4H[E R G E ( O S N O M

UZDU I POPRIJEKO.

PUTOVANJA

HENRIKA RENNERA.

trietapedesetipet ilustracija po slikama \ V . L . A r n d t a ,

E . . A r n d t - e p l i n a i dr. te p o f o t o g r a f s k i m s n i m c i m a .
S geografskom kartom.

Privolom pievom preveo 8 dragoga n j e m a k o g a izdanja

I S A V E L I K A N O V I .

MITROVICA 1900.
NAKLADA HRVATSKI- DIONIKE TISKARE. [N. DOGAN.)
176672

/|C|G30OMqo
 \ ^ ^ ^ t k a d a je Herceg-Bosna do
spjela pod vlast n a e mo
narhije, zainteresovala je strani
svijet jace nego ikoja druga
zemlja evropska. Stara kulturna
Evropa, koja sve na svojem putu
izglagjuje, izjednauje, nivelira,
n a l a je odjedared u samoj svojoj
sredini novu zemlju, i ako ne
tugju, a ono sasvim raznolika Ihurik Konner.
od svake druge zemlje.
Kako se je onda razbudio interes, do danas ne jenjava. I ne e lako
ni jenjati. Bosna i Hercegovina nijesu zemlje, koje pobugjuju interes jedino
svojom novou. I kada se u ivom s a o b r a a j u sa zapadom ivot u Bosni i
Hercegovini u kojeem i izmijeni, kada nesmiljena kultura zbrie sa njih po
koji a r lijepe starodrevnosti, o s t a e te zemlje zanimljivima i vrijednima isto
kao i prije. Vrijednost njihova nije prolazna ni za uenjaka, ni za privrednika,
a ponajmanje za dravu, koja ih je uzela pod svoje okrilje.
Za ova dva je decenija strani svijet, franceski, njemaki i engleski u
prvom redu, stekao dosta dobrih djela o Herceg-Bosni. No teko da je
ikoje drugo djelo steklo u stranom svijetu toliko prijatelja i u tolikom se
broju rairilo, kao Kennerova knjiga, to je evo u hrvatskom prevodu izno
simo. Godine 1896. izala je u prvom izdanju, a ve na godinu u drugom
P o v e a n o m izdanju. Nije ni udo. Rijetko e stranac o kojoj zemlji pisati
tolikim zanimanjem i ljubavlju, kao to Henrik Renner o Herceg-Bosni. Stari
je on tamo znanac. V e god. 1875. dolazi Renner za ustanka u Hercegovinu,
prvi novinar, koji je onamo zavirio. S austrijskom okupacijom dolazi i opet
kao dopisnik bekih i berlinskih novina, te ostaje u Bosni podrugu godinu.
I docnije u vie mahova zalazi u Herceg-Bosnu, te putuje njome svuda
unakrst, uzdu i poprijeko. Zavolio je Bosnu kao drugu otadbinu" i pie o
njoj, kao da joj je u istinu rogjeni sin. Hrvatska e publika valjda jedino u
poglavlju o njemakim naseobinama osjetiti, da ovu knjigu pie stranac,
no ni tamo neprijatelj.
Autor ni sam nije imao pretenzije, da napie u e n o djelo o Bosni.
Namjera mu je, da pobudi interes u publici; takva je i elja prevodioeva.
Neka se kod nas makar i od stranca uje i povjeruje, d a j e Bosna zavrijedila
zanimanje i ljubav hrvatskoga svijeta u drugim krajevima! Neka je se kod
nas zamiluje barem onoliko, koliko zasluuje, kada je se ne miluje
onoliko, koliko se svojo mora m i l o v a t i !
0 djelu t a da mnogo govorimo? Neka se ita. K o ga proita, iskazae
autoru veu hvalu, nego to bi je ovdje iskazali rijeima. Iskazae je time,
da e ga i samoga elja zanositi u Bosnu ponosnu, kao to onamo vue
el-a i estitoga autora, kada gleda u sivu maglu sjevernjake zime".
Ovdje imam jedino da se zahvalim t o v a n o m u piscu za dobrotu, kojom
mi je dozvolio prevod svojega djela, a isto tako da se zahvalim i dvorskomu
savjetniku Kosti Hormannu, velikomu kulturnomu trudeniku u Herceg-Bosni,
to mi je kao znanac piev na moju molbu pribavio autorizaciju i ilustracije
za ovu krasnu knjigu.

U M i t r o v i c i , 15. veljae 1900.

Prevodilac.
 Na bosanskoj eljeznici.

V e l i k i m eljeznim savskim mostom dovozi se

o ponoi vlak ugarske d r a v n e eljeznice na stanicu
Bosanski Brod. Dolazio iz B e a , B u d i m p e t e i l i
Zagreba, svagda prolazi dalekim nizi
nama i prvi dojam, to te obuzimlje u
Bosni, ne mijenja- nita u toj slici oko
lia. B r o d j o lei u savskoj nizini i ima
neke dvije tisue itelja. Putniku je slabo
zanimljiv. Samo prve vite munare kazuju
kao prsti u nebo i spominju nas, da smo
stupili na islamsko zemljite. eljeznika
stanica n e t o je postrance od mjesta;
vagoni se ovdje moraju mijenjati, jer
pruga Brod - Sarajevo u svu duljinu od
269 kilometara izgragjena je s uskim
t r a n i c a m a . V a g o n i su znatno manji nego
li na e l j e z n i c a m a s obinom irinom
tranica, nu za to su veoma udobni i da
Spomenik u Bosanskom Brodu. ne mogu biti ii. Ima na njima prvi,
drugi, t r e i i e t v r t i red. Stranci putuju
svi prvim i l i drugim redom, pa i bosanskim trgovcima i muhamedov-
skoj vlasteli (begovima) bila bi sramota da sjednu u nii red. Vozne
su cijene umjerene, a za nie redove upravo nevjerojatno jeftine.
e l j e z n i c a m a upravlja ravnateljstvo b o s a n s k o - h e r c e g o v a k i h d r a v n i h
eljeznica u Sarajevu.
U Bosanskom Brodu, koji T u r c i zovu i Busud, valjda zato, jer
je na n e g d a n j i m t u r s k i m kartama nastala p o g r e k a , to se je u
1
vojski z a svojega j u n a k o g a pohoda na Sarajevo. Ovdje je 29. srpnja
god. 1878. p r e a o i general barun Filipovi s austro-ugarskom vojskom,
a godine 1885. stupio je ovdje car Franjo Josip na bosansko zemljite.
Spomenik nas tamo sjea tog istorijskog trenutka. U varoici kazuju
dvije male damije i nedavno sagragjena pravoslavna crkva, da je
narod mjeovit. No tko je znao stari B r o d , koji nije bio drugo v e
d u g a k a blatna ulica, z a u d i e se, ako danas ovamo dogje, pa vidi
moderne zgrade i javne i privatne, i zapazi, kako jo tu uznapredovao
promet i kako j o svejednako napreduje. Muhamedovske su k u e ostale
d o d u e kao i prije, obino su drvene, pa se u toj nizini, gdje se de
avaju poplave, grade na visokim stupcima, j o i danas slabo imaju
simetrije i spoljanjega nakita, ali takav je turski obiaj i po malo
v e pogdjekoji muhamedovci voliju da grade k u e po evropskom.
No te k u e nikada ne smiju da budu bez zasebnoga enskoga odjela
8 drvenim r e e t k a m a na prozorima, (tnuebacima). a spram b a e mora
da bude tako zvana divanhana, balkon, koji je opet zatvoren gustom
drvenom r e e t k o m , tako da se vidi napolje, ali se ne vidi unutra.
P r v i pojam o neobinom istonjakom ivotu stei e putnik u
eljeznikoj gostionici, gdje se obino e k a itav sat. T u se v e vide
redom narodni t i p o v i : stasiti muhamedovski vlastelin u irokim salva-
rama, koje su mu na listu sasvim tijesne, s fermenom kojegod boje,
sa irokim pojasom oko pasa i sa sarukom oko fesa. Kraj njega vidi
pravoslavnoga trgovca, kojemu je odjea, ako nije ve sasvim po-
evropljena, isto takva, samo tamnije boje, onda panjolskoga jevreja,
svakojake ratare, kojima se skoro svagda po odjei razaznaje vjera,
i . med tim svijetom uniforme vojene i civilnih inovniku. Pojedince
javljaju se u ekaonicama i Turkinje, sasvim zastrte feredom i j a -
makom, u nezgrapnim utim i z m a m a , odjevene tako, da im se je
skrila svaka ljepota, ako je imaju. Jelo i pie ovdje je v e sasvim
z a p a d n j a k o i prvi sat na bosanskom zemljitu nije j o nikomu bio
dosadan. T k o ne z n a hrvatski, moe se sasvim dobro sporazumjeti i
n j e m a k i m jezikom, i to ne samo na eljeznici, nego i kod sviju
oblasti u zemlji, u gostionicama, k o d mnogih trgovaca i na posljetku
kod brojnih doseljenika. U mlagjem narataju u Bosni ima v e prilino
ljudi, koji umiju njemaki, makar da vlasti na to ne nagone.

eljezniki most u Bosanskom'Brodu.

Od Broda prolazi eljeznica Savsku dolinu na nasipima od dva

metra po ravnom ilovitom tlu sa prilinim slojem humusa: staje na
stanicama Sijekovcu (tu je i brodarska stanica savskoga parobrodarstva
izmed Siska i Zemuna) i Novomselu, te ulazi u ukrinsku dolinu, u kojoj
se v e javljaju humoviti ogranci Vujak - planine. Odatle se stie u
Derventu. grad na LJkrini sa skoro 5000 itelja. Upravo za okupacije
u jesen i zimu godine 17S. na 1879. sav je taj kraj bio na daleko
poplavljen, da BU amci iz Save dolazili do Dervente. Derventa lei
veoma slikovito na dva breuljka, ali novi dio grada izgradio se je u
ukrinakoj nizini. Do godine 1896. bilo je ovdje vojniko ravnateljstvo
bosanske eljeznice, a onda j e preneseno u Sarajevo. U Derventi i m a
zemaljska vinogradarska i v o a r s k a stanica; v o a r s t v o m se stanica
vie bavi.
Od Dervente se eljeznica u mnogim zavojima uspinje dolinom
Binje spram V r h o v a . N a cijeloj pruzi od Dervente do V r h o v a zemlja
se roni, te se je moralo paziti, da ne bude veih prokopa. O d Vrbova
eljeznica dvared zavija i ulazi na stranu u doline, te se t i m ispre
sijecanim zemljitem uspinje na razvogje pritoka Save i Bosne i hvata
ga se kod H a n a Marice. D i v a n j e odavde pogled na savsku nizinu, te
na gorske kose Motajice i V u j a k a . Svuda je kraj lijepo zasijan i
m o r a da uiva u marljivosti bosanskoga ratara, gdje je zemlju obradio
sve do visova. I danas j o bosanski ratari sila manje rade nego l i
ratari u drugim zemljama, no gospodarstvene novosti primaju pomalo i
oni, a zemaljska se vlada stara, da im poljoprivrednim stanicama, uva-
gjanjem boljih vrsti marve, modernih plugova i t. d. dade potrebitu prak
tinu pouku. Istina je i to, da danas seljaci voljnije rade v e prije, gdje
je nad njima bila samovolja vlastele i zakupnika poreza, koji su im esto
mjesto zakonite t r e i n e i desetine uzimali vie od polovice priroda, da o
drugom nasilju i ne govorimo. Bosansko agrarno pitanje, kmetstvo, bilo
je povodom neprestanomu zadovoljstvu, pa i posljednjemu ustanku za
turskoga gospodstva. Danas postoji d o d u e j o svejednako agrarni zakon
od 14. sefera 1276. (po Ilidri), to su ga T u r c i uveli i sami u n e e m
izmijenili, no oblasti strogo paze, da ga se ne kri. Zakon je taj sam
po sebi sasvim ovjean i snosan. I begovi i age zadovoljni su, kako
se danas po njem postupa, ne samo zato, to i m pouzdanije ulazi za
koniti dio priroda, v e t o kmetovi vie i racijonalnije rade i sve vie
zemljita staju obragjivati. A kmetovi se sve vie otkupljuju i postaju
slobodnjacima sa sopstvenim posjedom.
Bosansko agrarno pravo tako je osebujno, da e m o ga ovdje
morati u kratko objasniti po krasnom razglabanju odjelnoga predstoj
nika Eduarda viteza H o r o v v i t z a ( K o t a r s k e p r i p o m o n e zaklade u
Bosni i Hercegovini", u n j e m a k o m jeziku).
Zemlja je vlasnitvo vlastelinovo, koji raspolae njome u svakom
sluaju p r e n a a n j a vlasnitva inter vivos i post mortem, no opet je do
nekle vezan. No makar da je u n e e m vezan, njegovo je pravo vlas
nitva uope slino evropskomu pravnomu pojmu. Usuprot uivanje
posjeda vezano je vlasniku o stanovitu formu. N a vlastcoskom posjedu
ivi kmet ili bolje da reknemo kmolovska porodica, zadruga, i to je
nasljedni zakupnik. Dokle ta nasljedna kmetovska zadruga postoji, z a k u p
se ne dokida, osim da ga kmet n a p r e a c dokine time, to sasvim za
nemari svoje dunosti. Kmet ima s p r a m vlastelina tu dunost, da kme-
tovskom zemljom (itluk) u r e d n o " , t. j . kao dobar gazda gospodari i
 da i z a etve dade vlastelinu u na
ravi odregjeni dio priroda, obino
trei dio (treinu).
Doklegod kmet ove
dvije dunosti vri,
ne moe vlasnik ni
njega niti njegove
pravne nasljednike
stjerati sa zemljo.
I v Isto tako ne moe
vlasnik zapovijedati,
kako da kmet go
spodari niti se u
samo gospodarstvo
mijeati. Ne m o e
na pr. zahtijevati,
da kmet ovo i l i ono
Seoska damija i ito sije, da dvared
tursko groblje. ore mjesto jedared
11 i dr. N a svojem it
j
luku kmet je gazda.
Kolija i marva nje
govo su vlasnitvo i na marvu nema nikakve dacije. Cesto je i k u a
sa drugim zgradama vlasnitvo kmetovo, a drugud opet vlastelinovo pa
i to ide s drugim u zakup, samo za to kmet nema nita zasebice da
plaa. N a posljetku itluk se ne moe dijeliti, ve samo onda, ako i
kmet i vlastelin pristaju da dijele, a oblast dopusti diobu. A k o kmet
ne pristaje, ne moe se ni pojedina parcela otkinuti od itluka, a ako
kmet zanemari gospodarstvo, moe samo oblast odrediti, da ga se tjera,
i sa itluka ga stjerati.
Po tom, to rekosmo, vidi se, da uslijed nerazdjeljivosti kme-
tovske zemlje, te znatnih prepona, to ih sadanje pravo stavlja vlasniku,
jako je i pravno oteano, ako nije i sasvim o n e m o g u e n o , da se
stvaraju vei posjedi. Velikih posjeda ima dodue mnogo, no svi se sa
stoje iz veega broja kmetovskih dobara, koja imadu istoga vlastelina.
Takav vlastelin zna imati po 400 i ak 600 itluka. No uz taj osebujni
agrarni sistem ima i slobodnog zemljinog posjeda. (Po slubenoj sta
tistici o stanovnitvu u Bosni i Hercegovini po popisu od godine 1895.
bilo je u seljatvu vie ve 47 po sto slobodnih seljaka, koji na svojoj
zemlji ive i nikome zakupnine ne plaaju.) No i taj je posjed sav savcat
mali posjed. Muhamedovska vlastela nigda se nijesu marila sama baviti
poljodjelstvom, pa im je bilo prilinije. da putaju zemlju kmetovima na
obragjivanje. Vlastelin ima esto usred kmetovske zemlje pojedino dobro,
na kojem nema kmetova (tako zvani begluk). To su prilino sitne par
cele ; obino je to mjesto, gdje stoji kua (konak i l i ardak) te baa i
po koji komad polja i livade. Nekada je to bio kao ljetnikovac i kme
tovi su rabotom tu zemlju obragjivali. To se je danas dabome izmije
nilo i sve se vie pogoduje i p o m a e , da se stvaraju slobodni seljaki
posjedi.
 Taj dosadanji sustav, koji se je i u porezima osnivao na cistom
naturalnom gospodarstvu, morala j e ipak vlada u glavnom da u-cuva.
doklegod se sam po sebi nije n a a o prelaz. Zapoeo se je taj prelaz
time, to j e naturalni porez (desetina) pretvoren u. novac, te seljak,
koji je samo z a svoju potrebu sijao i tek onda prodavao, kada bi
ga nagnala potreba za. novcem, mora sada v e polako da prelazi od
naturalnoga gospodarstva k n o v a n o m u . t o je do sada seljak trebao
kolonijalne robe, konsumnib stvari i t. d., uzimao je u gradu na ve
resiju vazda u istoga trgovca, kojemu je onda obino dovozio i svoj
suvini prirod i l i zaradu od s t o a r s t v a . Morao je da plaa s t r a n e po
stotke i nije nikada pravo mogao da skupi kakvu gotovinu. Z a vijek
je ostajao u a k a m a svojega vjerovnika, no taj mu opet nije po evrop
skoj navici zakretao vratom, jer onda b i m u i sva t r a b i n a propala.
Novim p r i l i k a m a , kako su se razvile od okupacije, ta je potreba,
to je od vijeka postojala, j o porasla i sve su pridolazile nove po
t r e p t i n e . Roba, to se je uvozila, znatno je jeftinila. Sigurnost vlas
nitva, laki promet, carinska sloboda, otkako je med Bosnom-Herce-
govinom i Austro-Ugarskom dokinuta carina, mnogobrojne nove komu
nikacije, osobito eljeznice i krasne ceste, navrnule su u n u t r a n j o s t i
zemlje koliju na putove, kojima nije prije mogla da, udara, i popele
je do najzabitnijih gorskih polja. Nekoja s r e d i t a trgovine, to su
prije postojala, no i imala monopol svega prometa s evropskom uvoz
nom robom, time su d o d u e o t e e n a , isto su tako u velikom
gospodarskom ivotu ne m o e drugaije ni da bude - nekoji domai
zanati i primitivne male tvornice ubijene uvozom jeftinih stvari s do
brom progjom. N o i posljednjemu trgovci u otvorio se je put u velika
industrijama s r e d i t a i danas d o m a i kupac kud i kamo jeftinije do
biva t o m u treba.
T u j e j o neto dolo, to je vano da ne moe biti v a n i j e :
l a k e se i bolje unovuju domai proizvodi i sirovinama se je u zemlji
izjednaila, cijena. K a d a se je iskorjenilo bajdutvo (i najdalji gorski
krajevi bosanski danas su Bigurniji, nego l i koji evropski veliki grad),
osigurala se pravna z a t i t a i izgradile se brojne ceste, nastao je taj
preokret. i t a r s k o g a kajiarstva ne m o e u Bosni vie da bude; danas
itne cijene s i s a k e , t r a n s k e , rijeke i p o t a n s k e vrijede i za svaki
kup, t o se gdje daleko u nutranjosti zemlje sklopi. Isto je tako i
s marvenom trgovinom, otkada se je silnom mukom i velikim r t v a m a
postiglo, da se je govegjoj kugi svaki trag zatro.
K a k o se j e o l a k a l a progja d o m a i m proizvodima i svakomu se
namakla zgoda, da po volji kupuje, nastale su u seljakim k u a m a
ukraj prometnih putova potrebe, o kojima prije tek da su i uli. Gdje
 je prije sluila drvena aa, i ma sada staklo; petrolejska lampa na
dom j e t a v a lite. to im je do sada gorjela; evropska eljezom oko
vana kola istiskuju starodrevna kolica a k r e t a v i m drvenim tokovima.
Stakleni se prozori javljaju te zamjenjuju drvene kapke i suhu zvje-
rinju kou. U dolinama pokrivaju se krovovi crijepom, gdje su bile
kuarice s ogromnim i n d r a m a . Nove se potrebe svuda javljaju i u
kui i u Odjei, ali mnogo i u nakitu i tricama.
D a svim tim potrebama seljak udovolji, treba mu novaca. Z a t o
bolje radi, staje obragjivati vei komad zemlje, hrani vie raarve. No
nikada se ne b i oslobodio iz a k a svojega gradskoga vjerovnika i oso
bito v e e bi mu n a r u d b i n e bile t e k e i prekomjerno b i ga teretile,
da nije Badanj a zemaljska vladu osnovala uredbu, koja mu daje jeftin
zajam. Za turskoga vremena bio j e
zakoniti kamatnjak (makar da kuran
svojim vjernicima uope zabranjuje da
uzimaju kamate) dvanaest od stotine,
no po tu cijenu nije se dobivalo no
vaca. T r g o v a k i kredit kod sasvim trgo
v a k o g a posla r a u n a o se je 18 po sto,
a uz najbolje jamstvo pribavljali su
si imuni ljudi t e k o m mukom novac
istom uz 24 po sto. Seljak j e opet
kraninu trgovcu (obino pravoslav
nomu, koga se u Bosni vazda Srbi
nom zove) i l i panjolu (panjolskomu
Jevreju) p l a a o na nedjelju dana za
svoj osobni kredit od dukata g r o . G r o
je turski pijaster, nekih devet novia. Pastirica na Savi kod Bosan
T o j e u godinu dana nekih 100 po sto skoga Broda.
i takva se mjera u tom prometu j o
vazda dri. K a k o se j e seljaka, koji nije znao ni itati n i pisati n i
r a u n a t i , inae j o izvaravalo. ne e m o da i s t r a u j e m o , j e r bi preda
leko zali, no koga zanima, neka se o tom obavijesti po Horovvitzovu
djelu, to smo ga gore spomenuli.
T a k o je zemaljska vlada smislila da osnuje k o t a r s k e p r i p o -
m o n e z a k l a d e . Godine 1886. pokualo se je s t i m prviput, kada
je u gatakom kotaru u Hercegovini zavladao glad. T r i godine redom
vlada je u tom kotaru davala svijetu v e i novac u zajam. K a d a j e
Gacko opet zaiskalo d r a v n u p o m o , ponudilo se je kotaru, da e
vlada onih 5000 for.. to ih je ve dala, dati z a p r i p o m o n u zakladu,
te i dalje pet godina p l a a t i u tu zakladu godinje 1000 for., ako se
i kotar obveze, da e i on pet godina isto toliko
u zakladu davati, tako da b i se z a tih pet godina
skupilo 15.000 for. Zaklada s e j e osnovala; izra
dila su se pravila, gdje se j e tano odredilo, u z
koje uslove m o e seljak, komu treba zajam, dobiti
tamo koju manju svotu. Zajmovi se daju za ivot,
za isplaivanje kajiarskih dugova, za nabavljanje
sjemenja i hrane za marvu, za nabavljanje najpo
trebitije t e g l e e marve i gospodarskih sprava, ako
seljak nikakvih nema. O v i se zajmovi u k a m a u j u
sa 4 po sto, a zajmovi, koji su uzeti z a poboljavanje gospodarstva,
amelijornciju zemljita, kupovanje nove zemlje i t. d., sa 6 po sto.
T a je uredba u Gacku dobro posluila, pa s e j e uvela i u drugim
kotarima. J o od turskoga vremena bile su u nekojim mjestima p r i -
p o m o n e zaklade, tako zvani menafi-samiuei" ; te se j e zaklade sada
upotrebilo i svuda j e zemaljska vlada dala osnovnu glavnicu. Danas
v e i m a svaki kotar p r i p o m o n u zakladu i te su zaklade svijetu pravi
blagosoV. Posljednji i najsiromaniji seljak m o e da si zajmom po
mogne gospodarstvo i na bolji ga put izvede.
T k o Rosnu od prije zna, vidi u njoj, kudagod se okrene, znakove
gospodarstvenoga napretka, p a zato mislim d a sam morao sve to spo
menuti. Stranac, koji prvi put Bosnom putuje, i onako nije kadar da
sve zapazi, to se je velikom smiljenou, prilagogjivanjem uz navike
i stare predaje i potivanjem vjerskih osebina u ovakvom kratkom
vremenu uinilo.
K a d a j e Austro-Ugarska preuzela upravu, imale su Bosna i Her
cegovina 1,336.091 itelja, a godine 1895. imaju 1,568.092 d u e . Od
ukupnog ovog broja s t a n o v n i t v a i m a onih, koji se poglavito bave
gospodarstvom, i,385,305 dua, od toga 5832 vlastele (begova i aga)
i 27.642 d u e njihove svojte, 86.869 slobodnjaka i 437.665 njihove
svojte; 88.971 kmet i 510.888 njihove svojte; drugoga svijeta, t o se
bavi gospodarstvom', bilo j e 17.256 gazda i 33.671 d u a njihove svojte.
Ukupna j e povrina Bosni i Hercegovini 5,102.700 h a ; od toga se ra
u n a da je u vrijeme okupacije bilo plodna zemljita skupa s panja
cima 1,811.300 lm. a u m e 2,727.200 ha, doim danas i m a plodna
zemljita 2,385.894 ha. a u m e 2,681.910 ha. Od plodnoga dakle zem
ljita, t o j e odonda poraslo od prilike z a 525.000 ha, ima 1,030.248
ha o r a e zemlje, 39.413 vrtova, 331.24(5 livada, 5760 vinograda i
1)29.226 ha panjaka.
. . . . O d Hana Marice s p u t a se eljeznica i ulazi u dolinu V e -
lianke, a onda u ubavu dolinu Bosne, otkuda sve do Sarajeva v i e
 ne izlazi. Najprije se dolazi do muhamedovskoga g r a d i a Kotorskoga,
onda se vijuga eljeznica u uskom tjesnacu, sasvim izmegju rijeke i
sarajevske ceste, dok ne stigne na lijevoj obali Bosne na stanicu
Doboj. im se izije iz tjesnaca, stoji desno na visini veliki eljezni
krst. to ga je general grof Szapurv, zapovjednik t r e e g vojnog zbora,
podigao vojnicima, koji su godine 1878. u bojevima kod Doboj a pogi
nuli od e t a muftije iz T a l i d e .
Doboj te se doimlje kao da je iz srednjega vijeka. Na visokom
strmom gorskom tjemenu uzdie se stari razrueni grad nekadanjih
banova usorskih, m o a n i slikovit. R u e v i n u je vrijedno pohoditi, a
stie se onamo iz arije bez velike muke, makar da se treba n e t o
penjati. N a istoku ide ti pogled preko Bosne u slikovitu u m s k u i
bregovitu dolinu S p r e e ; na jug prati neko vrijeme eljezniku prugu,
od koje se ovdje na istok odvaja pruga u T u z l u i Siminhan, a na
zapadu i jugozapadu penju se m r a n e gorske kose jedna na drugu.
Gorske glavice isto jedna drugu potiskuju; od svijetle modrine do
najtamnijega zelenila i crnila vide se sve nijanse boja, zrcalanja i
u m e , dok na Bkrajnjem zreniku ne zakljue tu divnu sliku snijeni
vrci Vuije planine i Vlai-planine u travnikom kraju. Nekada je
stari taj grad bio veoma v a a n , j e r je zatvarao dolinu Bosne i S p r e e ;
godine 1697. osvojio g a j e princ Eugen savojaki za svojega j u n a k o g a
pohoda na Sarajevo, a godine 1717. zasjeo je u njem opet general
P e t r a . Stara turska mahala u Doboj u sa svojim trima d a m i j a m a
slabo se je j o izmijenila, no u nizini ima svuda novih evropskih zgrada,
industrijalnih p o d u z e a , iza eljeznike stanice lijep hotel s gostioni
com i uz cijelu prugu sve do prve stanice Usore mislio bi da se vozi
umiljatim evropskim selom. T o je nekada bilo d r u g a i j e u Doboju, i
j o godine 1886., kada se je otvarala eljeznica u T u z l u , nijesi tu
znao, kuda da skloni glavu.
Stanica Usora lei nekoliko kilometara i z a Doboja na u u rje
ice Usore u Bosnu. Tamo, gdje sada stoji most za cestu iz Broda
u Sarajevo, stajale su negda na zaravanku dvije samotne k u e ,
blizu gdje se na zapad odvaja cesta u kotarski grad Tesanj. Danas
je to drugaije. Usora je vano prometno sredite. Osnovala se je
velika tvornica e e r a , a onda su ovdje i u Prnjavoru glavna sjedita
B o s a n s k e eksploatacije drva" t r a n s k e tvrtke Morpurgo & parente.
T a j e tvrtka godine 1886. akopila na mnogo godina ugovor sa zemalj
skom vladom, da uporabi ogromno hrastovo blago, to se nalazi spram
zapada u u m a m a izmegju Bosne i V r b a s a . Iz stabala prave se duice
i izvoze se najvie u Francusku. Prije su se te duice dobivale iz
slavonskih u m a ; danas je staro stabalje u slavonskim u m a m a po-
sjeeno, tako te ne mogu zadovoljiti potrebi, i sada izlazi mjesto njih
Bosna sa svojom prezrelom porastlinom. Posljednja zimska radnja
tvrtke Morpurgo ocijenila se je sa 8 milijuna komada francuske du
ice i 150.000 akova n j e m a k o g a b a v a r s k o g a drva. Radnja jedne
jedite z a g r e b a k e drvarske tvrtke u Bosni cijeni se opet godine 1895.
sa 4 milijuna duica i 5060.000 akova b a v a r s k o g a drva. Gdje je
lagan pristup, tamo se je d o d u e v e i z a osmanlijskoga gospodstva
u m u r a d i l o ; no to je bilo haranje, j e r kako nije bilo pravih umskih
organa, to su se u m e u komad prodavale i nemilice sjekle. S v a
s r e a , da su putovi b i l i loi, te se nije moglo dalje harati. Sada se
odstranjuju umski orijai, da se u u v a mlado r a e i da se ujedno
presijeku putovi krajevima, gdje ih d r u g a i j e j o dugo ne bi bilo.
Spomenuta t r a n s k a tvrtka ne samo da je s Usore do stanice u
Doboju izgradila sopstvenu eljezniku prugu kako to ine sve
v e e tvornice u drugim zemljama nego je morala i da gradi vrlo
solidnu teretnu eljeznicu do glavnih svojih sjea, da odande dovozi
drvo. T a eljeznica prodire sve dalje na zapad, te e se jednoga
lijepoga dana uhvatiti valjda eljeznike pruge b a n j a l u k o - d o b e r l i n s k e .
Danas je usorska eljeznica kako je zovu duga v e 40"3 kilo
metara. D o k izigje ugovor s tvrtkom, eljeznica e pripasti zemalj
skoj vladi, koja e se onda v e pobrinuti, da je dalje izgradi.
V e o m a je znamenito za narodno gospodarstvo u Bosni, to se
je osnovala t v o r n i c a , e e r a i rafinerija, te se kultivira sada
e e r n a repa, o kojoj prije bosanski seljak nije ni sanjao. Godine 1894.
sadilo j u se je v e u 11 kotara i 6 ispostava, t. j . u 17 srezova.
Zemljita je njome zasagjeno preko 2000 hektara, a poelo se je
preko 300.000 metr. centi repe. Danas v e i doma i svijet dobro
zna, kako se sadi r e p a ; prije je seljak samo to r a u n a o , koliko e
mu roditi kukuruza i ljiva, no sada se je u t i m krajevima priuio
barem toliko saditi repe, da u neke svrhe i m a koji sigurni dohodak.
Do sada je bilo est gospodarstvenih inovnika i od prilike e t r d e s e t
radenika vjetih tomu poslu, da one, koji sade repu, u e racijonalnoj
kulturi. Daju se i nagrade, tko svoje repno polje o jeseni z a vremena
preore, kako je to potrebito.
Godine 1894. isplatilo se je svijetu, koji sadi repu, 320.000 for.
T o dokazuje, da e e r n a industrija m o e da bude za Bosnu zname
nita, ako se vazda bude napredovalo s kulturom repe. S tvornicom
e e r a spojeno je i veliko tovilite z a stoku, koja se tu sprema na
austro-ugarske trgove. T v o r n i k o d r u t v o z a e e r (dioniarsko d r u t v o
za izragjivanjo i unovivanje poljskih proizvoda) osnovalo se je go
dine 1892. s dionikom glavnicom od 1 milijuna forinti. K a k o 86 j e
Tvornica eera na Usori.
stalo saditi repu, naselilo se je izmed Doboja i Zenice 400 do 500
iseljenikih porodica, med njima osobito eha. koji ni jesu u Rusiji
nali, t a su eljeli, te se nadaju, da e u Bosni biti bolje s r e e .
Vrijedno je 8 Usore ili iz Doboja vojnikom p o t o m skrenuti u
Tesanj. Dobrom cestom na T u r s k i Malinovac, Trnovacu, kraj neko
liko manjih muhamedovskih sela stie se onamo. Grad se je T e a u j
Prilino rasprostro, a ima po popisu s t a n o v n i t v a od godine 1895.
6736 itelja (po popisu od godine 1885. 5809 itelja), v e i n o m muha-
medovaca. J o su se dobro uuvali opkopi nekadanje stare tvrgjave
i ponosito se uzdiu im strmoj klisuri na jugu r u e v i n e staroga grada
usorskib hanova, Prviput osvojise Turci tvrgjavu godine 1463., al im
ju j o iste te godine otme kralj Matija K o r v i n i tek godino 1520. ovdje
se je islam uvrstio. D o d u e j u n a k i princ Kugen zatekao je nenadano
grad i osvojio ga 1. studenoga 1687., ali ga nije mogao na svojem
pohodu z a d r a t i , ve ga je samo razorio, no i tu se je u z d r a l a jedna
kula i vrste zidine sve do dana d a n a n j e g a , gdje je T e a n j postrance
od velikih prometnih putova.
Za Usorom prelazi eljeznica Bosnu eljeznim mostom, te ulazi
veliajnim u m s k i m i gorskim krajem u tjesnac Kosne. Za mojega
posljednjega puta tim krajem bilo je taman jutro, kada stigosmo usred
ovoga tjesnaca na stanicu Trbuk. Ovdje se vidi na lijevom brijega
Bosne 604 m. visoko Trbacko brdo, kojemu se obronci sasvim do
Bosne sputaju, tako da- se je cestu moralo usjeci u klisuru. Pred
nama, je bojite kod Kosne,.gdje su se bili 4. kolovoza 1878., a nad
U p c e m , gdje je grof Szaptirv 5. rujna na j u r i razbio u s t a k i tabor
muftije od T a l i d e , k r u e orluine. Lijevo od stanice Trbuka, ko
jemu zgrade u ovoj umskoj pustoi lee kao v a j c a r s k a idila, vidi se
ahin-kamen", sokolji kamen, koji se strmo rui u dolinu. Ovdje su
aegda gnijezdili sokolovi, kojih ni danas jo nije u Bosni nestalo te
gdjekoji begovi njima love. Danas su se na a h i n - k a m e n u " nase
lili u nedostupnim gnijezdima golemi orlovi.
eljeznim mostom mijenja opet eljeznica b r i j e g ; ulazi u pri
lino prostranu i liepo obragjenu ravninu, koja je o k r u e n a planinama.
N a stanici Maglaju staje vlak. Maglaj je u najnovijoj istoriji Bosne
veoma poznato mjesto. Slikoviti taj grad lei na desnom brijegu Bosne,
1111
podnoju Ozrena i njegovih ogranaka. Ima 3000 stanovnika, ponaj-
vi
* e tnuhamedovaca. V e iz daljine vidi se na, strmom visu iznad grada
velika dobro u u v a n a tvrgjava sa golemim kulama. Onda smotri sa
svim uz rijeku veliajnu munaru jedne od najljepih damija u Bosni, a
ny
- nju opet turske drvenjare, da ne mogu biti gore. Istom dalje uz rijeku
st,
>je kao neki ljetnikovci vlasteoski. No kakav je negda bio Maglaj,
 Skup aplji danguba u teanj-
skom kraju.
jako s e j e izmijenio. Lijevi brijeg Bosne
sasvim je postao e v r o p s k i m ; tamo su
velike vojnike barake i odatle ide nov
most preko Bosne. N a mostu stoji
obelisk, spomenik husarima, sto su po
ginuli 3. kolovoza 1878. A l i danas ne
e m o da uskrsavamo m r a n e uspo
mene ; p r o l a su vremena bura i bo
jeva, pa se radujemo gospodarstve
nomu radu novoga mirnoga doba.
T a k o ide dalje na j u g eljeznica
izmegju zelenoga hrpta i k o l a - b r d a i
Bosne, to umi u svom kamenitom koritu. Slikovit je to tjesnac, s
jedne strane Blezna, a s druge P a z a r i , svaki preko 000 m . visok.
Onda ti puca pred oima ubava zelena dolina i na p o e t k u doline
stanica Klobarica, a na kraju 11 km. dalje stanica Zavidovi.
Lijevo od Z a v i d o v i a ulazi se u divlju r o m a n t i n u krivajsku dolinu.
Onda se stie u e p e , koje se u starijoj i novijoj bosanskoj istoriji
U l i c a u Maglaju,
 e s t o spominje. T u je i godine 1878. bila bitka. Umiljata je kotlina,
u kojoj lei g r a d i , a na stanici se prodaje divno voe. Skoro zaba
dava d o b i v a voe, to Bosni donosi na godinu milijune f o r i n t i : ljive,
koje se kao s u e n e t u r s k e ljive" razilaze cijelim svijetom. Glavno
im je izvozno mjesto grad Brko na Savi, gdje s e j e nedavno sagradio
most na slavonsku obalu. Posavina, plodna ravnina u sjeveroistonoj
Bosni, najvie rodi ljivama, ali se ljivici nalaze po itavoj zemlji,
e s t o kao kakve u m e .
U gradu e p u n e m a mnogo da vidi, no opet n e t o , to je novo
doba donijelo, pa se m o e sada u mnogim gradovima i selima sma
trati znaajnom pojavom: lijepa n a r o d n a k o l a . Tamo gdje je
negda stajala stara r u e v u a tvrgjava kao s r e d o v j e n a z u l u m a r s k a
kula, die se danas svijetla prijatna zgrada s visokim odajama i ve
l i k i m prozorima, da boije s u n a c e svim svojim svjetlom zasija u raz
rede n a r o d n e osnovne k o l e " . T u sjede djeca muhamedovske, kato
like i i s t o n o - p r a v o s l a v n e vjere bratski jedno do drugoga; u tim se
k o l a m a zasagjuje k l i c a one pomirbe i bratimstva, to ih narod u Bosni
nigda nije znao. Sve od najstarijih k r a n s k i h vremena vjerske su
raspre razdvajale ovaj k r e p k i narod, i kada je za neprestanih borba
za p r e m o med katolicima i pravoslavnima masa narodna prionula uz
bogumilstvo (bogumile se najzgodnije m o e nazvati bosanskim prote
stantima), jer su tomu u m s k o m u narodu najbolje prijala bogumilska
priprosta vjerska pravila i njihova boija sluba, koja ne zna nikakvih
ceremonija, onda se je na Bosnu dizalo k r i a r s k e vojne. Ugarske B U
kraljeve odabirali pape, da i m volju izvruju, pa makar da je svagda
uza to bilo i svjetske svrhe, ipak nije moglo proi bez toga, da se
narod ne slabi i snaga mu se i otpor ne niti sve vie i vie. Banovi,
upani i kraljevi bosanski a s su pristajali uz katolike, a s uz bogu
mile ; u ime Boga vjeite ljubavi zemlju se je pustoilo, prijestolne
B U smutnje i dalje odmagale, a megjusobna mrnja med jednokrvnom
b r a o m sve je j a a l a , dok na koncu ne osvanu na granici Osmanlije
i ne pokore Bosnu skoro bez ikakve muke. Dugotrajni otpor, kojim
su se nekoje tvrgjave branile, pokazuje, kako bi Osmanlije t e k o
uspjeli podjarmiti tu d r a v u , da je suprot njih stajao jedinstven narod.
No bogumili, koji su se veselili, da i m je prestalo vjeito proganjanje,
najvie pregju na islam; plemstvo, koje je u srcu svojem, a e s t o i
jnvno pristajalo uz bogumilstvo, pogje z a tim primjerom, gdje nije i
samo prednjailo, i tako se je poislamila Bosna i Hercegovina b r e i
j a e nego ikoja druga balkanska zemlja,.
Nije moja z a d a a , da ovdje piem istoriju bogumilstva, to su
Ve pozvaniji donekle uinili, no moram da spomenem tu perijodu,
j(M- kudagod se za,ujo u Bosni, nalaze se grobni spomenici bogumilski,
veliko kamenje u obliku sarkofaga, esto ogromna obima, s napisima
i bez napisa. Skoro svi ti nalasci izili su sa slikama i opisima u
sarajevskom Glasniku zemaljskoga muzeja, u Bosni i Hercegovini",
od kojega ima etiri sveske i u njemakom prevedu. Onamo ukazu
jemo svakomu, tko se za to zanima,
Osmanlijsko gospodstvo, koje je stvorilo bespravnu raju, nije
moglo izgladiti vjerskih protimba, nego ih j o istaknuti. Bosanac, koji
je primio islam, postajao je fanatinijim muslomanom, nego l i njegov
osmanlijski i azijski suvjeruik, te je upravo Bosna sve do okupacije
bila s i j e l o m tako zvanoua Staroturstva. K a d a je sultan Mahmud u
d v a d e s e t i m godinama n a e g a vijeka, dao sasjei j a n j i a r e i htio da
uvede reforme u upravi i vojsci, digoe se bosanski muhamedovci;
pod HuseinrBerbirli-agom, enijalnim kapetanom od G r a d a c a , istjeraju
iz sve B o s n e osmunlijske inovnike i vojsku. Sjedine se s Arbanasima
p o d Mustat'a-paom skadarskim i b o s a n s k o - a r b a n a k a vojska krene na
..gjaur sultana" stambulskoga. K a k o se je rusko-turska vojna od
1828.21). b i l a tek svrila, moda bi im smjela zamisao i pola za
rukom, da nije v e l i k i vezir posijao razdor u u s t a k o m taboru, te se
B o s a n c i i Arbanasi vrate svaki svojim putom kui. No potrajalo je
j o koju godinu, dok nijesu bosanski u s t a e u k r o e n i i Husein-Ber-
birli-aga, zmaj od Bosne", kako se je zvao, na hrvatskom zemljitu
n a a o zaklona.
Onda se godine 1889. za sultana Abdul-Medida oglasi hatierif
gjilhanski, kojim se je najsveanijim n a i n o m izricala ravnopravnost
raje s muhamodovcima. Opet bukne estok ustanak; valiju protjeraju
i Bosna se stane sama upravljati ! Sada dogje godine 1845). u bun
tovnu zemlju Omer pasa, p o t o je p o k o r i o Albaniju. Dne 30. listopada
1S50. razbije on k o d e p a u odlunoj bitci begovsku vojsku; svim
zarobljenicima bez milosrgja posijeku glave i l i ih utope, a nekoje po
vjeaju na d r v e e uz maglajsku cestu. Iza toga se nastavi krvavi sud
po svoj z e m l j i ; u Sarajevu budu objeeni na Gorici ak i oni, koji
su radi pregovora doli u tabor. T a k o je cvijet staroga bosanskoga
plemstva satrven i nigda se vie plemstvo nije uzdigle do prijanje
vlasti.
llat-i-humajum od godine 1856. n a a o je vie pasivan otpor. T a
i onako su se o s m a n l i j s k i inovnici dobro brinuli, da k r a n i m a ne
bude pravica. Z a t o skoi godine 1875. h e r c e g o v a k a raja na oruje,
te nigda nije bilo mira ni reda, u nesretnoj zemlji. Iza h e r c e g o v a k o g a
ustanka nastane j o iste godine u Bosni ubojit gragjanski rat, rad
koga vie ve 100.000 krana, pobjegne od muhamedovaca u austro-
Maglaj sa sjevera.
Zenica.
ugarsku monarhiju. T i m so jo na koncu navelo okupaciju godino 1878.
Muha medo vci se d o d u e latie oruja i na mnogim su se mjestima
velikim j u n a t v o m borili protiv carske vojske, no njihov se j e otpor
slomio i z a Bosnu i Hercegovinu nastade novo doba.
Nemiri se davno slegoe, a pravedni zakoni, potpuna vjerska slo
boda, potivanje obiaja i navika urodilo je u mubamedovaea velikim
preokretom. Mirne se d u e moe rei, d a j e mubaniedovac danas vjeran
i pouzdan, i ako moda j o u kojem kipi mrnja protiv d o m a i h k r a n
skih sugragjana, koji sada uivaju s njim ista prava, i to je samo
prelazno doba i lako j e to ustvo razumjeti. U mlagji n a r a t a j mora
se usaditi klica zajednice, a tomu p o m a u kola i vojnika sluba.

V r a n d u k.

Sa k o l a m a nije isprva bilo lako, jer je bilo a i m a i sada vje-

roispovjednih kola i niih i viih, a muhamedovci su imali po svoj
zemlji kole spojene s d a m i j a m a . Tako se je malo po m a l o osnivalo
javne ope narodne kole, u kojima se samo vjeronauk zasebice ui.
Isprva se svijet nije u te kole pouzdavao, no ta se je uredba poka-
zala veoma blagosovnom i danas i m a v e dvije stotine takvih kola,
a suvie j o gimnazije i t r g o v a k e kole, o kojima e m o na zgodnijem
mjestu da govorimo. I kudagod doao, na istok ili j u g , na zapad i l i
sjever, svuda se osnivaju nove kole, ne samo da svijet u e , nego da
ga i izjednauju i izmiruju. Zato ako je i divan epaki okoli, ako
se je i vrijedno uspeti na 597 ni. visoki Orlovik, meni je bila na
rodna kola najvrednija da je vidim.
eljeznika pruga od e p a do Zenice mijenja se naglo med
divljom romantikom i umiljatou. a s dolazi komad zelene t a j e r s k e ,

Tvornica papira u Zenioi.

as tirolski alpski kraj. Odma za e p e m prelazi eljeznica opet na

desni brijeg Bosne. Sve se vie uzdiu bregovi; R u a n j s k a kosa i
Orlovik primiu se sasvim do rijeke; eljeznica i cesta upravo su izbi
jene iz klisura. K o d stanice Han-Begova nali su se, kada se je gra
dila eljeznica, stari grobovi i novci iz doba T v r t k a 1. (1353.1391.).
V e l i k i m krugom obilazi eljeznica umoviti T u l a k i stie u Nemilu u
divnom gorskom kraju. J o nekoliko kilometara i na visokoj gori, to
se strmo rui u rijeku, o p a a iznenada mjesto i nad njim tvrgjavu.
To mjesto zatvara cestu i gospodari rijekom Bosnom. Zloglasni je to
Vranduk, to su ga nebrojeno puta morali da osvajaju i ugarako-hr-
vatski i bosanski vladaoci i Osmanlije. J o godine 1503. bila je ovdje
granica hrvatska s Turskom. Godine 1697. princ Eugen sa svojim ko
njanicima obigje drugim brijegom Bosne tvrgjavu i tako je zauzme.

Glavna kazniona u Zenici.

Godine 1S7H. nije se opirala, ma da su isprva u s t a e odluili da j e
hrane. T o je neizrecivo jadno i z a p u t e n o mjesto u n a j v e l i a n s t v e n i j e m
k r a j u ; kue, to su kao polijepljene 0 stijeno, same su r u e v i n e .
Sve se vie uzdiu gore na obadvije strane. Vepar s lijeva-i
Lisac s desna suuju sasvim Bosnu, a Bosna u svojem uskom kame
nitom koritu pjeni se i umi. dok se ne otvori odjedared iroka i umi
ljata dolina, opkoljena zelenim b r e u l j c i m a : Zenica. Ovdje smo godine
IS7S. u gostoljubivom franjevakom u p n o m domu preivjeli prijatno
popodne. No nekadanju se Zenicu v e davno ne m o e vie prepoznati.
Kaspruila se je na sve strane, a veliki dimnjaci kazuju, da tu indu
strija radi.
Najvanija je zgrada u Z e n i c i i l i bolje kraj Zenice velika glavna
kazniona, koja j e uregjena po progresivnom (irskom) sustavu, a lei
u idilinom kraju, usred krasnih nasada. Ka/njeniei se bave industri-
jalnim i poljskim radom. Zavod i m a velik komad zemlje, koja se obra-
gjuje; osim toga vidio sam na pustim gorskim obroncima, da se staje
saditi mladu u m u . U umjetne rupe zasadilo se je stabalca, te ih se
tamo njeguje i z a l i j e v a . Zasadilo se j e v e 2000 ljiva, i o r a h a . Rad
nici su kaujenici. kojima se po licu i dobroj volji ne vidi da i m je
zlo. Dabome da su u zavodu uvedene sve sanitarne uredbe, to ih
moderna kultura znade.
U Zenici ima tvornica papira, koja najvie namiruje potrebu bo
sanskim oblastima, no prima i izvagja i druge n a r u d b e . Ugljenik, to
je isprva ugljarska industrijalna druba kopala., a od godine 1884.
kopa ga vlada, ima j o veliku b u d u n o s t (godino 1895. iskopalo so
je 520.000 q, a radnika je bilo 250), jer naslage su goleme i ugljen
lei go a k u koritu Bosne. V l a d a je tu digla i veliku valjaonicu. No
to Zenicu nada sve ini oku prijatnom, to je obilno svjee zelenilo
b a s a , to opkoljuju bijele moderne k u e i mrke drvenjare d o m a e
gradnje. V i t e munare vire iz gustoga d r v e a , gostionice s lijepim vrto
vima vigja na sve strane, pa ni s hotelima nije oskudica. Mnogo se
je u Zenici uinilo ; grad e po svoj prilici skoro da bude industrijal-
nim s r e d i t e m ; barem se mnogo osniva i j o se vie snuje.
K a d a izigje eljeznica sa stanico zeniko, prolazi jodnim dijelom
doline, duge est kilometara, to je omegjauju sa sjevera i sjevero
istoka ogranci L i s c a , sa zapada 1008 metara visoka Kiica, s juga
Katun, Z e r a e v i i S v e a j . Uz kaznionu ulazi eljeznica u r u k a v i k i
tjesnac i stie na stanicu J a n j i e , lijepo mjesto sa pola tisue stanov
nika i dobrom gostionicom. Dalje je pruga veoma zanimljiva radi bi
zarnih oblika pjeenjaka na obroncima s desne strane, no vonja je
kratka do stanice L a v e , gdje se odvaja pruga u Travnik, Bugojno i
Jajce. T o m e prugom za koje vrijeme da zastruji u bosanske putove
promet iz n a j v e e morske luke dalmatinske, iz Spljeta. Iza mosta
preko L a v e prolazi se jedini tunel na eljeznici uz Bosnu, dug 45 m.,
te se stie na stanicu G o r u i onda Kakanj-Doboj. Od Catia, kuda se
ulazi u t r s t i v n i k u dolinu, vrijedno je otii u najstariji franjevaki sa
mostan u Bosni, S u t j e s k u , i na r u e v i n e staroga kraljevskoga dvora
B o b o v e a. D o Sutjeske ide cesta, a podrug sata dalje do Bobovca
samo je j a h a i put.

K o n a n a , je v i n j e t a i m e sultana Gazi-Ahmed-Hana ua j o d n o j povelji (1127.

i z a H i d r o , 1714. potdijo Hrista).
 4 C Mr^ %
t

Postrance od
tranica.

Sutjeaka (Sueska) lei

veoma slikovito na j u n o m
podnoju T e e v a . Mjesto i m a
50 kua, a ipak je to neka
danja prijestoniea bosanskih
vladalaca. Krasan si
oni s a g r a d i e dvor u
ovoj divnoj dolini, t o
je opkpljuju s istoka,
Broj sinovac i Vuja,
jama, a sa zapada uz
T e e v o sila golemih
stijena. K a d a navali
kia, t e e r u e v i n a m a
kraljevskoga dvora
potok U r v a ; iz pu
stih prozora izviruje
strava, ovdje i u go
Mlin kod Janjia.
lemom kamenju bo-
bovakom uje se po noi samo sova, kao da spominje sjajne dane,
to ih ove zidine vidjee, no i nedjela, la i izdaju, sto su se na bo-

Vinjeta na $6\a s t r a n i c o p r i k a z u j e napis k o d D i p a , b o s a n i c o m : Ase ovol

kamenje u z v u o Radovan Bratol S k r s t i j a n i n o m , g r a i z a i v o t a n a ^o."
snnskom kraljevskom dvoru udomaili i pomogli osmanlijskoj pobjedi.
Ostao je samo jedan svjedok velike p r o l o s t i : franjevaki samostan,
koji je u svojem zaklonu u gustom hrastiku, zatien sa sviju strana
brdima i breuljcima, sretno prepatio burne dane. Osnovan je taj sa
mostan valjda u 1 4 . vijeku, svakako naskoro iza toga, kada su sljed
benici svetoga Franje a s i k o g a doli u Bosnu. K a d a je osvojio Bosnu
sultan Mehmed II. i razorio stari kraljevski dvor godino 1 4 6 4 . , pribave
si franjevci u Sutjesci ferman, kojim i m se dozvoljava, da i dalje tamo
ostanu. K a k o fra Rafo Barii pripovijeda u Glasniku zemaljskoga
muzeja", razorili su samostan z a vlade Sulejmana 11. poislamljeni bo
gumili pod vodstvom Hasanbegovim (valija bosanski od 1 5 2 1 . - 1 5 3 1 . ) ,
u isto vrijeme, kad i Fojnicu, K r e e v o , V i s o k o i Konjic. No kao da
se opet nije tako s t r a n o razaralo, kada se je v e za 3 0 godina sa
mostan opet uzdizao. T u je mito od 9 0 0 dukata umirilo osmanlijskim
inovnicima savjest. Godine 1 0 5 8 . izgori samostan, samo c r k v a ostane.
Iza e s t godina opet je bio izgragjen i ploa na zapadnim vratima ka
zuje to j o i danas.

,Hoc Mo STE. MINOR. R A B T E D N I DICATV. A . 1658. SOLO ECVAT.

RBUDIPICABVT P. P. BVTISKB ANNO 1664. GvARDIANATV P. FRA
MlCHAEtJS B R E S A N I N . A S S I S T H N T E R . P . F . S T E P H A N O GLVMICHICH."

Najgora nevolja nastade, kada su Osmanlije pod b e k i m zidinama

potueni, te samostan rad poreza i zuluma pao u takav dug, da se je
moralo zalagati crkvene paramente i sveto posugje, okove i brave
trgati i prodavati. Radi neprestanoga proganjanja odu redovnici pri
volom vezirevom iz samostana, o k r u e ga gustom ivicom i ostave u
pustoj zgradi samo jednoga s t r a a r a . e s n a e s t godina ivjeli su fra
njevci nekoji po piljama, a drugi p r e o b u e n i med svijetom, kojemu
su uz sve proganjanje davali vjersku utjehu. Nevolja, proganjanje i
glad prisile godine 1 6 9 6 . nekoliko franjevaca, da prevedu oko 2 0 . 0 0 0
svojih vjernika preko Save na hrvatsko zemljite. U samostanskom
arkivu u Sutjesci i m a u ljetopisu fra Bone Benia veoma zanimljivih
zapisaka o tim t e k i m d a n i m a : Narod i sveenici hranili su se tra
vom i korom od d r v e a i prodavali su posljednju odjeu za komad
hljeba. Mnogi p o m r i j e e od gladi."
A l i opet o s v a n u e ljepi dani. Godine 1 6 9 9 . nanovo se samostan
naseli, no ostade s i r o m a n i m , jer mu je v e i n a katolikih upljana u
Hrvatskoj n a l a novo k u i t e . Zidovi se p o r u i e , potresi i urvine na-
n e s o e t e t e , eljezni zapori i ograde m o r a d o e da uvaju od napadaja.
T a k o to ostade sve do godine 1821., kada je travniki vezir Dela-
 - BI -

ledin-paa z a , baki od 15.770 groa dozvolio, da se samostan proiri

i o p r a v i ; po drugi se j e put samostan proirio godine 1831. (mito S2o(i
groa 20 para). Godine 1888. digla se j e n o v a zgrada, kojom se je
p e t ponitilo mnogo zanimljivih ostanaka i z p r o l o s t i ; nije to bio gu
bitak z a graditeljstvo, a l i za istoriju.
Samostansku knjinicu vrijedno j e pohoditi. Ima tu nekoliko t i
sua svezaka starih hrvatskih djela, talijanskih i latinskih bogoslovnih
klasinih spisa, grkih klasika u svako
jakim izdanjima i t. d. No najvie pobu
u j e ovdje umjetniki interes izvorni
Portret bosanskoga kralja Stjepana T o -
uiaovia-Ostojia u izrezuckanom okviru.
Kraj] j e oslikan u oklopu, p l a t mu je
srebrom protkan, zlatnim gajtanima ob
rubljen, a na pleima oporvaen grimi-
z
m. N a glavi m u je kruna, a u ruci

e z l o . Izrazito lice pravoga junoga, Slo Peoat iz Sutjeske:

H. MINISTRI GNLIB T O T I U B O R D S
e n a ima snanu, zdravu boju, crne o i K R A N C . ( l ' i ' a t g l a v n o g a m i n i s t r a s v e g a
s
lijepo zavijenini obrvama, visoko, z a o b f r a n j e v a k o g a reda.)

ljeno elo. L i c e m u prekriva, bujna crna V a l j d a i z g o d i n e 1340.

r a d a i brkovi. N a desnom kraju na slici

Opisano je b o s a n i c o m ime i naslov kraljev, a dole je latinski p r e v o d :
T o m a e Re Bosne et Argentine." Lijevo nad desnim ramenom n a
slikan j e grb.
Dalje ima u samostanu kopija slike bosanske kraljice K a t a r i n e ,
' U i c r t a n a olovkom. Original je j o negda prenesen na hrvatsko zem
ljite u Gjakovo. Onda, ima prilian broj znamenitih slika na finom
bosanskom bezu a napisima u bosanici, kojima se prikazuje Bogoro-
(
U c a i Isukrst, a drugima opet p r o v i n c i j a l i r e d o d r a v e . Druge su slike
1
umjetnine inicijativom g j a k o v a k o g a biskupa t r o s m a j e r a koncem pe
desetih godina prenesene u Zagreb i sada su tamo u hrvatskom muzeju.
N a sjever od Sutjeske, na desnom brijegu potoka Trstivnice ima
samostanska c r k v a sv. Ivana Krstitelja i u njoj lijepi starotalijanski
oltari i grob pretposljednjega bosanskoga kralja Stjepana T o m a a , ko-
J g a su godine 1400. na bilajskom polju zaguili rojrjeni sin Stjepan
e

T o n i a e v i i brat Radivoj. Kostur mu j e kod pregragjivanja godine 1858.

n l
/ gjen u kamenitom l i j e s u ; uz kostur je lealo eljezno ezlo i neko-
ko starih srebrnih dugmeta sa prsiju. N a lijesu pie sada,:
1{

Urna continens ossa Stephani Thomae regis Bosnae

(f 1400.) ex antiqua ecclia translata a. dn. 1859. cura
t t
custodis antiquitatum patriae. B. M. N .
 Na zapadnoj strani s v e t i t a stoji tornji, a na njem p i e : Prvi
u Bosni postade g, 1800." U tornjiu su etiri malena zvona, koja su
se smjela da oglauju i za ono vrijeme, dok je j o najtea kazna sta
jala za zvonjavu. Danas po svoj zemlji odjekuju z v o n a ; muhaniedovei
su v e davno uz njih privikii i dao B o g , da jasni glas zvona do vijeka
oglauje snoljivost i vjerski mir med sinovima istovjetnoga naroda.
Od Catia vozi eljeznica svejednako divnim u m s k i m breulja-
stim krajem u Visoko, p r o s t r a n gradi s kojih 3901) itelja. Visoko sa
svojih 13 damija, lei na lijevom
brijegu Bosne, a stanica, s ovu stranu.
Odavde je 1. rujna 135o. ban Stje
pan Tvrtko dozvolio D u b r o v a n i m a
slobodnu trgovinu; 15. lipnja 1402.
potvrdio je ovdje kralj Stjepan 0 stoj a
povlastico Zadro i ibeniku, a dvije
godine kasnije bio je u V i s o k o m bo
sanski velikaki sabor, na kojem
zbaoe Stjepana Ostoju i izaberu kra
ljem Tvrtka, II. Ruevino kraljev
skoga dvora i staroga franjevakoga
samostana lee na g r a d u " , kuda
se treba podrug sata dobro penjati.
Visoko je danas u veini muhame-
dovsko i ima znamenitu k o a r s k u
industriju. Hadija iz Visokoga.
Odavde se odvajaju ceste u
KUeljak (staro glasovito bosansko Ijetovite) i U franjevaki samostan
Pojniou. Kiseljak lei veoma slikovito na potanskoj cesti iz Broda u
Sarajevo. -lo za turskih vremena dolazile su ovamo bogate srpske i
panjolske porodica; iz Sarajeva, da piju kiselu vodu. T a je kisela voda
slina r o g a t a k o j , pa kako izvire iz zemlje, svako j u je smio badava
da pije. Upravi nije bilo ni traga, kao sto se nije znalo ni za, kakve
druge uredbe i l i kakvu taksu. Najbogatiji gosti ivjeli su tu u svojini
vlastitim k u a m a , drugi opet u dva velika hana. t r e i u a d o r i m a .
Jedna, je gostionica ak bila spram evropskih zahtjeva, i kada smo za
okupacije marirali na Sarajevo, silno nam je imponiralo, da smo ovdje
nali dobru opskrbu i pie. N a hotelu je uz turski i hrvatski napis
stajalo i ovako n j e m a k i : Das ist (les Zuckerbjicker A l i A g a Hotel.
Hier bekommt man Wohnung, gutes Kssen und Gerste." (Ovo je sla
stiara Alage hotel. Ovdje se dobiva stan, dobro jelo i j e a m ) Da li
je taj j e a m bio samo p o g r e k a mjesto pia i l i je iao na konjsku
opskrbu, nijesam mogao da dokuim. No Kiseljak sa umovitim obron
cima Cvetniee, K r u o v s k e kose i Stogi-planine dugo je bio sjajnom
t a k o m u mojim uspomenama o vojni. Kasnije se je ta slika n e t o
p o m r a i l a , j e r kada sam se po drugi put ovdje bavio u mjesecu listo-
padu po s t r a n o j plj U ekavici, n a a o sam d o d u e u provizornoj krmi
nekoga P r a a n i n a jadnu lojanu o r b u , ali ne nagjoh mjesta, gdje bih
sklonio glavu. T a k o sam prenoio, mokar kao e b e , na uskoj klupi
k u p a l i n e kabine na Fojnici i sav u k o e n jedva sam d o e k a o jutro.
Sada i m a tamo kupalina, zgrada, evropski stanovi i svakojaka udob
nost. No lagodnog
starog istonja
kog taborovanja
po ljetu nema i
za to je u neku
ruku t e t a . D a je
voda iz Kiseljaka,

se u t i s u a m a v e l i k i h boca
razailje z a stolno pie, to
je usuprot blagodatna ste
e v i n a novoga doba. D a uz-
gredice spomenemo, B o s n a
obiluje kiseljacima po svim
krajevima, no ti kiseljaci
slue obino samo onima, Samostan u Fojnici.

koji ive blizu vrela, , . .

O d K i s e l j a k a ide cesta brijegom Fojnice u g r a d i Bojnicu, sre
diste staroga e l j e z a r s t v a i iskopa ive. D r a e s t a n je poloaj Pojnice
aaavim pod brdinom Sitom; prava u m s k a idila. Muhamedovci . k a
tolici ive ovdje u istom broju; nigda se nijesu d u m a m h sve to pod
dojmom franjevaca, koji ovdje imadu glasovit samostan. Na kl.sun u
njeku, otkuda je a r o b a n pogled na svu dolinu, lei ogromni samosten
sv. Duha. U samostanskom arhivu nalaze se vrlo zanimljiv cl oku i n e U
u hrvatskom i turskom jeziku, med njima atnama (povelja) sultana
d
Mehmeda II., koja je od n a j v e e
vanosti za katolike u Bosni. K a d a
je propala bosanska samostalnost,
Jajce se pokorilo, posljednji kralj
Stjepan T o m a e v i zarobljen, ogu
ljen i glava mu odrub
ljena, kada se je naj
okrutnije stalo progo
niti k r a n s t v o , osmje
lio se je glavar sa
mostana u Fojnici,
Angjeo Zvizdovi, da
izigje pred s t r a n o g a
osvajaa. U taboru na
Milodraevu polju (go- Seljako mome pjeva uz tamburu.
dine 1463.) zamoli m i
lost i vjersku slobodu za katolike, te dobije ovu atnamu :
Ja, koji sam sultan Mehmed-IIan, obznanjujem svima i sva
komu za sobico, kako se je moja milost i moja naklonost iskazala
spram bosanskih franjevaca, koji imaju ovaj carski ferman. J a sam
zapovjedio, da ih niko ne smije uznemirivati niti spreavati niti se
mijeati u poslove njihove crkve. Zapovijedam, da budu slobodni u
mojoj dravi i da oni, koji su otili ili odbjegli, slobodno se i sigurno
Vrate i iza svojega povratka bez ikakva straha u mojoj dravi pre
bivaju i u svojim samostanima smiju ivjeti. Ni moja carska osoba
ni moji doglavnici niti iko od mojih ljudi i naroda neka ih ne uz
nemiruje, ne smeta ni ne zlostavlja, ni njihove osobe, ni njihova
dobra, i crkve. Ako iz inozemstva h o e kogagod da dovedu, neka
im je slobodno. Z a to sam ih mojim carskim fermanom obdario i
izriem sveanu prisegu i zaklinjem se velikim Bogom, stvoriteljem
neba i zemlje, sedmerima knjigama, velikim prorokom, 124.000 sve
taca i sabljom, koju pasem, da niko ne smije protiv ovoga initi,
doklegod se ti franjevci pokoravaju mojim zapovjedima i mojoj
slubi."

T a je povelja pribavila mnogo povlastica katolikoj crkvi u Bosni,

pa i ako se nije njome moglo preprijeiti, da nikada ne plane divlji
fanatizam, opet je i u najtea vremena o m o g u i l a franjevcima orga
nizaciju u zemlji. No fojniki samostan i m a j o jedan zanimljiv spis,
staru kopiju nekadanje grbovnice bosanskoga plemstva od godine 1340.
U toj su kopiji grbovi onih porodica, koje su se ispred Osmanlija ise-
lile i u tugjini ouvale ime i grb svojega r o d a ; dalje onih porodica,
koje su primile islam i svoje porodino ime d o d u e odbacile, no opet
u u v a l e predaju o svojem plemstvu; na posljetku i grbovi porodica,
kojima je s vremenom spomen izginuo.
Grbovnica je narisana na prostom papiru u velikoj etvrtini i
ima 141 list. N a prvoj stranici prvoga lista naslikana je Bogorodica,
sva u oblacima, pod slikom je velik polumjesec i poprijeko grbovni
znakovi dvaju u n a k r t e n i h b a l v a n a ; nad svakim od njih okrunjena

Katoliki samostan u Kreevu, po Birat.

c r n a k a glava. N a drugoj stranici toga lista vide se u oblacima pi

smena Isusova imena i pod njima sveti K u z m a n i Damjan. P r v a stra
nica mi drugom listu nosi naslov grbovnice, a na drugoj je stranici
Oslikati sv. Jeronim, gdje klei pred krstom. N a t r e e m su listu okup
ljeni grbovi sviju slovjenskih d r a v a na B a l k a n u ; onda dolazi na za
sebnim listovima 10 grbova tih zemalja i 120 listova s plemikim
grbovima. Na posljednjem listu opet su grbovi nekojih porodica zdru-
 - m -

eni i i skup. Na. naslovu pie ovako b o s a n i c o m : Uodoslovje bosan

skoga aliti tlirikoga i sarpskoga vladanja zajedno postavleno. Po Sta-
nislavu k u b i u p o p u ; na slavu t i p a n a N e m a n i a cara S a r b l e n a i
P o a n a 1-540."
0 starosti te knjige, koja je kopija starijega djela, i o a u t e n t i
nosti raznih grbova bilo je ve u e n a raspravljanja, no do k o n a n o g a
suda j o se nije dolo. Z a n a opis to je razglabanje i z l i n o ; mi zapi-

Pred crkvom u Kreevu.

S e l j a c i si- v r a a j u sa s l u b o boiju.

sujemo, da to ima, i veselimo se tomu zanimljivomu spisu. iva j e

istina, da su gdjekoji bosanski begovi usprkos svojoj muhamedovskoj
vjeri uuvali j o predaje svoje k r a n s k e prolosti te imadu i danas
svoja nekadanja p l e m i k a pisma i dokumente. Meni je samomu rekao
beg Bajko vic u Sarajevu, kojemu sam pokazao kopiju grba iz foj-
nike knjige: Ah, moj grb!" Vidi se po tom, d;i se za osmanlijske
vladavine grbovi nijesu pozaboravljali.
N a jug od Kiseljaka, u veoma r o m a n t i n o j umskoj i gorovitoj
osami lei j o jedan veliki i glasoviti franjevaki samostan : Kreevo,
u kojem se takogjer uvaju nekoji vani dokumenti iz starih vremena.

K o n a n a jo vinjota stari k r a n s k i poat iz Komadine, nagjen g o d i n o IH77

 U eljezarskom kraju.

io put, to ga eljeznica prevaljuje od V i s o k o g a

do stanice Podlugova, plodna j e ravnina. O d
Podlugova ide pokrajna eljeznica u V a r e
i njegovu eljezaru. Otvorena je eljeznica u
studenom 1805., a d u g a k a j e 24Va kilometra.
G r a d i V a r e lei u uskoj dolini Stavnje med orijakim brdi-
nama, t o se ispinju jedna uz drugu i nad drugu, kao neko s r e d i t e
ogromnoga rudnoga blaga, t o lei u krilu tih brdina. T o je blago e
ljezna ruda osobite vrijednosti, te kako su katolici u V a r e u (muha-
medovac se ne mari baviti rudarstvom) od pamtivijeka nastojali, da
barem djelomice iznesu to blago na svjetlo i da ga izrade, to j e s
vremenom iziao V a r e na glas radi velike prometnosti u eljezar-
skoj industriji.
Dok je Sava j o kao propast dijelila Bosnu od zapada pie
poznata spisateljica Milena Mrazovi n Bosanskoj P o t i " . bilo j e
v a r e k o eljezo na glasu i mnogo se j e trailo. K a k o j e bilo dobro i
jeftino, nije ni u Bosni ni na svem B a l k a n u nalazilo konkurencije te
je dolazilo i u A z i j u i dosta se izvozilo a k u Arabiju i Misir. Iza
okupacije ta j e lijepa e l j e z a r s k a industrija odjedared sama sobom
pala. Novim prilikama, t o su nastale s okupacijom, nije ta industrija
bila dorasla, a i kraj malenih potreba naroda u Bosni nita nije bilo
kadro da zaustavi nenadani priliv velike zapadne industrije. T a k o se
u zabitnim gudurama Stavnje j a v i bijeda.
 B i l o je to na alost sasvim prirodno. Jer dok je zemaljski glavni
grad v e bio eljeznicom spojen sa savskom obalom i s austro-ugarskim
eljeznikim prugama, iao je iz doline Bosne u V a r e na vie v e
80 kilometara vratoloman j a h a i put. T u za bojim legjima samotovao
je bosanski eljezar i nije ni sanjao o modernom radu i trgovini. Nita
ga ne bi moglo odvratiti, da ne vadi i ne tali rudu sve do d a n a n j e g a
dana sasvim onako, kako su mu od pamtivijeka djedovi i oevi inili.
Sporo ivine donosilo mu je iz lomova rudu u bezbrojne m a j d a n e " ,
to su bili izgragjeni ukraj plahe Stavnje, i tu se je izragjivalo e
ljezo najprimitivnijim n a i n o m , to se moe pomisliti. T a k a v majdan
nije n i t a v e mala a g j a v a drvena kolibica, no u toj kolibici ima i
talionica i duhaonica i kovaonica. T a iz ilovae sagragjena bosanska
talionica kalama, kako je zovu visoka je koja 4 m. i sadri od
prilike 4V2 kbm. K a l a m u se je napunilo i zaglo, a kada j u se je
probilo, v e se je i raspala, te j u se je moralo opet nanovo graditi.
Tako su u V a r e u za kalame bila obina dva r e d a " na nedjelju, jer
tri su dana svagda trebala, dok se takva talionica" nanovo izgradi.
V a t r a se uspiruje dvjema m j e i n a m a , koje tjera mlinski vodeni k o t a .
Duhaonica je obina k o v a k a vatra, a kovaonica" je eki, d u g a a k
koja 3 m., koji se takodjer tjera malim mlinskim k o t a e m , a uz eki
ui na zemlji ovjek i udara po r a a r e n o m eljezu. P a ipak je svijet
tim skroz primitivnim n a i n o m proizvagjao izvrsno e l j e z o ; istinabog
da su za to uzimali crvenu r u d a u , koja ima 55 do 65 i vie po sto
eljeza i l a k e se tali, a nijesu marili za velike naslage mrke r u d a e ,
da i nju izragjuju.

R u d a r s k a zadruga ubotica.
 I danas j o stoje u V a r c u ti majdani i j u n a k i se u njima kuje.
No kalama j e iz njih nestalo, j e r koja 3 k m . na j u g stoje danas usred
modernog v e l i a n s t v e n o g e l j e z a r s k o g zavoda dvije nove ogromne ta
lionice, u kojima se ruda iz brdina tali bez prestanka evo v e toliko
godina, pa se i radini V a r e a n i opskrbljuju jeftinim sirovim eljezom.
Od kalamo do moderne talionice, to je jedan od onih golemih
skokova, t o ih samo u Bosni u svakom podruju vigjamo.
Sa prvim poslom, da se ustanovi rudno bogastvo, zapoelo se je
godine 1880. i tu se je postigao upravo sjajan uspjeh. Glavne su na
slage megju mjestima Zvijezdom na istoku i Borovicom na zapadu,
a pruaju se 15 k m . u zranoj liniji. Debljina uri je razliita izmed
2025 m. U naslagi ima najvie crvene rude, koja je obino izmije
a n a s lisnikom. Samo na istoku i m a mrke rude, u kojoj je 4 5 - 5 5
po sto eljeza. Sve j e to naskroz lijepa ista ruda, poglavito gnjeda.
Mnoina joj se r a u n a na mnogo milijuna b a a v a . Godine 181)0. otkrila
se j e u P r i i m a na povrini naslaga od 25 milijuna metr. centi. K a o
ogroman kamenolom lei ta naslaga usred najdivnijih omorikovih i
bukovih u m a . Dole se u talionicu s p u t a ruda veliajnom napravom
od sputaljki, koje bi dostajale i za izvoznu radnju, a podesne su da
svezu itav milijun metr. centi. Naprava se sastoji iz 4 k m . horizon
talne eljeznike pruge i etiri s p u t a l j k e , koje su sve zajedno du
g a k e 800 m. Danas se vadi eljezna ruda takogjer i u Potocima, u
uskoj pokrajnoj dolini Stavnje, jedva kilometar od zavoda. Iz Potoka
su i stare v a r e k e talionice v e etiri stotine godina dobavljale rudu.
T a ruda obiluje manganom i veoma j e v a n a z a proizvagjanje bije
loga eljeza.
K r o z najdivniju crnogoricu huje od Pria s p u t a l j k a m a teki
tovari i zaustavljaju se taman i z a razgranjenoga t v o r n i k o g a zavoda.
N a uskoj ravni, to j u se je t e k o m mukom otelo rijeci, uzdie se
zemaljska talionica V a r e , odasvud opkoljena zimzelenim brdinama,
to se lepinju u nebesa. itav je tu grad nastao od godine 1800. O d
toga doba nestalo j e odavde sanjarske u m s k e tiine, j e r po danu i
po noi suklja talionica, h u u parni strojevi, a sitan gust ugljenov prah,
koji svukuda prodire, zastire taj miloduhi zrak.
S r e d i t e je i t a v o m u zavodu prva talionica, t o je ugragjena u
ljevaonicu, a otvorila se j e s v e a n o 18. kolovoza 1891. U z dobar
ugljen proizvagja ta talionica dnevno 170 metr. centi bijeloga eljeza.
Ovamo Bpada j o naprava od dvaju eljeznih strojeva z a r a a r i v a n j e
zraka, kojima se m o e dostii temperaturu od 500 stupnjeva, a raza
raju se parom iz talionice. P a r o m se osim toga loe j o i d v a velika
kazana u prznici, svaki od 54 qm. obima. Prznica i m a da izluuje
sumpor iz nula, te da umeksaje r u d a e , koje su veoma tvrde. Talio
nica se loi ugljenom, rijetko k o k s o m ; viganj od e z d e s e t konjskih
sila s compound-strojem usisava, z g u a v a n j e m zrak, to je potreban
za izgaranje, i tako ga uvodi u grijaonicu, odnosno u talionicu. Go
dine 1895. osnovano je zasebno v a r e k o d i o n i a r s k o d r u t v o eljeznoga
obrta, te se je izgradila pokraj na eljeznica, to smo je spomenuli, i
j o jedna talionica.
U talionicama se proizvagja sivo eljezo i to tamnosivo i svjetlo-
sivo eljezo bez mangana, onda sirovo eljezo za ljevaonice; tomu
sirovomu eljezu spada svjetlosivo eljezo s manganom i polovino
sirovo eljezo izmed bijeloga i sivoga, koje se upotrebljava za ljevanje
elika. Od bijeloga se eljeza proizvagjaju ove vrste: eljezo s jakom

Stari bosanski majdan kod evljanovioa (Vare).

primjesom mangana, zrcalasto i t r a a s t o , onda obino eljezo, t r a a s t o

u srednju ruku, i r u p a s t o bijelo eljezo za duhaonicu u Dabravini,
koja spada zavodu. Manganovo t r a a s t o i obino bijelo eljezo vozi se
u zeniku valjaonicu u puddling-pei.
Godine 1895. proizvelo se je 37.612 metr. centi sirova eljeza i
ljevene robe; u d e e n o je, da se u godini dana moe 100.000 metr.
centi proizvesti. K o d rudokopa i talionice radio je 441 radnik.
Odma uz talionicu ima i druga z a v o d s k a radnja, ljevaonica. Lje
vaonica je s m j e t e n a u ogromnoj veoma solidno sagragjenoj zgradi i
dostaje za proizvagjanje 15.(100 metr. centi ljevene robe svake vrste,
te z a 20.000 metr. centi Ijevenih cijevi (za vodovod). Od n u t r a n j e g a
 eljezara u Vareu.

je ustrojstva vrijedno napomenuti: dvije kupo!ne naprave za prevalji

vanje sirovoga eljeza s trima peima i dvama navojima za vodu ;
onda velik uvren vijak, koji prti 80 metr. centi, i dva pokretna vijka
za 40 i 60 metr. centi. Z a ljevaonice cijevi imaju se zasebni vijci.
Osim triju dvojnih jama z a ljevanje cijevi ima j o duboka jama za
ljevanje stupova i valjaka. Zavod ima j o dva grna z a ljevanje mjedi
i dvije t e m p e r - p e i za eline k o t a e .
Dugo bi trajalo, kada b i htjeli da nabrojimo sve t e h n i k e uredbe;
htjeli smo samo pokazati, t a se je tu u takvom kratkom vremenu
uinilo. Ljevaonica je jako zaposlena, te ne e biti s gorega, da spo
menemo nekoje njezine poslove, jer se po tom stie pojam o drugim
industrijaliiim zavodima u Bosni, koji ve postoje i l i se tek osnivaju.
Tako su so ovdje izradile cijevi za vodovod u solani donjo-tuzlanskoj,
stupovi za novu t r a v n i k u tvornicu duhana, cijevi z a ugljenik u Zenici
i z a tvornicu sodo i amonijaka n Bukinju, stupovi za svjetiljke na
eljeznikim prugama L a v a - T r a v n i k . Travnik-Bugojno i t. d. Finoj i
umjetnoj ljevenoj robi toga zavoda spadaju stupovi za balkon na turi
stikom paviljonu u Jezeru, ipke z a ogradu sarajevske gradske vije
nice i t. d.
T r e a je zavodska radnja radionica strojeva, koja se je v e raz-
 1
vila u strojarnicu. Radilo je tu godim 1894. pedeset radnika. S njom
jo spojena radionica za modeliranje i vajanje. Makar da mehanika
radionica istom kratko vrijeme postoji, v e se m o e da pohvali va
ljanim radovima, Cazenille-ove s u n i c e z a ljive, t o se upotrebljavaju
u Posavini, izragjene su ovdje skupa s montiranjem, j e r radionica
moe da radi i svaki kazandijski posao. Dalje su se izragjivali kotai
i potpune opreme z a pilane i z a bakreni rudokop u Sinj ako vu i t. d.
Uz zavod spada j o veliko s t o v a r i t e ugljena, koje lei kilometar uz
Stavnju, a m o e da dri 24.001) kubinih metara. T o je s t o v a r i t e sa
zavodom spojeno t r a n i c a m a , docira kod talionica samih imaju dva
mala s t o v a r i t a , svako za 1200 kub. metara.

Stari bosanski majdan kod Varea.

oki.

Duhaonica i kovaonica Dabravina m o e se nazvati e t v r t o m rad

njom v a r e k e eljezare. Dabravina j e od V a r e a l2Va kilometara, tamo
gdje Stavnja izilazi iz svojega tjesnaca te joj se dolina polagano
spram Bosne rairuje. N a tom se je mjestu sagradila zato, j e r joj
treba za rad vie vode. Maleni taj zavod sastoji se iz prostrane g l a v n o
zgrade sa s t o v a r i t e m z a ugljen do 7 0 0 kub. metara i r a d n i k i h sta
nova. U talionici rade d v a vignja i pe za zgrijevanje, u kojima se
iz u p l j i k a v o g a sirovoga eljeza, t o se j e u V a r e u izdavalo, izragjuje
u kovaonici trima e k i i m a razliita kovana roba. T a e se talionica
znatno rairiti i udesiti tako, da uzmogno proizvagjati plugove, lopate,
 grublje i orugje svake vrste,
doim e se u veini e k i i m a
izragjivati savori, nakovnji, ro
gai, sidra, p r e a g e , osovine,
r u i c e i kovane sastavine z a
strojeve. D a se uzmogne pluni
lim proizvagjati, sagragjena je
arionica, koja se loi parom.
Zavod se sve vie razgra-
njuje te se je tu, kako smo
v e spomenuli, osnovao sasvim
novi grad. Uredi i upravne
zgrade, radniki stanovi, skla
dita, laboratoriji, bolnica,
sve nie kao u prii. Z a sta
novnitvo u V a r e u i u svim
okolinim bijednim brdinama
pravi je blagosov ta velika
industrija, to se je tu izne
nada rascvala u dolini Stavnje. Polovina svijeta ivi direktno, a druga
polovina indirektno od te industrije. Od starih kalama t e k o da ima
j o k o j a ; posljednji se je put kalame probilo i kako su se razvalile,
nije ih se vie gradilo. No u majdanima se marljivo radi. Dobivaju
oni gotovo sirovo eljezo iz talionice i to im je sila jeftinije v e prije,
gdje je svaki na svoju ruku dobavljao rudu i sam je talio. Kuju i
danas kao i prije obiajne potkove i a v l e , tiganje i poklopce, a sada
i avle za tranice. Sve to kuju lijepo i pristalo, onim marom, kojim
se bosanski radnik odlikuje, i makar da se sve to rukom radi, opet
te stvari mogu da konkuriu, jer su radnici malim zadovoljni. T a k o
je arki odraz talionice unio nov ivot u m r a n e gudure Stavnje; da
B o g da donio na vijek s r e u i blagostanje
Od V a r e a se vrlo umovitim krajem dolazi u D u b o t i c u , gdje
se dobiva kromova ruda. A bosanska eljeznica vozi od Podlugova
dalje u Vogou, gdje se odvaja u I v a n i c e gorska eljeznica, duga
22,5 kilometra, te ide u manganov rudnik evljanovi, koji je pri
vatno vlasnitvo. Vrijedno e biti od ma ovdje spomenuti, da se je
od godine 1880. neprestance po svoj zemlji trailo rude, i to se je
trailo zlato kod T r a v n i k a , olovo i srebro kod Srebrenice, Ljubije i
Borovice, iva i antimon kod Fojnice ( e m e r n i c e , Pogorelice i na
Zoe-planini), sinjavac u M a k a r i , kod Gornjega V a k u f a i K r e e v a ,
manganove rude kod Ivanjske i Konjica, kromove rude u krivajskoj
 dolini, kod e p a i na Borja-planini, na posljetku ugljen u Majevici
kod Gornje Tuzle i kod Gackoga. Od tih potraga danas se vadi olovo
i srebrne rude kod Ljubije, sinjavae u Makari i ugljen u Majevici i
kod Gackoga.
eljeznicom odlazimo iz e l j e z a r s k o g a k r a j a ; prvi se put
iz v l a k a o p a a visoki T r e b e v i iza Sarajeva; prolazimo j o uz neko
liko umiljatih sela, vigjamo s desne strane pravoslavno sveeniko
s j e m e n i t e Reljevo i onda se pred n a i m oima razastire Sarajevsko
polje, kojim se nekoliko sati vozimo, a opkoljuju ga Igman, ispod
koga izvire Bosna, onda Bjelanica, T r e b e v i , Hum, a u daljini do
pire ti oko do P a i n a brda. G l a v n i se bosanski grad d o d u e ne vidi
iz daleka, ako se vozi eljeznicom, i tako ne m o e da uiva u
divnom pogledu na grad, gdje se iz nizine na tri strane ispeo u brda,
sto ga munara nadvisuje, a u zatku ga okrunjuje grad, tvrgjava.
Cijela ti se ta slika p r e d o u j e samo onda, kada cestom iz d r a e s n o g a
kupalita Ilide dolazi Sarajevskim poljem u Sarajeva*. No i za vonje
na eljeznici po toj prostranoj ravnini o p a a se, da je blizu velik
grad. Svuda k u e u turskom stilu, ljetnikovci muhamedovske vlastele^
a med njima evropske zgrade i novi zavodi. N a cestama kola za
kolima, uz njih cijeli karvani tovarne marve, natovarene svakojakom
robom, poljskim i vrtnim plodovima. Narodne su nonje sve razno-
linije i nrenije, a i enskinja se vie vigja, neto v e i turskih
harnima s feredom i j a m a k o m . N a posljetku se zaustavlja v l a k ;
prispjelo je podne i mi smo na velikoj evropskoj stanici, gdje ivot
vrije i kljua. T o je prvi korak u e h e r Sarajevo.
 Sarajevo.

lem megju smaragdima.! tako ae iz ze-

^ lene ravnine ispinje Sarajevo k
zelenim b r d i m a ! T e k o je nai
* ljepi poloaj, nego to ga ima
bosanski glavni grad. Sa sviju je
strana z a t i e n ; sa sjevera ga tite Hum
i Gradanj, s istoka Mali Orlovae i Hrastova
Glava, sa j u g a K a p a , Dragulj ae i Debelo B r d a .
iza tih glavica uzdie se gorski orija T r e b e v i i
s k o r o zatvara Sarajevo, tako da je nekako spram
jugoistoka, u turske zemlje, ostao putniku samo uzan j a h a i put, koji
se je u vratolomnoj visini vijugao rubovima T r e b e v i a , a s jedne
strane mu je megjaila Miljacka, kojoj se korito tu strmo rui. To se
je s vremenom tako izmijenilo, da su se k u e i u ravnini na zapad
razastrle. n o nigdje dalje, ve s t o direktno S njima m e g j a e brda te
ih zatiuju. Danas je to sasvim d r u g a i j e . K a d a izigje iz kolodvora,
mislio bi. da si u modernom gradu, koji se tek izgragjuje, i slabo te
to sjea istoka,.
K o l o d v o r bosanske eljeznice daleko je izvan grada. Tamo su
jo prije nekoliko godina bile livade i polja, i uz cestu su bili samo
pogdjekoji kafedije ili ono nekoliko seljakih k u a u ljivicima pofa-
likima. Danas se je ovdje golemo razvio pokret na zapad". Brije
svega ima prilike d a se vozi. E l e k t r i n a eljeznica vozi te u sredinu
grada u Ferbadiju-ulicu; sijaset pristalih evropskih fijakera oekuje
putnike, omnibusi iz vie hotela dolaze po goste. Prije je samo gdje-
kada iz B r o d a doputovao s t r a n a c putnik kolima s austrijskom potom,
to se je svake nedjelje dovozila, ili su dolazile Turkinje u arabama,
kako au tu bile obine, s pretpotopnim drvenim t o k o v i m a . Osim toga
su dolazili stranci na konjima i pjeice. Jedan jedini hotel, koji je
barem donekle odgovarao z a p a d n j a k i m pojmovima, drao je neki Grk.
Taj je hotel bio ondje, gdje je danas ogromni Hotel E v r o p a " u ulici
Pranje Josipa. Dalje je bilo j o samo turskih hanova, koji nijesu bili
ni najudobniji ni najii. N a tale uz hanove vie se je pazilo, nego
gdje e se smjestiti ovjek, i samo u T a l i - h a n u " u Bezistanu, koga
danas nema, jer je izgorio, i u M a k e d o n s k o m hanu" bilo je zasebnih
numeriranih soba za goste. Drugdje bi se svi skupa razmjestili na
minderlucima (drvene Ijese, pokrite ilimom i l i pokrovcem), koji idu
uz tri stijene u sobi. Tko je elio da ima posteljine, morao si je po
nijeti sa sobom, kako to j o danas biva u mnogim krajevima na istoku

Palaa zemaljske vlade u Sarajevu.

i u zabitnijim mjestima u Bosni i Hercegovini. Danas se tu putnik

isto tako prijatno s m j e t a v a kao u ma kojem evropskom glavnom
gradu; Hotel E v r o p a " (prvoga reda), C a r austrijski*, A u s t r i j a " ,
Radecki* i druge manje gostionice udovoljuju svakomu zahtjevu i
potrebi svakoga stalea. A piva i jediva ne treba vie da t r a i u
kuhinjama, t o se otvaraju na ulicu, ve u dobrim gostionicama i
l'ivanama.
K a d izigje iz kolodvora bosanske eljeznice, ostaje isprva sve
u
evropskom kraju, vazda na desnom brijegu Miljacke. Miljacka pro-
bizi vas grad i p r e m o u j e j u u gradskom podruju sedam mostova,
nekoji kameniti, nekoji eljezni. Prolazimo uz vojniki tabor u bara
bama, koji o p s e e 32 hektara, a lijepo je zasagjen d r v e e m i vrtovima,
4
mulu desno uz pristalu tvornicu duhana i zgrade za njezinu upravu,
velike radionice i skladita. T u su zaposlene stotine domaih djevojaka.
Tvornicu se m o e uz dozvolu pohoditi. Neto dalje stoji zgrada rav
nateljstva bosanske eljeznice u lijepom vrtu, njojzi nasuprot s lijeva
vojnika bolnica i ostrag na podnoju Gorice taborska bolnica. Ovo je
v e bojno polje i gdje tu danas stoji nekoliko malih kavana i gostio
nica, tamo je dne 1 9 . kolovoza bila najea ulina borba. Mostom
prelazimo potok Koevu, koja ovdje sijee ulicu, i za as smo na
idilinu mjestu pod golemim lipama. N a polu zakrivena lipama i uz
ubor-potok uzdie se ovdje Ali-paina damija. T u je bilo krvave
borbe.
1 sve zaudnija biva slika. N a staroj musali uzdie se p a l a a ze
maljske vlade, sagragjena u otmjenom slogu renaissance, a uz nju j o
jedna nova velika z v a n i n a zgrada sa zemaljskom tamparijom. Njima
nasuprot, uz strmu okosinu, razastire se gradsko etalite. To je bilo
negda prostrano tursko groblje. Grobno je kamenje i danas j o skri
veno pod bujnim zelenilom i u dbunovima.
Tek kada dalje p r o d r e u grad. prevladava opet istok. T u stoje
uz evropske kue turske gragjevine, usred slikovita no zanemarena
turskoga groblja, damija, a izmed zidova pomalja se iz jedne b a s e
sirotite z a bosanske djevojke, kojim upravlja engleska filantropka
Miss Irby'. To je sirotite j o iz osmanlijskih vremena. No ako baci
pogled na ulicu, vidjee pravu istonjaku mjeavinu narodnosti i
nonji. U tom je Sarajevo uuvalo znaaj istonoga, grada. Jo i danas
sve je tu: vie tursko nego l i u Sofiji i P l o v d i v u ; vazda se j o vigja
najvie domaa n o n j a ; turban i fes j o su najjai, a fereda i j a m a k
na Turkinjama svuda se z a p a a j u na ulicama, makar da evropska
e n s k a nonja neprestano napreduje. Evropska je e n s k a nonja veoma
prodrla. Bosanske enskinje boljih stalea, i pravoslavne i katolikinje,
zabacuju gdjekoje ak i fes, koji im onako koketno stoji na tamnoj
kosi, pa nasagjuju na glavu prave grdobe od eira, pod kojima, nji
hova osobita ljepota sasvim nestaje. Samo musloman vjerno u v a nonju
svojih otaca, a i panjolske jevrejke mogu da se podie ovom lijepom
konservativnou.
N a kraju e m a l u e , kojom smo do sada ili, zavijamo desno u
ulicu Pranje Josipa,, dananji glavni prometni put s t a n o v n i t v a iz mo
narhije. Ovdje vigjamo najprije krasnu a s n i k u kasinu, u kojoj se
zimi priregjuju koncerti, igranke i druge u d r u n e zabave. Lijepa baa,
koja se prostire sve do Miljacke, ljeti je uz vojniku glazbu prijatno
z b o r i t e otmjenoga svijeta. Odma uz kasinu stoji impozantna zgrada,
velike gimnazije i uiteljske kole, sjajnih svjedoka nove kulturne ere.
 - si -

Nablisu uzdie se s lijeve strune masivna gragjevina s kupolama,

istono-pravoslavna crkva, koja je u svem slabo zanimljiva. A k o R u -
dolfovom ulicom zavijemo na lijevo, za nekoliko smo koraaja pred
katolikom stolnom crkvom, ogromnom kamenitom gragjevinom u ro-
uiansko-gotskom slogu. D v a visoka tornja suuju se kao piramide, a
pa obadvama stranjim oratorijima stoje na uglovima tornjii. C r k v a
ima tri lagje, a s v e t i t e ide u osam uglova. T e tri lagje dijele jednu
od druge po etiri presvogjena otvora, koji stoje na stupovima. Kate
drala je p o s v e e n a godine 1889. Stara k a t o l i k a crkva bila je za osman-
lijskih vremena u nekom dvoritu u tako zvanom Latinluku, katolikom

Zemaljski muzej L katolika stolna crkva u Sarajevu.

kraju, odma uz Miljacku. O k r u e n a je bila zidom i nita nije iz na-

POlja odavalo, t a je ta zgrada, a crkvica je bila niska i sasvim tijesna.
Z a s t r a n o g a p o a r a godine 1879. pade i to katoliko svetite u prah.
n d a se je sagradila mala crkva uz tako zvani novi komik", gdje
ivi zemaljski poglavica, tamo gdje je donde stajao stari konak. T a
crkva i danas j o slui.
Lijevo od stolne crkve prostrana je zgrada mirovinske zaklade
h o s a n s k o - h e r c e g o v a k i h zemaljskih inovnika, a u njoj p o t a i z e-
maljlki m u z e j . Muzej je za strance svagda otvoren, a za d o m a e
triput na nedjelju. Za muhamedovske e n e odregjen je zaseban dan
za posjetu. Taj je muzej nikao iz sasvim sitnoga z a e t k a , iz privat
noga muzejskoga d r u t v a , to ga je osnovao dr. Makanec na ponuku
z a j e d n i k o g a d r a v n o g a ministra financija K a l lava. Danas je muzej
jedna od prvih znamenitosti i strani uenjaci, to su se godine 1894.
u Sarajevu okupili na arheoloki sastanak, potvrdili su to u svim jezi
cima. Osmanlijsko je gospodstvo bilo u Bosni takvo, da je ta zemlja,
ma da su nad njom z a tisuljea prohujili nebrojeni narodi sa svojim
kulturama, opet sve do najnovijega vremena ostala djevianski nedir
nutom. K a d a bi A l l a h htio, da se vadi blago iz zemlje, metnuo bi
ga na p o v r i n u " , kae Osmanlija i zato se je sve do nedavna rudo
kopnja u Turskoj veoma t e k o d o p u t a l a . Muhamedovcu u o p e nije
ni na kraj pameti, da ruje zemlju i trai s t a r i n e " , osim tla misli o
kakvom zakopanom blagu. Jedino to su u Egiptu Arapi i F e l a s i na
svoju ruku stali kopati. Bosanska je zemlja zato neiscrpiva riznica za
nalaske iz svakoga doba. Ne e m o se sada baviti neolitskim iskopi
nama u Butmiru i Sobunaru i l i iskopinama u Jezerinama i t. d niti
onim jedinstvenim u svem svijetu n a a e m na grobitu gor
skoga polja g l a s i n a k o g a . gdje ima da se otvore j o tisue i t i s u e
pretpovjesnih grobova. Ueni je svijet mnogo o tom pisao i na t o t a
mi e m o se j o za n a e g a pripovijedanja opirnije svratiti. Istina je
svakako, da e u Bosnu j o mnogo godina bodoastiti svi arheolozi.
A ta se je otkrilo, j o je samo neznatan dio od svega, to se tu na
lazi. Gdjegod dirne, zanimljivo je, pod svakom grudom nalazi nov
kulturni sloj", moglo bi se rei o neprestanim z a u d n i m n a a i m a ,
to se ovdje zbivaju.
0 svem tom blagu u zemaljskom e se muzeju opseno oba
vijestiti. Nekada je muzej sastojao iz etiri sobe, danas ima ve
desetput toliko, pa e se valjda skoro v e sagraditi zasebna zgrada
za muzej. Ima u njem dva odjela: arheoloko-istorijski i naravoslovni.
Arheoloko-istorijski se odio raspada u pretpovjesnu, rimsku, sredo
vjenu zbirku, onda zbirku novaca, mangura i p e a t a , te etnografsku
zbirku. Naravoslovni odio ima a n t r o p o l o k u , zooloke, botanike i
m i n e r a l o k o - g e o l o k e zbirke. Iz istoga b r o n e n o g a doba vana su
osobito n a a a iz ramske doline, iz Tenja, Maglaja i t. d., onda iz
hallstadtske perijode, t i s u e nalazaka iz gromila na Glasincu, te na-
lasci iz la-tene-do pa i t. d. Zbirka rimskih starina zaostaje d o d u e
b r o j e m za p r e t p o v j e s n o m zbirkom, no opet pregledno prikazuje kul
turne prilike u Badanj oj Bosni z a vrijeme rimskoga gospodstva, kada
j e Bosna, lula jednom od glavnih veza zapada s donjim dunavskim
krajevima i sa zlatnim rogom. Rimske je ceste u Bosni opisao gra-
 gjevni savjetnik F i l i p Ballif u opsenom djelu po svojem sopstvenom
izuavanju i istraivanju. (Rimske ceste u Bosni i Hercegovini" od
F i l i p a Ballifa, bos.-here. gragjevnoga savjetnika, Be, K . Gerold, u
n j e m a k o m jeziku.)
Zbirka novaca daje muzeju osobitu vrijednost. Osim jednoga
turskoga novca, to se je u 17. vijeku za n u d u iskovao u Sarajevu,
i onih novaca, to su se kovali za bosanskih banova i kraljeva, u
Bosni su se od pamtivijeka sluili tugjim novcem. No uz veoma rijetke
bosanske i druge jugostovjenske novce nalaze se takogjer i vanredno
vrijedni novci d u b r o v a k e republike, a kod K r u p e se je nalo karta
ginskih novaca, koji imadu znatnu n u m i s m a t i k u vrijednost. U z zoo
loke, b o t a n i k e i g e o l o k e zbirke mislimo da je najvrednija etno
grafska zbirka, koja vjerno prikazuje u figurama od ovjeje veliine
narodni ivot ne samo u Bosni i Hercegovini, v e i u drugim balkan
skim zemljama, a dalje i osebujne stanove t a m o n j e g a svijeta.

Turske nudovne mangure, kovane u Sarajevu.

T e k o je u ovakvoj slici predoiti bogastvo toga muzeja; morao

bi se za to prepisati sav katalog, a i taj ne bi v e sutradan bio
potpun, jer nije da se s dana na dan, ve na sat se mnoi blago, to
ga bosanska zemlja daje Sarajevu. Muzej je sam vrijedan, da se radi
njega ovamo dogje. No sabiranje u zemlji, gdje je blago skoro bi
rekli razasuto po zemlji, ne bi j o bilo tako u d n o v a t o . Z a u d n o
je usuprot, da se u toj nekadanjoj osmanlijskoj pokrajini, koja je
etiri vijeka bila zatvorena za evropsku kulturu, izdaje znanstveni
asopis, koji se mirne due m o e usporediti s takvim izdanjima u
najnaprednijim zemljama. Glasnik zemaljskoga muzeja u Bosni i
Hercegovini" izdaje se od godine 1888. i donosi bogatu znanstvenu
gragju s izvrsnim slikama. Uenjacima, koji ne umiju hrvatski, pri
kazana je ta gragja i u n j e m a k o m jeziku, u kojem su se do sada
etiri sveske izdale. T i m izdanjem upravlja a ujedno je i ravnateljem
zemaljskoga muzeja dvorski savjetnik K o t a H o n n a u n , koji je takogjer
poasni lan a n t r o p o l o k o g a d r u t v a u Berlinu i mnogih drugih uenih
d r u t a v a u N j e m a k o j i Rusiji, kustosi su dr. iro T r u h e l k a , Otmar
Reiser, V i k t o r Apfelbeck i ilr. K a r l o Patsch.
K a k o e se svaki stranac upoznati s ravnateljem muzeja, moram
da ga odma ovdje prikazem. Hormaun, providnost a r h e o l o k o g a sa
stanka", kako ga je nazvao profesor V i r c h o w , djeluje u Bosni j o od
okupacije. K a o vrstan poznavalac j e z i k a i bosanskih prilika, pun lju
bavi spram zemlje i naroda, Hormaun je u svim granama uprave
odlino sluio. U z a to je neprestance radio na knjievnom polju, a
danas mu je rad poglavito literaran i znanstven. Njegov opseni rad
kod G l a s n i k a zemaljskoga muzeja" samo spominjemo, pa upozoru-
jemo na jedno njegovo djelo, koje je pravi knjievni biser. T o su
N a r o d n e pjesme muhamedovaca u Bosni i Hercegovini", sabrao K o t a
Hormann.
Narodna je pjesma bila jedino, ime je Bosanac davao dui
o d u k a u posljednjim vijekovima osmanlijskoga gospodstva. U tim se
pjesmama javlja d o d u e epska opirnost narodnih pjesama, ali se
opet znatno razlikuju od drugih narodnih pjesama. Iz njih die ljubav
za slobodu i elja z a slobodom, iz njih ori bojni kli i pobjednika
slava, A opet su kao ono u m s k o cvijee, to cvate u m r a n i m u
mama i gudurama njihove krasne domaje. T k o h o e da ih se nami
ri!, mora ih traiti, mora da znade one t e k o prohodne putove i
staze, koje vode blagu narodnih pjesama. Taj put k srcu muhame-
dovskoga svijeta znao je i znade i danas Hormann, a uz njega i su
pruga njegova Olga p o u a v a m n o t v o muhamedovskih djevojica u
svim vanim predmetima, da se tako i islamska e n s k a d i j a primakne
vioj kulturi. Dosndanji je uspjeh veoma povoljan, a djevojice obo
avaju tu ljubaznu prosvijetljenu gospogju, koja je pravi ideal do
maice. T a k o u Bosni obrazovan inovnik djeluje sa svojom suprugom
kao prosvjetitelj i Austro-Ugarska m o e da se u svojem kolonijalnom
radu podii uspjehom, to ga nigdje drugdje nema, gdje se je zapo
sjela tugja zemlja.
No i na pravom u r n a l i s t i k o m polju radi K o t a Hormann. On
upravlja velikim ilustrovanim beletristinim listom N a d o m " , to izlazi
od p o e t k a godine 1895. na oblik lajpcike lllustrirte Zeitung". Ima
d o d u e i u Hrvatskoj i u Srbiji porodinih listova, koji se veoma pri
stalo izdavaju, no sve j o nije bilo lista, koji bi se bavio jedino prili
kama slovjenskih zemalja na jugu. Osnutkom N a d e " , koja se izdaje
latinicom i irilicom, sjajno se je to postiglo. N a d a " je danas zborite
za pisce i hrvatske i srpske, koji ovdje istom pravo mogu da se istaknu.
Uzorne su ilustracije, kod kojih mnogo saragjuju megju drugima i
Nijemci b r a a W . Leo Arndt i E w a l d Arndt-eplin. I takav je list
pokrenula bosansku vlada, onu vlada, koju su u delegacijama Mlado-
esi e s t o veoma estoko i nepravedno napadali. No nije dosta, da
Rosnom progje letimice za nekoliko d a n a ; treba da si tu zemlju
znao od prijanjih vremena, da si tamo ivio i opet onamo dolazio,
pa da r a z a b e r e napredak, to se na sve strane vigja. Onda e istom
moi pravedno suditi o ogromnom reformatorskom djelovanju ministra
K a l l a y a i njegovih saradnika.
Uope je veoma zanimljivo, da bacimo pogled na knjievni i
novinski razvitak u Bosni. P r v a je t a m p a r i j a nastala u Sarajevu go
dine 1866., a bila je privatna, Malo iza toga otkupi je tadanja osman-
lijska vlada i prevrati u vilajetsku tampariju. Iste te godine z a p o n e
1
vlada izdavati slubeni list Bosnu" u turskom i hrvatskom j e z i k u
izdavala ga je sve do okupacije jedared na nedjelju. Godino 1866.
izigje u Sarajevu i neovisan politiki nedjeljni list pod u r e d n i t v o m
ugarskoga podanika Soprona. Bosanski Vjesnik", no odrao se je jedva
godinu dana. Godine 1865). odlui air-efendija da izdaje slubeni
politiki list Gjuleni a r a j " (Sarajevski Cvjetnik). U tom se je listu
najednako pisalo turski i hrvatski, no godine 1872. umre mu i z d a v a
i list prestane. O d drugih knjievnih proizvoda iz osmanlijske perijode
vrijedno je spomenuti samo nekoliko turskih salnama (kalendara), onda
nekoliko irilskih bukvara, nekoliko malih zbirki narodnih pjesama i
jednu hrvatsko-tursku gramatiku. K a d a je austro-ugarska monarhija
preuzela upravu Bosne i Hercegovine, morao se je osnovati novi
slubeni list. Tako p o s t a d o e B o s a n s k o - H e r c e g o v a k e Novine", koje
su se dvared na nedjelju izdavale latinicom, a od godine 1879. i s i
rilskim tekstom. Godine 1881. promijenile su ime i nazvale se Sara
jevskim L i s t o m " , koji se i danas izdaje latinicom i irilicom.
J o godine 1878. osnovao se je i list u n j e m a k o m jeziku, Bos-
nische Correspondenz", koji se je poglavito namjenjivao novinama, a
izdavali su ga H . Renner i J. L u k e . Isprva se je autografirao, onda
t a m p a o , te je izlazio skoro godinu dana i trebao je da se pretvori
u njemaki dnevnik. No samo se je izdao jedan broj lista Okkupu-
tion", jer za takvo p o d u z e e nijesu j o onda prilike bile dovoljno
ustaljene. T e k 1. sijenja 1884. osnuje dr. Makanee list u n j e m a k o m
jeziku, Bosnische Post", koji se je izdavao isprva jedared, onda
dvared na nedjelju, a od svibnja 1896. izlazi dnevno, pa ima i hrvatsko
izdanje. Bosnische Post" svagda se je izvrsno uregjivala i spisateljica
Milena Mrazovi, kojoj je dopao list u ruke i z a dr. Makanca, vjeto
se je postarala, da i tekst i listak budu zanimljivi. Sada je listu vlasnik
Ivan K . Schmarda.
Godine 1883. razbudio se je novinski ivot i u Hercegovini. U
 - 56 - 57
Mostaru se pojavi lokalni list u hrvatskom jeziku, Bosiljak", koji se
je prekrstio u Novi h e r c e g o v a k i bosiljak" i na posljetku u Glas
Hercegovca". U travnju 1895. z a p o e o se j e u Sarajevu izdavati iri
licom politiki nedjeljni list P r o s v j e t a " pod u r e d n i t v o m nekoga ui
telja. L i s t je uzeo z a d a u , da njeguje interese pravoslavnoga ivlja,
no v e godine 1888. prestao je izlaziti. Natjecanje na polju umstvenoga
S a r n
P ogled n),
j u
sieverozapT
rada potakne nekoje muhamedovske odlinike, da osnuju godine 1884.
politiki list u turskom jeziku i pismu. Izlazio je taj list s nazivom
V a t a n " (otadbina) kao nedjeljni list, a docnije se nazvao ..Pehber".
U z a t i t u zasebnih interesa bosanskih muha medo vaca izlazi od godine
1891. politiki nedjeljni list Bonjak", koji se t a m p a latinicom.
-
U z prijanje prilike i nestaicu tamparija slabo se je knjievnost
u Bosni razvila, no opet je bilo pojedinaca, koji imadu velikih z a s l u g a
na knjievnom polju. Iza fra Andrije Kaia-Mioia, porijetlom Her
cegovca, iji je Razgovor ugodni naroda slovinskoga" biser u knji
e v n o m blagu Slovjena na jugu, izdao j e u Zagrebu fra J u k i pod
psevdonimora Slavoljub Bonjak povjesnicu Bosne (1851.) i zbirku p r i -
e
J vo
^itok.
povijedaka iz bosanskoga narodnoga, ivota (1858.). Z a njim dolazi
pjesnik, i danas u ivotu, fra Grgo Marti, koji se je svojim epskim
pjesmama, osobito O s v e t n i c i m a " , u velike proslavio. Osebujna pojava
od veoma rijetke vanosti dolazi u to doba, naime da je stanov
nitvo Bosne i Hercegovine, kako je kroz vijekove bilo odijeljeno od
svijetu, uzdralo jezik u neoskvrnjenoj istoi i uuvalo veoma bo
gato narodno pjesnitvo, koje je docnije, kada se je poboljao saobraaj
sa srodnim zemljama, bilo osnovnom gragjom dvjema knjievnostima,
hrvatskoj i srpskoj.*
Vuk Stefanovi-Karadi, V u k Vrevi. P e t r a n o v i , Gjuro D a -
nii, Ljudevit Gaj uz mnoge druge poznavaoce jezika i zbirke na
rodnih pjesama iznesoe upravo iz Posne i Hercegovine neizmjerno
blago na svjetlo i tim se je narodnim blagom i dalo d a n a n j e oblije
jeziku, kojim se slui i hrvatska i srpska knjievnost.
Vei knjievni pokret nastao je u Bosni i Hercegovini istom od
godine 1882. T a je godina za zapremljene zemlje veoma vana, jer
su od onda brzo nastajale t a m p a r i j e i knjiare. Najprije se je osnovalo
nekoliko crkvenih listova, onda beletristini list B o s a n s k a v i l a " , te
Glasnik zemaljskoga muzeja", iju smo znanstvenu vrijednost ve
prije istakli. Jedno za drugim izdavala su se znanstvena i popularna
djela, da ni ne spominjemo mnogih uevnih knjiga, to trebaju za
kole, niti istono-pravo slavnih crkvenih knjiga. Otkad a se je stao
izdavati beletristini list N a d a " , o kojem smo ve govorili, nastao je
u knjievnom ivotu u Bosni bujan ivot. Muhamedovci u velike
staju u e s t v o v a t i ; imena kao t o : Mehmed beg K a p e t a n o v i , Osman
Mazhar p a a Oengi, Saf'vet Mirza beg B a a g i , Riza beg K a p e t a n o v i ,
Osman Hadi na lijepu su danas glasu. I svaki mjesec, svaka godina
donosi knjievnosti nova ploda na svakom polju znanosti i beletristike.

* B o s n a i Hercegovina na milenijskoj Izlobi u Budimpeti godine 1896"

ladanje Izlobenog uredu bos. herc. zemaljske v l a d e .
 K a k o se i v i i p o s l u j e u b o s a n
s k o m glavnom gradu.

vo ti ovdje u Sarajevu najzgodnije prilike, ako si

voljan da se b a v i sravnjivanjem. Pogji samo od
muzeja nekoliko koraaj a Perhadijom, T u si u p a -
:
njolskom kraju arije i Sarajevo ti se prviput pred
ouje kao prometno sredite. Ovdje e istom vidjeti,
ta znai t r g o v a k a e t v r t u velikom istonjakom gradu.
Nove se ceste u Sarajevu grade u ir, makadamizuju se i tara-
eaju, a u obadvije im je strane plonik. D u a n i po evropskom obiaju
s velikim izlozima pokazuju z a p a d n j a k u robu, velike b e k e kavane
1
(( afe Europe, Cafe Kunerth), u kojima se nalaze svakojake novine,
pozivlju na slatki nerad. Samo se je arija neizmijenjena u u v a l a .
Onih e z d e s e t i vie uliica, to je sastavljaju, j o su i danas prave
turske uliice. U niskim d u a n i m a , koji su spram ulice otvoreni, sjede

U ariji.
trgovci p r e k r t e n i h nogu i oekuju kupcu. panjoli su istinabog v e do
nekle preli u velike d u a n e na drugim stranama u gradu. Muhame-
dovci ni danas j o ne znadu ni za kakvu konkurenciju ni zavist i ako koji
od njih nema, to ite, to e te sasvim prijazno poslati susjedu.
Nego u ariju, kolike znam. nije j o nikoji trgovac zalutao tla uzme
duan. K a u , da bi t e k o i dobio, jer ovo je vakufska zemlja i mu-
hainedovski vakuf ne bi dopustio, da se u ariji tugj svijet naseljuje.
T u mora svaki stanar da je d o m a i ovjek, a za vjeru se ne pita.
Ne znam, je l i to istina, i prije bih rekao, da Evropejea ne v u e srce,
da se u v u e u te rupage, gdje nema prostoru za n a m j e t a n j e , pa se
ak ni p o t e n o ne m o e stati. No sve da je taj glas istinit, ne bih
vakufskoj upravi zamjerio. A k o igdje, a ono u pokrivenim hodnicima

Sarajevsko cigane.

Bezistana velike kamenite prodavaonice treba da domai obrt

i d o m a a industrija nagje z a t i t e , Strani trgovci imadu ulicu Pranje
Josipa nekadanji Galata-sokak C e m a l u u , Ferhudiju, Rudolfovu
i druge ulice. Gdje su prije stajale jedino k u e i m u n o g a i bogatoga
svijeta, tu je danas d u a n uz d u a n . Istonjaki to v e nije vie, jer
u pravom turskom gradu t r g o v a k a je e t v r t sasvim odijeljena, pa se
i obrti dijele po ulicama, l s t o n j a k u nigda nije k u a uz trgovinu. U
svojoj kui hoe on da je sasvim na miru i da bude gazda sebi i
svojoj porodici. Poslom se bavi u svojem d u a n u u ariji. Tamo sjedi
od jutra do mraka, dok mujezin ne oglasi sa munare a k a m . Onda
zatvara d u a n i v r a a se kui. U duanu d o e k u j e i znance, tamo
dvori m u t e r i j e i prijatelje ernom kavom, tamo nudi cigarete i l i ibuk.
U d u a n u prostre ilim i na njem sjedi, a zimi dolazi jo mangala,
posuda od mjedi s r a a r e n i m ugljevljem. na kojem si pogdjekada ruke
ogrije. Maka mu je obina drugarica. Uvijek on ima vremena, a i
kod prodavanja ne srce i ne uri se, i taj se tihi ivot prekida samo
kada je vrijeme za molitvu, jer onda se po zakonu mije i ide u naj
bliu damiju.
No zato ipak nije arija mrtva,; sve tu vrije i kljua, a kada
bude v a a r s k i dan, gurba je i u r b a u uskim ulicama i itava je
muka. ako natovareno ivince sa svojom robom i l i kola p r e p r i j e e
promet. Tarae je jadan, sve samo okruglo o b r u e n o kamenje, jedan

Trhonosa, hamal.

kamen visok, drugi nizak, jame izgaene, da noge propadaju. U cijelim

ulicama nema nita v e povra. T u su nasuti cijeli bregovi od lube
nica, krastavaca, paprika, luka, kupusa i voa, drugdje se opet pro
daje meso sve na ulici, svuda vise oderani j a n j i i ; med njima je
opet pekara, u kojoj pravi turski pekar e k m e k d i j a pred cijelim
opinstvom pee nekvasne plosnjate niske hljebove, onda kuhinja, ili
mala m r a n a kavana, gdje od ma i brija brije lubanje. U mahove
zaurlaju u sav glas prodavai, to obilaze sa svojim espapom, i l i
se s piem protiskuju u guvi, a kafedija se sa bakrenim ibrikom
i nekoliko fildana uri k svojoj muteriji, koja ne moe da ode iz
d u a n a . arija je i zborite prosjake, a prije je tu bio i glavni sa-
stanak bezbrojnim psima bez gazda, no ti su psi sada v e prilino
potamanjeni.
U d u a n i m a i m a najvie evropske robe, ali se nalaze i i s t o n e
tkanine, bosanski, turski i persijski ilimovi. Osobito je d r a e s t a n fini
bosanski bez, protkan zlatom i srebrom i l i upljikastim krasnim uzor
cima, koji je u stranom svijetu v e n a a o dobru progju. Osim toga
t a u i r a n e i filigranske radnje, lijepo bakreno posugje i inije, ibrici i
servisi, buhurdari i t. d. T e su stvari obino kalaisane i iskiene dra
esnim uzorcima i arabeskama, no dobivaju se takogjer i posrebrene,
p o z l a e n e i l i s istom mrkom bakrenom bojom. Sve su te prave bo
sanske tvorine od takve osebujne krasote i takvim su umjetnikim
ukusom izragjene, da divno pristaju u svaku i najodabraniju
k u u . U raznim d u a n i m a ima izvrsnih noeva i m a k a z a ; esto su

damascirani, s izragjenim listovima i dralima, Makaze su d u g a k o ,

uzane, kao t o su se u srednjem vijeku radile, naprstine su na perima
i imaju konkavne o t r a c e , kako je danas to obiaj jedino j o na istoku
i n Norvegiji. U Bosni i h u svagdanjem prometu v e istiskuju evropski
uzorci. Osobito je dobra i mnogo prolazi bosanska k o a r s k a roba. iski
e n a vezom, kao t o je u o p e v e i ' d o m a a nonja ukusno gajtanima
iivena.
Sasvim je prirodno, da su mnoge stvari, to su se u Bosni upo
trebljavale, morale izmijeniti oblije i da ih strana roba istiskuje.
Zato se mora odati potpuno priznanje zemaljskoj vladi, t o nastoji
kolikogod moe, da se umjetni obrt odri i nanovo oivi, te njegovim
tvorinama pribavlja v e u progju u stranom svijetu. T o je osobito
 Begova damija
u Sarajevu.

polo za rukom s taui-

ranim stvarima, zlatnim
i srebrenim inkrustaci-
jama na drvu. s a v a e n i m
i kueanim bakrom i dra
gim Kamenjem. U Sarajevu, Foi
i Livnu osnovala je vlada ze
maljske umjetniko - obrtne ra
dionice, u kojima se ta si ara
umjetnost uva, njeguje, te se p r a k t i n o upotrebi]uje takogjer i za
moderne stvari. T u su sve sami muhamedovski mladii, koje stari
majstori u e svojoj umjetnosti. Lijepi radovi njihovi stekli su veliko
priznanje na obrtnoj izlobi u Beu, a takogjer i u Berlinu, P a r i z u i
Londonu. Na godinjoj izlobi bosanskih radova u B e u ima stvari
najvie s a v r e n o s t i , najnjenije elegancije. Mora da se udi finim
oblicima, d r a e s n e poredanim bojama, ukusnim risarijama na vazama,
bonbonijerama, kutijama, okvirima za ogledala i fotografije, slikarskim
stalcima, paraventima, stalcima za, itanje i za kuran, tanjurima, ta-
sama, svijenjacima, e t k a m a , cigariucima, iglama za eire, broevima,
z a p i n j a a m a , dugmetiina za m a n e t e , kasetama z a jedalo, divitima,
suncobranima, k o p a m a , k o t a n im noevima, d r a l j i c a m a za, kiobrane
i t a p o v e , lepezama, stolicama, p e k u n i m a , kutijama za cigare, ara-
ima, a a m a , lancima za satove, pepeonicnma, tavama, ibricima, vre
vima, servisima za moku i puti i t. d. I za tkanje ilimova vlada je
na B i s t r i k u osnovala zasebnu radionicu, u kojoj se t k u izmirski, per-
sijski i bosanski ilimovi s divnim d o m a i m uzorcima. Sijaset djevo
j a k a svake vjere ovdje se p o u a v a i nalazi dobru zaradu.
Tkanje ilimova nekada je u bosanskom k u a n s t v u bilo veoma
znamenito. Z n a se, da je ilim glavno p o k u t v o u istonjakom stanu,
te se je i u Bosni nada sve pazilo, da se t o ljepi ilimovi izra

U zemaljskoj tkaonici ilimova u Sarajevu.

(Sprijeda o s o v i m razboj zsi p c r s i j s k c - i l i m n v t \ sirapi pnloit za ikaiKv)

gjuju. N o kako je za osmanlijskoga gospodstva gospodarstvo u o p e

propalo, i ova je industrijalna grana morala da strada, te se u drugoj
polovici ovoga vijeka rijetko nalaze dobri radovi. Radilo se je naj
jeftinijom vunom i anilinske boje dogjoe mjesto starih dobrih vunenih
bojadila. Zemaljska je vlada svratila svoju panju na tu industrijalnu
granu. No kako se je moralo paziti na konkurenciju evropskih trita,
od koje nema izmaka, moralo se je veoma oprezno raditi te se zato
nije stalo od ma u svoj zemlji iznova dizati tkanje ilimova, v e se
je ponajprije osnovala zemaljska radionica samo u Sarajevu. T a je
radionica uzela z a d a u , da p r i h v a a Stare dobre uzorke, da brino oda
bire najbolju domau vunu i dobra bojadila, te da izragjuje ilimove,
kojima nema prigovora. Dalje da se koristi i tugjinskim finim mate
rijalom, te uz veliku vjetinu bosanskih tkalja da proizvagja i takve
stvari, koje odgovaraju zahtjevima u zapadnoj Evropi, napokon da
ilimovima nagje progju i izvan Bosne.
Bosanski su ilimovi poglavito vrijedni radi svojega i s t o n j a k o g a
haraktera. D a se taj istonjaki harakter najpouzdanije i n a j b r e oivi,
bilo je najzgodnije zagledati u pravu domaju te umjetnosti, istok i
osobito Persiju. Zato se je za zemaljsku radionicu ilimova uzeo per-
sijski slikar, kojemu je z a d a a , da staro uzorke obnavlja u nekadanjoj
klasinoj istoi, te da i zasniva nove sasvim istonjake osnove z a
ilimove.
Z a kratko se je doba postigao najljepi uspjeh, te se je s mje
seca na mjesec moralo uzimati sve vie radnica. U posljednje doba
s t a l o se je u toj radionici velikim uspjehom i plesti ilimove. Radio
nica je snabdjevena s v i m potrebitim pomonim sredstvima; na elu
joj je s t r u n j a k a uprava, tehnik H . Panitschek i hemik Hoffmann. a
osoblja je koncem godine 1895. imala 2 poslovogje, 2 nia majstora,
4 poslenice, koje pouavaju, 6 s u k a i c a . 95 radnica, )i bojadisarska po
m o n i k a i 28 p o e t n i c a .
Za dizanje i u z d r a v a n j e fabrikacije beza i veziva brine se vlada
time, to je osnovala poslovnicu, koja pojedinim valjanim radnicama
badava daje razboje (stanove) i dalje im uzajmljuje materijal, pregju i
svilu. Gotove poslove kupuje vlada bez obzira na progju i onda ih
prodaje kao i radove zemaljske radionice. Koncem godine 1895. tkao
se je bez na 406 razboja (stanova), t o i h je ze
maljska poslovnica razdijelila radnicama u kota
rima Sarajevu, Mostaru, Bugojnu, T r a v n i k u , Stocu
i Trebinju.
U ariji je ogromni Bezistan, to smo ga
ve spomenuli. Prostire se od ulice Pranje Josipa
do Ferhadije. vrsto je gragjen kao klisura i
sretno je preivio sve velike p o a r e , t o su se
deavali u S a r a j e v u . Samo svratiste njegovo,
Taali-han, izgorjelo je u poaru godine 1879., te
i danas j o lei r a z r u e n o . A k o ugjemo iz ulice
Franje Josipa, naii e m o ponajprije na te pro
strane ruevine. T u s e j e sagradilo nekoliko tala.
Desno onda nailazimo na prilino niska v r a t a ; Motiv iz
nekoliko stepenica silazimo i dospjevamo u m i - Begove damijo.
etinu polutamu, uz koju nam oko istom mora da privikne. Sada tek
z a p a a m o sve jedan d u a n u z drugi, u glavnom hodniku i u dva po
p r e n a , valjda vie v e stotinu. D r e te d u a n e sami muhamedovci i
panjolski jevreji, a dobiva se u njima ponajvie platno. Ovdje Turkinje
najragje kupuju, a kada je zapara ili runo vrijeme, divno se je u ovim
prohladnim prostorijama e t a t i , razgovarati, ejenkati se i uza to srkati
kavu. Ako si pri tom ustrpljiv i d u r a a n . moe tu ispitkivanjem da
izigje na vidjelo koja dragocjena stara tkanina i l i koje z a u d n o zlatno
vezivo iz kakvoga harema, a znadu se nai i pravi mirisavi latak iz
Mosula i Bagdada i l i zlatom vezene cipele, kao da su z a sitne noice
koje hurije u sedmom nebu prorokovu. No samo malo po malo raza
stire pred tobom muhumedovac svoje blago i iznosi komad p o komad
iz kakvoga skrivenoga mjesta. Ne srdi se on, ni ako u njega n i t a
ne k u p i . Mirno on e k a dalje i samo panjoli iz svega grla viu, da
namame kupce.
Kada, pregjemo Bezistan, nanovo nas okupi ulina, buka. Opet
e m o da joj se uklonimo, da pohodimo i da se n a u d i m o najpono
snijoj muhamedovskoj gragjevini u Sarajevu. To j e impozantna B e
g o v a d a m i j a , odma uz Bezistan. Ogromni taj boiji hram sagradio
je G a z i - H u s r e v - b e g . Nije to samo prva d a m i j a u Bosni, v e zauzimlje
i u svom i s l a m s k o m svijetu odlino mjesto. Damija je u dvoru, okru
e n o m niskim z i d o m ; u tom je dvoru pod ogromnom starodrevnom
lipom monumentalna e s m a z a obredno umivanje. D a m i j a je golema
zgrada B kube ti ma. Iznutra j e iskiena s a m i m r e e n i c a m a iz kurana
i istonjakim arabeskama. Spram u l a z a i u pravcu na Meu stoji
kibla. kamen, koji ima da, prikazuje grob prorokov. Lijevo je od
kible propovjedaonica, a desno mimber, odakle se u petak moli mo
litva z a halif'u, a u nekim prigodama i za cara i kralja, Franju Josipa.
Damija je sasvim nanovo opravljena, a pod joj je pokriven krasnim
ilimom. Odma uz nju stoji grobnica njezina osnivaa. Hodu nas je
t a m o o d v e o u o d a j u , g d j e j e lijes Husrev-begov i njegove ene (drugi
k a u : njegova sluge), prekrit c r n i m pokroveima. izvezenima zlatom.
Na podu je i l i m , a z i U o v i su okieni r e e n i c a m a iz kurana. D v a stava
muslomana zgurila s e uz lijes i molila. Nije ih smela n i kripa naih
cipela, ma da su morali uti, da s u nevjernici uli u s v e t i t e . U dvo
ritu kod e s m e i m a kamen na oblik stupa, a na kamenu sredinom
l j e b . To je t a k o zvani arin kamen". K a u . da, je jedan paa p r i -
1
mjetio, da se trgovci slui razliitim a r i n i m a . Da tomu doskoi, po
stavio je pred damijom u dvoritu taj kamen, na kojem lijeb i m a
t a n o turski arin, da svaki kupac i m a mjeru i t a k o se m o e da uvjeri,
jesu l i ga prevarili.
 U zapadnom kraju dvorita stoji sasvim za sebe visoka e t v e r o -
uglasta sahat-kula. koja kazuje na 24 sata.
Spram sjevera stoji suprot damije K u r u m - m e d r e s a (olovna
b o d i n s k a kola"), stara prizemna zgrada s lijepim dvorom sa stupo
vima. Gjaoi tu ive u malim jadnim sobicama; svakako se tu niim
ne o d v r a a duh od nauke.
A k o pogjemo dalje k istoku spram grada, d o s p j e e m o k velikoj
novoj zgradi, koja te se impozantno doimlje. Gragjena je u m a u r i k o m
slogu crvenim i u t i m opekama (crveno i uto boje su iz bosanske za
stave). T o je gradska vijenica, u kojoj se skuplja sarajevsko gradsko
vijee. P o opin
skom statutu od
10. prosinca 1888.
gradska se uprava
osniva na reprezen
taciji i avtonomiji.
Na elu B U upravi
n a e l n i k i podna-
elnik, koje imenuje

vlada, a uz njih ima nad

zorni organ vladin povje
renik. Gradsko se vijee u
trei dio imenuje, a dva se
dijela biraju. Ima u njem
24 l a n a i to po razmjeri
vjera u gradu 12 muhame-
dovaca, 0 pravoslavnih, 3
katolika i 3 jevreja. Biraju
se na tri godine. Izbornik
je svaki bosanski i l i austro
ugarski pripadnik, koji neko odregjeno vrijeme ivi u Sarajevu i p l a a
na nekretnine 2 for. poreza, tecivarine 9 for. ili t o a r i u e 25 for. Z a
pasivno izborno pravo treba imati trostruki taj cenzus. Inteligencija
ima pravo da bira sve ako i nema poreznoga cenzusa. Vjere ne oda
biru svaka za sebe, v e svaki bira moe po onom odregjenom broju
glasovati za sve, koji se odabiru. U svakom gradskom kotaru sara
jevskom ima muktur i ti su muktari eksekutivni organi gradskoga
naelnika.
 Danas je naelnik sarajevski Mehmetl beg K a p e t a n o v i . od bo
gatije, vlas teoske porodice. Uenjaci, to su se okupili bili na arheo
lokom sastanku u Sarajevu, imali su zgode, da ga vide u njegovu
domu kao pravoga i s t o n j a k o g a ' d o m a i n u ; no slabo je koji valjda
od njih znao, da je Mehmed beg pjesnik i da je izdao i knjigu na
rodnih r e e n i c a pod imenom Narodno B l a g o " . T a zbirka od 4300
r e e n i c a sjajan je rezultat ustrpljiva rada kroz tolike godine. Pred
govor u knjizi knjievna je majstorija; napisan je krepkim i krasnim

Beledija,
gradska vijenica u Sarajevu.

narodnim govorom. T o je kao kita d o m a e g a cvijea, vezana reeni

cama, da i t a o c a razblai i na itanje navede.
Ne e valjda biti s gorega, da ovdje spomenemo iz Kapetano-
vieva N a r o d n o g a B l a g a " nekoje najobiajnije r e e n i c e , jer u tim se
r e e n i c a m a zrcali narodna d u a kao igdje.
Samo se po sebi razumije, da se u ivotinjskom ivotu, osobito
kod domaih ivotinja, najvie nalazi prilike za motrenje i sravnjivanje.
m
Tako se kae o p s u : P a s laje i na, cara* Na siromaka i psi laju."
 1
0 ustrpljivu se psu opet k u e : Ne laje. dok mu ne slane na rep ',
ili kada se ta strano pretjeruje: Nisku tarabu i psi preskakuju."
V e o m a je z n a a j n a r e e n i c a : Tko hoda po selu, ugrie ga psi ili e
nai ruak." Govedo se spominje u razliitim slikama: Teko je bije
snim kravama repove povezati." (J b o g a t a a su i volovi pametni."
Komu je ao ulara, izgubie tele". Sila je vigjeniji konj: Kenjcu nije
mjesta, gdje se atovi veu." .,Gledaj konja irokoga vrata, a djevojku
golema uzrasta." Pazi konja kao prijatelja, a jai ga kao d u m a n i n a . "
Najbolji jo sir Bosancu oviji; zato k a e : Sir od ovce, mlijeko od
koze, a maslo od krave." Bosanski muhamedovci nigda ne spominju
svinje, no krani k a u : ist krmak nikada debeo", ili kada se govori
0 musavcu: Obuci svinju u zlato, opet e lei u kaljugu." Veoma se
zgodno k a e : Gost i riba trei dan smrde." 0 nezrelom se svijetu
govori: Jaja kakou, a kokoi ute." Najoriginalnije su reenice o en-
skinjama: enu je jedna. muka. bez koje se biti ne moe." ena je
zlo, bez koga se biti ne moe." ena, vatra, more, ne zna se, koje
je gore." Ujedljivo se ruga narod: ena je dobra, koja jezika nema"
1 e n a ne e kazati, to ne uje." Da se enske suze i u Bosni zna,
y
i d i se po r e e n i c i : ena ima uvijek po kesu suza uza se." ena se
11
pla, a hrsuz (tat) u krive jemine (zakletvu) uzda" i ena se smije,
kad moe, a plae, kad hoe." Kada se k a e : ene se psuju, a ljudi
S (
' sijeku", nije udo ni ovo: eniti se mladu rano je, a sla.ru kasno
je." Ni prija nije s gorega: ,,U petak si mi lijepa, u subotu dobra, u
nedjelju te pitam: koliko ima novaca V" No ni to nije najzgodnije, j e r :
enin novac, gotova svagja." Slabo je idealna poslovica: enu, djecu
p s a treba biti i hraniti"; ali opet se v e l i : enu i dijete junak ne
bije, ve Ciganin." Da zloj eni nije gjavo dorasao, zna se i drugdje,
no Bosanac j o k a e : ena kunica, ptica pjevaica i voda. koja iz
vire, nita ti ovoga svijeta boljo", ili uz malo manje hvale: ene su
kao cvijee, neke miriu, a neke ne miriu." Samo sarajevske djevojke
kao da su u svem drugaije ve druge, jer o njima kae poslovica:
Tko uzme Sarajku, zaboravi i oca i majku."

T o m utjeljivom r e e n i c o m rastajemo se s Mehmed begom i sa

sarajevskom gradskom vijenicom, pa e m o skoknuti asom u kiraet-
banu, lijepu muhamedovsku itaonicu, i skrenuti onda na B e n d b a u ,
da se malo okrijepimo. B e n d b a a je kavana sa b a o m , kuda svijet
mnogo zalazi. Miljacka tamo izmed klisura ulazi u pravo gradsko
podruje i t e e onda u irokom koritu spram zapada. Pred nama je
tu nad vodom tiha turska mahala, sprijeda malena damija s divnim
e m p r e s i m a i jablanovima, za nama drvee u bai, a s desna se j o
potmulo uje promet u t r g o v a k o m kraju, koliko ide na eh-ahin-
upriju. U b a i i odma uz vodu i nad vodom stoje paviljoni, kao to
ih volu muhamedovci za kef i kakvi se skoro svuda nalaze na lijepim
mjestima. Ovo je jedno od najumilnijih mjesta u svem Sarajevu i tu
sam j a u stara vremena nebrojeno puta sjedio, sanjario a i radio.
K a d a sjedi tako uz vodu i nad vodom, to ti uz njezin ubor teku
misli sasvim drugaije v e u tmurnoj sobi i uz svaku r e e n i c u pjevaju
ti ptice svoju pjesmu, kao da ti h o e da odobravaju. No najivlje je na
B e n d b a i po noima uz ramazan. T u se rasvijeti b a a a r e n i m Inm-
pijonima, zasvira arapska glazba, zaori pjevanje, te ozbiljni muslomani
oive uz kavu i e r b e t , uz nargilu i ibuk. O v i ti dani i noi omile
srcu, da ti se ne e izbrisati iz pameti i s j e a e ih se i u docnije
doba velikom enjom. A k o sada dalje pogjemo uz obronak novom
cestom, to se kasnije penje u zavojima gore na grad na, tako zvanu
-utu tabiju", naii e m o j o na nekoliko kavana s b a a m a , no
nijedna od njih nema za stranca onog intimnoga a r a , t o ga ima
Bendbaa.

K a d a dogjem u Sarajevo, sve me srce v u e , da i z toga b u n o g a

ivota zagjem u stari kraj gradski, na g r a d " . Od B e n d b a e se dolazi
onamo prilinom strmim putom b r e v e serpentinskom cestom. Ovdje
na visini z n a da e nai j o komad staroga Bosna-Saraja. G r a d je
o k r u e n zidinama i tu se nekada nije smio k r a n i n naseljavati; danas
toga vie nema, no taj je kraj u z d r a o isto muhameclovsko oblije,
makar da kod jedne male turske kavane ima napisano n j e m a k i : Hier
sind Tabak und Cigarren, sovvie Bier zu haben." (Ovdje se dobiva
duhan, cigare i pivo.) T u prolazi uskim ulicama sa vratolomnim ta
racom i u k l a n j a se barama, t o su se kojegdje pred k u a m a slegle.
K a t k a d a se sukobi kojega muslomana, koji z a u g j e n o i nepouzdano
motri stranca. A stranac i onako samo potajice baca pogled na mu-
 o b a k e na prozorima, za kojima m o d a koja tamnooka krusotica ami
u haremu. ak i djevojke, koje se u Sarajevu ne kriju, dok ne budu
u d a v a e , ovdje odma prevuku prugastu maramu na lice, im skobe
Evropejca, koji se usugjuje da smeta taj mir i da prodire u osamu
muhamedovskoga srednjega vijeka.
Isto oblije kao i danas mora da je imao grad i onda, kada su
ga dva. plemia, Sokolovi i Zlatarevi. oko polovine 10. vijeka osnovali.
Nije dananje Sarajevo nastalo u dolini, ve gore na brijegu, gdje je
odasvuda z a t i e n o . Malo po malo ispruilo se je ukraj Miljaeke, kada
se je osmanlijsko gospodstvo uvrstilo i veliajna Begova d a m i j a ve
bila izgragjena. B i o je d o d u e j o za rimskoga doba u sarajevskoj
dolini grad ,,Ad Matrieem" ; no taj je grad bio valjda blizu vrela Bosne,
nedaleko od Ilide, a bie da se je i s r e d o v j e n a Vrhbosna uzdizala
takogjer tamo vie spram Blauja. Vrhbosna je bila sijelo k a t o l i k o g a
biskupa, a upfani su stolovali u tvrdom gradu Starigradu, koji se je
uzdizao istono od d a n a n j e g a Sarajeva na visokoj klisuri u roman
tinom tjesnacu Miljaeke. R a z r u e n i temelji i zidine jedini su danas
svjedoci nekadanjega njegova, sjaja. I kada je dananji grad davno v e
stajao, nije to bio pravi glavni grad u Bosni, jer osmanlijski valije
nijesu u njem stolovali. Ponositi i j u n a k i Sarajlije doputali su pai,
kada bi doao u Sarajevo, da ostane samo e t r d e s e t i o s a m s a t i ; i n a e
je valija stolovao u T r a v n i k u . Upravljalo je Sarajevom d o m a e plem
stvo. Istom iza ustanka godine 1831./32. uzme vezir K a r a Mahmud
ovdje stolovati te dade uvrstiti Goricu. No docniji valije o s t a d o e
opet u T r a v n i k u , dok godine 1850. Omer p a a ne slomi za vijek be
govsku vlast i tako Sarajevo ne ostane glavnim gradom u zemlji.
Svi oni esti poari, to su od vijeka bivali u Sarajevu, poharali
su svagda samo donji kraj, v a r o . Grad, to jest tvrgjava. nije nikada
postradao, pa ni godine 1697., kada je princ Eugen na svojem glaso
vitom pohodu d o ao do Sarajeva i za kaznu ga zapalio. Sve one iste
stare k u e , to i danas stoje, gledale su taj poar, kao i docnije go
dine 1879. K a o da su i u istinu nerazorive, gdje su v e toliko nevolja
sretno prekuburile. N a oko nijesu te k u e lijepe, no iznutra su svagda,
iste. U starim turskim k u a m a u gradu, to sam ih vidio, n e t o me
se je osobito prijatno dojmilo. To su lijepo uregjeni vrtii, zasjenci i
ivice, o kojima ne bi ni slutio, da ih ima za ovim ruevnirn zidovima.
A onda svuda ptiji cvrkut, u svakom dbunu slavulj, slatko bi-
ljie bulbul u r u i n j a e i m a " , kako arapski pjesnik pjeva. T u bi bilo
lijepo malo otpoinuti od zemaljskoga ivovanja, odmoriti t e k u glavu
i uz poslugu koje Fatme i l i Mejre srkati crnu kavu i iz haia piti
zaborav.
 Ali brzo to se vrati opet u evropski ivot. Vojsku te sjea zapada.,
a na viegradskoj kapiji stoji gradski inovnik, da uzima potroarinu
od seljaka, koji dotjeruju marvu na p a z a r . No izigji nekoliko k o r a a j a
napolje i opet e disati pravim bosanskim ivotom. Uz put je stara
turska kavana, kuda muslomani rado zalaze. Veranda tu visi sasvim
na obronku, a sve osjenjuje lipa, kojoj v e ima nekoliko stotina go
dina. J'ogled ti odavde dopire daleko u dolinu Miljaeke i Moanice,
tamo gdje su kod vrela Moanice t e h n i k e naprave za sarajevski vo
dovod. I taj je vodovod s t e e v i n a najnovijega doba. Onda baci oko

Dolina Miljaeke i viegradska kapija u Sarajevu.

u divni gorski kraj, kojim se daleko u nizini vijuga nova cesta u Mokro,
a na. obronku s druge strane stara cesta na Alifakovac pa na K o z i j u
upriju.
Tamo je prijatno mjesto za ..kef". Odbija sitne o b l a i e finoga
trebinjca i sanjari. 8a ute tabije ili j o bolje sa bijele tabije, to je
u sjeveroistonom uglu grada, ili i s Alifakovca na lijevom brijegu
Miljaeke treba da, vidi Sarajevo po noi uz bajnim. K a d a se oglasi
a k a m i s munara odjekne u jasnim glasovima vjerska r e e n i c a : ,,La
 ilah il A l l a h , Mohammed rasni ullnh", zaplamte svuda kao vijenci od
svjetla na d a m i j a m a i munarama. Nizovi sitnih lampica, iz kojih su
esto sastavljena turska pismena, idu na zidovima s jednoga v r k a na
drugi, tako te Sarajevo sa svojih vie v e sto damija kao da je iz
koje prie iz tisuu i jedne noi. S visine se vidi, kuda se je ispruio
taj prostrani g r a d ; rekao hi, da se je za itave satove dalje prostro.
Naokolo po b r l n a m a sve ista slika. Svud usred zelenih b a a svijetle
se d a m i j e ; k u e su samo toliko obasjane, da im se vide obrisi. Tko

Vodopad Skakavac kod Sarajeva.

je to jedared vidio, nikada ne e zaboraviti; o s t a e mu jednom od

najljepih uspomena.
P l o o m se s p u t a m o s grada, da pohodimo erijatsku s u d a k u
kolu, divnu zgradu u m a u r i k o m slogu. Sagradila j u je Badanj a uprava.
Ovdje se ui muhamedovsko pravo, to jest one e r i j a t s k e odredbe,
koje se tiu b r a n o g a , p o r o d i n o g a i nasljednoga prava u muhame-
dovaca, te se po sudbenom ustrojstvu i danas j o u Posni dre.
 erij ataka sudaka kola u Sarajevu.

Seri zakon obuhvata sve odredbe, koje se tiu dogmatike,

obreda, javnoga i privatnoga ivota u muhamedovaca. Seri jo prvo vrelo
muslomanskomu pravu, a osnova, mu je kuran kao sredotojo sviju od
redaba za svaki mogjiisobni saobraaj muhaniedovaoa u cjelokupnosti,
te i svakoga pojedinca u privatnom i javnom ivotu. Kako je kuran
udoeu spram priprostih patrijarhalnih prilika onoga naroda, iz koga je
prorok potekao, sasvim je prirodno, da doenije, gdje se je islam sve
jae irio, nijesu vie odredbe kurana, dostajalo, da budu odlunim pra
vilom u svakom dogmatskom, obrednom i pravnom pitanju. Sto bi se
javilo. Zato se je poseglo unatrag kao na drugo pravno vrelo na pre
daju iz ivota prorokova, naime na njegove nauke i djela (hadis i sunnet),
to ih prorok nije zapisao, ve usmeno ostavio. (Pravosugje u Bosni
i Hercegovini" od Eduarda Eichlera, vladina savjetnika u Sarajevu. I5e.
c. i kr. dvorska i dravna t a m p a r i j a ; u njemakom jeziku.) Ovamo jo
idu kao tree pravno vrelo jednoglasne odluke i zakljuci prvih imama,
t. j . prve etvorice nasljednika Muliamedovih (halif'a Abubekra, Omara,
Osmana i Alije) i mutehida, kojima spadaju osnivai pojedinih sekti i
njihovi najbolji uenici (idmai ummct). etvrto je napokon pravno vrelo
kijas", t. j . odluke islamskih pravnika u analognim sluajevima. Od
luke su sastavljene prama duhu prvih triju vrela sve do zbirke fetvi
(odgovora) u posljednjim vijekovima. Ta vrela muslomanskoga prava
priznaje poglavito sunitska sekta, a s a d r a n a su u naukama velikoga
imama A b u llanii'e i njegovih takogjer glasovitih uenika Jusufa i M u
hameda, koji su ivjeli u osmom vijeku kranskoga doba. Abu Kanite je i
osniva onog ogranka sunitske sekte, koji se je po njem nazvao hane-
fitima (ili azemitima). T a je sekta zavladala, u osmanlijskom carstvu.
Ovoj raspravi ne moe biti svrha, da j o dalje zagje u t a n i n e erijat-
skoga zakona; dosta je, ako spomenemo, da je po onom, to rekosmo,
Vrijatska kola u Sarajevu muhamedovska pravna, akademija.
Odavde se je vrijedno uspeti na L o g a v i n u i pohoditi samostan
d e r v i a b u k a a , Sinan-tekiju. Fanatike dervie u Bosni se ne pazi oso
bito. Evropskim su oni posjetama privikli, a u e t v r t a k na vee pu
taju z a ulaznice ak i strane enskinje, da gledaju njihove vjerske
obrede. Stari je derviki samostan u zatiju, a na oko jadan i r u e v a n .
Doekuju te mirno i nita ne pitaju, v e te popnu drvenim stepeni
cama na iroku drvenu galeriju i reknu t i , da tamo mirno sjedi. K a d a
ti privikne oko uz mrak, vidjee, da si u velikoj odaji sa kubetima.
Rasvijetljena je odaja samo s nekoliko potmulih svijea. Pred kiblom
stoji kotunjav starac sijede brade, sa u t k a s t i m kaftanom i sa zelenim
eihovskim sarukom. Pred njim u krugu nekih dvadeset pristalica u
obinoj dnevnoj odjei bosanskih muhamedovaca, Odjedared zapoinje
molitva, zikr".
Seih Edhem E v a n i k o v i zapjeva pronicavim drhtavim glasom
vjersku ispovijest, to je oglauje petput dnevice i mujezin s visine
munare. Triput izastopce, sve pronicavije, ori klik: Allah akbar!"
Bog je najvei uz vjersku ispovijest, da te srsi prolaze. Dervii miu
malo i polako glavom i uz svaku kretnju uje i m se t e a k dah. Hajja al
u
es-salat! (Hodite na molitvu) klie starac. Hajja al el falila!" (Spaa
vajte se.) Allahu akbar, l a ilahe ili' A l l a h ! " Svaka se r e e n i c a po
navlja i dervii uzimaju sve bri tempo. Dublje i naglije nagi nj u glave
i z a njima sve gornje tijelo; disaj je sve glasniji. J o jedan klik,
i iz disanja je nastalo hripanje. Diu i k r e u se svi u isti mah i odje-
dared, sasvim po taktu. Ovjeene se ruke dodiruju zemlje, iz hripnnja
nastaje glasno ,,hu", a to znai On", B o g . E k s t a z a zapoinje. Neko
liko fesova i saruka odleti, dugaki perini na izbrijanim uokrug gla
vama poskakuju a s na lice, a s natrag. U nukanje zbora, koje sve
vie prelazi u jecanje, u m i j e a se Allaha" kojega zanesenjaka. Znoj
im t e e s lica, gdjekojemn se zapjenila u s t a ; jedan se zarumenio kao
krv. drugi problijedio kao smrt. Sada skoi jedan mladi usred polu
kruga i stane se ispruenih ruku vrtjeti kao zvrk. Sve bre i b r e .
Dervii uokrug prestanu se naginjati, a s a k , da nagju sape. Onda
stanu dervii ponajprije glavu pa sve gornje tijelo kretati, kao da ih
se gurka, a s na desno a s na lijevo. To sve b r e ine uz divlje hu-
Bojanaki dervi.
kanje, : i mladi upro oi u nebo te se r a i r e n i h ruku svejednako vrti.
Sve je bljegji i bljegji. V e je siv kao mrtvac. Oi mu se zaklapaju.
Gledaocu se vrti glava, jer dulje od po sata traje ta strahota. Svaki
a s misli, da e se fanatik sruiti, no sve dalje ori monotono pje
vanje e i h o v o .

Propovjedaonica u staroj pravoslavnoj crkvi u Sarajevu.

U jedan mah s kretanjem prestaje i nukanje, zikr" se je

svrio. Jedan dervi staje da gasi svijee, a svi drugi redom dolaze
s najveim potivanjem starcu eihu, koji jo jednako stoji pred kiblom,
i duboko mu se klanjaju. K a k o mu se koji pokloni, eib ga dvared
u
Ogrli. Onda dervi mirno odilazi, a za njim dolazi drugi. Priprosta pri-
rodnost toga nijemoga prizora ne moe se opisati. A u odaji je sve
m r a n i j e ; svijee se jedna za drugom potmule, dervi za derviom
otiao i ostao jo jedini eih, najvii poglavica svojega reda. Jo dugo
nam zuji u u i m a k l i k : Hu hu, A l l a h akbar!"
N a istonom kraju e m a l u e lei stara pravoslavna crkva sv.
Arhangjela, sasvim sakrivena za itavom zidinom. C r k v a je ta iz onoga
doba, kada su Turci osnovali Sarajevo, pa so po njoj vidi, kako s e j e
k r a n s t v o moralo da priginje i plaljivo se sakriva za debele zidine.
Nema tu nikakvoga spoljanjega sjaja kao na modernim h r a m o v i m a ;
crkvica je u zemlju prosjela i sasvim u zemlju ugragjena, kao da h o e
da se j o manjom priini, samo da ne svrati na sebe panju haminih

Trnica u Sarajevu.

i fanatinih Osmanlija. Izgragjena j e sva iz tesana kamena; ide u

nepravilnu etvorinu a nema nikakvih uresa. P o d je za metar dublji
v e naokolo povrina, svod nije vii od osam metara. U crkvi j e po
m r i n a ; svjetlo upada samo na sedam malih prozora, sve jedan nad
drugim. U toj crkvi ima zanimljiv starinski obiaj, koga e valjda na
skoro i nestati. U uskrnji ponedjeljak okupljaju se tu u predvorju
srpske djevojke u d a v a o , u najboljoj odjei, okiene zlatnim i srebrenim
novcem, t o e ga dobiti z a miraz. T o j e oiti svadbeni vaar, a obja
njuje se time, t o se j e prije moralo djevojke sakrivati, j e r j e bilo
opasno, da T u r c i vide lijepu djevojku. Zato su se na ulici djevojke
obino krile kao i Turkinje, pa tu nije bilo b a lako, da se upo-
znas s djevojkom i da se oeni. Jedino kod bogatijega su svijeta
pomagale udaji t r g o v a k e veze oeve i l i koja stara rogjakinja pro-
vodadinica,
U e m a l u i je i hram panjolskih jevreja. Tamo ima dragocjen
thora-talmud i mnogo vrijednih ilimova. panjoli, kako se ovdje zovu.
potjeu od jevreja. koji su prognani iz panjolske, te ih osmanlijska
vlada godine 1576. i u Bosni naselila. Dolo ih je onda trideset po
rodica u Sarajevo, no za ova tri vijeka razmnoili su se silno te se
naselili i po drugim mjestima kao Travniku, T u z l i , Mostaru, Banjojluei
i t. d. Jezik im je i danas panjolski, no govore barem m u k a r c i
i hrvatski i druge evropske jezike. Svojim t r g o v a k i m duhom po
stigli su veinom blagostanje, a na dobru su glasu kod inovjeraca u
Bosni. e n e im se i djevojke odijevaju j o istonjaki i esto su van
redno lijepe.
Vrijedno je ovdje spomenuti i novu trnicu suprot gradskoga ko
lodvora, veoma umiljatu zgradu.
K a k o smo v e rekli, dijeli Miljacka, koja je obiajno tiha voda
no gdjekada i plaha bujica, Sarajevo u dva nejednaka dijela. Trgo
vaki je kraj na desnom brijegu. Tamo danas jak na sup Appel-quai
zajazuje rijeku, a elektrini tramvaj vozi otuda u polje. E l e k t r i n e
naprave slue donekle i za osvjetljivanje grada i zgrada, T a k o zvanim
Latinskim mostom" prelazimo na lijevi brijeg, gdje je negda bilo
sijelo sviju turskih oblasti. T u je ponajprije pred nama Careva da
mija, jedan od najstarijih hramova sarajevskih, makar i bez ikakvih
arhitektonskih osebina. B i l a je to svagda s l u b e n a damija i s njene
8
e je munare u petak vijao barjak s polumjesecom. Za damijom i
samo odijeljen lijepom b a o m s velikim predvorjem stoji novi konak,
nekadanja p a l a a valije bosanskoga, sagragjena istom godine ISliS.
Danas je tu sijelo zemaljskoga poglavice i vojnoga zapovjednika. Spram
k o n a k o g a dvorita uzdie se ukusna p a l a a vrhovnoga sudita, s lije
pim prekrivenim d v o r i t e m , koje je o k r u e n o otvorenim hodnicima. U
dvorite pada svjetlo kroz staklen krov sa utim staklima. B l i z u je tu
na B i s t r i k u i zemaljska radionica za tkanje ilimova, to smo je v e
spomenuli. V e l i k a vojarna, to j u je sagradio godine 1851. Omer p a a ,
stoji nedaleko od konaka na Filipovievu trgu, nekadanjem At-mejdanu.
Za tom vojarnom ide u vis put u najspokojnije turske mahale, no
evropske porodice staju ve i onamo prodirati.
 ]
Jp%% bosanskoga

U z tekiju sed
mero svete b r a e *
derviki samostan s gro
bovima sedmorice b r a e , ko
j i m a je po prii neki p a a u
stara vremena dao sasjei
glave penje se vratolo
man put ukraj potoka B i
strika gore u brda. I s t o n j a k a je kaldrma, po kojoj tu h o d a , ti pu
tovi, potaracani v e l i k i m kamenjem, izgaeni u toliko vijekova i puni
rupaga od nogu tovarnoga ivineta. Kamenje se je otralo i treba
da si dobar u skoku, ako e ovakvim putom da se p o p n e na brdo.
Bosanac to odvajkada, dobro umije; u prijanja se vremena nijesu te
ceste nikada popravljale, a ni sadanja gradska uprava sarajevska kao
da nije do sada smogla ni vremena ni n o v a c a , da naini iole dobar
put u one visine, gdje ive gazde, koji zbog s i r o m a t v a ne mogu da
plaaju poreza. To je jedan od najzanimljivijih krajeva, to ih u Sa
rajevu m o e da pohodi, T e k o je d o d u e onamo dospjeti, no ako
 dospije!, vidjee prilike, kakve
valjda n i na kojem drugom mje
stu, r u e v n e k u a r i c e , kakvima
se ne bi nadao u glavnom gradu,
a onda opet umilna mjestanca
s divnom prirodnom ljepotom.
Pogled s te visine naknagjuje
ti sav napor i muku. I ne do
pire ti oko samo u grad, v e i
d a l e k o u polje i u brda naokolo.
D i v n a je to fantazija u zelenilu.
Kudagod stranac u Sara
jevu ili u njegovu okoliu zagje,
ponajprije e ga iznenaditi mno
gobrojna turska groblja, to lee
med k u a m a . Ima ih valjda kojih pedeset, no niko se z a njih ne brine,
te su s t r a n o zaputena. Nema na njima e m p r e s a , to u junijim
islamskim zemljama, harmoninim sjenama zakrivaju rasap. Goli stoje
kameniti stupovi, to uz obadvije uske strune grobova stoje uspravni,
nakrivljeni i l i su i sasvim upali u zemlju. Po svakom se kamenu vidi,
iz kojega je stalea bio pokojnik. Tako na starim grobljima saruk u
spodobi jajeta oznauje j a n j i a r a , iljast saruk dervia, a nizak saruk
trgovca. N a gjekojim spomenicima i m a napisa, u nekoliko redaka, a,
nad grobovima znamenitih ljudi uzdignuti su a k i maleni hramovi na
Stupovima. T o je osobito na groblju na Alifakovcu. Spomenici za, en-
akihje svuda su jednaki. iljast spomenik oznauje grob enin ili ma
terin i rijetko se na njem nalazi koja rije ljubavi i sjeanja- No opet
n
bi bilo pravo po tom suditi, da su bosanski muhamedovci ljudi bez
sjeaja. T e k o da ima srdanijega i kuevnijega, porodinoga ivota
n e
g o kod njih. Mnogoenstvo je dozvoljeno, no u istinu jedva ga ima.
"efiko da je u Bosni nekoliko tuceta muhamedovaca, koji i mudu vie
V ( 3 (
' jednu enu, a gdje ih koji ipak ima vie, mora, da svakoj udesi
asebno k u a n s t v o . T u treba novaca i na koncu konca i muhamedovac
e
l s jednom e n o m sit i presit. e n s k a zanovetanja i oni dobro znadu,
d
u kui je obino e n a gospodar. ene su te v e i n o m marljive i ku-
(
v n e , a Turkinje, to sanjare na svilenim jastucima, e r b e t piju, duhan
puse i u slatkoj besposlici provode dan, rjegje se nalaze v e kod nas
nakinje, kojima nije potreba, da se brinu z a gospodarstvo. N o mu-
]
amedovkama u Bosni gore je nego l i njihovim sestrama po E v r o p i ;
&emaju me ni teatra ni koncerata, niti ikakve javne zabave. Dosada
s e
ubija jedino megjusobnim posjetama i izletima na lijepa mjesta u
 okoliu, gdje se onn teferiujc. Osobito se mora da pohvali kod bo
sanskih muhamedovkinja njihova urednost, radinost, vjetina u runim
poslovima, nada sve vezovima, i poglavito uzorni odgoj, kojim odhra-
njuju svoju djecu. Bolje odgojene djece nego to su muhamedovska,
a v e l i k i m dijelom vrijedi to i za k r a n s k u djecu u Bosni, nema ni u
kojoj zemlji. Bezuvjetna poslunost, potivanje i s t r a h o p o i t a n j e spram
roditelja do najkasnijega doba, to su osnove uzgoju i tko se o koju
od njih ogrijei, poinio je zloinstvo, koje ga iz svakoga drutva
iskljuuje. kolska je naobrazba razmjerno j o rijetka, no srce i d u a
je obino uzgojena, pa se ini, da je u tom pravcu islam veoma uz
gojilo djelovao.
Uope se u Evropi na B a l k a n u se vazda o zemljama preko

Tursko groblje na Alifakovcu.

Dunava i Save govori kao o Evropi sasvim krivo sudi o nutarnjem

muhamedovskom ivotu. Opisima kakvoga turiste, koji je samo po
vrno motrio ili i nita vidio, te sada kiti svoje pripovijedanje pusto
lovinama, kojih nije ni doivio, vjeruje se ragje v e zbiljskim pozna
vaocima, koji istina bog i s mnoge tajinstvenosti s a d i m nimbus i otvo
reno piu, da su muslomani, makar da su m n o g o e n c i i makar da
kriju svoje ene, ipak krv od n a e krvi i da se kod njih s u s r e e sve,
to i u n a e m narodnom ivotu vidimo. Samo velikoga dijela naih
opaina nemaju i to svakako nije grijeh. U Bosni, gdje su se ispre
mijeali turski i stari slovjenski obiaji, gdje danas u muhamedovstvu
nalazimo jo naih sredovjenih navika, tu se je bez sumnje vrijedno
baviti p r o u a v a n j e m . No to je veoma t e k o , jer je taj svijet sasvim
odijeljen i skriven, te treba e n s k e pomoi, da 86 u p o z n a s 8 njihovim
osebujnim obiajima i navikama, osobito u enskadije.
Jedan od najljepih obiaja, koji je po svoj prilici ostao iz kran
skoga doba, to je aikovanje. T o je isto kao u Nijemaca u austrijskim
i bavarskim zemljama ono postajkivanje pod prozorom, pa makar da
ovdje rijetko biva pod prozorom, v e obino k o d tarabe, stvar ostaje
ista. Adet" je, da se u petak i l i i u ponedjeljak turske ene i dje
vojke u v e e m broju okupe i odu same bez m u k a r a c a na teferi.
K a d a bude a k a m , onda se vrate i sada nastane po b a a m a , na k a -
pidicima i l i pred m u e b a c i n m ivot ispodtiha. K a d a je dan za asiko-

G u 8 1 a r.

vanje, smije m l a d i svojoj znanici, koju je m o d a samo vidio kao dje-

voje, dok se jo nije krila, utivo da prigje i da joj se stane lijepo
udvarati. T o se ini tako srameljivo i njeno, da se m o r a uditi
muhamedovcu zbog te pristojnosti. Sve je aikovanje u sasvim tihom
aputanju, poljubiti se skoro ni ne mogu, te jedino ako strast pregje
svaku granicu i prijei i m se, da se uzmu, ugovori se o t m i c a , koja
je tu u o b i a j e n a , ali v e skoro nestaje. U z aikluk uju se slatke Iju-
^ v n e p j e e , koje ne zaostaju za najljepim zvuoima zapadnjakim.
8 m

Narod u Bosni, makar da je vjerom rascjepkan, u ljubavnim pjesmama

nije razdijeljen, jer e n s k e i ljubavne pjesme iste su u muhamedovaca
i u k r a n a . Uope juni su Slovjeni bogati pjesmama. E p i k a i m do
d u e ima slabo promjene, radnja obino pada i l i se sasvim rasplinjuje,
no lirsko je blago divno. Epske pjesme, to ih bosanski guslari reci-
tuju stranim napolu pjevuekavim glasom i osobitim ritmom, priaju
o svakidanjem ivotu i o j u n a t v i m a ; pobjede i porazi na iroko se
opisuju, a l i nikakvo veselje ne uzdie srce p j e v a e v o i nikakva ga
tuga ne mori. Sasvim je to drugaije u narodnoj lirici. Ne bi skoro
ni povjerovao, da je to mirisavo cvijee niklo na onom istom polju.
Vragoliju, patetsku strast, razuzdano veselje, slatku melanholiju, j u n a k i
prkos i s r d a n u odanost: svaku icu ovjejega srca zna lirika da po
godi svojim slatkim melodijama. K a k o samo govori djevojka u bosan
skoj muhamedovskoj p j e s m i :

Oi moje, oi sokolove,
Tko vas gleda, sit se ne nagleda!
Osman agi v i ste najmilije.
A l govori Osmanova majka:
Nemoj, bulo, ljepoto djevojko,
Nemoj lice b'jelit ni rumenit,
Nemoj mamit mojega Osmana!
Otii u u goru zelenu,
Sagradiu od borova dvore.
Zatvoriu u dvorove sina."

A djevojka odgovara:

S a m o idi, majko Osmanova!

Oi su mi oi sokolove,
Otvorie od borova dvore,
Osman agi mene e odvesti."

I kako slatko zvui ljubavna tualjka El-Abd-Mustafina, to j u

je spjevao Potur U s k u f l iz Donjega S k o p l j a :

Kamo tebe, vjerna ljubo moja?

Davno l i te j a ne vigjeh o k o m !
T i si meni milija v e ivot.
Davno l i te j a ne vigjeh okom.

eljan sam te, srce, ogrliti,

Ne vidim te i uzdiem samo;
Srce mi se zaeljelo tebe!
Davno l i te poljubio n j e s a m !
Ljubavna idila u Hercegovini.
 T i si meni i duu i srea,
Ti si krasna kao kita rua.
Sunce moje, nemoj p o m r a l i !
Davno li to j a ne vigjeh o k o m !

Kao lie j a sam povenuo.

Iz oiju naviru mi suze.
Oj kaduno, ubie me b o l i !
Davno li te milovao n'jesam!
Obraz ti se ko r u a rumeni,
Srce ti se kao kos veseli.
Tko te ljubi, da se objesio!
Davno li te grlio nijesam!
Ne skrivaj se, nego mi izigji,
Jer bez tebe j a u izdanuti!
Gdje si, diko, u kojem si kraju?
Davno li te ljubio nijesam !
T u je pjesmu u n j e m a k o m prevodu t a m p a o u Abhandlungen
fiir die Kunde des Morgenlandes" nekadanji pruski konsul u Sarajevu
dr. Otto Blau. Uskufiju se smatra najznamenitijim od starijih muha-
medovskih pjesnika iz Bosne. Pjesme su mu izile u Carigradu u tur
skom j e z i k u i pismu. U Skuplju na Vrbasu pokazuju j o danas neka
danju njegovu k u u , a na p r u s a k o j ruevini, otkuda je divan pogled
na cvijetnu dolinu i na visove a r d a k - p l a n i n e , pokazuju mjesto, gdje
je najragje boravio.
Osobit a r lei u ovim stihovima, koji su opet turskoga porijetla:
Ne u da ti mjesec gleda oi,
K a d kraj tebe prolazi po noi,
Ne u da te danju sunce grije,
Dok za tobom Mehmed suze lije.
Ne u da ti ni dad nosi sreu,
K a d zasipi po drugome cv'jeu.
Ne u da te majka tvoja pazi
Niti da te poljupcima mazi.
da u sunce i mjesec ti biti,
K a d si e d n a , j a u te dvorili.
Ljubicu te, dok me zemlja nosi,
I cjelivat po licu i kosi.

Ili u o v i m a :
Oj djevojko na ubornoj r'jeci,
Stati i samo asak mali,
Digni velo, da se pozdravimo,
Da se sjetim ljube moje.
S r e e moje due.
 T u a n hodam po krasnome Kraju.
U daleki idem svijet.
Daj mi tvoju ruicu rumenu,
Da se sjetim ljube moje,
S r e e srca moga.

Ti se ne boj niti se ne ljuti,

Ne obaraj k zemlji oi,
Kad rumeno poljubim li lice,
Da se sjetim ljube moje,
S r e e moje due.

* *
Nonja raznih slojeva s t a n o v n i t v a bosanskoga strancu je u mno
gom neobina. Narod u Bosni i Hercegovini voli kao i svaki prirodni
narod da se sjajno odjene. M u k a r a c se isto tako rado kiti kao i e n -
skinja. Nonje su im veoma raznolike i slikovite, a razlikuju se po
vjerama, po podneblju i po predajama. Prije svega je nonja u gra
dovima drugaiji) v e na selu. Gradska je nonja finije izragjena, bo
gatije u k r a e n a i ima osobina, po kojima se razaznaje stale. Najsjaj
nije se nose muhamedovke. K o d njih moda ne ide za tim. da tjelesne
oblike istakne, v e da ih im vie skrije i da ih ovije bogatim tka
ninama, na kojima se a r e n e boje i nakit. Najvanija je odjea o v o :
dimije, iroke nabrane p e l e n g a e , koje seu do lanaka., nainjene su
iz najdragocjenije tkanine, a iskiene zlatnim tracima i v e z i v o m ; je-
e r m a , kratak prsluk bez rukava, koji se uz grudi tijesno p r i v i j a ; na
posljetku fermen, kratak prsluk, opet bez rukava, ali na prsima otvoren
i bogatim ornamentalnim vezivom od zlata tako obasut, da se esto
ne m o e spoznati, ni k a k v a je tkanina. T a k v u odjeu nose i djevojke
i e n e ; po ovoj odjei, t o e m o dalje spomenuti, razlikuje se svijet.
Svaka muhamedovka ima barem jednu anteriju, koju joj u sva
tovima daje m l a d o e n j a i ona je onda nosi u s v e a n i m zgodama. T o
je d u g a k a kabanica s uskim, dugim, dolje rasporenim rukavima, obino
iz svile, kadife i l i brokata i tako bogato zlatom p r o i v e n a , da zlato
na takvoj kabanici e s t o vrijedi nekoliko stotina forinti. Osim anterije
nosi udata e n a j o i urdiju, kratak krznom optoen haljetak s dugim
rukavima. Muhamedovske se ene i djevojke osobito razlikuju nakitom
na glavi. Djevojci visi kosa u pletenicama niz legja, a kiti je cvijeem,
zlatnim novcem i fesom. e n a nosi kosu na polak povezanu. F e s se
pokriva tako zvanim tepelukom, pokrovcem u obliku tanjura, koji je
bogato iskien biserjem, zlatom, novcem i drugim nakitom. S tepeluka
vise naokolo preko glave iroke svilene rojLe, a sve se osim tepeluka.
koji nije pokriven, ovija tamnom maramom, jemenijom. Sada j o i-
ljaste cipele, p a p u e ili iroke u t e izmice iz sanjana i nabrojali
smo sve, to ima muhamedovka u svojoj domaoj toaleti.
K a k o je odjea sjajna, tako je esto i drugi nakit bogat. Vaan
je u nakitu pojas s velikom sponkom lijepa oblika, iskienom biserjem
i l i filigranerijom. Od drugoga nakita nosi se prstenje, narukvice, ogr
lice, n a u n i c e , dijademi i dr. Nigda nije muhamedovki nakit dosta
bogat ni dosta t e a k . No sve to bogastvo ne pokazuje ona nikada na
u l i c i , v e se tamo z a o g r e d u g a k o m , obino crnom feredom, koja
see do zemlje. Ispod te joj se ferede ne vide ni prsti, jer ni prste
ne smije da vidi tugj ovjek. A glava se tako umata u bijele marame,
da samo oi kroz uzak raspor proviruju.
enskinje drugih vjera ugledale su se nonjom u muhamedovke.
panjolske se jevrejke slabo razilaze s muhamedovkama; samo nakit
im je na glavi n e t o drugaiji, jer p u t a j u d u g a k e rojte od marame
da, im vise niz ramena. U prijanje su doba nosile panjolke na ulici
kabanicu od crvene svile, slinu feredi, a lice su zastirale bijelim
maramama. K r a n k e imadu slinu onakvu odjeu, no jednostavniju;
ma i bila, od dragocjene tkanine, opet je tamnije i manje bujne boje.
Katolikinje ive s muhamedovkama u ivom s a o b r a a j u te i m je i
nonja slina, doim se pravoslavne enskinje p o n e t o udaljuju od
prvobitne nonje i naroito dimije nose kod njih samo djevojke i l i
mlade e n e .
Muko se odijelo sastoji od a l v a r a , irokih p e l e n g a a s privr
enim i l i zasebnim tozlucima, dokoljenicama; od d e m a d a n a , prsluka
bez rukava, koji zastire prsa sve do v r a t a ; pod njim se nosi g j e e r m a ,
prsluk od laka sukna s r u k a v i m a ; onda t'ermen, kratak bogato iskien
kaput bez rukava, a nad fermenom po runom vremenu kratak krznom
o p t o e n gunj. Osobito je sjajna odjea za zrelijega ovjeka dotama,
irok nabran kaput, koji mu see do koljena. Znaajno je za m u k a r c e ,
i kako pokrivaju glavu. Momci i mladi ljudi i l i poevropljeni muhame
dovci nose samo fes. Stariji ljudi ovijaju fes sarukom. Saruk je razne
boje. Hode ga i pismenjaci nose bijela kao snijeg, hadije u k a s t o -
bijela s bogatim vezivom od svile (ahmedija), a dervii zelena. B o
g a t a nosi svilen trabolos, siromak crvenu i l i jednostavno i a r a n u vu
nenu maramu. U k r a n a je saruk crvene i l i mrke boje, rijetko kada
iaran.
K o d nonje gradskoga svijeta ponavlja se vazda isti tip i veoma
se malo mijenja. Nonja opet seoskoga svijeta u raznim je krajevima
veoma raznolika, pa i kod enskinja. A k o se ne osvrnemo na krajine
uz slavonsku, dalmatinsku i crnogorsku megju, gdje ima dojma su
sjednih nonji, r a z l i k o v a e m o tri glavna podruja za n o n j u : u K r a -
jini, na sjeverozapadu bosanskom, nosi ena d u g a k u koulju, bogato
izvezenu na prsima i na irokim rukavima, nad kouljom zobun mrke
boje (zobun je baljetak od darovca sa skutima i see esto do zemlje),
a glavu zastire velikom bijelom okrugom, maramom. Odijelo nije bo
gato, ali za to je esto novani nakit vanredno teak, a nosi se u
gjenlanu i niskosniei, na pojasu i l i na kapi.
e n s k a se nonja u srednjoj Bosni razlikuje time, to se ovdje
nose dimije i samo stare e n e imaju mjesto dimija anteriju, koja im
see do zemlje; onda se nosi krai zobun. kako u kojem kraju: eru.
crven i l i smegj. Nakit je na glavi kao i u muhamedovaka. samo je
tepeluk nalik na tanjur, kalkan (rojte) je bogatiji i esto sa zlatnim
gombama, a oko jemenije marame oko fesa p o v j e a n a je sile-
sija cvijea, sljoka (gjigja) i srebrenih pulja. H e r c e g o v a k a se e n s k a
nonja odlikuje snijenom bjelinom. Zobun je kratak, kao i ferrnen;
mjesto dimija se nosi t e k a bijela haljina od darovca, koja see do
zemlje. U z a to se bogato kite novcem i kovinom. Osobita je oblika u
razliitim krajevima p r e g a a . Najljepa je u Krajini, gdje oponaa mo
tive s ilimova, te je opivena d u g a k i m roj tama. U srednjoj je Bosni
jednostavna, u Hercegovini samo uska pruga iz smegje vune. U S p r e -
kom se polju nose ak i dvije pregae, sprijeda oprega, a straga za
prega, doim se u Podrinju sva p r e g a a sastoji od uske pruge, opi-
vene roj tama.
* *

I tako silazimo s visina sarajevskih opet dolje k Miljacki u ulice,

pa e m o da pohodimo Guzi-Isinu banju. T u je sve novo i moderno,
ali uredba je ostala kao u turskom h a m a m u " . Druga banja ima blizu
katolike stolne crkve i ta je j o danas sasvim onakva, kakva je ne
kada bila. A k o je g l e d a spolja, r a s p o z n a e s je od obine bolje k u e
samo po tom, to joj se na nekojim e s t i m a krova uzdiu kubeta i
to i m a veu kapiju. Na vrata, zastrta tekim zastorom, ulazi se u
veoma prostrano i visoko predvorje. Uokolo na zidovima ima drvena
Ijesa, kuda se uspinje na nekoliko stepenica, a razdijeljena je osovnim
drvenini r e e t k a m a u nekoliko dijelova. U tim se odjelima svijet raz-
dijeva. Z a siromaniji je svijet tamo pokriven pod samo ilimom. a
gosti, koji su v i e g a s t a l e a i o kojima se po spoljanjosti sudi, da
e bolje platiti, nai e u razdjevaonici i divan, a razdjevaonica se,
ako se eli, m o e i zatvoriti drvenim r e e a s t i m v r a t a c i m a , U sre
dini predvorja ima basen i vodomet. K a d a unigje gost u onaj kavez
za razdijevanje, dade mu sluga iroku bojenu p r e g a u i veliku bijelu
ponjavu, da pokrije tijelo. J o par papua tako zvanih n a n u l a " ,
koje se sastoje iz debelii drvena potplata i iz irokih kajieva. t o su
o drvo prikovani, i ti si za banju opremljen. Bez nanula ne ino/.os
nikako da b u d e , jer banja je popogjena kamenitim ploama, koje se
ozdo zgrijevaju.

Staro jevrejsko groblje kod Sarajeva.

 Novo doba u Sarajevu.

1l e
^''^^-''J/|)^^ n i l e m
P ^ P ^ u u
zapadu. A k o pogjemo
u e n a

j|Sy^>-^ od Gazi -Isine banje na Kilipoviev trg, doi e m o

u Tereziju. T u je vojniki djeaki pansi-
jonat, u kojem bosanski pitomci te inov
nika i a s n i k a djeca stiu prvu nauku, da
se osposobe za vojnike kole i kadetske
zavode austro-ugarske vojske. Zavod ima i
eksternat te je do sada veoma blagosovno
djelovao.
A k o pogjemo dalje, doi e m o uz vodu
i krajem, gdje mjesto r u e v n i h koliba iznie
nov grad, u prohladan pokrajak na K o -
v a i e . To mjesto ima za svakoga pivopiju (a koji to Nijemac nije)
istorijsku v a n o s t , jer ovdje je rogjeno mjesto bosanskoga pivarstva.
Pivo se je u Bosni brzo rasprostranilo. Hercegovina rodi izvrsnim v i
nom, u Bosni se p e e iz ljiva ljivovica, obino laka rakija, no pivo
se je moralo istom da uveze, pa da postane narodnim piem. U gra
dovima je to polo za rukom, a zapoelo se je s pivom ve za osman-
lijskoga doba. T k o danas uje, da u Sarajevu imaju tri pivare, koje
su sada kao dionika pivara z d r u e n e u veliku radnju, t e k o e mu
biti i da pomisli na nekadanji osmanlijski grad. A druge su se pivare
osnovale u Mostaru, Banjojluci, T u z l i i t. d. i ak u malom V i e g r a d u
podigao je malu pivaru neki Nijemac, koji je doao iz Srbije. No Sa
rajevo je v e bilo pivarski grad prije ve to su se s grada zavijale
c r n o u t e zastave.
N e k i h petnaest godina prije okupacije osnovao je jedan promu
u r a n jevrejin iz G r a d i k e , Feldbauer, prvu pivaru na K o v a i i m a .
Sve se tada u s k o m e a l o ; kao da su se razrijeile sve vjerske veze
islamske, a valija ogje kao prvi gost u pivaru te plati a o m punom
zlatnih lira to pie, sto ga kuran ne brani, I svi s t a d o e jedan za dru
gim dolaziti, da okuse to megjuuarodno pie. Nastade g u v a u tije
snim prostorijama pivare i pod vedrim nebom, i sve bi se narodno i
vjerske raspre m o d a utopile u z l a a n o m j e m e n o m soku, da su se
bosanski krani tako zadubli u ae, kao to muhamedovci. No sada
dogje nevolja. Potok, to je dovodio vodu u pivaru, n a v r n u e u druga
korito. Raspre se otegle, Feldbauer nije mogao da svri parnicu, pivara
padne i njezin se osniva odseli. Sada se surva na ponosno Sarajevo
s t r a n o doba, gdje nema piva. Tek kada se je u L u k a v i c i s onu stranu
T r e b e v i a digla primitivna pivara, koja j o i danas postoji (pivo joj
je bilo n e t o slino k o r u k o m u ,,Steinbier-u"), bude malo bolje. Onda
dogje neki Slovenac, G e r d o u , i otvori godine 1870. nanovo pivaru
na K o v a i i m a . Za pivopije sarajevske nastade sada zlatno doba. Danju
su sjedjeli osmanlijski asnici i inovnici u prohladi K o v a i - b r d a , u
v e e su dolazili razliiti konsuli i konsulski inovnici, a u nedjelju su
se stranci, osobito iz Austro-Ugarske, kojih je prilino bilo, brinuli,
da, se pivara ne zaboravi. A u pokladne dane orila je iz gornjih pm
storija, glazba i sve, t o je bilo evropsko, vrtjelo se je tu u veseloj
igri. Nijesu se onda dijelili po s t a l e i m a . S v a k i je stranac bio jednak,
konsuli su lijepo ivjeli sa svojim zemljacima i sva je inozemna na
seobina bila kao velika porodica, koja se je megjusobno pomagala, i
zajedno se zabavljala.
To su bili najsjajniji dani za pivaru na K o v a i i m a . Ustanak u
Bosni i Hercegovini, to je trajao nekoliko godina, te i rusko turski
rat p o m r a e i e gdjekada o v u lijepu slogu, no strancima je to opet
slabo naudilo, a Krajina, Zupci i Sutorina daleko su bili od Sarajeva,
s i a da se uz pivo b r i n e za pokolj na granicamaV Vojska, s t o j e pro
lazila, samo je koristila pivari, ("as je tu bilo arapske, a s anatolske
ili rumelske posjete. B r a a Arbanasi ugjo.e ovamo isto kao i bugarski
Pomaci, a ni Nubijci nijesu zamjerili mrkomu v a p s k o m u " piu, o
kojem prorok nije ni slutio. Ovamo su dolazili Mustafa A s i m i Mazhar
paa, Hafiz i Osman p a a , lav od Plevne", pa, Sulejmun p a i . Sto se
je proslavio svojim krvavim prolazom kroz Crnugoru i prolomom kroz
ipku. Ovdje je pred svoju j u n a k u smrt kod Muratovice bio dnevnim
gostom i melanholini Mustafa Delal-Kdin paa. Nikada nije ni s kim
govorio. Moda je pomiljao na svoju otadbinu Poljsku, moda je
slutio svoju p o g i b i j u !
Onda nastade okupacija! Carska vojska pregje Savu, a u Sara
jevu se u s t a e spreme na otpor. Pokret se razbuktao. Niko nije mislio
da, ide u p i v a r u ; Hadi L o j a je bio narodni vogj u glavnom gradu,
davno se svijetli razhubnjalo, da k r a n s k a glava ne stoji vie v e
7
paru, a 8 dana su na dan u s t a e odlazili u Vranduk i Zenicu. Austro
ugarski konsulat prisilili su v e 30. srpnja 1878., da izigje iz grada i
da sa svojim zemljacima krene na Mostar u Metkovi. T k o g o d je
mogao, pridruio se je karvanu tih iseljenika na silu, a med bjegun
cima je bio i nas pivar s Kovaia. Kao i drugi trgovci samo je za
tvorio zgrade i preporuio svoj imutak zatiti nebeskoj. Kada je Sa

rajevo palo i on se opet vratio, n a a o je razbijene pivarske tave i

sve imanje poniteno. . . . Onda nastane zima. 1'ivara se nanovo otvori
i z a p o e e onamo i t a v a h o d o a a po tadanjem jadnom putu, s rupa-
gama i vratolomijama, s klimavim mostovima i blatom do koljena.
Veseli su se asovi ovdje provodili, a kada padne n o n a p o m r i n a na
K o v a i e i gosti se veinom razigju, jer ih je strah puta, onda h i u
kojoj od gornjih soba u o k u ostajalo cesto na okupu d r u t v o ,
d r u t v o , danas razasuto po svem bojem svijetu. . . . N a ljeto i z a toga
ukrasila se j e b a a , uzelo se graditi, vojnika glazba stala svirati i
U nedjelje je polovica Sarajeva navirala na K o v a i e . Danas to vie
nije pivara, v e samo sladara d i o n i a r s k e pivare, te danas ni ne b i
bilo u nedjelju onoga staroga veselja, j e r su nablizu kamenolomi i
ciglane. T a k o mlagja civilizacija svagda prelazi stariju kulturnu epohu,
ttO u Sarajevu ne treba da to ali, j e r ovdje u istinu iznie iz r u e
vina nov ivot, a naslijedila je K o v a i e Aschenbrennerova pivara na
Koevi. . . .
U Sarajevskom polju i m a j o jedan Zavod, koji je u svem t a k o
""gjen. da mu danas i m a j o slabo premaca u E v r o p i . T o je nova
z e m a l j s k a b o l n i c a . A k o pogje Koevom, to e ti odjedared med
liem niskoga grmlja i d r v e a iskoiti pred oi kao neki grad od Ije-
tovnika, koji ni u e m nema onoga sumornoga oblija, t o se v e
obino v e e uz pojam bolnice" u velikom gradu. B o l n i c a j e sagra-
gjena med poljima i potokom u veoma zdravom kraju, od periferije
gradske od prilike kilometar. Uinile su se tu nove ceste i zasadile
se d r v e e m . A k o ustreba da se bolnica rairi, i m a mjesta, do mile
volje. Izgragjena je po paviljonskom sustavu i decentralizacija j e u
njoj sasvim provedena, jedino je zgrada za primanje poradi operaei-
jone dvorane spojena prekrivenim hodnicima u jednu stranu s h i r u r k i m
b i j e l o m , a u drugu stranu s jednim internim paviljonom. Rodilite lei
postrance od susjednoga paviljona i na najviem mjestu. Daleki pro
stor med pojedinim zgradama i oko njih sav je p r e v r a e n u b a u , no
nigdje ne idu nasade sasvim do zidova paviljonskih; svagdje ima tarac,
metar u irinu, a pred ulazima se je ostavio jedan komad i nasuo se
ljunkom, da se tamo iznose bolesnici u krevetima. Osim dvostrukoga
reda d r v e a uza sve ceste nema u nasadama med paviljonima nika
kvoga v e e g a d r v e a , koje b i s p r e a v a l o kretanje zraka, v e su t u
same tratine, te vrtno grmlje i nisko d r v e e , iz kojega se je na raz
liite n a i n e udesilo kao sjenice, da se tamo sjedi. N a v e i m i s t i n a m a
zasagjeno je u m s k o d r v e e . Mrtvanica je ogragjena i s ceste i od
bolnice. Kako su ovdje sve graditeljske i konstruktivne z a d a e rijeene,
ne mogu da sudim, no moe se rei, da tu imamo pred sobom rad,
koji odaje vanredno bogato tehniko iskustvo. Ljepota oblika, velika
zamisao i izrada, te veliajnost cjelokupnoga dojma mora se gradite
ljima priznati. O p r e n i m poloitim linijama, Bilhouettama, pojednako
nagnutim krovovima i sumjernim zabatima postignut j e efekt, kakvoga
m o d a nema nikoja druga gragjevina novoga doba.
Zemaljska bolnica u Sarajevu.
 Izgrngjeno je tu zemljite od nekih 650U etvornih metara. U
sredini je zgradu za primanje s lijepom izgradom sa tri zabata, na visu
tornji sa satom i sa strane tri zabata. Trijemovi. to idu lijevo i desno
iz srednje zgrade, stoje prilino straga i ulaze ovamo u interni, a
onamo u hirurki paviljon. T i su paviljoni u k r a e n i izboenim zana
tima. Suprot srednje zgrade stoji kua za lijenike, a u lijevu i desnu
8e stranu odvajaju kao piloni ostala etiri b o l e s n i k a paviljona, k u a
za dvorkinje i usporedo sa srednjom zgradom tri ekonomske i razne
gospodarske zgrade. Postrance je m r t v a n i c u i k u i c a za s a i g a n j e ;
sa sjevera i s juga svuda kua za pazi kuu.
Bolnica je u d e e n a za 250 bolesnika, U nutarnjoj opremi nje
zinoj ima mnogo novotarija. Vrijedno je spomenuti kanalizaciju cije
vima od kljaka uz osobite zalistke protiv plinova iz kanala. Kinica
te voda za ispiranje i isplakivanje odvodi se zasebnim kanalima, a na
svim u n c i m a i zaporima imaju zalisci, da se sprijei v r a a n j e plinova,
Loe se bolesnike dvorane odunim reguliranim peima, kuda na
cijevi ulazi spolja zrak, a ono i p e i m a od zemljanih ploa; u tri eko
nomske zgrade griju parom. V o d a za pie i potroak odvojena je od
gradskoga vodovoda i daje dnevno na svaku glavu 500 litara. Z a
J'asvjetu se je uzelo elektrino svjetlo. Za kupanje se u paviljonima,
s i m u banji, zgrijeva voda patentiranim p e i m a i tu je odma sprem
ljena i baterija. U m i v a i stolovi, sugje, prevozne banje i stolovi za
operacije dobivaju vodu iz rezervoarnih pei, koje su opet direktno
spojene s v e i m rezervoarom; za ekonomske se zgrade grije voda u
rezervoarima, koji se loe parom. J o bi s e m n o g o moglo pripovijedati,
kako su osobito n a m j e t e n e prostorije za operacije, pa o izvrsno ven-
tiliranim i prostranim bolesnikim dvoranama, o kuhinji, m r t v a n i c i ,
maceraciji u prosekturi, o b a k t e r i o l o k o j odaji, amerikanskoj ledenici
sa hladnicama. ljekarni s laboratorijem i t. d., no dosta e biti i to
smo spomenuli. Radi boljega s a o b r a a j a ide iz bolnice telefon u grad
u novu poticajnu zgradu. Namjetaj je u bolnici gotovo sav iz stakla
i eljeza.
N o v a je zemaljska bolnica zamijenila staru vakufsku bolnicu, koja
nije vie mogla da zadovolji sve veim potrebama. Razumije se samo
P sebi, da slui svim vjerama, a za muhamedovce ima ovdje sasvim
zasebna kuhinja.
I o e m u Sarajevu da j o pripovijedam? 0 t r g o v a k o j koli i
o izvrsnoj tehnikoj srednjoj koli, koja, je osnovana j o godine 1889.
li o djevojakoj koli kod keri boje ljubavi? 0 novim dobrotvornim
drutvima, p j e v a k o m drutvu, gospojiuskom d r u t v u , pukim kuhi
njama i l i turistikom d r u t v u ? Svoga ima u bosanskom glavnom gradu,
 a k se je osnovala i d o m a a narodna banka, koja prima z a t e g j e n
novac i do sada jako blagodjetno djeluje. P r e d dvije godine osnovala
se je i p o v l a t e n a z e m a l j s k a banka za Bosnu i Hercegovinu s osnov
nim kapitalom od dvadeset milijuna kruna. Razne tedionice, to su
po zemlji nastale, korisno su se dojmile naroda, koji nije ni znao da
uloi svoj novac na dobitak, osim trgovaca, koji su se bavili kajiar-
stvom. Osobito tedionica u B r k o m razvila se je u jak novani zavod.
Privatne su gradnje u Sarajevu, koje po popisu s t a n o v n i t v a od
godine 1895. ima 41.173 stanovnika, veoma u e s t a l e ; no to je i veoma
potrebito bilo. jer n e s t a i c a stanova bila je za evropsko s t a n o v n i t v o po
stala pravom nevoljom, a stanarine su se stra no popele. Osobito je

Turistika kua na Trebeviu.

vrijedno spomenuti gradnje mirovinskoga fonda zemaljskih inovnika,,

koji i na Didikovcu gradi itav grad od k u a na kat u ladanjskom
slogu. Danas i m a u Sarajevu jedanaest cigljana, koje u krunim i u obi
nim p e i m a ispeku godinje sve skupa nekih osamnaest milijuna cigalja.
N a prvom tu mjestu stoji industrijalni zavod ininira Brauna, koji je
godine 1884. sagradio prvu k r u n u pe u Bosni. U njegovoj se velikoj
radnji peku u dvije k r u n e pei crjepovi i ciglje, izragjuje se gli
nena roba i unci od fejanse, dalje ima pilana, radionica za parkete,
gragjevna stolarija i tesarija. Svuda je bujan ivot i jak promet, koji
se i z r a a v a u sve v e i m brojkama gradskoga i zemaljskoga p r o r a u n a .
 T a k o L i svrili svoj put po Sarajevu. U z staru gradsku vijenicu
popeemo se j o strmim puteljkom na Hrid. koga zovu i g r a d s k o m
u m i c o m " . Spram Miljaeke ima ovdje na osamom tjemenu tornji z a
izgled po k r a j u ; dalje gore dolazi na greben visova, to su uz M i -
l.jacku, i sada se izmjenjuju livade s v e i m i l i manjim d b u n o v i m a ,
a med njima po koje ogragjeno k u i t e idila u goletnim ordinarna.
U z put u gradsku u m i c u i m a turska kavana, gdje se divna moka
p e e . Pogled je odanle vanredno krasan.

Meteoroloka stanica u Bjelanici.

A k o pogjemo tako zvanim Appelovim putom, to se desno i z a

vijenice uspinje u brda, d o s p j e e m o za podrug sata na V e l i k u kapu,
iljast vis, odakle je krasan vidik. Dalje se dolazi u guduru potoka
Bistrika, kojom se dijeli T r e b e v i od brda, to su pred njim. S V e l i k e
kape ide j a h a i put na v r a k T r e b e v i a , 1629 metara na morem. Iz
grada se valja onamo penjati vie v e etiri sata. Na koncu se puta
prolazi u m o m i livadama s gorskim rastlinaraa. S T r e b e v i a je na
sjever 1 na zapad vidik gotovo beskrajan ; s j u n e se strane raza
stire visoku ravnica juhorinska, opasana odasvud umovitim brdinama.
Uz iljasti vrhunac Krnora kod P o e nadovezuje se ogromni valoviti
Volujak, masivni Maglio, lomni greben Treskavice i obrisi Bjelanice.
U daljini se vidi po vedrom danu i troglavi vrak Durmitora u Crn oj-
gori. N a sjever i na istok b a c a oko na mrke u m e Romanje-planine,
8 kojom e m o se u daljnjem putovanju j o poblie upoznati. Turistiki
je klub sarajevski sagradio na T r e b e v i u kuu za sklonite i za put
nika je najbolje, ako se obrati klubu prije v e to e ovamo. Sii se
moe i drugim putom, obronkom uz lijevu stranu potoka Bistrika.
Ovdje m o e j o jedared da se nauije gledajui pred sobom sve Sa
rajevo i da si za vijek uvrei u pamet tu divnu sliku.
Dalje je vrijedno preporuiti putniku j o jedno mjesto, odakle je
veliajan vidik. T o je m e t e o r o l o k a stanica na vrhu Bjelanice, osno
vana godine 1894. Visok je taj vrh 2067 metara, a stie se onamo sa
stanice P a z a r i a na eljeznikoj pruzi a r a j e v s k o - m o s t a r s k o j j a h a i m
putom za, nekoliko sati. I m a ovdje i soba z a turiste. T a je meteoro
loka stanica jedina na balkanskom poiuostrovu. Odavde je vidik kao
malo s kojega vrhunca u Bosni. V i d i se daleko u Crnugoru i novopa-
zarski p a a l u k , da ni ne spominjemo krasnih slika bliega bosanskoga
gorskoga i u m s k o g a svijeta. Iz llide i l i iz sela Hrasnice dolazi se
na konju ili pjeice r o m a n t i n i m putovima na Bjelanicu, no za taj
put treba dva dana.
 Biser Bosne.

ko se pravo rekne. Ilide, kako je blizu Sarajeva,

mora se i smatrati njegovim dijelom. Z a kupa
line sezone od 15. svibnja do 15. rujna, no
i ranije i docnije, ide onamo svijet kao na
kakvo protenje i vlakovi lokalne eljeznice,
to gotovo bez prestanka, onamo voze, obino
BU puni. eljeznicom se vozi petnaest a s a k a , a kolima, sat. Lijevo
i desno ide ti pogled preko polja i livada na gorske obronke; ljetni
kovci muhamedovske vlastele izmjenjuju se s manjim seljakim ku
a m a , koje su ovdje v e na evropski nain. Sa zanimanjem e da
motri, t a se je sve na Sarajevskom polju osnovalo. Lijevo lei poljo
privredna stanica Ilide i l i Butmir. B u t m i r je na svjetski glas iziao
rudi t a m o n j i h neolitskih nalazaka. kojima su se evropski uenjaci za
divili. Opisani su ti nalasci veoma opirno u Glasniku zemaljskoga
muzeja.
Poljoprivredna stanica butmirska cijela je skupina od kua. U
gospodarstvu imaju dvije staje s ambarima i a r d a c i m a , mljekarna
s ledenicom i parnim kotlom, aparatima za, p o d u i v a n j e krmo. rezer
voarima z a vodu i t. d. Z a inovnike i d o m a e ratarske pitomce Bagra
gjena je lijepa kua, da pitomci vide, k a k o zapravo treba da stanuje,
kada se po danu n a p a t i i naznojit. Iz ove i iz drugih poljoprivrednih
stanica, od kojih e m o se, dok bude zgoda, na nekoje j o svratiti,
imaju da izlaze pioniri, to trebaju da uzdignu Bosnu na vii gospo
darstveni stepen. No ovdje se osim pitomaca p r a k t i n o p o d u a v a j u i
odrasli s e l j a c i ; nabavlja se a i badava i m se daje stolca za u k r t a
vanje, mdllthalske, vvippthalske i l i ugarske krave, plemeniti volovi i
poglavito bolji plugovi, koji imaju da istisnu dosadanje pretpotopne

Seljak sa Sarajevskoga polja.

plugove. U z a to se nije zaboravilo ni vrtlarstvo, te u llidi-Butmiru

ima pristala vrtlarska kua, rasadnica i vrijedna naprava za oroavanje
vrtova s povrem, Stanici je za njene proizvode dobar kupac banja
Ilide i Sarajevo. Maslac i mlijeko, koji su nekada bili veoma rijetki
u Sarajevu, danas se odavde svu silu razailju.
Dalje na vonji o p a z i e m o blizu stanice Ilide nov znak napretka:
narodnu osnovnu kolu i k u u za uitelje i uiteljice. Obadvije su
k u e veoma ukusno sagragjene u slogu renaissance. k o l s k a zgrada
Ilide.
ima odio za djeake i zaseban odio za djevojice. U svakom su odjelu
dvije velike razredne sobe. Kako je ta kola namijenjena i kolskoj
djeei iz Sarajevskoga polja, to su se za djecu, kojima je dalje u kolu,
udesile sobe, da se sklone, te kuhinje i s m o n i c e . T e k to se je ta
interkonfesijonalua. kola otvorila, stala j u je odma pobagjati preko
100 djece. '
Prije v e to vlak dolazi na stanicu, prelazi m os tom eljeznicu
i staje najposlije pred lijepim kolodvorom. T u smo u banji Ilidi, k a k e

ju j e stvorio dravni ministar financija Kallav. Vrelo su znali ve i

Rimljani, te su ovdje uredili prilino kupalite. I z a osmanlijskoga se
je doba, voda upotrebljavala, no uredba j e bila s tra no primitivna.
Nad basenom j e bila prosta zgrada, po kojoj nijesi mogao ni slutili,
da si u kupalitu. Z a konakovanje je bilo nekoliko turskih hanova,
ali o udobnosti nije bilo ni spomena. Ja sam znao banju, kakva je jo
onda bila. i u jutro onoga dana, kada se je na j u r i otelo Sarajevo,
 19. kolovoza 1878., dok su topovi sa visina gruvali na grad i na
u s t a e , kupao sam se j a s dvojicom drugova u Ilidi. Z a sat docnije
jedan u s t a k i odio napadne u bijegu na Ilidu i sam nas je B o g spasao,
da nijesmo sasjeeni. K a d a se je iza okupacije razvilo Sarajevo i stra
noga se svijeta u njem naselilo, odrazilo se to i na Ilidi. Dr. Koetschet
i jedan srpski trgovac, koji su je od zemaljske vlade uzeli u zakup, sa
grade nekoliko zgrada i n e t o tamo urede, no svijet je sve vise u
Ilidu navirao, sve bude tijesno i tako se vlada prihvati sama posla.
Danas se m o e Ilide mirne d u e usporediti s boljim evropskim
k u p a l i t i m a . Poloaj njezin u sredini krasnoga parka na obali eljez
nice, ispod 1248 metara visokoga u m o v i t o g a Igmana ne da se nad
maiti. Iz samoga parka ide promenada, duga 3V2 kilometra, s drvore
dom z a vonju i za jahanje na divna r o m a n t i n a vrela Bosne na pod
noju Igmana. Mnotvo vrela neki kau, da, ih ima oko trideset, a
drugi r a u n a j u i dvostruko slijevaju se i v e za nekoliko koraaju
dalje sastavljaju j a k u rijeku. P o d krasnim starinskim d r v e e m ima
turska kavana i tu m o e da se nauije prave gorske prirode. Iz
Ilide se ovamo udobno dovozi omnibusom i jeftino, da ne moe biti
jeftinije. N a kraju ceste dignut je i toranj za izgled. Divan je i izlet
u muhamedovsko selo Hrasnicu i na vrelo Hrasnicu na gorskom obronku.
umska, je to idila. N a vrelu je u d e e n o krasno mjesto, da otpoine.
Za lovce opet ima na Igmanu j o dosta divljai, a podalje k a u da
ima na njem j o i medvjeda. Nekoliko pitomih ima i u medvjcgjem
kavezu u k u p a l i n o m parku. Tamo i m a u volijeri i golemih orlova i
grabeljivaca.
Godine 1893. udarilo se je rovati, te se je otvorilo novo vrelo,
iz kojega izbija s n a a n vrutak. Z a 24 sata daje taj vrutak 13.800
hektolitara. V o d a i m a temperaturu od 58 C . i harakterizuje se po
analizi dvorskoga savjetnika profesora dr. Ludvviga u B e u velikim
obiljem (llauberove soli, hlorida, kalcija bikarbona i slobodne ugljine
kiseline. Radi velike naravne topline te vode mora se z a banju ude-
siti potrebita temperatura te su se uinila dva velika basena za raz-
hlagjivanje i onamo se ponajprije voda dovodi. V r e l o je u Ilidi po
eljeznoj sadrim nalik na vodu vrela Ficoneelle u Civitavecchiji (54 C ) ,
te ide u najvrednija topla mineralna vrela. V o d a m u po hemijskim
sastavinama nije zgodna samo za kupke, v e je veoma zgodna i za
nutarnje upotrebljavanje.
Za kupanje ima u I l i d i : tako zvana s t a r a banja" sa e t r n a e s t
modernih kabina, u kojima i m a e s n a e s t kada od porculana; nova
banja", otvorena 1. rujna 1893., i m a srednju zgradu s dva s i m e t r i n a
krila i svagdje po jedan zajedniki basen i e t r n a e s t kada za pojedince.
Na trkalitu u Ilidi. Pred sjedlaonicom.
U d e e n o je tako, da se u jednom krilu kupaju m u k a r c i , a u drugom
enskinje. Uz novu banju ima j o jedna banja sa est kabina za tmi-
bamedovske e n e . Bez izrine naredbe lijenike ne daje se nikomu
toplija kupka od 28 C. Ima ovdje i blatna banja, te je u d e e n a tako
elegantno, kao to t e k o u ikojem drugom ljeilitu. K u p a l i t e u blatnoj
banji ima dvije prostrane odlino uregjene e k a o n i c e , koje se i loe,
dalje deset prostranih kabina sa svim potrebitim spremama i takogjer
za loenje. U z dvije od tih kabina imaju i elegantni mali saloni. Treset,
to se tu upotrebljuje, kopa se kod epa, te je po hemijskoj analizi
dvorskoga savjetnika profesora dr. Ludvvigu izvrstan biljevni treset.
N a koncu imaju u Ilidi i hladne kupke za plivanje s dvama
velikim zasebnim busenima za enskinje i za m u k a r c e . Obadva su

Vrelo Bosne.

basena nainjena od kljaka, a u d e e n a su i za plivae i za n e p l i v a e

te i za djecu. Bistra voda iz eljeznice, kojom se opskrbljuju baseni,
ima ljeti postojanu temperaturu od 1619 R. D a udopunimo, to spo
minjemo o uredbi kupki, rei emo, da se tu m o e lijeiti i m a s a o m
i elektrinom, prodaju se sve vrste domaih i inozemnih mineralnih
voda, iz poljoprivredne se stanice dovozi svjee i kiselo mlijeko, te
kravija i ovija sirutka, a tko eli da se lijei grogjem, dobiva dnevno
najdivnije h e r c e g o v a k o grogje iz Mostrara.
U tri velika hotela, Austria", Hunguria" i Bosna" sa 106 BOba
za strance i salona ima dosta mjesta, a i inae i m a gdje da se na-
8
stani. T u su elegantne gostionice s terasama spram etalita, s pre
krivenim hodnicima, kuglanama, stajama i s u a m a , u svako dobu i m a
jeftine vonje, a magjarska k u p a l i n a kapela brine se za glazbeni uitak.
Z a zabavu gostiju i inae se je obilato pobrinulo : croquet i lavvn-tennis,
carroussel, m e h a n i n a streljana, ljuljake i t. d. ubijaju dosadu.
Osobito je zanimljiva nedjelja u Ilidi; to je i najljepa zabava
za sarajevsko stanovnitvo, nada sve onda, kada je na trkalitu, po
sata od banje, koja od obiajnih konjskih trka. Z a te trke daje vlada
prilino velike nagrade. Posljednje tri godine priregjuju magjarski i

U nedjelju poslije podneva na eljeznikoj stanici u Ilidi.

austrijski jokevklub s evropskim konjima megjunarodne trke i strane

novine donose o tom sjajne opise. Bosanac i tako osobito voli konje,
a maleni je njegov planinski konjic d u r a a n , neumoran i svagda po
uzdan, pa i na najvratolomnijim stazama. Stanicama za p r i p a u i
d r e p a n o m u Sarajevu pobrinula se je vlada z a oplemenjivanje pa
smine, smotrama nad konjima te nagradama pobugjuje se narod na
konjogojstvo, tako da je do sada bilo izvrsna uspjeha. Osim trka prire-
gjuje se u Ilidi i megjunarodno pucanje na golubove i lovovi s n a u e -
S e l j a k u Liiva u l i i u z i .
,,TJ zdravlje." Krani iz sarajevskog okolia.
nim sokolovima, onda narodne zabave s tombolom i vatrometom, na
koje dolazi domni svijet iz svega okolia. Mnogo doprinosi dizanju
kupalita i prisutnost supruge ministra K a l l a v a , koja od nekoliko go

dina probavlja sa svojom porodicom sve ljeto u Ilidi. Ovdje ona do

ekuje odlinike sarajevske i bosanske i njezinoj je umiljatoj Ijube-
ljivosti polo za rukom, da i muhamedovske zono izmami iz njihove
zabitnosti.
No Ilide ae odlikuje j o neim, a to je jeftinoa. Hoteli su kao
i sva banja svojina zemaljske vlade i samo se izdaju u zakup, te
prama tomu oblast odregjuje cijene. Ima etiri vrste soba za strance :
po 80 nov., 1 for., I V I for. i 2 for. na dan, skupa s poslugom. A k o
se uzme soba za vie v e nedjelju dana, odbija se deset po sto. a za
dulje vrijeme v e tri nedjelje dvadeset po sto od dnevne cijene.
T k o h o e jedared da pozivi u kojem kupalitu postrance od izga-
e n o g a puta, a opet ne e da ostane bez evropske Jagode i udobnosti,
neka skrene u Ilidu. U Sarajevo se stie lako i za jeftino novce, a
za devet sati eljeznike vonje, pune divota, dolazi se na Ivan-planinu
u Mostar i u r o m a n t i n u Hercegovinu, nekadanju u istinu krvavu
Hercegovinu.

K o n a n a v i n j e t a : Crocus Vilmae (Fiala).

 U Podrinje.

ilo je to jednoga petka p o e t k o m mjeseca rujna, kada

nas je fijaker, t o smo ga pogodili u Vejsila Sarajia
u T a l i h a n u sarajevskom, izvezao na dva ila konja i z
bosanskoga glavnoga grada. Krenusmo na jugoistok, u
kraj, koji je nekada, makar i neplodan, opet bio kroz
vijekove glavnim t r g o v a k i m putom u Novi Pazar i Solun. K a d a je
Napoleon I. zatvorio kopno evropsko, s v a n u e najbolji dani za taj put,
po kojem je moglo da prolazi samo tovarno i v i n e ; kolonijalna roba
udari iz Soluna na Sarajevo, odande u Brod. a u kopnene zemlje ve
se je dalje uvozila i kriomarila. Govorilo se je onda, da j e ta cesta
posuta zrnjem od k a v e ; na svako e t v r t sata stajao je han i tu si
grki i srpski trgovci o s n o v a e velik imetak. No kada je palo Napo-
leonovo gospodstvo, svri se i taj kopneni zatvor, bezbrojnih karvana
tovarnih ivotinja nestade, hanovi i karvansaraji opustjee i p a d o e ,
i samo j o nekoliko krasnih esmi sjea te t i h zlatnih vremena.
Danas ne t r e b a vie da se na konju uspinje uskim i tegob
nim putom preko Alifakovca na lijevom brijegu Miljaeke. Danas ide
nova krasna cesta desnim brijegom ispod grada, uz gostionicu. D a
Rive, kuda Sarajlije idu rada na izlet, pa sve u brda i klisure. P o
lako se penje put, dok ne stigne na Koziju upriju, remek-djelo
turske gradnje. Dvije hridine, t o ovdje suuju Miljacku, uzele su se
kao prirodni temelj i onda se je u jednom jedincatom l u k u preveo
most iznad propasti. D a ne padne na most prevelik teret, ostavila se
je u svaku stranu l u k a po jedna okrugla rupa u gradnji, tako da most
i svojim neobinim oblijem pristaje u divlji r o m a n t i n i okoli. D u
boko se dolje u kamenitom koritu pjeni zelena M i l j a c k a ; s onu
stranu rijeke ispinju se skoro okomito visovi T r e b e v i a i med njima
ide od mosta samo kao mala pukotina, kojom se dolazi do tako zva
noga Ivkina pokoja". Lomne hridine zatvaraju s desne strane cestu,
koja se sada u dugim zavojima uspinje na visinu. T u i m a kavana
s primitivnom b a o m , da se u ljetu izletnici odmore. A dalje, gdje
se desni brijeg n e t o slabije penje, lei staro tursko groblje s golemim
spomenicima, koji nijesu ukopani u zemlju, v e u donje ploe od

Kozija uprija kod Sarajeva.

m e k e g a kamena. T o su ehitluci, grobovi m u e n i k a , gdje lee borci,

to su za islam prolili svoju krv. K a o k r a n s k i spomenik te borbe
uzdie se s druge, lijeve strane rijeke r u e v i n a Starigrad, koji se je
(po Hoernesu) zvao nekada Hodidjed te je bio oko polovine 15. vijeka
glavnim u p o r i t e m turske vojne sile. Odavde se je udaralo na Bosnu,
to je j o bila podlona k r a n s k o m u kralju. Godine 1459. piu Dub
rovani ugarsko-hrvatskomu kralju, du je kralj bosanski spalio veliki
i n a p u e n i grad Hodidjed i sada opsagjuje tvrgjavu. Tada i l i j o i
prije, kada se je uzelo s visine T r e b e v i a biti Starigrad i tako ga se
otelo k r a n i m a , p a d o e islamski borci, to ovdje lee u e h i t l u c i m a .
Na vrku, gdje je stajao grad, stoje j o i danas na strmoj hridini
podrtine od zidina.
Obronci, kojima ide cesta, obrasli su u m o m i odma se tu vidi,
t a koristi paska nad u m a m a , to se je u v e l a ; gdje se je nekada na
veim prometnim putovima haralo po miloj volji, danas j e suma u
najljepem redu. K o d hana Dervente uzmemo da malo o t p o i n e m o .
Ovdje se odvaja nova cesta u Mokro i na Romanju-planinu. Promet
je na cesti znatan; prestizavali smo k o l a z a kolima, sve natovarena
branom, pivom, pa i e s t i m a od maina, a itavi karvani marve, na-
p r e n e najvie drvima i sijenom, kretali su u grad. U z ivotinje esto
koja seljakinja, koja bi marljivo vrtjela vreteno, a opet pazila, da
ivotinje u pravi mah silaze s puta. V r a t o l o m n i m stazama na lijevom
brijegu Miljaeke penjali su se opori ovaca i koza i za njima djeca,
koja su kao divokoze skakutala s kamena na kamen i u sav glas po
i k i vala. H a n Derventa sasvim je pristalo svratiste z a koliju. a radnja
mora da j e sjajna, j e r na vratima od staje visjelo je est ovnova, tek
zaklanih. Handija je Hercegovac, koji si j e s druge strane ceste sa
gradio v e za svoju porodicu lijepu kamenitu kuu na nekoliko k a
tova i uredio zgodan vrt. Opet novo doba!
Onda e m o dalje uz han Ljubogostu pa da ugjemo u divnu u m u
od crnogorice, v e o m e u ogragjenu. S l i k a okolia izmjenjuje se ne
nadano ; visokih pustih bregova nestaje i mjesto njih se javljaju za
okrueni visovi, obrasli svuda gustom crnogoricom. U tom umiljatom
kraju lei mjesto P a l e , gdje danas ljetuju mnogi Sarajlije. N a osam
Ijenom humku die se kao kakav grad vojarna, a uz cestu stoje s oba-
dviju strana zgrade kao vile u v i c a r s k o m slogu i esto j e koja lijepo
na polu sakrivena u zelenilu. I engleski konsul Freemann i m a ovdje
 Pogled s Pala na Romanju-planinu.

ljetnikovac I m a t u d o b r a g o s t i o n i c a , d a ne o e d n i n i n e o g l u d n i . a
i/van m j e s t a j o j e d n a m a n j a i s k r o m n i j a , no s a s v i m i s t a .
Sve ljepim biva kraj. N a han K a d i n i Gorovi stiemo u visinu
od 1050 m e t a r a na o b r o n c i m a V i t e z a , g o l e m a se h r a s t o v a suma raza-

Han kod Pala.

Praa i Ranjen-planina.
 stire u obadvije strane, a onda
dolaze stoljetne bukve. U z Gro-
bovieku pa uz potok P r a u

Tjesnac Prae.
dolazimo na najvaniju stanicu izmed Sarajeva i
G o r a d a , u P r a u , koja divno lei u prostranoj do
lini. Dotle se je vrijeme pogoralo, udarila kia. i
taman kada se je n a koija Muan zaustavio pred
Gostionicom kod Andrije", nahrupi oluja kao po-
niamna. No mi smo se vec sklonili i u skromnoj
no istoj gostinjoj sobi mogli smo da p r i e k a m o ,
dok se nebo ne smiri. Bio je prostrt stol za tro
jicu a s n i k a s te stanice; gostioniar spremi j o
i za nas dvojicu i brzo se mi upoznamo s asni
cima, koji su nas veoma ljubezno, kao to gotovo
svagda austrijski asnici, obavijestili o svem, to <
smo eljeli. U njihovu d r u t v u proao nam je
odmor i prebrzo. Seljak u
P r a a se sastoji danas iz nekoliko rpi k u a , svagdanjoj odjei.
koje se razastiru uz potok, no kau, d a j e ovdje bio nekada velik grad
ea 60.000 stanovnika i v e za bana Ninoslava spominje se u jednom spisu
od godine 1244. kao biskupsko sijelo. uo sam, da u dvoritu r u e v n e
damije ima jo jedan rimski sarkofag, ali ga nijesam vidio. No sre
dovjenih grobnih spomenika s ornamentima i figurama ima ovdje sva
sila boija. Najvei su spomenici po Asbothu podrug kilometra
na jugoistok od P r a e na brijegu grada Pavlovca, pod kojim ide put

Odmor u poljskom radu (Pale).

uskim tjesnacom. P a v l o v a k e r u e v i n e stoje na humku ispod klisure

Vlake stijene na lijevom brijegu Prae. Grad je Pavlovac bio nekada
glavnim mjestom u upaniji borakoj ( c o m i t a t u s Berec") i svojinom
kneza- Pavla Radinovia, skupa s P r a o m , Dobrunjem, Ustikolinom na
Drini, Vlasenieom, Olovom, a neko vrijeme ak i gradom Vrhbosnom.
Novi in P r u a " zovu Pavlovac dubrovaki poslanici, to su godine
1423. pohodili Pavlova sina Radoslava. Godine 1550. grad je ve bio
razoren.
K a d a se je nebo opet razvedrilo, krenemo dalje po divnom cistom
Siraku plodnim poljem uz P r a u i ukraj velike parne pilane. Onda

Vuci pred hajku na Ranjen-planini,

odemo od rjeice, koja si pravcem na istok kri put u Drinu kroz

guste u m e i gudure. N a a cesta zavija otro na jug i penje se u
smjelim zavojima na Ranjen-planinu. Vi3ok je to greben s visinskim
rastlinama. Ulazimo u vjeni spokoj guste hrastove i bukove u m e ,
9
pogdjegdje izmijeane topolama, crnogoricom i na veoj visini brezama.
D i v n i zvonii i vladisavka proviruju iz u m s k o g a zelenila, svuda lei
orijako stabalje, svaljeno olujom, a nad njim v e buja nova vegeta
cija. Pogdjekada se otvaraju vidici u dublje gudure i priinja ti se,
kao da se svuda talasa kao neko zeleno more. Tiho je to i samotno
mjesto, i dok nije ovim gorskim divljim krajem prodrla cesta, bio je
tu znamenit zaklon za hajduke, te su starom prtinom karvani sa skup
ljom robom ili samo uz vojniku pratnju. J a sam godine 1879. dvared
p r o a o starom cestom i tada su me ozbiljno od toga odvraali. No
bosanska je uprava uguila hajdutvo i danas p u t u j e ovuda sasvim
sigurno.

Starac muhamedovac iz Gorada.

Najposlije stigosmo na greben; pred oima nam puca prostrana

ravna istina, obrasla papratom, a vjetar brije hladan kao led. - tu je
Ranjen-karaula, u visini od 1196 metara. Pred nama je i veliko ogra-
gjeno zemljite, na kojem vojena sila svoje dane boravi. Zabitno je
to divlje mjesto, a opet mu ne e skoro nai premca u vidiku. V r a k
se uzdie nad v r a k i svi su umoviti, a k D r i n i , koja se kao srebrena
nit vijuga po dalekoj ravnici, s p u t a j u se u terasama. Ostrag, za rijekom,
ispinju se gorske stijene jedna na drugu sa sve neobinijim i divljijim
obrisima. Sprijeda su m r k a umovita brda, za njima goleme sive
ustrmljene hridine, a j o dalje smegja stijena, kao da h o e da presijee
obzorje. To je v e gorje na crnogorskoj megji, a za njim se visovi
 i3i
blistaju kao snijeg, kao da h o e da smegje gorje pred sobom okite
srebrenim sarukom: ponosne visine na a r b a n a k i m granicama, gdje ivu
hrabri kipetari, kojima se v e na majinim grudima pjevaju pjesme
o divljem boju, o vjenoj krvavoj osveti . . . N a a s a k se zaustavimo
pred malom gostionicom, koju zaklanja brezova u m i c a . Pogledamo j o
na sjever, na o t r e obrise Romanje-phmine, pozdravimo j o na jugu
cara Crnegore, 9000 stopa visoki Durmitor, pa se onda otrim kasom
povezosmo po golemim serpentinama u nizinu.
Kraj je taj lijepo obragjen, svuda se vigjaju ljudska naselja i stada
na pai, izili smo iz divljatine u civilizaciju. K o d hana Jabuke
gutnemo iz Viktorova v r e l a " ; sve nam se nanovo javlja vidik na

Mladi muhamedovac iz Gorada.

Drinu i na G o r a d e , to se je prostrlo uz nju, no put se je otegao i

tek sat iza a k a m a stigosmo onamo. G o r a d e je d u g a k o rastegnuto
mjesto i ima prilino novih gragjevina. Mi se austavimo pred hotelom
Olehla", gdje nas kao stare poznanike vlasnikove najprijaznije doekaju
i veoma dobro spreme.
T r g o v i t e Gorade ima po popisu s t a n o v n i t a od godine 1895.
141)0 stanovnika, od toga dvije t r e i n e muhamedovaca. Mjesto je veoma
p r o m u u r n o i ima u njem mnogo tvorniara, trgovaca i obrtnika. Jedna
prffia tamo kazuje, da je u G o r a d u nekada bilo 18.000 k u a . Nema
sumnje, da je to pretjerano, no na tom dugom j e z i k u uz iroku rijeku,
gdje se d a n a n j e G o r a d e oslanja o strme u m o v i t e gorske obrouke,
moglo bi Liko stati pet i deset puta toliko kuca. Zna se, da je G o r a d e
bilo u 15. vijeku jednim od glavnih t r g o v a k i h mjesta, dok su jo voj
vode stolovali u bliskom Samoboru. To se je slabo promijenilo, i kada
su ga Osmanlije osvojili. Godine 1529.31. bila je tu ak i tamparija
irilskih erkvenih knjiga. Godine 1568. sagradi Mustafa p a a budimski
mjesto n e k a d a n j e g a prevoza kamenit most na Drini. Drina, je ovdje
iroka 150 stopa, d o d u e plitka, no opasna. Od toga su se mosta
uuvali samo stupovi na bregovima, i etiri uzana stupa u est o-
kova u rijeci. Svodove su strani povodnji ponitili. Sada s e j e izgradio
nov most, most cara Franje Josipa''. Uz most je bio nekada velik
karvansaraj, koji je gostoljubivo doikao trgovca s istoka i njegovu
robu, im pregju rijeku. Razruio se je taj karvansaraj j o za osman-
lijskoga doba kao i mnogo tota u ovim zemljama, a u zidovima,
prostrane r u e v i n e udesile su se staje. Damije su u Gorudu neznatne,
a ni u ariji n e m a nita osobita da vidi. Zanimala me je samo nova
narodna kola, koja se veoma dobro posjeuje, i lijepa b a a uz zgradu
vojnike posade. Novih gra gje vina ima mnogo i veinom su svojina
domaih trgovaca, koji su doseljene trgovce davno nadmaili i sve im
vie m u t e r i j a preotimaju. T a k o se t u e trgovci, a ne misle, da su to
sasvim prirodne prilike, jer zemlja treba najprije svoju djecu da hrani,
makar kako bolno bilo to iskustvo za stranoga trgovca, koji se je
godine i godine poteno napatio. Nego danas mogu doseljenici jo vazda
da se u Bosni prilino prometnu.

K o n a n a vinjeta: tkalac
 Iz G o r a d a u F o u .

uinimo izlet u F o u divnom cestom, to ide uz lijevi brijeg

3. Ima tek nekoliko godinu, da se je ta cesta i z g r a d i l a ;
donde se je u vanu, prostranu i prometnu F o u sa sviju strana do
lazilo samo tegotnim j a h a i m putovima. Danas se tuda vozi otrim
I r i s o m . Najprije uz ljivike, u kojima je d r v e e tako gusto osuto tamno-
modrim ljivama, da se skoro ni ne vidi l i e ; onda dolaze polja,
zasagjena duhanom, i mnogo golemo orahovo d r v e e , no za udo na
jodnom je polju bilo i lupina. Cesta ide ukraj Drine jednako uz visoke
gore; korito je, u kojem t e e Drina, iroko i pjeskovito, a voda kao
da je najnie spala. N a a je strana veoma iva, dobro obragjena,
1
mnoga umiljata naselja proviruju iz svjeega zelenila. Zgrade su ovdje
ve drugaije izgragjene; mjesto drvenih k u a grade se k u e od opeke
i veoma je znaajno, da to biva skoro svagda tamo, gdje je na d u g a
kim kanapima objeen duhan, da se sui, i l i gdje je j o u polju na
struku. Nema sumnje, da je veza izmed duhanskih nasada i gragjevina.
Seljaci stiu bolji dohodak, privikavaju kao to j e i prirodno - - uz
vee potrebe i hoe da dolinije stanuju.
K a k o je vano za Bosnu i Hercegovinu, t o se je sve vie stalo
saditi duhana, vidi se po iskazu financijalne uprave za godinu 1894.
Poreza na duhan upisano je te godine 4,606.000 for.. z a 6:20.000 for.
vie v e prijanje godine. Nada sve se sadi duhan u Hercegovini i to
osobito u trebinjskom, s t o l a k o m i ljubukom k o t a r u ; u Bosni oko
F o e i Srebrenice. U Hercegovini se je na 2700 hektara dobilo 45.0011
dvocenti, te se je producentima isplatilo 1,800.000 for. Prave se od

Vinjeta n a colu: r e e n i c a i z kurana na sablji.

njega cigarete i duhan za ibuk, a ide najvie u Austriju i Njemaku,
i sve ga se vie trai. D a ga se i u zemlji mnogo troi, sasvim je
prirodno. K a k o se sagjenjem duhana lijepo zaragjuje, vidi se po tom,
da se u Hercegovini najbre ostvaruje prelaz iz kmetstva u slobodnjatvo.
Putom pregjosmo samo nekoliko mjesta: ovie, Mravinjac,
Han Osanicu i varoicu Uatikolinu; zato amo uz cestu naili na razne
male turske kavanice. kojima su valjda vojnici n a k r a b a l i na zidove
ovakva umiljata i m e n a : Care Bertha", Cafe J u l i e " , Gate M i z i " ,
valjda u uspomeni na drage svoje u dalekoj otadbini.
Ustikolina te se doimlje veoma prijatno i kao imuno mjesto. Ime je
dubila Ustikolina od rjeice Kolone, kojoj je ovdje u e u Drinu. Kada su
Osmanlije osvojili Bosnu, bilo je to znamenito mjesto, evala je tada zla-

Bosanske seljakinje
 turska radnja, trgovina je bila razgranana, a u okoliu je bilo velikih vino
grada, po kojima se j o i danas ona mjesta zovu Loze" i Vina*. B i l a je
u Ustikolini kamenita crkva i temelji joj se j o vide. Odma do crkve
radnici su, kada su gradili novu cestu, nali presvogjen grob i u njem
ovjeije kosti. Narod veli, da su se tu sahranjivali monasi od one crkve.
D a je ustikolinski kraj v e davno prije bio dobro n a p u e n , vidi se po
velikoj mnoini pretpovjesnih grobova na Cvilinskom polju kod Ustiko-
line i grobova odma uz lijevi drinski brijeg, a za docnije doba po
velikoj mnoini starih razruenih gradova u okoliu Ustikoline. U sre
dini Cvilinskoga polja vide se temelji stare tvrgjave; to se mjesto i
danas j o zove G r a d i n a " i l i i Cvilinski grad".
U jednom h u d e t u (presudi), to se je napisao pred 150 godina
za neku e n u iz Cureva, spominje se (Myron vit. Z a r z v c k i u G l a s n i k u
zemaljskoga muzeja"), da se je parnica vodila pred mutesarifom Omer
p a o m e n g i e m u Donjem O d a k u kod Ustikoline, te se po tom
ini, da je u ono doba tamo mutesarif stolovao. U jednom starom
fermnnu nazivlje se Ustikolina e h e r o m (gradom), a F o a samo ka
sabom (varoi), te bi i po tom Ustikolina bila tada v a a n grad. K a d a
je sultan Mehmed F a t i h godine 1463. d o a o sa svojom vojskom u
ovaj kraj, sigje on s gore na lijevom brijegu rjeice J o a n i c e (desno
od Drine) i tu se z a p o n e bitka s Bosancima. B i l a je to k r v a v a bitka
i s obadviju strana pade mnogo vojnika i vojvoda, te su tu na bojitu
i pokopani, T a d a je nastalo groblje na J o a n i c i s onim mnogobrojnim
kamenitim nadgrobnim spomenicima, na kojima su uklesane jutarnje
zvijezde, sablje, zastave, lukovi i strijele. Pripovijeda se, da je jedan
turski vojvoda gonio n a j v e e g a bosanskoga junaka, Ivka iz J o a n i c e ,
sve do Cvilinskoga grada, pa ga tamo stigao i smaknuo. Gdje je Ivko
pao. tu je i pokopan, a kamen, to su mu na grob poloili, j o se i
danas zove Ivkov kamen". Ovaj se turski vojvoda opet vrati na bojite
na J o a n i c i i tamo mu jedan Bosanac odsijee glavu. T o je bilo odma
uz obalu. Ubijeni vojvoda pripovijeda narod uzme svoju glavu
pod pazuhu i ode na desni brijeg J o a n i c e , gdje su ga i pokopali. N a
kamenu, t o mu je metnut elo glave, i m a izdubina, iz koje svijet pije
vodu, i kau. da svako, makar kakvu bolest imao, odma ozdravi, im
se te vode na pije i na grobu se pomoli. Ovomu se ljeilitu" dolazi
najvie u posljednji utorak pred Gjurgjev-dan.
U ono doba. kada se je sultan Mehmed Fatih borio s Bosancima,
ivjela su u Ustikolini tri brata, Miroje, Ljuboje i Dragoje Kujundi,
i njihova je porodica bila najvigjenija u svem kraju. I crkva, ije smo
r u e v i n e gore spomenuli, bila je pod njihovom upravom. Nekoji iz te
porodice bili su monasi u Ustikolini, Foi i G o r a d u . Jedan od te trojice
brae - - drugi v e l e : mati ode sultanu u susret i prevede ga preko
Drine u Ustikolinu. K a d a je sultan bio nasred rijeke, potone mu konj,
te sultan r e k n e : Bu su derln!" (Voda je duboka!) Od rijei derln"
kau da je nastalo ime rijeke Drine. Z a hvalu, to su ga preveli preko
Drine, pokloni sultan b r a i Kujundiima spahiluke, dade im fermane
i bujruntije. i od onoga se doba Kujundii zovu i Spahii. B r a a
Miroje i Ljuboje prime islam i od njih kau potjeu begovi M i -
rii i Ljubovii. T r e i brat, Dragoje, ostade vjeran vjeri svojih otaca,
ali ipak i njemu ilade sultan spahiluk i bujruntiju. Po tom su fVrmanu
njegovi potomci, Kujundii-Spahii, sve do najnovijega doba uzimali
desetinu u ustikulinskoj opini. K a d a su ona dva brata primila islam.
preseli se trei brat. kranin, u blisko selo L'gote, gdje j o i danas
ivu njegovi potomci. Kujundii Spahii. Dvojica iz Te porodice, dva
brata, pregjoe u Fou, pa su tamo od najvigjenijih gragjana i na
glasu kao najvjetiji zlatari.
K a d a je sultan u ao u Ustikolinu. ostavi tamo odio vojske pod
Turbani E m i n o m , koji je, kako se pria, sagradio damiju u Ustiko
lini. Odavde posije sultan strau spram d a n a n j e F o e , koja se je
onda, kako kau, zvala Radovina. da vidi, t a je tamo. K a d a su se
vojnici vratili, pripovjede sultanu, da su u onom kraju naili na mjesto,
gdje i m a velikih vinograda i mnogo buradi (hepsi fui). T u r s k a rije
fui" oznauje b u r e " , te tako k a u da je nastalo ime docnijemu
gradu Foi. Drugi opet pripovijedaju, da je Foa dobila ime od mno
goga voa, t o tamo i u okoliu izvrsno rodi.
Na sjeveroistonom kraju g r a d i a Ustikoline uzdie se damija,
izgragjena u godinama 866. do 869. p. Hidr., dakle odma u prvim
godinama, kako je Bosna osvojena. P r a m a tomu ide ona u najstarije
damije u svoj zemlji. Munara na desnoj strani zgrade sagragjena je
kao i sva zgrada iz klesanoga kamena, te ima ispod eret'e (galerije,
otkuda zovu na molitvu) uokrug fino izrezuckane stalaktitne ornamente:
D a m i j a i munara pokrivene su olovom, predvorje cigijom. Kraj da
mije i m a staro turbe, u kojem je pred 150 godina sahranjen Kadri
Alajbeg engi. pradjed porodice engia, to ivi u Odaku, e t v r t
sata od Ustikoline. Stanovnici ustikolinski pripovijedaju, da je jedared
do ao nekakav konj na groblje i nogom probio pokrov toga groba.
K a d a su Ustikolinci to opazili, odma dolete, da oprave grob. T o m
prilikom nagju u grobu tri ploe, koje su tako postavljene bile, da
su dvije stajale osovljene, a t r e a bila kao pokrov. Mrtvac nije dakle
bio onako sahranjen, kao t o danas sahranjuju muhamedovci svoje
mrtvace.
Turbani Emin, koji je po narodnoj predaji sagradio taj hram,
pokopan je, kako kau. na Presjeci. Presjeka lei podrug sata sje
verno od Ustikoline, te je po prii dobila, takvo ime otud, t o je
ovdje turska vojska p r e s j e k l a " bosansku vojsku Na jodnom ravnom
nianu (muhamedovskom grobnom spomeniku), koji se gore zailjuje.
vidi se polumjesec sa zvijezdom i nad njim spirala. Kau, da je to
grob nekakvoga Tatarina i l i Persa. Stari su grobovi r a t r k a n i po gor
skom hrptu; lijevo se vidi ravnica i malo jezerce. Med svim grobo
vima, t o se tu nalaze, istiu se ljepotom dva g r o b a ; niani su i m
mramorni, no polomljeni. N a jednom se nalaze ostanci napisa : . . .
E m i r i livai herceg", t. j . emir ili namjesnik h e r c e g o v a k i ; od godine
ima samo: S e n e tisa ve sittiue", t. j . godine . . 69. N a treoj
Btrani: ,,K:id intekalel merhumu ibni", t. j . preselio se je (umro) lju
bljeni sin. K o m a d , na kojem je bilo upisano stoljee od godine i ime

pokojnikova oca, odbijen je od kamena. Stari Muhamed beg engi

iz O d a k a pripovijedao je, da su pred e t r d e s e t godina, kada je on
posljednji put bio na tira grobovima, spomenici bili itavi i da je
tada j o sasvim jasno proitao napis na jednom spomeniku. Kae, da
je p i s a l o : ..Turbani E m i n " i godina smrti 869, B l i z u tih g r o b i t a ima
i mnogo bogumilskih grobova s velikim e t v e r o u g l a s t i m kamenovima i
ploama, no ni na jednom od njih nema ornamenata ni napisa.
Svakako dokazuju ti ostanci iz starih vremena, da je Ustikolina
negda bila vaniji g r a d ; danas je to malo mjestance, gdje se u velike
sadi duhan. Nema kue bez zelenih struka, a na polju bujaju zelene
biljke s golemim liem. Stanovnici su na dobru glasu kao vjetaci
u sagjenju duhana, a sudi ga se u ovoj opini svake godine sve to
vie. Ovdjenja su duhanska polja prave uzorne nasade.
Iz Ustikoline dolazi za sat u znameniti grad F o u na sutoku
e h o t i n e i Drine. V e na prvi pogled, dok se pribliuje gradu, voli

F o a n k a.

ajno te se doimlje. S obiju sirana rijeke velike nove gragjevine,

vojnike zgrade, kao da ulazi u k a k v u tvrgjavu. Nov eljezni most
ide preko Drine i najprije se prolazi kroz vojniki tabor s ogromnim
obranbenim utvrdama. Onda se vozi jednim dijelom arije, pokraj
damija i d u a n a , uskim truskavim ulicama, te na koncu staje pred
lijepom evropskom zgradom, hotel G e r s t l " . Preko puta od hotela
ukusna je zgrada kotarske oblasti. Restauracija je sasvim kao beka,
a kuhinja su i podrum, cla ne mogu biti bolji, samo nam se je tuio
gostioniar, to je odregjeno, da se vojnika posada smanji, jer mu
tim nestaje velikoga broja dnevnih gostiju. J a sam to pozdravio kao
znak spokoja i reda u ovom kraju, koji je jo godine 1882. spadao
u najbuntovnije i najnemirnije krajeve. Utvrde, i l i kako se ovdje na
z i v l j u : o b r a n b e n e vojarne" uokrug grada po visovima prikazuju u
istinu ratnu sliku. Ovdjenji je svijet, kako je stisnut izmed Novoga-
pazara i Crnegore, samo p u k o m i handarom u aki mogao da se
laa mirna posla, ako v e nije i sam skakao na ustanak. S po
e t k a ustanka godine 1881. i 1882. mala je posada, koja je tada bro
j a l a samo 2 0 0 momaka, imala ovdje ljute borbe, i mora da je u Foi
bilo zbilja tjeskobno, kada su sa sviju bregova, sto se kao zelen vijenac

U Foi.

ovijaju oko grada, zahuktale vatre ustakih straa. Danas je to dru

gaije i svako, 8 k i m sam se sastao, iskazivao j e svoje zadovoljstvo
s dananjim prilikama.
Kada sam se malo odmorio, zaputim se po gradu. Z a pravo je
to h e r c e g o v a k i grad. no godine 188Q. odcijepljen je foanski kotar od
h e r c e g o v a k o g a okruja mostarskoga i pripojen sarajevskomu okruju.
F o u nijesam iz prijanjih vremena znan. pa sam razliku izmed neka-
 danjega i sadnnjega doba spoznavao samo po novim zgradama i
evropskim poboljicama. Bio je upravo vaarski dan, dakle lijepa pri
lika, da se nadivim krasnim likovima g o r t a k a , t o ovamo dolaze sa
Zelengore, pa a k iz Crnegore i Novogapazara. Gordo je to pleme, ti
Hercegovci. V i t i kao jele i l i kao oni bosanski grabovi, ilavi kao da
su i z eljeza ljeveni. ponosni kao rogjeni vojvode, s krasnim profilom
j u n o g a Slavena, s orlovim nosom i sokoljim pogledom svaki t i je
od njih slika i prilika pravoga junaka. U z a to im je odjea sila tjenja
i pristalija nego li u bosanskih seljaka, a donekle i ia. J u n a k o m u
njihovu obliju lijepo pristaje crna kapa bez oboda, obrubljena svilom,
i obino s izvezenim grbom na crvenom poklopu. 1 e n e su im visoke
i stasite, mnoge i prilino lijepe.
Koa je na glasu radi svoje vunene i kone robe. a osobito radi
svojih eljeznih radova. Nekada, dok su j o h a n d a r i bili svijetu glav
nim orujem, bila je ta industrija r a i r e n i j a ; danas izragjuju jedino
noeve s vezenim d r c i m a . Zato i m a u umjetnom obrtu divnih zlatnih
i srebrenih filigranskih radnja, a u radionici, t o j u je vlada osnovala
ovdje kao i u Sarajevu i L i v n u , p o u a v a nekoliko starih v j e t a k a
mlagjariju u svim granama tako zvanoga foanskoga umjetnoga
obrta".
Glavni dio gradski lei s lijeve strane e h o t i n e , preko koje i d u
dva drvena mosta. Nekoliko se ulica uspinje veoma slikovito uz brda,
a na gdjekojim se starim k u a m a vigja osebujan gragjevni slog. S
desne strane e h o t i n e lei nekoliko spokojnih m a h a l a ; ovdje su naj
ljepe i najstarije damije u svoj zemlji, monumentalne gragjevine i z
najsjajnije dobe osmanlijske, s olovnim krovovima, koji se o suncu
blistaju kao srebro, s ogromnim kubetima i s munarama impozantne
visine. Nada sve se istie Alada-damija, neke dvije t i s u e k o r a a j u
od utoka ehotine u D r i n u .
Ime Alada* (arena) dobila je ta damija po tom, to je bogato
iskiena bojama. N a d ulazom i m a arapski napis, koji spominje, ko j u
je sagradio i kada :

3
~*~'3 - \j}
v >
r* " C*lJ*\j olyi-l ^ - L * oi.-'il - ^ ^ - M ^ ^ KS'^

fj*^ " J ^ ^ i J ^ " ^y-$ \> 4J4jl i^~sb\ u j i *

9
Jjil^ 8
^t** **

Ovaj lijepi hram boiji, mjesto z a molitvu, sagradio je milosrdni Hasan,

sin Jusufov, a neki nepoznati glas postavio mu je tarih (tarih ozna-
uje vrijeme gradnje):
Oj vladaoe svega svijeta, bilo ti ovo djelo po volji!"
Godina je gradnje 977. p. Hidr. (1549. p. Is.) 0 Hasanu Naziru,
koji je damiju sagradio, znade svijet jedino, da je bio elebija u sul-
tanovoj slubi i da se je rodio u selu Vakufu kod elebiea u opini
tetimskoj. Kau. da je sve svoje imanje zavjetao toj damiji, te po
lom i njegovo rodno mjesto nosi ime. Danas ima damija u tom mjestu
samo dva kmetovsku i t l u k a ; drugo imanje kau da su pred dvjesta
godina prisvojili rogjaci Hasan Nazirovi i drugi ljudi od njegove svojte.
Desno od damije mi se drimo opirnog opisa u Wissen-
schal'tlicbe Millheilungen aus Dosnien und der Hercegovina", to ih iz
daje zemaljski muzej sagragjeno je u veoma lijepom slogu turbe
(grobni spomenik), gdje je sahranjen sin Hasan Nazirov Ibrahini, koji
je umro j< za Oeva ivota. Na Spomeniku p i e : ..Ovdje poiva po
ginuli Ibrahimbeg, sin Ifasana Nazir-Gelebije, umro g o d i n e . . . . (tu je
odlomljeii komad kamena) i devet stotina." S j u n e strane damije ima
dobro nuvau grob od bijela mramora. Tu poiva osniva Alada-da-
mije. Turski napis glasi;

Pomou angjeoskom iskapio je gorku au, iz koje svako na tom svi

jetu mora da srkne, i preselio se je iz doma bijede u dom blaenstva
i zadovoljstva.: blagosoveni pokojni Nazir Hasan, sin Sinanov, koncem
mjeseca zilhide 960/
Prama tomu je osniva umro tri godine dana poto je damija
agragjena.
Visoki naslov elebija'', io su ga isprva sultani sami nosili, te
i sva umjetnika i skupocjena gradnja dokazuju kako narod misli,
da je osniva bio visoka i imuna linost. Zato sudi kadija l'oanski,
[brahim ef. Muluvdi. da je Hasan Nazir bio sin onoga Sinana, to se
iza osmanlijske okupacije dvared (na petom i na jedanaestom mjestu)
spominje med bosanskim vezirima. Izmed toga vezira i Hasan Nazira
lei razmak od 34 godine, tako te m o e lako biti. da je bio sin vezira
Sinana i da je on onaj isti vezir, to se spominje kao sedamnaesti.
Ko je i odakle je bio graditelj i slikar damije, no zna niko da
rekne; a nema ni napisa, koji bi nas o tom uputio. Isto tako nema
ni narodne pjesme o gradnji te damije, a predaja znade samo to, da
je Hasan Nazir graditelje pozvao iz Azije. Glavna je ukrasa damiji
minber" (propovjedaonica), nainjen u lijepom slogu iz bijela kamena.
U srednjem polju (orta) na elu minbera ima polukruglja iz izglagjena
a r e n a kamena sa smog jastozelenim i bijelim pjegama (valjda serpentin);
taj je kamen pO narodnom prianju tako skup, da bi se z a novce, to
je stajao, mogla odma j o jedna Alada-Damija sagraditi. 0 toj krugiji
pripovijeda svijet jo i to, da se je nekada blistala, kao alem, dok
je ruje jedared dodirnuo jedan nevjernik, a onda joj je odma ne
stalo sjaja.
Megju muhamedovcima se je uzdrala ova predaja o osnivau
Hasan N a z i r u : Hasan je bio od siromakih roditelja iz Vakufa. Jedared
se svai s roditeljima, te krene u svijet i bude primljen kod sultana.
Tu dovri svoje nauke i postane kod cara nazir", t. j . nadglednik,
dakle lice. u koje su se pouzdavali. Nekoliko je godina ostao u dvorskoj
slubi sultanovoj, pratio ga je na putu i u ratovima, pa kada je tako
ve mnogo godina prolo i Hasan Nazir .stekao velik imetak, zamoli
sultana, neka ga pusti, da se vrati kui i vidi mater svoju. Zamoli u
cara j o i ferman, da smije u Foi sagraditi na uspomenu damiju.
Car mu uslia molbu i Hasan krene sa tri pojasa zlata" na put u
otadbinu. Putom ga etrdesetorica hajduka zarobe, svezu, otmu mu
blago i dovedu ga u neki ban, gdje e da prenoe. Ovdje se hajduci
izopijaju i pozaspu. Hasan Nazir rekne molitvu i onaj mah spadnu mu
okovi s ruku. On se oslobodi, zgrabi svoja tri pasa zlata, uzjai konja
i sreno omakne u Kou. Kada prispije onamo, gdje je danas Alada-
damija, nagje svoju staru majku, gdje sui na suncu ito. Zapita je,
kako joj je ime, a ona mu stane pripovijedati, da je imala jedinca sina
11 usana, pa se jedared s njim svadila i on otiao u svijet. Od toga a s a
nema mu ni traga ni glasa.
Hasan Nazir zapita mater, bi li sada j o poznala sina, a ona od
govori, da joj sin ima na ruci mlade; po tom bi ga lako upoznala.
Hasan z a s u e rukav, pokae joj mlade na ruci i zapita je, poznaje li
svoga sina. A ona ga zagrli i umre od velike radosli. N a mjestu, gdje
se je to dogodilo, stane Hasan Nazir graditi Aladu-damiju. Graditelje
pozove iz Azije, a on sam pogje u selo Viko, da potrai, gdje e lo
miti kamen. Kada dogju u Vragolovo, p r e n o e kod Vranjae ispod stijene
Sokolovie. 0 ponoi odlomi se blizu njihova noita stijena i kao grmlja
vina sunovrati se na zorniju, tako da su se svi probudili i s tra no se
uplaili. Graditelj ih umiri i rekne: Ne bojte se, damija e se pouz
dano izgraditi, jer se je tu negdje blizu rasprsnula stijena, te nam je
Bog tako otvorio kamenolom i pokazao mjesto, gdje da traimo kamen."
Kada se razdani, otigju k onoj stijeni, to se je sruila, i nagju tamo
odbijena kamenja, tolikoga kao itava kua. Sada stanu majstori odma
da kleu one velike stupove, to i h etiri stoje pred ulazom u Aladu-
damiju, svaki 3 metra visok i 1,27 metra u obimu. Kada su stupovi
bili gotovi, odvezu njih i drugo kamenje z a gradnju u Kou, preko gore
P a a , kuda je nekada u stara vremena ila cesta, te joj se j o i dan
danas vide na nekojim mjestima tragovi. Jedan kameniti stup, to se je
onda isklesao, nalazi se j o i danas na podnoju Sokolovie.
K a d a se je s gradnjom damije ve toliko uznapredovalo, da su
glavni zidovi bili gotovi, dovikne hair-sahibija (dobroinac, dakle ovdje
gazda, to gradi) neimarbai (graditelju), neka se uri i neka zapoinje
dizati kube. Graditelj izmjeri sada zidove, dade jednu mjeru Hasan
Naziru, drugu ostavi sebi, te pobjegne svojemu gospodaru. Godinu se
dana nije javljao. Hasan Nazir estoko se razljuti na njega, to se je
toliko vremena kanio posla, i kada se je n e i m a r b a a z a godinu dana
vratio, htjede da ga dade ubiti. N o neimar ga zamoli, neka se samo
za asak odsrdi i neka mu dade onu mjeru, to ju je dobio od njega
Pred godinu dana. Onda i on izvue mjeru, t o je ostala kod njega, i
izmjeri gole zidove od damije. Kada je to svrio, pokae gazdi, da su
e zidovi z a itav arin snizili, jer su se u tu godinu dana slegli, pa
e Hasan N a z i r u : Da sam onda po tvojoj volji digao kube n a svjee
zidove, damija bi se za koju godinu sruila; no dok sada dignem kube,
ja sam ti jamac, da e damija ostati do vijeka, da ne m o e bolje."
Kada su kube i munara bili gotovi, nasadi neimar na. krov od
munare alem (vriku); onda si naini krila od dasaka i odleti s munare
preko rijeke ehotine na jednu suprotnu ledinu, da se nita nije otetio.
Kada je damija bila gotova i pred njom se j o pravio hodnik od stu
pova, nagju jednoga jutra majstori ukraj ulaza velik crni kamen, to su

Sahat-kula u Foi.

ga angjeli onamo metnuli. Taj kamen stoji j o vazda na tom istom

mjestu, pa je i danas obiaj, da se ene na lom kamenu mole, kada
boco o d Allaha tagod da izmole.
Na glavnom zidu propovjedaonice (hudba) ima. kao to smo spo
menuli, polukruglja iz zelena kamena, o kojoj kau, da je Hasan Nazir
rekao, odma kako je damija dovrena : Iz ovoga se kanama moe
sagraditi isto takva damija, ako bi se ova kada sruila ili se otetila".
No svijet misli, da je na tom mjestu ukopano i l i uzidano veliko blago.
Na nutarnjim zidovima damije i m a pet velikih bijelih krugova s pro
mjerom od 44 cm. Pripovijedaju, da je u ono doba, kada se je damija
zidala, somun (hljeb kruha) U toj veliini stajao paru i da su graditelji
naslikali one krugove zato, da se potomci sjete, kakva je bila jeftinoa
u Foi z a ono doba, gdje se je zidala damija.
T a nam damija pokazuje isti tip muhamedovskoga hrama. N a
etvornoj osnovi stoje glavni zidovi, nad njima osmokut i na osmokutu
kube. Spolja je dogragjena prizmatina munara. S a ela damije ima
trijem s trima kubetiraa, to poivaju na zidanim svodovima i stupovima.
Pred trijemom je, v e po obiaju, e s m a za obredno umivanje, a oko
damije grobni spomenici. I nutarnja je uredba u d e e n a sasvim spram
spoljanega oblika. D o visine od 8,35 m. ispinju se l u k o v i ; ima ih osam,
u obliku kolumbe. etiri su na glavnim zidovima i samo slabo iskakuju,
doim ona etiri druga stoje med njima i idu poprijeko preko okova
nutarnjega prostora. Tako nastaje na kraju lukova osmokut, koji odgo
vara gornjemu osmokutu od damije. N a lukove, to idu preko okova,
opiru se polukubeta, te se hvataju sa svake strane blinjih zidova i pre
krivaju im kutove. P o d polukubetom ima u kutovima izboina od sige,
tako da je sasvim h a r m o n i n o izveden prelaz gradnje iz etvornoga
oblika u mnogokutni oblik i u lukove. Nad lukovima i med njima raza-
pinje se osam pendentil'a, koji prelaze u kornie. T o je i osnova spo
menutomu osmokutu, to nosi kube. T r i glavna zida imadu svaki po
pet prozora, dva dolje u pravokutnom obliku, dva nad njima sa ilja
stim lukovima i najposlije nad ovima j o jedan prozor, opet sa iljastim
lukom. U etvrtom zidu, sa sjeverne strane, izlaze vrata, koja su ob
rubljena mramorom. Osmokut i m a zasebice sa svake strane po jedan
prozori sa iljastim lukom.
Cjelokupni dojam damije, koja tako slikovito lei, kvari se na
alost donekle krovom u predvorju, to se je tamo nainio, da se zatiti
slikarije. Istina bog da je to bilo potrebito, no trebalo se je tako ude-
siti v e pred neko desetak godina, jer je slikanja veoma poslradala od
nevremena i samo se po blijedim ulomeima vidi, da je tu jedared ra
dila umjetnika ruka prvoga reda. Osobito na zidu uz obadvije strane
prozora vidi se svuda majstorska izrada ornamenata. Srednji se dio oso
bito istie otmjenim linijama i vjeto razvrstanim o b l i c i m a , bujnima no
opet ublaenima elegantnim razregjivanjem. Nigdje da je kompozicija
nedotjerana; prirodno i neprisiljeno idu linije. Friz, izragjen u istom
s
l o g u , obrubljuje srednji dio i stvara umiljat prelaz izmed srednjega ko
mada i spoljanjega dijela, plonog ornamenta, to slikovito obrubljuje
nutarnju est s frizom. Taj je ornamenat laki i izlazi vie u pravcate
linije, no i na njem se jasno vidi umjetnika ruka. Nema tu ni osku
dice u oblicima niti prenatrpanosti. Sve je okrunjeno vrikom u obliku
polukruga, takogjer plonim ornamentom. Sva izrada pokazuje, da
umjetnik nije samo vladao kompozicijom ornamenta, nego je bio do-
rasao i z a tehniku izradu. ista i ispravna je risarija u konturi, nijedan
Potez nije mehaniki kopiran, ak na najsporednijim se dijelovima po
kazuje potpuno osjeanje za oblike.
K a d a te se v e na ulazu umjetnika ukrasa tako doimlje, mislio
b i , da e se i u n u t r a n j o s t i d a m i j e isto t a k o z a d o v o l j i t i . N a a l o s t
nije to t a k o . D o k j e s p o l j a n e v r i j e m e h a r a l o , u nutranjosti je v l a g a i
d r u g a k o d a n i t i l a . D o j a m ti z a t o nije n i p o t o v e l i a j a n ; m j e s t o o r n a
m e n a t a u bujnim b o j a m a n a l a z e se tu u l o m c i p r i j a n j i h d e k o r a c i j a
i z m e d p j e g a i p u k o t i n a i L d. i d o k a z u j u n e r u z i u n i j e v a i i j e posljednjih
generacija, koje su u p r a v o t u p i m r a v n o d u j e m g l e d a l e to h a r a n j e .
P r o p o v j e d a o n i c a (minber) i z g r a g j e i i a je v i t a i u s p r a v n a u i s l o m
s l o g u . N o k a d a b l i e s l a n e motriti p o j e d i n o s t i , n a l a z i se z n a t n i h n e
d o s t a t a k a u i z v e d b i . D j e l o m i c e su ornamenti m a j s t o r s k i i mogu d a se
n a t j e u s i s t o n j a k o m s l i k a r i j o m , no d j e l o m i c e su o p e t i po z a m i s l i i
po i z r a d i s a s v i m n e z g o d n i .
A r a p s k e n a p i s e u n u t r a n j o s t i d a m i j e d o n o s i m o , k a k o i h je z a p i s a o
k a d i j a f o a n s k i . V r a t a d a m i j e i m a j u dva k r i l a i n a s v a k o m k r i l u po
e t i r i p o l j a ; n a n a j g o r n j e m polju s lijeve s t r a n e i m a n a p i s : . . u d d i l u
b i s s a l a t i k a b l e el l e u t i " , t. j . . . u r i l e se na m o l i t v u p r e d s m r t ! " Na
d e s n o m k r i l u opet : a d d i l u b i t e u b e t i k a b l e el m e u t i " . t. j . u r i t e se
s k a j a n j e m pred smrt!* Na z i d u i z n a d v r a t a s t o j i : v e innel m e s a d i d e
l ' i l l a b fela l e d ' u m e ' a l l a h i e h a d e n " , t. j . . . d a m i j e pripadaju Bogu i
z a t o ne z a z i v l j i t e uz A l l a h a n i k o g a drugoga I* N a d k u b e t o m : u l l e m a h
dehale a l e j b a z e k e r i j a el m i h r a b e " , t. j . k u r a n s k a s u r a ali m i r a n " . N a
v r h u k u b e t a ima, n a p i s : e s m a u l h u s n a " , t. j . ,99 l i j e p i h b o i j i h imena".
N a u l a z u u p r o p o v j e d a o n i c u stoji r e e n i c a : s a m o j e j e d a n Hog i M u h a m e d
j e njegov p r o r o k " . N a k o n c u d a s p o m e n e m o i rijei, t o ih je p r e d
n e k i h d v j e s t a g o d i n a j e d a n porsijski p u t n i k n a p i s a o s p o l j a n a z i d u
d a m i j e i s p o d s t r o p a : s e f e r kerdem b e h e r e b r i r e s i d e m ve l a k i h
e i n ' i m a n d a j i n e d i d e m " , t. j . ..mnogo s a m p u t o v a o i u s v a k i sam vei
g r a d d o a o , no n i g d a nijesam vidio m j e s t a k a o ovo !"
Kada smo razgledali hram i p o s l i d u g o m c e s t o m uz r i j e k u s p r a m
mosta na C e h o t i n i , o p a z i m o s d e s n e strane v e o m a originalnu kavanu.
Cafe Luft" (kavana zrak) bilo je napisano velikim pismenima, i u
istinu sav je tu p r o m e t bio pod vedrim nebom, a k se j e i kava ku
h a l a u vrtu. S v u d a su bile klupe i stolovi sasvim kao u krmicama
o k o B e a , a p r o m e t je bio veoma iv. P i e je bilo j a k o i z v r s n o . Jedan
zid na k r a j u vrta b i o je oblijepljen slikama iz i l u s t r o v a n i h listova, te
su se t a k o m o g l i P o a n i da upoznadu s tadanjim bekim naelnikom
GrUblom i sa itavom silesijora glumaca.
Kako sam ve spomenuo, z e m a l j s k a se je vlada pobrinula, da
se o d r i foanski umjetni obrt. No i u daljem je okoliu foanskom
vlada stvorila veoma blagosovnih uredaba. Na zapad od Foe, na
putu u Kalinovik, u dubokom koritu med ograncima Zelengore i
Lelije-planine lei m j e s t o J e l e , u k o j e m se od p a m t i v i j e k a itelji bave
k o a r s k o m radnjom. Alpinski panjaci svud uokolo'po orijaikim pla
ninama daju godimice tisue i t i s u e ovijih i kozjih k o a i te se
k o e ovdje na plahoj v o d i (Jjalera potoka izragjuju u jeleku kou,
glasovitu po svoj zemlji, K a k o se j e u p r i j a n j e doba svaka industrija
Denaza (molitva za mrtvaca) pred damijom.
u Bosni radila veoma primitivnim nai
nom, to nijesu ni k o a r e u J e l e u bile
kadre, da se iza okupacije odre u pro
metnom ivotu. Proizvodi nijesu bili spram
modernih zahtjeva, trgovina sama udari
drugim putovima i odjedared p r e a n u je
dino privredno vrelo j e l e k o m u iteljstvu,
koje se naravski nije moglo tako brzo
da snagje u novim prilikama.
Taj se je gospodarstveni nazadak
sprijeio jedino time, to je na zemaljski
t r o a k osnovana tvornica koa u J e l e u .
T u ne samo da je svijet n a a o posla, ve
su se dobro uporabile sirove koe, taj
jedini izvor za privredu u pastirskoga
naroda po svem gorskom okoliu. Poto
se je najprije p o k u a l o , da se k o a r e
zdrui u udrugu, sagragjena je godine
1892. erama tvornica, a godine je 1894. znatno r a i r e n a i u d e e n a
za najnoviji nain proizvodnje. Ovamo ide i novi nain, da se koe
iste od dlake zgrijevanjem, mjesto k r e o m kao prije, jer se je time
dobivala v i n a slabije vrijednosti, a ovako se dobiva tako zvana zgrije-
vana vuna, 'foja je ista kao i ista vuna, striena sa ive ovce. Radnja
se tjera p a n i m motorom od 130 konjskih sila. U najnovije se je doba
uza to osnovala j o bojadisarna i apretura, a pokuaji, to su se inili,
da se proizvajja galanterijska i luksusna koa, dobro su poli z a rukom.
Tvornica proiivagja prije svega kou, uinjenu rujem, u svim vrstamn,
togod prolaze, onda sve vrste sanjana, korduana, k n j i g o v e k e koe,
gornje koe za cipelare, tapeeirsku i galanterijsku robu. Osim ovije
i kozje koe zgotavlja se i turska dolmirana j a r i j a koa.
Godimice se uini poprijeko oko 80.000 komada ovijih i kozjih
koa, a to daje nekih 70.000 kilograma vune. Koe se kupuju po svoj
zemlji v e pranu, v a a r s k o j cijeni, a po n a e l u se uzimlju samo koe
izraslih ivotinja od t e k e sorte i starih preko godinu dana. K a k o
Bosna i Hercegovna mogu da daju godinje oko 300.000 koa, pa ne
samo da ih se u zemlji dosta treba, v e ih se i sa strane mnogo
trai, to se s racionalnim kozarstvom moe postizavati lijep uspjeli.
Govegja se koa dinas u J e l e u j o ne radi, v e se proizvagja jedino
u Visokom i Travmku za o p a n a r e . Govegje se koe izvaaju sada u
Italiju, Dalmaciju i Hrvatsku, pa kako se ini, da se njihova fabri-
kacija dobro isplauje, nakana je, da se doenije i u J e l e u stanu njom
baviti. J e l e k o j su koi strunjaci priznali vrsnou, te se u znatnoj
mnoini izvaa u Austriju, a isto tako i vuna.
Tvornica daje u svojem nutarnjem poslu rada skoro svim jele-
kim k o a r i m a , koji su se drage volje okanili svojega slobodnoga
obrta, jerbo radom uz pogodbu nalaze u tvornici bolju zaradu. Dobav
ljanje najvanijih materijalija za radnju, kao t o je k r e i ruj, stoti
nama je ljudi dobro privredno vrelo. Osobito se skupljanje ruja koji
u svem j u n o m p o g r a n i n o m kraju divlji raste, lijepo isplauje, j e r
se tim mogu i djeca da bave. T v o r n i c a ga treba 20CK006 kilograma,
a z a kilogram suha ruja p l a a se 4 novia. D a se olaka skupljanje
ruja, osnovala je vlada osam s k l a d i t a ; dva su u guduri Sutjeske, dva
na Humu kod Bastaha, dva kod P r e d r a j a i jedno u Beroviu.
T r o k o v i za osnutak i radnju j e l e k e tvcrnice nijesu bili neznatni,
no moralo se je to rtvovati, ne samo da se pomogne koarsti obrt.
koji je s vremenom i s nezgodnim prilikama sasvim bio propao, nego
da se i iz njega stvori krepka industrijalna grana, koja moe da ivi
i da se takmi, a s i r o m a k o m u iteijstvu da nadoknagjuje iigubljenu
privredu. Radosna je zato pojava, da radnja uspijeva i v e danas do
nosi prilian isti dobitak.
Od J e l e a ide j a h a i put divljim gorskim krajem na Z e l e n g o r u,
gdje i m a alpskih panjaka, da ne mogu biti ljepi. Ovdje je ljeti idi
lian stanarski ivot, a z a svijet, koji bi da otpoine, o\aj bi divni
kraj bio zgodan, da se n i vaj carska no bi mogla takmii, samo da.
ima ovamo boljega puta i da nije odsijedanje u hercegovakim se
ljakim k u a m a gore v e rgjavo. N o kau, da e se izgladiti cesta iz
F o e na Zelengoru u Gacko. Time bi se Podrinje najkraim putom
spojilo s Dubrovnikom i s morem. Nego sve su te goiske staze pra
stare t r g o v a k e ceste, po kojima je stotine i tisue golina iao robeni
i osobni promet izmed Dubrovnika i istoka balkanskoga poluostrva.
0 tom su se v e velike u e n e rasprave pisale. Nas vie zanima na
Zelengori sadanjost, a ta je ovdje zastupljena poljoprivrednom stani
com, t o j u j e . o s n o v a l a zemaljska vlada. Stanica p^oizvagja i raza-
ilje ponajvie sir i maslac. I stanari prodaju u blinje gradove velike
mnoine ovijega sira.
Sav taj gorski kraj, t o se p r u a na j u g do crnogorske granice,
na zapad na Leliju-planinu do U l o k a i na Morinje do Crvanj-planine
na Nevesinjskom polju, a na sjever ide na Kaliaovik, te o b u h v a a
tako zvano Zagorje i Treskavicu-planinu, bio je jo pred petnaestak
godina zloglasno h a j d u k o leglo ; odavde se je najvie u s t a a nalazilo.
U t i m skoro neprolaznim planinama i hridinama, u gudurama i m r a
nim u m a m a bilo i m je dosta zaklona i zbjegovi. T u r s k a je vlast i-
ljala ovuda da se prokrstari, samo ako je sluajno ubijen koji otmjeni
beg, a i inae je gorske junake" p u t a l a s mirom. T a k o se je uz
drala ona h a j d u k a romantika, to se u baladama i narodnim pje
smama veoma lijepo slua, no u zbilji je za svijet da B o g sauva,.
Dananja je uprava unijela da zatre to h a j d u t v o , o kojem j o guslari
pjevaju bezbrojne pjesme. Nije to bio lak posao, osobito kada je ustanak

godine 1 h a j d u k o v a n j u pridodao neku politiku boju. No vojska

se je uvjetila, da razbojnike iznagje u njihovim gnijezdima, te da ih
upokori i l i protjera u Crnugoru. Usred njihova kraja, u K a l i u o v i k u i
u Uloku, osnovani su utvrgjeni tabori, a kada se je ustanak uguio,
brinuli su se dalje oruniei, da hajdutvo sasvim istrijebe. S t r a t u m "
kako je svijet po n j e m a k o m nazvao a n d a r s k e e t e , t o su od
dobrovoljaca sastavljene, da krstare otkrie i najskrivenije zaklone;
ni oluju ni bora nije i l i s p r e a v a l a u dunosti, i hajdutvo se je tako
korenito istrijebilo, da mu danas nema ni traga ni glasa. Besprimjerno
vrsna a n d a r m e r i j a krstari su davno ve r a s p u t e n i brine se i
z a to, da se u klici ugui svaki novi z a e t a k b a j d u t v a . Istina je, da
se Bosna i Hercegovina danas broje u najsigurnije zemlje i da se
putnik ni u najzabitnijim krajevima nita ne treba da boji za ivot ni
za imutak. I to je jedno kulturno djelo, a u istinu nije najneznatnije!
 N a megji novo-

pazarskoga
JA
paaluka.

* Iz F o e u pravo
slavno z a v j e t i t e a j -
nie na granici novo-
pazarskoga paaluka
ide j a h a i put slabo
," *^Jrjjflj@!%*- * naseljenim umovitim
gorskim krajem sred
nje visine. Isprvice ide
put dolinom e h o t i n e ,
i--, no naskoro se uspinje
/ spram sjeveroistoka u
brda, to ispunjavaju
trokut med Drinom i
ehotinom. U po puta
Picea Omorica Pani.
i/med F o e i ajnia,
etiri sata od jednoga i drugoga grada, krasan je s gore P r e l u e sje
verni vidik na mnoge hrptove, stijene i modre redove huma ka. Odavde
ide uz rub duboke provalije v e l i a n s t v e n o m visokom u m o m . Orijako
d r v e e , povaljeno preko puta, stvara ti esto visoke slavoluke, iskiene
povijuama Sat ispred ajnia ide u desnu stranu prijeki put u
p a a l u k u Plevlje. Pogled na drinsku dolinu odavde je prost, no hladan
brije vjetar sa snijenih visova crnogorskih.
 Tegoban je taj put, no naskoro e se tu izgraditi cesta, kao to
ve i m a iz G o r a d a u Cajnie. T i m snio se putom vozili za posljed
njega puta, te smo se iz F o e vratili u G o r a d e . Novim eljeznim
drinskim mostom preli smo na desni brijeg i udarili cestom neko
vrijeme uz rijeku, ukraj vanredno dobro obrngjenih polja i kroz lji-
vike. Onda naigjemo na cigansko naselje. U etiri jadne e r g e , sasvim
izdrte, ivjela je itava d r u b a , opor goliave djece i nekoliko izglad
njelih pasa dipalo je po rosnoj travi, a u kotlu iznad jake vatre zu
j i l o je i brujilo. Nijesu navalili da prose, --- spominjem zato, jer mi
se je to u drugim zemljama svagda s Ciganima dogodilo.
U Bosni i m a nekoliko tisua Cigana, koji se ubrajaju med mu-
liarnedovce, ali im je zabranjeno ulaziti u damije. Najvie ivu kao
nomadi blizu sela, idu gdjekada na poljski rad, j o e e u koi j a e ,
i l i su kovai, a ene se bave v r a a n j e m , bajanjem i t. d. Gesto im
zarada i nije potena, no u ope su na boljem glasu, nego li v e i n a
njihovih suplemenika u k r a n s k i m evropskim zemljama. Glazba im
je i u Bosni jedno od privrednih sredstava; sviraju po v a a r i m a i na
velikim gozbama, ali njihova svirka ni iz daleka ne dopire do umjet
nike igre magjarskih Cigana.
Iza malo puta po dolini penje se cesta na krasne u m o v i t e vi
sove. T u su bukove u m e , daleke i prostrane; med njima izmijeane
orija.ke breze, kakvih na sjeveru ni nema, te mnogo orahovo d r v e e .
Cesta je izvrsna i ide u strmim zavojima. Nekoliko se puta k r i a sa
starim izgaenim j a h a i m i tovarnim putom, po kojem j o i danas,
gdje je prei, idu e s t o gonii i pjeaci. Onda se s p u t a cesta u do
linu Janine, koja izilazi iz du- &
boke gudure i oplakuje bujne l i
vade. K o d hana Miljanovu s k r e e
na istok k Drini. N a njenu uu
lee r u e v i n e starinskoga slav
noga grada Samobora na izboini
Gostonj-planine, koja se u oba
dvije strane strmo rui. N a polu
razvaljena kula, damija med gradskim zidovima i etiri bunara u
hl ado v i toj peini, to su oskudni znakovi mjesta, gdje su nekada naj
moniji vojvoda humski Randalj i njegov sin Stjepan ljetovali. K a o
to i ime grada Sokola na sutoku Tare i P l i v e . tako je i ime grada
Samobora, kada se je razruio, prelo na najblii vii brijeg. U selu
se pria, da se je onda. kada je Samobor pao, desila u gradu naj-
mlagja i vojvode Stjepana, te ona neprijateljima, kada su provalili,
izjavi, da im se predaje u ruke jedino u svem svojem nakitu. Osman

Starac seljak iz ajnia.

lije joj zato puste malo vremena i uzmu straiti pred njenom odajom.
No ona se o b u e u s v e a n u odjeu i skoi kroz prozor s visine gradske,
da s m r u izmakne sramoti. A l i d u g a k a njena r a s p u t e n a kosa, koja
je bila na kraju zlatnim dugme ti ma n a k i e n a , zapne o jednu stijenu
i tako je djevojka lebdila u smrtnom strahu, dok kosa ne popusti i
ona ne padne u dubinu. Zlatna dugmeta z a p a d o e na stijeni i za dokaz
prii j o su se dugo vrijeme pokazivala. Vojvoda Stjepan ivi j o na
nekoliko mjesta gornje drinske doline u narodnoj uspomeni; pria, to
se tako privija uz istorijsku d o g o d o v t i n u , s raznim je preinakama
rasprostranjena po svoj Bosni i susjednim zemljama, Istorija pie
Dr. M . Hoernes u svojima Dinarische Wanderungen" ne zna za
cer vojvode Stjepana, koja je na Samoboru s k o n a l a ivot. No zato
je Katarina, ena pretposljednjega kralja bosanskoga, poznata po
svojem t r a g i n o m udesu, bila i Stjepanova i nje se valjda tie spo
menuta pria. J e r u Prozoru u minskoj dolini, gdje su bosanski kra
ljevi, kako se po ispravama zna, gdjekada se bavili, pripovijeda ta
kogjer d o m a a pria, da su Osmanlije posljednju kraljicu bosansku
opsjeli u t a m o n j e m gradu Studencu i da je tu kraljica poginula. U
istinu je Katarina, poto je zaludno nastojala, da se odri protiv svo
jega o c o u b i l a k o g a pastorka, pobjegla u Italiju pod zatitu papinu. U
Rimu je kao duvna i umrla, te joj se tamo grobni spomenik j o i
danas pokazuje u crkvi A r a coeli.
Sa te stranputice v r a a m o se opet na nasu cestu, koja ide veoma
slikovitim krajem. U hanu Soki (Velic), kuda ajniki Srbi idu na iz
lete, stanemo te se u gornjoj sobici krmariinoj okrijepimo izvrsnom
kavom. Onda tjeraj opet dalje, po malim mjestancima, ukraj mnogih
samotnih kua, to divno lee na planinskim kosinama. D v a bunara
1
uz put: F o n t e d Antonietta" i nadvojvode Josipa vrelo" sjeaju te
graditelja te ceste. Svejednako uz Janinu, koja umi u dubokom ko
ritu, ide cesta gorskim kosinama i tek sasvim pred gradom, gdje se
u nizini nuz rijeku ukazuju vojnike barake, a gore na visini kubeta
pravoslavne zavjetne crkve s golemim zlatnim krstom, vidi, da se
pribliuje v e e m u mjestu.
a j n i e je po svojem divnom poloaju biser med mnogim
bosanskim mjestima lijepa poloaja. Izgrngjeno je u visini od nekih
2000 stopa na gornjem rubu strme skoro okomito uvaljene gudure, u
kojoj dolje u dubini umi rijeka. Odma prijeko, s onu stranu jaza,
stoje impozantne stijene, okrunjene orijakim prastarim jelama. N a d
njima se u prkosnoj blizini uzdiu u m o m obrasli vrhunci ivi-brda,
a na j u g u se nad aj nie golemi goli iel ispinje dvared toliko, ko
liko mu se podnoje uz Janinu die spram grada. Gornji su mu obronci
bogato obragjeni i na sve strane isprekriani putovima. N a zapadu,
izmed iela i ivi-brda, otvara se vidik daleko preko Drine u modru
daljinu. G r a d je mogao samo gore da se razvija i lei pred tobom kao
razmotan plastini plan. U samoj sredini stoje dva h r a m a : na visini
pravoslavna zavjetna crkva, a u ariji, koja je najnia, znamenita
stara damija.
B i l a je nedjelja, kada smo stigli u ajniee, d u a n i su u trgo
v a k o m kraju v e i n o m bili pozatvarani, no zato je bilo t u sila selja-
 koga svijeta, koji je bio u crkvi na slubi. T a k o se je inilo, da se
je taj g r a d i , u kojem ima 300 kua i nekih 1800 stanovnika, barem
p o t r o s t r u i o . U jednoj pristaloj gostionici nagjemo odma nekoliko Sr-
balja, koji nam se ponude, da nas odvedu u svoju svetinju. ajnie
je znamenito zavjetno mjesto za srpsko stanovnitvo iz Bosne, Herce
govine, Crnegore i novopazarskoga p a a i u k a . I iz susjedne kraljevine
Srbije dolaze na veliku gospojinu, dne 27. kolovoza (15. po st. kal.)
hodoasnici na stotine. Tako je to bilo j o za osmanlijske vladavine,
a danas, gdje je potpuna sigurnost i gdje k r a n e u vjerskim stva
rima niko ne smeta, zavjetni su dani postali velikim narodnim s v e a n o
stima. C r k v a je sa svojih e t r n a e s t limenih kubeta slinija turskoj banji,
nego li crkvi, i samo po onim bezbrojnim krstovima, to su iza oku
pacije podignuti, vidi se, ta je. Pravo zato pie Dr. M . Hoernes,
koga se u stvarnom opisu zavjetne crkve drimo, da je ta crkva J e d a n
od onih produkata novosrpskoga graditeljstva, kojima se mora uskra
titi ast, da ih se kritiki osvijetli; znamenita je samo po tom. da j u
je domai ovjek sagradio". Nad bogato islikanim portalom na isto
nom proelju ima napis, po kojem vidimo, d a j e crkva plod hat-i-huma-
juma. Doznajemo iz napisa, da se je hoijom pomou zapoelo crkvu
graditi u a s t Bogorodiinu dne 28. lipnja 1857. po doputenju veli
koga, cara sultana Medida i po privoli h e r c e g o v a k o g a mitropolita
Grigorija, a d o v r e n a je i posvetio ju je bosanski mitropolit Ignatije
godine 1863., nadgledali su radnju iguman Antonije Posti, pop Tana-
sija N e k o m a d a n o v i , pop Josif T a n o v i i pisar pop Dimi trija Popovi,
a napis je ispisao u gradu aj niu dne 15. kolovoza Petar Neimar-
todorovi. Graditelj i poslenici ovjekovjeili su se u spodobi primitivnih
relijefnih kipova. Na jednom kipu pie irilicom, da je S t a n i a K r u l
iz Ljubinja zapoeo godine 1857. hoijom p o m o u gradnju ove crkve
Bogorodieine. Uza to se vidi osjedlan konj, koji preko neke prepreke
s k a e k svojemu cilju.
N u t r a n j o s t prostranoga toga hrama mjeavina je novih i sta
rinskih dragocjenosti, bogato iskienih i sasvim praznili mjesta. Naj
v e a je znamenitost prastara zavjetna slika Marijina, to se je do
konca 16. vijeka u v a l a u manastiru Banji kod Priboja, a kada je
taj manastir spaljen, prenesena je ovamo. Pria se, da je od ruke
evangjeliste Luke, te vele. da je sasvim ista kao i druge dvije nje
gove slike, to se nalaze na Svetoj gori i u Jerusolimu. Cajnika slika
i l i pravije obadvije slike, jerbo je drvena daska s obiju strana isli-
k m u prikazuje sprijeda Mariju s djetetom, straga krstitelja Ivana,
bradata i sa z g v r e n i m palcem i kaiprstom na desnoj ruci. Koliko se
m o e raspoznati, to su veoma stare vizantske slike, no ni iz daleka
ti
da su izvrsne. Pod staklom se vide d o d u e samo pocrnjela lica, no
na masivnim srebrenim i djelomice pozlaenim ploama ponovljeni su
u basreliefu oni dijelovi slika, to su pod p l o a m a . Lijepo izrezuckatio
s p r e m i t e za sliku, te propovjedaonicu i vladiinu stolicu, napokon
umiljatu slikari ju na srednjem kubetu izradio je vjet grki slikar iz
V e l e s a u Macedoniji za cijenu od 1000 dukata.
Ikonostas, pregrada sa trima vratima, to po istono-pravoslavnom
obredu odjeljuje oltarski prostor (templon) od srednje lagje u crkvi,
sav je izvjean slikama razne vrijednosti i starosti. Slike su te oda
brane iz mnogobrojnih zavjetnih darova prijanjoj manastirskoj crkvi.
Vrijedno je spomenuti radi lijepe i fine izrade jednu sliku, to su je
dva brata T a s k a l o v i a iz Novogapazara godine 1875. dovrila i poklo
nila. Prikazuje smrt b l a e n e djevice Marije prama onoj prii, da je
jedan lakomi .Jevrejin, kada je Marija sa smrtne postelje na nebo
uzala, zgrabio njezinu kabanicu i nije j u p u t a o , dok mu nije arhan-
gjeo (Javril m a e m odsjekao ruku.
Stara zavjetna crkva odma je uz novu. T o je kao neka podrumska
gragjevina, samo nekoliko stopa iznad zemlje, sa sasvim golom spo-
ljanou i unutri s t r a n o zaputena. Na uska niska v r a t a c a , po iz ga
enim vratolomnim kamenitim stepenicama dolazi u nekadanji hram,
koji je danas kao neka ropotarnica. Istina je, da se je za osmanlijske
vladavine u Bosni d o p u t a l o graditi crkve samo u nekim i to jako
ogranienim dimenzijama, te su graditelji morali crkve da grade na
pola u zemlju, da barem u n u t r a n j o s t i uzimaju dolinu v i s i n u ; nije
se dakle moglo razvijati osobit sjaj, makar i bilo za to sredstava. No
da se tako z a p u t u staru crkvu, koja je tolike vjekove okupljala med
svojini zidinama pravoslavni svijet za najteih nevolja, koja je s lu a la
a r k e molitve cijelih generacija za spas i pomo, e s t o i plamenite
zakletve eta, t o su se dizale protiv krvnoga d u m a n i n a . pravo
je svetogrgje i b e u s t v e n o s t , da cajnikim pravoslavnima nikako ne
slui na ast. U stai'oj mranoj crkvi ima nekoliko starih stolova,
sijaset zavjetnih darova, slika i starinskih knjiga, no skoro sve u
sanducima, z a p r a e n o i izglodano da je strahota. U u v a l o se je
od propasti samo prsno remenje iz trostruke koe, okovano sasvuda
nijednim i srebrenim p l o a m a , sprijeda iskieno ahatima i l i a r e n i m
kamenjem. T e k o je to remenje esto i vie v e kilogram, a za
vjetni su to darovi, uz koje se vezuju krvave uspomene. Pravoslavne
e n e . kojima bi Turci ubili m u a , opasale bi se takvim remenom, zatakle
bi za nj h a n d a r i dva pitolja i onda bi se po obiajima krvne osvete
uljali tajnim putovima, dok ne smaknu ubicu i l i koga od njegove
svojte; na to bi remen davale kao zavjetni poklon a j n i k o m u manastiru.
 Oko obndviju crkava ide nepravilna porta 8 kamenitom ogradom.
U porti se nalaze prostrane manastirske zgrade s drvenim trijemovima.
Bilo je to u d e e n o kao tvrgjava i zgodno za obranu, no u istoriji se
ne spominje, da su domai muhamedovci ikada osobito uznemirivali
ajnike pravoslavne. Satno nam je pripovijedao crkvenjak, da su dvije
godine pred okupacijom doli T u r c i u manastir, te odnijeli i zapalili
kakvih pet stotina kilograma pergamenata i knjiga. Dobro e biti, da
toj prii ne povjerujemo, j e r s druge se strane tvrdi, d a j e nerazumno
i neuko s v e e n s t v o samo pobacalo na s m e t i t e i t a v e sanduke polu
sagnjilih rukopisa. K o zna p o p r e n u slabu naobrazbu h r i a n s k i h po
pova i kalugjera, ne e se uditi tomu varvarstvu.
Od zavjetnoga manastira, kojemu se sada dogragjuje toranj, s i -
gjosmo opet u donji grad, pokraj veoma lijepe narodne kole, kasine
i pristalih vojnikih zgrada. I zasebna pravoslavna kola i m a ovdje
v e odavna; u koli je uitelj i z j u n e Ugarske. Sada j o pohodimo
damiju, t o j u je pred etiri vijeka sagradio Gazi Sinan p a a , slavni
vezir bosanski, rodom ajnianin. Sinan p a a razori manastir Banju i
dade u d o t v o r n u sliku Marijinu prenijeti u aj nie. T i m e j e , da nije
ni slutio, uinio svoje rogjeno mjesto h r i a n s k i m zavjetnim mjestom.
D a m i j a j e veleljepna gragjevina s kubetima, iznutra nanovo restauri
rana. Hoda nas sam odvede u hram i objasni nam njegovu istoriju.
Uz damiju i m a turbe Sinan pnino te grobovi njegove e n e i sinova.
arijom t e e u uskom j a r k u ledena bistra gorska v o d a ; na kraju
grada, na visini, i m a na jednom vrelu lijep moderni bunar, novo-
vjeka gradjevina. P o svojem a r o b n o m poloaju, po svojim u m a m a
i vodama, po svojem svjeem gorskom zraku Cajnie je kao stvoreno
za ljetovanje i l i za klimatsko ljeilite. No takvi su planovi danas j o
sanjarije.

Konana vinjeta: p e a t despota Stefana n a z l a t n o j b u l i njoguvoj.

 U novo-
pazarskom
sandaku.

Iz Cajnia ide krasna cesta

romantinim u m o v i t i m gor
skim krajem u novopazarski
sandak. S a n d a k je i danas
pod osmunlijskom upravom, no
^-'ht^^SSj^^'^f o l
' godine ISTO. o b a v l j a j u iu
austro-ugarske e t e garnizon-
zonsku slubu zajedniki s tur
skom vojskom. Poli mije, kao
to se taj s a n d a k po Bosni obino nazivlje,
zanimljiv je kraj. ne samo kao predjel. U
d r a v o p r a v n o m , politikom, vojnikom i d r u
tvenom pogledu ovdje su veoma osebujne
prilike i vrijedno je ovamo malo zaviriti.
Izmed Sarajeva i Plevlja ide dnevno pota, te je posjeta laka i pri
jatna. Kada smo p o e t k o m mjeseca rujna 1870. pod generalom K i l i -
e m ili na zaposjedanje s a n d a k a , bilo je tu dabome sasvim d r u g a i j e
v e danas. Cesta na granicu bila je do z l a boga rgjava, svaki cas bi
koje povaljeno drvo pravi umski orija zakrilo put, a na bez
brojnim je mjestima harao umski poar, a to se je nazivalo raskr
i vanj em, da se zemlja uzmogne obragjivati. a r o b n a p r a u m s k a vege
tacija ostala je i s t a ; i t a v e e se sate n a u i v a t i gledajui crnogoricu,
a kola ti bez ikakve zapreke jure glatkom cestom na tursku granicu*
na grebenu Metalki.
 Ovdje zapoinje zajednika vojnika uprava, to e u d n o v a t o
da te se dojmi. Austro-ugarska vojarna suouje se s osmanlijskom; uz
barjak s polumjesecom ui osmanlijski carinski inovnik sa svojim
zaptijama; gledaju, kako se ugarski vojnici vjebaju. T u je negda
stajala samotna g r a n i n a karaula, no danas je izniklo itavo seoce
8 niskim drvenim k u a m a , u kojima trgovci prodaju sve, to treba
jednoj i drugoj vojsci te i putnicima. Ovdje se pregledavaju putni
listovi i uzima se carina. Oruje, uniforme i duhan za vojnike dovozi
se iz Bosne bez ikakve carine, a za svu drugu robu p l a a se 8V2 po
sto od vrijednosti. Z a Bosnu vrijedi spram s a n d a k a austrijski carinski
tarif spram Turske.

Greben. Metalka.

Ljeti je Metalka r o m a n t i n o i krasno z r a n o ljeilite, no zima

je ovdje ljuta. N a 1000 metara visine snijeg rano zapadne, a, esto
tu vjetar bjesni strahotnom silom. Onda moraju austrijski vojnici bez
prestanka da r a z g r u snijeg i poti da p r o k r u j u put, posao, za
koji Osmanlije naravski nije ni briga. ,,U ope moraju vojnici u ovim
krajevima sve da b u d u : graditelji cesta i mostova, vojarni, utvrgjenih
s t r a a r n i c a i vodovoda, umjetni vrtlari i b a o v a n i za zelen, p o t a r s k i
i brzojavni inovnici, orunici i redari, kuhari i glazbenici, pekari i
mesari, a uza to u zgodama i ratarski putnici-uitelji, koji s a n d a k i m
iteljima korisne naputke daju." T a k o sasvim pravo sudi vojniki
i/.vjestitelj lista Kblnische Zeitung", Mach, koji je u jeseni godine
1896. putovao tim krajevima i ne m o e da ae nahvali vrsnoe austrij-
skih e t a , t a k t i n o g a saobraaja njihova sa s t a n o v n i t v o m , ljubaznosti
a s n i k o g a zbora i s v e o p e s r d a n o s t i .
Rijetko zaluta koji evropski civilni putnik u ovaj kraj, no zato
ljubazni asnici posadne vojske doikaju svakoga stranca tim veim
predusretanjem. Nije se lako iupati iz toga prijatnoga d r u t v a , koje
bi najvoljelo vjeite posjete. Od grebena Metalke kraj je sve goliji,
docnije skoro i kr, no sve je dobro obragjeno. i to opet istom pod
dojmom susjedne d r a v e . U straarnici Boljaniu treba opet obii
zamku a s n i k e . Ima ovdje pola satnije, koja si je izgradila itavu
malu tvrgjavicu, ali opet s d r v e e m i b a o m . 0 tom radu austrijskih
asnika, kojim se vazda vezuje korist s prijatnou, pie Mach o v a k o :
Onaj, to je prvo d r v e e zasadio, znao je, da mu ne e vidjeti
cvata, a ko je zasijao prvo cvijee, znao je, da e ga se nauivati
samo prve godine. P a ipak bi mislio, da je ovdje vladala samo jedna
volja. A tako i jest. Samo je ta volja postojala i postoji i danas kod
mnogih, a m o d a i kod sviju. I simbol tomu ima. Spram Boljania
ispisan je na strmoj nizbrdici gola brijega. Tamo se itaju golema
slova F . J. I., lijepo uklesana u bijeli kamen. Jednakost austrijskoga
a s n i t v a u u s t v u dunosti, u ozbiljnom poimanju slube i veseljaci;om
poimanju ivota upravo je ganutljivo, po gotovo kada se sjetimo one
divlje borbe u gragjanskom stanovnitvu austrijskom, jer pred njima
su daleki vidici, dok dolje u nizini svijet se guva i tezma. Gdjegod
promatrao a s n i k e z d r u e n e d r a v e u ozbiljnoj i l i u veseloj zgodi,
tamo e iznova pojmiti, da je Austrija samo u njihovu taboru. esto
se u N j e m a k o j izrugavaju austrijskoj irokoj volji", no mislim, da
nemaju pravo. Ovdje u Bosni, a osobito u s a n d a k u , trebalo je kre-
menitih ljudi, da se izvri, to se je u ratu i miru izvrilo. Ozbiljan
je ivot ovdje za boijim Iegjima, a malo iroke volje* moe u saobra
aju s T u r c i m a samo da koristi. K a d a bi u em mogli zavigjati naim
austrijskim drugovima, to bi im tu prekoravanu iroku volju zavigjali."
Boljani je bio nekada samotan turski han, gdje si se za n u d u
mogao sirotinjski spremiti. Danas je oko s t r a a r n i c e izniklo malo mje
stance. D o m a i ljudi i svijet iz prijeka ovdje su se naselili i ivu od
vojske. Pogdjegdje vigja i kojega d o m a e g a ovjeka, gdje natuca
n j e m a k i , magjarski i l i rumunjski, a po gradnjama i po ivotu v e
se o p a a evropski dojam. Pogdjegdje, osobito gdje se opravlja cesta,
naii e uz put na kavanu, koja se seljaka po cesti i vazda nalazi
dobrih gostiju.
A sada dolazimo na mjesto, koje nam je od godine 1879. ostalo
u dobroj uspomeni, jer smo tu jedan dan otpoivali i u veselom se
d r u t v u srdano pozabavili. T a b o r na G o t o v u i " zvalo se je to, a jedan
 se je htm zvao han Kovao". Danas je G o t o v u a stanica carske vojske,
koja pazi na sigurnost na cesti. Spram s t r a a r n i c e stoji k r m a , koja
je takogjer pod zapovjednikom. Rano iz jutro ide patrola do pola
puta u Plevlje, a druga do pola puta u Boljani, da doekaju potu
i pripaze na cestu. N a v e e se opet vrate, to je ivot u Gotovui.
Sve u du po nizbrdicama stie se na koncu u P l e v l j e , tursku
T a s l i d u , koja se je za okupacijonoga rata proslavila svojim ratobornim
muftijom, to je s dobrovoljcima bio krenuo na T u z l u . G r a d taj lei
u dolini uz ehotinu, a uokolo su mu niski humci. Nekada je bio
sasvim turski izgragjen, no danas su po njem rasijane pojedine mo
derne k u e ; oko austrijskih vojnih zgrada iznikao je zaseban evropski
grad i tamo si u gostionici Taslidi prilino spremljen. A k o nijesu
a s n i k e gostinske sobe zapremljene, p o n u d i e tamo putniku strancu
n a j v e o m p r e d u s r e t l j i v o u stan, a to je u svaku ruku prijatno. Izgra
dila se je tu lijepa kasina, odakle ti ide pogled na sve mjesto, a u
bai, koju je svaka nova pukovnija poljepsavala, ne bi ni slutio, da
ti je blizu T u r s k a . Kasina nadomjestava ovdje a s n i c i m a i kuu i po
rodicu, jer u o p e ne gleda se rado, a po nekoj zastarjeloj naredbi
ak je i zabranjeno, da asnici dovode svoje gospogje ovamo u P o
li mije. Izuzimlju se, kao to se ini, samo topski asnici, koji su
stalno namjeteni u s a n d a k u . K a s i n a je bogato snabdjevena novinama,
jelo je i pie to m o e biti jeftinije, jer kako Austro-Ugarska ne plaa
nikakve carine za robu, to se preko monarkije u sandak prevozi, to
je kraj niske osmanlijske carine cijena stranih vina i druge robe ovdje
sila jeftinija nego l i u Austro-Ugarskoj. U z a to se j o p l a e u s a n d a k u
isplauju u zlatu, a oenjenima se u r a u n a v a dvostruka stanarina, tako
da je a s n i c i m a materijalni poloaj veoma dobar. I osmanlijskoj je
vojsci ovdje bolje nego igdje u osmanlijskoj carevini. Dobri primjeri
izmijenie navadnu nemarnost osmanlijsku i tako se ovdje vojsku u
istinu uredno i s p l a u j e ; opskrba je dobra, a k i odjea je u redu.
K a k o se osmanlijski vojnici koriste tim pogodnostima samo radi
prisutnosti austrijske vojske, m o d a je i zato takav sporazum. No i
sa svim oblastima i sa s t a n o v n i t v o m , koje je v e djelomice a r b a n a k o .
skoro nigda nema neprilika. Osobito m u te 8 ari f plev a ljeki i ujedno
osmanlijski vojni zapovjednik u s a n d a k u , Perik Sulejman p a a , koji
na tom mjestu sjedi sve odonda, kako se je zajedniki zaposjelo
s a n d a k , u svako se je doba odlikovao velikom t a k t i n o u . Z a vojsku,
to ju Austro-Ugarska ima da dri u s a n d a k u , uglavljen je broj od
5000 momaka, no u istinu ima tamo samo nekih 2000 momaka. Osman
lijske vojske ima u zapremljenom P o l i m l j u : dva bataljuna u Plevlju,
jedan bataljun u Prijepolju, jedna satnija u P r i b o j u ; opet u svem
 - 168 -
n a j v i e 2000 momaka. Uregjeno nije n i p o t o tako,*) da bi u svakom
zapremljenom mjestu bile razmegjene obadvije vojske, nego se izvan
pravoga t a b o r a " , gdje stoje zapovjednici i oblasti i vei dio vojske,
usred turskoga grada nalaze austrijske vojarne i zavodi. Sav z a u g j e n
gleda anatolski vojnik-novajlija gizdave Ugre od druge pukovnije, gdje
uz s v i r k u stupaju l o m n i m ulicama i na k o m a n d u : h a b t A c b t P uda
raju po kamenju, kao da e da ga razmrskaju. Z a r vani se to ne
svigjaV" zapitamo sijeda a u a , to si j e dao na ulici pokrpavati i z m e ,
te j e bosonog u a o uz i z m a r a . A on ni da trene, v e e samo: h e r
memleketin adetine riajet e t m e l r . (Treba p o t i v a t i obiaje svake
zemlje.) T o j e turska m u d r o s t ; druge p o t i v a j , no ne nastoj, da ih
u p o z n a , a i n a e pazi me i p u t a j me s m i r o m ! A opet j e r a e n i
T u r i n valjan i spretan, te g a m o e krenuti na bolje; dabome n a
drugi n a i n , nego l i planovima o reformama uz zeleni sto. asnici
osmanlijske posade polako su t o t a nauili o d svojih austrijskih dru
gova. Samo u Stambulu vigjali smo tako lijepo odjevenih a s n i k a
*) B o s n i s c h e N V i u n k ' r b n e f o , " K o l n i s c h o Zeituug,
169
e s t o dolaze Osmanlije i u goste u kasinu, no b u n o m u se veselju
ne odaju, j e r i h titi misao, d a ne mogu uzvratiti poziv. B l i e g a se
drugovanja k l o n e ; j e r kao da to nije v i i m a po volji. Austrijski voj
nici pozdravljaju svakoga osmanlijskoga a s n i k a , no osmanlijski vojnici
ne pozdravljaju ne samo austrijske, nego a k ni svoje, makar da to
propis iziskuje. P o g r i j e i o b i , ko bi u tom vidio i k a k v o slabo poti
vanje. Musloman m i s l i : K a k o b i h j a , nii, smio da v i e m u tako su
rovo nasrem u o i ! Z a r ga ne bunim u m i s l i m a i l i u efu, kada ga
napadam, da mi se zahvaljuje! A k o mi se j a v i , da me vidi i poznaje,
ne u m u uskratiti pozdrav, t o ga i d e ! " T a k o nepojmljivi Osmanlija
i austrijski asnik prolaze j e d a n uz drugoga, d a se ne poznaju.
No v e s prvoga j e dana, kako se j e ovamo ulo, bio prilian
sporazum. Bili smo spremni na otpor i kada ga ne nagjosmo do P l e v l j a ,
bojali smo g a se ovdje, j e r se je na jednom buinku na j u n o m kraju
grada bila u a d o r i l a sila v e a posada nego l i d a n a n j a . Osmanlijski
zapovjednik dogje sa a s n i c i m a u susret austrijskomu zapovjedniku
Kiliu i preda mu prosvjed protiv zapreme, no i n a e se nije n i t a us
U. p r o s i n c u 1896. protivio. Onda p r o m a r i r a m o cijelim gradom, s lijeva i s desna opko-
Ijeiii svijetom, koji nas je divlje gledao; veim su to dijelom bili A r
banasi, j e r je bio vaar a ki dan. Poloaj nije bio nipoto ugodan. No
dogodilo se nije nita i dok se je j o na polju i na dogled osman-
lijskoga tabora odsluila sluba boija, odemo natrag na ehotinu,
gdje smo se utaborili. Tamo nas je u zao a s bez prestanka kvasila
kia. S a srpskim se je s t a n o v n i t v o m s a o b r a a j brzo otvorio, no z a
udo su se u s a n d a k u upravo Srbi najmanje zbliili s austrijskom
vojskom, makar da i m je istom njezinim dolaskom o m o g u e n duevni
razvitak i n e p o m u e n rad. Ima tu razna utjecaja iz Srbije i Crnegore,
no t i m ne e m o ovdje da se bavimo
Osim jedne lijepe damije s visokom munarom n e m a u Plevlju
nita osobita da vidi. ivot je kao u svakom turskom gradu, promet
po ulicama svakovrstan. Sastaju se tu najraznoliniji narodni tipovi, i
ko bi da izuava nonje, ovdje mu je dobra zgoda; a k i fustauelu
tu e nai. Starina i m a m a l o ; sila su toga ponitile navale raznih na
roda, a i osmanlijske vlasti ne volu, da im se zemlja p r e t r a u j e , kao
to to ine geografi, arheolozi, etnolozi i drugi znanstvenici. K a k o ne
mogu dobro da razumiju taj posao, strah ih je od toga kakve ne
volje, te si tu svakojako pomau. Jednomu se je arheologu, koji je
doao u Plevlje, dogodila tu, kako pripovijeda Mach, ova t r a g i k o m i n a
zgoda: T e k o m mukom i iza dugoga piskaranja dozvoli na koncu
konca osmanlijska vlast u e n j a k u , da stane kopati. Nagje on ljude,
pokupuje orugje, najmi konje, i jednoga lijepoga jutra krene se sva
ta e t a na put pod zapovjednitvom u e n j a k o v i m . U daljini se v i d i ,
gdje izniu za e t o m crveni fesovi zaptijski. Stigne e t a na mjesto;
uenjak izmjeri daljine, uglavi linije, naini nacrt. Crveni su se fesovi
pribliili. Na koncu je sve gotovo, radnici su razmjeteni i stoje s aso
vima u r u k a m a ; uenjak zapovjedi, da se posao zapone, poto je j o
jedared svima utuvio u glavu, da jako paze. Sada odjedared izniknu
fesovi sasvim nablizu. Zaptije prigju: D u r ! Jasak!" (Stoj! Zabra
njeno!) Uenjak se udi i smijei te izvlai iz d e p a pismenu dozvolu,
to su mu d a l i ; ali a u zaptijski odluuje Salamunovim dostojanstvom:
Znamo, efendija, da ti smije kopati, ali oni tamo" pokae rad
nike nemaju dozvole i ne e kopati." I tako je i bilo.
Jedino zasluni arheolog zemaljskoga muzeja u Sarajevu, dr.
Karlo Patsch, godine je 1894., po nalogu muzejske uprave i snabdjeven
potrebitim dozvolama od oblasti, snimio epigrafske i a r h e o l o k e spo
menike toga kraja. Starine su u krajevima, t o su istraeni, u veoma
jadnom stanju (izvjetaj u W i s s e n s c h a f t l i c h e Mittheilungen des bosn.-
herc. Landesmuseums", 4. sv.). S v a je s r e a , ako su dospjele kuda
u damiju i l i mubamedovsku kuu. Tamo su barem u u v a n e od onoga
Kavana uz put u sandaku.
brutalnoga vandalizma, t o ih inae obino stie. Gdje se gradi, do-
v u k u se grobne ploe, relijeti i kipovi, razlupaju se, okljatre i metnu
u zidove, i l i budu poloeni u prag i l i kao dovratnice u talu. Od ne
koga su se vremena asniei zauzeli za te mukotrpne svjedoke ljepe
p r o l o s t i ; t o se ikako moe da prenese, prenosi se u plevaljski tabor
i tamo se s m j e t a v a u parku.
Novopazarski je s a n d a k , kao t o se to vidi po ostancima, bio
za rimskih vremena dobro naseljen, a italska je kultura i ovdje uda
rila svoj p e a t na spoljanji ivot. Bilo je tu gradova, uregjenih po
rimskom nainu, no u tim je gradovima, kao to i m se vidi po ilir
skim imenima, bio velik broj staroga d o m a e g a s t a n o v n i t v a , koje se
je vrsto dralo starinskih obiaja. Potivali su se rimski i istoni bogovi,
pod kojima su se krili epihorski, i dizalo se je na rimski nain grobne
spomenike kojoj Panto, Testo, Vendo i l i Tritano. Najglavnije je nala
zite kod Plevlja tri e t v r t a sata daleko na potoku V e l e n i e i ; mjesto
se to i danas j o zove Staroplevlje, a lei na poloitom plodnom
obronku humka. t o se s p u t a od sela Komina. N a prilinom se ko
madu razastiru po oranicama i livadama r u e v i n e . D a su te r u e v i n e
rimskoga porijetla, dokazao je Hoernes; ovdje je bio rimski municipij
S . . . , Kako mu je cijelo ime bilo, ne z n a se. Mommsen i Hoernes
ovamo b i da smjeste Staneeli s Peutingerove table, a T o m a e k je
ovdje traimo Sapun, to j u spominje Kavennas. t a je pravo, poka-
zae se tek onda, dok bude odlunih nalazaka. Z a sada se je moralo
tim zadovoljiti, da se te posvuda razbacane a gdjegdje i uzidane na-
laske oslika i opie, te se je to u Glasniku zemaljskoga muzeja" i
uinilo.
Odma za Plevljem izlazi cesta iz ravnice te se povlai krovitom
stijenom. Onda presijeca tako zvano Ptiije polje, (to je bilo nekada
jedno od najzloglasnijih mjesta u s a n d a k u , jer su ovamo udarali crno
gorski Kolainci, no danas je tu sve sigurno) i penje se preko B u

ci, i kr. vojarna kod Gotovue.

binja-planine do Btraarnice Jabuke (1291 metar); odatle se naglo
sputa preko 800 metara u dolinu Seljanice i ide uz tu rjeicu sve
do Lima, onda otro zakree na sjever i ide uz L i m do l'rijepolja.
Vidik je svuda veliajan, a to si blie Limu, visovi su sve umovitiji.
Jabuka je jedina austrijska posada med Plevljera i Prijepoljera; ima
tu jedna satnija. Nekada su ovdje Osmanlije taborovali u a d o r i m a ,
i mi smo tada gostovali kod zapovjednika j u z b a e . Danas je to prava
kulturna idila i u d e e n o je kao park na ovoj zranoj visini. Sve su

Istoenc-pravoslavni manastir Svete Trojice kod Plevlja.

posade s p o j e m telefonom, koji se smije upotrebljavati i za n e s l u b e n e

1

razgovore, da se tako osamljene asnike ne ostavi bez ikakvoga sao

braaja s drugovima,. Maeh u listu Kolnische Zeitung" pripovijeda,
da su se a k i koncerti priregjivali telefonski, a 18. kolovoza, na ro-
gjendan cara i kralja Franje Josipa, kae da se je telefonom dojavila
narodna himna svima posadama, koje su bez glazbe.
S Jabuke je divan vidik na desni brijeg L i m a i daleko tamo do
sjevernih a r b a n a k i h gora, koje se ponosito i spi nj u u nebesku modrinu.
Lijepa hrastova uma zaokuplja nam cestu s obad viju strana, s lijeva
Prijepolje u sandaku.
se otvara nska stjenovita seljnnska dolina ispod gustih umovitih v i
sova, pred nama je ira brino obragjena dolina Seljanice, a u da
ljini se svjetluca kao srebrena nit L i m , opkoljen strmim visovima. to

Most kod Prijepolja.

dalje silazi put, to je bolje zemlja obragjena; svijet kao da je tu sav

i m u a n , kue su po selima iste i prijatne, to se opet i m a pripisati
stranomu utjecaju. Na koncu stigosmo na L i m , ponositu rijeku, to
12
izvire u c r n o g o r s k o - a r b a n a k o m n e m i r n j a k o m leglu kod Gusinja i
onda u prostranom lomnoin koritu valja svoju vodu k Drini, dok je
kod V i e g r a d a ne stigne.
V e si prilino blizu Prijepolja, kada cijelo mjesto z a p a z i u svu
duinu. Ponajprije nekoliko munara i na visini dvije kue, jednu op
koljenu nasapom skrovite boje, drugu o k r e e n u bijelo. Ispod prve te
k u e pozdravljaju, kao i svagdje u s a n d a k u , gdje je posada, bijela
slova F . J . I., p o e t n a pismena cara i kralja Franje Josipa. Ovdje je
tako zvana lovaka s t r a a " , najskrajnjija stanica austro-ugarske vojske
spram istoka. U bijeloj je kui turska posada, nizamski tabor. Na lije
vom brijegu rijeke iznikao je od zapreme austrijski vojniki grad,
u k r a e n b a a m a . T u je zapovjednitvo, glavna straa, p o t a n s k i i br
zojavni ured, bolnica, vojarna i magazini. Odavde ide velik drveni
most preko L i m a na desni osmanlijski brijeg. N a mostu je iroka ka
pija, a sa svake strane kapije k u a kao neka kula. T e su k u e nad
kapijom spojene. S desne strane stoji osmanlijska, a s lijeve austrijska
s t r a a . Prijepolje je za pravo samo jedna duga ulica, uz koju stoje s
obadviju strana d u a n i i kavane. V e o m a je tu iv promet i j o se
vazda tovarnom marvom podraje promet s jugom, sa Solunom, t. j .
samo do najsjevernijih stanica m i t r o v a k o - s o l u n s k e eljenice. T a j o
godine 1879. nali smo u Prijepolju u jednom srpskom d u a n u Dre-
herovo pivo u staklenicama, to se je onamo dovezlo na Solun.
N a desnom su brijegu j o tri austrijske vojarne, bijeli", modri"
i uti h a n " ; z a njima je L i m , na kojem j o ostaje malo mjesto za
vojnike vjebe. D a se skrati sveza s drugim brijegom, i m a vojnika
skela. Nie uz L i m lei kasina austro-ugarskih a s n i k a , prava njihova
domaja u tom kraju, gdje ne mogu da imadu k u a n s t v a . Ovamo po
zi viju osmanlijske a s n i k e , s kojima prijateljski druguju, doim se
muhamedovsko s t a n o v n i t v o isto tako kao i srpsko veoma tugji.
N e k i h e s t kilometara istono od Prijepolja lei u lijepoj dolini
Miloeve stari znameniti pravoslavni manastir Miloevo, koji je neko
liko stoljea leao r a z r u e n , i podor Hisardik. Ni jedno ni drugo nije
sam mogao da pohodim, nego iznosim opis Machov, kojemu je godine
1896. polo z a rukom, da svlada sve zapreke, to mu ih je stavljao
osmanlijski kajmakam, te da onamo otigje, i to u pratnji kajmakamovoj.
Put onamo ide dolinom M i l o e v e ; i z a samostana, to umiljato izgleduje
u u m s k o gorje, penje se s Miloeve uzbrdice. Brzo si u selu Hisar-
diku. Stanovnici, sami muhamedovci, v e su ae okupili i mrko motre
doljake. Nije lak poaao za kajmakama, da ljude umiri. Ne e ni da
uju, da bi putnike pustili na brdo, na kojem u visini caruje roman
t i n a r u e v i n a nad m i l o e v s k o m dolinom. Istom kada se je gotovim
novcem objasnilo rijei kajraakaraove, pristanu oni. Strm puteljak v i
juga se gore na lomim goru. K a o terase lee gradske zidine jedna
nad drugom. Nekoliko dobro u u v a n i h kula, starodrevnih kao i bri
dovi, nadvirnju se nad r u e v i n a m a daleko u dolinu. U jednom j a r k u
lee dvije eljezne prangije, bombarde s dugoljastom b a r u t n j a o m i
kratkom irokom cijevlju. ini se, da su iz e t r n a e s t o g a vijeka. e p -
njaka na njima nema, no zato se oko cijevi ovijaju o b r u e v i kao spi
rale i na o b r u e v i m a stoje karike. Moda su ta dva stara drugara
branila grad od Osmanlija, kada su iza bitke na Kosovu polju na
svojem o s v a j a k o m pohodu skoro udarili i na Herceg-Bosnu. Rijetko

Potom uz pratnju po sandaku.

je koji stranac pohodio staru tu veliajnu r u e v i n u ; i n a je kajmakam

priznao, kada ne bi bilo putnika, da mu nigda ne bi ni na pamet
palo, da odavde odozgora pregleda svoju oblast.
Da iz Prijepolja u Priboj t r e u posadu i tako opet na bo
sansku granicu stigne, m o r a udariti cestom uz desni limski brijeg.
Cesta je ta pod osmanlijskom upravom, pa tako nije ni iz daleka
dobra kao ona iz aj ni a u Plevlje, ali l a k o m se kolijom m o e tuda
p r o l a z i t i ; osim toga brine se austrijsko vojnitvo, da se opravlja i da
se uklanjaju zapreke. Sasvim uz L i m pruila se cesta, uz strme obronke,
u gustom u m s k o m zelenilu. Kraj je kao stvoren za napadaje, ali
osmanlijske i austrijske s t r a e obilaze po cesti, a s p o t o m ide pratnja.
 Grad proklete Jerine kod Bistrice med Pribojem i Prijepoljem.

S putnikom se ovdje postupa kao s p o t a n s k o m poiljkom. Dva momka

sprijeda, dva momka i vodnik straga, pa tako ajde gradom. Na kraju
grada povorka staje; vodnik komandu je : l a d e n ! " (puni) i s dvadeset
metaka u puki odilazi se uzbrdice u u m e limske. Domai svijet
gleda, kako se austrijske p u k e pune, i nema sumnje, da to i trebaju
da vide. T i m je z a j a m e n a na cesti sigurnost i niko se ne sjea na
padaja. Xo Opreznosti ne smije na O&rhanlijskom zemljitu nikada da
se m a n i .
U samim se zavojima s p u t a cesta k banu Bistrici, gdje potok
Bistrica utjee u L i m . U z potok ide j a h a i put u Novu V a r o . U kraj
hana lei osmanlijska s t r a a , Arbanasi, ljudi kao gore. N a visokom
Vrhuncu uzdie se r a z r u e n i grad proklete Jerine. Najposlije se u
plodnoj dolini z a p a a malo mjestance Banja s toplicama, koje se mnogo
Priboj, vojniki tabor.
upotrebljuju, i s r u e v i n a m a manastira Banje, to je godine 1876. u
srpsko-turskom ratu razoren. U podrtinama stoje u posadi osmanlijski
vojnici, doim je austrijska vojska u tvrdom t a b o r i t u . Odavde ide
ravna cesta u Priboj, najsjevernije mjesto, gdje stoje Osmanlije.
Austrijsko se t a b o r i t e sastoji iz nekoliko l a k i h baraka, u kojima ivi
m o m a d , te su j o s m j e t e n e pisarne i konji. Za a s n i k e i m a zasebna
baraka i u njoj osim stanova j o i gostinje sobe i kasina. U z zgradu
ima zgodna b a a , a sve je opkoljeno drvenom r e e t k o m . Nad gra
diem i m a s t r a a r n i c a . a druga u v a uz tabor prevoz na L i m u . K o d
g r a n i n o g a mjesta U v c a r a s t a j e se sa s a n d a k o m ; na limskom mostu
stoji posljednja osmanlijska s t r a a , a prijeko na bosanskom zemljitu
austrijska, i opet si u pravom evropskom kraju, kuda te krasna
cesta v i e g r a d s k a dovodi.

Osmanlijska vojarna u Priboju.

 Na splavi
niz
Drinu.*
Drina je jedna od
najjaih rijeka bosan
skih i megja med Sr
bijom i Bosnom. Na
staje ona neka etiri
sata j u n o od P o e i z su-
toka Tare i Plive sasvim na
/ crnogorskoj granici, kod sela
Huma. Iza kratka t e a j a pojaa
vaju je Sutjeska, Bjelava, Bistrica
.r v P< i e h o t i n a i onda ona udara ponaj-
/ . prije na sjeveroistok, a zatim pravcem
na sjever i uvire kod R a e u Savu. Od
u a pa gore do Zvornika mogu velik komad godine da plove lagje
i bosanska j e zemaljska vlada uredila ovdje parobrodsku vonju od
K r k o g a na Savi do Zvornika. N a gornjoj Drini z a p r e u j u redovito
brodarenje prudovi, grebenovi i brzice. K a d a j e n e t o via voda, mogu
d o d u e d a prolaze plitki unovi i splavi, no neko doba godine samo
velikom mukom. V e godine 18(i5. dala je osmanlijska vilajetska
uprava p r o u a v a t i , kako b i se tu najglavnije smetnje i zapreke sklo
nile, odredio se je z a to i troak, no posao se nije izveo i t r e b a e
ga se tek sada latiti.
Rijeka t e e krasnim i veoma zanimljivim krajem. Zato je vonja
po Drini takva osobita naslada, da je ne e skoro nai. No voziti
se m o e jedino na obinoj splavi, sastavljenoj od stabala, a na kakvu
udobnost ne smije ni da pomisli. N a a j e vonja po D r i n i pala u
N a splavi Drinom.
p o e t a k mjeseca rujna, kada je voda veoma niska, te nam se je put
od G o r a d a u Ljuboviju, koji se inae r a u n a na dva tri dana, otegao
na pet dana. No taj put Ba svim n a i m zgodama toliko nas je oarao,
da svakomu putniku savjetujemo, neka se ne da s njega odvratiti.
Po predusretljivosti bosanskih oblasti dao je upravitelj kotarske
ispostave u G o r a d u sainiti splav i jedne zore krenemo mi na put
u d r u t v u jednoga ljubaznoga u m a r s k o g a p r i s t a v a ; moja e n a kao
prva evropska dama, koja je sav taj put na splavi po Drini prola.
Splav je bila sastavljena od jakih stabala i bio je na njoj od dasaka
nainjen kao neki podij s dvjema klupama i stolom. Prtljagu smo
spremili od vlage, koliko se je moglo, a na krmi se je veselo lepr
a l a na jutarnjem povjetarcu c r v e n o u t a bosanska zastava. Z a opskrbu
nam se je izvrsno pobrinuo hotelier Ohlela iz Gorada. P e e n e patke,
u n k e , sirove, i t a v e hljebove, pivo u bocama, itavu e t u od boca s
vinom, v o e i nekoliko kutija s konservama spremilo nam se je za
pivo i jedivo.
T a n k a se je magla b i l a razastrla nad rijekom, kada oko 7 sati
iz jutra stadosmo na splav. Obadva n a a splavara, muhamedovci iz
Cajnia, v e su dugo bili zaposleni posljednjim dotjerivanjem i pijuc-
kanjem crne kave. U z s r d a a n rastanak s inovnicima i a s n i c i m a iz
G o r a d a , koji su nas ispratili na rijeku, krenemo na put. Skoro da
ni ne uje, n a a je splav plovila, te se je inilo, da jedva puzimo.
Najveom p o z o r n o u pazili su splavari na vodu. P r a v i je uitak bio,
kada bi med grebenovima zali u dublju vodu, te k r h k a n a a splav
duboko zaronjivala u bijelu pjenu i visoki talasovi zapljuskavali sa
sviju strana stabalje. Sve se je vie ispinjalo gorje na oba brijega,
v e i n o m obraslo u m a m a ; pogdjekada su se z a p a a l e samotne k u e ,
nekoliko apalja prohuji iznad vode, a dalje je vladala tajinstvena
tiina. K o d Muica zaori ujedared k l i k sa strma visa, bijela nam ma
rama z a l e p r a u pozdrav, bio je to jedan prijatelj satnik, koji nas
je putom j a u i ispratio dovde. Sada rijeka zakrene; zaronimo u vir,
j o j e d n o : ivio!" i opet smo sami. T a k o je trajala vonja nekoliko
sati. Oko I I V 2 sati bili smo taman na divljem r o m a n t i n o m mjestu
u vrletnom stijenju, iz kojega je samo pogdjegdje izbilo koje golemo
drvo i nisko grmlje grune prasak, kao da je opalio top, splav za-
kripi i zapuca, ostrag se rastrgaju krepki vezovi med stabaljem, te
se j e inilo, kao da e m o se i preko volje okupati u D r i n i . Nasukali
smo se na skriven greben, a l i brzo se opet krenemo. Nai splavari
navale t o b r e mogu da opet povezu stabalje i put Be nastavi.
V i s o k o na sljemenu u uvali javlja se selo Draboilje. Svuda po
obroncima pasu stada, a mali se pastirii u sav glas oklikuju, da
 svoje udaljenije drugove upozore na splav, koja im je neka promjena
u vjeitoj jednolinosti. Sada slatko p o r u a m o i vie ve jedna a a
se je uzdigla za sreu lijepe te zemlje, to se suncem obasjana prosti
rala na oba brijega. Stijene su esto bile tako izglagjene, kao da su
oblunjane i polirana; dolje ih je izlizala voda i stvorile se goleme pe
ine. Odjek ada bi s u a v a l e rijeku sa sviju strana, te misli, da si na
kakvom jezeru. Kod Gradine se jave zanimljive g e o l o k e naslage.
Ujedared zaore s lijevoga brijega glasni uzvici m e r h a b a " ; zapaze se
polju i kue, damija s munarom stoji u slikovitom poloaju, a nad
svim gospoduje nova a n d a r s k a vojarna. To je muhamedovsko mjesto
Megjegje. Tek t o smo ga proli, kada zapadosmo. Nasjeli smo bili
na prudnik i makar da su nai splavari poskakali u vodu i upeli se,
da krenu splav, nije pomagalo. A l i u to evo pomoi. U Megjegju opa-
zie nau nevolju; jedan se musloman skine, skoi u vodu i dopliva
k nama. Zaroni pod splav, jedan j u n a k i makac i krenuo nas je
a toga opasnoga mjesta. Opet uhvatimo dublju v o d u ; no n a po
m a g a nije ni e k a o , da mu se zahvalimo, v e je natrag otplivao na
brijeg.
Blizu za Megjegjem otvara se u desnu stranu vidik u limsku do
linu. T u uvire L i m u Drinu. Onda se uz selo Orahovce. to lijepo
lej na brdu, provezosmo naskoro do V i e g r a d a . Ve se je bilo
smrailo, jer mi smo za taj put trebali vie v e dvanaest sati. T u
nas d o e k a kotarski predstojnik i j o nekoliko gospode. Kako nema
hotela, smjeste nas u asniku gostinsku sobu, gdje je u pei plam
sala prijatna vatra, i naskoro smo sjedjeli u r a s p o l o e n o m d r u t v u u
jedinoj tamonjoj gostionici. Za, sutranji nam je dan kotarski pred
stojnik navijestio svoju pratnju, jer je imao u planini s l u b e n a posla.
I jedan nam se n a t p o r u n i k pridrui, a isto tako j o i jedan a n d a r s k i
s t r u m e t a r , koji je iao u Srijem na dopust, te se je vonjom na
splavi htio da izmakne stranputici na Sarajevo.
Kada se pribliuje V i e g r a d u , veoma e te se otmjeno dojmiti.
Obale uregjene kao <|iiai, iroka v e l i a n s t v e n a rijeka, golemi starinski
most na rijeci, odma prijeko ostanci od r u e v i n a staroga turskoga kar-
vansmaja, uza nj vojarna, od grada sami visoki zabatovi med vri-
kama od d r v e a , za gradom uzuosito sljeme s r u e v i n a m a grada Stari-
grada, sve ti to obeaje zanimljivo mjesto. No u V i e g r a d u samo
arijska ulica ima pravi gradski z n a a j ; tamo sada ima i lijepa
uredska zgrada. V i e g r a d lei svojim glavnim dijelovima na obadvjema
stranama Rave, rijeke, koja u zimu i u proljee jako nabuja, a utjee
pod V i e g r a d o m u D r i n u ; svi B U visovi i stijene okrunjene nekadanjim
osmanlijskini karaulama, koje isto tako gordo gledaju prijeko u Srbiju,
 kao Sto i karaule Javor i Zlatibor gledaju dolje na V i e g r a d . Nekada
je Viegrad bio anfflo prelazno mjesto na Drini, koje su si kranski
vladaoei osigurali tim. to su izgradili v r s t u tvrgjavu. V a n o s t je
gradu porasla, kada su ovdje zagospodovali Osmanlije. T a d a i na
stade glasoviti most i karvanseraj, to sada lei r a z r u e n , no nekada
je bio veliajna zgrada s r a s k o n i m kupkama, stanovima i stajama.
I jedno je i drugo podigao Mehmed p a a Sokolovi, koji je kao veliki
vezir spadao med najvee d r a v n i k e osmanskoga carstva. Njegovo
slubovanje pada u godinu 979-991 p, H i d r . ; most je sagradio godine
979. V i e g r a d nije samo da je bio blizu njegova p o r o d i n o g a grada
Sokola, nego i na velikoj vojnoj cesti, to je iz pokrajinskoga glav
noga grada ila u prijestonicu. te je bio prvo vee mjesto, u koje bi
Osmanbja iz Stambula na bosanskom zemljitu dolazio. Tako su most
i p a l a a kao t o se izraaje Hoernes - bili kao neki spomenici
o t a d b e n i k o g a ponosa, kojim je Bosanac svoju milu domaju gledao
da prikae u to ljepem svjetlu pred gospodarom Osmanlijom. D a
je tu namjeru postigao, vidimo barem po tom, to se most spominje
u geografskom djelu Hadi Haltinu (Rumelija i Bosna", njemaki od
Hammera), napokon i po tom, da je nerazorivost te gragjevine prela
u j u n i m slavenskim zemljama v e u poslovicu, kao to to dokazuje
r e e n i c a : o s t a d e kao uprija na V i e g r a d u " .
Most prelazi Drinu u jedanaest iljastih lukova, koji se spram
sredine znatno d i u ; dug je 170, a irok 6,3 m. Razmak je u lukovima
izmed 13,7 i 18,6 m. Jedan struni sud, osnovan na temeljitim studi
jama, iskazuje o toj gradnji, da joj se je vrijedno diviti, i to tim vie,
to tadanji graditelji, v e i m dijelom Dubrovani, nijesu raspolagali
onim tehnikim pomonim sredstvima, kojima se danas lake ovruju
najtei radovi. Stariji je d o d u e most na Neretvi kod Mostara, sagra-
gjen godine 1566.. no ljepi je svakako i veliajniji drinski most u
V i e g r a d u . ( D a s Bauvvesen in Bosnien und der Hercegovina" [gradi
teljstvo u Bosni i Hercegovini|, izdala zemaljska vlada, Be 1887.)
Nasred mosta, iznad klupa, to su j o i danas tamo, stajala je do go
dine 1886. jednokatna k u i c a od hrastova drva. Sluila je za stan
s t r a a r i m a na mostu, no kako je bila r u e v n a . morala se je ukloniti,
to se napokon i radi estetskih razloga mora odobriti.
K a m e n s napisom, uzidan u most, kazuje, da je most taj sa
gradio veliki vezir Mehmed p a a Sokolovi godine 979. p. Hidr.
(1571. p. Is.). Napis glasi po prevodu iz turskoga j e z i k a ovako :
Mehmed p a a , koji se sada moe sravniti s Asafom,*)
Svojom je uzvienom linou uzveliao svijet.

*) A s a f j o bio s a v j e t n i k m u d r o g a Salamuna.
 Uporabio je svoj imetak z a zaduzbine u slavu boiju.
Niko ne e rei, da jc tako imetak u ludo p o t r o e n .
Svega je ivota i zlato i srebro davao u zaduzbine,
Jer je znao, da zaduzbine ostavljaju lijep spomen.
N a Drini je u Bosni sagradio velianstven most.
Razapeo je lukove nad tom rijekom,
Tom dubokom rijekom, u kojoj je voda plahovita.
Njegovi pretee ne mogoe toga sagradili;
No boijom voljom p a a to uini,
Da mu se spominje ime s potivanjem i blngodarnou.
Sagradio je taj most, kakvoga nema na svijetu.
Sigurno ne e niko rei, da je u ludo potroen novac,
kada se ovako upotrebi!
Boijoj se milosti nadam, da e graditeljev
ivot sreno protei i da ga ne e nikoja nezgoda pomraiti.
Badija,*) koji je vidio, kako se je gradnja dovrila,
ispisao je tarih**),
Bog hlagosovio ovu gragjevinu, ovaj divni krasni most!
979 ( = 1571).
D r u g i napis na mostu, sada v e prilino o t e e n i na nekim mjestima,
takav, da ga ne m o e odgonetuuti. glasi u prevodu iz turskoga j e z i k a :
U vrijeme sultana Murata, sina sultana Selima,
odlui se dobroinac Mehmed p a a
te na rijeci Drini
izgradi velik most velikom mukom pod svojom paskom.
Dao Bog, da mu gradnja bude vrsta, a srea njegova
ivota vazda vjerna,
i da njegove elje budu plodne na obadva svi jota.
. . . (neitljivo) . . .
Takva djela . - . (neitljivo) . . . koji se tomu dive
neka se Bogu moli z a osnivaa.
. . . (neitljivo) . . . most sagradio, neka B o g blagosovi.
U vodi . . . (neitljivo) . . . bio mu je biser kao i sedef:
J a sam sagradio most n a ovim vodama, ja Mehmed paa.
985 ( = 1577).
R u e v i n e oinske k u e Mehmed p a e Sokolovia vide se j o i
danas u malom seocetu Ravancima med velikom i malom V a r d o m
nedaleko od g r a d i a Rudoga. K a o graditelj mosta, spominje se neimar
Mitar i l i Rade, te se uz tu gradnju vezuje silesija narodnih pria, koje
se veim dijelom bave obiajnom kod junih Slavena rtvom uz
gradnju, naime uzigjavanjem iva ljudskoga stvora. Jednu od naj
ljepih ispjevanih pria priopuje K o t a Hormann u svojoj knjizi Na
rodne pjesme muhamedovaca u Bosni i Hercegovini":

*) B a d i j a so j o z v a o p j e s n i k o v o g a hronograma.
**) T a r i h o z n a u j o Vrijeme, A k o so z b r o j e turska pismena u posljednjem
s t i h u , d o b i v a so u s u m u g o d i n a 979. p . Hidr,
 Most u Viegradu.

Mehmed p a a tri cara dvorio,

P a tri kule i/dvorio blaga,
P a on sio misli premiljati,
Kud e tol'ko blago dijevati:
Al e blago davat sirotinji,
A l e blago u Drinu sipati,
Al e gradit po Bosni haire.
Sve mislio na jedno smislio:
Hou gradit po Bosni haire,
Najnaprijed na Drini upriju."

Odma se prihvati posla te gradi knjigu i alje je Mitru neimaru,

neka se sprema, da sagradi na Drini upriju. I j o
,.Ti povedi do trista majstora
1 hiljadu djece irgatina,
Sto e studen kamen dohiati."

No ta se zapovijest ne svigje Mitru neimaru, jer misli, da se ne

e moi izvriti.
0 bora mi, Soko Mehmed paa,
Koliko je polje viegradsko,
Da je tovar do tovara blaga,
 J o na tovar po tri kese blaga,
J o i uz to tvojeg haznadara,
to e brojit nebrojeno blago,
Jedva bi se gradila uprija."

No p a a ga umiri i o b e a mu, da e najamiti za upriju sve to

nebrojeno blago. Mitar se sada l a a posla, uzima do trista majstora i
hiljadu djece irgatina
P a uzjaha vranca debeloga,
P a eto ga gradu Viegradu.
Natjerao vranca debeloga,
Da okua, je 1' kolika Drina,
More l i se graditi uprija,
j Tamam vranac nasred vode dogje,
P a se dalje ni maknuti ne e ;
Mitar bije izmom i mahmuzom,
; A konj mu se ni maknut ne more;
Mitar bije trostrukom kandijom,
A konj mu se ni maknut ne more."

P a a gleda s obale nezgodu Mitrovu i ne zna, ta je. B a c i mu

svoju hamajliju, Mitar je s r e n o uhvati i objesi konju oko vrata, a
konj odma iskoi na suho
l iznese bjelogorku vilu.
Rusa joj se kosa obavila.
V r a n c u konju oko prvih nogu,
Htjela ona da utopi Mitra
I njegova vranca debeloga,
P a je vranac na suho iznio.
K a d to vigje Mitre neimare,
On potee sablju od pojasa,
D a on njojzi odsijee glavu."

A l i ona ga Bogom bratimi, neka je pusti u Butkove stijene, a

dok stane graditi upriju, ona e mu za to pomoi. Mitar poslua i
pusti je. Stane graditi upriju i gradi je sedam godinica., a nikako da
posao odmakne. to on u dan naini, to neka nevidiva i neznana sila
po noi razori. Dodija to i pai te on vikne Mitru, kamo mu posestrima
vila, to mu je obeala pomo. Mitar vikne svoju posestrimu; ona mu
Be odazove, ali v e l i :
Bogom brate, Mitre neimare!
Ne mogu li na jardumu biti,
Ne dadu mi moje sestrenice."

Z a to mu k a e , kako e mu stati na Drini uprija. Nek uhvati

Stoj u i Ostoju i uzida u upriju kulu. Mitar tako uini i nije mu se
vie po noi ruilo, sto u dan naini. Posao se svrsi i devete godine
stade na D r i n i uprija. No
Dogje Drina mutna i pomamna,
Pomoli se vitka omorika,
Te udari u upriju kulu,
Te zanjiha na Drini uprijom."

Prepade se Mehmed p a a , da se ne e oboriti uprija. Mitar veli,

da se je to D r i n a pomamila, to je nije p a a darovao, v e neka je
dariva i smirie se. P a a naspe na upriju blago, uzme srebrenu lo
patu i rasturi blago na sve etiri strane, dariva premutnu Drinu.
Mitar se spusti na tanke tenefe s uprije i sasijee vitku omoriku. A

Iz omore krvca udarila,

Iz omore neto progovara:
Osta danas na Drini uprija,
Osta danas, osta do vijeka."

Rijeka opet mirno p o t e e . K a k o je uprija sada bila gotova i

nije joj vie bilo nikakve opasnosti, pusti je p a a svijetu, no postavi
n a
njoj gjumruk. Lijepo se je svidjela Bosancima nova u p r j a , no
gjumruk im nije bio po volji. Eto tako kiridije, pa zapjeva:
Oj uje l i , Soko Mehmed p a a ,
Jesi udan hair nainio,
Nainio na Drini upriju,
A l si malo, paa, okvario,
to si na njoj gjumruk postavio,
Na pjeaka dva b'jela dinara,
N a konjika etiri dinara;
A ko nema etiri dinara,
Skidaju mu sa konja pokrovce.
K a d to uo S o k 6 Mehmed paa,
On je pravo gjumruk oborio."

Ovdje se o rtvovanju pria samo, da se je zazidalo dvije dje

vojke. U drugoj se narodnoj pjesmi spominje i samo jedna ena. P r v u
enskinju, koja se iz jutra priblii gradnji, odluie zazidati u stup. N a
n e s r e u bila je to b a graditeljeva e n a ; sve joj zapomaganje ne po-
nioe, v e je ljudi zgrabe i izvre s t r a n o djelo. 0 svima se grado
vima i mostovima u zemlji priaju sline takve prie, i j o u p o e t k u
sedamdesetih godina n a e g a vijeka, kada su Trebinjci naumili sazidati
most na Trebinjici, u k r a d o e na d u b r o v a k o m zemljitu mrtvo djeije
tijelo, da ga uzidaju u temelj!
N a sjevernom kraju visoine, to se p r u a uz Drinu i sa suprotnim
okomitim obrivom Butkove stijene, visoke 700 metara, tvori uzak
tjesnac, kuda rijeka prolazi, stoji na oblom vrhuncu starinski grad
Starigrad, to jest oskudni ostanci nekadanje tvrgjave v i e g r a d s k e .
Grmljem obrasla survina i n e t o nie komad z u p a s t a raspucana zida,
to je jedino preostalo od te utvrde, po kojoj se je grad nazvao. Skoro
sve su zidine, kao to se vidi, nastavci prirodnih stijena. Nie odatle
i m a na jednom grebenu stara kula, koju narodna pria spominje mahom
s K r a l j e v i e m Markom. K u l a je okrugla, zidine su joj 1,90 m. iroke,
a visoka je j o i danas osam metara; spram prvoga je kata u u v a n a
plosnica i kako u prizemlju nema zasebna ulaza, to se je onamo mo
ralo dolaziti plosnicom. S gornjim dijelom Starigrada kula se je spa
j a l a metar irokim vrsto izgragjenirn hodnikom, kojemu se ostanci i
danas vide. K u l i je bila oita namjena, da s nje bude izgled u drinsku
dolinu. Nie kule ima nekoliko udubina u kamenu i zove to svijet
Markovo sjedalo", Markove stope", a sasvim uz Drinu pokazuju tra
gove a r e v i h kopita. T i m je tragovima od kopita p r e a c 30 i 85 cm.,
a razmak je med prednjim nogama podrug metra. Marko je po pri
anju devet godina dana u toj k u l i tamnovao. K a d a mu napokon
osvane as, da se oslobodi, onda on k a e p r i a prolomi krov
na kuli i jednim se skokom prebaci na suprotni drinski brijeg.
J o jedna r u e v i n a , o kojoj se mnogo pria, lei nedaleko od
puta u Priboj. A k o se pogje tim putom, od V i e g r a d a deset kilome
tara uz vodu Ravu, z a p a a j u se s onu stranu rijeke na stijeni, visokoj
nekih 500 stopa, ruevni ostanci prostrane gragjevine. Pod njima, s
ovu stranu rijeke, imaju temelji razorena k r a n s k o g a naselja i po
dalje temelji damije i l i k r a n s k e crkve. To su dobrunjske r u e v i n e .
U prvoj se polovini 15. vijeka grad Dobrunj i njegovo podgragje (sub-
urbium sotto Dobrunj) e e spominje kao t r g o v a k o mjesto. K a d a
se pojavie Osmanlije pred tvrgjom pripovijeda Hoernes nala
zila se je tu Jerina, e n a despota Gjurgja B r a n k o v i a (1427 1455).
Jerina se zagleda u vogju opsadne vojske te mu obea, da e ga
tajom pustiti u grad, ako je uzme za enu i obrani je od dojakonjih
svojih suboraca. Osmanlija na oko privoli i samo zaite, da ga pusti
u grad sa svim njegovim blagom. Na dvjesta konja unesu tajom po
noi blago u g r a d ; no kada su se zatvorila vrata, izigje iz sanduka,
u kojima je tobonje blago lealo, dvjesta o b o r u a n i h d u m a n a , te oni
slabu posadu gradsku svladaju, otvore grad svojima, a izdatu izdajnicu
zarobe. Istorija o toj zgodi dabome da nita ne zna. Gjuragj Bran-
kovi tek se je sa e z d e s e t godina domogao despotije. e n a ga je
njegova Jerina, g r k a kneginja, preivjela i trebala je da upravlja,
dok joj sinovi budu j o maloljetni, no najmlagji je sin, L a z a r , otrovom
makne s puta. Narodne pjesme, u kojima se Jerina e e javlja, spo-
minju je veoma nemilosno i kao o m r a e n o lice, kojemu se priivaju
svakojaka zla djela, tako i izdaja, jer je cer svoju udala za sultana
(Karadi, II., 80 i 499). K a o otadbina njezina spominje se D u b r o v n i k ;
njezina udaja za Gjurgja B r a n k o v i a prikazuje se kao velik narodni
dogagjaj.

Na ograncima Crnoga Vrha.

(Piniis leucodermis.)

No iz te istorijske prolosti trga nas iva sadanjost, te vidimo,

gdje u V i e g r a d u svuda iz r u e v i n a klija nov ivot. Dosadanji slabi
promet sa Srbijom i novopazarskim p a a l u k o m staje da se die, i
veoma je znaajno za sigurnosne prilike u obadvjema pograninim
zemljama, da Srbijanac duom odane, kada pod nogama osjeti bo
sansko tlo.


Za jutro smo odluili, da dalje krenemo rijekom, ali je pljutilo,

kao da se nebo provalilo, te se ozbiljno uzmemo dogovarati, ne bi li
bolje bilo, da priekamo. Oko sedam sati bilo je, kao da se vedri, i
mi se veselo krenemo. Splav naa morala je sino da pristane pod
Starigradom, te je jutros bila dola do drinskoga mosta. Tu se ukrca
naa putnika druba, koja se je znatno poveala. Ve smo se neko
liko puta bili kucnuli za srean put, kada se odjedared stane nebo
nanovo mrgoditi i naigje nevrijeme, da ne moe biti rgjavije. No sve
je romantiniji bivao kraj. S desna i lijeva sve se vie pribliuju
stijene rijeci, priroda se je sve to vie stiavala, samo gore u obla
cima kruilo je nekoliko orlova. Kako nam je na pratilac umar pri
povijedao, svuda se tu love medvjedovi i divokoze. Podrug sata od
Viegrada utjee u Drinu s desne strane jak topal potok. To je Banjski
potok; izvire iz jaka vrela od 28 stupnjeva R., voda mu ima poneto
slan kus, no sasvim je ista i bez ikakvoga mirisa. Vrelo je ozidano
velikim kamenjem i presvogjeno starim kamenitim svodom. Udeeno
je to od vajkada i svijet se iz okolia i danas veoma pouzdaje u to
ljekovito vrelo; upotrebljuju vrelo u svakoj zgodi i za kupanje i za
pie. Brijeg, u kojem lei gudura s toplicom, visok je 508 metara,
a zovu ga okolini Btanovnici Banjsko brdo. Po sata dalje u istoj toj
guduri ima jo jedno vrelo iste temperature i isto tako jako.
Visoko na brijegu javlja se muhamedovsko selo Miloevi; u
jednoj se uvali zapaaju orlujska gnijezda, u stijenama se vigjaju
peine, nekoje i s umjetnim zidovima. To su po narodnom prianju
stare tamnice. Tako smo se vozili po pljuskavi ci sate i sate. Lijevo
su nam bili ogranci Crnoga vrha i 1288 m. visoke Snjenice. Onda
progjemo tako zvanu Mednuluku. To je jedno od najobilnijih lovita
divljai u tom kraju, a ima i medvjedova. Iza toga stigosmo k uu
potoka Suhogadola i naskoro nam se je vonja za taj dan dokonala.
Vrijeme nikako da se pobolja, a kako nai splavari izjavie, da emo
kod slapa Maloga Buga morati izii, jer se moe tamo dogoditi, da
se i splav razbije, a oni e sami gledati prodrijeti divljom strujom,
odluimo da na Staribrod obigjemo slap. Selo to lei na ravnini, preko
koje ide drinska cesta u Viegrad. Stari je to i utrven put, kojim se je
polo valjda jo za rimskih vremena, no mogu njim da prolaze samo
konjanici i pjeaci. Kane tu sada izgraditi cestu. Nae penjanje u
Staribrod uz to lomno kamenje i po pljuskavici nije ba bilo prijatno,
no naskoro nagjemo gostoljubiv zaklon u seljakoj kui. Tako smo
sjedjeli uz vatru, to je na otvorenu ongjitu gorjela u toj jedinoj ve
likoj odaji, to svijetu slui i za stanovanje i za spavanje i za kuhinju,
a ide u visinu sve do strmoga krova, u kojem se je dimu ostavilo
nekoliko rupa, da izilazi.
Divokoza na drinskim gorama.
Gudura na epskom uu.
 K a k o nije bilo nade, da e se razvedriti, o d l u i s m o da ovdje
p r e n o i m o . N a je gazda bio prilino i m u a n ovjek i imao je dobar
broj blaga, koje su mu djeca na pai u v a l a . e n a njegova Ljubica
bila je visoka, stasita i profil joj je bio upravo klasian. Svakojako
se je brinula, da gostima bude to bolje. Stolica nije bilo. Ljesa, to
u bosanskoj kui zauzima veliko mjesto u kuhinji i stajaoj sobi, a
n o u bude leaj, sada se je isprala i pokrila novim pokrovcima do
m a e radnje. T u je sjedio jedan dio d r u t v a . Drugi su se smjestili
na nekom sanduku i jedino moja je e n a dobila nisku klupicu, kao
to je imaju cipelari. O d zaire, to smo sa sobom ponijeli, uzmemo
jesti, piti i kuhati crnu kavu. Zabava je bila veoma iva, jer je iz
blinjih k u a svejednako dolazio svijet, da vidi strance. I nai spla
vari stigoe, te polijegaju uz vatru, koja se je golemim cjepanicama
vazda p o d r a v a l a . Po svim zidovima i na motkama ponad vatrom
bila je p o v j e a n a mokra odjea, kabanice i pledovi. T o m se mokrom
isparam nije zrak b a osobito poboljavao. K o t a r s k i predstojnik i
n a t p o r u n i k m o r a d o e se ovdje da rastanu s nama. S l u b a i m nije
p u t a l a , da p r e n o e ; trebali su j o tri sata u brda, dok ne stignu
onamo, kuda su unaprijed poslali konje. T a k o se, kolikogod nam bilo
ao. moradosmo rastati s ljubaznom gospodom, te p o k u a m o , da si
skratimo vrijeme p u e n j e m i pripovijedanjem. D o m a i n nam donese
iz b a e svjeih ljiva i oraha i mi se sasvim zgodno udesimo, makar
da je sva ta slika u neku ruku sjeala na bojne prilike.
D a u t e d i m o n a u zairu za druge dane, to se dvije k o k o k e
osude na smrt i ispeku na ranju. U z a to se u v r u e m pepelu ispeku
i divni k r u m p i r i . Kuhanje krumpira i l i drugo kakvo priregjivanje bo
sanski seljak ne poznaje. A onda na p o i n a k ! Domain se prui kraj
vatre i uzme je p o d r a v a t i svu n o . N a ljesi smo mi leali redom
jedan uz drugoga, dabome odjeveni i pokriveni svojim stvarima; uz
vatru su hrkali nai muhamedovci splavari. A napolju je neprestance
padala kia. Meni nijesu silazila s pameti sirota djeca d o m a i n o v a ,
to su se na v e e vratila s marvom kui, dobila tu crnih kao ugljen
rezanaca, skuhanih u vodi, onda komad hljeba i nekoliko ljiva, pa
hajde opet u kukuruz, da ga uvaju od divljih svinja. N a njima su
bile jedino platnene g a e i koulja, pa e b e , satkano iz kozije vune, i
nita vise. Z a obranu su imali u l e . Ne da se ni opisati, kako su i
ljudi i ivotinje u Bosni malim zadovoljni. Rijetko kada da imadu
kod seljaka ivotinje staju; i ljeti i zimi ostaju pod vedrim nebom.
T e k u novije doba poinju seljaci malo po malo graditi staje i l i barem
za nudu zaklone.
Jutro nam nije svanulo, da smo se b a osobito uzradovali. Gusta
 Stari raost na epi.

se magla razastrla po brdima i uz rijeku, no barem nije padala kia.

T a k o se rastadosmo sa Staribrodom, porukujemo se s d o m a i n o m i
d o m a i c o m i uzmemo obilaziti, da dogjemo na Drinu. Naa je m o m a d
s prtljagom skakala kao j a r e v i . B i l i smo oprezni, te smo uzajmili
debela e b e t a , da uzmoguemo, ako ustreba, podii nad sobom krov.
N a a je splav sreno bila p r e l a slap i u e s t sati iz jutra spustimo
se od Maloga Buga. Kraj je bio a r o b a n . Z a nama su se strmo ispi-
njali obronci Rujnika planine, pred nama desno 1341 met. visoki Ro-
gopek, lijevo Zlatarica i T e s l a planina. A tamo na visini z a p a a l o se
je pogdjekada u gudurama koje selo i l i pojedine k u e , nad Starogor-
skim stijenama Razdolje, a desno u divnom poloaju Donje t i t a r e v o .
No n a a vonja potraja samo nekoliko sati i onda je opet moradosmo
prekinuti. P r e d nama je bio S l a p . tjesnac med orijakim stijenama,
gdje je sve rijeno korito osuto grebenovima. Samo uzak protok ostaje,
kuda se moe proi, kada voda nije niska. Ipak se e s t o dogagja, da
se splav u toj uskipljeloj pjeni razbije i da se stabalje mora hvatati
daleko niz rijeku, te se opet sastavljati splav. Splavari obino putaju
ovdje splav, da ode sama, a oni udare suhim putom i obigju Slap.
V e l i k a je to prepreka brodarstvu i vlada namjerava, da digne lagumom
najglavnije smetnje, to spreavaju promet. T r o k a za to treba da
bome prilino.
I mi moradosmo pred u e m e p e u Drinu na lijevom brijegu
sii. N a u dojakonju splav ostavimo tamo, dok ne dogje voda. S onu
stranu Slapa v e nas je oekivala druga splav sa tajerskim splava-
rima. U ovom su se kraju naselila dva splavara iz t a j e r s k e ; u tim
neizmjernim p r a u m a m a sijeku oni gragjevno drvo i tjeraju ga na
prodaju u savske krajeve, ponajvie u Babac i Biograd. K a k o nemaju
v e e glavnice, a za stabalje moraju umskoj upravi da plaaju gotovim
novcem (dabome jeftino), to im je posao m u a n i ne isplauje se
osobito. Unosniji bi bio tek onda, da se izgradi velika pilana, kao
to to ima u Bosni u gorskim u m a m a . Hosanci zovu ta dva t a j e r c a
t e r c i " ; ime to sjea vie na tajerski t e r c (ganjci), nego na t a j e r c e ,
i nije ba rgjavo pogogjeno. Splavari nas doekaju, naravski bez splavi,
pred epskim u e m , te p o t o oni izjave, da putom uz rijeku, gdje
treba skakati s kamena na kamen, ne moe p o d n i p o t o proi Evrop
ljanin* sa svojom o b u o m na nogama, nije bilo drugaije, nego penji
se na visinu. S t r a a n je to bio loman put, da je jedva z a divokozu
i l i kozu bilo sigurna koraka. S lijeve strane stijena, s desne skoro
vazda jazovi i urvine, a kamen od kie vlaan i sklizav. Nije to bilo
prijatno penjanje i kako smo docnije uli, bilo nam je zgodnije, da
smo ranije i od druguda uhvatili cestu na gori. Nai nam pratioci
snano i vjeto p o m o g o e , da pregjemo t e k a mjesta. Najposlije stig
nemo na neku stazu, to je preostala od zidane ceste, i tu nam p u e
pred oima divan vidik. Usred pustoi divan kamenit most prelazi
epsku guduru u jednom jedincatom smionom luku. Dolje u dubini
valja divlji gorski potok svoje bune talasove u Drinu, a gore ti ljudska
tvorevina pokazuje, kako su nekada T u r c i gradili. Mehmed p a a So
kolovi sagradio je ovaj most, valjda u isto doba, kada i v i e g r a d s k i ,
te j o i danas ide ovuda, makar kako da je rgjav j a h a i put, glavna
veza drinskoga pobreja.
N a visokoj ravnini lei rasuto selo epa. T u o t p o i n e m o uz
vrelo i onda se dademo na silazak uz ogranke S e m e - p l a n i n e . Do
brano je vremena potrajalo, dok nijesmo stigli k novoj naoj splavi,
koja se je morala istom malo udobno udesiti. T a k o se najprije nekako
utaborimo kraj rijeke i masno se p o a s t i m o , a sunce nas odozgora
ogrije najtoplijim svojim zrakama. T u mi zaboravismo svu muku i
kuburu, to smo je u to posljednjih sati prepatili. U gorskoj i u m s k o j
samoi obuzme nas s r e a , a smaragdni su talasovi drinski uborili
pjesmu uspavanku. T u se rastanemo s naim splavarima iz G o r a d a ,
koji su nam j o prenijeli prtljagu na novu splav i onda put pod noge
pa kui. Iskazali su se oni svakojako, da ne m o e biti bolje, i bilo
nam je u istinu ao, kada smo se s njima rastajali. Onda se ukrcamo
opet na n a u lagju" i tjeraj naprijed po u m n o m talasju. Kraj je
veoma zanimljiv i sjea te tjesnaca K a z a n a na donjem Dunavu. etiri
se sata vozi med strmenitim stijenama, koje su na mnogim mjestima
podlokane i izdubljene, da su se stvorile duboke p e i n e . U svoj je
prirodi tiina kao u grobu, jedino jastrebovi i golemi orlovi lebde po
zraku, a pogdjekada z a l e p r a nad vodom siva aplja i l i sjedne na koju
sipinu, da bez straha otpoine. N a samim stijenama slabo ima u m e ,
no na mnogim mjestima iznie crnobor, golemo orahovo d r v e e pa i
bijela lipa isred stijenja, gdje ne z a p a a niega, o t a se dre. N a
visini opet gusta je umska vegetacija, ponajvie grab, bor i glog.
Sada nam je, od u a potoka B a u s n i k e , s desne strane kralje
vina S r b i j a ; srbijanska je strana na daleko prilino pusta. Isprvice
t e e Drina sve j o na sjever; lijevo joj je 1094 m. visoki Jasenovac,
dalje 1246 m. v i s o k a Zvijezda, a za Zvijezdom se ispinje Igrinik
(1518 m.). Onda se otro upire spram rijeke Javor-planina i rijeka
z a k r e e u velikom luku spram istoka. Bilo je ve pod v e e , kada smo
uz visoki vrhunac Ljuticu (1243 m.) uhvatili put Klotijevcu. Na kraj
njim obroncima Ljutice ima prostran podor s dvjema r u e v n i m stra-
a r s k i m kulama. Nai splavari ne h t j e d o e u sumraku da progju jedno
opasno mjesto i tako mi ranije pristanemo uz brijeg. Sada je trebalo
jo tri e t v r t a sata pjeaiti do linancijalne vojarne u Klotijevcu. Strani
putnici, koje vlada p r e p o r u i , nalaze po krajevima, gdje nema gostio
nica i l i su samo obini hanovi, uz jeftinu cijenu noite i opskrbu po
a n d a r s k i m i financijskim vojarnama. To je pogodnost, koja zasluuje
svako priznanje, i osobito kod a n d a r a mo e izvrsno da se s m j e s t i .
Na Slapu u drinskoj dolini.
Neprijatno je bilo n a e penjanje s obale na visinu, no onda izigjemo
na stazu, koju nijesmo vie mogli izgubiti. Onda pregjemo brvinom
jedan potok, a preko drugoga nijesmo mogli, dok nam nijesu i z
oblinjega turskoga mlina donijeli nekoliko balvanova. J o malo i
mi stigosmo, kuda smo naumili. Finaneijalna je vojarna bila lijepa
velika zgrada na breuljku, a vidjelo se je odande daleko po srpskom
drinskom brijegu. D o e k nam je bio prijateljski, sobe i postelje ciste
i dobre, ali osim mlijeka n i t a da dobije za tjelesnu okrepu. N i ku
harice nije bilo. No mi smo j o imali pataka i g u l a - k o n s e r v a , vina i

Veseli dani.

grogja, tako da se je zgotovila slasna v e e r a . Onda uzmemo odbijati

dim naih izvrsnih bosanskih cigareta u hladni svjei noni zrak, sve
dok nas ne obuze san.
Sutradan i z jutra, tek to je svanulo, a mi na nogama. Po rosnim
livadama i niskom d b u n j u spustimo se strmom stazom prilino oko
mito k Drini, gdje je n a a splav bila v e pristala uz brijeg. Jedva
da smo petnaest a s a k a silazili. Sunce se je b a pomaljalo i z a srpskih
graninih planina, kada se je n a a splav krenula. Obala je ovdje
isprvice na, bosanskoj strani nia nego l i na srpskoj; voda slabo pada
i prilino se tromo valja. Splavari su nam rgjavo noevali, a iz jutra
nijesu j o dospjeli, da n a i n e svoje ganjce, pa su se sasvim sneve
selili. A l i smo i h brzo razvedrili. N a pratilac u m a r , i sam t a j e r a c ,
naini ostrag na splavi iz nekoliko kamenova za n u d u o g n j i t e ; na
to ognjite bude metnuta prepolovljena prazna limena posuda, u kojoj
je prije stajao petrolej, i u posudi se naloi vatra, Jcoja odma veselo
zaplamsa. Sada se jedan splavar baci na kuharsku umjetnost, pa se
i njima naskoro e l u d a c zasiti, po gotovo kada smo se litrom vina po-
starali, da masne g a n j c e bolje probave.
Srpska je strana na p r v i pogled sila civilizovanija; vidi se tamo
svuda zasijano i obragjeno zemljite, a k i cesta uz obalu. Sloboda
od osmanlijske vlasti urodila je plodom. No ako se tu bolje zaviri,
brzo Be vidi, kako je varava ta srpska civilizacija i koliko vie ima
razloga svijet u Bosni, da bude zadovoljan sa svojim prilikama.
Z a nekoliko satova vonje stignemo u Gjurgjevac, u kojem se
a n d a r s k a vojarna v e iz daljine vidi. Visoko nad Gjurgjevcem lee
prostrane r u e v i n e stara grada; na srpskoj je strani u stijenama selo
Vranjkovilia, gdje su se nekada bavili vinogradarstvom. Nedaleko odatle,
kod P e r n o c a , blizu uz rijeku, bave se j o i danas. Tamo ima velika
pilana. Kraj u obadvije strane oivljuje; bregovi se uklanjaju podalje,
strme okomite urvine ponestaju, poloitiji obronci u e s t a v a j u . Gdje-
kada se javlja na bosanskoj strani koja d a m i j a ; osobito je slikovita
u seocetu Gornjim P e i m a . K o d B a r a k o v c a je u rijeci greben do gre
b e n a ; kako je bila voda niska, ostao je samo uzan protok, no n a a
Bplav s r e n o izmakne svakoj pogibiji. U z srpski bi se brijeg bilo tu
l a k e voziti, no nai splavari nijesu marili onuda, jer i k a n e srpskih
slubenih organa nijesu b a osobita rijetkost. I desno je i lijevo po-
b r e j e nisko i lijepom u m o m obraslo, u Srbiji kao nastojavan park.
Ovdje ugledamo p r v i put u ove dane kola, koja su se dobrim kasom
vozila u g r a d i Bajinu B a t u . Samo mjesto lei nasuprot bosanskih
Skelana, a l i se ne vidi, jer je n e t o u stranu od rijeke. N a vodi je
samo srpska karaula i jedna mehana. N a bosanskoj se je strani izgra
dila a n d a r s k a vojarna, a kako je ovdje prevoz, skela, vidi se to
v e po imenu, s m j e t e n a je tu i financijska s t r a a . N a polju stoji
duhan, koji smo v e i oko Klotijevcu vigjevali.
Sada odjedared z a u j e m o njemaku r i j e ; samo nije dolazila, to
ne bi bilo tako z a u d n o , s bosanske obale, v e sa srpske. T o je n a e
pratioce prepoznao neki oniski gospodin, koji se je silno razmahivao
i upravo nekojim Srbima sve govorio, sjem da su poteni. B i o je on
gostioniar i z Srebrenice, koji je u drvarskom poslu ovamo do a o i
Tetrjebovi u drinskim umama.
 gada se s nama iz daljine ivo zabavljao. Sve su umiljatije bivale
obale, ubave zelene livade prostirale su se sve do vode, draeano
drvlje, med kojim su se na srpskoj strani pogdjegdje vigjale lijepe
zidane k u e , skoro te je sjealo v e d s k e . K a k o se je smrailo, pri
stanemo uz brijeg po sata vonje nie F a k o v i a , gdje smo se u finan
cijskoj vojarni nadali gostoljubivu prijamu. No na nezgodu trebalo
nam je prevaliti po noi j o komad puta. Po lomnom se putu uspnemo
na visinu, no sada nas stigne crna p o m r i n a , staza se nije vie vigjala,
i j o stane padati kia. M i udarimo kud B o g da, po strnjacima, uz
d u g a k e duhanske sunice, sve od prilike onamo, gdje je morala biti
vojarna. Jedared posrnemo i preko u e t a , kojima se goveda na pai
vezuju o kolie, no opet izigjemo na iroku cestu i sve se navrne
na dobro. Skoro za tim bili smo pod krovom, ali smo morali da tro
imo n a u zairu.
Mutno svane peto jutro n a e argonautske vonje. Isprvice je po
malo sipilo, ali naskoro uzme sve u e s n a e s t da pljuti. Slabo nam
je l u bilo izgleda za prijatnu vonju. Kao obino otpjeaimo mi i z
jutra k splavi i tamo uzmemo dizati kao a t r u protiv kie, to nam
je i prilino polo za rukom. Istom oko 8 sati krenemo. B i l i smo n e t o
snudeni, po gotovo to nam je vino bilo na dnu i nije bilo nego da
tedirno. Kraj se je u obadvije strane uravnao, vigjala su se lijepo
obragjena polja, mnoge k u e , pogdjegdje crkvice nove gradnje, esto
su nas pozdravljali prijateljski klikovi s t a n o v n i t v a , a i Srbi su nara
d o v i k i v a l i : srean put!" U rijeci se je sve to vie javljalo sipina,
ostrvaca i prudnika, i nai se splavari ljuto z a b r i n u e . Zato se je opet
razvedrilo i u 10 sati zasija sunce svim sjajem. Bez nezgode pregjemo
zmijske zavoje drinske kod T e g a r a ; s lijeva nas pozdravi umovito
gorje u s r e b r e n i k o m kraju, s desna visoke glavice Azbukove planine.
Tako dospjesmo sreno u blizinu Voljevice, kada nam se splav uje-
dared n a s u e na ljunku. Nai splavari s k o e odma u vodu, da krenu
splav, ali splav ni makac. Sada kuda e , po gotovo gdje je i sloan
napor sviju nas putnika kroz dva sata bio utaman. D a ovako blizu
svrhe ostane jalova muka, bio b i u istinu alostan s v r e t a k divnoj
drinskoj vonji. No d r u g a i j e nam je bilo i sugjeno, te nam i sada
poslui s r e a . Sloimo se, da p o k u a m o zavrnuti splav. Dugo ni da
s mjesta, onda iznenada jedan makac, stabalje z a p r a t i i zakripi i
polagano zaplovimo. J o nas je nekoliko manjih smetnja htjelo da
zadri, no naskoro dospijemo u plovniju vodu i iza 3 sata poslije po
dneva pristanemo uz obalu u Ljuboviji. Vonja nam je usprkos niskoj
vodi pola s r e n o za r u k o m ! Splav se privee uz brijeg, jer je za
sada tu morala ostati, a mi se uputimo u a n d a r s k u vojarnu, to stoji
na malom breuljku na cesti iz Zvornika u Srebrenicu. Tamo nas obje
r u k e doekaju. U lijepo nasmijavanoj b a i sjedjeli smo naskoro uz
p j e n u a v o pivo, a kuharica nam zgotovi izvrstan milanski risotto.
Ljubovija lei vanredno slikovito. Drina je tu veoma iroka, a

U drinskom tjesnacu.

na srpskoj obali lei u prostranoj ravnici istoimeno srpsko mjesto i

pred njim s t r a a r n i c a , carinara i mehana. T u je prilino iv promet
med obadvjema obalama, te se je zato i u bosanskoj Ljuboviji sagra
dila financijska vojarna i prostrano s t o v a r i t e . U ope te se Ljubo-
viju sa svojim mnogim novim zgradama, med njima i velikim turskim
hanom, doimlje kao imuno i prijatno mjesto. Mi tu ostadosmo, dok
se nije stalo mraiti, onda sjednemo u kola, to smo dotle uzeli, te
se brzim kasom povezemo, kuda smo ponajprije naumili u stari rud
niki grad Srebrenicu. Za dva sata stignemo onamo. Putom lei ne
koliko lijepo izgragjenih prostranih sela s duanima, kavanama, crkvama
i damijama, desno i lijevo kraj ceste obragjeno polje, djelomice du
hanom zasagjeuo. umoviti visovi, nad koje se ispinju sve to vise
glavice, na sve ti strane zatvaraju obzorje. arobno je to more sa
moga zelenila. Na koncu se suuje dolina mi srao u Srebrenici!
 Stari bosanski r u d n i k i grad.

Srebrenica je malen gorski g r a d i u slikovitu poloaju. V i j u

gaju se njome Krievica i potok ievac. Broji nekih 1500 itelja.
V i s o k o nad gradom uzdie se na trahitnom grebenu mala osmanlijska
tvrgjavica i j o lijep prostran sredovjeni podor s dvjema kulama. K o
je taj grad sagradio, ne zna se; kako profesor dr. J i r e e k navodi u
svojem djelu o t r g o v a k i m cestama i rudnicima u Srbiji i Bosni za
srednjega vijeka (Die Handelsstrassen und Bergvverke von Serbien
und Bosnien vvahrend des Mittelalters", P r a g 1870.), spominje se Sre
brenica prvi put godine 1376., te je onda ve bila prometno t r g o v a k o
mjesto i imala je d u b r o v a k u naseobinu. Godine 1410. osvoji je ugarsko-
hrvatska vojska. Od godine 1411. do 1440. d r e je Srbi, od 1440. do
1443. Osmanlije, a godine 1443 zauzmu je i opet Bosanci. No to je bilo
povodom dugotrajnomu ratu med Srbijom i Bosnom za vlast nad tim
vanim rudnikim gradom. Mnogo je grad prepatio u tim e s t i m osvaja
njima. Kako je Srebrenica proizvagjala srebra, olova i bakra, nalazila se
je tu od god. 1417. kovnica. F r a n j e v a k i samostan, nekadanji glavni sa
mostan svega reda, bio je usred grada. Spominje se u d u b r o v a k i m listi
nama v e god. 1425., a god. je 1686. razoren. Po njem se je bosanska
franjevaka pokrajina nazvala Bosna Argentina". D u b r o v a n a je ovdje
bilo j o koncem 15. vijeka. P o e t k o m 16. vijeka rudarstvo ovdje sa-

Na e l u s t r a n i c e : v i n j e t a n a n a s l o v u o n v a n g j e l j a iz s t a r o g a r u d n i k o g a g r a d a
O l o v a o d g o d . 1586., t a m p a n a u M l e c i m a u s t a r o h r v a t s k o m jeziku.
svira ponestane. Istom godine 1881. z a p o n e rudarska udruga Bosna*
nanovo kopati. Detaljnim p r o u a v a n j e m i i s t r a i v a n j e m troski, to se
svuda nalaze, dokazalo se je, da je kod Srebrenice postojala raspro
stranjena i veoma iva rudarska radnja sa s r e d i t e m u d a n a n j e m
selu Gradini. T o je bilo za rimskoga carskoga doba, docira su selo
Sase i grad Srebrenica bile glavne rudarske naseobine u srednjem
vijeku.
Za staru se je rimsku naseobinu doznalo p u k i m sluajem, i to
po nalascima rimskih novaca i napisa. Godine 1883. opazi rudarnik
Ljudevit P o g a n i k , koji je upravljao i s t r a i v a n j e m starih rovova na
K v a r c u , da su u Gradini kod neke male vodenice zagatili jarak ilije-
bljenom kamenitom okruicom, to j u je v o d e n i a r uzeo iz rpe ka
menja u blizini. Daljnjim istraivanjem nagje on odlomke napisa na
kamenu. K a d a su se sastavili, iziao je to rtvenik s ovim donekle
krnjatira napisom :
J(ovi) o(ptimo) m(aximo) et Genio loc(i) pro salute
imp(eratoris) M(arci) A(ntonii) Gor(diani) P i i Fel(icis) Aug(usti)
n(ostri) . . . tus v(ir) e(gregius) proc(urator) eius devotus numini
maiestaticjue eius."
K o d prvih radnja, da se pregleda velika olovna troska u Gradini,
nagje rudarnik godine 1884. spomenik velike a r h e o l o k e vrijednosti.
T o je kocka od 1,14 m. visine, 0,69 m. irine i 0,45 m. debljine. Stra
nica, na kojoj je napis, obrubljena je jednostavnim okvirom, te j u je
profesor dr. Domaszevvski p r o i t a o o v a k o :
L. Domitio . . Kroti viro ex equestribus turmis egregio
procuratori metallorutn Pannoniorum et Delmatiorum, mirae
integritatis et bonitatis M . A u r . Rusticus v. e. ducennarius
amico praestantissimo."
K a m e n je dakle poasni spomenik Lucija Domitija Erota, koji
je bio p r o c u r a t o r metallorura Pannoniorum et Delmatiorum". Po tom
je naslovu Domitije bio vrhovni rudniki upravnik u svoj Dalmaciji i
Panoniji, t. j . u d a n a n j i m zemljama Dalmaciji, Bosni i u krajevima
zapadno D u n a v u od u a T i i n a do B e k e u m e , onda u istonim kra
j e v i m a tajerskim i kranjskim. Po tom mora Srebrenica da je za rim
skoga doba bila glavno r u d n i k o mjesto u tom prostranom kraju. No
sada je trebalo da se j o iznagje t o a n poloaj rimske naseobine. R u
darska udruga B o s n a " dala je kopati u Gradini nekoliko mjeseci i
tu se naskoro naigje na temelj, koji je na nekim mjestima leao do
2V2 m. pod zemljom. Otkriju se obrisi pravokutne zgrade, duge 51 m.,
a iroke 19,5 m. P r o e l j e m je bila zgrada okrenuta spram sjevera,
na junoj je strani u sredini i m a l a apsidu i uz nju sa svake strane
pravokutnu dogragjenu est. Po obliju zidova moglo se je vidjeti, da
se je na zapadnoj strani docnije dogragjivalo, te se je tim iskvarilo
dotadanju simetriju cjelokupne gradnje. Zgrada je prostrta na povrini
od 910 qm. i i m a tri ulaza, naime iroku kapiju na sjevernom pro
elju i dvoja uska vrata na junoj strani. Daljnjim se iskapanjem
nagju dva kamena s napisima i po njima se prvi put razazna ime
staroga rimskoga municipija:

Imp. Caes. M . Aurel. Severo Alexandro pio fel. invicto

Aug. pont. max. trib. pot. X . pat. p. cos. I indulgentissimo
principi o r d o m u n. D o m . d. d. p. p. d e d i a n t e J u l .
T a c i t i a n o v. e. p r o c . A u g . n. numini eius devotissimo et
dicatisimo".
Juliae Mamaeae Aug. matri Imp. Caes. M . Aur. Severi
Alexandri pii fel. invic. A u g . et ast. et Senat, ac patr. ordo
m u n . D o m a v . d. d. p. p. dedicante Jul. Tacitiano v. e. proc.
Aug. (n.) devotissimo numini eorum".

T o su dva p o a s n a kamena cara Aleksandra Severa i matere

njegove Julije Mameje; digao ih je municipij D o m a v . . . na gradski
t r o a k , a posvetio ih je procurator Julius Tacitianus, koji je valjda
upravljao rudnicima. Pogdjegdje su Be napisi na tim kamenovima
docnijim oklesavanjem n e t o zbrisali. T a k o i h je osakatio valjda go
dine 235. iza pada cara Aleksandra Severa nasljednik njegov Maksim,
jer su se onda po rimskom obiaju ruili svi spomenici, p o s v e e n i
Aleksandru Severu. Nalazak tih dvaju kamenova bio je v a a n , jer se
je po njima iznalo ime municipija, koje se donde nije znalo, a bilo
je valjda D o m a v ; a. N a a o se je j o lijepo u z d r a n b r o n a n i kip Ve
nerin, visok 12 cm., i b r o n a n i stalak njegov. N a kipu su se nalazila
mjesta, gdje je j o bio prigoren pijesak, kojim je kip kalupljen, a na
stalku rgjavo izljevena mjesta. Po tom se je inilo, da su se obadva
ta komada kao pokvarena odbacila. Rudarnik P o g a n i k rasudi po svem,
da je i l i u toj zgradi, to se je otkrila, i l i odma u blizini postojala
ljevaonica i l i talionica. Zapadno od glavnog ulaza naigje se na komad
olova, t e a k 0700 gr. N a olovu je bila ubijena brojka X X . Bilo je
jasno, da je to oblik, u kojem je rimska talionica u Domaviji r a z a i -
ljala olovo. B r o j k a X X oznauje valjda dvadeset rimskih funti, te je
to po svoj prilici bila normalna mjera za rude. Dvadeset rimskih
Ubra" t e e d o d u e samo 6549 gr., no to je onaj komad olova za
151 gr. tei, to je valjda zato, to nije tono ljeveno i t o je olovo
na povrini oksidovalo. Dalje su se nali ovdje u velikom broju novci,
koji idu do godine 340., i druge stvari, te je dokazano, da se je tu
otkrio znamenit rimski r u d n i k i grad.
 Godine 1890. odredi bosanska zemaljska vlada t r o a k z a daljnje
iskapanje na Gradini, te se je tamo uzmoglo u v e e m opsegu raditi.
Rudarskomu savjetniku Radimskomu bude povjereno, da upravlja radom.
Prije svega je bilo potrebito, da se s t e e pregled o obimu stare
rimske naseobine. P o t o je zemlja bila obragjena. moglo se je to na-
ravski uiniti samo velikom o p r e z n o u i strpljivou. N a istoku i
jugoistoku tako zvanoga Grada otkriju se prostrane r u e v i n e rimskih
zgrada, a na jednoj ravnini s desne strane potoka Sasa, blizu gdje se
stjee s Majdanskim potokom, nagje se pravokutan prostor od 2500
e t v o r n i h metara, N a tom se prostoru stanu p o e s t o nalaziti zidovi
s rimskim mazom, izmijeanim s opekom, te se j e naslutilo, da je to
rimBki tabor. Godine 1891. otkriju se opet r u e v i n e u dolini Majdan-
skoga potoka i Sasa, te i na visu, na kojem je danas selo Gradina.
K a d a su se snimile sve te t o k e , dobio se je potpuni plan rimskoga
grada Do ma vije.
Bilo je divno rujansko podne, kada smo se iz Srebrenice dali
na vonju u Domaviju. Put ide cestom spram Ljubovije skoro podrug
sata, onda se odvaja u desnu stranu i udara pravcem med lijepo obra-
gjenim poljima k jednomu hanu. gdje i m a j o nekoliko k u a . T u mo
radosmo ostaviti kola te uzeti put pod noge. Isprvice pogjemo krasnim
bujnim livadama, ukraj nekoliko bogumilskih s t e a k a , dalje uz ogranke
K v a r c a , svaki a s preko kojega potoka, te onda i l i prelazi brvinom
ili gazi potok. Nema sumnje, da je taj put u Gradinu, to traje
neki sat i e t v r t , prilino rgjav i nezgodan i da je nekada u staru
Domaviju morala ii bolja cesta. No sam je kraj divotan; posvuda
m r a n a bjelogorica, bujne livade i gdje se otvara izgled vidik
na visine drinske i na srpsko granino gorje, to se tamno javlja na
obzorju. Z a kratko vrijeme izigjemo na zemljite te Domavije, kojoj
se je svaki trag bio zatro, da je ni istorija ne spominje, te istom
sada kamenje svjedoi o njezinu nekadanjem opstanku. K a d a smo se
uspinjali ha vis k staromu taboru, pozdravi"se neka mlada e l j a t i n j a
s n a i m suputnikom, rudarskim upraviteljem Kolbom, kojega je dobro
znala, te o b e a , da e nam odma donijeti kave onamo, gdje su se
nekada stari Rimljani odavali slatkomu neradu: na banjske r u e v i n e .
Tamo nas d o e k a sadanji upravnik iskapanja, gosp. Vorliek, koji nam
z a tim bude s t r u n j a k i m v o d i e m . Javne zgrade: kurija, tribunal,
kupke sasvim su r a i e n e , a h v p o c a u s t u m " veliko loite
izvrsno se je u z d r a o . T a k o h o d a danas po ulicama staroga g r a d a ;
obrise zgrada vidi okom, no cjelinu mora da t i p r e d o i m a t a .
K a d a je Domavija razorena, ne pria nikoja h r o u i k a ; da se je
to dogodilo i z a godine 340., posvjedouje ae novcima, to su se tu
nali. Razorena je svakako do temelja, jer se slabo nalaze sitnije
stvari od metala. Ili su se rimski pokrajinei svojevoljno uklonili var-
varskoj navali, najprije avarskoj i doenije gotskoj, a onda su ponijeli
sa sobom, t o g o d su mogli krenuti, osobito to su imali kovinskih
stvari, i l i su ih neprijatelji silom istisli. U ovom su ih sluaju ne
prijatelji bez sumnje sasvim orobili i zgrade im poruili. K a k o se je
u Domaviji haralo, vidi se po tom, to su u kuriji svi poasni spo
menici povaljeni, a donekle i razbijeni. Spomenik* cara Septima Severa
a k je tako raskomadan, da su mu se komadii morali pokupiti iz

Srebrenica.

raznih prostorija u zgradi. D a je tu bila silovita propast, vidi se i po

mnogim no sve samim sitnim ulomcima broncanoga kipa ovjeje ve
liine, to je stajao na stalku apside. Najglavniji rezultat, to se je
postigao, sadri se u tom, da se je dokazao opstanak i prostranstvo
nepoznatoga rimskoga r u d n i k o g a grada u Gradini, te da je tu bila
tvrgjava. gornji i donji grad. Megju do sada nagjenim kamenovitna
s napisima, (est ih se je na alost nalo samo u ulomcima) nalaze
se dva rtvenika, jedan p o s v e e n Jupitru i Junoni, a drugi Jupitru i
geniju toga mjesta, dalje est poasnih spomenika carevima i njihovim
srodnicima, dva p o a s n a spomenika carskim prokuratorima, dva ka
mena, koja se tiu vodovoda i opravaka javnih kupki, i jedan grobni
spomenik. Dalje su se doznala imena sedmorice visokih dostojanstve
nika : Marianus J u l i a n us, procurator A u g u s t i ; L . Domitius Eros, pro-
curator metallorum Pannoniorum et D e l m a t i o r u m ; M . Aurelius R u -
sticus, ducennarius; Julius Tacitianus, procurator A u g u s t i ; C. Julius
Silvanus Melanio, procurator A u g u s t i ; Valerius Super, procurator argen-
t a r i a r u m ; Aurelius Verecundus. procurator argentariarum. Domavijske
nalaske, koji su sada v e i n o m preneseni u sarajevski muzej, ide prama
tomu osobita vanost, a daljnje bi iskopine mogle j o i m e da iznenade.
K a d a su varvari prohujili nad Domavijom, vladala je stotine i
stotine godina mrtva tiina na tom nekadanjem prometnom mjestu.
N a r u e v i n a m a iznikne trava, izraste u m a i na koncu prekrije divlja-
tina rudniki grad. No a k i za vremena neprestanih narodnih seoba,
za kojih se je Bosna nebrojeno puta poharala, dok se na koncu ne
nasele ovdje hrvatska i srpska plemena, mora da se je u u v a l a pre
daja o rudnom blagu. Pet stotina godina p o t o je Domavija propala
staju bosanski banovi opet kopati na K v a r c u i oko Srebrenice. Nijesu
pogodili starih mjesta, no samo je puki sluaj, da nijesu v e oni
otkrili Domaviju. Njemaki su rudari ponajvie bili, koji su u ono
sredovjeno doba radili u bosanskim rudnicima. Bili su to Sasi i u
imenu d a n a n j e g a sela Sasa u u v a l a im se je uspomena. Doli su
oni nekoji iz Erdelja, a nekoji iz kraja oko Preiberga u Saskoj, barem
je ostala listina, u kojoj se podjeljuju osobite povlastice rudarima,
to su odande doli. Isto su tako nastale saske rudarske naseobine u
Olovu, gdje se je kopalo olovo.
U to osvoje Osmanlije zemlju. Rudarstvo zaspi i sve tie bude
u lijepom kraju med Drinom i Jadrom. ak ni ratni nemiri nijesu
dodijavali tomu kraju. Leao je postrance od velikoga vojnoga puta,
a po u m a m a nije niko traio ni blago ni potomke starih rudara, koji ni
onako nijesu vie imali skrivenih ruda. Samo troske su priale o
starom privrednom vremenu, te kada je osvanulo novo doba i Austro-
Ugarska nanovo uskrsnula Bosnu, razbude se i s r e b r e n i k i rudnici iz
svojega p e t s t o g o d i n j e g a sna. No izrada se nije i s p l a i v a l a ; i z a v i e
godinjega nastojanja posao se opet obustavi i samo d r a v n a t v o r
n i c a o k e r a odbacuje dobar dobitak.
No zato je Srebrenica stekla svjetsku slavu po drugoj tekuini,
to izvire iz njenih brda, po vodi iz vrela G u b e r a . Bilo je rano
iz jutra, kada krenusmo iz grada, da razgledamo jedan od najzanim
ljivijih novih zavoda u Bosni. Lijepo izgragjena cesta vodi spram juga,
sve uzbrdice, a r o b n i m u m s k i m krajem k ljekovitomu vrelu Crnomu
Guberu s naravnom e l j e z n o - a r s e n o v o m vodom. U z desnu svejednako
gorski potok, lijevo zapadni obronak k v a r a k i h ogranaka tako pje-
8
ai neka A sata kotlinom. Opkoljuju je sa tri strane strmine te
ostavljaju med sobom malen proplanak, vanredno umiljat. Najbujnija
u m s k a vegetacija, od mlade breze do drevne stogodinje bukve i
hrasta, zatravljuje ti oko, i sa u t a n j e m u m s k i h orijaa mijea se
tihi a p a t j e l a i borova, iz kojih se izdaje opojan miomiris, koji te
svega osvjeuje. Po u m s k o m travlju, sasvim inako nego l i drugdje u
bosanskoj p r a u m i , obilje najljepega cvijea u svim bojama, od vrijesa
do vladisavke. Nad tobom a r k o sunce, ptiiji cvrkut sa svake gran
ice. A u tora se a r o b n o m kraju uzdiu redom zgrade, koje sainja
vaju velik Ijeilini zavod. Visoko na brijegu nalazi se arsenovo vrelo,

Tvornica okera u Srebrenici.

te se odande n a v r a a u zgradu, gdje se vodom pune staklenice i ra-

zailju po Evropi. U d u g a k i m dvoranama rade nebrojene d o m a e dje
vojke, e n e , a i m u k a r c i . Ovdje se samo staklenice isplakuju osobitim
aparatima, tamo se ulijeva voda, svaka se staklenica tono pregledava
i ako nije voda bistra kao suza, m e e se u stranu. U drugoj se dvo
rani priljepljuju etikete, te se pakuje i na koncu se spremaju sanduci
za razailjanje. V e l i k a je to tvornika radnja i ako se smisli, da se
v e danas r a s p a a v a milijun staklenica te ljekovite vode, (razailje j u
ponajvie poznata tvrtka Henrik Mattoni u Beu, Karlsbadu i Fran-
zensbadu u sve krajeve svijeta, poglavito u A m e r i k u , Englesku, Dansku,
Holandiju i vedsku) lako je pogoditi, kakva b u d u n o s t j o oekuje
to vrelo.
 Po hemijskoj analizi profesora medicinske hernije i zdravstvenoga
nadsavjetnika dr. Ernesta Ludvviga u B e u i m a u vodi iz Crnoga G u -
bera na 10.000 e s t i : hlornatrija 0,017, sumporastoga kalija 0,100,
sumporastoga natrija 0,037, sumporastoga kalcija 0,200. sumporastoga
magnezija 0,219, s u m p o r a s t o g a e l j e z n o g a k i s c a 3,734,
sumporastoga mangana 0,009, sumporaste tutije 0,078, sumporastog
aluminija 2,277, proste sumporne kiseline 0,093, kiseloga fosforastoga
kalcija 0,010, b e z v o d n e s i a n o v e k i s e l i n e 0,061. bezvodne
kremenikove kiseline 0,648, litija, bakrenih tragova, organskih tvari

Vrelo Crni Guber kcd Srebrenice.

0,074. Svega skupa vrstih sastojina 7,539. Upotrebljuje se voda z a

bolesti, koje se osnivaju na abnormnom sastavu krvi (anemija, hlo-
roza); za slabost iza tekih bolesti, dalje za malariju i groznicu, te
kaheksiju za njima; za e n s k e bolesti i njihove posljedice; z a kone
i ivane bolesti, te za nekoje nove tvorevine kao t o su limfomi.
K a k o je ljekovito vrelo Crni Guber v e sada postiglo veliku
v a n o s t , to bi bilo j o znamenitijim i Srebrenica bi p o s t a l a po njem
znamenitim ljeilitem, kada bi se vrelo udesilo, da se i tamo pije.
U tom idilinom kraju brzo b i bolesniku ozdravilo i tijelo i d u a , a
Srebrenica bi uznapredovala, kako to po svojem poloaju u istinu i
zasluuje. No to je dabome j o pusta m a t a , jer je danas ovamo j o
tegotan put. Istom da se od B r k o g a na Savi izgradi eljeznica u
Tuzlu, a odande pokrajna eljeznica u Zvornik, i l i da se regulira Drina,
te se uvede redovito brodarstvo do Zvornika. a j o bolje do Ljubovije,
mogao bi se takav plan ostvariti. Bosanska je vlada oivotvorila toliko
toga. to se je priinjalo neizvedivim, da ni tu ideju ne smatramo neostva
rivom. N a jednoj samotnoj gorskoj postaji rekao nam je negdje a n d a r :
Bogu i naoj vladi sve je m o n o ! ' Po n a e m iskustvu u Bosni i mi
smo takve vjere, te elimo Srebrenici, da bude naskoro znamenitim
ljeilitem.
Dananji mali g r a d i takav je, da ti se odma srcu umiljava.
Nije to samo radi slikovitoga poloaja njegova, v e i radi s t a n o v n i t v a ,
koje je veoma predusretljivo. Z a nas se nagje divna oaza u gostionici
Edbauerovoj u k u g l a k o m k l u b u " , u kasini. Jedna je to jedina mala
odaja i u v e e sjede ovdje inovnici, asnici i stranci prilino zbijeni,
no rijetko se gdje na takvom malom prostoru sastaje toliko dobre
volje, humora, ale i uza to i uma, kao t o ovdje. S pivom bi dabome
moglo i bolje da bude, no kada stigne pivo iz dionike pivare sara
jevske, bude radost velika. G r a d je sam lijep i ist. Odma kad ugje,
z a p a a u njem veliku bolnicu, no onda j o nije imala bolesnika. Pra
voslavna je crkva pristala gradnja i sila bi se bolje doimala, da na
groblju oko nje nijesu grobni spomenici okieni onim neukusnim na
kitom srpske narodne trobojnice (crveno-plavo-bijelo). S l i k a d a n a n j e g a
doba upotpunjuje se j o lijepim novim konakom uredskom zgra
dom te kolom.
 Avdi beg nam je poslao svoja
kola, da se odvezemo u Zvornik. B i l a
su to prava karuea, no zabataljena da
se B o g smiluje. Zato su bili i konji
i koija bolji. Bilo je nekako 6V< sati
iz j u t r a ; gusta se magla prostrla cije
lim krajem i jesen v e posvuda stala
izbijati. J o jedan pozdrav, posljednje
,,s Bogom", konji potegnu i izigjemo
opet na cestu. Ide se natrag u Ljubo-
viju istim putom, kojim smo se do
vezli u Srebrenicu. Samo je danas ne
Pinus leuoodermis.
(Antoine.)
djelja, te svuda vigjamo seljake i se-
ljakinje, gdje u blagdanjoj odjei i d u
u crkvu. a s o m smo u Ljuboviji, pozdravimo j o gore a n d a r s k u
vojarnu i tjm-aj opet dalje. Sada zasine sunce nad glavicama Azbuke,
te zlatnim sjajem pozlati svu D r i n u u dulj. Drina voda zelena" k a e
se u pjesmi i u istinu se D r i n a o jutarnjem suncu blista kao smaragd.
Vonja je ta puna naslade i gdjekada bi mislio, da si na Madagaskaru.
itave u m e paprata vigja po obroncima uz cestu. Nije to vie ona
skromna biljka, to u N j e m a k o j , v e itavo d r v e e , ovjeje visine,
kao kakav ostanak iz davnih vremena. Veliajan je to prizor, koji ti
se duboko u pamet uvreuje. Onda dolaze polja, zasagjena duhanom,
pa k u e na obadvjema obalama. I kako na bosanskoj strani n a a kola
jure lijepom cestom, i d u s nama usporedo na srpskoj strani obina
seljaka kola, valjda u Mali Zvornik, koji je sve do berlinskog ugo
vora bio u osmanlijskim rukama, posljednje im sijelo na srpskom
zemljitu.
 Stanemo u Drinai, na utoku Jadra, o j a a n a D r i n a o m , u rijeku
D r i n u . Lijepa nas gostionica primi u svoje gostoljubivo krilo. Ovdje
nagjemo, to je danas po svoj E v r o p i veoma moderno: o s k u d n e eko
nome". T u r s k i posjednici tuili su se, da su ljivama niske cijene.
K a k o im se v e i m prirodom naknagjuju nie cijene, nijesu nam se
s a a l i l i ; razgledamo to napredno mjesto, u njem i a n d a r s k u i finan
cijsku s t r a a r n i c u , te onda mostom preko D r i n a e spram Zvornika.
Sve slikovitiji b i v a k r a j ; divne se stjenovite partije ukazuju s oba-
dviju strana r i j e k e ; svuda zelenilo, svuda u m a i vonjaci. Sada od-
jedared z a k r e e cesta i pogled nam pade na Zvornik. N a visokoj sti
jeni lei stara tvrgjava, prijetei spram srpske obale. A tamo se sa-

I
Bosanski muhamedovac.

Bvim tiho razastro Mali Zvornik i Sakar usred b a a i sa tri damije,

jedine u Srbiji sjem u Biogradu. Visoke kapije idu kroz tvrgjavu u
pravi grad Zvornik, koji je iza p o a r a skoro sasvim iznova sagragjen.
Zaustavimo se pred hotelom k gradu B e u " , upravo r a s k o n o m zgra
dom. Z a a s a k i v e smo u odajama, da ni u evropskim velikim gra
dovima n e m a boljih. P o d je pokriven ilimovima. Restauracija je sa
svim kao u Beu, posluga je n j e m a k a , i da ne vidi, kada p o g l e d a
kroz prozor na ulicu, da si u Bosni, ne bi vjerovao, da Bi u staroj
turskoj tvrgjavi, gdje se negda ne bi bio mogao ni naskromnije
smjestiti.
 Zvornik i m a n e t o preko 3000 stanovnika, no veoma je prometno
i ivo to mjesto. Grad se je ispruio u dulj med strmom gorom i D r i
nom. Poloaj mu je krasan. N a j u n o m je kraju, kao to smo spome
nuli, prava tvrgjava, koja sasvim gospoduje nad uskim putom, te je
kulama i bedemima spojena s eitadelom, t o se die skoro okomito
nad njom na vrbu V e l a v n i k a . Visoko je to mjesto 660 stopa i ovamo
treba da se p o p n e , ako e da se pravo nauije r o m a n t i n o g a polo
aja grada Zvornika. Z a legjima su ti ovdje gole brdine, preko kojih
ide put u T u z l u . Pogled ti ide preko okomitih zidina i dopire onamo
u pravu tvrgjavu, to gospoduje nad uskim prolazom i odakle se niz
vodu ispruio grad kao gljista. Dolje kao srebrena nit D r i n a , a preko
nje pod srpskim brdima Mali Zvornik.
Danas su z v o r n i k e utvrde slabo vane, no poto su se u u v a l e
kako su bile u srednjem vijeku, zanimljiva su nam slika tadanjeg
utvrgjivanja. Nekada je bio Zvornik klju svega ovoga kraja. K a d a
su Osmanlije osvojili Bosnu, nekoliko su puta carske vojske opsije-
dale Zvornik. Godine 1688. zauzme ga badenski rnarkgrof Ljudevit,
1089. opet ga osvoje Osmanlije. Godine 1717. bude ovdje general
P e t r a do nogu p o t u e n . V i e v e 1000 momaka pogine, 300 pade u
suanjstvo, a i njih Osman p a a uprilija sasijee. Iz toga je vremena
ostao u zvornikoj tvrgjavi sve do danas jedan austrijski top, koji je
sada opet dopao svojemu staromu gospodaru.
Stare se prie viju oko drevnih zidina grada Zvornika. K o po
znaje bosansku istoriju i odavde motri Drinu, s j e a e se tu vazda
jedne prie. N a crvenoj mramornoj ploi u zidini i m a oslikana e n s k a
spodoba i neitljiv starobosanski napis, kojima se spominje najkrasnija
vladalica zvornika Jelena, p r o k l e t a Jelena", kako je narod zove.
T m u r n a je to pria. Milena j u je Mrazovieva u svojem Selarnu"
(Berlin, Deutsche Schriftstellergenossenschaft) obradila u noveli, koja
se duboko doimlje itaoca. Po prianju vladala je Jelena sama sam-
cata u gradu Zvorniku, dok su se za Bosnu j o otimali ugarsko-hr-
vatski, srpski i bosanski vladaoci. B i l a je daleko na glasu radi svoje
ljepote i djevojakoga ponosa, kojim je svakoga prosca odbijala. T r i
su ve brata plemenitoga V u k a J u g o v i a zbog zaludne ljubavi spram
kneginje udarili lutati za pustolovinama, a i sam je j u n a k i V u k J u -
govi stajao po svu no na drugom brijegu drinskom i pomamno gledao
preko vode na b a e bosanske Semiramide. Razastirale su se te b a e
na okomitim stijenama ukraj Drine i bile su opkoljene debelim zido
vima. D a n i no se je kraljica bavila u tim b a a m a , a vjerni crnac
Mulej, koji je straario na vratima, nije onamo p u t a o nikoga osim nje.
Sokolje oko V u k a J u g o v i a otkrije d o d u e visoko gore u stijeni nad
Drinom j o jedna vrata, sva prekrivena divljim r u a m a , no ko bi
onamo dopro ? D a to nije p o k u a o onaj nesretnik, ije je on mrtvo
tijelo jedared u ranu zoru vidio, gdje pliva Drinom, a u ruci dri pu
poljak od r u e ? A onaj brodar tamo daleko nie tvrgjave toliko je
puta imao da pokapa mrtva ovjeka, koji je b a pred smrt bio ubrao
ruu!
N a jednoj gozbi kod kraljice ostavi ona junake pozvanike, neka
se uz vino vesele i ode u svoju hladovitu b a u . V u k J u g o v i , koji
je sjedio uz kraljicu i ne mogne da srcu odoli, odulja se za njom.
B a d a v a on njoj iskazuje a r k u ljubav. K a d a ga na vratima od b a e
posljednji put odbija, zaklinje je V u k , da ga barem u b a u pusti.
Ne isti to, V u e J u g o v i u " , o d v r a a mu kraljica prestravljena, J e r

Most na Drinai.

im ugje, moj si i nikada me ne e ostaviti, doklegod i v i ! " No

V u k ne prestaje da je moli, te se proklinje, da nita j a e ne eli,
nego da bude do vijeka s njom. Ona na to duboko uzdane i t u n a
mu lica obea, da e mu po volji uiniti, no neka se vrati svojim
drugovima te im rekne, da ide u svijet junakovati, kao to i njegova
b r a a . . . S r e a n je i p r e s r e a n bio V u k u arobnoj toj bai, jer Je
lena nije vie bila ni hladna ni ponosita, nego mu je svom s t r a u
o d v r a a l a a r k u ljubav. A l i za nekoliko nedjelja stane kraljica sve
rjegje dolaziti i sve na k r a e vrijeme. A V u k je bivao sve bljegjim i
turobnijim u svojem samotnom suanjstvu. Tako to potraja nekoliko
mjeseci. Jedne m r a n e noi stane on Jelenu opet zaklinjati, da ga
pusti na slobodu, no u to se zauje iz grada zveka oruja i halabuka,
A
a
u
o
>
 - m -
a Mulej sav prestravljen j a v i , da V u k o v vjerni sluga 8 bijesnom e
tom trai svuda po gradu svojega gospodara. Naslutio je on, da ga
je kraljica zasunjila. Jelena zapovjedi, neka joj donesu m a , da izigje
pred buntovnike. V u k o v u p o m o ne prima, jer joj ast ne da, da joj
zateknu ovdje ljubavnika. Hoe ona i to, da V u k pobjegne. Izigji na
ova v r a t a ! " rekne mu i odvali golemu stijenu u zidu od b a e . U to
ae zauje s t r a a n vapaj. Buntovnici su to smakli Muleja i prodrli, a
u isti mah sijevne munja i rasvijeti m r a n u no. V u k , koji je stajao
v e na vratima, opazi duboko pod sobom D r i n u , na mnogo stotina

Zvornik, s kapije gledan.

stopa. J e l e n a , jesam l i j a prvi, to idem ovim putom? Jelena, ti si

umorila moju b r a u ? " J e s a m , V u e J u g o v i u , jer sam ih se nalju-
bila kao i drugih i tebe, dok mi se nije zgadilo." J e l e n a , ljubavnice,
sada e i ti da u m r e , prokleta b i l a ! " D i v s k o m snagom obuhvati
V u k kraljicu. No Jelena ne e da umre sama, te o r u a n a e t a ulazi
u isti mah, gdje se njih dvoje u s t r a n o m zagrljaju rusi u D r i n u
Osim raznih d u a n a i nekolikih damija nema u Zvorniku n i t a
osobita; samo je a r istorijskih uspomena, to ga ovija. U jednoj go
stionici na drinskoj obali sjednemo na a s a k . K u g l a l i su se tu muha-
medovci, Srbi, vojnici, pa a k i C i g a n i ! Neko ope bratimstvo, no
slabo prijatna slika. Iz vojnike s t r a a r n i e e z a u j e m o majstorsko tam-
buranje. T o je bilo l j e p e ; m e l a n h o l i n e ti se melodije srcu umiljuju.
Dotle se je smrailo i m i krenemo dalje. Zastanemo pred jednim tur
skim dvoritem, otkuda je orila cika i halabuka. Ciganska glazba,
igra, pjevanje. Nekoliko a s a k a uzmemo sluati, kad eto mlada mu-

U kamenu usjeena cesta kod Divia med Srebrenicom i Zvornikom,

hamedovca, veoma fino odjevena, te nas pozove, da ugjemo i s njima

se proveselimo. B i l a je to gozba pred turske svatove. D o m a i n o v sin,
bogat beg, uzimao je iz b r a n s k o g a kraja djevojku, koja mu je nosila
200 itluka, te kako se je ovdje sastajalo blago B blagom, astili su
svakoga, ko se desio. T o je v e takav obiaj muhamedovcima, no
ovdje se je opet moglo rei, da su na gozbi bile dvije t r e i n e Zvor
nika. U golemom dvoritu stajale su klupe i tu su posjedali asnici,
civilisti i muhamedovci svakoga soja. To je bilo na oko mjesto za
vigjenije goste, jer se je tu toilo pivo, a mladoenja je sam dvorio.
Drugud po dvoritu porazmjestilo se i staro i mlado, i m u k o i e n s k o
uz pivo i kavu. P o d nekom strijehom sjedjelo je na minderlucima ne
koliko dostojnih staraca oko vatre, na kojoj su si sami pekli kavu.
Usred dvorita vesela d r u b a uz cigansku svirku zaigrala kolo, a onda
udarili vojnici u a r d a . A kroz sve se d r u t v o proturuje s m i j e n a
spodoba, a u . Bio je to turski Ciganin, koji si je lice j o ugljenom

Divi 8 pogledom u Srbiju.

ocrnio. N a p l e i m a mu j a n j e a koa, na glavi mu u b a r a s d u g a k i m

lisijim repom, u ruci bi. T a k o je uz ciku i viku jurio med svijetom
ili izlazio na ulicu, gdje su mu se djeca izrugavala. N a prozorima en
skih odaja vigjale su se, koliko se v e moe od m u e b a k a , enskinje,
koje su motrile to veselje.
Takvo openito goenje traje sve do onoga dana, kada se mlada
u k u u dovede. K a d a muhamedovac odlui da se eni, posije dva
svoja srodnika i l i prijatelja, da mu isprose djevojku. Oni odu i kroz
zatvorena vrata pitaju djevojku, h o e l i da pogje za Saliha i l i Mehmeda,
sina toga i toga. Naravski, da je to puka formalnost, jer su veo pred
tim oevi sve uglavili. A k o rekne djevojka, da h o e , otigju srodnici i
svjedoci kadiji. Onamo je dotle otiao i m l a d o e n j a sa svojim ima
mom, te i djevojin imam. Djevojka e k a kod k u e . K o d kadije se
sada izrekne s obiju strana privola, ugovore se obveze radi izdra
vanja enina, ako bi dolo do rastave i t. d. Onda izjave obadva
imama, da su m l a d o e n j a i mlada pred Bogom zdrueni kao A d a m i
E v a , kao Muhamed i H a d i d a . Izjava se ta tri puta ponavlja i tim je
prava sudbena cerornonija s v r e n a . Iza toga s u d a k o g a v j e n a n j a da
riva m l a d o e n j a obadva imama, pozvanike, te mladu, a ona opet mla
doenju. U tom megjusobnom a e n j u alju se i razne k u n e stvari,
kao na primjer ilimovi. Darivaju se tako nekoliko dana i s v r a v a se
tim^ da se mladoj posije kui servis. Sada napokon mlada, p o t o pro
bavi u banji nekoliko sati spremanjem, odveze se s mladoenjinim
srodnicima u arabi i l i u modernim no zatvorenim kolima, u gorskim
krajevima na konju. Dok onda j o skupa sjednu za stol i za tim imam
izrekne molitvu i blagosov, dobiva mlada sva prava kao d o m a i c a i
zapoinje svoj tihi haremski ivot. Otmice, kako ih je nekada bivalo,
rijetko se sada dogagjaju.
 Idiline vonje.

U Zvorniku najmimo kola, da nas odvezu u V l a s e n i c u , kuda

srao sada naumili. T r e b a onamo e s t sati. U e s t sati iz jutra izve-
e m o se na kapiju iz starodrevnoga Zvornika i udarimo sve do D r i -
n a e istom onom cestom ukraj Drine, kojom smo se dovezli iz Sre
brenice. Ondje se odvaja cesta u jadarsku dolinu i sve ide desnim
brijegom rjeice, koja lei u dubokom koritu. Vanredau je uitak vo
ziti se tom cestom sve po zelenilu, kao u kakvom nenastojavanom
divljem r o m a n t i n o m parku. V i s o k e stijene stoje uz jednu stranu ceste
dugo i dugo. Najedared z a p a a na strmenitoj glavici malu damiju,
koja je tamo veoma slikovito stala. Z a damijom je seoce Kulat, no
iz nizine mu se ne vidi ni jedna k u a . S te je vratolomne visine pred
neku godinu dana palo dijete upravo na cestu, no za udo nije Be
nita ozlijedilo. U Novoj Kasabi, mjestu s neke etiri stotine itelja,
stanemo, da hranimo konje. V e o m a lijepim novim mostom ugjemo u
to prometno mjesto, koje bi se moglo nazvati duhanskim gradom.
N a svim k u a m a vise d u g a k i kanapi i na njima nanizano lie. Mnogo
je tu zasebnih skela podignuto, da se sui duhan. Osim stare da
mije s lijepom munarom nema u mjestancu n i t a osobita. U hanu se
popnemo na drvenu divanhanu drugdje bi to nazvali balkonom, ali
nije sasvim podesno i nauijemo se tamo divne kave. J a sam u
jednom d u a n u bio kupio duhana i v r a a o sam se b a sa etnje po

Vinjeta na elu stranici': nagragjona telad.

mjestu, kada d u a n d i j a musloman kao bez d u e doleti za
mnom. B i o se je zabunio, kada je mijenjao novce, pa mi je vratio za
novi manje. Radi toga je n o v i a dojurio sada za m n o m !
Sunce je s neba peklo kao usijano, kada smo krenuli dalje. Nai
su se konji u posljednje dane prenapregli i sada nijesu htjeli druga
ije nego u korak. Koija ih ni dobrim ni zlim nije mogao da na
tjera na bri hod. Tako ni kud ni kamo, nego im pustimo po volji i
uzmemo provoditi vrijeme razgledavanjem prirode. T o m u je u ovom
umiljatom kraju najbolja zgoda. Z a Novom Kasabom, gdje smo preli
na lijevi jadarski brijeg, r a i r u j e se dolina, koja je sve donde uzana
kotlina. Svuda se vide lijepo obragjena polja, stada na pai i poje
dince kuita ljudska. K o d V r t o a i J e l i t a mora da je nekada bila
v e a naseobina, jer su svuda p o r a t r k a n i golemi bogumilski steci, no
bez ikakve skulpture. Ovdje se skobimo s ciganskom d r u b o m . Med
Ciganima je bila jedna enskinja, da si se upravo morao diviti nje
zinoj v e l i a n s t v e n o j ljepoti i divnoj plaviastocrnoj kosi. Ponudi nam
se, da nam v r a a , no nama se nije dalo. K a k o doznadosmo, bili su to
tako zvani K a r a v l a s i " .
U v l a s e n i k o m kraju razlikuje svijet tri vrsti C i g a n a : bijele,
smegje i Karavlahe. Bijeli su i smegji Cigani muhamedovci i rada se
nazivlju T u r c i m a " , no domai ih muhamedovci ne zovu drugaije v e
Ciganin" i l i prezirnim imenom F i r a u n " . Bijeli se Cigani putaju do
d u e u damije, no smiju da budu tamo sasvim ostrag. Smegji Cigani
(ergai gurbeti) smatraju se neistima, te ni ne smiju u damiju.
T r e a su vrst istono-pravoslavni Cigani, koji su se kako se pria
pred nekih 100 godina doselili i z V l a k e u Bosnu i svijet ih zove
kratko srpski C i g a n i " . Oni se sami nazivlju K a r a v l a s i m a " , pod ko
j i m se imenom u Bosni pravo razumijevaju Rumunji. Nije im po volji,
da ih se krsti Ciganima, te ukazuju, koliko sve ima razlika med njima
i muhamedovskim Ciganima. Osim vjere razlikuju se po tom, to K a
ravlasi govore med sobom rumunjski, a muhamedovski Cigani ciganski.
Onda su Karavlasi uljugjeniji i estitiji, te ih svijet bolje i mari.
U vlasenikom kotaru nastavaju Karavlasi itavo mjesto P u r k o v i
u gojinskoj opini u gornjoj s p r e k o j dolini. Ima ih 23 k u e , a 175
d u a . Spadaju istono-pravoslavnoj parohiji lovnikoj i paroli njihov
veli, da su pristojni, trijezni, mirni, marljivi i tedljivi ljudi. U vjer
skim stvarima oni su u neku ruku osobiti. Rijetko zalaze u crkvu, no
za k r t a v a n j e , vjenavanje i sahranjivanje uzimaju svagda popa. K u n u
slavu, to je obiajna kod Srbalja, slave i oni, i to svetu Petku. Ne
prieuju se v e mnogo godina, a k a u da zato, jer su negdje pred
30 i l i 40 godina nekoji Karavlasi, koji su se u L o v n i c i priestili, naglo
za tim pomrli. Onih vazdanjih psovaka ne e od Karavlaha u t i ; kada
se v e r a e s t e , o p s o v a e kakvu stvar. K o d oblasti ih se rijetko vigja,
a kad dogju, to je rad putnice. I poreze tono plaaju. e n e se skoro
svagda megju sobom, a m l a d o e n j a kupuje mladu u roditelja njezinih.
Cijena se uglavljuje u gotovu novcu, te je veoma razliita. Neki Pero

Darinkina stijena med Novom Kasabom i Drinaoom.

Kosti iz P u r k o v i a , seljak u srednju ruku, platio je za svoju e n u

Todu 200 for. gotova novca. K a d a odabiru enu, paze najvie, je l i
vjeta m u e v u poslu. Zato veoma rijetko uzimaju Srpkinje. 0 e n a m a
i m se k a e , da su e s t i t e . ivu oni kao i drugi svijet po Bosni, neki
u zadruzi, a neki kao svoji gazde. Nose se kao i drugi i s t o n o - p r a -
16
voslavni seljaci u gornjoj sprekoj dolini, samo se oni, sto obilaze kao
svirai, odijevaju a la franka".
Karavlasi u P u r k o v i u svi su od reda ratari i to k m e t o v i ; ne
koje porodice imaju i svojega posjeda. U z poljodjelstvo i s t o a r s t v o
glavna im je privreda u drvarskoj radnji, a onda idu po svijetu kao

Damija na stijeni Kulatu med Novom Kasabom i Drinaom.

svirai, igraice i l i s medvjedima, Uezuokaju svakojake stvari za se

ljako a i gragjansko k u a n s t v o , kao t o su k a i k e , inije, vretena,
mosuri, svijenjaci, korita, djeije stojae i druge stvari. Z i m i se to
po k u a m a izragjuje, a rade tu i ljudi i ene i djeca. K a d a bude ljeto,
podijeli se opet posao. Neki iz sela odu, poto su polja obragjena,
u johove u m e , razapnu tamo a t r e , postave v r t a e , te zgotavljaju sve
one stvari odma tu, gdje se povalili stablo. Drugi opet, a obino su
starije ene, obilaze s gotovom robom od sela do sela te je prodaju, no
rijetko za novce, v e vie izmjenjuju z a ito, platno, vunu, maslac. Te
se ene bave bajanjem i v r a a n j e m , pa ih seoski svijet rado vigja, oso
bito ene i djevojke u selu. Sprave, kojima Karavlasi r e u drvo, veoma
su primitivne: iznajprije su tu sjekira i testera, onda neka osobita vr
t a a t e r d a j , gdje se kao i inae pritie nogom, no imaju j o jedan
motor, a to je d u g a k a svjea grana, napeta u luk. Dalje se upo-
trebljuje j o d u b a " i mali d u b a * , kao neka sjekira skupa s eki-

Cigane.

e m , onda no za izdubljivanje drva, velike i male turpije i na koncu

bosansko orugje z a svaki posao no.
Svirkom i igrom svojom nijesu Karavlasi ravni ugarskim Ciga
nima. I oni d o d u e kao i ugarski Cigani sviraju bez nota, samo kako
u j u ; ali nema u njih one z a u d n e brzine, kojom ugarski Cigani uhvate
svaku melodiju, samo neka je jedared uju. Instrumenti su i m gusle,
cello, a gdjekada i bubanj, koji je nalik na tamburin. N a njihovoj je
glazbi jasan dojam ruraunjsko-slavenskih turobnih popjevaka. Harmo
nija i m se mahom sastoji iz terca, uz koje esto dolazi oktava osnov-
noga tona. U izvornim kompozicijama ima i m vie izmjene u melo
diji, nego l i u pjesmama bosanskih seljaka, a i ritam je ivlji. K a r a
vlasi sviraju sve j u n o - s l a v e n s k e pjesme i pravi su majstori, da svi
raju u kolu. Sviraju i druge komade, tako ponajprije austrijsku na
rodnu himnu, szozat", m a r o v e , igre, a k i b e k e s o k a k e pjesme,
tek to su ih uli no sve to na svoj n a i n : sve u molu, sve u
tercama i s onom njihovom osobitom prikrasom, tako da njihova svirka,
ako dugo potraje, m o e da stjera u stravu muzikalna ovjeka.

Igra njihova, kako je pokazuju svijetu, sastoji se u j e d n o l i n o m

skakutanju sve na istom mjestu. U z a to se cijelo tijelo koi, te kao
da je glavno ono krepko ritmino tapkanje po zemlji. Bolje igraice iz
mjenjuju jednolino skakanje time, to se po gdjekada uzmu vrtjeti, i l i
p r u e u vis obadvije ruke te zapucketaju jezikom, to je mjesto pra
poraca. Gdjekada pjeva igraica i pjesmu, obino ljubavnu. K a d a K a r a -
vlasi sami za svoje veselje stanu igrati, zaigraju kao i bosanski se
ljaci kolo.
Medvjedarski zanat sada propada, kako je bosanska zemaljska
vlada potpuno pravo prestala davati putnice medvjedarima. No K a r a
vlasi znadu da obigju zakon veoma jednostavno. Izvade putnicu pod
kakvomgod izlikom i l i odu u strani svijet i bez putnice, nabave si
tamo mladih medvjedova i dadu se na eljkovano lunjanje. Jer makar
da Karavlasi imaju u P u r a t i u svoja stalna naselja, opet i h pogdje-
kada spopada prirogjena Ciganima elja, za lunjanjem. B e z ikojega
geografskoga znanja prolaze stranim zemljama i dalekim krajevima,
no opet svagda ostaju u svezi sa svojom domajom u Bosni. Jedared
je B o s a n s k a P o t a " izvijestila, da su dvije njihove porodice i jedan
vojniki obvezanik u junoj A m e r i c i , a pred nekoliko je godina jedna
stara K a r a v l a k i n j a umrla u Nizzi kao prosjakinja . . .

Vlasenica.

Putnici Cigani ostanu nam za legjima, a m i izigjemo iz plodne

ravnice opet u humovit kraj, pokriven lijepom u m o m . G l a v i c a se die
nad glavicu, a m r a n o visoko gorje zatvara na koncu obzorje. Kraj je
taj pun najdivnijih motiva za slikara i pravi raj z a putnika p j e a k a ,
kojemu nije stalo jedino do dobrih krmi i svjeega piva. Cesta se u
mnogobrojnim zavojima uspinje k Vlasenici, koja je v e u visini od
700 metara i lei kao sakrivena u zelenilu. Malen je to gradi, koji
e z a a r a t i svakoga prijatelja prirode. T a k v u sliku rijetko vigja u
vajcarskoj i T i r o l u , a sa p r a u m s k o m vegetacijom t e k o igdje j o u
E v r o p i , sjem na Balkanu.
Odma kako ugje u grad, ima lijepa zgrada na kat i oko nje
b a a ; to je hotel Zukovik*. Ovdje nas lijepo prime, izvrsno poslue
i veoma dobro nahrane. Iza dnevne e g e okrijepimo se svjeim pivom.
K a k o su nas v e e k a l a kola. to smo ih naruili za daljnju vonju,
razgledamo odma grad. Poloaj mu je u istinu najdivniji. Ima u V l a -
senici neke 2000 itelja, od toga od prilike 1400 muhamedovaea. Pot
porom vladinom sagragjena im je nova d a m i j a u m a u r i k o m slogu.
Istono-pravoslavni imaju crkvu. Mjesto se otee u dulj i kao u tera
sama ispruili su mu se pojedini dijelovi po planinskim kosinama, po
najvie z a o k r u e n i vonjacima. Vojarna na proplanku uz damiju go
spoduje nad gradom.
Dok smo mi izbivali, n a je koija9" Suljo - mrki Ciganin
udesio svoja kola, to je mogao udobnije, i mi se uzmemo novom kra-

Djevojka iz Podromanje.

snom cestom u zavojima uspinjala uz tako zvanu P l o u na obronke

Javor-planine. Neko su vrijeme odatle j o divni vidici po svem jadar-
8kom kraju do Zvornika, a zapadno spram Kladnja do Debeloga brda
(1314 metara), umiljat i v e l i a n s t v e n pogled. Onda zagjemo u velebnu
p r a u m u . Orijake bukve ispruile se nebu pod o b l a k e ; iz njih i iz
n i e g a d r v e a sastavila se g u t a r a , da ne m o e prodrijeti. Posvuda
lee povaljeni u m s k i orijai. N e k i su posjeeni, jer se tuda gradi
cesta, a druge je opet oluja sruila. Tako oni lee mahovinom prekri
veni uz svoju b r a u , to se jo k o e u svoj krasoti, no iz njihova tru
loga Btabalja izbija opet novi mladi ivot. Ima ovdje drva za stotine
i stotine godina. Danas to j o lei spokojno, dok se ovuda ne izgradi
eljeznica i d r v e e se ne uzmogne upotrebiti i na strani. No i onda
ne e se bosanske planinske u m e r a s k r i t i , j e r je to bogastvo upravo
golemo. N a cesti rade kamenari i cestari; inae je sve mirno, slabo
ima prometa i sve se ini, da seljaci sa svojim tovarnim blagom j o
i danas idu starim j a h a i m putovima, kojima se tragovi pogdjegdje
pojavljuju u m r a n o j umi. N i ptijega cvrkutanja nigdje ne uje,
samo gdjekada znade vrana da prekine v e l i a n s t v e n i mir u prirodi.
Sve uz uvale i urvine ide n a put, no cesta je z a t i e n a j a k o m ogradom.
Iza dva sata vonje od Vlasenice raisti nam se odjedared
u m s k a g u t a r a . Kraj se prijatno izmijeni; prostran alpinski p a n j a k

Istono-pravoslavni grob kod hana Pijeska.

ispade nam pred oi i na pai mnogobrojna stada. Izili smo na K r a

ljevu goru. Svuda lee rasijana ljudska naselja, han Napogled gosto
ljubivo te dozivlje, pastirii pozdravljaju putnike veselim kliktanjem,
a uz kola nas neko vrijeme poprate golemi k u r j a a r i . S l i k a je to iz
vajcarskih gora, umiljata kao tajerski stanarski ivot. Mjesto bukava
dolazi ovdje crnogorica i naskoro nas opet opkoli tajanstveno a p u
tanje j e l a i borova. Golemo bi to stabalje, da mu je govora, moglo
mnogo priati o p r o a s t i m danima, dok je ovaj kraj bio j o p r a v i m
rajem razbojnicima i p u s t o l o v i m a ; a danas se stranac ovjek sa svo
jom e n o m sam samcat i n e o r u a n vozi ovom divljatinom s jednim
Ciganinom i nije ga ni briga, da b i ga ko napao. Nestalo je u Bosni
h a j d u k e romantike, a n d a r m e r i j a se je postarala, da bude potpuna
sigurnost! Iza vonje od podrug sata evo opet zgrada. Na zaravanku
med jelama na vjetrovitoj visini stoje tu bosanske i evropske k u e .
T o je h a n P i j e s a k , istoimena a n d a r s k a vojarna i u m a r s k a k u a
u v i s i n i od 1700 metara.
Na se koija smjesti u hanu, a nas veoma ljubazno d o e k a j u

Sokolaki naelnik.

u vojarni. K a d a se r e k n e : vojarna, ne treba odma pomiljati na vo

jarne po velikim gradovima, kuda mogu da stanu i t a v e pukovnije.
Vojarna Pijesak nije n i t a v e j a k a drvena s t r a a r n i c a , no ukusno i
prostrano izragjena i s raznim sporednim zgradama, stajama i t. d.
i b a o m , koja se je tek uzela u d e a v a t i . Zapovjednik s t r a m e t a r ,
rogjen g r a n i a r , d o e k a nas prijazno i sprovede nas kroz m o m a k u
odaju u gostinju sobu, odakle je bio divan vidik. Odma nam i z
nesu piva u bocama i za kratko vrijeme stajala nam je na stolu iz
vrsna v e e r a , kakvoj se u ovoj divlja stini ni ne bi nadali. Osobito
jednu tjesteninu, t o j u je staru valjana kuharica nazvala an-
darskim rezancima", bila je prava poslastica i nijesmo mogli na ino,
nego da kuharici izrazimo svoje potpuno zadovoljstvo. Onda se j o
neko vrijeme odademo i t a n j u ; nali smo ovdje hrvatskih zabavnih
listova, lijepo uvezanih po godinama. A da se tu gaji i plemenita
glazba, to su dokazivale razne tambure, p o v j e a n e po zidu, i hrvatska
pjesmarica K u h a e v a . Bilo nam je ovdje, da ne m o e biti bolje; no
kada smo dobili z a n o dvostruke p o k r i v a e , vidjeli smo, da tu noi
bivaju veoma hladne. San nam je bio sladak. K a d a se oko pet sati
probudismo, mislili smo, da smo u kakvom zimskom kraju. Po d r v e u i
po livadama popadalo inje i sve prekrilo tankim srebrenim pokrovom.
A kada se j a v i sunce, nestade inja i iz njega se stvori gusta rosa,
koja se je sjajila i svjetlucala kao tisue i t i s u e alemova. Bilo je

Prosjakinja.

estoko hladno, no jutarnja je etnja u ovoj visini u i t a k , kakvoga

velegragjanin nikada nema. Stada noivaju pod vedrim nebom u obo
rima i ustaju sada iz jutra, da se nahrane. Ovdje sam osim lijepih
ovaca vidio v e goveda i v e e sorte, koja oito nijesu bosanskoga
porijekla.
P o t o smo j o dobro pouinali i na rastanku se s r d a n o poru-
kovali s u v a r i m a sigurnosti u zemlji, krenemo u 6Va sati dalje na
jugozapad. Suljo nam je bio dobre volje, veoma razgovoran, a konji
su lijepo kasali tim rosnim svjeim krajem. a s smo bili u umi, a s
na alpskim p a n j a c i m a ; do Mrkalja je pogdjekada bila opet p r a u m a
s t i s u a m a slomljenih i l i povaljenih stabala. V i e glavice V r a o n i k a
planine s desne strane, a Studene gore s lijeve vigjale su se samo
poneknda. V e o m a su nas se prijatno doimali oni mnogi mali protoci
i potoii, jamci plodovitosti. U h a n u H a n i u , gdje opet i m a
a n d a r s k a vojarna, stanemo na a s a k . Onda tjeraj dalje visokom ravni
nom Kopita-planine. T u nestaje u m a . Isprva su j o pojedina polja i
livade, a onda prevladava k r . Svuda izviruje goli kamen, te ti esto
napominje staro morsko korito. T r a v a je rijetka, no j o se ovdje
njome hrane brojna stada ovaca i koza, da i m se m o r a uditi, kako
se zadovoljuju. Ono nekoliko kua, na koje nailazimo, d o s e u krovo
v i m a do zemlje i j o je na njih povaljeno golemo kamenje. To ka
zuje, da vjetrovi pomamnom silom prohujuju ovom prostranom viso
kom ravninom.
Oko 11 sati prije podneva dospijemo u S o k o l a c . V e e je to
mjesto i na okupu, a i m a i s t o n o - p r a v o s l a v n u c r k v u i manastir. T r i
kubeta na manastiru sasvim su izragjena u ruskom slogu, kao luko
vice, pokrivena su limom i obojena jasnom crvenom bojom, tako da
se u ovom pustom kraju vide iz velike daljine. Lijepo nas se je doj
milo, kada smo skobljivali i t a v e rpe djece, koja su se v r a a l a iz kole
i redom prijazno pozdravljala strance. U z cestu ima nekoliko gostio
nica i d u a n a .
0 podne stignemo na P o d r o m a n j u , gdje se nalazi sama z a
sebe na jednom breuljku golema vojnika vojarna. i t a v a je to tvr-
gjava, kako ih inae vigja po Hercegovini, s obranbenim kulama i
debelim zidinama, da na daleko gospoduje krajem. Ovdje smo t i u
starom h a j d u k o m kraju Romanje planine, no izginuli su i zabora
vili su se hajduci. Samo pjesme i prie pripovijedaju j o o nekadanjim
divljim vremenima, to su istina B o g potrajala sve do j o pred pet
naestak godina.
 Romanja

Glasinae.

Ovdje na toj visoravni po

zornica je narodnim pjesmama o
starini Novaku. itav je to red
hajdukih pjesama, koje su po
zanimljivom opisu Asbothovu u
Han na Romanji planini.
njegovu djelu Bosnien und die
Hercegovina" (Be, Alfred Holder)
poznate danas i stranom svijetu. U prvoj pjesmi pije Novak vino kod
kneza Bogosava i p r i a mu, sa t a je otiao u hajduke. K a d a je Je
rina, e n a despota srpskoga P a v l a B r a n k o v i a , gradila Smederevo, na
redi ona Novaka u argatluk za pune tri godinice, a za pune tri godi
nice ne s t e e Novak pare ni dinara, ni na noge opanke. Onda ona na
metne namet na vilajet, da pozlati k u l e ; na svaku k u u n a m e e po
tri litre zlata, t. j . po trista dukata. Novak ne m o e da plati, nego
uzme budak i odbjegne u Romanju planinu. Tamo sretne turske sva
tove, a m l a d o e n j a ga izbije trostrukom kandijom. Novak ubije T u r
ina i uzme mu po obiaju tri kese blaga, sablju od pojasa i konja
dorata. Otada veli,
Romanju sam goru obiknuo,
Bolje, brate, nego moje dvore,
Jer j a u v a m druma kroz planinu,
Doekujem Sarajlije mlade,
Te otimam i srebro i zlato
I lijepu ohu i kadifu,
Odijevam i sebe i drutvo,
A kadar sam stii i utei
I na s t r a n u mjestu postajati,
Ne bojim se nikoga do B o g a ! "
 Jedared Novaku i njegovu drugu Radivoju ponestane vina i du
hana. O d l u e zato, da prodadu dijete Gruicu, sina Novakova. A Gruica
neka onda bjei, kada mu drago. Obuku ruho t r g o v a k o i odvedu
Gruicu e h e r - S a r a j e v u . Ljepi je Gruica od djevojke. Turkinja djevojka
daje za njega dva tovara blaga, no dok ona ode, da donese blago,
kupi G r u i c u bula udovica za tri tovara blaga. Ljuto kune djevojka:
Vodi roba, D a f e r b e g o v i c e !
Ne bio ti ni dugo ni mnogo
Ve i l n o c u ili noi dvije!"
Begovica okupa Gruicu, donese mu gospodsku v e e r u , a ouda
mu prostre mekanu postelju. Iz jutra iznosi divno odijelo i oblai
Gruicu. Sve je na njem od i s t o g a zlata i bijele svile. Samo krilo na
kalpaku valja hiljadu dukata, a sablja tri careva grada. G r u i c a se za
eli lova u planini i begovica ga opremi s trideset Sarajlija u lov.
N a Romanji sasijee G r u i c a jednim udarcem slugu Huseina i pobjegne
k ocu.
K a d a je Novak ostario, ostavi ga Radivoj i s njim trideset haj
duka, a Novak ostade sa svojim sinovima Gruicom i Tato mirom. A l i
je Radivoju loa s r e a : susretne ga Mehmed Arapin s trideset svojih
delija, sve mu hajduke sasijee, a njega iva uhvati. Novak izigje sa
sinovima pred njih; delija nosi svaki na didi h a j d u k u glavu, a pred
njima vodi Mehmed Arapin svezana Radivoja. Opali Novak laka de-
verdana i Arapin pade mrtav s konja. Onda oslobodi Radivoja i njih
e t v o r i c a asijeku svih trideset delija. Pita sada Novak brata Radivoja:
0 moj brate, deli Radivoje!
to te pitam, pravo da mi kae :
A l je bolje trideset hajduka,
A l i starac Starina N o v a e ? "
Jedared B e i r p a a engi iz Zagorja napie knjigu knezu gra-
hovskomu, neka mu spremi trideset odaja s trideset djevojaka za pa-
ine delije, a pai samomu neka prostre na bijeloj kuli i tamo da
ostavi e r k u svoju dilber-Ikoniju. Grujo i njegovih trideset hajduka
obuku se u djevojako ruho; tako doekaju p a u i delije i sve ih te
noi pogube.
Jedino Griu Manojlu od Sofije grada bijeloga ne m o e ni Novak
da doskoi. Izranio ve Manojlo Radivoja. Gruju i Tatomira. I Novaku
se sablja na troje salomila na Manojlovu titu, te potjera Manojlo i
njega. Bjei jadan starina N o v a e i dozivlje posestrimu vilu. A v i l a
se naini djevojka i ovije se G r i u Manojlu oko vrata, dok mu nije oi
zasjenila, da Novak pogubi slijepa junaka. A l i se Novak t e k o poplaio,
te ne smije pristupiti blizu, v e se baca pernim buzdovanom i ubija
tako G r i a Manojla. Grujo sada uzima Manojlovu z a r u n i c u , e r k u
kralja pladinskoga. No tom enidbom ljuto nastrada. Lijepa ga Maksi-
mija, dok je on pod a t o r o m sanak boravio, izdade trojici T u r a k a . No
kada za tim T u r c i i Maksimija pozaspu, presijee nejaki sin Grujin
konopce na oevini rukama. Grujo sasijee Turke, namaze e n u voskom,
katranom, sumporom i brzim prahom, uvije je mekanim pamukom,
polije e s t o k o m rakijom, ukopa je do pojasa u zemlju, pa joj zapali kosu
navrh glave. Ljuba mu jasnom svijeom svijetli, a on sjede piti vino
hladno. K a d a joj dogori do arnih oiju, moli ga, kada ne ali ruse kose
njezine, to mu je dosta ruku p r e t i t a l a , neka joj ali a r n e oi, to ih
je junak ljubio; kada joj dogori do bijela lica, z a t o ne ali bijela

Seljak muhamedovae iz Rogatice.

lica njezina, to ga u svoj krajini nema. Istom kada joj dogori do pr-
siju, te nejaki sin Grujin z a p l a e , da mu majci izgorjee prsa, to su
ga odhranila, raali se G r u j i ; to ostade, to je ugasio i lijepo sa
hranio.
Tako je nekada putnik sa strahom i trepetom prolazio
Romanjom planinom. V e su Osmanlije ovdje digli svuda karaule,
da njima z a t i t e ceste. No h a j d u k e su se d r u b e ipak o d r a v a l e i
pridolazili su im politiki bjegunci, koje je svijet zaklanjao i pomagao.
J o godine 1882. bilo je na Romanji u s t a a , no brzo im se je pomrsio
r a u n . Danas je sve tu mirno i spokojno, svako ide bez ikakve smetnje
svojim putom, a vojarna u Podromanji, s t r a e na Glasincu i gore u
planini napominju svagda, da vlast budnim okom pazi i ne p r i p u t a ,
da se povrate stare prilike.
U gostionici odma uz put stanemo o podne, da se okrijepimo.
Mala je to prijatna kuica, gdje se m o e i dobro smjestiti, makar da
nema mnogo mjesta. I n a e se sastoji Podromanja samo iz pojedinih
k u a i damije. K u d a p o g l e d a , nigdje ni drvceta, topovima iz vo
jarne otvoreno je iroko polje za pucanje.
Od Podromanje se spram jugoistoka odvaja r o g a t i k a cesta, te
udara v i s o k o m r a v n i c o m g l a s i n a k o m , jednim od najglaso
vitijih a r h e o l o k i h n a l a z i t a na svijetu. Od a r h e o l o k o g a kongresa u

Na iskopinama na Glasincu kod sela Sokoca.

Sarajevu godine 1894. ime je Glasinac svakamo doprlo, u svim se

znanstvenim a s o p i s i m a spominje, te se danas iekuje, da nam gro
bovi g l a s i n a k i i s k a u i objasne j o mnogo tajni, t o se u njima kriju.
U tih mnogo t i s u a grobova, rasutih po polju g l a s i n a k o m , skriven je
velik dio stare n a e istorije. Ovdjenji nalasci sami mogu da ispune
velik muzej i nema i m ravnih.
I prije je ovuda svijet priao o nekakvom velikom gradu, to je
propao, o nekom velikom narodu, to je nastavao tu ravninu, gdje
kada su se sluajno nalazili rijetki nakiti i novci, no sve to znalo se
je samo u divljoj Romanji planini i dalje nije glas dopirao. Nijedno od
onih varvarskih plemena, to su u prvim vjekovima i z a H r i s t a prohu-
j i l a Bosnom kao oluja, ni docniji slavenski naseljenici a ni Osmanlije
nijesu uznemirili u grobnom miru stare junake, to su negda na G l a
sincu ivovali. N a e m u je vremenu dosugjeno bilo, da prodre u taj

Seljaka kua
u bosanskoj sumi

sasvim nepoznati kulturni svijet. K a d a se je godine 1880. stala gra

diti cesta iz Sarajeva u V i e g r a d , to se je na visoravni glasinakoj
uzeo lako potrebiti ljunak iz bezbrojnih tamonjih grobnih humaka.
17
Orlova stijena na Roraanji planini.
P r i tom se je nalo mnogo starih b r o n a n i h stvari, a k i kotao na
ptiju spodobu i lijep vinski v r . Upravitelj gradnje posije stvari pri-
rodoslovno-istorijskomu dvorskomu muzeju u B e , no dalje se nije
po planu kopalo, sve dok godine 1888. b o s a n s k o - h e r c e g o v a k a ze
maljska vlada ne odredi, da se posao poduhvati u veoj mjeri. 8 po
slom se nije*prekinulo, te je to sada stalna rubrika u znanstvenim
radnjama zemaljskoga muzeja.
Glasinac je j e d n o l i n a visoka ravnica, koja se kao osebujna po
java uturuje u izmjenljivi planinski kraj u srednjoj Bosni. Visoinu
sainjava golema k r e v i t a gora, visoka p o p r e n o 900 metara, a nad
visuju je na zapadu i na jugu okomito ustrmljene stijene Romanje
planine. Gorje se to spram Glasinca s p u t a u terasu Naromanju, a
najvii mu se vrhunci veoma visoko ispinju, tako V e l i k a stijena 1615
metara, Orlova stijena 1507 metara i V e l i k i vrh 1328 metara. Spram
Mokroga prelazi gorje u strme stijene, kojih se na j u n o m kraju hva-

Han Ophogja na Glasincu.

taju B o g o v i k e stijene, te se tako stvara na Glasincu prirodna utvrda.

Na jugoistok je prelaz u p r a k u dolinu poloitiji, no i onamo idu samo
tijesni klanci, doim se na sjeveroistoku visoina rasplinjuje u onisko
talasasto humlje. Samo malen dio visoine sasvim je ravan, te se i
zove Ravni Glasinac, a uz njega se na sjeveru i jugoistoku hvataju
omanje ravne kotlinice. Taj je kraj prekriven gustom tresetinom, a
vijuga se njime tromi potok R e e t n i c a i brzo u kru ponire. Samo
kada padne j a k a kia i l i snijeg okopni, otjee R e e t n i c a u prostranu
uvalu med stijenama kod P a v i a , to je narod zove M e g a r a " . Vei
dio kraja je onisko talasasto humlje. T u su prostrani panjaci, samo
pogdjekada isprekidani jelicima, i s njih se dobiva mnogo izvrsna
sijena. Kraj je kao stvoren z a svijet, kojemu je s t o a r s t v o glavno za
nimanje i privreda.
U tom je Glasinac j o i danas u svoj Bosni prvi, te nije ni udo,
da se ovdje nalazi najvie i najbogatijih spomenika iz pretpovijesnoga
doba. T i se spomenici javljaju u tolikoj golemoj mnoini, da i svemu
kraju pridaju neku osobitu sliku, te odma na prvi pogled svakomu
jasno p r e d o u j u v e l i k u razliku med nekadanjom kulturom i dananjim
rasapom. Taj rasap kao da je bio nagao i slabo je zastajao. Iz rim
skoga doba imamo kako to veoma zanimljivo izvjeuje u muzej-

Seljak iz rogatiokoga kraja.

skom G l a s n i k u " dr. iro T r u h e l k a ostanke od ceste, koja j e tom

visoinom ila u dolinu D r i n a e . Cesta je ta izgragjena u t r e e m vijeku
p. Hr. Narod pria, da j u je gradila bajna kraljica Jerina, koja je svoje
podanike s t r a n o ugnjetavala takvom rabotom. P r i a bi se m o d a dala
p r o t u m a i t i time, da se je cesta u srednjem vijeku obnavljala i pre-
metala. Cesta je to valjda ona ista, kojom su d u b r o v a k i karvani uda-
rali na Mokro i Glasinac u Zvornik. Onda nema ovdje ni osobito mnogo
sredovjenih grobnih spomenika, to se nalaze po drugim krajevima,
a starih sredovjenih gradova, to su po Bosni onako brojni, nema
ovuda b a nikako, sjeni onih u prakoj dolini.
U sredovjenim se listinama Glasinac rijetko spominje. Profesor
Konstantin J i r e e k n a a o ga. je u d u b r o v a k i m listinama iz dobe od
1404. do 1430. godine samo jedanaest puta. Po tim je vrelima bio
Glasinac posjed velikoga vojvode Sandalja Hrania. koji je tu imao
carinaru. Od dananjih se mjesta spominju samo Mokro i Obre. Osim
toga se govori p o e e i o nekoj crkvi, o kojoj J i r e e k iz podataka
ininira Strathnirovica sudi, da je bila na onoj stijeni C r k v i n i , gdje
je iza okupacijonoga rata usred velikoga s r e d o v j e n o g a groblja po

Seljaka kua na Glasincu.

dignut obelisk kao spomenik vojnicima, to su kod S e n k o v i a pali u

borbi sa e t a m a muftije od T a s l i d e . U svim se listinama spominje
Glasinac samo kao kraj, kojim se prolazi; za srednjega vijeka nije
nikada bio kulturnim s r e d i t e m , kao to se vidi da je bio za pretpo-
vjesnih vremena. V a n a ta t r g o v a k a cesta mamila je jedino smione
razbojnike i hajduke u umovitu i k r n u Rotnanju planinu, a o toj
smo romantici v e iznijeli primjera iz narodnih pjesama. Samo za stra
t e k e je prilike ostao Glasinac svejednako znamenit kao b r a n i med
zapadnom i istonom Bosnom, te je tako ova visoina vie puta igrala
istorijsku ulogu u borbama, koje su odluivale sudbinom bosanske
zemlje.
 K a k o se vidi po zemljitu, to smo ga opisali, visoinu je gla-
s i n a k u priroda jako zatitila. U tom je gorju siguran bio zaklon ne
kadanjim iteljima, no j o ga sigurnijim oni uinie cijelim redom gra
dina, to B U ih sustavno izgradili.*) N a svakom uzlazu, gdje se je ikako
moglo, digle su se na visini gradine, tako da je od te visoine postala
s vremenom i t a v a tvrgjava, koja je svoje itelje pouzdano zaklanjala
od d u m a n s k i h nasrtaja. V e na Komanji planini lee na 1881 m. v i

skom karaulom
ostanci kule, 8 koje je dalek vidik u zapadnu stranu. Odavde pa sve
do tjemena K o p i t a planine sva je sjeverna linija osuta gradinama. T a k o

*) O d m a b i ovdje d a s p o m e n e m o , d a se dr. H o o r n e s u no s v i g j a z a gradine

n a z i v , V V a l l b u r g e n " , nego B l l i n g w a l l e " , j e r po n j e g o v u s u d u n i j e s u stari Iliri bili
n a t a k v o m v i s o k o m k u l t u r n o m stopenu, d a b i i m a l i o t v o r e n i h n a s e l j a i z b j e g o v a u
s p o j u . D a n a s g o v o r i t a m o n j i svijet t i m n a s i p i m a g r a d i n o " i tako ih, da n i ne
zna, o z n a u j e pravije. Sada bila rije grad* istoga porijekla s n j e m a k i m gart"
= o g r a d a (u d a n s k o m g a a r d , d v o r , v e a s t o j n a k u a ; u e n g l e s k o m y a r d , d v o r ; u
l a t i n s k o m hortus itd.) i l i i ne b i l a , g r a d i n o n a G l a s i n c u n i j o s u v a l j d a n i t a d r u g o g a
v e obiajne iz prugja izgragjene ogrado, k o j i m a se j e o d m o g j i v a o k o m a d z e m l j e ,
t o je u o p e m p o s j e d u i l i o p e m p a n j a k u s a i n j a v a o p o j e d i n a k o v l a s n i t v o . To
je bila kod Nijemaca Hofstiitte", u s r e d o v j e n i m njemakim listinama Hofroito"
i l i a r e a " , naselje, gdje j e po s t a r i n s k o j u r e d b i p o j e d i n a p o r o d i c a po s v o j o j volji
g o s p o d a r i l a . D o k u d o l j i bude n a i z m j e n c e t r e s e t i n a i p a n j a k , k a m e n i s l a b o obra
gjena o r a a zemlja, a pojedinac i l i pojedina porodica nema u tom zasebna vlasni
tva, d o i m g o l e m e gusto u m e i divlje strmenlte p l a n i n e okruuju zajedniku
d o b r o s v o g a p l e m e n a , te g a z a t i u j u i p r i r o d n o m g r a n i c o m o p a s a v a j u , stoje t a m o
goro u kamenitoj ogradi kolibe itcljsko, poredane u k r u g u oko sredine. Naselja
b i se t a t r e b a l a zato i d a z o v u s e l a u k r u g u " .
je tu Sabinski grad kod a h b e g o v i a , a drugi kod B u k o v i k a i P a
l e a ; velika je gradina na Pritojakoj kosi, mala kod G r a d i a . Njih
se hvata i t a v ; . r e d gradina, koje gospoduju nad ravnicom Ljubu-
ripoljem. N a sjevernoj i istonoj strani doline diu se gradine na
humku Gradini, na j u n o m oplazu K o t a r i t a , nad Kouticom, a na
j u n o j strani gradina na R a s o v a i i dva nasapa na brijegu Maima
nad Starimselom. Od K o u t i c e se kao prirodni b r a n i p r u a spram
jugoistoka Kopito planina, koje se na jugu hvataju klanci D o l o v i i
Berek, sto vode u r a k i t n i k u dolinu. Premda ovuda m o e da izagje
na Glasinac samo onaj, ko dobro poznaje kraj, ipak ima i ovdje gra
dina na najvanijim mjestima; tako na strmoj stijeni laznikoj, onda

Vojarna u Podromanji.

junije kod Oskoplja i med njima obadvjema mala gradina u dolji kod
P r a i a . Nad ulazom iz r a k i t n i k e doline na Ivanpolje gospoduju gra
dine kod Kovanja, dvije kod Senkovia, dvije na brijegu K r e u nad
Starimselom, v r s t a gradina na Vitnju i tako zvani Hreljin grad s onu
stranu tjemena Plijea. Od Vitnja do j u n o g a ruba Romanje planine,
do tako zvanih Bogovikih stijena, skoro je svaki vis zapremljen gra
dinom ; ima ih kod Buljukovine nad Bjelosaliima (velika i mala gra
dina), na Plijeu nad Podromanjom i na humku Gradini nedaleko od Bo-
govia. U tom o b r u u od tvrgjava nalaze se j o gradine na Puhovcu,
zapadao Sokocu, gdje crkva sv. Ilije stoji na r a z r u e n o j gradini, i dvije
kod K u s a a .
 Sve su te gradine veoma primitivno izgragjene: gdje se je radi
mjesta moglo, uzela se je najjednostavnija osnova krug, koji se
je kako kada pravilnije i l i nepravilnije izvagjao. Onda bi se sav prostor
ogradio nasutim prugjem, kakvo se je ve n a l o najblie. K o l i k i su
ti nasapi bili, danas se po ostaneima m o e samo od prilike da ustanovi.
Mora da te upravo iznenadi, u kolikom se broju na Glasincu na
laze gromile, tumuli. Dr. T r u h e l k a isprva je sudio, da ih ima 20.000,
ali se je tonijim i s t r a i v a n j e m uvjerio, da je taj broj prenizak i da
ih se m o e r a u n a t i pet puta onoliko. Po svem istonom humovitom
kraju razasute su mnogobrojne manje i v e e gromile, g r o b i t e se reda
jedno uz drugo. U zapadnom kraju Glasincu, t. j . na terasi Naromanji
i na Ravnom Glasincu, nema gromila. Samo su dvije na ravnici juno
Sokocu. No to su zemljani humci, u kojima su mnogi grobovi, ali bez
darova, te po svoj prilici nijesu ni u kakvoj svezi s drugim g r o b i t i m a .
Zapadna je megja toga grobnoga kraja o z n a e n a skoro p o l u k r u n o m
crtom, koja ide uz rub ravnice na sjeveroistoku, istoku i jugu. Sav
taj talasasti humoviti kraj, to je o k r u e n ovom crtom, posut je gro-
milama, koje u gustom redu idu do doline Kneine, K o p i t a planine,
r a k i t n i k e i p r a k e doline. Izvan te zone nalaze se gromile spram sje
vera samo pogdjegdje, spram jugoistoka e e i u v e i m rpama. Oso
bito ima g r o b i t a na visinama, to okruuju r o g a t i k u kotlinu. No
skrajnji ogranci toga grobnoga polja Beu sila dalje i z a p a a j u se na
istoku sve do Drine, a na zapadu do Bosne. N a j g u e su gromile na
istonom rubu g l a s i n a k o g a
polja. to su dalje odande,
Bve su rjegje i manje. P o
spodobi su te gromile humci,
nasuti bez reda iz prugja. a
nalie na plosnjate unjeve.
Po veliini su r a z n o l i n i ;
p r e a c i m na osnovi ide od
pet do trideset i ak etr
deset metara, a na v r k u
od 0,4 do 4 metra. Najbroj
nije su manje gromile, do-
im velike stoje pojedince
na vigjenijim mjestima i
obino su s r e d i t e pojedinih
rpa gromila.
U g l a s i n a k i m gromi-
lama lee i pokopana i spa-
Bogumilsko groblje Vlagjevina u rogatiekom kotaru.
 Na esmi u Rogatici pred abdestom.

ljena tjelesa, a e s t o pod jednim hurnkom i j e d n o i drugo. Mrtvo tijelo

ili spaljeni ostanci nijesu se nikada u zemlju zakapali, nego su se pola
gali na ravnu zemlju i l i su se kod grobova u terase metali na kamen,
kojim je grob popogjen, te se je onda na njih sasipalo kamenja, to se
nagje, doklegod ne bude humak, kakav treba po obiaju. Jasno je, da
su se takvim pokapanjem morali brzo satrti i kosturovi i sve drugo, to
je iole lomljivo. Kosti se izlomie, sugje i eljezne se stvari r a z m r v i e ,
a dobro su se u u v a l e samo b r o n a n e stvari i glinene posude, koje
su srenim sluajem dospjele u rasjeline med veim kamenovima.
Kosturovi lee ponajvie glavom spram istoka i nogama spram zapada,
tako da je mrtvikovo lice bilo okrenuto istoku s u n a n o m u . Gdje su
se mrtva tjelesa spaljivala, ne nalaze se nigdje ostanci u kakvoj ari
ili u drugoj kojoj posudi, nego su kao i kosturovi svagda poloeni na
golu zemlju i l i na kamenite ploe. To se dvojako sahranjivanje moe
m o d a objasniti time. da je spaljivanje bilo zasebno pravo p o v l a t e
noga kojega stalea, na primjer vojakoga. D a je tako, vidi se i po

Eogatiki hoda.

tom, to se je kod iskapanja nalo oruja skoro u svakom grobu,

gdje ima garevine, doim se je u grobovima, gdje su kosturovi, sla
bijih n a l a z a k a dobivalo, a gdje ih je opet vie bilo, iskazalo se je,
da su to enski grobovi.
Nalasci se sastoje od kopalja (sibvna" u ilirskih plemena), ma
e v a i noeva, buzdovana, eljeznih konjskih zvala, bronanih kaciga,
komada od oklopa, bronanih pojaseva. nakita, grivni, zaponaca, med
njima i s dvostrukom petljom, koji su upravo tipina forma za glasi-
n a k u kulturu. To je zaponac s e t v e r o u g i a s t o m osnovom, kod koje
luk prelazi u iglu, a na drugu stranu u osnovu svaki put petljom.
Dalje su se n a l e zanimljive okrugle sponke, narukvice i prstenje, ko-
l a a r e i b r o n a n a dugmad, m i n d u e , stakleno, emaljno i jantarovo
zrnje, znamenite kamene stvari, pa i glineno posugje veoma originalne
forme. Nalasci su ti u sarajevskom muzeju, te se tamo s dana na
dan u m n o a v a j u , tako da su nam kadri predoiti tonu sliku pretpo-
vjesnih Ilira. U koje je vrijeme kultura na Glasincu bila u cvatu, o

U umi na Romanji planini.

tom dabome uenjaci, to su se okupili na a r h e o l o k o m kongresu u

Sarajevu, nijesu mogli da dogju do k o n a n e presude, a nama nije
ni na kraj pameti, da bi o tom htjeli samostalno suditi. K o l i k o se je
po posljednjim radnjama dalo rasuditi, gromile a po tom i naseobine
na Glasincu seu od prvoga eljeznoga doba preko l a tene-perijode
do seobe naroda. Svakako do danas se u svoj Evropi j o nije nalo
ovako prostrana grobnoga kraja.

Seljanin iz Mokroga.

Putom u Rogaticu i okolo Rogatice nalazi se mnogo rimskih i

bogumilskih grobnih spomenika. Mommsen je v e jedan opisao u svojoj
zbirci, a druge su poblie oznaili dr. B l a u i dr. Hoernes. Med bogu-
milskim su kamenovima nekoji vani zato, to su s napisima, kojih
i n a e rijetko na bogumilskom kamenju ima. Tako glasi jedan napis,
s desna na l i j e v o :
Va ime otca i sina i sv. duha. Ovdi lei Vlatko Vladjevi
koji n e i m a e otca, ni mater, ni sina, ni brata niti i jednog o
vjeka, osim greha.*) Obigje mnoge zemlje a kod kuje pogibe.
I na njega usijee kamen njegov vojvoda Mioto i druina s
Boijom pomou i kneza Pavla milou, koji pohrani Vlatka,
spomenuv Boga."
R o g a t i c a je veoma prijatno i prometno mjesto, veim dijelom
muhamedovsko. Svaki je tu ovjek pobonjak, svaki drugi pismen i l i
hadija, svaki trei hafiz (srene pameti, t. j . koji zna kuran na pamet),

Pogled s Romanje planine spram Mokroga.

h o d a ili kadija. T u su ak i muhamedovke n a u e n i j e . No bilo bi

krivo pomisliti, da se taj muhamedovski uenjaki grad n i t a ne brine
za svjetske potrebe. Iz r o g a t i k o g a se kotara dobivaju najbolji konji,
a u p r i p a n i m mu je stanicama zemaljska vlada osnovala uredbu, koja
mu unapregjuje s t o a r s t v o i donosi izvrstan uspjeh. Godinja nagra-
gjivanja (vidi sliku na str. 237) najbolje to dokazuju. Z a one, koji istra
uju Glasinac, Rogatica je upravo idealno b o r a v i t e .
Od hana Podromanje uspinje se cesta, to ide u Sarajevo, u

*) V a l j d a po b o g u m i l s k o m p o i m a n j u n j e g o v a ena.
mnogobrojnim zavojima na planinu. Isprvice je j o k r , onda 'poinju
guste u m e . K o d hana N a r o m a n j e (1371) metara) popnemo se na
bilo i stanemo se opet sputati bezbrojnim strmim zavojima do M o
k r o g a . i t a v e sate nam je tu pred oima prostrana plodna poljana
kao divna panorama. Pogdjekada stoji uz put po koje naselje. Mokro
je prostrano mjesto, koje je nekada bilo vanije v e danas. Odavde
su nicali planinski junaci", no danas je tim junacima p o m r e n r a u n .
No da se ne bi opet dosjetili staromu zanatu, i m a tu mala posada.
Do hana Dervente cesta se samo slabo uspinje i hvata se onda ceste,
to ide iz Sarajeva u G o r a d e . Sada opet zapoinje strmenito pe
njanje u divljoj r o m a n t i n o j Miljackinoj dolini, koju v e od prije znamo.
V e se je bilo smrailo, kada se pod tvrgjavom uvezosmo u glavni
grad bosanski. Sitni konjici Suljini sjajno su prevalili tih sto kilometara.
 Iz S a r a j e v a u
Mostar.

eljezniki voz, t o e da
nag odveze u glavni grad j u n a k e
no krvave Hercegovine, odlazi o
podne iz Sarajeva, Najprije pro
lazi poljem do Ilide, onda pre
lazi novim eljeznim mostom e
ljeznicu i stie na stanicu B l a u j .
Malo to mjestance lei u lijepoj
dobro obragjenoj dolini, a raste
neprestance, te se vigjaju nove
k u e i druge gragjevine. Odma
nad njim p r u a visoki (1248 me
tara) Igman svoje umovito tjeme
nebu pod oblake. Ovdje smo se go
dine 1878. bavili u oi dana, kada
e da se zauzme Sarajevo, no
od toga su se vremena zbile go
U sarajevskoj ariji. leme promjene s Bosnom i 8 ovim
krajem. K u d a p o g l e d a , svuda
tekovine novoga doba, iv promet. A zar nije eljeznica, to danas
ide na Blauj, najvei dokaz kulturnoga napretka? D v a r e d prelazimo
njome Zujevinu, te stiemo osam kilometara dalje u H a d i e . V e l i k e
pilane i skladita drva kazuju, da ovdje industrija uporabljuje u m s k o
blago. Mlade muhamedovske djevojice domahuju pozdrav eljeznikomu
vozu. U z Zujevinu ide eljeznicu lijepo obragjenim krajem do P a z a r i a ,
d u g a k o g a sela s evropskim k u a m a za ljetovanje. P a z a r i lei veoma
slikovito i osobito je a r o b a n ovdje vidik na mrke visove Bjelanice,
gdje i danas j o u u m a m a nalaze dobra zaklona medvjedovi i divo-
koze. No najveliajniji je pogled na tu gorsku kosu iz T u r i n a , prve
stanice za P a z a r i e m . Dok se stigne onamo, prevaljuje eljeznica malu
vodomegju i neko vrijeme vozi zupanim t r a n i c a m a . T a r i n s k i okoli
ima zanimljivih partija z a planinske turiste, i upravo Bjelanica sa
svojim v r c i m a , t o se ispinju do 2063 metra, vrijedna bi bila, da se

Stanica Ivan s tunelom.

bolje istrai. K o d stanice Rasteljice zapoinje veliko penjanje na Ivan-

planinu. Z u p a n a je to pruga od 15.155 metara, kojom se za pravo
prelazi megjano gorje. Uspinje se eljeznica prilino strmo; u jednu su
joj stranu duboke uvale, u drugu potok Kora. K u d a pogleda, iznc-
nagjuje te nov vidik. T a k o stiemo na stanicu I v a n . T u je vodoraegja
med Crnim i Jadranskim morem. S p o m e n p l o a sjea te gradnje ove
e l j e z n i c e : P o s v e e n o uspomeni pokojnoga gosp. Hermana Ivana
Kanta, gragjevnoga nadzornika b o s a n s k o - h e r c e g o v a k e d r a v n e eljez
nice 1891." N a samo bilo (1010 metara) ide sa stanice nova cesta,
Med Ivanom i Konjicem.
duga jedan kilometar. Tamo je gore naseobina Ivan, djelomice dose
ljenici iz j u n o g a T i r o l a . D o k se je nekada j o med Mostarom i Sa
rajevom promet o d r a v a o tovarnom marvom, bila je ovdje v a n a po
staja. J a k a turska karaula brinula se je za potrebitu sigurnost, a ne
koliko hanova za sklonite. Sada, gdje se je izgradila cesta te s gradnjom
eljeznice iznikle sasvim nove gragjevine, nastala je tu mala naseobina
od ljetnikovaca, gdje u divnoj bukovoj umi nalaze ljetni gosti

Gudura Luka.

dobar i prijatan boravak. Z a turiste i m a na stanici soba i dobra go

stionica.
Odma im izigje sa stanice, ulazi voz u tunel od 648 metara
duljine sa slabim s p u t a j e m od 3/oo. T u smo v e u Hercegovini i
isto ti topliji zrak struji oko lica. K a k o se izigje iz tunela, pada ti
pogled na veoma umiljatu dolinu, opkoljenu poloitim oplazovima sa
zelenim l i v a d a m a ; kada p o g l e d a unatrag, tamo su visovi Ivan-planine
i strmenita d u g a k a stijena guste u m o v i t e Preslice. U z gornji tok
T r e a n i c e , koju ovdje zovu Bradinu rijeka, dolazimo na stanicu B r a
dinu, Istoimeno malo mjestance lei u veoma slikovitom okoliu,
usred hrastovih i bukovih u m a . Za okrepu ima tu mala evropska go
stionica. Zanimljiv je pogled na Duboki potok s gorjem Lisinom. v i
sokim 1743 metra.
eljeznica ulazi sada u dug tijesan prodol. Svuda vigja veli
ajne gudure, strme obronke, pa lijepe vodopade kod Donje Bradine.
Prolazi se malim tunelom (103 metra), onda uz mjesto Sunje, a sada
dolazi sve zaudnije za zaudnijim. Preko visokih kamenih mira, kroz
duboke provale med stijenama, u pet tunela probijen je put. Sve se
ponositije ispinju na obzorju gorostasi h e r c e g o v a k o g a gorja, pred
svima vazda Prenj kod Jablanice. Vegetacija je v e j u n i j a ; veoma

Mlin kod Konjica u Hercegovini.

se esto javlja pitomi kesten. Sada opet dolazi tunel i odma za njim
most osobite konstrukcije, kojim se prelazi divlji klanac L u k a . V e l i
ajan je to pogled. I sve opet nove provale med stijenama, novi tu
neli. Sasvim uza stijenu i uz bezdani ponor ide eljeznica, smiona
tvorevina ljudskih ruku. Tako stiemo na stanicu Brgjane. gdje nam
se otvara divan izgled. V o z i m o se oplazom t r e a n i k e doline, duboko
je pod nama p r a v o n i k a dolja i cesta, to ide iz Mostara u Sarajevo,
a pred nama snijegom prekriveni Prenj. I opet prolazimo tunelima, pa
t r e a n i k o m dolinom do stanice Podoroca, odakle s h e r c e g o v a k e
strane zapoinje uspinjanje na Ivan-planinu, neprestance z u p a n i m
t r a n i c a m a i s usponom do 00 po sto. T u se prelazi T r e s a n i c a ; u du
bokoj se rasjelini vozimo ukraj zanimljivih stjenovitih partija, s po-
gledom na r o m a n t i n e gudure i na planine, to se ispinju sa sviju
strana. T a k o ulazimo u dolinu Neretve i s t i e m o k gradu K o n j i e u.
Stanica je u stranu od mjesta i na visini, tako da je otuda lijep
izgled po svem kraju. G r a d Konjic lei u kotlini med visokim brego
vima, na obadvjema obalama Neretve, koja ovdje u svojem dubokom
lomnom koritu t e e obino tako plitka, da je se ljeti m o e pregaziti.
Gradske krajeve spaja lijep kamenit most na svodove. K r a n i kazuju,
da ga je sagradio kralj H v a l i m i r koncem sedmoga vijeka, a muhame
dovci i pravije da je vezir A h m e d Sokolovi 1715. godine. P r o
straniji zapadni kraj nastavali su prije jedino muhamedovci, no sada
tamo Btranci najvie prebivaju. Konjic ima danas od prilike 2000 i
telja. Nekada je bio na z l u glasu radi fanatizma svojega s t a n o v n i t v a ,
no sada tu i m a mnogo stranaca, i u nekoliko gostionica (Slon", Kralj
ugarski", Car austrijski" i osobito eljeznika gostionica) sasvim e
se lijepo opskrbiti. K a d a sam godine 1885. prenoio jedared u K o
njicu, bila je gostionica ,,k caru austrijskomu" po svoj Hercegovini
na dobru glasu radi svoje debele g o s t i o n i a r k e , koju su nazivali
S e h m a u s w a b e r l \ A to nije bilo nikako radi ljepote g a z d a r i i n e , jer
ta je ljepota bila veoma negativna, nego radi izvrsne njezine kuhinje.
Mladice iz Neretve pod njenom su rukom postajale slasticama, da se
je svakomu sladokuscu srce irilo od milinja. A u Neretvi se tih pastrma
nalazi sva sila boija, gdjekada deset i j o vie kilograma tekih.
K a d a je Konjic pao u osmanlijske ruke, prime proganjani bogu
mili kao i drugdje po Bosni i Hercegovini islam i popnu se na prva
mjesta. No nekoje porodice ostanu i dalje u djedovskoj vjeri i istom
pred samu okupaciju pregje u D o b a a n i m a kod Konjica posljednja
t a m o n j a bogumilska porodica H e l e na muhamedovsku vjeru. U K o
njicu se je zgodilo i to, da su z a ustanka godine 1878. austrijski po
danici s generalnim konsulom V a s i e m , p o t o B U protjerani iz Sara
jeva, ovdje zaustavljeni te im se zaprijetilo s m r u . SpaBlo i h je od
smrti jedino zauzimanje pratnje njihove, sto i m j u je dao Hadi Lojo,
a osobito staranje staroga tatara D e r v i a g e , koji tu izjavi, da ih
niko ne e dirnuti, dok je njemu na ramenima glava. T a k o m o g o e
bjegunci dalje u Metkovi.
Kraj je oko Konjica divlji r o m a n t i n i . Osobito je tu vrijedno otii
na B o r a k o jezero, i l i jezero", kako ga svijet k r a e zove. P o baro-
m e t r i k o m mjerenju, to se je obavilo u proljeu godine 1892., lei
jezero 405 metara nad Jadranskim morem u kotlini, koju o m e g j a u j e
s jedne strane C r n a gora, s druge strane obronci visoke (do 1055
metara) gorske kose Tranjine (zovu je i Dolovskom stranom), napokon
obronci visoine, koja se uzdie do 860 metara i na njoj se prostrlo
selo Borci. Od grada je Konjica jezero daleko dvadeset kilometara
spram jugoistoka.
Prilino dobrim j a h a i m putom izlazi iz Konjica. Najprije e
da se nauije veliajnoga pogleda u dolinu Bijele, o k r u e n u snjenim
vrciraa B o r a n i c e , P o s l u n i k a , Motike, Ortia, K a p e i drugoga gorja,
a onda zapoinje uzlaz na v r b a k o bilo. N e to je ostrmo, ali e se
lako da uspne i j a h a i p j e a k . Odatle e starom osmanlijskom cestom,
to je iz Sarajeva na Lipetu-karaulu ila u Mostar i u Nevesinje, stii
na visoinu, gdje je selo B o r c i . I s k r e n i obronci B o r a n i c e , po kojima
je u sedamdesetim godinama neka englesko-francuska d r u b a harala
u m e , te vrhunci Osopca (2026 metara), P o s l u n i k a (1744 metra), ivnja
i Crvnja omegjuju obzorje. Z a neki sat stignemo na strmu ivicu visoine,
odakle se Boraki potok, to odvodi vodu s B o r a n i c e , rui u tijesnim
gudurama i slapovima. J o nekoliko k o r a a j u i pred oima nam se
otvara divan vidik.
Na Dolovskoj strani sono zeleno dbunje, na Crnoj gori mrke
zelene u m e , a po sredini u dolji tamnozeleno jezero, glatko i spokojno,
pravo gorsko jezero, sasvim d r u g a i j e boje nego l i druga h e r c e g o v a k a
jezera, kao t o Place, B a k i Derjansko jezero. Strmim zavojima
stignemo za neko pola sata (etiri sata hoda od Konjica) na obalu
jezera. Z a malu m u k u s putom ovdje te o d t e t u j e prijatni hlad johovih
u m a , pa tiina, to j u samo po koji ptiiji krik prekida, i pogled na
spokojno jezero, jedva tiho uzbibano. D a n a n j e je jezero samo manji
i donji dio velike kotline, to se strmo s p u t a spram Neretve, a
omegjuju je Crnagora (Jelovina), Tranjina, O t r a i K o u t i c a . Konfi
guracija dokazuje, da je isprvice sva kotlina bila ispunjena jezerom,
koje je nastajalo od mnogobrojnih tamonjih vrela i od okopnjeloga
snijega s okolinih brdina, te je tek po malo stalo otjecati u Neretvu
potokom Sisticom, to se je utisnuo med K o u t i c u i Jelik. S vremenom
je stijenje i splavljena zemlja zasula gornji dio jezera, a takva ista
sudbina oekuje na a l o s t i s a d a n j e jezero. Po najnovijoj izmjeri ima
jezero 26,42 hektara, n a j v e a mu je duljina 786 metara, a n a j v e a
irina 402 metra.
Po prii, rasprostranjenoj med pravoslavnim iteljstvom, pretvorio
je sveti Sava taj kraj u jezero, da kazni svijet, to ga je rgjavo primio.
P r a m a prii je jezero strahovito duboko i na dnu mu se vide ostanci
nekadanjega lijepoga mjesta. J o i danas nazivlje Bvijet zalive na
jezeru k u e " , a o deblima, t o se vide u dubljini, veli, da su to
ostanci od kua. No po najtonijim izmjerama n a j v e a dubljina i m a
samo 17,10 metara, p o p r e n o 1315 metara.
Med konjikim se muhamedovcima o postanku B o r a k o g a jezera
pria ova pria, to ju saopuje K o t a H o r m a n n : U prastara vremena,
dok su j o sveci obilazili ovim svijetom, bio je na ovom mjestu, gdje
je danas B o r a k o jezero, lijep gradi, no niko mu na alost ne zna
vie ime. Stanovnici su u tom g r a d i u bili blagosovljeni svakim blagom
zemaljskim, ali su bili pokvarena srca i tako krti, da nijesu vise pazili
na gostoprimstvo ni na iskrenu ljubav. T i su ih grijesi i upropastili.

Seljakinja kranka iz Konjica.

Po boijoj mudroj odluci dogje jedared u taj grad neki svetac i za

moli za jelo i noite. Porugljivo ga otjeraju b o g a t a i i niko mu ne
htjede molbu usliati. K a d a se je v e bio nakucao na svim vratima,
dogje na kraju grada kolibi jedine sirotice, t o je ivjela u tom
bogatom gradu. B i l a je to s i r o m a n a udovica, koja nije osim svoje
kuice, b a t i c e , krave i konja nita drugoga imala, nego samo sina
jedinca, momka u najljepoj dobi. Majka i sin bili su B o g u odani, po
boni i milostiva srca. Siromaka putnika prime oni gostoljubivo, po
dijele s njim svoje s i r o m a k o jelo i dadu mu noite. Sutradan iz
jutra, kada s e j e svetac spremao na put, rekne on materi i s i n u :
Boijom u p o m o u da kaznim ovaj grad radi grijeha njegova itelj-
stva. Pokupite t a imate i otigjite iz ovoga mjesta, to je prokleto
da propadne. Idite spram sjeverozapada i kada dogjete do rijeke, uda
rite sve uz nju. Tamo gdje vam konj prednjim desnim kopitom triput
udari u zemlju, na tom se mjestu nastanite; B o g e vas tamo blago-
soviti." Mati i sin tako i u i n e i a s o m su bili daleko od grada, a

Tjesnac na Neretvi s pogledom na Prenj.

putnik ostane kod njihove kolibe. K a d a se j o posljednji put obazru

na svoju domaju, upropaste se od straha: uz jauk i zapomaganje sta
novnitva propade pred njihovim oima grad u zemlju, a iz nebrojenih
vrela navre jezero i ispuni novu tu kotlinu. U isti mah im nestade
svetac s vida. T a k o je nastalo B o r a k o jezero. Mati i sin pogju dalje,
sve uz rijeku Neretvu, kako i m je svetac rekao. Iza nekoliko sati
iznenada im konj zastane. B a k a ga potjera r i j e i m a : hajde, hajde,
moj konjicu !* no konj ni da bi se makao s mjesta. Odjedared
konj udari desnim prednjim kopitom triput u zemlju. Sada vide mati
i sin, da su doli na ono mjesto, to im je svetac oznaio. Tamo Bi
sagrade kolibu, i malo z a tim oeni mati sina. 8 dana su u dan na
predovali, jer boiji je blagosov pratio porodicu. K njima se sada pri
d r u e srodnici mladini i brzo tu nastane lijepo mjesto. Po konju, koji
je kopkanjem oznaio mjesto, gdje e da se nasele, nazvalo se je
mjesto Konjic".
Vrijedno je preporuiti i direktan izlet iz Konjica u bijelsku do
linu, to smo j u v e spomenuli. T u se izragjuju veoma lijepe drvene

Katolikinja sa Zec-planine.

rezbarije i sprave, osobito oni sanduci, u kojima seljaci spremaju

svoje haljine i vrednije stvari. Sav je kraj od Ivana do Konjica, Jabla-
nice i Mostara pravi raj, kojemu se od srca mora zaeljeti, da ovamo
stanu navrtati turiste. Nema rijei, kojima bi se mogle opisati osebujne
draesti ovoga kraja.
Od Konjica ide eljeznica prilino dugo dalekom ravnicom do
postaje Lisiia, devet kilometara daleko. Onda opet zapoinje veoma
zanimljiv gorski kraj. N a u u Neretvice u Neretvu lei na lijevoj
obali selo O s t r o a e s istoimenom stanicom. P o svem kraju i m a mnogo
bogumilskih s t e a k a i drugih spomenika s r e d o v j e n e kulture. Ukraj
kolodvora ide eljezni most z a koliju preko Neretve i spaja kolodvor
s cestom sarajevsko-mostarskom, t o odande lei usporedo sa elje
znicom, no svejednako na drugoj obali rijeke. Kraj lijepih umovitih
visova, uz Idbar i Zec-planinu, j o i u ljetu pokrivenu snijegom, stie
se n a stanicu R a m u , poto se j o pregje Neretvica i potok T o a -
nica. U l a z u bajnu i plodovitu ramsku dolinu, koju e m o na daljnjem
putu vidjeti, z a p a a se samo na a s a k . Ime te doline javlja se od 12.
vijeka u naslovu ugarsko-hrvatskih kraljeva, doim ga u bosanskom
kraljevskom naslovu nema. U g r i m a je Rama, kao kraj med Hrvatskom
i Hercegovinom, bila isto, to i Bosna, zato se i nalaze u starim listi
nama n a z i v i : R a m a seu Bosna" i l i B o s n e n s e regnum, quod et
Ramam vocamus".
Rijeka se R a m a na ulazu u dolinu prelazi eljeznim mostom,
onda ulazi eljeznica u tjesnac, po kojem Neretva kao prava pravcata
gorska rijeka bui i pjeni se u svojem kamenitom k o r i t u ; visokim se
mostom prelazi krasna divlja gudura Doljanke i stie se onda na sta
nicu J a b l a n i c u .
Od Konjica do Jablanice kraj je veoma plodovit. Svuda se na
lazi plemenito voe, t r e n j e , ljive, kestenje, orasi i osobito mnogo
k r u a k a , no najvie divljih. I k u e su sila prijatnije nego l i u junijim
h e r c e g o v a k i m krajevima, gdje na selima svijet e s t o ivi kao po pi
ljama, j e r d r u g a i j e se ni ne mogu nazvati one neumjesno dignute
k u e bez svake zgode. No tu su j o drvene gragjevine s visokim kro
vovima i bijelo i l i a r e n o obojene. P o drvenim tarabama i zelenom
okoliu mislio b i da je n j e m a k o naselje. Jablaniea se sastoji iz d v a
dijela, Donje i Gornje Jablanice. Lei n a krasnoj visokoj poljani, oko
koje se ispinju gorske glavice jedna nad drugu. N a sjeverozapadu
1648 metara visoka glavica Raulje, na zapadu T r i n a a (2045 metara).
Podalje su goleme stijene V e l i k e v r s n i c e (najvii v r h 2227 metara)
i na istoku ogromna Prenj-planina s Lupoglavom, visokim 2102 metra.
T o je v e divlji lomni k r , pokriven snijegom sve do ljeta. Ponosita,
planina see od u a D r e a n k e tamo do Konjica. Spram zapada pada
planina veoma strmenito, no sjeverni j e oplaz poloitiji i ima na njem
bujnih polja i p a n j a k a . Ime Prenj k a u da i oznauje u starom ilir
skom j e z i k u p a n j a k .
Jablaniea j e pravi raj z a turistu i z a ljetovanje. Zemaljska j e
vlada dobro i pojmila zgodni poloaj toga mjesta i osobito prikladne
klimatske prilike, te je ovdje sagradila velik hotel s devetnaest lijepo
Na podnoju Prenj a.
uregjenih soba, te s izvrsnim restauracijonim i d r u t v e n i m prostori
jama. Lei taj hotel usred divna makar j o i mlada parka odma uz
eljezniku stanicu i od njega je na sve strane a r o b a n vidik. V e
se danas ljeti mnogo posjeuje, a gosti iz Mostara i Sarajeva ostaju
ovdje e s t o i itave mjesece; doivljuju se ovdje i romani i slave se
zaruke, kako to odaje zapisna knjiga s onim e s t o i smijenim s r d a n i m
izljevima. Turiste zalaze ovamo mnogo, osobito Danci i Francuzi iz
visoke aristokracije. I na visove Prenja i vrsnice popeli su se v e

Zemaljski hotel u Jablanici.

turiste, med njima i ravnatelj b o t a n i k o g a vrta u B e r l i n u dr. Engler,

koji se je onamo uspeo radi b o t a n i k o g istraivanja te je u zapisnoj
knjizi ispjevao o d u e v l j e n u himnu u slavu Jablanice. L o v c i nalaze
ovdje j o obilata lova, osobito mnogo divokoza. a u prenjskom, mo-
h a r n i k o m i d r e n i k o m kraju i m a i dosta medvjedova i sipova.
Opskrba je u hotelu J a b l a n i c i " uzorna, cijene je zemaljska
vlada odredila te su sve redom umjerene. Oko eljeznike stanice i
hotela malo je po malo iznikla i t a v a naseobina od ljetnikovaca; to
19
B U stanovi raznih inovnika, eljeznikog ininira, u m s k o g a nadzornika
i t. d, O r u a n a z a t i t a s m j e t e n a je u vojarni, ali od ovoga svijeta
ne treba ti v i e nikakve z a t i t e . Predusretljiv je tu svijet, pa i nalazi
lijepe zarade, kako je ovuda promet porastao.
Kada sam pred mnogo godina prvi put doao u Jablanieu, bilo
je tu sasvim drugaije nego danas; smjestio sam se u turskom hanu,
gdje je sve vrvjelo od neisti. Godine 1885. n a a o sam tu velik tabor.
N e k a je Korukinja drala tu gostionicu, sliniju velikoj kantini, no
opet s dobrim jelom. Godine 1888., kada se je gradila eljeznica,
nastala je kao neka naseobina od stranaca; uz velike vojnike i
r a d n i k e barake stajalo je mnogo kantina, onda pristojna gostionica,
pa nekoliko kavedija i trgovia, ak se je i jedan eki cipelar v e
naselio. Godine 1894. bio je iz toga provizornoga razvitka nastao
trajan razvitak. Danas je Jablaniea z r a n o ljeilite prvoga reda, koje
te po mnogom sjea v a j c a r s k i h i tirolskih ljetovalita u visokim
A l p i m a . K a k o je zgodno spojena eljeznicom sa Sarajevom i Mostarom,
a redovitom se diliansom po ramskoj dolini na Prozor i Bugojno
hvata onamo eljeznikih pruga u Jajce i T r a v n i k - L a v u , natkriljuje
Jablaniea time u daleko svoje suparnike po Tirolskoj i v a j c a r s k o j ,
te joj je osiguran velik napredak.
S t a n o v n i t v o je u Jablanici veim dijelom muhamedovsko, no
osobit poloaj zauzimlje Jablaniea u islamu po tom, to se ovdje e n e
ne kriju. V e onda, kada se je uvodio islam, mora da su ovdje e n e
gazdovale, pa j o i danas gazduju; feredu ni j a m a k ne htjedoe da
uzmu, nego pridre staru nonju te je nose i danas. K a k o muhamedovac
svagda potiva narodni obiaj ndet i smatra ga kao nekim
zakonom, nije se nikada smetalo ni tim t i t n i c a m a enskih prava u
Jablanici. Misle mnogi, da su e n e zato tako krepko branile staro
svoje pravo, to su bile j o pod ivim dojmom bogumilske vjere. A
da je ovdje bilo vano s r e d i t e te sekte, dokazuju to mnogobrojni
steci.
K u e d o m a e g a svijeta izgragjene su u Jablanici veim dijelom
iz crnobijelih lavinih troski i pokrivene su p l o a m a od onoga kriljavca,
to je u ovom k r e v i t o m kraju uz jursko vapno najei kamen. P o
f a n t a s t i n i m likovima i slojevima kriljavca uski se tjesnac, u kojem
dolje huji Neretva, priinja takvim, kao da su ga gradila neka nadna
ravna bia. A u koritu Neretvinu moderna je tehnika izbila i izidala
put za eljeznicu. Malo ima u Evropi tako smionih i zanimljivih gra-
gjevina. K a d a krene eljezniki voz iz Jablanice, prelazi mostom
z a u d n e eljezne konstrukcije na lijevu stranu Neretve, prolazi tunel i
vijuga se neko vrijeme med poloitim obroncima i b u n o m Neretvom.
Onda se velikim vijaduktom od pet svodova prebacuje preko doline
Glogonice, provozi se istoimenim tunelom, zavija u nekoliko velikih
zavoja i s k r e e u prostraniju dolinu. Onda opet prolazi tunelom, pro-
vrtanim pod ograncima Prenj-planine, koja je u ovu stranu iskidana.
Svuda vidi vodopade, tako sasvim izpod ceste jako vrelo Praporac
(zovu ga i vrelo Komadina), koje se s visine plaho i u m n o rui u
rijeku. Sada se opet ulazi u tjesnac, dug tri kilometra. Onda se mostom
prelazi opet na drugi brijeg Neretve, te se uz gudure i divne brdske
krajeve stie na stanicu Grabovieu.
J o kroz nekoliko tunela i dolazi do u d n e sutjeske, gdje misli

Tjesnac na Neretvi.

da bi mogao rijeku preskoiti. Obala dolje na samoj rijeci pod t i m

Btrmim brdinama sastoji se iz uslojena kamena, a pokrivena je krora.
No svaka stopa zemlje, to iole vrijedi, privrijegjena je kulturi,
te je s trudom i mukom ogragjena i kamenim zidovima z a t i e n a .
Gdje je Neretvino korito vie, nalaze se prirodne izdubene pilje.
Nemile su na oko, no slue za staje i zatvaraju se vratima od pletera.
Med umovitim bregovima, koji se opet j a e ispinju, s t i e m o u
D r e n i c u . Z a stanicom se prelazi eljeznim mostom D r e a n k a . N a
aeak ti se samo otvara pogled u usku stjenovitu dolinu te rjeice, u
divlji kraj, kojim se vijuga k Neretvi. Uskim puteljkom dolazi se
odavde u selo D r e n i e u , koje od sviju sela u zemlji ima najzasebuiji
poloaj. Zbijeno je med strahovite stijene, visoke nekoliko t i s u a
stopa, da se u selu i za ljetnih dana samo po nekoliko sati vigja
sunee; kada p o g l e d a ozgor na selo, ini ti se da lei na dnu ponora.
Samo uz rjeicu i jednim jedinim putom preko brda, kuda opet po
zimi obino ne m o e proi, m o r a da se vere i s k a k u e kao divo-
koza, ako e u tu dolinu sjena". Malo no veoma plodovito polje,
koje rodi vinom, v o e m i itom, hrani ovdjenje s t a n o v n i t v o od nekih
800 dua. Svijet je u ovoj pustoj samoi najbolje ouvao svojstva
h e r c e g o v a k o g a plemena. U neukom h e r c e g o v a k o m svijetu, k a e
neko duhovno vrelo, Dreniani su najneukiji, no dobri pjevai.
Svijet tu misli, da kod njih ima zakopana blaga, i u istinu je godine
1867. Hasan K u m r i n a a o u nekoj r u e v i n i nekoliko stotina vizant-
skih zlatnih novaca iz jedanaestoga vijeka. 0 D r e n i a n i m a se mnogo
pria, tako na primjer i to, da su poklonili sultanu osobito lijepa so
kola i za to ih on za vjeita vremena oslobodio od svakoga poreza.
Svakako je bilo nekada t e k o , da se u Drenici tagod silom zadobije,
te su D r e n i a n i ivjeli u b l a e n o m spokoju i niko se nije za njih ni
brinuo.
Suprot u a D r e a n k e , na cesti, lei vojnika postaja han Sje
nica. Ovdje se v e javlja po koja smokva, koja uz granatu v e kod
Janjana dolazi kao obina ikara uz cestu i kao drvo, dok ti na koncu
u Mostaru ne razblai pogled najdivnija j u n a vegetacija. Odma za
hanom Sjenicom rui se Crno vrelo b u n i m padom u Neretvu. Pro
vedeno je ispod ceste, no opet je to veliajan vidik. Vrelo izvire na
podnoju visoke stijene, u arobnoj pilji, u kojoj ni d a a k ne k r e e
dugih mahova, to tamo vise, ni ne talasa ni ne m r e k a vodu. e
ljeznica ide ponajvie visokim m i r i m a ; kraj se sve izmjenjuje i sve
je slikovitiji i dlvljiji. Sav Neretvin tjesnac, to se p r u a od Jablanice
do stanice R a k e g o r e , kuda sada dolazimo, o a r a v a te svojom velian
stvenom krasotom. Sada se opet izmjenjuje slika. Rijeka t e e irim
koritom i kada stigne na stanicu Vojno, otvara ti se vidik na pro
stranu ravninu, na kojoj lei h e r c e g o v a k i glavni grad. Zemlja je tu
lijepo obragjena i po mnogim se naseljima vidi, da je blizu vei grad.
Bijelo polje" kau da je nekada bilo jezero i svijet to ovuda do
kazuje prilino u d n o v a t o . Na nekoliko ivica te ravnine, kod K u t a ,
Suhodola, Vojnoga i Rastana, vise velike karike, obljevene olovom.
T e su karike, pria se, bile za to, da se za njih vezuju lagje. Danas
se to obilje vode slabo osjea ; ak i Neretva kao da h o e kod Ska
kala da nestane u zemlju. T u suuju naime stijene rijeku tako, da
Neretva u Mostaru.
se vodu jedva vidi, i moe se u istinu rijeka jednim odvanim skokom
preskoiti..
B i l o je v e osam sati na v e e r , kada smo se dovezli u Mostar.
V i s o k i bregovi s mnogim utvrdama kazuju nam. da smo u zemlji,
gdje se j o pred nekoliko godina nije moglo pouzdavati u mir. Svijetlo
plinsko svjetlo na kolodvoru, omnibusi iz hotela, fijakeri, u nekadanju
divlju Hercegovinu u l a je kultura i civilizacija. Z a nekoliko se a s a k a

Hotel Narenta" u Mostaru.

dovezosmo, gdje e m o da odsjednemo, u zemaljski hotel Narenta".

Divna je to zgrada i tu u veselu d r u t v u o t p o i n u s m o od velikog
uitka, kojim smo na putu naslagjivali oi. V e l i k a p u t n i k a d r u b a
Cookova upravo je prispjela na Metkovi iz Dalmacije, opet dokaz,
da je i Herceg-Bosna u l a med zemlje, koje svjetski putnici posjeuju.
 Hercego
vaki glavni
grad.

Malo ima slikovitijih mjesta od herce

g o v a k o g a glavnoga grada. Poloeu med v i
soke gore, P o d v e l e i H u m , med kojima huji
j iJ I W Neretva u dubokom lomnom koritu svojem, u svem
V I odaje glavno sijelo ratoborna plemena. N a jugu
mu je velika ravnina Bie, na sjeveru Bijelo polje,
te je bilo dosta mjesta, da se Mostar daleko raspro-
arija u Mostaru stre poljem, ali on opet ostade zbijen, kao da stoji
za obranu. A one mnoge utvrde na visovima, to
su se digle u u novije vrijeme, j o t e ojaavaju ratni dojam. K u e
su sve od kamena i uz one gole planine nekako ti se priinjaju
takvima, da im uje ime Hercegovina, odma pomilja na vjeite
borbe. No Mostar nema samo h e r c e g o v a k o obiljeje, nego i tali
jansko i veoma jako istonjako. T a m j e a v i n a u ovoj gradskoj
spodobi, k tomu sada j o i evropski elemenat, tako se doimlje, da
Mostar svakoga stranca z a a r a . U z a to slikoviti pogled na lomno korito
Neretvino, te spram mrtvih golih obronaka H u m a najljepi kontrast u
bujnoj tropskoj vegetaciji po b a a m a i poljima. N a stijenama se ze
leni med kamenjem samo koji s t r u a k aIlije, da ga se jedva vidi,
a na polju najbujniji i najsoniji cvijet bilinski arobni raj . . .
Mostar je i po svojim klimatskim prilikama tropski grad. Vei
dio godine ee te na ulici pravo afriko sunce; e g a bude do 40 i
vie stupnjeva, te je hodanje prava muka. I u v e e slabo da se opo-
r a v i ; kada zapadne sunce, izbija iz kamenja v r u i n a kao iz kakve
parne kupelji, a u kui m o r a dobro da se u v a p a p a d a a " , sitnih
krvolonih moskita. Rijetko bude ovdje zima, ali kada se desi, onda
je med tim kamenitim zidovima, i kako tu obino ni nema pei, dvared
g o r a ; j o gora, kada s brdina divljom silom zahuji bora. No stranac,
koji se smjetava u izvrsnim hotelima, ne osjea tih mostarskih ose
bujnosti i njemu e taj zanimljivi grad prirasti uz srce, da ga ni
kada ne e zaboraviti.
I u h e r c e g o v a k o m glavnom gradu ima idilinih mjesta. K a d a se
pregje ariju i stari most na Neretvi (mi e m o se toga mosta j o
sjetiti), dolazi se u gradski kraj Zahumje. Ovo je tiha e t v r t mostarska,
b a t e n i kraj. Granate u cvijetu pozdravljaju te preko niskih zidova, go
lemi dudovi, smokve i orasi pruaju svoje granje na cestu i zasje-
njuju je, iz bezbrojnoga se rascvjetanoga dbunja i cvijea ishlapljuje
opojan miris. Ovdje je pokusni vrt v o a r s k e kole, pravi raj za sva
koga v j e t a k a ; u njem ima osobito lijepa v o a na niskom drveu,
Odma u blizini stoji za visokim zidovima k a t o l i k a crkva, nova gra-
gjevina u obliku bazilike s detaljima u korintskom slogu. Nad glav
nim vratima ima napis, da je p o m o u s v e m o g u e g a stvoritelja te sv.
Petra i P a v l a izgragjena godine 1866. dne 7. oujka. Dobrostivi car
stambulski dao je za nju mjesto i j o pedeset kesa. Neto je skupio
siromani narod, a sve su druge velike trokove skupili u inozemstvu
franjevci i njihov biskup.
Istorija katolike crkve u Mostaru prava je m u e n i k a . Do pe-
desitih godina n a e g a vijeka katoliki je vikar h e r c e g o v a k i smio
samo preodjeven i l i po noi da dogje u glavni grad, da onoj aici ka
tolika donese duhovne okrepe. Zato je vikar fra Rafo Barii, koji
je stolovao u kolibici u Seonici, svim silama uznastojao, da doskoi
tim prilikama. Stajalo ga je i t e k e muke i t r o k a , dok nije svojom
u s t r a j n o u i lukavom pulitikom izradio carski ferman, kojim mu se
doputa, da gradi u Mostaru biskupski dom. No muhamedovci se mo
starski usprotive sultanovoj odredbi i skoe na oruje. V i k a r nije odu
stajao od svojega prava i bili bi ga ubili, da nije pomogao vezir A l i
p a a . K a k o muhamedovci ni za t a na svijetu ne htjedoe prodati u
gradu nikakvo mjesto, gdje bi se gradilo, kupi vezir izvan grada u
Vukodolu na svoje ime komad zemlje te ga onda proda vikaru za
est kesa (300 for.). K a d a to zauju muhamedovci, uzbune se i za
vjere se, da voliju izginuti, nego da puste nevjernika, da tamo gradi.
No Bariiu dade vezir deset o r u a n i h kavaza i med njima je on bez
i k a k v a straha iao po gradu, pa u Vukodo, makar da su odasvud iz
prozora virile p u a n e cijevi, U V u k o d o l u je sve oko njega drhtalo za
ivot, no on se jedini ni a s a k ne p r e s t r a i , nego uzme kamen i oznaci
temelj svojemu domu. Onda zapovjedi graditelju strogim glasom carske
odredbe, da se lati posla, i vrati se iv i zdrav u Seonicu, gdje ga
njegovi doekaju kao pobjedioca. Bilo je to godine 1847. Muhame
dovci su bili tako r a e e n i , da je bilo opasno i za radnike, koji nijesu
kod gradnje b i l i d r u g a i j e sigurni, ako im nije bilo oruje za pojasom
ili pri ruci. No kada se je dom izgradio i Barii onamo prenio svoje
sjedite, brzo su se i izrazito opazile u Mostaru posljedice toga koraka.
Prije god. 1852., kada se je v i k a r preselio u Mostar, bilo je u gradu
jedva nekih 120 katolikih porodica. B i l i su to siromani kmetovi i
zanatlije, od kojih ni jedan nije imao ni n a j e d n i j e g a mjesta u ariji.
V e godine 1867. bio je broj katolikih porodica u Mostaru 398, a
d u a 1715, i rasto i m je broj tako naglo, da se je naskoro morala
osnovati kola.
K a p e l a uz biskupski dom brzo bude za katoliku opinu prema
lena i trebalo se je dizati u Mostaru veu katoliku crkvu. I to je
nainio B a r i i . V l a s t o d r c i , kojima se je taj lukavi sveenik-politiar
sluio, poznate su istorijske linosti. A l i p a a R i z v a n b e g o v i - S t o e v i ,
koji je od godine 1832. do 1849. skoro n e o g r a n i e n o vladao u Herce
govini, pomogao se je bio slabou portinom spram bosanskoga ustanka
godine 1831. i popeo se do vezirstva u svojoj uoj otadbini. Nevjeran
i l i m o d a samo i hladan bio je on spram narodnih i vjerskih interesa
bosanskih muhamedovaca, to ih je Husein kapetan sjajno zastupao.
Pristajao je tako uz reforme u carevini, no kada je postao vezirom,
gledao je da d r a v n u prevlast to m o e rui. A l i osmanlijska ga l u k a
vost nadvlada. N a gozbi u Mostaru zarobi ga Omer p a a i vezir po
gibe kao pravi predstavnik svojega plemena, neki v e l e : od otrova,
a n e k i : od ubojita zrna.
Iza toga nagloga pada A l i p a e R i z v a n b e g o v i a - S t o e v i a za
vlada u Mostaru Omer p a a kao glavni zapovjednik carske vojske.
Barii i njega predobije, te njegovim zauzimanjem ne samo da je u
Stambulu dobio dozvolu, da smije graditi crkvu, nego m u j o dadu
zgodno mjesto i pedeset kesa na poklon. No i sada bude mostarskim
muhamedovcima krivo, da se gradi, te oni ne htjedoe pustiti, da se
lomi kamen ni tu u blizini ni na kojem daljem mjestu. N a jedanaest
mjesta moralo se je stati lomiti kamen i t r o k o v i su tako s t r a n o
rasli. Zidari su bili d o m a i Hercegovci, veinom iz Popova polja,
a graditelj je bio e s t godina dana Petar B a k u l a , ovjek izuen
na zapadu. Barii nije vie doivio, da Be crkva izgradi, no djelo
je njegovo napredovalo i dovrilo se. A danas se ne zna u Mostaru
vjerska mrnja, i sve vjere ivu tamo mirno, Odma uz katoliku c r k v u
Stari most u Mostaru.
V:/.
V-
 izgradio se je na ulieu enski samostan, pa niko nije ni okom trenuo.
A u tom kraju ivu b a veim dijelom muhamedovci.
Dalje na n a e m putu uskom tihom ulicom u Zahumju sve nam
se iznovice r a z b l a u j u oi onim zelenilom, to se esto na turskim
grobljima presvogjuje, da nastaje itava neprolazna i k a r a . Neko e m o
vrijeme uz Radobolju, iz koje je voda u novom mostarskom vodovodu,
onda uz silesiju malih b a a s kavom, te na posljetku skrenemo k
nekoj k r m a r i c i Kranjici, iji je m u prije sluio u Mostaru kao stra-
m e t a r . Ovdje je bilo prilino pivo u bocama, a hladilo se je u po
toku, koji je hladan kao led. Ogromni dudovi, k a k v i h sam rijetko v i -
gjao, zasjenjivali su b a u i kuu. U kui su u gostinjoj sobi mnoge
lastavice imale svoja gnijezda te su tamo ulijetale i izlijetale. Lijepo
je to svuda na istoku, da se ne m u e ivotinje, da se ptice ne pro
ganjaju ni ne hvataju, a konji da se rijetko biju i l i i nikako. Istina
B o g da se u Bosni i Hercegovini ivotinje osobito ne nadgleda, no
p u t a j u se, neka se prirodno razvijaju, i po volji je svijetu, kada na
preduju. Z a to je bilo esto svagja s doseljenim talijanskim radnicima,
koji po svojem d o m a e m obiaju ne mogu ivi da vide pticu, sjem da
lei p e e n a na palenti. Ponukalo je to v e i zemaljsku vladu, da izda
odredbe protiv toga utamanjivanja. I onako su u mnogim krajevima
ptice pjevaice prilino rijetke, jer i m a mnogo kobaca i ti ih s t r a n o ta
mane. Samo vrabaca i m a svagdje, pa se hvala Bogu plaho i u m n o a v a j u .
K a d a v e govorim o pticama, moram da spomenem i jedno idi
lino mjesto blizu staroga mosta. Tamo su velike p e i n e , koje je oito
rijeka izlizala. U njima i u bai uz njih otvorena je pivana, skladite
sarajevske dionike pivare. U tim je p e i n a m a divan hlad i ni care-
via-kraljevia Rudolfa nije godine 1888. mrzilo, da posjeti tu najorigi-
nalniju pivanu. Stotine lastavica ovdje ulijetaju i izlijetaju i nije ih
ni briga za svijet. Sjede mirno u svojim o d a j a m a " . Odavde je i lijep
pogled na k r n o korito Neretvino, koje je u gradu upravo i nujdivljije.
N a j v e a je znamenitost, to se u Mostaru odvajkada spominje,
kameniti most na Neretvi. Mislilo se je, da su ga Rimljani izgradili,
te se je ovdje i traio rimski grad Matrix. Moda je tu u stara i pra
stara vremena i postojala v e a naseobina, no prilino je labava misao,
da se zato ime grada Mostara izvodi iz imena Most stari". G r a d je
procvao svakako istom onda, kada je Blagaj na polju Biu propao i
Mostar postao sijelom namjesnikovim. U m l e t a k i m ratovima protiv
Osmanlija Mostar je bio Osmanlijama vrsto mjesto i opsada je tu
nekoliko puta po z l u pola.
Stari most ide preko rijeke u jednom jedincatom smionom l u k u
od 95 stopa razmaka i 75 stopa visine. Ponosita je to gragjevina,
koja te se n a j j a e doimlje, ako je g l e d a iz korita rijeke. U z most
stoje nad svakim ulazom kule, koje skupa s mostom narod nazivlje
g r a d o m " . K u l e idu u polukrug i imaju veoma debele zidove. Prije
BU sluile n e t o kao barutane, n e t o kao t e k e tamnice. Danas na-
ravski da nemaju nikakve vrijednosti.

Uz stari most u Mostaru.

0 postanku toga mosta razliito se nagagja. Ona verzija, da su

ga Bagradili Rimljani, danas je z a b a e n a . Muhamedovci tvrde, da je
istom dulje vremena i z a toga, kako je sultan Bajazid II. osvojio Her
cegovinu, ua3tao most, i to za vlade velikoga sultana Sulejmana III.
I
godine 974 p. Hidr., t. j . godine 156T>. Kno dokaz se navodi arapski
napis: k u d r e t kerneri" (luk svemonosti boije), to stoji na sredini
luka. K a d a se zbroje b r o j a n e vrijednosti pojedinih pismena, izlazi po
arapskom obiaju godina gradnje, t j . godina 974. (1566.) Napis se
vidi samo s obala, koje su prilino daleko, pismena su stara i zbri
sana, pa ih je t e k o danas odgonetnuti. A u t e n t i n o izvjeuje o mostu
turski geograf Hadi Halfa u svojem djelu Rumelija i Bosna" :
U Mostaru ima veoma znamenit most, sveden u jedan luk i sa-
gragjen godine 974. B a e lee veim dijelom s onu stranu rijeke, u
dolini Radobolje, te se je prelazila nekada rijeka velikim mostom, koji
je visio na lancima. Kako nije most imao stupova, ljuljao se je, da te
je smrtni strah podilazio, kada si prelazio. Iza zapreme osmanlijske
zamole itelji cara Sulejmana, da im sagradi kameniti most. Sulejman
posije graditelja Sinana, najveega turskog arhitekta sviju vremena.
Sinan razgleda i izjavi, da se ovdje ne da svesti most. Tako se odu
stane od nauma. Docnije se ujami neki vjet stolar mostarski, da e
naum izvesti, i most se izgradi. Ima samo jedan jedini luk s promje
rom od 150 ritova, umjetna gragjevina, koja je nadila sve graditelje
na svijetu. Zid, na kojem je luk, irok je od prilike o s a m metara."
0 gradnji mosta priaju
pravoslavni opet onu priu
o rtvi. Neimar Rade, koga
su T u r c i bili zarobili, otkupi
se tom gradnjom na slo
bodu. No uz svu muku ne
htjede mu poi za rukom,
dok ne p o s l u a savjet vile
s V e l e a i ne uzida u temelj
momka i djevojku.
T u r s k i pjesnik D e r v i
pasa (godine 1004. p. Hidr.
vezir bosanski), Mostarac,
opisuje u jednoj pjesmi Mo
star, te opijeva grad i most
ovako o d u e v l j e n o :
Besprimjerna ljepota Mostara
ne da se perom opisati! Ne udi se,
srce, to te je Mostar o a r a o . Nigdje
na svem svijetu, sjem u rajskim
sferama, nema takvoga balzamnoga
zraka, to grudi iri, ni takve vode, io ivot pro
duuje. K o Mostar gleda, sa svakim se asom raz
bugjujc na nov ivot! Svaki kuti u Mostaru ispu
njuje srce novom radou. P o svojim vodama i volma moe da se u s p -
regjuje s Anatolijom. Svaka batica mostarska rajska je b a a . Mostarski
most sa svoje dvije kule slian je svodu nebeskomu, po kojem zvjezdice
hodaju svojim putom. No ni svod se nebeski ne moe s njim usporediti,
jer i njegovu veliinu nadilazi veliina svedenoga mosta. I da pretrai sav
svijet, ne e nigdje nai takva ivota kao u Mostaru, u radionici sviju zna
nosti i umjetnosti. Iz Mostara nikoe veliki junaci i na mau i na peru,
i prije i sada. Preda mnom moraju da zaute papige indijske, jer ja
sam slavulj, koji opijeva Mostar."

Damija u Predhumu u Mostaru.

K a d a pogje mostom, z a u d i e se, kako se jako penje, u ste

penicama. No kada b u d e na visini, gdje je nekada kako vele
bilo Bramotno mjesto za zloince, z a a r a e te pogled uz rijeku i niz
nju, pa dolje kao u ponor. K o l i j i je sada zabranjeno ovuda prolaziti,
jer se pokazuju opasne pukotine u desnom istonom stupu. Promet
ide na dva nova eljezna mosta, od kojih jedan, most Franje Josipst,
spaja kolodvor s gradom.
Ceste su u gradu dobre, pa i iste, koliko to v e m o e da bude
uz onoliki jaki promet s tovarnom marvom. Cijeli karvani dolaze sa
sela i donose svakojakih stvari na prodaju, veliki oporovi ovaca i koza,
koje obino tjeraju e n e i uza to j o na preslicu predu. Osobite lje
pote osim uzrasta ne e na tim seljakinjama vidjeti. V e i n o m
su jako opaljene suncem, odjea im je esto prljava, no nijedna da
bi b i l a bez srebrena novca oko vrata i l i bez niza sa staklenim i jan-
tarovim zrnjem. I na glavi nose novce, vjeto o b j e e n e u kosu, koju
pletu u mnogo malih kurjuia. Odjea im je n e i s t a , jer u mnogim
gorskim krajevima nema vode, a gdje i m a vode, odma ta n e i s t o a
nestaje. Blagdanja i m je odjea svagda ista, a platno j e lijepo izve
zeno poznatim j u n o - s l a v e n s k i m uzorcima. N i enskinje nijesu ovdje
pokunjene i iz crnih i m oiju sijeva j u n j a k a vatra. Gradsko stanov
nitvo nosi narodnu nonju, u koliko se ne odijeva v e a l a franka.
Is t o u o - p r a v o sl av n i imadu obino crnogorsku kapu s crnim rubom, no
mjesto p o e t n o g a slova k n e e v a , kako je u Crnojgori obiaj, izvezena
je na crvenom poklopcu zlatna zvijezda. K r e p k i su to i stasiti ljudi,
puni samosvijesti. Nema kod njih p o d l o n o s t i ; vidi na njima, da su
vazda spremni za slobodu se boriti. Ovdje se jasno vidi, kako B U se
Bosanci i Hercegovci, makar da im je isti jezik i porijeklo, razvili
razliito. Hercegovce nikada ne m o g o e Osmanlije potpuno da pod
jarme, svaki se je pokuaj krvavo odbio. U z a to su p r o s t o d u n i i po
teni ; kao i svi brgjani nijesu do d u e ni oni osobito susretljivi spram
stranaca, no u svem pouzdani. U z sadanju su vladavinu p r i v i k l i , da
bome sporije nego svijet u Bosni.
Damija i m a u Mostaru trideset, med njima krasna K a r a g j o z - d a -
mija. V e i n o m su to sasvim pristale gragjevine, osobito su munare
tako lijepe, da se s njima slabo koje u Turskoj mogu da sravne.
Mora da i m se udi, kako su izidane iz velikih etvornih kamenova,
kako su divno izragjeni vrci od zidova na e n a r u , otkuda mujezin
okujie. U z e s m e po damijskim haremima, gdje pet puta dnevno uzi
maju abdest, stoje veinom krasni e m p r e s e v i , a groblja, koja su po sta
rom muhamedovskom obiaju odma uz damije, sva su u bujnom zele
nilu, kojemu rascvjetane granate pridodaju j o ivlju boju, tako da ta
m r t v a k a pokojita sasvim gube svoj mrani vid. U ope se oblast jako
brine za uzgajanje d r v e a i vrtarstvo, z a poboljavanje i poljepavanje.
Nekadanje gjubrite u Zahumju, kuda je sav grad bacao s m e e , pre
tvorila je oblast u krasan vrt, to srao ga spomenuli. Parcele, t o su
uz to nekadanje gjubrite, bile su donde puste i niko ih skoro nije
htio ni da kupuje, a danas su i na njima vlasnici stali saditi b a e .
Osobito je vrijedno spomenuti Stefanijinu aleju, to s kolodvora vodi
u polje kao strijela. Zasagjena je krasnim d r v e e m i divna za e t n j u ;
desno su i lijevo i t a v e u m e od smokava, bujna duhanska i kuku
ruzna polja, o k r u e n a zelenim dbunjern, a med njima svaki a s koja
mala gostionica, turska kava, gdje e u zelenilu divno da otpoine.

Karagjoz-damija u Mostaru.

Ovdje se posvakuda svjesno radi, a oni novi evropski gradski

krajevi, to nastaju na j u n o j strani, one mnoge nove gragjevine u
starom gradu dokazuju, da ima poduzetna duha i napretka. Zgrada
o k r u n e oblasti monumentalna je gragjevina, isto tako i nova vakufska
zgrada, izgragjena u m a u r i k o m slogu, magistratska zgrada s prosto
rijama kotarske oblasti i via d j e v o j a k a k o l a .
 V i a djevojaka kola u Mostaru u neku je r u k u e n s k a gimna*
zija, koja dobro slui v e radi djece onih mnogih inovnika, vojaka
i stranaca, ali je i d o m a a djeca marljivo polaze. V e o m a su omiljene
t r g o v a k a kola i narodna osnovna kola. U z a to ima j o i raznih
vjeroispovjednih osnovnih kola. Djeci, koja polazi srpsku i l i pravo
slavnu kolu, ne m o e se z a v i g j a t i ; moraju da se penju na strm brijeg,
koji v e u obino vrijeme napominje tegotni put u nebo, a po zimi
ili po oluji opasan je i za ivot. kola je ta blizu pravoslavne crkve,
te s v e e n s t v o ne pristaje, da se drugamo prenese, da je ne pusti s
vida i ispod nadzora. C r k v a svakako v e l i a n s t v e n o lei na toj visini,
s koje je dalek vidik po svem Mostaru. Izgragjenn je u velikim di
menzijama u vizantskom slogu. Nutrina joj je okrom ikonostasa pri
lino gola, ali se ipak uzvieno doimlje to prostranstvo s veliajnim
svodom na golemim kamenim stupovima i s cvijetnim i lovorovim gla
vicama, da e se razdragati svaki prijatelj umjetnosti. Mitropolit nas
d o e k a u crkvi s arhimandritom i s nekoliko s v e e n i k a , te nas upo
zori na sve, t o je znatnije. Mitropolit je bio rodom G r k i slabo je
znao hrvatski. Tako se je u srpskoj crkvi dogodio originalan sluaj,
da je duhovni pastir govorio turski s jednim gospodinom, koji nas je
pratio. S v e e n i c i m a nije valjda b a osobito rgjavo bilo za osmanlijske
vladavine, jer nose ponajvie osmanlijske dekoracije. Nego kod doma
e g a se svijeta vigja ovdje mnogo austrijskih redova, i nose ih s po
nosom.
Za d a n a n j e stanovnitvo mostarsko od 17.010 d u a (godine
1885. bilo ih je samo 12.700) arija je prilino tijesna. U onih pet
stotina d u a n a , to se redaju niz rijeku dolje do staroga mosta i na
stavljaju se a k i prijeko, prodaju tursku robu, te razne osobite mo
starske radnje; tako je na pr. ono obino glineno sugje lijepo i v r i
jedno ga je kupiti. U gdjekojem e d u a n u nai i koji nakit i l i dra
gocjenost iz starih vremena, no te su stvari v e i n o m v e pokupovali
stranci. Vrijedno je pohoditi ulicu, gdje su krojai, terzije. T u se zgo-
tavljaju krasne zlatom izvezene odjee za bogate Hercegovce. L a k o je
sve ovdje razmotriti, jer se kao u Italiji pred svijetom na ulici radi.
U ariji opet stoji na istini originalna kavana, koju su stranci na
zvali Cafe Luft". U malom paviljonu, otvorenu sa sviju straua, stoje
u okrug klupe, u strani k a v e - o d a k , i tu p e e kavedija upravo divnu
moku.
N a sjevernom i na j u n o m gradskom kraju nalaze se masivno
izgragjeni tabori, vojarne i barake. Svuda se je stalo saditi lijepe b a e
i d r v e e , no na junoj strani ne e pravo da uspijeva; tlo je suvie
kamenito, a u Mostaru je toplo i slabo pada kia. K o l i k o god sam
puta pohodio h e r c e g o v a k i glavni grad, a to je osim kratka boravka
jedared za osmanlijske vladavine bilo etiri puta, priinjalo mi se
j e svagda, da su drvca uz juni tabor sve krljavi ja, direktna pro
timba onomu bujnomu zelenilu na Neretvi i Radobolji.
B l i z u j u n o g a tabora, no v e u gradu, stoji erarska duhanska
tvornica. Vrijedno ju je pohoditi. Zaposleno je tu 800400 i veih i
manjih djevojica i sijaset m u k a r a c a . T u se iz slavnoga h e r c e g o v a
koga duhana izragjuju cigarete. Med m u k a r c i m a ima i h od svake

Kraj mosta u Mostaru.

vjere, med e n s k i n j a m a samo katolikinja i pravoslavnih, jer muhame-

d o v k e , koje se jave z a posao, dobivaju da rade kod k u e . Zasluga je
ak i za evropske prilike veoma pristojna; a one lijepe djevojake
spodobe, sve redom u slikovitoj narodnoj nonji, s fesom na glavi,
divno ti je za r a d o m pogledati. Nekoje nose oko fesa i oko vrata
novac, ak i dukate i stari osmanlijski zlatui n o v a c . Koje to ne Btnau,
nose na fesu i u kosi cvijee. Cvijee stoji i na svira stolovima, gdje
se radi. T o je takva golema razlika s radionicama u stranim tvorni
cama, da bi pomislio, kao da se ovdje radi za zabavu. T e su djevojke
spram tamonjih pojmova veoma visoko p l a e n e i esto izdravaju svoje
s i r o m a n e porodice. K a k o nam je ravnatelj kazivao, nema marljivijih
ni vjetijih radnika ni radnica, nego ta mlagjarija, te i h se prima, ko
liko ih se samo javi. Tvornica se neprestance p o v e a v a , jer se duhan
sve vie sadi i izvoz svejednako raste.
N a cesti u B l a
gaj, na polju Biu,
stoji i zemaljska v i -
narska i v o a r s k a
stanica. T o je ko
mad od 32 hektara,
zasagjen lozom i dr-
v e e m . U sredini je
lijepa k u a za mu
ljanje i k u a sa
inovnikim stano
vima. L o z a se do
bavlja samo iz kra
jeva, gdje nema ni
traga filokseri, te
se ovdje sadi n e t o
za prirod, a n e t o
za razdavanje vinogradarima. V i n o
gradarstvo je oko Mostara dosta
znatno i rod je upravo izvrstan, no
i sumnjive teine. Po onom, to smo
dobili da o k u a m o na vinogradarskoj
stanici, elimo samo, da se naskoro
svi goli obronci po Hercegovini, ba
rem svuda u mostarskom okoliu,
zasade tim lozama, to rode ovakvom kapljicom.
T u nablizu i m a v e na oko korist od stanice: podrumovi Kiste
J e l a i a . J e l a i je bogat vinogradar, koji svoje nasade sve rairuje.
Sina je poslao na vinogradarsku kolu u Klosterneuburg (Donja
Austrija), da se izui, te je onda po njegovim planovima nainio ve
like podrumove i stao racijonalno baratati vinom. P r a v i je uitak,
kada ugje u te visoke prostorije, gdje lee velike kace, i kada onda
p o g j e po podzemnim podrumovima, te samo da k u a i da se divi.
V i n o - crno i bijelo ve se razailje mnogo u strani svijet,
ule i u Braziliju, kako nam je J e l a i ponosito pripovijedao. Cijene
nijesu jeftine, no mostarsko se vino moe da takmi s najboljim vrstama
sviju evropskih vinskih krajeva. Stari J e l a i govori dobro talijanski,
njegov sin izvrsno njemaki, te se strancima m o e preporuiti, da
ovamo zagju.
6
Od mostarskih je hotela erarski hotel Na renta prvi, najbolji i
najvredniji preporuke. Sobe su lijepe, cijene su odregjene i nijesu pre
visoke, restauracijone, itae i kavanske prostorije kao u najfinijim
lokalima evropskih velikih gradova. U b a u je izgragjena veranda i

Mostarski kraj.

tu ti je divota na vee, kada stane a p a t svega toga stranoga drvea,

kada na tamnomodrom nebu zabija mjesec u svem sjaju i u blizini
zauje Neretvu, kako u m i . T a d a ne bi mislio, da si u Hercegovini,
to se je toliko vijek ova potpuno pravo nazivala divljom i krvavom.
Osim erarskoga hotela ima j o nekoliko domaih svratiSta, onda
turskih hanova i silesija malih krmi, gdje se toi pivo i vino, a dre
ih ponajvie ljudi iz monarkije. I Dalmatinaca ima mnogo med manjim
k r m a r i m a , kao to u ope dalmatinski elemenat igra veliku ulogu u
mostarskom ivotu. Talijanski se jezik uje dosta u razgovoru. Njemaki
se govori svagdje, i mnogi d o m a i svijet prilino dobro znade njemaki.
Ima ovdje velike volje za nauke, kao sto se to osobito vidi u valjanim
novim k o l a m a . U z a to i mali derani imadu tu slobodan pogled, pri-
rogjenu uljudnost i tako sigurno vladanje, da se djeca po drugim
zemljama nikako ne mogu s njima usporediti.
Okoli mostarski obiluje zanimljivim i z l e t i m a ; najvrednije je
preporuiti osobito lovcima Mostarsko blato, gdje se nalaze mnoge
m o v a r n e i vodene ptice. Nije pravo, da se b a zove blatom, jer makar
da se i ljeti donekle isui, opet je i n a e modro i bistro kao alpsko

Vinogradarska stanica kod Mostara.

jezero. V e l i k o je nekih trideset e t v o r n i h kilometara i stie se onamo

kolima za sat. N a kraju Stefanijine aleje odvaja se cesta k Mostar
skomu blatu i uspinje se visovima uz desni brijeg Neretve u velikim
zavojima na visinu. Desno je lijep izgled u dolinu Radobolje. Obronci
su kreviti, samo na jednom su mjestu vanredno bujno izrasli mladi
hrastovi i druga bjelogorica. Privatan je to posjed, te je ogragjen, da
ne dogju koze. Po njem se najbolje vidi, da se i na kru, osobito
gdje je zatien od bore, m o e s uspjehom saditi u m a , samo ako se
u v a od onih etvorononih d u m a n a svakoga mladoga drvceta. Cesta
s k r e e onda lijevo u dolinu i naskoro ti se otvara divan izgled na
Mostarsko blato. 8 istone mu je strane strma stijena, sa sjeverne
opet okomite brdine, koje se gole i nenastanjene r u e u jezero. N a
jugu se obala polako die do iroke u m o v i t e gorske kose Trtra.
Ovdje je divno zemljite s mnogim selima i gustim s t a n o v n i t v o m od
osam i po t i s u a d u a . Rodi ovdje ito, vino, duhan i svakojako voe.
U evatu je taj kraj istom od polovice prijanjega vijeka, a digao se
je po nastojanju valije p a e Kukavice, koji je otuda bio rodom. K a d a

Na Neretvi u Mostaru.

se Blato n e t o isui, zapaze se na najniem mjestu oni ponori, kojima

otjee voda u Jasenicu i Radobolju. Sijaset mjesta lei oko Blata, po
najvie s katolikim s t a n o v n i t v o m . Na junoj obali stoji do d u e j o
i sada slikovita r u e v i n a jedne damije, no to je u ovom kraju rijetka
pojava; stoje j o tri zida i munara, prepletena gustim brljanom, no
muhamedovaca je nestalo. K a u , da ih je j o u prolom vijeku bilo
mnogo, ali su od kuge izginuli. K o d sela Z v a t i a u blizini priaju
u okoliu bora je tako Bilna, kao to nije nigdje u svoj zemlji.
Narod to objanjuje, da je zato, to su ovdje jedared Turci poubijali
misijonare Isusovce. Selo Kraljevina, koje takodjer tu lei, k a u da
se zove po grobu nekoga kralja, to je pao u borbi protiv T u r a k a i
ovdje je zakopan, i l i po Kraljeviu Marku, kojemu je sultan Blatnu
upu darovao. Svuda se p r e p l i u pria i pjesma sa zbiljom, a pria
se u tom kraju vazda podraje onim mnogim grobovima 8 monolitima,
to se na mnogim mjestima nalaze.
 Blagaj i vrelo Bune.

D a b u d e u glavnom gradu h e r c e g o v a k o m , pa da ne vidi B l a

gaja ni vrela Bune, bila bi sramota, ako i m a i najmanje osjeaja za
prirodne krasote, po gotovo, gdje se tu s njima spaja istorijski interes.
Blagaj je nekada bio glavnim mjestom u zemlji, dok se je j o zvala
Humom i Zahumljem, a vladar je stolovao na Stjepanogradu. kojemu
se j o i danas uzdiu goleme ponosite r u e v i n e na visokoj goloj sti
jeni, posljednjem ogranku P o d v e l e a . Onda je, k a e narodna pjesma u
Hercegovini, Mostar bio e h e r , Blagaj v a r o , a sada je naopako: Blagaj
seher, Mostar v a r o . Blagaj je danas malo mjestance, no okoli mu
je zanimljiv, jer i m a ovdje da vidi, to u takvoj veliajnosti m o d a
nigdje vie u E v r o p i ne e nai, i to bi, d a j e u v a j c a r s k o j , svake
godine domamilo t i s u e i tisue stranaca, vrelo Bune.
Uzmemo jedan od onih izvrsnih mostarskih fijakera, kojima e
jeftino i brzo da se o d v e z e , pa tjeraj iz grada ukraj j u n o g a tabora,
velikom ravninom izmed brda i Neretve. Prolazi se erarska vinarska
i v o a r s k a stanica i podrumovi Riste J e l a i a , to smo ih spomenuli,
i onda pravcem u nekakav kut, gdje misli da od brda ne e nikuda
moi dalje. Kraj je po obroncima s lijeve strane dobro obragjen, svuda
se vide loze i prijazne kue u zelenilu. Desno od n a e g a puta je
kamen, kao staro rijeno korito. Jedino bodljike i alfija izbijaju med

Vinjeta na elu stranico: Hvatanjo pastrma rukom, na B u n i kod Blagaja.

kamenovima, da se tom oskudnom hranom ne mogu da nahrane ni
ovee. Od prilike za sat zapazimo razbacane k u e blagajske i uvezemo
se u tako zvanu ariju, gdje ima neko po tuceta d u a n i a i nekoliko
boljih d u a n a . T o je manji dio nekadanje h e r c e g o v a k e prijestonice,
a dalje i m a j o nova k a t o l i k a c r k v a i nova damija. S onu stranu

Vrelo Bune.

Bune lei drugi dio mjesta i idu onamo dva stara kamenita mosta.
Od jednoga su ostali samo zidani stupovi, te je na njima nainjen
drveni most. Drugi je most na svodove dobro uzdrati, te njime ide
promet preko Dobrice u Bilee. Prelazi Bunu u pet l u k o v a i na njem
je ovaj turski napis:
 Jedini Boe, ti nijesi nastao, ne e ni nestati. Od tebe je svaka
p o m o i u tebi je svaka nada! Ovaj je most obnovila Belfa Kadina,
i A l i bega Veljagia. B o g joj oprostio grijehe i obdario je svojom mi-
lou. Izgragjen godine 1265. (1849.) Ovaj sam most obnovila za uspo
menu, da se moli molitva za mene i za moje roditelje. K o se z a mo
jega sina Aliju pomoli Bogu, pomolio se je i za moju duu.*
Naelnik blagajski, sasvim poevropljen muhamedovae, kojega
sam dobro poznavao j o iz prijanjih godina, d o e k a posljednji put
n a e d r u t v o ^pred nekim srpskim d u a n o m , gdje su nam kola imala
stati, te nam se odma ponudi, da nas isprati k vrelu. Od glavne
ceste, to ide dalje u Nevesinje, odvaja se malen puteljak za p j e a k e ,
te se vijuga med visokom stijenom, na kojoj lei Stjepanograd, i med
Bunom. Put nije nikako dotjeran, no n i t a ni tegotau, a obrubljen je

Tekija na bunskom vrelu.

bujnim dbunjem granata i m r i k e . Z a nekih pet a s a k a s v r a v a se

put pod stijenama, to Be strahovito penju i p r e v j e a v a j u jedna nad
drugu. T u i m a u rpi nekoliko zgrada i r u e v i n a , a nad njih se nad
v i l a unaprijed golema stijena, s koje se sputaju sige u f a n t a s t i n i m
spodobama. Ponajprije ulazi u malu damiju, koju je razorila stijena,
to Be otkinula. A l i p a a R i z v a n b e g o v i , moni vezir h e r c e g o v a k i ,
digao je tu damiju u e t r d e s e t i m godinama n a e g a vijeka. Njegovo
je djelo poniteno, kao to je i njega sultan p o n i t i o ! Onda prolazi
vrata, na koja m o r a lupati, da ti h o d a otvori, te izlazi na verandu.
Otuda je a r o b a n vidik. P o g l e d ti ide u odaju, ogragjenu okomitim
stijenama, u peinu, B V U i s k i e n u stalaktitima, a iz te peine navire
j a k o m strujom Buna, pouornica, o kojoj se misli, da izvire na G a c k o m
polju. Pripovijedaju, da je jedared neki oban bacio t a p u Zalomsku
rijeku, a njegov otac, v o d e n i a r u Blagaju, n a a o sutradan taj t a p
u Buni. Otac i sin smisle sada, da se okoriste t i m o t k r i e m . o b a n
stade dnevice klati po ovcu i bacati je u Zalomsku, a otac bi ovcu
u Buni uhvatio. A g i , ije su ovce bile, bude z a u d n o , t a toliko ne
staju ; no oban je govorio, da ima mnogo kurjakova i da su oni
ovce izjeli. Napokon uzme aga sumnjati, te dade pripaziti na o b a n a
i jednoga ga dana zateku, gdje baca ovcu u rijeku. Sutradan ne
uhvati v o d e n i a r u Buni ovcu, v e obezglavljeno tijelo svojega sina.
Iste se takve p r i e pripovijedaju i o mnogim drugim h e r c e g o v a k i m
ponornicama. esto se je i nastojalo, da se iznagje savez med tim
podzemnim vodama, a l i se nije ni do kakvoga rezultata dolo. K o

Sanduci u turbetu.

tarski m i je predstojnik mostarski pripovijedao, da kane a m c e m kre

nuti u bunsku p e i n u , j e r je upravo voda bila nekako niska. t a je
s t i m docnije bilo, nijesam doznao. Plivajui ne m o e se onamo otii,
jer je voda hladna kao led, pa se t u ne da n i kupati.
V o d a j e u B u n i jasnomodra i tako bistra, da se vidi svaki k a -
m e a k na dnu i svaku pastrmu, t o se tamo p r a a k a . T i m je veliaj-
niji kontrast s onim mrtvim stijenama, gdje u rupama gnijezde t i s u e
i t i s u e lastavica i golubova, te neprestance ulijetaju i izlijetaju. S a
svim u kutu te gudure i m a turbe i uz njega turska k u a , gdje ivi
hoda, t o u v a turbe. U turbetu su sanduci nekoga muhamedovskoga
sveca i njegova sluge. Obadva su sanduka pokrivena prostim ilimo-
vima. U z sanduke se svako v e e ostavlja v r s vodom i o t i r a , te
vele, da je svagda iz jutra otira vlaan, jer svetac uzima abdest, kako
je to zakon. Ne diramo, t a ko vjeruje, ali taj je svetac morao biti ne
kuda osobit, jer mu o duvaru visi buzdovan, a p r i a se, da je smakao
mnogo k r a n a . Ima tu i krinjica, u koju se kupe novci za u z d r a -

Stjepanograd.

vanje groba i l i pravije njegova u v a r a , koji se tek bio oenio, pa e

svako drage volje dati koju paru. T i m ragje, ako si, kao mi tamo,
onako teferiio na verandi uz pilju, i med nama n a dosjetljivi na
elnik blagnjski, s kojim sam v e prije devet godina jedared izjeo
janje. B i o je sada i tako ljubazan te mi je odveo enu, da vidi harem
njegova brata, trgovca, bogate k u e .
Mi smo dotle priekali u Blagaju u jednom srpskom d u a n u i
onamo naruili crne kave. U kutu je na zemlji l e a l a duandijina
baka, starica preko sto godina, koja se po vas dan ovdje bavi, jer
tu i m a svagda i da gleda i da slua. Trgovac je sluio nekada u bo
sanskom bataljonu, dvije je godine proivio u B e u i prilino je nauio
n j e m a k i . 0 B e u nije mogao da se n a p r i a i kada ga je zapitao na
elnik, kolik je za pravo B e , izvue on iz e k m e e t a plan, razastro
ga kao ponjavu i rekne ponosito: Be je kao pola Hercegovine!"
Tegotno je uspinjanje na Stjepanograd. Mora da se na visinu
v e r e po kozijim stopama, po kru, t o ti se ispod nogu odmie. P r v i
put sam se onamo uspinjao pod zrakama afrikoga sunca, u egi od
skoro 50 stupnjeva C . Bilo je to godine 1885., kada sam ovamo krenuo
8 dr. Makaneem, izdavateljem B o s a n s k e P o t e " , koji je docnije umro
u Didi, i s policajskim komisarom Manigodiem. Sada, u septembru,
bilo je vrijeme z a penjanje mnogo zgodnije. Gradske su se r u e v i n e
dobro u u v a l e i veoma su prostrane. N a nekojim kamenovima u v i
sini imaju napisi starom b o s a n i c o m . Jedan od tih napisa, kako g a j e
p r o i t a o nekadanji pravoslavni mitropolita sarajevski Sava K o s a n o v i ,
kazuje, da je ovdje robovao vojvoda zahumski Stjepan Kosaca. Opsjeo
ga je tu njegov sin. K o s a c a je tomu sinu preoteo bio mladu, a sin
onda p r e a o na islam i d o ao s osmanlijskom vojskom, da udari na
oca. Stjepan je K o s a c a bio v a z a l kralja bosanskoga Tome Ostojia,
no oteo se njemu i stavio se pod vrhovnu vlast n j e m a k o g a cara
(godine 1440.) Z a to dobije n j e m a k i h e r c e k i naslov i zemlja mu se
otada prozove Hercegovinom. K r a l j bosanski ne htjede da priznade tih
novih prilika, nego sazove godine 1446. sabor u Konjic. Tamo skinu
hercega Stjepana sa asti, dokle god ga kralj ra ki i bosanski u asti
iznova ne potvrdi, a i z a i t u od njega prisegu vjernosti. Sabor stvori
stroge z a k l j u k e protiv b o g u m i l a ; nastade novo krvavo proganjanje i
herceg Stjepan, i sam bogumil, primi pod svoju zatitu 40.000 bosan
skih iseljenika. U tvrdom gradu njegovu nije ga bila ni briga za sa
borske z a k l j u k e , sve dok ae vlastiti sin ne pobuni protiv njega. K a o
sinov zarobljenik umre on godine 1466. Iza smrti njegove padne zemlja
u osmanlijske ruke i ostade tako sve do godine 1878. Plodna polja
opustjee, narod bude ugnjeten, dok se napokon ne u z m o e dalje, te
se godine 1875. i kod Blagaja j a v i u s t a k a eta. Godinu dana za tim
prodru Crnogorci k r s t a r e i sve dovde i na Stjepanogradu i m s t a d o e
planinski topovi. No bili su Crnogorci preslabi, da bi smjeli udarati
na Mostar, te m o r a d o e praznih aka da se vrate.
Si
 - m -
Tiho je i pusto danas u nekadanjem sjajnom g r a d u ; samo koze
znalino promatraju strance, to se usugjuju buniti i h u njihovoj sa
moi, a po z r a k u krui pet golemih orluina, kojima su gnijezda tamo
negdje u nedostupnim rasjelinama nad hunskom piljom. U ruevini

Kavedija u Blagaju.

ima hlada pod golemim d u d o m ; zemlja je pokrivena brdskim cvijeem

i originalnim nalinim na kukuruz stabljikama biljke arum maculatum.
K a d a se pribliismo s u n a n o m u mjestancu uz dvije ogromne atrnje,
to su se u u v a l e sve do danas, z a s i k e golema zmija i opet se sa-
krije u r u e v i n a m a . 8 g r a a ti pada pogled na dva kulturna djela nd-
voga v r e m e n a : na jednoj strani na eljeznicu u Metkovi, a na drugoj
na krasnu cestu u Nevesinje.
Silazak sa Stjepanograda slabo je bio prijatan, prilino su nam
bile isjeene cipele, kada stigosmo na ravnicu. U Blagaju nas upozore
j o na novu pivaru, a onda tjeraj natrag u Mostar. Iz neke srpske k r m e
uju se otegnuti melanholini zvui sa gusala. Pjeva guslar pjesmu
o Kraljeviu M a r k u :
V i n o piju do dva pobratima
U Prilipu na bijeloj kuli.
Jedno jeste Kraljeviu Marko,
A drugo je Relja Bonjanine.
T u sjedoe piti vino hladno,
Dok im vino ne razgrija lica.

J a ti imam u planini vilu,

B'jelu vilu, moju posestrimu.
Dala mi je dva sokola siva,
Dala mi je dva hitra zagara
1 amanet od suhoga zlata.
Odro sam toliko megdana,
Koliko je u godini dana.
V i l a mi je milija od majke!
Ve ako e da me slua, Reljo,
T i e b'jelu vilu predobiti.
Uhvati je za bijele ruke
I vodi je visokom planinom
1
Do Pazara, b jele kule tvoje.
Tamo e se obvjenati s njome
I j o boljim postati junakom.
Sve d o c n i ; guslar j o nije dovrio pjesmu, ali mi k r e e m o dalje,
da se j o u hotelu Narenti oprostimo za sada sa znancima, j e r sutra
e m o na crnogorsku granicu. Z a sada nam je to posljednja no u Mo
staru, ali nije posljednja na krvavom tlu lijepe Hercegovine.
 U z crnogorsku granicu.

Rano se iz jutra rastadosmo s Mostarom, da krenemo uz crno

gorsku granicu, tako zvanim kordunom. Cesta ide na Blagaj, onda
uz Stjepanograd pa strmo uzbrdice. Opet se tu m o r a da divi bo-
s a n s k o - h e r c e g o v a k o j gragjevnoj upravi, jer z a Osmanlija je tu bio
vratolomni j a h a i put u ovu divlju goru. Sigjemo B kola i popjea-
imo malo, da po toj s t r a n o j egi ne umaramo suvie konje. a s o m
nas oblije znoj, no penje se u vis i zadune hladoviti vjetri s Pod-
velea, to nam ostaje s lijeve strane. Iza uspona od po sata zapoinju
serpentine, s jedne strane sa kamenim stupovima, da se niko ne stro
vali. Rastajemo se za sada s posljednjom s t r a n a k o m naseobinom; ma
sivna je to k u i c a s n a p i s o m : W e g e i n r i i u m e r cestar." Onda dalje
divnim krajem, to se je i pravo nazivao leglom svima uzbunama.
Skoro svaki ustanak protiv Osmanlija zapoinjao je iz Nevesinja;
ustanak godine 1875. tu je nastao, kada se je stao utjerivati porez,
te je tako istorijska injenica, da se je u Nevesinju zarodio i srbi
janski i ruski rat s T u r c i m a , te da su svi nemiri na B a l k a n u potjecali
iz ovoga k o m a d i a Hercegovine" . . . .
Kraj, to ga prolazimo, k r e v i t je, no pokriven gustom ikarom.
Pogdjegdje stoje visoki hrastovi, niski jasenovi i veoma mnogo div
ljih k r u a k a . Rascvjetane alpske biline u veoma prijatnim bojama raz-

V i n j e t a n a e l u s t r a n i c e : v o j n i k a p o t a na g r a n i c i .
blauju ti oi. No kuda ti god pogled dopire, nigdje ljudskoga naselja,
nigdje stoke na pai. Kao da je izumrla ta daleka ravnina, kuda smo
se popeli i kojom emo jo sate i sate da se vozimo, dok se cesta
opet ne stane sputati. Hladovit vjetri duva ravninom; na jugoistoku
zatvaraju obzorje crnogorske brdine, nad kojima Durmitor ponosito
izdie svoju snjenu glavicu. I mi smo ve na visini od 3500 stopa,
ali kako veliajno i prkosito gledaju te tvrde stijene ovamo na nas
prijeko i dolje! Iza vonje od tri sata opazimo napokon u strani sa
motnu kulu, izgragjenu od kamena i okruenu zidom, kako su ve
ovuda dizali kule begovi i age, da se obrane od hajduka i nepokornih
kmetova. U svim se narodnim pjesmama u Hercegovini pjeva o bijeloj
kuli" ovoga ili onoga age, no ko bi tu pomiljao na kakav dvor ili
ikakvu zgradu s osobitom udobnou, ljuto bi se prevario. Jedna odaja
dolje, jedna ili dvije u prvom katu, to ti je sve u tim plemikim sije
lima. Divlja je bila zemlja, pa i iteljstvo po njoj i stanovi njegovi,
udeeni samo za obranu na ivot i smrt.
andarska se vojarna javi u toj pustoi; patrola izigje na put
i s njom emo skupa do Jovanovia hana, jedinoga mjesta na putu u
Nevesinje, gdje ima vode. Nekoliko koliba ima jo u blizini. Velika je
oskudica vode. atrnje i vrela skoro su se presuila, no opet vidjesmo,
gdje se vuku eljezne cijevi za novi vodovod u Nevesinje. U hanu
stanemo, a konji se nahrane i za nudu napoje. I mi sjednemo, pa
potroimo, ta smo iz Mostara ponijeli, i ispijemo nekoliko aa mr
koga neretvanskoga vina. Tako lijepo i spokojno sjedi u toj uvali, a
jo pred nekoliko godina nosio si ovuda glavu u torbi. Pota se je
tada vozila B dvostrukom vojnikom pratnjom, a isto tako i ukraj cr
nogorske granice.
Iza poinka od po sata krenemo dalje. Cesta se najprije uspinje
a onda se u dugim serpentinama sputa. Na sjedlu Graboku (1109
metara) iznenada se izmjenjuje sva slika. Pred oima nam puca pro
strana ravnica, obasjana suncem. U sredini tvrgje i utvrde, vidne u
daljinu. Zar to da je ono nekadanje zloglasno N e v e s i n j e ? Bujne
livade, po kojima pase stoka, izmjenjuju se s pokoenim poljima; kraj
te se tako spokojno doimlje kao kakvo njemako selo u sumrak.
Samo utvrde na humku uz ulaz u mjesto navru neto na ratoborniju
sliku. Glavna ulica, koja je godine 1888. jo prilino bila zaputena,
ima danas mnogo novih zgrada; mjesto nekadanje gostionice Silber-
eternove, koja te je sjeala galikih seoskih stanova, ima veliki sa
svim evropski hotel Bili" a lijepim restauracijonim prostorijama. Uz
malu ruevnu damiju izgragjena je nova damija; druga jedna da
mija stoji neto postrance od glavne ulice i priinja ae kao kakva
osvojena utvrda. Z a vjeiske potrebe ima u Trebinju jo i pravoslavna
crkva. Najzanimljiviji je obranbeni tabor na drugom kraju Nevesinja,
na putu u Gacko. V i s o k z i d s kulama u o k o v i m a i s p u k a r n i c a m a
okruuje vojarne, uredske zgrade, potu, staje, atrnje i nekoje krljave
nasade. Ovdje se vidi, da se dugo nije vjerovalo miru, no danas je
tu sve mirno i spokojno.

Povratak B pazara.

Sutradan iz jutra ostavimo Nevesinje, gdje n e m a ni rad e g a

dulje da ostaje, pa e m o da se odvezemo na Gacko polje. Pred e s t
godina p r o a o sam p o t o m istim tim p u t o m ; imali smo tada pred so
bom kao koijaa vojnikoga konduktera, o b o r u a n a revolverom, uz
njega vojnika s p u k o m repertirkom, a ostrag na kolima j o jednoga
p j e a k a s nabitom p u k o m u ruci. T o je bila tadanja opreznost uz
crnogorsku g r a n i c u ; danas je ovuda etnja, sigurnija nego l i u neko
j i m berlinskim krajevima. K r a s n a cesta ide isprvice ravnim poljem,
gdje j o cvate u strnjici razli ak. Mnogi bogumilski steci lee uz put.
Za po sata dogjosmo u pravi gorski kraj. Lijevo je goli kr, po kojem
jedva cla i r a z a z n a j e ovije i kozije oporove i njihove pastire, odjevene
u bijela i siva odijela. Pogdjekada se javlja krljavo ikarje. Cesta
ide svejednako uz rijeku Zalomsku, to t e e s desne strane. Zalomska
ima duboko kameno korito, ali u taj mah ni kapi vode. S one strane
rijeke, kuda ide stari j a h a i put u Gacko, umoviti su visovi s gustom
bjelogoricom. I s ove strane, gdje je cesta, nestaje naskoro u niim
krajevima gola stijena, oplazovi su zeleni i e s t o se vigjaju male u
mice hrastove, jasenove, brestove i od divljih k r u a k a . Sate i sate
nema selu ni traga, samo gdjekada vigja na visovima po koju k u u
i katkada se pomoli izmed stijena ovjek. Samo cestari u narodnoj
nonji, sa zemaljskim grbom na fesu, pozdravljaju uljudno, kada kola
prolaze. A vozi se ovom divnom cestom tako lijepo, kao da ni nijesi
u Hercegovini, nego u Lombardiji. e s t o se od ceste odvajaju putovi;
na putokazu stoji n j e m a k i napisano: u vojarnu, pa kada p o g l e d a
onamo, vidjee na kojoj gorskoj glavici i l i visoravni masivnu zgradu
s dvjema niskim kulama na suprotnim stranama, da serazvigjuje kraj.
T i h vojarni, utvrda i s t r a a r n i c a ima sijaset uza svu g r a n i c u ; med samim
Bileeem i Trebinjem ima ih sedamnaest. Danas su slabo zaposjednute,
jer davno v e nema tu nikakove opasnosti. Provale iz Crnegore ne
treba se vie za mirna vremena bojati, no da se zgodi rat, dobro je,
to se je povukao taj obru od utvrda. Sve su s t r a a r n i c e megju so
bom i s veim vojnikim stanicama spojene telefonom.
K a d a smo bili kod F o j n i k e uprije, o v e e g a mjesta na cesti i
kraj F o j n i k e rijeke, u kojoj je barem vode bilo, udari kia. Po onoj
sparini i oskudici vode posvakuda bila je ta kia sasvim prijatna. V e
pred Pojnicom kraj je naseljeniji. Vigjaju se seoca s crkvama, a ori-
j e t k a su polja briljivo obragjena. Kraj te se doimlje kao da je t a
jerska, samo crnogorske gorske glavice, to se ispinju jedna nad drugu,
p r e v r a a j u tu umiljatu sliku u u z v i e n u v e l i a n s t v e n u pojavu. Fojnica
je d u g a k a ulica a nekoliko d u a n i a ; na kraju ima opet vojarna,
a u njoj i pota. P o t a r nam se nije mogao da napripovijeda, k a k v a
je tu dosada, kada se gdjekada zimi pretrgne svaki promet, kada za
padne snijeg kao ovjek, a vuci u oporovima zaurlaju oko kua. No
ljeti, k a e , sasvim je prijatno ovdje ivjeti. K a k o je taman bila ne
djelja, eto zgode, da sve iteljstvo razmotrimo u blagdanjoj odjei.
Osobito se je e n s k a d i j a tiskala oko nas, valjda radi moje ene, pa
Nevesinje i Nevesinjsko polje.
za nama nagrnula i u d u a n , gdje smo pili kavu, i stala zapitkivati o
svem i s v a e m . Nonja i m je puna zlatnih vezova, a med novcima i
nakitima e n s k i m a nalazili smo dosta vrijednih stvari. Osobito se za-
paaju kod starijih enskinja oni iroki pasovi, to se i n a e vigjaju
obino u Crnojgori, a okieni su ahatskim p l o a m a , te s ogromnim
srebrenim k o p a m a . T a k a v je pas esto t e a k i funtu. Ahat je taj za
u d o v e i m dijelom iz Obersteina na Rajni, iz o l d e n b u r k i h enklava,
to lee u Nasavskoj.
I oko Fojnice ima po svem kraju mnogo starih grobnih spome

nika. Uz Hercegovo vrelo, jako i nepresanjivo vrelo na lijevoj obali

F o j n i k e rijeke kod mosta u Slivlju, kojim ide cesta, stoji tako zvana
hercegova stolica, slina onoj vojvodskoj stolici u K o r u k o j , na kojoj
su sjedjeli vojvode, kada im se je metanisalo i l i kada su sudili. Kamena
stolica u Slivlju visoka je i iroka 90 cm. Sjedalo je visoko samo 40
em., naslon zavija u luk i visok je 50 cm. T a m o n j i svijet pria, da
je herceg Stjepan esto sjedio na toj stolici, bez sumnje veoma staroj
i sasvim izglagjenoj, koliko se je na njoj sjedjelo. No ini se, da je
samo sluila ljudima, da otpoinu uz vrelo, jer joj je sjedalo tako
nisko. Ovakih kamenih stolica ima i n a e , kako u G l a s n i k u " saopuje
rudarski Batnik V . Radimskv, u Hercegovini na vie mjesta. Tako ima
kod Kosova na mostarskom Biu stolica, isklesana iz vapnjenaka, i
pria se, da je na njoj herceg Stjepan V u k i (14351466) esto sjedio
i sudio. T a je stolica mnogo veih dimenzija nego ona prva, a ima na
njoj i napis u b o s a n i c i : Si kamin varda, ili je bio, ili je sade, ili
ne(e) b(i)ti." Sada je ta stolica u zemaljskom muzeju u Sarajevu.
U Kljuu, znamenitoj u istoriji ruevini na c r n i k o m polju, j u n o
od Gackoga, ima prosta kamena stolica. Zovu je stolica kralja San-
dalja", te priaju, da je na njoj za svojega boravka u Kljuu sjedio
i sudio vojvoda Sandalj H r a n i ( f 1435.), koji je postigao bio skoro
kraljevsku vlast. U z i s t o n o - p r a v o s l a v n u crkvu u Osaniu kod Stoca
stoje dvije takve veoma velike kamene stolice, isklesane iz stijene.
Na veoj stolici ima na naslonu napis u bosanici i tu se spominje
porodica Miloradovia, koja je, kako se k a e , sagradila crkvu u Osa
niu. I u Bosni ima tih stolica, jer kod r u e v i n e Vratara, u epskoj
opini a r o g a t i k o m kotaru, stoje, kako pie dr. M . Hoernes, na naj
viem mjestu brijega dvije stolice, isklesane iz stijene.
A sada da se opet vratimo k n a e m u putovanju. Kia je dotle
p r e l a i po divnom vremenu krenusmo dalje. Ulazimo u podruje rijeke
Muice, to protjee visokom ravninom G a c k i m poljem. Gacko je
polje dugo petnaest i iroko pet kilometara, a svuda ga u okolo okru
uju visoka stjenovita brda, slabo zarasla u m a m a . Lijepo je obra-
gjeno, ali j o vie ima p a n j a k a . Svuda se vide oporovi konja, go
veda i ovaca, a uvaju i h obino djeca i veliki psi kurjaari. G a c k o
polje, l'jepo ti si, kad u tebi glada nema", pjeva Maurani u Smrti
S m a i l age engijia". Taj kraj u visini od t i s u u metara kao da i
e s t o obistinjuje M a u r a n i e v e rijei, jer u jednoj h e r c e g o v a k o j na
rodnoj pjesmi ne e djevojka iz K o l a i n a da se uda u Gacko, te v e l i :
Ja sam ula, gdje govore ljudi .
0 gatakom polju irokome.
Oko njeg su velike planine:
Jedno Ravno, a drugo emerno,
A tree je Golija planina.
Tamo snijeg nigda ne prestaje,
Ve sve lei jedan na drugome.
Toga svata evo, mati, ne u.
Odbija ona onda j o jednoga iz Nevesinja i polazi istom za tre
e g a u blaeni Mostar, gdje se sve zeleni.
N a Gackom polju znade snijeg gdjekada da stane padati ve u
oktobru, a zima godine 1894./5. ne e se skoro zaboraviti; k a u , da
se je v e dogagjalo te je snijeg leao i sedam mjeseci. No to su
Ipak rjegji sluajevi, doim je n e s t a i c a ovdje v e ei gost. Z a to
su iz Gackoga i nastale one kotarske p r i p o m o n e zaklade, to ih je
zemaljska vlada osnovala. 0 njihovoj velikoj koristi m i smo v e ra
nije i opirno govorili. No o svim tim mnogobrojnim rpama velikih
sredovjenih grobnih spomenika na polju g a t a k o m i nevesinjskom,
na planinama Morinama i Batjevici, p r i a narod, kako su tu poginuli
u zimi i snijegu itavi karvani i l i svatovi. Potresnu takvu p r i u nala
zimo u S v a t o v s k o m groblju u Morinama" u zbirci Ko3te Hormanna
N a r o d n e pjesme muhamedovaca u Bosni i Hercegovini".
Gacko ti se na prvi pogled priinja prostranim gradom, no samo
u rpi jedva ima t i s u u d u a . U svem polju ima naravski mnogo ra
sutih mjesta i pojedinih kua, te je polje sila n a p u e n i j e . Stare pri
lino visoke kamene k u e nijesu nikako prijatna vida. V e i n o m imadu
dva kata, a prizemlje je kao pilja izdubeno u stijeni, te slui kao
staja. Ima slamnih, drvenih i kamenih k r o v o v a ; na kamenim su kro
vovima zabati n a z u p a n i , a na drvene je krovove navaljeno kamenje,
kao i u Alpima. U srednjem je vijeku bila ovdje naseobina, koju spo
minju listine, da je posjed humskih vojvoda i bosanskih kraljeva. I
danas se ta naseobina vidi na onom prostranom grobitu na poloitoj
livadi spram rijeke, gdje se nalazi preko 200 prosto izragjenih grobnih
ploa. Gacko se sada opet nazivlje poluzaboravljenim g r k i m imenom
Metohija". T a k o se je neko vrijeme zvalo i za Osmanlija, a danas
pie na ulazu u Gacko na velikoj tabli to ime, no nikako ne e to
ime da se uvrjei. N a n a j v i e m visu gradskom, kuda se penje pra
vom kaldrmom po kamenini d o m b a m a , stoji golema osmanlijska vo
jarna. Danas je z a p u t e n a i n i e m u ne slui, jer je vojniki tabor po
sata vonje odavde, u Avtovcu. N a vrletnim visinama vide se j o i
danas a n i n e iz onih nedavnih vremena, kada su ovdje i t a v e divi
zije osmanlijske stajale u boju protiv Crne gore, a Gacko polje bilo
puno i z n a k a e n i h r t a v a toga varvarskoga vojevanja.
Novo je doba veoma izmijenilo Gacko. Odma kako u g j e u Gacko,
ima sasvim uz cestu moderno izgragjena kotarska bolnica, onda razne
privatne zgrade, lijepa kuica ininira Giorginija i moderni zemaljski
hotel Metohija". Zemaljska je vlada digla tu zgradu, da evropski
putnici nagju prikladna z a k l o n i t a u ovom krajn, gdje prije nijesi
imao kuda da se skloni i gdje su a k i turski hanovi bili veoma
rijetki. U hotelu je takogjer p o t a r s k i i brzojavni ured. Sobe su stra
n a k e lijepo uregjene, restauracijone prostorije pristale, a uz hotel su
i prostrane staje. U jednoj je sobi k a s i n a " , gdje se inovnici, stranci
na prolasku, asnici i drugi prijateljski sastaju. T u smo s ljubaznom
gospodom proivjeli veoma prijatnih a s o v a .
 Razgledamo veoma lijepu zgradu kotarake oblasti i uza nju ve
liku nastojavanu b a u , veliku rijetkost u ovom kraju, onda poljopri
vrednu stanicu, koja je uregjena kao i svi drugi zemaljski uzorni za
vodi, to smo ih v e opisali. Upravo su bili prispjeli iz L i p s k o g a Sak-
kovi plugovi, s kojima se je poduzimalo pokusno oranje, 'da se svijet
navikne na nabavljanje takvih plugova i na uredno gospodarstvo.
T a k v a zorna obuka svagda veoma k o r i s t i ; wippthalski bikovi, to su
dovezeni, danas su tamo na najboljem glasu i sve se vie itu, te
tako d o m a a govegja pasmina znatno s k a e u cijeni. Od imunijih go
spodara ule su se ovdje a k i ovakve u d n o v a t e r i j e i : D r a g e se
volje obvezujemo, da n a e d o m a e volove ne e m o godinu dana pu
t a t i na pau, samo morate nam to zapovjediti!" Kada i m s e j e reklo,
da se u takvim stvarima ne zapovijeda, nego da mora svaki da gleda
za svojom koriu, zaklimaju oni glavama. t a je dobro, mora se za
povjediti, jer drugaije se ovjek ipak prevari." Nagragjivanje konja i go
veda, t o se nekoliko puta u godini obdraje, p o u a v a j u megjutim svijet
dobro, pa oni crnogorski sokolovi", to dolaze u Gacko, imadu da se
u d e i dive, koliko dobra moe narodu da uini brina vladavina, pa
makar bila i v a p s k a " . Nova lijepa osnovna kola pomoi e i dalje, da
se sjeme napretka zasije u d u a m a mlagjega n a r a t a j a , te z a desetak
dvadesetak godina ne e niko ni vjerovati, da je to polje oroeno
krvlju i da je ovo bio od najzaputenijih krajeva z a osmanlijske vla
davine
Gacko e se polje obogatiti novim kulturnim djelom. Ljeti je
ovdje prevelika sua, a u proljeu poplave. Otuda onako raznolike
ljetine i poesto oskudica. T a e se nevolja ukloniti orijuskom usta
vom, kakve nema u E v r o p i . Jedino u Belgiji u V e r v i e r s u kau da ima
slina ustava, kojom se tvornice opskrbljuju vodom. Muica rijeka, sto
G a c k o polje a s o r o a v a a s opustouje, te onda nestaje u ponoru,
u k r o t i e se i m o r a e da slui na korist, kako j u gragjevna umjetnost
namjesti. Po nalogu ministra financija K a l l a v a izradio je gragjevni sa
vjetnik Passini plan z a o p s e a n sistem dolinskih ustava i dovodnih
kanala, te se v e nekoliko godina radi na tom u d e s n o m poslu, a E v
ropa ni ne sluti, kakvo se to kulturno djelo u Herceg-Bosni nie uz
sve dosadanje uspjehe.
V o d a rijeke Muice, koja izvire visoko tamo kod g r a n i k o g a
mjesta e m e r n o g a , sasvim na crnogorskoj megji, u h v a t i e s e ; na tako
zvanim Klinama, dva sata sjeverno od Gackoga, dii e se ciklopski
zid kao dolinska ustava i tako se stvoriti umjetno jezero, iz kojega
se m o e p u t a t i vodu po volji. Zidovi imadu 11.000 kubinih metara,
a izvagjaju se puzzolanakim cementom, koji se iz Napulja dovozi lagjom
u Dubrovnik, odande kolima do Gackoga, a od Gackoga na konjima
do K l i n a . Umjetno e jezero obimati 26 hektara, a u basen e moi
da stanu 2 milijuna k u b i n i h metara vode. Odatle se grade dva tu
nela, da se njima dnevno osam sati i s p u t a voda, t o o r o a v a Gacko
polje. Svuda se grade dovodni kanali, mostovi i zapori, da se u svako
doba m o e vodom upravljati. Reservoar se zatvara eljeznim zaporima,
koji se h i d r a u l i k i m motorom diu i s p u t a j u . Z i d je visok od temelja
neka 22 metra, debeo dolje 18,7 metra, gore 4,6 metara. Donja je

duljina 60 metara, gornja 108 metara. U l u k u je premjer od 60 me

tara. Sav taj posao (Kline lee u visini od 1030 metara i u godini se
m o e .tamo da radi samo etiri mjeseca) staje samo 320.000 for., a
to se m o e nazvati skromnim t r o k o m . Tada e G a a n i da dobiju, to su
iskali, kada su vidjeli, da se gradi basen: s a d a imamo findan, dajte
j o i kave!" T u k a v u " , vodu, t o i m je tako potrebita, oni e i do
biti, a odvodni kanali v e paze, da je ne bude p r e v i e niti kada j e ne
treba. Ve se danas orouju nekoji na polu neplodni panjaci i do-
 - m -
bilo se je sa njih za t r e i n u vie sijena. Svega se je izvezlo sijena
s Gackoga polja za 70.000 for., a najvie je kupio vojniki erar.
T a k v i se poslovi izvagjaju i na Livanjskom polju u j u g o i s t o n o j
Bosni uz dalmatinsku megju. Prostrana je to visoravan, no v e i m
dijelom m o v a r n a . T u e se opet daleki krajevi otvoriti kulturi.
Kasno poslije podne dogjemo u Gackom u neku srpsku gostio
nicu, gdje je guslar uz gusle lagao o strahovitim srpskim j u n a t v i m a
u ratu s Bugarskom. Nijesmo tu dugo sjedjeli, kad al eto ive slave

Ustava na Klinama kod Gackoga.

g a t a k e : stari (moda mu je osamdeset godina) u s t a k i vojvoda

Bogdan Zimonji. U zelenoj crnogorskoj vojvodskoj dolami, na prsima
s austrijskim, ruskim, crnogorskim redovima i medaljama, u ruci s
d u g a k i m ibukom, tako nam dogje stari taj borac za slobodu. Od
rane je on mladosti vojevao s Osmanlijama. Godine 1861. j u n a k i se
je borio uz Crnogorce, 1875. uz svoje zemljake, 1876. on je s Laza
rom Soicom i s h e r c e g o v a k i m u s t a a m a nekoliko dana prijeio Su-
lejman pai prolaz kroz Crnugoru, dok je knez crnogorski izdavao
same nespretne naloge, kojima je svojoj vojsci samo t e t u nanosio.
Godine 1878. borio se je Zimonji uz svoje zemljake protiv muhame-
d o v a c a ; onda ode na Cetinje, t o b o e povrijegjen u svojoj slavinosti,
no skoro se vrati u svoju domaju i tu sada ivi o dravnoj mirovini.
Stara je to k r n a j u n a i n a , pravi jugoslavenski junak. J o m u pod
sijedim obrvama sijeva oko, j o mu u o k u bukti m r a n a vatra, kada
uzme priati o starim danima. P r o l o u se svojom ponosi. A da isto-
riju bolje zna, nego njegovi zemljaci, t o su tu bili u krmi, pokazao
je t i m , t o je guslaru rekao, neka ne pjeva dalje onu j u n a k u pjesmu
protiv Bugara, jer kae to nije istina.
N a v e e se sastado3tno s n a i m novim milim prijateljima i znan
cima j o jedared u kasini hotela Metohije, a onda se moradosmo ra
stati s t i m mjestom, gdje smo naili na tolike nove i prijatne dojmove.
S u t r a n j e jutro svane maglovito, no m i se j o za rana odvezemo s j o
nekoliko neumorne gospode ponajprije u A v t o v a c . Nekadanje jadno
seoce danas je v e prilino mjestance. Vojniki je tabor zaseban malen
grad. Visoke masivne zgrade, vojarne, staje itd. o k r u e n e su zidovima
i sastavljaju velik e t v o r o k u t , u kojem su takogjer gradine i b a e .
Ima ovdje a s n i k a m e n a a , i m a kasina, s t r a n a k e sobe, p o t a sve,
to m o e u t i m krajevima da slubu o l a k a . Danas i nije tako tegotna,
no nekada je bila za vojnitvo veoma naporna. Ne t-amo da su mo
rali vojnici i danju i nou ii na patrolu i obregjivati se na s t r a a r -
nicama, nego ded j o gradi ceste i lupaj kamenje! K a d a sam se go
dine 1888. namjerio, da noim u Avtovcu, slabo j e tu bilo uljugjeno.
asnici od generalnoga stopa, koji su bili krenuli na n a u n o jahanje
uz granicu u novopazarski p a a l u k , zaposjeli sve s t r a n a k e sobe, pa
sada trai, da se smjesti gdjegod u kojoj od onih dviju k r a m a , j e r
drugaije se nijesu mogle nazvati. Bilo je tamo gore nego rgjavo. Ljudi
nijesu bili spremljeni da ukonaivaju goste, a i sami su smatrali svoj
boravak ovdje privremenim. Danas su i tu prilike bolje; kue su pri
stale, a k se i z a p a a kao neka arija.
K o g o d znade ita istorije i prolazi Gackim poljem, sjetie se
engijia age. I stranomu su svijetu poznata njegova djela i smrt.
Nekadanji ban hrvatski Ivan Maurani ovjekovjeio je njegov ivot i
smrt veliajnim epom. A l i ne spominje engijia samo k r a n s k o
umjetno pjesnitvo, koje je neprijazno tomu junaku, nego i narodne
pjesme po Hercegovini pjevaju o Smail agi, a muhamedovci ga slave
kao velika junaka. V e o m a dobro veli dr. F . S. K r a u s s : Smail agu
je M a u r a n i krivo i nepravedno opisao; n a e su simpatije svakako
uz o d v a n o g a n e u s t r a i v o g a junaka Smail agu, a ne uz grraalje i
none pustaije crnogorske. Cengiji je bio pravi istiniti juni Slaven,
a njegovi ubice jadna kukavna bagra." K a k o mi je S m a i l agin pokojni
sinovac u Sarajevu pripovijedao, to su Crnogorci, koji su svoje j u
n a t v o ukrasili n e t o i k r a n s k o m borbom, ubistvo Smail agino iz bu
sije platili sa sedamnaest glava. Od njegova dvora, engiji-kule u
L i p n i k u , blizu Avtovca, nema danas ni kamena na k a m e n u ; ak i ru
e v i n a stare te kule razorena je, te je ostalo samo j o rasuto kamenje
i jedan razvaljeni zid. No i danas j o svako e ti dijete pokazati put
k engiji-kuli . . .
Gacko i Avtovac imadu divne grobne spomenike iz staroga k r a n -

e m e r n o .

skoga doba, a dr. M . Hoernes ih je veinom opisao i naslikao. N a

mnogima su u u v a n e skulpture, koje gdjekada prikazuju itave d r u b e
lovaca, a po bogatoj se izvedbi vidi, da je Gacko polje nekada
bilo gusto naseljeno, da je ovdje ivjelo mono plemstvo, koje si je
moglo priutiti r a s k o n e u m j e t n i k e grobne spomenike. P r a v i h se bojnih
seena na tim kamenovima rijetko nalazi, a gdje ih ima, to su obino
megdani u dvoje, kako su v e opjevani u j u n a k i m narodnim pjesmama.
V e o m a su esto oslikani konji, jer sjem oruja konj je staromu bo
sanskomu vitezu najvea slava i dika, kao to je sve i danas slava i
22
dika bosanskim bezima, potomcima starih plemikih porodica. N a r i
canje za pokojnikom prikazuje se esto enskim spodobama uzdignutih
ruku, na drugim se kamenovima nalazi zvijezda i polumjesec (stari
zemaljski znakovi ilirski), pa i o r u a n a ruka s odignutim m a e m (grb
Bosne i Primorja). Najrjegje se nalazi krst, a po tom se i opet vidi,
da su to bogumilski grobovi, jer bogumili su odbacivali sve vjerske
znakove.
Od Avtovca ide divlji r o m a n t i n i put k vrelu Muice na sjedio
e m e r n o . Put je do d u e neto dotjeran, no u ovom se kraju ni nije
mogao bolje udesiti. Po z a p a d n j a k i m bi pojmovima gornja m u i k a
dolina bila nedostupna gorska gudura, no ovdje ti ima pravi hercego
vaki puteljak a s jednom obalom, a s drugom, a s vodom, a s
ikarom i sutjeskom med stijenama gore u visinu. Tamo gdje okomite
hridine pristaju sasvim uz plahu rijeku i stiskaju je med sobom, put
je izbijen iz stijene u irinu od dviju stopa i jedva u ovjeijoj visini,
tako da je presvogjen kao kakav tunel i m o r a se zguriti, ako
e da progje njime. (Jdje je prostranije, otvaraju se goleme peine,
hladovita mjesta, gdje m o e da otpoine i da se sit n a g l e d a onih
visova prijeko. Onda se uspinje put kosim stijenama, po kojima su iz
bijene stepenice, da se konji ne iskiizavaju. Z a sat stie se k samotnoj
jednoj kolibi, gdje je dobro asom otpoinuti. Sasvim za bojim le-
gjima, no u v e l i a n s t v e n o m kraju lei ovdje V r b a , selo od pet kua, na
podnoju visokoga (1859 metara) Lebrsnika. Tjeme je L e b r n i k u golo,
dolje ima n e t o u m e , a na obroncima su sone zelene livade. to
blie b u d e podnoju e m e r n o g a , sve je urniljatija dolina. V i s o k a u m a ,
bjelogorica i crnogorica, potiskuje se s obadviju strana sve do vode,
prekriljuje j u svojim p o v i j u a m a i zasjenjuje svojim irokim kronjama.
U ovom spokojnom kraju ivu idilinim ivotom itave vojske ptica
pjevaica.
T u se odjedared nagjemo pred stijenom kao pred zidom i ovdje
se zapoinje jedan od onih putova, to se ne mogu opisati. Kao divo-
koze moraju konji da se penju, da s k a u , da padaju, da se skliu
ako e da se popnu po tim stjenovitim stepenicama. T e k o m mukom
stie se na sjedio e m e r n o i divan nenadan izgled ti je plaa, to si
se putom n a m u i o . V o l ujak i Sjedio sa svojim okomitim stijenama, to
se ispinju nebu pod ob'ake, kao da ti zatvaraju put. Najveliajniji je
pogled na V o l u j a k ; tjeme mu je samo deset kilometara daleko, no
rastavljeno je od e m e r n o g a dubokom gudurom Sutjeske. Crnogorica
kao da se vere po onim strmim stijenama. Desno se ispinje K u k
planina, a za njom izdie svoju snjenu glavicu kralj dinarskih A l p a ,
Durmitor. Ovdje stani pa se divi veliajnim divljim brdinama.
 K r o z t j e s n a c S u t j e s k e ide veoma zanimljiv no tegotan put u
F o u , staza za pjesnike i prijatelje prirode. T u je divljatina, neiskva
rena priroda, rajski uitak za srce. Danas ide tim putom samo doma i
svijet, no jedared e se ovamo namamiti turiste. Slike na str. 339
i 342 jasnije prikazuju romantiku toga kraja, nego l i sve rijei.
Po Gackom polju ima i drugih lijepih krajeva, no na alost i h
uivaju skoro sami vojnici i andari, koji su v e prilino otupjeli
za te krasote, to se postizavaju samo t e k o m mukom. Zato i m se
mora oprostiti, ako ih se zapita, ta je osobito vrijedno vidjeti, i oni
onda odgovore: nita, nego sami dosadni bregovi i kamenje". No
poezija ovih brdina i gudura mora da se upozna i otkrije, a ni do
toga ne e vie mnogo vremena protei.
Oko A v t o v c a stoje na daljim visovima vojarne, a s g r a n i n e sta
nice B e r u i c e m o e sasvim udobno da se r a z g o v a r a s Crnogorcima,
koji s onu stranu granice imadu takogjer postaju s kapetanom na elu.
Taj i m kapetan stanuje tamo u jadnoj kuarici. U Crnojgori vazda se
k u b u r i ; duga i ljuta zima veoma udi stoci i mnogo ivine ugine prije,
nego l i sunce zagrije zemlju i opet potjera trava. A kako je na her
c e g o v a k o j strani n e t o zgodnije podneblje, to se lako znadu izroditi
svagje radi p a n j a k a i granine su s t r a e potrebite, da p r e p r i j e e
BVagju, im samo nastane.
Pregjemo mostom Muicu i rastanemo se s Avtovcem, da se dalje
odvezemo k Bileu. Naskoro zapazimo s desne strane Cernicu, om I a
progjemo kraj S t e p e n a , s t r a a r n i c e , veoma slikovito sagragjene na
visokoj stijeni. Sada dolazimo u nekadanji najzloglasniji hajduki kraj,
to se je preko K o r i t a prostirao sve do Bilea i od vijeka se nazivao
smrtnim putom, ma da je ovuda ila prastara t r g o v a k a cesta iz D u
brovnika na D r i n u . N i z a u s t a k i h godina posljednjih dvaju decenija
nije se ovomu kraju glas poboljao. Crnogorska je granica blizu, a
megju tom granicom i d a n a n j o m cestom, to se je u komadima iz
gradila god. 1883. 1886., lee naselja divljih Banjana, na glasu pje
vaa, koji su u svakom ustanku svojim pjesmama udarili, prvi na T u r k e .
I danas se t e k o dolazi u taj kraj. Od Trebinja ide tegotan
konjski put po k r u u banjanske v i s o v e ; tu stoji na strmoj glavici
stara tvrgjavu Klobuk, kao orlujsko gnijezdo prilijepljena na stijene.
Hajduko to leglo bilo je poznato v e u srednjem vijeku, kada su du
brovaki t r g o v a k i karvani udarali velikom cestom na Bilee u Novi-
pazar. Godine 1694. mletaki proveditur kotorski prisili grad gladom,
da se preda; 1806. obranio se je K l o b u k od Kusa i Crnogoraca, a
1878. zauzela ga je austro-ugarska vojska, poto ga je dulje vremena
bila iz topova. Mogu onamo po strmiui da uzagju jedino pjeaci, pa
kada je bivala opasnost, branioci bi se na uzetima sputali niz
strme stijene i skoro svagda pouticali po tom k r e v i t o m kraju. K a d a
je grad posljednji put zauzet, carska ga j a vojska lagumom razorila.
Dosta je muke trebalo, dok se nijesu poruile vanredno tvrde zidine
i kula na kapiji. Od K l o b u k a ide vratolomna staza uskom dolinom
sjeverno do Bilea. Po strani toga puta na zemljitu crnogorskom lei
u divljoj guduri manastir Kosijerevo, odakle je vie puta zapoeo
ustanak protiv T u r a k a .

TJ tjesnacu Sutjeske. Med Gackim i Foom.

Sav taj divlji kraj s obad viju strana d a n a n j e ceste pun je isto-
rijskih uspomena. Nedaleko od Stepena stoji stari grad Klju u kraju,
sasvim iikanu klisurama, na vrhu goleme stijene, da ga ni naj-
smionija m a t a ne bi mogla ljepega smisliti za sredovjeno pustaijsko
gnijezdo. Stare r u e v i n e stoje na strai, gdje se suuje dolina potoka
Cernice, pod najzapadnijim ogrankom Baba-planine, to se ispinje do
1737 metara (Djed), - - no danas je ta s t r a a sasvim izlina, jer niko
ni ne misli da muti spokoj toga mjesta, to lei sasvim postrance od
 moderne ceste. Kralj Sandalj", o kojem se k a e , da je ovdje stolovao,
iskazao se je velikim ljubiteljem divlje romantike, jer med ono neko
liko kolibica kljukih, to su se kao las tav ija gnijezda prilijepile o
gole stijene, stoji gradski podor kao orlujsko gnijezdo na vrhu klisure,
a na uska gradska vrata, kojima m o e da dogje samo s jedne strane
klisure, ulaze t e k o m mukom i oni, koji su vjeti veranju, a za ne
vjeste je velika opasnost. No i danas su j o zidine, na kojima su i
p u k a r n i c e , v r s t e i otporne, a poesto stoji mjesto njih i prirodna
stijena. D v o r i t e je puno razvalina i kamenja, pokrivena visokim ko
rovom. Z a k r e n je tako i ulaz u one dvije kule, to stoje na k r i l u
jedine dostupne strane. Po ostancima od zidova vide se pojedine odaje
i t a je gdje bilo.

S t e p e n.

Zapadno od grada, pie Asbth u svojem djelu o Bosni i Herce

govini, pruaju se tri visoke stjenovite zidine, debele 23 metra, te
se naglo svravaju strmim obroncima. Med tim prirodnim z a t i t a m a le
ale su, kako narod pripovijeda, staje i b a e . Pod obronkom t e e jak
potok. Voda mu izdire naglo iz okomite gudure Baba-planine te iza
kratka teaja od 600 koraaj a ponire na drugoj strani doline u ponoru.
Prije nego to izbije iz Baba-planine, skuplja se voda u dubokoj pro
stranoj peini. Ulaz je u peinu nekih deset metara nad razinom do
line. Kada je niska voda, prokapava voda iz pukotina i rupa u stijeni;
no kada snijeg okopni i l i padne jaka kia, napuni se duboka peina i
iz njezina drijela navire voda u snanim burnim strujama i stvara
vodopade, da im nema blizu premca, tako snano izbija voda iz
stijena samo u austrijskom kru, K a d a je niska voda te nestane vodo-
pada i voda se iz stijene uzme cijediti kao iz spuve, moe ovjek,
vjet penjanju po brdima, da se popne na onu golemu kamenu plou,
to j u je voda sasvim izgladila, na ulaz u peinu. No niko j o nije
dalje dopro u peinu. Ozdo je puklo med stijenama duboko crno dri
jelo, a na dnu je tiha voda. Goporovi lastavica i golubova lepraju po
toj golemoj stjenovitoj odaji. Divne su boje, kojima j u je narav iskitila.
Maina i vlaga stvaraju prave freske u onim kontrastima i nijansama
od ive zelene, ute i n a r a n a s t e , od njene srebrenaste i ruiaste boje,
pa tamo do onih mranih strana i do vode, s koje se potmureno dnevno
svjetlo odrazuje. Dokle see peina i gdje prestaje, ne da se opredije
liti, jer zadnja joj je strana sva u mraku i onamo ne moe. Moda je
voda, to se skuplja u peini, u vezi s Gackim poljem. Isto se tako ne
zna ni to, kuda otjee voda, kada nestane na drugoj strani doline.
Narod trai nastavak vodama svagda tamo, gdje su se po prii javljale
ljudske glave, krvava tjelesa, b a e n a u vodu. A l i to se pria i o Tre-
binjici, to kod Bilea iznenada izbija iz stijene, a isto tako i o Opa-
ici, to ide spram Stoca, a javlja se iznenada na Dabar-polju, s onu
stranu Koritnika i Linika. Samo o tom nema sumnje, da na visini
jedne stijene u peini ima j o jedno drijelo. Narod misli, da se z a
tim drijelom prostire veliko jezero u nutrini Baba-planine. A k o se
snanom rukom baci onamo kamen, odjekuje zbilja tako, kao da je pao
u duboku vodu. K a d a je visoka voda, otjee m o d a iz toga drijela u
onu prvu peinu, a inae samo prokapava kroz stijenu.

Svijet u Kljuu ivi j o i danas u uspomeni na svojega kralja

Sandalja" i pria o njem najudnovatije prie. T a k o kazuju, da je
Sandalj, kada je osmanlijska vojska zauzela sav kraj unaokolo, zaepio
ponore, kojima otjee voda, da je sve Gacko polje. Golinjev dol vo
dom poplavio, te je samo j o grad na visokoj stijeni s t r i o iz toga
burnoga jezera. Tako se je Sandalj opirao svim napadajima, a bez
brojnim je brodovima i a m c i m a p o d r a v a o svezu s dalekim obalama.
A kada si je napokon voda ipak p r o k r i l a pod zemljom put i otekla,
odrao se je opsjednuti grad j o tri godine dana i pao je istom iza
smrti kralja Sandalja. I ovdje pripovijeda narod kao i na Bijelom polju
mostarskom, da se na visokim stijenama Baba-planine nalaze j o i
danas eljezne karike, za koje su se vezivale lagje. I u istinu je siv
kasta stijena Baba-planine do neke visine tamnija i obrasla m a i n o m ,
a te se dvije esti jasno dijele vodoravnom crtom. Ne marimo se
ovdje dalje u p u t a t i u te prie, koje inae nijesu bez svake istorijske
osnove, makar da grdno pretjeravaju. Gacko je polje sigurno bilo ne
kada jezero, samo je to bilo pred mnogo t i s u a godina, no predaja
se je u u v a l a .
Kralj Sandalj" poznat je u istoriji kao jedan od najmonijih po
glavica bogumilskih svojega vremena. B i o je sinovac V l a t k u Hraniu,
koji je na elu bosanske vojske zauzeo Hrvatsku za kralja T v r t k a 1.,
a godine je 1389. u zlokobnoj za Srbiju bitci na Kosovu polju zapo
vijedao prilino sreno bosanskom p o m o n o m vojskom. Iza mnogih
nutarnjih ratova i ratova s Bosnom morade napokon da prizna vr
hovnu vlast sultanovu. T i m se on prilikama okoristi te se sasvim oslo
bodi ispod vlasti bosanskoga kralja. Godine 1418. izostane s krunidbe
kralja Stjepana Ostojia, a pomou Isak begovom, koji je tada sto
lovao u Vrhbosni, rairi svoj posjed na bosanskom zemljitu. Istom
kada je Isak beg, koji je prvu osmanlijsku vojsku poveo iz Bosne u
Hrvatsku i Ugarsku, godine 1420. pao kod T e m i v a r a , a kralj T v r t k o
IL stao ugarsko-hrvatskom p o m o u uspostavljati svoj ugled u Bosni,
pokloni se i Sandalj opet kralju bosanskomu te dogje k Tvrtkovoj
krunidbi. K a k a v je ugled u u v a o i dalje, vidi se po tom, t o se je
crkveni sabor u Bazelu, kada je protiv osmanlijske pogibije nastojao
da ujedini k r a n s t v o i osobito uzeo paziti na bosanske bogumile, go
dine 1433. obratio posredovanjem d u b r o v a k e republike ne samo kralju
T v r t k u , nego i Sandalju. No moni poglavica bogumilski odbije molbu,
pa se pozove i na gragjanski rat, to je tada bio uzbjesnio, a za
poeo ga uz osmanlijsku p o m o sin Ostojin knez Radivoj.
V l a s t je Sandaljeva sezala daleko u Zetu, dananju Crnugoru,
a na sjeveru do H r v a t s k e ; k o n a n o je on, makar i neokrunjen, vladao
u istinu veini dijelom Bosne. N a vrhuncu svoje moi umre on godine
1445. Sandalj Hranio iz k u e K o s a i n e stvorio je Hercegovinu, makar
da je istom docnije dobila svoje ime od n j e m a k o g a cara P r i d r i k a III.
Potpunim pravom zato pripisuje pria gradu Kljuu veliku vanost.
Danas je tu sav ivot z a m r o ; pastiri pasu svoja stada po tim samot
nim livadama i velikim grobljima, gdje j o grobni spomenici priaju
o nekadanjem sjajnom ivotu. Svagdje, u Cernici, u Radmiloviu, u D u -
bovcu, u K o r i t u i Plani, svjedoe mnogobrojni grobni spomenici s bo
gatom skulpturom, da je nekada velika kultura vladala u tim divljim
krajevima, koji su se stotine i stotine godina spominjali samo onda,
kada b i se po Goetheovim rijeima gdjegod daleko u Turskoj suda
r i l i narodi". A kakav mora ovdje da je bio ivot, kada se je moglo
dizati na stotine ovako sjajnih grobnih spomenika? T a k o se idui od
Plane cestom odvaja u zapadnu stranu staza u Crnugoru. Z a po sata
silazi se u u m o v i t u d o l i n u ; nad dolinom se ponosito uzdie goli Vardar
(1129 metara), na kojem je sada v r s t a utvrda. No v a n o s t te t o k e
bila je v e i prije poznata, jer se po ostancima starih zidina vidi, da
je ovdje stajala tvrgjava, a kada se je tu uzelo graditi, n a l o se je
grkih i m a e d o n s k i h novaca, starih 2000 godina. No to j o ni nije
najzanimljivije; v a n a je golema nekropola, to u velikom luku od
V r b i c e do Trnovice, svuda sakrivena i k a r o m i d r v e e m , o b u h v a a
skoro sasvim podnoje brijega, Ovdje ima a r h e o l o k o g a posla za mnogo
godina, kao to u ope Herceg-Bosna treba da bude poljem za znan
stveno istraivanje u najbliem n a e m vremenu.
Iz te daleke prolosti izlazimo na naoj daljnjoj vonji u Bilee
opet u ivu sadanjost. Dospjeli smo u krvava K o r i t a , divlji k r e
viti kraj, u kojem su doline rijetke, no brino obragjene. Po novim
se a t r n j a m a vidi briljivost vladina. Svijet, to radi po poljima, ini
ti se tako tihim, kao da nije nigda planula p u k a u idilinom miru
ovoga kraja. Nekada su K o r i t a bila pokrivena gustom u m o m i usje
vom i narod i h je opjevao u mnogim pjesmama. Danas su jadna. No
oni snjeni vrhunci za njima pridaju velik a r tomu kraju.
0 onim mnogim grobnim spomenicima po K o r i t i m a priaju se
krvave pripovijesti. Tako je jedared neki Rinjanin hadija isprosio
e r k u m i t r o v a k o g a dizdara. K a d a se je odande v r a a o Risnu bije
lome, sustie na putu L i m u n a trgovca. Goni L i m u n hiljadu volova.
Rinjanin mu otme svijetlo o r u j e :

Za pojasom dvije puke male,

Sve U isto zaljevene zlato;
0 bedrici m a a zelenoga ;
0 ramenu duga. prekomorka,
1 n a njoj je trideset p a v a t a ,
Svaka pavta od deset dukata,
Kod niana trideset dukata.

L i m u n mu se osveuje. U Mlecima kupi novo oruje, skupi sto

dvadeset drugova i odvrgne se u hajduke. etiri godine dana e k a u
Koritima, da Rinjanin pogje po djevojku. A Rinjanin hadija skupi
hiljadu svatova i alje svojega brata D u r m i bega. Mirno projezdie
kroz K o r i t a u Mitrovicu, no kada su se vraali s djevojkom, usnije
djevojka u d a n san i kazuje ga D u r m i b e g u :

Sva Korita pritisnula lama,

A iz tame ispadoe vuci,
Sve svatove n a e rastjerae,
Tebi obje odgrizoe ruke,
Meni ivoj srce iupae.

No D u r m i beg se ne uplai i svatovi mirno progjoe kroz K o r i t a

ravna. A l i onda se jedan Ciganin naruga hajducima, da ne s m j e d o e
udariti na svatove.
Udarie ile i borije,
Stade jeka bubnja i svirala,
Stade praska malijeh puaka,
Stade vika dobrijeh junaka.
 Bajo ih i L i m u n z a s j e d o e u tvrdim bogazima i na njih ivu
vatru oborie.
R a s t i s n u e na etiri strane,
Kao vuci bijele jaganjce.
Djeveru D u r m i begu, koji je oko djevojke saklopio ruke, odsijee
L i m u n ruke do ramena i otme mu djevojku, pa odoe uz Kobilju glavu
i s t a d o e piti vino, koje im slui djevojka. No Rinjanin je hadija
poao u susret svatovima i s ravnih Rudina zauje on p u k e u K o
ritima. Dojuri u K o r i t a i sazna od svojega ranjenoga brata, t a se je
dogodilo. Sa svojih stotinu Rinjana v u e se hadija od jele do jele,

atrnja u Hercegovini.

dok ne izigje na Kobilju glavu, gdje Bajo i L i m u n sjede te piju vino

i rakiju. Uzme p u k u Limunovu i na L i m u n u sastavi niane, ali ne
pogodi h a r a m b a u , nego vie njega lijepu djevojku u srce.
T a k v i h pria ima mnogo. V r e v i , Ljubia, Hormann, Hoernes,
Krauss i dr. pripovijedaju dosta krvavih zgoda po pjesmama ovdje-
njega svijeta. T u se je vazda krvlju baratalo i nije ni u d o , da je
taj osebujni sok sve do najnovijega vremena u ovom kraju svejednako
u obilju tekao. Samo mjesto K o r i t o lei na maloj uzvisini n e t o po
strance od ceste. Godine 1888. bio sam tu, jer je onamo ila pota
te smo morali tim putom. U straarnici, nalik na turski a r d a k , sta
jala je vojska, a dalje u nekoliko baraka. U neto boljoj jednokatnoj
kamenici bio je p o t a n s k i i brzojavni ured. Uz ured je imao neki D a l
matinac kantinu i kramariju. V e l i k i k u r j a a r i kao da su pomagali stra
a m a , svakako su bili dodijeljeni e t a m a i m o d a su i od njihove pa
smine bili i oni bosanski ratni psi, to su u martu mjesecu 1893. kod
Zvornika onako sjajno pokazali svoju ratnu vjetinu. Sumorno je bo
r a v i t e to Korito u kamenoj pustinji. Dan je bio prilino topal, no

Golobrdo kod Korita.

ovdje je s graninih brdina duhao leden vjetar. Tako kau daje skoro
svagda; zimi zapadne snijeg kao kua, a itavi oporovi kurjakova
za u r l i u oko kua. No ni za njih nema u ovom kraju mnogo hasne.
Sada posljednji put vidio sam u K o r i t u novu crkvu.
Prilino strmo silazi onda cesta na 900 metara visoki greben, u
P l a n u , gdje se odvaja cesta u Stolac. Lijepa vojarna ukrasuje taj
sumorni pusti k r , gdje uz najbolju volju ne e zapaziti ni s t r u k a
zelenila. Bijela i siva je i stijena i polje, s k u a se isto odrazuje
sunce. K a k o nijesmo za konje mogli nai ni kapi v o e , p o u r i m o se,
koliko smo samo mogli, da odemo. Nekakva krema i uz nju krama-
rija ima tu do due, no osjem rakije i mastiee (tobonje g r k e rakije)
nije bilo drugoga pia. Nekoliko obarenih jaja i komad hljeba bio
nam je sav r u a k , uz koji nam se je pridruio itav opor izgladnjelih
k o k o a k a k r m a r e v i h i petero mladih m a i a . Podijelismo bratski, jer
ovdje m o r a da saaljeva svaki stvor. U P l a n i k a u da je prije bila
u gostionici ak i s t r a n a k a soba, gdje si mogao da p r e n o i . No otkada
je k r m a r e v a e n a preuzela drugu radnju u Stocu, nema ni toga ko-
naka. Na sreu rijetko e se komu desiti, da taj konak ustreba, jer
makar i kasno bilo u v e e , u Bilee se svagda j o m o e stii bez
ikakve opasnosti.
Dalje na putu vidjesmo lijepe mlade u m e , ponajvie hrastove i
jasenove. u m i c e su krasne i nema sumnje, da je sav taj kraj nekada
bio umovit. No stabalje se je bezobzirce sjeklo, z a mlade nasade
niko se nije brinuo, a dalje je v e bila kozama briga, da ne izraste
mlada u m a . T a k o je opustio kraj, te su kia i vjetrovi mogli po miloj
volji i posljednji ostatak zemlje otplaknuti i odunuti, a narod spade
na prosjaki t a p i ode ko u pastire, ko u hajduke. D a se ovdje
m o e mnogo postii i da nije taj kraj Hercegovine osugjen, da
ostane go i neplodan, vidi se po nekim u m s k i m partijama, to su
v e l i k i m tablama o z n a e n e kao z a b r a n j e n a u m a " . T u su u najbuj-
nijein zelenilu i mladi nasadi i staro d r v e e , ak i i k a r a , pa kako je
ovuda strogo zabranjeno p u t a t i stoku na p a u , opet e za koje doba
velik dio kamene Hercegovine da se zazeleni.
P o u m l j i v a n j e kra u Bosni i Hercegovini lijepo napreduje. Na-
ravski da se ne m o e ni misliti, da e se ta z a d a a u skorom vre
menu sasvim rijeiti, jer je k r veoma r a i r e n , a trokovi su golemi,
te se poumljivanje m o e poduzimati samo postepeno. Bosansko-her-
c e g o v a k a u m s k a uprava razumijeva pod p o u m l j i v a n j e m prije svega
to, da se ponajprije provedu nekoje uredbe i poslovi, kojima e se
kulturno tlo osigurati od pretvaranja u k r , to se u nekojim kraje
vima svejednako dalje i dalje rasprostranjuje. To se postizava kod
u m a , koje v e postoje, boljom paskom, a dalje na osobito zgodnim
mjestima i poumljivanjem k r a . U tom je zemaljska vlada izradila
veoma opsean plan za upanjaki kotar (u t r a v n i k o m okruju), te su
zabrane urodile v e nekojim povoljnim plodovima.
Svijet na k r u treba do d u e drva, ali ne treba d u g a k o g a i de
beloga stabalja; sila mu je potrebitije lie s d r v e a za hranu stoci,
jerbo livade su i travnjaci maleni i slabo izdani, a nema ni dosta
kulturna tla, da se siju hranive biljke; a ovoj dvostrukoj potrebi drva
Korito.
i hrane za stoku m o e udovoljiti jedino niska i l i srednja u m a . K u l
tura na kru mora zato ii ponajprije z a tim, da uzgaja i racijonalno
njeguje takvo d r v e e svagdje, gdje god je tomu zgodno mjesto. N a
drugim se mjestima m o e onda, ako bude spram sila i sredstava, stati
uzgajati i visoku umu. N a taj .e se nain krasna misao o kulturi
kra ostvariti u onoj spodobi, k a k v a se v e danas narodu prikazuje te on
od nje iekuje sreu i blagostanje. D a se stane u svem opsegu p o u m -
lj i vati k r bez obzira na to, da je svijetu p a a prijeko potrebita, ne
samo da se ne bi mogao najamiti t r o a k , nego bi se i nagazilo na
otpor, koji bi bio i opravdan te se ne bi mogao ni savladati. Zato se
na takvu kulturu kra ve radi politikih razloga ne moe ni po
miljati.

Novo Bilee.

Od Plane se cesta neprestance s p u t a spram kotline, u kojoj lei

B i l e e . Treba da obilazi u velikom luku, dok dospije u grad, no
ravnica oko grada veoma je umiljata, a polja su svuda bujna. Samo
na svim se visovima diu utvrde kao s t r a a protiv Crnegore. K o d
Bijele rudine bili smo u zranoj liniji sasvim blizu Vuidola, gdje su
godine 187(. Crnogorci posljednji put pobijedili Osmanlije. Bilee lei
na rubu visoravni, bileke visoine, na kojoj se uz put nalaze itave
aleje gromila i visokih kamenih spomenika. Grad nije velik, nema ni
2000 d u a , ali je ist i velikim dijelom u novije doba izgragjen; mu-
hamedovcima je na zemaljski t r o a k sagragjena damija, jerbo je stara
bila razorena. U Bileu je stanovnitvo v e i m dijelom pravoslavno te
nije muharaedovcima ovdje nikada bio osobito prijatan i v o t ; istom
danas mogu da d u o m odanu. U sasvim dobroj gostionici k gradu M

B e u " odsjednemo i nagjemo izvrsno pivo, pristojnu opskrbu i ak i

kuglanu. K i l o m e t a r od civilnoga grada" lei vojniki tabor Novo
B i l e e " , zaseban mali g r a d i , opkoljen vrstim zidinama. Od tabora i
puta, to odma uza nj vodi, strmina je k guduri T r e b i n j i c e , koja iz
p e i n e u k r u naglo provire kao rijeka. U Bileu je ipak oskudica
s v o d o m ; istom d a n a n j o j upravi imaju da zahvale, to im je izgra
dila veliku atrnju a sada i vodovod, dar, to se m o e istinito ocije
niti istom u ovim krajevima, gdje po nekoliko dana n e m a da g u t n e
ni kapi svjee vode.
U Novo Bilee ne mogu ulaziti civilni ljudi. Godine 1888. j o su
mogli. T a d a smo j a i moj putni drug odsjeli u taboru, kojemu se tu

e p e 1 i c a.

ponosito izdiu zidine i iz njih e l i n a topovska drijela strahotuo zure

na sve strane, pa goleme vojarne i staje. V e o m a nas' se je u d n o
vato dojmilo, da su a k i iz p o t a n s k e sobe izlazile u polje p u k a r -
nice. asniki je zbor imao u taboru kasinu i tu se je u zajednici
m e n a i r a l o . Izvan zidova bila je lijepa gostionica, gdje sam se m r k i m
dalmatincem krijepio nekoliko sati za daljnji put. T e gostionice danas
vie n e m a ; izgragjene su same vojnike zgrade, a i m a sada i n e t o
b a e i na visu nad vrelom Trebinjice a k i Ijetnji paviljon. Cesta
ide visinom iznad strmeuitoga kamenoga korita T r e b i n j i c e , koja kod
Dubrovnika opet kao ponornica Ombla u t j e e u more. Kraj je ispr
vice pusti k r s rijetkim zelenilom. Sve se strmije ispinju bregovi s
obadviju strana, a desnim se obronkom vijuga cesta u bezbrojnim
serpentinama. Mostom se prelazi epeliea. pritok T r e b i n j i c e , gdje
ima za sigurnost vojarna. Ovdje se najblie p r i m i e m o crnogorskoj
granici i dolazimo kao u neki sveti kraj". Spram istoka lei, no s
ceste se ne vidi, manastir sv. Nikole, onda manastir Dobrievo, a
n e t o dalje odatle na crnogorskom zemljitu manastir sv. Ilija i K o s i -
jerevo.
Cesta se opet penje do 604 metra na visinu, gdje je M o k o.
Malo to mjestance lei lijepo na prostranoj istoimenoj visoravni, sa
svim posutoj pretpovjesnim grobovima, gromilama. Od te se visoravni

M o a k o.

iri daleko na sjeverozapad spram Ljubinja j o prostranija ravnina

Ijubpmirska, koja je v e mnogo nia te ivi na njoj dvanaest sela s
neke podrug tisue d u a . D a je to u srednjem vijeku bio bogat kraj,
vidi se po onim mnogim grobnim spomenicima s relijefima. Nedaleko
od Mokoga, kod borilovikih koliba, ide uzan put u jasensku do
linu i u Trebinje. Mnogo je prei nego l i cesta, neka podrug sata,
no mogu tuda samo konji i pjeaci. Cesta se vijuga u dalekim
zavojima uz Gljivu planinu, visoku 1228 metara. No od Mokoga
dalje kraj je v e prijatniji; javljaju se zelene nizine, vii dbunovi,
23
 a k i visoko stabalje, makar i pojedince, te oko, izmoreno vjei
tom sivom i bijelom bojom onih golih brda, isto se odmara na
tim prijatnim slikama. to si blie Trebinju, to je sve ljepe obra
gjena dolina T r e b i n j i c e , to se duboko dolje s lijeve strane iri i
okruuje grad na daleko. Samo na sjeveru i na zapadu ustavljaju
ti pogled i opet gole glavice, na kojima se uzdiu utvrde. Sve umi-
Ijatijim biva k r a j ; bujna duhanska polja lee med onim mnogim
zavojima rijeke; irokolista smokva p r u a svuda svoje krljave grane,
na granati se sjaje divni crveni cvijet, pozdravlja te dobrodolicom
juga i sinjega mora. Svuda je bujna plodovitost, a vinova loza ovija
slikovito one mnoge samotne k u i c e i rasuta sela, to se zapaaju.
A kroza sve se vijuga kao srebrena nit Trebinjica, koja Trebinju
pridaje v i d pravoga rijenoga grada.

Vrelo Trebinjice.
 U bai
Hercegovine.

Bio je v e pao m r a a k ,
kada nas konji dobrim ka
som d o v e z o e u Trobinje.
Ne b i ovjek vjerovao, ali
je istina, da je ovdje uvijek
b i l r a V 0 3 k o n i v a
Badnici u tvornici duhana u Trebinju. ^' ^ ^ "
njem stranaca. Kada sam
se godine 1888. tu desio, vidio sam velik hotel O r i e n t " , evropski sa-
gragjen, no zatvoren; ni za ovoga mojega boravka nije bio otvoren.
P r v i put sam odsjeo u kui nekoga srpskoga trgovca, Andrije, a sada
me je najveom susretljivou smjestio kotarski predstojnik. Sagragjen
je manji hotel T r e b i n j e " , no j o se nije otvorio. Tamo su nam se
spremile sobe, da i m nije ni u e m bilo zamjere.
Trebinje se sastoji iz dva dijela: iz utvrgjena grada, oko kojega
t e e Trebinjica a opkoljuju ga zidine, tabije i a n e v i , te iz nove
varoi pod gradom, u kojoj su sada sve javne zgrade i evropske
gragjevine, a najglavniji su joj dijelovi nastali istom iza okupacije. No
te mnoge nove gragjevine nijesu nipoto s T r e b i n j a zbrisale istonjakog
i s r e d o v j e n o g a c a r a ; j o je i danas Trebinje na polu talijansko, na
polu tursko, a obasjano je j u n i m suncem. Nutarnji je grad malen i
tijesan, no ist. a ulice su tihe, da ti se upravo d u a smiruje. Ima u
Trebinju oko 1300 stanovnika sviju vjera. Svijet ivi od trgovine s
Dubrovnikom, od maloga obrta, a osobito od sagjenja duhana. Duhan
je pribavio Trebinju svjetski glas, kakav mu istorijska p r o l o s t nikada
*
ne bi pribavila. Trebinjski duhan za cigarete ide u najfinije duhane
na svijetu i najmilija je sorta sultanu. Sve ga se vie sadi i opet se
ne moe da udovolji, koliko ga se trai, makar da se nasadi sve ra-
iruju i da se nasagjuje svaki k o m a d i a k plodne zemlje. U duhanu i
u vinogradarstvu blagostanje je ovdjenjega svijeta, koje se z a p a a
v e u spoljanjosti i gragjana i seljaka, u svem njihovu vladanju. U
prostranoj erarskoj tvornici duhana zaposlen je velik broj radnika i
radnica.
Trebinje je u srednjem vijeku bilo prvom znamenitom stanicom
na tadanjem v an o m t r g o v a k o m putu, to je iz Dubrovnika vodio za
petnaest dana u Ni. a za trideset dana u Carigrad. Isprvice se je
nazivalo Terbunia i Travunja. Javlja se u prvim vijekovima iza Hrista,
te je po Konstantinu Porfirogenetu stolovao u gradu Travunji slavenski
vladar, kojemu je vlast sezala na j u g do Duklje, na zapad od K o t o r a
do Dubrovnika i na sjever preko Popova polja. K a d a je propala srpska
vlast na moru (godine 1355.), pade Trebinje pod humskoga bana Voji-
slava i time se za vijek zdrui s Hercegovinom i s Bosnom. Sinovac
i nasljednik Vojislavljev, Nikola Altomanovi, morade godine 1371. da
u v a svoj posjed protiv r a k o g a kralja V u k a i n a , z d r u e n a s Balarna,
to su u Zeti z a g o s p o o v a l i ; godine 1373. prepusti Travunju Gjuri
Baliu uz uvjet, da ga p o m a e protiv bosanskoga kralja T v r t k a , ko
jemu nije htio da prizna vrhovnu vlast. No T v r t k o se zdrui sa srp
skim knezom L a z a r o m , otme godine 1375. Travunju, zadri je za sebe
kao i druge krajeve i nazove se sada kraljem bosanskim, r a k i m i
primorskim. Z a T v r t k a se u Humu i Travunji uzdigne do velika ugleda
porodica S a n k o v i a , a kada je stao padati kraljevski ugled, otmu te
krajeve S a n k o v i i m a Pavao Radinovi i Sandalj Hrani godine 1392.
Pavao Radinovi zadri Bilee, Trebinje, Klobuk i Konavle, a kada,
ga ubije Sandalj, odre sinovi njegovi vlast barem u Bileu i Trebinju.
Uz njih igraju ulogu popovski Nikolii i trebinjski Ljubibratii. Doc-
nije stie Trebinje udes cijele Hercegovine i baci ga pod osmanlijsku
vlast. Osmanlijama je Trebinje bilo g r a n i n a stanica, koja se je mo
rala uvrstiti radi bliske crnogorske, d u b r o v a k e i m l e t a k e granice,
a da se zauzda stanovnitvo, sagrade se bezbrojne tvrde kamene kule,
koje nekoliko sati unaokolo stoje na svakom gorskom visu i gospoduju
nad svakim r a s p u e m .
Iz starih vremena ima u Trebinju kameni most, A r s l a n a g i a most,
to nekih 7000 k o raaja nad gradom ide preko T r e b i n j i c e . Isto se
tako zove i muhamedovsko selo od 25 k u a , to tu lei u kamenoj
pustinji, a pred njim se most prebacuje preko rijeke, zbijene med str
mim stijenama. Sada je kod Trebinja izgragjen novi i blii most, to
se je z a p o e o j o za osmanlijske vladavine. Onda su Trebinjci ukrali
na d u b r o v a k o m zemljitu mrtvo dijete i uzidali ga u stup od mosta,
po starodrevnom obiaju, da se uz gradnju rtvuje.
No bolje da se iz te prolosti vratimo u ivu sadanjost. Pro-
gjemo gradom i pred kavanom degli signori" popijemo kavu, pa onda
p o s l u a m o nekoje vrijeme, kako u mejtefu reeituju r e e n i c e iz kurana.
Onda se dademo na razmatranje k u a , razgledamo damiju i krenemo
na kapiju u novu v a r o , gdje nas se odma prijatno doimlje lijepo dr-

Gradina kod Trebinja.

v e e u rpama i prostrane istine. V e l i k a nova kola, prava monumen

talna zgrada, s v r a a ti panju. Prozori jedne odaje u prizemlju b i l i
su otvoreni i m i uzmemo sluati. Uila se je geografija i djeca su od
govarala tono i pravilno. K a k v a razlika s besmislenim vikanjem u
starim turskim k o l a m a !
U Trebinju i m a nova k a t o l i k a i pravoslavna crkva, onda mnogo
modernih privatnih zgrada, da su od njih ve itave ulice. D u a n se
reda uz d u a n , kavane i gostionice, knjiare, uredske zgrade sve
je to u novom kraju, koji istina B o g o b u h v a a neke esti starijih na
selja. T u je i arija, gdje se za jeftin novac dobiva divno v o e .
K r a s n u uredbu ima j o taj gradski kraj, velik nastojavan
park, u a s t ministra financija nazvan Kallavevim parkom". Krasne
se aleje izmjenjuju s tratinama, svuda ima klupa, da otpoine, a tu
stoji i gostionica, da se okrijepi. Kako je u Trebinju inae malo
hlada, park je taj po onoj obiajnoj egi pravi blagosov. Naravski da
je i to nova steevina.
Nekoliko sati od Trebinja ima j o jedan dokaz o briljivosti ze
maljske vlade, u ovom kraju kud i kamo v a a n , naime v o a r s k a i
v i n o g r a d a r s k a s t a n i c a L a s t v a . O d Trebinja ide nova cesta,
duga 14 kilometara, na A r s l a n a g i a most desnim brijegom T r e b i n j i c e .
T r i kilometra pred Lastvom prelazi se rijeka novim solidnim eljez
nim mostom; probijen je put u korjeniki kraj, na z u b a k u granicu.
Ovdje lei u visini od 770 metara divna dolina, kao mali raj. To je
Lastva, k a k v a je danas, no nije ona, kakva je bila j o pred nekoliko
godina. U ono doba, kada su bile obiajne dnevne pustaijske provale
iz Crnegore, ivio je ovdje surov s i r o m a a n svijet, koji je svoj oskudni
hljeb svagdanji iekivao pa i dobivao od osmanlijske vlade. Kako je
na granici vladala nesigurnost a narod se odvikao od rada, morala je
vlada p o g r a n i n o iteljstvo da uzme kao u najam, za obranu od Cr
nogoraca. Z a to je svijet dobivao tain", opskrbu u naravi, i n e t o
malo novaca. Od toga je svijet uzeo da ivi, poljodjelstvo se je zaba-
talilo, a zemlja sasvim opustjela. K a d a je ula austro-ugarska vojska,
prestade tain, a svijet bude u p u e n na svoju vlastitu z a r a d u ; istina
B o g da i m se je za to prelazno doba davala potpora. No alost za
tainom nije godine i godine prestajala; oskudica u h e r c e g o v a k i m po
g r a n i n i m krajevima, med njima i u Lastvi, ostade postojanom rubri
k o m za zemaljsku u p r a v u ; za pomo u toj nudi trebalo je svake go
dine velikih materijalnih r t a v a , te je sasvim polako polazilo za ru
kom, da se podivljalo s t a n o v n i t v o priui opet obragjivanju zemlje i
urednomu gospodarstvu. Danas je na granici sasvim drugojaije i oso
bito L a s t v a , taj nekadanji siromani i opustoeni kraj, dostojno se pri
druuje ostalim kotarima, koji napreduju u gospodarstvu. Osjem pri
rodnih krasota, koje osobit a r pridaju Lastvi s njenom bujnom vegetacijom
i obiljem vrela, u svem su kraju doline i visoravni veoma plodne. P r i r o d
je izvrstan, a osobito krompir znade u Bijeloj gori da izraste golem i
veoma je t e a n .
Mnogi tragovi nekadanjega rimskoga vinogradarstva, to se na
laze u L a s t v i na oplazovima uske doline, onda u S k o i g r m u i u upi,
uskorili su odluku, da se ua novo oivi vinogradarstvo u tom kraju,
kao stvorenom za taj posao, S t r u n j a k o istraivanje urodilo je van-
redno povoljnim plodom. Hemijska analiza tla i ispitivanje klimatskih
prilika nadilo je svaku nadu. Godine 1892. nabavi vlada 40 hektara
za vinograde i vonjake, na godinu se izgradi cesta mjesto staroga
j a h a e g a puta, to je prije iao lijevim brijegom T r e b i n j i c e , uspo
redo s putom u stari grad Klobuk, onda se uzmu graditi zgrade, i to
administracijona zgrada sa stanom ekonomskoga inovnika, lagum,
dug 20 metara i irok 6 metara, i pet vinogradarskih kua, svaka za
dvije porodice. Vinogradari su naseljeni iz Ugarske. Uprava je stanice
povjerena Danilu Vargi, koji je donde bio upravitelj stanice u Gnojnici
kod Mostara.

Kasno u jesen godine 1893. bile su gradnje t r o k o m od 25.000

for. d o v r e n e , a vinogradarske porodice, neke iz T o l n a - u p a n i j e , neke
iz tokajskih planina, stigoe u L a s t v u i budu s m j e t e n e . S v a k a poro
dica dobiva, kao to je r e e n o , pola k u e i e t v r t j u t r a p o t k u n i c e .
Z a deset godina prelaze te nekretnine u vlasnitvo porodici. Osjem
toga dobiva svaka porodica m j e s e n u plau od 15 for. i nadnicu od
50 n v . za faktine radne dane. A k o ima u porodici osjem s t a r e i n e
j o t e lanova, sposobnih za rad, dobivaju po 40 nov. nadnice. Po
prvoj veoma blagoj zimi moglo se je skoro neprestance u polju ra
diti. T a k o se je osam hektara iskrilo i rigolovalo se je u dubinu po
preno 70 centimetara. U proljee se je est hektara zasadilo samom
plemenitom lozom, n e t o korenjacima, n e t o reznjacima, oko 60.000
komada. Ostala dva hektara okrenuta su u vonjak. Zasagjene su same
v o k e prve vrsti, jabuke, k r u k e , trenje, vinje, kajsije i breskve.
Osjem toga su se prve godine nainili u vinogradima putovi u serpen
tinama u duljinu od 3000 metara, te se tuda za n u d u moe i voziti.
T i s u e marljivih ruku moralo je prionuti, da se dogje do takva rezul
tata, no v e se i danas vide plodovi tomu radu. iteljstvu korjeni-
komu namakla se je tim radovima privreda, koja je v e zbrisala i po
sljednje tragove nekadanje oskudice u ovom kraju.
Premda se kod stvaranja d r a v n i h uzornih gospodarstva ide samo
za dizanjem narodnoga blagostanja, te d r a v a ne ide za vlastitom ko
riu, to se ipak o Lastvi moe rei, da se ovdje dobro koristi i narod
i uprava. S t r u n j a k i r a u n sudi o Lastvi o v a k o : Dok se stanica sa
svim dovri, utroie se na investiciju 70.000 for. Z a samo vinogra
darstvo opredijeljeno je 30 hektara, drugo e otii za vonjake, a
n e t o za gradnje i neplodna mjesta. A k o se uzme u r a u n samo onaj
komad, t o se odregjuje samo za vinograde, to se dobiva r a u n a
se popreni srednji prirod po kakvoi i kolikoi ovakav godinji
prihod: 30 hektara vinograda s p o p r e n i m prirodom od 40 hektolitara
na hektar daje 1200 hektolitara godinje. A k o se kao p o p r e n a cijena za
hektolitar uzme samo 18 for., izlazi godinji prihod od 21.600 for.
A k o se na t r o k o v e odbije godinje 11.600 for., ostaje isti godinji
dobitak od nekih 10.000 for., a to je vie v e 1 4 % od uloene glavnice.
Lastva je danas ve sijelo kotarske ispostave, ima narodnu osnovnu
kolu, koju osobito muhamedovci jako posjeuju, a n a r m e r i j s k u po
staju, odio carinske i financijske s t r a e i malu vojniku p o g r a n i n u
posadu. Divno je to mjesto, izgragjeno med mirisnim b a a t n a . Pod
neblje je blago i postojano, te je L a s t v a veoma zgodna za ljetovanje
svijetu iz v r u e g a Trebinja. U blizini su u najnovije doba nali na
slage kamenoga ugljena.
K a d a v e govorim o gospodarstvenim radovima zemaljske vlade,
odma u spomenuti i to, da se u S u t o r i n i , onom j e z i c u zemlje,
to se je med dalmatinskim kotarima d u b r o v a k i m i kotorskim ispruio
a k do mora, a ima upravo sjeverno afriko podneblje, spremaju ve
like odvodne radnje, da se onaj komad, to je uz more i uz Igalo
kod Erceg-Novoga, zasadi n a r a n a m a i limunovima. Namisao je i z
vrsna. K o d Erceg-Novoga rode svi juni plodovi i bilne; aloji i smokve
gluice bujaju na svim putovima i na svim zidovima, pojedine se
paome nalaze u b a a m a , mrika, lovor, granata, smokva stoje kao
ikara, a dbunje ovija stare zidine na tvrgjavi. U sutorinskoj ravnici
i m a samo malo k u a ; nekada je ovdje bila velika osmanlijska vojarna
 i damija, no u Juliju mjesecu 1875. popale i r a z r u e to u s t a e . Otada
je tu r u e v i n a i prostrani komad zemlje uokolo niim ne rodi. No ima i
u Sutorini j o drugih z a t i e n i h uzviica, koje su zgodne za svaku kulturu,
te je sretne ruke zemaljska vlada, da ne gubi s vida nikoji kuti u
svojem dalekom podruju, v e za svaki kraj nalazi najzgodnije go
spodarstveno unapregjivanje. T o je pravi i promozgani kulturni rad !
Od Trebinja se je kroz Zupee prokrila cesta u Krivoije. Cesta
ide starim u s t a k i m krajem i s v r a v a se u Grabu. Onda ide put na
Orijen, odakle je godiue 1888. kraljevi Rudolf pogledom zaokruio po
Crnojgori, po Krivoijama, po moru . . . . N e k a d a ! . . . .
Spram sjeverozapada idu iz Trebinja j a h a i putovi na P o p o v o
p o l j e . Ceste nema, a kakvo je to polje, nezgodno bi je bilo i izgra
diti. Popovo je polje jedna od nizina u j u n o z a p a d n o j Hercegovini,
slina nizini uz Neretvu kod Gabele i u susjedstvu s njom. A l i opet
je kako tvrdi u muzejskom Glasniku" nekadanji mnogogodinji
iguman manastira Zavale na Popovu polju, Hristofor Mihajlovi,
jedan od najzdravijih krajeva u svoj Hercegovini, makar da je mo
v a r n o i redovito poplavljeno, doim se gabelska ravnica smatra naj-
nezdravijim krajem. Spram onih visoravni s j a k i m mrazovima i snije
gom Popovo polje i m a krasnu divnu zimu, kao i primorje, a z r a n a
struja s mora u b l a u j e m u i osvjeuje ljetnu sparinu. Osjem toga je
Popovo polje veoma plodno i rodi najrazlinijim plodinama. Ima tu
mnogo vinograda, pa maslina, jabuka, ljiva, smokava, t r e a n j a , gunja;
sve vrste ita i osobito duhan uspijevaju izvrsno. Polje je na spodobu
duge zavijene r u k e ; s jedne i s druge su m u strane visoke strme gole
stijene. Kraj je taj sigurno u svoj Hercegovini najsiromaniji u m o m .
N a podnoju golih stijena reda se preko 20 sela 8 nekih 5000 d u a ,
8 pristalim k u a m a i skoro svako sa svojom crkvom. Polje se prostire
od Tulje, najviega sela, do Utove, najniega sela, u duljinu od tri
deset kilometara, a iroko j e od V do 3 i vie km. Svake j e godine
polje otl jeseni do kraja proljea poplavljeno i nije d r u g a i j e nego kao
pravo jezero. Duboka je voda u gornjem kraju preko 15, a u donjem
ak i preko 40 metara. U toj se vodi ne vigja ni humak ni u m a , n i
samo jedno deblo, pa kada onda zahuji B l a t o m " v i j o r i visoki talasovi
uzmu udarati o gole stijene, kada se onda slab priprost uni stane
bacakati po uzburkanoj vodi i mui se s divljim talasovima, dok se
t e k o m mukom ne d o e p a luke. to t i je prizor, k a k v o m u bi se,
kada z n a geografsku kartu, nadao do d u e tu blizu na sinjem moru,
ali nikako ovdje na kopnu.
P a ipak sva ta s t r a n a vodurina svake skoro godine u pravo vri
jeme otjee i nizina se isuuje. S v u silnu vodu popije ono nekoliko po-
nora na donjem Popovu polju, a ponori je onda vode n e t o u more,
n e t o u m o v a r e kod Gabele. Ljeti ostaje polje sasvim bez vode, jerbo
T r e b i n j i c a , koja njime t e e , u to se doba sasvim p r e s u u j e . Makar
da poplava veliku tetu poinjava, i l i kada u jesen prerano nastane i
poniti ljetinu, i l i kada u proljee prekasno stane otjecati i zemlja se

U Sutorini.

ne m o e za vremena obraditi, ipak je u drugu ruku pravi blagosov

boiji. Mulj, to ga otalouje poplava po svem polju, oplogjuje zemlju,
da je nije nuno ni gjubriti, i u istinu se u svem Popovu polju ni
kada ne gjubri, osjem jedino na viim zaravancima. A ipak je tu bujna
plodovitost.
 Makar da zimi polje tako obiluje vodom, riba ima veoma malo
i to aamo od jedne vrste, naime gaovice (Leucus adspersus Heekel),
T e su ribe jedva onolike kao sardele, ali veoma tuste i t e n e . Love
se m r e a m a , n a i n j e n i m a od najbolje d o m a e svile. K u n a eljad sama
prede one veoma tanke svilene niti, to su tu potrebite, a sama i plete

Spomenik na Orijenskoj lokvi

u spomen posjete kraljevia Rudolfa.

m r e e . Ribe ne dolaze iz Trebinjice u Popovo polje, nego je njihova

nastana u samom polju, pa kada stane padati voda, zavukli se i one
u ponore, da ondje ostanu preko ljeta i na jesen opet izagju. T i m rib
ljim navadama znadu Popovljani veoma dobro da se koriste, te uz
ponore ih obilno i love.
 Popovo je polje veoma bogato starinama. K o d svakoga sela re
dom ima starinskih grobova. Svijet ih nazivlje grkim grobljima", a
e s t o se misli, da su to bogumilski grobovi. No iguman Mihajlovi
tvrdi, da nijesu, jer se na kamenovima obino nalazi na kojem mjestu
krst, a bogumili su i krst i crkve smatrali sasvim izlinima. Osjem tih
grobnih spomenika vrijedno je j o spomenuti, da ima mnogo starih
gromila, a dalje podor Mljeieu nad selom Poljicaraa, K u l u na brijegu
kod Zavale, podor na Ostrogu iznad Zavale i zanimljivu peinu kod
toga sela.
0 peini V j e t r e n i c i malo se j o zna. No vrijedno je i iz da
ljega kraja doi te je pohoditi, kao to u ope u Hercegovini ima to
liko toga, to je vrijedno razgledavati i i s t r a i v a t i . 0 Vjetrenici pie
nekadanji iguman zavalski Mihajlovi u sarajevskom G l a s n i k u " :

andarska postaja Konjsko na putu iz Lastve u Grab u Zupcima.

Vjetrenica se nalazi u selu Zavali u Popovu polju spram man.

Zavale, udaljena od Ljubinja 4 sahata, a od Slanog u Dalmaciji 3 sa-
hata. Z a sada se moe k njoj doi i iz Slanog i iz Ljubinja na konju
lijepim putem. Vrata Vjetrenice gledaju pravo u sjever, a stoje povie
ravnice Popovog polja za jedno 40 met. tako, da blato, koje zimi po
kriva Popovo polje, ne moe joj nigda do vrata doprijeti. Brdo, kroz
koje se njezina unutranjost protee, zove se prvo Gradac, ali ovo je
kao priljepak uz vie brdo, zvano Klisura ili Brekovac, a ovi vrhovi
spadaju megju najvia brda, koja opkoljavaju Popovo polje.
Pred Vjetrenicom se nalaze ruevine od dvora (po predanju) voj
vode popa Stevana (?), od kojijeh jo ima dosta zidova uzgor vrata
tako, da i vrata Vjetrenice spadaju u unutranjost biveg dvora (kue).
N a vratima od Vjetrenice p u e iz nutra vrlo jak i studen vjetar, i sve
je vii, u koliko je na polju via toplota, megju tim preko zime ne pue
ni malo iznutra, nego koji put tegli t. j . p u e unutra. Pred njom u
stijeni (ivcu) ima utesano nekoliko Ijudskijeh likova na konjima i pjoe.
Odijelo je na njima vojniko rimsko, sa pripasanim m a e v i m a i kalpa-
cima na glavi. N a poetku ovijen likova ima takogjer usjeen jedan
krst, te se moe ipak drati, da su slike iz hrianskog doba.
Kad se uljeze kroz prva vrata, jedva 1 metar visoka, tako i i
roka, a duga u toj mjeri do 4 metra, onda se moe ovjek ispraviti, i
svijee treba odmah uei, jer se kroz vrata vatra ni u fenjeru ne moe
od vjetra gorei unijeli. Sa svijeama pogje se odavlen naprijed. Svi
j e e unutra mogu i bez fenjera sluiti, poto je vrlo malo vjetra i to
na tjenjim mjestima, i tako idui pravo po samoj litici kroz 7 met.
irine i 2 met. visine, dogje se do kapije, dovlen je 35 met. od prvih
vrata. Pravac ovaj p r u a se u jugoistok. Kapija, ovo su jedna divna

Obranbena vojarna u Grabu (Zupci).

samotvorna vrata od 3 met. visine i 2 met. irine, prosjeena kroz

sami ivac. Cim se progje kroz njih, onda nastaje drukija irina, jer
1 na jednu i na drugu stranu kapije imadu zakuci, a visina je ovdje
2 3 met. i tako idui dogje se na 50 met. od prvih vrata. Ovdje se
treba za 1 metar popeti na vie, i opet kao kroz kakova via vrata ugje
se, ali sad najedanput nagje se na velikoj prostoriji, zvanoj Raskr
snica". Ovo je mjesto u Vjetrenici najire, razumije se u koliko je do
sad poznato. Iznad glave je sve sama ravna litica a tle od samijeh sit-
nijeh gomilica. N a ulasku na ovu irinu j o ima iznutra sa jednu i drugu
stranu vrata a n a c , obzidan od kamena z a obranu vrata. Ovdje se zbilja
nalazi tragova, da su ljudi stanovali t. j . na ovom irokom raskru, tako
na pr. nalazi se komada od zemljanog posugja, ognjita, gdje je vatra
gorjela, kostiju od raznijeli ivotinja i t. d. Odovlen na lijevu stranu u
istok jest daljnja upljina unutranjosti Vjetrenice, a na desnu u jugo-
 - m -
zapad prua se jedan odjel upljine od 50 met, duine, U ovom odjelu
nalaze ze rvnji, bubanj i mlin, C i m se pogje sa iroke raskrsnice u
desni odjel, moda do 15 koraaj), ve se uju rvnji, mala pukotina
u litici blizu kraja sa lijeve strane. Kroz pukotinu vjetar izlazi napolje,
ozgor je sve te se uje huenje, kao kad rvnji melju, od kuda je i
ovo ime dato. Idui odovlen naprijed u istom odjelu, sama litica, a
tle je od gomile i zemlje, ve na 30 met. daljine uje se bubanj.*)
Idui ovako dogje se pod sami bubanj, a tu je ve i kraj ovome
odjelu upljine. Dolazei pod sami bubanj, visoiji ovjek mora se
malko glavom pokloniti, ali ne bubnju, nego litici, jer je ovdje poniska.
Ovdje je bubanj. Svak paljivo slua, kako bubnjar lijepo udara, oni
pak, koji dre, da Bog i najmanje sitnice vri, ponu se u strahu i Bogu
moliti, neki opet krstiti, drei da je tu vraje kolo, a moderni se opet
stanu ovima smijali.
U litici vie nas je upljina ne potpuno okrugla, u koju moe o
vjek, kad se malko popne, glavu i ramena uvui. U ovoj je upljini bu
banj i ostala njegova sprava. Naravno da je svak Ijubopitljiv vidjeti
bubanj i bubnjara, ali se ne m o e dugo glavu drati od bubnjeve huke,
ne moe se dalje gore niti na stranu vidjeti, i ako imadu manje or-
tice, kroz koje dolazi glas bubnja. 1 zaista, ovo je najneobiniji pojav
u ovoj Vjetrenici, jer bubanj nije kao mlin, da se jednak glas uje,
nego on zaista buba tako, da kroz jednu minutu moe do 200 puta
udariti. Njegovo bubanje nije opredijeljeno, negda se uje, negda sla
bije, a brzina udaranja vazda je jednaka. Je l i to sam vjetar, kako neki
dre, ili se vjetar sa neim drugim kree, to je j o nepoznato. Odovlen
na desnu stranu u samom kraju nalazi se mlin". Ovaj je pojav kaogod
i rvnji, t. j . vjetar izduuje nekuda napolje, te se uje glas kao da
mlin melje. Sad e m o se vratiti m i raskrsnicu, pa e m o naprijed.
Sa raskrsnice ulazi se jugoistonim pravcem u donje strane Vje
trenice. im se prijegje irina raskrsnice, odmah se treba na vie uspeti
za jedan metar. Ovdje ima promaha, jer je tijesno i nisko, nema vie
od 1 metra visine, a dugo je u toj mjeri za 5 metara. Proavi ovo,
izagje se na pjeskovitu ravnicu, i tako idui nekoliko koraka, dogje
se do prvog jezera. Dovlen je od glavnih vrata 100 metara duljine.
Ovo jezero nije veliko, te u junu ve presui, a za to je mnogo lake
ovdje prijei, kad ono presui, jer se inae treba provui pokraj njega
kroz jednu dosta malu upljinu. Tako je pak kroz svu Vjetrenicu, zbog
vode, lake putovati pri kraju ljeta, nego li ranije.
Kad se progje ovo jezero, odmah do njega ima jedno od ljepijeb
mjesta Vjetrenice. Ima tu nekoliko nakapanih stupaca, koji su se ve
sastali i srasli ozgor i ozdo; ima ih i takih, koji j o vise ozgor, dolje
opet nekoliko samotvorno izdubljenih kamenova., u kojima vazda voda
stoji. Ovdje putnici obino piju vode, potpisuju svoja imena po ree
nim stupcima, zapale itd., no ovdje se obino i pasoi potpisuju z a
dalje putovanje, razumije se, ako se ponese sa sobom onog, to je rekao

*) O v d j e n a r o d d r i i p r i p o v i j e d a , d a uz bubanj v i l e , k o j e u u n u t r a n j o s t i
stanuju, k o l o i g r a j u . P r o s t i n a r o d no s u m n j a , da i h i m a u V j e t r o n i c i , i da k a d ovaj
bubanj p r e k o ljeta ne buba, p r e d s t o j i u d o j d u o j g o d i n i k r v o p r o l i e (rat). B a r po
tomo m i ovdje z n a m o j e d n u g o d i n u n a p r i j u d , h o e l i i l i ne e b i t i rata.
car David, da razveseljava srce ovjeku, a uz to ovdje i po koja pjesma
zgodno zaori, premda to bude i vie puta kroz Vjetrenicu.
Poavi otalen, neko izmegju stupaca a neko i pokraj njih, ide se
opet pjeastom ravnicom za 40 met. duljine, dok se dogje kao u kraj.
Sad treba malo na lijevu stranu, gdje ugje kao kroz vrata, tu treba
malko glavu prikloniti, poto je ovdje zakon vrlo strog, bez poklona se
unutra ne moe, i l i bi morao glavu razbiti, i to bez obzira na to,
kakog je zvanja putnik.
Kroz ova vrata dogje se z a 56 metara uz gomilu, koja se je
ozgor nasula. Sad se dogje pod tako zvane ejreke*. Ovo je mjesto
vrlo visoko nad glavom, te se gore u visini vide razliiti mosuri, plo
snati i obli, t. j . kao ejreci (etvrtina od brava), pa za to je ovo mjesto
i nazvano tijera imenom. Odovlen pogje se k jugu, z a 30 met. duljine
sve samom liticom, a sad se pred oima ukae kao kakva velika jama.
Ovdje opet treba sai niz gomilu za 10 met. niz brdo u jamu. Onda
smo na tako zvanim, pjatima". Dovlen je od glavnih vrata uprav 200
met. duljine.
N a ovom je mjestu ljepe nego igdje u Vjetrenici, jer p o m a e pe
ina, te se glas raznosi kao u kakvom velianstvenom hramu. Nasred
ove prostorije podie se jedan kamen, za tri metra visok, na koji se
m o e lasno s jedne strane ovjek popeti, i ovo je opet kao kakva pre-
dikaonica u hramu. Putnici koji put vide na ovoj predikaonici kojega
od svojih drugova, gdje uz au ita molitvu za sretno dalje putovanje.
Pjatima zove se ovo mjesto zato, to ovdje ima mnogo samotvorih, po
tlima priraslih sudova, kao pijati" (tanjiri), koje je, razumije se, voda
uinila. Odovlen naprijed cijela unutranjost, u koliko je dojako poznata,
ide sve malko na vie, a to se ve i po tome vidi, jer se poznaje, da
voda kroz svu Vjetrenicu dovlen preko zime tee, a ovdje je u kraju
od istone strane ovog prostora jedna jama, u koju se voda zalijeva i
po svoj prilici izvire odmah nie Vjetrenice pri kraju polja, u Lukavcu.
Ovo je iva voda, te je i preko ljeta vazda ima. Posred ovog prostora
ima jedan brei od 23 met. visine, uza nj stoji pomenuti kamen
(predikaonica), a za ovim breiein, na lijevu ruku, lei moda najvee
jezero u Vjetrenici, koje je dugo do 100 metara. Od pjata" naprijed
prema unutranjosti Vjetrenice skree put na jugozapad. Odovlen pogje
se desnom stranom pokraj jezera, a ono lei s lijeve strane. Ide se go
tovo sve naljevenom liticom. Ovdje je svuda velika visina i irina. Kad
se progje jezero, sad uz njegovu lijevu stranu ima jedan mali odjel od
30 met. duine, U njemu se ne moe vidjeti nita nego sve sam na-
ljeven kamen svuda, i dolje i gore.
Poavi dalje glavnom upljinom,^opet za 100 metara duljine, ve
inom ti je pod nogama gola zemlja. irina i visina sve je velika, oso
bito nema nita. Poavi opet z a 100 metara sve samom ruevinom,
koju preko zime voda kotrlja, dogje se na 500 metara od glavnih vrata.
Ovdje ima lijepih stupaca, koji kao da rastu iz zemlje, te su najsliniji
turskijem nianima po groblju. Iza ovijeh stupia ima jedan odjel od
100 metara duljine, i to s desne strane, kome se pravac p r u a uporedo
s glavnom upljinom, pa zato se ovaj odjel i sastaje poslije 100 metara
opet u glavnu upljinu. A l i se b a ne bi moglo prijei kroz njega u
 glavnu upljinu, jer nakraj njega, ima velika dubina, u kojoj se dolje
vidi voda, te se zato ovuda ne m o e prijei. K a d se pogje od 500
met., i l i malijeh stupia, ide se z a 100 met. negdje gomilom, negdje
liticom, a negdje i zemljom, dok se dogje do 000 met. od glavnih vrata.
Malo prije 000 met. treba se sputati niz liticu z a 5 met., pa opet od
mah uz brdo u z gomilu za 7 met. Ovdje je n a desnu stranu ona jama,
koja se lijepo m o e vidjeti, te j u spomenuh na kraju odjela od 100 met.
Sad smo n a 000 met. od prvijeh vrata, i ovdje je visina od kojijeb 10
met. Stoprv prole godine idui ovuda primjetih, da se i ovdje uje
huka vjetra, ali gore u visini vidim malenu upljinu, i po huci uvjerili
se, da kroz nju vjetar nekuda oduuje.
Vrijedno je u Z a v a l i pohoditi i pravoslavni manastir, na Ostrogu,
na lijevom brijegu T r e b i n j i c e . Lei sedamdeset metara nad dolinom,
u kojoj je rijeka, te je ljeti odande veoma krasan izgled po dolini, a
zimi, kada talasovi P o p o v s k o g a blata" stanu udarati u stijene pod
manastirom, tu ti je kao na obali morskoj. Manastir je izgragjen na
klisuri, a manastirska je c r k v a pod tom klisurom skoro sasvim u pe
ini kao to i mnoge druge pravoslavne crkve na balkanskom polu-
ostrovu. D i v l j a je to i u d n a gragjevina, u d e e n a za obranu. N a ma
nastirskom p e a t u stoji godina 1271. U crkvi ima j o nekoliko prilinih
ikona, a u manastirskoj knjinici starih t a m p a n i h i pisanih crkvenih
knjiga, fermana, fetvi i povelja iz 10. i 17. vijeka, sve u turskom i
hrvatskom j e z i k u . U tom zanimljivom kraju stoje j o dalje r u e v i n e
stare crkve i staroga grada K l i s u r e .
N a Popovu polju ivu skoro sami k r a n i , v e i m dijelom katolici.
Drugi ih Hercegovci smatraju do d u e radinima i vjetima, ali slabim
junacima. A ipak su se za posljednjih ustanaka pod L u k o m V u k a l o -
v i e m i godine 1875. i Popovljani j u n a k i drali. Osmanlijske e t e ,
to su iz K l e k a m a r i r a l e u Trebinje, nijesu istina B o g one godine
sprijeili u putu, kako se je od njih iekivalo, te tako glavni tabor
u s t a k i , manastir Dui, padne i u s t a e budu razbijeni. No zato je s
Popova polja katoliki s v e e n i k don Ivan Musi, koji se je s dobrovolj
cima j u n a k i borio uz austrijsku vojsku, kod Stoca se odlikovao te
stekao ratnu medalju i red Franje Josipa. Popovljani su izvrsni gra-
gjevni radnici i za domove i za vodogradnje, te u svojem poslu ne
obilaze samo Bosnom i Hercegovinom, nego i po dalekom svijetu, M i -
sirom, A m e r i k o m , i zaragjuju tamo novaca. V e i n o m se lijepo pomognu
i onda to ne bude s gorega ni njihovim zemljacima u otadbini. V o l j a
za putovanje valjda i m je otuda, to je more blizu a i vide dosta pri
mjera kod dalmatinskoga primorskoga iteljstva.
 D a l m a c i j o m u dolinu Neretve.

imprese me pozdravljaju. U Trebinju, tako blizu mora,

sav se zaelim sinjega mora i Dubrovnika, kojemu je
i storija onako ispletena s istorijom Bosne i Hercego
vine. U ovo nekoliko decenija esto sam bivao u D u
brovniku i podulje tamo ostajao. No nijesam sada
kanio da iz Dubrovnika udarim natrag u Hercegovinu n a j k r a i m pu
tom k uu Neretve, morem na parobrodu, nego odluim, da i iz D u
brovnika krenem suhim putom uz more i da pohodim enklavu K l e k ,
kuda rijetko ko zalazi. K o l a sam uzeo j o u Mostaru pa njima se
vozio uz crnogorsku granicu, najmio sam ih, dokle ih hou i u
koju stranu hou, uz taj jedini uvjet, da se njima dovezem opet u
Mostar. T a k o naredim koijau, da bude u sat u podne spreman, pa
e m o u Dubrovnik, staru hrvatsku A t i n u . Nije to najzgodnije vrijeme
z a putovanje po ovim krajevima, no bilo je ve kasnije doba u go
dini konac septembra te e g a nije bila vie strahovita, a na
visini brda, to smo i h morali prei, nadali smo se s v j e e m u povje
tarcu s mora.
Sela Mustaci i Gomiljani, odma uz Trebinje, v e su i danas sa
svim drugaija nego pred nekoliko godina, kada su bila kao kakve ru
evine. Svuda su k u e opravljene, na novo sagragjene ili o k r e e n e ;

Vinjeta ua elu struaiuo: Uerceguvuoki k r .

b a e su po talijanskom obiaju o k r u e n e kamenim zidovima i sve se
zelene, a i z zelenila se izrazito istie srebrenasto lie uljikino. Neto
postrance od puta opazimo prostrane r u e v i n e manastira T v r d o a , to
su ga godine 1693. razorili T u r c i . Po njima se vidi, da j e bila ogromna
gragjevina. Novim mostom, uz koji stoji v r s t a kula, prelazimo Trebinj-
icu. Kraj je j o dobro naseljen, svuda stoje pojedine k u e . a svuda j e
ivot od onih d u g a k i h redova mazgi i magaraca, t o dolaze i z D u
brovnika i l i se onamo v r a a j u . V e i n o m i d u seljakinje iz d u b r o v a
koga kotara u svojoj ukusnoj slikovitoj nonji. V r a a j u se s pazara
iz Trebinja i i d u putom uz smijeh i brbljariju. Jedna lijepa djevojica,
koja se je valjda v e umorila, zamoli nas, da je povezemo. Rado pri
stanemo i tako stekosmo veselu i razgovornu suputnicu.
Ne ide se dugo obragjenim krajem i eto k r a . P o maloj umici
vidi j o , da se radi o racijonalnom poumljivanju, no onda nestaje
svega zelenila i oko nas su divlje veliajne brdine. Sama siva gola
orijaka brda oko nas i na brdima svuda karaule. Izbrojali smo i h uz
cestu osamnaest.
Sve neprijatnijim biva k r a j ; cesta se strmo uspinje na razmegjje
Hercegovine i Dalmacije. U dubljim dolje, u nekojim dolinama, lee
samotna kuita, to se j e d v a i z a p a a j u uz sivo stijenje. Sve se pri-
vigja spaljenim i p u s t i m ; svakako je to najalosniji kraj u svoj zemlji,
N a Gluhoj smokvi i m a a n d a r s k a vojarna; uz nju stoji nekoliko k u a ,
p o e t a k ljudskoga naselja. Ovdje se pregledavaju putnice, pa tjeraj
dalje. Uspinjemo se na najvie tjeme. U z cestu stoji financijska stra-
arnica, onda nekoliko jadnih krmi. A nad njima se uzdie tvrgjava
Drijeno, poznata radi smione dinamitske navale Miroslava Hubmajera
za ustanka godine 1875. Sada se ondje sjaju bosanske uniforme; s
vrletne visine gledaju vojnici na daleko sinje more, t o ti ovdje puca
pred razdraganim oima.
Imamo do d u e j o dosta da se vozimo, dok se po t i m beskraj
nim okukama ne spustimo k Dubrovniku, no naskoro se z a p a a umi
ljata brenska dolina, straga zatvorena golim stijenama; tamo lei
Cavtat, t o su ga utemeljili bjegunci iz Epidaura. Progjemo kraj tvrgje
Karine, onda uz Brgat, v e u Dalmaciji. Vegetacija je uz cestu
bujna i juna, lovor, e m p r e s , smokva i aloj obrubljuju put, topal
vlaan uzduh ovijava t i lice. T u j e nekadanje ostrovo k r a l j e v i a R u -
dolfa, divni L o k r u m s tihim gajevima i krasnim nasadama, nad njim
tvrgjava Srgj, a dok se zakrene, eno na desnoj strani pod nama Sv.
Jakov, gdje paome diu svoju kronje nebu pod oblake. J o malo i
ulazimo u divni Dubrovnik, taj komad Afrike u austrijskoj monarkiji,
biser sinjega mora. D a si m i zdravo, vjeito krasno sinje more!
 Ime Dubrovnik' od vijeka je a r o b n o zvuilo u mojim u i m a . P r i -
vigjalo mi se je cvijee i mirisovi, visoke gole planine i na njihovu
podnoju tropska vegetacija, pa uza sve suanj morski. S tugom u
srcu rastajao sam se svagda s tim veliajnim krajem, i dok umrem,
elio bih samo da m i bude mjesto na d u b r o v a k o m groblju, oko groba
aloji, vrh glave mrka pinija, a preda mnom tamno modro more, to
svaku bolju nosi u daljinu . . . .
U februaru, dok svuda svijet sniva zimskim snom, u proljeu i
u jeseni, a k i u zimi Dubrovnik je divno b o r a v i t e . Kajsije, bademi,
breskve ishlapljuju svoj miris, limunovo i n a r a n o v o d r v e e posuto
je zlatnim teretom, a iz zelenoga lia, to ovija i grad i okoli, sjaju
se grimizne granate, blista srebrenasti jasmin i m r i k a , njena rui
a s t a boja divljega oleandra, grimizni, bijeli i modri pitomi oleander.
P l a v i cvjetovi r u m a r i n o v a dbunja pozdravljaju putnika, orijake
paome pomahuju ponosito svojim pernatim k r o n j a m a , a na golemim
strukovima kao na d r v e u ljuljaju se plodovi velikih aloja,
nalik na zvona. Opojan je miris po svem kraju, a kada p o g l e d a na
istok, vigja stjenovite obronke, to dijele Hercegovinu i Dalmaciju,
a jedva da po njima raste rijetka alfija. No i na tim su se golim
obroncima nekada uzdizale m r a n e hrastove u m e . Po dubravama se
je Dubrovnik i prozvao tako. V i e v e tisuu godina ivio je Dubrovnik
kao slobodna republika, dok i tu starodrevnu i slavnu d r a v u ne pod-
j a r m i e e t e m o n o g a Korzikanca, a vjerolomni m a r a l Marmont ne
dobije za to naslov vojvode d u b r o v a k o g a : ,,duc de Raguse."
Nizza i Mentone, Monte Carlo i Monaco nemaju takvoga a r o b n o g
okolia, kao to Dubrovnik i Hercegovina za njim. Ovdje istina B o g
nema i g r a n i c e , no stranci iz n j e m a k i h zemalja idu na Rivieru v e i n o m
ipak za to, da ozdrave, a ne da igraju. T i ljudi ni ne sanjaju, da i m a
j o krajeva, gdje m o e da otpoine od muke i truda, da se odmori
od d u e v n o g a rada, a da ti ne isisaju krv. No Dalmaciju se slabo zna
i svijet sve j o ragje putuje u Italiju, na Rajnu, u v a j c a r s k u , nego
da jedared razgleda tu divnu zemlju, koja uz Bosnu sainjava prelaz
k istoku. A kakav je tek boravak za zimu taj D u b r o v n i k ! K a d a ti
je a k na Bosporu snijeg do koljena, a u najjunijim zapadnim tako
zvanim klimatskim ljeilitima mora svijet da sjedi uz p e , u ovoj ti
evropskoj Africi cvate d r v e e u svoj krasoti, snijegu nema na moru
ni traga, a bura nikada ne bjesni onako, kao to u Carigradu ledena
sjeverna bura, to s ruskih stepa duva preko Crnoga mora i od nje
se voda u bunarima smrzava.
D a se je j u n a Dalmacija zanemarila, krive su dosta i prijanje
austrijske vladavine skupa sa narodnim zastupstvom. Mnogi svijet ne
 K
m o e da snoai vonju po moru, makar da je tu vonju , , L l o y d kragno
udesio. A direktnoj eljeznikoj svezi s monarkijom nema tu ni traga
ni glasa. Krnjata ona eljeznica Spljet-ibenik-Knin-Siveri nikomu
pod bojom kapom ne koristi, pa dok se ne izgradi eljeznica .barem
od B e a do Spljetn, ne e se razbuditi iz d a n a n j e g a mrtvila ova
mjesta, to ih je ve priroda stvorila za klimatska ljeilita. Vrijedno
je ovdje spomenuti, da se je godine 1895. osnovalo u B e u dioniko
d r u t v o , koje je u Dubrovniku sagradilo nov velik h o t e l ; taj se je
hotel p o e t k o m godine 1897. otvorio i ve se sada jako posjeuje.
I opet je bila bosanska zemaljska vlada, koja je pomogla i D a l -

U Trstenu.

maciji time, to je od Mostara izgradila eljeznicu u Metkovi i tako

preko B r o d a , Sarajeva i Mostara stvorila direktnu svezu med monar
kijom i j u n i m dijelom Jadranskoga mora. J o e se vanija sveza s
morem postii, dok se eljeznica, to od L a v e (stanice na pruzi brodsko-
sarajevskoj) ide na Travnik i Donji V a k u f u Bugojno, izgradi na u-
panjac do A r a n a na dalmatinskoj megji i austrijska j u vlada odande
nastavi do Spljeta. No dok se u Bosni neumorno snuje i radi, dotle
u austrijskim z a s t u p n i k i m k u a m a ubijaju skupocjeno vrijeme u odbo
rima, komisijama i sjednicama carevinskoga vijea kojekakvim bespo
slicama. Gdje bi ve danas bila Dalmacija, d a j e i ona pod bosanskom
u p r a v o m ! A Bosna je istom dvadeset godina slobodna od osmanlij-
skoga jarma i morala je da preskoi etiri vijeka kulturnoga nerada!
Ove se misli n a m i u i same svakomu, ko valjano poznaje prilike
ovih zemalja, pa dogje iz Herceg-Bosne u Dalmaciju. K a e se do d u e
8 pjesnikom, da je politika pjesma r u n a pjesma", no kako da je
ne z a p j e v a u ovom kraju, gdje sav razvoj narodne snage, sve blago
stanje u zemlji ovisi o politici
No da se opet vratimo n a e m u putu. Ne e m o dalje da govorimo
o Dubrovniku ni o njegovoj istorijskoj p r o l o s t i ; djelo je ovo posve
eno naprednoj susjednoj zemlji i njojzi ne e m o da otimamo mjesto.
Dobro se smjestimo u hotelu L o k r u m u " i prijatno proboravimo
v e e . Iz jutra dalje kopnom. K r o z predgragje Pile, gdje stoje divni
ljetnikovci, udarimo u Gru, morsku luku d u b r o v a k u . Svuda ti je
pred oima more, krasno d r v e e i rastline u skupinama, a na u m o
vitom poluostrovu tu su vojnike zgrade, morske kupelji i p a l a e
d u b r o v a k o g a plemstva. V e l i k i hotel Petka* u G r u u sagragjen
je tek u najnovije d o b a ; stara gostionica P a v l o v i e v a naspram prista
nita Llovdovlh parobroda nije valjda bila vie dovoljna za putnike.
K a d carinare pozdravimo orijaku platanu, t o zasjenjuje sav trg,
a onda krenemo dalje u dolinu Omble. Sasvim pred G r u e m na
ulazu u luku, gdje stoji hrid Daksa s velikim svjetionikom (tu se
pria ista onakva pria kao i ona o Heri i Leandru) utjee ta herce
g o v a k a ponornica u more kao golem morski zaliv. O m b l a je, kako
se misli, nastavak T r e b i n j i c e , a izvire irokom strujom direktno
ispod stijena tamo straga u r o m a n t i n o j dolini, te tjera velik mlin i
[iilanu i odma je plovna za v e e brodove.
Kraj u a Omble u more, blizu Kabogine p a l a e , moradosmo
stati, da se skelom prevezemo preko rijeke i da se povezemo dalje,
sve u dogledu mora. N a Zaton, lijevo od nas ostrov K o l o e p i Lopud, a
za njima Mljet, progjemo divnim krajevima, med bujnim b a a m a , po
kojima su rasuti slikoviti ljetnikovci, u T r s t e n o , stari posjed konta
Gozza, znamenit radi svojih tisuljetnih platana, pod kojima mogu da
u hladu taboruju i t a v e pukovnije. Trsteno je m o d a jedno od najza
nimljivijih mjesta u svoj Dalmaciji, a i park konta Gozza vrijedno je
pohoditi.
K a k o smo se nekoliko sati vozili uz brdo i niz brdo, konji nam
se p o t e n o izmorie. Zato ih pustimo, da otpoinu, a m i e m o da se
okrijepimo. Imaju tu dvije gostionice, priproste, no mo e da dobije
piva, vina, izvrsne u n k e i sira. Onda se u hladu pod platanama uz
memo odmarati, koliko smo v e mogli od z n a l i n o g a svijeta. J o ko
madi puta lijepa je cesta, a tada nastaje strahota. Cesta je izvrsna,
izgradio j u je p o e t k o m ovoga vijeka m a r a l Marmont, i u lijepom je
redu. No kako sav promet ide morem, slabo se svijet po njoj vozi.
ljunak kao da je istom nasut i samo uska mrka linija i z g a e n a je
med s t r a n i m kamenjem, kuda udaraju pjeaci i l i tovarna marva. P u t
se u beskrajnim okukama vijuga oko svakoga zaliva, penje se na v i
soravan i opet odma silazi u nizinu, pa za koji a s a k tjeraj opet u
vis. Pod arkim s u n a n i m zrakama, da nigdje nema ni traga hladu,
nai su konji tromo stupali. Dok se je j o more vigjalo, bio je za
ljude put j o i snosan, no onda nastade pusti k r , kamena pustinja,
da je takve t u n e nigdje u Hercegovini nema. K u d a god p o g l e d a , sam
sivi kamen, more kamenova i med njima krljavo dbunje boroviino i
alfija. N i glasa u toj mrtvoj tiini, ni stoke ni iva ljudska stvora! Tako
sate i sate. K o l a se zbog ljunka voze u korak. A nigdje ni kapi vode!
Naigjosmo do due u toj Sahari na samotnu kuu, eestarska k u a i go
stionica ujedno, Ruda, no okrom nova vina nita da dobije, pa ni za
skupe novce ne mogosmo da dobijemo za konje ni kapi vode. T a k o po
gjemo uz sto muka dalje cestom, dok u nekoj nizini ne zapazimo lijepe
ogragjene njive i ne susretnemo nekoliko p a s t i r i a . Znate l i , gdje tu
ima v o d e ? " zapitamo. T a m o je u bai a t r n j a . " Hvala Bogu, uzradu-
jemo se, eto konca nevolji. Rijeima i novcem nakanimo jednoga de
rana, da odvede na atrnju konje, koji su se morali ispregnuti. No tu se
odjedared iza nekoga zida pomoli tobonji vlasnik atrnje te uzme od-
reito prosvjedovati, da se konje poji njegovom" vodom. Momci od
govore, da je voda svaija u ovom k r a j u ; no na koncu konca svagja
se opet ne bi svrila u n a u korist, da se nijesmo odluili te i tomu
potenjakoviu platili. Konji pogju vratolomnom stranputicom i t a v a po
sata i napoje se, a mi vidjesmo, da bi za one novce skoro dobili bili
i isto toliko vina.
I opet dalje uzbrdice i nizbrdice. Gledamo da samo stignemo na
h e r c e g o v a k o zemljite, jer u N e u m u znamo da se m o e m o pristojno
smjestiti. No ve se uzme smrkavati, a do K l e k a treba j o nekoliko
sati. Konji nam se iskrvavili i ne mogu dalje, koija psuje u svim
jezicima, a k v e i njemaki, koliko je nauio u Mostaru, a nama
se grlo isuilo. T a d a zapazimo samu k u u uz cestu. Cestarska je to
k u o , gdje se prodaje a k i duhan i cigare. a s o m se odluimo. T e k
to s t a d o e kola, eto stare e n e , koja se i t a v e mjesece nije valjda
mila. Moemo l i ovdje p r e n o i t i ? I m a l i sobu i staju?" Odgovori
nam po volji i tako se za tu n o k u r t a l i e m o svake brige. K r o z dvije
prostorije kao pilje provede nas e n a u sobu, koja je bila prilina,
no tako zvana postelja i zgnjetena slama u njoj nijesu bile ni za leaj
divljem zvjeretu, a pokriva, to je bio na postelji, odma bacimo u
drugu sobu. Od mu udesimo krevet naim pokrovcima, t a se bolje
moglo. A t a nam je j o nojca dosudila, to bogovi znadu. U toj je
sobi stajao j o i pisai sto i sat budnik! Sin je gazdariin bio tako
gjer i p o t a r te otuda ta r a s k o u dalmatinsku kolibu. Noviput zove
se k u a i okoli.
K a k o su se konji nekako smjestili, izmirimo se i mi sa sudbi
nom i 9tanemo piti mrko vino iz jedine boce i jedine a e , to tu ima.
D a pomognemo u nezgodi i da ne otetimo druge goste, uzmemo

Neumska luka (u Kleku).

svoje boce i a e . Gostiju se dosta okupi, cestarskih radnika, seljaka,

i na skoro je sjedjela cijela s k u p t i n a pod vedrim nebom, na
kojem su se zvijezde blistale u svem sjaju. Sad udri pitaj i odgovaraj.
K o ne zna prilike u ovim zemljama, pa bi nas vidio u ovoj drubi
i u toj kamenoj pustinji, mislio bi, da smo dospjeli med hajduke. A
onamo tim estitim ljudima nije bilo ni na kraj pameti, da nas po
haraju. B r i g a ih je samo bila i to su veoma diskretno inili da
udovolje svojoj znalinosti, te su n a e g a koijaa svejednako potajice
ispitivali sve tonije i tonije. U z a to je boca ila redom iz ruke u
ruku, nagju se i gusle i zapjevaju se stare j u n a k e pjesme, to onako
krvavo z v u e i ovdje te se pod vedrim nebom u samoi j o j a e
doimlju.
K r m a r i c a nam je zaklala i skuhala k o k o k u . Donese nam onda
j o kukuruzna hljeba i vina. Sve je bilo dobro; gazda se vrati te on
i jedna gladna m a k a pridrue se nama. P o t a r i cestar bio je inae
saBvim n a o b r a e n ovjek za ovaj kraj. znao je itati i pisati i imao
je a k i artije za pisma sa svojim imenom. e m u t o ? ne zna se. No
u najbolje da p r e u t i m ; kada je zasinula zora na prozorie n a e ,
izigjemo i z a u d i m o se, gdje je koija v e upregao konje i e k a .
Sasvim se je skunjio i samo veli, da treba b r e u Hercegovinu. J o
ispijemo crnu kavu, koja je i ovdje dobra, pa se pozdravimo i tjeraj
u t u r s k u zemlju". T a k o ovdje j o i d a n a s / o v u Hercegovinu, a K l e k
je j o svejednako dalmatinskomu seljaku T u r s k a * .
Sat se povezemo pravcem i eto nas u tom mnogo spominjanom
krajiu, to je bio povodom mnogim diplomatskim notama. Taj je K l e k
nekada Dubrovnik odstupio porti, da zabije klin med sobom i mle
takim zemljitem, te je tako porta jedino K l e k o m mogla s mora da
baci vojsku u Hercegovinu.
Neum je jedino znatno mjesto na K l e k u . Iz jadranskoga mora
ide med poluostrovom P e l j e c e m i u e m Neretve morski rukav u
stonski kanal i iz toga opet ide ogranak u tako zvani kleki zaliv.
V e o m a je to vrijedna prirodna l u k a ; nije iroka, no duboka, i Herce
govina bi po njoj mogla da zauzme lijep poloaj i na Jadranskom moru.
Posljednji sam put bio u N e u m u godine 1880., kada je sve j o bilo
u zarogjaju, no tada su v e stajale vojnike zgrade, koje Neumu pridaju
neku vanost. Lijepe su se gradnje dizale, a i privremene gostionice su
bile dobre. T o je danas bez sumnje sve j o bolje. P u t je n a iao
desno ukraj Neuma, koji ostaje duboko dolje na obali morskoj. Vidjeli
smo same utvrde i svuda nove ceste. Nije s gorega spomenuti ni to,
da je cesta odma bolja, im se pregje g r a n i c a ; nema vie krupnoga
ljunka, cesta je bila utrta i mjesto koraka moglo se je udariti u dobar
kas. N a visini nad Neumom raljaju se ceste; jedna ide k moru, a
p r e g j a n j a turska cesta, t o se pravcem penje na brdo, danas je na
p u t e n a te je izgragjena nova cesta, koja se u lakim okukama uspinje
onamo. N a tom se r a s k r u rastanemo s Jadranskim morem. J o ba
cimo oko na P e l j e a c i K o r u l u i pozdravimo s u n a c e , to pozlauje
gorske visove tamo na istoku, kuda sada k r e e m o .
P u t nam je posred gorske pustinje. Nema tu n i drveta ni d b u n a ,
jedva da se pomalja i najskromnija biljica, kao da e da se obi-
stini ona r e e n i c a , da ne raste trava, kuda tursko kopito udari. Sasvim
ispremijeani ispinju se visovi i gorske glavice jedna nad drugu, svaka
u drugoj nijansi, no samo od najieega bjelila do najtamnje sive boje.
K o m u je b a po volji siva boja, ovdje bi mogao tono da proui boju
pruskih asnikih kabanica. Ovakve skale sivih boja nema nigdje vie
na svijetu. Samotan se vrabac javi, i taj je zalutao ovamo, a im se
hrani, ne bi ti znao rei ni bog Aegir, gospodar morski, koji se m o d a
v e i ovdje u bliskom moru otima za vlast sa starim p r o k u a n i m Nep-

Divlje patke, kod Metkovia.

tunom. No odjedared se na brdima pomole neke spodobe, ive

ivcate ovce, koje su valjda privikle uz kamenu hranu. A kako je
u z v i e n a i veliajna ova pusto, kako se ovjek osjea sitnim u toj
s a m o i ! No i nju je v e savladao i izgradio njome krasnu cestu. Taj
bih j a kraj upravo p r e p o r u i o svakomu putniku i s l i k a r u ; kontrasti ti
ovdje dolaze sve redom.
Samo podrug sata i cesta se s p u t a u m o v a r n o podruje Ne-
retvine delte i potoia Mialine. U z jednu su stranu j o svejednako
visoki bregovi, a uz lijevi obronak prostrana ravnica, pogdjegdje i obra
gjena, no veinom m o v a r a , po kojoj se zeleni lee, a unaokolo visok
a, sita i dalje trska. U z cestu lee sela, izgragjena sasvim na tali
janski nain, k u e opletene smokvama i lozama, a pred k u a m a itavi
snopovi suhe trske, pa v e i slama u plastovima. Onda u e s t a v a j u
polja. T u je pirina. Razdijeljena su u e t v o r i n e , prokopane su jaruge
za vodu, tako da je sve polje vazda pod vodom. A gdje je pirina,
tamo je i malarija, te je Bva ova prostrana Neretvina delta, u koliko
se je i jako okoristila regulacijom, opet jedan od najnezdravijih kra
j e v a u Evropi. K o d jednoga sela stoji m o v a r a kao itavo jezero. N a
unu, sainjenu iz jednoga debla, prelaze na polja prijeko. Svijet tu
vodu i pije, pa nije ni udo, da gubi zdravlje. A opet kako je kraj
plodovit! S v i juni plodovi rastu u obilju, na kukuruzu bude klip debeo,
da se ne m o e p r e u d i t i , bujna je vinova loza, uz svaki se zid privija
smokva, bio bi to pravi mali raj, da nije tropsko podneblje i da
se na blijedim uskim licima ovdjenjega svijeta ne ita boljetica. Ima
mjesta, nalik na koji crnaki grad u srednjoj A f r i c i : uz svaku kame
nicu visok plast sijena i slame, lijepo z a o k r u e n kao k u a kojega
u n j a m v e k o g a s t a r e i n e . Tako pregjosmo najvie dobrim putom Baulu,
Mislinje, O b r a d o v i , eletin, Medar, G l a v u . Lijevo nam ostade norinska
kula, a j o n e t o u vis i eto nas na prostranoj ravnici, gdje t e e re
gulirana Neretva", koja je ipak j o vazda svojeglava. Dovezosmo se
u M e t k o v i , to se je nekada smatrao p r o g n a n i k i m mjestom i na
zivao austrijskom Sibirijom". Gostionica ima dosta i mi se u jednoj
od njih na nekoliko sati usidrimo.
Sada je trebalo b i r a t i : ili eljeznicom u Mostar i l i k o l i m a ? Sva
kako e m o j o do v e e stii, pa kako sam eljezniku prugu ve po
znavao, a koija nam je i tako morao onamo, to nije bila odluka
t e k a , po gotovo gdje je bilo krasno vrijeme. T r i sata odmora, a onda
tjeraj u Gabelu!
Ovdje smo u kraju, znamenitu u istoriji. J o kada su stari G r c i
naselili te obale i utemeljili Epidaur, skrene i m se panja na u e
Neretvino, kuda je jedini zgodni ulaz u potonji kraj, docira su svuda
drugdje visoke planine i teko ih je prelaziti. Rimljani se takvih za
preka nijesu do d u e plaili, no opet su uvigjali, t a Neretva vrijedi,
te je za njihova vremena bio ovdje povrh delte velik rimski grad Na
rova, koji je docnije propao u vidskim m o v a r a m a . U srednjem vijeku
p r o p a d o e mnogobrojne rimske ceste u okolnom kraju i samo Neretva
u u v a svoju v a n o s t u trgovini d u b r o v a k o j i m l e t a k o j . K a o to
danas u Africi, n a s t a d o e tada na delti mnoge faktorije i mala trgo
v a k a zborita, no tu je bilo i kubure s nezvanim gostima. Nekoliko
vijekova b i l i su Neretvani najstraniji gusari na Jadranskom moru.
Naselja su im bila uz more po planinama izmed Makarske i Neretve,
gdje su i m stajali gradovi, i Duvnopolje u n u t r i n i ; dalje ostrovi Mljet,
Korula, B r a i H v a r . K a d a su napokon u k r o e n i , uzme se na rijeci

Podor kod Metkovia.

razvijati i v a h n a t r g o v i n a ; no delta se u te vijekove sve dalje stane

pretvarati u m o v a r e , rijeka si je krila nove putove, te tako bude
regulacija prijeko potrebita. Austrijska j u je vlada u sedamdesetim i
osamdesetim godinama n a e g a vijeka i provela, no sumnja se, da e
popravci istrajati, barem tvrde u Metkoviu ljudi, koji motre porijeje,
da ave treba nova posla. No n e t o s e j e regulacijom svakako postiglo:
veoma mnogo plodovita zemljita, koje je prije bilo m o v a r a , a i sa
zdravljem je n e t o okrenulo na bolje. Osobito Metkovi danas je v e
na dobru glasu.
Metkovi lei slikovito na ulazu u v e l i k u h e r c e g o v a k u ravnicu.
Z a njim brda, posred ravnice i r o k a rijeka kao kakav primorski
g r a d ; Brea, te mu bosanska vlada izgradi i eljeznicu. K a k o sada
nijesam iao eljeznicom u Mostar, a godine sam 1885. u juniju mje
secu bio kod otvaranja ove pruge, ovdje u da dometnem barem
ondanji svoj opis.
eljeznika pruga Mostar-Metkovi duga je 43 kilometra, dovr
e n a je za deset mjeseci, uskih je t r a n i c a , te j u je pod upravom
n a t p o r u n i k a Strobla od e l j e z n i k e pukovnije izgradilo gragjevno po
d u z e t n i t v o baruna Schvvarza. T o su gola data, a vrijedno i m je j o
primetnuti, da je gradnja stajala 1,700.000 for. Od Metkovia se stie
na granicu za nekoliko a s a k a ; vlak se vozi ravnicom, uz koju su s
obadviju strana brda, k r e v i t a do d u e , no ipak s vie vegetacije, nego
l i dalmatinske brdine. P o l j a su divno obragjena, na njima je ito,
duhan, vinova loza. Sve bujno raste. Putovi su zasjenjeni golemim
smokvama i v o e m ; smokve rastu bez broja i divlje, kao itavi gajevi.
Svuda se sjaji crvenim cvijetom granata, kuda samo p o g l e d a . I v i
soko j o na obroncima vidi taj divni cvijet, gdje sa zelenilom livada
i s drugim c v i j e e m sastavlja divan ilim.
V l a k prolazi gabelskim tunelom, te ukraj razvaljenih a n e v a
stare m l e t a k e g r a n i n e tvrgjave Gabele, prelazi rijeku T r e b i a t i
stie na stanicu apljinu. Mjesto to lei u lijepu kraju, a nastavaju
ga v e i m dijelom katolici. Z a kolodvorom imaju tu sada veliki du
hanski magazini i mnogo se je evropskih zgrada izgradilo. U Neretvi
se hvata toliko jegulja, da je osnovana tvornica ribljih konserva. Od
apljine te vodi moderna cesta za dva sata u Ljubuki, grad u krasnu
amfiteatralnu poloaju, nastanjen v e i m dijelom muhamedovcima (3989
stanovnika). Nad gradom stoje na vrhu visoke stijene r u e v i n e starin
skoga grada, o kojem vele, da ga je izgradio herceg Stjepan u znak
s r d a n e ljubavi za e n u svoju. Svijet i danas j o zove kulu Erce-
g u u \ B l i z u apljine i m a i lijep vodopad.
Z a apljinom se zastaje u Dretelju. T u zapoinje k r . eljeznica
se vozi obronkom, a desno joj je Neretva, kojoj je korito ovuda veoma
kamenito. Vegetacija je vazda j u n a kao i prije, zemlja je sve obra-
gjenija, na njivama rade h e r c e g o v a k i seljaci u svakovrsnoj odjei.
Uz crvene marame i saruke k a t o l i k e vidi u muhamedovaca fes i l i
Luka u Metkoviu na Neretvi,
bijelouti i cvijeem iarani saruk. S drugu stranu rijeke z a p a a se
stari P o i t e l j ; kada ga p o g l e d a : pravo h a j d u k o gnijezdo, visoko
u stijenama sagragjeno, a o k r u e n o bedemovima i kulama. U tera

sama se penju k u e uz brdo. U sredini grada die se divna gragje-

vina, damija s kubetom, a uz nju na osami visok e m p r e s . A nada
svim razvaljena utvrda. J o se prolazi postaja K r u e v i , te se dolazi
2o
na stanicu itomisli. Pogled je ovamo d r a e s t a n . Usred krasne j u n e
vegetacije, opkoljen parkom, lei u dolini znameniti pravoslavni ma
nastir itomisli, t o ga je godine 1585. utemeljila porodica Milora-
dovia. iroko njegovo proelje i bogata fasada vide se daleko. Odma
uz eljezniku stanicu nalazi se nekoliko velikih s t e a k a s krstovima.
Odavde pa sve do B u n e otegao se je tjesnac, kojim t e e Neretva.
Istom Buna, nasuprot uviru rijeke Bune u Neretvu, lei opet u plodnoj
ravnici. T o m u e m o se mjestu j o blie svratiti na putu kolima. V l a k
prelazi duboki potok Jasenicu, b u n u brzicu, i ulazi u veliku ravnicu
mostarsku, Bie polje. Desno se vigja Blagaj i Stjepangrad, pa obronci
P o d v e l e a . Lijevo su goli strmeniti visovi Huma, a ostrag, kao u rasje-
lini med stijenama sakriven, Mostar, u kojem stranca na eljeznici
v e d o e k u j e pravi civilizovani ivot.
K o l i m a smo sada dospjeli z a sedam sati u h e r c e g o v a k i glavni
grad. Z a Metkoviom se prolazi carinska stanica, koja tu stoji odma
uz n a polu razvaljenu g r a n i n u k u l u ; to je zemljite Stare Gabele,
koja nam lei lijevo na rijeci med m o v a r a m a i poljima. T u je negda
bila m l e t a k a carina suprot T u r a k a i tada je mjesto ovo bilo svakako
znatnije nego l i danas. Dovde je i Neretva svagda bila plovna. G r a d i
je izgragjen zaklonito, u uvali med dvama breuljcima, na kojima
imaju razvaljene utvrde. P r i a se, tako pie dr. M . Hoernes da
je utvrde sagradio sultan Sulejman godine 1558. od kamenja dviju
r a z r u e n i h crkava i da su nazvane s e d d i islam", zapor islama. Kada
v

je koncem 17. vijeka buknuo veliki turski rat, onda glavni namjesnik
mletaki Delfino navali s jakom vojskom na Gabelu i vjetom je akcijom
zauzme. T i m e j e m l e t a k a republika, kako se veli u suvremenu vrelu,
dobila komad plodne zemlje, te stekla ulaz u donju Hercegovinu i u
ostali dio Bosne. T e k o osjetie Osmanlije taj gubitak i p o k u a j u odma
u prvim mjesecima za tim, da opet preotmu svoj zapor". No istom
po m l e t a k o m traktatu k a r l o v a k o g a mira (godine 1699.) padne i m
opet u ruke. Tako bude lav iz bijela mramora s napisom: P a x ti bi
Marce, evangelista meus!" s glavne kapije gradske z b a e n onamo,
gdje j o i danas lei, dvije crkve, t o ih je Delfino opravio, opet budu
r a z r u e n e , a dvije druge p r e v r a e n e u damije. Jednu od onih prvih
crkava Gabeljaci god. 1855./6. oprave i posvete z a u p n u crkvu. N a
glavnom oltaru u njoj vidi se grobna ploa i grb porodice Sa nti a .
Po s l u b e n o m popisu iteljstva u Bosni i Hercegovini imala j e Gabela
1. maja 1885. 626 katolika, 218 pravoslavnih, 8 muhamedovaca; go
dine 1895. bilo je u njoj 960 d u a .
Odatle se vozimo svejednako plodovitim krajem sve do T a s o v-
i a . Putom prelazimo Krupu i divlju Bregovu, t o dolazi od Stoca.
U stranu od nove ceste, na starom putu, ima kameni most na svodo
vima, sada u osami. U T a s o v i u , veoma i m u n u mjestu, odma nas
na kraju sela pozdravi novo doba nova osnovna kola. B l i z u kole
lei sasvim u zelenilu groblje, koje sjajno svjedoi o ovdjenjoj vjerskoj
snoljivosti. Uz muhamedovske n i a n e stoje katoliki krstovi i med

svima lee velike ploe bogumilskih grobova. K o d jedne kavane sjed

nemo askom pod velikim dudom, med muhamedovskim zemljovlasni-
cima, koji su se hvalili posljednjom ljetinom, pa uz to naravski i svim
drugim prilikama. K a d a i m spomenuh novu kolu, odgovore, da je to
pravi blagosov; i njihova djeca neka budu pametna kao i v a b e " .
Krnj je ovaj divno obrngjen; golema duhanska polja i krasni vinogradi
idu ravnicom, dokle m o e okom da s e g n e , sve do Neretve. Z a T a -
soviem dogjemo do lijepa hrastika, koji je z a t i e n poznatim napi
s o m : z a b r a n j e n a u m a " . Malo za tim stignemo u D o m a n o v i , vano
mjesto, gdje se ceste s k r t a v a j u . Ovdje ide desno cesta u Stolac,

o. mm
o

2
9
H

<

slavno u istoriji sjedite R i z v a u b e g o v i a , grad sa starim spomenicima

i znamenitim bogumilskim grobljem. Preko Neretve ima prevoz u ap
ljinu. Domanovi se sastoji iz d u g a k e ulice, pune k r m i c a , kavanica
i d u a n i a , koji svi ivu od prolaznoga prometa, ponajvie od ovdje-
n j e g a vojnitva. Sagragjena je tu velika p j e a k a vojarna, u kojoj se
nalazi jedan bosanski bataljun. Zgodna u m a r s k a kua sjea te poura-
ljivanja k r a , na koje e m o dalje putom naskoro opet naii. I sve iz-
novice duhanska polja, velika stada, a na poljanama lijepe k u e . Oso
bito u Bivoljem brdu pade mi u oi turski ljetnikovac, prostran i u
krasnom slogu izgragjen. Cesta se penje i s p u t a , svejednako uz
obronke Dubrave, dok na posljetku ne sigje na Bie polje, kojemu
smo okoli v e nekoliko puta opisali. Pred Bunom viri v e i opet

preko plotova smokva i uljika, a u lijepom tom prostranom mjestu

stoje svuda pristale kamene k u e , moderne gradnje za ljetovanje.
B u n a je znamenito mjesto u istoriji. D a je znatno bilo ve u
staro doba, vidi se po golemom mostu, to tu u devet kamenih svo
dova ide preko Bune, no proslavilo se je istom pod posljednjim go
spodarom h e r c e g o v a k i m , A l i p a o m R i z v a n b e g o v i e m . Stolovao je
on u staroj svojoj kuli u Stocu, te je, kao to smo v e spomenuli,
za ustanka bosanskoga plemstva pod Husein kapetanom G r a d a e v i -
em godine 1831. ostao sultanu vjernim i za to dobio h e r c e g o v a k o
vezirstvo. T u se on uini skoro neovisnim i uzme nastojati, da svoju
zemlju digne do materijalnoga blagostanja. U dolini Neretvinoj i oko
L j u b u k o g a zavede kulturu pirina, stane saditi uljiku i tititi vino

gradarstvo, pa i iriti svilogojstvo. U B u n i si sagradi lijep dvor i

damiju. Sultanove je zapovijesti sluao, kako ga je bila volja. K a d a
godine 1849. bukne opet u Bosni plemiki ustanak, pristane i on uz
svoje suplemenjake begove i okrutno se ponese spram k r a n a . Isprvice
ga poslui srea, no onda se j a v i osvetnik povrijegjenoga ugleda sul
tanova, Omer p a a . Tanad i v j e a l a u s p o s t a v i e u Bosni red, a onda
Bogumilsko groblje kod Stoc
se Omer p a a i Skender p a a p r i m a k o e Hercegovini. A l i p a a R i z v a n -
begovi kao lukav ovjek ne usprotivi se m o n o m u smiritelju, neka
danjemu g r a n i a r s k o m u s t r a m e t r u Mihajlu Latasu, nego to pusti
svojim ljudima, a sam zasjedne toboe b e z b r i a n u svojem gradu Stocu.
Omer p a a razbije u s t a e i ugje u Mostar. Sada eto i A l i p a e u
Bunu, da pregovara. V e l i k i m p o a s t i m a d o e k a Omer p a a v e z i r a ;

pozove ga na objed u Mostar, a lukavi se Hercegovac dade zaluditi.

Dok on ode u Mostar, ugju osmanlijske e t e u Bunu i Stolac i objave,
da je vezir svrgnut i da je zarobljenik Omer pain. I sada ga stigne
usud. Staroga A l i p a u , koji je od starosti jedva hodao (pripovijeda
do m a i pisac), odvuku na most na Neretvi i tamo ga posade na ma
garca. Tako ga na magarcu odvede Omer p a a u Krajinu, kuda je
iao na u s t a e . A l i p a a se razbjesni, to ga sramote, i plane na
Berdar-ekrema ( m a r a l a ) : ta me m u i ? I ti si vlata i vlaki s i n !
Otkuda smije da to sa mnom i n i ? D a sam digao oruje na sultana,
ne bi ti bio vrijedan, da ovako sa mnom p o s t u p a , kao da si me u

Poinak. Motiv iz Gabele.

bitci zarobio, sve da si triput serdar-ekrem. l'olji me bolje, vlae

neisti, pred p a d i a h a , neka mi sudi, a nemoj me sramotiti u starosti."
Omer p a a se poboja, jer A l i p a a je imao kod sultana mnogo prija
telja, kojima je iz Hercegovine slao silne novce. T a k o uzme Omer
p a a p r e m i l j a v a t i , dok ne smisli sve na jedno, da je bolje A l i p a u
maknuti sa svijeta. I tako nou u dva sata p u e p u k a i Omer pai
se j a v i , da je sluajno opalila i tane prolo A l i pai kroz glavu. Tako
poginu A l i p a a Rizvanbegovi dne 20. marta 1851.

1
Je l i to bilo b a ovako i l i nije, ne znamo, no istina je, da A l
p a e nije vie bilo. Njegov posjed bude konfiskovan, zgrade razru
e n e . . . . K a d a u Buni sjedi pred gostionicom na mostu i pijucka
izvrsno bijelo vino iz g o s t i o n i a r e v a vinograda, m o e oko da baci
na stari posjed A l i pain. gdje u ponositim r u e v i n a m a lei usred ze
lenila. A z a p i t a l i kojega starijega ovjeka za A l i p a u . k a z a e t i :
G o s p o d a r u , bio je za Hercegovinu kao herceg Stjepan."
Prilino smo se zadrali u B u n i i zvijezde su v e bile iskoile
na nebo, kada krenusmo dalje dalekim Biem poljem. Satove i sa
tove je pust i go taj kraj, dok i ovdje ne svane gospodarstveno uskrs
n u e . Z a sada je to jedino bogata riznica arheolozima. O t a r se je
vjetar bio uzdigao i uzvitlao guste oblake p r a i n e , te smo bili bla
eni, kada stigosmo u Mostar i opet u gostoljubive prostorije hotela
Narenta*.

Konana vinjeta: s t a r i pucat ta V i d a (N'aroua), iz 15, vijoka.

 Rajn
skom
dolinom
u Jajce.

eljeznica
nas sutradan
iz jutra od-
veze u Jabla-
n i c u , otkuda smo kanili d i l i a n s o m , to
vozi dvared u nedjelji, ponedjeljkom i pet
kom, krenuti u stari kraljevski grad Jajce.
Put ima 122 kilometra, a prevaljuje se na
izmjenjivanim konjima za dan. (Sada ide
diliansa samo do Bugojna, a odande ima
eljeznica u Jajce.) U Jablanici se u ze
maljskom hotelu izvrsno smjesti smo i uz
memo toga dana obilaziti po divnom ovom
kraju, jer smo istom sutradan trebali ko
lima krenuti dalje.
U e s t sati iz jutra stajala nam je
pred vratima diliansa s etiri konja. M i
smo si osigurali obadva spoljanja mjesta
za k o i j a e m , da uzmognemo na tenane
promatrati kraj. I n u t r a n j a su kola bila
puna puncata. Kraj je bio prekriven tankom maglom i prilino je bilo
hladno. Cesta ide uz eljeznicu spram sjevera do blizu stanice Rame,
onda zavija otro na sjeverozapad i dri se od u a Rame u Neretvu
svejednako Rame i ramske doline. T u smo usred visokoga gorja. Samo
kao nit protegla se nova cesta uz obronke B a i n e planine, a desno
uz nju duboko rijeno korito. No nije taj kraj pust ni samotan; na
visovima su lijepe u m e . u dolini obragjena polja, a prijeko na obron
cima a k i vinogradi. Svuda ima r a sijanih k u a . Onda se put suuje.

Ulaz u ramsku dolinu.

Pod G r a a n i k o m se stijenom otvara odma uz cestu golema spilja, u

kojoj sa svoda vise sige kao ejreci i svijet j u i zove tako. Sada se
javlja ogromna stijena Baba, zanimljivi sklop K l o k o v a k i h stijena nad
Ustramom, te napokon prelazimo rijeku mostom, koji se je onda b a
gradio. Radnici su konaili u otvorenim barakama uz rijeku, pri-
lino zrano noite, i grijali su se sada uz vatru. Sunce nikako
da sine, svejednako je p o t e n o hladno. S t a n o v n i t v o je u ramskoj do-

Seferov han u ramskoj dolini.

lini veini dijelom katoliko i tako zapazimo odjedared desno uz cestu

malu crkvu i novi pristali upni dom, no nekuda s u v i e iskien samim
26
krstovima. Na obroncima j o ima 'pitomih kestenova, a odroni spram
ceste veoma su p r a k t i n o osigurani vrbljacima. U zakukama se uspi-
njemo na visinu od 700 metara; tu da se nadivimo maloj gorskoj
rjeici L j u k u i njegovu krasnu vodopadu. Odma za tim evo nam ori
ginalna prizora. U Prozoru je bila vojnika stavnja i m o m a d se sada

Je

Seljak iz prozorskoga kraja u ramskoj dolini.

vozi na dugim kolima, strpana kao v r e e , s vojnikom pratnjom i uz

pjesmu i ciku. B i l a je to osobita slika, po gotovo gdje se je po odjei
moglo raspoznati, da su se tu bratski izmijeale sve vjere.
U P r o z o r u , g r a d i u s 1000 stanovnika, ponajvie muhamedo-
vaea, staje se i mijenjaju se konji. U Krausovoj se gostionici okrije
pimo te nagjemo i prijatno d r u t v o . T u smo se istom upoznali a
U ramskoj dolini.
naim suputnicima: sudbenim vijenikom, lijenikom i trgovcem iz
Mostara. P r v a su dvojica bili esi, lijenik prozorski isto tako, pa j o
i jedan inovnik, najedared se u tom mjestancu okupila itava e k a
naseobina. Okrom starinskoga grada, t o se slikovito ispinje nad Pro
zorom i o njem se priaju prie o svakojakim kraljevima i kraljicama,

Djevojka iz Prozora.

isto kao i o drugim bosanskim mjestima, nema u Prozoru nita osobita,

no ovdje se tkaju dobri obini ilimovi i rodi ljiva.
Neko vrijeme ide cesta lijepo obragjenom dolinom, a onda se
u beskrajnim okukama penje na sjedio Makljen (1128 metra). K u d a
god za uspinjanja p o g l e d a , same plodne njive, lijepa naselja, visovi,
to se izdiu jedan nad drugim i sve u jasnijim bojama nestaju na
obzorju. No gore, na visini Makljena, pogled je veliajan. K a o pano-

Na sjedi u Makljenu.

rama razastro ti se je pred z a a r a n i m oima velik dio h e r c e g o v a

koga gorja. N a zapadu sjedio Vran-Risovac, tri bila visoke (2260 me-
tara) vrsnice. a podalje Muharnica i Sovica planina. A sprijeda,
taman pred tobom, orijake stijene strmovitoga Prenja, koje ni s kojega
dostupnoga mjesta ne e vidjeti u ovoj arobnoj krasoti. Svuda je
na viim bilima leao snijeg, bila je to v e l i a n s t v e n a slika, da se

Franjevac. Motiv iz ramske doline kod Prozora.

ne da opisati. A svejednako vidi u dolini vijugastu cestu i duboko

dolje Prozor i r a z r u e n i grad.
T u smo u visokoj umi. Lijepe cestarske k u e i han stoje usred
veliajne prirode, da ae putnik ipak nekako moe zbrinuti. Sve se
cestu s p u t a i opet u mnogim okukama ide krasnom u m o m , presijeca
guduru T e r l i c u , te dolazi u Gornji Vakuf, otegnut mubamedovski
gradi sa 1710 stanovnika. Jedino, to je ovdje vrijedno vidjeti, stara
je turska k u l a s p u k a r n i c a m a i tri damije. No u Gornjem je Vakufu
sijelo umjetne k u n e industrije. Ovdje se zgotavljaju najbolji kaveni
mlinovi, tako bogato i ukusno iarani arabcskama, kako to ni na
kojem drugom mjestu nijesam vidio. Za noeve se prave ovdje izvrsno
kucane korice. Dok su se mijenjali konji, stanemo u nekoj srpskoj
gostionici i tu sada nastade trgovanje i cjenkanje. U a s t vakufskih

Na eljeznici kod Donjega Vakufa.

bi ak ija i pirindija mora se rei, da se dre stalne cijene i da vo-

liju dalje kretati sa svojom robom, nego da j u jeftinije rasprodaju.
U okolinim gorama ima eljezne i bakrene rude, te su je kopali ve
i Rimljani. Kau. da su Rimljani ovdje rovali ak i za zlatom.
Do B u g o j n a ide cesta svejednako ravnicom i med itnim po
ljima. Bugojno je g r a d i , znamenit poradi toga, jer se ovdje za sada
s v r a v a eljeznica, to od L a v e ide na T r a v n i k ovamo i treba da se
produi do dalmatinske granice. Ima jedva 1000 stanovnika, od toga
nekih 400 katolika, a ipak je ovdje najvea k a t o l i k a c r k v a u Bosni,
Bugojno.
Donji Vakuf.
Vijenac kod Jajca.
 samo ako se u u n u t r a n j o s t i dovri. K a d a se je godine 1879. pri
godom srebrenoga pira cara i kralja Pranje Josipa o b d r a v a o ovdje
banket, pokrene jedan franjevac misao, da se u Bugojnu sagradi kato
lika crkva, i ta se namisao primi. Novac se je otada skupljao po
Austro-Ugarskoj. U Bugojnu ima nekoliko prilinih s v r a t i t a i mnogo
evropskih zgrada, a k i pristalih ljetnikovaca.
Cesta ide, sve na dogledu eljeznice, ravnicom u D o n j i V a k u f .
Svuda se vide muslomanska naselja usred lijepo obragjenih polja.
Ravnica uz Vrbas, duga 27 kilometara, t o se p r o t e e j u n o do
Gornjega Vakufa,*'zove se Skoplje, a svojina j e bogatih begova, koji

Med Donjim Vakufom i Babinim potoko.n.

se uz poljodjelstvo bave mnogo s t o a r s t v o m i konjarstvom. Gorski se

ogranci sve vie pribliuju eljeznikoj pruzi i c e s t i ; lijevo se na v i
sini z a p a a stara tvrgjava Prusac, koja se je najdulju odrala od
osmanlijske navale, onda se otvara lijep pogled u Privniku dolinu.
J o se pregje P r i v n i c a i u Donjem smo V a k u f u ; prostrani kolodvor
stoji pred njim. Starim kamenim mostom dovezemo se u prostrani
grad i stanemo pred Hellerovim hotelom. G r a d i je veoma ivahan,
makar da i m a samo 2342 stanovnika, v e i n o m muslomana. Ima
nekoliko lijepih damija, a nasuprot uredskoj zgradi stoji medresa
ponad vrelom. Zgrada je na kat, a pod njom je busen bistre i z -
vorvode. Jedna od najljepih i najmodernijih zgrada je nova osnovna
kola.
Odma za Donjim V a k u f o m suuje se v r b a k a dolina i nastaje
tjesnac. Cesta ostaje rijeci uz desnu stranu, a nova eljeznika pruga
u Jajce ide lijevom obalom. Obadvije su strane lijepo obrasle u m o m
i veoma r o m a n t i n e . K o d 25. kilometarskog stupca stoji desno zanim
ljiv bogumilski s t e a k ; na s t e k u isklesana savinuta ruka i u r u c i krst.
P o d r u k o m se vidi polumjesec. K r a s a n je pogled s ceste na eljez
nicu, koja ostaje vazda uz rijeku. V r b a s je ovdje divlja gorska bujica.
Svuda se mostovi i propusti vide jasno med zelenim stijenjem; no
najljepe su tuda cestarske k u e , to su u pristalom v i c a r s k o m slogu
izgragjene po u m a m a kao ljetnikovci. Pogdjekada idu drveni mostovi
preko rijeke, jerbo s lijeve su strane naselja, sela i hanovi, pa su
tamo nastale i provizorne naseobine eljeznikih radnika, koje naravski
opet nestaju, kako je eljeznica pola. Z a stanicom B a b i n i m selom
sve se j a e rijeka s u u j e ; kod stanice V i j e n c a uspinju se na desnoj
strani na visu od 1035 metara r u e v i n e grada Vijenca. Stijena, na
kojoj je grad, stoji na megji triju dolina i bila je nekada veoma va
nom s t r a t e k o m t o k o m . Cesta obilazi skoro oko cijele stijene. D o l i n a
je sve ua, obronci na brdima sve umovitiji. Prolaze se dva tunela,
duga 150 metara i 75 metara, a onda se na jednom zavoju ceste
otvara v e l i a n s t v e n pogled. Pred nama je s r e d o v j e n a gorska tvrgjava.
V i s o k e zidine, djelomice razvaljene, v u k u se visovima, uza njih stoje
goleme kule, a k u e se rasule po stijenama. T o je tvrgjava j a j a k a ,
stari r o m a n t i n i kraljevski grad. Cesta se zdruuje e t r a v n i k o m ce
stom, prelazi rijeku mostom, dugim 55 metara, te uz veliki vodopad
Plive, ukraj uspjenjene i b u n e vode, ulazi na s r e d o v j e n u kapiju u
B
grad. Tamo se udobno smjestimo u G r a n d H o t e l - u , to g a j e sagra
dila zemaljska vlada.
 Jajce je po svojoj istorijskoj prolosti i po arheolokim nalascima
jedan od najzanimljivijih gradova u Bosni i Hercegovini, a po svojem
divnom poloaju na sutoku P l i v e i V r b a s a te izgragjeno djelomice na
samotnom gorskom visu jedno od najslikovitijih mjesta, vrijedno da
se pohodi i puno romantike za svakoga stranca. D a se shvati zname
nitost grada Jajca i da mu se razumiju gragjevine, m o r a e m o se po
blie svratiti na njegovu istoriju, do danas vie puta obragjivanu.
Najtonije i s t r u n j a k i opisno j u je kustos b o s a u s k o - h e r c e g o v a k o g a

P o o t n a vinjetu: stara kapija i k a v a u Jajcu,

zemaljskoga muzeja dr. iro T r u h e l k a , te njegova e m o se djelca
o istoriji i znamenitostima j a j a k i m " (Sarajevo 1888.) ovdje i
drati.
K a d a je grad utemeljen, ne zna se tono. V e car Konstantin
Porfirogenet spominje kraj P l i v u u ono doba, kada su F r a n c i pod vo-
gjom svojim K o c i l i n o m istjerani iz Ilirije; ta je P l i v a uz deset drugih
u p a sastavljala docniju kraljevinu Hrvatsku. U dvanaestom se vijeku
bosanski ban i hrvatski kralj otimaju za taj kraj. K a n j e se P l i v a u
bosanskoj istoriji ne spominje; istom p o e t k o m petnaestoga vijeka,
kada je pala pod vlast m o n o g a v e l i k a a Hrvoje, ulazi u javni ivot.
K a k o Klai u svojoj povjesti Bosne veli, Hrvoja se je v e godine
1404. nazivao vojvoda dolnjih kraj", a tim se je razumijevao kraj uz
P l i v u . Kada je pao u razmiricu s bosanskim kraljem Ostojom i pri
druio se ugarsko-hrvatskomu kralju Sigismundu, potvrdi ga Sigismund
godine 1411. u posjedu i tako dospije taj kraj na kratko vrijeme pod
vrhovnu vlast ugarsko-hrvatsku. U to doba n a s t a d o e na stjenovitom
j e z i c u zemlje med P l i v o m i V r b a s o m prvi poetci grada Jajca, gdje
se Hrvoja na dugo vrijeme ustolii. Ima iz godine 1411. i 1412. spisa,
datiranih iz Jajca. G r a d Jajce natkrili brzo skoro sve gradove bo
sanske. Bude banskim sjeditem i u toj asti godine 1459. jedna po
velja kralja Stjepana T o m a e v i a spominje Radivoja J a b l a n o v i a , a i
sam je Stjepan T o m a e v i , kada je stupio na prijesto, odabrao Jajce
za prijestonicu, tako da suvremeni povjesniar Laonikos Halkokondilas
nazivlje Jajce glavnim gradom bosankirn. Z a burnih vremena, to zahu-
j i e nad Bosnom, Jajce je bilo jednom od najvanijih s t r a t e k i h t o a k a .
Godine 1463. stie zemlju nevolja od Osmanlija. K a d a je velika vojska
Mehmeda II. el F a t i h a p r e l a bosansku granicu, pobjegne kralj Stjepan
T o m a e v i iz tvrdoga grada Bobovca u Jajce, a Bobovac ostavi voj
vodi Radaku, da ga brani. No Radak izdade grad i Bobovac pade u
ruke sultanu, koji Radaku plati izdaju time, da ga dade baciti s a
stijene. Z a kraljem posije sultan u potjeru Mahmud p a u i dvadeset ti-
Bua lakih konjanika. Mahmud pregje Vrbas i j a v i se pred Jajcem, no tu
douje, da je kralj v e otiao. Najprije se je bio sklonio u bliskoj tvr-
gjavi Sokolu, a onda smisli, da je tu nesiguran, te pobjegne u tvrdi
grad Klju na Sani, da se nekoliko dana odmara. Mahmud p a a posije
malu e t u pod Omer begom Turhanoglijom pod Klju. Dogje do suraza
i Omer beg morade uzmaci, a posada se zatvori u gradu. Omer beg
nije ni sanjao, da mu je bosanski kralj, koga se toliko trai, u naj
blioj blizini, te htjede da od nekojih seljaka, koje je zarobio, sazna
za njegov boravak. No oni n i t a ne izdadoe i Omer beg ih posije
Mahmud pai. Kako Konstantinovi pie, odao je kralja neki Bosanac
za k o l a ; ini ae to nevjerojatnim, ali z a ono je doba u Boani moglo
biti. Karla je Mahmud p a a douo, gdje je kralj, digne svoje konjanike
i udari tijesnim klancima na Klju. N a Sani je bio veoma lo most,
no on se ne poboja, da njime pregje. te se uzme spremati na opsadu.
No makar da mu je vojska bila velika, slabo je bilo nade, da e
uspjeti. Grad je Klju sagragjen na okomitim stijenama, a podnoje
mu oplakuje rijeka Sana. Sa tri strane ne m o e mu nikako prii, a nad
onim strmim usponom, to ide s j u n e gradske strane, gospoduje j a k a
kula, t o se die na strmoj stijeni Babakaji i znatno nadvisuje tvr
gjavu. Osjem toga su bila j o dvoja vrata na zaklapanje nainjena
nad okomitim rasjelinama u stijeni. Jedna su vrata izlazila na Sanu
i tuda se je donosila u grad voda, a na druga se je vrata moglo u
skrajnjoj nudi u t e i . Modernoj strategiji ne bi grad mnogo smetao,
jer ga se sa Zelenbrijega s druge strane Sane lako m o e topom do
hvatiti, no po onim makar i oskudnim ostancima vidi se, da je Klju
bio nepredobiv u ona vremena, gdje se je u boj izlazilo s t e k i m
nespretnim topovima, a gdjekada su se, da ne bude tegotnoga pre-
vaanja, istom na bojitu Ijevali, kao to je to bilo kod druge op
sade Jajca.
Mahmud p a a nije imao sa sobom nikakvih topova, te je u v i -
gjao, da sa svojih dvadeset t i s u a lakih konjanika ne moe udarati
na stijene. Nije se mogao laati ni toga, da posadu gladom izmori, jerbo
dulja opsada nije bila spram ratnoga programa. Z a to p o k u a , da
kralja nagovaranjem skloni na predaju. O b e a mu sve i s v a t a , pa
kada mu je i pismeno dao svoju zakletvu, da e se i njemu i njegovu
stricu i sinovcu po^tediti ivot, te da e mu sultan mjesto Bosne dati
drugu zemlju, isto takvu, predade se kralj. S posadom i gragjanstvom
uini Mahmud p a a prama n a e l u , kojega se je njegova vojska vjerno dr
ala kod sviju osvajanja donde. T r e i n a bude razdijeljena med znat
nije ljude u painoj pratnji i uzeta u j a n j i a r e , drugu t r e i n u odvuku
u Carigrad, da se nasele predgragja, koja su j o bila pusta, a t r e i
najsiromaniji dio p u a n s t v a ostave u gradu. U gradu Ordaju blizu
Jajca zarobi Mahmud p a a j o i kraljeva strica Radivoja i onda se
vrati sa svojim plijenom k Jajcu, kuda je dotle v e bio atigao aultan
Mehmed el F a t i h i stao opsijedati grad. im je posada vidjela, d a j e
kralj zarobljen, predade se.
Kada je Mahmud p a a sa svojim zarobljenicima do a o k Jajcu,
obraduje se sultan, no nije mu bilo po volji, to je p a a o b e a o kralju.
No ipak nije mogao da olako pregje preko zakletve, kojom ae je ob
vezao jedan od najboljih mu vojskovogja. D a se ne ogrijei o savjest,
obrati se sultan k ulemi i jedan od onih pobonih u e n j a k a , to ih je
sultan svagda sa sohom na vojsku vodio, iznose sultanu fetvu, kojom
se je odluila kraljeva sudbina. Ima nekoliko verzija, kako je ta fetva
bila osnovana. Jedna ima verzija u Tarihi-diari", po kojoj se je let
vom ukazivalo na neku raniju zakletvu sultanovu, da e kralja pogu
biti, ako ga dobije u ruke, a tom se zakletvom unituje doenija za
kletva vezirova. Po drugoj verziji, t o je usvaja Hammer-Purgstall,
osnivala se je fetva na toj udnoj misli, da gospodar nije vezan dr
ati se obeanja svojega sluge, ako sluga nije bio ovlaten, da to
obea. Obadvije su verzije bile dovoljne, da odlue ivotom kraljevim.
Sultanu je bilo sada j o jedino do toga, da se okoristi nevoljom za-
robljenikovom. K o j e k a k v i m o b e a n j i m a zaludi kralja i nagovori ga,
da zapovjedi svim svojim gradovima, neka se bez otpora predadu

Rasjelina u stijeni pred Jajcem.

Osmanlijaraa. Tako pade vie nego sedamdeset tvrdili gradova osva

j a u u a k e . No kada je sultanu Mehmedu ovako brzo polo za ru
kom osvojiti Bosnu, odlui on da svri i s kraljem. Dozove ga preda
se, a kralj, koji je slutio, da ga o e k u j e ista onakva sudbina kao i
cara trapezuntskoga, kneza atinskoga i mitilenskoga, ponese sa sobom
zakletvu Mahmud painu, da se, ako ustreba, na nju pozove.
No slaba mu je od toga korist bila, jer mu je bila odregjena
smrt. N a Carevu polju kod Jajca a ne, kuko se prije mislilo, kod
Bilaja i l i a k kod Blagaja odsijee ejh A l i Bestami Stjepanu T o -
maeviu glavu, p o t o su mu j o ivu, kako se pria, oderali kou.
K a d a je kralj smaknut, odredi sultan (tako pie Ibrahim beg B a g a i
 u Glasniku zera. muzeja"), da ne bude nikakve sumnje o njegovoj
smrti, neka se fetva doslovce uklee na gradskoj kapiji jajakoj. Tamo
je stajala sve do ustakih bojeva u drugoj polovini naega vijeka.
Sadraj joj se ne spominje ni u Taddut-tevarih"-u ni u Mir-ati-
ajinat"-u niti u drugim turskim povjesnicama, koje piu o Bosni,
nego se je uuvao samo usmeno. A glasi: ,,E1 mumin la juldagu min
duhrin merretejni", t. j. pravovjernika ne e dvared guja ugristi.
Time hoe da se rekne, da je kralj izdavao, kada je ve bio pod okri
ljem sultanovim, pa da se opravda, to je smaknut.
Grob se kraljev dugo nije znao, makar da je narod nazivao jedno
mjesto na Humu nikako drugaije nego kraljevski grob" i makar da
se je uuvala ak i pria o kraljevoj sahrani. Sultan je, kau, naredio
jednoj janjiarskoj eti, neka mrtvo tijelo tako pokopa, da se mjesto,
gdje je grob, vidi iz grada, a grob sam da se ne vidi niti s groba
grad. Oni krenu s tijelom na Hura i jedan je janjiar nosio pred njima
visok barjak. Sultan je gledao za njima i kada su mu janjiari ne
stali s oiju i samo se jo vidio vrak od barjaka, dade im znak, da
stanu i da na tom mjestu, gdje su stali, pokopaju kralja.
Na taj se je priprosti opis dr. Truhelka oslonio, da nagje grob
kraljev i sreno mu to pogje i za rukom! U juniju 1888. izigje
trup posljednjega kralja bosanskoga iz groba i nagje dostojni poinak
u franjevakoj crkvi jajakoj.
Na desnoj strani Vrbasa, nasuprot velianstvenomu vodopadu
Flive, uzdie se prilino strm humak, ozdo stijena, a svrava se ne
pravilnim zaravankom, to ga sa jugoistone strane okruuje strmenita
gora Hum. Ako pogje putom, to ide na stari vrbaki most iz Jajca
u Podhum, doi e na onom zaravanku do jednoga mjesta, odakle
je spram sjevera divan pogled na Carevo polje. Spram jugoistoka se
diu vapnene stijene Huma, a spram zapada ima na kraju zaravanka
mala uzvisina, da se ne vidi Jajce. Na tom mjestu, sasvim uz put,
bila je prosta kamena ploa, koju su svi seljaci ovuda nazivali kra
ljevski grob". Ploa je iroka od prilike 1 metar, duga 1,8 m., prosto
isklesana, a ne vide se na njoj nikakvi tragovi nikakvomu uresu ni
napisu. Samo na gornjoj strani, ali ne po sredini, nalazi se jednostavan
krst, Krst je veoma primitivan, a urezan je 1 centimetar duboko i to
sasvim nezgodnim orugjera. Na njegovoj se izdubini slabije vidi upliv
vremena nego li na drugim estima ploa, a to dokazuje, da je krst
docnije urezan, u spomen pokojniku. U dubini od nekih 80 centime
tara nalo se ovee kamenje, koje je pokrivalo grob u svu du. Kada
se je kamenje uklonilo i jo se malo raskopalo, jave se kosti od lu
banje, kako se je oekivalo, na zapadnom kraju groba. Raisti se
cijela lubanja, no kada se je vadila, raspadne se u komade, makar
da se je jako pazilo. Povod je bio taj, to je trup bio pokriven naj
prije velikim kamenovima, koji su na lubanji prouzroili nekoliko ras-
puklina i ugnjeili prsa. T e k s vremenom se je od prokapale vode
otaloila vlana ilovaa na kosturu, pa se ispunile rupe med kameno
v i m a i upljine u kosturu. Daljim t r a e n j e m nagjene su i ostale esti
kostura. K o s t u r je bio glavom okrenut k zapadu, a nogama k istoku,
samo je glava bila rastavljena s tijelom i poloena nakrivo na prsa,
i to tako, da je lijevo lice bilo okrenuto gore, a lubanja leala na
desnoj eljusnoj i usnoj esti. Kamenovi, to su pobacani na trup,
ugnjeili su i razmrvili prsa, ruke su bile s k r t e n e na prsima, a lijeva
je r u k a pod teretom, to je na njoj leao, tako leala, da joj se je
lakat iskrenuo gore. Noge su bile u prirodnom poloaju, samo lijevo
je stegno prelomljeno. Gornji je dio kosti bio normalan, no kada dalje
do uloma, a kost se ne sastavlja u istom pravcu, nego nekih 8 centi
metara desno, uz desno stegno.
Po poloaju kostura nema sumnje, da su nagjeni ostanci umo
r e n a ovjeka, koji je obezglavljen, izmrcvaren i go sahranjen, go z a
to, jer se nije nalo nikakvo dugine, k o p a ili druga koja stvar, koja
bi sjeala odjee. Samo jedan zavinuti komad eljeza n a a o se je kod
nogu i tonim i s t r a i v a n j e m se je utvrdilo, da je to luk od lokota te
da je bio bez svake sumnje na okovima. Dalje su se 10 centimetara
nad prsima, gdje su se ruke s k r t a v a l e , n a l a dva sitna ugarska sre
brena novca kralja Ljudevita Velikoga, a ti su se novci u 15. vijeku
u Bosni mnogo upotrebljavali. Sve se to slae sa sudbinom kralja
Stjepana T o m a e v i a , a ima jo i drugih dokaza za identinost. Kosti,
to su nagjene, od ovjeka su u najboljoj muevnoj dobi i oniska,
kakav je Stjepan T o m a e v i i bio. Osjem toga pokazuje oblik lubanje
silnu slinost s lubanjom na obadvjema kraljevim slikama. Jedna slikaj
u t r o s m a j e r o v o j galeriji u Zagrebu, prikazuje kralja, kako mu se u
snu prikazuje Isus, te je svakako slikana za njegova ivota. Druga
je slika, u Sutjesci, docnija i prikazuje ono isto. N a obadvjema se
vigja dugoljasto i dolje usiljeno lice s i z b o e n o m bradom, visokim
lijepo izvedenim elom, sasvim spram onakve lubanje, k a k v a je na-
gjena u kraljevskom grobu". Profil jedne i druge slike slae se sa
lubanjom i opet dokaz o identinosti i dokaz tomu, da predaja,
makar da joj m a t a p o m a e i pogoduje, ipak svagda ima istorijsku po
zadinu, pozitivnu osnovu, na kojoj su je narodni duh i vijekovi izgradili.
K a d a je propala bosanska kraljevina, udari na Osmanlije kralj
ugarsko-hrvatski. U mjesecu oktobru 1403. javi se Mati j a K o r v i n pred
Jajcem i stane opsijedati grad. D o m a i svijet, to ga je sultan ostavio
u gradu, j u n a k i pomogne Matiji, 03voji jednu k u k i strgne 8 njezina
v r k a turski barjak. Posada se od toga poplai, napusti donju v a r o
i zatvori se u grad, a kralj Mati j a ugje iza opsade od sama etiri
dana u donju varo. No morao je j o osam nedjelja da opsijeda, dok
nije posadu u tvrgjavj prisilio na predaju. K a d a je Jajce zauzeto, lako

Jajce i pad Plive.

je bilo okolicu oteti Osmanlijama i tako p a d o e krajevi Usora i Donji

kraj sa 26 gradova pod vlast ugarsko-hrvatskoga kralja. Godine 1404.
digne sultan novu vojsku od 30.000 momaka i krene pred Jajce. P r e d
gradom uzme ljevati goleme topove i stane i z njih biti Jajce. Vojsku
razdijeli na tri dijela i stane za tri dana svaki dan nove e t e slati u
vatru. S obadviju je strana borba bila oajna i natjecali su se u j u
n a t v u . Jedan se Osmanlija popne a k na opkop, uzagje na kulu i
v e da e barjak da strgne B tvrgjave, kada ga u tom sprijei jedan
od kraljevih pratilaca. T u r i n ga se uhvati i obadvojica se s r u e s v i
sine. Mirko Zapolja, koji je obranom upravljao, ne bi se nikako bio
mogao dugo odrati i grad bi bio pao, da nije dola vijest, da se pri-
bliuje kralj Matija. Sultan se na tu vijest kani opsade, a goleme
svoje topove baci u Vrbas.
K r a l j Matija stane j o iste te godine uregjivati krajeve, sto
i h je iznova predobio. Razdijeli ih na dvije banovine, j a j a k u i sre-
b r e n i k u . D a se s a u v a u Bosni spomen na nekadanju kraljevinu, ime
nuje Matija godine 1472. bana m a v a n s k o g a N i k o l u Ilokoga kraljem
bosanskim. Jajce bude glavnim gradom i pred njegovim se zidinama
odigrava od sada pune 64 godine istorija bosanska. Svejednako do
vode Mehmed i Bajazit osmanlijsku vojsku pred Jajce, no sve im na
vale budu odbijene. Iza smrti Nikole Ilokoga nije vie niko imenovan
bosanskim kraljem. S i n se Nikolin nazivlje u jednoj listini iz godine
1492. samo dux Bosnae". No banovi su vladali Bosnom i nadalje.
B a n o m je j a j a k i m bio od godine 1499. 1501. grof Berislavi, a za
njim Bacan, Ladislav Kaniaj i Ivan Bebek. Onda dogjoe Bartol, prior
vranski, Gjuro Zthresemlev i Petar Keglevi. Iza smrti kralja Ma ti je
uzmu se na brzo ponavljati osmanlijski nasrtaji na Jajce. Godine 1500.
javi se sultan Bajazit pred gradom, ali bude ljuto pobijen. No docnije
se obrana gradska uzme sve vie i vise zanemarivati, tako da su
Osmanlije u tim godinama stali napredovati i zauzimati sve jedan kraj
za drugim. Godine 1520. s a n d a k - b e z i srbijanski i bosanski estoko
zaokupe krajeve, to su j o bili u k r a n s k i m rukama. Zvornik, go
spodar Drine, pade n e m a r n o u zapovjednikovom, a pade i T e a n j ,
klju z a Usoru. No Jajce ne napusti stari Petar K e g l e v i i j a j a k a j e
obrana posljednji sjajni spomen o vlasti ugarsko-hrvatskih vladalaca u
Bosni. K a d a je pao Zvornik i T e a n j , pregje beglerbeg bosanski, Ferhad
p a a , sa 15.000 momaka Savu, ali ga vojvode Pavao Tomori, Jakov
Banffv, Franjo Rado, Ivan K a l l a v i Stjepan Bardy do nogu pobiju, te
i sam Ferhad p a a pogine. Nasljednik njegov Usref p a a odlui da
sapere tu sramotu, te krene s epirskim p a o m Sinanom i p a a m a
biogradskim i sraederevskim, da opet opsjednu Jajce. Neko su ga vri
jeme badava opsijedali, a onda se uini, kao da e da se kane jalova
posla. No Petar K e g l e v i doznade, da je to samo varka, a Osmanlije
da su se sakrili u u m a m a i gudurama i tamo dan i n o grade ljestve
za opsadu. Keglevi sada uzme j o pozornije pazit', a jedan dio svoje
vojsko posije u u m e u zasjedu, dok im se topom ne da znak za na
valu. No smisli j o jednu l u k a v t i n u . K a k o je bilo u oi sveea, skupi
djevojke i ene i naredi i m , da izigju pred grad i tamo da na Carevu
polju pjevaju i igraju kao i u mirno doba. Nou izigju iz zasjede
Osmanlije s ljestvama za opsadu. K a d a se priblie gradu, zauju gusle
i pjevanje, opaze j u n a k e e n e , gdje po mjeseini igraju. U z toliku
bezbrinost i oni se okane brige, izmijeaju se i pobaaju ljestve, da
navale ne na grad nego na e n e . U taj mah grune top, Petar Keglevi
provali iz grada, vojska udari iz zasjede na Osmanlije, e n e i dje
vojke latie se oruja i Osmanlije budu svi mahom sasjeeni.

Stara kapija u Jajcu.

Naskoro se javi nova vojska pred Jajcem. G r a d bude sa sviju

strana opkoljen i podrugu godinu opsagjivan. N a dvije strane metne
Gazi Usref p a a lagume i stade obasipati grad neprestanom vatrom
iz topova. S v i putovi i prolazi u okolici budu zaposjednuti, tako da
je bio sprijeen s a o b r a a j B ostalim svijetom. Bilo je to tim strasnije,
to je ivea u gradu bilo samo j o n e t o . Do tada se je u Jajcu do
bivao svje ive nekako svake etvrti godine, a sada progje podruga
godina i nije se moglo ni pomiljati, da se iz prijeka dobavi svjee
zaire. K r a l j je Ljudevit naredio do d u e godine 1520., da se to uini,
i taj je posao megju inima povjeren banovima Franji Bacanu i Tahiju,
te j u n a k o m u inae Mijatu Tdroku, no niko se od njih ne usudi pri
hvatiti se tako opasna posla. Osmanlije su bili zaposjeli sve tvrgjice
u okoliu, a janjicaTsfke su e t e krstarile cijelim krajem i s p r e a v a l e
seljatvo, da obragjuje zemlju. Brzo se jave prvi znaci glada, koji se
je u gradu j o i j a e stao osjeati. Glad zavlada tako, da je mnogi u
gradu ostavio i enu i djecu te tajom pobjegao, da se na ivot i smrt
predade Osmanlijama.
Hrabri je branilac j a j a k i uvigjao, da je Jajce propalo, ako ne
bude skore pomoi. Z a to posije na sreu boiju nekoga Juru Mrsia,
da t r a i p o m o i . Mrsiu pogje za rnkom, da se proulja kroz osman
lijske s t r a e i da stigne u Budim. Tamo on pred kraljem i pred okup
ljenim s t a l e i m a opie j a r k i m bojama nevolju u Jajcu. Pripovjedi i m .
da je sav ive p o t r o e n i da nema vie n i konjskoga mesa. Jedna
mati, koju je glad dotjerao do ludila, bacila je svoje rogjeno dijete u
Vrbas, da ga ne gleda u mukama gladne smrti. Mrsievo se pripovije
danje duboko dojmi sviju, a osobito kneza Krste Prankopana, koji se
ponudi, da e opsjednutomu gradu odnijeti hrane i d e b a n e . Dotle se
je Petar K e g l e v i sa svojom hrabrom m o m a d i j o m besprimjernim j u
n a t v o m odupirao dvojakomu d u m a n i n u Osmanliji i glau u
sjajni dokaz, da je i u ovo doba politikoga rasula bilo Leonidina ju
n a t v a . Od onoga, t o se je Prankopanu o b e a v a l o , dvije se t r e i n e
do d u e ne ispunie. ali to njega ne smete u a rkoj elji, da opsjed
nuti grad spase. U proljeu godine 1525. krene se on. Po izvjetaju,
to ga je on sam poslao svojemu prijatelju, m l e t a k o m u d u d u D a n -
dolu, m o e m o da njegov pohod tono opiemo.
Dne 18. aprila ostavi s malom vojskom, t o m u j u je kralj dao.
grad B u d i m i krene u Hrvatsku, da tamo vojsku popuni. Dne 29. aprila
izdade kralj zapovijed hrvatskim banovima Bacanu i Karloviu, da
skupe vojsku i da se p r i d r u e Prankopanu. Dotle je Frankopan u
Zdencima kod Broda i u Slobotini u belovarskoj upaniji skupio
vojsku, dobro se opskrbio hranom i municijom i nije se dao smesti
u svojoj smjeloj nakani, makar da su ga odvraali. Osobito su obadva
bana nastojala, da m u nakanu izbiju i z glave. N a Frankopanovu je
ekspediciju bila obraena sva p an ja ne samo cijele Hrvatske i
Ugarske, kojima je to bilo ivotno pitanje, nego i panja sve Evrope,
a papa K l e m e n t o b e a svakomu, ko joj se pridrui, isti onaj oprost,
to se uz jubileje daje h o d o a s n i c i m a , koji dolaze u R i m . U juniju
mjesecu bila je vojska skupljena na Savi. Bilo je u svem jedva
vie od 6000 momaka, 4000 konjanika i 2000 p j e a k a , a sjem oba-
dvojice banova p r i d r u i e se Frankopanu najhrabriji velikai hrvatski
i ugarski. Nalazimo med njima nekoliko srodnika Frankopanovih, kne-
zove Jurja Blagaja, Ivana Zrinakoga, pa Petra Kruia, Jurja Orlo-
via, a kao zastupnika priora vranskoga, Matije B a r a a , Franju Tahija.
Dne 7. junija pregje vojska kod Svinjara Savu na a m c i m a , to
ih je po nalogu kraljevu izgradio Deshazv. K a d a je u Jajce atigla
vijeat o prelazu, krene U s r e f p a a sa 15.000 momaka na k r a n s k u
vojsku. Dne 9. junija, prvoga dana u pohodu, naigje Frankopan na
tvrgjavu, zauzme je na j u r i i izravna sa zemljom. Dalje naigju na
prve p r e d s t r a e osmanlijske. Vojska je Frankopanova bila i z v r e n a
neprestanim navalama, a pred vee dogje do okraja, u kojem je oso
bito Franjo T a h i stajao u ivoj vatri. O sumraku se j a v i i glavna

sila osmanlijska i obadvije se vojske utabore za no, odijeljene samo

uzanom dolinom. P r e d zoru se osmanlijska vojska digne i krene spram
Jajca, da pretekne k r a n e , da se onda razdijeli u dvije esti, te ako
uzmogne, da k r a n s k u vojsku za sobom napadne s jedne i 8 druge
strane i tako je uniti. Dne 10. junija iz jutra n a s t a d o e u istinu e
stoki bojevi i k r a n i t e k o m mukom stigoe na v e e u Boac. U z
neprestane okraje s Osmanlijama stigoe 11. junija u blizinu Jajca.
Frankopan dade Petru Kruiu m u a n nalog, da se s malom e t o m
probije kroz oamanlijski kordon i odnese ive u grad, a on e se
sam, ako ustreba, upustiti u bitku s Osmanlijama, da im odvrati po
zornost od kretanja K r u i e v a .
Frankopan se i T a h i u istinu puste s Osmanlijama u boj. B i t k a
je bila e s t o k a i dugo n e o d l u n a . Dotle je Kruiu bilo polo za
rukom, da prodre u grad, gdje ga oajna posada d o e k a silnim ve
seljem. Tamo on ostavi ive i opet se vrati. Sumnjalo se je, da e
mu to uspjeti i da e mu ostati glava na ramenima. No kada on uz
Petra K e g l e v i a i druge junake od j a j a k e posade ugje u bitku, opet
se k r a n s k a vojska razjunai i Frankopan sjajno pobijedi. Istvanfi pri
povijeda, da je Sinan p a a ubijen na bijegu, da su svi osmanlijski to
povi oteti i postavljeni u tvrgjavi, a dragocjeni a d o r G a z i Usref pain sa
e z d e s e t barjakova i mnogim vrijednim stvarima pade u ruke Pranko
panu, koji ih posije kralju u Budim.
Iz izvjetaja Frankopanova d u d u Dandolu saznajemo, da mu je
vojska, poto je svoju z a d a u tako sjajno rijeila, milju daleko od Jajca
prenoila i sutradan krenula natrag. Bacan i T a h i smatrali su zgod
nijim, da se tiho krene najpouzdanijim putom natrag, jer i pobijegjena
vojska oamanlijska j o je opasna, te p r e d l o e , da se udari mnogo si
gurnijim putom na Kamengrad. No Frankopan izjavi ponosito, da e
odvesti svoju vojsku istim putom, kojim j u je i doveo, pa makar kako
taj put bio opasan. I u istinu on uz neprestane o k r a j e pregje dne 12.
julija Savu.
J a j a k a pobjeda, to j u n a k o djelo Frankopanovo i K e g l e v i e v o ,
koje je Prankopanu pribavilo od kralja Ljudevita asno ime r e g n o r u m
Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae specialis tutor atque protector", po
mogla je na alost samo toliko, da je samrtno izdiranje grada Jajca
produljila na tri godine dana. Dne 5. avgusta 1826. dogje do kobne
bitke kod Mohaa. Iza te bitke, kojom je U g a r s k a i Hrvatska pro
pala, obuzme takva strava sve k r a n s t v o , da se nije moglo ni po
miljati da iole krepi otpor protiv osmanlijskih navala. Dok se je
s Ferdinandom, nasljednikom kralja L j u d e v i t a , otimao Zapolja za
prijesto te po Ugarskoj se i Hrvatskoj razbuktali bezkrajni gragjanski
ratovi, osmanlijska je m o sve vie i v i e rasla. Sada kucne i z a
vezira Gazi Usref p a u a s , da sapere sramotu od godine 1524. Hrabri
branilac jajaki Petar K e g l e v i bio je v e jako ostario i zaelio se
mira, te predade grad kralju Ferdinandu. K r a l j metne u grad Stje
pana Grbonoga i Kozianera s n j e m a k o m posadom, koja je bila sa
svim n e v i n a osmanlijskomu ratovanju. K a d a se je godine 1527. javila
pred Jajcem z d r u e n a vojska Usref p a i n a i srbijanskoga vezira Meh-
meda Jahioglije, izdri grad samo deset dana opsadu, a onda Grbonog
i Kozianer predadu grad Osmanlijama na volju, uz uvjet, da ih ive
 puste. T i m e pade posljednji komad Bosne u osmanlijske ruke. V e z i r
stade zauzimati grad za gradom, pa kada je i branilac banjaluki,
Andrija Radulovi, napustio obranu, zapalio grad i uzmakao preko
Save, p o s t a d o e Osmanlije gospodarima svega bosanskoga kraljevstva.
Propade kraljevina i Jajce pade iz nekadanjega sjaja u zaborav.
Istom iza stotina i stotina godina, u avgustu 1878., opet se s t a d o e
boriti oko Jajca. Opet su bili isti oni protivnici. U tjesnacu plivskom
s t a d o e muharaedovski bezi protiv austro-ugarske vojske pod vojvodom
V i l i m o m Wurttenbergom. B o r i l i su se kao lavovi, no budu odluno
potueni i 7. avgusta Jajce zaposjednuto za vijek.
im dogje u Jajce, pohodie tvrgjavu, zanimljivu tolikom svo
j o m istorijskom prolou. Odatle je divan pogled po svem kraju. D a
leko ti na zapad ide oko po a r o b n o m Jezeru, to se prostire pod
okomitom stijenom. Jezerca padaju u kataraktima jedno u drugo, a
obrubljena su sa sjevera golim ravnim stijenama, s juga brdima s buj
nim u m a m a ; iz brda se ispinju vrci Otomaljskoga i O t r o g a brda,
a kod posljednjega vodopada vrci Zaskoga polja i na njima stare
r u e v i n e i k u e u malim rpama. Suprot ovih v r a k a stoji na goloj
stijeni samotna mala damijica milska. Spram sjevera, s onu stranu
strmog obronka, kojim se dovruje gradski brijeg, prostiru se uz du
boki V r b a s na obadvjema visokim obalama plodovite poljane; med
njima je na lijevoj strani i ono Kraljevo polje, to smo ga u prii o
Kegleviu spomenuli, da su na tom polju igrale djevojke. Blie, sa
svim pod gradom i ukraj puta, to ide u grad, uzdie se malen humak
kao piramida i oko njega stoje turska groblja. N a tom je humku ne
kada bio veli se ljetnikovac starih kraljeva. Odma uz put lee
grobovi porodice Kulinovia, a neto nie pojedine turske k u e , kojima
odavde vidi u d v o r i t e . Na desnoj strani niz V r b a s i m a mnogo sela,
ponajvie vakufskih zemalja, to ih je Usref beg z a v j e t a o u svojinu
Begovoj damiji u Sarajevu. Spram jugoistoka prostire se na poloitom
obronku stara varo, o k r u e n a V r b a s o m , P l i v o m i gradskim zidinama,
to se s grada s p u t a j u k rijekama. U zidinama, to se s p u t a j u k
P l i v i , uzdie se B a n j a l u k a kapija, a iz zidina spram V r b a s a T r a v
nika kapija sa svodom, na kojem se nalazi golema kula. Spram istoka
se opet die visoki vrak Hum, gdje je bio grob posljednjega kralja
bosanskoga, a za Humom se vidi samo kao plava crta na dalekom
svodu nebeskom Vlai, najvia gora u srednjoj Bosni.
Neizrecivo je lijep pogled, ako s v r n e okom i gradu. Izgragjen
je na nevisoku humku, koji se spram Plive i V r b a s a strmo rui. Samo
mahala Volujak na sjeverozapadnoj strani n e t o je jednolinija poloaja.
Na istoku je mahala K o z l u k na posljednjim ograncima Huma. Svuda
se vide turske drvene zgrade, kao lastavija gnijezda polijepljene uz
brdo, slabe i r u e v n e , a opet tako slikovite, da se tu nalazi sijaset
umjetnikih motiva. A u svoj toj zbrki varokoj uzdiu se munare,
nove evropske zgrade, pokrivene cigljom. u ravnici franjevaki samo
stan i crkva, sve to, kada g l e d a s visine, a r o b n a cjelovita slika.
No da skrenemo i gradu. Vrijedno ga je blie ogledati. N i danas
nije sasvim zaboravljen ni z a p u t e n , jer tu je s m j e t e n a mala posada.
G r a d je osnovao, kako smo v e spomenuli, vojvoda Hrvoja, ali se je
docnijim dogradnjama grad toliko izmijenio, da mu osnovni oblik nije
ostao onaj prijanji. Najstarije su se utvrde sastojale iz same akro-
pole. Danas je tamo pusto, a gdje su prije bile prostrane gragjevine,
stoji sada samo nekoliko zgrada, dignutih za nudu u vojnike svrhe.
Zidine su se na nekim mjestima uzdrale, kakve su nekada bile, oso
bito na plivskoj strani. Izgragjene su od pravilnoga i dobro oragjenoga
e t v o r n o g a kamenja, docnije dogradnje v e nijesu tako s a v r e n e , a
novije su i sasvim proste. Kako je muzejski kustos dr. T r u h e l k a
istraio, gornja zidina ima u osnovi nepravilan dugoljast ovalan oblik,
na nekim je mjestima via nego deset metara, no po onom, to se je
uuvalo, nigdje se ne nalazi da bi bila kula, koja je u prijanja vre
mena bila glavnim dijelom svake utvrde. Samo na sjevernoj strani,
na Volujak, imaju ostanci od tabije, ali ta je tabija bila osmanlijska.
U grad ide s plivske strane kapija, a druga kapija ide na protivnu
stranu u mahalu Volujak, to lei izvan gradskih zidina. Uz plivaku
kapiju, nekoliko k o raaja lijevo, nalaze se ostanci od kapije, okrunjene
grbom. Kapija je ta danas zazidana. Stupovi su sa spoljanje strane
bogato iarani, a na profilu se vidi sustav od p o p r e n i b izdubina i
okruglih uzvisina, koji postepeno opada. Taj se profil bez ikakvoga
srednjega lana nastavlja na plosnatom luku, to spaja stupove. Nad
portalom ima polje, o k r u e n o iljatim l u i i m a i dvama malim stupo
vima razdijeljeno u tri dijela. Srednji je dio u k r a e n grbom. P r e d ka
pijom je prije bila e t v e r o k u t n a mala prednja zgrada, ali je razvaljena
i vide joj se jedino j o temelji. Mnogi su tvrdili, da je to bila kapela,
a pod onim grbom da je bio grob bosanskoga kralja T v r t k a I. No
ta je misao danas oborena. Sva osnova te zgrade, koliko se vidi, nije
nikako slina osnovi kapele. Bie svakako da je istom iz osmanlijskih
vremena, jer to se jasno vidi po prostom e t v o r n o m kamenju; dalje
se nad kapijom jasno o p a a lijep gornjega kata i tragovi od greda,
te se time dokazuje, da je zgrada bila na kat, a to t e k o d a j e bivalo
kod kapela.
D a to nije T v r t k o v grobni spomenik, jasno je v e po tom, to
je T v r t k o umro godine 1391., a Jajce je utemeljio Hrvoja istom po-
 e t k o m 15. vijeka. Nema sumnje, da je ovo kapija, a Osmanlije su
docnije uz nju dogradili prednju zgradu, da bude s t r a a r n i c a . Kasnije
je ta zgradica p o r u e n a , kapija zazidana, a nekoliko k o r a a j a odatle
u desnu stranu sagragjena druga gradska kapija, to ide na P l i v u .
N a grbu se nad kapijom vidi liljanova kruna u tri i l j k a ; nad njom
je ljem, a na ljemu je opet onakva ista kruna. Liljanova kita, to
je uz ljem kao agrafa, te mantija, to pada niz grb, nespretno su
nainjene, a nabori su prosto u d e e n i . G r b se taj smatra T v r t k o v i m ,

Mccivjedkula u Jajcu.

no p o g r e n o . Liljanova je kruna grb, koji su upotrebljavali svi kraljevi

bosanski, samo su ga p o n e t o mijenjali. T a k o na pr. nalazimo na nov
cima Tvrtka I , pod liljanovom krunom svagda slovo T, a nikada samu
krunu, dokaz, da se je T v r t k o sluio krunom i svojim poetnim
slovom kao grbom. Samo na jednom novcu kralja T o m a a stoji k a o
grb samo k r u n a ; na novcima Stjepana T o m a e v i a tako je veim
dijelom i samo se na nekojim novcima pod liljanovom krunom nalazi
zrno bisera. K a k o se je kralj T o m a rijetko bavio u Jajcu, a moda
i nikada nije bivao tu, doim je Stjepan T o m a e v i ovdje stolovao,
ne e m o valjda pogrijeiti, ako reknemo, da je ono njegov grb.
Jedna od najstarijih dogradnja uz tvrgjavu okrugla je k u l a na
junoj strani, znatno u niem poloaju. Od nje se je u u v a o samo
jedan kat. Izgragjena je prosto nad obronom, a opasana vrstim zidi
nama. Ovo je ona kula, t o je prva pala u ruke Matiji Korvinu, te je
on odatle upravljao opsadom. S te su se stijene musloman i kranin,
kako smo v e pripovjedili, sruili u ponor u otimanju za barjak. Docnije
je k u l a sluila kao zatvor i svijet j u i sada zove h a p s a h a n a " . J o je
jedna kasnija dogradnja sahat-kula, nekoliko stotina k o r a a j a od one
prve kule i u istoj visini s njom. e t v e r o u g l a s t a je to prosta gragje-
vina, od koje se je u u v a o samo jedan kat. Pod njom je bio prolaz.
Obadvije su kule bile megju sobom i s tvrgjavom spojene zidinama,
kojima se ostanci danas slabo vide med k u a m a . N a tom mjestu, gdje
je sahat-kula i gdje je k u a Sulejman bega D a b i a , stajala je kra
ljevska p a l a a , gragjevina, kojoj razaznajemo gragjevni slog po mno
gim ostancima, uzidanima u tvrgjavi u zidove. T i su ostanci krasni,
po slogu i pomno izragjeni detalji u m l e t a k o j gotici, to je evala kon
cem 14. vijeka. K a d a motri te ulomke, skoro bi pomislio, da si ih
v e vidio na kojoj palai m l e t a k o j . Po njima se m o e suditi, da je kra
ljevska p a l a a bila spram t a d a n j i h bosanskih prilika monumentalna
zgrada.
Med tim je ulomcima vrijedno spomenuti: dvije gotske glavice
od stupova, lijepo izragjene te s akantom i r u i c a m a na zavojitom
abaku. Te se glavice nalaze na blizu na komadu vijenca s lijepim
profilom, s plastino izgragjenim usukanim tracima i zupcima ispod
njih, a uzidane su u zid desno od kapije u prilinoj visini. Odma tu
ima slian komad vijenca, a drugi je komad nekoliko koraaj a u desnu
stranu vertikalno uzidan. U tvrgjavi i m a uzidan u barutani odlomak
od podnoja arkade. Profili obadvaju z a e t a k a od luka lijepo su rala
njeni i gore u k r a e n i dvostrukim redom zubaca, to se izmjenjuju kao
na ahovoj daski. Med l u k o v i m a i m a probijena ruica, kakva se esto
nalazi na arkadama m l e t a k i h p a l a a , i s obadviju strana uz nju ma
lena uzvisito isklesana zvijezda. Nad vratima barutane imaju j o dvije
brino izragjene glavice od stupova, a podalje stup s i z b o i n a m a i gla
vicama, koje pokazuju slian motiv. Napokon ima u stubama, to idu
na najgornju terasu u tvrgjavi, ulomak lijepo profilirana komada od
podnoja zida.
Po tim bi se ostancima uz n e t o truda mogao rekonstruisati de
korativni gragjevni motiv p a l a e , no oblik i obj.un p a l a e ne da se
otkriti, jer se je oblije temelja docnijim gradnjama sasvim zbrisalo
 i samo se j o po pripovijedanju znade mjesto, gdje je p a l a a stajala.
Osmanlije se ne zadovoljie spomenutim r a i r i v a n j e m j a j a k i h utvrda,
nego pogjoe s utvrgjivanjem i dalje, makar da se time grad nije j a e
u v r s t i o . Od okrugle kule bude uz strmu stijenu s plivske strane p o v u e n
zid. a skoro pararelno s tim zidom jo jedan zid s tabije ; obadva ta
zida idu na Vrbas, kojemu je lijeva obala od vapuenih stijena nedo
stupna. T a k o se je utvrdio i onaj kraj gradski, to se prostire na
j e z i c u med Vrbasom i P l i v o m . Zidina ta ima na ulazima dvije kule,
spojene prilino irokom nepravilnom cestom, d a n a n j o m cestom Franje
Josipa.
No Jajce se nazivlje i gradom evangjeliste L u k e ! Po crkvenoj istoriji
umro je do due L u k a u T e b i u Beotiji i njegovo je mrtvo tijelo na zapovijest
cara carigradskoga Konstantina preneseno u Carigrad, no u Jajcu se pria,
da je sv. L u k a ivio i slikao u Jajcu, da je tu umro i da mu je mrtvo
tijelo prodano Mleanima. Sto k o r a a j a nie hapsahane stoji pravi ta
lijanski c a m p a n i l e " , koji mora da je pripadao kojoj crkvi. C r k v u tu,
p o s v e e n u sv. L u k i , p r e v r a t i e Osmanlije, kada su zauzeli Jajce, u
damiju, no i z a p o a r a j u n a p u s t i e . Danas se vide samo j o goli zi
dovi, a i na tornju ima pukotina. Toranj je podignut na etiri visoka
masivna zida, na kojima se u svakom nalazi uzan dugoljast prozor,
a na tim su zidovima dignuta tri kata. Prozori su u katovima na svim
stranama razdijeljeni po dvama stupovima, koji su spojeni lukovima
u tri dijela, u donjim su katovima lijepo u u v a n i , a u gornjima za
zidani. U nutarnji je crkveni zid uzidan s t a r o k r a n s k i grobni spo
menik, koji po plastinoj izradi pripada rimskoj umjetnosti, kada je
propadala, a po simbolinim motivima najranijoj dobi k r a n s t v a . P l o a
je u k r a e n a okvirom, kojemu je glavni motiv grogje, to se na staro
k r a n s k i m skulpturama veoma esto nalazi. U taj je okvir gore
uklesan okrugao hljeb, dolje vr za vino, a u sredini su dvije proste
ruice.
0 crkvi sv. L u k e pripovijeda pria, da se je c r k v a nazvala po
m o i m a evangjeliste L u k e , to ih je kralju Stjepanu T o m a e v i u e n a
njegova Mara, i srpskoga despota, donijela u miraz, te su ovdje po
hranjene. T o je v e prilinije, nego kada se veli, da je L u k a ivio u
Jajcu. K a d a su Osmanlije zauzeli Carigrad, pripovijeda se, da su moi
prenesene u grad Rogos u zemlji plemia S. Mauritiusa, ali se ne zna, kako
su prenesene. K a d a je i taj grad pao Osmanlijama u ruke, zadobiju oni
i moi s v e t a k e i oni su ih sa s t r a h o p o i t a n j e m uvali. Despot G j u -
ragj Brankovi douje, da su te dragocjene moi u osmanlijskim ru
kama, te i m ponudi za njih 30.001) dukata. Osmanlije prime ponudu
i despot prenese moi u Smederevo. K a d a je kralj Stjepan T o m a
naumio, da Osmanlijama predade Smederevo, dospiju moi u Telzach
(?), a kada se ni taj grad nije mogao da odri, budu prenesene u Jajce.
T o su data, to ih vojvoda spljetski Andrija Veniero po nalogu mle
t a k e republike dne 15. septembra 1463. javlja dudu, te veli, da je
to doznao od kraljice bosanske, od Nikole ivatovia, Ivana B a b i c a
i Ivana Kuia. K a d a je godine 1463. osmanlijska vojska udarila na
Jajce i kralj se dao u bijeg, gledao je svako, da spasi, to m o e , te
franjevci uzmu s v e e v o tijelo, da ga prenesu u Dubrovnik. No kada
ga na konju Kleievu h t j e d o e da prenesu preko granice, sprijei ih
vojvoda Ivani V l a t k o v i , p r i s t a a kraljice Mare. D u b r o v a n i su u mo
ima sv. L u k e gledali paludij, koji e ih ouvati od T u r a k a , pa makar
da moi nijesu pomogle u Jajcu, ipak im je bilo veoma stalo do toga,
da ih dobiju. Dne 13. julija 14(53. pie d u b r o v a k o vijee Ivaniu i
moli ga, da propusti moi, te se ujedno alje poslanik N i k o l a Marin
Gunduli, da s Ivani em lino ugovara. No Ivani je postupak franje
vaki u toj stvari smatrao samovoljnim, jer moi nijesu bile crkvena
svojina, nego krunska, te je njima mogao raspolagati jedino kralj i
poslije njegove smrti kraljica Mara. Za to ih on zaplijeni i po nalogu
kraljiinu otpremi u Mletke. Tamo ponude republici, da ih kupi. No
m l e t a k o vijee nije smatralo moi tako vrijednima i ne htjede da
pristane. Tako budu prenesene u samostan Santa Justina u Padovi.
V e l i se, da su tamonji franjevci, zapitani, da li su te moi prave,
sumnjali o tom, makar da je kardinal nicejski Visarijon za njih se
zauzimao i dokazima podupirao vjeru, kojom su Bosanci u moi vje
rovali. N a to naredi dud Christoforo Moro vojvodi spljetskomu Ve-
nieru, neka se obavijesti, jesu li moi prave. Kraljica Mara navodi
d r a s t i a n argumenat za p r a v o u , no slab d o k a z ; pie ona Ivaniu Vlat-
k o v i u : Che '1 signor despotu Zeorzi ed signor despoth Lazaro non
ze stadi tal inteletto, che havesse dato tanti ducati non sapiando di
c e r t o : utrum fosse s. L u c a o no." (Gospodar despot Gjuragj i gospodar
despot L a z a r bili su suvie pametni, da bi dali toliko dukata, kada
ne bi pouzdano znali, je l i to sv. L u k a i l i nije.) R a v n o d u n o s t , kojom
se je republika u ovoj stvari vladala, razljuti tako kraljicu, da je
naloila Ivaniu, neka prekine pregovore i moi joj vrati. K a k o se je
ozlojedila na Mleane, vidi se veoma jasno po rijeima, kojima svr
a v a p i s m o : Makar da Talijane ne poznajem tako dobro kao v i , ipak
mogu rei, da je signoria do d u e velika i mudra, no veoma k r t a ,
ma da je bogata." Maru je uza to vodila ipak i druga namjera, jer
je u kralju ugarsko-hrvatskom Matiji n a l a m o i m a kupca, koji joj je
za njih o b e a v a o ,,in perpetuum" tri i l i etiri grada. K a d a Mleani
d o z n a d o e za toga suparnika, ne htjedoe popustiti i kao da su bili
 - -1)37 -

voljniji, da moi kupe. No jesu l i ih napokon kupili i po koju cijenu,

ne zna se. Samo se j o i danas u stonoj crkvi sv. Marka u Mlecima
pokazuju, te se tamo tuju i te moi i jedna slika Bogorodiina, to
j u je L u k a sam naslikao. Svakako je to cjenkanje za s v e t a k e moi
alosna slika za dobu osmanlijskih ratova.
Nedaleko tornja sv. L u k e i odma na podnoju stijene, na kojoj
je j a j a k a tvrgjava, ima na polu sakriven pod d b u n j e m ulaz, kojim
se niz nekoliko stepenica dolazi u jednu od najoriginalnijih gragjevina
u Bosni, u hram u stijeni. Pukovnik Gustav Bancalari prvi je godine 1887.
u bekoj smotri D e u t s c h e Rundschau fur Geographie und Statistik"
podrobnije opisao katakombe j a j a k e " i priopio njihov plan po pla-

Toranj sv. Luke u Jajcu.

novima tadanjega majora u enijskom stopu Reisa. Otada i h je po

s l u b e n o m nalogu istraivao dr. . T r u h e l k a i njegova e m o se opisa
u glavnom drati.
D a se katakombe, koje se je dugo vremena smatralo podzemnim
grobnicama bosanskih kraljeva, smije pohoditi, dobiva se dozvola kod
kotarske oblasti. u v a r te onamo prati. Sigje niz nekoliko stepenica
i onda ulazi na mala eljezna vrata u tijesno predvorje toga podzem
noga hrama (jer to je hram), a odatle idu ira vrata u nutarnje pro
storije. Zidovi su crni i doimlju te se u istinu t u n o kao stan m r t v a k i .
Sav je hram golemom mukom istesan iz ive stijene. Svijet ga ne zove
k a t a k o m b e " , s kojima je istovjetan jedino po podzemnom poloaju
i po materijalu, nego turskom rijeju h a l v a t " , t. j . soba. Poznate ka
takombe rimske, napuljske itd. m r e e su tijesnih, z a m r e n i h , razgra-
njenih, na duljinu od vie kilometara r a i r e n i h hodnika, koji se samo
mjestimice proirie u pomanje odaje, dok nam katakomba u Jajcu
prikazuje cijelu jedinstvenu a r h i t e k t o n i n u zgradu, k r a n s k i hram sa
svim sastavinama. U tom nalii na stare indijske hramove, koji su ta
kogjer istesani iz ive stijene. Zanimljivo je kod te zgrade, u koju se
j a m a n o silno muke i rada potroilo, da joj u starim povjesnim spo
menicima nema nigdje traga ni spomena, a tradicija o postanju te
gorostasne zgrade vremenom se sasvim izgubila. Razgledamo l i potanko
ovu gradnju, opet ne e m o nai pouzdanih podataka, da je p r i p i e m o
ovoj i l i onoj umjetnikoj epohi, pa da joj vrijeme postanja bar pri
blino odredimo. Najvea je neprilika u tom poslu ta, to nigdje nema
traga gragjevnim ornamentima i drugim potankostima, kao to su stu
povi, glavice itd. Z a to moramo da svu pozornost obratimo osnovi
gradnje, no i tu i m a takogjer mnoga nesuglasja.
Sto je taj hram istesan u stijeni, time sjea na prva stoljea
k r a n s t v a , gdje se je k r a n s t v o i pod zemlju krilo, da se ukloni
progonstvima. Cijela osnova zgrade, njena razdioba, a osobito i
njenica, da se pod njom nalazi j o druga manja kripta ponu
kala bi nas opet, da je p r i p i e m o romanskomu stilu, dakle p o e t k u
srednjega vijeka, ali e m o opet u svodovlju n a i o b l i k a gotskih, koji
j a m a n o tek pod kraj srednjega vijeka u g j o e u obiaj. U ostalom
ti gotski oblici u iljak svedeni svodovi u ovom nam sluaju
ne bi ni bili pouzdanim pomagalom s razloga toga, to oblik iljatoga
luka nije noviji, v e vrlo star, d a p a e stariji od obloga, jer ga nala
zimo v e na starim babilonskim gragjevinama, a i u promijenjenom
obliku u Mikeni. Samo konstrukcija toga iljatoga luka, kako je na
lazimo na gotskim gragjevnim spomenicima, izum je i znaajno obi
ljeje toga stila, a u n a e m sluaju ne m o e m o oblik i konstrukciju
ni razdvojiti. 0 potonjoj ne m o e biti ni govora, jer svodovlje nije z i
dano, u njem nije naslagan pravilnim redom kamen na kamenu, v e
je sve istesano iz jedne goleme stijene. Ipak pravilnost tih lukova
i svjesna i m primjena nuka na mnijenje, da se taj oblik osniva na
oduljoj gragjevnoj tradiciji. T a neizvjesnost i n e s t a i c a svakoga pisme
noga spomenika bijae razlogom, da se do sada niko nije usudio da
izvjesno sudi o postanju te zgrade.
T a d a se pred nekoliko godina naigje na skulpture, koje su bile
k r e o m prekrivene i vremenom tako pocrnile, da nije bilo skoro raz
like sa stijenom. T i k do vrata vide se obrisi ljudske spodobe, kojoj
su noge utonute u zemlju. U desnici je ovjeku koplje, a u ljevici
b a l a k golema m a a . Nasuprot toj figuri, s lijeve strane vrata, i m a
h e r a l d i k a slika. Golema kaciga po obliku i z konca X I V . i prve po
lovine X V . vijeka, na tjemenu joj tit, s kojega se s p u t a niz zatiok
kacige odjea. P o v r h tita ruka i u njoj golem m a . K r o z cijelu tu
pukotinu prodrla je stanac p o i r o k a pukotina, zazidana kamenom i
kredom. Taj grob bijae klesar tek z a p o e o . Oznaio je tek konture,
pa je morao, prije nego l i ga plastino izradi, posao prekinuti.
Jedini v e l i k a , koji je u bosanskoj istoriji imao veliku rije i
koji je na grbu nosio ruku s m a e m , bio je veliki vojvoda bosanski
i herceg spljetski Hrvoja. S desne strane vrata nalazi se dopuna. T u
je isto tako z a p o e o kipar da klee drugu kompoziciju, j a m a n o enu,
kako dri u ljevici liljan, drugi Hrvojin simbol. Taj je grb razbistrio
pitanje o postanju katakombe, j e r po njem doznajemo, da i m je ute
meljitelj bio Hrvoja. Iz istorije znamo, da je u p a Dolnji kraj, a u
njoj je i Jajce bilo, pripadala Hrvoji, koji se v e u godini 1404. na
zivlje vojvoda dolnjih kraj", a kada se je s bosanskim krajem Osto-
jom zavadio te pristao uz ugarsko-hrvatskoga kralja Sigismunda, po
tvrdio mu je i ovaj god. 1411. posjed te upe. T e iste godine bijae
Hrvoja u Jajcu, valjda da se zdrui s ugarsko-hrvatskom vojskom,
to je pola dolinom Bosne protiv Ostoje. Dne 27. aprila 1411. izdao
je Hrvoja u Jajcu onu listinu, kojom n a l a e svojim S p l j e a n i m a , da
8e odmetnu od Ostoje, a 2. marta 1412. izdao je u Jajcu drugu l i
stinu, kojom dariva kraljici K a t a r i n i kuu, t o j u je dobio od dubro
v a k o g a vijea.
Ne mislimo, da je Hrvoja. koji je u Spljetu ostavio toliko umjet
nih zgrada, htio u katakombama stvoriti n e t o originalna. T a staro
k r a n s k a ideja ne bi bila na mjestu u ono vrijeme, kada se je kul
tura renesanse poela v e pomaljati i u dalmatinskom primorju. S v a
je prilika, da je tu nekada bila. naravna peina, koju p r e t v o r i e u cr
kvicu, a kada je Hrvoja doao u Jajce, naumio je m o d a da je pro
iri i umjetnije izradi, pa tako je dobila ta zgrada d a n a n j e svoje
oblije. Koja je svrha tomu hramu bila, o tom ne m o e biti sumnje:
one bilo gotove, bilo z a p o e t e rake u stijeni, a prije svega kripta pod
samom crkvom jasno nam svjedoe, da je to imala biti grobnica;
moda j u je Hrvoja nainio z a sebe i za svoju porodicu. Tradicija
pria, da je to grobnica bosanskih kraljeva, no mi znamo, da nijedan
od njih, osjem posljednjega, nije u Jajcu umro. Ostoja je bio krvni
d u m a n i n Hrvojin, kralj je T o m a poginuo od ubojnike ruko na Bilaj-
skom polju, a Stjepanu T o m a e v i u nije sudbina ni k r a n s k i grob
dosudila; istom godine 1888. n a a o je grob u samom J a j c u !
U ostalom c r k v a nije d o v r e n a , a o sudbini joj se dalje malo
zna. J a j a n i v e l e , da su tu b i l e t a m n i c e ; za Omer paine se vojne
s a k r i e ondje e n e i djeca pred ratnom olujom, a kada je god. 1878.
austro-ugaraka vojska ula u grad, pretvori neki muliamedovac kata
k o m b e u p o d r u m , gdje j e p i v o t o i o . T e k u n o v i j e se j e d o b a s v r n u l a
p a n j a n a taj vrijedni spomenik, koji je sada proien i uregjen jedan
od najzanimljivijih gragjevnih spomenika, to e ih stranac ugledati
u Bosni.
C r k v a j e r a z d i j e l j e n a p o s v e p r a v i l n o k a o sve starije c r k v e r o m a n
s k o g a s l o g a . G l a v n e su j o j s a s t a v i n e : n a r t e x (predvorje), b a p t i s t c r i j s a
k r s t i o n i c a m a , s a m a c r k v a , k o j o m se u p o p r i j e i o s a n k t u a r i j i l i p r e z b i t e r i j ,
i oltar. N a r t e x j e u s k a p r o s t o r i j a , 2"18 m . i r i n e , 5 ' 5 0 m . d u l j i n e , sve
d e n a gore n a b a d n j a s t i e m e r , bez i k a k v a a r h i t e k t o n s k o g a u r e s a . S a m o
s lijeve i d e s n e s t r a n e c r k v e n i h v r a t a u k l e s a n i su o p i s a n i g r b o v i . T a
p r o s t o r i j a nije s v a i z i v e stijene i s t e s a n a , v e j e s a d v i j e s t r a n e , gdje
je trebalo, o z i d a n a k a m e n o m . N a tijesna i niska, na e m e r svedena
v r a t a , k o j a se n a l a z e n a s r e d d e b e l a z i d a , u l a z i se u c r k v u . P r v i j o j
dio p r o i r i o se s l i j e v a i d e s n a te se s obje s t r a n e z a v r u j e u d v i j e
panjege, gore svedene. U d e s n o m je u g l u i s t e s a n a o d k a m e n a k l u p a ,
a u njoj s u u r e z a n e tri o k r u g l e j a m e , gdje b i j a h u n e k o s m j e t e n e po
sude s a s v e t o m v o d o m . T a j je baptisterij i r o k 7 5 0 111., o d n o s n o 9 . 5 0 m . ,
a d u g 2.05 n i . ( d a v n i d i o c r k v e , koji slijedi z a b a p t i s t e r i j e m , ui j e i
r a z m j e r n o k r a t a k (2"90 X 4*60 m.). S lijeve i desne m u strano i s k l e s a n
j e u stijeni o b l i n i s k i e m e r , o k o P 2 0 m . d u b o k , u d n u te i z d u b i m ;
u r e z a n je u z i d d v o s t r u k i krst, s obje m u strane mjesec i s u n c e .
Taj e m e r p o k r i v a j e d n o 2 n i . d u b o k u r a k u . L i j e v a je r a k a i s k o p a n a
s a s v i m , a d e s n a je tek z a p o e t a i j e d v a 10 c m . pod patos i s k o p a n a .
T e dvije rake z a p r e m a j u c i j e l u d u i n u p o b o n i h z i d o v a s a m e c r k v e ,
koja se p r a m a p r e z b i t e r i j u z n a t n o r a i r u j e . O b a se p o b o n a z i d a z a -
v r u j u tu u n i z p i l o v a , koji se p r e m a p r e z b i t e r i j u r a z m i u . P r e z b i
terij j e uzak, ali d u g (2'94 X 10'66 m.), te se p o p r i j e i o p r e k o c r k v e
kao k r i l o u k r s t a . S l i j e v e strane s a n k t u a r i j a i m a d u u p o b o n o m z i d u
u s j e e n a mala n i s k a vrata. K r o z tijesni hodnik u l a z i se tu u m a l u o a -
j i c u , I n i . .iroku, 2 m. d u g u , a p o t o je i tu d n o do n e k e d e b l j i n e
i s k o p a n o , v a l j d a je i tu i m a l a b i l i r a k a . S i m e t r i k i i m a l a se j e j a m a n o
i s desne s t r a n e i s k o p a t i s l i n a r a k a , a l i t u s u tek o z n a e n a i s l a b o
i s k o p a n a vrata. D n o c r k v e z a p r e m a n i s k i i r o k i oltar. N a p r o s t r a n u i
p o d u b o k u a p s i d u , p o d k o j o m se i m a o smjestiti r t v e n i k , s a v i o se iljati
g o l s k i luk, a s lijeve i d e s n e s t r a n e o l t a r a d v a s u s l i n a l u k a , s a m o
m a n j a . T e malj usne i z b i c e j a m a n o n i j e s u b i l i r t v e n i c i , v e s u ondje i m a l i
k o d o b r e d a sjedjeti vii s v e e n i c i . Desna je d o v r e n a , te i m a o s j e m l u k a
u p r o e l j u s lijeve i d e s n e s t r a n e po j e d a n p r o z o r , docira je l i j e v a pa-
n j e g a tek n a p r o s t o p r o r e z a n a i n e d o v r e n a . N a l i j e v o m d n u p r e z b i t e
r i j u opet j e u stijenu u s j e e n a p a n j e g a , k a o i u b a p t i s t e r i j u , o d koje se
time razlikuje, da joj prednju polu prikriva niski iroki e m e r , a
d n o m a n j i iljati s v o d . S desne je strane z a p o e t a i s t a t a k v a panjega,
ali tek j e j e d n o 2 0 c m . d u b o k o i z v a g j e n a stijena, p a j e p o s a o ostao
n e d o v r e n . S obje s t r a n e o l t a r a i s k o p a n je tijesan h o d n i k , k o j i se m a l o
s a v i o o k o njega, a o n d a ostao n e d o v r e n . B e z sumnje i m a o j e laj h o d n i k
opasati oltar, te je tako ovaj imao stajati osamljen, opasan korom, kako
je to obiajno u svih crkava romanskoga stila. U dnu toga kora imala
bi doi polukruna konha, kojom zavruje crkva.
Kako se razabire iz toga kratkog opisa, crkva nije dovrena, a ni
osnova joj nije do kraja provedena. Nekoliko koraaja od ulaza, skoro
nasred crkve, nalazi se u podu e t v e r o k u t n a jama, a niz nju e proi
preko nekoliko strmih stepenica u kriptu. To je tijesna niskaizba, 3"92 m.
duga. 4 2 2 m. iroka, 1'90 do 2'20 m, visoka, nepravilno istesana, a cijelu
joj sredinu zaprema golemi iz stanca istesani rtvenik, koji je dosegao do e
mera, te ondje s njime srastao. U onoj ploi, 'koja se nad rtvenikom osovila,
prorezan je opet onaj dvostruki krst s mjesecom i suncem simboli
mrtvakoga kulta koje ve vidjesmo i iznad raka u gornjoj crkvi.
Kripta bijae glavna est te crkve, a u njoj su se sluili u srednjem
vijeku mrtvaki obredi.
Ve je gore u onom mraku i zaduljivom dimu zubalja m u n o
opstati, ali tu dolje atmosfera tako je mutna, da ovjeku otima dah
i sapu. S u m j e t n i k o g a se gledita ne m o e ocjenjivati tu gradnju,
jer nema nikakovoga u m j e t n i k o g a nakita. T a m a , koja te obuhvata u
tim prostorijama, dim, to se kadi iz zubalja i svijea, koje ti putom
svijete, otimlju ti d a h ; nesigurno ustvo, da ti se glava dotjee skoro
onoga svoda, istesana iz ivca kamena, nad kojim stoji silni teret c i
jeloga brda, udno e te se dojmiti, kada u g j e u taj h r a m ; a b a
takvih tjekobnih osjeaja htjelo se je, da se budi u crkvi posveenoj
smrti i vjenom pokoju. Svaki ako nije okorio u materijalizmu, sa to
vanjem e gledati taj spomenik, a ako i nijesu istinite sve r o m a n t i n e
prie o uznicima, koji su ondje stradali, o proganjanom k r a n s t v u ,
koje se ondje krilo, o kraljevima, koji su tu nali vjeni pokoj, to
su svakom posjetniku u prvi tren na umu, ipak je to zanimljiv spomenik
bosanske prolosti.
 Jajce i o k o l i u s a d a n j e doba.

I tako izlazimo iz tmine na svjetlo, iz starinske k r a n s k e crkve

u k r a n s k u crkvu d a n a n j e g a doba. Nedjelja je, te makar da je k i
ovito i ulice se po gradu prevratile u veliku baru, dolo je dosta
seoskoga svijeta, da u gradu kupuje i da bude na slubi boijoj. Sam
grad Jajce ima po popisu s t a n o v n i t v a od godine 1895. 3929 katolika,
1644 mubamedovca, 245 pravoslavnih i 57 jevreja. I mnogo su sela
u okolici k a t o l i k a , te su ovdje franjevci katolitvo m o n o odrali.
Za svijetom dogjemo arijom u novu f r a n j e v a k u crkvu, to sa sa
mostanom sainjava velik kompleks. Silesijom uskih uliica, vazda po
izgaenim stepenicama, silazimo dolje, dok ne dospijemo na koncu na
ravnicu, gdje su crkva i samostan. C r k v a je veoma prostrana i visoka.
Ima samo nekoliko redova klupa, prilino je bez nakita, a slikari je
joj jako te sjeaju Turske, no j o vie vjernici u crkvi. Mogao bi po
misliti, da si u damiji. Osjem nas je tu bila samo j o jedna gospogja
evropski odjevena, i n a e sav svijet u domaoj nonji, a od toga naj
manje tri e t v r t i n e seljaka, ("ue. klee ili sjede podvijenih nogu na
golom podu crkvenom, neki metnuli poda se ilim, drugi odjeu, a
t r e i t o r b u ; crveni saruk, to ga katoliki seljaci najvie nose, svi su
poskidali i tu vigja osobitu sliku. Skoro sve su glave obrijane kao
i kod muslomana, samo u sredini je ostavljen d u g a a k perin, koji
r a u p a n pada niz legja i l i je i lijepo eljan u pletenicu. S m i j e a n a
T u r s k a i K i t a j ! J o je v e a slinost s muhamedovstvom, kada sve
enik kod podizanja uzdigne kale i svi se vjernici elom dotaknu sa
moga poda, a kod blagosova p r u e ruke u vis i rairenih prstiju
segnu njima za ui, sasvim kao i muslomani u damiji. Oito je, da
je taj obiaj preostao j o i z dobe osmanlijskoga gospodstva.
 P r e d oltarom je stajao franjevac srednjih godina, s n a n a simpa
tina pojava, te je govorio plamenitu propovijed o odanosti svetoj vjeri
i o prednostima katolitva. Moglo bi se dosta prigovarati argumen
taciji njegovoj i prejakomu n a g l a a v a n j u jedine spasonosne vjere u
zemlji, gdje su razne vjere izmijeane, pa za osmanlijskoga se doba
takva propovijed sigurno ne bi ni izrekla, nu govor mu je bio zanim
ljiv i po nainu, kojim je govorio, i po gromkom glasu fratrovu i po
planinom ushitu, to mu je iz rijei izvirao.

Mekteb u Jajcu.

K a d a se je svrila sluba, p o t r a i m franjevca, da zamolim do

zvolu te smijem razgledati lijes kralja Stjepana T o m a e v i a . Fratar
me primi na vratima sakristije i krepko mi stisne desnicu kao staru
znancu. Obradovalo ga je, kada sam mu izjavio priznanje radi lijepe
propovijedi. Posljednji kralj bosanski n a a o je pokojite, otkada je
iziao iz kamenitoga groba na H u m u , uz desni zid crkveni, u sredini
glavne lagje. N a visoku katafalku poiva umoreni kralj Stjepan u sta
klenu lijesu. Kostur je opet sastavljen i glava opet s m j e t e n a na pra
vom mjestu. Natpis u hrvatskom jeziku oznauje mu ime, godinu smrti
i dan, kada je nagjen, u juniju 1888. Crno-utim pokrovom obino je
pokriven lijes i kostur.
No kada izigjosmo iz crkve, vidjesmo opet n e t o crkvenoga sre
dnjega vijeka. N a crkvenim je vratima k l e a l a lijepa zdrava seoska
djevojka, sva crvena od stida, i gorko plakala. V e mi je prije bila
pala u oi. no sada istom saznam, da je ta djevojka zgrijeila i mora
da se kaje javno na crkvenim vratima, pred o i m a sviju, to ulaze i
izlaze. T o je s r a m o e n j e izbrisalo dobar dojam, to sam ga i n a e
imao o franjevcima u Jajcu, te nita ne bih j a e elio, nego da oblast
zabrani takve kazne.

Kozluk, predgragje jajaeko.

Malo prije sam spomenuo, kako katolici nose kosu. No ima kod
njih j o jedna zanimljiva pojava, to je m o e promatrati, ako se po
slije mise u m i j e a med e n e i djevojke. Sve su one tetovirane, ve
inom na razdrljenim prsima, na podlakticama, na rukama, pa a k i
na elu. Osobito pada to u oi u Jajcu, jer tu ne vigja u crkvi
skoro nijedne enskinje bez toga u d n o g a modroga nakita.
K a k o dr, Leopold G l i i c k saopuje u sarajevskom muzejskom Gla
sniku", tetoviranje u katolika tim vie pada u oi, to se svijet drugih
vjera u Bosni i Hercegovini mnogo rjegje tetovira, skoro i nikako.
Niti kod muhamedovkinja u elebiu u foanskom kotaru, niti uz Ne-
retvu i oku Kulen-Vakufa, gdje so inuslomnnke ne kriju, niti kod drugih
mu8lomunki, koje je kao lijenik vidio u lice i golih ruku, nije dr.
Gliick naiao na tetoviranje. I kod pravoslavnih se ene mnogo rjegje
tetoviraju, nego kod katolika, i to samo u krajevima, gdje su izmije
ani s katolicima. Njihova tetoviranja nijesu ni onako razgranjena ni
onako bogato iskiena kao kod katolikinja. Mukarci se mnogo rjegje
tetoviraju, a i od njih najvie katolici. K o d m u k a r a c a je naznatniji
znak krst, no bez nakita. K o d pravoslavnih je Gliick n a a o tetoviranja
samo kod mlagjih m u k a r a c a , koji su sluili kod bosanske a n d a r m e
rije i l i u vojsci. No kod njih se ne nalazi v i e toliko krst, koliko srce
i kruna, sidro, p o e t n a slova imena i prezimena, godine itd. ak se
je i dvoglavi orao n a a o kod nekoga b i v e g a trenskoga vojnika. I kod
nekadanjih osmanlijskih vojnika nalazi se gdjekada na ruci nad laktom
tetovirana sablja i l i polumjesec sa zvijezdom.
Tetoviranje nije bilo kod starih Slavena u obiaju. D a je to
n e t o izmijenjen ostanak iz p r e t k r a n s k i h vremena, tomu se ne nalazi
dokaza ni u slavenskoj drevnoj povjesti, niti je danas kod drugih Sla
vena, ak i kod seljakoga svijeta, tetoviranje osobito rasprostranjeno.
P r a m a tomu teko da je taj obiaj u Bosni stariji od osmanlijske in
vazije. V i d i se ve po tom, s t o j e tetoviranje obiajno samo kod jedne
vjere, makar da je narod usprkos raznih vjera ivotom i obiajima
jedan te isti. D a je tetoviranje stari obiaj, bilo bi za njega i zasebno
ime. A ono se zove jedino kri nabocati". Po imenu se ve vidi, da
je obiaj docnije nastao. Dr. Gliick ohjanjuje to o v a k o : U posljednji!
doba kraljestva bila je do d u e bogumilstvo prividno istisnula kato
lika vjera, no nije jo prela bila narodu u krv. Bogumilstvo je u
Bosni suvie dugo gospodovalo i predugo je bilo vjeroispovijeu i
b o g a t a i m a i siromacima, da bi za kratko vrijeme moglo nestati na
rodu iz pameti i iz srca. Mnogi su i samo spoljanjim n a i n o m i preko
volje primili katoliku vjeru, a u srcu ostali vjerni staroj b o s a n s k o j "
vjeri. K a d a su Osmanlije poplavili balkanski poluotok', u svim dra
vama, to su ih redom zauzeli, nigdje nije narod u tolikom broju
primio islam, kao to u Bosni. Z a to se samo sobom razumije, da su
katoliki sveenici, im se je vrijeme iole stialo, iz petnih ila
nastojali, da preprijee daljnje otpadanje od katolike vjere. P o t o
je muslornanu krst kao oznaka k r a n s t v a protivan, stalo je bilo ka
tolikim s v e e n i c i m a do toga, da katolici nose na tijelu na vidljivu
mjestu krst i da im tako bude t e e prelaziti na islam. Ako je htio katolik
da promijeni vjeru, morao je prije svega da zbrie s koe krst, a to
prilino boli, jer se mora ponititi koa sve do dubljih slojeva korija.
Kako nije svako stvoren, da podnosi t e k e boli, j a m a u o su mnogi ve
i p o r a toga odustajali od o d l u n a koraka. A k o bi se ipak koji usprkos
svemu tomu odluio, da promijeni vjeru, to bi ga vidljive i r a i r e n e
brazgotine, t o b i ostale, kada bi se zbrisalo tetoviranje, odavale na
nezgodau nain, da je poturica. Obiaj, da se tetoviraju ponajvie u
nedjelje i blagdane poslije mise i blizu crkve, donekle i potvrgjuje
ovakvo nagagjanje o z a e t k u tetoviranja u Bosni.

Poznata je stvar, da je med mornarima, vojnicima, radnicima

itd. ak i u najkulturnijim d r a v a m a tetoviranje veoma uobiajeno.
Tinte* se zgotavljaju iz rastopiua od karmina, ciuobera, indiga, ug-
Ijenova i l i p u a n a praha. Koa se na onom mjestu, gdje e se teto-
Jezero i turistiki paviljon.
 virati, napne i risarija se tankom iglom na gusto izbocka, onda ?e
izboekano mjesto tintom" nariba i p o v e e . U nekim se krajevima
igla u m o i u tintu i tako se njom tetovira; tako je krai posao, U
Bosni se tinte d r u g a i j e zgotavljaju, od m u r e e f a i l i od agji, a i od
baruta, no to rijetko. Zapali se l u ; smola, to kaplje, skupi se u fin-
dan, te se a njom izmijea i agj, to se za izgaranja skupi na l i
menoj ploici. Sada se koa napne i ona se crna smjesa iljastim drv-
cetom snese na kou onako, k a k v a se ve risarija eli, i onda se bocka
iglom, koja je skoro do v r h a omotana koncem, sve dok ne udari krv.
B o c k a se naravski sasvim nagusto. Tetovirano se mjesto sada p o v e e
i iza tri se dana opere. K a k o se u Bosni samo crne tinte uzimaju z a
tetoviranje, to je svuda ista boja, i to modra, n e t o zelenkasta. T e
toviranjem se bave ponajvie stare e n e , Uzroci, poradi kojih je na
stalo tetoviranje, nestali su do due, no u ovjeku je nagon, da opo
n a a i da se pridraje obiaja, pa e se tako to n a k a a v a n j e tijela
kod katolika u Bosni i Hercegovini j o dugo odrati.
I n a e nema u Jajcu nita znamenita; tijesno je to mjesto, koje
se do d u e po malo poevropljuje, no ipak j o prevladava istono oblije.
T i m mu je slikovitija cjelokupna slika, te ako izuzmemo uredske i
kolske zgrade, ne bi Jajcu ni eljeli, da mu se spoljanjost izmijeni.
Zemaljski G r a n d hotel" na divnom je mjestu. K a d a iz j e d a e sobe
izigjes na terasu u bai, duboko je dolje pod tobom Vrbas i voda
mu je od bliskih vodopada vazda uzburkana. Suprotna je obala
isprana u bizarnim oblicima. N i ne slutimo, kakve su u d n e tvorevine
pod nama, jer terasa se nalazi nad piljom, to se od vodopada pro
stire lijevom obalom skoro do v r b a k o g a mosta.
Najznatnija je prirodna ljepota u Jajcu p a d P l i v e . Na staro
drevnu t r a v n i k u kapiju, odma blizu hotela, i preko d u g a k o g a drve
noga mosta dolazimo u donju v a r o , odakle je lijep pogled na vapnene
tvorevine ua obalama. Brzo z a p a a vodu, gdje kao oblak od p r a i n e
leti u vis i gromorno ti ori u u i m a grmljavina od vode, t o se tu
sijeva. P l i v a je stijenama, to iz nje proviruju i nad nju se n a d v j e a -
vaju, razdijeljena u nekih deset rukava i rui se iz visine od trideset
metara z a g l u n o m bukom u Vrbas, koji je ovdje duboko uvaljen, a
iz uvale odskakuje opet bijela pjena od visoke stijene u visinu. Sva
ta silna voda vrije i pjeni se i u divnim se bojama preljeva, kada na
nju sine sunce i bezbrojne se kapljice, to kao rosa vise na travi, za-
sjaju kao tisue i t i s u e alemova i smaragda.
N a cesti, to ide gore uz Vrbas, ima, kada p r e g j e rijeku drve
nim mostom izmed mlinova, jedna terasa n e t o nad vodopadom. T o
je Rudolfov i z g l e d " , podignut u a s t pokojnomu nasljedniku. D o b r i m
stepenicama uapinje se do paviljona nad vodopadima. Z a paviljonom
ima napis u stijeni: S a g r a d i o god. 1887. pionirski odio 2. bataljuna
nadvojvode Ernsta br, 4." Ovo je najljepe mjesto na padu Plive.
Ovdje iz blizine osobito se golemom ini sva ta sila vode, to se rui
i h u i kao grmljavina. Sve se redom vidi, kako se voda svaljuje, umi
i kako se opet uzdie kao stup i kao oblak p r a i n e . Vidimo, kako
divljom silom udara o golemu stijenu, to se je, vele, tek pred neko
liko decenija otkinula s visine, te kako od stijene opet odskakuje.
Dolje k padu ide dobar put, a za istonim dijelom u prostranu peinu.
Z a g l u n o m se bukom rui pred nama voda, a s m a i n e , t o p e i n u po
kriva kao prirodna tapeta, neprestance sipi sitna kiica. A k o uz tursko
groblje progjemo cestom spram istoka, v i d j e e m o , da presijeca naslagu
gusta vapnenjaka, u kojem imaju pogdjegdje male peine sa sigama
u d n a oblika. N a povratku se svratimo u gradski park, to lei visoko
nad rijekom i istom se u d e a v a , a onda se progjemo predgragjem
Kozlukom, dok nas kia ne otjera kui.
e t v r t k o m i nedjeljom ide diliansa u divno J e z e r o , deset k i
lometara daleko od Jajca, i stie onamo za podrug sata. K r a j , kojim
tu prolazimo, pravo se nazivlje najljepim u Bosni. Iz Jajca se izlazi
na t r a v n i k u kapiju i onda cestom uz lijevu plivsku obalu. Rijeno je
korito posuto stijenama i hridima, preko kojih se P l i v a u cijelom nizu
padova pjeni i umi i uri se, da se strmoglavi u Vrbas. Sav je kraj
u m o v i t i krasno t i zelenilo ugagja oku. T a k o dolazimo u Jezero,
turski Gjolhisar, na plivskim jezerima. Selo lei med prastarim gole
mim d r v e e m , da ga ni najsmionija m a t a ne bi u ljepem poloaju
smislila. U uskoj dolini, med visokim umovitim brdima, razastrlo se
je tako zvano donje jezero, tamnozeleno kao pravo alpsko jezero. N a
visokoj se stijeni vidi r a z r u e n a stara tvrgjava Zaskopolje. N a kraju
toga jezera rui se opet u krasnim kaskadama preko iroka reda sti
jena gornje jezero, to takogjer nastaje iz P l i v e , a dugo je 3V2 kilo
metra i iroko preko 600 metara. irok j e z i a c dijeli obadva jezera,
u kojima se odrazuje m r a n a P o r i c a i najvii joj vrh Otomalj. N a
ovom ponajljepem mjestu u plivskom kraju s t a d o e dne 7. augusta
1878. u s t a e protiv austro-ugarske vojske, a l i budu do nogu p o t u e n i .
Selo Jezero, bosanski M l e c i " , kako je negda dobro nazvano,
a r o b n o je mjesto za ljetovanje. Lei u najzapadnijem kutu jezera na
desnoj plivskoj obali, a i m a svega, sto treba muhamedovcu: svjee vode,
lijepa vidika, zelena d r v e a i idilina mira. Svega toga ovdje i m a , te
onih 600 stanovnika jezerskih, to ovuda ive, a nekoji i u veoma
lijepim turskim k u a m a , ivuju u divoti. Sada i m do d u e stranci po
n e t o uzbunjuju tiinu. No mnogi su dani u nedjelji sasvim njihovi,
 pa mogu da se voze na a m c i m a i pecaju ribe, da u trski na gornjem
jezeru love divlje patke, kako ih je volja. No da se mogne ovdje no-
ivati i dulje ostajati, sagradila je zemaljska vlada t u r i s t i k i paviljon.
Klju je kod kafedije Latifa Kaspera. Ni k njemu nije s gorega
skrenuti. Ima tamo slatka mira, pa prave moke i nargile.
Dalji je i z l e t , i z Jajca, na cio dan, put k plivskim vrelima, kuda
m o e odma, kada i u Jezero. Ima tu puta 35 kilometara, od toga
31. k m . kolima, a 4 km. na konju uz P l i v u . N a podnoju visokih golih
stijena, to sve j e d n o l i n o strmo opadaju, izvire P l i v a j a k o m strujom
iz golemih peina, a iz nekolikih ponornica. Plaho se r u e vode, pjene
se u bjelini i l i se m r a n o zelene u svojim kamenitim koritima, tjeraju
mnoge primitivne p o t o a r e i drmaju brvima, to vode preko njih.
K a d a se sjedinjuju, smiruju se. T r i e t v r t i sata nie vrela desno su
uz rijeku stijene; opet u m i u tjesnacu i za sat evo prvoga vodopada,
a z a njim do Jezera j o dva druga. A svuda brda, u m e i grmlje,
arobna slika!

Konana viujotu: peat samostana Labostina u Duvnu,

 1

O d L a v e na T r a v n i k u Jajce.

U Jajce Be i z stranoga svijeta veoma udobno dolazi svakojim

putom. V e smo opisali put na Metkovi, Mostar i Jablanicu u Jajce.
Otada je izgragjena eljeznica iz Bugojna na Donji V a k u f u Jajce, te
je sveza j o b r a i laka. Sa sjevera ide eljeznica iz Jajca na Sisak
i Dobrlin u Banjuluku, a odande si p o t o m i l i diliansom za dan u
Jajcu. K o opet bosanskom eljeznicom ugje u Bosnu, lako mu je od
stanice L a v e cijelu prugu preko T r a v n i k a prei eljeznicom. Z a to
u, prije nego to stanem opisivati putovanje iz Jajca u sjevernu
Bosnu, svratiti se na travniki put, kojim sam nekada prolazio na
konju, docnije na kolima, a na posljetku e s t i m i c e i eljeznicom.
Brodsko-sarajevsku eljeznicu ostavljamo u L a v i . Iznad u a
rjeice L a v e u Bosnu lei stanica u idilinoj u m s k o j samoi. e
ljeznica, to odvaja u Travnik, ulazi odma u usku dolinu L a v e . Mo
ralo joj se je na desnoj obali u brdu izbiti put, doim cesta ide lije
vom stranom. D i v a n je kraj, svuda umovit, no mrtav. Tek u Busovai,
gdje stiemo na cestu brodsko - sarajevsku, evo opet ivota. Ima tu
n e t o eljezarstva, inae slabo obrta, no za to je razvijeno poljo
djelstvo.
Najblia je stanica Han Kumpanija i l i V i t e z . Ovdje se od brodsko-
sarajevske ceste odjeljuje t r a v n i k a cesta i na tom je r a s k r u nastala
i t a v a naseobina. T v r t k a Riidgers iz B e a radi ovdje drvo. Nagomilana
su i t a v a brda hrastovih podnica za eljeznice i drvenih ploa iz
bliskih u m a . V l a k se vozi ravnicom, to se prostire do sela V i t e z a .
P r e a o je L a v u i ide uz cestu. Desno nam je golema Vjetrenica, a

Vinjeta na colu stranico: starobosanskl napis kod Kaotica: Ase lei Juraj
kod Radojo, svoga gospodiOia."
M

>
rt
h
EU
pred nama visoka (1919 metara) Vlai-planiua, veim dijelom pokrivena
snijegom. Stignemo u Han Bijelu, gdje ulazimo u ravnicu. S desne
strane z a p a a m o samostan Gujugoru, devet kilometara od nas, jedno
od glavnih sijela bosanskoga f r a n j e v a k o g a reda, godine 1857. iznovice
izgragjeno. V a z d a lijepo obragjenom plodnom ravnicom Btiemo na
pokon u Dolac, koji se v e smatra predgragjem t r a v n i k i m , a tri
kilometra z a tim (cijela pruga ima 30 kilometara) u T r a v n i k , neka
danje sijelo bosanskih vezira, to se odjedared pojavljuje u uskom
tjesnacu L a v e i zadivljuje te svojim poloajem.
T r a v n i k u s njegova 6804 stanovnika ne b i dabome danas rekao,
da je nekad imao politiko znamenovanje. U glavnoj ulici stoje i z m i
j e a n e nove evropske zgrade i klimave drvenjare iz turskih vremena,
a posvuda se promaljaju b a e i svu sliku osvjeuju. A k o h o e da
Be pravo n a g l e d a T r a v n i k a , treba da u z a g j e na koji od onih mnogih
visova oko grada i u gradu ; onda vigja duge redove k u a na desnoj
obali L a v e , u rasjelini Gratovine skoro sasvim sakriven kraj gradski
s kubetima i munarama, a na lijevoj strani, na strmoj goloj stijeni
Vlaia, staru tvrgjavu, kao kakav sredovjeni grad s masivnim zidi
nama i kulama, no po pravom osmanlijskom obiaju z a p u t e n u . Oko
nje je pravi muharaedovski kraj. N a visinama obadviju obala vide se
svuda u zelenilu Ijetnjikovci, za njima spram sjevera i istoka brda i
brda, spram juga poloitiji obronci i m r a n e u m e . 8 visa Tarabovca
s j u n e strane gradske a r o b a n je pogled u zoru. T u se sjaji i odsijeva
sa svih tih metalnih krovova na d a m i j a m a i munarama, odrazuje se
jako svjetlo s novih zgrada, izgragjenih e s t i m i c e u m a u r i k o m slogu
u bosanskim bojama, crveno i uto. U z a to svagda m r a n a pozadina,
stijene Vlai-planine.
Nije lako opisati istonjaki g r a d ; opis nije nikada ni nalik na
zbilju, a bosanski su gradovi v e i m dijelom odabrali takve poloaje,
da i h ni najbolji slikar ne bi ljepe smislio. Istina B o g u starim ma
halama u uskim vijugastim ulicama, sa strahovitim taracom, s dubokim
rupama med kamenjem, tu ti je e s t o prava grozota. A ipak, kada
baci oko po k u a m a , z a p a a mnogi zanimljivi detalj, mnogo t a
lijepo izrezuckana u drvu, takve fino izragjene m u e b a k e pred haremskim
prozorima, da ti se m a t a ivo uzbugjuje.
K a d a je Travnik utemeljen, ne zna Be. V e l e , da je ovdje bio
grad L a s v a na lijevoj strani rijeke L a v e , u blizini d a n a n j e g a sela
P u t a e v a . K a k o dr. M . Hoernes pie, u ovoj su se uskoj dolini, gdje
danas lei grad, j o z a turskih vremena nalazili panjaci, gajevi i
b a e , a to n a g o v j e t a v a i ime T r a v n i k " . Onda se, no ne zna se,
kada, presele T u r c i iz L a v e na to mjesto, a svoje domove u ravnici
puste, da propadnu. T o miljenje ima svakako istorijsku osnovu, jer
ima veoma zanimljiva hronika o bosanskim zgodama od nekoga fra
njevca, koji se izrino nazivlje fra Nikola L a v a n i n . U listinama se
Travnik prvi put spominje godine 1503. U drugoj polovini 15. vijeka,
kada je j u n a Bosna bila ve sva u osmanlijskim rukama, osmanlijske
su vojske, kada su se kretale na osvajanje tvrgjava u sjevernoj Bosni,
to su j o bile u ugarsko-hrvatskoj vlasti, mnogo prolazile ovuda, gdje
je danas Travnik, te u to doba mora da je L a v a razorena i l i da se
je grad preselio. K a k o A s b t h veli. ima dokaza, da je na zemliitu
d a n a n j e g a sela P u t a e v a , gdje se misli, da je stajala L a v a . bio u
rimsko doba i u docnijem srednjem vijeku znatan grad. Rimske se
starine nalaze po svem kraju. Jedna od tih starina, koja se sada
nalazi u b e k o m Belvederu, osobito je zanimljiva z a to. to se na
njoj vidi prelaz od starinskoga kiparstva, koje je v e propadalo,
k onomu staromu slavenskomu klesarstvu, to nam 8e je u e u v a l o u
bogumilskim grobnim spomenicima. U T r a v n i k u se Bamom u v a za
nimljiv rimski kamen, nagjen kod p o d r n n i k o g a hana, deset kilome
tara cestom spram Jajca. K a m e n je 0,8 m. visok. 0,57 irok, 0,19
debeo. N a rubu je iskien brljanovim i vinovim liem. Napis mu je
objavio dr. Hoernes u Arch. Epigr. Mitth. I V . * , a g l a s i :

-Ultima clauserunt Parcarum stamina filo

Principii miserandi diem, quem, gloriafm) nisi,
Avus adque pater puerum dedere (p)raeclara(e)
Milita(e) patruoque suo iunxere fovendum,
Cum primum pulchra lanugine sumeret annos,
Spectantes magnum patriae columenquo futurom.
Heu miseri. gloriari sibi lactamque senectam,
Crudele(m) luetum domni Ravenna remisit,
Hoc miseros titulo proprium signasse dolorem,"
Naskoro za tim, kako je utemeljen grad, pregje sijelo bosansKih
vezira iz Sarajeva u T r a v n i k , valjda za to, da veziri budu blie sje
vernoga kraja, gdje se je j o svejednako ratovalo. Slubeni im je
naziv i ostao: vezir ugarskih zemalja". K a d a je Husein kapetan
G r a d a e v i godine 1830. digao bosansko plemstvo na ustanak, bude
i Travnik zauzet, a vezir se morade t e k o pokoriti. K a d a je za dru
goga velikoga muhamedovskog ustanka god. 1840.1850. Omer p a a
osvojio Sarajevo, slomi on t a m o n j u oligarhiju, te prenese sijelo va-
lijino i l i vezirevo u Sarajevo; tako izgubi Travnik dosadanju svoju
vanost. Sada ga je eljeznica pridruila svjetskomu prometu, te v e
tu i i m a nekoliko novih p o d u z e a , makar i u skromnim granicama.
Zemaljska je vlada digla tvornicu duhana, osnovala t r g o v a k u kolu
i sagradila krasnu medresu i damiju za muhamedovske gjake.
 Sa stare tvrgjave, gdje 8e jo moe stanovati, lijep je pogled
na grad. Z a tvrgjavom se i z koritaste doline rui s priline visine
jako vrelo, u m e . Dugo je vremena tjeralo tvornicu koa, no danas
k o a r a ne radi, nema iz monarhije poduzetna duha i glavnice; sve
treba i mora da ini vlada, makar da j e u Bosni upravo za privatna
p o d u z e a iroko polje. U glavnoj je ulici lijepi nekadanji konak va-
lijin, danas sijelo okrune oblasti, sa zgodnim vrtom, onda kotarski
ured, t r g o v a k a kola, samostan milosrdnih sestara, hotel k caru

Nova medresa u Travniku.

austrijskomu", velika damija, i med njima razasuti turbeti vezirski,

v e i m dijelom lijepo iskieni mauzoleji s hodajama od stupova i k u -
betima, kao itave k u e . Osobito j e vrijedno spomenuti ovdjenji isu
sovaki kolegij i novu k a t o l i k u crkvu. Prije je ovdje bilo samo u
Dolcu nekih 2000 katolika, te seminar i katolika crkva, no danas
se T r a v n i k mono razvija kao katoliko srediste. Franjevci, koji su
nekada jedini u Bosni na katolikom vjerskom polju radili, jako su
se odupirali, da dogju Isusovci; otkada je isusovaki red p r i p u t e n u
Bosnu, udario je glavno Bijelo u T r a v n i k u . Novi je i s u s o v a k i kolegij
jedna od najveih i najljepih zgrada u gradu, dvokatna gragjevina
u prostranom dvoritu, igralitu z a gjake. U z brdo se penje b a a ,
novo zasagjena, od koje e s vremenom da bude vonjak. Zgrada
ima lice samostansko. Prizemne su prostorije radionice svakovrsnih
zanatlija, koji rade ponajprije za potrebu mnogobrojnih u k u a n a , pro
fesora i pitomaca. I velika kuhinja lei ovdje dolje. U prvom su i u
drugom katu lijepe i svijetle u e v n e sobe i velike dvorane. Bogato
je opremljen fizikalni kabinet; i prirodoslovne su zbirke vrijedne, oso
bito opseni herbarij, makar da nije onakav, kao u sarajevskom ze-

Livno, na rijeoi.

maljskom muzeju. Ima jo i izvrsna zooloka z b i r k a i zbirka minera-

lija. Gimnazijska s v j e d o d b a zrelosti ovlauje na prelaz na Bvako
austrijsko, ugarsko i hrvatsko sveuilite, te se mora rei, da se
gimnazija m o e podiiti lijepim uspjesima. Uenici su joj v e i m dije
lom katolici, no i pogdjekoji istono-pravoslavni i mnogi jevreji.
Prijatno je mjesto u Travniku na istonom kraju kavana D e r - B

vent". T o je mjesto za turski eif, zasjenjeno gustim d r v e e m , okru

eno potokom. Ovdje je boravio c a r e v i i kraljevi Rudolf i pio i z
vrsnu kavu. 8 potivanjem u v a d o m a i n j o i danas findan z a spo
men na pokojnoga nasljednika h a b s b u r k e monarhije.
 Dva su puta do sada vodila iz Travnika u Jajce; potanski put
preko Komara na Donji Vakuf (70 km. od Jajca) i cesta preko Ka
raule gore krasnim umskim krajem, kraa za 20 km. Obadva su puta
u zanimljivu kraju, ali strani e putnik danas rijetko njima udariti,
kada moe udobno da putuje eljeznicom. Dne 14. oktobra 1894. otvo
rena je pruga Travnik-Donji-Vakuf-Bugojno; od Donjega se Vakufa
odvaja pruga u Jajce, koja e se jedared protegnuti do Banjeluke.
Od Bugojna e se eljeznica protegnuti na upanjac do Arana na
dalmatinskoj granici, gdje e se prikljuiti dravnoj eljeznici u Dal-

... i

Planinsko gospodarstvo na Krugu planini kod Livna.

maciji i tako spojiti Bosnu sa spljetskom lukom. Time e se priklo

piti opemu prometu i visoravan livanjska; gospodarstvene uredbe
tamonje, to ih je osnovala zemaljska vlada, zavrijedile su ve sada
veliku panju: poljoprivredna stanica u Livnu i planinsko gospodar
stvo na Krugu planini, to ih donosimo u slici. Vodogradnje na Li
vanjskom polju spomenuli smo kod opisivanja vodogradnji na Gackom
polju.
Poljoprivredna stanica u Livnu osnovana je godine 1888. Kako
smo spomenuli, spojeno je sa stanicom, kao i sa stanicama u G a c k o m
i Ilidi, planinsko gospodarstvo sa stokom i ovcama, a uvedeno j e i
u p o u n e i u privredne svrhe moderno mljekarstvo. U L i v n u se oso
bito mnogo proizvagja sira, u novije doba i roqueforta. Z a tu fabrika-
ciju i m a stanica potrebite podrumove u prirodnim k r a k i m p e i n a m a ,
veoma prikladnima u te svrhe. Bie zanimljivo, da se ovdje u ope
osvrnemo na poljoprivredne stanice u Bosni i Hercegovini po najno
vijim podacima. Stanice te zapremaju areal od prilike od 4000 hek
t a r a ; od toga je po prilici 3000 hektara visoka planina. N a sta
nicama se u v e e m opsegu goje ove pasmine goveda, ovaca i svinja:
u L i v n u mollthalska goveda i ostfrike ovce, onda elektoral-ovce i
persijske ovce, te berkshirske svinje; u G a c k o m wippthalska goveda,
ostfrike ovce i berkshirske svinje; u Modricu goveda ugarske pu-
starske pasmine i berkshirske svinje; u Ilidi-Butmiru mollthalska
goveda, hampshirske vitoroge ovce (Romaszkan-ovce) i persijske ovce.
Ostfrike se ovce i u k r t a v a j u s d o m a o m pasminom. D a se govedar
stvo u v e e m opsegu pobolja, postavljeni su na zgodnim mjestima
inorodni i napor tirani zemaljski bikovi z a pri pau, te su se prama pri-
p a n i m podrujima, u koja je zemlja razdijeljena, uporabili dijelom
ugarski, dijelom mollthalski i l i wippthalski pripani bikovi, koji na
besplatnu uporabu d o m a i h s t o a r a stoje pod d r a v n o m kontrolom i
njegom. U z a to se provagja uvoz inorodnih krava za pripau po na
rudbi i na r a u n domaih s t o a r a ; krave se n a r u u j u posredovanjem
vladinim, a kupcima se kupovnina pozajmljuje uz otplatu u godinjim
obrocima. 1 konjogojstvu je p o v e a n a velika panja. V e godine 1884.
s m j e t e n o j e u Hercegovini pet plemenitih pastuha z a p r i p a u , dar
cara i kralja Franje Josipa. O d toga je vremena znatno porasao broj
pripanih pastuha, ponajvie kupovanjem arapske pasmine iz kr. ug.
d r a v n e d r e p a n e u Babolni, tako da danas i m a na raspolaganje 92
komada pastuha (od tih je 4 importirano i z Sirije), koji se u pripanoj
sezoni iz zemaljske pastuharne u Sarajevu i i z podrunica u Mostaru #
i T r a v n i k u razdijele u 01 p r i p a n u stanicu. Osim toga se nalazi u
d r e p a n a m a j o 15 komada s otoka Cipra importiranih magaraca-pa-
stuha, koji se ponajvie u Hercegovini rabe za rasplogjivanje mazgi.
Dalje i m a u ergeli poljoprivredne stanice u Ilidi U kobila i 4 dre-
beta. Daljnja j e uredba na gospodarstvenom polju ustrajanje tako
zvanih u z o r n i h s e l j a k i h g o s p o d a r s t v a . Pojedina se s e l j a k a
gospodarstva po uputi i pod neprestanom paskom gospodarstvenoga
s t r u n j a k a poljoprivredne stanice, u ijem se p o d r u j u gospodarstvo
nalazi, prama sredstvima samoga Beljaka racijonalno upravljaju. Se
ljaka pomae stanica i materijalno: daje mu izvrsnog usjevnoga sje-
menja, a i manje n o v a n e svote z a p r e u d e a v a n j e staja i drugih go
spodarskih zgrada. T a k v i h uzornih seljakih gospodarstva i m a sada
u livanjskom, g a t a k o m i g r a d a k o m kotaru. Skoro u isto doba, kada
se je stala uvagjati kultura e e r n e repe u sjevernoj Bosni (blie smo
podatke iznijeli, kada smo govorili o tvornici e e r a u Usori), uzelo
se je uvagjati, odnosno unapregjivati sagjenje krumpira u j u n o j Her
cegovini, naroito u b i l e k o m i trebinjskom kotaru. Dobavljene su
velike m n o i n e krumpira i z Ugarske i Slavonije, te su z a sjeme raz
dijeljene. Docnije se je sjeme vlastite produkcije, te sjeme, t o se je
dobilo kulturom na poljoprivrednim stanicama u Gackom i L i v n u ,

Livno, na vrelu.

dijelilo i s t a n o v n i t v u u livanjskom i bugojanskom kotaru i u podruju

k u p r e k e ispostave. Dalje su se davale narodu znatne m n o i n e gornjo-
ugarskog i k o t s k o - e k o g a j e m e n o g a sjemenja. t a se ini z a dizanje
vinogradarstva i v o a r s t v a , spomenuli smo na drugim mjestima. Vrijedno
j e istaknuti nastojanje zemaljske vlade, da se digne svilogojstvo.
Uregjeno je 17 dudara i razdijeljeno j e 250.000 dudovih mladica.
Od T r a v n i k a vozi eljeznica (41 km. do Bugojna) krasnim gorskim
krajem uz stanice Turbet i G o l e u vis na K o mar. To je pruga z a
visoke gradnje; eljezni mostovi, vodovodi, prokopi sve se izmjenjuju.
Preko Komara (1217 m.) penje se eljeznica z u p a n i m sustavom, kao
i na mostarsko-sarajevskoj pruzi preko Ivan-planine. Preko samoga
se v r h a K o m a r ne prelazi, nego je probijen golemim tunelom. 278
metara iza stanice K o m a r a stie se na stanicu Oborce, gdje prestaju
z u p c i . eljeznica se Bputa svejednako 1 5 % , vozi plodnom, dobro
obragjenom dolinom, koja se mjestimice i suuje, i stie iza 6 km. vonje
po dolini do prvih k u a u Donjem V a k u f u . Presijeca jedan dio gradski,
onda prelazi glavnu ulicu i mostom, dugim 45 metara, rijeku Vrbas,
te dolazi na stanicu Donji Vakuf. Odavde se vozi nasapom, visokim
dva do tri metra, ravnicom Skopljem, to smo je v e opisali kod vonje
kolima, i stie na postaju Kopi. Po ravnim v r b a k i m obalama vidi

Stanica Oborci s Komarom.

desno koprivniku dolinu i tvrgjavu Prusac. Pred nama se izdiu t r i

golema brda, do sredine ljeta pokrivena snijegom, lijevo V r a n i a (2000
m.), desno R a d u a (1800 m.) i dalje spram jugozapada S t o e r (1600
m.). e s t km. dalje ulazi vlak, svejednako visokim nasapom, u sta
nicu Bugojno.
Ogranak eljezniki iz Donjega V a k u f a u Jajce z a k r e e odma
za stanicom u o t r o m l u k u u v r b a k u dolinu, koja se ovdje suuje.
Ide svejednako lijevom stranom uz rijeku, ponajvie po strminama, a
esto je kod naglih zavoja kamenom podzidan. Uz Vrbas se dri i
pravcem i penjanjem. N a trideset od prilike kilometara uspinje se
p o p r e n o pet metara na 1000 metara. T r i k m . pred Jajcem staje se
jako penjati. T o je za to, jer se je stanica u Jajcu mogla jedino
smjestiti u plivskoj dolini, koja je v i a od Vrbasa. eljeznica prido
daje j a j a k i m osebujnostima j o po koju novu sliku. T a k o i m a po
prilici kilometar pred gradom rasjelina u stijeni i strme joj crvene
vrike s t r e pravo u vis. Priinja se kao golema k r b o t i n a , kroz koju
i z d a l j i n e vigja staru kraljevsku kulu kao u okviru. Odma pred P l i -
:

vom ima velika uvala u vapnenjaku, kao da je ispiljena u kamenu,

a za njom se mahom stie na visoki plivski most, koji svojom eljez
nom konstrukcijom nov ures pridodaje nesravnjivoj gradskoj slici.
 Vrbakom dolinom u
Banjuluku.

D a v n a n j i je glavni put iz Jajca u B a

njuluku iao dalekim zavojem svejednako str
mim visinama, na V a r c a r - V a k u f i Han agja-
vicu, divljom visoravni Dobrnje planine, pa
dolje u drugi po broju iteljstva bosanski
grad. Bio je do d u e i u v r b a k o j dolini puteljak, no dr, Blau
veli o tom puteljku j o na p o e t k u sedamdesetih godina, da je tako
slabo utrven i teko prolazan, da j o nikoji putnik nije njime udario.
Toj nestaici k r a e g a i dobra puta doskoila je zemaljska vlada
bosanska brzo i temeljito i obiajnom svojom o d l u n o u ; uz V r b a s
dade u stijenama izbiti novu cestu, Uz druge fenomenalne cesto
gradnje u Bosni vjetaka radnja prvoga reda, kojom je otvoren put
niku nov kraj, pun nesravnjivih divota.
Kia nije u Jajcu j o bila prestala, kada smo se s jednim m u -
hamedovcem, koji je imao l a k a evropska karuca, uzeli pogagjati, da
nas novom cestom odveze u Banjuluku. lskao je mnogo, no onda
spusti na 18 for., pa da nas odveze. Dozvolu od oblasti, da smijemo
novom cestom, imali smo u d e p u ; znali smo, da eljezni most kod
Karanovca nije j o gotov, no da se kola mogu cestom prevesti preko
Vrbasa. T a k o se u zoru rastanemo s G r a n d h o t e P - o m j a j a k i m i
sjedosmo u kola, koja je n a musloman ponosito nazivao koijom. Z a
koijaa nam dade jednoga svojega slugu, koji je bio odrapan i slabo
se je inio pouzdanim, ali se je putom lijepo iskazao.
Tek to smo zavrnuli na cestu na lijevoj v r b a k o j obali, v e se
pomoli i sunce te obasja zlatnim sjajem starodrevno r o m a n t i n o
30
Jajce, 3 onim vrstima i bedemima. Neopisiv pogled. Rijeku pregjosmo
privremenim drvenini mostom, koji je sada zamijenjen eljeznim mo
stom, dugim 47 metara. Starinska franjevaka crkvica, Podmiljaa,
stoji blizu ceste, prava slika z a p u t e n o s t i i primoranoga sakrivanja
za nekadanjih osmanlijskih vremena. Nekoliko kilometara ide cesta
desnom obalom, svejednako divnim gorskim krajem, dok se najposlije
ne dospije u divlji tjesnac med stijenama. Stijena Greben presvogjuje
uspjenjenu rijeku, svuda se ispinju strmi obronci, v e i m dijelom u
moviti, i skoro zatvaraju tjesnac. Opet prelazimo Vrbas i ulazimo di
rektno u tunel, dug 36 metara, koji se vijuga i s v r a v a se na cesti

N a cesti j a j a k o - b a n j a l u k o j . (Pred tunelom.)

na lijevoj obali. T u smo u uskoj kotlini divlje krasote. Naskoro evo

opet tunel, 44 metra dug, probijen kroz Vlasinje stijene. K a k o se vidi,
bilo je veoma m u n o provesti ovuda cestu. U z zelenu kao smaragd
rijeku, to bui i u uskom se kamenom koritu pjeni, obronci su s oba-
dviju strana strmi i gustom u m o m prekriveni, ponajvie crnogoricom,
no takogjer hrastovima i orasima. Bijele stijene" obilazimo na sporu,
visoku 30 m e t a r a ; odroni i opuzi su podzidani i utvrgjeni. Cesta je
ponajvie izbijena iz kamena ivca, a u m s k i orijui, to su uz lagu-
manje popadali, lee j o na strmini uz rijeku. Nekoliko puta vidjesmo
na rijeci proste p o t o a r e , a oko njih nigdje ni ive d u e ni da z a p a z i
k njima ikakav prohodan put. N a u m s k i m su i s t i n a m a l e a l e raz
r u e n e r a d n i k e drvenjare, kuda se je sklanjao svijet, zaposlen za
gradnje ceste.
S desne strane utjee u Vrbas divlja gorska bujica Ugar. K a d a
smo mu prelazili u e , pade nam pogled u uzan tjesnac med stije
nama, gdje vele da i m a mnogo divokoza. S lijeve strane evo odma
uvire jo jedna rjeica. Onamo se iri lijepa dolina sa zelenim liva
dama, a uzak put ide k zapadu. T o je Crna rijeka, uz koju ima oba
lom j a h a i put u Varcar-Vakuf. Naskoro za tim izigje cesta na vei

Na cesti u vrbakoj dolini.

istac, na prilino prostranu ravnicu, no ta je ravnica samo s one

strane Vrbasa. Uz nekoliko novih k u a i ukraj lijepa bunara dalje
eto nas u B o a c . Lijevo nekoliko turskih k u a i han, desno opet
turske k u e u ljivicima i med orasima, a pred nama na strmoj hridi
golema starinska r u e v i n a s lijepo u u v a n o m okruglom kulom, te s
predgradnjom sasvim na v r b a k o j obali i na protivnoj strani. Uz r u e
vine stoji mala damija, u dolini i na polojima opet kue i mala
crkvica, bijelo o k r e e n a . T a je crkvica sagragjena na ostancima staro
k r a n s k e bazilike. U hanu stanemo, da nahranimo konje, no nije tu
bilo ni sijena, a kamo l i kave. No neki starac aga dade nam i jedno
i drugo, pa nam donese jo i svjeih oraha. Sada je tamo gostionica
za zajutrak.
Sat o t p o i n e m o , a onda dalje kroz tjesnac kod grada B o c a
ugjemo u prostranu dolinu, Agino selo, gdje se vidi bogato poljo
djelstvo, a onda opet u divlji umski i gorski kraj, no pun umiljatih
slika. Rijetka u m a krasnih bukava pokriva obronke sve gore do vrha.
Iz u m a se sjaji lie bijele lipe, koja se pogdjegdje javlja u velikom
broju. Ima tu i graba i ernograba (Ostrva carpinifolia), svega i z v j e a n a

Grad Krupa.

plodovima. Tanka, naduvana, nalik na v r koica njihova, to ovija plod,

priinja te o v j e e n e rese slinima hmeljovoj resi. Prije nego to
izigjomo iz te tijesne doline, zapazimo visoko nad sobom na visokoj
vrici Manjae goleme r u e v i n e staroga grada Krupe. Dobro u u v a n i
bederaovi prislanjaju se na okomite stijene i idu cijelim obronkom
sasvim do rijeke. K r u p a je nekada, kao i mnogi drugi stari gra
dovi, potpuno zatvarala dolinu. Odatle dolazimo na iroku ravnicu,
lijepe livade, gdje stada pasu. P r e d nama je slikovito selo, Krupa.
Ruevina Krupa sa sjevera.
 nastanjeno veim dijelom i s t o n o - p r a v o s l a v n i m stanovnicima. U K r u p i
je lijep a r d a k bega G j u m i i a i z Banjeluke. Sunce sija divnom j a s n o o m ,
zrak je da ne m o e biti svjeiji ni ii, tako da udarimo komad
puta pjeice, p r a e n i cvrkutanjem ptica, koje su i n a e ovuda prilino
rijetke.
Sada ulazimo u guduru T i j e s n o ; takve divlje romantike rijetko
ima u Bosni, a ovako osebujne i na malo mjesta u visokim A l p a m a .
Nad ulaskom u tjesnac gospoduju s vrha i t a v a stjenovita labirinta
r u e v i n e Zveaja g r a d a ; pravo h a j d u k o gnijezdo mora da je to nekada
bilo. V e l e , da je ovdje stolovao u 15. vijeku vojvoda Hrvoja. S a svjetla
dolazimo u mistian sumrak. Vrbas je sasvim stisnut, a na nekih 15
metara visine nad njim ide nova cesta. Izbijena je svuda iz okomitoga
kamena ivca i tu su otvorene mnoge prostrane pilje. S obronaka
e s t o presjenjuju put golemi orasi, a pogdjegdje se divlja loza s p u t a .
Desno, s onu stranu V r b a s a , visoko je gorje. D o k l e ti oko dopire,
s t r e u oblake stijene i na njima stoji vita crnogorica i pogdjekoja
bukva. Med klisurama domuju goleme orluine i pet ih je krstarilo
nad uskom dolinom. K o da ih ovdje i smeta i proganja, kada ne
m o e ni sanjati, da se p o p n e do onih visina i njihovih gnijezda, pa
sve da i pogodi orla metkom, ne bi ga dohitio! P o g l e d a l i dolje u
Vrbas, neopisiv ti je prizor. Rijeka ti je stisnuta jedva na kojih deset
metara i kao da e da rasprsne svoje korito. Pjeni se i bui, vrije
i baca pjenu visoko uz obale, d u m a n e svoje, kojima istom tisu
ljetnom mukom izlizuje tvrdinu. A b a tu, kuda vazda udara bijela
pjena, stoji cvijee, tu je modri zvoni, veoma e s t u Bosni, a
gdje je stijena razprsnuta, buja novo bilje, mlagja sa utkastobijelim
cvjetovima. A na gornjem rubu obale ishlapljuje skrialina svoj
omamni miris.
T r i je kilometra duga gudura Tijesno, najveliajniji dio na svem
tom putu od 72 kilometra. Onda se odjedared tjesnac proiruje i kuda
okom s e g n e , samo zeleno humlje, plodne poljane, sela i stanovi, a
med njima se vijuga Vrbas, ovdje v e upitomljen. Zaustavimo se u
Karanovcu, gdje je gragjevna inspekcija ove ceste digla r a d n i k e k u e
i kantine. Odjelni ininjer Herda, koji je upravljao gradnjom, d o e k a
nas i pobrine se, da nam se kola prevezu preko Vrbasa. Privremena
skela, t o je onda bila, slabo je bila zgodna za ovakvu koliju i pri
lino je vremena ustrebalo, dok su se kola natjerala na skelu. Konji
i koija preplivaju rijeku. A nekoliko je metara od nas stajao veliki
novi eljezni most, koji se je neumorno izgragjivao i d o v r a v a o . Danas
je v e davno svaka zapreka uklonjena i lijepim se kasom vozi dili
a n s a med Banjalukom i Jajcem po v r b a k o j ce3ti, koja se po lijepom
Klanac Tijesno na cesti jajako-banjalukoj.
i veliajnom kraju m o e da sravni s cestom V i a mala. I kada j o
uje, da je na tu gradnju trebalo samo podrug godine, m o r a e gra-
gjevnoj upravi n a j v e e priznanje odati.
Posljednjih 14 k m . od Karanovca do Banjeluke ve su stari put.
Mi i h prevalismo po v e e r n j e m hladu. Svuda sela, polja, stada, seljaci

Na cesti u vrbakoj dolini.

na konjima i pjeice, u pjesmi i u razgovoru, sve odmorno. U Novom-

selu, selu sa etiri damije, t o su ga tek u sedamdesetim godinama
naselili srbijanski iseljenici muslomani, b a j e mujezin uio a k a m , kada
se provezosmo. Onda opet pregjemo na drugu obalu, te je onim dugim
banjalukim predgragjima, zelenim Gornjim e h e r o m i itavim pro
stranim gradom j o prilino potrajalo, dok nijesmo dospjeli u hotel
Bosnu", gdje odsjedosmo. Opet je stala promicati kia, no rgjavo nam
vrijeme nije iskvarilo lijepoga dana. B i l a je to, to se tie ljepote
k r a j a , jedna od najvrednijih i najprijatnijih vonja na bosanskom
zemljitu.
 Banjaluka.

Banjaluka je prelaz od istoka k zapadu, a ipak je to pravi bo

sanski grad, makar da tu vigja mnogo e v r o p t i n e i p o l u e v r o p t i n e .
Putnici, koji dolaze iz Hrvatske eljeznicom u Banjuluku, prvi put e
ovdje zagledati bosansko i v o v a n j e ; ovdje e ih se primati prvi doj
movi, dok ve ne prodru dalje u nutranjost, da tamo razvide, ta je
sve u zemlji zanimljiva. Banjaluka je velik t r g o v a k i grad. Godine
1885. imala je oko 12.000 stanovnika, med njima 7.000 muhamedo-
vaea, a do 1895. godine je narasla na 14.789. S E v r o p o m " (na bal
kanskom se poluostrvu pa i u Bosni nazivlje Evropom sve druge
zemlje u n a e m dijelu svijeta, a sebe se pribraja k istoku) bila je
Banjaluka v e dugo pred okupacijom spojena eljeznicom dobrlinsko-
banjalukom. eljeznica ta nije do d u e bila spojena ni s kojom hrvat
skom prugom, jer je pruga kostajniko-sisaka istom dugo i z a oku
pacije izgragjena, no promet je s granicom bio o l a k a n i s k r a e n , te
se je skoro inilo, da e Bosna p r e t e i vojniku krajinu. Tako za
osmanlijskih v r e m e n a ; nije mi ni na kraj pameti, da danas sravnji
vani, nego samo konstatujem, kakve su prilike u Bosni, a susjedne
zemlje ne diram. eljeznica ta u Banjuluku. izgragjena s normalnim
t r a n i c a m a , trebala se je produiti u Sarajevo i na Sjenicu u novo-
pazarskom s a n d a k u u Mitrovicu, da se tamo spoji sa eljeznicom,

Vinjeta na elu etranlco: u banjalukom parku.

koja b i ila do Soluna, no ostade krnjata; osmanlijsko: java, j a v a *
(polagacki) s p r e a v a l o je svaki napredak i daljnju gradnju; ni novaca
nije bilo i tako je ustanak godine 1875. tadanjoj eljeznikoj upravi
(drutvo otomanskih eljeznica sa sijelom u Njemakoj) do a o bas u
pravi a s . Ustanak je omoguio, da se u januaru 1876. obustavi promet,
koji se i onako nije isplaivao, te trava preraste t r a n i c e , to su
Bosnu trebale da spoje sa svijetom. Istom god. 1878. i z a okupacije
obnovi vojnika uprava promet na toj eljeznici te ga i danas u z d r a j e
u spoju s ugarskim d r a v n i m e l j e z n i c a m a .
No j o z a osraanlijskih je vremena dolazio strani svijet kao neka
svjea struja ovamo u Banjaluku. B i l a je ovdje vazda austro-ugaraka
naseobina i s njom vicekonaul. U miljenju o d l u n e muslomanake
vlastele nije to dabome n i t a mijenjalo; oni o s t a d o e odijeljeni i tek
za posljednja podruga decenija stali su se p r i h v a a t i drugih nazora.
T a k o se Banjaluka v e i po samoj svojoj osnovi dijeli u pravi mu-
slomanaki, u mjeoviti i u sasvim evropski grad. T a se razdioba i z r a
a v a u svem ivovanju i djelovanju. P r a m a tomu je a k i poloaj
gradskih krajeva. G r a d lei na j u n o m okrajku trokutne posavske
ravnice, duge 40 k m . i na sjeveru iroke 30 km., kojoj p r o t j e e V r b a s
istoni dio, a zapadnim dijelom ide cesta na G r a d i k u u Slavoniju.
N o v i evropski kraj i jedna e s t m j e o v i t o g a gradskoga kraja lee j o
u ravnici, a prave su muhamedovske mahale zbijene med brdima,
to se p r u a j u s obadviju strana Vrbasa i blizu grada se suuju kao
klanci. Banjaluka m o e da se podii svojim poloajem, jerbo lei
veoma zgodno z a trgovinu i promet, no i osobito slikovito.
Najljepi je pogled na Banjuluku, kada dolazi sa sjevera rav
nicom. Daleko se pred gradom v e vide na obzorju munare; na pod
noju jednoga brda z a p a a se trapistiki samostan Marija Zvijezda s
golemim zgradama, a dok dalje zakrene put, eto ti avega grada pred
oima. S triju strana o k r u e n brdima kao velikim polumjesecom,
p r e s j e e n u m n i m V r b a s o m , na kojem ima nekoliko mostova, divno
ti se grad prikazuje u prostranoj ravnici. Iz daljine se i muhamedovske
k u e , o k r u e n e b a a m a i d r v e e m , priinjaju lijepima i umiljatima,
no iz blizine su mnoge prilino jadne. K o eljeznicom dogje, dospijeva
najprije u evropski kraj. Nema tomu davno, to je eljeznika stanica bila
daleko pred gradom, u T r n u , gdje i m a samo nekoliko k u a . Ondje je,
vele arheolozi, stajao stari grad prije osmanlijske okupacije. Sada
i m a u gradu velik kolodvor, odma za hotelom B o s n a * . N a kraju
grada stoji uz iroku cestu, t o je prelazi eljeznica, vojnika bolnica
s mnogim sporednim zgradama, a oko nje nove bujne b a e ; putovi
su svuda obrubljeni d r v e e m . Dalje je veliki vojniki tabor a barakama
i vojarnama, i opet s b a a m a . S v a k a baraka ima svoj povrteljnjak,
B v u d a lijepo obragjen. K a o to su radile rimske legije, morala je i
u Bosni vojaka da osvaja, naseljuje i kultivira. U z izgragjivanje cesta
i zgrada (prije nego to je civilna uprava mogla da se prihvati posla)
morale su se zasnivati b a e , jer b i drugaije m e n a a bila veoma
j e d n o l i n a . Sada v e svaki vojnik znade da si sadi salatu i kupus, a
Bosanci su se siti naudili, kako je vojska vjeta. No samo seje malo
d o m a e g a svijeta povelo za vojnicima, te da se stanu baviti unosnim
b a o v a n s t v o m ; to oni p r e p u t a j u v a b a m a " u n j e m a k i m naseobinama

Banjaluka, kraj uz Vrbas.

na g r a d i a n s k o j cesti i Bugarima, t o su se naselili na desnoj obali

V r b a s a blizu ciganske mahale te imaju divne b a e , u kojima su
uveli i ono svoje d o m a e oroivanje velikim t o k o v i m a , to z a h v a a j u
u vodu.
O d baraka dalje dolazi k velikoj v r b a k o j vojarni, to je ostala
iz oamanlijskih vremena, a sada je obnovljena. Osobito konjske su
staje prostrane i iste. V e l i k a uredska zgrada na nekoliko katova
z a v r u j e taj e t v e r o k u t , a onda se dolazi u jednu od najljepih nasada
banjalukih, u Rudolfov park. To je i park i u m i c a , gdje se nalaze
razne zgrade za v o j n i k o - e r a r s k e potrebe, asniki stanovi itd. V e l i k e
iroke ceste, obrubljene lipama, platanama i drugim d r v e e m , pre
sijecaju park, a uz njih idu pjeaki putovi B rascvjetanom ivicom,
Lijehe sa cvijeem i mlada crnogorica j o i prijatnijim i umiljatijim
ine sav dojam. N a vjebalitu prostranoj livadi, gdje bi mogla
i t a v a vojska stati Btoji spomenik vojnicima, to su poginuli dne
14. augusta od izdajnikog napadaja. Spomenik je sagragjen kao
p o l u p i r a m i a iz e t v o r n o g a kamenja, a na njem je eljezna ploa
s napisom.
Sjeverni ti se banjaluki kraj po svojoj veoma irokoj cesti i po
prostranim putovima priinja kao kakav grad u Blavonskoj krajini. U tom
je kraju nova k a t o l i k a crkva, onda hotel B o B n a " s velikim gostio-
nikim i kavanskim prostorijama (ima j o u Banjaluci hotel Austrija",
P r u k n e r " i j o mnogo drugih svratita), i s t o n o - p r a v o s l a v n a kola u
nekadanjoj velikoj osmanlijskoj vojarni, mnogo d u a n a i privatnih
zgrada i m u n i h hriana i stranaca. Onda zapoinje pravo t r g o v a k o
s r e d i t e gradsko, arija s niskim k u a m a i drvenim d u a n i m a , u ko
j i m a se po starom obiaju prodaje roba. B i o je upravo sajamski dan,
kada sam tu posljednji put bio, pa je svuda bila silna g u v a i gu
ranje, cjenkanje i trgovanje, zadah od p e e n a mesa, crvena i bijela
luka. A kako je nekoliko dana padala kia, propadao Bi nogama po
blatu. Uliice su u ariji uBke, rgjavo taracane i veoma prljave. Po-
gdjekada p r o m u g n e kroz svjetinu plaljivo i koji pas bez gazde (prava
tafaa istoka, no ovdje ih v e malo ima) te onjuka stranca, kao da
moli koji zalogaj za svoje izgladnjelo tijelo.
U ariji i m a sit da se n a g l e d a . V e one raznolike odjee na
k u p c i m a ! Nigdje ne e vidjeti toliko lijepo i a r e n o vezenih haljina,
koulja, p r e g a a , kao na seljakinjama, to dolaze u Banjuluku. Dra
esni se uzorci izmjenjuju svejednako i u takvim raznolinim bojama,
kakve se junije od Bosne ne javljaju tako izrazito. U z a to je kosa
raznoliko poeljana, a glave svakojako pokrivene i i s k i e n e zlatnim
i srebrenim nakitom, to ga samo m o e da smisli. Obiajni novani
n a k i t , ponajvie ukusno smjeten, a onda ta vesela nasmijana lica, ma
da i nijesu sva redom lijepa, to ti je slika, koja te mora razvedriti.
Mukarci se dabome ne nose b a tako, da bi bilo oBobito lijepo, i
dosta su slini nonjom seljacima u Hrvatskoj i Slavoniji. No oni u e ,
rade, oslobagjaju se kmetstva i sve vie postaju slobodnjacima, pa i h
moramo sa tovanjem da spomenemo. Bio je jevrejski Bvetac i du
ani su d o m a i h jevreja, panjola, bili pozatvarani. Svuda su i m se
po ulicama e t a l e e n e u bogatim sjajnim haljinama. V e i n o m su lijepe
spodobe, lijepa lica, krasnih oiju i samosvjesna dranja. One su naj-
oprenija pojava spram muhamedovskih ena, t o se plaljive i zamo
tane uljaju vazda uz kue, kao da su od klase parija, gdje ipak mu
hamedovci i danas s potpunim pravom stoje na odlinu i sasvim osi
guranu poloaju, makar da nijesu vie nad zakonom.
Banjaluka je star grad. Rimske kupelji dokazuju, daje ovdje bila na
seobina, m o d a C a s t r a " , sto su po Peutingerovoj tabli stajala na rijeci
Urbanu. Pouzdano se zna, d a j e cesta, izgragjena od Salone na Jadran
skom moru preko Dalmacije u Panoniju, ila na Ad Fines" i S e r v i t i u m "
u d a n a n j u Bosansku G r a d i k u (Berbir) na Savi. To je i put, kojim su uda
rili A v a r i , kada su provalili u rimsku d r a v u i opustoili Bosnu, to su
docnije Goti j o temeljitije poinili. Za vrijeme bosanskih kraljeva Banja
luka je slabo bila znamenita; bila je to samo tvrgjava med Berbirom i
J a j c e m ; istom Osmanlije s p o z n a e v a n o s t poloaja i stvorie tu znatniji
grad. Mnogo je bojeva i bitaka vidjela Banjaluka u svojoj ravnici i
pred zidinama svoje tvrgjave. God. 1527., 1688., 1737. vojevala je
ovdje austro-ugarska vojska s T u r c i m a . Odavde je potekao i najznaajniji
pokret, to ga je bilo med bosanskim muhamedovcima. J o p o e t k o m
ovoga vijeka u srpskom ustanku pod Karagjorgjem i docnije god. 1815.
pod Miloem O b r e n o v i e m borili su se j u n a k i bosanski bezi i age za
portu. No tek to je pukao glas, da sultan naumljuje osloboditi srbijansku
raju i da se je a k upustio u pregovore s u s t a a m a , bosanski se
janjiari pod A l i begom V i d a i e m , kapetanom zvornikim, latie oruja,
da se opru tomu miru. T e k god. 1821. ugui tu bunu energini
D e l a l e d i n paa, koji u jednoj noi dade sasjei trideset glavnih begova.
No kada god. 1826. douji bezi. da su u Stambulu s a s j e e n i janjiari,
opet se pobune na elu s A l i begom Vidaiem, a tadanji bosanski
vezir Hadi Mustafa p a a morade pobjei iz T r a v n i k a , kada je htio
da objavi ferman, kojim se dokidaju janjiari, i da oglasi vjersku
ravnopravnost. Nasljednik njegov, e n e r g i n i Abdurahman p a a , u g u i
ustanak opet samim ubijanjem i velikim krvoproliem. U to bukne
rusko-turski rat god. 1828. i 1829. Rusi su stajali u Drinopolju i sultan
Mahmud II. stade se ozbiljno p r i h v a a t i evropskih reforama. Reforme
su trebale da prodru i u bosanske brdine, gdje je gnijezdio najoporiji
stari turski duh. No bosansko plemstvo nije bilo voljno da se pokori
gjaurima i g j a u r - s u l t a n u . " Opet zaori bojni pokli i Husein kapetan
G r a d a e v i okupi u s t a e u Banjuluku. Zmaj od Bosne" razvije zeleni
barjak, osvoji svu Bosnu, krene 8 40.000 momaka na Kosovo polje,
zauzme sve gradove a k do Bugarske, te da nije prevejani veliki vezir
R e i d p a a raspalio razdor med Bosancima i Arbanasima, dopro bi
Husein kapetan i do Carigrada. T a k o se m o r a d o e Bosanci vratiti (pokret
smo taj v e opisali), a Husein kapetan prebjegne u Osijek; docnije
Pred duanom.
bude pomilovan i pregje prijeko, no bude odveden u Trapezunt, gdje
je i umro. No uza Bve k r v o p r o l i e prkosno bosansko plemstvo god.
1849. i opet skoi na o r u j e ; nije htjelo da k r a n i m a prizna ravno
pravnost. Omer p a a , nakadanji g r a n i a r s k i s t r a m e t a r bjegunac, koji
je u Banjaluci primio islam, u g u i ustanak krvavom o k r u t n o u , pa i
u Banjaluci poletjee glave pa ramena. Znaajno je, da su uz granicu
muhamedovci nekada bili najfanatiniji. Samac, B r k o , Kostajnica i
Banjaluka najbolje to dokazuju, te su 13. augusta 1878, B a n j a l u a n i
posljednji put se iskazali kao stari b u n t o v n i c i . . . .
A sada k t v r g j a v i ! Tamo, gdje B istoka Ponir, a 8a zapada L a u
stiskuje b u n i Vrbas, gdje izlazi V r b a s iz uskoga stjenovitoga tjesnaca
umovitih brda, tamo zapoinje grad. M e d Ponirom s istoka i Lausom
sa zapada lei uska duga ravnica, kojom V r b a s j o neko vrijeme t e e
Ba svim uz Ponir, dok ne uvre u nj potok Vrbanja, to se rui sa
s j e v e r o i s t o n o g a poloja gorskoga; onda se rairuje V r b a s u velikoj
savskoj ravnici. D o k j o t e e pod Ponirom, u t j e e u nj potok C r k v i n a
sa zapada s L a u a , upravo tamo, gdje se ravnica j a e proiruje. S
onu stranu Crkvine, m e d njezinom desnom i Vrbasovom lijevom obalom,
u k u t u med t i m dvjema vodama, prislonjen uz L a u lei stari grad
B tvrgjavom i velikom damijom. Tvrgjava je s polja na polu razru
ena, a l i se uzdraje, t o se vie m o e , jer su u njoj mnoge vojnike
zgrade, magazini za odore i krevete, zatvori, barutana itd. Za posadu
i m a i a s n i k a i vojnika kantina. Upravo idilino je mjesto asniki
vrt, sasvim uz zidinu spram Vrbasa. Sjenovito mjesto s bujnom vege
tacijom. N a a o sam tu rascvjetanih rua. asnici su si sagradili zgodan
paviljon, mali ljetnjikovac, kuglanu, a svuda ima klupa, da o t p o i n e ;
ima ovdje i Rudolfova sjenica i lozova Bjenica, a jedno prijatno mjesto
sasvim dolje, kuda slabo i dopiru s u n a n i traci, o k r t e n o je hlado-
vitom doljom". R a s k o a n je iz toga vrta pogled na V r h a s , preko njega
na samotne muhamedovske mahale i mnoge njihove male damije, to
proviruju iz zelenila sa svojim djelomice i drvenim munarama, te na
obronke Kozare planine. U z a to vidi odatle i na s t r a t i t e kraj ciganske
m a h a l e ; tamo poivaju nekoji t e k i zloinci, med njima i zloglasni
hajduk Vuksan.
Konak, sadanja zgrada o k r u n e oblasti, te bliska velika Perhadija
damija sredite su stare varoi, gdje i otmjeniji dio muhamedovskoga
Btanovnitva obitava. Ferhadija je najznamenitija izmed 45 banjalukih
damija. Sagragjena j e za pravo na t r o a k austrijske grofovske poro
d i c a Auersperga. Godine 1576. p o t u e bosanski vezir F e r h a d p a a kod
Radonje u Hrvatskoj generala Eberharda Auersperga i zarobi sina
njegova Engelberta. Z a otkupninu bude sagragjena Ferhadija damija.
V e l i k e sjenovite lipe stoje pred njom. U groblju oko damije ima ne
koliko umjetnijih grobnih spomenika.
Vrijedno je u Banjaluci spomenuti kiraethanu, muhamedovsku
itaonicu, otmjenu zgradu m a u r i k o g a sloga (kao i u Sarajevu) u
glavnoj u l i c i , t o i d e u ariju. Kiraethane nijesu vie samo itaonice,
nego su postale kasine, klubovi, u kojima se upriliuju sastanci i
predavanja, te po tom slue veoma korisnoj svrsi. T a k v e su i a s n i k e
i inovnike kasine, te i druge itaonice po Bosni. D a zdruuju raz
liite slojeve, to ih posjeuju, o tora nema sumnje, a j o j e sigurnije,
da e jedared stei politiko znamenovanje, ako se kada Bosna uvede
u kolo parlamentarizma. Po iskustvu, to se je steklo u Srbiji i B u
garskoj, a po gotovo na K r e t i , bie dabome najbolje, ako dosadanja
a p s o l u t i s t i k a uprava kojoj su a k i protivnici u delegacijama morali
priznati, da je u m j e r e n a i najdobrohotnija" 03tane j o mnogo
godina ovakva, k a k v a je danas.
Odemo da j o pohodimo jedan od spomenika rimskih v r e
m e n a : stare banje. Banje su na desnoj v r b a k o j strani, prilino uz
vodu, u onom kraju, to od prilike spram tvrgjave zapoinje i p r o t e e
se sat daleko gore u brdski tjesnac. Sav Be taj kraj prostire sasvim
uz rijeku i uz Ponir. B r d o se uzdie isprvice 100, a dalje gore 300
stopa nad rijeku i opada u nju na gdjekojim mjestima kao strma stijena.
Rijeno je korito stjenovito, pad je jak i umi j o i j a e radi ustava,
to su u d e e n e za bezbrojne mlinove. Rijeka je iroka nekih 300 stopa.
Na drugoj strani zapoinje opet visina humcima, na kojima stoje vonjaci.
Tjesnac se vijuga kao zmija, k u e u njem a s izviruju, a s opet nestaju,
pogdjegdje stoji koja d a m i j a med tihim b a a m a i stijenama, voda
umi, a mlinovi klopou, to ti je idila, t o j e samo m o e zamisliti.
A u toj idili lee na dva mjesta rimske banje. P r v a je banja blizu
jednoga mosta; sama r u e v i n a , iz koje izvire toplica. T u se je u sedam
desetim godinama nalo 600 rimskih novaca, valjda cijela k u p a l i n a
blagajna. N e t o dalje uz rijeku stoji banja, to i danas j o slui,
masivna zgrada s kubetima, koja je, vele, sagragjena u estom vijeku,
a uz nju j o jedna zgrada, opet r a z r u e n a . U blizini imaju jo t r i
vrela, do danas niti neogragjena.
Svuda med k u a m a , b a a m a i poljima lee muhamedovska
groblja, esto kao veliki klinovi med najljepim plodovitim poljima.
Mrtvaki je kult j a m a n o veoma lijep i u neku je ruku opravdan,
no opet ne trebaju mrtvaci da potiskuju ive ljude s njihova posjeda,
a u nekojim bosanskim gradovima skoro da je tako. D a vazda i
svagdje g l e d a grobne spomenike, nije b a ni svakomu po efu, makar
da smrt na Balkanu ne hoda u m r a n o j alobnoj odori. Groblje j e tu
polje a razasutim n i a n i m a , a po groblju pasu po volji ovce i koze.
Samo uz d a m i j e su groblja, ma da se ne njeguju, opet ogragjena i
sva u zelenilu.
To zelenilo na svim stranama i jeste n a j v e a d r a e s t u ovom brdskom
kraju, gdje nema prave visoke u m e . V i s o v i , to iskakuju po visoravni, po
kriveni su grmljem, koje je gdjegdje jedva do koljena, a gdjegdje i vie
od ovjeka i gusto, da ne moe lako prodrti. K v r g a v i dbunovi crnogra-
bovi, bodljikavo k r u k o v o d r v e e , krljavo sve redom, gusti grmovi bu
kava, lijeski, glogova, javorova, smreka, svi ponizno priklonjeni k zemlji,
kao da ih je oluja pognula, to ti je ovdje u m a . A opet
izviruju iz nje biljke, to te prenose na najtopliji jug. Sitni grimizni
cvjetovi b r o i k e (Galium purpureum), g r a n i c e veprinjaka, cvjetnate

Tvrgjava banjaluka.

glavice sitnih bijelih crnomodro iscjevkanih cvjetova lisnate djeteline

(Doryenium herbaceum), mirisavi cvjetovi skrialine, etinjavi klasovi
kresca (Cvnosurus eclivatus) sakrivaju se u grmlju i l i se lijepe po
pukotinama golih stijena, to se pogdjegdje javljaju na prostoru od
nekoliko etvornih metara, kao ozbiljna opomena, koja u malom pre
douje strani k r .
S visine sigjemo opet tihim muhamedovskim mahalama u urbu
i nemir evropskoga gradskoga kraja, gdje dame vuku haljine po dubo
kom blatu, gdje se nose eiri po najmanitijoj velegradskoj modi,
na strahotu i na z g r a a n j e i d o m a e g a svijeta i vlastitih m u e v a . U
kavani stanemo i p r o i t a m o najnovije b e k e i p e t a n s k e listove; tu
se igraju, zabavljaju kao i na zapadu. Kraj kavane progje sprovod a
krstovima i zastavama; none i djeca pred l i j e s o m i za lije
som. T o nas sjea, da je Banjaluka i katoliko sredite, da i m a
biskupa, dva izvrsna e n s k a odgojilita i ak i trapistiki samo
stan. Svuda se istie vjeroispovjedna obuka i vjeroispovjedni odgoj;
samo su kole, to ih je zemaljska vlada osnovala, interkonfesijonalne,
to je jedino i pravo u Bosni.

Ferhadija damija u Banjaluci.

Banjalukoj gradskoj slici spadaju i trapiste, koji se porijetko jav

ljaju na ulici. Gologlavi ti utljivci s bijelosivim mantijama veoma te
sjeaju dervia. Strogi njihovi redovniki zakoni otvorili su i m negda
vrata u Bosnu i ouvali ih od fanatizma svjetine.
Godine 1868. (pie Asbth) protjerani su trapiste s Rajne i badava
su nastojali, da se nasele u kojoj kranskoj dravi. Na posljetku im
dade sultan sklonite blizu Banjeluke, te oni na desnoj strani Vrbasa
kupe zemljite i sagrade samostan. U samostanu vlada potpuno neumo
ljiva strogost njihova reda. I m o d a upravo ta strogost svijetu tako i m -
ponuje, da je tovanje spram trapista kod sviju vjera jednako, m o e se
rei n e o g r a n i e n o . D u b o k a religijoznost u Bosni, koja je p r o u z r o i l a to
liko beskrajne m r n j e i toliko k r v a v i h sukoba, p o t i v a strogu religijoz
nost i k o d s l j e d b e n i k a d r u g i h vjeroispovijesti, te a k o j e k o n a g l a s u r a d i
s v e t a i v o t a , o b r a a j u se k n j e m u i l j u d i d r u g i h v j e r a p u n i potivanja
i pouzdanja. Ni najstroi dervii ne ive tako strogo kao trapiste. U
u d n s u s l u a l i i u v j e r a v a l i se k a t o l i c i , muhamedovci i p r a v o s l a v n i , d a
t i ljudi s t a n u j u u m a l i m e l i j i c a m a , gdje i m a mjesta s a m o z a s l a m n j a u ,
d a i z a k r a t k a s n a , z a k o j e g a n i ne s k i d a j u s v o j i h m a n t i j a , v e u 2 s a t a
iz j u t r a z a p o i n j u svoje d n e v n e m o l i t v e i k o r i s n e p o s l o v e , d a su se o d
r e k l i a k i o n o g a , t o j e i n a j j a d n i j e m u o v j e k u n a ovoj z e m l j i r a d o s t
i utjeha, k o j u m u n i k o ne m o e oteti, te d a i v e u v j e i t o m utanju,
s a m o d a ih u n a d z e m a l j s k i m r a z m a t r a n j i m a ne s m e t a j u svjetske m i s l i ,

Trapistiki samostan Marija Zvijezda.

d a s a m o po n a r o i t o j d o z v o l i s m i j u u i z v r a v a n j u s v o j i h d u n o s t i g o v o
r i t i i d a a k i z a o n e grijehe, koje uz t a k a v s t r o g i v o t , p u n o d r i c a n j a ,
mogu jedino u mislima poiniti, svakoga sveca strahovito b i u j u sami
sebe, t a u z s l a m n j a u b i i m j e i j e d i n o p o k u t v o . T a k a v i v o t , t a k v e
m u k e m o r a l e s u se d u b o k o d o j m i t i svijeta, koji j e i o n a k o s k l o n d a
snatri . . . Strogim su i v o t o m trapiste stekli m e d svijetom sklonost m o d a
i vie nego l i svojim korisnim radom, no t i m s u i v o t o m i prokrili put
s v o j e m u d j e l o v a n j u , tako d a j e s a m o s t a n n a s k o r o p o s t a o s r e d i t e m c i v i -
lizatornoga razvitka. N e samo da redovnici unapregjuju poljodjelstvOj
t o svoju z e m l j u o b r a g j u j u p a r n i m s t r o j e v i m a , n e g o o n i i r e i i n d u s t r i j u .

Slabo u e m i m a t a hvala d a se o k r n j i ; m e d t r a p i s t a m a (u Ma
riji Zvijezdi ih je oko 100) ima cipelara, krojaa, tkalaca, kovaa, Ion-
cara i pivara. Zgotavljaju sve, to trebaju sami, a mnogo i za prodaju;
svaki redovnik mora da ima svoje odregjeno zanimanje ; i mladi se
svijet kod njih p o u a v a . Dalje imaju kolu s besplatnom obukom; uzi
maju siroad, te i svako drugo dobro ine. Sada se samostan, kako
mu je pivara jako postradala, b a v i fabrikacijom tako zvanoga trapi-
stikoga sira", koji je na dobru glasu i izvozi se i u inozemstvo. P o t o
samostan nema toliko krava, uzima se mlijeko za samostansku siranu
ponajvie iz bliskih njemakih naseobina.

Most na Vrbasu u Banjaluci.

 U naseobinama.

Dvared sam pohodio n j e m a k e i talijanske naseobine, to Be od

Banjeluke sve tamo blizu Bosanske G r a d i k e (nekadanjega Berbira)
pruaju preko e s t sati vonje po obadvjema stranama velike ceste.
B i l o je to u razmaku od osam godina, te da se jasno vidi napredak,
najprije u iznijeti moj izvjetaj od godine 1886., a onda izvjetaj od
godine 1894. Iz njih e se lako pojmiti, kako se je ovdje promiljeno
radilo, pa j o i danas radi.

1886.
3. maja . . . . B i o sam u Staroj Gradici. Kia, to je nekoliko dana
trajala, bila je prestala; hladan, no krasan proljetni dan desi nam se
za vonju k n j e m a k o j brai u Bosni. Moj hrvatski koija, to sam
ga najmio, da mogu stati, gdje me je volja, te da se ne vezujem uz
odregjeno p o t a n s k o vozno vrijeme, d o ao je t o n o u rano jutro, pa
makar da kola nijesu bila nita udobna, za moju su nakanu bila dobra.
Skelom se prelazi u Berbir. i l i kako se danas z o v e : u Bosansku G r a
diku. T u je sijelo kotarske oblasti, no mjesto nije inae niim znatno.
Isto je onakvo gnijezdo kao i pred deset godina, gdje sam se desio u
Berbiru b a onda, kada se je izvjeavalo i rasvjetljivalo u slavu prije-
stonoga nastupa sultana Murata. K u e su vratolomne, obiajno u ma
lim turskim mjestima blato ovdje je j o dublje nego drugdje, a esti
tomu taracu nema tu ni traga. (Otada su se i tu prilike sasvim izmijenile.
Pisac.) B i o sam blaen, kada smo preli Berbir, te se lijepom i dobro

Vinjeta na colu stranico; kolima u grad.

uzdranom cestom povezli u Banjaluku. Livade i ikarasta polja s oba-
dviju strana ceste bila su estimice prekrivena mlakama, no opet B U
tu pasla itava stada goveda i konja.
Po sata je kraj jednolian, samo u daljini se vide umovita brda
Kozare planine, nekadanje ustako leglo. uma ae u toj gori sada u
velike sijee, te kao to su hrastove ume u spodobi duica krenule
u Francusku, tako sada za njima ide i crnogorica, koju je neki drvo-
trac Brabec kupio za izragjivanje. U Brebiru je veliko stovarite
balvanova i dasaka, koje savskim lagjama idu u Sisak.
etvrt sata dalje ima ve lijepo obragjenih njiva, na kojima se
vidi, da ih nije domai svijet obragjivao, nego da je ovdje orao valjan
plug. Naskoro se med kolibama jave kue, pokrivene crijepom, i za
kratak smo as u naseobini, gdje bi se mirne due mogao pomisliti
u sjevernoj Njemakoj. Dvokatne se i jednokatne kue izmjenjuju, a
sve su ciglom zidane. Na blistavim prozorima bijeli i areni zastori,
ponajvie smegji kapci i pogdjekoje zelene aluzije. U prozorima cvijee,
to ga u bosanskim seljakim kuama ne vigja. esto ima pred ku
om mala batica i u njoj mora da bude sjenica. To je G o r n j i
W i n d h o r B t, to ae protee uz cestu, a domai ga svijet zove sta
rim imenom Rovinci ili Laminci. Nekoje sasvim solidne zgrade su iz-
gragjene, a jo vie ih se gradi. Svuda je spremljena gragja i cigle.
Vidi se jasno, da se ovdje radi i da se ljudi stalno naseljuju. Dasare,
u kojima su se negda doljaci za prvo vrijeme sklonili, sada se rue;
pogdjegdje se samo vigjaju bosanske seljake kue, te ciganske ko
libe iz pletera, omazane blatom; u te kolibe ne bi u Evropi zatvorili
ni psa. Gospodarske su zgrade gragjene isto tako solidno kao i kue.
Mjesto obinih hambarova, kuda se sprema kukuruz i druga ljetina,
ovdje su velike zidane sue s velikim kapijama i nabijenim podovima,
kao i u Frislandiji ili Oldenburgu. Bae su sregjene; ta za proljea
ima, bujno raste. Polja su im ponajvie za kuama, nekoja Be istom sada
staju obragjivati. vapaku" Be zemlju pozna odma po tom, to nema
plotova, kojima je u Bosni inae ogragjen i najmanji komadiak zemlje;
dosta BU ae tim naseljenici i nasrdili i napatili, jer se marva puta
slobodno na pau i njive im puatoi. No kako ovdje svaki naaeljenik
ima velik posjed, ne bi se to ni moglo ogragjivati.
Kue ae jo nijesu sastavile u selo; ponajvie su kue okruene
baama i njivama. ak pola sata lijevo pomalja se nekoliko crvenih
krovova u ravnici. Gornji "VVindhorat ima i kuu, udeenu za crkvu,
a uz nju na visokoj skeli zvono, koje im u podne zvoni.
D o n j i VVindhorst, deset asaka vonje cestom dalje, jo je
pristaliji i gotoviji. Na velikoj jednokatnoj zgradi ima napis: gostio-
niea i trgovina Ferdinanda Brenzingera". Ustavim koijasa i ugjem u
k r m u . U d e e n a je kao i druge n j e m a k e seoske k r m e , a kraj nje je
d u a n . Prijazna me enskinja pozdravi v a p s k i m narjejem i ponudi
mi prave rakije itare. U z m e m s njom govoriti i doznam, da su ona
i mu tamo od Heidelberga, da su se ovamo doselili s j o dvjema
badenskim porodicama i da ovdje v e e s t godina ive i rade. T u i m
je, hvala Bogu, dobro i lijepo su s t e k l i ; imaju tri cigljane i k r e a n u
i mnogo zemlje, a za proizvode im je dobra progja u Bosanskoj G r a
dici i Banjaluci, a za ljetinu, kao to ponajvie i drugim naseljeni-
cima, u Sisku, kuda se ito vozi lagjom. Brenzinger je uza to i seoski
naelnik, knez.
U Donjem \yindhorstu ima c r k v a i drveni toranj sa zvonom. S

Naseobina Windhorst u zaetku.

Maglaj em na V r b a s u sainjavaju naseobine zajedniku upu. Razumije

Be, da ima i k o l a ; ui se u njoj n j e m a k i i hrvatski. Naseljenici s u
doli ovamo veinom j o u februaru mjesecu god. 1879. i kako s u
imali novaca, pokupovali su uz povoljne uvjete mnogu zemlju od Salih
bega Dinia i Si vica, te i od nekojih drugih muhumedovskih vele
posjednika. Bile su to istina B o g livade, niska u m a i ikara, pa je
trebalo dosta i vremena i strpljivosti, da se sve iskri i m o v a r n a se
zemlja drenira. No Nijemci su ustrpljiv svijet i taj im je teki posao
po ao za rukom. Do danas su najmanje dvije t r e i n e zemalja kulti
virane. Jutro zemlje stajalo je isprvice p o p r e n o 40 for., ali sada itu
bezi v e 200 for.
Naseljenici su u \Vindhorstu ponajvie iz Hannovera, Oldenburga,
Brauuschvveiga i rajnske Pruske. Od ovih sam posljedujih n a a o dvojicu
:-52
i z k o b l e n k o g a kraja, koji au j o govorili istim onim t a m o n j i m t e k o
razumljivim n a r j e j e m . No u posljednjim je godinama navrnuo ovamo
i s i r o m a a n svijet, radnici iz kraja oko Essena. T i m ljudima nije b a
osobito, jer moraju da n a d n i a r e kod drugih naseljenika, dok ne steku
koji komad zemlje. Naseljenici se megju sobom veoma p o m a u i tako
e se valjda i siromaniji n e t o okuiti. Nosi ae svijet isto onako,
kako i u N j e m a k o j ; i klompe j o mnogi nose. Spram stranca su
uljudni i prijazni, svako dijete (skoro sva su plavokoaa) pozdravlja te
i odgovara utivo, t a ga z a p i t a . K a k o se vidi v e po samom imenu
naseobine, naseljenici su u "VVindhorstu skoro sami katolici. Po popisu
s t a n o v n i t v a od god. 1885. ima opina Windhorst 802 stanovnika, med
njima 700 inostranaca, t. j . n j e m a k i h dravljana, a 14 austro-ugarskih
podanika. U svem je bilo 206 slobodnih naseljenika i samo jedan
kmet. Katolik je bio 791, protestanata 6, jevreja 5. Muslomana ni
istono-pravoslavnih nije bilo.
Skoro sat od Windhorsta ima opet na rpi naseobina Nijemaca
iz Hannovera, Oldenburga i pruske l e z i j e ; svega 60 porodica. Dalje
ima ovdje 20 porodica iz Ugarske, iz steinamangerskoga k r a j a ; odma
uz njih, u Mahovljanima, sjedi 98 tirolsko-talijanskih porodica, koje
se s Nijemcima lijepo slau i s njima sainjavaju skoro jednu opinu.
P o t o n o m popisu bilo je u Maglaju na V r b a s u 318 atanovnika, med
njima 251 inostranac, 55 austro - ugarskih d r a v l j a n a , i to 3 velepo
sjednika, 60 slobodnjaka (naseljenika), 9 kmetova. K a t o l i k a su bila
303, protestanata 10, istono-pravoslavni 1, jevreja 4, rauhamedovac
nijedan. U Mahovljanima (tirolska naseobina): 303 stanovnika, med
njima 98 slobodnih seljakih posjednika, samih austro-ugarskih poda
nika i katolika.
I naseobina u Maglaju na V r b a s u (ta se je naseobina nazvala
Rudolfsthal) osnovana je p o e t k o m god. 1879.; sve je vie svijeta onamo
pridolazilo i pridolazi. Neki Antun Marton, koji tu ima gostionicu i
v e l i k u ekonomiju, bio je med prvim naseljenicima. Skoro svake godine
putuje on kui u Ugarsku i svaki put mu se p r i d r u u j e nekoliko po
rodica, da se ovdje nasele. T i r o l s k e je Talijane iz trientskoga kraja
naselila v l a d a ; sada iz p o e t k a j o kojekako kubure, no veoma mar
ljivo rade i imuniji au im Nijemci jako skloni. V l a d a im je dala
zemlju uz veoma malu otplatu, koja docnije istom zapoinje, a za
obragjivanje je svakoj porodici dala kravu i vola i za prvu godinu
potrebiti kukuruz. Druge su godine samo siromaci dobili potporu.
Njemaki su naseljenici skoro svi redom gazde; trojica su od
njih veleposjednici: neki gospodin p l . E b e l i n g , neki Jansen i j o jedan
O l d e n b u r a c iz Lbhningena, kojemu sam ime zaboravio. Taj je Olden-
b u r a c s p o e t k a kupio komad zemlje od 1000 pruskih jutara, no na
zemlji je bilo e s t kmetova. Za gospodarstvo mu nisu bili potrebiti,
te se je s njima raskrstio time, to i m je odijelio komad zemlje. Se
ljaci p o n e s o e sada svoje kolibe i druge zgrade na novi svoj posjed.
Bilo je to prilino originalno. Kolibe su bile sasvim drvene ; pod njima
bude prokopana j a m a i proturene gulje, duge 18 metara, pa sve to
vrsto povezano uzetima. 146 je volova upregnuto, da sve odvuku, a
i sve je susjedstvo pomagalo velikom v i k o m . T a k o se je bez ikakve
nezgode preselilo 8 kua i 50 drugih zgrada.

Naseljenika kua u Windhorstu.

I Ebelingov i Jansenov posjed slini su velikim holandskim do

brima i imaju gospodske domove za obitavanje. Na njima se veoma
bave mljekarstvom, kao i na svim drugim posjedima u malom. Tamo
sam jeo maslaca, kakvoga nalazi jedino j o u alpskim zemljama.
Maslac ide najvie u Banjuluku, gdje su mu oni mnogi inovnici,
vojnici i stranci dobar i siguran kupac. K i l o g r a m staje 80 do 90 n.
Nego gazde naumljuju, da svoje proizvode uzmu slati u Jajce, Travnik
i Sarajevo, pa i u hrvatske posavske gradove,
 K a k o se zapoinje kultiviranje zemlje, najjasnije pokazuje Jan-
senov primjer. K a d a je i s k r a o prilian broj jutara, posije prve godine
na svem zemljitu samu djetelinu. D o m a i ga svijet stade ismjehavati;
takvoga s m u e n j a k a nijesu j o nigda vidjeli. No Jansenu kao pravomu
sjevernomu Nijemcu nije to nita smetalo. Znao je, da ita m o e
jeftino kupiti. Djetelinskoga sjemena dobije on e s t metr. centi i
odnese to u Staru G r a d i k u , da proda. Trgovac mu se zaudi, otkuda
m u s vlastitoga z e m l j i t a toliko sjemena, jer toliko nema valjda ni u
svoj Slavoniji. Jansen dobije z a m e t r i k u centu 35 for.' i bio je za
dovoljan. N a godinu posije v e n e t o ita, no i opet mnogo djeteline.
Djetelinskoga mu sjemena rodi 30 metr. centi, te on sve odveze
lagjom u Sisak i lijepo tamo proda. Danas sije penicu, ra, zob,
djetelinu, olaj i mnogo povre, a i prilino krompira, koji u Bosni
i m a dobru progju. K a d a su naseljenici vidjeli, kakvi su ovdje vodeni
i rgjavi krompiri, r e k o e , da takvi krorapiri ne valjaju ni za svinje,
nego da e v e i tu roditi b r a n a v i dobri krompir z a jelo. K r o m p i r
za sijanje uzmu iz N j e m a k e i rod je bio divan. No kako se u masnoj
bosanskoj zemlji krompir lako izmetne, to oni sav krompir, t o ne
trebaju za kuu, prodaju, te svake godine siju svje krompir, dobiven
iz N j e m a k e . I s kudjeljom h o e da p o k u a j u o veliko, pa da se sav
bez, to treba Bosancu za odjeu, u samoj zemlji satka.
U Maglaju ima lijepa k a t o l i k a c r k v i c a i samostan kolskih sestara
i l i n a z a r e n k P , kako ih naseljenici zovu. Njima je u rukama i sva
k o l s k a obuka. Jedna sestra p o u a v a d j e a k e , a druga djevojice. Je
li uspjeh povoljan, ne znam, no ljudi vele, da se ne mogu potuiti.
Mogu samo r e i , to sam s&m vidio, a to je, da su djeca, to sam ih
ispitivao, lijepo znala itati, te znala govoriti njemaki, hrvatski i
p o n e t o i talijanski. T a k o je to i s djecom tirolskih Talijana. Djevojke
obino odlaze, kada ponarastu, na godinu dana u Blubu inovnikim
porodicama u Banjuluku, da se priue boljemu radu.
U Maglaju ima j o nekoliko velikih drvenih vojnikih baraka.
Pitao sam, u to su, i doujem, da su se prvi naseljenici, to su u
Bosnu doli, obratili bili ratnomu ministarstvu u B e u s molbom, da
im vojniki erar pomogne, osobito radi privremenih stanova. Ratni
i m ministar uini po molbi i zapovjedi, gdje ima baraka, neka se pre
puste, ako se moe, naseljenicima na tri mjeseca dana. U Maglaju se
to veoma susretljivo uini i naseljenici ne mogu dosta da se nahvale
vojske. K a d a za njima dogjoe T i r o l c i , dobiju oni barake, a kako je
vojska i sasvim otila iz Maglaja, pokloni im erar barake uz taj uslov,
da se gragja od te polovice baraka upotrebi z a gradnju kapele u
tirolskoj naseobini.
 U Maglaju su dvije gostionice, Bokmannova i Martonova. Marton
je zasadio i vinograd, koji mu je ve jedared rodio. Pripovijedao mi
je, da noni rarazovi, to se e s t o deavaju, nita ne k o d e lozama,
da je zemlja veoma zgodna za vinogradarstvo i da on kultivira ugarske
vrsti. U vinogradu je zasadio kajsija, a na lijehama sam vidio krasnu
p a r g u . Z a napredak takvih naseljenika ne treba niko da 8e b r i n e ;
ti se znaju snalaziti, a ono, to kod njih vidi bosanski seljak, i njega
e pouiti i unaprijediti. Isprvice nije on v a b a m a " vjerovao, no po
malo v e ih zapitkuje. Mjesto pluga, kakav je bio j o za rimskih vre
a
mena, vidio sam ovdje kod jednoga d o m a e g a seljaka v e , v a p s k i
plug.

Govegja pasmina iz Windhorsta.

D a se ne mora b r a n o kupovati sa strane, osnovan je paromlin,

koji zadovoljuje okolinu potrebu, a u Klasniiraa pola sata odavde
spram Banjeluke, gdje sjede j o tri n j e m a k a naseljenika, gradi
tvrtka Mili velik paromlin na i g r e . Najvie m i se je svidjelo u
Maglaju, to mi naseljenici r e k o e , da se na oblasti ne mogu potu
iti. Pravedne su, a p o m a u Nijemcima, koliko ae v e moe. Jedino
se ne mogu naseobine u tom kraju da ire za to, to bezi ne e vie
da prodaju zemlje, a muhamedovcu za kmeta ne m o e stranac. Nego
u Windhorstu ima j o mjesta, a Salih beg, kojega iz prvanjih vre-
 mena poznajem, moi e valjda od svojega pustoga zemljita dati
jo nekoliko t i s u a jutara. Uspijevanje maglajske naseobine, a osobito
l e a n a , prijatno mi je radi toga, to sam j a god. 1878. potaknuo
naseljivanje, te kada su me pitali, upozorivao na v r b a k u dolinu i na
Posavinu.
i
* *

1894.

U o k t o b r u . . . V e je izodavna padala kia, i iznovice je stala

padati, kada sam iz Banjeluke krenuo opet u naseobine. N a kraju
grada stoje mnoge moderne k u e i pruaju se uz eestu. 8 lijeve je
strane nov velik enski samostan, kao kakav dvorac. K o l a prolaze
za kolima, mnogo se ljetine dovozi u Banjuluku. U Jakupovcima-Klas-
niima stoji uz Vrbas impozantna zgrada i na njoj n j e m a k i napis:
prvi bosanski mlin na valjke. U z njega je lijep park i k u a kao villa.
Na suprotnoj obali V r b a s a stoji stara r u e v n a p o t o a r a , kao jasna
opreka novoj dobi. U Jakupovcima ima a n d a r s k a stanica, te nekoliko
gostionica i kava. Mjesto je naskroz katoliko i ini se, da i m a iv
promet.
Uz cestu poinju v e n a s e l j e n i k e k u e , koje lee ponajvie med
njivama. Izmjenjuje se n j e m a k o - u g a r s k i nain gradnje s donjonje-
m a k i m . Same k u e od cigalja, svuda velike itnice, lijepe b a e i
vrtovi. Marvi se vidi, da se dobro timari, a velike ugarske pasmine v e
prevlagjuju. N a njivama stoji j o kukuruz, kupus, heljda, lupine, bijele
I i kravje repe. Svuda s k a u plavokosa djeca, v e i s fesom na glavi,
te uljudno pozdravljaju. B u n a r i su po d v o r i t i m a ponajvie na gjerme.
U Maglaju-Rudolfsthalu stoji uz cestu Josipov grad", velik samostan.
K a k o Be naseljenici veoma m n o e , sagragjena je takogjer i evange-
lika c r k v a s lijepim gotskim prozorima i upni stan. Dvorac je Ebe-
lingov p r e a o u druge ruke. E b e l i n g se je vratio u Hannover i o t a d a
j e njegov posjed promijenio dva gospodara.
U "VVindhorstu su sagragjene v e dvije crkve, samostan sestara
b o a n s k e ljubavi velika je zgrada, a naseobina raste i iri se u svem.
Windhorst je valjda najprostranije selo, 16 je kilometara dugo, 5 kilo
metara iroko, a i m a od prilike 1500 stanovnika. K a o i pred osam
godina svratim se u Brenzingerovu gostionicu, i tu mi je bilo, d a ne
moe bolje. G o s t i o n i a r k a je bila umrla, no Brenzinger se je o p e t
oenio, i to iz Zagreba, t o nije osobito bilo po volji naseljenicima,
koji imaju dosta neudatih eri. Sitnih zadjevica i brbljarija i m a ovdje
kao i u B v a k o m n j e m a k o m selu, svagja ima dosta, k a o i svagdje,
gdje ive Nijemci, no opet zajedniki rad napreduje, pa a k i d r u t v e
nost se razvija. K a k o su m i govorili, svi su se redom naseljenici lijepo
okuili. Dobro se koriBte i trgovanjem s d o m a i m svijetom, koji ne
zna hraniti marvu u staji, pa obino i slabo i ostavlja hrane. O d njih
kupuju pred zimu suvinu m r a v u marvu i goje je u staji. T e su i
votinje malim zadovoljne, te kako sam uo, njima je v e kuhana
pljeva s repama i krompirima slasna hrana, od koje se goje. Z a njih
se onda dobiva na sajmu lijep novac. U gospodarstvima, gdje nema
dosta radnih sila, uzimaju se cigani za n a d n i a r e , koijae itd. Dobi
vaju 00 do 80 nov. i sasvim su pouzdani.
k o l a je j o vazda u rukama kolskih sestara. Za svako se dijete

5 P * ~ .- - . _
fctik,"^. . _ mL |Bosanski pastir.

p l a a tri for. m j e s e n o . Uiteljice se kolima voze u kolu i isto tako

iz kole kui, a naseljenici redom daju kola. Zemaljska i m je vlada
htjela da osnuje interkonfesijonalnu kolu, ali je selo veoma pobono
te je odbilo ponudu. Darovitiji se djeaci alju na daljnju naobrazbu
u i s u s o v a k i kolegij u T r a v n i k . K a k o mi je Brenzinger pripovijedao,
d o a o je on prvi put u Bosnu v e koncem god. 1878., da Be razgleda;
god. 1879. d o a o je opet, te je nekoliko mjeseci radio kod trapista
kao sluga, a nije odavao, da kani kupiti zemlju. T a k o Be je upoznao
s p r i l i k a m a ; docnije se otkrije gvardijanu o. Franji i kupi svoj da
nanji posjed, kojim se je obogatio. Njegove cigljane, u kojima rade
ponajvie talijanski radnici iz naseljenikih porodica, lijep mu prihod
donose, jerbo svuda se gradi i iznie naseobina za naseobinom na
milje spram istoka i zapada.
Njemaki su se ratari svi poprijeko pomogli za dvije treine,
im su mogli da stanu raditi svojim vlastitim radnim silama. I n a e
odlazi na nadnicu prilian dio od dobitka, jer se ljetina jeftino pro-

Katolika crkva u Windhorstu.

daje. Onih 14 porodica iz Essena, to sam ih u opisu od god. 1886.

spomenuo, a dole su svaka sa samih 225 for. glavnice, neumornim
se je radom podiglo do blagostanja, i to sve bez iznimke.
Izbor je opinskih s t a r e i n a slobodan, no moraju se odabirati iz
naseobine. S v a k i se izbor mora primiti i l i se p l a a globa od 25 for. 8
vladom, s okrunom i s kotarskom o b l a u naseljenici su u dobru
s n o a j u ; mnogi su v e poBtali bosanskim pripadnicima, a drugi kane
opet stei d r a v l j a n s t v o . Iz N j e m a k e im sada slabo drugi pridolaze,
no e n i d b e su odande e s t e . S d o m a i m je svijetom odnoaj, m o e
se rei, s r d a a n . Bosanci dolaze v a b a m a i pitaju ih za savjet, viju
kod njih ito i l i v r e strojem, te se priuavaju svakoj vjetini i radu.
ito ide skoro sve u G r a d i k u . Svuda se vidi napredak, svuda marljiv
rad i blagostanje; p o u a n je pohod ovdje u naseobinama.
Sada se radi i o eljeznikoj svezi med Banjalukom i G r a d i k o m
sa Bpojem uz ugarsku d r a v n u eljeznicu. Dne 6. marta 1895. sastala
se je u Banjaluci komisija za pregledbu trasa i stanica e l j e z n i k i h ;

Njemaki naseljenik iz Windhorsta.

koncesijonar je bio Gautier iz Zagreba. T a bi vicinalna eljeznica

prvi sasvim privatni eljezniki projekt u Bosni uskoristila naseo
binama, i poljodjelstvu i industriji, to se tek razvija.

* *

Odma ovdje spominjem, da i u Posavini, na sjeveroistoku Bosne,

ima kod Bjeline j a k a naseobina Franz-Josefsfeld. U proljeu g. 1886.
doselila se je onamo iz Franzfelda kod P a n e v a u junoj Ugarskoj
61 porodica. K o t a r s k a oblast kupi od veleposjednika 300 jutara zemlje
u najblioj blizini Bjeline i razdijeli naseljenicima. Kupovnina je bila
veoma mala i naseljenicima je dano, da je uz veoma povoljne uvjete
otplauju. S v a k a si porodica odma sazida kuu, a naseobina bude
cestom spojena s Bjelinom. N a godinu dogjoe j o 22 porodice, ponaj
vie iz Nove Pazove u Srijemu, onda malo po malo i druge, tako da
je god. 1889. bila tu naseljena v e 121 porodica sa 700 d u a . Podi
gnuta je kola, koju pohagja 136 djece, sagragjena je opinska kua,
a namislilo se je graditi i evangeliku crkvu. Pranz-Josefsfeld su na
ime sami protestanti. Naseobina je imala tada 546 jutara svoje zemlje
i 907 jutara u zakupu. Opskrbljivala je Bjelinu mlijekom, sirom, ma
slacem, ivadi, jajima i p o v r e m , a i pokusi, da se sadi duhan, lijepo

kolska djeca iz naseobine Windhorsta.

su uspjeli. Dalje ima u bjelinskom kotaru pojedinih ugarskih naselje

nika, koji su zakupili zemlju od b e g o v a ; tako oko Bjeline 104, u
Brodeti 20, u Janji 9, te 20 u Dragaljevcu, Zabrgju i Koraju. D a 3e
u njemakim naseobinama ne zanemaruje ni stoarstvo, samo se po
sebi razumije. Z a d r a n e su male d u r a n e bosanske pasmine, samo su
u k r t a v a n e s dobrom stranom marvom i zimi se samo u stajama dre.
Ima tu konja u ergelama i svinja u oporovima, no ponajvie ovaca s
finom dugom vunom, to ih danas i svijet u Posavini mnogo goji.
D a k l e i opet nov i z v o z ! N a alost je Franz-Jozefsfeld i sav bje-
linski kraj, kao i sve Podrinje bosansko u kasnu jesen god. 1896.
strahovito poplavljeno i naseobina je skoro sasvim u n i t e n a . Zemaljska
im vlada priskoi odma u pomo, a i gospogja V i l m a K a l l a v , dobri
angjeo bosanski, pohiti u poplavljeni kraj, da dijeli svijetu ivea,
odjee i novaca. Utjehom plemenite gospogje klonuli se duhovi opet
digoe. Tako i m a nade, da e se t e t a preboljeti i da e n j e m a k e
naseobine na sjeveroistoku bosanskom uspijevati kao i naseobine na
sjeverozapadu.
Od drugih veih naseobina u Bosni vrijedno je j o spomenuti:
naseobine ugarskih Nijemaca (vaba) u Branjevu i Dugompolju (zvor-
niki kotar), tirolsku naseobinu u P a l a k o v c i m a (prnjavorski kotar),
goriku naseobinu kod Bukvika i Ralutinca (prnjavorski kotar), galike
naseobine u Opsjeku i B a k i n a k o j K o z a r i (banjaluki kotar), naseobine
njemakih protestanata iz Rusije u P r o z a r i i V r a n o v c u (kostajniki
kotar) i naseobine ekih porodica, preseljenih iz Rusije, u K o b a u -
Seferovcima (prnjavorski kotar), te u V r a n d u k u i D e t l a k o m L u g u
(derventski kotar).
 Iz B a n j e l u k e u Kostajnicu.

vo e t e u k r a n s k e zemlje, r e e nam n a hotelier u

Banjaluci. T i m e je mislio Hrvatsku, gdje istina B o g
nema muslomana, no nijesu b a k r a n i osobito
^ rijetki ni u b a n j a l u k o m kraju, gdje su lijepo iz
mijeani 8 muhamedovcima.
V l a k vojnike eljeznice b a n j a l u k o - d o b r l i n s k e odlazi iz grada
s nove eljeznike stanice, prolazi evropski kraj i staje iza kratkoga
vremena u T r n u , prijanjem glavnom kolodvoru. U ravnu, lijepo obra-
gjenu kraju med livadama i poloitim obroncima prelazi se cesta ba-
n j a l u k o - g r a d i a n a k a ; do stanice Ivanjske ide pruga po zemljitu,
ispresijecanu potocima i pokrivenu g r m l j e m ; rijetko se vigja po koja
bosanska k u a . K o d Omarske zapazimo velika s k l a d i t a drva, to do
laze iz u m a Kozare planine. Onda ide eljeznica sanskom dolinom do
Prijedora, gdje je Sana v e plovna. Prijedor ima 5000 stanovnika,
a lei na desnoj obali Sane, gdje rijeni tjesnac iz brda i z l a z i u
bujnu plodnu ravnicu. Poznat je t r g o v a k o m u svijetu po svojoj raz-
granjenoj itnoj t r g o v i n i ; teretne lagje prijedorske, sline egipatskim
dahabijama, idu iz Sane u U n u i Savu, dolaze do Zemuna i a k do
B u d i m p e t e . Z a ustanka god. 1875. Prijedor je najgore postradao, a
trgovci mu skoro svi p r e b j e g o e u Hrvatsku. T e k to se je i z a oku
pacije n e t o podigao, opustoi ga s t r a a n poar. Danas je Prijedor
veoma lijep grad, i m a iv promet, u okolici raznih stranih naseljenika
i velik zemaljski zavod z a gojenje peradi, koji je na veoma dobru
glasu. Zavodu je svrha, da uzgaja Bhodna plemena peradi (Langhans, M i -
norca, Plymouth-Rock, Houdan, onda biserke, u r k e , p e k i n k e i rouenske
patke, emdenske guske i t. d.), te da ove vrste kao i jaja dijeli svijetu.
N a d gradom gnijezde u stijenama stotine i stotine s o k o i o v a ; ovdje love
krajiki bezi mlade sokolove, da ih n a u e lovu. Lov je sa sokolovima
u Evropi davno prestao, no tn ae je u nekojim begovskim porodicama
do danas u z d r a o , te su Otmar Reiser od sarajevskoga muzeja i dvorski
savjetnik Hormann o tom saopili zanimljive opise. Mnoge narodne
pjesme spominju slikovitim stihovima plemenite sokolove. Jedna pjesma
pjeva, kako Mustaj beg tuguje za svojom vjerenicom:
Gospoda se u lov podignula,
Svaki nosi sokola na ruci.
Beg Mustaj beg ruku na srdacu.
Pitali ga njegovi j a r a n i :
ta je tebi, bee Mustaj bee,
to ne nosi sokola na ruci,
Ve ti nosi na srdacu r u k u ? "
U dragoj narodnoj pjesmi pita bolnoga Ibrahim ehaju ena
njegova:
J ) a ti u m r e , Ibrahim ehaja,
ta bi tebi najalije b i l o ?
Al ti ali ostarjele majke,
Al ti ali dvora i ahara,
Al ti ali sela i timara,
Ali svojih ata nejahatih,
Al ti ali hrta i zagara,
Ali svojih sivih sokolova,
Ali svoje vijernice ljube?"
T r e a pjesma pjeva opet o bratskoj r a z m i r i c i :
Dv'je su kule uporedo bile,
U njima se do dva brata d'jele,
Hasan aga s bratom Mubamedom.
Sve su oni l'jepo pod'jelili,
Ne mogoe ifluk na Zagorju,
I debela konja u ah aru,
N i sokola u utoj n a r a n i .
Sokolovima love u drugim bosanskim krajevima danas j o be
govske porodice Uzeirbegovia u Maglaju, te irbegovia i Smailbe-
govia u T e n j u . Sokolovi se love m r e a m a . Dvije takve m r e e , od
prilike dva metra duge i isto tako iroke, p r i v r s t e se pod otrim
kutom u zemlju, a l i ne prejako. S polja se obadvije m r e e pokriju
sitnim zelenim g r a n i c a m a . N a sredini m r e e privee se iva vrana,
a lovci se vjeto posakrivaju u blizini i z a grmlja. V r a n a uzme lupati
k r i l i m a i graktati i svom b i silom da se oslobodi. T o zavede neukoga
mladoga sokola, obino j e d n o g o d i n j a k a , da se u r n o baci na tobonji
plijen. Vrana se u smrtnom strahu upusti u oajnu borbu s napa
d a e m , koji i sam zavitla krilima i time se tako zaplete u m r e a m a ,
da lovac treba samo u pravom a s u da priskoi, te hvataj sokola i
Lov sokolovima na prepelice.
nosi kui. Z a lov se vie uzima e n k a nego l i slabiji i sitniji m u a k .
Svaki se sokol ne da upitomiti i uvjebati za lov. Z a to se i razlikuju
po gnijezdima, u kojima su se izlegli. U nekojim se gnijezdima nalaze
najbolji sokolovi, koji ne idu samo na prepelice, nego i na kre i ljuke.
I n a e su sokolovi v e prilino t r o m i ; mogu se do d u e uiti, ali love
samo prepelice. T r e a vrsta napokon tako je divlja, da nije nikako
za lov. Narod ih i zove divljim sokolovima. L o v c i dobro razaznavaju
gnijezda tih triju vrsta i znadu tono, gdje su najbolji sokolovi. U
umi Ozrenu ima na nekih 20 mjesta sokoljih gnijezda, no samo u dva
su valjani sokolovi.
Za Prijedorom stignemo na postaju Blagaj, gdje se na visini
vide r u e v i n e staroga grada bosanskih kraljeva, te onda u N o v i na
sutoku Une i Save. K a o velika b a a prostire se kraj, pogdjekoje su
k u e po njem kao ljetnjikovci. Ovdje se jasno vidi blagostanje. Da
leku ravnicu obrubljuju ogranci Pastireva planine i preko Une hrvatske
gore. Spram Novoga stoji Dvor, a podalje na visini crkva d i v u k a .
eljeznica ide uz Unu, dok ne dogje u Dobrlin. T u se prikljuuje
ugarskoj dravnoj eljeznici. Una se prelazi kod Volinje eljeznim mo
stom; u Sunji, gdje se u podne staje, raljaju se pruge, jedna u B r o d ,
a druga u Sisak.
U Dobrlinu. gdje su nekada god. 1875./70. a r b a n a k i baibozuci
poinjali strahovite okrutnosti s bjeguncima, koji su se vraali, mnogo
se je danas izmijenilo. V e l i k nov kolodvor stoji mjesto starog osman-
lijskoga kolodvora, kolibe su veinom ponestajale, a lijepe gradnje od
cigalja i drva, kao alpske k u e , diu se po obroncima i uz cestu, to
ide u Bosansku Kostajnicu. To je n j e m a k o - t i r o l s k a naseobina, osno
vana ve god. 1879. Dvanaest se je porodica tada doselilo i kupilo
od Rustan bega prilino zemljita, koje je neto bilo obragjivano, no
veim dijelom nekultivirano. Muhamedovci su u ono doba j o ivjeli
u zabludi, da e im se naskoro pootimati zemlja i predati k r a n i m a ,
te su jeftino prodavali zemlju. No i radili su T i r o l c i p o t e n o . Gdje se
vide njive, koje su dobro orane i drljane i nema u brazdama j o lanjske
kukuruzovine, m o e znati, da su tirolske njive. I oni siju najvie ku
kuruz, uza to razno itu i mnogo timare marvu. Nekoje naseljenike
k u e lee slikovito u uvali med brdima, te ovdje bi naseljenici kao
u ope svuda oko Dobrlina i Kostajnice mogli misliti, da su i sada
u T i r o l u , i j o u takom tirolskom kraju, gdje j o ima visoke u m e .
U Dobrlinu je Bagragjena velika parna pilana, a daleke t r a n i c e , t o
o d a n d e idu, te i dizaljke dokazuju, da je ovdje velik promet drvima.
Mnogi su tu r a d n i c i zaposleni, gostionica ima svuda.
Blie Bosanskoj Kostajnici ima j o raznih stranih naseljenika.
T a k o se je na jednom humku Pastirova planine naselio neki vaj-
carac, koji je lijep posjed kupio. Samo se ovdje ne m o e baviti mlje
karstvom, jerbo svijet po blinjim gradovima i mjestima i m a svuda i
sam krava. Z a to se bavi poljodjelstvom i b a o v a n s t v o m i dobro za-
ragjuje. I na hrvatskoj su se strani naselile tri tirolske porodice na
polojima visokoga Djeda, to se die nad hrvatskom Kostajnicom. Gra
n i a r i m a , koji su i m govorili, da tu nita ne rodi, dokazali su oni,
da se tu dadu saditi veoma lijepi vinogradi i da dobro rode. Osjem
toga siju ito, repu i luk, marljivi su i tedljivi i sasvim im je dobro.
No najljepe se je razvila Bosanska Kostajnica. Istom god. 1862.
naseljena rauhamedovskim iseljenicima iz Srbije ostala je z a osman
lijske vladavine maleno mjestance, koje je na hrvatskoj strani nabav
ljalo Bve, t o mu je trebalo. Unski most spaja obadvije Kostajnice.
Med njima stoji na ostrvu kao s t r a a mala tvrgjava a r o m a n t i n i m
starim zidinama i kulama. N a vapnenjakovu temelju, obrubljenu brlja-
nom, stoje spram Hrvatske tri krupne kule, a spram Bosne okrugle
tabije. Sagragjena je tvrgjava za princa Evgena, a spada Hrvatskoj.
Na tom istom ostrvu stoji i stara malta i tako zvani grad, zidinama
opkoljen prostor, gdje su se jedared u nedjelji sastajali na trgovanje
hrvatski i bosanski krajinici. Bosanska je Kostajnica bila prije pri
lino s i r o m a n o mjesto. Danas je hrvatsku svoju susjedu davno nat-
krilila. Svuda su nove zgrade, duani, gostionice, obrti, te kada se
H r v a t i s one strane pozabave, pa h o e dobro i jeftino pivo i vino,
moraju na bosansku stranu, gdje su porezi znatno nii. Bosanska je
Kostajnica god. 1895. brojala 1375 stanovnika, med njima 638 mu-
hamedovaca, i neprestano napreduje.
 Skok u Krajinu.

magino ime za svakoga bosanskoga

rauslomana, makar da je tomu imenu sjaj
danas i neto potamnio. Nekada je to
bio krnj, u kojem je fanatizam bio naj
jai, gdje su iz zemlje, pokrop-
ljene krvlju, nicali stotinama i
stotinama godina islamski junaci;
bila je tu vjeita borba s hrabrim
hrvatskim krajinicima, no bilo je
i veselih dana, jer je Krajina pje
vaka domaja.
Kraj je ovaj od najljepih u
svoj Bosni. Brdovit je i umovit,
a lijepo se obragjena polja izmje
njuju s bujnim livadama, umilja
tim gradovima i selima; mnoge
stare ruevine sjeaju te istorijske prolosti. Najzgodniji je put
onamo na sjeverozapad, ako sa stanice Novoga na dobrlinsko-ba-
njalukoj eljeznici krene u Biha na hrvatskoj granici. Lijepa
cesta ide do Krupe uz prilino bunu Unu, u kojoj vigja mnogo
prirodnih ustava, tako da rijeka u neprestanim slapovima tee svo
jom dolinom izmed brda i uma. Dabome da su ti slapovi, koliko

Vinjeta na elu stranice: nadgrobna ploa u Oaniu kod Stoca: ,Ase lei
voevoda Radosav Hrabren 7013 ljoto (1505. po Hr.) aprila 24."
i u k r a s u j u k r a j , nesvladiva prepreka brodarstvu. No i bez brodarstva
je U n a Bva iva. Mlin za mlinom stoji na vodi. K a d a nabuja, mlinovi
budu i do krova pod vodom, jerbo su vrsto sagragjeni n a stupovima
i l i usidreni, da ih burna rijeka ne odnese. Primitivni su to mlinovi,
kakvi su stajali valjda v e i za rimskih vremena. No z a to su se
sasvim srasli i splinuli sa svom prirodom uokolo.
Za nekih 20 km. kolima od Novoga vigja se u daljini vrletna
Pljeivica, koja se die do 1649 m., granica opjevane L i k e . K o d v a
roice Otoke, od koje jedan dio s d a m i j o m i starom tvrgjavom lei
veoma slikovito na unskom ostrvu, prelazi cesta mostom rijeku. Odavde
se odvaja cesta u B u i m i u sredovjeni grad V r a n o g r a ; u Buim
m o e za dva, a u V r a n o g r a za etiri sata kolima. Iz Otoke si z a
sat u K r u p i , koja veoma d r a e s n o lei uz rijeku, iroku ovdje nekih
100 metara. Ima 2863 stanovnika. Nad njom je stara gradska r u e v i n a .
K u e su veim dijelom izgragjene istom iza okupacije, te su ponaj
vie moderne. V e o m a je imuno mjesto, a ima i dva dobra hotela.
Vrijedno je u blizini pohoditi vrelo rjeice K r u n i c e , prave k r k e rijeke,
koja s n a n o m strujom izvire iz peine. Strme stijene oko vrela, raz
r u e n i primitivni mlinovi, peine na obalama i voda brzica, ne
m o e sit da se n a g l e d a . Iz Krupe m o e k vrelu a m c e m za podrug
sata. Spram sjeverozapada ide cesta u Cazin i u divlji bojni kraj oko
P e i , gdje je u vojni god. 1878. bio posljednji o k r a j . Ovo je domaja
bezbrojnih j u n a k i h i ljubavnih pjesama muhamedovskih.
B l i z u za K r u p o m ostavlja cesta unsku dolinu, koja tu biva sve
neprohodnijom, te ide polojem Debelog Oklinjaka, odakle je lijep
pogled na grad. Onda ulazi u usku suhu dolinu, kao u klanac. Lijevo
su u m o v i t i obronci Crnoga V r h a (1002 m.), desno obronci V e l i k e
Kose, a med njima se stisnula cesta. Z a sat se stie na visinu u uvalu
V e l i k o g a Radia i u istoimeno mjesto, gdje ima crkva i kola. J o tri
e t v r t a sata dalje i mi smo na najvioj toki ceste, u klancu Drijenu
(482 m.). Odavde cesta polako opada, prelazi k r e v i t u visinu s mnogim
dolinama, te stie iznad sela T u r s k o g a Zaloja na rub plodovite kotline
b i h a k e . S visine je vidik divan. Zelena dubljina b i h a k e kotline lei
ti pred oima kao i s u e n o jezero, sa sviju strana obrubljeno plosnjatim
brdima jednake visine, kao stepenicama. Una ulazi s juga iz m r a n a
tjesnaca, vijuga se oko Maloga i V e l i k o g a L j u t o a (941 i 1168 m.),
to kao lijevci s t r e u vis, p r o t j e e tromo med o r a o m zemljom u
dalekoj kotlini, sve se vie iri i onda se naglo rui, dok se na koncu
na sjeveru kod kostelskih mlinova ne stisne opet med vapnena brda.
A prijeko za hrvatskom megjom zatvara ti obzorje i s p r u e n a gola
P l j e i v i c a i dalje spram sjevera p e i n a s t a bezvodna K a p e l a . Od r u e -
vina starih tvrgjava i gradova, to stoje na samotnim visovima, vigjaju
se odavde samo t r i : spram juga u izrazitim obrisima Sokolac, spram
zapada Izaigrad, a spram sjevera, u pravcu cazinske ceste, samotna
kula Bisovac, vidna na daleko.

Mlinovi u Spahiima kod Bia.

U sredini kotline, na maloj uzvisini, lei uz obadvije strane Une

B i h a , grad sa 6000 stanovnika. Zidine su mu danas poruene i
gradska se predgragja pruaju daleko ravnicom. Cesta se od Zaloja
prilino spusta k gradu, ostavlja s lijeve strane selo ekrlje i zavija
daleko oko visa Makare, gdje imaju vrijedni lomovi pjeenjaka.
Ukraj poljodjelskoga pokusnoga vrta, pa predgragjem Prekounjem i eto
nas pred hotelom car austrijski". B i h a se spram prijanjih vremena
jedva m o e i da upozna. Tvrgjava, to j u je sagradio j o kralj B e l a I V . ,
nestala je i mjesto nje ide lijepa ulica oko nutarnjega grada. Na trgu,
to spram zapada u zidanim sporovima opada u gradski opkop i gdje
je do god. 1878. stajala citadela s n j e m a k o m kapijom", s baruta
nom i Iziar-damijom, sagragjena je sada u i s t o n j a k o m slogu me
dresa s damijom i knjinicom. U z nju stoji velika k o l s k a zgrada i
na mjestu ablje kule nova k a t o l i k a crkva, iji visoki toranj nadvi
suje grad. Jedini je svjedok stare g r a n i n e tvrgjave B i h a a kula na

Biha.

pet katova, t o spada uzama o k r u n o g a suda. Stara je ta gragjevina

veoma dobro u z d r a n a ; na njoj i m a jedan bas-relief, koji prikazuje
pelikana, te neki misle, da je to grb v e l i k a k e porodice Batthyanyi.
Najznatnija je gragjevina u nutarnjem gradu Fethija damija, neka
danja c r k v a , p o s v e e n a sv. Antunu. T o je najljepi spomenik gotske
gradnje u Bosni, a u z d r a o se je jedino za to, to su ga T u r c i , kada
su osvojili B i h a , pretvorili u damiju. K a d a se je damija pred ne
koliko godina opravljala, nagje se ispod poda 8 grobnih p l o a ; na
6 imaju grbovi i napisi, a na 2 samo napisi. Najstarija je ploa od
god. 1502., najnovija od 1565. T i su spomenici vani i za istoriju
Krajine i za h e r a l d i k u ; postavljeni su sada uz crkvu. O t o k o m " , ostr-
vom, gdje stoje duani, k u e i mlinovi, ide drveni most u t r g o v a k o
i napredno predgragje Prekounje, doim se iz nutarnjega grada spram
zapada dolazi u gradski park i bolnicu.
U B i h a u je za pravo novije doba zanimljivije, no u okoliu se
nalazi velika blaga z a starinara: p r e t p o v j e s n a sojenica kod
R i p a i n e k r o p o l a n a J e z e r i n a m a. Selo Ripa lei 9'5 km.
j u g o i s t o n o od B i b a a i onamo je lako dospjeti. Z a pola sata vonje
stie se na podnoje brda, na kojem stoji Sokolac. T o je tiho muha-
medovsko seoce, no nekada su mu stanovnici bili na glasu okrutnici.

s^ :
; :~ " S V

Biha. Stara kapija.

N a r u e v i n u Sokolac m o e se uspeti za po sata; veoma je dobro u u -

vana i vrijedno je onamo otii. Selo Ripa lei na unskom ostrvu i
na obadvjema obalama rijeke. Nasred oBtrva stajao je negda grad,
od kojega su se u u v a l e zidine, visoke i danas j o tri metra, te
ostanci etiriju okruglih kula. Okolini svijet zove taj grad Forko-
langrad".
K a k o je pretpovjesna sojenica otkrivena, opisuje pokojni rudarski
satnik V . Radimskv u G l a s n i k u " sarajevskoga muzeja. K a d a je go
dine 1891. prvi put pohodio nekropolu na Jezerinama, odvede ga
parok iz Pritoke K o t a K o v a e v i na jedno mjesto naspram Golubia,
gdje je U n a pred 20 od prilike godina za velike povodnje promijenila
svoj tok i u novom joj se koritu pokazalo m n o t v o soha.
Du obale pie Radimskv vidjele su se u plitkoj vodi mnoge
glave zakucanih ondje soha, ali poto mi je onda bilo hitno, te pri po
vrnom razmatranju megju sohama nijesam mogao opaziti nita osobito,
odluih, da drugi put zgodnom prilikom stvar bolje ispitam. Moram u
ostalom priznati, da se od toga ispitivanja nijesam nadao osobitom
kakvom uspjehu, jer sam u Otoci, Brekovici, Biu i Kulen-Vakufu vidio,

Ruevina Sokolac kod Bihaa.

da i danas svijet, to ivi kraj Une, jo gradi sojenice i da svoje vo

denice najvole graditi po skokovima rijeke , a d u a n e uz mostove na
sred rijeke na mnoini soha. Nije dakle b a bilo neosnovano, ako sam
pomislio, da su pri estom mijenjanju Unina korita one sohe mogle pri
padati novijem vremenu.
Godine 1882. dogjoh opet u Biha, da udesim sistematino preko
pavanje prehistorike nekropole na Jezerinama, te mi tom prilikom revni
lokalni ispita, gospodin geometar Julije Grauner pokaza razliite, bez
sumnje prehistorike nahogjaje iz Ripa, koji su potjecali iz jedne sojenice
Selo Ripa kod Bia. Prva pretpovjesna sojenica u Bosni.
u Uni. Vrijeme, to je bilo odregjeno za moj boravak u Biu, morao sam
sasvim upotrijebiti na prekopavanje u Jezerinama, te za to zamolih re
e n o g a gospodina, neka bi stvar drao na umu i neka bi nastojao, da
pribere to vie rukotvora iz onoga mjesta, pa da mi priopi pobliih
vijesti o prilikama tog zanimljivog nahodita. Toj je zamolbi gospodin
Grauner udovoljio s najveom pripravnou, priredio je nacrt o onom
kraju i lijepu je zbirku sojenikih nahogjaja darovao zemaljskomu mu
zeju. Godine 1890. prolomie nie Ripa kod Runia sedreni prag ne
koga skoka, kakih u Uni ima mnoina, pa time vodu kod Ripa snizie
za 1,5 m. i tako doskoie estoj poplavi obiju obala Une. Nego time

Spomenik vojnicima, palim god. 1878., u egaru kod Biu.

ujedno vodeniari ripaki izgubie jedan dio vodene snage, pa da ovu

opet povise, pregoe, da prolome nekoje osuene pragove iznad svojih
vodenica, kojom prilikom ispod sloja sedre, debela mjestimice do 1 rn.,
izagje na vidjelo prehistorika sojenica, o kojoj je ovdje rije. Cini se,
da u Ripu imamo pred sobom ostanke rijeke sojenice, jer po izvje
taju gospodina Graunera proviruju na nekim mjestima ne samo sohe,
nego i skele iz vode, ali samo kad veoma opane. Mora dakle da je voda
u prehistoriko doba bila nia, nego danas i bie da u ono doba Una
kod Ripa nije bila proirena do itavog jezera.
 Dva nacrta gospoina Graunera u presjeku prikazuju na jednome
mjestu sojenice 1.5 m. ilovae i zemlje, ispod toga od prilike 50 cm.
ljunka i sedre, a sve ovo sloilo se na kulturnom sloju, debelom od
prilike 50 cm. Pod tim kulturnim slojem nagjeno je vrsto tlo. N a dru
gom mjestu dolazi pod sedrom, debelom od prilike 50 cm., kulturni sloj,
a pod ovim vrsto tlo. Crni kulturni sloj sastoji od drvenog uglja, luga

Na vrelu. Motiv iz bihakoga kraja.

i gliba, te gospodin Grauner po mnoini uglja misli, da je n e k a d a n j a

sojenica propala poarom. Sohe su zailjene i mahom su od hrastovine
od 10 do 30 cm. u premjeru. Zakucane su u nejednakim razmacima
od 0'5 do 2 m. I skele, koje su se ouvale na vie mjesta, priregjene
su od rascijepane hrastovine, a samo na dva mjesta upotrijebljena je
i crnogorica. Grede tih skela imaju na vie razgledanih mjesta isti
pravac od jugoistoka prama sjeverozapadu. U kulturnom sloju, kao i u
drugim partijama sedre ima megju sohama m n o i n a utaraka od ilova-
vastog sugja, jelenovih rogova, veprovih zuba i ivotinjskih kosti. U zbirci
nahogjaja veinom su ilovaste rukotvorine, i kako je to posve naravno,
ponajvie samo utarci od posuda, gragjenih rukom. Nego su megju njima
i dvije, gotovo posve cijele, takogjer rukom gragjene posude. Prva je
siv lonac s ruicom, izvijena p o n e t o ruba i okrugljaste ruice. Visok
je 14,5 cm., najvei je premjer 12 cm. Druga posuda ima oblik kusa-
stoga cunja, masti je rigje, a bokovi su u gornjem dijelu ukraeni sa
tri usporedne, zaparane crte. Visina je posudi 18 cm., irina zjala 11
cm. Rupa u dnu nije probijena, nego, kako to svjedoe tanki okrajci,
progorena. To, kao i cijela podoba posude kar akte riu je kao lonac z a

Ruevina Brekoviea kod Bihaa.

talenje, pa ako je ta posuda, kako j a mislim, u istinu prehistorika,

onda ona svjedoi, da su se sojeniari od h i p a razumjeli u talenje
kovova. Utarci ilovastoga sugja nainjeni su od gline, kojoj je primije
a n o siuno vapnenasto zrnje, pa su zbog toga svi slabo peeni, jer
primijeano vapnenasto zrnje velike vruine ne bi podnosilo. Na po
p r e n o m prelomu esto se vide tri sloja, jedan unutranji, koji je crnkast,
i dva spoljanja crvena. Bez sumnje je to sugje dakle tako peeno, da
je vatra n a l o e n a ne samo oko njega, ve i u njem, pa su za to spo-
ljanji bokovi vie dopeeni, dok je u n u t r a n j a jezgra ostala sirova i
zadrala crnu mast, koja je nastala primjesom ugljevnoga praha. Utarci
su sivi, smegji, crni, crvenkasti ili i ukasti. U ope su ilovaste po
sude iz ripake sojenice ee i obilatije ukraene, nego ilovaste posude
oblinje nekropole na Jezerinama. Od drugih ilovastih rukotvorina nagjen
je jedan slomljen i dva itava utega piramidalnog oblika iz tkalakog
stana. Od nagjenih kovnih predmeta osobito je znamenita bakrena plojka
sa 7 cm. u premjeru, u k r a e n a gukom i kolobarom na gornjoj povrini,
a na donjoj strani s dva zglavka za privrivanje na neki drugi predmet.
Drugi je kovni predmet prsten od bakra i l i od bronca. On sastoji od
kolutia s vertikalnim prugama te ima premjer od 18 mm.
K a k o se istraivanje i dalje nastavlja, m o e m o se nadati j o mnogim
nalascima.
N e k r o p o l a n a J e z e r i n a m a lei usred unske doline na
humku, koji se spram jugoistoka n e t o die, a spram sjeverozapada
Be izravnjuje s okoliem. Duga je 60 ra., a najvea joj je irina 34 m.
Otvoreno je od prilike pet stotina grobova, od toga neke tri petine

Una i mlinovi u bihakom predgragju Buk siri u.

s paljevinom, a drugo s kosturovima. Dalje je bilo i nekoliko nalazaka

bez paljevine i bez kosturova, a na pet se je mjesta u nekropoli
nalo g a r i t a od kosturova. Ne m o e m o se ovdje podrobnije zabaviti
pojedinostima sahranjivanja i vrstama priloga. Broj nahogjaja je golem.
P r i l o z i B U od eljeza, bronce, srebra, onda od neke bijele rude, valjda
cina, dalje od jantara, stakla, kamena, kosti i ilovae. O d oruja se
je n a l o e s t eljeznih m a e v a i nekoliko n o e v a kao bodei. eljezni
BU m a e v i B jednim o t r a c e m i veoma slini k r i v i m m a e v i m a iz
Hallstadta u gornjoj Austriji i iz St. Michaela u Kranjskoj. Najmnogo-
brojniji su i najznatniji b r o n a n i nahogjaji; i m a n e t o maloga sugja
 i veoma mnogo nakita. Jantarovih se je i staklenih stvari mnogo
n a l o , a staklenih perla do 1000 komada u jednom grobu. K e r a m i k i
je materijal golem, da bi se itav muzej mogao napuniti, te sarajevski
muzej i m a iz Jezerina bezbroj stvari. Nekropola je ta nastala nekih
500 godina pred vremenom, otkada m i r a u n a m o , pretrajala je svu
la tene-perijodu i tek z a rimske se je vladavine prestala upotrebljavati.
Od drugih je n a l a z i t a u ovom kraju vrijedno j o spomenuti
Gradinu u n g a r kod Cazina, veoma prostranu; dalje se zna j o 26
pretpovjesnih gradina u b i h a k o m kotaru.
Lijep je izlet iz B i h a a u Kosteo i u Brekovieu, makar i bez pre-
historikog uitka, koji ni nije napokon svakomu po volji. Prolazi kato
liko selo Kralje i z a dvadeset si a s a k a na unskom mostu kod V r -
k a i a ; odavde dalje vodom na a m c i m a , koji su po ovdjenjem obiaju
po dva svezani. B r d a se p r i m i u rijeci i opet se r a z m i u . Odjedared
ti se ini, da nikuda nema i s l a s k a ; u j e samo, kako b u e i pjene se
kosteoski skokovi. Sasvim pod j e d n i m vrhom, na kojem stoji grad
Brezovica, probija si U n a put te se u divljim virovima pjenom i grm
ljavinom baca preko stijena. Nad skokovima stoje na stupovima mnogi
mlinovi, kojima dolazi slabim d a a n i m brvima. S t r m i put u Brekovieu
vrijedan je, jer tamo e med r u e v n i m gradskim zidinama vidjeti
pravu muhamedovsku varoicu. Tipinih spodoba i spomenova prolosti
n a l a z i e ovdje n a s v a k o m koraku. 0 K o s t e l u se pria, da je u drevna
vremena, dok je sve b i h a k o polje bilo jezero, vladao u B r e k o v i c i
t

mladi kralj Kota. Taj kralj odlui, da prokopa B r e k o v a k u Btranu",

koja je spreavala otjecanje vode, te da tako bihako jezero prevrati
u plodovitu o r a u zemlju. Susjedni su poglavice pomagali K o s t i , no
posao je bio polagan i mnogo je godina ustrebalo, dok se posljednja
stijena nije probila. K a d a je K o t a vidio, da je taj a s nadoao, spo-
znade, da e v o d a podaviti stotine i stotine radnika, kada strahovitom
silom provali u uski prokop. ao mu je bilo mladih krepkih ljudi, no
ni posao nije htio d a n e d o v r e n o s t a v i ; za to skupi sve starce i bo
l e s n i k e , o b e a i m bogatu nagradu i odredi, da posljednju stijenu
probiju. T a k o oni uine, a voda svom Bilom navali i podavi starce
i slabie. No njihova r t v a nije bila zaludna, jer se je jezero
prevratilo u plodovitu zemlju, d a n a n j e b i h a k o polje. Prokop se je
nazvao po kralju K o s t i , te se j o i danas zove Kosteo" i l i K o s t e l " .
Mnogo takvih pria p r i p o v i j e d a bihaki p a r o l i Konstantin K o v a -
evi u G l a s n i k u " z e m a l j s k o g a muzeja. T i m e se rastajemo s K r a
jinom i s bihakim poljem, kakvoga nema po narodnoj rijei do
B t a m b u l s k i h vrata", r a s t a j e m o se s drugim Misirom" i za est sati
vonje kolima evo nas opet u Novom.
U
 5 io -

U Tuzlu.

U dvadeset sara godina

tri put pohodio sjeveroistok
bosanski i tri put sam bivao
u T u z l i , svaki put uz sasvim
drugaije prilike. P r v i put
godine 1878. za okupacije.
Tada je to bio turski grad,
znamenit radi soli, t o se
tu d o b i v a ; po tom je grad
imao znatan promet, no
samo na tovarnim ivoti
njama. Stara r a z r u e n a tvr
gjava, konak i vladiin dvor
bile su tu najvanije t o k e .
Koksova pe u ugljeniku Kreki. Onda sam vidio T u z l u go
dine 1886-, kada se je otva
rala eljeznica iz Doboja u S i m i n h a n ; postala je v e na polu modernim
gradom i r u d n i k a je radnja bila z a p o e l a . Z a posljednjega sam boravka
n a a o industrijalno i rudarsko s r e d i t e , koje te zadivljuje; jasan dokaz,
da se u Bosni orijakim koracima napreduje.
. . . . Doboj na bosanskoj eljeznici ostao je za nama. R a z r u e n i
grad kao da nas je pozdravljao o rastanku, kada smo se smjestili u
vagonima b o s a n s k o - h e r c e g o v a k e eljeznice. Z a stanicom se prelazi
rijeka Bosna eljeznim mostom, izgragjenim nad drvenim stupovima,
a dugim 100 metara. T u smo sasvim pred b r d i m a ; p r i i n j a t i se, kao
da e m o gore u r o m a n t i n i divlji kraj. to ti zatvara obzorje. No e
ljeznica z a k r e e slabim zavojem na sjeveroistok i ulazi odma na stra
teki v a n a Magjarska vrata" u spreki tjesnac, dug n e t o preko
tri kilometra.
K o d L i p c a se izlazi iz stjenovitoga tjesnaca. V l a k ide dolinom
med humovitim obroncima Ozreua i Majevice planine, te prolazi sta-
G r a a n i c a .
nicu Suhopolje. Onda zavija u itavom krugu oko stjenovita obronka,
gdje u gudurama i na polu sakriveno u u m a m a lei isto muhame-
dovsko selo Suhopolje, pa stie pravcem k straarnici Boljaniu. Mjesto
je samo rasuto na visinama uz rijeku, a ima lijepu kolsku zgradu.
Lijevo se na visu vigja u maloj guduri muhamedovsko mjesto Brije-
snica, ija je damija na daleko vidna. N a istoku se prostire niz brdo
selo Stjepanpolje. Prolazi se umiljatom dolinom T e k u i c e ; zelene l i
vade i stada na pai. V i g j a se han i u uvali begovski ljetnjikovac.
Dolinom T e k u i c e i na Preslicu planinu ide cesta iz G r a a n i e e u
Maglaj.

U sprekoj dolini.

U mnogim zavojima prolazi sada vlak s p r e k o m dolinom, irokom

ovdje nekoliko km., sve do hana Poljanica. Dugo ide usporedo s cestom
m a g l a j s k o - g r a a n i k o m i prelazi je blizu stanice G r a a n i e e . etiri km.
od stanice lei grad G r a a n i c a u draesnoj dolini potoka G r a a n i e e ,
med ljivieima i plodnim poljima. Ima 3000 stanovnika, veinom mu-
hamedovaca, nekoliko muslomanskih pukih kola i dvije medrese.
Jedna je medresa sagragjena god. 1889. u lijepom m a u r i k o m slogu;
u njoj se s m j e t a v a 60 internih uenika.
Sunce je pozlaivalo crvenkastim sjajem Ozren planinu i najdalji
mu v r h Milinkovia kamen, kada smo kretali dalje. B r d a su pokrivena
golemim hrastovim u m a m a , gdjekuda i p r a u m a m a , koje su se sjekle
za izragjivanje duica, a i sada se sijeku. etiri k m . od stanice Gra
aniee ide put u S o k o v a c , gdje se u udubini tercijarne formacije na
laze dva bunara sa sumporastom vodom. Kilometar odatle i m a jako
vrelo kiseljaka, no sve to slui za sada j o jedino okolinomu
svijetu.
eljeznica ide dalje uz mjesto K a k m u z u Petrovoselo. T a je sta
nica isprvice osnovana radi silnoga drva, to tu ima. ali z a pravoslavni

Med Olovom i Kladnjom.

svijet znamenita je inae. Podrug sata odavde, na jugoistoku, stoji

usred ume starodrevni manastir Ozren s crkvom, koju je god. 1150.
sagradio jedan vladar iz porodice Nemanjia. Kau, da tamo i m a i
jedan magjarski napis iz vremena, kada je Bosna bila pod vrhovnom
v l a u ugarsko-hrvatskih kraljeva. U samostan se sa stanice stie j a
h a i m putom, dugim pet km. Samostan je u lijepoj dolini, okruenoj
gustim brdskim u m a m a ; brda su uokolo visoka 200300 metara i
s njih je vidik daleko preko Save. J u g o i s t o n o od manastira die se
Gradinik planina s mladom hrastovom u m o m i bujnom p a o m , a na
Bjeveru je brdo Gredelj, kojemu ae na v r h u j o i danas vide tragovi
nekadanjega ljetnjikovca manastirskoga. Odatle ti se otvara divan i z
gled u spreeko polje. N a sjeverozapadnoj je strani manastira Krvavac,
umoviti ogranak Ozren-planine. U svim je tim u m a m a dobar lov,
osobito na srne, lisice, vukove, divlje m a k e i k u n e ; zeevi"se rijetko
nalaze. Nekih 150 metara j u n o manastiru ima jako vrelo Kalugjerica,
kamenom ozidano, te t e e u potoi Rjeicu. Zimi mu je voda skoro
m l a k o v r u a , a ljeti tako hladna, da se skoro ni ne m o e piti. Od oko
l i n o g a svijeta niko ne zna, ko je vrelo ozidao; valjda su kalugjeri.

Korov u vatri.
 P o l a sata od manastira, na samom podnoju Ozren-planine, i m a uz
visina, na kojoj je, kako Be pria, bio n e k a d a manastirski vinograd.
To su sada oranice v a s i l j e v i k e ; lozama nema ni traga, no mjesto se
i danas zove K a l u g j e r s k e vinogradine". Pred 200 i vie godina ozrenski
su kalugjeri jedared svi do posljednjega sasjeeni. t a je bio uzrok
tomu napadaju, ne zna se. T a d a je razoren i manastir, te vie nego
stotinu godina nije se ovdje sluba boija sluila. K r o v se crkveni
srui, a na zidovima izraste d r v e e , debelo itavu ovjeju irinu.
Tek p o e t k o m ovoga vijeka pravoslavno stanovnitvo opet pokrije
m a n a B t i r i iz okolinih parohija uzme pogdjekada dolaziti koji sve
enik, da slui. Godine 1885. bude manastir opet naseljen i osnovana
1
pravoslavna manastirska kola, koja s^ velikim dijelom izdraje go
dinjim prinosima zemaljske vlade. Lijepi je toranj sagragjen prve
godine iza okupacije od kamenja nekadanje zloglasne Nijetove kule"
u K r t o v i . Sela su ovuda daleko rasuta po brdima i sastoje od Bamih
r a t r k a n i h naselja. Djeca moraju za to cijelu kols ku godinu to
traje ovdje nekih pet mjeseci u godini ostajati u manastiru, a rodi
telji i m onamo zgodom donose hranu. Naravski da od toga preostaje
n e t o i za manastirske itelje.
Od Petrovasela ide eljeznica divnim krajem kao parkom, dok
ne pregje S p r e u . Planinski ogranci s obadviju strana suuju ovdje
s p r e k u dolinu na nekih 300 metara, a rijeno korito i m a veoma v i
soke i strme obale. Preko S p r e e ide most, sagragjen n a stupovima.
Sada se izmjenjuju same u m e i livade. Istom i z a postaje Miriine
javljaju se i stijene i vigjaju se Bve do D u b o n i c e . Stanica P u r a i -
L u k a v a c , kuda sada stiemo, bila je pred nekoliko godina s r e d i t e m
bosanskoga konsorcija za industriju drva. Ovdje su se izragjivale i
razailjale silne mnoine duica za b u r a d , ponajvie sa sjevernog
obronka Konjuh-planine i s O k o v e . V e l i k a radnja kao da je tu pre
s t a l a , barem nijesam za posljednjega prolaska nita opazio. Mjesto
P u r a i i m a oko 1000 rauhamedovskih stanovnika, a lei tri k m . od
Btanice. Odande ide dobar j a h a i put u M a g l a j ; to je n a j k r a a s v e z a
med Maglajem i T u z l o m . Odma z a P u r a i e m ostavlja eljeznica S p r e u ,
koja ovdje izlazi iz stjenovita tjesnaca, pa udara dolinom S p r e i n e
pritoice J a l e ; sve skoro do T u z l e ide uz nju desnom stranom. Od
ceste se eljeznica udaljuje; med njima su m o v a r n e livade i nizine,
dok kod stanice Bistarca blizu hana P i r k o v c a opet ne udari uz cestu.
K o d Bukinja se odvaja cesta u g r a d i Kladanj, koji lei d r a e s n o
med u m a m a nekih pet sati kolima odatle. Desno se javlja n a drugoj
jalskoj obali lijep ljetnjikovac e m s i bega T u z l i a , jednoga od naj
bogatijih veleposjednika u o v o m kraju Bosne. Brzo za stanicom otvara
ae pred tobom dolina, u kojoj lei grad T u z l a . u d n o se doimlje
stranca kosa munara Jalske damije, n e h o t i n a i n e t o nezgodna imi
tacija tornja u P i s i . Lijevo se vigja sada k r u n a p e , sagragjena izmed
ceste i obronka, a njojzi nasuprot lei solana, sagragjena god. 1891.;
obadvije su t r a n i c a m a spojene sa eljeznicom. K a d a tu progje, za
vija eljeznica otro u desnu stranu, prelazi J a l u i stie na onoj obali
na stanicu K r e k u . Odavde idu t r a n i c e u erarski ugljenik, koji je
odma blizu, a poznaje se po golemim uvalama. Drvenasti mrki ugljen

U dvoritu tvornice pirita u Donjoj Tuzli.

(lignit) u tuzlanskom tercijarnom sloju spada med najbolje vrste ugljena,

to u ope ima. Sloj je silan i dalek, te je ovdje u njem u d e e n rov
za vagjenje i odvodni rov. P r e d stanicom K r e k o m stoji desno G r a u -
augova tvornica pirita, uzorna i po uredbi i po upravljanju. Ure-
gjena je s mainerijom za proizvagjanje suhoga koma, koji se izvozi
u inozemstvo; istim se m a i n a m a tjeraju i mlinovi.
Lijevo se na drugoj jalskoj obali z a p a a j u najprije vojnike ba
rake, a onda trg tuzlanski. Preko Jale idu tri m o s t a ; s obadviju joj
strana stoje k u e do k u a . Posred tih ulica i sasvim uz cestu ide
eljeznica, prolazi tako vei dio grada, opet prelazi J a l u i k r a t k i m za
vojem stie odma za Turalibegovom damijom na stanicu.
T u z l a se zove po slanim vrelima ( t u z " oznauje u turskom
j e z i k u sol), t o se nalaze ovdje, onda u Siminhanu i u Gornjoj T u z l i .
Ima 10.227 stanovnika, bez vojske, med njima 5984 muhamedovca.
A k o se pomisii, da god. 1885. nije imala ni 8000 stanovnika, med
njima od prilike 5000 muhamedovaca, vidi se, kakav je ovdje na
predak. I t r g o v a k i promet, osobito s Brkim, najveom bosanskom
savskom stanicom (god. 1885. s 4281, a god. 1895. s 5998 stanov
nika), veoma je ivahan, te e j o i porasti, dok se jedared izgradi
eljeznica od T u z l e od B r k o g a i tako dogje do spoja s ugarskom
d r a v n o m eljeznicom. N o v i v e l i k i savski most spaja ovdje i sada
Donja Tuzla.
slavonsku i bosansku obalu. T e k p o e t k o m pedesetih godina postala
je T u z l a s j e d i t e m o k r u n e politike o b l a s t i ; donde je mutesarif sjedio
u Zvorniku. Omer p a a , koji je za begovskog ustanka i u ovom kraju
svom s t r o g o u postupao spram plemstva, prenio je ovamo sjedite
mutesarifa na pravu sreu grada Tuzle. Nije dabome ni on slutio,

Ciganin hamal u Donjoj Tuzli.

kakvim e r u d n i k i m i industrijalnim s r e d i t e m T u z l a postati, pa

napokon pod osmanlijskom upravom ne bi to nikada ni postala.
Grad je skoro Basvim na novo pregragjen; i m a do d u e j o i
danas svoje turske mahale, no u glavnom su ulice iroke i iate,
zgrade nove i moderne. Na mjestu stare ruevne tvrgjave, koja je
p o r u e n a , danas je v e l i k i Appelov trg, prostran 8000 etvornih metara.
Nasred trga stoji obelisk, a na sjevernoj je strani gradska vijenica,
Bagragjena u m a u r i k o m slogu. Sagradile su se moderne zgrade z a
o k r u n u oblast, kotarsku oblast, z a p o v j e d n i t v o brigade, upravu so
lane itd. Znatan se napredak vidi i po mnogim k o l a m a , koje su istina
B o g v e i m dijelom konfesijonalne. Impozantno se doimlje t r g o v a k a
kola i nova osnovna kola s p r a k t i n i m pokusnim vrtom. I muhame
dovci grade nove k o l s k e zgrade, koje odgovaraju modernim zahtje
vima. T a k o sam na veoma lijepoj kui n a a o napis: m u h a m e d a n s k a
osnovna k o l a " . S e s t r e b o a n s k e ljubavi" imaju veoma p o s j e i v a n u
djevojaku kolu. Ima u T u z l i i muhamedovska medresa. Jedna je
od najznatnijih zgrada i s t o n o - p r a v o s l a v n a crkva, prilino neukusna
gragjevina u vizantskom slogu. Med d a m i j a m a se istie jedino Beh-
rambegova damija, arapska gragjevina u sredini grada, sagragjena
u najnovije doba. N a sjeverozapadnom kraju stoji na niskom brdu,
ali v i e grada, vojnika bolnica i vojnika stacijona zgrada 8 Jelisa-
vinim parkom. Vrijedno je spomenuti j o novi vodovod, koji opskrb
ljuje vodom i m a u r i k i monumentalni bunar na Appelovu trgu, te
onda hotel T u z l u " .
Z a muhamedovski e n s k i ivot T u z l a je znamenita osobito radi
toga, to je ovamo vlada poslala prvu lijenicu. Dok se u raznim
evropskim zemljama 1 j e n i c e , promovirane u v a j c a r s k o j i l i u F r a n
cuskoj, p r i p u t a j u u privatnu praksu, bosanska je vlada pola dalje i
dala i m d r a v n u Blubu. Moralo se je to radi muhamedovskih ena,
koje rijetko zovu u p o m o m u k a r c a lijenika, a kod bolesti, gdje
treba operacije, nikako ga ni ne zovu. Z a to one u bolestima lako
da umru. pa je tu starim babama n a d r i l i j e n i c a r a a iroko polje. T a k o
buue god. 1801. ponajprije u Donjoj T u z l i n a m j e t e n a lijenica
dr. Teodora K r a j e w s k a . Isprvice je imala da svlada nekoje p o t e k o e ,
no onda se je sa svijetom s n a l a . K a k o se vidi iz veoma zanimljiva
predavanja gospogje V i l m e pl. K a l l a v u b u d i m p e t a n s k o m gospogjin-
skom d r u t v u , lijeila je dr. K r a j e w s k a godine 1894. v e 613 boles
nica, med njima 224 musloraanke, 269 katolikinja, 99 istono-pravo-
slavnih i 20 panjolskih jevrejaka. U Mostaru, gdje je godine 1893.
takogjer imenovana lijenica, dr. Bohuslava K e k , lijeila je ona go
dine 1894. 763 osobe, med njima 404 muslomanke, 136 katolikinja,
200 i s t o n o - p r a v o s l a v n i h , 20 panjolskih jevrejaka, 3 protestantkinje.
No ne djeluju e n e lijenice samo u zdravstvenom odnoaju. I u
drugim pitanjima e n s k o g a ivota mogu da savjetuju, stiu povjerenje
i prosvjetljuju one slojeve, to z a m u e b a c i m a provode j e d n o l i a n i
osamljen ivot. . .
5>H4
 U solnom i
ugljenovom kraju.

T u z l a je nada sve veoma

znamenita po svojem ugljenu i
po svojoj soli. Z a osmanlijske ae
je vladavine dobivala sol iz dvaju
Skela nad rovom u ugijeniku Kreki. slabih solnih vrela na "najprimi
tivniji nain, to ga m o e b i t i ,
pa ipak je to v e onda bilo udo, jerbo med Jadranskim se i Crnim
morem ni na kojem drugom mjestu ne nalazi soli. 0 usljenu nije
osmanlijska uprava ni sanjala, pa ne bi ni z a p o e l a , da ga vadi, k a d a
joj nije ni u t a trebao. Godine 1884. stade bosanska uprava kopati
za ugljenom i solju; tako nastade odma kraj T u z l e ugljenik smegjega
ugljena K r e k a , a te se i^te godine z a p o n e graditi i solana u Simin-
hanu, koja je dulje vremena jedina troila onaj ugljen. K a d a je otvo
rena eljeznica iz Doboja u Siminhan, stade se produkcija ugljena
brzo dizati. K o znade, kako je t e k o v e e proizvagjanje ugljena, kada
se s radom zapoinje od samoga p o e t k a , z n a e dobro ocijeniti, t a
znai, da je v e godine 1890. godinja proizvodnja iznosila 500.000
metr. centi. K a d a se je dostigao taj broj, proslavljena je prva v e a
r a d n i k a s v e a n o s t , u kojoj je v e tada u e s t v o v a l o 400 radnika.
Ugljen je skoro sasvim prost od sumpora i izvrstan za industrijske
svrhe. Ne samo da se je stao izvoziti iz Bosne, nego je i naveo i
industriju u taj bogati ugljeniki kraj. T a k o nastade velika tvornica
pirita, nekoliko manjih paromlinova, pivara, eigljane sa strojevima
i bez njih. Solane budu r a i r e n e i god. 1894- otvori se nekoliko kilo
metara od rudnika velika t v o r n i c a a m o n i j a k o v e s o d e .
T v o r n i c a je u B i s t a r c u kod L u k a v c a , u slikovitoj dolini, gdje
utjee J a l a u Spreu, u idilinu kraju, gdje vjeitu tiinu prekidu
jedino fiuk eljezniki i l i koji lovac, kada progje grmljem i poplai
divlje patke. Ovdje je 14 km. od Donje Tuzle po inicijativi
ministra K a l l a v a dioniko jedno d r u t v o podiglo tu veliku tvornicu na
izgragjenu prostoru od 12.000 e t v o r n i h metara. Sada je tamo stalno
zaposleno 380 radnika, koji se u rpama izmjenjuju, jerbo se radi i
danju i n o u . Proizvagjaju se dnevno oko tri dvostruka vagona kalci-
nirane sode, vagon jetkoga natrona i vagon ulegjene sode. Docnije
te se fabrika cij a p o d v o s t r u i t i . Slanu vodu, to je potrebita za pro
izvagjanje soli, dovodi u tvornicu solovod iz zasebnih slanih bunara,
dug 14 km. Solovod ide u rezervoare, u kojima se sodi pridodaje
amonijak. U zasebnim p e i m a , konstruisanim u tu svrhu, izgara se
vapnenac i proizvodi se ugljina kiselina, te se odvodi u rezervoare,
u kojima je slana voda, z a s i e n a amonijakom. T i m e nastaje talog od
natrijeva karbonata, koji se u ljevenim eljeznim cijevima r a a r u j e i k a l -
cinira. Soda, to se ovako dobiva, r a z a i l j e se u v r e a m a i l i u b a v a m a ,
v e prama k a k v o i i kolikoi. F a b r i k a t i imaju progju u mnogim zem
ljama i fabrikacija e se valjda naskoro rairiti. T r o k o v i za osnutak
iznose do danas 1.300.000 for.
Druga je nova industrija k o k s o v a p e na K r e k i , prva u Bosni.
U opini Jasenici, na Majevici planini, ima v e l i k a naslaga ugljena oso
bito dobre vrsti. T o je prelaz od smegjega ugljena k kamenomu
ugljenu. V e l i k a mnoina ishlapivih sastavina sastoji se iz katrana, plinova
i amonijaka; ugljen za to izgara dugim, svijetlim plamenom, te je
izvrsno gorivo. D a se opredijeli t e h n i k a vrijednost j a s e n i k o g a ugljena,
bude u veoj mnoini poslan u jedan ugarski koksov zavod, gdje
se je k u a l o ugljen pretvoriti u koks. T i su se pokusi izjalovili.
Zajedniko financijalno ministarstvo obrati se onda radi novih pokusa
k r u d n i k o m u i t a l i o n i k o m u ravnatelju V i l i m u pl. Reuszu u Pittenu
kod B e k o g a Novoga Mjesta, koji se vise v e dvadeset godina bavi
istraivanjem smegjega ugljena i njegove pretvorbe u koks, te je skoro
svaki smegji ugljen u austro-ugarskoj monarhiji ispitao. Reusz d o k a e ,
da jaseniki ugljen ima t e h n i k u v a n o s t u o p e n i t o m i da daje
izvrstan koks. N a temelju toga rezultata bude upravi solane u Sirain-
hanu odregjeno, da po Reuszovim planovima sagradi koksovu p e za
pokuse. P e je ta sagragjena zasebno na K r e k i blizu solane, a obuhvata
4000 kg. sirova ugljena, koji se za 30 sati sagori u koks. Dosadanji
su pokusi b i l i uspjeni, te se kani odma uz ugljenik u Jasenici podii
velik koksov zavod.
T u z l a n s k i m ugljenom radi i tvornica e e r a u Usori i rafinerija
mineralnoga ulja u Bosanskom Brodu. eljeznice i parobrodi, koji se
loe d o m a i m ugljenom, nose to gorivo dalje po Bosni, a donekle i
preko granica njezinih. V a n a je stvar bilo s m j e t a v a n j e r u d n i k i h
radnika. Osnovana je naseobina, koja danas ima 60 k u a , svaka za
dvije porodice; prijatna je to naseobina s malim b a t i c a m a i svake
se godine p o v e a v a . K a k o se sve v i e potrebuje ugljena, iskopalo ga
se je god. 1804. vie nego milijun metr. centi, te je u slavu toga
dogagjaja vlada priredila b boinjim blagdanima s v e a n o s t ivovnicima
i radnicima. Skoro u isto su doba i solane dostigle godinju produkciju
od 100.000 m e t r i k i h centi soli. tako da je bio dvostruk povod slavi.
I u z e n i k o m je ugijeniku, na Bosni, godinja produkcija stigla v e do

Ugljenik Kreka.

500.000 metr. centi. Izvan T u z l e uregjena je nova solana za finu sol,

doim solana u Sitninhanu proizvagja samo obinu istu sol. Tuzlanski
j e zavod u d e e n za dobivanje 00.000 metr. centi na godinu.
S o l a n u u S i m i n h a n u pohodio sam god. 1896. i s a o p u j e m
ovdje moje tadanje dojmove. K a d a se ostavi stanica T u z l a , ide eljez
nica uz livade desnom jatakom obalom, te stie J a l i n u pritoicu Solinu
i prelazi je drvenim mostom. Odma kraj toga mjesta i uz cestu, t o
ovuda ide u Zvornik, stoji paromlin pravo slavnoga mitropolita. Spram
paromlina odvaja ae od glavne ceste stara cesta u B r k i , koja ide
Ugljenik Kreka kod Donje Tuzle.
solinskom d o l i n o m ; mjesto nje i m a sada cesta jalskom i gnjikom
dolinom na Lopare. K a d a se pregje solinski most, vozi eljeznica po
nasipima i u prokopima s lijeve strane ostaje poljodjelska naseobina
s e s t a r a b o a n s k e ljubavi" ponajvie usporedo s cestom i sasvim uz
nju sve do solane u Siminhanu. Do god. 1884. bio je Siminhan osamljen
tih kraj, koji su jedino po hanu nekoga Sime (otuda i ime) poznavali
okolini itelji. D a se izrabe gornjo-tuzlanska slana vrela, kojima je
osmanlijska uprava veoma primitivno gospodarila, tako da se je ne-
r a i e n a sol odande i nerado kupovala, odlui bosanska vlada, da
ovdje sagradi solanu. S gradnjom se z a p o n e u maju 1884. i solana
uzme u martu 1885. raditi.
Krasan je kraj oko solane. Pristale t v o r n i k e zgrade i stanovi
priinjaju se kao v a j c a r s k e k u e , a zelene u m e po obroncima straga

Siminhan i solana.

navele bi te skoro na misao, da ovdje Donja T u z l a i m a svoj cottage.

Z a klimatsko se ljeilite ljepi kraj ne da ni p o m i s l i t i ; scenerija te
na svakom koraku sjea aajkrasnijih krajeva t a j e r s k i h . im izigje
iz eljeznice, vidi napis: F r a n j e Josipa s o l a n a " ; onamo odemo i
razgledamo podrobno nutarnje prostorije. Slana se voda die parnim
m r k o m , te se cijevima, dugima 4100 metara, vodi iz Gornje T u z l e u
Siminhan. U ona dva aparata za varenje (sada ih i m a est) zuji i
bruji neprestance, a r a i i v a n j e , kojim se Glauberova sol i magnezija
rastavlja od iste soli, provodi se po najnovijim izumima. Postavljeni
su veliki kazani za isuivanje, a svuda su zaposleni sami domai rad
nici, koji su veoma spretni i uputljivi. Z a njih su opet sagragjeni stanovi
na d o m a i nain. T a k o je oko solane itavo selo, a i m a i veoma
prostranih magazina. J o e se i dalje vrtati z a vrelima, te e se
zavod j o proiriti. Ima nade, da e s vremenom ta solana opskrb-
Poljoprivredna stanica Modri.
Solana u Gornjoj Tuzli za osmanlijske vladavine.
ljivati solju svu Bosnu, to se je do sada (1895.) ve prilino postiglo.
Siminhan je i raskrsnica za Zvornik i Brko. Odma uz solanu odvaja
se od glavne ceste tuzlansko-zvornika cesta, to na Gornju Tuzlu i
Lopare vodi krasnim krajem u Brko. Iz Siminhana se stie kolima
u Brko za 6Va, u Zvornik za 6 sati. etiri km. od solane lei Gornja
Tuzla, isto muhamedovsko mjesto, poznato svojim solnim hogastvom.
U zgodnoj gostionici za solanom, gdje ima i elegantan ljetnji paviljon,
dobijemo zajutrak, da ne moe biti bolji. Bilo je svjea piva, dobrih
vina, sode. Gostioniar je bio Magjar, kao to u ope u tuzlanskom
kraju ima veoma mnogo Magjara i u inovnikom i u poslovnom po-

Vrtanje u solani donjo-tuzlanskoj.

loaju. Svuda se tu uju i Magjari, te se ne moe poricati, da oni

pokazuju mnogo vie razumijevanja za vrijednost B o B n e , nego li oni
u Cislajtaniji, gdje se od vjeitih razmirica sasvim zaboravlja, kakvu
je vrijednu zemlju habsburka monarhija stekla okupacijom. Istina
Bog da se je prirodno blago moralo istom na sunce iznositi i da su
se pomona sredstva morala tek nalaziti. Da se j e to uinilo i da se
i danas ini, velika j e zasluga sadanje bosanske uprave.

* *
 Tuzlansko okruje m o e da se podii najboljom marvom i iz
vrsnom konjskom pasminom. V e l i a n s t v e n a poljoprivredna stanica i m a
u Modricu. U T u z l i su, kao i po drugim bosanskim krajevima, konjske
trke pravi narodni sport. K a d a se je otvarala eljeznica, priregjena
je velika narodna s v e a n o s t , koje u ae na vijek prijatno sjeati. N a
r a s k r u b r a n s k e i z v o r n i k e ceste, prilino daleko od grada, na go
lemoj livadi, uz koju su s jedne strane brda, bilo je o m e g j a e n o

Trka.

mjesto za s v e a n o s t . Z a goste je dignuta zasebna tribina, s l o a m a

za ministra K a l lava, zemaljskoga poglavicu baruna Appela, te za nji
hove gospogje. Svijet se je g u v a o po livadi, a na brdima se je v i
gjala glava do glave, skoro sve sami crveni fesovi i saruci, kao
ogromne rpe alpskih r u a . Jedino domai sport imao se je da pokazuje,
ponajprije prava bosanska trka.
Z a t r k a l i t e je uzeta cesta i za t r k u je odregjeno 6V2 k m . Z a
v e l i k u trku e j a h a i m a prijavljena su 22 konja, mahom od muhame-
dovaca zemljovlasnika iz T u z l e , Bjeline, G r a d n c a , G r a a n i e e , Kladnja.
Janje, Brezovapolja i iz nekojih sela. K a d a je opalio top. bio je to
znak, da su konji krenuli, te nije dugo potrajalo, a na zavoju S R ceste
opazi jedan kula*, gdje leti kao strijela; j a h a mu se je jedva i vidio.
Za njim evo brzo i drugoga i t r e e g a konja, onda i t a v e rpe, a svijet
ih ukraj ceste sve goni, da jure. No k u l a ostade prvim pobjednikom;
bio je to konj A l i bega Hadi-Alibegovia i z Modrica, a jahalo ga je
polugolo c i g a n e od kojih deset godina. J o c k e v " ti je tu mahom
deran, najstarijemu je 13 godina, najvie c i g a n a d . 0 sedlu ni spo
mena, a obino nema ni u z d a ; oko vrata su konjima a r e n e pantljike
i po tima ih svijet poznaje. K a o strijele p r e l e t j e e konji preko svenja
sijena na cesti, t o je o z n a a v a l o metu, a nekoji i med same gledaoce.
Sudije, na elu im naelnik tuzlanski Haim aga, odvedu etvo
ricu pobjednika u s v e a n o m zboru u ogragjen prostor pred tribinima
i tamo i m bude svakojaka a s t iskazana. Naprijed pogje ciganska
glazba i strahovito zagalami, a z a njom se povedu konji. Onda se
konjima nagrade 39, 9, 6 i 4 dukata svezu na elo, opet za
galami glazba i sada tuzlanski telal objavi svijetu, ko je pobijedio.
Taj je telal bio starac musloman, a ovdje se je dao i na lakrdijanje.
Skakao je i prenemagao Be, vikao kao manit i udarao u tulum, da
je bila strahota. Bilo je vrijedno vidjeti, kako su se mali j a h a i ,
onako izderani i prljavi, ponosili, to ih toliko sbive, a i vlasnik naj
boljega konji nije se odrao u svojem muslomanskom spokoju, nego
pogladi i konja i derana, te pokloni deranu 15 dukata. Za 1 2 j e a s a k a
deran prevalio onaj put.
T a k v e su trke s v e a n o s t i za cijele opine. V e unaprijed ne
spavaju ljudi od uzrujanosti; konje gone do umora, a Kada ih oznoje,
zamataju ih u e b e t a i vrsto ovezuju remenjem, da im miice ne
omeknu. T e k pred trkom i m skidaju e b e t a . T a k o se trenira u Bosni,
prilino drugaije, nego l i drugdje.
Za onom prvom trkom eto druge trke, j o i originalnije: trke
bez j a h a a . Mislio bi, da Bi na a m e r i k o m prerijama i da Indijanci gone
za rpom mustanga. No ovdje nije bilo nikoga, da g o n i ; male one bo
sanske m a k e * kao da su i same slavine, da prve stignu k meti.
U veranju uz stup u e s t v o v a l i su sami cigani, te su za nagradu
dobivali komade crvene o h e , po napoleon i po dva for. Originalno je
bilo opet skakanje na mijeh. Mijeh se naduva, uljem se natare i onda
Be pogdjekada prelijeva vodom, da bude valjano sklizav. Sada treba
na mijeh tako skoiti, da pukne, a to traje esto i po nekoliko sati,
j e r skoro svaki isklizne i padne, na veliki smijeh sviju gledalaca.
K o d toga Be je skakanja osobito istakao jedan eiganin, skoro Baavim
crn, oiti m j e a n a c s c r n a k o m krvlju, no pravilne stasite spodobe i
miica kao od elika. N a alost nije stekao nagradu.
K o d odskakivanja nije bilo n i t a osobita, no utrkivanje je bilo
zanimljivo, makar i slabije prijatno. Z a utrkivanje su se skidali sasvim
i ostavljali su na sebi samo kratke g a e . Daljina je bila 3*/a k m . i
to su veinom prevaljivali za 12 a s a k a !

U bosanskoj umi.

K a n i l i smo otii i u Posavinu, ali neprestana nas je kia sprijeila,

te odgodismo za drugi put. S T u z l o m se rastadosmo u spoznaji, da
smo ovdje mnogo vidjeli i nauili, nada sve to, kako moe svjesna
uprava z a p u t e n u zemlju sistematski da die i kako se s uBpjehom
kultivira.
 T a k o ae aada raatajem s krasnom zemljom, t o sam je uzljubio
za mladosti i u docnije je doba sve vie privijam k srcu. Nastojao
sam, da u svojim opisima p o k a e m , t a je nekada bilo i t a je danas.
A sveta je istina, da Bosna i Hercegovina nijesu samo po prirodnoj
ljepoti i po etnografiji, nego i po svojem brzom kulturnom i gospo
darstvenom razvitku najzanimljiviji krajevi evropskoga istoka, te da
ih je vrijedno pohoditi. I turiste i privrednici i uenjaci imaju t a da
razgledavaju u toj zemlji, to se svakomu tako umiljava, da e vazda
i vazda s enjom pomiljati na r o m a n t i n e brdine, na krajeve uz
Bosnu, Vrbas, Drinu i Neretvu, i onamo se opet v r a a t i . No i kolo
nijalnim politiarima, koji su danas po Evropi tako mnogobrojni, vrijedno
je preporuiti, da ovamo malo z a v i r e ; u Bosni se provodi p r a k t i n a
politika, a t a se je uinilo, na v e l i k u je a s t i ljudima na upravi i
Austro-Ugarskoj. Nekadanja z a p u t e n a bosanska sestra pridruuje Be
danas evropskim zemljama kao dostojna drugarica.

N a drvu ljudstva stoji cv'jet do cv'jeta,

Po vjeitom je zakonu im hod.
K a d jedan bl'jedo svene i ocvjeta,
Rascvate drugi i zablista rod.
Vjekovito se nastaje i gine,
Bez sustanka, dok traje svijet taj!
Uzapinju se, padaju s visine,
A svaki cv'jet je narod i l i kraj.

T a k o pjeva Freiligrath. A Bosna je zemlja na osvitu, prava

zemlja jutarnjega sunca!
 SADRAJ.

Strana

P r e d g o v o r III.

Herceg-Bosnom uzdu i poprijeko:

Struna Strana
N a bosanskoj eljeznici . . . 1 253
P o s t r a n c e od t r a n i c a . . . . 90 Iz S a r a j e v a u M o s t a r . . . . 273
U oljczarskom kraju . . . . 38 Hercegovaki glavni grad . . 296
Sarajevo 48 316
K a k o se ivi i posluje u bosan 324
skom g l a v n o m grau . . . 59 U bai Hercegovino . . . . 355
Iz bosanskoga i v o v a n j a i lju- Dalmacijom u dolinu Neretve . 371
84 Ramskom dolinom u Jajce . . 399
N o v o doba u Sarajovu . . . . 96 K r a l j e v s k i grad Jajce . . . . 419
105 Jajce i okoli u sadanje doba 442
121 Od L a v o na T r a v n i k u Jajce . 452
188 Vrhakoni dolinom u Banjuluku 465
N a megji n o v o p a z a r s k o g a paa- 4S0
155 495
U novopazarskom sandaku . . 164 Iz B a n j o l u k e u K o s t a j n i c u . . 508
N a splavi niz D r i n u 184 515
Stari bosanski rudniki grad 216 U Tuzlu 530
225 U solnom i ugljenovom kraju . 543
238
 Herc og'-Bosnom u/.uiiz i poprijeko:"

Politiko-topografska Karta
BOSNE r HERCEGOVINE Tuma
I MJESTA t w <*/ K U M ? j B u m i i h i
Mjerilo 1 : UOO.00O Miosta taooodo
mooo do 10.00010.000
mXffyst - IO.000
i a000 " X.000
W
30 30 p y ap
Manastii " mmjje od S.000
0il Jljesta ,
eljeznice
\1 Ruevini
liii Kuscruic rPlderi

^8
ft i . . i
Tuma T D ' * Tr, /I v Kupke i ljekovitu vrela .
sliniti ifiiui zemlje podvuen je tit putu; ffeilislo t}\ \ I /vrt /<
flM|Mil#HH Zemaljske med/,
s

okruiiuh vlasti jKuIruceiut su dva puta, a Jedim ' " ' * Okrutne
put ona koturjJtiJi ureda; mjesta t kotarskim,
hoiaiske
is/jostarama padnu>enasu krimdasfmt rrt<unad~~-) Dubroviii)
tavut$
3*
Risan*
Googr. z a v o d Krl. Ilolzcln 11 B o r
NARODNA IN UNIOERZITETNA
KNJINICA