Lectio Divina - Božansko čitanje

Božansko čitanje - Leticio Divina je način meditativne molitve biblijskih tekstova.

Prakticiran je u srednjovjekovnim samostanima. Kartuzijanac Gvido II. nabraja četiri
koraka: lectio, meditatio, oratio, contemplatio. Kasnije se spominje i peti korak actio Ovaj
molitveni način ponovno počinje oživljavati u naše vrijeme, nakon Drugog vatikanskog
sabora. Papa Benedikt XVI. kaže: To su stube kojima se monasi uspinju od zemlje
prema nebu.
Nedavno je Papa ponovio redovnicima: Hranite svoj dan molitvom, meditacijom,
slušanjem Božje riječi. Vi koji ste bliski s drevnom praksom lectio divina,
pomozite također vjernicima da je vrjednuju u svom svakodnevnom životu. I
znajte u svjedočenje prevesti ono što Riječ pokazuje, dopuštajući da vas ona
oblikuje da, kao sjeme prihvaćeno u dobru zemlju, donosi obilate plodove. Tako
ćete biti uvijek uočljivi Duhu i rasti ćete u sjedinjenju s Bogom, njegovat ćete
bratsko zajedništvo među sobom i bit ćete spremni velikodušno služiti braći,
osobito onima koji su potrebni.

Za Lectio Divina potrebno je imati vremena i poniznost srca, staviti se u ulogu slušatelja,
koji čitajući sluša, a ne traži u pročitanom građu za propovijed, predavanje, katehezu,
potvrđivanje vlastitih stavova i sl… Sveti nam Augustin svjedoči kako se Ambrozije
nakon održanih propovijedi i kateheza povlačio u samoću i tišinu svoje sobe, gdje se
odmarao glave naslonjene na „Gospodinove grudi“ – Pismo. Bili su to trenuci darovanog
slušanja i čitanja.Trenutci u kojima se s Kristom proživljava vlastiti umor i odmor
napajajući žeđ duše i u kojima Kristov Duh u nama budi nove snage i pruža nam
predokus blaženstva, monasi su nazvali Božanskim čitanjem – Lectio Divina.

Ostvariti u svom životu takve trenutke možemo ako s pouzdanjem i ustrajnošću

sjednemo do nogu Učiteljevih poput Marije u Betaniji i upremo svoj pogled u Njega, u
Riječ, dopuštajući da ta Riječ padne na plodno tlo našega srca. Vrijeme darovano
Gospodinu, u poniznosti i otvorenosti srca koje sluša, preduvjet su za Lectio Divina.

1. KORAK
Prvi korak Lectio Divinae je lectio, tj. čitanje. U tom koraku važno je pokušati dokučiti
što nam tekst govori, tj. čitati, slušati i «gledati» biblijski tekst. No, da bismo mogli čuti i
razumjeti tekst potrebno je ozračje «tišine», tj. potrebno je otkloniti «vanjsku» buku te
pronaći mirnu sredinu. U tom kontekstu dobro je ugledati se na Isusa koji u kaže: «Ti
naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u
skrovitosti.» (Mt 6,6) Isto tako važno je otkloniti i «unutarnju» buku (nemir srca: mržnja,
neopraštanje, svađa, zavist, lakomost i svaka vrsta «teškog» grijeha). Tek onda čitamo
tekst, polako, pažljivo i više puta. Ne očekujmo čudesna prosvjetljenja ni ushite. U
»božanskom čitanju« Bog nas podučava kako ćemo ga tražiti i slušati u šutnji. On ne
dolazi da nas ugrabi, nego nas poziva da ga u šutnji otkrijemo već prisutnog i da dublje
uđemo u njegovu prisutnost. Dopuštamo da nas Riječ pronađe i takne te o njoj
razmišljamo.

2. KORAK
Drugi korak Lectio Divina je: meditatio ili razmišljanje. Za vrijeme prvog koraka neka
misao ili rečenica zasigurno će obuzeti našu pažnju (ako su uvjeti zadovoljavajući) i to
bez naše svjesne intervencije. Ta riječ ili misao nas je «pogodila», zahvatila,
zainteresirala, uznemirila, «isprovocirala», smirila. Na toj riječi/misli trebamo se
zadržati tijekom «razmišljanja» ili prebiranja u srcu po uzoru na Mariju, kao što nam to
svjedoči Lk 2,19: «Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu.»
Izabranu Riječ ponavljamo u srcu i osluškujemo što nam govori i kako odgovara na naše
stanje. Zapažamo kako nam liječi zadobivene rane. Ponavljamo Riječ u ritmu disanja i
izgovaramo je kod svakog izdisaja. Ne moramo se bojati rastresenosti. Misli i sjećanja
jednostavno su dio našeg bića, i ako se pojavljuju za vrijeme »božanskog čitanja«, znači
da i one žele da ih predamo Bogu, zajedno s ostatkom našeg unutarnjeg bića.

3. KORAK
Treći korak Lectio Divina jest oratio ili molitva. Ona se, zapravo, razvija iz prijašnjih
koraka, jer interakcija Božje Riječi i mog života izaziva izgovaranje molitve. Govorimo
Bogu. Uopće nije važno upotrebljavamo li riječi, misli ili slike. Komuniciramo s Bogom
kao što bi to učinili s nekim za koga znamo da nas voli i prihvaća. I predajemo
mu ono što smo otkrili u sebi tijekom naše meditacije. Ova je molitva shvaćena i kao
dijalog s Bogom, ali i kao prinos Bogu. Baš kao što svećenik prinosi prilike kruha i vina
na euharistiji, u »božanskom čitanju« pozvani smo također svoja najbolnija iskustva i
razmišljanja prinijeti Gospodinu i dozvoliti mu da nas On svojom riječju blagoslova
preobrazi i iscijeli. Molimo da nam Bog daruje ono što smo u meditaciji spoznali i
naslutili. Molitvu u srcu izgovaramo kao prošnju, zahvalu, kajanje ili slavljenje Boga i
veličanje velikih Božjih djela u cjelokupnoj povijesti spasenja.

4. KORAK
Četvrti korak jest: contemplatio – motrenje ili bolje rečeno, uživanje u Božjem
odgovoru. Ovdje više ne razmišljamo o biblijskom tekstu, niti ponavljamo riječ/misao,
niti molimo, nego jednostavno «gledamo» i «motrimo» Božji odgovor. Otkrivamo temelj
vlastitoga bitka, sebe u Bogu i Boga u sebi. Postajemo jedno sa sobom i s Bogom. Ulazimo
u tišinu spuštajući se koliko je više moguće u vlastito središte. Dopuštamo šuteći da nas
Isus vidi. U dubokoj šutnji ja gledam Njega. On gleda mene! Po primljenoj Riječi
postajemo jedno s Njim. Radujemo se u spoznaji da je Bog s nama i u riječi i u šutnji. U
kontemplaciji se okrećemo od aktivizma i učimo se jednostavno biti, tj. postojati u
prisutnosti dobroga Oca nebeskoga. Uživamo u toj prisutnosti i dopuštamo da nas Isus
zahvati. Ti trenuci slični su susretu dvoje prijatelja koji, nakon što su iznijeli jedan
drugome najdublje događaje protekle razdvojenosti, sjede ili stoje jedan pokraj drugoga
te je njihova fizička blizina, kao znak njihovog unutarnjeg jedinstva misli i srca, dovoljna
za njihovo uživanje, tj. riječi više uistinu nisu potrebne. Meditatio, oratio, contemplatio
obavljaju se u šutnji.

5. KORAK
Posljednji korak lectio divina jest actio. Djelujemo u svojoj svakodnevici u skladu s
Božjom Riječi. Cilj božanskoga čitanja jest: ono što sam kušao u čitanju, meditiranju,
molitvi i kontemplaciji prenijeti u svakodnevni život. Svakodnevica je mjerilo uspjeha
Božanskog čitanja. Plod vježbe nije bijeg od života i ljudi, nego duhovnim iskustvom
živjeti u svijetu. "Duhovni put koji ne vodi u svakodnevicu nije duhovni put nego
stramputica. Važno je imati želju da ono što smo spoznali i kušali podijelimo s drugima.
Dobro je pitati se što mogu i trebam učiniti u svojim okolnostima u osobnom životu, što
trebam i mogu učiniti za drugoga.? Što mogu učiniti sam, a što zajedno s drugima?
Pronađene odgovore u srcu potrebno je reći sudionicima grupe i doživljeno duhovno
iskustvo pretočiti u svakodnevicu. Susret se može završiti šutnjom, psalmom ili
prikladnom pjesmom, uz preporuku da ne traje dulje od jedan sat. Važno je pripaziti da
iskazi sudionika ne prerastu u diskusiju.
Lectio divina započinje čitanjem (lectio) teksta koje dovodi do pitanja o
istinskom poznavanju njegova stvarnog sadržaja: Što biblijski tekst kaže u sebi
samome?
Zatim slijedi - razmatranje (meditatio) u kojem se postavlja pitanje: Što
biblijski tekst kaže nama osobno?
Potom se stiže do trećeg koraka - molitve (oratio) koja pretpostavlja ovo
pitanje: Što mi kažemo Gospodinu odgovarajući na njegovu riječ?
Molitva se nastavlja - motrenjem (contemplatio) kod kojega kao dar od Boga
primamo sam njegov pogled dok prosuđujemo stvarnost, te se pitamo: Koje
obraćenje uma, srca i života Gospodin od nas traži?
Lectio divina završava djelovanjem (actio) – Nakon što smo spoznali što
možemo i trebamo učiniti u svojim okolnostima u osobnom životu nastojimo to i
izvršavati u našoj svakodnevici.

UVOD

Učiniti svjesno znak križa

Uvodna molitva:

1. LECTIO ČITANJE
Pročitati evanđelje (Iv
Kratko objašnjenje teksta:

2. MEDITATIO – RAZMATRANJE
Odvija se u tišini. Može svako za sebe još jednom pročitati tekst.

3. COLLATIO / COMMUNICATIO – UZAJAMNO PRIOPĆAVANJE

Međusobna razmjena misli i milosti.

4. CONTEMPLATIO – PONIRANJE
Nakon razgovora opet se vraćamo na osobnu razinu. Opet čitamo tekst i
posviješćujemo si ono što smo čuli, shvatili, doživjeli.

5. ORATIO – MOLITVA
Spontana osobna molitva
Zajednička molitva – Oče naš

6. CONCLUSIO – ZAVRŠTETAK
Pjesma:
Završna molitva: