Professional Documents
Culture Documents
Ljudi Govore... Psihijatrija I Psihoter PDF
Ljudi Govore... Psihijatrija I Psihoter PDF
Beograd, 2012.
PSIHIJATRIJA I PSIHOTERAPIJA IZMEU HUMANOSTI,
NEUTRALNOSTI I PROFESIONALNOSTI
Priredio Branko ori
ISBN 978-86-6203-038-2
CIP -
,
616.89:1(082)
615.851.1(082)
--- (2011 ; )
Psihijatrija i psihoterapija izmeu
humanosti, neutralnosti i profesionalnosti /
[Seminar Ljudi govore ---, 12. i 13.
decembar 2011. godine ; organizator
Univerzitet u Beogradu, Fakultet za
specijalnu edukaciju i rehabilitaciju] ;
priredio Branko ori. - Beograd : Fakultet
za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju,
2012 (AQUA CLUB d.o.o.). - 223 str. ; 24 cm
Tira 300. - Napomene i bibliografske
reference uz tekst. - Bibliografija uz
pojedine radove.
ISBN 978-86-6203-038-2
1. , []
a) - b)
-
COBISS.SR-ID 195100684
UNIVERZITET U BEOGRADU
FAKULTET ZA SPECIJALNU EDUKACIJU I
REHABILITACIJU
TEMA
PSIHIJATRIJA I PSIHOTERAPIJA IZMEU
HUMANOSTI, NEUTRALNOSTI I
PROFESIONALNOSTI
12. i 13. decembar 2011. godine
AUTORI - SARADNICI
5
SADRAJ
7
Kritika tenje ka anonimnosti u psihoanalizi
Aleksandar Dimitrijevi 123
Dua i dehumanizacija
Velimir B. Popovi 133
FormulaciJa i plan psihoterapije: ta se dobija
integracijom modaliteta
Nada Dimovi 143
TA JE NOVO U NARATIVNOJ TERAPIJI?
Sneana Svetozarevi 157
SMANJENJE PATNJE BOLJE NEGO DOBRO
Gordana Bokalovi 169
Osobenosti rada sa osobama sa ometenou i
njihovim porodicama
Sanja Dimoski 179
INDIVIDUALNOST AUTENTINOST U PSIHIJATRIJI I
PSIHOTERAPIJI
Tomislav Sedmak 187
8
PSIHIJATRIJA KROZ TERAPIJSKI ODNOS
(umesto predgovora)
Branko ori
11
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
toga, kada je u pitanju terapeut treba se prisetiti Zilburgove opaske o tome kako
psihijatar koji primarno u terapiji ne dotie problem morala, u odbrani subjektiv-
nog stava, ne odbacuje ga. Tome dodajmo i spoznaju iz prakse da se terapeutove
line vrednosti ne mogu drati izvan terapijskog odnosa, ili se bar moraju kon-
trolisano primenjivati.
Dakle, humani nivo komunikacije, naroito u psihoterapijskom odnosu, ima
obeleja filozofije kao celovitosti, ili sistema vrednosti, obino nastalih kroz sa-
optavanje stavova, postavki i pretpostavki, odnosno principa obeju strana. U
psihoterapiji, samo na klijenta usmerenoj (slino kao u medicinskom modelu ko-
munikacije), nije bilo tako. esto se preterivalo, na primer, isticanjem da sreu i
blagostanje treba vrednovati iznad svega. Ili, ponavljanje da je ovek gospodar
sopstvene sudbine to mu daje za pravo da sve kontrolie iz interesa, na svoj lini
nain. Posebno se naglaavala odrednica da dostojanstvo i vrednost svake lino-
sti moraju biti potovani uvek, u svim okolnostima. Konano, u praksi, pretpo-
stavke o pravu na individualnu slobodu i prepoznavanje obaveze svake osobe da
misli svojom glavom i izgovara svoju pamet, uz prethodne principe, nisu olaka-
vale primenu moralnog ponaanja. Otuda, treba rei da su precenjena moralna
pravila skoro besmislena sve dok nisu u kompromisu, s jedne strane, sa skupom
socijalnih stavova, koji su osobina profesije i, s druge strane, sa stavovima dru-
tva, koje veruje i potuje profesiju. Kompromisno i terapijski, delovali bi stavovi
u kojima svaka linost ima vrednost sama po sebi, pa se zbog toga kao takva i
potuje, tj. da svaki pojedinac ima pravo na lino usmerenje da bi mogao prema
svojoj elji, ili ako treba uz pomo drugih, izabrati line vrednosti i ciljeve na
osnovu kojih e preuzimati odgovornost i donositi odluke.
Ciljevi odraavaju vrednosti, a terapijski ciljevi nisu u tome izuzetak. Terape-
ut ima ciljeve, bilo posebne ili opte, koji su pod uticajem njegovog sistema vred-
nosti. Vrednosti mu odreuju koncepte o mentalnom zdravlju i svrhu aktivnosti.
Poto nema izleenja u smislu isceljenja, po miljenju veine terapeuta, ono to
u procesu leenja ini ,,podnoljiv konflikt, iz kojeg se raa reenje, jeste prven-
stveno stvar terapeutovih vrednosti.
S druge strane, pristup mentalnom zdravlju, uostalom kao i poremeajima,
promenljiv je. Prilagoavanje, u smislu prihvatanja i navikavanja na promene,
esto se smatralo ciljem psihoterapije. Jasno je, meutim, da je prilagoavanje na
odreene situacije nepoeljno. Tako, na primer, male grupe devijantnih, zavisni-
ka i kriminalaca, nisu sredine u kojima se potvruje mentalno zdravlje. I vie od
toga, ako bi se svi prilagodili, promene i napredovanje bi stali. Sve to vodi nas ka
subjektivnim objanjenjima zasnovanim na definiciji prilagoenosti kao neome-
tajuem ponaanju. Vremenom, ovome je dodat koncept integracije (uklapanja)
kao jedan od psihoterapijskih ciljeva, koji pre afirmie unutranje stanje, nego
prilagoenost klijenta na posebne uslove iz okruenja.
12
Psihijatrija kroz terapijski odnos (Umesto predgovora)
Branko ori
14
Psihijatrija kroz terapijski odnos (Umesto predgovora)
Branko ori
5 Sedmak, T. (2007). Psihoterapeut - samospoznaja i voljenje sebe, u knjizi: ori, B. ur. Ljubav
i psihijatrija, FASPER, Institut za neuropsihijatrijske bolesti ,,Dr Laza Lazarevi, Beograd, 154.
6 Nacht, S. (1969). prema: Chessick, R.D. (1971). Education of the Psychotherapist, in: Chessick, R.D.
Why Psychotherapists Fail, Science House, Inc. New York, 35.
15
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
17
KAKO JE MOGU SAVREMENI HUMANIZAM
Bogdan Drakuli
FILOZOFSKA ANTROPOLOGIJA
lje, mladost i lepotu. Koje vrednosti se od strane drutva uopte danas mogu
propagirati u vaspitanju i psihoterapiji? Naalost, odgovor je da su to one koje
slue boljoj pripremi za sticanje novca. Jedan od rezultata je pitanje: ta treba da
otklanja farmakoterapija, i ta treba da dodaje psihoterapija, koje vrednosti? Da
li e, u skladu sa postmodernistikim projekcijama, preostati samo jedna unifi-
cirana nauka, medicina, koja e ostvarivati, u virtuelnom vremenu i prostoru,
venu tenju za besmrtnou, kao neku euforiju pod dejstvom heroina, i koja e
minimizirati sve podsticaje nieg ranga da se izae iz tog stanja?
Pitanjem humanizma bavi se pre svega filozofska antropologija, koja se kao takva,
posebna disciplina definie u prvoj polovini dvadesetog veka, oigledno pod nara-
stajuim pritiskom preienog globalnog i istorijskog pitanja: ta je ovek. Svakako
da je shvatanje oveka, njegovog mesta i uloge u svetu, pa time i onoga to je humano,
bilo trajni motiv u svim duhovnim, pre svega filozofskim tradicijama evropske civi-
lizacije, koja se temelji na starogrko-judeo-hrianskim osnovama. Ali, eksplicitno
tematizovanje problema oveka, kao osnova za razumevanje mogueg humanizma,
pojavljuje se tek u moderno vreme u disciplini koja se zove filozofska antropologija,
i iji su zaetnici Maks eler i Helmut Plesner. Ova disciplina se osveeno tematski
bavi navedenim pitanjima i nastaje kao izraz krize graanskog sveta.
Po eleru, filozofska antropologija treba da se bavi istorijom samosvesti ove-
ka o sebi samom, i ona bi morala da prethodi istoriji mitskih, verskih, teolokih,
filozofskih teorija o oveku [4]. On hoe da u pet osnovnih tipova samoshvatanja
oveka zacrta idejne smerove koji i dalje vladaju u zapadnom kulturnom krugu.
Prva je ideja jevrejsko hrianska, ideja religioznog verovanja. ovek bi se ovde
mogao oznaiti (kod elera to ostaje neizriito) kao homo religiosus. eler kae
da se jo nije pojavio psihoanalitiar istorije koji bi istorijskog oveka izleio
od straha, koji je emocionalno nagonski koren ovog judeo-hrianskog idejnog
sveta. Druga ideja je izum Grka, ideja homo sapiensa, potekla od Anaksagore,
Platona i Aristotela, koji uvode ljudski um, nus, logos kao ono to razdvaja oveka
od ivotinje, ali i poezis i praksis, koji omoguuju da u skladu sa umom prirodu,
sebe i druge najsavrenije izgradi. Trea ideologija o oveku je naturalistika, po-
zitivistika, kasnije i pragmatika nauka, zajedno oznaen kratkom formulom
homo faber. U ovu paradigmu eler svrstava ak delom i Frojda, zbog ideje o
sublimaciji nagona u ljudskoj kulturi i proizvodnji, kao i, sa mnogo vie zasluge,
Adlera. etvrta teorija, savremena eleru, jeste promovisanje dionizijskog oveka
nagona, protivideal u gruboj suprotnosti prema grkom pronalasku homo sapi-
ensa, odnosno prema apolonskom oveku razuma. Bahofen, openhauer, Nie, i
u pojedinim elementima psihoanaliza, nosioci su ove ideje. Kao to je u istorijski
prvom obliku ovih ideja o religioznom oveku eler pronaao temelj vaenja i
snage irenja ovog uenja u psihologiji, i to u emociji straha kao osnovnom
pokretau, tako se peta zastupana ideja o oveku opet psiholoki bazira na ga-
enju i bolnom stidu kao emocionalnoj polaznoj taki ove nauke, kako Nie u
Zaratustri oznaava stanje oveka kada se meri prema blistavom liku natove-
21
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
ka, koga ovde moemo nazvati u prevodu i homo superhumanus. U celini, eler
opisuje istorijski krug: psiholoko emocionalni izvori nastanka humaniteta za-
padne civilizacije ne kraju postaju uslovi neophodnosti njegovog prevazilaenja,
sa intermecom od dva milenijuma vladavine homo sapiensa i homo fabera.
Plesner je [2], nasuprot radikalnom istorizmu i relativizmu penglera, koji u
knjizi Propast Zapada istoriju rastura u istorijske jednokratne sisteme, potraio
u svom tom diskontinuitetu obuhvatna univerzalno-humana merila. Ali, on se
suprotstavlja zatvorenosti perspektive u Hegelovoj filozofiji istorije [5], i u Hajde-
gerovoj [6] apriornoj antropologiji, koja apsolutizuje ljudske mogunosti Za-
padnog sveta, zapostavljajui i druge forme i izlaganja egzistencije, npr. u Indiji,
Kini, nego to je zapadno-evropski nauno tehnoloki svet, odnosno drugaije
kulturoloke forme iskustva nego to je tu-bivstvovanje i pitanje o istini bivstvu-
jueg. On se suprotstavlja i nadi, eshatolokom principu antropologije, koji bi
doveo do ostvarenja unapred zacrtanog utopijskog cilja humanuma, to pripisuje
i marksistikom shvatanju istorije [7]. Za Plesnera [2], ovek je bie otvorenih
mogunosti, homo absconditus, skriven za sebe i za druge ljude. Utemeljen u ste-
penima organskog, kao svog prirodnog bia, ovek zadrava poziciju ekscen-
trinosti, kao beskonane otvorenosti prema svetu.
Huserl [8] je osnove krize svih novovekovnih evropskih nauka, u prvoj po-
lovini XX veka, naao u pozitivistikoj redukciji ideje nauke na puku injeniku
nauku, koja stvara puke injenike ljude. Ovakva nauka zahteva da istraiva
briljivo iskljui sva vrednosna stanovita, sva pitanja o umnosti i neumnosti
humaniteta, ona principijelno iskljuuje upravo ona pitanja koja su od gorueg
znaaja za oveka. U okviru toga, zaetnik fenomenologije smatra da je naroito
jasno zakazivanje novovekovne psihologije koja, umesto da bude osnovna filo-
zofska nauka, pada na konsekvence psihologizma. Huserl uvia, jo 1935. godine,
da je najvea opasnost za Evropu umor, koji bi mogao da ugrozi ostvarenje ideje
univerzalnog racionalnog evropskog humaniteta u zajednici naroda. Vremenski
prethodni, ali izrazitiji stepen ove opasnosti Huserl je predvideo mnogo direk-
tnije, kada je upozorio da, inae, preti raspad Evrope i pad u varvarstvo, to se
ubrzo Evropi i desilo u najveem antihumanistikom projektu u istoriji, u formi
ije pojedinosti ni Huserl nije mogao da predoseti, u faizmu.
Dakle, pogrean je scijentistiki zakljuak, da drutvo treba nainiti objektom
scijentistiko-tehnoloke racionalnosti, da bi se prevladao bledi retoriki huma-
nizam [9]. Ovakav scijentizam, koji kritikuje Apel, svakako bi se mogao pripisati
Poperu sa njegovim zastupanjem socijalnog inenjerstva [10]. Uostalom, zar
nije Lenjin slino rekao da su komunisti, koje je inae Poper toliko mrzeo, in-
enjeri ljudskih dua? Lepo se vidi kako se totalitarizmi raznih provenijencija
22
Kako je mogu savremeni humanizam
Bogdan Drakuli
HUMANIZAM INKUBATORA
23
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
24
Kako je mogu savremeni humanizam
Bogdan Drakuli
1) OVEK JE TOTALITET
ovek je shvaen kao celina svih aspekata, totalitet, jedinstvo due i tela.
25
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
Jedinstvo due
Psiha je celina. Klasina filozofska analiza psihe pledira za to, od Aristotelove
[19] simetrine podele due na vegetativnu i poudnu, saznajnu i etiku. Dekart
pokuava sistematizaciju Strasti due [20], na koju se nadovezuje Spinoza [21],
primenjujui svoj aksiomatski geometrijski metod, a veliki sistematiar Hegel
[22] kae da dua nije vrea u koju se moe po volji dodavati ili iz nje oduzi-
mati, nego u duhu svog uenja izlae aspekte duevnog ivota u njihovoj nunoj
odreenosti i meusobnoj povezanosti. Svi oni naglaavaju sistematinost de-
lova, moi, funkcija due, kao to se to poslednji put u psihologiji, na znaajan i
temeljan nain, deavalo u psihoanalizi.
26
Kako je mogu savremeni humanizam
Bogdan Drakuli
i postupke pojedinaca u svrhu ostvarenja opteg istorijskog cilja, koji moe biti
skriven ak i predvodnicima naroda i pokreta, kada im se ini da deluju samo u
skladu sa svojim linim motivima [25].
Ako je ideal oveka celina, mera i zlatna sredina, onda je prevaga posebnosti
koja tri samim tim bolest. U psihijatrijskom slengu to se naziva upadljivost.
Cilj leenja je ponovno uspostavljanje celine. Lei se ovek, a ne bolest, to je po-
stulirano jo od Hipokrata. Nadalje, ve je jasno zapaena [26] linija u novove-
kovnom miljenju, koja pojmove bolesti i zdravlja stavlja u kontekst celine. Po
Hegelu, ono to odreuje savrenstvo svake stvari, pa tako i zdravlja, jeste u tome
da delovi koji ga ine bivaju uklopljeni u totalitet i slue svrsi celine. Bolest je,
nasuprot tome, kako kae Hegel, stanje u kojem jedan od sistema ili organa ...
ustraje u svojoj posebnoj djelatnosti protiv djelatnosti cjeline...[27]. Oigledno
je da je Hegel uglavnom imao u vidu telesno zdravlje, ali se gotovo istim reima
izraava Jung o duevnoj bolesti [28], kada kae da je ona zapravo posebnost,
prevelika izraenost jedne osobine. U tom smislu na isti nain izriit je i Marks
koji odreuje mentalnu bolest kao dominaciju i otuenost jedne strasti od celine
linosti [18]. Nadalje, kada Erih From definie mentalnu bolest, pozivajui se ak
na Spinozu, kao gonjenost iracionalnim strastima [29], i njegovo odreenje men-
talne bolesti slae se sa na prethodno navedenim shvatanjima, jer on odreuje
iracionalno upravo kao ono to slabi i destruie celinu [30]. Ne samo na taj nain,
nego From i direktno kae da se svaka neuroza moe smatrati posledicom otue-
nja, jer se u njoj linost otuuje od celine i postaje rob jednog dela sebe same [31].
Na specifian nain se ovakvom shvatanju zdravlja i bolesti pridruuje i Liotar,
kada kae da je ovek zaista zdrav kada je sposoban za vie normi (kada ne pod-
lee samo jednoj posebnoj normi), kada je vie nego normalan [12].
27
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
29
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
Na planu spoljanje prirode javlja se, kao rezultat besomune aktivnosti homo
oeconomicusa, zagaenje, globalno otopljavanje, efekat staklene bate, arenje
prirodnih resursa u cilju ekonomske hiperprodukcije, ozonska rupa. Ekologija i
pokret zelenih, nakon prvog, zanesenjakog perioda, vraaju se ipak pomirljivo i
potkupljeno nazad pod okrilje onoga to je neprikosnoveno, kapitala, sada samo
kao korektivni faktor nedodirljive proizvodnje, koji omoguava dalje silovanje
prirode bez neugodnih posledica po kapital. Drugo, ono to je proglaeno za ne-
humano u svojoj, civilizovanoj, zemlji (skladita nuklearnog, medicinskog i dru-
gog otpada, prljave tehnologije), izvozi se u druge zemlje, koje ne mogu da biraju,
i gde je katastrofa tipa Bopala moralno prihvatljivija.
Idealne mere tela moderne su 90-60-90, bez individualnih odstupanja. U
unutranjem prirodnom domenu, na planu sopstvenog tela, korektivna i (doslov-
ce) plastina hirurgija postmoderne gubi znaaj plastike kao oblikovne delatno-
sti i koristi plastine materijale da od prirodnih pravi nekritine vetake ljude
(uglavnom ene) sa groteskno hipertrofisanim kloniranim merama.
30
Kako je mogu savremeni humanizam
Bogdan Drakuli
4) ATEORIZAM I OPERACIONALIZAM
31
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
Quod licet Iovi non licet bovi. Tako neki nemaju pravo da istiu svoju istoriju, kao
drugi koji sebe vide civilizacijiski, religijski, pa i u pogledu humaniteta, a naroito
po snazi, iznad.) Tako je na mesto budunosnih sadraja kao to je religijsko raj-
sko spasenje, ili psiholoka utopijska nada, ili socijalno-ekonomsko komunistiko
ureenje, u postmoderni stupilo nauno tehnoloko obeanje venog blaenstva
u besmrtnom svetu kiborga i robota. Ovo je proces ekvivalentan onome koji se
odigravao u prolosti, izraen kao srednjevekovno religijsko stanovite po kojem
su filozofi pre Isusa bili vredni opravdanja samo utoliko, ukoliko su iveli ranije,
pre objave uenja, pa objektivno nisu mogli da budu pravi vernici (oprosti im Boe,
nisu vremenski mogli znati ta rade), a zatim su, kao Aristotel i Platon, ukljueni u
sholastiku i postigli su na taj nain oprost greha, koji e se ostvariti u buduem raju.
Zbog svoje objektivne vremensko sukcesivne spreenosti da budu vernici, njima
je ipak pripadala tranzicija ka moguem raju, koja se nazivala istilite. To je bio
odgovor na pitanje, da li pagani mogu da uu u raj. Ili, kao to je Marks za prethod-
nike svog aktuelnog uenja o kapitalu tolerantno proglasio prethodne nedovoljno
osveene socijaliste utopiste i klasinu englesku politiku ekonomiju, ije je po-
stojanje opravdano jedino time to su predstavljali predradnju u pravcu ostvarenja
njegove, jedino naune vizije budueg komunizma. Ovo idealno drutveno uree-
nje je trebalo da nastane iz kapitalizma prolazei prethodno kroz fazu istilita koje
se u XX veku zvalo socijalizam. Meutim, ovaj poslednji je i sam izloen dodatnom
ienju u procesu tranzicije postkomunistikih zemalja ka liberalno demokrat-
skom kapitalizmu kao novoproglaenom raju. Opravdana je pretpostavka da e,
slino kao u sluaju komunizma, od koga se u realnosti pojavio samo socijalizam,
kao tranzicija, i ovde sve ostati samo na tranziciji, kako je to uostalom uvek i bilo
tokom istorije jer se ona uvek ostvarivala kao prelaz, a ne konano stanje, i da rajski
kapitalizam ne postoji.
Uzevi u obzir opisanu vremensku strukturu, koja ne podlee prostoj sukce-
siji, mogue je na promiljeniji nain ispratiti istoriju pojmova o oveku, koji ne
bi bili fiksirani za pojedine istorijske epohe nego u raznim vremenima dobijaju
drugaije sadraje i znaenja, izraene u popularnim kovanicama: Homo sapi-
ens, Homo erectus, religiosus, universalis, faber..., ak Homo posthumanus, gde
sve poinje da lii na neobavezujuu igru, koju igra Homo ludens. Potrebno je da
igra rei koja se odvija u nedogled pree u igru pojmova, jer, zato zastati posle
ovih nekoliko nabrajanja? Igra rei moe da se nastavi, broj moguih atributa je
nuno beskonaan, jer je ovek prema klasinom shvatanju svet u malom, Homo
mikrokosmos, subjekt svih moguih predikata, pa je tako moda mogu i Homo
humanus kakav se pojavio kao ideal u renesansi.
ANIMAL SYMBOLICUM Vrlo dobrom intuicijom u ovoj kovanici se ko-
risti re animal, a ne homo, jer je simbolizacija bazini, prvi, razdvajajui atribut
koji specifikuje oveka u odnosu na ivotinje. Na filogenetskom planu ovo se izra-
ava ve navedenim opisom iz Starog zaveta po kome je zajedniki predak Adam
u poetku dao imena, dakle simbole, ivotinjama. Ili, kao to kae Vilhelm fon
32
Kako je mogu savremeni humanizam
Bogdan Drakuli
Humbolt: ne moe se pitati kada je ovek izmislio jezik, jer je on nastao zajedno
sa jezikom. Na ontogenetskom planu individualnog razvoja omski slino odre-
uje proces formiranja jezika: ovek ne ui jezik u detinjstvu, nego ga usvaja, to je
proces dublji od racionalnog svesnog pristupa [4]. Ishod ove tradicije je u sada-
njoj prevlasti filozofije jezika i simbolizacije u kompjutersko informatikoj eri.
ANIMAL RATIONALE Ovo odreenje oveka naspram ivotinji traje u
neprekinutoj tradiciji od starih Grka, Anaksagorinog nusa, Dekartovog cogito,
Spinozine geometrijske etike, do savremenog logikog pozitivizma, pragmatizma
i svih savremenih matematiko tehnikih shvatanja oveka.
ZOON POLITIKON Aristotel uvoenjem ovog izraza takoe izraava traj-
nu sutinsku suprotnost oveka prema ivotinji, ali i prema privatnom i indivi-
dualnom ivotu. Politika, koja izvire iz bazinih struktura, gregarnog nagona sa
jedne, i tenje ka moi, sa druge strane, bavi se ljudima i kada oni ne ele da se
bave politikom. Ova tradicija se odrava do savremenog globalizma, nosei u sebi
napetost do suprotnosti, uoenu pre vie vekova u teoriji prirodnog prava, prema
drugom, srodnom odreenju animal sociale.
HOMO UNIVERSALIS Ideal nastao u staroj Grkoj kao ideja o oveku
mikrokosmosu, oivljen u renesansi kao il uomo universale, saet u Hegelovom
savetu, razumljivom tek iz celine njegovog uenja, da se ivi punim ivotom, do
zalaganja ranog Marksa protiv dehumanizacije i otuenja.
HOMO RELIGIOSUS ta je humano? Postoji sentenca koja odgovara: erare
humanum est, i ovo je osnova psiholokog oseanja krivice, koja, uz nadu, uprav-
lja Homo religiosusom. Razni pojavni oblici religijskog oveka su Homo mytholo-
gicus u starogrkim mitovima, Homo mysticus u dionizijskim obredima i sred-
njevekovnom misticizmu, kao i u Jungovim arhetipovima. Retko se u stvarnosti
pojavljuje Homo sacer, koji dosledno ivi ili strada u skladu sa religijskim ali i
drugim etikim uverenjima. Homo sperans ima svoju trajnu istorijsku liniju, od
uenja o spasenju due i nadi u zagrobni ivot, preko utopija (u-topos znai negi-
ranje prostora, dakle, nada se ne realizuje nigde u prostoru, i preostaje joj samo
dimenzija vremena kao to se to pojavljuje eksplicite u postmoderni) do Bloho-
vog glavnog dela Princip nada [7]. Reeno je da je u Pandorinoj kutiji na kraju
ostala samo nada. Nada umire poslednja, to znai da je ona poslednje uporite
protiv smrtnosti, ona je osnova tenje za venim ivotom, na emu se individual-
no psiholoki baziraju sve religije.
HOMO (HOMINI) LUPUS Tradicija koja vodi od Hobsa [39], preko raznih
formi makijavelizma, do savremenog pragmatizma i nemilosrdnog liberalno-
-kapitalistikog poretka. Odatle verovatno inspiracija za filmove o oveku-vuku
i njihova neoekivana privlanost za savremenog oveka. Onaj ko nema boljeg
prijatelja meu ljudima, moe da se dri uverenja da je pas ovekov najbolji prija-
telj, Homo canis, i da je mera humanosti humani odnos prema ivotinjama. Jedan
ljubitelj pasa iskreno kae: Dolo mi je da ubijem oveka koji je udario mog psa.
33
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
REFERENCE:
1. Kant, I. (1976). Kritika istoga uma. Beograd: Beogradski izdavako-
grafiki zavod.
2. Plesner, H. (1981). Stupnjevi organskog i ovjek. Sarajevo: Veselin Maslea.
3. Marx, K. (1977). Temelji slobode. Osnovi kritike politike ekonomije. Za-
greb: Naprijed.
4. Scheller, M. (1987). Poloaj ovjeka u kozmosu. ovjek i povijest. Saraje-
vo: Veselin Maslea Svjetlost.
5. Hegel, G.W.F. (1989). Osnovne crte filozofije prava. Sarajevo: Veselin Ma-
slea Svjetlost.
6. Heidegger, M. (1985). Bitak i vrijeme. Zagreb: Naprijed.
7. Bloch, E. (1981). Princip nada. Zagreb: Naprijed.
8. Huserl, E. (1991). Kriza evropskih nauka. Gornji Milanovac: Deje novine.
9. Apel, K-O. (1980). Transformacija filozofije. Sarajevo: Veselin Maslea.
10. Poper, K. (2002). Lekcija ovog veka. Beograd: Nova srpska politika misao.
11. Habermas, J. (1980). Teorija i praksa. Beograd: Beogradski izdavako-
grafiki zavod.
12. Liotar, -F. (1988). Postmoderno stanje. Novi Sad: Bratstvo-jedinstvo.
13. Stari zavet. 2, 20.
14. Platon. (1976). Odbrana Sokratova. Kriton. Fedon. Beograd: Beogradski
izdavako-grafiki zavod.
15. Diels, H. (1983). Predsokratovci. Fragmenti. Zagreb: Naprijed.
16. Platon. (1976). Drava. Beograd: Beogradski izdavako-grafiki zavod.
17. Kant, I. (1981). Zasnivanje metafizike morala. Beograd: Beogradski izda-
vako-grafiki zavod.
18. Marx, K. (1985). Rani radovi. Zagreb: Naprijed.
19. Aristotel. (1987). O dui. Nagovor na filozofiju. Zagreb: Naprijed.
20. Dekart, R. (1989). Strasti due. Beograd: Moderna.
21. Spinoza, B. (1983). Etika. Beograd: Beogradski izdavako-grafiki zavod.
22. Hegel, G.V.F. (1974). Fenomenologija duha. Beograd: Beogradski izdava-
ko grafiki zavod.
23. Bloch, E. (1977). Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo. Beograd: Izdava-
ki centar komunist.
24. Aristotel. (1984). Politika. Beograd: Beogradski izdavako-grafiki zavod.
35
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
25. Drakuli, B. (1984). Lukavstvo uma kod Kanta, Hegela i Marksa. Mar-
ksistika misao, 3-4, 294-316.
26. Drakuli, B. (2010). Filozofski koreni psihoanalitike etike. Psihijatrija
danas, 42(1), 37-49.
27. Hegel, G.V.F. (1987). Enciklopedija filozofijskih znanosti. Sarajevo: Vese-
lin Maslea Svjetlost.
28. Jung, K.G. (1984). O psihologiji nesvesnog. Odabrana dela. Novi Sad: Ma-
tica srpska.
29. Fromm, E. (1986). Kriza psihoanalize. Dela, knj. 8. Zagreb Beograd:
Naprijed Nolit.
30. Fromm, E. (1986). Imati ili biti. Dela, knj. 11. Zagreb Beograd: Naprijed
Nolit.
31. Fromm, E. (1986). Anatomija ljudske destruktivnosti II. Dela, knj. 10. Za-
greb Beograd: Naprijed Nolit.
32. Sedmak, T. ori, B. (2000). Postmoderna i psihijatrija. U: Zablude u
psihijatriji. Beograd: Institut za mentalno zdravlje.
33. Hol, K.S. Lindzi, G. (1983). Teorije linosti. Beograd: Nolit.
34. Brendel, D.H. (2006). Healing psychiatry. Bridging the science/humanism
divide. Cambridge, MA: MIT Press.
35. Nie, F. (1984). Vesela nauka. Beograd: Grafos.
36. openhauer, A. (1986). Svet kao volja i predstava II. Novi Sad: Matica srpska.
37. Marks, K. (1973). Kapital. Beograd: Beogradski izdavako-grafiki zavod
Prosveta.
38. Bridgman, P.W. (1959). The Way Things Are. Cambridge, Mass.: Harvard
University Press.
39. Hobs, T. (1961). Levijatan. Beograd: Kultura.
40. Weber, M. (1989). Protestantska etika i duh kapitalizma. Sarajevo: Veselin
Maslea Svjetlost.
41. Hajdeger, M. (2003). Pismo o humanizmu. U: Putni znakovi. Beograd:
Plato.
42. Marcuse, H. (1989). ovjek jedne dimenzije. Sarajevo: Veselin Maslea
Svjetlost.
43. Fromm, E. (1986). ovjek za sebe. Dela, knj. 3. Zagreb Beograd: Napri-
jed Nolit.
44. Marcuse, H. (1985). Eros i civilizacija. Zagreb: Naprijed.
45. Vitgentajn, L. (1980). Filosofska istraivanja. Beograd: Nolit.
46. Bern, E. (1987). Koju igru igra? Beograd: Nolit.
47. de arden, P.T. (1979). Fenomen oveka. Beograd: Beogradski izdavako
grafiki zavod.
48. Nikodem, K. (2008). Ljudsko konana granica. Filozofska istraivanja,
109(1), 209-221.
49. Rasel, B. (1962). Istorija zapadne filozofije. Beograd: Kosmos.
36
SOCIJALNI DARVINIZAM1
Aleksandar Jugovi
Uvod
Kolektivizam
Gumplovi je negirao bilo kakav znaaj pojedinca za drutvena zbivanja. o-
vek (pa bio to monarh ili ministar) samo je beznaajna brojka i slepo orue u
nevidljivoj i svemoguoj ruci drutvene grupe koja i sama podlee gvozdenim
zakonima prirode.
38
Socijalni darvinizam
Aleksandar Jugovi
Fatalizam
Gumplovi je odbacivao svaku ideju o drutvenom napretku. Iako je priznavao
drutveni i kulturni napredak u pojedinanim razdobljima i odreenim drutvi-
ma, ipak je bio uveren da se oveanstvo ne moe kao celina progresivno razvijati.
Po Gumploviu, istorija pokazuje samo dva procesa: razvijanje i propadanje bez-
brojnih civilizacija u ciklinom i prirodnom ritmu rasta i umiranja.
Vulgarni pesimizam
Istorija oveanstva za Gumplovia je niz stalnih ratnih sukoba i zato su
ratovi i konflikti centralna, nuna i neizbena drutvena pojava. Rat meu
narodima je neminovan, kao i borba za opstanak meu ivim biima. Samo ra-
tovi dovode do preivljavanja najsposobnijih, pri emu je osnova rata uroena
ili smrtna mrnja meu narodima i rasama. Racenhofer smatra da konflikti i
ratovi uvruju drutvenu strukturu, dok je trgovina i kulutura razmekavaju.
Mehanicistiki determinizam
Socijaldarvnisti odriu svaki znaaj svesne delatnosti ljudi na drutvena zbi-
vanja jer su po njihovom miljenju drutvo i drava samo produkt prirodnih sila
na koje ljudi ne mogu uticati. Drutvo i drava se razvijaju po slepim prirodnim
zakonitostima, koje su za oveka nepromenljive. Negirajui da u drutvenim
procesima ima ieg dijalektikog, Gumplovi veruje da je sudbina zain dru-
tvenih zbivanja i da bi svaka tenja za drutvenom promenom bila samo jalovo
traenje ljudske energije.
Rasistika znaenja
Interpretacije socijaldarvinistikih idejnih osnova zavrile su i u rasistikim
ideologijama, iako su rasistike ideje starije od sociologije njihov duhovni otac
je francuski plemi Artur de Gobino (1816-1882). Ovde se radi o nekritikom pre-
uzimanju nauno-prirodne teorije koja se simplifikovanom analogijom prevodi
u drutveni kontekst. Rasistike ideologije uvek su imale provorazredni politiki
39
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
kosa; krajnja lenjost; osavost; tetoviranje; klempave ui; preterana ljubav prema
jelu; uveani krajnici; retki zubi, velika gipkost i okretnost, relativna neosetelji-
vost na bol; otupelost ula dodira; veoma dobar vid; sposobnost brzog oporavlja-
nja od ranjavanja; otupela oseanja; prerana polna zrelost; odsustvo grie savesti,
sklonost kanibalizmu, itd.
Pored ovih psiho-fizikih osobenosti Lombrozo je smatrao da prestupnici
imaju i odreene socio-kulturne osobenosti ili anomalije poput: strasti ka koc-
kanju i alkoholu, velike tatine, praznoverice, deformisan koncept religioznosti i
moralnosti (moralna neuraunljivost), sklonost tetoviranju, pripadnost i odanost
zloinakim bandama i njihovoj hijerarhiji, surovost, izraena upotreba gestiku-
lacija, onomatopejski govor, itd. Za Lombroza atavistiki kriminalac nema bilo
kakve oseaje stida ili saaljenja to ga ini ovekom koji se nalazi i ispod stadi-
juma divljaka, ak do samog stadijuma zveri (Lombrozo, 1997).
Najvanija konsekvenca Lombrozovih ideja za sociologiju jeste da drutveno
zlo ili devijantnost postaje bolest. Devijantnost se, tako, odreuje kao objek-
tivna realnost, a ne produkt natprirodnih sila.
Ve dalja ispitivanja prestupnika jo u Lombrozovom dobu, kao i kasnija
istraivanja, ustanovila su da se prestupnici ne razlikuju bitno od od drugih ljudi
po svojim bio-konstitucionalnim i anatomskim karakteristikama. Engleski istra-
iva Goring objasnie na aljiv nain da postoji vea razlika izmeu kotskog i
engleskog studenta nego izmeu zloinca i nekog ko nije zloinac.
Znaajan je uticaj Lombrozovih stavova na drutvenu praksu kanjavanja. U
odnosu na rane klasine mislioce o svrsi kazne (poput filozofa Bekaria) koji su
kaznu videli kao cenu ili bol koji treba da plati devijant zbog svojih (ne) dela u
prolosti Lombrozove ideje ostavljaju poruku da je funkcija kanjavanja zati-
ta drutva. U kontekstu krivinog prava ideja je da se krivina odgovornost ne
zasniva na moralnoj odgovornosti nego na bolesnom ili opasnom stanju poje-
dinca. Jer devijant-zloinac je za italijanske pozitiviste manje krivac, a vie dru-
tveni bolesnik, a pravnik-sudija je u tom kontekstu neka vrsta lekara za zdravlje
drutvenog tela.
Ako kriminal dominatno izvire iz biolokog determinizma oveka, onda
drutveni odnos prema kriminalu mora biti krajnje represivan. Taj uroeni zlo-
inac mora se trajno izdvojiti iz drutva (na posebno izolovana mesta), kao to se
maligni tumor odseca od zdravog tkiva ili se medicinskim merama mora spreiti
da atavistiki genetski potencijal ne prenese na potomstvo. Polazei od saznanja
o razliitim tipovima zloinaca Lombrozo je smatrao da i krivine sankcije
treba da budu raznolike. Pa tako, za uroenog zloinca predlae deportaciju u
neodreenom trajanju u neku izolovanu i daleku koloniju; za duevno bolesne
zloince smetanje u bolnice za umnobolne sa neodreenim trajanjem i perio-
dinim preispitivajem kazne; za sluajne kriminalce i kriminalce iz strasti pred-
lae zatvor u dugom trajanju ili uslovne osude uz pristanak rtve (Jugovi, 2009).
41
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
42
Socijalni darvinizam
Aleksandar Jugovi
Socijalni darvinizam u ovom svetlu je izraz tzv. evolucione etike jer promovi-
e bioloku nejednakost i smrt kao pozitivnu pokretaku silu evolucije i usavra-
vanja oveka i drutva (Smith, 2000). U tom smislu moe se shvatiti i da masov-
no umiranje ljudi jeste samo prirodno sredstvo evolucionog napretka. Socijalni
darvinizam tako postaje jedno od pokretakih ideja eugenike misli i naunog
rasizma.
Problem sa socijalnim darvinizmom postaje onog trenutka kada se ideje ove
moralne filozofije pokuaju primeniti u praksi. On se ne moe a priori okriviti
za Hitlerovu politiku iako jeste bio rado prihvaen u nacistikim krugovima i
bio jedna od nauno-teorijskih osnova takve politike. Hitler i njegovi sledbe-
nici su iskoristili socijalno-darvnistike i eugenike ideje kako bi ubedili i sebe i
svoje poklonike da genocid ima moralno opravdanje. U svojoj studiji o uticaju
socijaldarvinizma na formulisanje nacistike ideologije, Hans-Ginter Zmarclik
(Hans Gnther Zmarzlik) napisao je da analiza socijaldarvinizma ukazuje na
proces sniavanja standarda, tendenciju rtvovanja pojedinca zarad vrste i de-
valviranja humanitarne ideje o jednakosti sa stanovita prirodne nejednakosti,
kao i tendenciju podreivanja etikih normi biolokim potrebama. No, u naci-
stikoj varijanti jezik socijalnog darvnizma je iskorien i kao osnova za obraun
sa svim protivnicima reima (Vajkart, 2005).
Ipak, oigledno je apsolutno pogreno stavljati bilo kakve znake jednakosti
izmeu Darvina i Hitlera. Razlike izmeu ivota i karaktera ova dva oveka ve-
oma su velike. Darvin se drao dalje od politike i povukao se u roditeljsku kuu
u Daunu (Down) kako bi u miru i tiini vrio bioloka istraivanja i pisao. Hitler
je kao demagog iveo i disao politiku, uzburkavajui strasti narodnih masa
energinim govorima. Po politikom ubeenju, Darvin je bio tipini engleski li-
beral, koji je podravao slobodnu ekonomiju i ukidanje ropstva. Poput veine
svojih savremenika, Darvin je ne-evropske rase smatrao inferiornima u odnosu
na Evropljane, ali nikada nije prihvatio arijevski rasizam ili fanatini antisemiti-
zam, glavna obeleja Hitlerove politike filozofije (Vajkart, 2005).
Saeto bi se moglo rei da socijalni darvnizam, kao etiki pogled, nudi jedan
oblik shvatanja morala koji je zasnovan na idejama:
da postoje inferiorni ljudi i loe rase;
da bolesni, hendikepirani i slabi jesu primer evolucionog nazadovanja;
da evropska-germanska rasa jeste olienje zdravlja i snage, a samim tim
i moralne superiornosti;
da nie rase ne mogu evolutivno-civilizacijski napredovati, pa zato pro-
stor na kome oni ive treba osloboditi za snane i inteligentne rase i
narode; itd.
43
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
Umesto zakljuka
REFERENCE:
44
ZATO POSTOJI PSIHIJATRIJA
(ILI DA LI SU PSIHIJATRI UGROENA VRSTA)
Aleksandar Damjanovi
46
Zato postoji psihijatrija (ili Da li su psihijatri ugroena vrsta)
Aleksandar Damjanovi
Drugi svetski rat i faizam donose zakone koji potkopavaju zdrav razum i
razvoj psihijatrije kao humanistike nauke. Prevencija naslednih oboljenja, tzv.
negativna eugenika sterilizacija 400 000 ljudi. Hiljadu devet stotina trideset
devete godine uvedena je eutanazija, Akcija T4, na deijim odeljenjima ubijeno
10000 dece. U periodu od 1939. do 1945. u Nemakoj je ubijeno 180000 psihijatrij-
skih pacijenata. U ovom periodu beleimo (pre)beg brojnih psihijatara jevrejske
veroispovesti iz kontinetalnog dela Evrope (S. Frojd). Akcija T4 pokrenuta od
strane esesovca doktora Karla Brandta obrazloena je na sledei, tipino german-
ski pedantan nain: ubijanje 70.273 pacijenta utedelo je vladi Nemake
u periodu od 10 godina 33731040 jaja, 3710414 maraka i 40 pfeningaa takoe
evidentna je uteda u povru i drugim dobrima(2).
U drugoj polovini XX veka, 50te godine obeleene su razvojem psihoanalize
uvoenjem psihotropnih lekova (1952. Dele i Deniker hlorpormazin; 1958. Kun
imipramin). ezdesete se karakteriu razvojem socijalne psihijatrije, psihijatrije
u zajednici dok su Sedamdesete obeleene empirijskim istraivanjima i velikim
epidemiolokim projektima. Osamdesete godine dovode do ekspanzije bioloke
psihijatrije, neuronauka, nove klasifikacije DSM III i ICD 10. Devedesete su godi-
ne psihijatrije u zajednici, analizira se globalni teret bolesti u odnosu na drutvo,
smanjenje trokova, adekvatan cost benefit odnosa lekova i leenja, principi do-
brog i ekonominog zdravstvenog osiguranja itd.
Dvadeset prvi vek je vek mentalnog zdravlja, kako ga je 2000 proklamova-
la WHO. Svetski izvetaj o zdravlju 2001. nosio je naziv Nova shvatanja, nove
nade. Globalni program za mentalno zdravlje donesen je 2005. na WHO kon-
gres u Helsinkiju (Akcioni plan mentalnog zdravlja u Evropi).
47
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
(7). Znaajan broj francuskih studenata vidi psihijatriju kao specijalizaciju koja
loije stoji u odnosu na druge i gde je mogunost pomoi pacijentu mala. Stu-
denti percipiraju psihijatre kao drugaije u odnosu na druge specijaliste. Psi-
hijatrijske pacijente opisuju kao naporne za leenje, a psihijatre kao emotivno
nestabilne, zbunjene i kao slabije strunjake od drugih lekara. Pristup pacijentu
opisuju kao nedovoljno nauan i neegzaktan(8).
50
Zato postoji psihijatrija (ili Da li su psihijatri ugroena vrsta)
Aleksandar Damjanovi
51
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
1. paradigma tela,
2. duatelo paradigma,
3. teloenergija i
4. teloduh paradigma
53
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
54
Zato postoji psihijatrija (ili Da li su psihijatri ugroena vrsta)
Aleksandar Damjanovi
REFERENCE:
7. Sierles, F., Dinwiddie, F., Patroi, D., AtreVaidya, N., Schrift, M.,
Woodard, L. (2003). Factors affecting medical student career choice of
psychiatry from 1999 to 2001. Academic psychiatry the journal of the
American Association of Directors of Psychiatric Residency Training and
the Association for Academic Psychiatry, 27: 4, 260268.
8. Rajagopal, S., Goodfrey, E. (2004). Psychiatry as a career choice compared
with other specialties: Survey on medical students. Psychi atric Bulletin,
28:4465.
9. Stojkovi, T., Rali, T., Latas, M. (2010). Kvalitet ivota kod studenata
Medicinskog fakulteta. Engrami asopis za kliniku psihijatriju, psiho-
logiju i granine discipline. vol. 32, br. 3, str. 4351.
10. Kecmanovi, D. (2010). Oima psihijatra. Clio, Beograd.
11. Ghaemi, S. (2003). The Concepts of PsychiatryA pluralistic approach
to the mind and mentakk illness. The John Hopkins University Press,
Baltimore/London.
12. Lake, J. (2007). Textbook of Integrative Mental Health Care. Thieme, New
YorkStutgart.
13. Senge, M. (2006). The fifith disciplinethe art and the prctice of the
learning organization. Random House Bussines Books, London.
14. McHugh, P. & Slavney, P. (1998). The Perspectives of Psychiatry. Second
edition. The John Hopkins Univerity Books, BaltimoreLondon.
15. Jakovljevi, M. (2008). Transdisciplinary Holistic Integrative Psychiatry
a Wishfull Thinking or Reality? Psychiatria Danubina, Vol. 20, No. 3,
pp. 341348.
56
KORENI PSIHOTERAPIJE prolost, sadanjost i
budunost
Vesna Dukanac
UVOD
je. Ovu, iroko rasporostranjenu zabludu prihvataju mnogi bez obzira na inete-
lektualni ili obrazovni nivo. Struna literatura psihoterapiju definie kao proces
koji se odvija izmeu terapeuta i pacijenta ili grupe pacijenata. Sastojise iz niza
verbalnih i neverbalnih tehnika, iji je cilj dovoenje pacijenta do boljeg men-
talnog funkcionisanja ili eliminacije njegovih eventualnih simptoma mentalnih
poremeaja. Centralni inilac u ovom obliku leenja je odnos uzajmanog povere-
nja na relaciji pacijent teraput i interakcija izmeu njih u specifinim okolnostima
tj. terapijskoj situaciji (3,4).
Trea zabluda vezana za psihoterapiju odnosi se na njenu budunost, preplita-
nje sa naukom, mada pojedini psihoterapeuti pokazuju i nerazumevanje mogu-
nosti naunih istraivanja u okviru psihoterapije.
PROLOST
Svi oni koji su tokom istorije imali ulogu iscelitelja: amani, vrai, svetenici,
filozofi, teolozi i lekari, izraavali su u svom leenju elemente psihoterapije, bili
toga svesni ili ne (5).
Psihoterapija je najstariji oblik leenja i poeci njene primene seu u vreme
primitivnih drutvenih zajednica. Primitivni praistorijski ovek razvijao je pra-
znoverno strahopotovanje prema svetu koji ga okruuje i prirodnim silama, da-
jui im mo vladara svoje sudbine. U domenu njegovog primitivnog shvatanja
psihikog i psihikih patnji, strah, tuga, bolest i smrt, nastajali su kao posledica
gubitka due, uvlaenje duhova u duu, krenja odreenih tabua i uticaja vrad-
bina (6). Iz oseanja nemoi, ovek je poeo da oboava prirodu i upranjava
magijske rituale, molitve, mistine obrede i ceremonijalne oblike leenja. Tako se
postupci pronalaenja due, primena protivvradbina, ispovedanje, egzorcizam
i umilostivljavanje duhova, mogu smatrati poecima primene psihoterapije kao
leenja. Kasnije, mo nad ivotom i smru preuzeli su vraevi, amani, sveteni-
ci i lekari. Glavno oruje kojim su se sluili bila je bela magija, pomou koje su
spreavali dejstvo crne magije (3). Magija je, na taj nain, ostvarivala vie ciljeva,
a u nekim krajevima i u nekim drutvenim zajednicama primenjuje se i danas,
posebno u kriznim vremenima kada, ini se, dolazi do kolektivne regrisije, u ko-
joj dominiraju primarni proces miljenja, odnosno sklonost magijskom miljenju
(7). Tada magija ponovo postaje aktuelna i pokazatelj je velikog oseaja nemoi
i straha kao nekad. Sutinski, doivljaj straha, nije mnogo izmenjen. Nekad su
se ljudi bojali natprirodnih sila i besa bogova, danas se boje onih kojima sami
daju mo i u koje projektuju omnipotentne destruktivne aspekte svog selfa. Ili
oboavaju, klanjaju se i trae pomo od onih u koje projektuju svemone idealne
delove svog selfa, odnosno svoje unutranje likove, tj. objekte (8). Tada se uglav-
nom obraaju i danas akutelnim beliim magovima, nosiocima ovih svemonih
58
Koreni psihoterapije - prolost, sadanjost i budunost
Vesna Dukanac
59
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
60
Koreni psihoterapije - prolost, sadanjost i budunost
Vesna Dukanac
61
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
SADANJOST
63
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
BUDUNOST
64
Koreni psihoterapije - prolost, sadanjost i budunost
Vesna Dukanac
REFERENCE:
1. Munjiza, M. (2011). Istorija razvoja psihijatrije. Beograd: Slubeni glasnik.
2. Dukanac, V. (2010). Uticaj identifikacionog modela na formiranje psiho-
patologije adoelscenata. Subspecijalistiki rad. Beograd: Medicinski fa-
kultet.
3. Kalianin, P., Eri, Lj. (1999). Psihijatrija: Okviri. Beograd: Medicinski
fakultet.
4. Eri, Lj. (2001). Psihoterapija kao metod leenja u psihijatriji i medicini. U
Eri, Lj. Psihoterapija. Beograd: Medicinski fakultet.
5. Ellenberger, H.F. (1970). The discovery of the unconscious. London: Allen
Lane.
6. Frezer, D. (1992). Zlatna grana. Beograd: Izdavako i knjiarsko predu-
zee Alfa Zemun.
7. Frojd, S. (1976). O seksualnosti, teoriji totem i tabu. Beograd: Matica srpska.
8. Segal, H. (1982). Introduction to the work of Melanie Klein. London: The
Hogarth Press and the Institute of Psycho-Analysis.
9. Clairen, P., Pokorny, M. (1995). The Handbook of Psychotherapy. London,
New York: Routledge.
10. Yalom, I. (2008). Starting at the Sun Overcoming the Terror of Death.
San Francisco: Jossey-Bass books.
11. Prai, B. (1989). Povjest psihijatrije. U Kecmanovi, D. Psihijtrija tom I.
Beograd-Zagreb: Medicinska knjiga.
12. Srejovi, D. (1987). Cermanovi Kuzmanovi, A. Renik grke i rimske
mitologije. Beograd: Srpska knjievna zadruga.
13. Bruman, J. (2009). The history of British psychiatric histories. London.
14. Dekart, R. (1990). Rasprava o metodi. Valjevo-Beograd: Estetika.
15. Cloninger, R., Przybeck, T., Svrakic, D., Wetzel, R. (1994). The Temperament
and Character Inventory (TCI): A Guide to its Development and Use. St
Louis: Washington University.
16. Frojd, S. (1976). Uvod u psihoanalizu. Beograd: Matica srpska.
17. Gabbard, G. (2004). Long-Term Psychodynamic Psychotherapy: a Basic
Text. Arlington: American Psychiatric Publishing.
18. Tadi, N. (1992). Psihoanalitika psihoterapija dece i omladine. Beograd:
Nauna knjiga.
19. Kondi, K. (1998). Psihodinamska razvojna psihologija, odabrana poglav-
lja. Beograd: Plato.
20. uri, V., Bradi, Z. (1997). Preobraaji adolescencije. U uri V. Ado-
lescencija revolucija i evolucija u razvoju. Beograd: IP Zarko Albulj.
21. Solms, M., Turnbull, O. (2002). The brain and the inner world. New York:
Other Press.
22. vraki, D., vraki, N. (2009). Savremeni koncept i dijagnostika poreme-
aja linosti. Engrami. 31, 3-4:5-18.
65
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
66
KAKO OBUITI PSIHOTERAPEUTA ZA XXI VEK
Vladeta Jeroti
68
Kako obuiti psihoterapeuta za XXI vek
Vladeta Jeroti
i tada, ili lagano nazadovati u odnosu na sve materijalistike metode leenja psi-
hikih poremeaja oveka (bioloke metode leenja), ili se viestruko razvijati
proirujui ljudsku svest. Poto ostaje neizvestan razvoj duhovnih nauka u XXI
veku (u koju elim da ubrojim i psihoterapiju) ostaje ipak za edukatora u psiho-
terapiji ozbiljan zadatak i svakako moralna dunost da se budui psihoterapeuti
obuavaju tako da, upoznajui sve bolje i tanije sami sebe, mogu onda da pomo-
gnu, uspenije i sveobuhvatnije, i svome psihiki poremeenom klijentu.
Svestan sam, razume se, da kada ovako govorim o edukaciji buduih psiho-
terapeuta, ostajem delimino, u sferi mogueg-nemogueg, kao i da mi se moe
pripisati nedovoljno potovanje principa realnosti. Ali, ako i znamo ta se po-
drazumeva pod pojmom principa zadovoljstva, nije dovoljno jasno, ni najbo-
ljim filosofima u prolosti i sadanjosti, ta treba razumeti pod pojmom principa
realnosti.
inimo to moemo, ako nam je dovoljno (kao psihoterapeutima) jaka volja
za smislom, ostae traga od naeg delanja, a psihoterapija u XXI veku opstae i
moda postati uspenija.
70
Znanje/legitimitet
Petar Jevremovi
Niko nije dovoljno jak da onom drugom kae ti ne postoji. Svi postoje. Svi
su tu. Svi sanjaju neke svoje snove. Svi priaju svoje prie.
To bi, bojim se, bio najtaniji aktualno mogui prikaz stanja unutar psihote-
rapijskog esnafa. Ili, ire, unutar okvira svih onih (kako se to danas obiava rei)
helping professions koje su (svaka sa neke svoje, manje ili vie ubedljive pozicije)
upuene na brigu za ovekovu svest. Za njegovu duu. Za njegov psihosocijalni
identitet i integritet.
Ponoviu. Niko nije dovoljno jak da onom drugom kae ti ne postoji. Otud,
izmeu ostalog, eklekticizam meu nama. U pitanju je interes. Preutni pakt iz
interesa. Neto sutinski nerefleksivno. Sirovo.
Duan sam jednu napomenu. Nije stvar u dominaciji. Pretpostavljena (dok-
trinarna ili ideoloka) dominacije nekog jednog (ma ko on bio), samo zato to je
on jai od drugih, ne bi celu stvar uinila boljom. Naprotiv. Stvar nije u snazi. U
nametljivosti. Stvar je u miljenju. U dubini i u razliitosti miljenja. U spremno-
sti na drugaije. Razliito. Na svoje. Na tue.
Eklekticizam nije pluralizam. Eklekticizam ne eli da zna ni za svoje ni za
tue. Sve je svaije. Svako se svaim moe posluiti. Posluivi se svaim, svako
71
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
moe sve podrediti svojoj (uvek zapravo partikularnoj) prii. Direktna posledi-
ca toga je kontratransferna hipertrofija terapeutovih (tobonjih, neogranienih)
kompetencija. U takvom poretku stvari nema prostora za neznanje. Za nemo.
Sve je dostupno. Svime se moe ekonomisati i manipulisati. Eklekticizam je
nerefleksivni monizam ostvaren na nivuo puke tehnologije. Eklekticizam je jed-
no muljavo jedinstvo svega. Istog onog svega na koje svi pretenduju. Otud (poten-
cijalno uvek tinjajui) sukob. Surevnjivost.
Kada svi (bez ikakve razlike) koriste sve, postavlja se pitanje posebitosti (u
ovom sluaju profesionalnog) identiteta svih njih pojedinano. Upravo zato se
danas tako mnogo pria o tzv. timskom radu. Opet, upravo je zato danas tako
malo doista timskog u tom istom timskom radu. Po pravilu, u igri su neki drugi
interesi. O njima se obino ne pria.
U igri je veliki novac. Oduvek je ljudska beda dobar posao. Tako je i danas.
itava industrija se trudi da tu stvar to je mogue bolje oposli. Dua pati. Ko e
to razumeti? Ko e se (danas uopte) time baviti?
Alhemija dananjice, to je psihofarmakologija za optu upotrebu. Lek dizajni-
ran kao roba iroke potronje. Jeftin lek je uvek jeftiniji od najjeftinije psihotera-
pije. Psihoterapija je skupa. Psihoterapija (ako je ozbiljna) trai vreme. Psihotera-
pija (ako je ozbiljna) iskljuuje mogunost konfekcijskog proizvoenja terapeuta.
U pitanju je mnogo vie od pukog umea. Tehnike. U pitanju je, ili bi makar tako
trebalo biti, vokacija.
Po logici stvari, vokacija ne moe biti merkantilna. Njen smisao je negde
drugde. Konfekcija je upravo takva. Merkantilna. Konfekcijski pristup u pro-
dukovanju jeftinih pilula iroke potronje. Konfekcijski pristup u produkovanju
tehnokratski profilisanih terapeuta. Tu je novac. Tu je mo. Sve drugo je suvino.
U svetu u kojem ivimo psihoterapija nema budunost. Problem sa njom je,
pre svega, u tome to je sebe (neoprezno) izgubila u vrememenu koje je sebe (slo-
iemo se, ipak nekritiki) proglasilo krajem istorije. Metafizika savremenoga
sveta, upravo, poiva na pretpostavljenoj aistorinosti (do krajnosti apsolutizo-
vanog, ideolokog) totaliteta znanja. Znanja koje nam se (kao neto, upravo, ne-
mislee) otkriva na mestu Drugog. Istog onog Drugog koji govori rav engleski
jezik...
Svedemo li ono neto to je vokacija na puko umee (algoritamski ultimativno
propisanog, ekonominog) obavljanja poslova, pre ili kasnije od nje, od te iste vo-
kacije, nee ostati nita drugo do samo konfekcija. Upravo se to (u ove nae dane)
desilo psihoterapiji. Postala je konfekcija. Dobila je cenu. Postala je znanje (narav-
no, praktino znanje, neko know how) koje je (mnogi jo uvek veruju da je tako)
mogue unoviti. Izgubila je smisao. Izgubivi smisao, izgubila je i teleologiju.
73
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
Mi smo drutvo bez ciljeva i bez smisala. Jedino za ta smo sposobni je sebe
da zavaravamo.
Patologija oveka naeg vremena je duboka i onespokojavajua. To pogotovo
vai za nas na Balkanu. U Srbiji. Samlela nas je istorija. Muka nas nije ojaala.
Poraz nas nije uinio boljima. Naprotiv.
74
Znanje/legitimitet
Petar Jevremovi
75
DISKURZIVNA ANALIZA UMETNOSTI1
(diskurs i ideologija umetnosti)
Miko uvakovi
1 Ova studija je realizovana u okviru projekta Identiteti srpske muzike u svetskom kulturnom kon-
tekstu (ev. br. 177019) Katedre za muzikologiju Fakulteta muzike umetnosti u Beogradu, koji je
podralo Ministarstvo prosvete i nauke Republike Srbije.
2 Brendan Prendeville, Realism in 20th Century Painting, Thames and Hudson, London, 2000.
3 Redakcijski uvodnik: Mladen Dolar, Danijel Levski, Jure Miku, Rastko Monik i Slavoj iek.
Videti: Umetnost, druba/tekst, Razprave Problemi t. 35 (147149), Ljubljana, 1975, str. 110.
Prevod: Umetnost, drutvo ( tekst, Polja br. 230, Novi Sad, 1978, str. 25.
77
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
autonomna umentost
nuna cenzura drutvenog nuna cenzura seksualnog
sadraja sadraja
ISTINE DRUTVA ISTINE DRUTVA
u u
polju klasnog ureenja drutva i razlii- polju nesvesnog prekida individualnih
tih reima ljudskog uslova reima
racionalizacije ili simbolikog predoavanja
ljudskog uslova
altiserovski pristup lakanovski pristup
altiserovsko-lakanovski pristup
Obe ove pozicije su u autonomiji umetnosti i obrazlaganjima argumenata
za razumevanje autonomije umetnosti ponudile kriterijume za prepoznavanje
bitne uloge cenzure drutvenog i seksualnog u modernoj umetnosti, od doba
prosveenosti osamnaestog veka do neoavangardi kasnih ezdesetih godina dva-
desetog veka.
Sa altiserovsko-lakanovske (Luj Altiser (Louis Althusser/, ak Lakan (Jacques
Lacan/) pozicije se ukazuje da ono to iskljuuje drutveno iz umetnikog, a tim
iskljuivanjem se drutveno konstituie, nije u ta bi mnogi hteli da nas ubede
nekakav predljudski haos, neodredljiv bezdan prirode, mesto izvora istine, nego
je ve odreena praksa, oznaiteljska praksa, stvarna osnova ili istina onoga to je
Sigmund Frojd (Sigmund Freud) nazvao nesvesnim u odnosu na seksualnost, a
Karl Marks (Karl Marx) klasnom borbom u odnosu na drutvo.4
I sada pogledajmo jo jednom proces od kanonizovanja autonomije umetno-
sti ka njenoj kritici. Pojam umetnosti je sutinski odreen u zapadnoj modernoj
kulturi posle osamnaestog veka konceptima, funkcijama i efektima autonomije
umetnikog dela u odnosu na instrumentalnost, funkcionalnost i korisnost ljud-
skog rada i injenja u drutvu i realizacijama drutvenosti. Umetnost izgleda kao
ono (delo) ispranjeno od praktinih oekivanja u svakodnevici ivota. Umet-
nost svojom autonomijom postaje neto, istovremeno izuzetno i negativno5 u
odnosu na praktini svakodnevni ivot, strategije i taktike oblikovanja ivota i,
time, oblike koji ine ivot u svakodnevici. Umetnost je tumaena kao neto to
je premeteno iz ivota ili to je smeteno na teritoriju koja obeava to da nije te-
ritorija realizacije moi, potreba, nagona, elja, drutvenih ciljeva itd. Umetnost
je pre svega pokazana kao neto spoljanje ili transcendentno u odnosu na ivot i
oblike ivota. S druge strane, umetnost u toj artificijelnosti, biti drugo od ivota i
potreba, biti umetno ili vetako, pokazuje da je nema bez ljudskog rada i ljudskih
teritorija na kojima se taj rad i proizvodnja dela pokazuju kao izvedeni, dovreni i
specificirani razlikama u odnosu na pragmatian ili praktian rad i proizvo-
4 Umetnost, drutvo ( tekst, Polja br. 230, Novi Sad, 1978, str. 2.
5 Christoph Menke, The Concept of Aesthetic Negativity, iz The Sovereignty of Art Aesthetic
Negativity in Adorno and Derrida, The MIT Press, Cambridge MA, 1999, str. 3.
78
Diskurzivna analiza umetnosti (Diskurs i ideologija umetnosti)
Miko uvakovi
enje, tj. delovanje. Umetnost je neto ili bilo ta to je u radu ili proizvoenju
dato kao ono to je ispranjeno od ivota. Ali tu se ukazuje kontradikcija uka-
zivanjem da se umetnost kao ispranjena od ivota deava usred ivota i na nain
ivota u drutvu postajui stvarno ili prividno nezavisna od drutva. Umetnost
postaje prisutna time to se prazni od zadovoljenja gladi, seksualne udnje, stra-
ha od smrti, postignua telesnog, drutvenog ili duhovnog cilja. Ona je tu sama,
tj. imanentna sebi, i prazna tanije, ispranjena u svoj svojoj udesnoj lepoti
izvan interesnosti6 i politike.
Da bi neto bilo umetnost mora biti autonomno u odnosu na pragmatini i
praktini ivot unutar drutva i time nepolitiko, ali upravo realizacija tog zahte-
va je temeljno politika i mogua samo u okviru preraspodele drutvenih moi,
mogunosti, kompetencija i funkcija. Autonomija umetnosti je politiki pro-
jekt, kojim se produkuje i stvarni i prividni okvir ili teritorija imanentnog dej-
stva ili afektacije, koja u konkretnom istorijskom drutvu izgleda kao nepoli-
tika i autonomna u odnosu na drutvo, a time i na politiku kao delovanje u
okviru drutva. Umetnost je postavljena kao institucija ili mrea institucionalnih
odnosa, kojom je umetniko stvaranje prepoznato kao podruje stvaranja radi
same umetnosti7 ili, adornovski8 reeno, naznaena je politika funkcija izvesnih
drutvenih, kulturalnih i time umetnikih, praksi, koje izgledaju kao prakse ija
je drutvena funkcija da budu bez funkcije u konkretnom istorijskom i geograf-
skom drutvu. Nastanak paradoksalnih, ali drutveno ostvarivih koncepcija
autonomije estetike i modernog pojma umetnosti u kulturi je trajao dugo, od
visoke renesanse do doba prosveenosti i, zatim, do konstitutivnog uticaja na
kulture devetnaestovekovne moderne i dvadesetovekovnog modernizma. Znaaj
klasne, tj. drutvene borbe u odnosu na umetnost vidi se kao materijalistika po-
litizacija rada jezika, stila ili retorike u polju ideologije. 9U pitanju je, za razliku od
visokomodernistike metafiziko-egzistencijalistike i angaovano-egzistencijali-
stike kritike humanizma10, poznomodernistika strukturalistika i materijali-
stika kritika humanistikog gledita i projekta drutvene borbe. Umetnost se
6 Imanuel Kant, Dopadanje koje sud ukusa odreuje bez ikakvog je interesa, u Analitika le-
pog, u Analitika estetike moi suenja, iz Kritika moi suenja, BIGZ, Beograd, 1991, str. 9697.
7 Prva upotreba fraze umetnost radi umetnosti (lart pour lart), koja se najee pripisuje fran-
cuskom pesniku i kritiaru arlu Bodleru, uvedena je u spisu Benjamina Konstanta Intimni
urnal 1804. godine. Konstant je ovaj koncept izveo iz estetikih uenja Kanta i elinga. Videti
Iredell Jenkins, Art for Arts Sake, iz Dictionary of the History of Ideas, http://etext.lib.virginia.
edu/cgi-local/DHI/dhi.cgi?id=dv1-18.
8 Theodor W. Adorno, Funkcija, iz Uvod u sociologijo glasbe, Dravna Zaloba Slovenije, Lju-
bljana, 1985, str. 62.
9 Luj Altiser, Ideologija i dravni ideoloki aparati, Karpos, Loznica, 2009. Videti i: Janet Wolff,
The ideology of autonomous art, iz Susan McClary, Richard Leppert (eds), Music and Society
The Politics of composition, performance and reception, Cambridge University Press, Cambrid-
ge1996.
10 Jean-Paul Sartre, Egzistencijalizam je humanizam, IP Veselin Maslea, Sarajevo, 1964; Duan
Pirjevec, Svet u svetlosti kraja humanizma, Trei program RB br. 1, Beograd, 1969, str. 151177.
79
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
danas kao i uvek dogaa u uslovima klasne borbe, a to znai sloenog ureenja i
izvoenja drutvenosti. Nema nikakvog optehumanistikog ljudskog postoja-
nja, nikakvog ljudskog naslea, koje ve u jezgru ne bi bilo obeleeno rascepom
koji unosi ova drutvena borba. Naglaavanje opteg humanizma, u bilo kojoj
varijanti, uvek je samo specifian efekat prikrivene afirmacije odreenog stava ili
pozicije unutar drutvene borbe. Analiza ovde mora ii do kraja: u najneutralni-
joj tematici, u impresionistikoj mrtvoj prirodi, u nevinoj ljubavnoj pesmi
svuda je potrebno kao njenu odsutnu, negativnu odreenost prepoznati
istorijski specificiranu drutvenu poziciju.11 Ono to se u humanistikoj kapita-
listikoj, graanskoj ideologiji umetnosti pokazuje jeste oslanjanje na struktu-
riranje radnog procesa, na koji se kasnije oslanja kao na specifini fetiizam:
umetniko delo kao proizvedena, ali neupitna i neproblemska, vrednost. Drugim
reima, radni i proizvodni proces u umetnostima je postavljen nasuprot radnom i
proizvodnim procesima industrijske proizvodnje, zato to umetniku proizvod-
nju odreuje primarno zanatsko jedinstvo radne snage i sredstava za rad. Time se
zastupa iluzija da je umetnika proizvodnja bitan uzorak neotuenog rada rada
koji je ispranjeno lice utilitarnog rada.12 Drutvena borba je, a danas se vidi da
borba nije samo klasna ve je i rasna, kolonijalna ili neokolonijalna, etnika, na-
cionalna, generacijska, rodna, globalistika, antiglobalistika, lokalna, a pre sve-
ga, trina. Autonomija umetnosti, estetska bezinteresnost ili nezainteresova-
nost, formalistika centriranost samog materijala i oblika umetnikog dela, samo
umetniko delo, unutranja logika razvoja umetnikog dela, sveta i istorije umet-
nosti, te autentinost ili univerzalnost umetnikog dela i umetnosti, jesu sloeni
prividi koje zapadna umetnost zadobija iz drutvene borbe predoavanjem statu-
sa umetnosti kao neega to je posebno i izuzetno, tj. imanentno za samu umet-
nost, odnosno, izuzeto od drutva i drutvenih borbi, a to znai transcendentno
u odnosu na drutveno i politiko. Umetnost je prikazana i situirana kao idealno
podruje neotuene ljudskosti izvan drutvene konfliktnosti i time je realizacija
ideologije humanizma kao ideologije koja centrira imanentnu ljudskost kao
najviu nedostinu vrednost drutva. Ukazuje se u popularnim, ali i u profe-
sionalnim diskusijama o umetnosti, da je umetnost neto to je po sebi lepo, po-
zitivno, etiki i tehniki dobro, dostupno svim ljudima itd. Da bi se svako konflik-
tno drutvo usred drutvene borbe predoilo sebi i drugima kao drutvo
slobode i humanosti, a ne drutvo kontradikcija i konflikata, drutveni-agenti, tj.
kulturalni radnici, moraju u umetnosti i kulturi da ukinu pokaznost drutvene
borbe, pokazujui umetnost i kulturu kao neto to je izvan ili iznad svake borbe,
pa, u transcendentnom smislu, i iznad ivota kao takvog, mada u svojoj bezazle-
noj bezinteresnosti slui ivotu. Iskljuivanje, tj. skrivanje, tj. pranjenje: poka-
znosti oznaiteljske prakse u umetnikom delu je uslov za postojanje drutvenog,
ali i uslov za postojanje umetnosti kao privilegovane autonomne prakse unutar
drutvenog. Umetnost u svom najautonomnijem izrazu nije ta koja odraava
11 Umetnost, drutvo/ tekst (1978), str. 2.
12 Umetnost, drutvo/ tekst (1978), str. 2.
80
Diskurzivna analiza umetnosti (Diskurs i ideologija umetnosti)
Miko uvakovi
Ideologija
Ideologija se kao pojam moe uvesti na vie, esto podjednako vrednih i vari-
jantnih naina odreenja zastupnikog odnosa sveta i predstava sveta, odnosno,
ivota u svetu i naina na koji se ivot u svetu zastupa i prikazuje. Ideologija, pri
tome, nije samo puka predstava-odraz, ve je ideologija ono to se uspostavlja kao
predstava inom kojim se konstituie subjekt te predstave. U primarnom, smislu
ideologija je skup uverenja, predstava i vrednosti koje omoguavaju doivljaj i razu-
mevanje sveta (Weltanschaung). U liberalnom smislu ideologija je skup pozitivnih i
pragmatinih uverenja, vrednosti, oblika ponaanja i injenja, koje deli jedna grupa
teoretiara ili praktiara, odnosno, pripadnika kulture ili neke diferencirane forma-
cije u okvirima kulture. U tradicionalnom marksistikom smislu ideologija je skup
pogrenih predstava, lanih uverenja i iluzija koja dele pripadnici drutvenog sloja,
klase, nacije, politike stranke, specifine kulture ili sveta umetnosti projektujui
svoj mogui svet kao svet sveg ivota. U optem strukturalistikom smislu ideolo-
gija15 je skup simbolikih i imaginarnih arbitrarnih i artificijelnih efekata koje pro-
izvodi sistem medija na mestima oekivane realnosti, ideologija postavlja subjekt za
objekt meu objektima razmene, potronje, zavoenja, ekstaze i entropije, odno-
sno, ideologija medijskom realizacijom postaje multiplicirana nova realnost (hiper
realnost). Psihoanalitiki16 govorei ideologija je fantazmatska konstrukcija, koja
slui kao podrka ljudskoj realnosti, ona je iluzija sistemi iluzionistikih predstava
koja strukturira efektivne drutvene relacije i maskira traumatske socijalne pode-
le koje ne mogu biti simbolizovane, zato je funkcija ideologije da subjekta opskrbi
sa podnoljivom drutvenom realnou subjekt nema druge realnosti osim te po-
nuene. U kulturalnom smislu ideologija je mnotvo znaenja, predstava i oblika
produkcije znaenja i predstava, koje jednu kulturu nuno ili motivisano istorijski
odreuju preobraavajui je iz neregulisanog (ili podregulisanog) sistema u reguli-
sani (ili nadregulisani) sistem proizvodnje, razmene, potronje i uivanja smisla;
robe, proizvodnje, razmene, potronje i uivanja moi. Sa stanovita kritike teorije
ideologija je skriveni (preutni, nevidljivi, dubinski) poredak koji determinie jedno
drutvo ili drutvenu formaciju bez obzira da li se ona izjanjava ili ne u saglasno-
sti sa njom kao ideologijom. Sa stanovita studija kulture ideologijom se nazivaju
znaenja, smisao i vrednosti strukture moi koju jedna formacija ili drutvo u celini
praktikuje ili kome tei, ali, ideologija je i sistem, poredak ili skup znakova, pa ak i
oznaitelja ili, tanije, znaenjskih praksi koje jedno drutvo postavlja sebi, za sebe
ili kome je postavljeno (od drugog) kao kriterijum identifikacije, itd.
15 Luj Altiser, Ideologija i dravni ideoloki aparati, Karpos, Beograd, 009.
16 Slavoj iek, Introduction: The Spectre of Ideology, iz Mapping Ideology, Verso, London,
1995, str. 1-33.
82
Diskurzivna analiza umetnosti (Diskurs i ideologija umetnosti)
Miko uvakovi
17 PaulWood, Francius Frascina, Jonathan Harris, Charles Harrison (eds), Modernism in Dispute
Art since the Forties, Yale University Press New Haven, London, 1993; Ale Erjavec, Postmoder-
nism and the Postsocialist Condition. Politicised Art under Late Socialism, California University
Press, Berkeley, 2003.
18 an-Fransoa Liotar, Postmoderno stanje, Bratstvo-jedinstvo, Novi Sad, 1988.
19 Miko uvakovi Diskurzivna analiza Prestup i/ili pristup diskurzivne analize filozofiji, poe-
tici, estetici, teoriji i studijama umentosti i kulture, Orion Art, Beograd, 2008.
20 Miel Fuko, Predavanja, IP Bratstvo -jedinstvo, Novi Sad, 1990; Michel Foucault, M, Znanje
i mo, Globus, Zagreb, 1994.
83
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
85
TERAPEUT U SVOM OGLEDALU
Vesna Brzev-uri
Postojala je jedna udesna stvar s naim ogledalima. Kad sam gledala u njih,
donekle me je zapanjivala injenica to tako jasno vidim da sam ja samo ono to
sam tu videla: tako ograniena, tako uhvaena, tako savladana, ak, pored ostalog,
tako bliska da jednostavno prestajem da budem. Ako ne gledam u ogledalo, ovaj mi
se utisak nije tako jako nametao; ipak, na neki nain, ovaj moj oseaj osporavanja
jeste okolnost da ne postoji u ostalim stvarima; nemogunost da se u njih sklonim
bila je kao da sam ostala bez ikakvog utoita. Ono to mi se inilo sasvim nenor-
malno jeste injenica da sam se kasnije susretala s tim problemom, onda kada slika
na ogledalu izraava na odnos prema sopstvenoj slici.
Lu Andreas-Salome
omnipotencije, ve pre svega mogunost burn outa. Kao to znamo burn out
ne zavisi samo od koliine posla, ve i od toga sa kojom problematikom terapeut
radi. Malo je onih koji rade kozmetiku psihoterapiju, bar ja takve ne znam.
Veina ovdanjih psihoterapeuta je radila i radi sa velikim problemima, koji nisu
samo neurotine prirode. Ima tu mnogo ostataka trauma, koje su realno doiv-
ljene, gubitaka koji nisu obraeni, situacija nasilja, koje terapeut, sam, ne moe
da prekine u trenutku deavanja. Zvui neverovatno, ali posledice deavanja de-
vedesetih se vide jasno i sada, u situacijama kada radimo sa odraslima, ali i sa
mladim ljudima, koji su izbegli sa svojih stanita kao deca, kojima su se vrnjaci
rugali zbog naglaska i to bismo danas zvali vrnjako nasilje, koji su neukore-
njeni, ni ovde, ni tamo. Bolje reeno, telo im je ovde, a dua negde tamo. Sauvati
neutralnost u bilo kojoj situaciji u kojoj je mlada osoba realno povreivana je
vrlo teko. Moemo i moramo, razumljivo, da delujemo neutralno, ali tvrdim da
je malo onih terapeuta ija su oseanja neutralna. Zbog toga nisu retka oseanja
ljutnje ili tuge zbog raznih situacija u kojima se nau mladi pacijenti.
Moda je odraz terapeuta u njegovom ogledalu najtransparentniji kada su
u pitanju oseanja analitiara u radu sa traumatizovanim pacijentima. Nika-
da neemo stii do sri bola itanjem knjige ili posmatranjem slike. Bol je glas
bez zvuka, modulacija bez rei. To nije zvuk, akord makar i disonantan, ve je
ono to ostaje i izgleda kao da dolazi niotkud. Kao duh koji se vraa kada neko
poveruje da je sve zaboravljeno (Schneider, M., 1989). Terapeutovo analitiko
sluanje i paljivo biranje rei, omoguava pacijentu ogledanje. Pacijent moe da
vidi terapeuta kako ga posmatra, brine o njemu, zamilja ga, sve do trenutka kada
postane sposoban da pogleda u sebe, vidi sebe i zamisli sebe. Unutranji svet se
tako otkljuava i postaje iv. Analitiar u ovom radu nudi sebe kao ogledalo, kao
nekoga ko veruje, podrava, proivljava, kroz rei odslikava oseanja pacijenta
pribliavajui ih svesnom ili objanjavajui osveen doivljaj. Nudei sebe kao
ogledalo otvara i mogunost sagledavanja sebe, kao osobu koja moe da kon-
tejnira uas, moe da opstane, preivi. Nekada ovo moe kod samog analitiara
da stvori iluziju kako se njegova slika u ogledalu nikada nee razbiti, kako e
uvek ostati celovit i kako moe jo i jo... O ovome najee razmiljam radei
sa rtvama zlostavljanja. Dileme s poetka moje karijere oko toga da li smem da
preutim to to znam i koliko time, zapravo, u realnom ivotu ne pomaem rtvi,
su se smanjile uvoenjem novog Zakona. Sada postoji mogunost da rtva dobije
pomo i sklonite, a da pri tome ne ugrozim njeno poverenje. Da li sam ja onda
ranije bila dobra ili sam dobra sada? Da li sam ja dobra samo zato to mi je Zakon
to omoguio? Kakva sam ja onda?
Verujem da oni koji rade sa rtvama zlostavljanja esto odolevaju suzama, po-
trebi da viknu, nadjaaju muku, nekad poglade po kosi, nekad dodirnu. Ne sme
se, znamo. Pitam se onda koliko je humano stajati ukipljen kada rtva zlostavlja-
nja na kraju svoje terapije prie i pita: Smem li sada da Vas zagrlim? A slika u
ogledalu je i dalje nepomina, ne zna kud e s rukama.
90
Terapeut u svom ogledalu
Vesna Brzev-uri
istina u pacijentovom nesvesnom iskustvu i u tome zato to radi. Time menja ono
to je istina i doprinosi kreaciji potencijalno novog iskustva. Sa novosteenim
iskustvom analitiki par moe da odradi psiholoki posao. Analitiar koristi
svoje iskustvo sanjarenja. Reverie je, meutim, stanje na koje oba lana analiti-
kog para mogu da polau autorstvo. Terapeut to ini kao napor da dostigne razu-
mevanje onoga to je istina u pacijentovom nesvesnom emocionalnom iskustvu.
Posebno intrigantna tema u ovoj oblasti je trudnoa, bilo klijentkinje bilo te-
rapeutkinje. Erna Furman (1996) govori o majkama i njihovim fleksibilnim tele-
snim granicama u trudnoi, emu se pridruuje i Leena Klockars (2010). Govore
da ova fleksibilnost poinje od trenutka kada ena oseti da je trudna. Stanje flek-
sibilnosti se protee kroz trudnou, poroaj, dojenje i poetke nege odojeta. To
je vreme u kome se novoroene osea omnipotentnim i u kome nema mesta po-
trebama same majke. O ovom fenomenu Winnicott govori kao o normalnoj vrsti
ludila, a Miller kao o tranzitornom ludilu. Tranzitorno ludilo majke omoguava
detetu doivljaj jedinstva u seksualnom odnosu. Ali, Winnicott kae da nema
majke ako nema deteta i govori o majci koja treba da zavede dete, ali na ivot
ime omoguava upotrebu objekta. Dete razvija kapacitet penetriranja u majinu
psihu i dosee odnos zadovoljstva s njom. Da li se radi o genetskoj sposobnosti ili
talentu deteta za zavoenje, ogledanje i kontejniranje majke, predmet je brojnih
diskusija. U svakom sluaju, ova sposobnost i proces aktivne penetracije su od
krucijalnog znaaja za oba pola. Ne postoji dojenje bez majke i deteta, nema du-
bokog psihikog odnosa bez projekcije i introjekcije. Zato se govori o ovome ba
u ogledalu terapeuta? Zbog toga to nema nesvesnog uzajamnog razumevanja i
interpretacije izmeu pacijenta i analitiara bez maskulinosti i femininosti, kom-
plementarnih procesa projekcije i introjekcije i nema zadovoljavajue seksualno-
sti bez procesa uzimanja i davanja. Seksualnost ovde ne podrazumeva seksualni
odnos, ve sposobnost dostizanja genitalnosti kod klijenata kod kojih ona nije
dostignuta.
Veliko istraivanje koje su preduzeli Marshall Bush i William Meehan (2011) u
kome su uestvovali psihoanalitiari Amerike i Internacionalne psihoanalitike
asocijacije je pokazalo kako analitiari doivljavaju svoje line analize. Rezultati
pokazuju da je najvea dobit od analize povezana sa negujuim i emocionalno
angaovanim analitiarem koji poseduje sposobnost za uspostavljanje pozitivnih
relacija i line kvalitete; koji je upotrebljavao suportivnu tehniku kao dodatak
klasinoj tehnici i koji je imao i terapeutske i analitike ciljeve. Uspeh je takoe
vezivan za iskustvo oseanja komplementarnosti sa onim drugim i pozitivne te-
rapijske alijanse. Ovo istraivanje je otvorilo pitanja vezana za to da li je vreme
da se analiza pozabavi ponovnim razmatranjem suportivnih tehnika i posebno
uloge terapeutske alijanse i ostalih linih i interpersonalnih varijabli kao to su
komplementarnost, ili ono to mi nazivamo pau jedno drugom.
Steiner (2011) govori o situacijama u kojima analitiar moe da bude isprovo-
ciran i postane suvie aktivan u sluajevima kada osea da njegovi pokuaji da
93
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
95
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
reference:
96
ARHETIPOVI POMAUIH PROFESIJA
Svetlana Zdravkovi
kao nedostajua druga polovina, koja je konano ponovo naena. Terapeut tada
moe biti doivljen kao personifikacija npr. Afrodite, boginje ljubavi ili Erosa.
Projekcija drugopolne figure je neto to se redovno deava u psihoterapiji
i to olakava pacijentu da prepozna neke karakteristike koje pripisuje onom
Drugom, a koje ukoliko ih vrati prepoznate i proraene kroz transfer, mogu da
obogate njegovu linost, tj. da iz senke preu u svesni deo njegove/njene linosti.
Meutim, ukoliko, opet zasnovano na principu participation mistique, i pacijent i
terapeut ponu meusobno da se doivljavaju na ovaj nain, kao idealan par, po-
veava se opasnost od seksualnog acing-outa. O svesnim zloupotrebama pacijen-
ta koji je svoje idealno ensko ili muko isprojektovao na terapeuta neu govoriti
jer je tu situacija potpuno jasna i zalazi u sferu psihopatije.
Jungijanski analitiar varc-Salant bavi se upravo arhetipskim faktorima koji
se nalaze u osnovi seksualnog acting-out-a u transferno/kontratransfernom pro-
cesu. U osnovi potrebe za seksualnim sjedinjenjem sa onim Drugim lei ono to
Jung naziva (kinship) libido zajednitva (bliskosti) ili ono to varc-Salant zove
communitas16. Kada se u psihoterapijskom odnosu konstelie predstava idealnog
Ljubavnika, na delu je arhetipski transfer/kontratransfer, kroz koji se aktivira
potreba za coniunctio opositorum, tj. za sjedinjenjem suprotnosti za koju je Jung
govorio da reprezentuje strukturalnu formu koja se nalazi u osnovi transfera.
Meutim, ova potreba za sjedinjenjem svakako ne moe biti opravdanje za ac-
ting-out, ve nam pomae da shvatimo ta se deava u ovakvim sluajevima.
Jung je transfer razumeo kao proces u kojem suprotnosti (analitiarev ani-
mus/anima i pacijentova anima/animus), treba da se odvoje iz poetnog stanja
participation mistique i onda da se integriu u svest svake od osoba ukljuenih u
interakciju. varc-Salant revidira ovo Jungovo shvatanje, izmeu ostalog, u smi-
slu da coniunctio treba razumeti ne samo kao nesvesni ureujui faktor..... ve
i kao imaginalno iskustvo izmeu dve osobe u sada i ovde. Coniunctio daje ose-
aj zajednitva [bliskosti kinship] na mnogo intenzivniji, integrisaniji i u veoj
meri transformiui nain kada je zaista doivljen svesno i prepoznat kao to to
jeste nego kada je deo nesvesnog procesa i jedva primeen u sada i ovde. Sirova i
prisilna potraga za ovom supstancom, za zajednitvom ili za communitas je ono
to se nalazi u osnovi velikog broja acting-out-a u analizi17, smatra varc-Salant.
Razliiti aspekti arhetipa anime i animusa mogu biti pripisani terapeutu. Jo
i pre no to prvi put vidi analitiara, potencijalni pacijent moe ve da ga vidi
u svojoj imaginaciji kao mudrog starca ili mudru staricu koji, gotovo da se
moe rei, predstavljaju prototipove, a esto i stereotipove, predstave idealnog
psihoterapeuta.
16 Up. Shwartz-Salant, N. Archetypal Factors Underlying Sexual Acting-Out in the Transfer-
ence/Countertransference Process in Transference/Countertransference, Chiron Publications,
1984, pp. 1-31.
17 Up. Shwartz-Salant, N. Archetypal Factors Underlying Sexual Acting-Out in the Transference/
Countertransference Process in Transference/Countertransference, Chiron Publications, 1984, p. 5.
103
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
104
Arhetipovi pomauih profesija
Svetlana Zdravkovi
REFERENCE
105
ZEN MOGUNOST SAMOSPOZNAJE I SAMOODREENJA
Sneana Milenkovi
UVOD
Najvea nesrea danas nije nuklearni rat, kae jedan poznati duhovni uitelj,
ve prava nesrea dolazi od psiholokih nauka. One e nas nauiti kako ljudsko
bie moe biti u potpunosti kontrolisano. Poto nismo u dovoljnoj meri svesni,
mogu nas naterati da se ponaamo na ve odreeni nain (Osho, 2011, str.115).
Naravno, nijedan Buda nije bio eksperimentalni subjekt, pa se i nalazi do kojih
se dolazi u psiholokim istaivanjima odnose na prosenu veinu ljudi, ne i na
prosvetljene pojedince.
Ovo se prevashodno odnosi na bihejvioristiku psihologiju i nauku, koja se
slui odreenom naunom metodologijom, kao i na ostale psiholoke i psihote-
rapijske modalitete, koji zagovaraju benevolentnu manipulaciju (Wendorf &
Wendorf, 1985) kao lek za ozdravljenje ljudske psihe.
Svedoci smo da je ego-psihologija, kao psihologija ja, dola u orsokak.
Ako ne napravimo iskorak u pravcu drugoga, ne prevaziemo sebe i svoje sebi-
ne, ego-istike interese i ne kreiramo jednu sasvim drugaiju mi psihologiju,
psihologiju zajednitva, ostaemo zatoenici sopstvenog Alkatraza. Moda nas i
107
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
nee biti, upozoravaju nas filozofi, ekolozi i svi koji su svesni i ozbiljno zabrinuti
za zdravlje pojedinca, zajednice, itavog ivog i neivog sveta i cele nae planete.
Nie je davno rekao veliku istinu da ako ne napredujemo u svesnosti, (po)to-
nuemo u nesvesno (Nie, F, 1972). I taj proces moemo da posmatramo i danas,
ire, kako naperdujemo u sunovratu ka kolektivno teoj patologiji od histerija
u Frojdovo vreme, padamo nanie u bolest dananjeg doba, a to su granini i
narcistiki poremeaji linosti.
ivimo u narcistikoj kulturi (Lasch, C, 1986) u kojoj ak ni Narcis ne vidi
vie jasno svoj lik u vodi u kojoj se ogleda. Ovo je doba praznine, kako ga savre-
meni filozof Lipovecki naziva (Lipovecki, 1987).
Uvoenje filozofije zena, kao naina i pogleda na ivot, kao puta osloboe-
nja (Watts, 1982), i svega to za nas bude korisno da ujemo kroz ovo izlaganje,
ukljuuje i osvrt na dve vane teme: samospoznaju i samoodreenje.
Samoodreenje je tek pokuaj da se zasnujemo kao slobodna, ali i odgovorna
bia, razuslovljena od prolosti i svega za ta se drimo, bilo to materijalna ili
nematerijalna uporita.
A prelazak sa spoljanjih uporita na ona unutranja oznaava zrelost pojedin-
ca, prema Fricu Perlsu, osnivau getalt terapije, sa ijim izreenim stavom se u
potpunosti slaem.
Kada je u pitanju samospoznaja, traganje je svojstveno ljudskoj prirodi, ali je
to i put kojim se ree ide.
Fuko je izrekao da je saznanje in kojim se preseca, a Sas da je psihoterapija
detoksikacija lai. Psihoterapija je, u celini, od svojih poetaka bila usmere-
na ka irenju ovekove svesti, i spolja i iznutra. Danas je ona u najveoj meri
orijentisana ka zdravlju, ovekovoj dobrobiti u celini, kako individualnoj, tako i
grupnoj, kolektivnoj. A dobrobiti nema bez ovekove samospoznaje koja ga ini
celovitim, integrisanim, kao to je nema ni bez slobodnog i odgovornoog izbora
i ponaanja.
Dakle, na nama je sloboda da izaberemo put kojim emo ii, kao i odgovor-
nost za uinjene izbore.
110
ZEN mogunost samospoznaje i samoodreenja
Sneana Milenkovi
ta je zen
Zen je kola mahajana budizma. Ponikao je iz specifine budistike tradicije,
sutine Budinog uenja i postao kineski budizam.
Taoizam je izvorni kineski put koji je, u spoju sa indijskim mahajana budiz-
mom, proizveo zen. On je primer onoga to je u Indiji i Kini poznato kao put
osloboenja i, u tom pogledu, slian je taoizmu, vedanti i jogi (Watts, 1962,
str, 35) . Neki autori (Watts) smatraju, da je zen, zapravo, daleko vie kineski
nego indijski, a, od dvanaestog veka se duboko i najkreativnije ukorenio u kulturi
Japana. I kao plod ovih velikih kultura zen je jedan od najdragocenijih poklona
Azije svetu.
Istorija zena datira od dolaska Bodidarme (Bodhi-Dharma, Bodai-Daruma)
u Kinu, VI v.n.e.(520. g.n.e.). Smatraju ga utemeljivaem i prvim patrijarhom
kole dhyana, iji naziv Kinezi izgovaraju an. Nauka te kole (nauka o me-
ditaciji) prenesena je iz Kine u Japan krajem XII v., a Japanci re an izgova-
raju zen.
Zen je element budistike religioznosti (Schopenhauer ga smatra ateistikom
religijom izvodei zakljuak da ga je ispravnije oznaiti kao filozofiju, nego kao
religiju).
Valja napomenuti, da zen potie od indijskog naziva metode koji na Zapadu
oznaavaju terminom meditacija. Prvobitni sanskritski termin dhyana glasi u
pali-jeziku, koji je knjievni jezik Budinih govora, hana specifina verzija
budistike nauke o meditaciji.
Prvi kineski osniva zena bio je Huj Neng (627-713), esti patrijarh posle Bodi-
darme i zen je jedini vid budizma koji je svoju vitalnost ouvao do danas.
111
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
ovek se, prosto, mora suoiti sa injenicom da je zen ona strana ivota, koja
apsolutno nije pod naom kontrolom i nee nam se otkriti koliko god je silili,
dovijali se i pravili falsifikate pravih stvari.
(3) Osloboenje od vremena postoji samo SADA
Zen je i osloboenje od vremena, jer, ako otvorimo oi i jasno sve sagledamo,
postaje oigledno da ne postoji ni jedno drugo vreme do ovaj trenutak i da su
prolost i budunost apstrakcije bez konkretne stvarnosti. Postoji samo sada.
Pre nego to nam ovo postane jasno, ini nam se, kae Vots, da je ivot samo
prolost i budunost, a da je sadanjost tek tanka crta koja ih razdvaja. Odatle i
oseaj da se nema vremena, oseaj da sve tako brzo protie i odlazi pre no to
moemo da uivamo u tome. Ali kroz buenje za trenutak (mindfulness) ovek
moe da sagleda drugu stranu ove zenovske istine: pre su prolost i budunost
prolazne iluzije, a sadanjost je veno stvarna.
Otkrivamo da je linearni sled vremena puka konvencija naeg verbalnog
miljenja, svesti koja svet tumai hvatanjem za njegove komadie, nazivajui ih
stvarnim dogaajima. Ali, svako od tih hvatanja umom iskljuuje ostatak sveta,
tako da ova vrsta svesti stvara priblinu sliku celine samo kroz niz uhvaenih
delia, jedan za drugim.
Budina pria o slepcima i slonu i hvatanju delova celine (slona) da bi se dose-
gnula svest o celini ubedljivo govori o nemoguem poduhvatu.
Prema tome, povrna svest moe se probuditi za venu sadanjost, ako presta-
ne da se hvata za delie.
Postoji samo ovo sada. Ono niotkud ne dolazi; ono nigde ne ide, a ipak je u
pokretu. Kad pokuamo da ga ugrabimo, ono kao da bei, a ipak je uvek ovde i
ne moe se pobei od njega.Ono je kao ogledalo koje svedoi ta je prolo ispred
njega. To je svesnost. Ta svesnost nas vodi iza uma. Ona je istinska meditacija,
kae Oo (Osho, 2011, str.176).
(4) Meditacija kao metod osloboenja od misli
Niko nije naglaavao meditaciju kao Buda. Njegov celokupan metod jeste me-
ditacija.
A ta je, zapravo, meditacija?
Meditacija znai osloboenje od misli tako da na kraju ne ostane nijedna mi-
sao. To ne znai pasti u san, to znai, biti usredsreen, a opet osloboditi se misli.
Kada misli nestanu, kae Oo, sve postaje kristalno jasno mislilac je bio
samo nusproizvod misli koje se kreu. Bio je samo gomila misli i nita vie. Nje-
govo postojanje nije zasebno (Osho, 2011, str. 100).
113
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
Kada etate, eta vie nije tu; kada jedete, onaj koji jede vie nije tu; kada
zaspite, onaj koji spava vie nije tu; kada ivite, vie nema onoga koji ivi; kada
umrete, vie nema onoga ko je umro;
I dalje, vi ste poput otvorenog neba...oblaci dolaze i odlaze, (str. 101). Ba
kao to glasi i naziv jedne od brojnih Oovih knjiga Moj put, put belih oblaka
(Osho, 2007).
Jedno od najlepih imena koja su data Budi je tathagata. To znai kako dolo,
tako otilo.
Ne postoji niko ko je doao i otiao postoji samo dolazak i odlazak. To je
znaenje rei tathagata. Samo proces dolaska i odlaska; ne postoji niko ko je do-
ao i niko ko je otiao (str. 101).
I zen majstori oduvek govore da ovek zvani Gautama Buda nije ni postojao.
Da, on je svakako doao i isto tako je otiao, ali nikada nije postojao.
Isto je sa procesom sanjanja. San doe i ode, a ujutru znate da san nije ni po-
stojao.
Onda kad shvatite sebe kao ist prostor, u kom se mnogo ta dogaa, postajete,
kako kae Oo, odvojeni, ja bih rekla razuslovljeni. Tada ste osloboeni svih
strahova, zato to nemate ta da izgubite, zato to ne postoji onaj koji moe neto
da izgubi.
Tada vie ne prianjate stvarima (non-attachment atitude), materijalnim i ne-
materijalnim. Slobodni ste od prolih uslovljavanja i prolosti.
Zagospodariti ivotom, biti iznad ivota, itd. sve su principi suprotni zenov-
skim, ali u tesnoj vezi sa naim egom i sveu koja iz takve orijentacije (ego-svesti)
proishodi.
Moemo se dalje zapitati: ta kae zen o egu i tipovima svesnosti kojima ras-
polaemo?
Oo (Osho, R. ) nam daje slikovite odgovore koje unose vie svetla razumeva-
nju postavljenih pitanja.
U Zenu mi dolazimo niotkuda i nigde ne idemo. Mi smo upravo sada, ovde,
niti dolazimo, niti idemo. Sve prolazi pokraj nas; naa svest reflektuje sve to, ali se
ne identifikujemo sa tim, to je, zapravo, u prolazu.
Mi smo kao ogledalo. Ogledalo ne ini nita, ono jednostavno reflektuje do-
gaanja u okolini.
114
ZEN mogunost samospoznaje i samoodreenja
Sneana Milenkovi
Naa svest je samo ogledalo. Po reima uang-cea: Savren ovek koristi svoj
um kao ogledalo. Ono ne doivljava nita; ono ne odbija nita. Ono prima, ali ne
zadrava (Watts, 1982, str. 28).
To se ne odnosi samo na svest terapeuta, ve i svest klijenta koji ui od terape-
uta kako da ivi bez balasta prolosti (ema, uverenja, predrasuda), kako da to to
je u senci iznese na videlo, doivi u realnosti i osloboena produi dalje.
ta moemo da konstatujemo vezano za ego i nau svesnost:
(1) Identitet osobe prvenstveno je vezan za ego, za sliku o sebi nastalu ue-
njem od znaajnih drugih koja se stie uenjem, pre svega uslovljavanjem
i uenjem po modelu;
(2) Koncept ne-vezanosti (non-attachment-a) kao raz-uslovljenost od razlii-
tih oblika uslovljenosti i neslobode;
(3) Na vrhovni identitet je bezgranina svest (Wilber, K, 2002);
(4) Rast i razvoj predstavljaju uveanje i irenje ovekovih vidika/svesti/gra-
nica prema spolja i prema unutra;
(5) Postoje dve vrste svesnosti i to: a) ego-svesnost i b) svesnost bez ega;
(6) Ego svesnost je svesnost koja se identifikuje sa mentalnim sadrajima, a
koji su, ustvari, izvor projekcija ili fantazije (conscious ego);
(7) Svesnost bez ega (egoless consciousness) je svesnost bez identifikacija i
projekcija.
SAMOSPOZNAJA I SAMOODREENJE
115
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
117
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
Svako od nas pamti udesan film ivot je lepsa izvanrednim Beninijem, koji
nam upravo to i kazuje da ak i u logoru moemo izabrati da budemo slobodni
od okolnosti/situacije i budemo vedri (pa i sreni?) po naoj odluci za drugaije
ponaanje od oekivanog. Ipak, po mom miljenju, za veinu ljudi, ovo je teko
ostvarljiv podvig!
I da ne zaboravimo, re ogovornost (response ability), naspram S-R uslov-
ljenosti, znai da mi prestajemo da budemo reaktivna bia, postajemo aktivni,
kroz odluku i slobodnu akciju menjamo sebe i svet oko sebe, menjamo uzroke
(koji lee u prolosti linoj ili kolektivnoj).
ta to znai? To znai da smo razuslovljeni od svih onih S (stimulusi, situacije,
dogaaji, svega emu su nas nauili drugi, pre svega znaajni drugi, ili svega
onoga to smo nauili i prihvatili kao sveto, neprikosnoveno, kao a priori).
Konkretno, to znai, da ako smo slobodni od svih prethodnih uslovljenosti
iz prolosti, otkriemo izmeu trenutka kada percipiramo situaciju i kad na nju
reagujemo, otkriemo da postoji pauza tako kratka da je nje svestan samo smiren
duh. I ta pauza je naa prilika i izazov. Postati svestan znai biti odgovoran.U njoj
moemo da se otresemo navika i po prvi put da reagujemo neposredno i svee.
To upravo znai nau spontanost, kao i nepredvidivost, ali i slobodu da budemo
svoji i po svojoj meri, kao i odgovorni za nae odluke i ponaanja.
Na kraju, zen nas ui i ucelovljavanju, integraciji (telesnog, duevnog i du-
hovnog).
Budina pria o slepcima i slonu govori o jednom holistikom, integrativnom
pristupu u sagledavanju realnosti. Neophodno je da napustimo parcijalnu me-
todologiju istraivanja, gde hipoteza predstavlja gotov zakljuak, a ako hoemo
da istraujemo, ne smemo poi od zakljuaka, kako je govorio Krinamurti. I
upravo nas zen tome ui da uspostavimo sve, prirodan, nezagaen pogled, koji
omoguava trenutno sagledavanje sveukupnosti, celovitosti naeg bia, kao i
same stvarnosti.
Holistiki pristup povezuje celovitost (whole) holistizam (holistic) sve-
tost (holy).
Mala digresija: Isus nam npr. slikom izgubljene ovce iz Jevanelja po Luki,
(Lk 15, 1-10) koja ne sadri samo ono misteriozno, ve i istinito, i koja predstavlja
parabolu o smislu odgovornosti za celinu, za totalitet postojanja, pokazuje da bilo
gde da smo, bilo ta da smo, bilo kakav nas nedostatak muio, moramo ponovo
nai, uspostaviti, tu koheziju i celinu. To je ujedno parabola o smislu ljudske od-
govornosti odgovornosti za uspostavljanje celovitosti koja je naruena, izgu-
bljena i ponovo pronaena.
A ta je duhovnost do sutinski, pripadajui deo naeg bia oveka kao troj-
stva duha, due i tela.
118
ZEN mogunost samospoznaje i samoodreenja
Sneana Milenkovi
U jednoj sutri (Lotus Sutra) stoji zapisano: Dok postoji i jedna jedina dua
koja nije spasena, vratiu se na ovaj svet da joj pomognem.
Kakav je Bodisatva? Da li on moe biti model za zrelog psihoterapeuta?
Bodisatva se ne kloni nikakvih patnji ako one mogu makar malo da dopri-
nesu optem blagostanju i dobrobiti oveanstva; njegova ljubav je bez granica i
bez uslova!
Kako stoji stvar sa psihoterapeutima? Kakvoj/ijoj dobrobiti oni tee?
U seriji istraivanja na naim i stranim terapeutima (Milenkovi, S. 1992;
Milenkovi, 1996; Milenkovi, 1997; Milenkovi, akoti, 1997; Milenkovi, a-
koti, 1998; akoti-Kurbalija, Milenkovi, 2005; Milenkovi, akoti-Kurbalija,
2011; Milenkovi, akoti-Kurbalija, 2011), poslednje u nizu, koje smo sproveli na
temu ta psihoterapeuti ele, o emu oni sanjaju/mataju (Milenkovi, akoti-
Kurbalija, 2012), pokazalo je sledee:
1. Da se nai psihoterapeuti ne razlikuju od evropskih znaajno ni u jednom
od brojnih istraivanja;
2. Da se psihoterapeuti sve vie pomeraju ka duhovnosti, njenoj vanosti za
njih u profesionalnom i privatnom ivotu;
3. Da su psihoterapeuti najvie zainteresovani za vlastitu dobrobit (100%);
4. Da se u veoj meri interesuju za svoju profesionalnu dobrobit (priblino
80%);
5. Da se u manjoj meri (oko 40%) interesuju za svoje klijente i njihovu do-
brobit;
119
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
REFERENCE:
120
ZEN mogunost samospoznaje i samoodreenja
Sneana Milenkovi
121
Kritika tenje ka anonimnosti u psihoanalizi1
Aleksandar Dimitrijevi
ta se u psihoanalizi podrazumeva
pod anonimnou
Neposredno pred Prvi svetski rat, Frojd je napisao nekoliko tehnikih tek-
stova. Mada je u tom trenutku psihoanalitiara bilo manje od pedeset, klinika
praksa inspirisana Frojdovim delima poela je da se iri na Englesku, Kanadu i
Sjedinjene Drave. Frojdu je nueno pravo da zabrani bilo koji tekst podnet za
objavljivanje u prvim psihoanalitikim asopisima, ali jo nisu bile uvedene oba-
vezne trening-analize, a tri-partitni model treninga koncipiran je tek krajem dva-
desetih godina (za sve detalje videti Makari, 2008). Bilo mu je vano da uspostavi
kontolu nad tim kako e drugi ljudi primenjivati metod koji je smatrao svojim.
1 Tekst predstavlja rezultat rada na projektu Identifikacija, merenje i razvoj kognitivnih i emoci-
onalnih kompetencija vanih drutvu orijentisanom na evropske integracije, koji finansira Mi-
nistarstvo prosvete i nauke Republike Srbije pod evidencionim brojem 179018.
123
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
Da stvar bude jo gora, kontrole mu je bilo potrebno vie nego ikad. Sasvim je
oigledno da tekstovi o psihoanalitikoj tehnici imaju za cilj da to jasnije razgra-
nie njegovu kliniku praksu od mnogih drugih, u to doba popularnih i njemu
ranije nimalo stranih oblika leenja: hipnoze, sugestije, spiritizma (Prochnik,
2006), korienja vibratora za seksualnu stimulaciju histerinih pacijentkinja (Starr
& Aron, 2011). Na Frojdovu nesreu, tano kad mu je izgledalo da se broj sledbe-
nika, za kojima je dugo eznuo, poveava, da poinje da ga prihvata meunarodna
psihijatrijska zajednica i kad stiu poasni doktorati, on dolazi u sukobe s najbli-
im saradnicima i odluuje da ih ne razrei naunim, ve politikim sredstvima.
tekel, Adler i Jung bivaju izopteni iz pokreta i protiv njih se decenijama objavljuju
tekstovi koji bi trebalo da ih osramote i svedu njihove teorije na neprevazien nega-
tivni transfer prema Frojdu kao oinskoj figuri, a slino e se kasnije desiti, recimo,
andoru Ferenciju i Donu Boulbiju (videti, na primer, Bergmann, 2004). Prekid
odnosa s Jungom, ranije proglaavanim naslednikom, prestolonaslednikom i si-
nom, za Frojda je bio najproblematiniji, kako lino, tako i u sferi naunog i klini-
kog rada. Jungova terapijsko-kolegijalno-seksualna veza sa Sabinom pilrajn (Kerr,
1994), nije mogla da ga ne podseti na odnos izmeu Brojera i Ane O. (ili makar na
to kako e nam on prepriavati taj odnos, pojaavajui svaki put motiv Brojerove
slabosti i neprofesionalnosti Breger, 2009), a sve je vie onih koji veruju da ga je
morala muiti i zbog toga to je i sam bio u vezi sa Minom Bernajz, koja mu dodue
nije bila pacijentkinja, ve sestra njegove supruge (Rudnytsky, 2011).
Zbog svega ovoga, verujem da Frojdove tekstove o tehnici treba razumeti kao
njegov pokuaj da sprei da se drugim analitiarima dogodi, u najmanju ruku,
ono to se odigralo izmeu Junga i Sabine pilrajn, kao i da ovome treba pripisati
restriktivni i konzervativni ton koji njima dominira.
Metafore kojima Frojd opisuje adekvatan analitiki stav moraju biti neobine
svakome ko je itao knjige i tekstove, koje je on objavio u prvoj deceniji dvadese-
tog veka. Jedna od njih kae da dobar analitiar funkcionie poput hirurga: zane-
maruje sva svoja oseanja, pa ak i ljudsko saoseanje, i usmerava sve snage na
to da to bolje izvede operaciju da otvori bolno mesto, izbaci gnoj i paljivo uije
ranu, ne uspostavljajui pri tom nikakav emocionalni odnos s itavom situacijom
i oseanjima svog pacijenta (Freud, 1912). Druga sadri preporuku da analitiari
funkcioniu kao belo platno: doktor treba da bude neproziran za svoje pacijen-
te i da im, poput ogledala, ne pokazuje nita osim onoga to je njemu pokazano
(Freud, 1912). Kasnije je ovo, u radovima autora anglosaksonske provenijencije,
sistematizovano kroz termine anonimnost, neutralnost i distanciranost,2 a na-
kon radova Karla Rodersa usvojen je i termin nedirektivnost (Roders, 1985).
Odstupanja od klasinog analitikog setinga i/ili tehnike smatrana su odigrava-
njem, pa su razvijane razliite strategije za bavljenje njima. Mnogi i danas misle
da je izuzetno vano da analitiar bude svestan svojih oseanja, elja ili fantazija,
a da je svako ponaanje izazvano njima po definiciji tetno.
2 Mada je Frojdovo Indifferenz jo upeatljivije od termina koje je Strei ponudio.
124
Kritika tenje ka anonimnosti u psihoanalizi
Aleksandar Dimitrijevi
126
Kritika tenje ka anonimnosti u psihoanalizi
Aleksandar Dimitrijevi
saradnik u istraivanju [...] supervizor koji pomae (Schafer, 1983, str. 26), iz-
dvojilo se nekoliko razraenih kritika tenje ka anonimnosti.
Prvi psihoanalitiar koji je pokuavao da radi na fleksibilniji nain bio je an-
dor Ferenci. Njegov pristup bio je mnogo otvoreniji, s mnogo vie obraanja pa-
nje na transferne i kontratransferne fenomene, ali i na neto to bismo mogli
smatrati ranom verzijom danas vanog pojma uzajamnost, poto je za Ferencija
psihoanaliza bila in uzajamne materinske blagosti i saradnje (Aron, 1996). U
svom klinikom dnevniku, objavljenom tek 1988. godine, Ferenci je zapisao da
kada slobodno asocira, moe da ita misli svojih pacijenata. Takoe, on se u ne-
koliko situacija uputao u uzajamnu analizu ne samo s kolegama, kao to je bio
Georg Grodek (Fortune, 2002), ve i s nekim pacijentima, tako to bi, kada ana-
liza doe do zastoja, poinjao da asocira, a druga osoba, kolega ili pacijent, inter-
pretirala bi njegove asocijacije. Ova vrsta slobode u setingu i izvesnog uvoenja
ravnopravnosti izmeu nesvesnog pacijenta i nesvesnog analitiara u ono doba
je bila potpuno neprihvaena i pogreno se smatralo, posebno se to odnosi na
Frojda i Donsa, da je Ferenci bio psihotian. Pokazalo se, meutim, da je Feren-
cijev pristup izvrio veliki uticaj na savremene naine rada, uprkos tome to on
nije obratio panju na neophodnu asimetriju u odnosu (Blum, 2004; Aron, 1996).
Hari tak Saliven bio je prvi ameriki autor u ijem se radu, ponajvie posred-
stvom Klare Tompson, osetio taj uticaj Ferencijeve tehnike. Jedan od postulata
interpersonalne psihoanalize bio je da je uvid u stanja pacijenta mogue stei je-
dino posredstvom uestvujueg posmatranja analitiara (Sullivan, 1953). U isto
to doba, u Engleskoj su poeli da se pojavljuju tekstovi o znaaju kontratransfera,
prvo Vinikotov, a onda Pole Hajman (koju mnogi i danas, sasvim pogreno, sma-
traju autorom klajnijanske orijentacije videti Borgogno, 2009, str. 57-84), koji su
otvorili mogunost da se o unutranjim sadrajima analitiara misli na znaajno
drugaiji nain. U terapijskoj tehnici ipak nije bilo dovoljno izmena, tako da je
Ida Mekalpajn (Macalpine), kasnije uvena kao istoriarka psihijatrije, tvrdila da
ponaanje analizanda predstavlja odgovor na rigidni infantilni seting kome je
izloen. Ovo ini dalje istraivanje viestruko problematinim. Jedan od tih pro-
blema je i kako taj seting reaguje na pacijenta (prema Hoffman, 1998, str. 98).
itavu situaciju iz temelja je uzdrmao Hajnc Kohut. Svoj prvi pravi psihoa-
nalitiki tekst (nakon onih u kojima se bavio njenom primenom na razumevanje
umetnosti), Kohut je objavio 1959. godine i posvetio ga mestu empatije u psiho-
analitikoj teoriji i praksi. Tako se insistiranje na izuzetnom znaaju empatije
moe smatrati za Kohutov osnovni, a hronoloki prvi, dodatak klasinoj tehnici
terapije. On je isticao da je empatija nain da se razumeju pacijenti, da ljudi ra-
zumeju jedni druge, ali je pri tom i svojevrstan nauni metod. Najvea promena
ogleda se, meutim, u Kohutovom insistiranju na tome da se analiza ne moe od-
vijati bez uea analitiara u psihikim stanjima pacijenta, da je izmeu njih ne-
mogua potpuna razdvojenost, onako kako se u prirodnim naukama posmatra
i predmet posmatranja (na primer, astronom i Saturnovi prstenovi) opravdano
127
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
nje bilo planirano ili je do njega dolo usled pritiska u seansi; da li se to dogodilo
spontano ili posle pitanja pacijenta.
Nekoliko odlinih tekstova o ovoj temi posvetio je i Oven Renik (1993, 1995,
1996), a oni bi verovatno trebalo da postanu obavezna literatura u svakom psiho-
analitikom kurikulumu. Renik smatra da je klasino shvatanje neutralnosti pro-
blematino iz barem tri razloga (1996, str. 497): prvo, zato to ne objanjava dobro
kako tokom analize dolazi do uenja; drugo, zato to pogreno prikazuje mesto
oseanja analitiara u tehnici koju koristi; i, konano, zato to produbljuje nera-
zumevanje po pitanju toga ta analitiare odvraa od eksploatacije pacijenata.
Renik tvrdi da bi problem trebalo reavati tako to emo priznati da uenje (ot-
krivanje, saznavanje) u psihoanalizi nastaje u dijalektikom procesu, u kome oba
aktera otkrivaju, umesto to ga posmatramo kao analitiarevo otkrivanje klijentu
znanja koja je stekao tokom svoje edukacije. Za razliku od Hofmana, koga je inte-
resovalo kako analizand formira sliku o analitiaru, Renik se usmerio na to kako
analitiar dolazi do analitikih uvida. Njegova objanjenja su dovoljno vana da
zavreuju dui citat: Analitiar bi trebalo da pokua da postane svestan svojih
emocionalno pokrenutih motivacija pre nego one budu prevedene u govor ili bilo
koji drugi oblik ponaanja. Analitiarev cilj je da zamisli kako bi mogao poeleti
da reaguje na neki impuls pre nego to zaista reaguje. Naravno, svestan ljudskih
slabosti, analitiar oekuje da e u velikoj meri biti neuspean u ovom pokuaju;
zabrinutost zbog neuspeha, meutim, olakava njegovo dalje oekivanje da e moi
da ui iz svojih omaki i pacijentovih reakcija na njih (1993, str. 554) Princip
svesnost umesto akcije usmerava psihoanalitiku tehniku, mada ga je, u praksi, ne-
mogue realizovati. Otud osnovna koncepcija kae da je psihoanaliza interakcija
dve celokupne psihe, ali sa aljenjem: naa teorija tehnike usmerava analitiara ka
tome da eliminie lino motivisane postupke koliko god moe (1993, str. 555-556)
Analitiareva svesnost linih motivacija u klinikoj situaciji ima svoje poreklo
u samoposmatranju manifestacija tih motivacija u nekom obliku ponaanja (1993,
str. 557) Svesnost kontratransfera uvek je retrospektivna i dolazi nakon kontra-
transfernih odigravanja (1993, str. 555-556).
129
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
liza interakcija dve linosti ... koje imaju unutranje zavisnosti, anksioznosti i
patoloke odbrane; obe su istovremeno i deca koja nose unutranje roditelje; i obe
ove celovite linosti analizand i analitiar reaguju na svaki dogaaj u anali-
tikoj situaciji (Racker, 1968), kao i da ono to dobri psihoanalitiari u svojoj
klinikoj praksi rade nije zaranjanje ispod povrine pacijentovog doivljaja da bi
mu rekli (interpretirali) ta zapravo osea, ve da bi otkrili ta ostaje iskljueno
iz svesti, briljivo posmatrajui detalje pacijentove doivljajne subjektivnosti. ...
Nesvesno nije skrivena oblast, koja potpuno formirana i nedovoljno ispitana lei
negde dole, ve neartikulisani niz potencijala za potpuniji doivljaj, niz tendencija
i sklonosti koji usmeravaju i oblikuju doivljaj, a da pacijent ne moe u potpuno-
sti da ih obradi, prizna ili prihvati (Wachtel, 2008, str. 148-149).
Ukoliko bismo, dakle, prihvatili da ne treba da se oslanjamo na terapijsku
tehniku koliko na trening-analize i kasnije line-analize, na neprekidnu samoa-
nalizu, superviziju i interviziju, kao i na preispitivanje sopstvenog moralnog in-
tegriteta, moda bi postalo mogue da o psihoanalitikoj situaciji mislimo kao o
istinskoj saradnji ravnopravnih istraivaa (Renik, 1995, str. 491-492), bez pose-
zanja za fantazijom o anonimnom analitiaru.
REFERENCE:
131
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
Theory. U The Search for the Self. Selected Writings of Heinz Kohut 1950-
1981, str. 205-232. Prir. P. H. Ornstein. International Universities Press.
12. Kohut, H. (1977). The Restoration of the Self. International Universities Press.
13. Loewenstein, R. (1956). Some remarks on the role of speech in psycho-
analytic technique. International Journal of Psychoanalysis, 37, 460-468.
14. Makari, G. (2008). Revolution in Mind. The Creation of Psychoanalysis.
London: Duckworth Overlook.
15. Prochnik, G. (2006). Putnam Camp. Sigmund Freud, James Jackson
Putnam, and the Purpose of American Psychology. New York: Other Press.
16. Rachman, A. (2012). The Confusion of Tongues between Dr. Sandor
Ferenczi & Mrs. Eliyabeth Severn: Trauma, Mutuality & Innovation in the
Analysis is of the Incest Trauma. Tekst izloen na International Ferenczi
Conference. Faces of Trauma, Budimpeta, 31. 5. 3. 6. 2012.
17. Racker, (1968). Transference and Counter-transference. New York:
International Universities Press.
18. Renik, O. (1993). Analytic Interaction: Conceptualizing Technique in Light
of the Analysts Irreducible Subjectivity. Psychoanalytic Quarterly, 62:553-571.
19. Renik, O. (1995). The Ideal Of The Anonymous Analyst And The Problem
Of Self-Disclosure. Psychoanalytic Quarterly, 64:466-495.
20. Renik, O. (1996). The Perils Of Neutrality. Psychoanalytic Quarterly,
65:495-517.
21. Roders, K. (1985). Kako postati linost? Beograd: Nolit.
22. Rudnytsky, P. L. (2002). Reading Psychoanalysis. Freud, Rank, Ferenczi,
Groddeck. Ithaca & London: Cornell University Press.
23. Rudnytsky, P. L. (2011). Rescuing Psychoanalysis from Freud and Other
Essays in Re-Vision. London: Karnac Books.
24. Schafer, R. (1983). The Analytic Attitude. New York: Basic Books.
25. Segal, H. (2006). Reflections on Truth, Tradition, and the Psychoanalytic
Tradition of Truth. American Imago, 63, 3, str. 283-292.
26. Starr, K. E. & Aron, L. (2011). Women on the Couch. Genital Stimulation
and the Birth of Psychoanalysis. Psychoanalytic Dialogues, 21:373-392.
27. Sullivan, H. S. (1953): The Interpersonal Theory of Psychiatry. New York,
NY: Norton.
28. Wachtel, P. (2008). Relational Theory and the Practice of Psychoanalysis.
New York: Guilford Press.
29. Wachtel, P. (2011). Therapeutic Communication. Knowing What to Say
When. New York: Guilford Press.
30. Winnicott, D. W. (1970/1986). Home Is Where We Start From: Essays
by a Psychoanalyst. C. Winnicott, R. Shepherd & M. Davis (prir.).
Harmondsworth: Penguin Books.
132
Dua i dehumanizacija
Velimir B. Popovi
poput Boga, Sudbine, Monade, Jednog iliDuha, ne zato to su ovo bile teoloke,
metafizike ili mitske konstrukcije, dok za fiziku priroda to nije, ve otuda to
je ona dosledna u veri u istinitost sopstvenog mita (o prirodi kao preduslovu
svoje discipline). Fizika, drei se svoje korenite fantazije, ne doputa da nita
eksterno, njoj strano, ue u fiziku prirodu, jer je u njoj priroda odreena kao
samosadravajua, kao svoj vlastiti izvor, svoje arhe(), kao sopstvena spon-
tana i autonomna realnost. Bezrezervno potovanje vlastite korenite fantazije i
uporno odbijanje da se eksplanatorni inilac trai negde drugde, izvan sebe, nam
govori kao da je matematika fizika dosledno i u potpunosti usvojila i ostvari-
la Jungov savet koji se generalno tie svih predstava fantazije, a koji glasi: Pre
svega, ne dozvolite da bilo ta od spolja, to ne pripada, ue u nju, jer predstava
fantazije ima u sebi sve to joj je potrebno (Jung, CW 14, 749).
Nepokolebljiva vera u svoju istinu, u fantaziju vlastitih korena, uvek nanovo
vraa fiziku sebi samoj, i to povlai najmanje dve posledice za sobom. Prvo, pri-
roda o kojoj govori fizika je u ontolokom smislu odsutna i nepotpuna; za njenom
krajnjom sutinom se traga, ona nije data i otkrivena (i to je a priori preduslov
koji je ini naunom disciplinom i to ini moguim njeno nauno istraivanje),
kao to je to sluaj sa mitolokom fantazijom o Majci Zemlji ili onoj teolokoj o
Boijoj tvorevini, gde se krajnja ili boanska sutina ispoljavaju u vidu epifanije
ili vere u Boije otkrovenje. Fantazija o prirodi tera fiziare da neprekidno tra-
gaju za njom, da istrajno i sistematino otkrivaju, razvijaju i unapreuju vlastitu
fantaziju o prirodnom svetu u potrazi za nesaznatim prvim principima, bilo da
u te svrhe svoju fantaziju oblikuju kroz vokabular klasine mehanike, kvantne
fizike, teorije struna ili one o nelinearnim talasnim procesima.
Drugo, poto je u potpunosti uronjena u sebe, fizika, nuno, traga za sve
dubljim, skrivenijim uzrocima sadranim u prirodi, to jest u svojoj izvornoj
fantaziji. Ono to fizici obezbeuje ontoloku utemeljenost u primeni naunih,
matematikih metoda i modela (poput, teorije funkcija, teorije verovatnoe, nu-
merike matematike i sl.) jesu dosledna i poklonika vera u vlastiti mit. U tome
smislu, matematika fizika ima tautoloki karakter: ona prirodu objanjava iz pri-
rode, a ne neke druge, njoj eksterne arhimedovske pozicije, dozvoljavajui sebi
da u potpunosti bude zatvorena ili sadrana u sebi samoj, hotimino polazei
od pretpostavke da su njeni koreni nesaznati i neotkriveni. Naprosto, u fizici bi
svaki pokuaj da se zasnuje nauka o prirodi, koja bi osporavala autonomiju same
te prirode bila ismejana i odbaena kao nenauna. Ono to fiziku ini pravom
naukom nisu njene matematike metode, ve potpuna, neu pogreiti ako kaem,
religijska posveenost vlastitoj mitolokoj fantaziji kao prima materia, odnosno
onome da ima u sebi sve to joj je potrebno, to je, posledino, titi od svega
to dolazi iz vana, svih ideja koje je od metafizike do teologije mogu kontamini-
rati. U tautolokom karakteru fizike ne krije se njen nedostatak ve njen vjeruju,
na njemu se temelji vera da se u potpunosti preda nepoznatom, spremnost da se
baci u dubine fantazije svojih korena.
134
Dua i dehumanizacija
Velimir B. Popovi
Graene po uzoru na fiziku, sve ostale prave nauke se, jednako svome uzo-
ru, uzdaju u vlastiti, a ne tui mitoloki narativ, u fantaziju svojih korena. Ono
to e im obezbediti nauni status sadrano je u vlastitim mitolokim korenima;
u njima i samo u njima, iskljuivo tu u sebi, upravo tu i nigde drugde, sadrano
je sve to ... je potrebno. No kada je re o psihologiji, njeno oponaanje fizike
vodilo ju je od sebe same, udaljavalo od due kao svoje sutine i svog logosa.
U nastojanju da se poistoveti sa fizikom, a slino je, znamo, inila i sa raznim
drugim disciplinama sa kojima se takoe identifikovala (medicina, sociologija,
biologija, bihejviorizam i sl.), psihologija je napravila nedopustiv greh, koji fizika,
videli smo, nije sebi dozvolila, a koji se u sluaju psihologije sastojao u traganju
za arhimedovskim uporitem izvan sebe i u odustajanju od nauma da svoje polje
istraivanja iskljuivo izvodi i razvija iz svoje vlastite psiholoke apriorne vizije.
Psihologija je svoj identitet gradila tako to se odrekla autonomije same psihe, to
je, naposletku, vodilo izbacivanju same due iz svega to je nauna psihologija
smatrala svojim poljem istraivanja i delanja.
Liena due, njene autonomije i vjeruja da je psiha polje iz koga se jedino moe
razviti u pravu naunu disciplinu, psihologija se priklonila (a ovo vai i za holistiku,
humanistiku psihologiju) atomizmu kao svojoj izvornoj fantaziji. Poto u psihologiji
dua ne postoji kao fenomen po sebi, kao ono obuhvatajue, ono samosadravajue
ili ono ucelovljavajue i ono celovito, psiha je svedena na pojedinca. U psihologiji, a
izreeno posebice vai za terapijsku psihologiju, psiha jedino postoji kao nebrojano
mnotvo partikluarizovanih individualnih dua. Najee ak ni to, namesto osobe
sa duom, mi, iz ugla empirijske psihologije, govorimo o i radimo na psiholokim
fenomenima, koji pripadaju ljudskim subjektima, odnosno zamiljamo ih kao da su
to neija lina svojstva moja, tvoja ili njihova. ovek ima ontoloko preimustvo,
dua se, u najboljem sluaju, iz njega izvodi. Onda kada je potrvena razlika izmeu
due i linosti, a psiha postala epifenomen izveden iz empirijskog subjekta, psiholo-
gija je postala humanistika psihologija. Psihologija se a priori predala perspektivi
ljudskog bia, jer ovek je merilo svih stvari (Protagora). Ljudsko bie je postalo
, subjectum, temelj na kome poivaju svi psihiki fenomeni, a time je psi-
hologija prestala biti psihologijom. Ono to se danas zove psihologijom je, u najbo-
ljem sluaju, personologija (nauka o linosti). Iskoraivi iz sebe, izdavi samu sebe
zarad priklanjanja sebi eksternim, tuim perspektivama, bilo da su u pitanju bioloki
pojam organizma, socioloki koncept grupne dinamike, egzistencijalnofilosofska
ideja Daseina ili lingvistika fantazija jezika, psihologija je postala redukcionistika
disciplina, u kojoj su se, u krajnjoj analizi, svi psiholoki iskazi prestali ticati due, a
postali tvrdnje o ljudskom biu (koje se uzima kao izvesna i neosporiva injenica) ili
o njegovim izdvojenim delovima. Tako je psihologija prerasla u posebnu vrstu an-
tropologije, a psihoterapija, ukoliko je zasnovana na medicinskom modelu, sredstvo
leenja ljudi i otklanjanja simptoma ako je oblikovana shodno humanistiko-vas-
pitnom obrascu, onda orue kojim e se podstai budui razvoj linosti, a ako je ute-
meljena na konstruktivizmu, svrsishodni postupak preoblikovanja neodgovarajuih
135
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
njene samorefleksije.2 Psihiki fenomeni nisu objekti koji stoje izvan psihologije
kao nauke, koje ova promatra, opisuje, ispituje ili meri jer, naprosto, nije mogue
povui jasnu granicu izmeu psihologije i predmeta njenog prouavanja due:
sama psihologija je dua, a dua tumaenje sebe same (psihologije). Zato kada
Jung kae: psiha je stoer sveta (CW8, 423), to znai da se empirijski, semanti-
ki ali isto tako noetiki i logiki ceo svet okree oko nje. Jo preciznije, sam svet je
u njoj sadran, obuhvaen njome sa svih strana, privuen njenom gravitacionom
silom. Ukoliko bi parafrazirali Hegelovu misao iz njegove dijalektike samosvesti,
mogli bismo rei da dua sve psihike fenomene pronalazi u sebi samoj, pri emu
ona u sebi, ujedno, sadri svu raznolikost psihikih fenomena.3 Otuda pravi topos
due nije empirijski subjekt ve psihologija, ona psihologija koja nije shvaena i
pozitivistiki odreena kao nauka, nego kao konkretno intecionalno, noetiko
mislee i matajue bie, koje tvori individualnog subjekta.
Do sada nas izneto upuuje na samo-ogledajui karakter due ona je tuma-
enje nekog psihikog zbivanja i, istovremeno, ono to je podvrgnuto interpreti-
ranju. Ono to stoji kao predmet prouavanja pred mojom sveu, recimo neki
duevni fenomen, ujedno je sutinski logiki oblik mojih mentalnih procesa po-
mou kojih sprovodim samo ispitivanje nad tim fenomenom. Potvrde izreenog
moemo, opet, nai kod K. G. Junga koji kae jedino psiha moe da promatra
psihu (CW 9,I 384). Ili na drugom mestu : psiha zna da postoji i kao postojea
se ponaa, i poseduje vlastitu fenomenologiju koju ni jedna druga ne moe zame-
niti (Jung, CW 16, 202).
Drim da spomenuti pogledi mogu imati dalekosene posledice: ukoliko u
psihologiji predmet prouavanja, koji neposredno stoji visvis teoretiara,
istraivaa ili psihoterapeuta, nije nezavisan u odnosu na njega i njegova tumae-
nja, onda psihologija nije nauka u ustaljenom smislu te rei. Sueljenost subjekta
i objekta, teorije i prirode, metoda i predmeta njegovog prouavanja, dakle onoga
to je karakteristino za svaku nauku, nije prisutno u ovako shvaenoj psiholo-
giji, ukoliko ovde pod psihologijom mislimo na disciplinu pounutrenja. Potvrdu
izreenog nanovo nalazim kod Junga koji na izrazito jasan, jezgrovit i sistemati-
an nain u svome eseju O prirodi psihe (CW 8, 426427) kae sledee:4
... u poreenju sa ostalim prirodnim naukama psihologija sloenih fe-
nomena nalazi se u nezavidnoj situaciji, jer joj nedostaje arhimedovsko
uporite izvan njenih objekata ... Psiha ... osmatra sebe ... i jedino se psihi-
ko moe prevoditi natrag na psihiko ... U psihologiji nema posrednika u
2 Podrobnije o reenom u delu W. Giegerich (2005b) The Leap after the Throw: On Catching
Up With Projections and the Origin of Psychology, str. 6996. Iz njegove knjige The Neurosis of
Psychology, Vol. 1.
3 Podrobno tumaenje Hegelove dijalektike svesti i samosvesti potrai u H. G. Gadamer (2003)
Hegelova dijalektika, posebice u dodatku Dijalektika samosvesti, str. 184204. Beograd: Plato.
4 Ranija verzija ovog eseja potie iz 1946. godine i javila se pod nazivom Duh psihologije; vidi u
zborniku koji je priredio J. Campbell (1982): Spirit and Nature. Bollingen Series XXX, Princeton:
Princeton University Press, str. 371444.
137
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
kome e se ona ogledati: ona sebe jedino moe oslikavati samom sobom, i
(jedino moe) opisivati sebe ... (U opisivanju psihikih zbivanja) mi se ne
moemo uzdii na ravan koja je na bilo koji nain iznad ili izvan psihikog
procesa, jo manje ga moemo prevesti na neki drugi jezik.
(CW 8, 421)
... Psihologija se neumitno stapa sa samim psihikim procesom. Od po-
tonjeg se ne moe razluiti, ve se u njega preobraa ... Ona nije, u strogom
smislu, objanjenje tog procesa, jer nijedno objanjenje psihikog ne moe
biti nita drugo do ivi proces same psihe. Psihologija mora samu sebe da
negira5 kao nauku jer upravo u tome ona ostvaruje svoj nauni cilj. Svaka
druga nauka ima svoj predmet izvan sebe; ne i psihologija, iji objekt je
upravo sam subjekt koji tvori svaku nauku.
(CW 8, 426)
Ukoliko psihologiju promatramo iz interiorizujue, to jest pounutrujue per-
spektive, onda je ona po sebi i za sebe, izvorno negirana i negirajua nauka. Psi-
hologija je negirana ili sublatirana nauna psihologija.6 Negacija i sublacija
su u ovom sluaju prevodi hegelovskog izraza Aufhebung7trojakog znaenja, a on
se odnosi na: a) negiranje, ponitavanje ili ukudanje, b) uvanje ili izbavljanje i v)
podizanje ili uzdizanje na novu ravan. Psihologija je sublatirana jer prvo, negira
pozitivistiki redukcionizam naunog pristupa psiholokoj grai, ali, drugo, ona
takoe nastoji da izbavi duevne fenomene i ouva kritiki nauni odnos prema
materijalu koji izuava. Naposletku, ostajui unutar tenzije spomenutih suprot-
nosti, psihologija moe izrasti u tree (tertium quid) koje e biti uzneto na kva-
litativno viu (ili dublju) ravan na kojoj se vaspostavlja realnost Due.
Napred navedena Jungova ideja da psihologija mora samu sebe da negira kao
nauku, jer upravo u tome ona ostvaruje svoj nauni cilj nagovetava da je re o
disciplini koja u samoj sebi: 1) otpoinje od fantazije da je nauka, 2) odustaje od
spomenutog izvornog naunog samoodreenja (negira ga) i 3) ne pretvara se u
nedijalektiku suprotnost nauci (u kakvo praznoverje, subjektivna ili pristrasna
uverenja ili predrasude), ve na viem nivou ostvaruje ono to je nastojala da po-
stigne svojim poetnim naunim samoodreenjem.
Dakle, u ovako odreenoj psihologiji nema jasnih mea izmeu nje i njenog
predmeta (due) sama psihologija je dua, a dua tumaenje sebe same (psiholo-
gije). Moemo slobodno rei da se radi, posluimo li se metaforom, o uroborikoj8
5 muss sich als Wissenschaft selber aufheben; podvukao V. B. Popovi
6 Detaljnije o ovome italac moe nai u knjigama Volfanga Gigeriha: 1. Giegerich, W. (2001):
The Souls Logical Life. Frankfurt: Peter Lang; 2. W. Giegerich et al. (2005): Dialectics & Anal-
ytical Psychology. New Orleans: Spring Journals Books, i 3. W. Giegerich (2005): The Neurosis of
Psychology, Vol. 1. New Orleans: Spring Journal Books.
7 Aufhebung nem. = ukidanje, ponitavanje, podizanje, uvanje, sklanjanje; prim. V. B. P.
8 Uroboros (, gr.) zmaj ili zmija koja prodire svoj rep; prim. V. B. P.
138
Dua i dehumanizacija
Velimir B. Popovi
psihologiji, koja poput kakvog zmaja ili mitoloke zmije sama sebe prodire i nano-
vo iz sebe raa. Naprosto, dua i psihologija u podjednakoj meri slede dijalektiku
(uroboriku) logiku, i spomenuto se podjednako tie njene teorije i terapijske prakse.
Namesto ideje linearnog sueljavanja u kome psihoterapeut stoji naspram/izvan
psihikog procesa koji izuava ovde na delu imamo cirkularni odnos izmeu psi-
hologa i psihike realnosti. Dijalektika, to jest pounutrujua psihologija, se otuda
ne bavi prouavanjem mentalnih procesa, duevnim sklopom, psihopatolokim
fenomenima, i ne radi na otklanjanju pacijentovih duevnih smetnji, ve prven-
stveno govori o sebi samoj. Ona sama predstavlja svoj izvor i svoje naznaenje.
Ukoliko je psihologija, u dijalektikom smislu, uronjena u samu sebe i u sebi
sadri sve neophodne inioce tumaenja (predstave), onda na delu imamo samo
refleksiju u kojoj se dua ogleda u sebi samoj (psihologiji), a ne u eksternim feno-
menima ili objanjenjima. Pri tome, ovo dvoje nisu empirijski ili pozitivno odre-
ene suprotnosti, ve razliitosti unutar istog (jednog). Po reima B. Gigeriha:
Dua je samorefleksija i nita drugo: ona jeste tumaenje i ono ega je
ona tumaenje je samo po sebi tumaenje ... dua i psihologija predstav-
ljaju samo dva razliita momenta istog, u smislu da predstavljaju identitet
identiteta i razlike psihologije i due ... Posedujui samorefleksivni sloaj
(psihologija) je tumaenje tumaenja (stanovita, teorija) realnosti.
(Giegerich, 2005b, str. 6)
Onda kada je psihologija izbavljena iz humanistike, antropoloke perspekti-
ve, a poto je usvojila stanovite due, i samo odreenje pacijenta moe biti pre-
inaeno. U ovako shvaenoj dijalektikoj, pounutrenoj perspektivi, psihologija
je samoj sebi prvi pacijent i izvorni predmet prouavanja; no u ovom krunom/
uroborikom kretanju ona obuhvata koliko samog psihologa, toliko i empirijskog
pacijenta sa svim njegovim duevnim ispoljavanjima. U ovom alhemijskom
rotatio subjekt istraivanja (psiholog) i, podjednako, njegov objekt (pacijent)
prestaju biti fiksirane/faktike take, uanene u vlastite identitete, ve izrastaju
u sadraje obuhvatnijeg imaginalnog kruenja. Ma koliko izreeno moe zvuati
destruktivno ili nihilistiki, jer nedvosmisleno dovodi u pitanje samu egzistenciju
subjekata psihologije (psihoterapeuta i njegovog pacijenta) ili vodi rastakanju
(solve) njihovih identiteta, ovaj pothvat je sutinski afirmativan. Uroborika
dijalektika ih obojicu, uistinu, negiranjem potvruje. Zar se psihologija kao
nauka moe razvijati ukoliko ne postane kritika, ukoliko stalno ne preispituje,
revidira i dekonstruie, ukoliko nanovo ne negira ili osporava svoja izvorna
naela, metode ili perspektive? Pri tome, sama negacija prethodno ustanovljenih
teorija ili metoda predstavlja samo jedan, svakako nuan ali ne i dovoljan, korak
duine samorefleksije. Ukoliko bi se na tom mestu stalo, dolo bi do acting
outa. Nanovo bi u spoljanjoj, empirijskoj realnosti traili referentnu taku
ili potvrde izvedene negacije. Da bi na delu zaista imali dijalektiku negaci-
ju, proces se mora i nadalje odvijati unutar same due. Proces i nadalje mora
139
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
reference:
141
FormulaciJa i plan psihoterapije: ta se dobija
integracijom modaliteta
Nada Dimovi
143
Psihijatrija i psihodinamika izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
loga u Velikoj Britaniji, neto ime se mora ovladati ve na nivou edukacije. Misli
se da je ovo doprinelo nezavisnosti ove, u to vreme, relativno nove profesije.
Dobar broj autora smatra da je formulacija bitna za sprovoenje bilo koje psi-
holoke intervencije, mada ima pristupa koji je ne pominju ili su izriito protiv
ideje formulisanja kao takve.
Sve formulacije su sline, jer:
sumiraju klijentove bazine probleme;
koristei psiholoke teorije i principe pokazuju kako su tekoe klijenta
meusobno povezane;
objanjavaju zato je klijent razvio tekoe u odreeno vreme i u odree-
noj situaciji;
omoguuju planiranje intervencije koja je zasnovana na psiholokim pro-
cesima i principima;
otvorene su za reviziju i reformulaciju.
Formulacije u razliitim modalitetima se razlikuju:
po tome kako vide najvanije faktore u razvoju problema (to mogu biti
uverenja, oseanja, ponaanje, socijalna situacija);
po eksplanatornim konceptima koje koriste (sheme, nesvesno, diskursi);
po isticanju uloge refleksivnosti;
prema stepenu u kome koriste poziciju eksperta nasuprot poziciji saradnje
po odnosu prema psihijatrijskoj dijagnozi;
po poziciji u odnosu na istinitost nasupot korisnosti formulacije
(Johnston and Dallos, 2011, str 11).
Postoji onolika raznolikost u nainu na koji se formulie koliko ima kola mi-
ljenja. Kako se dobijeni podaci organizuju i interpretiraju? Neki modeli uklju-
uju dijagnozu kao prvi korak u procesu formulacije (kao na primer: klinika
depresija). Nomotetski podaci, to jest dijagnoza, smatraju zagovornici ovog nai-
na, su korisna osnova za dalje razmatranje pretpostavljenih psiholokih mehani-
zama, koji su individualizovani, pa formulacija postaje idiografska. Iako postoje
ozbiljna neslaganja u pogledu ovoga, mnogi se slau da je trend ka integraciji
razliitih pristupa sve izrazitiji.
Jedan od ciljeva ovog saoptenja je da pokaemo kako se razliiti pristupi u
terapiji razlikuju u procesu formulisanja klijentovog problema; tj. da li je mogua
neka vrsta integracije koja bi uzela u obzir doprinose pojedinih teorija i bila pre-
zentovana u okviru jedinstvenog modela.
144
Formulacija i plan psihoterapije: ta se dobija integracijom modaliteta
Nada Dimovi
Ilustracija
U tekstu koji sledi videemo kako moe da izgleda formulacija jednog klini-
kog problema sa pozicija vodeih modaliteta.
Klijent je Dek, star 25 godina, hospitalizovan je sa dijagnozom paranoje i
poremeaja sumanutosti.
U vreme ove procene Dek je na odeljenju uznemiren, manian, govori non
stop o muzici, a povremeno upada u agitiranu depresiju.
Porodina istorija: Dekovi roditelji su siromani emigranti sa juga Italije, koji
su iveli u junom Londonu. Otac je uspeno razvio lanac prodavnica, dok je maj-
ka vodila domainsto i starala se o Deku i njegove tri mlae sestre. Dek je bio
dobar ak, popularan i drutven, talentovan za muziku. Oekivalo se da e preu-
zeti porodini biznis.
Meutim, otac je i u vreme uspenog biznisa bio alkoholiar i nasilan prema
eni i deci. Postao je gori kada je biznis poeo da propada, (Dek je tada imao 10
godina). Dek se prvi put zaposlio sa 14 godina. Bio je seksualno zlostavljan (silo-
van) od strane svog poslodavca, ali o tome nikome nije govorio. Poeo je da pije
kada mu je bilo 15. Tada je pao na svim ispitima i nije nastavio kolovanje. Nekako
u to vreme otac je napustio porodicu, vratio se u Italiju i prekinuo svaki kontakt
sa njima.
Efekat ekonomskog propadanja je za porodicu bio katastrofalan: prodali su
udobnu kuu u kojoj su iveli i preselili se u centralni Bristol gde su bili izolovani
od Italijanske i svake druge zajednice. Majka je radila bedno plaene poslove kako
bi prehranila porodicu.
Sada Dek ve ozbiljno pije, koristi droge i bavi se sitnim kraama. Gubi posao
jedan za drugim. Posle jedne teke svae majka ga izbacuje iz kue i on nekoliko
meseci provodi na ulici.
Prvi put je poslat psihijatru dijagnoza depresija. Dobija smetaj kao besku-
nik (homeless) i naredne dve godine je izgledalo da se sredio. Meutim, tada se
majka ozbiljno razboli i novca je jo manje. Dek postaje paranoidan: veruje da
Robbie Williams krade njegove pesme i da ljudi oko Robbija hoe da ga ubiju.
Takoe veruje da je Robbie silovao jednu od njegovih sestara. Ne sme da izae iz
kue. U ogledalu vidi lice svog oca kako u njega bulji, to je praeno strahom i sa-
moprezirom. Oekuje veliki novac od autorskih prava za pesme koje mu je Robbie
ukrao i veoma brine o sigurnosti porodice, naroito sestre za koju veruje da je bila
silovana.
Zamislite da imate tim terapeuta razliitih orijentacija u svojoj slubi i da ste
dobili uput za Deka. Treba da date svoje vienje situacije, odnosno naina na
koji bi sa pozicije svoje orijentacije formulisali Dekov problem i terapeutski ra-
dili sa njim. Sledei korak bi bio izbor najpogodnijeg tretmana.
145
Psihijatrija i psihodinamika izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
Plan intervencije
Pored uobiajenog KBT repertoara, koji usmerava panju na disfunkcionalna
uverenja (uloga mukarca u porodici: kvalitet odnosa, ukljuujui rana iskustva,
itd.) i ponaanja koja obezbeuju sigurnost (pre svega izbegavanje), a koja spreava-
ju Deka da testira svoje strahove i naui da odreene situacije nisu opasne, ovde je
neophodno voditi rauna o specifinosti kognitivnih procesa kod sumanutosti. Ni
jedna od terapija ne pretenduje da uspeno tretira sumanutosti, ukljuujui KBT.
Sumanutosti mogu biti izuzetno rigidne i teke za korekciju. Odgovor na terapiju
e biti mnogo bolji ako osoba shvata da grei, to u ovom sluaju ne znamo. Ote-
avajua okolnost je da ljudi sa sumanutostima proganjanja okrivljuju druge i da
nemaju alternativu za ono u to veruju. Terapeut e nastojati da istrai ove aspekte
i da pomogne klijentu u formiranju alternativnih uverenja i ponaanja.
Fokus u KBT su negativne automatske misli primeri izbegavanja i pona-
anja koja obezbeuju sigurnost. Ono to e KBT terapeut svakako pokuati je
da naui Deka da identifikuje okidae i faktore rizika (ukljuujui sadraje
koji su neoposredno prethodili psihotinoj epizodi) sa ciljem da ih on ubudue
prepozna i redukuje.
147
Psihijatrija i psihodinamika izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
Za one koji bolje poznaju KBT nije potrebno isticati da terapeut ima na ras-
polaganju veliki broj tehnika, koje direktno rade na onome to je trenutni fokus
terapije.
Psihodinamika formulacija
... Formulacija objanjava kako i zato je pacijentova emocionalna ravnotea
poremeena, kako su se problemi/simptomi pojavili i kako se odravaju. Iz toga
se dedukuje logini tok terapije pri emu se uzimaju u obzir posledice promene
(gubici i dobici) i verovatnoa da se promena postigne. Dakle, formulacija slui
kao mapa terapije i kao vodi u smislu koju mapu izabrati (Aveline, 1999).
Fokus za terpeuta u ovom modalitetu je emocionalni bol. Dek je razvio na-
ine da izbegne bol pri emu je formirao unutranji svet koji ukljuuje nesvesne
elemente. Psiholoki poremeaj je rezultat neuspelih odbrana. Terapeut e pomo-
i klijentu da na bolji nain formulie ono to doivljava i da se eventualno suoi
sa konfliktom da bi ga bolje savladao.
Sa pozicije psihodinamskog terapeuta, osnovne teme u Dekovom sluaju su
gubitak, pretnja i izdajstvo. On je princ koji je izdan i lien nasledstva. Srna
oblast konflikta su povreene narcisistike tenje (narcisisstic striving), koje se
povezuju sa seksualnim identitetom i ponosom, nasuprot stidu, ponienju i ne-
uspehu.
Klinika slika se moe razumeti kao defanzivni odgovor na ove anksioznosti i
konflikte. Reakcija je aktingout, delinkvencija i zloupotreba supstanci. Ovo nije
samo identifikacija sa ocem ve i generalno bekstvo od emocija.
Problemi sa maskulinocu su povezani sa femininou, jer je sredina u kojoj
je odrastao enska. Pravo da pripada je ugroeno njegov dom, ali i domovina
(imigranti). Nesigurnost i agresija su projektovani u formi paranoidne ideje pro-
ganjanja.
Ovo je vidljvo u maninim simptomima i omnipotentnim i kompenzator-
nim fantazijama koje predstavljaju fragilni napor da se trijumfuje nad iskustvima
ispunjenim stidom. Sumanuti sistem jeste defanzivno povlaenje (retreat), koje
istovremeno pokazuje koje fantazije strukturiu njegove anksioznosti: kraa i
izdaja, osveta i proganjanje, pravo da bude zvezda i da ima prihod (royalties),
seksualno nasilje.
Dakle, Dekov razvoj je zaustavljen u adolescenciji u smislu seksualnosti i,
generalno, u smilsu identiteta uspene osobe. Ovo je aktiviralo srni dinamski
konflikt oko samopotvrivanja i kreativnosti, koji je povezan sa oseanjem ma-
skulinosti. U okviru ambivaletne identifikacije sa ocem ove potrebe su povezane
sa stidom, strahom od neuspeha i, mogue sekudarno, sa strahom da e biti ote-
en. U depresivnoj fazi to je okrivljavanje sebe. Dalje dolaze regresivne strategije
148
Formulacija i plan psihoterapije: ta se dobija integracijom modaliteta
Nada Dimovi
Intervencija
Njegova situacija je razumljiva kada se uzme u obzir njegov ivot. Problem je
to nema nikakvog postignua od 15te godine: egokacititeti su veoma fragilni,
o emu govori neuspeh da nae bilo kakvo mesto u ivotu. Radi se o ozbiljnim
strukturalnim deficitima i to treba da oblikuje plan terapije.
Intenzivna eksplorativna terapija ovde nije indikovana, jer bi ga to ugrozilo,
ali psihodinamaski pristup moe da osmisli intervencije manjeg intenziteta. To
pretpostavlja podravajui odnos sa terapeutom koji na njegove sumanutosti od-
govara razumevanjem. Ovakav odnos bi pomogao Deku da bolje razume sebe
u realnom svetu, ponudio pozitivne strategije i omoguio bezbedan model (role
model). U tom smislu mukarac je poeljan terapeut.
Plan terapije
U ovom modalitetu formulacija je fluidan proces opisan kao progresivno po-
stavljanje hipoteza. Hipoteze se zatim potvruju (ili odbacuju) i to odreuje dalji
tok tretmana, odnosno oblasti u kojima e se intervenisati.
Socijalni konstrukcionizam
Postojanje i znanje nisu imanentna svojstva sveta koji nas okruuje, ve kon-
strukti ljudskog uma. Postojee kategorije...nisu apsolutne i jedine kategorije
pomou kojih se svet moe osmisliti i iskazati. One su samo neke od mnotva
potencijalnih kategorija, a pri tom su zavisne od konteksta u kome se stvaraju
(Stojnov, 2005, str 89). U osnovi konstruktivizma je dakle radikalna sumnja u svet
kakav znamo, uverenje da je znanje sutinski odravano socijalnim procesima,
kao i uverenje da objanjenja nisu neutralna nego su forma socijalne akcije koja
podrava neka gledita nasuprot drugim. Generalno, ono to znamo kao realnost
je socijalno konstruisano, a vreme i kultura odreuju te socijalne konstrukte.
Konstruktivistika psihoterapija se bavi prvenstveno eksploracijom procesa u
konstruisanju selfa, pri emu se sistemski faktori pomalo zanemaruju na raun
isticanja linih metafora. Socijalni konstruktivizam je razliit utoliko to usme-
rava panju na socijalne, nasuprot individualnim poreklima znaenja. Za teore-
tiare ove orijentacije osoba je determinisana kulturom, dakle individue i pore-
meaji su socijalno konstruisani. Konano, narativni teoretiari kombinuju oba
pristupa, vide ljude kao bia koja kontinurano organizuju svoje iskustvo u kohe-
rentni narativ, priu. Sledi da pria moe da postane inkoherentna, opresivna ili
cirkularna to zahteva dekonstruktivno itanje; terapija postaje oslobaanje od
opresivnog narativa koji je rezultat dominantnih formi diskursa. Osoba postaje
autor nove prie (Neimeyer & Raskin, 2000).
Koraci u ovakvoj terapiji su organizovani oko sledeih ideja:
Eksternalizacija dati problemu ime: Terapeut je konverzacioni umetnik koji
pomae klijentu da napravi novu priu o sebi, pri emu koristi klijentove rei a ne
profesionalni argon. Dekovi simpotmi govore o strahu i krivici. Bes je takoe
vidljiv, ali ga moda ne treba eksternalizovati, jer bi mu to dalo pravo da ne bude
odgovoran za svoje izlive besa.
150
Formulacija i plan psihoterapije: ta se dobija integracijom modaliteta
Nada Dimovi
Integrativna formulacija
Da li je mogue kombinovati prednosti razliitih pristupa da bi se produko-
vala integrisana formulacija i kako to uraditi? U osnovi je ideja da je potreb-
no ponuditi iri okvir za formulaciju kako bi se izbeglo preterano vrednovanje
odreenih podataka (onih koje teorija iz koje radite smatra krucijalnim) na tetu
drugih. iri okvir se zatim upotrebljava u nastojanju da se u formulaciji napravi
najbolji izbor relevantnih podataka.
Kako integrisati? Ima vie naina. Johnstone i Dallos (2011) opisuju procese
integracije u formulaciji i psihoterapiji u okviru dve glavne dimenzije:
sa police (off the shelf) nasuprot idiosinkratikim formulacijama;
pragmatiki eklekticizam nasuprot konceptualne sinteze.
Integracija sa police odnosi se na one forme integracije u kojima se sledi isti
format za sve klijente; primer je kognitivnoanalitika terapija, koja predstavlja
konceptualnu sintezu na nivou teorije, ali u praksi sledi isti format za sve. Idio-
sinkratike formulaicje sa druge strane neguju jedinstveni pristup svakom kli-
jentu. Drugi nivo je eklekticizam nasuprot konceptualnoj sintezi. Eklekticizam
151
Psihijatrija i psihodinamika izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
Kada se sve uzme u obzir moe se rei da formulacija nije samo razumevanje
klijenta na osnovu koga se planira terapija. Vie od toga, to je kontinuirani proces
postavljanja i verifikovanja hipoteza, pri emu se mora voditi rauna o idejama,
potrebama i teorijama veeg broja ljudi.
Od kakve je koristi ova rasprava o formulaciji i integraciji za terapeute i budu-
e terapeute u naim uslovima?
Ja zastupam ideju da je formulacija sastavni deo svakog pristupa, bez obzira
na to da li se ona postavlja u nekom formalnom obliku na poetku i u toku te-
rapije, ili je samo skup pretpostavki koje terapeut sledi, a da ih nije eksplicitno
formulisao. Iskusnom terapeutu je ovo drugo daleko lake nego poetniku, dok
je za nove terapeute veoma korisno da slede neku formu. Takoe verujem da je
formulisanje proces koji se odvija u toku itavog tretmana, jer se poetna uvere-
nja terapeuta kontinuirano proveravaju i reformuliu. Integrativna formulacija
po predloenom modelu, kao jednom od moguih, korisna je utoliko to uzima
u obzir vei broj faktora. Ona takoe daje priliku da se porede ideje i tretmani
koji su naizgled razliiti, nekad inkompatibilni, neretko suprotstavljeni... Sve ovo
olakava komunikaciju meu profesionalcima razliitih orijentacija, koja je ne-
retko odsutna uprkos injenici da je krosfertilizacija meu pravcima odavno
opaena i prihvaena injenica.
Iako postoje znaajne razlike u metaforama koje razliiti pristupi koriste, i
dalje se radi o ljudima koji trae i primaju pomo, a koji su (istorijski) pruili
bazu podataka na kojoj su teorije graene. Ovaj tekst nije imao nameru da ulazi
u pitanja slinosti i razlike u teorijama to bi bila pria za mnogo obimniju i oz-
biljniju studiju. U nekim aspektima su razlike nepomirljive, u praktinom ivotu
i teorije i terapije su sve blie.
PS: elite li da znate ta se dogaalo posle? Dek je otputen iz bolnice posle dve
nedelje. Individualna terapija je pokuana, ali on nije dolazio uredno pa se odu-
stalo. Dek je dobio kontinuiranu podrku od medicinskog tehniara (psychiatric
nurse), sa kojim je uspostavio dobar odnos, a kasnije od okupacionig terapeuta.
Godinu dana kasnije on ponosno pria o stanu koji je dobio i o kontaktima sa
ljudima iz susedstva. to se tie alkoholizma imao je brojne relapse, ali je najzad
vrsto odluio da se dalje obrazuje; hoe da diplomira u marketingu i pone biznis
sa muzikom. Jo je prilino okupiran priom o Robbiju, ali ga to ne uznemirava
preterano. Da je Robbie hteo da me sredi, to bi do sada ve uinio. U dobrim je
odnosima sa majkom i sestrama.
154
Formulacija i plan psihoterapije: ta se dobija integracijom modaliteta
Nada Dimovi
REFERENCE:
155
TA JE NOVO U NARATIVNOJ TERAPIJI
Sneana Svetozarevi
ISTORIJAT
157
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
POJAM NARATIVA
Narativ se moe odrediti kao rezultat nastojanja ljudi da daju smislenost svom
ivotu, gde je neophodno da svoje doivljaje i dogaaje urede u niz, kako bi doli
do koherentnog prikaza sebe i sveta oko sebe. Razvijanje ovog prikaza pretpo-
stavlja da specifini doivljaji i dogaaji iz prolosti i sadanjosti, kao i oni za koje
se predvia da e se dogoditi u budunosti, nuno budu povezani u linearni niz.
Ovaj prikaz poprima kvalitet prie ili samo-narativa (White, 1989, str. 19).
Sutina narativa moda je najbolje odslikana u zapaanjima Vilijama Dejm-
sa koji u svom delu Principi psihologije iznosi (James, 1890, str. 97):
Te slike mene u umovima drugih ljudi su, tano je, stvari izvan mene,
ije promene opaam kao to opaam bilo koju drugu spoljanju promenu.
Ali, ponos i stid, koje oseam, ne tiu se samo tih promena. Oseam kao da
se jo neto takoe promenilo, kada opazim da se moja slika u tvojoj glavi
promenila nagore, neto u meni emu ta slika pripada, i to sam trenutak
ranije oseao u sebi, veliko i snano i poudno, ali sada je slabo, zgrilo se,
i sruilo.
Dakle, narativi nisu isto to i prie koje bi bile odraz ivota. Narativi su prie
koje su dinamine, oblikuju ivot i osobe ive po njima. Oni imaju stvarne efekte
i predstavljaju strukturu ivota, i daju oseaj kontinuiteta i znaenja. Narativi ne
mogu da obuhvate celokupno proivljeno iskustvo.
Klijenti dolaze usled narativa o sebi i svojim ivotima zasienih problemom.
Stoga je jedan od osnovnih zadataka narativne terapije traganje za neisprianim
sadrajima i iskustvima, koja su prola neopaeno, a uloga terapije je da izvue
alternativne prie i izdigne ih kako bi dostigle vanu ulogu. Naposletku, cilj na-
159
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
Prema Pareu (Par, 1995., str 3) osnovni postulati narativne terapije su:
1. stvarnost je saznatljiva emu nas ue pozitivizam, modernizam i struk-
turalizam;
2. percepcija i konceptualizacija realiteta vie govori o onom ko je kreira
nego o objektivnoj stvarnosti, to su ideje sadrane u konstruktivizmu,
postmoderni i normativizmu; i
3. na nain kako socijalni konstrukcionizam postulira, stvarnost je produkt
razgovora, odnosno interakcije.
Dakle, nove ideje ne usvajaju se bez ostatka u primarnom, odnosno objektiv-
no datom obliku. One se prilagoavaju iskustvima onog ko ih razmatra i njego-
vom realitetu. Tim putem klijenti postaju saradnici, tanije ko-stvaraoci ideja. Iz
mnotva ideja, klijenti biraju onu koja im odgovara.
Uzmimo za primer klijentkinju na leenju zbog ispoljavanja manifestacija iz
spektra bolesti zavisnosti politoksikomanskog tipa. Kao jedna od osobenosti, koja
je i bila u fokusu terapijske intervencije, izdvajala se tendenca klijentkinje da svoja
doivljavanja iznosi fragmentirano i vremenski neureeno, to joj je u prilinoj
meri ograniavalo kapacitet da pamti, a samim tim i za analizu, proradu i uvid,
jednom reju promenu. Nekoliko seansi potom, klijentkinja spontano u jednom
160
ta je novo u narativnoj terapiji
Sneana Svetozarevi
trenutku iznosi: Vi ste mi i rekli da odbrane vadim kao iz vode. Analiza njene
poruke ukazala je da je ona ideji o diskontinuitetu i neureenosti prolih iskusta-
va, kao jednoj od oteavajuih okolnosti terapijskog procesa, dodala svoju dimen-
ziju znaenja, na nain kako joj nije bilo saopteno tokom rada. Za nju jeste bio
tipian toliki stepen automatizovanosti ukljuivanja odbrana, da je malo toga u
njenom funkcionisanju moglo da se posmatra kao autentian odraz linosti. No
ipak, ovaj fenomen, sve do trenutka kada ga je sama saoptila, nije bio eksplicitno
razmatran sa njom. Po svemu sudei, predstavljao je njen nain da uvede izvestan
red i smisao u svoja doivljavanja, odnosno u zbivanja oko sebe i u sebi.
Kada se razmilja o pojmu narativnog pristupa u psihoterapiji, Peri i Doen
navode (Perry & Doan, 1994, str. 124) kako je veoma vano imati na umu da je ne
samo klijent, ve i terapeut pod uticajem:
1. starih pria i drugih uticaja iz prolosti, koji doprinose oseanju osobeno-
sti i pogleda na svet;
2. emocionalnih stanja straha, ljutnje;
3. faktora linosti samoobmanjivanja, nesigurnosti.
Proces usvajanja narativnog naina razmiljanja i opaanja u psihoterapiji
ine interakcija i razmena:
1. ispitivanje pria iz nae lokalne kulture, koju smo skloni da prihvatimo
zdravo za gotovo, kao i pria iz okolnosti u koje ulazimo i odnosa koje
negujemo;
2. prepoznavanje i priznavanje da ne razumemo u potpunosti iskustva dru-
gih ljudi, posebno onih iz razliitih kultura, te preuzimanje odgovornosti
za posledice svojih razumevanja i nerazumevanja;
3. lingvistiko razdvajanje osoba od etiketa problema.
U skladu sa tim, jedna od osnovnih premisa narativne terapije, koju je uveo
Majkl Vajt (White, 1987), moe se prikazati na sledei nain:
Problem je problem, a osoba osoba osoba nije problem!
Narativni terapeuti veruju da je stvarnost zapravo socijalna konstrukcija. Na
primer, kada se uvodi neka nova delatnost u socijalnu sredinu, prvo postoji kon-
senzus oko toga da svi, ili bar veina lanova zajednice, pone da se bavi tom
delatnou na odreen nain. Sledaa generacija lanova te zajednice prihvata
odreene delatnosti jer su to i na takav nain inili njihovi preci. Sledea genera-
cija gubi svest ili potrebu da delatnost etiketira kao neto to su tako radili njihovi
preci, te delatnost prihvataju zato to se to tako radi. Generacija koja dolazi nakon
toga, delatnost e prihvatiti kao postojeu po sebi, iz razloga to je takav svet oko
njih i to je realitet.
161
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
162
ta je novo u narativnoj terapiji
Sneana Svetozarevi
Narativna terapija, moda vie nego bilo koji drugi psihoterapijski pravac, u
svom radu oslanja se na metafore. Meu postojeim izdvojila bih one koje odsli-
kavaju sutinu narativne terapije, a to su:
metafora narativa ljudski ivoti posmatraju se kao prie, a cilj narativne
terapije je da ih doive na nain koji za njih ima smisla i koji ih zadovo-
ljava;
metafora socijalnog konstrukcionizma pretpostavlja se da se socijalna,
interpersonalna stvarnost svake osobe konstruie u interakciji sa drugim
ljudskim biima i ljudskim institucijama, te da takve stvarnosti imaju
znaenja za ivote ljudi;
metafora internalizovanja dominantnih narativa mi verujemo da nara-
tivi govore istinu o identitetu; klijenti dolaze na terapiju kada dominantni
narativi osujeuju, ili bar ne gratifikuju.
Terapijski proces u narativnoj terapiji odvija se kroz dve osnovne etape (Nic-
holson, 1995).
Prvi korak je de-konstrukcija dominantnog narativa. To je proces kojim se
sa dominantnog, ograniavajueg narativa skida maska i kojim se on preispituje
iz drugog ugla. Njemu se daje ime, odvaja se od identiteta osobe i identifikuju se
njegova pozadina i sile koje ga potkrepljuju. On se odvija putem eksternalizuju-
ih razgovora.
Potom sledi re-konstrukcija preferiranog narativa. Dakle, kako se osoba sve
vie udaljava od dominantnog, problemom zasienog opisa sebe, sve vie je u
mogunosti da uoi aspekte svog ivota, koji su u kontradikciji sa prethodnim
narativom. Ove dogaaje Vajt naziva kandidatima za jedinstvene ishode. Ter-
min jedinstven ne znai, kako su neki tvrdili (de Shazer, 1993, str. 117), da se
dogaaj deava samo jednom. Umesto toga, dogaaj je jedinstven u smislu da
nije mogao da bude predvien dominantnom priom.
jumi budu u skladu sa sobom ili sa socijalnim okruenjem. Dakle, ako razvijamo
jezik specifian iz pozicije narativa odreenog klijenta, koliko e on omoguiti
komuniciranje klijentovih potreba i stanja sa drugim osobama? Ili, to moda pre-
staje da bude bitno? A ako zaista i nije vie bitno, kako i ta dalje?
Vezano za specifian jezik narativne terapije, postavljeno je i pitanje da li
govor iz srca predstavlja zapravo put izbegavanja neprijatnog realiteta (Stagoll,
1998, str. 67). Neki autori ovaj jezik vide samo kao jezik psiholokog retorikog
preterivanja (Crago & Crago, 2000, iv).
Drugi autori narativnoj terapiji zameraju da pretenduje da bude forma kolo-
nijalizma i etike supersile, jer otputa sistematino miljenje kao deo opresivnog
diskursa (Flaskas et al., 2000). Neki pak idu i dalje, postavljajui pitanje da li na-
rativna terapija pretenduje da postane sekta (Flaskas et al.,, 2000, str. 126), te da
li oboavaoci mogu postati fanatici (Flaskas et al., 2000, str. 131). Ipak, narativni
terapeuti poriu posveenost religijskim i politikim uverenjima.
Jedno od pitanja je i da li se tu gradi mek nove crkve koja preobraa te-
rapeute koji ne misle slobodno i zagovara sluenje narativnoj terapiji, pre nego
mudrost (Stagoll, 1998, str. 67).
Kritike nisu zaobile ni bazine postavke narativne terapije. Dileme su da li
terapeutovo insistiranje na autentinosti ini da drugi glasovi ostanu margina-
lizovani i da se ne uju (Doan, 1998, str. 382). Zatim, da li pluralistika pozici-
ja narativnog terapeuta staje na vratima terapijske sobe (Amundson, 2001, str.
175)? Da li provocira moralni relativizam, ukljuujui narativni puritanizam, ili
pribliavanje superiornosti sa doivljenim utiskom da su neke stvari ispravne, a
neke pogrene (Minuchin, 1999 u Amundson, 2001, str. 176)?
Narativnoj terapiji se zamera i to to nema naina da se proceni da li su legiti-
mne prie terapeuta, odnosno izostaje preispitivanje validnosti (Doan, 1998, str.
384).
Za narativnu terapiju se tvrdi i da je sklona izolacionom stilu funkcionisanja
ona odbija dijaloge, to jest narativni terapeuti su indiferentni u odnosu na druge
struje porodine terapije, koje njih uvaavaju (Flaskas et al., str. 138). Njenom
slabou smatra se i to to je zatvorena za uticaje drugih pravaca (Crago & Crago,
2000, iii, iv), to to joj nedostaje samokritinost i to je sklona odbacivanju onih
koji ne razmiljaju iz iste perspektive (Flaskas et al., 2000, str. 128).
ZAVRNA RAZMATRANJA
165
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
REFERENCE:
167
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
11. Flaskas, C., Stagoll, B., Larner, G., Hart, B., Doan, R., Weingarten, K.,
Loth, W., Hayward, M. & Pocock, D. (2000). Dialogues of diversity in
therapy: a virtual symposium. ANZJFT, 21(3), 121143.
12. Fridman, D. & Kombs, D. (2009). Narativna terapija: socijalna kon-
strukcija omiljenih stvarnosti. Novi Sad: Psihopolis Institut.
13. James, W. (1890). The principles of psychology. New York: Henry Holt.
14. Minuchin, S. (1991). The seduction of constructivism. Family Therapy
Nethworker, 15(5), 47-50.
15. Minuchin, S. (1998). Where is the family in narrative family therapy?
Journal of Marital and Family Therapy, 24(4), 397-403.
16. Nicholson, S. (1995). A narrative dance: a practice map for whites therapy.
ANZJFT, 16, 23-28.
17. OHanlon, W. & Weiner-Davis, M. (1989). In search of solutions: a new
direction in psychotherapy. New York: W. W. Norton & Company, Inc.
18. Par, D.A. (1995). Of families and other cultures: the shifting paradigm of
family therapy. Family Process 34(1), 1-19.
19. Perry, A. & Doan, R.E. (1994). Story re-visions. New York: Guilford Press.
20. Stagoll, B. (1998). Review of narratives of therapists lives by Michael
White. Psychotherapy in Australia, 5(1). 66-67.
21. White, M. (1989). Selected papers. Adelaide: Dulwich Centre.
22. White, M. (1987). Family therapy and schizophrenia: addressing the
'in-the-corner lifestyle. In M. White, (1989). Selected Papers. Adelaide:
Dulwich Centre.
23. White, M. & Epston, D. (1990). Narrative means to therapeutic ends. New
York: Norton.
168
SMANJENJE PATNJE BOLJE NEGO DOBRO
Gordana Bokalovi
***
***
171
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
PACIJENT A
PACIJENT B
PACIJENT C
optuuju sebe na tih nain, koji im veoma odgovara. Navoenje optubi i pri-
hvatanje krivice samo namrekavaju mirnu povrinu njihovog odnosa sa tera-
peutom. Oni nisu neosetljivi, niti su osloboeni anksioznosti i depresije, ali su
skloni da se zadovolje relativno malim i mogu napraviti gozbu od mrvica. Za
razliku od svojih analitikih parnjaka, oni retko optuuju terapeuta i prihvataju
ono sa im se suoavaju. U psihoterapijskom procesu jedna stvar koja nedostaje
je nezadovoljstvo koje bi se odravalo. Druga stvar je neprijateljstvo i postoji pot-
puno odsustvo elje da se povrede drugi. Kako to da ako su ljubomora i zavist
interpretirani, doivljavani i priznavani, njihovo prisustvo nije inilo nita osim
blagog namrekavanja povrine odnosa? Beti Dozef je nagalaavala potrebu za
konstantnim ispitivanjem izgleda (privida) stvari: Nalazimo se u situaciji koja
izgleda upravo kao analiza koja se odvija, sa razumevanjem, oitim kontaktom i
vrednovanjem, koja ak belei poboljanje...a ipak...ako razmotrimo vlastiti kon-
tratransfer, to izgleda isuvie lako i bez konflikta (6). Glavna karakteristika ove
grupe pacijenata je u kontratransferu. U terapeutu se razvija nesvesna pretpo-
stavka, da se ne mora brinuti u vezi ovih pacijenata, nasuprot drugima koji izazi-
vaju brige u njegovom umu. Zajednika pretpostavka koja lei u osnovi odnosa je
da su ta oseanja patnje ono to se oekuje u terapiji, poput cene koju vredi platiti
za tu privilegiju. Tokom terapijskog procesa pacijent doivljava anksioznosti, ali
se one realtivno lako prevazilaze prihvatanjem psiholokih objanjenja i te ank-
sioznosti imaju malo uticaja na terapeuta, koga lino ne dotiu. U detinjstvu je
pacijent zadravao za sebe te anksioznosti ili je spontano prihvatao automatska
ohrabrenja roditelja koji su inei to prenosili stav ne moramo da brinemo zbog
tebe. U psihoterapiji pacijent koristi posebnost mogunosti da razotkrije takve
anksioznosti i iz prolosti i sadanjosti i doivi znatnu korist to to ini. Ipak tre-
ba da imamo na umu maksimu B.Dozef da moramo uvideti da ne samo to in-
terpretiramo transfer, mi takoe ivimo u njemu. Dok stvaramo pogodan seting
u kome pacijent moe istraivati zaboravljenu prolost anksioznosti u prisustvu
sluaoca (terapeuta) koji pokazuje simpatiju, takoe smo u procesu ponovnog
stvaranja scene neproblematinog deteta sa neproblematinim roditeljem. To je
ono to bi Frojd nazvao transfernim izleenjem (8).
Tehniki problem je, koliko god tana moe da bude interpretacija u skretanju
panje na prolaznu pojavu alarmantnih, negativnih, transfernih misli i uverenja
o terapeutu, sam proces komunikacije, koji usledi posle interpretacije, dovoljan je
da ponovo uspostavi status kvo. Stvarna sposobnost tih ljudi da razumeju vlasti-
te misli u drutvu svog terapeuta, sposobnost uspostavljanja tree pozicije (9),
sastoji se u korienju da sebi obezbede bekstvo od svojih subjektivnih uverenja.
Drugim reima, razmiljaju o sebi da bi izbegli da budu svoji (ono to jesu). Po-
vraaj ravnotee se oslanjao na pacijentovu osnovnu pretpostavku da, premda
terapeut eli da doe do poboljanja, on u stvari ne eli da se pacijent menja. Pro-
mena bi, kako se pretpostavlja, znaila transformaciju u pacijentovog nevidljivog
antitetikog dvojnika, koji bi bio nerazuman onoliko koliko je pacijent razuman.
174
Smanjenje patnje - Bolje nego dobro
Gordana Bokalovi
***
***
175
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
objekt (14). Ali, ona ga, takoe, suoava sa problemima odvojenosti, zavisno-
sti, ljubomore i zavisti. Pitanje je da li u pacijentu ima dovoljno zdravlja i snage,
koji e ga podrati zajedno sa njegovim terapeutom da podnese bol tete koju je
priinio sebi i svom objektu. U izvesnom stepenu smo svesni ovog pitanja kada
vrimo procenu. Ali to je teko pitanje koje nam se javlja u naem radu i sa obi-
nijim pacijentima. Takvi sudovi se donose svaki put kada nudimo interpretaci-
ju, a svakako u vezi sa odlukama o zavretku psihoterapije. Kad god se postavi
pitanje zavretka terapije, javlja se pitanje na koje se mora odgovoriti: da li smo
ukljueni u nesvesnu zaveru oko potovanja odbrana? da li smo kao terapeuti u
umu pacijenta uvueni u proces u kome se kontinuirano koristimo kao deo nje-
govog odbrambenog sistema (2)? Kao to nas B.Dozef ui to se javlja ne samo u
umu pacijenta, ve takoe i u praksi, u terapeutovom nenamernom kontratran-
sfernom stavu i delovanju. Ili je, pak, potovanje odbrana nephodno i umesno?
Da li uskraujemo pacijenta pristajui prevremeno da zavrimo, ne podravajui
realno sposobniji njegov deo protiv pritiska da zadri odbrambenu organizaciju,
ili nastavljamo u svom terapijskom aru beskonano ili ak opasno, ne prihva-
tajui granice onoga to se moe postii? Da li pacijent koji prevremeno zavrava
zna da se izvue dok se stvari odvijaju dobro (dolo je do izvesnog oporavka,
poseduje ivot makar i ogranien njegovim monim odbranama od bola, koji je
donekle funkcionalan, moda pomalo umrtvljen, ali u njemu ima sutinskog uvi-
da koji mu omoguava da manje pati)? Cena dalje pomoi bi bila da tolerie jo
vie uznemirenosti i depresije, ali je moda ta cena isuvie visoka za pacijenta. To
nije problem takta ve sudova koje treba doneti, kada posledice mogu biti teke
i kada moe biti izuzetno teko predvideti u kom stepenu pacijent internalizuje
psihoterapeuta kao korisnijeg pomonika, a u kom stepenu se sama psihoterapija
koristi kao utoite.
REFERENCE:
176
Smanjenje patnje - Bolje nego dobro
Gordana Bokalovi
177
Osobenosti rada sa osobama sa ometenou i
njihovim porodicama
Sanja Dimoski
u praksi veoma esto sreu mulitipli poremeaji, ve i zbog krajnje razliitih in-
dividualnih posledica postojanja oteenja na planu socijalnog, emocionalnog,
psiholokog funkcionisanja pojedinca.
Razliite naune discipline pripremaju strunjake razliitih profila za rad sa
osobama sa ometenou. U ovu veliku grupu spadaju edukatori i rehabilitatori
razliitih profila, lekari razliitih specijalnosti, psiholozi psihodijagnostiari,
razvojni psiholozi, radni teraputi, socijlni radnici, psihoterapeuti.
Odnos koji osobe sa ometenou uspostavljaju sa ovim strunjacima, ima
mnoge osobenosti psihoterapijskog odnosa tretmani relativno dugo traju, pru-
a se psiholoka podrka, sprovodi leenje, kreira partnerski odnos aktera. Zato
emo, poput situacije u psihoterapiji, osobe sa ometenou i njihove porodice na-
zivati terminom klijent jer nam se ini najmanje loim, najmanje stigmatizuju-
im, sa najmanjom tendencijom ka patologizaciji.
Posmatrano kroz vremensku prizmu, bavljenje nauke iskljuivo oteenjem
nametao je mehanicistiki pristup ljudskoj prirodi, koji je podrazumevao reha-
bilitaciju svedenu na popravku ili neko manje uspeno prevazilaenje kvara.
Ometenost, tumaena u okvirima medicinokog modela podrazumevala je reduk-
cionizam u shvatanju oveka, zanemarivanje ouvanih kapaciteta i suavanje po-
lja izuavanja samo na oteenje ili oteenu funkciju. Ovakav pristup negativno
se odraavao na odnos strunjak klijent, jer je strunjaka stavljao u ekspertsku
poziciju, a klijenta u poziciju pasivnog konzumenta tretmana. Ekspertska po-
zicija je doprinosila distanciranju, dehunmanizaciji, ali i podizanju oseanja
omnipotencije i odgovornosti strunjaka koji su bili odgovorni za sve sfere ivo-
ta klijenta (leenje, smetanje u ustanove, kolovanje). Kod klijenata se razvijala
nauena bespomonost, pasivizacija, demotivisanost za uee u tretmanu, ali i
za uee u donoenju odluka o sopstvenom ivotu. Strunjaci su veliki deo svog
posla posvetili dijagnostifikovanju, kategorisanju i drugim vrstama etiketiranja,
koje nisu bile primarno korisne njihovim klijenitma. Ovakav susret bio je susret
superiornog pojedinca, koji je autoritativan, ima znanje i prua usluge i inferior-
nog, koji se stavlja pred svren in i nuno mora da prihvati iskreiran tretman.
Oteenje i deficit su bivali iskljuivi predmet izuavanja, a sauvani kapaciteti
linosti, koji su neprocenjivi u tretmanu ometenosti, zanemareni su.
Tek savremeni trendovi kvalitativno menjaju koncept tretmana. U iu inte-
resivanja ulazi i strunjak, a naroito interakcija izmeu dva aktera. Strunjak,
poput edukovanog psihoterapeuta postaje bitan akter interakcije. Njegova ose-
anja, svesna i nesvesna reagovanja, osobine linosti i temperamenta, njegova
demokratinost i kreativnost postaju vani i eljeni elementi njegove linosti.
Interaktivnost procesa leenja, rehabilitacije, edukacije ili psihoterapije postaje
jednim od najvanijih aspekata ovih procesa. Polje bavljenja prestaje biti samo
oteenje organa ili funkcije, ve postaje celokupna linost, osoba sa ometenou,
njeno porodino okruenje sa svojim potencijalima, kao i socijalnim interakcija-
180
Osobenosti rada sa osobama sa ometenou i njihovim porodicama
Sanja Dimoski
183
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
184
Osobenosti rada sa osobama sa ometenou i njihovim porodicama
Sanja Dimoski
185
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
REERENCE:
186
INDIVIDUALNOST AUTENTINOST U PSIHIJATRIJI I
PSIHOTERAPIJI
Tomislav Sedmak
189
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
190
Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji
Tomislav Sedmak
191
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
192
Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji
Tomislav Sedmak
Ovaj problem nastaje iako se drimo uenja kao pijan plota. Proizlazi da zen
ipak doputa slobodniji izbor uitelja, iako trai punu podreenost i ne doputa
provere uitelja. U zenu se ak postavlja i pitanje naslednika. Razreenje jednog
naslednika se uklapa u moj nain razreenja prethodnog uenja. Pria kae da je
Munan imao naslednika ou i hteo je da mu preda knjige. ou je rekao: Ako
je knjiga tako vana, bolje je zadri za sebe. Primio sam tvoj zen i bez tog pisanja
i zadovoljan sam njime onakvim kakav jeste. Munan je smatrao da ou treba
da uva knjigu kao znamenje primljenog uenja. Kad je dobio knjigu, ou ju
je odmah bacio u uareno ugljevlje(98).
Potpuno ponitenje individualnosti i potpuno odbacivanje lanih Ja radi
nejasnog ostvarenja optosti, tj. radi potpunog preuzimanja voinih poruka,
zahteva i ciljeva zastupljeno je u sektaki organizovanoj grupi koja namee ve-
rovanja i uenje Gorijeva(92). Not izdaje svoj drugi dnevnik uenika citiraju-
i u uvodu Banjana: Onaj koji e neustraiv biti uprkos svim nesreama, neka
nepokolebljivo prati uitelja(120). lanicu ovakve grupe su doveli na leenje u
potpunom psihikom rasulu poto je nekoliko dana provela sama u sobi, nepre-
kidno priajui (mogue sa svojim uiteljem?). Okida rastura je bilo tromeseno
odsustvo gurua. Psihiko stanje je davalo utisak ispranog mozga. Psihika stabi-
lizacija se postepeno odigravala uz uestale terapijske razgovore i 25 + 25 + 0 mgr
anafranila i 2x250 mg eftila zbog ispoljene depresije i dezintegracije.
195
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
197
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
198
Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji
Tomislav Sedmak
199
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
200
Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji
Tomislav Sedmak
gim ljudima, kroz procenu svojih edukatora i supervizora i kroz sva pisana zna-
nja. Odreenje osnovnih pravila i subjektivno odreenje prema profesiji dopri-
nosi poetnoj profesionalnosti, koja proizlazi iz saznanja o profesiji i pravila za
uspostavljanje i odravanje odnosa sa drugim ljudskim biem. Profesionalnost se
omeuje pravilima i ciljevima profesije, zakonima i odnosima prema socijalnoj
sredini, zdravstvenim ustanovama i posebno prema pojedinanom oveku, koji
trai i/ili potrebuje pomo. Profesionalnost se potvruje sopstvenim sposobno-
stima za obavljanje delatnosti, sopstvenim znanjem i iskustvom.
Nijedna edukacija ne obezbeuje potpunu spremnost za neposredno ukljue-
nje u praktini rad, sa dovoljno samopouzdanja, dovoljno sposobnosti nauenog
sa pojedinanim pacijentom ili sa grupom. Znai, neophodna je svesnost nepot-
pune pripremljenosti, vrsta neizvesnosti, otvorenosti, budnosti, radoznalosti,
ime poinje odreenje sebe u svakom sledeem trenutku. Delovanje se svodi
na proveru iskoristljivosti svega ranije nauenog i samog sebe, kao terapijskog
sredstva. Uz neizvesnost prema buduem delovanju odrava se i nesigurnost u
proceni ve uinjenog. Pristupa se apstraktnom poreenju sopstvenog delovanja
sa profesionalnim delovanjem uopte. Bezbroj pitanja trae odgovore kojih nema
uvek: da li sam dobro uradio, pogreio, da li sam mogao bolje da uradim, kakve
e biti posledice moga delovanja, konano kako dalje, kakav je plan na osnovu
uinjenog. Nikad nema sigurnosti u uinjeno niti u budue injenje. Sve se to
preplie sa pitanjem individualnosti u radu i line odgovornosti, stepena posve-
enosti i samopouzdanja, procene sebe i pacijenta.
Tako se postavlja pitanje supervizije. Posle svih edukacija i formalno stee-
nih znanja, prava na ukljuenje u profesiju, namee se sloenost supervizije. Da
li je supervizija upotreba poloaja rukovodee elite, edukatora i administratora
radi nadzora nad kvalitetom rada drugih profesionalaca, ili radi line koristi,
profesionalne i materijalne? Ili je to potreba nesigurnih profesionalaca, koji nisu
dovoljno osposobljeni da budu odgovorni, pa im je potrebna stalna podrka, po-
mo i provera. Izvesne hijerarhijske strukture u ustanovama ostvaruju vrstu su-
pervizije i kada nije traena. Dovoljno je setiti se da svaka otpusna lista mora biti
potpisana i od hijerarhijski nadreenog profesionalca. Neki praktiari mogu biti
vie efektivni, sposobni i samopouzdani od drugih, pa da im supervizija bude
samo administrativno optereenje. U stvari, tradicija supervizijskog odnosa se
moe shvatiti kao zamena dokaza i razloga mistikom profesije.
Tako smo stigli do ostvarenosti prava na sopstvenu profesionalnost. Treba
proveriti ta to znai, da li je mogue odrati svesnost sopstvene linosti i profe-
sionalnosti, kako potvrditi sopstveni identitet u okvirima profesionalnog delo-
vanja, i pored neprekidnih, spolja nametanih zahteva za uniformisanje u okvire
profesije. Vredi prikazati pretpostavljenu skalu ispoljavanja profesionalnosti i li-
nosti u populaciju psihijatara i psihoterapeuta(103):
203
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
204
Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji
Tomislav Sedmak
206
Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji
Tomislav Sedmak
207
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
visno od statusa, uloge ili socijalne vanosti. esta faza je najzrelija moralnost
individualnih principa i savesti.
Istraivanje moralnosti studenata i pripadnika Peace Corps je dalo sledee
rezultate. Relativno mali broj pojedinaca, koji dostignu nivo samoprihvaenih
principa, bili su nezavisni od svojih roditelja, vrlo aktivni u socijalno politikim
protestnim pokretima, smatraju se buntovnim, agnosticima ateistima ili areligi-
oznim. Veina su konvencionalno moralni, politiki su konzervativni, neaktivni
u socijalno politikim organizacijama i povinovani roditeljskim i drugim autori-
tetnim figurama. Oni su na premoralnom nivou, u nekim pogledima, bili slini
najeljenijima. Bili su buntovni, radikalni i nekonformisti. Ali njihovo protestno
ponaanje je bilo simptom osnovnog linog konflikta, a ne funkcija moralnih
ideja.
Ovaj prikaz razvoja moralnosti ubedljivo potvruje isprepletanost sa dinam-
skim razvojem linosti. Ta isprepletanost se zasniva i na tome da nijedna sledea
faza razvoja ne ponitava niti prevazilazi prethodne. Ne ostvaruje se konstan-
tnost moralnosti, kao ni konstantnost linosti. Faze su izmeane i u dimenziji
vremena i u situacionom delovanju oveka. Konane mogunosti razvoja moral-
nosti se ispoljavaju dostizanjem postkonvencionalne faze. To bi predstavljalo
posebni oblik line iskljuenosti i socijalne iskljuivosti, bez ukljuenja drugoga
u procenu izbora. U toj fazi se odluka donosi bez afektivnog, socijalnog i komu-
nikacionog povezivanja sa drugima.
Ispitivanje terapeuta je pokazalo da oni ispoljavaju postkonvencionalno mo-
ralno rasuivanje(176). Rasuivanje ne ukazuje na neposrednu primenu takvog
rasuivanja u delovanju terapeuta. Mogue je da ovakav nain razmiljanja te-
rapeuta predstavlja samo toleranciju za individualizovane razlike u terapijskim
uslovima, a to je neophodno svakom terapeutu radi opte mogunosti uspostav-
ljanja terapijskog odnosa. I tu se odraava jedan od sloenih problema ovih pro-
fesija, isprepletanost ili razdvojenost linog, privatnog i profesionalnog.
Kolberg je napravio upadljive greke izborom grupe za izuavanje razvoja mo-
ralnosti i to je zapostavio interpersonalnu moralnost. Uzeo je samo mukarce.
Stoga raste znaaj istraivanja C. Giligen(177-181). Ona se usmerila prema izua-
vanju moralnog razvoja ena. Moralno rasuivanje se mora razumeti u okviru
odnosa, a ne u okviru line autonomije. U mukom etikom rasuivanju tei se
autonomnosti, oslanjanju na pravdu. ene vie ispoljavaju etiku staranja. Ovaj
smer etikog razvoja poinje od ranog detinjstva, kroz doivljaj privrenosti dru-
gima i odraava ideal vezanosti, uzajamnosti i ljubavi. Etika pravde se razvija od
ranog doivljaja nejednakosti i odraava ideal pravinosti, jednakosti i slobode.
Maskulinost se definie odvajanjem, dok se femininost definie privrenou.
Proizlazi da potpunost moralnog ponaanja, humanistiki odnos, predstavlja
spoj oba moralna usmerenja. To je vano za svaki ljudski odnos, a posebno za
terapijski. Postoji dinamski odnos izmeu staranja-pomaganja i individualnosti,
208
Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji
Tomislav Sedmak
209
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
REFERENCE:
219
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
95. Hugman, R. (2005). New Approaches in Ethics for the Caring Professions.
Palgrave, Houndmills.
96. Brzev-uri, V. (2005). Generacijski jaz ili problem kontratransfera. U
knjizi pod brojem 55. 143-150.
97. Storr, A. (1997). Feet of Clay. Harper-Collins. London.
98. Erikson, E. (1994). Identity and the Life Cycle. Norton.New York.
99. Milgram, S. (1990). Poslunost i autoritet. Nolit. Beograd.
100. Howell, J. P. (2003). Snapshots of Great Leadership. Routledge. London.
101. Jalom, I. D. (2011). Gledanje u sunce. Psihopolis. Novi Sad.
102. Sedmak, T. (20l2). ivotni ciklus jednog psihijatra lino iskustvo. Zbornik
radova: Intelektualni potencijali Srbije u produenom ivotnom veku. Geron-
toloko drutvo Srbije. Beograd. 62-73.
103. ori, B. (2006). injenica postojanja psihijatrijskih bolnica, pretpostavka
nestajanja i ta umesto njih. U: ori, B. (ur). Psihijatrija i psihijatrijske bol-
nice. FASPER. Beograd. 3-11.
104. Sedmak, T. (2006). Karijera psihijatra u psihijatrijskoj bolnici. U knjizi pod
brojem 103. 187-20l.
105. Suzuki, D. T., From, E. (1973). Zen budizam i psihoanaliza. Nolit. Beograd.
106. Razi, D. (2009). Zen. Tanesi. Beograd.
107. Rama, A. (1991). ivot sa himalajskim uiteljima. Alter. Beograd.
108. Watts, A. V. (1982). Put zena. Beograd.
109. Reps, P. (2011). Zen meso, zen kosti. Babun. Beograd.
110. Sjun, H. (2010). Zen duh. Slubeni glasnik. Beograd.
111. Brazier, D. (1995). Zen Therapy. Wiley. New York.
112. Epstein, M. (2001). Thought without a Thinker. Duckwort. London.
113. Milenkovi, S. (2005). Gde poinje, a gde prestaje psihoterapija. U knjizi
pod. brojem 11. 11-23.
114. Blackmore, S. (2003). Consciousness. Hodder & Stougton. Abingdon.
115. Ornstein, R. (1977). The Psychology of Consiousness. Harcourt Brace
Jovanovich. New York.
116. Masuda, A., Wilson, K. (2009). Mindfulness: Being Mindful in Psychotherapy.
U knjizi pod brojem. 21. 249-268.
117. Philips, A. (2006). Going Sane. Penguin. London.
118. Deurzen, E.V. (2005). A New Ideology. U knjizi pod brojem 84. 265-276.
119. Suzuki, . (2006). Nije uvek tako. Stylos. Beograd.
120. Nott, G. S. (20l2). Putovanje kroz ovaj svet. Neteru. Beograd.
121. Beauchamp, T. L. (2009). The Phylosophical Basis of Psychiatric Ethics. U
knjizi pod brojem 3. 25-48.
122. Clarkson, F. (1998). On Psychotherapy. Whurr. London.
123. Egan, G. (1998). The Skilled Helper. Brooks/Cole. Pacific Growe.
124. Heron, J. (1990). Helping the Client. SAGE. London.
125. Payne, M. (200l). Savremene teorije socijalnog rada. Filozofski fakultet. Ba-
nja Luka.
220
Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji
Tomislav Sedmak
126. Banks, S. (2001). Ethics and Values in Social Work. Palgrave. Houndmills.
127. Kovaevi, K., Dobrainovi, K. (1999). Psihijatrijska zdsavstvena nega.
IZMZ. Beograd.
128. Cssell, E. J. (1978). The Healers Art. Penguin. Harmondsworth.
129. Knijff, E. (2012). Awareness instead of Rules. Gestalt Ethics. U knjizi pod
brojem 69. 163-173.
130. Volrath, M. E. (Ed//2006). Handbook of Personality and Health. Wiley.
Chichester.
131. olovi, O., Pejovi-Milovanevi, M., Lei-Toevska, D. (2008). Pomoi,
a ne povrediti etike odgovornosti i dileme u psihoterapiji. Pshijat. dan.
40,2, 137-143.
132. Gabbard, G. O. (2009). Boundary Violations. U knjizi pod brojem 3. 251-270.
133. Wolff, S. (1974/75). Counselling for Better or for Worse. Alcohol Health
and Research World. 27-29.
134. Kahn, J., Earle, E. (1982). The Cry for Help. Pergamon Press. 0xford.
135. 135. Beer, M. D., Pereira, S. M., Paton, C. (Eds) (2001). Psychiatric Intensive
Care. GMM. London.
136. Ovsiew, F., Munich, R. L. (Eds) (2001). Principles of Inpatient Psychiatry.
Lippincott Williams & Wilkins. Philadelphia.
137. Sedmak, T. (2003). Individualni ovek. Zbornik: Oktobarski susreti Zlati-
bor. Savez zdravstvenih radnika Srbije. Beograd. 1-7.
138. Storr, A. (1997). Solitude. Harper-Collins. London.
139. Breggin, P. (1993). Toxic Psychiatry. Harper-Collins. London.
140. Kalianin, P., Lei-Toevska, D., Petkovi, I. (l993). Tradicionalna i nauna
medicina. IZMZ. Beograd.
141. Yalom, I. B. (2003). The Gift of Therapy. Harper. New York.
142. Robbins, D. (1981). Uncertainty: An Unresolved Problem in Medicine and
Ethics. U: Robfeins, D. A., Dyer, A. R. (Eds). Ethical Dimensions of Clinical
Medicine. Thomas. Springfield. 34-43.
143. Smail, D. (2001). The Nature of Unhappines. Robinson. London.
144. Sedmak, T., ori, B. (2000). Posmoderna i psihijatrija. U knjizi pod brojem
14. 159-249.
145. Mair, K. (1994). The Myth of Therapist Expertise. U knjizi pod brojem 22. 135-167.
146. OShea, L. (2009). Exploring the Field of the Therapist. U knjizi pod brojem
35. 221-247.
147. Frank, J. D. (1974). Persuasion and Healing. Schocken Books. New York.
148. Starevi, V. (1996). Razumevanje putem empatije u psihoterapiji. Psihijat.
dan. 28,4. 505-514.
149. Bolognini, S. (2004). Psychoanalytic Empathy. FAB.
150. Dimitrijevi, A. (2011). Pregled naela tretmana zasnovanog na mentalizo-
vanju. Psihijat. dan. 43. 5-20.
221
Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti
222
Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji
Tomislav Sedmak
223