1

Kreni! Ne boj se!

Upute za ignacijanske duhovne vjebe

u svakodnevnome ivotu

Predavanje Dr. sc. Marice uni

prema knjizi vl. o. Johna Veltrija, SJ: Orientations (Smjernice)

Ope upute
Dobro doli u duhovne vjebe sv. Ignacija Loyolskog. Cilj duhovnih vjeba je,
kako kae sv. Ignacije, da ovjek tako uredi svoj ivot da se ne da voditi od svojih
neurednih sklonosti, nego doputa da ga Bog oisti, oslobodi i povede svojim putem.
Duhovne vjebe sv. Ignacija traju mjesec dana u strogoj utnji. Za one koji ne mogu
odvojiti mjesec dana zbog rada ili drugih obveza sv. Ignacije u svojoj knjiici Duhovne
vjebe u biljeci [19] predvia mogunost obavljanja duhovnih vjeba u svakidanjem
ivotu gdje se isprepleu molitva i rad.
Ovaj program od 30 tjedana nalazi se u Smjernicama koje je sastavio vl. o.
John A. Veltri, Drube Isusove u sreditu za duhovnost Loyola House, koji vode
kanadski isusovci u Guelphu u Ontariju u Kanadi. U svakom tjednu je est razmatranja
- svaki dan po jedno - a sedmi je dan razgovor s pratiteljem ili s pratiteljicom koji nas
prate na molitvenom putu. I tako trideset tjedana.
Duhovne vjebe su kristocentrine. Zapravo, u duhovnim vjebama najvie se
bavimo Isusom Gospodinom, Njegovim ivotom, i nastojimo ivjeti onako kako je On
ivio. Trideset tjedana razmatranja Isusova ivota, uz jo neka popratna razmatranja,
najbolje odgovaraju crkvenoj godini ako duhovne vjebe ponemo oko 15. listopada.
Tako razmatramo Boi na Boi, a Uskrs na Uskrs. To je u skladu sa eljom sv. Ignacija
da nema dva otajstva Isusova ivota istodobno. Netko bi mogao razmatrati Uskrs i na
sam Boi, ali to nije u skladu ni s crkvenom godinom, niti s duhom cijele Crkve. Zato
je mnogo bolje, ako se ikako moe, da svaki takav program pone u listopadu.
Sjeam se da je prva moja vjebateljica, inae teologinja, poela duhovne vjebe
u proljee 1997. i zavrila ih na poetku 1998. jer joj je bilo dugo ekati do listopada.
im sam joj ispriala o emu je rije, htjela je pokuati, vidjeti i okoristiti se tim
programom. Bila je vrlo zadovoljna i poslije se ukljuila kao pratiteljica. Takvih koji ne
mogu ekati ima vie pa im, dok ekaju listopad, obino dajem da razmatraju prva
etiri tjedna duhovnih vjeba. Jer, ta prva etiri tjedna nisu toliko specifina pa se
mogu primijeniti u svakom razdoblju crkvene godine, i u svakom ivotnom razdoblju.
Godine 1998. dvije su vjebateljice, sutkinja i medicinska sestra, poele duhovne
vjebe u listopadu i zavrile ih u proljee 1999., tako da su im se otajstva lijepo
poklopila s crkvenom godinom. Uglavnom smo sat vremena na tjedan razgovarale
telefonski jer nisu bile u Zagrebu. Godine 1999./2000. bilo je pet vjebateljica, a
2000./2001. ve dvadesetak. Tada mi je pomagala jedna vjebateljica tako da je
pratila jednu vjebateljicu. Kad je 2001./2002. bilo pedeset vjebatelja, ve mi je
pomagalo sedam pratitelj(ic)a koji su stasali od onih dvadesetak vjebatelja. kolske
pak godine 2002./2003. bilo je stotinjak vjebatelja i 17 pratitelja. Godine 2001.
ukljuila se i jedna asna sestra kao vjebateljica pa je ve sljedee godine pratila
manju skupinu laika u upi u kojoj je slubovala, izvan Zagreba. Poslije su se ukljuili i
drugi redovnici i sveenici. Neki od njih su obavili osmodnevne i etrnaestodnevne
duhovne vjebe u utnji, a nekad bi se ukljuili i u vjebe u svakidanjem ivotu. Tako
je ovaj program duhovnih vjebi sv. Ignacija obuhvatio gotovo sve drutvene stalee.
Naslov duhovne vjebe u svakidanjem ivotu ne znai samo da se svaki dan
razmatra, nego mnogo vie od toga: svaki se dan radi s Kristom. I mnogi su se
 2

osvjedoili da su na svojim radnim mjestima, na fakultetima ili, recimo, u braku, u

sveenitvu ili redovnitvu postigli mnogo toga upravo zato to se Gospodin Isus na
poseban nain mogao ukljuiti u njihov ivot. Snanije su proivljavali duhovni ivot i
prisutnost Boju, i primali Boju pomo i Boje milosti. Mijenjali su se tako da su se
vie uskladili s voljom Bojom i licem Isusa Krista. Zato je taj naslov duhovne vjebe u
svakidanjem ivotu mnogo bolje protumaiti kao Isus u svakidanjem ivotu:
radim s Isusom svaki dan bez obzira na to u kojem sam zvanju ili zanimanju. Mnogi su
se u tom razdoblju promijenili, a to dugo nisu mogli uiniti prije toga. Mnogo se
djevojaka udalo, mladia oenilo, mnogi su izabrali posao ili duhovno zvanje. Odluili
su se za onaj korak za koji moda nisu bili sigurni treba li ga uiniti ili ne i t.d. Znai,
pozivajui Isusa u svoju svakodnevicu, omoguujemo mu da djeluje u naim ivotima
svaki dan. To je naglasak na naslovu duhovne vjebe u svakidanjem ivotu, t.j. Isus
u svakidanjem ivotu. Radim s Kristom svaki dan.
Za ovaj program svaki vjebatelj mora imati Sveto pismo - Stari i Novi zavjet,
knjiicu Duhovne vjebe sv. Ignacija Loyolskog i materijale koje dobije od svojih
pratitelj(ic)a. Knjiica Duhovne vjebe sv. Ignacija ne moe se itati od korica do korica
kao moda neke druge knjige, nego vie kao recepti koje treba kuati i to po uputama
pratitelj(ic)a. Dakle, ne treba se bojati onoga to ne razumijemo. U hodu kroz duhovne
vjebe u odreenu trenutku dolaze na red odreene toke iz te knjiice. Smjernice su
pak prevedene s engleskog i slue pratiteljima. Vjebateljima nisu nune, pa ak ni
potrebne, osim u dijelu gdje su samo tjedni koje kopirane uruuje svaki pratitelj ili
pratiteljica svojem vjebatelju ili vjebateljici kad za to doe vrijeme. Na samu poetku
moe se predati i svih 30 tjedana kako se zbog nesporazuma ili nemogunosti
kontaktiranja ne bi dogodio zastoj. Ako vjebatelj dobije svih 30 tjedana, ne gleda ih
sve, nego samo sadraj dotinoga tjedna.
Smjernice su, dakle, upute pratiteljima i u malenu dijelu vjebateljima.
Obraujemo ih na susretu pratitelja koji ue kako voditi i pratiti vjebatelje. U poetku
smo se drali pojma voditi duhovne vjebe, s obzirom na injenicu da postoje
duhovni voe, oni koji koga vode u duhovnom ivotu. Meutim, vrlo brzo smo
primijetili da vie odgovara pojam pratitelj - pratiteljica jer u duhovnim vjebama
vodi dragi Bog, Duh Sveti. Mi samo pratimo to se dogaa i usmjerujemo, dakle
dajemo smjernice onomu tko prolazi duhovne vjebe ne bi li to tonije naao Boga i
ne bi li Bog to tonije naao njega. Zato govorimo o pratiteljima, a ne o voditeljima.
Kako se postaje pratitelj? Ako je tko proao duhovne vjebe od trideset
tjedana, moe, ali ne mora biti pratitelj. To ovisi o mnogim imbenicima, a jedan od
njih je vrijeme, jer za praenje treba odvojiti poprilino vremena. Ako pratitelj prati
jednog vjebatelja, s njim razgovara po jedan sat na tjedan, ako ih prati pet, razgovara
pet sati na tjedan. Osim toga treba doi i na susret pratitelja, jer na susretu mnogo
naui. Zato je pratiteljstvo za neke nemogue zbog drugih obveza i nedostatka
vremena. Oni koji mogu, to ne znai da doista i jesu pozvani. To se vidi s vremenom, u
tijeku duhovnih vjeba. Vidi se koliko ih zanima apostolat, kakve su im ivotne
okolnosti i t.d. Dakle, ne moramo se brinuti: ako nas Bog zove da budemo pratitelji, to
emo na vrijeme saznati i bit e nam posve oito to nam je initi. S druge pak strane
vjebatelji koji osjeaju potrebu da ponove jo jedan krug ili da idu moda u utnju,
mogu i to. Mnogo je vjebatelja koji su proli jedan, dva, tri i vie krugova, jer se u
svakom od njih dogaa dio procesa koji je potreban - od oslobaanja, izljeenja rana,
pa sve do izbora zvanja ili zanimanja ili neke odluke u ivotu koja se mora donijeti, a
najbolje ju je donijeti u svjetlu Boje milosti u duhovnim vjebama.
Materijali koje dobije vjebatelj sastoje se od dviju stranica kratkih uputa i
trideset stranica s trideset tjedana, odnosno trideset molitvenih cjelina.
 3

Pogledajmo prvu molitvenu cjelinu. Sastoji se od teme, milosti i molitvenih

tekstova, te dodatnih itanja za promiljanje izvan vremena za razmatranje i moda
jo nekoliko uputa. to je tema? Tema svakoga tjedna vrijedi za sve dane toga tjedna.
Za sva razmatranja u jednome tjednu tema je ista, a sve ih spaja misao koja je
povezana s milou za koju molim. U prvoj molitvenoj cjelini tema je Bog, koji nam je
majka i otac i daleko vie nego to moemo i zamisliti, ljubi nas i brine se za nas
osobno. Dakle, u prvoj molitvenoj cjelini est dana je tema da nas Bog daleko vie ljubi
nego to moemo zamisliti. U tom tjednu molim za milost: Molim to elim: duboko
povjerenje i pouzdanje u Boju skrb i blizinu. Dakle, to u moliti! Kad vidim da je tema
da me Bog ljubi, a primijetim, recimo, da moda i ne vjerujem u Njegovu ljubav, molim
za milost dubokog povjerenja i pouzdanja u Boju skrb i blizinu. Dakle, milost je ono
to molimo i elimo postii u razmatranju, kao kad idemo na hodoae s nakanom da
postignemo neku milost. Na poetku svakog razmatranja molimo za milost koju
traimo, a nakon razmatranja u osvrtu gledamo jesmo li milost primili. Znai, i tema i
milost su iste za svih est dana.
Molitveni tekstovi prve molitvene cjeline u prvome tjednu razvrstani su kao a),
b), c), d), e), f); a) je prvi dan, b) je drugi, c) je trei, d) je etvrti, e) je peti i f) je esti
dan. To je est dana i za svaki od njih predlae se jedno itanje iz Svetoga pisma.
U prvom danu je Lk 11, 1-13: Gospodine, naui nas molitiKoliko li e vie
Nebeski Otac dati Duha Svetoga onima koji ga itu. Dakle, ukratko u poetnoj i
zavrnoj reenici vidi se o emu je rije u tom itanju. Kad bi za svaki dan bio odreen
samo ulomak Lk 11, 1-13 a da se ne vidi o emu je rije, to bi uvelike oteavalo
duhovne vjebe. Jer, treba znati o emu se radi da bi se vjebatelj mogao snai,
pogotovo poslije u ponavljanjima ili kad je na rasporedu izbor tekstova.
Drugi dan je Lk 12, 22-34: Ljiljani u polju vi ste vrjedniji. Dakle, vrjedniji si od
ljiljana u polju.
Trei dan je Iz 43, 1-4 i Iz 49, 14-16, t.j. molitveni se tekst sastoji od dvaju
razliitih ulomaka iz Izaije: Ako ide po ognju, ja u biti s tobom Dragocjen si u
mojim oima Urezao sam te u dlanove svoje.
etvrti dan je Ho 11, 1-4: Kad je Izrael bio dijete, ja ga ljubljah.
Peti dan je Ps 23, sa svima dobro poznatim rijeima: Gospodin je pastir moj, s
dodatkom: i domain koji te eka.
esti dan je Ps 121: Gospodin je uvar i zatitnik tvoj.
Sva ta itanja, kao to se moe vidjeti, mogu se staviti pod zajedniki nazivnik:
da se Bog brine za nas osobno i da nas ljubi. Razmiljajui, meditirajui nad svim tim
tekstovima, svaki dan moemo moliti za duboko povjerenje i pouzdanje u Boju skrb i
blizinu ako ju nemamo, ako nemamo pouzdanja i povjerenja u Boga.
Dodatna itanja za promiljanje izvan vremena za razmatranje mogu uzeti ako
taj dan imam vremena, pa ne znam to bih. Bolje je da uzmem neto iz dodatnih
itanja nego da posegnem moda za nekim tivom koje nije usko povezano s temom o
kojoj sam razmatra(la)o. Ta su itanja slina po tematici i izabrana su za nas kao
dopuna kroz cijeli tjedan. Uzmemo li bilo koje od njih, dobro je.
Ispod crte nalaze se nekad pouke, nekad citati ili objanjenja. U prvom tjednu
to je citat iz knjige Kao kruh koji se lomi o. isusovca Petera van Breemena. Tu nas
ohrabruje na pouzdanje i povjerenje u Boju ljubav. Osim toga tu je i uputa u kojoj nam
se opet preporuuju neka itanja iz Svetog pisma: o prisutnosti Bojoj i snazi Uskrslog
Krista koji je i sada s nama dok razmatramo. Dakle, tu se uvodi ono poznato
ignacijansko kako me Bog motri. Promatra me i dok razmatram i dok hodam i dok
jedem. Bog ljubi i nain na koji govorim i nain na koji se smijem. Ljubi i moje
trepavice i moju kosu i moj nain ponaanja i moj smijeh i moj govor. Motri me i to s
 4

velikom ljubavi. Tako i kad idem na razmatranje, dozivam si u svijest da me ljubi i dok
razmatram.
Koliko dugo u na dan razmatrati, ovisi o vremenu koje mi je na
raspolaganju da ne trpe moje obveze. Netko moe izabrati ak i sat i pol, tako da je 60
minuta ista molitva, 5 minuta neposredna priprema, 10 minuta osvrt i 15 minuta ispit
svijesti naveer. Druga mogunost je 60 minuta ili sat vremena za sve: 5 minuta je
priprema, 40 minuta ista molitva, 7 minuta osvrt i 8 minuta ispit svijesti naveer.
Moe se izabrati i 40 minuta, tj. da su priprema i molitva pola sata, 5 minuta osvrt i 5
minuta ispit svijesti naveer. Ne treba se osjeati krivim ako uzmemo treu mogunost
u kojoj je blia priprema za molitvu zajedno s molitvom pola sata. Ako ne moemo
drukije, Bog e nam dati milosti i u tom vremenu.
Ipak, nije dostatno samo u blioj pripremi dii srce k Bogu da se ovjek pripremi
za razmatranje, nego je potrebna i dalja priprema. Dakle, osim openite elje i
odluke da obavimo duhovne vjebe do kraja, sve to se dogaa oko nas i u nama
preko dana, ljudi i dogaaji, sve to utjee na nae razmatranje. I to je na neki nain
dalja priprema. Sabranost i utnja preko dana omoguuju nam da ujemo i shvatimo
Boje djelovanje u naem ivotu. Nosei u srcu prolo molitveno iskustvo, milost koju
smo dobili, temu, kolokvij, plod koji je ubran, osvrt, pripremamo se za sljedee
razmatranje. Dakle, dalja priprava je, zapravo, na ivot. On nam moe, recimo, ako
smo doivjeli neki stres, donijeti taj stres i u razmatranje. Ako smo doivjeli neku
radost, doi emo radosni i u razmatranje. I upravo nam duhovne vjebe u
svakidanjem ivotu omoguuju da s Bogom pogledamo sva svoja stanja i da ih
ralanimo s Bogom. Ipak treba pripaziti da molitva i nae razmatranje vie utjeu na
na ivot negoli ivot na nae razmatranje, pogotovo ako je neto negativno, ako nam
se dogodilo to potresno, alosno, to nas eli unititi i onemoguiti nam, zapravo,
molitvu.
Osim dalje postoji i tzv. neposredna ili blia priprema. Pronaemo mirno
mjesto za molitvu, uinimo znak poniznosti, npr. poklonimo se ili se prostremo pred
Bogom u prostraciju, uinimo znak kria, ovisno o tome gdje razmatramo i je li jo tko
u sobi. To je pomo kako da uemo u Boju prisutnost s potovanjem, kao kad se
susreu i pozdravljaju dva prijatelja. Kad se pozdravljamo ili upoznajemo s nekim,
takoer emo se moda malo nakloniti, nasmijeiti i pozdraviti. Nakon tog uvodnog
dijela naemo tekst za razmatranje i traimo poloaj tijela (sjedei, kleei, leei,
etajui). Nije vano u kojem nam je tijelo poloaju osim zbog jedne jedine stvari: da
naemo Boga. Sv. Ignacije kae: ako si sjedei naao Boga, ako ti je bilo dobro, ako si
se mogao lijepo uivjeti u razmatranje, to nemoj mijenjati i svaki put kad doe
razmatrati, opet sjedni. To to kae da ne mijenjamo poloaje ne znai da se drimo
ukoeno u tijeku cijelog razmatranja. To znai da, kao to sam rekla, naem li Boga
leei, ja u i sljedee razmatranje obaviti u istom poloaju. Te poloaje neu mijenjati
bez razloga.
Razmatranje treba uvijek trajati jednako. Neki si radi discipline ak naviju
budilicu ili namjeste mobitel da im pozvoni u odreeno vrijeme. Naime, koliko god se
inilo privlanim da produim razmatranje, to moe tetiti naim obvezama. S druge
pak strane, ako ga skratimo, za to mora biti velik razlog. To treba rei pratitelju, jer nije
svejedno zato smo ga skratili. Moda nam ne odgovara tema, a to to nam odreena
tema ne odgovara, moe biti znakovito za nau nutrinu, za na odnos s Bogom. Zato
je, uz ostalo, vano ispriati pratitelju i kako smo skratili odnosno produili
razmatranje. Tijekom razmatranja razgovaramo s dragim Bogom. Molitva je
razgovor s dragim Bogom, koji moe biti jednosmjeran, t.j. da mi Njemu govorimo, a
On slua ili da On nama govori, a mi sluamo. Moe i doslovce biti razgovor, t.j.
dvosmjeran razgovor, dijalog, u kojem ja sluam kad On govori, a On slua kad ja
 5

govorim. To je kao kad razgovaraju dva prijatelja. Taj razgovor, za razliku od razgovora
s voditeljicom ili pratiteljicom, tradicionalno zovemo kolokvij. Kolokvij ili razgovor
veoma je vaan. Sv. Ignacije preporuuje da zamislim Gospodina Isusa kako sjedi
nasuprot meni za stolom, kako razgovor tee u oba smjera i kako rijei treba izmijeniti,
izgovoriti, sluati, pisati. Poslije se, kako emo vidjeti, u duhovnim vjebama pojavljuje
i tzv. trostruki kolokvij. Tu sv. Ignacije preporuuje da razgovaramo sa svim trima
boanskim osobama: s Isusom Gospodinom, s Nebeskom Majkom i Nebeskim Ocem. To
je obino na kraju vrlo vanih razmatranja.
Odmah nakon razmatranja, prije nego se dignemo i odemo, napiemo osvrt, t.j.
opiemo to nam se dogodilo u molitvi. Dakle, osvrt se radi pismeno odmah nakon
molitve. Kad zavri molitva, gledam to mi se u njoj dogodilo. To je ispit moje svijesti:
koliko sam svjesna ili svjestan Boje prisutnosti, Bojeg utjecaja u molitvi i onoga to
sam ini(o)la u molitvi. Piui osvrt, uim razmiljati o svojem molitvenom iskustvu.
Cilj osvrta je viestruk: njime uim razlikovati kojega su podrijetla utjecaji to su mi se
pojavili u molitvi: jesu li od mene, od Boga ili od neprijatelja Bojega. Takoer mi
pomae da primijetim kamo smjera Boji utjecaj u meni, kamo me Bog eli povesti.
Vano je znati to osvrt nije: to nije teoloka rasprava, odluka, nije molitva, to nije
kolokvij. Osvrt je takoer okosnica za razgovor s pratiteljem. Znai, svako svoje
razmatranje, svako svoje molitveno iskustvo u jednom danu zavrit u tako da ga
opiem, da vrlo saeto opiem to mi se dogaalo. I to e mi pomoi da u razgovoru s
pratiteljem iznesem svoje doivljaje. To su, zapravo, osvrti o kojima mi govorimo i koje
sedmi dan skupljamo da vidimo to se dogodilo cijeli tjedan. I onda vrlo lako izradim
osvrt na taj tjedan u okviru pripreme za razgovor s pratiteljem.
Evo i nekih potpitanja koja olakavaju izradbu osvrta:
1. Kakva je bila moja dalja i blia priprema za razmatranje?
2. Koji tekstovi su bili zadani, a koji izabrani za ponavljanje i zato?
3. Koji osjeaji i misli su se pojavili u razmatranju?
4. Kakvo je raspoloenje bilo prije i koja promjena raspoloenja je nastupila u
razmatranju?
5. Ima li neto u toj molitvi na to se elim vratiti?
6. Jesam li moli(o)la za milost?
7. Jesam li primi(o)la milost?
8. Kako je tekao kolokvij?
9. Tko je na mene utjecao za vrijeme razmatranja, dragi Bog, avao ili ja
(moja izranjenost, moja povijest, narav, dobre i loe navike, predrasude ...)

Ta su pitanja ujedno okosnica za razgovor s pratiteljem. Dakle, kad se pripremam

za taj razgovor, sedmi u dan skupiti sve osvrte, sve odgovore na sva ta pitanja i
izradit u presjek dogaaja za sav tjedan. Zapravo, pratitelj i eli uti odgovore na ta
pitanja. Tako ujedno gradim i tranice po kojima se pripremam za razgovor jednom na
tjedan. Ovo je kraj opih uputa. Slijede upute za prvi tjedan.

Ja sam, Isuse, Tvoja ovica

Oe, kako si divan u svojem stvaranju!

Upute za 1. molitvenu cjelinu

Govorim o tome to ovjeka moe ponukati da se ukljui u duhovne vjebe.

Takoer govorim o vodstvu Duha Svetoga u duhovnim vjebama, o odnosu s
 6

pratiteljem, o razmatranju Svetog pisma, strukturi duhovnih vjeba, oslukivanju kao

stavu te o vremenu i mjestu molitve.
to moe ovjeka ponukati da ue u duhovne vjebe? Nabrojit u nekoliko
razloga i vjerojatno ete se nai u nekom od njih, a ako se ne naete, sigurno ih nisam
sve navela. Netko u duhovnim vjebama eli pronai svoje zvanje u ivotu. Kad kaem
zvanje, to ne mora biti stale. Pritom obino mislimo na stale, recimo, redovnitva,
sveenitva, braka, Bogu posveena ivota u svijetu. To su stalei, no zvanje je
uzvienije od toga i to je ono za to nas je stvorio Bog. Jer, ako smo, primjerice, za
brak, i mnogi su drugi za brak, ali svejedno postoji zvanje - moj poseban zadatak na
to me Bog pozvao i to samo ja mogu uiniti u braku. To mogu uiniti samo ja i nitko
drugi koji je takoer u braku. Tako je i u redovnitvu. Redovnika je mnogo, pa moda i
u istoj zajednici, ali su im zvanja razliita: jedni se vie bave karitativnim radom, drugi
vie znanstvenim, a u istoj su zajednici.
Dakle, koje je moje zvanje? Na to me Bog zove iznutra? Znai, u duhovne
vjebe mogu doi da otkrijem ono to je Bog ugradio, to je stavio u moje srce, da bi
to onda traio od mene. To su oni talenti koje mi je dao. Kad ih prepoznam, kad ih
vidim, pomoi e mi da pronaem zvanje. Zatim, naravno, dolazi izbor stalea, koji je
posljedica zvanja. Ako sam, na primjer, pozvana da se posvetim muu i djeci, onda je
to brak. Ako sam, pak, pozvana da se brinem za stare i nemone, moda mi to brak ne
bi omoguio i zato u se ukljuiti u neku drubu koja se brine za stare i nemone. Ako
mi je Bog dao da mogu, recimo, mnogo uiniti u podruju odgoja, pitat u se je li brak
dostatno iroko polje za to. Dakle, stale je drugotni, a moje je zvanje prvotni izbor. To
je moje jedinstveno zvanje na koje me Bog pozvao darujui mi sposobnosti da ga
izvrim. Izbor stalea je nepromjenjiv, pa ako tko izabere sveenitvo, brak ili
redovnitvo, to je izbor za sav ivot.
Meutim, postoje i promjenjivi izbori, primjerice, hou li kupiti ili prodati kuu,
promijeniti zaposlenje, zavriti studij ili poeti raditi. To se uvijek moe promijeniti ako
je takve naravi. Nisam se doivotno obvezala ni na to, nego, recimo, ako sam kuu
prodala, mogu kupiti drugu, ako sam ju kupila, mogu ju i prodati. Dakle, nije zauvijek,
za razliku od nepromjenjiva izbora u kojem je ono do ega dolazim dalekosenije.
Ovdje isto ima teinu, ali ne tako veliku.
Neki u duhovne vjebe dolaze da se osobno poveu s dragim Bogom, jer uviaju
da su samo formalno katolici. Osobni odnos s Bogom obogauje, mijenja ovjeka,
ispunja ga, usreuje i osposobljava za rad za druge.
Neki dolaze da urede svoj ivot koji je moda neuredan. Sv. Ignacije na poetku
duhovnih vjeba i kae da one ureuju na ivot da se ne damo voditi neurednim
sklonostima, nego samo onim to je volja Boja.
Neki pak dolaze zato to su izranjeni: doivjeli su velike napade ljudi, okoline,
moda su u djetinjstvu bili zlostavljani i pate od posljedica za koje nisu sami krivi. To
zovemo ranama, dakle, kad nismo sami krivi nego smo se, recimo, rodili u takvoj
okolini koja nas je zlostavljala. Te rane takoer se mogu lijeiti u duhovnim vjebama.
Neki dolaze i kad primjeuju prisilne ine u sebi i sumnjaju da bi to moglo biti
zloduna podrijetla, ali ne znaju tono pronai to je, ne snalaze se. U duhovnim
vjebama se iskristalizira utjecaj neprijatelja u tolikoj mjeri da ga se moe odstraniti.
Dakle, irok je raspon razloga zbog kojih ljudi dolaze u duhovne vjebe. Nije
vaan razlog zbog kojega sam u duhovnim vjebama, nego je vano da ga znam. Ako
odmah i ne znam to e se sve otkriti u tijeku svakidanjih razmatranja, ipak se
otvaram i sigurno e Bog osvijetliti podruje na kojem treba neto uiniti.
Svi ti razlozi su legitimni. ak ako bi tko doao iz puke radoznalosti da vidi kakav
je to program, a iskreno bi radio, sigurno bi ga Bog poveo korak dalje od onoga gdje je
 7

bio. U svakim duhovnim vjebama idemo korak dalje i nije vano je li na poetak
nizak ili visok - duhovne nas vjebe uvijek povedu korak dalje.
A sada neto o odnosu Duha Svetoga i duhovnih vjeba. Duh Sveti se
raduje kad ulazimo u duhovne vjebe, jer zna da emo mu biti na raspolaganju, da
emo ga sluati svaki dan, da emo se u molitvi otvoriti i da emo ga primiti kao draga
gosta. Toliko bi nam htio prenijeti darova, ljubavi, ali ne moe ako nismo otvoreni, ako
nismo pozorni na njegovu prisutnost. I cijelo Nebo se raduje to emo redovito biti
prisutni mi, jer Nebo je prisutno, ali mi nismo. Duh Sveti ve zna cilj naeg putovanja.
Duh Sveti nas vodi u otajstvo Kristovo. Da je Krist Gospodin, prepoznat emo po Duhu
Svetom. Duh Sveti e nas voditi kroz otajstva Kristova ivota. Duh Sveti e nam
otkrivati slinost naeg ivota s Kristovim ivotom. Duh Sveti e nas voditi preko brvna
nad bujicom koju ne moemo prijei. Prenijet e nas preko kaljua moda nae vlastite
povijesti, a moda i povijesti onih oko nas koji su nas zlostavljali. Duh e Sveti lijeiti
rane, tjerati zloduhe, napasti. Duh Sveti e otrti suzu s naih oiju, prosvijetliti pamet,
dati nam istinski uvid u na ivot, otkriti nam istinu i o Bogu i o nama. To pratitelji ne
mogu dati vjebatelju. To daje Duh Sveti. I on e to sigurno uiniti, on je spreman, on
jedva eka.
Ako je u nama neka zapreka da to ne moemo primiti ili u to vjerovati, opet
emo ga moliti da nam i u tome pomogne. Njegovo vodstvo je vrlo blago,
nenametljivo, ustrajno i prepoznatljivo. Mnogo je znakova po kojima se moe vidjeti
tko vodi duu - Duh Boji ili duh neprijatelja Bojeg, ili dua moda ide sama na vlastit
pogon. Jer, Duh Sveti djeluje posebno, to se uoava po plodovima. Zato je
preporuljivo da se pratiteljica i vjebateljica zajedno pomole prije poetka razgovora.
To moe biti molitva zatite ili zaziv Duhu Svetom koji vodi razgovor. Takoer prije
nego ponemo razmatrati moemo moliti Duha Svetog, iako postoji i pripravna
molitva. Moemo Duha Svetoga i zazvati, no vano je da smo svjesni da nas on vodi.
Uvjerenje da Duh Sveti vodi vjebatelja vrlo je vano i za odnos s pratiteljem.
Oni koji nisu uvjereni da Bog vodi njihove duhovne vjebe, krivo e shvatiti svog
pratitelja. Tko misli da ga vodi pratitelj od njega oekuje boanske stvari, a tko zna da
ga vodi Duh Sveti, od pratitelja oekuje ljudsko, ne boansko. To je ispravno, jer
pratitelj je ovjek kao i vjebatelj, za kojega rtvuje sat vremena na tjedan kao to je
netko i za njega rtvovao svoje vrijeme kad je obavljao ili moda jo obavlja duhovne
vjebe. Pratitelj se odluio na sluanje drugih, jer je i njega netko sluao. Iskreno eli
pomoi vjebatelju, jer se osvjedoio kako je njemu puno pomoglo da nae Boga to to
ga je sasluao njegov pratitelj. On ima svoje dobre i loe strane. I mora pokazivati put
vjebatelju prema Bogu, a ne voditi ga k sebi. Nekima je svejedno tko e im biti
pratitelj, no drugima nije, nego bi htjeli da ih prati odreena osoba.
Kao to sam rekla u uvodnom izlaganju, ja sam bila pratiteljica kad je bilo,
primjerice, pet vjebateljica i kad ih je bilo 20. No kad ih je bilo 50, mogla sam pratiti
25, a 25 je moralo dobiti druge pratiteljice. Kad je bilo 100 vjebatelja, pratila sam ih
oko 20, a ostale je preuzelo 17 pratitelja. Ogranii li se sve na jednu, dvije ili tri osobe,
program se gui, a uistinu mnogi mogu lijepo pratiti. To se vidi u hodu i nema nekih
posebnih tekoa s pratiteljima, osim to polako ue i postaju sve bogatiji u svojim
pratiteljskim spoznajama. Nema ovjeka koji bi savreno pratio. Zato je vano
uvjerenje da Duh Sveti vodi, popravlja i sve to mi ne moemo on moe.
Duh Sveti e nas uvoditi i u tajne Svetoga pisma dok razmatramo Rije
Boju u svakidanjem razmatranju. Otkriva nam Krista koji je Rije, Druga boanska
osoba. Vodi nas u razmatranjima i kazuje nam ono to nam je potrebno primijeniti u
vlastitu ivotu. Molitva nad Svetim pismom ili razmatranje Svetoga pisma nije toliko
raireno koliko bismo moda pretpostavili. Uzmimo za primjer razmatranje Oenaa,
molitve koja je dio Evanelja po Luki, zapravo nae prvo razmatranje u duhovnim
 8

vjebama. Kad sam jednoj djevojci rekla da je prvo razmatranje Oena i da traje
jedan sat, bila je ushiena i kazala je da u sat vremena moe izmoliti 50 i vie
Oenaa. Vidjela sam da nikad nije ula za mislenu molitvu, molitvu u kojoj
razmiljamo o Bojoj Rijei. Usmena je molitva dobra, ali nije jedini nain na koji se
molimo. Mislena je molitva drukija, ide u dubinu, pomae nam da se sjedinimo u
Duhu, da se naa dua sjedini s Bogom na poseban nain. Zato je vano nauiti
mislenu molitvu, molitvu u kojoj meditiramo, razmatramo, razmiljamo o onome to je
Bog ostavio u Svetom pismu i o sebi, i o nama.
Razmatranje Svetoga pisma je vrlo uzbudljivo. Ta Boja Rije je toliko
bremenita i bogata i nikad se ne zna kako emo reagirati nad nekim tekstom. Snaga
duhovnih vjeba nekako i jest u tome to nam otkrivaju nas same. Nad tekstovima
Svetog pisma reagiramo neoekivano. Vidjet ete svoje reakcije i nije svejedno koji
tekst Svetog pisma itate. Ako se doista opustite i dopustite da Rije prodre u vas, Ona
nee ostati bez ploda, Ona e u vama proizvesti neki uinak. Sv. Ignacije kae: ako se
u vjebatelja nije nita pokrenulo nakon jednog sata s molitvenim tekstom, niti je
razmatrao, niti je to razmatranje. Jer, im se ovjek izloi djelovanju Boje Rijei, mora
biti neki pokret u dui. Tada duhovne vjebe postaju vrlo zanimljive, jer nae reakcije
na itanja iz Svetoga pisma s vremenom postaju tipine. Upravo po naim reakcijama
na Sveto pismo otkrivamo i uzroke svojih tekoa, i otkrivamo zato su posljedice
takve kakve jesu u naem ivotu. Dakle, treba upijati Sveto pismo, razmiljati o
rijeima, ponirati u njih, itati po redu, zaustaviti se tamo gdje nam je zanimljivo, gdje
imamo hrane i tek onda ii dalje. Duu ne zasiuje mnotvo rijei, nego svaku rije
valja kuati iznutra; res gustare interne, t.j. kuati stvar iznutra. Valja se nauiti stati i
razmisliti.
No to bi bilo samo razmiljanje, a razmatranje je jo i primjena na vlastit
ivot. To je kad se usporeujem s onim to itam i pitam se: kako je u mene? Otuda i
nastaje ta reakcija, koja je nepredvidiva. esto podrazumijevamo neto ega u nama
nema ili mislimo da neega nema ega ima, kao to je gorina ili bijes, strah ili ljubav
koju pronaemo. Bog je u Svetom pismu na neki nain iv i itanje Svetoga pisma to je
susret s Bogom. Tu se naa dua gleda u ogledalo. I dragocjene su nam sve reakcije
koje pokaemo u molitvi dok smo izloeni djelovanju Rijei Boje kad itamo Sveto
pismo. I to sve biljeimo, tako da se to lijepo moe poslije ralaniti i vidjeti zato je
naa reakcija bila ba takva kakva je bila. Moda smo zaplakali, moda smo se
razveselili, rastuili, zabrinuli, moda nam je laknulo, moda smo se razbjesnili. Sve to
moe biti legitimna reakcija s obzirom na nau prolost i niega se ne smijemo ni
bojati ni sramiti u tim reakcijama. One nam pokazuju istinu o nama samima. Kad je
Duh Sveti nadahnuo sv. Ignacija da napie Duhovne vjebe, odnosno da ih najprije
obavi on sam, on ih je obavljao cijelu godinu i sve je zapisivao. I iz toga su nastale
duhovne vjebe, t.j. knjiica Duhovne vjebe sv. Ignacija. On je htio, Duh Sveti je htio
nama pomoi kako da naemo Krista Gospodina i da ga priznamo da je On na
Gospodin, da mu se poklonimo, da ga uzljubimo i da mu sluimo.
Struktura duhovnih vjeba je vrlo dobra i ako se potuje, vodi duu k Bogu.
Potujui tu strukturu, inimo dvije stvari: s jedne se strane uimo kakvi bismo trebali
biti, a s druge strane vidimo kakvi jesmo. Taj dvostruki uinak proizvodi napetost koja
je dostatna i za borbu, i za poniznost, i za uspjeh. To je dovoljan izazov da se moemo
dobro izmuiti, a s druge strane nita nije preteko to se ne bi nikako moglo, jer Bog
nikad ne trai od nas nemogue. Openito se trai potivanje zadanih pravila u
duhovnim vjebama. Ako izlazimo iz zadanih okvira, teko je utvrditi pokrete due i
pokrete milosti. Zadanosti su kao konstanta, a nae osobne reakcije na njih su
varijabile koje e pokazati gdje smo. Nae subjektivne reakcije prilino se dobro vide
na objektivno zadanoj podlozi duhovnih vjeba. Izbor i redoslijed razmatranja vrlo je
 9

lijepo organiziran, tako da dua ide iz jednog razmatranja u drugo prirodnim tijekom. I
esto se dogodi da vjebatelji anticipiraju sljedee razmatranje iako nisu znali koje je
to razmatranje. Znai, ide vrlo lijepo zato to je nadahnuto Bogom. I moemo se mirne
due prepustiti strukturi duhovnih vjeba, jer je ta struktura tako koncipirana da nas
vodi k Bogu ako se drimo nje.
Potreban nam je stav oslukivanja za vrijeme duhovnih vjeba i posebno za
vrijeme razmatranja. To je neto moda novo u naem ivotu, jer smo nauili da mi
govorimo, a sluati koga drugog to nam je ve malo tee. No najtee je stalno
oslukivati to se dogaa oko nas i to nam poruuje izmeu redaka neka situacija,
neki dogaaj, to nam poruuje oslukivanje pokreta Bojih milosti u nama, pokreta
nae due i pokreta drugih oko nas. Oslukivanje je prijeko potreban stav due u
duhovnim vjebama, pogotovo ako su to duhovne vjebe u svakidanjem ivotu. Tada
se to oslukivanje protegne na sav dan, ne samo na vrijeme razmatranja, nego na sav
dan. Oslukujemo to nam to Bog govori preko ljudi, dogaaja, nae savjesti. Iako ljudi
mnogo vie sluaju nego govore, u kolama smo uili govoriti, a ne sluati. To se
poslije u ivotu osveuje, jer ne znamo sluati. A pitanje je jesmo li nauili i govoriti jer
kae se: tko ne zna sluati, ne zna ni govoriti. Zato je vrlo bitno da na stav u
duhovnim vjebama bude stav oslukivanja te da vjebamo i taj stav.
Da bismo sve to mogli provesti u djelo, u duhovnim si vjebama moramo
osigurati mjesto i vrijeme gdje emo i kada razmatrati u Bojem miru. Nije svejedno
razmatramo li ujutro ili naveer, jer smo ujutro mnogo svjeiji, niti je svejedno gdje
razmatramo, jer je vrlo vano da razmatramo uvijek na istom mjestu. Tako si ve
stvorimo ozraje i prostor sigurnosti da je sve oko nas isto, u miru, uredno, tako da se
moemo usredotoiti na ono to hoe dragi Bog. Kad odaberemo vrijeme razmatranja,
t.j. hou li razmatrati 90, 60 ili 40 minuta, toga se treba drati. Takoer je dobro
razmatrati svaki dan u isto vrijeme ako je to ikako mogue. Ako to nije mogue pa
vrijeme razmatranja mijenjamo zbog, recimo, posla, bilo bi dobro da se ono obavlja u
odreenu ritmu, tako da odvojimo vrijeme za svaki dan u tjednu, a ne da ga
preputamo stihiji dogaaja jer emo ostati bez vremena. Dakle, u tome budimo vrlo
vrsti jer nekad nemamo to drugo dati Bogu osim sama zgoljna vremena u kojem
oslukujemo to On nama ima rei. To je ono to mi Njemu moemo dati makar nita
ne uli, makar nam se nita ne dogodilo, makar nam bilo ne znam kako teko ostati tih
40 minuta pred Njim. I to se ne smije skraivati bez obzira na to to nam se dogaa u
razmatranju.
U prvom tjednu vrlo je vana vjeba nai mjesto i vrijeme razmatranja koje e
nam odgovarati svih iduih mjeseci. Taj tjedan nije i jest teak, jer mijenjamo svoje
navike. Odriemo se moda neke serije na televiziji, neke navike koja nije u biti loa,
ali nije ni korisna da bismo mogli razmatrati, da moemo obavljati duhovne vjebe.
Stoga u razgovoru s pratiteljem moramo rei jesmo li nali dobro mjesto i dobro
vrijeme, koje je to vrijeme i koje je to mjesto te kako razmatram. Neka Bog blagoslovi i
to mjesto i to vrijeme koje smo nali za Njega. Jedna majka s etvero djece jedino
mjesto gdje bi mogla razmatrati nala je na tavanu, ali ju je sini svako malo odozdo
upozoravao: mama, jo ima 15 minuta!, mama, jo ima 10 minuta!, mama, jo ima
5 minuta! i tako je sudjelovao u njezinu razmatranju. Ta je majka ipak obavila duhovne
vjebe, to znai mogu se provoditi u najrazliitijim uvjetima. Primjerice, brani par s
devetero djece takoer se uspio nekako organizirati i obaviti duhovne vjebe. Nije to
nemogue, no treba se izboriti na neki nain i pred ukuanima, ali i u sebi moramo
nai prostor za nov program koji smo odabrali.

Vredniji ste od ljiljana

 10

Ogradio sam svoje mjesto i vrijeme molitve vrstom ogradom

Upute za 2. molitvenu cjelinu

U prvom je tjednu tema bila Boja ljubav: kako nam je Bog i otac i majka i daleko
vie nego to moemo i zamisliti, te nas ljubi i brine se za nas osobno. Molili smo za
milost duboka povjerenja i pouzdanja u Boju skrb i blizinu. U naim razmatranjima u
tijeku est dana gledali smo Gospodina kako ui moliti svoje uenike. Gledali smo kako
ljiljani u polju cvatu i kako nas Bog vie ljubi od tih ljiljana. Gledali smo kako Izaija
govori da nas Bog uva i da smo mu dragocjeni. Iz Hoeje smo itali kako je Bog ljubio
Izraela jo dok je bio dijete i mislili na nas same kako nas ljubi. Zatim smo u Psalmu
23. gledali kako je Gospodin na pastir, a u Psalmu 121. kako je na uvar i zatitnik. U
tome prolom tjednu glavni zadatak nam je bio nai mjesto i vrijeme za svoje
razmatranje. Nadam se da ste uspjeli nai zgodan kutak gdje vam drugi najmanje
smetaju i da ste nali dobro vrijeme u kojem ete se moi opustiti i doista prepustiti
Bojem djelovanju u svakom razmatranju svakoga dana duhovnih vjeba.
U uputama za prvi tjedan govorila sam o razlozima za obavljanje duhovnih
vjeba, o vodstvu Duha Svetoga, o odnosu pratitelj vjebatelj, o razmatranju Svetog
pisma, o strukturiranosti duhovnih vjeba te o mjestu i vremenu za molitvu.
U uputama za drugi tjedan nee vie biti toliko raznolikosti u tematici i uglavnom
u govoriti o osvrtu. U vaim kratkim uputama na onim dvjema stranicama moete
vidjeti da se o osvrtu govori na pola stupca. To je dosta s obzirom na ostale elemente
duhovnih vjeba to se tie uputa. Naime, osvrt je vrlo vaan i u drugom tjednu
vjebat emo se da ga moemo dobro pisati nakon svakog razmatranja. Osvrt nije
razmatranje i ne pripada vremenu molitve, t.j. ista molitva, da tako kaem, zasebno
je vrijeme, a vrijeme za osvrt odreeno je nakon razmatranja. Osvrt treba pisati
odmah nakon razmatranja, inae emo poslije zaboraviti sve to se dogodilo u
razmatranju. Kao to i u tijeku razmatranja zapisujemo neke misli, tako moramo
napisati i osvrt nakon svakog razmatranja. Naime, poslije nam valja proitati svih est
osvrta da bismo ih saeli u jednu preglednu pripremu za razgovor s pratiteljem. Osvrt
je u neku ruku usmen kad ga izlaemo pratitelju, ali mora biti najprije sastavljen u
pismenu obliku. Dakle, kad zavrim molitvu, gledam to mi se u njoj dogodilo.
Ispitujem se sam kako je Bog bio prisutan, to sam ja radio ili je moda bilo neto
udno pod utjecajem neprijatelja Bojega. Cilj je osvrta, zapravo, da nauim razlikovati
kojega su podrijetla utjecaji to su se dogodili u tijeku molitve. Je li to od mene ili je
moda uvjetovano mojim sjeanjima, mojim pamenjem, mojim ranama, mojim
djetinjstvom, mojim dananjim ili jueranjim odnosom s nekim. A moda je Bog neto
htio, moda je Boji zahvat bio u molitvi ili je to bilo neto poput napasti, od
neprijatelja Bojega. Dakle, osnovno bi bilo da primijetim odakle, kojeg su podrijetla
utjecaji. A malo tananije razlikovanje utjecaja bilo bi: ako mi Bog govori, da primijetim
kamo On smjera i to bi On htio. Dakle, ispitujem svoju svijest o tome koliko shvaam
ono to mi Bog daje i to mi Bog poruuje preko itanja iz Svetoga pisma u
razmatranju.
Pogledajmo sada to osvrt nije. Naime, neki e pisati osvrt, na primjer, kao
teoloku raspravu mislei da pratitelja treba uvjeriti u svoje teoloko znanje. To je
promaeno, jer su napisane mnoge teoloke rasprave, one su vrlo vrijedne i do njih
uvijek moemo doi. Meutim, sad ne istraujemo tu razinu Svetoga pisma, nego
nain na koji je Sveto pismo djelovalo na nas, kako smo reagirali, to se dogodilo, koji
su se osjeaji pobudili u nama. Dakle, to nije teoloka rasprava. Isto tako osvrt nije
odluka: budui da je Bog tako dobar i budui da se On brine za mene, ja odluujem da
u se uvijek drati toga i toga ili ja odluujem da u initi to i to. Dakle, osvrt nije
 11

odluka. Mi donosimo odluke i dok razmatramo i inae u ivotu, naravno, ali ne u

osvrtu. U osvrtu samo gledamo to nam se dogodilo, da razumijemo duboke razloge
toga, t.j. da gledamo u dubinu. Zatim, osvrt nije ni molitva. esto se osvrt pretvara u
molitvu. Kad ponemo pisati o tome kako smo doivjeli Boju veliinu, recimo, odmah
nam nadolazi molitva: Boe, klanjam Ti se, ljubim Te i t.d., ali to ne pripada osvrtu. Isto
tako osvrt nije kolokvij. Kao to sam navela u tom primjeru, ponovno poinjemo
razgovor s Bogom, ali osvrt nije kolokvij ili razgovor s Bogom.
Da bismo vidjeli to osvrt jest, naveli smo u kratkim uputama pod malom
natuknicom Osvrt pitanja na koja valja odgovoriti u osvrtu:

1. Kakva je bila moja dalja i blia priprema za molitvu? Recimo, danas mi je

na poslu bila velika guva, bila sam umorna, promet je bio teak. Kad sam
dola kui, opet je bilo puno posla i dok sam razmatrala, zaspala sam od
umora. Dakle, to je bila jedna od daljih priprema. Pripremala sam se za
razmatranje, ali zbog guve nisam imala vremena, zapravo, ni misliti na
toke, niti sam se sjetila to je bilo juer u tokama za razmatranje jer sam
bila jako zauzeta. I to je dalja priprema. Dalja priprema moe biti i ovakva:
mislila sam cio dan, odjekivalo mi je ono to sam doivjela u prolom
razmatranju i pripremala sam se otvarajui svoje srce za ono to slijedi.
Kad opisujemo bliu pripremu, moemo rei: bilo mi je teko ui u molitvu,
jedva sam se sabrala, morala sam, recimo, ponovno nai dobar poloaj koji
sam proli put pronala i opet mi nije bilo dobro. Uinila sam znak kria,
prostrla sam se pred Gospodinom i tek sam se tada smirila. Dakle, to je
otprilike opis te blie pripreme: kako ulazim u razmatranje.
2. Koji tekst je zadan, a koji izabran za ponavljanje i zato? Naime, poslije
emo moi i birati razmatranja. Sad, u prvom tjednu, nismo mogli birati,
bilo nam je ponueno samo jedno razmatranje za jedan dan. Ali ako budu
na izbor, treba rei: mogla sam birati izmeu toga i toga, a izabrala sam
ovo zbog toga i toga. Tako se zna na temelju ega je uope nastalo to
razmatranje i koje je itanje Svetog pisma u pozadini.
3. Koji su se osjeaji i misli pojavili u molitvi? Recimo, rasplakala sam se, bila
sam bijesna na sve ljude koji imaju ono to ja nemam, ljutila sam se to
sam takva kakva jesam, mislila sam na, primjerice, svoje grijehe koji mi
sada smetaju i bolje bi bilo da ih nisam poinila. Ili, mislila sam na to kako
je Bog dobar, kako ja to nisam znala i to sam do sada radila i t.d.
Uglavnom, treba opisati u nekoliko rijei ono to sam mislila i osjeala.
4. Kakvo je raspoloenje bilo prije i koja promjena raspoloenja je nastupila u
molitvi? Na primjer, ula sam u razmatranje rastresena i ba sam se i
ljutila na dijete koje mi je stalno smetalo. Nisam mogla, zapravo, ni
vjerovati da e razmatranje uspjeti, no kad sam se smirila, nakon
razmatranja upila sam tu Boju ljubav i zadobila sam mir, staloenost.
Nakon razmatranja moe se pojaviti, primjerice, zabrinutost zbog pomisli
kako u obavljati duhovne vjebe, a moe nas obuzeti i duboka radost.
5. Ima li neto u toj molitvi na to se elim vratiti? Misli se na ponavljanja koja
nam omoguuju da se vratimo na ono to mislimo da bi za nau duu bilo
dobro ponoviti.
6. Jesam li molila za milost? Dakle, tu je bila milost duboka povjerenja u Boju
skrb i dobrotu. Jesam li uope molila za to?
7. Ako sam molila, jesam li primila tu milost ili nisam? Mogu rei: ini mi se da
sam tu milost primila djelomino ili uope nisam primila tu milost, ili
primila sam tu milost i jako sam zahvalna Bogu za to
 12

8. Kako je tekao kolokvij? Dakle, kako sam razgovarala? Mogu rei da sam,
primjerice, najprije bila malo ljuta na dragog Boga to mi je dao takve
okolnosti u kojima ne mogu obavljati duhovne vjebe onako kako bih
voljela. Meutim, poslije sam ga molila za oprost kad sam vidjela koliku je
On, zapravo, u mojem ivotu iskazao ljubav prema meni i t.d. Dakle,
kolokvij, razgovor s Bogom, moe biti vrlo ivahan, ali i skeptian: mogu
rei: eto, nisam se usudila ita rei dragom Bogu, a pogotovo ne sluati to
On meni govori i t.d.
9. Tko je utjecao na moje razmatranje? Bog, neprijatelj Boji, avao, ili moje
loe, ili dobre navike, moja narav, moja povijest ili moje rane, predrasude i
t.d.
Osvrt bi, dakle, trebao sadravati te elemente. No, iako emo u poetku gledati
ta pitanja, neemo na njih odgovarati kolski, nego e nam biti samo podsjetnik o
emu treba govoriti u osvrtu.
Da ne bih utjecala na vae sljedee razmatranje i sljedei tjedan, uzet u primjer
osvrta iz daljnjih razmatranja. Na primjer, kako su Josip i Marija prinijeli, prikazali, Isusa
u Hramu kad ga je starac imun primio i prikazao Bogu, rekavi: Sad otputa slugu
svojega, Gospodaru, po rijei svojoj, u miru. Ta vidjee oi moje spasenje tvoje... (Lk
2, 29 - 31). I on je djeaka Isusa prikazao Ocu Nebeskom. I evo to je jedan izmiljeni
vjebatelj napisao u osvrtu nakon razmatranja toga odlomka.
Uao sam u molitvu kao i inae. Svjesno sam bio pasivniji nego prije. Vratio sam
se na toke gdje sam iskusio utjehu u ostalim ponavljanjima ovoga tjedna. Dopustio
sam da me promu. Molio sam da budem mudar i vjeran kao starac imun. Proveo
sam dosta vremena upijajui imunovu vjernost. Lice mu je izgledalo tako mudro.
Osjetio sam Boju prisutnost u imunovoj mudrosti dok sam je upijao. Brzo mi je
vrijeme prolo. Iskristalizirale su se moje elje u srcu. Rekao sam Isusu kako elim
paljivije posloiti hijerarhiju odgovornosti u radu za druge. Nastavio sam se diviti
Josipu kako obavlja poslove svaki dan staloeno, a da ne trubi okolo o tome.
Dakle, taj je vjebatelj opisao kako mu je bilo u tom razmatranju o Isusovu
prikazanju u Hramu. To nije ni teoloka rasprava, ni odluka, ni molitva, ni kolokvij, nego
opis onoga to se dogodilo. On kae: Uao sam u molitvu kao i inae, zato to je to
njemu ve ne znam koji osvrt i zato to pratitelj zna kako inae ulazi u molitvu, dakle,
zna kakva mu je blia priprema. I nastavlja: Svjesno sam bio pasivniji nego prije.
Znai, prije je bio drukiji, a i to pratitelj ve zna. I onda se osvre na ponavljanje pa
kae: Vratio sam se na toke gdje sam iskusio utjehu... To je, dakle, razlog to je
odabrao upravo to razmatranje, i to je molio, t.j. koju je milost traio, i koliko je
vremena (dosta) proveo gledajui imunovu vjernost, i kako ga se dojmilo to lice i ta
mudrost imunova. I kae da mu je vrijeme brzo prolo, a kad je sve to primijenio na
sebe, to se u njemu dogodilo, vidio je da je to u njemu iskristaliziralo elju u srcu da
sredi svoje odnose prema onima kojima pomae. Rije je, recimo, o nekom 45-
godinjem neoenjenu pravniku koji u slobodno vrijeme, primjerice, pomae
izbjeglicama do iscrpljenosti. I sad u tome svojem radu vidi neke neurednosti i eli ih
srediti. Na kraju spominje i sv. Josipa i kako mu se divi dok ga gleda kako vjerno slui u
svojoj Svetoj obitelji. Zanimljivo je da primjeuje i to sv. Josip ne radi, dakle, ne trubi
okolo, govorei: ja radim to, radim ovo, ono... To zapaa na sv. Josipu i to je za
vjebatelja vrlo bitno. Bog mu, zapravo, daje sliku sv. Josipa i njegove vjernosti u
skromnosti i u skrovitosti da ga poui kako se radi za druge.
Osvrt nije detaljan, podroban izvjetaj i ne treba ga pisati opirno, nego to
saetije, i navesti to je najvanije. Tu emo se vjebati, zapravo, i u tome da
razlikujemo to je bitno, a to nebitno. Radei osvrt, kljuno je zapitati se: to mi se
dogaalo u tijeku razmatranja? To znai da ne treba pisati to mi je sve padalo na
 13

pamet, nego kako sam se osjeala kad su mi neke misli pale na pamet. Osvrt je
sredstvo koje vjebatelju pomae primjeivati to se s njim dogaa u razmatranju, i to
tako da to primjeuje sam, bez pomoi pratitelja. Kako s vremenom sve ee radi
osvrte, tako se vjebatelj osposobljava da sam razluuje to mu se dogodilo, da sam
vidi odakle su doli duhovni pokreti u razmatranje. Tako se osposobljava da i inae u
ivotu radi osvrte i to e batiniti i na kraju duhovnih vjeba. Izradba osvrta je doista
predragocjena vjetina. Dakle, u drugom tjednu molit u Gospodina da mi pomogne da
dobro nauim raditi osvrt.
U drugom je tjednu tema: Moja ovisnost kao stvorenja o Bogu. Molim za
udivljenje pred svojim postojanjem i gledam kako se Bog osobno odnosi prema meni.
Razmatranja su iz Knjige Izlaska - o Bojoj svetosti pred kojom se u goruem grmu
klanjamo i Mojsije i ja. Zatim razmatram Joba koji kae da je gol iziao iz krila majina i
da se mora pokloniti pred Stvoriteljevom mudrou. Zatim je na redu Poslanica sv.
Pavla Rimljanima - Bog nam se daje po Duhu iako smo ogranieni svojim slabostima. I
onda dolazi ponavljanje, pa Psalam 139. i 8. - kako nas Bog pronie i kako nas poznaje
te to je ovjek da ga se Bog spominje. Nakon razmatranja, dakle, radimo osvrt,
svjesno odgovarajui na potpitanja o kojima smo govorili: koji sam svetopisamski tekst
uzeo za razmatranje? Jesam li razmatrao itavo vrijeme odreeno za to? Kada sam se
u razmatranju osjeao ugodno, a kada neugodno? Koji su se osjeaji i misli pojavili u
razmatranju? Ima li to na to bih se trebao vratiti? Koju sam milost molio u Boga?
Jesam li ju primio i kako? Dobar e osvrt sadravati tri vida na koje vjebatelj treba
pripaziti: prije razmatranja - okolnosti koje su okruivale molitveno iskustvo, blia i
dalja priprema; za vrijeme razmatranja - promatranje sama iskustva molitve i zbivanja
u tijeku molitve; nakon razmatranja - procjena pokreta u tijeku molitve, na primjer,
nedovreno iskustvo, neugoda ili zabrinutost, osjeaj Boje prisutnosti na koji bi se
trebao vratiti i vjebateljeva odluka da se u ponavljanju vrati na odreeni molitveni
tekst koji je izazvao znatne reakcije. Time zavravaju upute za drugi tjedan.

Oe, krhak sam i slab, ti me pozna i uva

Gospodine, naui nas moliti!

Upute za 3. molitvenu cjelinu

U drugom smo tjednu gledali nau ovisnost o Bogu. Vidjeli smo da je On svet,
transcendentan, On nadilazi nas. Vidjeli smo da smo stvoreni kao bia ovisna o ljubavi.
Vidjeli smo da nas je Bog stvorio za sebe i da je sve to imamo dar, jer od Boga dolazi
svako dobro. Tu smo se suoili s vlastitim poimanjem svog poloaja pred Bogom.
Vidjeli smo da nas Bog stvara i da zatim daje sama sebe nama. Tema stvaranja je vrlo
vana. Zauzimanje istinskog poloaja pred Bogom vrlo je vano. Prihvaam li
Stvoritelja kao svojega Stvoritelja ili se bunim? Prihvaam li svoju ovisnost? U uputama
za drugi tjedan govorila sam o nainu na koji se radi osvrt.
U treem tjednu tema je: Bog mi eli oprostiti, a milost koju molim to je duboka
svjesnost o ivoj Bojoj elji da mi oprosti. To u gledati u svetopisamskim itanjima
Psalma 103. - kako Njegova ljubav nebesa nadvisuje. U itanju iz proroka Izaije (55, 1-
13) Bog nas poziva: Svi vi koji ste edni, doite..., moje misli nisu vae misli..., Bog je
velikoduan u opratanju. U Evanelju po Luki (5, 12 - 14) Isusova iva elja da ozdravi
gubavca znak je Oeve ive elje da mene iscijeli i da meni oprosti. I kae: Naravno
da hou! Zatim takoer razmatramo Lukino Evanelje (15,11-32) o rasipnom sinu i
rasipnom ocu, koji je, naime, rasipan u opratanju. U 5. danu sv. Pavao u Drugoj
poslanici Korinanima (5,17 - 21) govori nam da je sve djelo Boje i da je radi nas Bog
 14

uinio Isusa grjenim iako je bio bezgrjean. I na kraju je ponavljanje bilo kojeg
odlomka ili dijelova koji su nam bili osobito utjeni ili osobito neutjeni. To je trea
molitvena cjelina ili trei tjedan. Tematski, u prvom tjednu smo gledali kako nas Bog
ljubi, u drugom svoju ovisnost o Bogu, a u treem pokret nae due ide spontano za
tim da nismo ba isti pred Bogom i da nam On svojim opratanjem omoguuje da mu
se pribliavamo. Jer, da nam ne oprata, teko bismo mogli doi k Njemu.
U uputama za trei tjedan govorit u o ponavljanju, o molitvi za milost i o
razgovoru ili kolokviju. Ve ste sigurno primijetili da vam nije dostatno to jedno
razmatranje za neke teme koje biste htjeli produbiti. Osjeate da bi bilo dobro ponoviti
neka razmatranja jer su vas oduevila ili rastuila, ili zaintrigirala. Moda ste se ganuli
pa vas to ganue vue da malo bolje vidite to je to bilo. Uglavnom, osjeate da biste
se trebali vratiti na neka od tih razmatranja, da vam srce udi da ide u dubinu, da ne
tri dalje. I sam sv. Ignacije kae da duu ne zasiuje mnogo stvari, nego da stvar
treba kuati iznutra (res gustare interne). A to se moe jedino ako ponavljamo
razmatranje ili toku u kojoj smo osjetili bilo utjehu, bilo suhou, bilo ganue.
Ponavljanje je vraanje na neki pokret u molitvi, na trenutak utjehe, osjeaj
uzdizanja, Boje prisutnosti, neoekivano razumijevanje ili dobivanje znaenja Bojih
tajna. Trenutak suhoe je, na primjer borba, neugoda, osjeaj Boje odsutnosti ili
osjeaj duhovnog prosvjetljenja, osjeaj poetka ili produbljivanja neke spoznaje koja
dotie srce, ili ganue na primjer. Teko je objasniti ponavljanje dok se ne iskusi, ali s
vremenom ete sami poeljeti vratiti se na neki pokret koji vam se dogodio u molitvi.
Tako ete znati da ste uistinu uli u dinamiku duhovnih vjeba. Poslije, kad ponete
prepoznavati kako neto nije dovreno ili osjetite kako bi se trebalo vratiti na neki
osjeaj ili misao koji su se pojavili, znat ete da ste poeli duhovno razluivati. Dakle,
ponavljanje je dinamika duhovnih vjeba. Zato se u svakom tjednu omoguuje
ponavljanje da utvrdite, uvrstite, ono na to vas Bog zove, to vam posebno stavlja
pred oi, gdje vas je posebno ganula Njegova milost. Ta ponavljanja su vrlo vana.
Moramo znati to ponavljanje nije. To nije ponavljanje gradiva da ga uvrstim,
ne, nego je to vraanje na pokret due, na duhovni pokret. Zato u osvrtu pripazite na
to koji vas pokret poziva da se vratite na njega. Ponekad e na to upuivati nelagoda
ili osjeaj Boje prisutnosti koja vas zove da se vratite i provedete jo neko vrijeme u
tom ozraju. Ponavljanjem pokazujete potovanje prema pokretima Duha u sebi.
Vratite se i ne bojte se u idue vjebe ukljuiti neke toke iz prijanjih molitvenih
iskustava. Tako ete polako ui u dinamiku duhovnih vjeba. Sjetite se onog
izmiljenog vjebatelja koji pie osvrt na svoje razmatranje i kae: Vratio sam se na
toke gdje sam iskusio utjehu u ostalim ponavljanjima ovoga tjedna. Zapravo,
ponavljao je vie puta iste toke jer je u njima nalazio milosti koje mu je srce trailo. U
poetku e ta ponavljanja biti moda malo stidljiva, nesigurna, no s vremenom ete
vidjeti kako to lijepo i spontano ide i bit ete zahvalni to ima mjesta za ponavljanje.
U ovim uputama govorim i o molitvi za milost. Molitva za milost nalazi se
uvijek na poetku kratkih uputa za svaki tjedan odmah iza teme. To je molitva za ono
to mi je potrebno da nastavim polako stjecati sve veu sposobnost otvaranja Bogu.
Dakle, molitva za milost nije neto to radimo samo na poetku svakog razmatranja,
nego za milost nastavljamo moliti u tijeku cijelog razmatranja i razgovora s Bogom.
Moliti za milost ponajprije znai priznati da je rast u molitvi Boji dar, a ne na rad.
Time se stavljamo u poloaj primatelja, a ne initelja onoga bitnoga u razmatranju. Sv.
Ignacije to neprestano savjetuje i upuuje vjebatelja da molitvu za milost uvrsti u
svako razmatranje. Dok to ini, vjebatelj ostavlja dio svoga bia otvorenim za
primanje milosti, odreeno podruje svog ivota preputa Bojem djelovanju. Kako
vjebatelj moli za milost, tako polako uoava da ta opa milost postaje sve osobnija,
usklaenija s njegovim potrebama. Na primjer, na poetku tjedna moete moliti za
 15

svijest o tome da se va Stvoritelj prema vama odnosi osobno. Prema sredini tjedna
uoavate neke strahove koji se u tome pojavljuju, recimo, strah od toga da vam se
doista obrati osobno, ili strah od prisnosti. I onda u skladu s tim ponete moliti za
povjerenje koje vam je potrebno. Do sada smo u uputama za trei tjedan obradili to je
ponavljanje i to je molitva za milost. Dakle, molitva za milost je ono to elim postii
u razmatranju. To je kao kad idem na neko hodoae s nakanom da postignem neku
milost. Prije razmatranja uvijek molim za milost koju traim, a nakon razmatranja, u
osvrtu, gledam je li milost dobivena. Za milost mogu moliti i u tijeku razmatranja, i u
bilo koje doba ako mi to trai srce.
Jo mi preostaje neto rei o kolokviju ili razgovoru. To je vrlo bitan imbenik
duhovnih vjeba. Sv. Ignacije preporuuje da zamislim Gospodina Isusa kako sjedi
nasuprot meni za stolom. Razgovor tee u oba smjera kao u pristojnu razgovoru, inae
to nije razgovor, nego monolog. Kad kaem monolog, mislim na nas: mi govorimo, a
Bog slua jer podrazumijevamo da Bog ne govori ili da ga ne ujemo ako govori. Zato
je bolje i da i ne pokuavamo, jer to bi On nama govorio. I tako se monolog nastavlja:
mi Njemu govorimo sve to nam padne na pamet, sve to nam je na srcu.
Pretpostavljamo da On vjerojatno ima ui i da uje, ali moda je nijem pa ne moe
govoriti. To je oprjeno biblijskom Bogu. Biblijski Bog govori gotovo na svim stranicama
Svetoga pisma. Obraa se svom narodu i pojedincima, alje svoje glasnike i govori
izravno. U Katekizmu pie da je molitva razgovor s Bogom. Koliko smo puta imali
monolog pred Njim i nismo zastali da sasluamo ono to On nama ima rei iako je to
mnogo vanije od onoga to govorimo mi Njemu. Kad sam jednom zgodom pred
starijim branim parom rekla da razgovaram s Bogom i da mi je On neto rekao, oni su
se sablaznili, udom su se udili i nisu mogli doi sebi. Rekli su da nikad nisu uli da bi
Bog komu govorio, iako su katolici na papiru.
Pokuat emo, kao to preporuuje sv. Ignacije, doista zamisliti da je Isus
nasuprot nama za stolom gdje razmatramo i da nas milo gleda. I kad mi Njemu
izlijemo svoje srce, kad mi Njemu neto govorimo, moda bi i On nama htio neto rei.
Moramo otvoriti srce, ui, ukljuiti matu i uti to nam Bog govori. Jer, duhovne se
vjebe i sastoje u tome da uemo u stav oslukivanja. Oslukivanja ega? Rijei Boje!
Ona jest izgovorena u Svetom pismu, ali Bog nam eli i danas, u ovoj prilici, neto rei.
Posluajmo to nam Gospodin govori. Govori Gospodine, sluga Tvoj slua (usp. 1Sam
3,10), Ti ima rijei ivota vjenoga. Neki su tek u 17. tjednu, recimo, spoznali da smiju
razgovarati s Bogom i da im Bog uistinu govori. Nikad se ne zna u kojem ete tjednu vi
poeti razgovarati s Bogom. Zato treba biti ustrajan i hrabar i uvijek misliti na to da
Bog nije ni nijem ni gluh, i da nas beskrajno ljubi i da nam u svojoj ljubavi eli priopiti
kako nas ljubi i to sve ljubi na nama. Moda e nam rei da ljubi nae trepavice, i oi,
i nokte, i kako hodamo i kako sjedimo i kako se smijeimo i kako plaemo i kako
govorimo, i sve na nama i u nama. Moda bi nam to htio rei, ali mi ne mislimo da bi
On mogao ita govoriti.
Zato je potrebno da, ako nismo poeli razgovarati, u treem tjednu poemo u tu
pustolovinu. Razgovor je tehnika prikladna svakom trenu razmatranja i u razgovor
moete ui kad god vam odgovara. Ponekad ete poeti razgovarati dok molite za
milost koju traite. Dok razgovara, osoba izlijeva svoje misli Bogu, kazuje mu ono to
joj se dogaa, bila to kunja, suhoa, utjeha ili elja; govori o onomu to treba, trai
savjet, pita kako bi moda bila otvorenija, moli za prosvjetljenje u vezi s nekom stvari i
t.d. Razgovor se ne smije, dakle, pretvoriti u monolog, niti se smije zamijeniti
molitvom pronje. Taj razgovor je sredstvo otkrivanja svoje vlastite nutrine, a poslije
postaje i sredstvom nae vlastite slobode. ee ete se nai u situaciji da ponete
govoriti na jedan nain, a onda zaboravite sebe i zateknete se kako izriete svoje
dublje i neoekivane elje. U otkrivanju tih elja i u nagovjetaju sve vee duhovne
 16

slobode prepoznat ete poticaje Duha u sebi, da Duh u vama razgovara s dragim
Bogom.
U treem tjednu, dakle, valja vjebati osvrt, koji smo ve usvojili u drugom
tjednu. Osim toga tu je ponavljanje i molitva za milost koje smo upravo obradili. No to
e se ponavljati u svim razmatranjima i bit e vremena da se utvrdi, a sad je vrijeme
da se to zapone. Time zavravaju upute za trei tjedan duhovnih vjeba u
svakidanjem ivotu.

Ne daj da mi posrne noga

ive vode, tecite,

moju bol odnesite

Upute za 4. molitvenu cjelinu

U treem tjednu smo vidjeli jedan poseban vid nae ovisnosti kao stvorenja o
Bogu i Boje elje da s nama surauje. Naime, vidjeli smo ivu Boju elju da oprosti i
nama osobno, i svim ljudima po Isusu naem osobnom Spasitelju. Tu su bile, zapravo,
dvije teme: Bog nam svakom posebno eli oprostiti i Isus eli biti na osobni Spasitelj.
Tu vidimo sliku Boga koji je pun samilosti i suuti, kao to kae sv. Pavao: Ako je Bog
za nas, tko e protiv nas? (Rim 8,31).
U tome tjednu podrazumijevali su se sljedei vidovi Boje ljubavi: naa potreba
za spasenjem i Boja spremnost da nas spasi; Boji dosljedan stav blagosti i
suosjeanja za nas; naa ovisnost o Bogu koja nas ini sposobnima da primimo
Njegovu ljubav i naa vlastita nesposobnost da postignemo tu ljubav bez Njegove
pomoi; Isusova elja da bude s nama u osobnu odnosu i da nas oslobodi od grijeha i
njegovih posljedica u naim ivotima, strahova, nepovjerenja, beznaa, nesposobnosti
da s drugima suraujemo, nedostataka jer nismo spremni dijeliti svoja ljudska
bogatstva s drugima i t.d. To podrazumijeva da je cijela opeljudska povijest
spasenjska povijest, a tako i naa osobna. To znai da je Bog prisutan u zbivanjima
naeg ivota trudei se i radei za nas kako bi mogao podijeliti s nama svoj Boji
nutarnji ivot i ljubav.
Ako smo u treem tjednu uoili da smo grjenici, a nismo uoili Boju ivu elju
da nam oprosti, onda smo malo promaili. No to nije uope tragino i vie e se puta
dogoditi da ne pogodimo ba ono to je cilj teme jednoga tjedna. Sada pogledajmo
zato nismo uoili da nam Bog eli oprostiti, a uoili smo da smo grjenici pa smo
zapali moda u maloduje i to nas je obeshrabrilo. Vidi se da se teko uivljavamo u
ono to Bog jest. Mogli bismo rei: On je sam iva elja da nam oprosti, ljubav koja se
daje, predusree nas i tri k nama kao onaj rasipni otac koji ide pred sina, tri prema
njemu. Isus je ispriao tu prispodobu da nam pokae ljubav Oevu koju On dobro
pozna. I mogli bismo rei da je taj rasipni otac slika Nebeskog Oca koji je rasipan u
svojoj ljubavi. To moramo uoiti u treem tjednu, no ako i nismo uoili, nije to nikakva
tragedija. Sada moemo samo ustvrditi da je u nas naglaena krivnja, a premaleno
uvjerenje kako nas Bog uistinu eli spasiti i oprostiti nam. Jer, tema je bila: Bog mi eli
oprostiti.
U etvrtoj molitvenoj cjelini, u etvrtom tjednu tema je: Bog me uvodi u veu
slobodu. I tu molim za duboku svijest o tomu kako me Bog mora osloboditi da bih
mogao odgovoriti na Njegove pozive u svojem ivotu. Razmatrat u Abrahama i Izaka
iz Starog zavjeta - kako se Abraham pouzdaje i otvoren je prema Bojim eljama.
Zatim molim nad dogaajem navjetenja da bih poput Marije mogla rei: Neka mi
bude po tvojoj rijei. Onda je na redu Poslanica sv. Pavla Filipljanima u kojoj trebam
 17

doi do toga da sa sv. Pavlom kaem: sve dobitke smatram gubitcima u usporedbi sa
spoznajom Isusa Krista. Tako i u Ivanovu Evanelju trebam doi do toga da sa sv.
Ivanom Krstiteljem kaem: On mora rasti, ja se umanjivati.
etvrti je tjedan izazov naoj slobodi: jesam li doista slobodan rei Bogu: evo
me, neka mi bude!, neka bude kako Ti hoe, a ne kako ja hou! Tu emo odmah
primijetiti to nas ulja, to je zapreka kod toga predanja. Znai, Bog me eli uvesti u
slobodu, i ako primijetim da ne mogu ui u tu slobodu, da nisam slobodan, nije to
nikakva nesrea. Vidjet emo u daljnjim koracima u duhovnim vjebama sredstva i
naine koji nam pomau da postanemo to slobodniji.
Ipak, etvrti tjedan zaokruuje jednu cjelinu od mjesec dana, od etiri tjedna, u
kojoj smo se vjebali na dvjema razinama, dvjema glavnim razinama. Prva razina je
na odnos s Bogom. U prvom tjednu smo gledali kako nas Bog ljubi oinski i majinski.
U drugom tjednu smo gledali svoju ovisnost o Njemu kao stvorenja o Stvoritelju. U
treem tjednu smo gledali kako nam eli oprostiti. To je njegova kvaliteta i On je po
naravi ljubav koja oprata. Sad, pak, u etvrtom tjednu, gledamo koliko smo slobodni.
Otvaramo se za veu slobodu da mu odgovorimo na Njegove pozive. To su teme koje
nas uvode u slobodu prije nego uemo u poetna razmatranja duhovnih vjeba.
Naime, ta etiri tjedna su velika priprava za pravi poetak duhovnih vjeba. to to
znai? To znai da mi je srce otvoreno i da se sve vie otvara za Boje djelovanje.
Na drugoj razini sam svladao nain na koji se obavljaju duhovne vjebe, naao
sam odreeno mjesto, znam gdje u se skrasiti, na koji u nain koji poloaj tijela
zauzeti, kako najbolje mogu razmatrati. Zatim, odredio sam vrijeme u danu,
primjerice, ujutro naveer, t.j. koje mi bolje odgovara, te ukupno vrijeme: 90, 60 i 40
minuta, ega se drim. Zatim, razumijem to je osvrt i nastojim ga to bolje pisati,
znam to je ponavljanje da se mogu vratiti na ono na to me vue suhoa ili utjeha u
odreenoj tematici. Ve znam i to je kolokvij ili razgovor. Razgovaram s Gospodinom
Isusom molei ga za milost na poetku, na kraju ili u sredini razmatranja i oekujem da
e On meni neto rei. Isto tako znam to je milost. Molim za milost na samu poetku,
a na kraju, u osvrtu, vidim jesam li ju primila. Dakle, nain na koji se to ini ve je
razraen, pa iako jo nisam sve to savreno svladala, bit e vremena i za to. S tim
stvarima smo se muili, vjebali ih u ta etiri tjedna. Kad doista dou prave teme
duhovnih vjeba, jer to je tek uvod, bit e, mogli bismo rei, prekasno da to sve uimo,
a i smetalo bi nam uenje. Kad uemo u pravu prvu vjebu duhovnih vjeba sv.
Ignacija, bilo bi dobro da se vie ne muimo tim tehnikim stvarima, t.j. nainom na
koji se to ini, da se moemo u svemu ispravno posvetiti onomu to se pred nas
stavlja u razmatranju u svakoj toki posebno. Dakle, ova etiri tjedna bila su potrebna
za dvije razine: da otvorimo srce Bogu, u to su nas uvlaile teme, i da steknemo
vjetinu obavljanja razmatranja.
Jo nam je preostalo da moda neto kaemo o molitvenom iskustvu dok itamo
Sveto pismo te o skladu razmatranja i dnevnog ivota.
Najprije u neto rei o molitvi iz Svetog pisma. Prvo nae razmatranje bilo je
o Oenau. Dakle, trebali smo, recimo sat vremena, razmatrati neto to svaki dan
molimo i vidjeli smo kako to na nas drukije utjee nego kad Oena molimo usmeno i
izmolimo ga za nekoliko sekunda. O toj temi ima vrlo zgodan dijalog izmeu molitelja
Oenaa i Oca Nebeskog koji je molitvu uo i javio se. Toj je zgodan primjer i za
kolokvij i za spoznaju razlike izmeu usmene i mislene molitve. Moemo, malo u
improvizirati, uti taj monolog koji se pretvorio u dijalog. Nala sam ga na Internetu i
prevela s engleskog.

Oe na, koji jesi na nebesima.

Da!?
 18

Ne prekidaj me, molim se.

Ali, zvao si me.
Zvao Te? Ne, nisam Te zvao! Molim: Oe na, koji jesi na nebesima.
Evo ga na! Ponovo si to uinio!
to sam uinio?
Zvao si me. Rekao si: Oe na, koji jesi na nebesima. Dobro, evo me. O emu
misli?
Ali, nita nisam mislio s tim. To je, zna, samo moja molitva za danas. Uvijek
molim Oena. Tada se dobro osjeam: kao, ispunio sam svoju dunost.
Dobro, u redu! Nastavi.
Dobro! Sveti se ime tvoje
Stani tu! to pod tim misli?
Pod im?
Sveti se.
To znai, to znai Joj majko moja, to to znai? Ne znam to to znai,
zapravo. Pa, kako bih ja to uope znao? To je samo dio molitve. Usput budi reeno:
moe li mi Ti rei to to znai?
To znai: aeno, sveto, divno.
Ha, ima smisla. Nikad nisam razmiljao to znai sveti se. Hvala! Doi
Kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja kako na nebu, tako i na zemlji.
Misli li ti to stvarno?
Sigurno, zato ne!
to ini da tako bude?
inim? Zato? A nita, vjerojatno samo mislim da bi bilo ba lijepo kad bi Ti imao
kontrolu nad svime ovdje dolje kao to ima tamo gore. Mi smo ti u nekoj vrsti nereda
ovdje dolje. Zna?
Da, znam! A, imam li kontrolu nad tobom?
Pa, ja idem u crkvu.
Nisam to pitao. A to je s tvojim loim raspoloenjem? Ti ima problem, pravi
problem, to zna. Zatim, nain na koji troi novac. Sve na sebe. A tek knjige koje
ita.
Samo malo, sad stani na tren. Prestani me bockati. Dobar sam kao i ostali koji
idu u crkvu.
Oprosti, ja sam mislio da ti moli da bude volja moja. Ako se to treba dogoditi,
treba poeti s onim koji za to moli.
Pa dobro, pretpostavljam da imam neke loe navike. Sad kad si ih spomenuo,
mogao bi vjerojatno nabrojiti i ostale.
Mogu li?
Nisam o tome puno razmiljao do sada, ali bih stvarno elio prestati s nekima od
tih stvari. Zna, volio bih biti stvarno slobodan.
Dobro, sad ve razgovor ima smisla. Radit emo zajedno ti i ja, ponosim se
tobom.
Gle, Gospodine, ako Ti ne smeta, moram zavriti. Ova molitva traje due nego
inae. Kruh na svagdanji daj nam danas.
Morao bi manje jesti kruha. Ima previe kila.
Hej, ekaj malo, to je ovo? Ja lijepo obavljam svoje vjerske dunosti, a Ti
odjednom upada i podsjea me na sve moje loe navike.
Molitva je opasna stvar. Moe dobiti to moli. Sjeti se, zvao si me i evo me.
Prekasno je sad prestati. Nastavi s molitvom. Onda, nastavi s molitvom.
Bojim se!
Boji se ega?
 19

Znam to e rei.
Pokuaj!
I otpusti nam duge nae kako i mi otputamo dunicima naim.
A to je s Karolinom?
Vidi li? Znao sam. Znao sam da e nju spomenuti. Zato, Gospodine? Ona je o
meni govorila lai, irila prie o meni, nikad mi nije vratila novac koji mi duguje. Zakleo
sam se da u se s njom obraunati.
Ali, tvoja molitva? to je s tvojom molitvom?
Ja nisam mislio ba to.
Ajde, bar si iskren. Ali ti je to prilino velik teret koji vue sa sobom okolo. Ta
gorina i ljutnja. Nije li tako?
Da, ali bit e mi bolje im se s njom obraunam. Kakve samo planove imam za
nju! Poeljet e da se nikad nije rodila.
Ne, nee se osjeati nita bolje. Bit e ti gore. Osveta nije slatka. Zna da nisi
ba sretan. Da, ja to mogu promijeniti.
Moe? Kako?
Oprosti Karolini, tada u ja oprostiti tebi pa e mrnja i grijeh biti Karolinin
problem, ne tvoj. Ti e srediti problem koliko je do tebe.
O da, u pravu si, uvijek si u pravu! Vie nego osvetu elim srediti odnose s
Tobom.
U redu!
Dobro, u redu, opratam joj!
Evo, kako je to dobro! I, kako se sad osjea?
Pa nije loe, uope se ne osjeam loe. Zapravo, osjeam se odlino. Zna, sad
mislim da neu ii spavati s gorinom, u gru. Zna da se nisam mogao odmoriti.
Da, znam! Ali jo nisi zavrio s molitvom, zar ne? Nastavi!
Ah, u redu! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Dobro, dobro uinit u to. Samo se nemoj stavljati na mjesto gdje moe
doivjeti napast.
to pod tim misli?
Zna to mislim!
Da, da, znam, znam!
U redu! Nastavi, zavri s molitvom.
Jer Tvoje je Kraljevstvo, i slava, i mo, uvijeke. Amen!
Zna li ti to meni donosi slavu? to me uistinu ini sretnim?
Ne, ali bih volio znati. Ja ti elim ugoditi. Stvarno sam sve skupa uneredio. elim
te istinski slijediti. Sad mogu vidjeti kako bi to bilo velianstveno. Zato mi reci kako te
ja usreujem?
Dragi sine, upravo si me usreio.
Tu zorno vidimo kako Sveto pismo, jer Oena je dio Novoga zavjeta, iz Evanelja
po Luki, kako Sveto pismo utjee na na ivot i kako na ivot utjee na ono kako
molimo. Na svakidanji ivot i naa razmatranja, nae molitve trebaju biti u skladu.
Sada emo neto govoriti o tom skladu. Ako smo se ve odluili na duhovne vjebe od
30 tjedana, te nae molitve ne moemo obavljati kao da smo, recimo, u utnji mjesec
dana ili osam dana i nikog ne vidimo. Moramo biti u svijetu, obavljati svoje dunosti,
razgovarati s ljudima, sudjelovati u svim pa i stresnim situacijama. Meutim, postoji
ipak ono to je do nas da bude urednije, da bude usklaeno s razmatranjima. Na
primjer, kad bismo razmatrali muku Isusovu, ne bi bilo prilino, recimo, da idemo na
nekakve zabave, da pjevamo svjetovne vesele pjesme koje, eto, nisu u skladu moda s
nekakvim korizmenim raspoloenjem u naoj dui. Isto tako, ako razmatramo radost
Uskrslog Krista, bilo bi neprilino da navuemo rebrenice, zatvorimo se u sobu, u tamu
 20

i da tugujemo. To to sam navela krajnosti su, ali ipak ono to razmatram i moj ivot
moraju biti u nekom skladu. Radi toga ureujem i svoj molitveni prostor da mi bude
poticaj i da se ponaam doista onako kako mi nalau razmatranja.
Takoer u nastojati, koliko mogu, danju izbjegavati neskladne situacije, ne
mijenjajui svoje dunosti. Bilo bi krivo kad bi naa razmatranja tetila naim
dunostima. U razgovoru s pratiteljem nekako u ipak moi odrediti to mi smeta tom
skladu, jer sklad postiem polako, ne odjednom. Razmatranja i svoj ivot usklaujem
postupno, na primjer: uoavam da treba iskljuiti telefon ili stiati zvono na vratima
kad razmatram, da ne smijem gledati televiziju netom prije razmatranja, da mi
pomae kad vie utim danju, da objasnim lanovima obitelji narav duhovnih vjeba
pa da surauju sa mnom ili mole za mene dok razmatram i t.d. O tome skladu u knjizi
Duhovne vjebe sv. Ignacija govore biljeke [73] do [81]. To su tzv. dodatne upute. Ako
ih itamo, svakako o njima treba razgovarati s pratiteljem zato to su pisane za
duhovne vjebe u utnji od mjesec dana, dakle za zatvorene duhovne vjebe. O
primjeni, pak, tih toaka u svakidanjem ivotu moramo razgovarati s pratiteljem da
ne bi bilo kakve zabune. Ovo su bile upute za etvrti tjedan.
Doi, odmori se!