Jean-Paul Sartre

JEAN-PAUL SARTRE
EGZISTENCIJALIZAM
JE HUMANIZAM
KRITIKE UPUENE Htio bih da ovdje branim egzi-
EGZISTENCUALIZ- stencijalizam protiv stanovitog broja
prigovora koji su mu bili upueni.
Ponajprije mu se prigovorilo to
poziva ljude da ustraju u beznadnom
kvijetizmu, jer, kako su sva rjeenja
zatvorena, trebalo bi smatrati da
je akcija u ovom svijetu sasvim
nemogua i konano zavriti u jed
noj kontemplativnoj filozofiji to
nas uostalom, jer kontemplacija je
luksus, dovodi do jedne burujske fi
lozofije. To su naroito prigovori ko
munista.
KRITIKE MARKSI- S druge strane, prigovorilo nam
STA se da naglaavamo ljudsku gadost, da
svugdje pokazujemo prljavtinu, mu-
te, ljepljivost i da zanemarujemo
stanovite nasmijane ljepote, svijetlu
stranu ljudske prirode; da smo, na
primjer, prema gospoici Mercier,
katolikoj kritiarki, zaboravili djeti
nji smijeak. Jedni i drugi nam prigo
varaju da smo povrijedili ljudsku so
lidarnost, da smatramo da je ovjek
osamljen, uostalom, velikim dijelom
zato to polazimo, kau komunisti, od
iste subjektivnosti, to znai od kar-
tezijanskog ja mislim, to e jo rei:
od momenta kad ovjek sebe dostie
u svojoj samoi, a to bi nas zatim.
JEAN - PAUL SARTRE EGZISTENCIJALIZAM JE HUMANIZAM 7
uinilo nesposobnima da se vratimo KRITIKE KATOLI- sablanjujemo, tim vie to pravi na-
solidarnosti s ljudima koji su izvan KA turalizam danas niti plai niti razlju-
mene i koje ne mogu dohvatiti u co- uje. Taj koji savreno prihvaa Zo-
gito. lin roman kao to je Zemlja gadi se
A s kranske strane nam se pri im proita neki egzistencijalistiki
roman; taj koji se koristi narodnom
govara da nijeemo zbilju i ozbiljnost
mudrou koja je alosna nala
ljudskih pothvata, jer, ako ukinemo zi da smo jo alosniji. Ipak, to je
boje zapovijedi i vrijednosti zapisa pesimistinije nego rei prvo je bog
ne u vjenosti, ne preostaje nita do sebi bradu stvorio ili jo prui li
striktna bezrazlonost, budui da svat nekome prst, zgrabit e itavu ruku?
ko moe initi to hoe i budui da Poznata su opa mjesta koja se mo
je nesposoban da sa svojega gledita gu iskoristiti u tu svrhu i koja svag
osudi gledita i ine drugih. da pokazuju isto: ne valja se boriti
Danas pokuavam da odgovo protiv postojeih vlasti, ne valja se
rim na ove razliite prigovore; zato boriti protiv sile, ne valja poduzima
sam ovo kratko izlaganje naslovio: eg ti neto to je iznad naih moguno
zistencijalizam jest humanizam. Mno NARODNA MUD sti, svaka neuobiajena akcija je ro
ROST mantizam, svaki pokuaj koji se ne
gi bi se mogli uditi to se ovdje go
vori o humanizmu. Pokuat emo da oslanja na prokuano iskustvo osu
pokaemo u kojem smislu mi to ra en je na propast, a iskustvo pokazu
zumijemo. U svakom sluaju, moe je, da ljudi svagda tee dnu, da su po
mo odmah u poetku rei da pod eg- trebne solidne snage da ih zadre, ina
zistencijalizmom razumijemo nauku e to je anarhija. Ti koji provakava-
koja, ini ljudski ivot moguim i, o- ju te alosne poslovice, ljudi koji ka
sim toga, objavljuje da svaka istina u: kako je to ljudski, svaki put kad
i svaka akcija ukljuuju sredinu i im se pokae neki vie ili manje od
ljudsku subjektivnost. Bitni prigovor vratni in, ljudi koji se nasla
PESIMIZAM I EG uju realistikim pjesmama, to su
koji nam ine jest, kao to je pozna ZISTENCIJALIZAM
to, taj da naglaavamo lou stranu ba ti ljudi koji prigovaraju egzi
ljudskog ivota. Nedavno su mi pri stencijalizmu da je odvie sumoran,
ali o nekoj dami koja je, izrekavi i to do te mjere da se pitam ne tue
u nervozi neku prostu rije, izjavila li se oni na njega, ne zbog njegovog
ispriavajui se: Mislim da postajem pesimizma, nego naprotiv zbog njego
egzistencijalistkinja. Prema tomu se va optimizma. Nije li, u samoj stva
gnusoba izjednauje s egzistencijaliz ri, ono to zastrauje u nauci, koju
mom; zato se objavljuje da smo na- u pokuati da vam izloim, injeni
NATURALIZAM I ca da ona ostavlja ovjeku mogu
turalisti; pa ako mi to jesmo, moglo EGZISTENCIJALI
bi da udi to mi zastraujemo, to mi ZAM
nost izbora? Da bi se to znalo, potre-
JEAN - PAUL SARTRE EGZISTENCIJALIZAM JE HUMANIZAM
8
b n o j e d a pitanje nanovo promotri kotvorac koji se nadahnuo nekim

mo na strogo filozofijskoj razini. to pojmom; on se pozvao na pojam
se naziva egzistencijalizmom? no za papir i ujedno na prethodnu
Veina ljudi koja upotrebljava tu tehniku proizvodnje koja pripada
rije bila bi doista u neprilici da je EGZISTENCIJALI- pojmu i koja je u stvari uputa.
opravda, jer danas kad je ona posta STICKA MODA TEHNIKA VIZIJA Tako je no za papir ujedno pred
la modom, rado se izjavljuje da je SVIJETA met koji se proizvodi na stanovit na
neki muziar ili neki slikar egzisten- in i koji je, s druge strane, od od
cijalist. Novinar koji pie sitne vije reene koristi, te ne moemo pretpo
sti u Clartes potpisuje se: egzistenci- staviti ovjeka koji bi proizveo no
jalist; i u samoj stvari rije je danas za papir a da ne bi znao emu e
poprimila takvu irinu i takvu pro- predmet posluiti. Rei emo dakle
tenost da vie ba nita ne znai. Iz da, s obzirom na no za papir, esen
gleda da se ljudi eljni skandala i uz cija to e rei: cjelokupnost uputa
buenja, u nedostatku avangardisti- i svojstava koji dozvoljavaju da se
ke n a u k e sline nadrealizmu, obraa on proizvodi i da se definira pret
ju ovoj filozofiji koja im, uostalom, hodi egzistenciji; i tako je odreena
ne moe nita pribaviti u tom pogle prisutnost takvog noa za papir ili ta
du; zaista je to najneskandaloznija, kve knjige preda mnom. Ovdje, dakle,
najozbiljnija nauka; ona je strogo na imamo tehniku sliku svijeta unutar
mijenjena strunjacima i filozofima. koje se moe rei da proizvodnjapret-
Pa ipak, ona se moe lako definirati. hodi egzistenciji.
OPSTOJE DVIJE
Stvari se kompliciraju time to op KOLE EGZISTEN Kad zamislimo nekog boga stvo
stoje dvije vrste egzistencijalista: pr CIJALISTA ritelja, taj bog se najee izjednau
vi, koji su krani, i m e u koje bih je s nekim viim rukotvorcem; pa
uvrstio Jaspersa i Gabriela Marcela, kakva i bila nauka koju razmatramo,
koji je katolike vjeroispovijedi; i bila rije o nauci poput one Descarte-
s druge strane, ateistiki egzistenci- OVJEK I BOG U sove ili o Leibnizovoj nauci, mi svag
jalisti, meu koje valja uvrstiti Hei- FILOZOFA XVII da primamo da volja vie ili manje
deggera, a takoer francuske egzi- STOLJEA
slijedi razum, ili ga bar prati; i da
stencijaliste i mene samoga. Zajedni bog, kad stvara, precizno zna ta stva
ko im je jednostavno t a dre da ra. Tako je pojam ovjeka u bojem
egzistencija prethodi esenciji, ili, ako duhu usporedljiv s pojmom noa za
hoete, da treba poi od subjek papir u duhu rukotvorca; i bog pro
tivnosti. to treba pod tim, zapra EGZISTENCIJA izvodi ovjeka prema tehnikama i
vo, razumjeti? Kad se r a z m a t r a PRETHODI ESENCI koncepciji ba tako kao to rukotvo-
neki napravljeni predmet, kao na pri JI rac pravi no za papir prema nekoj
mjer neka knjiga ili neki no za pa definiciji i nekoj tehnici. Tako indi
pir, taj je p r e d m e t napravio neki ru- vidualni ovjek ozbiljuje stanovit po-
EGZISTENCIJALIZAM JE HUMANIZAM 11
10 JEAN - PAUL SARTRE
j a m koji je u boanskom razumu. kakav sebe hoe, i kako sebe pojmi

U XVIII stoljeu, u filozofskom ate nakon egzistencije, kako sebe hoe
nakon tog poleta spram egzistencije;
izmu ukinut je pojam boga, ali ne
ovjek nije nista drugo nego ono to
i ideje da esencija prethodi egzisten-
OVJEK J E . ONO od sebe ini. Takvo je prvo naelo
ciji. Tu ideju nalazimo gotovo svug TO OD SEBE INI
dje: nalazimo je u Diterota, u Voltai- egzistencijalizma. To je takoer ono
LJUDSKA PRIRODA
rea, pa ak i u Kanta. ovjek je po U FILOZOFA XVIII to se naziva subjektivnou i to n a m
sjednik ljudske prirode; ta ljudska STOLJEA se pod istim imenom prigovora. Ali
priroda, koja je pojam ovjeka, opet to elimo time rei nego da ovjek
se nalazi u svih ljudi, to znai da je ima vee dostojanstvo nego k a m e n
svaki ovjek poseban primjer univer ili sto? J e r elimo rei da ovjek
zalnog pojma ovjek; u Kanta, iz ponajprije egzistira, a to znai da je
ove univerzalnosti slijedi da su um ovjek ponajprije ono to sebe baca
ski ovjek, prirodni ovjek, kao i gra spram budunosti, i to je svjesno da
anin podloni istoj definiciji i da po PROJEKAT se projektira u budunost. ovjek je
sjeduju ista temeljna svojstva. Tako ponajprije projekt koji sebe subjek
i ovdje ljudska esencija prethodi o- tivno ivi umjesto da bude mahovina,
voj historijskoj egzistenciji koju su gnjiloa ili cvjetaa; nita ne egzisti
sreemo u prirodi. ra prije tog projekta; nita nije na
inteligibilnom nebu, i ovj ek e po-
Ateistiki egzistencijalizam, koji ATEISTIKI EGZI
STENCIJALIZAM najprije biti ono to je projektirao da
ja zastupam, je povezaniji. On iz- bude. Ne ono to e htjeti da bude.
javljuje da, ako bog ne postoji, ima J e r ono to obino razumijemo pod
bar jedno bie u kojeg. egzistencija htijenjem jest svjesna odluka koja
prethodi esenciji, jedno bie koje eg za veinu meu n a m a slijedi iza ono
zistira prije nego to se moe defini ga to je on sam od sebe uinio. Ja
rati bilo kakvim pojmom i da to bie mogu htjeti da se pridruim nekoj
jest ovjek ili, kako Heidegger kae, partiji, da napiem knjigu, da se oe-
ljudska zbilja. S t o ovdje znai da eg nim, sve je to samo manifestacija je
zistencija prethodi esenciji? To znaci dnog izvornijeg izbora, spontanijeg
da ovjek najprije egzistira, da sebe nego to je ono to se naziva volja.
susree, iskrsava u svijetu i da zatim Ali, ako doista egzistencija p r e t h o d i
sebe definira. Ako se ovjek, kakvog esenciji, ovjek je odgovoran za ono
ga poima egzistencijalist, ne moe d e -
finirati, to je zato to on najprije ni OVJEK JE POTPU to jest. Tako je prvi korak egzisten
NO ODGOVORAN cijalizma da svakog ovjeka stavi u
je nita. On e tek poslije biti, i bit e EGZISTENCIJALI- posjed onoga to jest i da na njega
takav k a k v i m e sebe uiniti. Tako STICKO SHVAA
N J E OVJEKA poloi totalnu odgovornost za njegovu,
nema ljudske prirode, jer nema bo egzistenciju. Pa kad smo rekli da je
ga da je pojmi. ovjek je ne samo ta ovjek odgovoran za sebe samog, n i -
kav kakvim sebe pojmi nego i takav
smo htjeli rei da je ovjek odgovo nacija u stvari rjeenje koje odgovara
ran za svoju striktnu individualnost, ovjeku, da kraljevstvo ljudsko nije
nego da je odgovoran za sve ljude. na zemlji, ne obavezujem time samo
Opstoje dva smisla rijei subjektivi- svoj sluaj: ja hou da budem rezig
zam, i nai se protivnici poigravaju niran za sve, dosljedno moj je korak
s ta dva smisla. Subjektivizam znai, INDIVIDUALNI ClN obavezao itavo ovjeanstvo. A ho
s jedne strane, izbor individualnog OBAVEZUJE ITA u li individualniju injenicu, da se
subjekta samim sobom, a, s druge VO OVJEANSTVO enim, da imam djecu, ak ako ta e
strane, ljudsku nemogunost prelae nidba zavisi jedino od moje situacije
nja preko ljudske subjektivnosti. O- . IZBOR ili od moje strasti, ili od moje elje,
vaj drugi smisao je duboki smisao eg obavezujem time na put monoga
zistencijalizma. Kad kaemo da o mije ne samo sebe samog nego itavo
vjek sebe izabire, razumijemo pod ovjeanstvo. Tako sam odgovoran za
tim da svaki izmeu nas sebe izabi sebe samog i za sve i stvaram izvje
re, ali time hoemo takoer rei da snu sliku ovjeka kojeg izabirem; iza
izabirui sebe on izabire sve ljude. birui sebe izabirem ovjeka.
Doista nema nijednog od naih ina
To nam dozvoljava da shvatimo
koji, stvarajui ovjeka kakav mi ho
to skrivaju u sebi donekle velike
emo da budemo, ne stvara u isto vri
rijei kao to su tjeskoba, naputenost,
jeme sliku ovjeka takvog kakav dr
oajavanje. Kao to ete vidjeti, to je
imo da on treba da bude. Izabirati
sasvim jednostavno. Prije svega, to
da budemo ovo ili ono, to znai isto
se razumije pod tjeskobom? Egzisten-
dobno potvrivati vrijednost onoga
cijalist rado objavljuje da je ovjek
to izabiremo, jer mi nikada ne mo
tjeskoba. To znai ovo: ovjek koji se
emo izabrati zlo; to mi izabiremo,
obvezuje i koji sebi polae raun da
svagda je dobro, i nita ne moe za
on nije samo onaj koji izabire da bu-
nas biti dobro a da to ne bude za sve.
de, nego da je i zakonodavac koji
Ako egzistencija, s druge strane,
istodobno sa sobom izabire itavo o-
prethodi esenciji i ako mi hoemo eg
vjecanstvo ne moe izbjei uvstvu
zistirati istodobno kad oblikujemo TJESKOBA svoje totalne i duboke odgovornosti.
svoju sliku, ova slika vai za sve i za
Sigurno, mnogi ljudi nisu ispunjeni
itavu nau epohu. Tako je naa od OVJEK IZABIRE tjeskobom, no mi tvrdimo da oni za-
govornost mnogo vea nego to smo SEBE IZABIRUI
krinkavaju svoju tjeskobu, da bjee
to mogli pretpostaviti, jer ona oba SVE LJUDE
od nje; sigurno, mnogi ljudi vje
vezuje itavo ovjeanstvo. Ako sam
ruju da djelujui obvezuju samo
radnik pa izabirem da se pridruim
sebe same, pa kad im se kae: no
radije kranskom sindikatu nego da
kad bi itav svijet tako inio?, sli-
budem komunist, ako hou da ovim
jeu ramenima i odgovaraju: i
pridruivanjem ukazem da je rezig-
tav svijet tako ne ini. Ali se
14 J E A N - PAUL SARTRE EGZISTENCIJALIZAM JE HUMANIZAM 15
uistinu treba svagda pitati: to bi se ji odluuje da li je taj glas aneoski

dogodilo kad bi itav svijet isto glas; ako smatram da je takav in do
tako inio? i ova se uznemiravajua bar, ja sam onaj koji izabire da kae
misao izbjegava samo nekom vrstom TJESKOBA I kako je taj akt vie dobar nego zao.-
neiskrenosti. Onaj koji lae i ispria NEISKRENOST Nita me ne odreuje da b u d e m A-
va se objavljujui: itav svijet tako braham, a ipak sam u svakom t r e n u t
ne ini, jest netko tko loe stoji sa ku prisiljen da vrim primjerne ine.
svojom savjeu, jer injenica laga Sve se zbiva tako kao da itavo ovje
nja ukljuuje univerzalnu vrijednost anstvo, za svakog ovjeka, ima upe
pridanu lai. ak i kad se maskira, rene oi na ono to on ini i ravna se
tjeskoba se pojavljuje. Taj strah je po onome to on ini. I svaki ovjek
Kierkegaard nazvao Abrahamovim treba da sebi kae: jesam li ja doista
strahom. Vi poznate pripovijest: an onaj koji ima pravo da djeluje tako
eo je naredio Abrahamu da rtvuje da se ovjeanstvo ravna po mojim
svoga sina: sve je u redu ako je to do TJESKOBA NE VO inima? Pa ako on to sebi ne kae,
ista aneo koji je doao i rekao: ti si DI U NEAKTIV maskira svoju tjeskobu. Ovdje nije
NOST rije o tjeskobi koja bi vodila u kvijeti-
Abraham, ti e rtvovati svoga sina.
Ali se svatko moe odmah zapitati: da zam, u neaktivnost. Rije je o jedno
li je to doista aneo i da li sam ja do stavnoj tjeskobi koju poznaju svi oni
ista Abraham? Tko mi to dokazuje? koji su imali odgovornost. Ako, na
Bila jedna luakinja koja je imala ha primjer, neki vojni voa preuzima
lucinacije: govorili su joj telefonom odgovornost za neki napadaj i alje
KIERKEGAARD i
i izdavali zapovijedi. Lijenik ju je TJESKOBA stanovit broj ljudi u smrt, on izabire
pitao: Ali tko je taj koji vam govo da to ini i u stvari izabire sam. Bez
ri? Ona je odgovorila: On kae da sumnje, opstoje zapovijedi koje dola
je bog. A ta joj je u stvari dokazi ze odozgo, ali su one vrlo iroke, pa
valo da je to bio bog? Ako neki an se trai tumaenje koje je njegovo;
eo doe k meni, to mi dokazuje da a od toga tumaenja zavisi ivot de
je to aneo? Pa ako ujem glasove, setorice, ili etrnaestorice, ili dvade
to mi dokazuje da mi dolaze s neba setorice ljudi. Nemogue je da on, do
a ne iz pakla, ili iz podsvijesti, ili u- nosei odluku, nema strahovitu tje
sljed bolesnog stanja? Tko dokazuje skobu. Sve voe poznaju tu tjeskobu.
da su oni meni upueni? Tko doka To ih ne prijei da djeluju, naprotiv,
zuje da sam doista obiljeen da ov to je ba uvjet njihove akcije; jer to
jeanstvu n a m e t n e m svoju koncepci pretpostavlja da oni razmatraju m n o
ABRAHAM I ANEO
ju ovjeka i svoj izbor? Ja nikada n e tvo mogunosti, pa kad izabiraju
u nai nikakav dokaz, nikakav znak jednu od njih shvataju da ona ima
da se u to uvjerim. Ako se neki glas TJESKOBA I OD vrijednost samo zato to je izabra
meni obraa, ja sam svagda onaj ko- GOVORNOST na. I vidjet emo da se ta vrsta
16 JEAN - PAUL SARTRE EGZISTENCIJALIZAM JE HUMANIZAM
17
tjeskoba, koju opisuje egzistencijali tiv, misli da je vrlo oteavajue to

zam, objanjava, osim toga, nepo bog ne egzistira, jer s njim nestaje sva
srednom odgovornou spram drugih ke mogunosti da se vrijednosti n a
ljudi koje obvezuje. Ona nije zastor u na nekom inteligibilnom n e b u ; ne
koji nas odjeljuje od akcije, nego je moe vie biti a priori dobroga jer
dio same akcije. n e m a beskrajne i savrene svijesti da
Pa kad se govori o naputenosti, o ga misli; nigdje nije zapisano da do
izrazu koji Heidegger voli, hoemo b r o egzistira, da treba biti poten, da
samo rei da bog ne egzistira, i da iz DOSTOJEVSKI I ne valja lagati jer smo ba na razini
EGZISTENCIJALI
toga valja do kraja povuii konsekven- ZAM
gdje ima samo ljudi. Dostojevski je
cije. Egzistencijalist je veoma supro pisao: Kad bog ne bi opstojao, sve
tan stanovitom tipu svjetovnog mo bi bilo dozvoljeno. To je izlazite eg
rala koji bi htio boga ukinuti to je SVJETOVNI MO zistencijalizma. U stvari, sve je do
mogue jeftinije. Kad su oko 1880. RAL zvoljeno ako bog ne egzistira, i p r e m a
francuski profesori pokuavali da u- tome ovjek je naputen jer ne na
spostave svjetovni moral, oni su, ot lazi ni u sebi ni izvan sebe mogunost
prilike, rekli ovo: bog je beskorisna da se osloni. Prije svega, on ne na
i skupa hipoteza, mi je ukidamo, no lazi isprike. Ako, u stvari, egzistenci
ipak je nuno da bi opstajao mo ja prethodi esenciji, nikada se nee
ral, drutvo, ureeni svijet, da se moi nita objanjavati dovodei ga
stanovite vrijednosti ozbiljno uzmu i u vezu s nekom danom i uvrenom
smatraju kao a priori opstojne; po ljudskom prirodom; drugaije ree
trebno je da a priori budemo duni OVJEK JE SLO- no; nema determinizma, ovjek je slo
biti asni, da ne laemo, da ne tue BODA bodan, ovjek je sloboda. Ako, s d r u
mo vlastitu enu, da pravimo djecu ge strane, bog ne egzistira, ne suou-
itd., itd. . . . Mi emo, dakle, poduzeti j e m o se s vrijednostima ili zapovije
mali posao koji e omoguiti da se po dima koje bi opravdavale nae pona
kae kako te vrijednosti pri svemu to anje. Tako u sjajnom predjelu vri
me egzistiraju, zapisane na inteligi- jednosti n e m a m o ni iza sebe ni pred
bilnom nebu, premda, uostalom, bog sobom opravdanja ili isprike. Mi smo
ne egzistira. Drukije reeno, i to je, RADIKALIZAM sami, bez isprike. To je ono to bih
vjerujem, tendencija svega onoga to elio da izreknem govorei da je o
se u Francuskoj naziva radikaliz vjek osuen da bude slobodan. Osu
mom, nita se nee promijeniti ako en, jer nije sam sebe stvorio, a ipak,
bog ne egzistira; opet emo nai iste inae, slobodan, jer je, jednom baen
norme potenja, napretka, humaniz u svijet, odgovoran za sve to i n i
ma, te smo uinili od boga zastarjelu Egzistencijalist ne vjeruje u mo stra
hipotezu koja e mirno i po sebi sa sti. On nee nikada misliti da je n e k a
moj umrijeti. Egzistencijalist, n a p r o - lijepa strast pustoea bujica koja o-
JEAN - PAUL SARTRE
18 EGZISTENCIJALIZAM JE HUMANIZAM 19
vjeka usudno vodi stanovitim inima t r e n u t k u imao izbor da poe ili u E n

i koja je, prema tome isprika. On glesku i da se prikljui Slobodnim
misli da je ovjek odgovoran za svo- francuskim snagama to znai: da
ju strast. Egzistencijalist nee vie napusti svoju majku ili da ostane
misliti ni da ovjek moe na zemlji uza svoju majku i pomogne joj da
nai pomo u nekom danom znaku ivi. On je dobro znao da ova ena
koji e ga orijentirati; jer on misli da samo zbog njega ivi i da e je njegov
ovjek sam deifrira znak kako mu nestanak i moda smrt baciti u
se svia. On, dakle, misli da je oaj. On je takoer bio svjestan toga
ovjek lien svakog oslonca i svake da e, u stvari, konkretno, svaki in
pomoi, osuen u svakom t r e n u t k u OVJEK IZNALAZI koji bi poduzeo, s obzirom na svoju
da iznalazi ovjeka. Ponge je u jed OVJEKA majku, imati svoje opravdanje u tom
nom vrlo originalnom lanku rekao: smislu to joj je pomogao da ivi, dok
ovjek je budunost ovjeka. To bi svaki in koji bi poduzeo da ode
je potpuno tano. Samo, ako se pod i da se bori bio dvosmislen in koji
tim razumije da je ta budunost zapi bi se mogao izgubiti u neizvjesnosti,
sana na nebu, da je bog vidi, tada je niemu nesluiti: na primjer, ot-
to pogreno, jer to takoer vie ne bi putovavi u Englesku, on bi mogao,
bila budunost. Ako se to razumije prolazei preko panjolske, ostati be
tako da, ma kakav bio ovjek koji se skonano u nekom panjolskom logo
pojavljuje, opstoji budunost koju ru; on bi mogao stii u Englesku
treba uiniti, djevianska budunost ili u Alir i biti stavljen u neki u r e d
koja na njega eka, t a d a je to prava NAPUTENOST da piskara. P r e m a tome, on se n a
rije. Ali smo tada naputeni. Da bih ao pred dva tipa vrlo razliitih akci
vam dao primjer koji dozvoljava da ja: jednom konkretnom, neposred
se bolje shvati naputenost, navest nom, ali upuenom samo jednom in
u sluaj jednog svojeg uenika koji dividuumu; ili pak jednom akcijom
me potraio u sljedeim prilikama: koja se uputila na beskrajno iru cje
njegov otac je prekinuo s majkom, linu, na nacionalni kolektiv, ali je
a, uostalom, bio je sklon kolaborira- DVA MORALA usljed toga bila dvoznana i mogla
nju, njegov stariji b r a t bio je ubijen je na p u t u biti prekinuta. A, u isto
u njemakoj ofenzivi 1940, i ovaj mla vrijeme, on se skanjivao izmeu dva
di ovjek, s poneto primitivnim ali tipa morala. S jedne strane, m o r a l
velikodunim uvstvima, elio je da simpatije, individualne predanosti; a
ga osveti. Njegova je majka ivjela s druge strane, j e d a n iri moral, ali
sama s njim, vrlo oaloena poluiz- spornije djelotvornosti. Trebalo je bi
dajom njegova oca i. smru svojeg rati izmeu oba morala. Tko mu je
starijeg sina, i nalazila je utjehu samo mogao pomoi da bira? Kranska
JEDAN PRIMJER
u njemu. Taj mladi ovjek je u tom nauka? Ne. Kranska nauka kae;
20 JEAN - PAUL SARTRE EGZISTENCIJALIZAM JE HUMANIZAM 21
budite milosrdni, ljubite svog bli- tiv, utim da moja ljubav spram maj
njeg, rtvujte se za drugoga, izabere ke nije dovoljna, odlazim. Ali kako
te najtei put itd., itd.... Ali koji je odrediti vrijednost nekog uvstva?
najtei put? Koga treba ljubiti kao to je sainjavalo vrijednost njego-
svojeg brata, suborca ili majku? Ko vog uvstva za njegovu majku? Ba
ja je korist vea: ona neodreena, injenica da je radi nje ostao. Mogu
da se borimo u jednoj skupini, ili ona rei: dovoljno volim tog i tog prija
precizna, da pomognemo odreenom telja da za njega rtvujem tu i tu
biu da ivi? Tko to moe a priori od sumu novca; ali to mogu rei samo
luiti? Nitko. Nijedan propisani mo ako sam to uinio. Mogu rei: dovolj
ral ne moe to rei. Kantovski moral, no volim svoju majku da ostanem
kae: ne postupajte nikada s drugi- pokraj nje ako sam ostao pokraj nje.
ma kao sa sredstvom, nego kao sa Vrijednost ove sklonosti mogu odre
svrhom. Vrlo dobro; ostajem li po diti samo ako sam, doista, izvrio in
kraj svoje majke, ja u s njom koji je potvruje i definira. No, kako
postupati kao sa svrhom, a ne ja od te sklonosti traim da opravda
kao sa sredstvom, ali samim tim moj in, nalazim se povuen u circu-
riskiram da kao sa sredstvom po lus vitiosus. S druge strane, Gide je
stupam s onima koji se oko me vrlo dobro rekao da su uvstvo koje
ne bore; i obratno, ako se budem se glumi i uvstvo koje se ivi dvije
prikljuio onima koji se bore, ja u gotovo nerazluive stvari: odluiti da
s njima postupiti kao sa svrhom, a volim svoju majku ostajui pokraj
time riskiram da s majkom postupam nje, ili glumiti komediju koja e ui
kao sa sredstvom. UVSTVO SE KON niti da ostajem radi svoje majke, to
STRUIRA NAIM je umalo ista stvar. Drugaije ree
Ako su vrijednosti neodreene i VRIJEDNOST I AKTIMA
ako su one svagda odve iroke za UVSTVO no, uvstvo se konstruira inima ko
odreeni i konkretni sluaj koji ra ji se vre; ja ne mogu od njega iska-
zmatramo, preostaje nam samo da se ti savjet da bih se po njemu ravnao.
povjerimo svojim instinktima. To je to e rei da ne mogu niti u sebi
ovaj mladi ovjek pokuao da uini; traiti pravo stanje koje e me nag-
i kad sam ga vidio, on je rekao: u nati da djelujem, niti od nekog mo
stvari, ono to vai, jest uvstvo; tre rala traiti pojmove koji e mi dozvo
ba da ja izaberem ono to me do liti da djelujem. On je, barem, rei
ista nagoni u stanovitom pravcu. Ako ete, potraio jednog profesora da ga
utim da dovoljno volim svoju maj pita za savjet. Ali ako, na primjer,
ku da joj rtvujem sve ostalo svo IZBOR I ANGAI- traite savjet u nekog sveenika, vi
ju elju za osvetom, svoju elju za
RANJE ste izabrali tog sveenika, vi ste u
akcijom, svoju elju za pustolovinama stvari ve znali, vie-manje, ono to
ostat u pokraj nje. Ako, napro- e vam on savjetovati. Drugaije re-
eno, izabrati savjetnika opet znai bio znak- ali znak ega? On je mogao
angairati se. Dokaz za to je to da pobjegne u gorinu ili u oaj. No,
ete vi, ako ste kranin, rei: sa- on je sudio, vrlo vjeto za sebe, da je
vjetujte se sa sveenikom. No, opsto to bio znak da nije bio stvoren za
je sveenici kolaboracionisti, svee svjetovne trijumfe i da su mu dostup
nici koji ekaju, sveenici u pokretu ni samo religiozni trijumfi, svetosti,
otpora. Kojeg izabrati? Pa ako mladi vjere. On je u tome vidio rije boju i
ovjek izabere sveenika iz pokreta uao je u redove. Tko ne vidi da je on
otpora, ili sveenika kolaboracioni sasvim sam odluio o smislu znaka?
stu, on je ve odluio kakav e biti Moglo se drugo zakljuiti iz tog niza
savjet koji e primiti. Tako je on, po neuspjeha: na primjer, da bi vie vri
traivi mene, znao odgovor koji u jedilo da je postao tesar ili revoluci
mu dati, i ja sam imao samo jedan od onar. Dakle, on nosi potpunu odgo
govor da dam: vi ste slobodni, izabe NEMA OPENITOG vornost za odgonetku znaka. N a p u -
rite, to znai: pronaite. Nikakav op MORALA tenost ukljuuje da mi sami izabire-
eniti moral ne moe vam naznaiti OAJ mo na bitak. Naputenost ide s tje
to valja initi; n e m a tog znaka u svi skobom. Sto se tie oaja, ovaj izraz
jetu. Katolici e odgovoriti: ali znaci ima posve jednostavan smisao. Njime
opstoje. Dopustimo to; u svakom slu se hoe rei da se mi ograniujemo da
aju, to sam ja sam koji izabire smi raunamo s onim to ovisi o naoj vo
sao koji oni imaju. Poznavao sam, lji ili sveukupnou vjerojatnosti koje
dok sam bio zarobljen, dosta znaaj omoguuju nau akciju. Kad se neto
MOGUE hoe; svagda ima vjerojatnih eleme
nog ovjeka koji je bio jezuit; stupio
je u jezuitski red na sljedei nain: nata. Ja mogu raunati na dolazak
on je pretrpio brojne prilino m u n e nekog prijatelja. Taj prijatelj dolazi
udarce; kao djetetu, u m r o mu je otac eljeznicom ili tramvajem; to p r e t
ostavivi ga siromanim i njega je po postavlja da e eljeznica stii u na
mogla jedna religiozna ustanova gdje javljeni sat i da tramvaj nee isko
je stalno osjeao da je primljen iz mi iti iz kolosijeka. Ostajem na podru
losra; zatim nije dobio nekoliko po ju mogunosti; ali je rije o tome da
asnih nagrada koje se sviaju djeci; se rauna s moguim samo u strogoj
JEDAN PRIMJER mjeri u kojoj naa akcija doputa cje
nadalje je, oko osamnaeste godine,
promaio neku sentimentalnu pusto linu tih mogunosti. U t r e n u t k u kad
lovinu; konano, u dvadeset drugoj moja akcija ne obavezuje strogo mo
godini, stvar dosta djetinjasta, ali je gunosti koje r a z m a t r a m , m o r a m da
bila kaplja vode koja je prelila posu se za to ne zanimam, jer nikakav bog,
du: on nije uspio u svojoj vojnoj pri nikakav plan ne mogu svijet i njego
premi. Dakle, taj mladi ovjek mogao ve mogunosti prilagoditi mojoj vo
je shvatiti da je sve promaio; to je lji. U stvari, kad je Descartes rekao:
Pobijediti sam sebe radije nego svi OAJ I AKCIJA kojem drugom narodu. Ali ja ne m o
jet on je h t i o da kae isto: djelova gu tvrditi da e ona nuno dovesti do
ti bez nade. Marksisti kojima sam go trijumfa proletarijata; m o r a m se o-
vorio odgovaraju m i : Vi moete u graniiti na ono to vidim; ja ne mo
svojoj akciji, koja e oevidno biti gu biti siguran da e drugovi u borbi
ANGAIRANJE preuzeti moj posao poslije moje smrti
ograniena vaom smru, raunati na
potporu drugih. To znai raunati u- da bi je doveli do najveeg savren
jedno na ono to e drugi uiniti dru stva, budui da su ti ljudi slobodni
gdje, u Kini, u Rusiji, da v a m pomog i da e sutra slobodno odluiti o
nu i ujedno na ono to e oni uiniti tome to e biti ovjek; sutra po
kasnije, poslije vae smrti, da preuz slije moje smrti ljudi mogu odlu
mu akciju i dovedu je do njenog svr iti da uvedu faizam, a drugi mogu
etka koji e biti revolucija. Vi, ta- biti dovoljno plaljivi i smeteni da ih
vie, m o r a t e na to raunati, inae ni puste da ine; i tom t r e n u t k u faizam
ste moralni. Ja sam ponajprije od e biti ljudska istina, toliko gore po
govorio da u svagda raunati na dru HISTORIJA I LJUD nas; u zbilji, stvari e biti takve kako
SKI IZBOR e ovjek odluiti da budu. Da li e
gove u borbi ukoliko su se ti drugo
vi sa m n o m zaloili u jednoj kon to rei da ja treba da se p r e p u s t i m
kretnoj i zajednikoj borbi, u jedin kvijetizmu? Ne. Ponajprije ja t r e b a
stvu jedne partije ili skupine koju da se zaloim, a zatim da djelujem po
mogu vie ili manje kontrolirati, to staroj formuli: ne treba se n a d a t i da
znai u kojoj se nalazim kao aktivist bi se neto poduzelo. To ne znai da
i ije pokrete znam u svakom asu. ja ne treba da pripadam nekoj par
U tom t r e n u t k u raunati s jedinstvom tiji, nego da u biti bez iluzija i i
i s voljom ove partije, to znai ba ra niti to mogu. Na primjer, ako se upi
unati sa injenicom da e tramvaj na t a m : hoe li doi kolektivizacija kao
vrijeme stii, ili da vlak nee iskoiti NEMA LJUDSKE takva? Ja o tome ne znam nita, samo
PRIRODE znam da u ja uiniti sve to e biti
iz kolosijeka. Ali ja ne mogu rauna-
ti s ljudima koje ne poznajem oslanja- EGZISTENCIJALI u mojoj moi da do nje doe; izvan
jui se na ljudsku dobrotu ili na in- ZAM SE SUPROT toga, ne mogu ni na ta raunati. Kvi-
STAVLJA KVIJETI-
teres ovjeka za dobrobit drutva, bu ZMU jetizam je dranje ljudi koji kau:
dui da je ovjek slobodan i da drugi mogu initi ono to ja ne mogu.
nema nikakve ljudske prirode na Nauka koju vam predstavljam jest
koju bih se mogao osloniti. Ja ne ba suprotna kvijetizmu jer objavlju
znam ta e nastati iz ruske re je: zbilja opstoji samo u akciji, ona,
volucije; ja mogu da joj se divim i uostalom, ide dalje jer dodaje: ovjek
uinim je primjerom ukoliko mi da nije nita drugo nego svoj projekat,
nanjica dokazuje da proletarijat u on egzistira samo ukoliko se ozbiljuje,
Rusiji igra ulogu kakvu ne igra ni u on, dakle, nije nita drugo nego sve-
JEAN - PAUL SARTRE
26 EGZISTENCIJALIZAM JE HUMANIZAM
27
ukupnost svojih ina, nita drugo n e ivot nije uspio. Ali, s druge strane,
go vlastiti ivot. Po tome moemo ona stavlja ljude u poloaj da shvate
shvatiti zato se neki ljudi zgrauju da je jedino zbilja vana da snovi, o-
nad naom naukom. J e r oni esto ekivanja, n a d e dozvoljavaju samo da
imaju samo jedan nain da pod se neki ovjek definira kao prevare
nesu svoju bijedu, a to je da mi ni san, kao izjalovljene nade, kao bes
sle: Prilike su bile protiv mene, OVJEK NIJE NI
korisna oekivanja; to znai da ih to
ja sam mnogo vie vrijedio od onog TA DRUGO NEGO
NJEGOV IVOT definira negativno a ne pozitivno;
to sam bio; sigurno, nisam imao ipak kad se kae: ti nisi nita drugo
veliku ljubav ili veliko prijateljstvo, nego tvoj ivot, to ne ukljuuje da
ali to je zato to nisam susreo nekog e umjetnik biti ocjenjivan jedino po
ovjeka ili enu koji bi toga bili do svojim umjetnikim djelima; hiljadu
stojni, nisam napisao vrlo dobre knji drugih stvari isto tako pridonosi nje
ge, jer nisam bio dokon da to uinim; govoj definiciji. Ono to hoemo rei,
nisam imao djece da im se posvetim, jest da jedan ovjek nije nita drugo
jer nisam naao ovjeka s kojim bih nego niz pothvata, da je on zbroj,
mogao sazdati svoj ivot. U mene je, organizacija, sveukupnost odnosa ko
dakle, ostalo neupotrijebljeno, a sa ji konstituiraju te pothvate.
svim ivotno, mnotvo dispozicija,
sklonosti, mogunosti koje mi daju PESIMIZAM ILI OP Pod tim uvjetom, ono to n a m se
vrijednost o kojoj se ne moe zaklju TIMISTIKA STRO tu predbacuje, nije u samoj stvari
iti na osnovu pukog niza mojih GOST? na pesimizam, nego jedna optimisti
postupaka. No, u zbilji, za egzisten- ka strogost. Ako n a m ljudi predba
cijalista ne opstoji druga ljubav od cuju nae r o m a n e u kojima opisuje
OVJEK JE ONO
one koja se izgrauje, ne opstoji STO INI mo mlitava, slaba, kukavika, a koji
druga mogunost ljubavi od one ko put ak potpuno zla bia, to nije je
ja se oituje u nekoj ljubavi; ne dino to ta bia jesu mlitava, slaba,
ma drugog dara od onog koji se iz kukavika ili zla: jer kad bismo, po
raava u umjetnikim djelima: Prou- put Zole, objavili da su ona takva u-
stov dar jest sveukupnost Prousto- slijed nasljednosti, uslijed djelovanja
vih djela; Racineov dar je niz nje sredine, drutva, uslijed nekog or
govih tragedija, izvan toga nema ni ganskog ili psihologijskog determini
ega; zato Racineu pridavati mogu zma, ljudi bi bili smireni, oni bi re
nost da napie neku novu tragediju kli: evo, mi smo takvi, nitko tu nita
kad je on ba nije napisao? Neki o-, ne moe uiniti; ali egzistencijalist,
vjek se angaira u svom ivotu, ocr- kad opisuje nekog Kukavicu, kae da
tava svoj lik, i izvan tog lika nema je taj kukavica odgovoran za svoj ku
niega. Oevidno, ova misao moe, iz kaviluk. On nije takav jer ima ku
gledati surova nekome kome njegov ODGOVORNOST kaviko srce, plua ili mozak, on ni
OVJEKA je takav poev od iiziologijske organi-
zacije, nego je on takav jer se svo vezuje, nije neki pojedinaan sluaj,
jim inima sazdao kao kukavica. Ne neka pojedinana akcija.
ma kukavikog t e m p e r a m e n t a ; ima Tako smo, vjerujem, odgovorili
t e m p e r a m e n a t a koji su nervozni, ima na n e k e prigovore koji se tiu egzi
ih mlitavih, kako kau dobri ljudi, stencijalizma. Vi vidite da se on ne
ili punokrvnih t e m p e r a m e n a t a ; ali moe shvatiti kao filozofija kvijeti-
ovjek koji je mlitav nije zato ku zma, jer ovjeka definira akcijom:
kavica, jer ono to sainjava ku niti kao pesimistiki opis ovjeka: n e
kaviluk jest in odricanja ili popu EGZISTENCIJALI ma optimistikije nauke, jer je sud-
tanja, t e m p e r a m e n t nije in; kuka ZAM JE OPTIMISTI bina ovjeka u n j e m u samome; niti
KA NAUKA
vica je definiran aktom koji je izvr kao pokuaj obeshrabrivanja ovjeka
io. Sto ljudi nejasno osjeaju i to da djeluje jer mu kae da je n a d a
ih strai, jest to da je kukavica, ko samo u njegovoj akciji i da je in
jeg smo predstavili, kriv to je kuka jedino to dozvoljava ovjeku da ivi.
vica. Sto bi ljudi htjeli, j e s t da se P r e m a tome, na ovoj razini i m a m o po
raamo kao kukavica ili heroj. J e sla s moralom akcije i angairanje.
dan od prigovora koji se esto ine Ipak n a m se jo prigovara, polazei od
Putevima slobode ovako se formu ovo nekoliko podataka, da ovjeka za-
lira: ali, naposljetku, kako ete od ziujemo u njegovu individualnu su
SUBJEKTIVNOST bjektivnost. Tu nas opet posve loe
tih ljudi, koji su tako mlitavi, ui
niti heroje? Ova primjedba trai pri razumiju. Nae izlazite jeste doista
je da se nasmijemo jer pretpostavlja subjektivnost individuuma, i to iz
da se ljudi raaju heroji. I, u samoj strogo filozofijskih razloga. Ne zato
stvari, to je ono to ljudi ele mi to smo graani, nego to hoemo
sliti: ako ste roene kukavice, biete n a u k u utemeljenu na istini, a ne
sasvim mirni, vi tu nita ne moete, zbirku lijepih teorija punih nade ali
vi ete itavog svog ivota biti ku bez realnih temelja. Tu ne moe biti
kavice ma to inili; ako ste roeni druge istine kao izlazita do ove: mi-
slim, dakle jesam, to je apsolutna isti
heroji, budite takoer sasvim mirni,
COGITO na svijesti koja samu sebe dohvaa.
vi ete itavog svog ivota biti heroji,
Svaka teorija koja uzima ovjeka
vi ete piti kao heroj, vi ete jesti
izvan tog momenta kad on sam sebe
kao heroj. Egzistencijalist kae da se
dohvaa jest, ponajprije, teorija koja
kukavica ini kukavicom, da se h e
potiskuje istinu, jer izvan tog k a r t e -
roj ini herojem; svagda za kukavicu zijanskog cogito svi predmeti su sa
opstoji mogunost da vie ne bude mo vjerojatni, a nauka o vjerojatno
kukavica, a za heroja da prestane biti sti, koja nije ovisna o istini, rui se
herojem. Sto je vano to je totalna u nita; da bi se definiralo vjeroja
obaveza, a ono to vas totalno oba- tno, valja posjedovati istinito, Dakle,
30 JEAN - PAUL SAETHE
da bi opstojala bilo kakva istina, po ophodan za moju egzistenciju, uosta

trebna je apsolutna istina; a ona je lom, isto toliko koliko, za spozna
jednostavna, lako dohvatljiva, ona je ju koju imam o sebi. U tim uvje
nadohvat svakome; ona se sastoji u tima otkrie moje intimnosti ot
neposrednom znanju samog sebe. kriva mi istodobno drugoga kao m e n i
S druge strane, ova teorija je je EGZISTENCIJALJ- suprotstavijenu slobodu koja za m e
dina koja daje dostojanstvo ovjeku, ZAM I MATERIJA
LIZAM LJUDSKA MOGU ne ili protiv mene misli i hoe. Tako
jedina koja ga ne pravi predmetom. NOST mi odmah otkrivamo svijet koji e
Svaki materijalizam ima kao uinak mo nazvati intersubjektivnou, i u
da sa svim ljudima, uraunaj ui i se t o m svijetu ovjek odluuje to on
be samog, postupa kao s predmeti jest i to jesu drugi.
ma, to znai kao sveukupnost deter
miniranih reakcija koje se ni po e Osim toga, ako je nemogue u
mu ne razlikuju od sveukupnosti svoj svakom ovjeku nai univerzalnu bit
stava i pojava koje sainjavaju neki koja bi bila njegova ljudska priroda,
stol ili stolac ili kamen. Mi hoemo ipak egzistira jedna ljudska univer
uspostaviti ba ljudsko carstvo kao zalnost mogunost. Nije sluajno
skup vrijednosti razliitih od ma da dananji mislioci radije govore o
terijalnog carstva. Ali subjektivnost, HISTORIJSKA SI uvjetovanosti ovjeka nego o n j e -
KARTEZIJANSKA
koju ovdje dohvaamo kao istinu, SUBJEKTIVNOST I TUACIJA I LJUD govoj prirodi. Pod uvjetovanou oni
EGZISTENCIJALI SKA MOGUNOST razumiju s manje ili vie jasnoe
nije neka strogo individualna subjek
STIKA SUBJEK sveukupnost granica a priori koje obi
tivnost, jer smo pokazali da u cogito TIVNOST
nismo otkrili samo sebe samog nego ljeavaju ovjekovu temeljnu situ
takoer i druge. S ja mislim, su aciju u svemiru. Historijske situacije
protno Descartesovoj filozofiji, su se mijenjaju: ovjek se moe roditi
protno Kantovoj filozofiji, dohvaa kao rob u paganskom drutvu, ili
mo mi same sebe nasuprot drugih, kao feudalni gospodar, ili kao prole
i drugi je za nas tako izvjestan kao ter. Sto se ne mijenja, jest to da mu
i mi sami. Tako ovjek koji se s co je nuno biti u svijetu, biti na poslu,
gito neposredno dohvaa otkriva ta tu biti, usred drugih, i tu biti smr
koer sve druge i on ih otkriva kao tan. Granice nisu ni subjektivne ni
uvjet svoje egzistencije. On shvaa objektivne ili, bolje, one imaju obje
EGZISTENCIJA ktivnu i subjektivnu stranu. Objek
da ne moe biti nita (u smislu kako DRUGOGA
'se veli da je netko duhovit, ili da je tivne, jer se posvuda susreu i sva-
netko zao, ili da je netko ljubomo gdje se mogu prepoznati, one su su
ran), osim ako ga drugi ne bi priznali bjektivne jer su ivljene i nisu nita
kao takvog. Da bih doao do bilo ka ako ih ovjek ne ivi, to e rei ako
kve istine o sebi, potrebno je da se u svojoj egzistenciji slobodno ne
proem kroz drugog. Drugi je ne- odreuje s obzirom na njih. Pa ma
kako projekti mogu biti razliiti
b a r mi nijedan ne ostaje sasvim stran, ujedno utvrditi kartezijansku rela

jer se svi predstavljaju kao pokuaj tivnost i apsolutni k a r a k t e r kartezi-
da se ove granice prekorae, ili da janske obaveze. U tom smislu moe
im se izmakne, ili da se negiraju, ili se rei, ako hoete, da svaki od nas
da im se prilagodi. P r e m a tome, sva ini apsolut diui, jedui, spavajui
ki projekat ma kako bio individualan, ili djelujui na bilo kakav nain. Ne
ima univerzalnu vrijednost. Svaki ma nikakve razlike izmeu slobodnog
projekat, ak onaj Kineza, Indijanca bia, bia kao projekta, kao egzisten
ili Crnca, moe Evropejac shvatiti. cije koja izabire svoju esenciju, i
On se moe shvatiti, to znai da Ev apsolutnog bia; nema nikakve razli
ropejac iz 1945. moe polazei od si- ke izmeu apsolutnog bia koje je
tuacije koju shvaa isto tako prevla vremenski lokalizirano, to znai: lo
dati svoje granice i da moe u sebi ob kalizirano historiji, i bia koje je
noviti projekat Kineza, Indijanca ili UNIVERZALNOST IZBOR I SUBJEK univerzalno shvatljivo.
INDIVIDUALNOG TIVNOST
Afrikanca. Opstoji univerzalnost sva To ne razjanjava sasvim prigo
kog projekta u tom smislu to je svaki PROJEKTA vor zbog subjektivizma. U stvari, taj
projekat shvatljiv za svakog ovjeka. prigovor jo poprima mnoge oblike.
Sto nikako ne znai da taj projekat Prvi je sljedei: kae n a m se: dakle,
definira ovjeka zauvijek, nego da se vi moete initi bilo ta; to se izra
moe ponovo iznai. Svagda opstoji ava na razliite naine. Ponajprije
nain da se shvati idiot, dijete, pri- nas okrivljuju zbog anarhije; zatim
mitivac ili stranac, samo ako se po objavljuju: vi ne moete suditi o dru
sjeduju dovoljne upute. U tom smi UNIVERZALNOST gima, jer nema razloga da se jednom
slu moemo rei da opstoji neka u n i - OVJEKA projektu daje prednost pred drugim;
verzalnost ovjeka; ali ona nije dana, na kraju moe n a m se rei: u ono
ona se stalno izgrauje. Izabirui se me to vi izabirete sve je neosnova
be, izgraujem univerzalno; ja ga iz no, vi jednom r u k o m dajete to sebi
graujem shvaajui projekat sva umiljate da drugom primate. Ta tri
kog drugog ovjeka bio on ma koje prigovora nisu jako ozbiljna. P o n a j
epohe. Ova apsolutnost izbora ne uki prije prvi prigovor: vi moete bilo
da relativnost svake epohe. Egzisten- to izabrati, nije taan. Izbor je mo-
cijalizimu je na srcu da pokae vezu gu u jednom smislu, ali ono to n i
izmeu apsolutnog karaktera slobod- je mogue, to je: ne izabirati. Ja
nog angairanja, kojim se svaki o- mogu svagda izabirati, ali m o r a m
ANGAIRANJE znati da, ako ne izabirem, takoer
vjek ozbiljuje ozbiljujui jedan tip o-
vjenosti, angairanja k o j e j e svagda izabirem. To, iako izgleda strogo for
shvatljivo ma kojoj epohi i ma kome, i malno, ima vrlo veliku vanost za
relativnosti k u l t u r n e cjeline koja mo- SITUACIJA
ogranienje mate i hira. Ako je isti
e proizii iz takvog izbora; treba na da sam pred n e k o m situacijom
34 J E A N - P A U L SARTI1E
na primjer pred situacijom koja
ini da sam seksualno bie koje mo umjetniku koji pravi sliku to se ne
e imati odnose s nekim biem dru nadahnjuje a priori postavljenim pra
gog spola, koje moe imati djece vilima? Zar se ikada reklo kakva je
duan da izabirem neki stav i da na slika koju mora napraviti? Razumije
svaki nain nosim odgovornost za iz se da nema slike odreene da se na
bor koji, time to me angaira, anga pravi, da se umjetnik obavezuje u
ira takoer i cijelo ovjeanstvo, pravljenju svoje slike, i da slika koju
iako nikakva vrijednost a priori ne valja napraviti jest ba slika koju
odreuje moj izbor, tada to nema. bude napravio; razumije se da n e m a
IZBOR I GIDF.OV
nita s hirom; pa ako se vjeruje da BEZRAZLONI estetikih vrijednosti a priori, ali da
AKT
se ovdje nanovo pronalazi Gideova ima vrijednosti koje se potom nalo
teorija bezrazlonog akta, to je zato e u koherenciji slike, u odnosima
to ne vide golemu razliku izmeu koji opstoje izmeu volje za stvara
ove nauke i Gideove. Gide ne zna njem i rezultata. Nitko ne moe rei
to je situacija; on djeluje iz pu to e biti slikarstvo sutra; prosui
kog hira. Za nas, naprotiv, ovjek se vati se moe samo slikarstvo jednom
nalazi u organiziranoj situaciji u ko napravljeno. Kakvu vezu ima to
joj je sam angairan; on obavezuje s moralom? U istoj smo stvaralakoj
svojim izborom cijelo ovjeanstvo i situaciji. Nikada ne govorimo o bez-
ne moe izbjei da izabire: ili e do razlonosti nekog umjetnikog djela.
ista ostati nevin, ili e se oeniti ne Kad govorimo o nekom Picassovom
imajui djece, ili e se oeniti i imati platnu, ne kaemo nikada da je ono
djece; na svaki nain, ma ta on i bezrazlono; mi vrlo dobro razumije
nio, nemogue je da ne preuzme to mo da se on, takav kakav jest,.izgra
talnu odgovornost pred tim proble ivao istodobno dok je slikao, da se
mom. Bez sumnje, on izabire a da sveukupnost njegova djela utjelov
se ne poziva na prestabilizirane vri ljuje u njegov ivot.,
jednosti, ali je nepravedno da se to EGZISTENCIJALI Isto je tako na moralnoj razini.
STIKI MORAL
ocijeni kao hir. Kaimo radije da va- zajedniko izmeu umjetnosti i mo-
lja moralni izbor usporediti s pravlje rala jest to da, u oba sluaja, imamo
njem umjetnikog djela. A ovdje se stvaralatvo i iznalaenje. Mi ne mo
treba odmah zaustaviti da bi se do emo a priori odluiti o tome to va
ista kazalo kako nije rije o nekom lja initi. Vjerujem da sam vam do
estetikom moralu, jer su nai pro voljno pokazao govorei o sluaju
tivnici tako zlonamjerni da n a m ak i MORAL I ESTETIKA onog uenika koji me potraio i koji
to prigovaraju. Primjer koji sam iza je mogao da se obrati svim mora
brao samo je usporedba. Ovo reeno lima, kantovskom ili drugima, a da
zar se ikada prigovorilo nekom tamo ne nae nikakvu vrst uputa;
on je bio duan da sam pronae svoj
gima. Ponajprije se moe suditi (i to

zakon. Nikada neemo rei da je ui moda nije vrijednosni, nego logiki
nio bezrazloni izbor onaj ovjek, koji sud) da se stanoviti izbori temelje na
bude izabrao bilo da ostane sa svo zabludi, a drugi na istini. Moe se
jom majkom uzimajui kao moralni suditi o nekom ovjeku govorei da
temelj uvstva, individualnu akciju je nepoten. Ako smo definirali situ
i konkretno milosre, bilo da ode u aciju ovjeka kao slobodan-izbor bez
Englesku, dajui prednost rtvi. o- COVJEK IZABIRE isprika i bez pomoi, svaki ovjek
vjek sebe ini; on nije od poetka SVOJ MORAL koji se zaklanja za ispriku zbog svo
gotov, on sebe ini izabirui svoj mo jih strasti, svaki ovjek koji izmilja
ral, i pritisak prilika jest takav da neki determinizam jest nepoten o
on ne moe a da ne izabere jedan NEPOTENJE
vjek. Prigovorilo bi se: ali zato da
moral. Mi ovjeka definiramo samo sebe ne izabere nepotenim. Odgova
prema nekom angairanju. Dakle, ap ram da nemam da sudim moralno,
surdno je da nam se prigovara neos- nego da definiram njegovo nepote-
novanost izbora. S druge strane, kau IZBOR NIJE BEZ nje kao zabludu. Ovdje se ne moe
nam: vi ne moete suditi drugima. RAZLOAN izbjei sudu istine. Nepotenje je
To je s jedne strane istinito, a s dru oevidno la jer ono skriva totalnu
ge krivo. To je istinito u tom smislu slobodu angairanja. Na istoj razini
to je, svaki put kad ovjek izabire rei u da je takoer nepotenje ako
svoje angairanje i svoj projekat pot izabirem da objavim kako stanovite
puno iskreno i potpuno jasno, ma ka vrijednosti egzistiraju prije mene
kav inae bio njegov projekat, ne ja sam u protivrjeju sa samim so
mogue da on dade pred ovim pro bom ako ih istodobno hou i izja
jektom prednost nekom drugom; to je vljujem da su mi one nametnute.
istinito u tom smislu sto mi ne vjeru Ako mi kau: pa ako ja hou da bu
jemo u napredak; napredak je neko dem nepoten? odgovorit u: nema
EGZISTENCIJALI
poboljanje; ovjek je svagda isti ZAM I POJAM NA nikakvog razloga da vi to ne budete,
pred situacijom koja se mijenja i iz PRETKA ali izjavljujem da vi to jeste, i da stav
bor ostaje svagda izbor u situaciji. striktne koherencije jest stav pote
Moralni problem nije se izmijenio SLOBODA nja. A osim toga mogu ja donijeti
od trenutka kad se moglo izabirati moralni sud. Kad izjavljujem da slo
izmeu pristalica ropstva i protivni boda ni u kakovoj konkretnoj prilici
ka ropstva, na primjer u trenutku ne moe imati drugi cilj nego da sa
secesionistikog rata, i sadanjeg tre ma sebe hoe, ako je ovjek jednom
nutka kad se moe odluiti za priznao da u naputenosti sam po
M. R. P. ili za komuniste. stavlja vrijednosti, on moe htjeti sa
OVJEK IZABIRE
Ali, ipak se moe suditi, jer, ka SEBE U ODNOSU mo jedno; slobodu kao temelj sviju
ko sam vam to rekao, izabiremo pred NA DRUGE vrijednosti. To ne znai da je on
drugima i izabiremo sebe pred dru-
JEAN - PAUL SARTRE
38 EGZISTENCIJALIZAM JE HUMANIZAM 39
apstraktno hoe. Time se jednostav

no hoe rei da ini potenih ljudi dok je ona sama sluajnost ljudskog
imaju kao posljednje znaenje potra pojavljivanja na zemlji, nazvat u
gu za slobodom kao takovom. ovjek prljavcima. No kukavice i prljavci
koji se prikljuuje kakvom komuni mogu biti osueni samo na razini
stikom ili revolucionarnom sindika stroge autentinosti.
tu hoe k o n k r e t n e ciljeve; ti ciljevi Tako, iako je sadraj morala pro
ukljuuju apstraktnu volju za slo mjenljiv, stanovit oblik tog morala
bodom; ali ova sloboda hoe sebe u jest univerzalan. K a n t objavljuje da
konkretnom. Mi hoemo slobodu radi APSTRAKTNI I sloboda hoe samu sebe i slobodu
slobode i u svakoj posebnoj prilici. KONKRETNI MO drugih. Slaem se, ali on smatra da
A hotei slobodu, mi otkrivamo da SLOBODA DRUGOG RAL su formalno i univerzalno dovoljni
ona sasvim zavisi od slobode drugih da se konstituira moral. Mi, naprotiv,
i da sloboda drugih zavisi od nae. mislimo da odvie apstraktni princi
Sigurno, sloboda, kao definicija o pi ne uspijevaju kao definicija akci
vjeka, ne zavisi od drugog, ali im je. Uzmite jo jednom sluaj onog
opstoji angairanje, duan sam da uenika: u ime ega, u ime koje ve
istodobno elim svoju slobodu i slo like moralne maksime mislite vi da
bodu drugih, svoju slobodu mogu uze bi on mogao s punim duevnim mi
ti kao cilj samo ako ujedno uzmem AUTENTINOST rom odluiti da napusti svoju majku
kao cilj slobodu drugih. Dosljedno, ili da ostane s njom? Tu nema n i
kada sam na razini totalne vjerodo kakvog sredstva za prosuivanje.
stojnosti priznao da je ovjek bie u Sadraj je svagda k o n k r e t a n i do
kojeg egzistencija prethodi esenciji, sljedno nepredvidljiv; svagda ima
da je on slobodno bie koje moe u da se iznalazi. Jedino to je vano
razliitim prilikama htjeti samo svo jest da se zna da li se poduzeto iz
ju slobodu, ja sam istodobno priznao nalaenje ini u ime slobode.
da mogu htjeti samo slobodu drugih. Ispitajmo, na primjer, sljedea
Tako mogu u ime ove volje za slobo dva sluaja: vi ete vidjeti koliko se
PRIMJER VODENI
dom koju sama sloboda ukljuuje u CE NA FLOSSI oni slau, a ipak razlikuju. Uzmimo
sebi oblikovati sudove o onima koji Vodenicu na Flossi. Tu nalazimo
smjeraju da sebi sakriju totalnu bez- stanovitu mladu djevojku, Maggie
razlonost svoje egzistencije i svoju Tulliver, u kojoj je utjelovljena vri
totalnu slobodu. Jedne, koji svoju to jednost strasti i koja je toga svjesna;
talnu slobodu sebi skrivaju duhom ona je zaljubljena u jednog mladog
ozbiljnosti i deterministikim ispri ovjeka, Stephena, koji je zaruen
kama, nazvat u kukavicama; druge, s nekom mlaom, beznaajnom dje
koji e pokuati da pokau kako je vojkom. Ova Maggie Tulliver, umje
njihova egzistencija bila nuna, ba sto da ne razmiljajui dade prednost
vlastitoj srei, izabire, u ime ljudske
EGZISTENCIJALIZAM JE HUMANIZAM
40 JEAN - PAUL SARTRE 41
solidarnosti, da se rtvuje i da se izabirete. Na to ja odgovaram da mi

odrekne ovjeka kojeg ljubi. Napro je jako ao to je to tako; ali kako
tiv, Sanseverina u Parmskom kar- PRIMJER PARM- sam iskljuio boga oca, doista t r e b a
tuzijanskom samostanu, smatrajui SKOG KAETUZI- da netko iznalazi vrijednosti. Stvari
da strast sainjava pravu vrijednost JANSKOG SAMO valja uzeti kakve jesu. A osim toga,
ovjeka, izjavila bi da je jedna ve STANA kazati da mi iznalazimo vrijednosti
lika ljubav zasluuje rtve; da joj ne znai drugo nego ovo: a priori
valja dati prednost pred banalnou ivot nema smisla. Prije no to i
brane ljubavi koja bi sjedinila Step- vite, ivot nije nita, ali na v a m a
h e n a i mladu gusku kojom je t r e je da mu date neki smisao, i vrijed
balo da se oeni; ona bi izabrala da nost nije nita drugo nego taj smi
je rtvuje i da realizira svoju sre sao koji izabirete. Iz toga vidite da
u; i, kako Stendhal to pokazuje, ona opstoji mogunost da se stvori ljud
e se sama rtvovati na razini stra ska zajednica. Prigovorili su mi da
sti ako to trai ovaj ivot. Mi se tu HUMANIZAM sam pitao da li egzistencijalizam jest
nalazimo pred dva strogo suprotna humanizam. Rekli su mi: vi ste u
morala; ja tvrdim da su oni ekviva Munini napisali da humanisti ni
lentni: u oba sluaja sloboda je bila su imali pravo, vi ste se rugali sta
postavljena kao cilj. I vi moete za novitom tipu humanizma, emu se
misliti dva stava potpuno slina s ob sada tome navraati? U zbilji, rije
zirom na uinke: jedna djevojka zbog h u m a n i z a m ima dva vrlo razliita
rezignacije daje prednost odricanju smisla. Pod h u m a n i z m o m se moe
ljubavi, druga zbog seksualne* poude razumjeti neka teorija koja ovjeka
vie voli da ne vodi rauna o p r e t uzima kao cilj i kao najviu vrijed
h o d n i m vezama ovjeka kojeg ljubi. nost. Humanizam u tom smislu opsto
Ove dvije radnje izvana slie onima ji u Cocteaua, na primjer, kad u nje
koje tek to smo opisali. Ipak su one govoj prii Oko svijeta za 80 sati
od njih sasvim razliite; stav Sanse- neko lice izjavljuje, jer u avionu
verine je mnogo blii onom Maggie nadlijee planine: ovjek je divan. To
Tulliver nego nekom stavu bezbrine znai da u ja, lino, koji nisam kon
lakomosti. struirao avione, iskoristiti ove izvan
Tako vidite da je onaj drugi pri r e d n e izume, i da u se moi lino,
govor ujedno istinit i pogrean. Sve kao ovjek, s m a t r a t i odgovoran i po
se moe izabrati ako se to zbiva na aen zbog ina koji pripadaju n e -
razini slobodne obaveze. KLASINI HUMA- kim ljudima. To bi pretpostavljalo
EGZISTENCIJALI NIZAM
Trea zamjerka je sljedea: vi jed STIKE VRIJEDNO
da bismo mogli pridati veliku vrijed
nom rukom uzimate to drugom da STI nost ovjeku nakon najviih ina
jete; to e rei da u samoj stvari vri stanovitih ljudi. Taj h u m a n i z a m je
jednosti nisu ozbiljne budui da ih vi apsurdan, jer bi jedino pas ili konj
bjektivnosti, u smislu da ovjek nije

mogli donijeti cjelovit sud o ovje
zatvoren u sebe samog nego da je
ku i izjaviti da je ovjek divan, za
to oni nisu raspoloeni, bar koliko svagda prisutan u n e k o m ljudskom .
ja znam. No, ne moe se dopustiti svemiru to je ono to nazivamo
da bi neki ovjek mogao donijeti sud egzistencijalistiki humanizam. Hu
o ovjeku. Egzistencijalizam ga raz manizam, jer podsjeamo ovjeka da
rjeava svakog suda ove vrste: egzi- ne opstoji drugi zakonodavac do on
stencijalist nee nikada uzeti ovje sam, i da e on u naputenosti odlu
ka kao cilj, jer ga svagda valja i iti o sebi samom; i jer pokazujemo
niti. I mi nismo duni vjerovati da da se ovjek nee, ba kao neto
opstoji neko ovjeanstvo kojem bi ljudsko realizirati, obraajui se
smo mogli ukazivati kult na nain samom sebi, nego svagda traei iz
Augustea Comtea. Kult ovjean van sebe neki cilj: takovo i takovo
stva zavrava u Comteovom, u sebi osloboenje, takovu i takovu posebnu
zatvorenom humanizmu, i, valja rei, realizaciju.
u faizmu. To je h u m a n i z a m koji ne EGZISTENCIJALI Nakon ovih nekoliko refleksija,
emo. ZAM I ATEIZAM vidi se da nita nije nepravednije od
Ali postoji jedan drugi smisao EGZISTENCIJALI- zamjerki koje n a m ine. Egzistenci
humanizma, koji u osnovi znai ovo: STIKI HUMANI jalizam nije nita drugo nego n a p o r
ZAM
ovjek je stalno izvan sebe samog; da se izvuku sve konsekvencije jed
projektirajui se i gubei se izvan nog koherentnog ateistikog .stajali
sebe, ini on da ovjek egzistira, i, ta. Ono nikako ne pokuava da o
s druge strane, slijedei transcendent- vjeka baci u oaj. No, ako se, poput
ne ciljeve, moe on da egzistira; o krana, svaki stav nevjerovanja na
vjek kao taj prijelaz i zna p r e d m e t e ziva oajem, ono polazi od izvornog
samo po tom prijelazu.
oaja. Egzistencijalizam nije toliko
ovjek, kao to prekoraivanje i neki ateizam u tom smislu da bi se
kao onaj koji zna p r e d m e t e samo iscrpio u dokazivanju da bog ne egzi
s obzirom na to prekoraivanje, jest stira. Prije on izjavljuje: ak kad
u srcu, u sreditu tog prekoraivanja. bi bog egzistirao, to ne bi nita pro
Nema drugog svemira do ljudskog mijenilo; to je nae gledite. Ne da
svemira, svemira ljudske subjektiv bismo vjerovali da bog egzistira, nego
nosti. Ova veza transcendencije, kao TRANSCENDENCI- mislimo da problem nije problem
JA njegove egzistencije; potrebno je da
konstitutivne za ovjeka ne u smi
slu u kojem je bog transcendentan, ovjek opet sam sebe nae i da se
uvjeri da ga nita ne moe od njega
ve u smislu prekoraivanja i su-
samoga spasti; bio to i neki valjani

dokaz boje egzistencije. U tom smi
slu, egzistencijalizam je optimizam,
nauka akcije, i samo iz zle namjere
mogu nas krani nazivati oajnici
ma, pomijeavi svoj vlastiti oaj
s naim.
DISKUSIJA
PITANJE: Ne znam da li e ova elja da
b u d e t e shvaeni dovesti do toga da
vas bolje razumiju ili e vas jo loije
PROTIV VULGARI- razumjeti, ali vjerujem da je po
ZACIJE EGZISTEN stavljanje stvari u Action doprinijelo
CIJALIZMA jo loijem razumijevanju. Rijei
oaj, naputenost imaju mnogo ja
u rezonanciju u nekom egzistenci
jalistikom tekstu. ini se da su u
vas oajanje ili strah neto funda-
mentalnije nego jednostavno odluka
ovjeka koji se osjea osamljen i mo
ra odluivati. To je osvjeivanje o
ljudskom poloaju, koje se ne zbiva
uvijek. Razumije se da se stalno iza-
biremo, ali se strah i oajanje obino
ne zbivaju.
SARTRE: Ja oevidno ne elim kazati da,
kad izabirem izmeu dvije vrste ko
laa, izabirem u strahu.
S t r a h je stalan u tom smislu to
je moj iskonski izbor neto stalno.
U stvari, strah je, prema mojem shva
anju, potpuna odsutnost opravdanja,
kao i odgovornost s obzirom na sve.
PITANJE: Ja sam govorio sa stanovita ka
ko je stvar postavljena u Action i
ini mi se da je tamo vae stanovi
te bilo poneto oslabljeno.
SARTRE: Govorei otvoreno, mogue je da
su u Action moje teze bile poneto
JEAN - PAUL SARTEE DISKUSIJA 49
48
oslabljene; esto se dogaa da mi maen dogaajima. Ranije su filozofi
postavljaju pitanja ljudi koji za to bili napadani samo od drugih filo
nisu kvalificirani. Tad se nalazim zofa. P u k nije nita od toga razumio
pred dvije solucije: da odbijem od i nije se za to brinuo. Sada putamo
govor ili da prihvatim diskusiju na da filozofija sie u javnost. Sam
tlu popularizacije. Ja sam izabrao Marx nije prestajao da popularizira
drugu soluciju jer, u osnovi, kad se POPULARIZACIJA I svoju misao; Manifest' je populari
izlau teorije u razredu filozofije, ANGAIRANJE zacija jedne misli.
pristaje se da se oslabi neka misao PITANJE: Marxov istonski izbor je revolu
kako bi se uinila razumljivom, i to cionaran izbor.
nije tako loe. Ako imamo teoriju an To bi morao biti vraki ovjek
gairanja, treba se do kraja angaira SARTRE: koji bi mogao rei da li je on sebe
ti. Ako je egzistencijalistika filozofija prije izabrao kao revolucionar a za
doista prije svega filozofija koja ka tim kao filozof ili prije kao filozof
e: egzistencija prethodi esenciji, ona a zatim kao revolucionar. On je fi
mora biti ivljena da bi doista bila lozof i revolucionar, to je cjelina.
iskrena. ivjeti kao egzistencijalist Sta to znai: on je ponajprije sebe
znai pristati da se plati za tu na izabrao kao revolucionar?
uku, a ne n a m e t a t i je u knjigama. Komunistiki manifest mi ne iz
PITANJE:
Ako hoete da ova filozofija doista gleda kao popularizacija ve kao bor
bude angairanje, morate poloiti ra beno oruje. Ne mogu vjerovati da
un ljudima koji o njoj raspravljaju to nije in angairanja.
na politikoj ili moralnoj razini. Kad je Marx jednom zakljuio
Vi mi predbacujete da se kori da je revolucija potrebna, njegov prvi
stim rijeju humanizam. To je zato MARKSISTIKA F I in je bio Komunistiki manifest,
LOZOFIJA I POLI koji je jedan politiki in. Komuni
to se problem tako postavlja. TIKA
Ili valja n a u k u uzdii na strogo FILOZOFIJA I PO- stiki manifest je veza izmeu Mar-
filozofijsku razinu i r a u n a t i na slu LITIKA xove filozofije i komunizma. K a k a v
aj da ona ima djelovanje, ili pak, god bio moral koji ete imati, ne osje
jer ljudi od nje neto drugo trae i a se onako uska logina veza izmeu
budui da ona eli da bude angaira tog morala i vae filozofije kakva je
nje, valja pristati na njenu vulgari- izmeu Komunistikog manifesta i
zaciju pod uvjetom da je vulgarizaci- Marxove filozofije.
ja ne izobliava. Radi se o moralu slobode. Ako ne
Oni koji hoe da vas shvate shva P1TANJE: postoji proturjeje izmeu ovog mo
SARTRE:
tit e vas, a oni koji to ne ele nee r a l a i nae filozofije, nema se ta
vie traiti. Tipovi angairanja su ra
vas shvatiti.
SARTRE: zliiti prema epohama. U jednoj epohi
ini se da vi ulogu filozofije u gdje je angairati se znailo initi r e -
drutvu shvaate na nain koji je nad-
50 JEAN - PAUL SASTP.E DISKUSIJA
51
voluciju trebalo je napisati Manifest. SMISAO EGZTSTEN
CIJALISTIKOG projekt koji se ne definira. Vi isti
U epohi kakva je naa, u kojoj po ANGAIRANJA ete, kao mnogi drugi, ljudsko do
stoje razliite partije od kojih se stojanstvo, uzvieno dostojanstvo li
svaka poziva na revoluciju, obaveza nosti, to su teme koje, na kraju kra
ne znai ulazak u jednu od njih, ne jeva, nisu tako daleko od starih li
go pokuaj objanjenja da bi se uje beralnih tema. Da biste ih opravdali,
dno precizirala pozicija i pokualo DVA SMISLA HU- inite distinkcije izmeu dva smisla
djelovati na razliite revolucionarne MANIZMA humanizma, izmeu dva smisla ljud
partije.
ske mogunosti, izmeu dva smi
Pitanje koje moemo sebi posta NAVILLE: sla stanovitog broja termina koji su
viti, polazei od stanovita koje iz prilino otrcani, koji, uostalom, ima
laete, jest ovo: nee li se vaa na ju znaajnu historiju, i iji dvoznani
uka pokazati u vremenu koje dolazi k a r a k t e r nije plod sluaja. Da biste
kao uskrsnue radikalsocijalizma. Iz EGZISTENCIJALI spasili ove termine, vi im pronala
gleda udno, no ba tako valja da ZAM I RADIKAL- zite novi smisao. Ostavljam po strani
nas postaviti pitanje. Vi se, uosta SOCIJALIZAM
ova specijalna pitanja, koja se tiu
lom, postavljate na svakovrsna sta filozofijske tehnike, iako su intere
novita. No, ako se trai neka taka santna i vana, pa da bih se drao
gdje ova stanovita, ovi aspekti egzi termina, koje sam uo, zadravam se
stencijalistikih ideja, aktualno kon na fundamentalnoj taki koja poka
vergiraju, imam dojam da e se ona zuje da se vi, uprkos svog distingvi-
nai u nekakvom uskrsnuu libera ranja izmeu dva smisla humanizma,
lizma; vaa filozofija pokuava da u drite u biti starog. ovjek se pred
sasvim posebnim uvjetima, u aktu stavlja kao izbor koji valja uiniti.
alnim historijskim uvjetima, obnovi Vrlo dobro. On je, prije svega, svoja
ono to sainjava bit radikalsocija egzistencija u sadanjem t r e n u t k u i
lizma, humanistikog liberalizma. to nalazi se van prirodnog determiniz
joj daje vlastiti k a r a k t e r jest to da LJUDSKA PRIRODA ma; on sebe ne definira prethodno sa
svjetska socijalna kriza vie ne do mom sebi, nego kao funkciju svoje
zvoljava stari liberalizam; ona trai individualne prisutnosti. Ne postoji
jedan izmueni, straljivi liberali ljudska priroda nadreena ovjeku,
zam. Vjerujem da se za ovu ocjenu EGZISTENCIJALI nego mu je specifina egzistencija
moe nai stanoviti broj prilino du ZAM I NEOLIBEEA-
LIZAM dana u danom momentu. P i t a m se
bokih razloga, ak ako se drimo va nije li egzistencija, uzeta u tom smi
ih vlastitih termina. Iz sadanjeg iz slu, drugi oblik pojma ljudske pri
laganja proizlazi da se egzistencija rode koja se, iz historijskih razloga,
lizam predstavlja pod formom h u m a zaogre novim izrazom; nije li vrlo
nizma i filozofije slobode, koja je, u slina, i vie nego to izgleda na prvi
stvari, prethodna obaveza, koja je pogled, ljudskoj prirodi kako se ona
JEAN - PAUL SARTRE DISKUSIJA 53
definirala u XVIII stoljeu i iji po oni to izraavaju na kaotian, neja

j a m vi deklarirate da odbijate, jer san nain i, najee, ako hoete, pod
dramatskim vidom koji je n a m e t n u t
se ona ponovo nalazi, u veliko, iza
prilikama; pa ukoliko ne elimo od
izraza ljudske uvjetovanosti ka
opeg izraza te uvjetovanosti prei
ko ga egzistencijalizam upotreblja
na deterministiko ispitivanje onog
va. Vaa koncepcija ljudske mogu
to uvjetovanosti doista jesu, onda
nosti jest nadomjestak za ljudsku
one zadravaju tip, shemu apstrak
prirodu, kao to vi stavljate ivo is tnog izraza analognog izrazu ljudske
kustvo na mjesto prostog iskustva ili
BIJEDNA PRIRODA prirode. Tako se egzistencijalizam ve
znanstvenog iskustva. POJAM LJUDSKE
MOGUNOSTI e uz ideju ljudske prirode, no ovaj
Ako ljudske mogunosti proma put to nije priroda ponosna na sebe
t r a m o kao mogunosti koje se de NADOMJETA PO
JAM LJUDSKE PRI samu, nego plaljiva, nesigurna i n a
finiraju j e d n i m x, koji je x subje RODE putena mogunost. I doista, kad
kta, a ne njihovom prirodnom sve egzistencijalizam govori o ljudskoj
zom, njihovom pozitivnom determi mogunosti, govori on o onoj koja
nacijom, onda imamo posla s dru jo nije zaista vezana za ono to
gim oblikom ljudske prirode; to je, egzistencijalizam naziva projektima,
ako hoete, priroda-uvjetovanost, to pa je, p r e m a tome, pred-mogunost.
znai da se ne definira jednostavno PRED-OBAVEZA Radi se o pred-angaovanju a ne o
kao apstraktni tip, prirode, nego da obavezi niti o istinskom ongairanju.
se otkriva neim to je mnogo tee Stoga nikako nije sluajno to se ova
formulirati iz razloga koji su, po KRIZA UNIVER uvjetovanost definira prije svega nje
m o m nazoru, historijski. Danas se ZALNOSTI
nim opim humanistikim k a r a k t e
ljudska priroda definira u drutvenim rom. Uostalom, kad se u prolosti go
okvirima, koji su okviri opeg raspa vorilo o ljudskoj prirodi, ciljalo se
danja drutvenih oblika vladavine, na neto mnogo ogranienije nego
klasa i sukoba koji ih zahvaaju, kad se govorilo o uvjetovanosti uop
mijeanja rasa i nacija to sve ini e; jer je priroda ve neto drugo,
da se sama ideja jednoline, shemat ona je u stanovitoj mjeri vie nego
ske ljudske prirode ne moe vie pri uvjetovanost. Ljudska priroda nije
kazati s istim openitim karakterom, modalnost u smislu u kojem je ljud
ne moe vie poprimiti isti tip ska uvjetovanost jedna modalnost. I
univerzalnosti kao u XVIII stoljeu, zato, po mom nazoru, treba radije
u epohi kad se inilo da se ona iz govoriti o naturalizmu nego o h u m a
raava na bazi trajnog napretka. Da nizmu. U naturalizmu su implicira
nas imamo posla s izrazom ljudske ne openitije realnosti nego u h u m a
prirode koju ljudi, koji o tom pita nizmu, bar u tom smislu koji u vas
nju naivno razmiljaju ili govore, iz uzima izraz humanizam; imamo posla
raavaju kao ljudsku mogunost;
JEAN - PAUL SARTRE DISKUSIJA
54 55
s jednom realnou. Uostalom, tre situacija, jer, u vaim oima, one ni

balo bi proiriti ovu dislcusiju koja LJUDSKA PRIRO su ralanjene. U svakom sluaju,
se odnosi na ljudsku prirodu. J e r va DA I HISTORIJA marksizam o toj temi ima drugaiju
lja uvesti i historijsko stanovite. ideju, ideju prirode u ovjeku i o
Prva realnost je prirodna realnost, vjeka u prirodi, koja nije n u n o de
ljudska realnost je samo njena funk finirana s individualnog stanovita.
cija. No, za to treba priznati istinu OBJEKTIVNI O To znai da postoje funkcionalni
historije, a egzistencijalist, uzevi VJEK zakoni za ovjeka, kao za svaki dru
openito, ne priznaje istinu historije, gi p r e d m e t znanosti, koji konstitui
ni ljudske ni prirodne historije, a ZAM EGZISTENCIJALI
NIJEE HI raju, u punom smislu rijei, njegovu
ipak historija pravi individuume; to STORIJU prirodu, mnogostruku prirodu sva
je njihova vlastita historija koja, po kako, koja vrlo malo nalii nekoj fe
evi od t r e n u t k a kad su zaeti, ini nomenologiji, to znai nekoj proku
da se individuumi ne r a a j u i ne po anoj, empirijskoj, doivljenoj zam-
javljuju u svijetu koji im postavlja jedbi, kako je prua zdravi ljudski
neku a p s t r a k t n u uvjetovanost, nego razum ili, bolje, navodni zdravi razum
se pojavljuju u svijetu kojem su oni filozofa. U tom smislu, koncepcija
sami kao dio uvijek pripadali, kojim ljudske prirode, kakvu su sebi stvo
su uvjetovani i ijem uvjetovanju rili ljudi XVIII stoljea, bila je, bez
oni sami pridonose tako kao to maj sumnje, mnogo blia Marxovoj kon
ka uvjetuje svoje dijete i kao to ovo cepciji nego njen egzistencijalistiki
dijete nju takoer uvjetuje time to nadomjestak, ljudska uvjetovanost,
je trudna. Samo s ovog stanovita ista fenomenologija situacije.
imamo pravo govoriti o ljudskoj HUMANIZAM I LI
BERALIZAM Humanizam je danas, na alost,
mogunosti kao o prvotnoj realno termin koji slui tome da oznai filo
sti. Trebalo bi, tavie, rei da je pr zofske struje, ne samo u dva smisla
votna realnost prirodna, a ne ljud nego u tri, etiri, pet, est. Svatko
ska uvjetovanost. Ovdje ponavljam je sada humanist, ak stanoviti m a r k
samo obina i banalna mnjenja, ali sisti, koji se otkrivaju kao klasini
mi nikako ne izgledaju da su ona po racionalisti, jesu humanisti u jednom
bijena izlaganjem egzistencijalizma. dosadnom smislu izvedenom iz libe
Sve u svemu, ako je istina da ne po ralnih ideja zadnjeg stoljea, u smi
stoji apstraktna ljudska priroda, NE POSTOJI NEKA slu liberalizma prelomljenog kroz
LJUDSKA UVJETO
esencija ovjeka nezavisna od nje VANOST prizmu itave suvremene krize. Ako
gove egzistencije ili njoj prethodna, marksisti mogu pretendirati na to da
sigurno je takoer da ne postoji ne budu humanisti, razliite religije, kr
ka ljudska uvjetovanost uope, ak ani, hindusi i mnogi drugi preten
ako vi pod uvjetovanou razumijete diraju takoer da budu prije svega,
stanovit broj prilika ili konkretnih humanisti, a isto, sa svoje strane,
56 JEAN - PAUL SARTRE DISKUSIJA 57
egzistencijalisti i, openito uzevi, svi lovati polazei od samih sebe. Jer,

filozofi. Danas se isto tako mnogi po konano, ako se neki ovjek bori za
litiki pokreti pozivaju na h u m a n i slobodu a da ne zna, a da nije sebi
zam. Sve to konvergira spram neke izriito formulirao na koji nain, u
vrste pokuaja uspostavljanja jedne koju svrhu se bori, znai to da e
filozofije koja, uprkos svoje preten njegovi ini vezati niz posljedica ko
zije, u stvari odbija da se vee, a je se uvlae u kauzalni splet ije
odbija tu obavezu ne samo iz poli sve pojedinosti on ne zna, ali one
tikog i socijalnog stanovita nego i ipak obuhvaaju njegovu akciju i da
u duboko filozofskom smislu. Ako ju joj njen smisao u zavisnosti od
KRANSTVO I EG
kranstvo pretendira da bude prije ZISTENCIJALIZAM djelatnosti drugih; ne samo drugih
svega humanistiko, ini to zato to ljudi nego i prirodne okoline u kojoj
odbija da se vee, to se ne moe ve ovi ljudi djeluju. Ali, s vaeg staja
zati, to znai sudjelovati u borbi na lita, izbor je pred-izbor ja se
prednih snaga, jer ostaje na reakci svagda navraam na ovaj prefiks jer
onarnim pozicijama spram ove revo ocjenjujem da uvijek postoji neko
lucije. Kad se pseudomarksisti ili suzdravanje koje intervenira u
liberali prije svega pozivaju na li toj vrsti pred-izbora u kojem imamo
nost, ine to zato to se povlae pred posla sa slobodom pred-indiferentno-
zahtjevima sadanje svjetske situa sti. No, vaa koncepcija moguno
cije. Isto tako se egzistencijalist, kao sti i slobode vezana je uz stanovitu
i liberal, poziva na ovjeka uope, jer definiciju predmeta o kojoj se mora
nije u stanju da formulira poziciju UPOTREBLJIVOST kazati jedna rije. Upravo iz ove ide
koju trae dogaaji, a jedina na je svijeta predmeta, iz upotreblji
predna pozicija koju znamo jest po vosti (ustensilite), vi izvodite sve
zicija marksizma. Marksizam postav ostalo. P r e m a liku diskontinuiranih
lja prave probleme epohe. egzistencija bia vi ocrtavate sliku
Nije istina da ovjek ima slobodu OVJEK I OKOLI diskontinuiranog svijeta p r e d m e t a u
izbora u tom smislu da on tim iz NA kojem je odsutna svaka uzronost
borom pridaje svojoj djelatnosti smi osim ove udne podvrste kauzalnog
sao koji ona inae ne bi imala. Nije odnosa upotrebljivosti, pasivnog n e
dovoljno rei da se ljudi mogu boriti shvatljivog i vrijednog prezira. Eg
za slobodu a da ne znaju da se bore zistencijalistiki ovjek posre u svi
za slobodu; ili onda, ako dademo jetu korisnih predmeta, prljavih,
ovom priznavanju puni smisao, to meusobno ulananih zapreka koje
znai da se ljudi mogu vezati uz jed se meusobno podupirlu u bizarnoj
nu stvar koja njima dominira i bo tenji da jedne drugima slue, ali,
riti se za nju, to znai djelovati u koje u oima idealista, imaju strani
okviru koji ih prelazi, a ne samo die- biljeg takozvane iste spoljanosti.
58
Ovaj svijet determinizma upotreblji SPOLJANOST I O- to je on za marksistiki materija

BJEKTIVNOST lizam.
vosti, meutim, jest akauzalan. No,
gdje poinje i gdje svrava ovaj svi EGZISTENCIJALI Iz svih tih razloga i nekih d r u
STIKA ANGAI
jet, ija je definicija, uostalom, sa RANJE JE SAMO gih vi shvaate obavezu filozofije sa
svim samovoljna i nikako nije u skla VOLJNO mo kao samovoljnu odluku koju kva
du s modernim znanstvenim podaci lificirate kao slobodnu. Vi iskrivlja
ma? Za nas on ne poinje i ne za vate samu Marxovu historiju kad n a
vrava nigdje jer je nerealna segre govjetavate da je on definirao filo
gacija kojoj egzistencijalist hoe da zofiju time to ju je vezao. Ne, oba
je podvrgne u odnosu na prirodu ili, veza ili, bolje, drutvena i politika
tavie, na ljudsku uvjetovanost. Po SVIJET JE JEDAN djelatnost bila je, nasuprot, d e t e r m i
stoji, u naim oima, jedan svijet, je nanta njegove openitije misli. U
dan jedini svijet i cjelokupnost tog mnogostrukim iskustvima precizirale
svijeta moe u cjelini, ljudi i stvari su se njegove nauke. ini mi se oe
uzeti zajedno, ako drite do te di vidnim da se razvoj filozofske misli
stinkcije, pod stanovitim promjenlji FILOZOFIJA I PO u Marxa zbiva u svjesnoj vezi s po
vim uvjetima, biti aficiran znakom LITIKA litikim ili socijalnim razvojem. To
objektivnosti. Upotrebljivost zvijez je, uostalom, manje ili vie istinito i
da, bijesa, cvijeta? Ja ne bih o to za prethodne filozofe. Ako je K a n t
me cjepidlaio. Ipak tvrdim da su sistematski filozof, poznat po t o m e
vaa sloboda, va idealizam uinjeni to se drao daleko od svake poli
iz samovoljnog prezira p r e m a stva tike aktivnosti, to nee rei da nje
rima. Pa ipak su stvari vrlo razliite gova filozofija nije igrala stanovitu
od opisa koji dajete o njima. Vi im politiku ulogu, Kant, njemaki R o -
pridajete vlastitu egzistenciju o sebi, bespierre, kako kae Heine; pa uko
i to je ve neki uspjeh. No, to je liko moemo dopustiti, na primjer za
neka isto privativna egzistencija, Descartesovu epohu, da razvoj filo
zofije nije igrao neposrednu politiku
trajno neprijateljstvo. Fiziki i biolo
ulogu to je uostalom pogreno
gijski svemir nije, u vaim oima,
to je postalo nemogue nakon po
nikad uvjet, izvor uvjetovanosti, jer
sljednjeg stoljea. Danas zauzimati,
ova rije u njenom vrstom i prak
pod bilo kakvom formom, poziciju
tikom smislu nema za vas vie re
koja prethodi marksizmu jest ono to
alnosti nego rije uzrok. Stoga je nazivam povratkom radikalsocijali
objektivni svemir, za egzistencijali zmu. Egzestencijalizam, ukoliko moe
stikog ovjeka, samo prilika za jad, EGZISTENCIJALI probuditi revolucionarna htijenja,
neto to se ne moe uhvatiti, u biti ZAM I REVOLUCI mora se, dakle, ponajprije upustiti u
indiferentan, trajna puka vjerojat JA jednu samokritiku operaciju. Ne m i
nost, to znai posve suprotan Onome slim da on to rado ini, ali bi on to
DISKUSIJA 61
morao uiniti. Trebalo bi da se on
podvrgne krizi u linosti onih koji dotakao, nego sagledavanje orijenta
ga brane, to je dijalektika kriza, to cije ovih tema, koje malo pomalo za
znai takova koja zadrava, u stano vravaju, bez sumnje, moda iz sa
vitom smislu, koje nisu liene vri moobrane, s obzirom na neko istra
jednosti neke pozicije neliene vri ivanje, neku teoriju, neki stav za
jednosti kod stanovitih njegovih koji smatrate da je definiran, u n e
pristalica. I to mi se ini utoliko nu EGZISTENCIJALI emu to, razumije se, nije kvijeti-
nije to sam mogao p r o m a t r a t i sa STIKI ATENTI- zam, jer govoriti o kvijetizmu u
ZAM sadanjoj epohi, znai sebi stvar ola
svim uznemirujue i isto natranja-
ke socijalne zakljuke koje neki m e kati, radi se doista o nemoguoj stva
u njima izvlae iz egzistencijalizma. ri ali lii na atentizam. To moda
J e d a n od njih je napisao, kao za KOJE JE KLASE EG nije u suprotnosti sa stanovitim indi
kljuak jedne analize, da fenomeno ZISTENCIJALIZAM vidualnim angairanjima, ali je su
logija danas moe vrlo precizno po FILOZOFIJA? protno traenju angairanja koja bi
sluiti na socijalnoj i revolucionarnoj trebala da zauzme kolektivnu vrijed
razini opremajui malograanstvo fi nost, a nadasve propisanu vrijednost.
lozofijom koja mu dozvoljava da bu Zato egzistencijalizam ne bi trebao
de i da postane avangarda internaci dati direktive? U ime slobode? No, a-
onalnog revolucionarnog pokreta. Tu ko je to filozofija usmjerena u smislu
maenjem intencionalnosti svijesti koji je S a r t r e nagovijestio, ona mora
mogla bi se malograanstvu dati fi dati direktive, mora u 1945. rei t r e
lozofija koja odgovara njegovoj vla ba li se prikljuiti U. D. S. R-u, soci
stitoj egzistenciji, koja mu dozvolja jalistikoj partiji, komunistikoj p a r
va da postane avangarda svjetskog tiji ili negdje drugdje, mora rei je
revolucionarnog pokreta. Navodim li za radniku partiju ili za malogra
vam taj primjer, mogao bih vam na EGZISTENCIJALI
ZAM I POLITIKA
ansku partiju.
vesti druge istog tipa koji pokazuju SARTRE: Dosta je teko potpuno v a m od
da stanovit broj linosti, koje su vrlo govoriti jer ste mnogo toga rekli.
vezane negdje drugdje a koje su pri Pokuat u odgovoriti na stanovit
vrene temi egzistencijalizma, dolaze broj taaka koje sam zabiljeio. Prije
do toga da razvijaju politike teorije svega, nalazim da ste zauzeli dog-
koje, u stvari, i v r a a m se ovome to matsko stajalite. Vi ste rekli da mi
sam na poetku rekao, jesu teorije opet prihvaamo stajalite koje p r e t
obojene neoliberalizmom, neoradikal- hodi marksizmu, da se vraamo na
socijalizmom. To je sigurno opasnost. trag. Vjerujem da bi se moralo do
To to nas najvie interesira nije t r a kazati da ne nastojimo zauzeti staja
enje dijalektike povezanosti svih lite koje razvojno slijedi. O tome ne
podruja koja je egzistencijalizam elim diskutirati, ali bih vas htio pi
tati odakle dolazi da imate takovu
62 JEAN - PAUL SARTRE DISKUSIJA 63
koncepciju istine. Vi mislite da po se na tlo subjektivnosti. Mi nismo

stoje apsolutno istinite stvari, jer ste nikada diskutovali o injenici da je
poduzeli kritike u ime j e d n e izvje ovjek trajno predmet za ovjeka,
snosti. No, ako su svi ljudi predmeti, ali, obratno, potreban je subjekat
kako kaete, odakle dolazi takova iz koji sebe dohvaa kao subjekt, da bi
vjesnost? Vi ste rekli da u ime se objekt shvatio kao takav.
ljudskog dostojanstva ovjek odbi Zatim, govorite mi o ljudskoj
ja da ovjeka tretira kao predmet. uvjetovanosti, koju pokadto naziva
To je krivo. To je tako iz razloga te pred-mogunou, i govorite o
filozofijskog i logikog reda: ako po pred-odreenosti. Ovdje vam je iz
stavite svijet predmeta, nestaje is bjeglo da se mi prikljuujemo m n o
tine. Svijet predmeta je svijet vjero gim marksistikim opisima. Vi me ne
jatnosti. Morate priznati da svaka moete kritizirati kako kritizirate lju
teorija, bila ona znanstvena ili filo de XVIII stoljea, koji nisu nita
zofska, jest vjerojatna. Dokaz za to znali o tom pitanju. Sto ste n a m vi
jest to to se znanstvene teze, histo rekli o determinaciji, znamo mi ve
rijske teze, mijenjaju i to se ine u dugo. Za nas je istinski problem de
obliku hipoteza. Ako dopustimo da KRITIKA MARKSI finirati pod kojim uvjetima postoji
je svijet predmeta, svijet vjerojatnog, STIKE FILOZOFI univerzalnost. Budui da nema ljud
jedini svijet, imaemo jo samo svijet JE ske prirode, kako sauvati dovoljno
vjerojatnosti, pa tako, budui da vje univerzalne principe, u historiji koja
rojatnost mora zavisiti od stanovitog se neprestano mijenja, da bismo mo
broja steenih istina, odakle dolazi gli, na primjer, interpretirati pojavu
izvjesnost? Na subjektivizam dopu Spartaka, to pretpostavlja m i n i m u m
sta izvjesnosti, od kojih polazei, mi shvaanja epohe? Slaemo se u toj
se moemo opet s vama sloiti na taki da nema ljudske prirode, dru
razini vjerojatnog i opravdati dog gaije reeno, da se svaka epoha ra
matizam koji ste pokazali u svom iz zvija prema dijalektikim zakonima,
laganju, a koji je neshvatljiv sa sta pa su ljudi zavisni od epohe a ne od
jalita koje zauzimate. Ako ne defi neke ljudske prirode.
nirate istinu, kako da se Marxova te NAVILLE: Kad nastojite interpretirati, ka
orija shvati drugaije nego kao nauka ete: tako je jer se pozivamo na sta
koja iskrsava, nestaje, mijenja se i KAUZALNOST U novitu situaciju. Sa svoje strane, po
posjeduje samo vrijednost jedne teo HISTORIJI zivamo se na analogiju ili na razlike
rije? Kako izgraditi dijalektiku hi MARKSIZAM I EG socijalnog ivota te epohe usporee
storije ako se ne pone postavljanjem ZISTENCIJALIZAM ne s naom. Kad bismo, naprotiv,
stanovitog broja pravila? Mi ih na pokuali analizirati ovu analogiju u
lazimo u kartezijanskom cogito; mi zavisnosti od nekog apstraktnog tipa,
ih moemo nai samo postavljajui nikad ne bismo doli ni do ega. Da-
64
kle, pretpostavite da se za dvije hi loiti raun. Vi imate privienje
ljade godina, u svrhu analiza sada marksistike kauzalnosti.
nje situacije, raspolae samo teza NAVILLE Doputate li da postoji znanstve
ma o ljudskoj mogunosti uope, na istina? Mogu postojati podruja
kako bi se podesilo da bi se moglo koja ne sadravaju nikakvu vrst isti
retrospektivno analizirati? Ne bi se ZNANSTVrENA I- ne. No, svijet objekata n a d a m se
u tome uspjelo.
STINA da to ipak d o p u t a t e jest svijet ko
Nismo nikad mislili da ne treba SARTRE: jim se bave znanosti. Za vas, pak,
analizirati ljudske uvjete ni indivi to je svijet koji ima samo vjerojat
dualne intencije. to nazivamo situ nost i ne dostie istinu. Dakle, svi
acijom, upravo je cjelokupnost samih jet objekata, koji je svijet znanosti,
materijalnih i psihoanalitikih uvje ne doputa apsolutnu istinu. Ali on
ta koji, u nekoj danoj epohi, preci postie relativnu istinu. Ipak ete do
zno definiraju neku cjelinu. pustiti da te znanosti primjenjuju po
jam kauzalnosti?
Ne vjerujem da se vaa definicija NAVILLE:
slae s vaim spisima. Pa ipak proiz SARTRE Apsolutno ne. Znanosti su ap
lazi iz nje da se vaa koncepcija si straktne, one istrauju varijacije isto
tuacije nikako, ni izdaleka, ne moe tako apstraktnih faktora, a ne realnu
poistovetiti s marksistikom koncep kauzalnost. Radi se o univerzalnim
cijom jer nijee uzronost. Vaa de faktorima na razini na kojoj se veze
finicija nije precizna; ona esto vje uvijek mogu istraiti. Dok se u m a r k
to klizi od jedne pozicije drugoj a sizmu radi o istraivanju jedinstvene
da ih ne definira dovoljno strogo. Za cjeline u kojoj se trai kauzalnost.
nas je neka situacija s t r u k t u r i r a n a To nipoto nije isto to i znanstvena
cjelina koja se otkriva itavim nizom kauzalnost.
odreenja, i to odreenja kauzalnog Vi ste dali iroko razvijen pri
tipa, ukljuivi i kauzalnost statisti mjer, onaj o mladom ovjeku koji
kih tipova. vas je potraio.
Vi mi govorite o kauzalnosti sta SARTRE: Zar se on nije nalazio na razini
tistikog reda. To ne kazuje nita. slobode?
NAVILLE
Hoete li mi jasno precizirati to ra Trebalo mu je odgovoriti. Ja bih
zumijete pod kauzalnou? Onaj dan pokuao da se obavijestim o tom za
KRITIKA MARKSI
kad mi neki marksist bude to obja STIKE KAUZAL to je sposoban, o njegovoj dobi, o
snio, vjerovat u u marksistiku kau NOSTI njegovim financijskim mogunosti
zalnost. Kad vam se govori o slobodi, ma, pokuao bih da ispitam njegove
prolazi vam vrijeme u tome da ka odnose s njegovom majkom. Mogue
ete: oprostite, postoji kauzalnost. O je da bih izrazio vjerojatno milje
toj tajanstvenoj kauzalnosti, koja ima nje, no sasvim sigurno bih pokuao
smisla samo u Hegela ne moete po- odrediti tano stanovite koje bi se
JEAN - PAUL SARTRE
66
moda u akciji pokazalo krivo, ali sa

svim sigurno bih ga obavezao da ne
to uini.
Ako dolazi da vas upita za savjet,
ve je izabrao odgovor. Praktiki, bio
bih mu vrlo dobro mogao dati savjet;
ali budui da je traio slobodu, htio
sam ga pustiti da odlui. Ja sam,
uostalom, znao ta e uiniti, a to je
uinio.
Autor je razvio fundamentalne ideje izraene u ovoj

knjizi prilikom jednog predavanja u Club Maintenant.
On ga je privatno ponovio da bi protivnicima svoje nauke
omoguio da izraze svoje primjedbe.
Na prethodnim stranicama moi e se nai tekst raznih
intervencija, kao i odgovori autora.
VANJA SUTLI
METAFIZIKA
NEMONE SLOBODE
Od sviju suvremenih filozofija eg
zistencije jedino Sartreova filozofija
doista s p u n i m pravom nosi naslov
egzistencijalizma, i to zato to, prvo,
u okviru tradicionalne ontologijske
problematike esencije i egzistencije,
ovoj posljednjoj daje p r i m a t i, dru
go, to se za Sartrea, unato iroko
zamiljene ontologije, ipak itava fi
lozofijska problematika reducira na
pitanje poloaja ovjeka unutar bi
a. Ono to Sartre naziva bitkom
(L'etre) zapravo je univerzum bia,
koji dodue nije shvaen ni kao su
ma ni kao sinteza, nego se zamilja
kao istovetnost onoga to bia kao
takova jesu. To treba imati na u m u
kad se bude u daljem govorilo o bit
ku u Sartreovoj koncepciji.
DOIVLJAJ BITKA: Sartre nalazi u doivljajima do
MUNINA I SLO- sade (l'ennui), munine (la nausee)
BODA itd. temeljno objavljivanje bitka. Do
ivljaj odvratnosti svjedoi o tome da
bia jesu. U tom se doivljaju razbi
ja ureeni svakodnevni svijet i ivot,
sankcioniran proizvoljnom zakonito
u jednog stabilno zamiljenog svi
jeta, ili moralnog vrijednosnog po
retka, ili fiksirane metafizike struk
t u r e biti (les essences), u kojima tzv.
moralni ljudi, koje Sartre naziva pr-
POGOVOR
72 M E T A F I Z I K A NEMONE SLOBODE 73
ljavcima (Salauds), nalaze utjecite produbljuje dilitheyovsko-schelerov-

pred prijeteom i nezadrivom na- sko shvaanje svijeta izvan nas i n e
metljivou odvratnosti bitka. Mu ovisnog o nama kao otpornosti.
nina dovodi ovaj ureeni, familijarni >MUCNINA I P O Sartreova munina kao doiv
n a m svijet kukavikog izlaza iz bit LOAJ SUVREME
ljaj bitka podobna je vie od bilo
ka u klizanje (glissement) i ne NOG INTELEKTU
ALCA koje druga teze suvremene filozofije
stajanje (evanouissement), pa sva
egzistencije da indicira pripadnost
kodnevni arbitrarni svijet poinje gu
njegove filozofije,gotovo bismo mo
biti svoju konsistenciju i istovetnost.
Tada n a m se bitak u b r u t a l n o m svom gli rei, bez ostatka, zbivanju i n e
otkrivanju, poduprtom i uvjetovanom prilikama dananjeg graanskog o
dvama negativnim uvjetima osloba vjeka, specijalno tzv. obrazovanog
anja od pritiska svakodnevnosti: sloja graanske klase. Munina je
depersonalizacijom i odricanjem samo posebno raspoloenje stav
od prolosti (renoucement au passe), graanskog humanistikog intelektu
ukazuje kao apsolutno sluajan i be alca deplasiranog u svijetu, kojem je
zrazloan, lien svakog smisla u zato svijet lien smisla, odvratan.
silnoj svojoj snazi iskonskog bujanja Doivljaj munine je Sartreova
novog, to slii na bujanje kancero- konsekvencija Schelerove koncepcije
znog tkiva. Slobodni ovjek ne moe nemonog duha, u kojoj se lapi
opstati u svijetu slatke ljepljivosti darno izraava nemo humanistikog
(le visqueux est docile) u kome gnje intelektualca u suvremenom graan
cavi, ljepljivi, keljavi zaborav skom svijetli. T m u r n a raspoloenja
ljaju slobodu i ustaljuju se u nepo- nai e u ontologiji svoje objekti
tenju, u neistoj savjesti (mauvaise viranje i fundiranje. Ali vie ne
foi), postvaruju se kao stvari (les cho- go kod bilo kojeg drugog filozofa
ses), uzimaju jedan drugog kao to egzistencije, upravo kod Sarirea je
se uzima krema, debljaju se i ukru- oita, mimo sav ontologijsko-feno-
uju. Ljepljivost je konstrukciia
menologijski aranman, sasvim kon
ivotnih kukavica, tzv. mudrih i
k r e t n a ivotna rezonancija na a k u t n a
normalnih ljudi. Ona je neko m e -
pitanja vremena. Moe li se bolje
ustajanje izmeu nebitka, nita
(le neant) ili slobode kao tenosti opisati ponajprije izvan svake fi
(la fluidite) i masivne, neprozirne lozofijske interpretacije iskustvo
punoe bitka o sebi (etre en-sai).Bi- izgubljene zaviajnosti graanskog
tak se, dakle, oituje kao neodstranji- ovjeka u povijesti, iskustvo otue
va nelagodnost za ovjeka, kao mu nosti njegove biti izvoru povijesti,
na i odvratna suprotnost slobodi, pa nego to je to Sartre opisao u svom
Sartre ovdje tamnim raspoloenjima
fenomenu munine?
M E T A F I Z I K A N E M O N E SLOBODE 75
74 POGOVOR
Ontologijski temelj na kojem se BITAK, NITA I mase, iz totaliteta bitka negaci

SLOBODA jom bitka; ovjek je bie po kojem
razvija itav Sartreov egzistencijali
zam jest relacija bitka i nebitka, nita dolazi u svijet. O d m a k n u t i se
nita (l'etre et le neant). Ako je od bitka, odlijepiti se od njega, izlu
bitak masivna punina, i istovetnost iti nita koje izolira bitak to je
bia, to je nebitak i gdje je nje zbivanje slobode (la liberte). Slo
govo porijeklo? Nalazi li nebitak boda, egzistencija ovjeka, ni
nita svoje mjesto samo u kvalita- ta, svijest (pour-soi) jesu sinoni
tivno-negativnom sudu ili je on neto mi. Ljudski ini nisu drugo nego niz
to na neki paradoksalan nain jest? nita, serija nitenja (le neantis-
Sartre prihvaa Heideggerovo fundi sement), akti negacije bitka. Masivni
ranje negativnog suda u nebitku, u se bitak rasprostire svuda, a ovjek
nita koje na neki nain jest, tj. pukotina u njem, nebitak p r e m a
nituje, no razlika spram Heideg- Sartreu lebdi oko njega i u nje
gera jest u tome to se, p r e m a ovo mu, obuhvaajui ga negacijom, a
me, bie otkriva na pozadini niega, ipak i ne dotiui ga: izmeu pour-
dok se za Sartrea, obrnuto, nita soi i en-soi ne opstoji nikakva re
otkriva na temelju masivnog bitka./ alna akcija. Svijest je, dodue, svag
Pitanje o porijeklu niega nalazi da usmjerena spram bitka (en-soi),
svoje porijeklo u zbivanju ljudske konstituira se u toj intencionalnoj r e
egzistencije koja se suprotstavlja bit laciji, pour-soi i nije nita dru
ku. Suprotstavljajui se bitku i tako go do relacija spram en-soi ali
se spram njega odnosei, ovjek se negativna relacija, nikako pozitivni
nekako i sam situira u bitku, ali mu kontakt. ovjek se iz bitka uzdie ta
do kraja ne pripada. Ljudska egzi ko da ga negira; u negaciji se sam
stencija je pukotina (la fissure) u postavlja, slobodan je jer nije odre
bitku. Odnos spram bitka pomilja en bitkom, negativno se odnosi
Sartre, u skladu sa itavom novo spram bitka o sebi, spram ovog pri
vjekovnom tradicijom, kao odnos svi marnog kaosa, movare, taloga,
jesti (la consience). Svijest je svag tijesta itd., kako Sartre voli da ga
da intencionalna, p r e d m e t n a svijest, nazove. Na podruju nita, svijesti
ona je refleksija o . . ., i kao takova odvija se stalna borba za slobodu;
prekida sa onim to je ovjek bio, svako odreenje pour-soi baca ga
sa starim. Refleksija je stajanje na n a t r a g u en-soi, definiranje jedne
suprot starog, tj. negiranje starog ljudske pozicije jest njena negacija,
ili, tanije, stavljanja starog u stanje negacija svijesti koja je negacija i
n e u t r a l n o za svijest. ovjek kao time vraanje u bitak. Tako ovjek-
naroit i poseban modus bitka iskr -sloboda vehementno obigrava i ple
sava, izdie se, egzistira iz velike e na razdaljini od bitka, oko bitka
METAFIZIKA NEMONE SLOBODE 77
76 POGOVOR
bez ikakve podvojenosti (1. c, p. 118,

i u bitku, i stalno je osuen na neoz 118). En-soi je jednostavno ono to
biljnu igru, na nemir, na nestabil jest, dok svijest, bitak za. sebe,
nost. pour-soi, treba tek da postane ono
Suprotnost izmeu pour-soi i SUBJEKAT-OB.JE- to jest; dakle: jest ono to nije i nije
>en-soi, izmeu nita i bitka, iz KAT RELACIJA ono to Jest (l. c, p. 33). En-soi ima,
meu slobode i odreenosti itd. skri nasuprot Hegelu, bezuvjetni prioritet
va u sebi temeljnu suprotnost novo p r e d nita ( n e a n t ) ( 1 . c, p. 4751),
vjekovne filozofije, suprotnost subje- ono posjeduje k a r a k t e r potpune po
kta i objekta. itava Sartreova filozo zitivnosti (1. c, p. 58). Tek po pour-
fija kreu se unutar ove suprotnosti. -soi nastaje negacija (1. c, p. 54, 58.
Naravno, Sartre oznauje bitak kao i sl., 224. i dr.), i to ne tek na t e m e
ensoi i time mu odrie k a r a k t e r ob lju negativnog suda, nego se korijeni
jekta, no sama ova oznaka, kao i kan- u pitanju, oekivanju, sumnji,
tovska stvar o sebi (Ding an sich) sjeanju, distanciji, nedostat
ukazuju samo na postojnost pred ku, promjeni itd., u egzistentnim
metnog, na to da p r e d m e t nije pro stavovima.
izvoljna postavka subjekta. >-STRAH I Ljudska se sloboda, po Sartreu,
Sartre nadovezuje na Husserlovu EN-SOI - SLOBODA sastoji u ovoj mogunosti distancira
POUR-SOI
intencionalnu, transcendirajuu svi nju ovjeka od en-soi. Sloboda sa
jest, na konstituciju predmetnog u injava realnost ovjeka (1. c., p. 61).
svijesti (l'Etre et le Neant, N R F , Pa- Fenomen slobode analizira Sartre pu
ris, 1953, p. 17). ali odbacuju Husser- tem razmatranja fenomena straha, na-
lov idealizam, jer smatra da svijest dovemjui na Kierkegaardovo shva
(consience) susree u svojim aktima anje straha kao straha pred slobo
neto to o sebi opstoji, to se ne ra dom i Heideggerovo interpretiranje
stvara u svijesti (1. c., p. 27). Zato straha kao temeljnog raspoloenja
Sartre smatra da Heideggerovu de (Befindlichkeit) koje otkriva nita.
finiciju ljudskog opstojanja (Dasein) Za Sartrea je u ovom fenomenu sa
treba, primijenjenu na svijest, ovako dran strah pred, obavezom i odgo
nadopuniti: svijest je bie kojem vornou za uspostavljanje, vlastite
se uvijek radi o njemu samom, no budunosti (1. c., p. 72. i si.).
ovo bie implicira drugo bie no to >TRANSCENDIRA
Negacija i distanciranje prvi su
je ono samo, naime bitak objekata NJRE UNUTAR
>POUR-SGI stupanj transcendiranja en-soi.
(1. c., p. 29). Ovaj transfenomenalni
Nad ovim stupnjem uzdie se da
bitak oznauje Sartre kao bitak o
lji stupanj, transcendiranje u n u
sebi (en-soi)( 1. c, p. 29), kao inhe-
tar svijesti preko jednog njenog di
renciju samom sebi bez i najmanje
jela. U fenomenu ressentimenta, iro
distancije od sebe (1. c., p. 32), kao
nije, cinizma, ali prije svega u feno-
istevetnost i koincidenciju sa sobom
M E T A F I Z I K A NEMONE SLOBODE 79
78 POGOVOR
menima lai i licemjerja pred samim i podvajanje u n u t a r pour-soi, po

sobom, u fenomenu samozavaravanja, istom nita (neant) (1. c, p. 120).
u n u t a r n j e neistinitosti, zle savjesti Dvojstvo distancije i prezencije na
(mauvaise foi), (1. c, p. 87, 108) otkri stalo je vlastitim nitenjem (nean-
va se dvoslojnost svijesti. S jedne tisation). Pour-soi jest ipak svagda
strane se neto priznaje i prihvaa, a ovisan o en-soi, unato sve svoje
s druge se ipak ne dozvoljava da to transcendencije jer stalno ostaje
vai i ne eli se smatrati istinitim. contingence i facticite (1. c, p.
U ovoj podvojenosti ipak opstoji je 125).
dinstvo jedne te iste svijesti (1. c., p. NEMOGUNOST OVaj svoj nedostatak pour-soi
POMIRENJA POUR- opet transcendira kompletirajui ga
87). Sartre ne priznaje, pri tom, psi -SOI I EN-SOI I
hoanalitiko objanjenje p u t e m uvo projektom realizirane totalnosti (1. c.,
VRIJEDNOST
enja kategorija podsvijesti i ne p. 129). Ljudsko bie zahvaa preko
svjesnog jer smatra da spomenuti sve svoje nedostatnosti i nastoji sa sa
fenomeni nastaju pri najjasnijem m i m sobom uspostaviti koincidenciju
svjetlu svjesnosti (1. c., p. 8893). u kojoj bi se sjedinili pour-soi i
S ovom drugom transcendencijom en-soi (1. c, p. 132). No, ova je t r a n -
presijeca se i trei stupanj transcen- scendencija ka koincidiranju zapra
diranja ukoliko pour-soi istovreme vo nepostiziva. Pour-soi je po svo
no implicira i odnos spram drugog joj biti nesretna svijest (1. c, p.
(pour-autrui, 1. c, p. 97). Dvosloje- 134). Tu nalazi svoje mjesto vrijed
nost svijesti, nastala uslijed transcen- nost (valeur) koja ima apsolutnu
dencije, omoguuje bezobzirnu iskre pretenziju na vaenje, a ipak nikak
nost (sincerite) spram samog sebe pri vu realnost pa se zato obraa ljudskoj
priznanju vlastite nedostatnosti (1. c, slobodi (1. c, p. 136). Vrijednost je
p. 102108). kompenzacija nedostatka i p r i m a r n o
se ivi i jedno je sa slobodnom svije
Po fenomenima transcendencije FAKTINOST, u ovjeka; tek se u refleksiji p r o
pokazuje se ljudsko bie istovreme TRANSCENDENCI. m a t r a vrijednost kao takova (1. c, p.
no kao faktinost i kao transcen- JA POUR-SOI-a
134, 138).
dencija (1. c, p. 98), a pour-soi kao
jedinstvo koje je istovremeno dvoj- > P O U R - S O I I Osim po svojoj transcendenciji,
stvo i koleba se izmeu apsolutne ko >VREMENITOST razlikuje se pour-soi od en-soi
hezije i sinteze mnogostrukog. Tako prije svega svojim sasvim razliitim
ljudsko bie susree samo sebe (pre- odnosom spram vremenitosti. En-soi
sence a soi )( 1. c, p. 119). Kao ljudi, nema vremena. Vremenitost pripada
upoznajemo se po fenomenu dvosloj- pour-soi u tri ekstaze (1. c, p.
nosti nae svijesti, po njenoj takti 183) ili dimenzije (1. c, p. 188).
nosti i transcendenciji. Odvajanje Pour-soi je u diaspori (1. c, p.
pour-soi od en-soi zbiva se, kao 180), ali svagda na temelju jedinstva
80 POGOVOR METAFIZIKA NEMONE SLOBODE 81
(1. c, p. 104, 189). Ljudsko bie je u- Pour-soi je u svom ekstati-

smjereno spram budunosti ukoliko nom, temporalnom biu: spoznaja (1.
stalno radi na upotpunjavanju svoje c.,p. 268). Iako ova nita ne dodaje bit
totalnosti, koja mu ipak uvijek bjei ku (1. c, p. 227, 247, 269), znai ipak
iz ruku, pa ono ni u jednom asu za pojava pour-soi neto za en-soi,
pravo ne postie svoje jest, svoj bi naime njegovo priznanje, potvriva
tak (1. c, p. 19''). Samo psihologijska nje (affirmation) kao svijeta, s p r a m
refleksija, prema Sartreu, povezuje kojeg se pour-soi uzdie u internoj
jedinstvo trajanja (duree) u psihi negaciji. Tek po ovoj svjetovnost,
ke pojedinane take i momente (1. c, prostornost, kvantitet, vreme
p. 204). Radikalnija od Bergsona kri nitost, sloenost, itd. dospijevaju
tizira Sartre pozitivistiku psihologi u bitak a da mu ipak nisu dodani.
ju, koja postupa po mehanistikom Ideal bi spoznaje bio da bude ono to
principu, kauzaliteta klasine fizike spoznaje, jer upravo to ona nije, n e
(i. c , p. 216). go nalazi izmeu sebe i objekta crtu
SPOZNAJA.; koja ih razdvaja. Ta crta je nita
Ako je ekstenzija u vremenitost
(rien) (1. c, p. 269). Kako je svijest,
(temporalizacija) uope temeljna crta
pour-soi u suprotnosti spram en- kao re-fleksija, udaljenost od bitka, a
-soi (1. c, p. 239, 255), to se ona ipak prezencija fenomena u svijesti
naroito oituje u fenomenu spozna konstituira intencionalnost svijesti,
je (connaissance) (1. c, p. 268). Spo njen noetiki karakter, to je akt svi
znaja je fundamentalna ontologijska jesti nitenje egzistencije koja je
relacija (1. c, p. 236, 268, 429), koja svagda eksterna, dok je esencija n e
se najintenzivnije doivljava u fasci- posredno u svijesti. Da bi se bitak
naciji (1. c, p. 226), no ona je istovre upoznao takav kakav jest, moralo bi
meno negativni odnos pour-soi se pretvoriti u njega, a time bi se u-
spram en-soi: objekat upravo nije kinuo spoznajni odnos. Ova poteko
svijest (1. c, p. 222). P r i tom, treba a nikako ne dovodi do skepse i rela
razlikovati eksternu negaciju, kao je tivizma: istina spoznaje prua ono to
dnostavno razlikovanje, iz koje se na je o sebi, ono apsolutno, no ostaje
daje prostornost i kvantitet (1. c, p. ipak sasvim ljudska, jer se en-soi
240), od interne negacije (1. c, p. 223), ne mijea s pour-soi (1. c, p. 270).
koja znai odbacivanje, suprotstav Tako, r.pr., zakoni perspektive jesu
ljanje, odjeljivanje, i time samoodre- neto objektivno (1. c, p. 380), no
ivanje: osjet kvaliteta nastaje tako trae doveznu, relacionu taku ja-
rei ribanjem i upalom kad se stva, jedno oko koje se ne moe
subjekat sudara s objektom (1. c, p. vidjeti, nego samo moe biti (1. c, p.,
407).
POGOVOR
82 AFIZIKA NEMONE SLOBODE 83
S pojavom pour-soi zbiva se to SVIJET

dbe (perception) i injenja (action);
talitet svijeta (le monde), ovog to ono to jest u svijetu susree nas
talnog perceptivnog polja (1. c, p. svagda istovremeno kao stvar i kao
380). Svijet nastaje po ovjeku koji orue (chose-ustensile, 1. c, p. 250,
niti bitak (1. c, p. 389) i nije istove- 383. i dr.). Isto je tako i s okvirima
tan s masivnim u sebi zatvorenim stvari, npr. s prostorom. Ovaj
n a m se otvara p r i m a r n o hodologijski
bitkom; svijet je odnos pour-soi
(od. grke rijei = hod), u hodu
spram en-soi, obuhvatni projekt prema jednom Lewinovom izrazu
ljudske egzistencije. Samo u n u t a r (1. c, p. 386). Svijet je zapravo o-
svijeta zbiva se susret objektivnih gromno polje naih moguih akcija,
kvaliteta, sintetikih struktura, objektivno artikulirano (1. c, p. 387),
likova (1. c, p. 375) s niteom svi s faktorom otpora (coefficient d'ad-
versite), po Bachelardovom izrazu (1.
jeu u osjetilima (1. c, p. 383, 390). c , p. 389).
S obzirom na pitanje mogunosti spo TIJELO Da bi svijet bio i njime bila
znaje, stavljeni smo pred ovu dile
mogua spoznaja, bezuvjetno je po
mu: ili emo priznati apsolutnu r e
trebna jedna relaciona taka na-
lativnost ljudskog svijeta (to ne e tijelo (1. c, p. 370, 382, 387) koja
znai nikako relativnost spoznajnih je, dodue, nuno ograniena (1. c, p.
sadraja koji nastupaju u svijetu) 371), ali nije statika (1. c, p. 391).
i time p o t p u n u jednakovrijednost svi Odnos svijesti i tijela ne smije
ju jastveno-subjektivnih relacionih se pomiljati tako kao da svijest ima
taki ili pak pokuati eliminirati tijelo, nego svijest egzistira svoje ti
subjektivnost, a u tom sluaju svijet jelo (1. c., p. 394); svijest o tijelu
se gubi i rastvara u san apsolutne nije eksplicitna, nego implicitna (1.
recipronosti relacija, titranje bez c, p. 395, 397). Transcendirajua r e
brojnih mogunosti (1. c, p. 383). Ta fleksija prua n a m tijelo kao takovo.
Tako, npr. u boli (la doleur) reflek
ko mogunost spoznaje zahtijeva sub
sija shvaa tijelo eksplicitno, svje
jektivni, ljudski svijet. Izvan sub
sno, jer ga transcendira u drugi psi
jektivnosti nema niega to bi pri hiki objekt, nevolju, nevoljkost (1.
m a r n i kaos moglo urediti u svijet. c, p. 400. i dr.). Bol, ne samo fizika,
Svjetovni okviri spoznajne t r a n - nego bol nad kontingentnou naeg
scendencije pour-soi onemoguuju tijela uope, nad faktinou nae eg
strogo meusobno dijeljenje zamje- zistencije jest munina (nausee, 1.
c, p. 404, 410, 425), koja nije meta-
POGOVOR METAFIZIKA NEMONE SLOBODE
84 85
fora fiziologijske munine, ve, obra gi u svom pogledu p r o m a t r a i ini

tno, omoguuje sve k o n k r e t n e i em objektom, mogu ja iz osvete opet nje
pirijske munine (1. c, p. 404). U t e ga objektivirati, rrpr. u osjetilnoj po
meljnoj munini nae sluajnosti i udi (1. c, p. 430). I u ljubavi op
faktinosti vidimo nae tijelo kao stoji opasnost da drugoga uinimo u
strani p r e d m e t s materijalnim orga zavoenju objektom (1. c, p. 439), a,
nima. U toj situaciji zamjeujemo s druge strane, da sami sebe, n a p u
svoje tijelo onako kako bi to uinio tajui vlastitu slobodu, pruimo kao
netko drugi, koji ne bi nita o n a m a bezgranini objekat, itav jedan svi
znao. Ova muna spoznaja produu jet koji drugi treba da u slobodi svo
je moje bie spram onog to je ono jeg pour-soi zahvati (1. c, p. 435).
za drugoga. No, samo onda kad nas drugi izabi
DIJALEKTIKA re u slobodi, tj. kao slobodan, i n a m a
Bitak za drugoga (etre pour-
POUR-SOI I ostavljajui nau slobodu, ima nje
-autrui) pokazuje se ponajprije kao gova ljubav smisla. Kad ljubimo, mo
POUR-AUTRUI
tijelo (1. c, p. 413) u odreenoj situ emo htjeti samo slobodu drugoga,
aciji (1. c, p. 408, i dr.). Mogunost moemo ga htjeti kao istu subjektiv
zahvaanja tueg tijela, za razliku od nost. No, u htijenju tue subjektiv
stvari, temelji se svagda na cjelovi nosti, slobode, mi sami prestajemo bi
tom, obliku i izrazu tijela: stisnuta a ti slobodni, postajemo objekat d r u
ka ne znai srdbu, nego jest srdba goga. J e r su ljubavnici jedan s p r a m
(1. c, p. 412). K a r a k t e r drugoga dan drugog ponajprije dobrohotni, izgle
da im da je netko trei onaj koji im
je intuiciji kao sintetika cjelovi
moe sprijeiti zbivanje njihove slo
tost; u tom pogledu imali su pravo bode kad ih promatra. Zato ljubav
fizionomiari i K r e t s c h m e r (1. c, p. nici trae samou (1. c, p. 445). N a
417). U aktu transcendencije, meu suprot ljubavi, pouda je svijest ko
tim, shvaanje tijela drugoga prelazi ja sama sebe ini tijelom da bi p r i
preko neposredne datosti i iz nje n e svojila tijelo drugoga. Ljubakanje je
to ini (1. c, p. 418). to? Rekli smo oblikovanje (faconnement) drugoga
da je nitujui transcendirajui akt kao tijela, ono je za poudu ono to
pour-soi sloboda. U odnosu je jezik za miljenje, tj. samo vanjska
forma, i otkriva n a m nau vlastitu
spram drugoga (autrui) nastoji slobo
tjelesnost (1. c, p. 459). P r i tome osta
da, koja sam ja (moi), domoi se tu je drugi ogranien na vlastitu tjeles
e slobode, i to jednom tako da je ne nost, ostaje objekat i, ukoliko prista
uniti, ne objektivira, ne uini stvar- je na nau poudu, p r i m o r a n je da
ju; to se zbiva u ljubavi (l' amour). sam sebe hoe kao objekat od tijela
Druga mogunost je ova: kad me dru- i mesa (1. c, p. 463. i dr.). Masohizam
POGOVOR
86 METAFIZIKA NEMONE SLOBODE 87
(1. c, p. 446) i sadizam (1. c. p. 472) SLOBODA Centralno pitanje u odnosu po-
oba su ekstrema asimilacije kao lju ur-soi spram en-soi jest: kako je
bavi i objektivizacije kao poude. Ne mogue i da li je mogue da pour-
pokretna opscenost odgovara poudi. -soi zahvati u en-soi, da ga izmi
kao to pokretna ljupkost odgovara
DRUGI JE NEDO jeni. Preduvjet ovog akta je sloboda,
ljubavi (1. c, p. 470). Na podruju e-
HVATLJIV U SVO ali sloboda je nitenje u kojem n e
rosa i seksusa pokazuje se tragina JOJ SLOBODI
dijalektika u temeljnim odnosima me ma sinteze ni kontakta. Svaka akci
u ljudima: drugi ovjek nam je po ja je svagda usmjerena na ispunje
svema nedohvatljiv; on n a m izmie nje jednog desiderata, koji je pri
kad ga traimo, a posjeduje nas kad mjeren jednoj vrijednosti, a priori
bjeimo od njega (1. c, p. 479). ak postavljenoj kao cilj (1. c, p. 503). Mo
ne smijemo ni njegovu slobodu po tiv akcije ne lei u dosadanjem sta
staviti kao bezuvjetan cilj, kako se nju koje bi se smatralo nepodnolji
to ini u kantovskoj etici, jer ga ti vim, nego odluka promjene ini ovo
me ve inimo objektom, prisiljava stanje takovim da ga zapaamo kao
mo ga da bude slobodan, to nije slu nepodnoljivo (1. c, p. 510). Motivu
aj samo u nekom nasilju, nego u podaje njegovo znaenje tek subje
svakom utjecaju koji vrimo na dru kat u svojoj slobodi (1. c, p. 512). U
goga pa bilo to, npr. i tjeenje, koje ovjekovoj slobodi prethodi egzisten
eli slobodu drugoga liiti njegovog
cija esenciji (1. c, p. 61, 513). Svagda
bavljenja samim sobom (1. c, p. 479).
je rije samo o mojoj slobodi u mo
To je ova fatalna situacija ljudske
egzistencije, ova dilema, ovaj uzajam jem bitku, sloboda nije nikakvo svoj
ni circulus vitiosus, da drugoga mo stvo koje n a k n a d n o pristupa mojem
ramo uzeti ili kao subjekat ili kao ob- bitku. Egzistirati ili u slobodi sara se
jekat (1. c, p. 603), ili njega transcen- be stvarati, postavljati se jedno je
dirati ili biti od njega transcendiran te isto. Nasuprot svemu determiniz
(1. c, p. 502), ili njega nititi i pre mu sloboda je neograniena, osim u
tvarati u stvar ili pustiti da on nas tome da bude sloboda: nije n a m slo
niti i p r e t v a r a u stvar. bodno da ne budemo slobodni (1. c,
Isto tako kako se ne mogu pour MI I POJEDINA p. 515). ovjek nije neko zatvoreno
soi i pour autrui izvesti jedno iz NA SVIJEST bie u kojem vie ne bi bilo mjesta
drugog, tako se ne moe postii ono ni mogunosti da postane neto dru
mi (nous), ne moe se postii su- go, da bude slobodno (1. c, p. 516).
-bitak (etre-avec), jer je samo poje No, ovjek nije ni samo djelomino
dinana svijest prvotna, a odnos svi slobodan, jer bi se, p r e m a takovom
jesti meusobno svagda konflikt (1. shvaanju, razbilo jedinstvo njego
c , p. 500. i dr.). vog bia. ovjek je ili potpuno slo-
bodan ili on to uope nije (1. c, p. 516. snom (1. c, p. 535. i dr.). Svaka poje
i si.). Ne samo djelovanje nego ve i dinana egzistencija ivi jedan poku
sama volja trae slobodu koja im aj rjeenja cjelokupnog pitanja bit
prethodi jer sloboda odreuje u sa- ka. Ovaj pokuaj, meutim, nije po
moizboru nacrt (project) egzisten najprije planiran a zatim izveden, n e
cije; egzistencija i sloboda su jedno te go smo mi svagda samo ovo izvoe
isto, kao stalno nitenje faktinosti nje (1. c, p. 540). Mi izabiremo svi
(1. c, p. 519). uvstva (les emotions jet, i to ne u njegovoj grai o sebi,
nisu stanja neke supstancijalno pomi nego u njegovom znaenju, i u istom
ljene duevnosti, nego odgovori i od- izboru izabiremo ujedno sami sebe (1.
luke u situaciji (1. c, p. 521). Nema c, p. 541), s uvstvom odgovornosti
razlike izmeu vanjskog povoda (mo i sa strahom da bismo mogli s v r e m e
tiv) i unutarnjeg poriva (mobile). O- nom postati nevjerni samima sebi (1.
boje se poklapa u egzistiranju ovje c, p. 543). Sloboda ima snagu da za
ka. Posljednji cilj egzistiranja je kljui prolost, da je objektivira, da
transcendencija samog sebe (1. c, p. je proglasi nevrijednom i da sebi po
513), nastojanje da se bude en-soi- stavi nove ciljeve (1. c, p. 545). o
-pour-soi, to se, naravno, ne moe vjek je bezuvjetna izborna sloboda,
postii jer nema pomirenja ili sinte naravno u okviru svojeg primarnog
ze izmeu toga dvoga (1. c, p. 528). fundamentalnog projekta (1. c, p.
Kad, npr., lutajui, popustimo u- 549), ali on nije potpuno determini
moru i neemo vie dalje da idemo,
ran ovim projektom, nego raspolae
inimo to zato to n a m se napor ne
izvjesnim prostorom neproraunlji-
isplauje u cjelokupnom planu ivota
vosti i nepredvidljivosti (1. c, p. 560).
koji srno izabrali. U nekom drugom
F a k t o r otpora svijeta nije nikakav
cjelokupnom planu pokuali bismo,
p r o t u a r g u m e n a t protiv slobode (1. c,
unato umora, jo jednom da dalje
idemo (1. c, p. 530, 542). To pokazuje p. 561, 588). Jedina granica slobode
da nije dovoljno objanjenje nekog jest to to ova ne moe prestati, to
akta iz neposrednog prethodnog, n e ne moe ne biti (1. c, p. 546). U na
go mora uslijediti iz itavog nacrta oj prolosti lei jedan nepromjenlji
budunosti. to se to uvidjelo, smatra vi i jedah promjenljivi momenat, ve
Sartre, zasluga je psihoanalize, no p r e m a tome koje znaenje kasnije
njena je opet pogreka to smatra da pridajemo prolosti i kako je iskori-
je korijen itavog zbivanja neki kom avamo u svojem buduem djelova
pleks iz prolosti, dok je zapravo ri nju (1. c, p. 578, 584). Svaka situaci
je o samoizboru iz slobode, dodue ja u kojoj egzistiram dobiva svoj smi
nikakvom svjesno promiljenom, ali sao tek po meni samome (1. c, p. 587).
isto tako ni nikakvom posve nesvje Pripadnost jednoj naciji ili rasi ne
moe je, kao ni tolike druge prividne EGZISTENCIJAL Da bi se razumjela slobodna tvor
granice nae slobode, onemoguiti, NA PSIHOANALI ba fundamentalnog projekta, potre
ZA
jer nam svagda predstoji kao mogu bna je, prema Sartreu, nova jedna fe-
nost da ove granice prihvatimo ili nornenologijska metoda: egzistenci
s uvstvom nie vrijednosti ili s po jalna psihoanaliza (1. c, p. 559). Njen
nosom (1. c, p. 607). K a r a k t e r je vr je temeljni zadatak da pokae jedin
sta datost samo za onog tko ga pro stvo fundamentalnog projekta, koji
m a t r a izvana, za nas same on je samo je neovisan o svemu izvanjskom i ta
odluka, tako rei zakletva samom ko apsolutan, premda nikako nije
sebi (1. c, p. 637). ak i onda kad me supstancija (1. c, p. 648) u koju jo
netko drugi fiziki lii slobode i t r e uvijek vjeruje svaka empirijska pozi
tira kao objekat, slobodan sam da to tivistika psihologija sa svojom sup-
ili prihvatim ili da se protiv toga po stancijaiistikom iluzijom duevno-
bunim, da se p r e d a m ili da se odu sti. (1. c, p. 643). Egzistencijalna psi
p r e m (1. c, p. 635, 639). hoanaliza mora dovesti na vidjelo, u
Jedina apsurdna injenica s obzi SMRT svakoj pojedinanoj tendenciji ili dje
rom na slobodu je smrt, jer prekida lovanju ovjeka, ono znaenje kojim
svaku mogunost transcendencije. U je svaki akt povezan s fundamental
nim projektom. Svaka tendencija
njoj je ivot konano zaokruen i pri
svagda transcendira svoju pojedina-
pada kao plijen drugome, po njoj smo nost s obzirom na cjelinu temeljnog
postali definitivno stvari, eksteriozi- nacrta, mada ovaj nema pred njom
rali smo se (1. c, p. 617. i sl.). No nikakvog ontologijskog prioriteta (1.
smrt, kao vanjska granica, ne pogaa c, p. 650). To znai da tendencija ili
slobodu u ivotu (1. c, p. 652). Tako injenje ne slijede nakon uinjenog
sloboda ostaje apsolutno neogranie projekta, nego da se u tendenciji ili
na, pa svatko nosi apsolutnu odgovor u akciji oituje projekat. Neka li
nost za ono to ini od sebe, za svoj nost jest cjelina koja se ne moe do
samoizbor (1. c, p. 639). Ovaj samo- biti zbrojem ili organizacijom razli
izbor fundamentalnog projekta, koji itih empirijskih tendencija, n a p r o
tiv, svaki motiv, svaka tendencija,
volja ne moe promijeniti, dodue je
svaki in govore cjelovito o linosti.
o sebi sluajan i apsurdan (1. c, p. Svaki stav subjekta otkriva znaenje
558), pa ga ne moemo s K a n t o m koje transcendira njegovu pojedina-
shvatiti kao bezvremenski izbor inte- nost s obzirom na cjelinu fundamen
ligibilnog karaktera, nego se mora talnog projekta. Sartre se potpuno
izvesti iz fenomenalnog svijeta i po slae s Freudeovom psihoanalizom
vijesne situacije (1. c, p. 559, 602. i koja pojedine tendencije subjekta,
sl). njegove manifestacije smatra simbo-
likim izrazom kompleksa ili libida, stvar objektivni simbol jednog od

no zamjera Freudu to ne zapaa svi nosa ovjeka i jednog bia na koje se
jest u njenom transcendiranju, nego ovjek odnosi (1. c, p. 693). Ovu kon
je shvaa odvie supstancijalistiki stelaciju stvari ispituje egzistenci
(1. c, p. 556). Nadalje, Sartre posve jalna psihoanaliza stvari i njen je
ma odbacuje Freudovu kategoriju princip imagination materielle
nesvjesnog (1. c., p. 658); funda (Bachelard), (1. c, p. 690). Kvalitet ne
mentalni projekat se svjesno (con- ke stvari ne pripada sasvim ni ob
scient) bivstvuje, iako, naravno, nije jektu, a nije ni puka projekcija sub
poznat (connu); (1. c, p. 662). On nije jekta na objekat, nego je bitni susret
zagonetan misterij, nego je samo za i odnos subjekta i objekta (1. c, P.
to nepoznat to se tako neposredno 694). Kvalitet stvari ovisi, naposljet
ivi da nedostaju sredstva analize i ku, o fundamentalnom projektu. ak
pojmovnog shvaanja (1. c, p. 658). i ukusi (gouts) samo su izraz razli
ovjek nije stanje koje bi bilo fik itih prisvajakih izbora bitka (1. c,
sirano u tami nesvjesnog kao da p. 706).
tost, nego svagda novi slobodni izbor, SAMOUTEMELJE- Sve to jest nastoji svagda, p r e m a
samopotvrivanje i samoodreenje u NJE I NJEGOVO Sartreu, oko svog samoutemeljenja.
jasnoj samosvijesti. Freudovu katego SUSTAJANJE
Upravo ono nedostaje en-soi u nje
riju nesvjesnog demantira injeni govoj masivnoj istovetnosti i koinci
ca da bolesnik biva izlijeen vlasti denciji. Samoutemeljenje bi bilo mo
tim prepoznavanjem uzroka bolesti gue samo pour-soi u njegovom di
(1. c , p. 661). stanciranju, negaciji, temporalizaciji
Sartreova psihoanalitika h e r m e - i transcendiranju. No pokuaj pour-
neutika (1. c, p. 656) svodi tri temelj -soi da se konano utemelji, da po
ne ontologijske kategorije ljudske eg stane en-soi-pour-soi osuen je
na propast (1. c, p. 708714), jer n e
zistencije: imanje (avoir), inje
ma pomirenja izmeu ovih dvaju te
nje (faire) i bitak (etre) na ovu
meljnih ontologijskih momenata.
posljednju na bitak. Imanje i
En-soi je en-soi, i nikada ne mo
injenje su u temelju prisvajanje
e biti pour-soi. Pour-soi je
stranog bitka u uitku, u primje
pour-soi, i nikada ne moe biti en-
ni, u potronji, u unitenju (1. -soi. Zato je temeljni problem me
c, p. 663). Utoliko obje ove katego tafizike da objasni apsolutni doga
rije ve pretpostavljaju kategoriju, aj, pojavu pour-soi. Ontologija,
bitka. i to fenomenologijska, moe opisati
Najdublji prodor subjektivnog, S T V A R pour-soi u njegovim s t r u k t u r a m a ,
ljudskog u objektivno oituje se, p r e - ali samo metafizika bi mogla u t e m e
ma Sartreu, u tome to je svaka ljiti njegovu pojavu. To to pour-
METAFIZIKA NEMONE SLOBODE 95
94 POGOVOR
-soi stoji spram en~soi u negativ gelovoj sintezi, njegov specifini ne

noj relaciji ukazuje na to da oboje moni antropocentrizam, za koji vie
zajedno oblikuju neko vie jedinstvo. nema mogunosti da se pomiri s onim
No, kome od ovog dvojeg pripada pri to jest, nego mora ostati u stalnom
znanje pravog bitka, da li samom protivstavu spram svega. U borbi
en-soi ili njemu zajedno s nita protiv sveobuhvatnosti filozofije kla
koje je pour-soi, dakle cjelini? Da sinog idealizma, u borbi protiv nje
li je uope mogua takva jedna sin nog optimistikog aktivizma Sartre.
tetika obuhvatnost, jedno en-soi je, kritizirajui pojave graanskog
koje bi se utemeljivalo po pour-soi svijeta, ostao u tom svijetu prihvaa
i koje bi bilo istovetno s njim? Da jui temeljni graanski aktivizam u
li je mogue jedno ens causa sui? odnosu spram svega to jest, no, ko
Sartre odgovara negativno: ni u na rigirajui ga u smislu nemoi ovje
oj spoznaji ni u bitku samom nema ka pred biima, i to, paradoksalno,
sinteze (i. c, p. 716. i si.). Iako je to upravo zato to ovaj ovjek kao slo
tako, svi su napori pour-soi u- bodan sam sebe postavlja, a to znai
smjereni na ovu sintezu. To se zbiva udaljuje od bia. Dok je u uzlaznoj
u znaku postavljanja vrijednosti. fazi graanskog filozofiranja samo-
No, kako je ovjeku nemogue da po stvaranje, samopostavljanje zna
stigne svojim projektom jedan apso ilo osvajanje bia i gospodarenje
lutni ideal-vrijednost, da postane njima, u silaznoj fazi graanskog fi
en-soi-pour-soi, to je ovjek bes lozofiranja, specijalno u Sartreovom
korisna patnja (passion inutile). Biti egzistencijalizmu, ono znai prizna
bog nije dano ovjeku jer je slobodan, nje bitne nemoi graanskog ovjeka
osuen na slobodu; kao to boga ne u povijesti. Sartreovo filozofijsko dje
ma, jer je ovjek slobodan. lo, tz. egzistencijalistike faze, jest iz
Iz gornjeg prikaza vidljivo je da raz nemoi onog ovjeka koji se svo
SARTREOV NEMO jim radom-inom htio n a m e t n u t i
se Sartreova fenomenologijska on NI ANTROPOCEN-
tologija kree u svim svojim izvodi TRIZAM svemu to jest kao njegov smisao.
ma neprestano u zatvorenom krugu Ova filozofija nemonog subjekta
subjekat-objekat relacije, a da nika ostat e u n u t a r tematike i siste
ko ne moe dostii razinu na kojoj matske razglobljenosti graanskog
bi se mogla ujedno prevladati ova filozofiranja, mada kao uptuba pro
relacija kojoj temelj ostaje nepropi- tiv njega. Njoj bi se moglo pri
tan, ak ni uoen. U nemoguno govoriti da ontologizira izvjesna
sti sinteze en-soi i pour-soi, mrana raspoloenja dananjeg o
jer je izvor razlike ostao u ta vjeka, i to specijalno humanisti
mi, pokazuje se Sartreovo suvreme- kog intelektualca graanskog svije
no-filozofijsko suprotstavljanje He- ta, i da tako, u svojoj pretjeranoj ak-
POGOVOR
96
tualnosti, zaboravlja na poziv filo

zofije da se odnosi spram bitnog u po
vijesti. Nesumnjivo, mnogi suvreme
ni, i politiki i privatni, m o m e n t i na
laze odjeka u Sartreovom filozofira
nju. Njegova filozofija jest doista
angairana. No, preko svih svojih
konkretnih suvremenih refleksija,
Sartreova filozofija egzistencije do
hvatila je ipak bit novovjekovnog o
vjeka i vjerna je slika njegovih mo SADRAJ
gunosti u silaznoj fazi novovjekovne
povijesti. Iako ne izlazi iz suvremene J. P. Sartre, Egzistencijalizam je humanizam 5
krize, Sartreova filozofija egzistenci
je, upravo kao taan izraz mogunosti Diskusija 45
graanskog ovjeka, jest preduvjet V. Sutli: Metafizika nemone slobode 69
za prevladavanje graanske filozofij
ske orijentacije, a onda i revolucio
narnog obrata ka novoj povijesti.
Sartreove misaone snage i veliina
njegovog moralnog stava garancija
su da bi on sam mogao znatno da do
prinese ovom zadatku.
Svi

Jean-Paul Sartre - Egzistencijalizam Je Humanizam PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Jean-Paul Sartre - Egzistencijalizam Je Humanizam PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

b n o j e d a pitanje nanovo promotri kotvorac koji se nadahnuo nekim

j a m koji je u boanskom razumu. kakav sebe hoe, i kako sebe pojmi

uistinu treba svagda pitati: to bi se ji odluuje da li je taj glas aneoski

tjeskoba, koju opisuje egzistencijali tiv, misli da je vrlo oteavajue to

vjeka usudno vodi stanovitim inima t r e n u t k u imao izbor da poe ili u E n

da bi opstojala bilo kakva istina, po ophodan za moju egzistenciju, uosta

b a r mi nijedan ne ostaje sasvim stran, ujedno utvrditi kartezijansku rela

gima. Ponajprije se moe suditi (i to

apstraktno hoe. Time se jednostav

solidarnosti, da se rtvuje i da se izabirete. Na to ja odgovaram da mi

bjektivnosti, u smislu da ovjek nije

samoga spasti; bio to i neki valjani

definirala u XVIII stoljeu i iji po oni to izraavaju na kaotian, neja

s jednom realnou. Uostalom, tre situacija, jer, u vaim oima, one ni

egzistencijalisti i, openito uzevi, svi lovati polazei od samih sebe. Jer,

Ovaj svijet determinizma upotreblji SPOLJANOST I O- to je on za marksistiki materija

koncepciju istine. Vi mislite da po se na tlo subjektivnosti. Mi nismo

moda u akciji pokazalo krivo, ali sa

Autor je razvio fundamentalne ideje izraene u ovoj

ljavcima (Salauds), nalaze utjecite produbljuje dilitheyovsko-schelerov-

Ontologijski temelj na kojem se BITAK, NITA I mase, iz totaliteta bitka negaci

bez ikakve podvojenosti (1. c, p. 118,

menima lai i licemjerja pred samim i podvajanje u n u t a r pour-soi, po

(1. c, p. 104, 189). Ljudsko bie je u- Pour-soi je u svom ekstati-

S pojavom pour-soi zbiva se to SVIJET

fora fiziologijske munine, ve, obra gi u svom pogledu p r o m a t r a i ini

likim izrazom kompleksa ili libida, stvar objektivni simbol jednog od

-soi stoji spram en~soi u negativ gelovoj sintezi, njegov specifini ne

tualnosti, zaboravlja na poziv filo

You might also like