Dijelovi mise drugi dio

U prošlom broju započeli smo razmatranje o misnom slavlju. Važno je držati na pameti kako je
euharistijsko slavlje uvijek Božje djelo. Ipak Bog dopušta čovjeku suradnju u otajstvu. U tom
smislu misa je Božje djelo koje poprima ljudske oblike. Ono je suradnja između Boga i čovjeka.
Jedan je naš fratar znao često reći da je Isus rekao „ovo činite meni na spomen“, a ne „ovako
činite.“ Ta misao izražava smisao euharistije. U njemu Bog uprisutnjuje sebe, ali ne bez
čovjekove volje. Kratko rečeno misa je susret u kojem se Bog spušta čovjeku i njega diže k sebi.
To smo naznačili prošli put kad smo govorili malo o pokajničkom činu na početku mise kada
molimo Gospodina da nam oprosti grijehe i ublaži rane koje smo grijehom uzrokovale.

„Pomolimo se!“

Ovim nam se riječima obraća svećenik nakon što smo otpjevali Slavu. Istina je da već molimo od
početka, ali ovim pozivom svećenik nas fokusira na novi stupanj molitve. Do sada smo molili za
oproštenje i davali slavu Bogu, a sada se sve molitve slijevaju u jednu. Zato ovu posebnu molitvu
koja dolazi prije čitanja, zovemo kolekta (zborna molitva). Nakon što nas svećenik pozove na
molitvu prikladno je da ostavi neko vrijeme za tišinu. To je trenutak u kojem Bogu prikazujemo
svoje molitve u tišini svoga srca. Donosimo mu svoje radosti i svoje križeve, svoje nakane i
svoje borbe. Sve to prikazujemo kao našu nakanu. Nakon kratke šutnje svećenik nastavlja
molitvu koja sabire sve naše pojedinačne nakane. Za vrijeme kolekte naša nakana postaje nakana
cijele Crkve. U isto vrijeme ova molitva daje okvir našem slavlju. Sjećamo se Božjeg djela u
prošlosti i molimo za našu sadašnjost. Sve nas to vodi prema Božjoj Riječi koju ćemo upravo
čuti.

Čuješ li?

Zanimljivo je da je u našem vremenu pojam prorok postao sinonim za onoga koji vidi u
budućnost i predviđa što će se dogoditi. Naše vrijeme je posebno obilježeno vidljivim. Međutim,
sve više i više otkrivamo potrebu slušanja. Na toj crti stoje i starozavjetni proroci. Tako je
središnji tekst staroga zavjeta „Čuj, Izraele!“ (Izl 6,4), a Isus kaže „tko ima uši, neka čuje“ (Mt
11:15). Biblija posebno naglašava važnost slušanja. Nije smisao samo čuti, primiti informacije
preko osjetila sluha, nego upiti riječ. U svom obraćanju ljudima Bog nas uvijek iznova poziva da
ga poslušamo. Te riječi imaju moć oblikovati naše srce. Zato čitanja unutar mise imaju ključnu
riječ. Nisu to sjećanja na prošle dane, nego Božja riječ upravljena nama ovdje i sada. Papa Franjo
nam je jednom prilikom rekao kako na misi sv. Pismo prestaje biti tekst na papiru i postaje živa
 Dijelovi mise drugi dio

riječ koju Bog upravlja nama koji smo okupljeni oko njega. Ona ima snagu da se Bog nama
obrati, da nas utješi, da nas potakne i dadne snagu da oblikujemo svoj život po snazi Božjoj.