~ ONTOLOGIJA ~

METAFIZIKA - gr . meta ta fizika - "iza fizike"

Metafizika istraz uje ono s to je prvo i ono s to je posljednje. to je bitak, bit, zbivanje, kretanje,
forma, materija, supstanija, uzrok, svrha itd.
- Aristotel: Metafizika - prva filozofija -> uenje o prvim izvorima i uzrocima bia. Ime
Metafizika dobila kasnije po tome s to su Aristotelovi u enii njegovu "prvu filozofiju" svrstali
"iza fizike" (*fizika - u enje o prirodi - fysis)
Znanost o onome s to bi ima pripada po njihovoj biti.
Metafizika je temeljna filozofska disciplina: u enje o prvim izvorima i uzroima bi a, o
prinipima bitka i zbivanja; u enje o pravoj zbilji; znanje o onom s to je s one strane fizi kog.
Metafizika se dijeli na: ontologiju, kozmologiju, antropologiju i teologiju.

ONTOLOGIJA - gr . ON - bivstvuju e, gr . logos - rije , zakon

Op a metafizika, filozofska disciplina o biu kao biu; istraz uje ono po emu su bi a bi a,
dakle istraz uje bitak, njegova op a, temeljna i bitna odreenja. Ona pita o prapo elima i prvim
uzroima.
Ontologija ili op a metafizika je u enje o bitku kao takvom, te o najvis im pojmovima i
odredbama bitka. Ontologija predstavlja srz metafizike; ona je dio metafizike koji istraz uje
bitak. Ontologija - subjektivno, spoznajna teorija - objektivno razmatranje bitka.
Anti ka filozofija ne poznaje pojam ontologija. Taj pojam nastaje u novovjekovnoj filozofiji.

BI E - ono s to jest, s to postoji (nebitno je li realno ili idealno, z ivo ili nez ivo). Ono o emu se
moz e re i da jest, bez obzira na na in na koji jest. Ono postoje e s to jest po tome s to sudjeluje
u bitku.

BIT - ili sus tina - ono po emu nes to jest bas to s to jest. Bit je ono op e s to nadilazi
pojedina no; ono zbiljsko i istinsko s to se ne mijenja i ostaje nepromijenjeno.
Aristotel: "Bit je ono prvo unutranje poelo koje omoguuje da neto postoji."

BITAK - ono po emu sve jest ono s to jest; ono po emu jest sve s to jest. Ono po emu bi a
uop e jesu, po emu bi a jesu bi a. Bitak je neogranien, neodreen i bezsadrajan (za
razliku od bi a koje je nes to odreeno). Bitak je jedan, svako drugo jest dio njega. Za njega ne
vrijede kategorije, nije ni im odreen ni ograni en.
Bitak je ono s to se nalazi iza realnog svijeta. Bi e moz e biti ili ne biti, ali bitak nuz no jest.

Bit se odnosi na ono nes to, a bitak se odnosi na ono sve. Bitak bi u daje postojanje, a bit
odreuje postojanje. Bitak je bit bi a kao bi a. Bi e sudjeluje, partiipira u bitku.

BIVANJE - ili postajanje - promjena kao takva, obra anje ne ega u drugo. Dogaanje, zbivanje u
najop enitijem smislu. Jedinstvo bitka i nis ta.
*Hegel - werden - bivanje je jedinstvo suprotnosti

UPTANIJA - lat. substantia

Ono s to lez i u temelju stvari; trajna nepromjenjiva osnova, nosila svih svojstava (atributa),
kod Aristotela, Desartesa, pinoze.
ARITOTEL (382. pr. Kr. - 322. pr. Kr)

ARISTOTEL - METAFIZIKA
1) Koja su etiri uzroka ili prinipa kod Aristotela?
I. AUA MATERIALI (materijalni uzrok) - tvar ili materija
II. AUA FORMALI (formalni uzrok) - oblik ili forma
III. AUA EFIIEN (djelatni uzrok) - kretanje
IV. AUA FINALI (svrs ni uzrok) - svrha

Prva dva uzroka - vje iti dualizam, tre i i etvrti uzrok se nadovezuju na prva dva s tim da je
etvrti uzrok krajnji uzrok. Uzroke istraz uje prva filozofija - metafizika

2) to je tvar (graa, materija)?

- TVAR - potenijalni bitak
- pasivni prinip stvari jer predstavlja pasivnu mogu nost za kakvo savrs enstvo
- mogu e BIVTVO, postaje bivstvom (koje se sastoji od tvari i oblika) tek kada se
oblikuje.
- aktualizira se kao stvar tek kada poprimi neki oblik

3) to je oblik?
OBLIK/FORMA - predstavlja aktivni prinip stvari
- aktualni bitak, tj. ono nes to po emu nes to s to jest je upravo to s to jest, tj. bit
po kojoj nes to jest to s to jest

TVAR i OBLIK - u svakoj pojedina noj stvari Aristotel pojmovnom analizom raziluke tvar i oblik
- TVAR je oblikovana tvar. ovjek je dus a i tjelo. Dus a je oblik tijela, unutras nje na elo z ivota i
organizaije, njegova svrha.
- Oblik je na in na koji predmet, bi e, stvar postoji, on je bit svakog predmeta i on je u stvari
svojstvo svih predmetima ako govorimo o op im pojmovima

4) to je kretanje?
Kretanje predstavlja prijaz iz tvari u oblik, iz mogunosti u zbilju ( in). To je ostvarivanje
biti u pojavi. Tvar i oblik su u vje itoj promjeni, vje itom kretanju - prelasku iz mogu nosti u
zbilju.

5) to je entelehija?
ENTELEHIJA - ono s to je oblikovano prema svrsi; svrhovito ostvarenje. Ono s to je postiglo ilj;
neprekdina dus evna djelatnost. Entelehija je potpuno svhrovito ostvarenje neega to je
tek bilo potencijalno. Razvoj bi a kroz 4 osnovna uzroka.

6) to je bitak?
BITAK - ono sve kakva je neka stvar u svim svojim mogu im kretanjima ikad bila i kakva moz e
biti

7) Hijerarhija oblika?
U svijetu postoji hijerarhija oblika. Na dnu hijerarhije je MATERIJA (TVAR) - mogu nost za
neku stvar, a na vrhu je BOG, nepokretni pokreta , isti oblik. ijeli svijet je neprestano
kretanje, usavrs avanje oblika od tvari ka najvis em obliku - Bogu.
ve ima svoju svrhi i vsako kretanje tez i postizanju te svrhe. vaki niz i oblik je graa ili
materija za vis i oblik do njegova kona nog ostvarenja.
BOG - prethodi svakom bi u i svakom djelovanje. Bitak u sebi (zato je nepokretan), a pokreta
je zato s to materija tez i da doe u njegovo stanje (pokre e je z udnja).

8) to je prva, a s to druga supstanija?

UPTANIJA - primarni uzrok neke stvari

Prva supstancija je pojedinano bie - ono s to je tu kao konkretno bi e (kakav ovjek, konj,
z ivotinja) - "ovo tu bi e"
Druge supstancije su VRSTE i RODOVI - ono op e ovih pojedina nih predmeta, npr:
prva supstanija - Ivana; druga supstanija - ovjek

9) to je teleologija?

Teleologija je nauka koja smatra da sve ima svoju svrhu. va zbivanja, kretanja su
usmjerena ka toj svrsi. vrha predstavlja jedan od uzroka stvari bez kojeg nema bi a. vrha
predstavlja potpuno ostvarenje materije unutar forme kroz kretanje. Ona je vje iti put iz
mogu nosti u zbiljnost. vako zbivanje i svaka stvar ima svoju svrhu kao jedan od svojih
uzroka. vha prethodi svakom inu.
*TELO - svrha -> teleologija - u enje da svrhovitost vlada svijetom

10) to je subjekt?

ubjekt je ona prva supstanija, ono pojedina no.

11) Kritika Platonovog idealizma?

Za Aristotela postoji samo zbiljsko (realni) svijet. Za njega nema nis ta izvan pojave. Ne postoji
op e bez pojedina nog i obratno. Kritizira Platonovu podvojenost zbilje, tj. odvajanje
IDEJA od REALNIH STVARI.
Aristotel zastupa jedinstvo materije i forme - kretanje je vje no.
Kod Platona bi ideje bile odvojene od materije, kod Aristotela su su ideje forme u materiji (*ali
forma moz e postojati neovisno od stvari - bi a u glavi arhitekta).
Odvajanje ideja od realnih stvari, op eg od pojedina nog je neodrz ivo - kako objasniti vezu
ideja i pojava, utjeaj ideja na pojave, kretanje iz vje nih i nepromjenjivih ideja?

12) to je istina?

Istina je podudaranje pojma i stvari, tj. slaganje misli i stvari (adaequatio intelletus et rei). Od
Aristotela potje e klasi na teorija istine, tj. teorija adekvacije ili korespondencije.
Rene Desartes (1596. - 1650.)

DESCARTES - MEDITACIJE O PRVOJ FILOZOFIJI

1) Koja su 4 pravila metode?

- METODA - predstavlja unaprijed odreen red i redoslijed pristupanja nekoj spoznaji (s

tim da su u duhu prethodno jasno predo ene granie spozanje). Desartes sve spoznaje
podvrgama pravilima metode - los e odstranjuje, dobre zadrz ava. Razlikuje se od skeptika - z eli
vrste temelje (ipak z eli do i do istine)

METODA se sastoji od 4 pravila:

I. KRITI KO-KEPTI KO pravillo

- nikada nis ta ne prihva ati kao istinito; ne smije se neki sud prenaglo prihvatiti kao istinit, ve
trebamo onaj sud kojio je za nas duh jasan i razgovijetan, dakle da ne sumnjamo u istinitost
suda sve mora biti jasno i razgovjetno da bi bilo istinito;
JASNOST I RAZGOVJETNOST su jedini KRITERIJI ISTINITOSTI

II. ANALITI KO pravilo

- ras lamba problema na onoliko djelova koliko je mogu e i potrebno da bi se problem rijes io.

III. INTETI KO pravilo

- ras lanjene djelove treba skupiti u jelinu po redu i postupno od jednostavnoga k sloz enom
od pojedina nog ka op em (indukija) suprotnost analizi

IV. PRAVILO PROVJERE POTUPNOTI I POTUPKA

- da se nabroje i provjere op i pregledi radi sigurnosti da se nis ta nije izostavilo

2) Objasni cogito, ergo sum.

vojom metodom kroz 4 pravila Desartes dolazi do zaklju ka "mislim, dakle jesam".
umnjamo u podatke svojih osjetila, u postojanje vanjskog svijeta, pa i nas samih kao tjelesnih
bi a, ali dok tako sumjnamo, dok odbaujemo sve s to je vjerojatno, mi istovremeno MILIMO,
pa je mis ljenje evidentna injenia koja dovodi do toga da nuz no JEMO, da postojimo.
Desartes je siguran u samo jedno, a to je "mislim, dakle jesam". To je prva i najsigurnija od
svih spoznaja, a njena je izvjesnost INTUITIVNA (izvjesnost subjekta, a neizvjesnost objekta)
Desartes vidi svijet kao nes to neizvjesno, stoga konstano traga za ne im s to e se pokazati
ITINITIM i IGURNIM. Kre e od skepse, ako sumnjam - mislim; dakle jesam. ta sumnja dovodi
do spoznaje, koja je savrs enija od sumnje.
OGITO zna i AMOVIJET. MI LJENJE je evidentna linjenia da nuz no JEMO.

3) to zna i da je ovjek misaono bi e?

ovjek je supstanija, koje je itava bit ili priroda u tome da samo misli i kojoj za bivanje nije
potrebno nikakvo mjesto niti zavisi od bilo koje materijalne stvari.
4) Koji su kriteriji istinitosti?
Razum je sposobansam razlu iti istinito od neistinitog slijede i dva kriterija: JASNOST i
RAZGOVJETNOST. Da bi nes to bilo istinito mora se pokazati kao sasvim JANO i
RAZGOVIJETNO.
JANO spoznaja je otvorena i z iva duhu, jasno vidimo ono s to je pred nas im okom i s to
snaz no i otvoreno djeluje na nas, nas e oko
- ona spoznaja koja je otvorena i z iva i nas em se oku otvoreno prikazuje i utje e na duh.

RAZGOVIJETNO spoznaja koja je odijeljena od ostalih sadrz aja tako da u sebi sadri samo
ono to je jasno (sadrz aj koji se jasno razabire)

5) Tko je jama istinitosti?

Budu i da sumnjam kako bih dos ao do istine, nisam savrs en. Zato iznad mene mora postojati
neko savrs eno bi e (jer je spoznaja savrs enija od sumnje). To bi e mi jam i istinitost spoznaja.
Tu sumnju je u ovjeka usadio Bog - bi e koje sadrz i sva savrs enstva. On je jamac istinitosti.
Sumnjati u istinu znailo bi smatrati Boga lacem.
Egzistenija Boga izvodi se mojim mis ljenjem o Bogu.

6) Koje su dvije supstanije?

DUH (mislea stvar) i TIJELO (protena stvar) dualni bitak

- DUH I TIJELO dvije nesavrs ene i kona ne suptanije (zato s to su stvorene od Boga -
savrs ene i beskona ne supstanije)
ijela se priroda moz e svesti na duh i tijelo.
- karakteristike duha - ne zauzima prostor, nedjeljiv, samomisle i
- karakteristike tijela - protez no (zauzima prostors, djeljivo)

Desartes smatra da je ovjek jedino bi e u kojem zajedno djeluju duh i tijelo. Bog je samo
duh, a sve ostalo (z ivotinje, biljke) je samo tijelo. Tijela z ivotinja su strojevi, samo ovjek ima
dus u.
es erova z lijezda (glandula pinealis - epifiza) - jedina joj je funkija da svede na jedno ono s to
je nesvodivo. Ona "mijes a duh i tijelo kod ovjeka".

7) Gdje se nalazi tes ko a u shva anju dvije supstanije?

Dvije supstanije su shva ene i objas njene neovisno jedna od druge pa stoga postoji problem u
spajanju dus e i tijela. Kako onda objasniti djelovanje dus e i tijela u ovjeku? Desartes
prividno rjes ava taj problem uvode i " es erovu z lijezdu". U epifizi "z ivotni duhovi" djeluju na
tijelo.

8) Objasni mehaniizam
U enje koje sve pojave u prirodi (pa tako i z ivot) objas njava iz fizikalno-kemijskih proesa.
Tijelo, tj. materija predstavlja inertnu masu koju pokre u kao i ijelu prirodu pravila mehanike

9) Objasni uroene ideje ili apriorne spozaje

One daju osnovu Descartesovu racionalizmu. Predstavljaju uroene spoznaje u nama, u
nas em duhu koje su neovisne od svakog iskustva. To su sadrz ajni prinipi u nas em duhu koji
z ive bez potreba iskustva (npr. Bog je ovjeku uroena ideja).

nisu produkt ni vanjskog ni unutras njeg iskustva, ve su uroene kao akt Boz je ruke.
pojmovi i prinipi koji su potenijalno sadrz ani u ovjekovu duhu, a to zna i da ih ovjek
moz e sam razviti, bez pomo i iskustva.
Baruh de pinoza (1632. - 1677.)

SPINOZA - ETIKA

1) to je supstanija?

UPTANIJA stvar koja tako postoji da joj za postojanje nije potrebna niti jedna
druga stvar. Ona je uzrok sebe same (ausa sui), ono s to jest u sebi, shva a se pomo u sebe i
za njezinu opstojnost nije potreban drugi pojam.
apsolutni i beskrajni bitak
supstanija = Bog = priroda (ontolos ki monizam)
supstanija je nuz no jedina suprotnost Desartesovom dualizmu, beskona na stvarala ka
priroda svega s to jest - natura naturans

2) to su atributi?

ATRIBUTI - izraavaju realnost ili bitnost supstancije; oni su vje ni i nedjeljivi, ima ih
beskrajno mnogo, a u sebi nose jasno u supstanije - oni su stalno svojstvo supstanije.
Bog posjeduje beskrajno mnogo atributa, nis ta ih ne posjeduje ni jedan, a nes to ima neke
atribute. Od mnos tva atributa ovjek spoznaje samo dva: duh (mis ljenje) i tijelo (protez nost).
Atributi su svojstva supstanije - BIT; prikazuju se kroz moduse (na ine supstanije) - BI A

3) to su modusi?

MODUI stanja supstanije, pojedinane stvari koje su konane, ograniene i jedna

drugom uzrokovane. Uzrok modusa je u supstaniji i atributima, odnosno modusi su
TVORENA PRIRODA tj. natura naturata.
Ljudska bi a su takoer modusi supstanije koja imaju razum. ovjek je modus prirode,
kona no bi e, sa injeno od tijela i dus e. Kroz moduse se supstanija manifestira. Oni su
promjenjiva i prolazna stanja supstanije ili pojavni oblii njezine vje ne i po sebi
nepromjenjive biti sva pojedina na konkretna bi a

4) to je Bog?

Bog je apsolutna beskrajna supstancija koja sadri beskrajno mnogo atributa.

upstanija koja ima sve atribute, apsolutna neogran ine jelina, nedeterminirana, vje ni bitak
samim sobom stvoren, slobodan (slobodan je zbog toga s to je uzrok samog sebe i izvan njega
nema ni eg s to bi ga odredilo).
Bog je priroda - stvarala ka priroda koja odlikuje stvarnost. ve je Bog; on nije nis ta izvan
svijeta, ve je on sav postoje i svijet.

5) to je sloboda?

Sloboda je spoznata nunost. astoji se u spoznaji prirode i z ivota u skladu s njom. Priroda
je, u kauzalitetu prirodnih stvari/pojava - apsolutno determinirana.
tanja prirode su u uzajamnom djelovanju, no u djelomi no uzro nom odnosu (meu
modusima, no modusi ne postoje nuz nos u svoje vlastite prirode jer su determinirani i
ograni eni meusobno, no supstanija postoji snagom nuz nosti vlastite prirode, sama je po
sebi nuz na i kao takva slobodna).
PIHOFIZI KI PARALELIZAM ono s to se dogaa u tijelu dogaa se i u dus i jer su dus a i tijelo
ista stvar samo su promatrani s razli itih aspekata - pod atributom mis ljenja ili protez nosti.
6) to je ovjek?

- modus, kona no bi e koje je sa injeno od dus e i tijela koji predstavljaju istu supstaniju samo
su promatrani pod razli itim aspektima - atributom mis ljenja i protez nosti.
ovjekova egzistenija je odreena vanjskim uzroima. Individuum je oblikovan prema
drugom individuumu; zadatak mu je spoznati prirodu. ojvek je nama najbliz i modus -
jedinstvo misle eg i protez nog atributa; modus prirode s najvis om intuitivnom spoznajom.

7) to je tijelo?

Tijelo je vanjski predmet kontemplacije, vanjski vid miljenja. Modus koji na izvjestan i
odreen na in izraz ava Boz ju bit ako se ona promatra kao protez na stvar.

8) to je mis ljenje, a s to protez nost?

Protez nost i mis ljenje su beskrajna svojstva iste vje ne prirode ili Boga. upstanijalni
identitet atributa objas njava paralelizam stvari i ideja. poznaju pinoza tuma i pralelizmom
stvari (modusa) i ideja (atributa). Modusi kao kona na bi a koja posjeduju 2 atributa
egzistiraju paralelno tim atributima i samim tim su u mogu nosti spoznati ih. poznavaju i
protez nost i mis ljenje ovjek spoznaje i dio supstanije kroz ta 2 svojstva supstanije.

upstanija = priroda = Bog

Atributi protez nost i mis ljenje
modusi ovjek (protez nost + mis ljenje =(paralelno)= tijelo + dus a)

9) Red i veza ideja?

"Red i veza ideja jesu isti kao red i veza stvari" jer "duh i tijelo su jedna i ista stvar, koja se shvaa
as pod atributom miljenja, as pod atributom protenosti."
Monizam - jedinstvo duha i tijela
Priroda je apsolutno determinirana u kauzalitetu kona nih stvari i pojava. tanja prirode su u
uzajamnom djelovanju, ali se nalaze u djelomi no uzro nom odnosu: u redu veza i stvari, u
redu i vezi ideja prema tom redu tijelo ne moz e biti ograni eno mis lju niti obratno.

10) Panteizam (pan = sve, teos = bog)

Bog proz ima svaki dio prirode - Bog je priroda: ve je proz eto Bogom. U enje da je Bog u
svijetu, imanentan svijetu, da su Bog i svijet isto, tj. da je sve Bog, Bog je u svemu, u svakoj
stvari i u svakoj pojavi.

11) Kakva je pinozina etika?

Racionalistika - ovjek mu je ono bitno, a filozofija u enje o slobodi. Najvis e ovjekovo

blaz enstvo je usavrs avanje razuma u razumijevanju Boga i boz jih atributa.

12) to je istina?

Istina je kriterij sebe i lanosti govoriti istinu zna i govoriti s to jest i kako jest. Istina i
neistina se u ontolos kom pogledu odnose kao bi e (ens) i nebi e (non-ens)
Gottfried Wilhelm Leibniz (1646. - 1716.)

LEIBNIZ - NOVI OGLEDI O LJUDSKOM RAZUMU

1) to su monade?

MONADA jedinstvena, indivudalna, neprotena i cjelovita duhovna supstancija koja je

samodjelatna, sama sebi dostatna i po samoj sebi aktivna. Monade su mnos tvo
jednostavnih bi a. U sredis tu supstanije jest zbivanje, sila. To su aktivni samodjelatni atomi
koji nisu materijalni. Imaju mo preepije i poz ude (ova uvjetuje prijelaz jedne perepije
prema drugoj). Osnovna svojstva monada proizlaze iz prinipa samodjelatnosti; to su: tenja i
jasnoa predoavanja.
Monade se razlikuju po stupnju jasno e predo avanja tvore i tako sistem u obliku piramide na
ijem je dnu materija, a na vrhu Bog. (materija - nesvjesno predo avnja, Bog - apsoltuno
svjesno predo avanje)

2) to su "gole" monade?

Gole monade predstavljaju najniz e monade s potpuno nesvjesnim predo enjima. Monade se
meusobno razlikuju po stupnju jasno e predo avanja. Tako su gole monade na dnu ljestvie
jer imaju nesvjesnu predodz ba svijeta. One su materija koja je shvaena kao aktivnost, a
ne mrtva masa, te stoga produhovljene.
Kako monade ine svijet svaka je jedinstvo u mnos tvu i meusobno se razlikuju po stupnju
savrs enstva i po stupnju jasno e predo avanja.
Gole su monade na dnu hijerarhije, dok je najvis a monada Bog.

3) to su dus e?

Due su vie monade, imaju jasniju predodz bu o svijetu. Odlikuje ih apercepcija (svjesno
opaz anje) ili samosvijest. Takva je ljudska dus a, a ostale s niz im stupnjem perepije i stanja
"dus evnosti" Leibniz naziva entelehijama. Dus e su najvis e monade koje imaju aperepiju
svijeta, jasno predo uju svijet, a Bog je apsolutno svjesna supstancija.

4) Objasni pojam prestabilirane harmonije

itava je priroda od Boga stvorena tako da pored sve raznolikosti meu monadama postoji i
njihova sli nost, unutras nji sklad i podudaranje. Tako svaka stvar zauzima svoje
mjestoodreenom samom njenom prirodm.
Monada ne moz e djelovati na druge monade niti moz e trpjeti od drugih bilo kakav izvanjski
utjeaj, jer su dus evni atomi. Dus a je tako savrs en psihi ki automat isto kao s to je tijelo fizi ki i
ne mogu utjeati jedan na drugi, ve do podudaranja njihovih djelovanja dolazi unaprijed od
Boga odreenim zakonima. Leibniz usporeuje odnos dus e i tijela sa odnosom dvaju satova
koji jedan uz drugi rade i pokazuju svoje odnose i stanja.
Bog, kada je jednom stvorio svijet, vis e ne sudjeluje u njemu jer je sve ve unaprijed jednom
zauvijek odreeno. Monade se dakle nalaze u odnosu PRETABILIRANE HARMONIJE kojim je
predodreeno kretanje i promjena monada s to daje privid njihovoj interakiji. Monade dakle
ne utjeu jedna na drugu, ve se usklauju. Uzajamni utjeaj jedne monade na drugu moz e
samo Bog izazvati.
Prestabilirana harmonija je na neki na in odnos dus e i tijela kao ne eg neodvojenog, ali
meusobno neutjeajnog jedinstva koje je od Boga udes eno, stvoreno.
5) to su istine uma, a s to istine iskustva?

ITINE UMA - istine koje su doneene po principu proturjenosti. ve ono s to je njima

suprotno ujedno je i njima proturje no. To su istine koje su (isto kao i aksiomi) izvedene
apriori, a svoj izvor imaju u Boz jem razumu; one su NUNE istine. Njihovu suprotnost nije
mogu e promis ljati jer se dolazi do kontradikije.

ITINE IKUTVA - sluajne istine koje nisu logiki i metafiziki zasnovane, s to zna i da se
promis ljanjem njihove suprotnosti ne dolazi do kontradikije. Utemeljene su na prinipu
dovljnog razloga, s to zna i da su mogu e, a ne nepostoje e iako nisu utvene razumom.
Ta dva prinipa: princip proturjenosti i princip dovoljnog razloga su ujedno i prinipi
umnih spoznaja mis ljenja. ve rasuivanje temelji se na ta dva prinipa.

6) to je Bog?

Bog je apsolutno samosvjesna supstancija - monada. Bog je zadnja osnova svih kona nih
stvari. Za etnik prirode u kojoj sve ima svoje mjesto koje proizlazi iz Boz jeg djelovanja.
Princip dovoljnog razloga ima konani razlog u beskonanom, prvom uzroku - BOGU koji
ima u samom sebi svoju egzisteniju.

7) Prinip kontinuiteta

Osnovna svojstva monada su tenja i jasnoa predoavanja. Iz tez nje kao osnovnog svojstva
monada Leibniz izvodi princip kontinuiteta koji uz princip identiteta tvori dva zakona
prirode: Prinip kontinuiteta je u potpunosti suprotstavljen Desartesovom mehaniizmu i
kaz e da je svaki prijelaz neprekidan i postepen, a ne iznenadan. Lebniz je uz dimenziju
PROSTORA uveo i dimenziju VREMENA, jer za njega sve s to djeluje, djeluje u vremenu,
mijenja se, postaje i tez i od niz ega ka vis em pa je stoga vrijeme uz prostor neodvojivo svojstvo
pojavnog svijeta. Nis ta ne moz e postati odjednom, ve u beskona nom vremenskom nizu
uzastopnih najsitnijih promjena.

8) Odnos prema Desratesu i pinozi

ilj Leibnizovog filozofskog sistema je prevladati Desartesov dulizam, odnosno pokazati,

otklanjaju i jaz izmeu razumu i religije, da su teologija i filozofija tj. znanost meusobno
ovisne. Desartes, pinoza i Leibniz u sonovi svog filozofskog istraz ivanja istraz uju pojam
supstanije. Desartes je, kao i pinoza, definira kao stvar koja postoji na taj na in da joj za
njeno postojanje nije potrebna niti jedna druga stvar. Desartes postavlja dvije osnovne
supstanije: MILE U TVAR (res ogitans) i PROTEZ NU TVAR (res extensa), od kojih je
misaono stvar ona aktivna, a protez na samo materijalna. pinoza pak smatra da postoji samo
jedna supstanija - Bog - koja je uzrok samoj sebi i kroz svoja svojstva izraz ava bit u mnos tvu
svojih stanja. Leibniz kaz e da postoji BEKRAJAN NIZ UPTANIJA. On je supstaniju odredio
kao jedinstvenu, neprotez nu, produhovljenu, individualnu i samodjelatnu stvar. Otklonio je
protez nost kao bit stvari i u prvi plan odreivanja supstanije uveo ZBIVANJE, ILU,
AKTIVNOT, NEPREKIDNU PROMJENU, VRIJEME (kao bitnu dimenziju). Na taj se nain
suprotstavlja mehanicizmu prema kojem svaka stvar ima uzrok svoje djelatnosti izvan sebe i
pokazao da svaka stvar djeluje po svrsi svoje vlastite prirode tez e i da dosegne s to ve i
stupanj jasno e predo enja.
9) Teodieja kod Leibniza
gr . theos - Bog; dike - pravo, opravdanje
Pojam koji je uveo Leibniz, a kojim je ozna io Boje opravdanje naoigled nevolje u svijetu
koji je stvorio, tj. pojam koji ukazuje na Boz ju pravednost i mudrost.
Bogu su u njegovu spoznavanju (razumu) prezentni svi mogu i svjetovi monada. Njegova volja
izabire onaj svijet kao zbiljsko koji sjedinjuje najve u mogu u raznolikost. Stvarni svijet je
najbolji od svih moguih svjetova. Tako se i zlo (nevolja) moz e utemeljiti na svekolikome
sklopu dobra kao i radi njegova razgranatog i stupnjevitoga bogatsva.

Immanuel Kant (1724. - 1804.)

KANT - KRITIKA ISTOG UMA

1) to je kritiizam?

KRITIIZAM - Kantova oznaka za njegovo spoznajno-teorijsko u enje koje spram slijepoga

dogmatizma i dogmatskog povjerenja (raionalisti ka metafizika) u spoznajnu sposobnost
uma ponajprije zahtijeva da se istrae uvjeti i doseg ljudske konane spoznaje uma. To je
zahtjev umu da pred sudom sebe sama odredi svoje mogu nosti i granie.

2) 4 pitanja koja obuhva aju svu s irinu Kantova fil. problematike?

3 su Kantova klju na djela koja u sebi sadrz e tri temeljna pitanja iz kojih se izvodi etvrto:

I. Kritika istog uma - odgovara na pitanje "to mogu znati?"

II. Kritika prakti nog uma - odgovara na pitanje "to trebam initi?"
III. Kritika rasudne snage (Kritika mo i suenja) - "emu se smijem nadati?"

Ta tri pitanja se slijevaju u jedno "to je ovjek?"

3) Kakav je Kantov odnost prema tradiiji?

Kant ima kritiki stav prema tradiciji. Za njega su raionalizam i empriizam u suprotnosti
koju pokus ava prevladati. Raionalizam koji u sredis te spoznaje postavlja razum kao subjekt
koji sam iz sebe pokus ava spoznati predmeta i istine o njima, zanemarije iskustvo. Razum
prema Kantu nije jedina kategorija spoznaje. Empirizam, s druge strane, svode i svu spoznaju
na iskustvo svodi subjekt na pasivnu funkiju primanja i kombiniranja onoga s to mu objekt
nudi. On smatra da je teorijsko mis ljenje nemo no samo do i do nekih spoznaja koje lez e izvan
grania prirode, stoga smatra da se sva spoznaja zasniva na iskustvu.
Za Kanta je spoznaja sinteza objekta i subjekta.
U odnosu na tradiionalnu filozofiju, koja je dogmatski mislila da moz e rijes iti sva pitanja
metafizike (u s to su ulazile i teme o Bogu, svijetu kao jelini, dus i i besmrtnosti), Kant je svojim
kritiizmom dao potpun obrat u pristupu filozofiji uop e. Bez kriti kog ispitivanja grania i
mogu nost mis ljenja (razuma i uma) ne moz e se u filozofiji govoriti ni o jednom predmetu.
Prva je obaveza filozofije da odredi svoju bit kako bi zatim na misaon na in govorila o svijetu.
4) to je subjekt, a s to objekt?
UBJEKT - daje oblik spoznaje (formu, ono "kako" spoznajemo")
ono to spoznaje
nije tabula rasa; od objekta prima utiske koje prema obliima svoje spoznajne svijesti
doz ivljava te tako omogu uje iskustvo i oblikuje um
OBJEKT - daje sadrz aj spoznaje (materiju, grau; ono "s to" spoznajemo)
- ono to se spoznaje; predmet spoznaje
poznaja je sinteza subjekta i objekta

5) Objasni kopernikanski obrat?

*Kopernik okrenuo tradiionalnu sliku svijeta: nepokretnu Zemlju iz sredis ta svijeta postavio
u kruz nu putanju oko una.
Kant okree odnos subjekta i objekta objekt do tada imao ulogu nepomi na sredis ta oko
kojeg subjekt kruz i da ga spozna; subjekt vis e nije onaj koji pasivno kruz i oko predmeta
objekta u svrhu spoznavanja istog, ve se stvari okre u oko svijesti, a onda ih ona proesuira
prema svojim mogu nostima.

6) to zna i transendentno, a s to transendentalno?

TRANENDETNO - ono nespoznatljivo, koje prelazi granie iskustva, svijesti; natprirodno, s

onu stranu iskustva. poznati se moz e samo ono s to je imanentno svijesti.
TRANENDENTALNO - ili apriorno, o iskustvu neovisno (za Kanta apriorno ne znai
vremenski prethodno iskustvu, ve neovisno o iskustvu; op ost i nuz nost vaz enja koja je
neovisna o iskustvu, koja premas uje iskustvo jer se ne moz e na njemu zasnovati)
Ono s to omogu uje svaku spoznaju, Apriorni (o iskustvu neovisni) uvjet spoznaje - uvjet koji
tek upravo omogu uje iskustvo.

7) to zna i apriori?
- Transendetalno, neovisno o iskustvu, ali ne u vremenskom smislu. Apriorna spoznaja je
neovisna o iskustvu ona spoznaja do koje dolazimo izvoenjem iz istih pojmova razuma i
uma, nezavisno od svakog iskustva; nuz na i op evaz e a spoznaja koja omogu ava svako
iskustvo.

8) Koji su transendentalni oblii svijesti?

I. Opaanje (prostor i vrijeme)
II. Miljenje (kategorije razuma)
Oni su ograni eni na iskustvo i ne vrijede preko grania iskustva, apriorni su, omogu uju
iskustvo i vrijede samo za iskustvo.

9) Koji su oblii opaz anja?

ine iskustvo mogu im (osjetnim):

I. prostor (vanjski oblik opaanja)
II. vrijeme (oblik unutarnjeg opaaja)
Nisu svojstva stvari, ve mi pomo u njih doz ivaljavamo predmet. Oni predstavljaju kategorije
koje sam subjekt stavlja u svoju spoznaju. Prostor i vrijeme su apriorni zato s to su izvan
ovjeka i njegovog iskustva. Oni su kao oblii opaz anja jedini mogu i , osnovni uvjet iskustva
zato s to je apriorno iskustvo mogu e jedino unutar apriornih oblika opaz anja - prostora i
vremena.

SPOZNAJA = ZOR (prostor + vrijeme) + MILJENJE (kategorije razuma)

10) to su kategorije?

Kategorije su apriorni oblii mis ljenja ljudskog razuma, odnosno kategorije su uroene
ljudskom razumu i pomo u njih razum funkionira i tako mu se omogu uje iskustvo. Razum
sintetizira sve ono s to mi primamo zorovima i to pomo u 12 kategorija - pojmova razuma
izvedenih iz 12 vrsta sudova, svrstanih u 12 prinipa:
a) princip kvantiteta jedinstvo, mnotvo, openitost
b) princip kvaliteta realitet, negacija, limitacija
) princip relacija supstancija, kauzalitet, naizmjenino djelovanje
d) princip modaliteta zbiljnost, mogunost, nunost
Kategorije su isti razumski pojmovi, oblii sinteze mis ljenja (prostor i vrijeme oblii su
sinteze opaz anja). Kant ujedinjuje kategorije (mis ljenje) i opaz anje ovom re eniom:
"Zorovi (osjetilni oblici, doivljaji) su bez pojmova (kategorije razuma) slijepi, a pojmovi
bez zorova prazni."
- Tako ujedinjuje RAIONALITI KO I EMPIRIJKO gledis te
- kategorije su bez iskustvenog sadrz aja prazne

11) to je "stvar po sebi"?

- ono zbiljsko to postoji neovisno o subjektu koji spoznaje. ovjek spoznaje samo ono s to
mu se kao pojava, fenomen, preko iskustvenih opaz ajnih oblika prostora i vremena otkriva.
To je za ovjeka jedina stvarnost.
Postoji, meutim, tzv. "stvar po sebi" koja je neovisna o nas im obliima spoznaje i koju ovjek
ne moz e spoznati jer je nemogu e prekora iti granie iskustva - gnoseoloki agnosticizam
Nemogu e je spoznati "stvar po sebi" (noumen - predstavlja jelokupnu prirodu, jelovitost
onog objekta koji subjekt pokus ava spoznati). Spoznaja nije mogua. Subjekt je u
mogunosti spoznati samo "stvar za mene"/"stvar za nas".
Fenomen - ovjek spoznaje samo onoliko koliko moz e spoznati.
- apriorna spoznaja mi moz emo neovisno o iskustvu znati o stvarima samo ono s to sami u
njih stavljamo; uvjete kojima mi odreujemo svako mogu e iskustvo.

12) Gdje se nalazi grania spoznaje?

Iskustvo je granica spoznaje. Nas i transendentalni oblii svijesti (prostor, vrijeme i

kategorije razuma) ograni eni su na iskustva jher mi ne moz emo spoznati nes to preko
iskustva - izvan grania prirode, a tu spadaju tradiionalni metafizi ki problemi o Bogu, dus i,
besmrtnosti i jelini svijeta. Oblii spoznaje su apriorni, ali oni isto tako omogu avaju iskustvo,
no ne mogu prije i preko granie iskustva ne vrijede za "stvar po sebi"

13) to je razum, a s to um?

Kant u svojoj filozofiji razlikuje razum (Verstand) i um (Vernunft)

RAZUM - mogu nost spoznaje s to se sastoji u odreenom odnosu danih predodz bi prema
objektu
spaja ulno i pojmovno; sposobnost pravila
razum je mogu nost da sam proizvodi predodz be s to ih spontanost spoznaje
moz e se odrediti i kao sposobnost donos enja sudova; razum je sposobnost mis ljenja

UM - cjelokupna via spoznajna sposobnost; sposobnost principa

sva nas a spoznaja polazi od ula, zatim ide razumu i zavrs ava u umu, iznad ega u nama
nis ta vis e ne postoji
 sposobnost koja daje prinipe spoznaje a priori (bez iskustva)
um je sposobnost jedinstva pravila razuma (razum je sposobnost jedinstva pojava
pomou pravila)
um ne ide na iskustvo ili na predmet, ve na razum, da bi raznovrsnosti spoznaje razuma
dao jedinstvo a priori pomo u pojmova umno jedinstvo
um je sposobnost zaklju ivanja tj. logi kog oblika spoznavanja

14) to je mis ljenje?

Transendentalni oblik spoznaje uklju uje kategorije razuma koji spoznaje. Dakle miljenje
je sposobnost razuma da primjeuje, sudi i tako stvara iskustvo. Mis ljenje je spoznaja
pomo u pojmova.

15) to je aperepija?

Aperepija zna i svijest o samom sebi. Raznovrsnost predodz bi sjedinjuje se u jednoj svijesti,
a to govori o identitetu svijesti u odnosu na te predodz be.
Aktivna, osvijes tena predodz ba.

16) Antinomije uma kod Kanta?

Um zapada u antinomije kad pokuava rijeiti tradicionalne metafizike probleme

spekulativno, ignorirajui zor, a to su: BOG, CJELINA SVIJETA, BESMRTNOST, DUA.
Kant je nabrojao 4 vrste antinomija, gdje su teza i antiteza meusobno suprotstavljene.
Izvedene su prema kategorijama kvantiteta, kvaliteta, relaije i modaliteta.
Dijeli ih na:
1. Antinomija kona nosti/beskona nosti prostora i vremena
2. Antinomija atomizma
3. Antinomija slobode
4. Antinomija Boga

*antinomija = proturje nost zakona sa samim sobom

Johann Gottlieb Fihte (1762. - 1814.)

FICHTE - OSNOVA CJELOKUPNE NAUKE O ZNANOSTI

Fihte traz i jedan apsolutni prinip iz kojeg sve izlazi, to je SVIJEST apsolut
U svijesti je apsolutna osnova sveg bitka. vijesti suprotstavljeni objekt je drugobitak, a to
nije nis ta drugo doli negaija prvog.

JA (bitak ) - NE-JA (drugobitak) NE NE-JA JA

1) Objasni apsolutni idealizam

To zna i da je Fihte kao apsolut postavio VIJET (JA) i nemogu e je duh, inteligeniju
protuma iti iz stvari. Objekt idealizma je JA po sebi i to je iznad svakog iskustva op a umnost
Ja je izvor svakog iskustva - vanjski svijet deduiran je iz svijesti. Ne treba stvari kao uporis te -
uporis te je u svijesti (JA) i zbog toga nema potrebe za iskustvom. ubjekt postavlja objekt.

2) to je filozofija?

Drugi naziv za filozofiju je "nauka o znanosti"

Filozofija je nauka o ivotu i njegovom oblikovanju pomou umne volje sa svjesno
postavljenim ciljem ivota. Filozofija jos nije postigla svoj ilj jer nije dovoljno odreena u
svom ilju. On polazi od gledis ta da je filozofija nauka, a nauka ima sistematsku formu i svi
stavovi su u vezi s jednim osnovnim stavom. Nauka treba biti Jedno, jelina.

3) Objasni pojam znanosti

Znanost ne polazi od bitka ve od JA, s to zna i od inteligenije i njene djelatnosti. JA je prinip

iz kojeg se sve izvodi, ono je op enito, op a umnost.

4) Koji su dijelovi u enja o znanosti?

U enje o naui ima 2 dijela: teorijski i praktiki. ve nas e istraz ivanje mora polaziti od
najvis eg ilja ovje anstva, za oplemenjivanje roda iji smo mi lanovi.

5) Objasni ulogu ovjeka u Fihetovoj filozofiji

ovjek je in (progres). Kona na je svrha ovjeka da sebi podvrgne sve neumno i da time
slobodno prema svojim zakonima vlada. Ta svrha ostaje nedostiz na (ina e bi ovjek bio
bogom). ovjek mora taj ilj usavrs avati i s to vis e mu se pribliz iti. Treba nastojati u takvom
djelovanju koje unaprijeuje kulturu i humanitet.

6) Objasni ulogu znanstvenika

Uloga znanstvenika (nauenjaka) lei u tome da unaprijeuje kulturu i podie

humanitet svih slus atelja te da time djeluje na ovje anstvo uop e i na jos neroene milijune
ljudi. O razvoju nauka ovisi i razvoj ljudskog roda. Nau enjai moraju biti na elu istraz ivanja i
razvoja. Nau enjak sebi postavlja uvijek novi ilj - nikad ne smije stati na postignutom. On je
uitelj ljudskog roda.
7) Kakav je Fihteov odnos prema Kantu?

Kant kaz e kako su elementi svijesti u spoznaji, odnosno dolaze izvana; Fichte kae obrnuto -
sve je to svijest u apsolutu koji nikako ne moe biti stvar o sebi. On je duhovan, li an, a JA
je izvor svega mis ljenja, svega znanja, a po tema i svega s to jest. Osnovna supstanija svijeta je
"JA". Kriterij istine ne lez i u teorijskom, ve u prakti nom, gdje se zasnivaju izvori i kriteriji
vrijednosti sveukupne ljudske teorije.
"Mi ne radimo zato to spoznajemo, nego spoznajemo zato to smo odreeni za rad i praktini
um je korijen svakog uma."

8) Kako Fihte shva a "stvar o(po?) sebi"?

Postoji samo JA, a vanjski su predmeti ogranienje toga JA. Time Fichte odbacuje
postojanje stvari po sebi kao postojanje koje je nespoznatljivo. Ako se apstrahira od Ja i
polazi od predmeta, to je dogmatizam - svijest bi bila proizvod predmeta; ako se pak
apstrahira od predmeta, dobiva se isto Ja. Fihte ne polazi od bitka, ve od Ja, s to zna i od
inteligenije i njezine djelatnosti. Time se prevladava Kantov pojam stvari o sebi i potreba
iskustva.
tvar po sebi je imanentni sadrz aj svijesti (unutar svijesti), a govoriti unutar svijesti o ne em
izvana je besmisleno. tvar po sebi je izmis ljotina i nema nikakav realitet. Zbog toga s to svijest
ne stvara objekt spoznajom jer mi mis ljenjem ne moz emo nis ta izmisliti ili stvoriti; ve mi
shva amo opaz eni objekt kao NE-JA

9) olipsizam

- ontolos ko i spoznajno-teorijsko stajalis te krajnjeg individualno-subjektivisti kog idealizma

pri emu se jedino vlastito Ja i njegova svjesna stanja mogu spoznati pa su tako jedino oni
stvarni.
- postojim samo Ja; postoji samo svijest sa svojim doz ivljajima i nis ta izvan nje

10) Razlika izmeu bitka/bi a/biti?

11) teza - antiteza - sinteza

Fichte prvi uvodi pojmove T-A-S

Postoji Ja, njemu se suprotstavlja Ne-Ja (predmet) i zatim je ono s to jedno i drugo spaja kao
novo Ja (teza - antiteza - sinteza). Tu je rije o neprestanoj analizi i sintezi.
Friedrih Wilhelm Joseph von helling (1775. - 1854.)

SCHELLING - SISTEM TRANSCENDENTALNOG IDEALIZMA

1) Kakva je uloga transendentalna filozofije kod hellinga?

Transcendentalna filozofija treba prikazati stupnjevit razvoj subjekta, u kojem se

ponavljaju isti stupnjevi prirodnog razvoja. helling transendentalnoj filozofiji suprotstavlja
filozofiju prirode, prevladavaju i sistem subjektivnog idealizma prelazi na poziiju sistema
identitea u kome se priroda i duh o ituju kao o itavanja "apsolutnoga", a to je zapravo
stajalite objektivnog idealizma.
Prirodna filozofija i transendentalna filozofija (TF) su dvije nuz ne osnovne znanosti filozofije;
nuz ne osnove filozofiranja.
TF iz subjektivnog stajalis ta izvodi se objektivno. Te dvije filozofije nisu suprotstavljene
jedna drugoj, ve se nadopunjuju. TF je tek drugo izlazis te s kojega se dolazi k istoj
onotolos koj konepiji. Najvii zadatak TF je rjeenje proturjeja izmeu teorije i prakse.

2) Koji su dijelovi transendentalne filozofije?

TF dijeli se prema predmetu najprije na dva podru ja, teorijsko i praktino. Teorijski dio
treba objasniti vanjski svijet, svijet koji je izvan nas. Nas odnos i djelovanje prema tome svijetu
zadatak je prakti ne filozofije.
Tre i dio TF je nauka o prirodnim svrhama i o umjetnosti (teleologija). Ona se bavi pitanjima o
odnosu predmeta i predodz be. helling to nastoji rijes iti tezom o identitetu nesvjesnog i
svjesnog djelovanja.

3) to je umjetnost?

Umjetnost, odnosno umjetniko djelo, savrena je identifikacija realnog i idealnog,

konanog i beskonanog. U umjetnosti se na jedinstven na in ostvaruje, odnosno odraz ava
ono "apsolutno identi no" s to je ina e za zor nepristupa no, ali je tu dano. U umjetni kom se
produktu svjesna djelatnost reflektira kao nesvjesna. Umjetnost je sama sebi svrha,
nezavisna od svih vanjskih svrha. misao, zadatak umjetnosti, kao i filozofije, lez i u tome da
prevladava pojavne suprotnosti i da ih u najve em mogu em jedinstvu ujedini. Umjetnost je
objava apsoluta, odnosno boanstva. amo genij moz e stvarati umjetni ka djela. Umjetnost
je u hellingovu sistemu iznad filozofije jer se u joj razrjes avaju sve proturje nosti.

4) Objasni zakon identiteta

OBJEKTIVNI IDEALIZAM = ZAKON IDENTITETA predstavlja jedinstvo prirode i duha.

Apsolutni identitet duha u nama i prirode izvan nas.
"Priroda je vidljiv duh, a duh je nevidljiva priroda"
U zbilji naene suprotnosti (subjekt-objekt, pojedina no-op e, priroda-duh) pomiruju se i
time kao problem rjes avaju u apsolutnom, a to apsolutno je dohva eno samo u posebnoj mo i
ljudske svijesti - intelektualnom zoru.
5) to je apsolut? to je znanje?

Apsolut znai identitet objektivnog i subjektivnog, organskog i anorganskog, svjesnog i

nesvjesnog. Identitet spoznaje i bitka, svijesti i svijeta, prirode i duha.
Znanje se temelji na podudaranju objekta sa subjektom (prirode s inteligenijom, predio ivog
s predo ivala kim, besvjesnog sa svjesnim, realnog s idealnim).
Prilagoavanja predodz bi objektivnom svijetu moz e se shvatiti samo ako pretpostavimo da su
subjekt i objekt iskonski jedno, a to jedinstvo neposredno je izraz eno samo u samosvijesti.

6) Koja su tri stupnja povijesti?

I. Sudbinski ili tragini stupanj

- o ituje se potpuno slijepa i nesvjesna mo koja potiskuje slobodu, a s njome razara i sve
najve e i najljeps e s to je bilo ostvareno stari vijek

II. Prirodni stupanj

- o ituje se kao oblik ljudskog zajedni kog z ivota u kome dominira mehanika prirodnog
zakona, zapo inje s Rimskom Republikom samovolja vlada svijetom

III. Promiljeni stupanj

- kad e se javiti i do koje e se mjere razviti, nemogu e je ustvrditi razdoblje ostvarivanja
inteligenije bez sile i samovolje

7) U emu je kritika hellinga prema Hegelu speifi na? (Hegelova kritika hellinga)

Nemam sad Fenomenologiju, al odgovor na ovo pitanje je pri kraju djela, kad govori o
Apsolutu i usporeuje hellingov apsolut sa "tamnom no i u kojoj su sve krave rne".
Hegel smatra da je hellingovo shva anje apsoluta nedostatno, da taj apsolut nije naprosto
apstraktum kojem je jedina funkija uklanjanje razlika koje daju formu mislima, tj.
indifereniju identiteta.. (op. mada to nije bas bilo hellingovo shva anje, no dobro)
Georg Wilhelm Friedrih Hegel (1770. - 1831.)

Hegel - FENOMENOLOGIJA DUHA

1) to je ideja?
Ideja je jedinstvo pojma i objekta, aktualizaija koja nosi istinu u sebi i za sebe. Raionalan
nositelj svrhovitosti odreen samim sobom.
Ono umno, misao kao osnova. Bit s to se u svemu ostvaruje. Umnost i zbilja su istovjetni. Ideja
je ono zbiljsko, ono umno, ono misaono, bit s to se u svemu ostvaruje. Um vlada svijetom. Ideja
je pojam kao takav (u smisli logosa) iz kojeg se mogu izvesti objektivne, vje ne temeljne
strukture stvarnosti.
Ideja je ono istinito (das Wahre) bit i bitak svega; dijalekti ki se razvija i tek na kraju
proesa dolazi do svijesti o sebi.
Ideja, um, umnost ono je osnovno, bit i bitak svega. To apsolutno, sveobuhvatno, sveop a bit
svijesti i svijeta, duha i prirode, subjekta i objekta, razvija se tako da tek na kraju proesa
dolazi do svijesti o sebi. tek na svrs etku ono je s to doista jest.

2) Objasni panlogizam

Miljenje i bitak su istovjetni: zakonitost uma je i zakonitost zbilje.

"Pojmiti ono to jest zadaa je filozofije, jer ono to jest - jest um"; "to je umno, to je zbiljsko, a
to je zbiljsko, to je umno"
Ali svaka egzistenija nije zbiljnost (nije zbilja, nije zbiljska).
Hegel razlikuje pojavu i zbiljnost. Egzistenija je dijelom pojava (slu ajna - prolazna
egzistenija, ono s to je samo mogu e, pa moz e i ne biti kao s to jest), a dijelom je zbiljnost -
nuz ni bitak, s to u sebi sadrz i bit.
Ideja je ono zbiljsko, ono umno, misao kao osnova, bit s to se u svemu ostvaruje. Um vlada
svijetom. Um je bit (ideja) svega s to jest. vako bi e je samo moment u samo-razvijanju i
samo-ozbiljenju uma. Logos (um, razlog, ideja) je u osnovi svijeta i sveg dogaanja u njemu. ti
svi togaaji su stupnjevi samorazvitka logosa, odnosno uma ili ideje. Ideja je apsolut, a sve
zbiljsko samo je realiziranje ideje, koja se ispoljava u svojim razli itim stupnjevima na
dijalekti ki na in. To je imanentna forma kretanja ideje.z

3) to je dijalektika?

Dijalektika kod Hegela nije vanjska vjetina, nego imanentno izvoenje bitka samog,
samorazvitak zbilje, subjekta, onog umnog.
DIJALEKTIKA put samorazvoja apsolutne ideje; dus a i pojam sadrz aja; zakonitost po kojoj
se sve zbiva
zakonitost koja vis e nije metoda spoznavanja, niti je metoda filozofiranja. Temelj se na 3
stupnja koja ine jedinstvo spoznaje: teza, antiteza i sinteza
tek sa sva tri stupnja moz emo spoznati jelovit pojam

4) Teza, antiteza i sinteza?

Dijalektika je tro lana, sastoji se od teze, antiteze i sinteze, odnosno teze (afirmaije), negaije
teze i negaije negaije. vaki pojam ima svoju negaije, te je tako on jednostran i traz i svoj
suprotan pol. Te suprotnosti o ituju se u sintezi koja involuira ta 2 suprotna pojma i opet
postaje jednostrani pojam koji ima svoj suprotni pojam.. i tako u krug. inteza, dakle nije
zavrs etak, krajnji stupanj, nego je tek nova teza za novu antitezu k novoj sintezi.
5) to je fenomenologija duha?

Fenomenologija duha je nauka o svijesti. Duh, kao pojavni, ukoliko se subjekt odnosi na
drugo kao objekt, jest svijest i predmet Fenomenologije duha. Hegel je prikazao svijest o
njezinu napredovanju i kretanju od provga neposrednog stanja i predmeta do apsolutnog
znanja. Taj put prolazi kroz sve forme odnosa svijesti preka objektu i kao svoj rezultat ima
pojam nauke. U Fenomenologiji duha, kao uenju o svijesti, dos lo se preko stupnjeva ulne
svijesti, i zatim perepije, do razuma. Fenomenologija duha je znanost o spoznajnom
procesu duha - razvoj svijesti i samosvijesti u epistemolos kom, antropolos kom i
kulturolos kom kontekstu. Njome se analiziraju oblii i na ini pojave duha koji su ujedno nuz ni
razvojni stupnjevi indivudalne i povijesne svijesti u kojima se o ituje apsolutni duh.

6) to je duh?

Um je duh kada se njegova svijest o sebi kao zbilji podigne do istine, i kada je um aktivno
svjestan sebe kao svijeta, i svijeta kao sebe. Duh je dakle samoopstoje a apsolutno zbiljska bit.
DUH stadij u dijalekti kom razvoju ideje, a o ituje se u tri oblika: subjektivni, objektivni i
apsolutni duh.
kod Kanta je duh izraz en kao kritiizam. Za Fihtea duh je univerzalno Ja. u hellingovoj
filozofiji duh je identitet, a za Hegela apsolut.
po sebi i za sebe postoje a bit, koja je u sebi ujedno zbiljska i koja sebe predstavlja sebi.
Apsolutna realna bit s to samu sebe nosi. Duh u sebi ima sredis te, on nema jedinstva izvan
sebe, nego ga je on nas ao; on je u sebi samome i kod sebe samoga (samosvijest).

7) Objasni Hegelovo dijalekti ko tuma enje svijeta u odreenjima "an sih" i "fu r sih"

Bitak po sebi (an sih) je ishodis no stanje u kojem se nalazi sve s to jest - iz njega se kroz bitak
za sebe (fu r sih) dijalekti ki napreduje prema jedinstvu znanja bitka po sebi i za sebe. Ako je
embrio po sebi (an sih) ovjek, on to nije za sebe (fur sih), jer za sebe je on tek kao
oblikovani um koji je sebe takvim u inio iz onogo s to je bio po sebi. Tek tu je njegova
stvarnost. Za ovjeka moz emo re i da je umno bi e, i dijete je umno bi e (po odreenju vrste).
Umnost je data po sebi (an sih) i svako ljudsko bi e ima je po sebi. To s to je najprije za sebe
razvija se da sebe ostvari, opredmeti i postane svoje fur sih (za sebe) kao aktualnost
prethodne potenijalnosti. An sih je pokreta ka snaga, nemir koji se nalazi u svakom
postojanju. vaka potenijalnost ide za svojom aktualnos u.

8) to zna i da je dijalektika mo negativnog mis ljenja?

Negaija je sredis nja kategorija dijalektike. Proturje je je pokreta dijalekti kog napretka.
vaki pojam ima suprotni pojam - negaiju, a sinteza ukida te suprotnosti i postaje i pojam
kojeg se opet negira. Z ivot duha se ne boji smrti i ne uva unis tenja, nego podnosi smrt i u njoj
se odrz ava; on ne odvra a pogled od negativnog, nego je on mo koja negativnome gleda ravno
u lie; bavi se njima i obra a ga u bitak. ta mo duha jest subjekt.

9) to je apsolut? Objasni apsolutno.

Apsolut je izraz en kao duh; ili: ono je po sebi i za sebe. Duh koji se razvio iz stanja po sebi u
svoje za sebe jest nauka. To je samosvijest da se postane jedno sa samim sobom.
Apsolut je razultat razvoja T-A-, tek je na kraju ono s to uistinu jest.
Apsolutno je shvaeno kao subjekt. To je ideja, svjetski um, Bog.
Ono apsolutno se poima kao sveobuhvatni proes i totalitet koji u sebi sadrz i ne samo identitet
sa samim sobom, nego i razliku, refleksiju u sebi kao drugotnosti.
U Hegelovu sistemu filozofija je nauka o apsolutu, dakle o apsolutnom umu koji se sam razvija.
Taj je apsolut prapo elo. apsolut se o ituje kao priroda i duh. U prirodi apsolut se od sebe
otuuje, a k sebi se vra a u duhu.

10) to je mis ljenje?

Mis ljenje je kod Hegela identi no bitku um vlada svijetom. Mis ljenje treba razlikovati i
razdvojiti od predodz be. Mis ljenje razdvaja nebitno od bitnog i oblikuje se tim razlikovanjem.
Ono se odnosi na predmet i usporeuje ih, spoznaje nuz ni i op i odnos, a zatim kauzalitet.
Mis ljenje je uop e shva anje i spoznaja mnos tvenog u jedinstvu. Mis ljenje je razmis ljanje o
ne emu da bi se dos lo do op eg, bitnog, unutras njeg, istinskog.
U svim obliima duha, u osjetu, u perepiji i u predodz bi, mis ljenje ostaje temelj.

11) to je jezik?
Jezik je djelatnost fantazije koja stvara znakove. (Die Zeichen machende Phantasie) Jezik je
neophodan za mis ljenje i ovisi o mis ljenju. Misaone forme se izlaz u i taloz e ponajprije u jeziku.

12) to je logika?

Logika je znanost o istoj ideji, tj. o ideji u najapstraktnijem elementu mis ljenja. Ona prati
razvoj apstraktne ideje, tj. razvoj apsolutne ideje, tj. razvoj istih pojmova, neovisno o prirodi i
duhu. Za Hegela je logika isto s to i ontologija.
znanstveno prikazivanje i razvijanje istih umnih pojmova (bitak, bit, pojam), koji sluz e kao
temelj subjektivnom mis ljenju o objektivnoj zbilji.
Dijeli se na objektivnu logiku (u enje o bitku i biti) i subjektivnu logiku (u enje o pojmu)

BITAK = nis ta jer je nis ta stvarala ki in; povijesno mis ljeni realni po etak ovjeka i svijeta
- tako i svega s to jest. Bitak je tako DAEIN - opstanak, povijesni proizvod, proes.

BIT bit neke stvari ili pojave jest jedinstvo kvantiteta i kvaliteta, gdje kada se ujedine te
dvije kategorije bitka nastaje tubitak i odreuje bit neke pojave ili stvari. Pojam biti se dobiva
negaijom bitka i o ituje se kao samoreflektirani bitak.
us tina je bitak kao pojavljivanje u samom sebi.

POJAM pojam je subjektivan, objektivitet i ideja; sinteza/jedinstvo bitka i biti, totalitet,

jedinstvo mnogoga

13) Objasni ukratko filozofiju prirode

PRIRODA drugobitak, antiteza ideji jer je u prirodi ideja izvan sebe, otuena je samoj
sebi, svojoj biti da bi se u duhu vratila sebi i stekla svijest o sebi kao biti svega.
Ideja je u konkretnom obliku, ali otuena i nesvjesna; u duhu je konkretna i zna za sebe.
Priroda je tzv. realni bitak. Filozofija priroda se sastoji od mehanike, fizike i organike.
MEHANIKA obuhva a prostorno-materijalne prirodne pojavnosti; osnovni zakon te sfere
pojavnosti je u tez ini
FIZIKA istraz uje osebujan svijet pojava koje su nastale kada je materija prestala biti
materija, organiziravs i se i poprimivs i odreeni oblik
ORGANIKA obuhva a mineralni, z ivotinjski i biljni svijet, a ovjek je zavrs etak kao
individuum koji ima svijest i samosvijest i osloboen je od prirode
14) Objasni ukratko filozofiju duha
ovjek je najvis e djelo prirode, ali on je i duh. tupnjevi duha su subjektivni, objektivni i
apsolutni duh.

UBJEKTIVNI DUH antropologija (nauka o dus i - prirodni duh)

psihi ki doz ivljaji koji su usko povezani s tjelesnim funkijama i dispoziijama
fenomenologija (obrauje svjesni psihi ki z ivot), sva podru ja refleksivne svijesti (od
osjetne zamjedbe do razuma, samosvijesti i uma)
psihologija - obrauje tematiku spoznajnog duha u teorijskom (interpretaija) i
prakti nom (volja i sloboda, kojom se odreuje sadrz aj i oblik eti ke djelatnosti) vidu.

OBJEKTIVNI DUH sve ljudske tvorevine koje su nastale iz slobodnog i umnog ovjekovog
djelovanja.
Pravo - treba regulirati odnose meu ljudima i pravni prinipi su postavljeni kako vi
sprije ili aktivnosti ljudske samovolje, a ne da ograni avaju ljudsku slobodu
Moralitet - samoodreenje slobodne volje (negaija, antiteza prava). U moralnom ljudskom
djelovanju realizira se ideja dobra u svijetu.
udorednost - sinteza prava i moraliteta, konstituira se u odnosima meu pojedinima.
Dijeli se na porodiu (obitelj), drus tvo i drz avu.

APOLUTNI DUH Umjetnost, religija, filozofija

svjetski duh - predstavlja stvarala ku praosnovu svega kozmi kog zbivanja
on se javlja u svijesti ovjeka kao objektivni duh, a u njegovim tvorevinama kao objektivni
dih. O ituje se u jedinstvu tih dvaju polova kao apsolutni duh.
Ako se ozbiljuje u objektivnom obliku zora, u osjetilnoj pojavnosti javlja se kao UMJETNOT.
Ako se ostvaruje u subjektivnom podru ju uvstava i predodz be predstavlja RELIGIJU. Ako se
ozbiljuje u istom mis ljenju (kao duhu najprimjerenijem i najsavrs enijem obliku) onda se
javlja kao FILOZOFIJA.

15) to je filozofija?
U filozofiji se apsolutni duh kona no o ituje u svom najsavrs enijem obliku, u istom pojmu,
koji je filozofija. Filozofija se najprije doz ivaljava u osjetilnosti ili predodz bi.
U filozofiji um shva a sam sebe, a time i ideju i svijet uop e, tu je sabrano sve znanje prirodnog
i duhovnog univerzuma.
Ideja koja misli samu sebe, istina koja zna samu sebe i um koji shvaa samog sebe.
Filozofija je apsolutna spoznaja apsoluta; zaklju ak umnog razvoja ideje; najvis i mogu i
na in spoznaje ideje. Povijest fil. Hegel tuma i kao filozofiju filozofije jer su pojedina fil. u enja
odraz samorazvoja ideje u duhu svog vremena. jelokupna povijest fil. je jedna filozofija u
svom pojedina nom razvoju.

ITEM - Apsolute se o ituje kao priroda i duh. U prirodi se apsolut od sebe otuuje, a k sebi
se opet vra a u duhu. amorazvoj duha zbiva se po shemi: teza-antiteza-sinteza. Taj se razvoj
pokazuje u mis ljenju, prirodi i duhu. stoga i filozofija uma ima 3 dijela:
LOGIKA, FILOZIFIJA PRIRODE I FILOZOFIJA DUHA
Za Hegela je logika identi na s metafizikom. Logika izu ava oblike mis ljenja kao oblike bitka.
Dijelovi su Logike: 1. u enje o bitku 2. u enje o biti 3. u enje o pojmu
Filozofija prirode ima 3 dijela: mehanika, fizika i organika, a filozofija duha ova 3: subjektivni
duh, objektivni duh i apsolutni duh. to sve zajedno pokazuje slijed razvoja od najapstraktnijeg
po etka do najsadrz ajnijeg zavrs etka.
Friedrih Wilhelm Nietzshe (1844. - 1900.)

NIETZSCHE - Volja za mo

1) to je "volja za mo "?

- Ozna ava izvornu spontanu snagu z ivota i stvaralas tva uop e, tez nja za prevladavanjem je
osnovni poriv z ivota
- ve s to nastaje i nestaje u z ivotu tjerano je voljom za mo i
- Motiv sveg ljudskog djelovanje uop e
- kod ovjeka se ono javlja kao z elja za dominaijom
- Nisu najja i politi ari i vojnii, ve umjetnii, filozofi i estete
- Volja za mo - zna i kontrola samog sebe; ona nije dozvola, ve obuzdavanje, nije mo da se
unis ti, ve mo da se izgradi
"ivi svoj ivot kao da je djelo"
- vijetom ne vlada logos, ve kaos. Z ivot je borba

2) Objasni vje no vra anje istog

vijet nije savrs en, ni raionalan, on nema zavrs etka

"ve se slama, sve se opet slaz e; vje no se gradi ista ku a bitka. ve se rastaje i sve se opet
sastaje; Vje no je sebi vjeran krug bitka"
Svijet je u stalnom kretanju i ponovnom otpoinjavanju; nema ni poetka ni svretka i
kao takav svijet pokazuje zaigranost.
vaki dogaaj i slijed dogaaja ponavlja se beskona no mnogo puta.
- ova teza ima telje u znanosti (iako je sredis nja vaz nost u etii):
a) Koli ina energije u svijetu je kona na i fiksirana (zakon o uvanja energije)
b) Broj mogu ih stanja energije u vemiru je kona an.
) Vrijeme je beskona no

" to bi bilo kad bi morali to raditi zauvijek?" -> uvjerljiv razlog za odbaivanje bilo kojeg
djelovanja, osim onog idealnog.
Nietzshe odbauje z ivot poslije z ivota, zbog toga s to je jedini z ivot ovaj tu kojeg z ivimo i jedini
z ivot poslije z ivota e biti postpuno isti ovom tu z ivotu kojeg smo proz ivjeli.
- Odbauje Hegelovu i Darwinovu tezu o progresu i evoluiji, sve se vra a ponovno k sebi

3) Objasni pojam nad ovjeka

Ideal nad ovjeka je ideal savrs enog z ivota.

Asketski ideal u smislu samokontrole (ne kontrolom nad drugima)
Pojedina koji je izdrz ao smrt Boga i gleda nihilizam u lie.
-> Ideal savrs enog z ivota, z ivot koji kao umjetni ko djelo nema ni jedan detalj premalo ni
previs e - savrs en spoj dionizijskog i apolonijskog. (D -> odnosi se na strast, snagu, afekte i
potpuno uz ivanje u z ivotu; A -> odnosi se na mirno, raionalno promis ljanje, na trijezan stav
prema z ivotu)
-> Onaj koji prevazilazi sebe, koji svladava sam sebe, onaj koji nadilazi ono z ivotinjsko u sebi,
unis tavaju e i samounis tavaju e
-> Onaj koji uspijeva raionalizirati svoje instinkte i prihva a z ivot kao vje itu borbu

Bitak je volja i to volja za mo!

Addendum

Kako Hegel nadilazi Kantovu stvar-o-sebi?

Konept stvari o sebi je rezultat apstrahiranja koje odrz ava ideju da su sve misli u relaijima sa
objektima, i to nas ni jedan na in ne odvaja od stvari-po-sebi, jer bi stvar-po-sebi trebala biti
objekt izvan nas eg iskustva, a time i izvan nas e misli. im je moz emo logi ki postaviti, ona je
umna, a time i u nas em dosegu.

Hegelova supstanija?

Hegel developed these ideas and held that substane as subjet is the movement of positing
itself and of developing into its ontrary, and is further unified by the movement to a higher
unity. By repeating suh a movement, substane generates and dissolves its attributes , that is,
its appearane . ubstane and attributes are mutually inlusive, for substane an be
substane only through revealing itself in its attributes. The development of substane is the
refletion into self of the subjet, and the subjet makes itself what it beomes. ubstane is
aordingly the totality of the aidents, revealing itself in them as their absolute negativity"

Wittgenstein i realizam

Anti-realizam -> ne moz emo iza i izvan nas ih misli i jezika, a jedino tako moz emo usporediti
"objektivnu realnost" sa nas im mislima - dakle teorija korespondenije je nemogu a.
Lingvisti ki idealizam - jezik je taj koji diktira realnost. vijet je jelokupnost injenia, a ne
stvari.

Realizam -> Predmeti ine supstaniju svijeta, samo ako ima predmeta moz e postojati vrsta
slika svijeta; vrsto, postoje e i predmet jesu jedno.

Filozofija nije doktrina, i ne bi joj se smjelo pristupati dogmati no