Kriteriji pri odreivanju sustava metoda istraivanja

Jedan od osnovnih zahtjeva kojem treba udovoljavati svaki znanstveni sustav jest jedinstveni
kriterij na kojem se izgrauje.
S. Pataki razlikuje sljedee metode pedagogije:
- promatranje
- eksperiment
- razgovor
- prouavanje pedagoke i kolske dokumentacije
- prouavanje pedagokog iskustva nastavnika i
kole

Schmidt nudi koherentniji sustav pedagokih metoda u kojem razlikuje tri metode: historijsku,
deskriptivnu i eksperimentalnu. Na ovaj sustav se nadovezuje metodologija Gooda, Barra i
Scatesa koja se sastoji od metoda navedenih kod Schmidta i uz njih jo kauzalno-
komparativnu, korelacijsku, genetiku i metodu prouavanja sluaja.
Abelson sustav metoda dijeli na deskriptivnu, kauzalnu (eksperimentalnu i
neeksperimentalnu), evaluativnu i konstruktivnu metodu.

Spirin klasificira metode znanstvene spoznaje u tri grupe:

1. metode eksperimetalno-empirijskog nivoa
2. metode teorijskog nivoa
3. metode metateorijskog nivoa
Prve se metode koriste kod prikupljanja i provjere podataka a obuhvaaju promatranje,
anketu, intervju, prouavanje uenikih radova i eksperiment.

Nijedan navedeni sustav ne zadovoljava jedinstveni kriterij. U ovom radu kao osnovni kriterij
pri odreivanju metoda pedagokog istraivanja uzima se: da li se ispituju ili ne ispituju
kauzalne veze meu pojavama. Prema tome metode pedagokog istraivanja dijelimo na
deskriptivnu i kauzalnu.

Deskriptivna metoda

Njena bit je u opisivanju fenomena kojim upoznajemo njegove karakteristike i postajemo

sposobni razmatrati uzrono-posljedine veze i mogunosti usavravanja prakse.
Karakteristike znanstvene deskripcije su:
- usmjerena je prema formiranju generalizacija i pronalaenju bitnih
zajednikih
karakteristika
- ne zadovoljava se opisivanjem, prikupljanjem i sreivanjem podataka nego
obuhvaa i usporeivanje, suprotstavljanje, vrednovanje te interpretaciju
podataka

Projekt deskripcije pedagoke pojave mora sadravati odgovore na sljedea pitanja: to, kada
i kako e se opisivati? Vezano uz pitanje kada treba razlikovati dvije stvari: vrijeme kada se
vri deskripcija i vrijeme na koje se deskripcija odnosi. Kako se odnosi na postupke i
instrumente koji se namjeravaju primijeniti. Deskriptiva metoda predstavlja prvi korak svih
ostalih pedagokih metoda.
 Kauzalna metoda

J. S. Mill je ustanovio etiri kanona po kojima se uspostavlja uzrono-posljedina povezanost:

Kanon slaganja glasi: kada dva ili vie sluajeva iste pojave imaju jednu jedinu zajedniku
okolnost, onda je ta okolnost uzrok, odnosno posljedica te pojave.
Kanon diferencijacije glasi: ako su okolnosti u kojima se istraivana pojava pojavljuje kao i
okolnosti u kojima se ne pojavljuje, u svemu jednake osim u jednoj okolnosti, ta jedna
okolnost u kojoj se ta dva sluaja jedino razlikuju jest posljedica, ili uzrok, ili neophodni dio
uzroka te pojave.
Kanon ostatka glasi: ako se od jedne pojave oduzme onaj dio koji je utvren kao posljedica
odreenih uvjeta, onda je ostatak pojave posljedica ostalih uvjeta.
Kanon usporednih promjena glasi: svaka pojava koja se mijenja kadgod se neka druga
pojava mijenja, uzrok je odnosno posljedica te pojave, ili je s njome uzrono povezana.

Eksperiment u pedagokom istraivanju

Osnovna je karakteristika pedagokog eksperimenta plansko ispitivanje efikasnosti (koja

predstavlja glavno pitanje pedagoke prakse i teorije) odgojno-obrazovnog utjecaja.

Zavisna i nezavisna varijabla u eksperimentu; zakon jedne varijable

Varijablom u pedagokom eksperimentu se smatra svaka karakteristika bilo koje pedagoke
pojave kod koje razmatramo kvantitativne ili kvalitativne razlike koje se u njoj pojavljuju. U
eksperimentu razlikujemo nezavisne (uzroke) i zavisne (posljedice) varijable. Zakon jedne
varijable kae da se eksperimentalna i kontrolna situacija moraju razlikovati jedino po jednoj,
eksperimentalnoj varijabli. Potpuno ostvarenje ovog zakona nije mogue.

Eksperiment i namjerno izazivanje pojava

Glavne odlike eksperimenta u pedagogiji su: 1. namjerno izazivanje pojave u svrhu njena
prouavanja i 2. znanstveno ispitivanje efikasnosti odgojnog utjecaja. Ova dva stajalita se
razlikuju u shvaanju koji postupci pripadaju eksperimentima. Ex post-facto postupak
odreuje efikasnost nekog faktora nakon to se (tj. ex post) ostvarila injenica (fakt) njegova
djelovanja, a da ga nije trebalo namjerno unijeti u eksperiment.

Pitanje prirodnosti uvjeta eksperimenta

Razlikovanje pedagokih eksperimenata na prirodne i laboratorijske treba uzeti uvjetno jer se
oba pristupa u nejednakim omjerima pojavljuju u svakom eksperimentu. Prednost prirodnih
eksperimenata je vea vrijednost i mogunost primjene u praksi dok laboratorijski
eksperimenti omoguuju bolju kontrolu.

Vrste pogreaka koje nastaju zbog djelovanja ometajuih faktora

Ometajui faktori su one zavisne varijable koje djeluju na rezultat istraivanja bez nae elje
ili kontrole. Ako ne kontroliramo ometajue varijable eksperiment moe biti nevaljan i
bezvrijedan. Ove pogreke su sistematizirane prema svojim izvorima.

Izvori pogreaka u eksperimentu

S izvor pogreaka lei u subjektima s kojima se vri eksperiment. Npr. kada subjekte
grupiramo u grupe one se mogu razlikovati prema predznanju, opoj mentalnoj sposobnosti,
spolu, dobi i sl. subjekata.
G izvor pogreaka lei u razlikama do kojih dolazi izmeu grupa, a one se shvaaju kao
jedinstvene cjeline. Te razlike mogu biti u nastavnicima, prostorijama, vremenu unoenja
eksperimentalne varijable i sl.

R izvor pogreaka lei u razlikama do kojih dolazi prilikom ponavljanja (repliciranja)

eksperimenta.

Navedene pogreke se mogu izbjei tako da se aktivno zahvaa u eksperimentalnu situaciju

(da se uvjeti u svim grupama i uzorcima poistovjete) i da koriteni uzorak bude to vei.

Specifinosti projekta pedagokog eksperimenta

Treba provesti probnu primjenu eksperimentalnih faktora koja e nam pomoi odrediti
okolnosti i broj ispitanika za konani eksperiment. Osnovna specifinost eksperimentalnog
projekta jest precizni opis organizacije samog eksperimenta koji ukljuuje raspored unoenja
varijabli, njihov slijed i grupe na kojima e se koristiti.

Osnovni eksperimentalni modeli

Oni prikazuju osnovne mogunosti eksperimentiranja u pedagogiji s obzirom na broj i
raspored grupa u eksperimentu. Kriterij njihove podjele jest broj i raspored grupa u kojima
ne/djeluju pojedini eksperimentalni faktori. Razlikujemo:

I. Eksperiment s jednom grupom II. Eksperiment s dvije grupe III. Eksperiment s

rotacijom faktora ista grupa rotacijskim redom postaje nosilac razliitih faktora.

Eksperimenti s jednom grupom inicijalno stanje, Si-----djelovanje eksperimentalne varijable

F------ finalno stanje, Sf. Primjenjuje se samo na vrijeme do mjesec dana kako razvoj
ispitanika ne bi utjecao na rezultate, a vaan je zbog povezanosti s praksom.

Eksperiment s paralelnim grupama Grupa A inicijalno stanje, Si-----djelovanje

eksperimentalne varijable F------finalno stanje, Sf. te istovremeno Grupa B inicijalno stanje,
Si-----djelovanje eksperimentalne varijable F------finalno stanje, Sf.
Ovaj eksperiment nam omoguuje istovremeno djelovanje vie eksperimentalnih
faktora u vie grupa. Prednosti ovog modela su: nema opasnosti da raniji faktor djeluje na
kasniji jer se uvode istovremeno, nema opasanosti djelovanja razlika u grai jer je ista, a to
vrijedi i za mjerne instrumente. Potekoe su: velik broj varijabli ije inicijalno stanje treba
kontrolirati, problem ostvarenja ekvivalentnosti, postoji opasnost promjene vrijednosti
varijabli koje djeluju u toku eksperimenta.

Eksperiment s rotacijom faktora predstavlja kombinaciju eksperimenta s jednom grupom i

paralelnim grupama. Kod ovog eksperimenta imamo dvije ili vie paralelnih grupa u kojima
se faktori, rotacijom, jo i cikliki izmjenjuju.

Sloeniji modeli

Ponovljeni sluajni izbor grupa, u svaku se organizacijsku jedinicu uvodi samo jedan
organizacijski faktor, istovremeno praenje vie varijabli u istom eksperimentu.