FERDINAND DE SAUSSURE I STRUKTURALIZAM

1916. posmrtno objavljen Teaj ope lingvistike prijelomni tekst lingvistike 20. st.
polazite veine strukturalistikih pravaca
Na Saussurea utjecali mnogi jezikoslovci Grimm (Rasprava o prvobitnom
samoglasnikom sustavu u indoeuropskim jezicima)

WILLIAM DWIGHT WHITNEY

Jezik nije prirodna injenica, nego drutvena pojava lingvistika nije prirodna, nego
povijesna znanost
Jezik nije uroena sposobnost, ve se mora uiti jao institucija to su je stvorili ljudi
Jezik je nuan zbog elje za komunikacijom on je prvenstveno sredstvo za
komunikaciju nije izravno obavljanje miljenja, ve posredni proizvod miljenja
Sastoji se od znakova nisu istovjetni s idejama jer su arbitrarni i konvencionalni
Jezik je ureen skup dijelova koji su meusobno povezani i meusobno pomau
Graa jezika glas oznauje se i misao, ne samo artikulirani glas

JAN IGNACY BAUDOUIN DE COURTENAY

Predavao na sveuilitu u Kazanu pokrenuo Kazanjsku kolu (M.V. Kruszewski,
V.A. Bogorodicki)
Zanima se za opelingvistika teoretska pitanja
Inzistira na razlici izmeu grafijske i glasovne razine
Istie nunost poznavanja fonetike
Razlikuje jezik i govor
Razlikuje statiku i dinamiku poticaj za Saussuereovo razlikovanje sinkronije i
dijakronije oba pojma istodobno su sredstvo komunikacije i trenutci u povijesnom
razvoju jezika jezik je u stalnom gibanju
Treba razluiti fizioloke procese od psiholokih jezik nije organizam i ne smije se
promatrati odvojeno od ovjeka
Fizikalna i funkcionalna svojstva glasova se ne podudaraju utemeljio nauk o fonemu
i fonologiji
glas je rezultat titranja govornih organa, a fonem isti jezini element kojem je zadaa
da u rijei razlikuje znaenje Fonem je ono to govornik misli da izgovara, a
sluatelj misli da uje.

Na Saussurea utjecao i Adolf Gotthard Noreen zakljuci slini Saussereovim

Ferdinand de Saussure
Rodom iz eneve, studirao u Leipzigu u vrijeme mladogramatiara u opreci s
mladogramatiarskim atomizmom samoglasnike u indoeuropskim jezicima prouava
kao sustav
Teaj ope lingvistike granica u razvoju lingvistike objavili njegovi studenti
posmrtno (biljeke s predavanja) ne moe se smatrati Saussurovim autorskim
tekstom (objavili Charles Bally i Albert Sechehaye) vaan dio su u biljeke E.
Constantina, objavljene 1957.)
Jezik je drutvena injenica izvan drutva se ne moe oitovati, pa ga valja
promatrati u vezi s drugim drutvenim injenicama
1
 S. promatra jezine pojave koje djeluju uvijek i posvuda, kojima su podloni svi jezici
- nastoji pronai ope zakonitosti
Smatra da lingvistika mora razgraniiti i tono definirati svoje podruje
Jezik ima individualnu i drutvenu stranu pretpostavlja postojanje utvrenog sustava,
takoer je proizvod prolosti
Jezik je jedan od sustava znakova najvaniji od njih (slui za izraavanje misli)
Prouavanje jezika treba dovesti u vezu s prouavanjem znakova openito pokree
znanost koja se bavi ustrojstvom znakova u drutvu semiologija lingvistika bi bila
njen dio
S. svoje uenje svodi na dvojnosti parovi meusobno suprotstavljenih elemenata
5 osnovnih dvojnosti/dihotomija

1. JEZINA DJELATNOST: jezik (kao sustav) <-> govor (primjena sustava u

komunikaciji
2. JEZINI ZNAK: oznaeno (pojam, znaenje) <-> oznaitelj (glasovna, sluna slika)
3. PRISTUP JEZIKU: interna lingvistika <-> eksterna lingvistika
4. PERSPEKTIVA: sinkronija <-> dijakronija
5. VRSTE ODNOSA U JEZIKU: odnosi in praesentia (sintagmatski odnosi) <-> in
absentia (asocijativni odnosi)

esta Saussuereova dihotomija (primjenjuju ponajvie danski glosematiari):

Forma <-> supstancija (djelomino sadrano u jezik <-> govor)

Neki tumai Saussereove dihotomije promatraju kao:

Sustav <-> vrijednost
Razlikovnost <-> opozicija

Jezik <-> govor

Jezik (sustav znakova u odreenoj zajednici) ) se ne smije brkati s jezinom
djelatnou ili ljudskim jezikom openito
Jezina djelatnost (opi pojam govorne sposobnosti) nehomogena, obuhvaa
razliita podruja nemogue je jasno odrediti jedinstvo
Langage sposobnost svojstvena ljudskoj vrsti da se sporazumijeva glasovnim
znakovima ukljuena je i sloena tjelesna djelatnost te simbolika funkcija
Langage ima dvije meusobno uvjetovane pojavnosti: jezik (sustav znakova) i
govor (primjena sustava u komunikacijskom inu)
Langage sposobnost dobivena od prirode, jezik stjee se u drutvu,
konvencionalan, ne moe se odvojiti od govora
Jezik je inventar sredstava sustav jezinih i gramatikih znakova bez kojih
komunikacija nije mogua
Jezik podsvjesno dolazi u svijest govornika odreene jezine zajednice
njegovom ukupnou ne vlada pojedinac on je pohranjen u govornikovom
mozgu pripada samo kolektivu
Govor individualna primjena jezika u komunikacijskom inu, individualan
ostvaraj jezika skup individualnih voljnih kombinacija i fonacija
Ono to se moe vidjeti ili uti

2
 Da bi govorni akti obavljali svoju funkciju, moraju se ostvarivati prema
pravilima jezika (sustava znakova)
G. i j. dva lica iste stvarnosti meusobno se uvjetuju
Govorni krug polazite je u mozgu govornika pojmovima su pridruene
glasovne slike veza je psihika, mozak alje poticaj govornim organima
(fizioloki proces), zvuni glasovi ine fiziki proces <-> kod sluatelja, proces
je obrnut -> zvuni val uho mozak glasovna slika pojam

Oznaeno <-> oznaitelj

Takoer prikazano govornim krugom jezik nastaje tamo gdje se glasovne slike
povezuju s pojmovima
Mentalna / psihika veza izmeu pojma i glasovne promjene jezini znak
Jezik zajednice sustav shvaenih jezinih znakova
Jezini znak ne povezuje stvar i ime, ve pojam i predodbu o glasovnom ostvaraju
Oznaeno znaenjski sadraj, oznaitelj glasovni izraz za znaenje
veza izmeu tih pojmova je psihika, uzajamna, automatska te arbitrarna
arbitrarnost jedan od initelja koji osiguravaju relativnu nepromjenjivost jez. Znaka
promjenu jezinog znaka mora prihvatiti jezina zajednica

Interna lingvistika <-> eksterna lingvistika

eksterna lingvistika prouavanje jezika sa stajalita etnologije, povijesti, geografije,
politike, knjievnosti - na taj nain se ne moe doprijeti do same biti jezika
interna lingvistika- prouavanje sustava koji priznaje samo svoj vlastiti red

Sinkronija <-> dijakronija

os simultanosti i os uzastopnosti
statika/sinkronijska lingvistika logiki i psiholoki odnosi meu supostojeim
elementima to tvore sustav (doivljaj kolektivne svijesti)
dijakronijska lingvistika odnosi koji povezuju elemente koje kolektivna svijest ne
primjeuje
ovisnost jednog o drugom kao popreni i uzduni prerezi stabljike ono to se
zakljui iz jednog, ne moe se iz drugog
S. prednost daje sinkronijskom prouavanju jezika

Vrste odnosa u jeziku

Svaka jezina jedinica stoji u dva tipa odnosa prema drugim jedinicama istog reda u
istom jeziku odnosi odreuju funkcioniranje jedinice
In praesentia/sintagmatski odnosi odnosi temeljni za linearnost jezika (ne
doputaju da se istodobno realiziraju dva elementa) elementi se niu, kombinacije
elemenata zovu se sintagme element u sintagmi dobiva vrijednost jer je u opreci
prema elementu s kojim dolazi
In absentia/asocijativni odnos svaki element asocira na neto s im ima veze
(znaenjski ili izrazno) npr. sline rijei

Jezik je u svakom trenutku uspostavljeni sustav koji podlijee razvoju, sustav koji
poznaje samo svoj vlastiti red
Jezina arbitrarnost titi od svakog samovoljnog pokuaja da se jezik mijenja

3
 Vrijednost sustav ekvivalencija izmeu stvari razlina reda vrijednost rijei sastoji
se u svojstvu da predstavljaju misli (ideje)
Razlika vrijednosti i smisla vrijednost je element smisla vrijednost jednog
elementa proizlazi iz istodobne prisutnosti drugih elemenata za utvrivanje
vrijednosti trebamo raspolagati razlinom stvari (moe se zamijeniti za onu kojoj se
vrijednost utvruje) i slinim stvarima (mogu se usporediti sa stvari kojoj elimo
utvrditi vrijednost) za odreivanje vrijednosti novca trebamo usporediti slinu
koliinu novca (73 kn = 15 CHF) usporeuju se i rijei
Sadraj rijei odreen je samo stjecajem onoga to se nalazi izvan nje
Npr. rijei s istim znaenjem mogu imati razliitu vrijednost eng. Sheep (ovca),
muttom njeno meso franc. Mouton pokriva oba znaenja
U jeziku nisu vani glasovi, ve glasovne razlike omoguuju da se jedna rije
razlikuje od svih drugih rijei
Jezini elementi mijenjaju se neovisno o svojoj znaenjskoj funkciji
Jezini oznaitelj je bestjelesan ne tvori ga materijalna glasovna supstancija, ve
razlike koje njegovu glasovnu sliku odvajaju od ostalih slika
Ono to je u jezinom znaku manje je vano od onoga to se nalazi u drugim
znakovima oko njega vrijednost se mijenja samo kada je neki susjedni element
pretrpio promjenu
Sustav vrijednosti stvarna veza izmeu glasovnih i psihikih elemenata unutar
znaka