Luigi Pirandello

Nobelova nagrada za knjievnost 1934.

2
SADRAJ:
NJEZIN MU ...................................................................................................................................... 4
I. BANKET ................................................................................................................................................................. 5
II. KOLA SLAVE................................................................................................................................................... 23
III. MISTRESS RONCELLA TWO ACCOUCHEMENTS .............................................................................. 40
IV. NAKON SLAVLJA ........................................................................................................................................... 56
V. LIINKA I IAK.............................................................................................................................................. 77
VI. BIJEG ............................................................................................................................................................... 100
VII. UGASLO SVJETLO ..................................................................................................................................... 118
POKOJNI MATTIA PASCAL ........................................................................................................ 138
I. UVODNA NAPOMENA ................................................................................................................................. 139
II. DRUGA NAPOMENA (PREMISA) UMJESTO ISPRIKE ..................................................................... 140
III. KUA I KRTICA ........................................................................................................................................... 142
IV. OVAKO JE BILO ........................................................................................................................................... 147
V. DOZRIJEVANJE.............................................................................................................................................. 155
VI. TAK, TAK, TAK. ........................................................................................................................................... 163
VII. MIJENJAM VLAK ........................................................................................................................................ 171
VIII. ADRIANO MEIS ........................................................................................................................................ 177
IX. NETO MAGLE............................................................................................................................................. 184
X. KROPIONICA I PEPELJARA .................................................................................................................... 189
XI. SVEERI, GLEDAJUI RIJEKU ................................................................................................................ 196
XII. OKO I PAPIANO ......................................................................................................................................... 206
XIII. SVJETILJKA ................................................................................................................................................ 213
XIV. MAKSOVI PODVIZI .................................................................................................................................. 220
XV. JA I MOJA SJENA ........................................................................................................................................ 225
XVI. MINERVINA SLIKA .................................................................................................................................. 232
XVII. REINKARNACIJA .................................................................................................................................... 243
XVIII. POKOJNI MATTIA PASCAL................................................................................................................ 249
NOVELE .......................................................................................................................................... 258
REQUIEM AETERNAM DONA EIS DOMINE ............................................................................................ 259
SRETNICI ............................................................................................................................................................. 264
PUTOVANJE ........................................................................................................................................................ 270
PATARENSKA HEREZA .................................................................................................................................. 279
PAPIRNATI SVIJET ........................................................................................................................................... 284
TRAGEDIJA JEDNOG LIKA ............................................................................................................................. 289
PERO ...................................................................................................................................................................... 293
DAAK ................................................................................................................................................................... 298
AGONIJA ............................................................................................................................................................... 305
SVEERI, GERANIJ............................................................................................................................................ 308
HUMORIZAM................................................................................................................................. 310
BIT, OBILJEJA I GRAA HUMORIZMA .................................................................................................... 311
GOVOR LUIGIJA PIRANDELLA NA DODJELI NOBELOVE NAGRADE 1934. .................... 335
SIN KAOSA: POST SCRIPTOR ZA DVADESET I PRVO STOLJEE ...................................... 336
LUIGI PIRANDELLO: IVOT OVJEKA, IVOT NJEGOVA DJELA ..................................... 343
BIBLIOGRAFIJA ............................................................................................................................ 349
IZBOR IZ KRITIKE LITERATURE O PIRANDELLU ............................................................................. 349
HRVATSKI PRIJEVODI PIRANDELLA OBJAVLJENI U KNJIGAMA ................................................... 350
HRVATSKI KRITIKI PRILOZI PROUAVANJU PIRANDELLOVA DJELA, NJEGOVA
KONTEKSTA I NJEGOVIH ODJEKA ............................................................................................................. 351

3
 NJEZIN MU
(Roman)

Naslov izvornika
SUO MARITO
(u: L. Pirandello, Tutti i romanzi)

4
 I. BANKET

1.

Attilio Raceni, ve etiri godine vlasnik i urednik enskog (ne feministikog) asopisa Muze,
probudio se jutros kasno i zle volje.
Pred oima brojnih mladih talijanskih spisateljica, pjesnikinja, novelistkinja, romansijerki
(poneka je i dramatiarka), koje su ga gledale s fotografija razvrstanih po grupama na sobnim
zidovima, sve s licima to odaju neku iznimnu ivahnu ili zanosnu ljupkost, on sie s kreveta, oh,
Boe, u nonoj koulji, naravno, ali dugoj, dugoj sreom sve do glenja. Navukavi papue, rastvori
prozor.
Attilio Raceni vrlo je slabo poznavao sebe sama, pa kad bi mu netko rekao: Ti si sada
uinio to i to", pobunio bi se i zacrvenio kao puran.
- Ja? Nije istina. Nemogue!
A sad, eto ga tu: sjedi na dnu kreveta, u nonoj koulji, a dva mu prsta uporno kopkaju
duboko ukorijenjene dlaice desne nosnice. Prevre oima i pri nos te stisnute usne podie prema
gore u snanom gru tog upornog bockanja, kadli mu se odjednom otvore usta i raire nosnice zbog
iznenadne navale kihaja.
- Dvije stotine etrdeset! - ree. - Trideset pomnoeno s osam, dvije stotine i etrdeset.
Attilio je Raceni, naime, kopkajui nosne dlaice, bio zadubljen u raune: moe li trideset
uzvanika, plativi svaki osam lira, uza zdravicu zahtijevati ampanjac ili neko drugo skromnije (od-
nosno talijansko) pjenuavo vino.
Dok se posveivao svakodnevnoj njezi svoga lika, iako je podizao pogled, nije vidio slike
onih spisateljica, najveim dijelom usidjelica, (makar su sve, valja priznati, u svojem pisanju
iskazale iskustvo i poznavanje ivota), pa stoga nije opaao da su se neke od njih, sladunjava,
ishitrena dranja rastuile uoivi kako njihov lijepi urednik, po nesvjesnoj navici, radi neto
neprimjereno, iako sasvim prirodno, dok su se one druge pritom ivahno smjekale.
Nedavno je Attilio Raceni navrio trideset godina, no jo nije izgubio hitru mladenaku
prilagodljivost. Bljedunjavost iscrpljenog lica, kovravi brii, bademaste barunaste oi i valovit
uperak vrane kose iznad ela davali su mu izgled trubadurskog pjesnika.
Bio je, zapravo, zadovoljan ugledom to ga je uivao kao vlasnik i urednik enskog (ne
feministikog) asopisa Muze, premda ga je on stajao nemalih novanih rtava. Od roenja je bio
predodreen za ensku literaturu jer je njegova mama" Teresa Raceni Villardi bila vrlo potovana
pjesnikinja i u maminoj" su se kui okupljale brojne spisateljice, neke sada ve mrtve, a druge vrlo
stare, i on bi gotovo mogao rei da je odrastao u njihovu krilu. Od njihovoga tepanja i od njihovih
beskrajnih milovanja u cijeloj je njegovoj osobi ostao neki neprolazni i neizbrisivi dah dostojanstva
i starine. Njihove lake i njene enske ruke, vladarice svake tajne, gladei ga i lickajui, zauvijek su
satkale i uobliile onu njegovu neodreenu umjetnu ljepotu. esto je vlaio usne, s osmijehom se
naginjao da slua, uspravljao trup, okretao glavu, ureivao kosu, i to na isti nain kao i ene. Poneki
prijatelj, aljivina, zavukao bi mu kadikad ruku u njedra pitajui:
- Ima li ih?
Dojke, prostak jedan! I natjerao bi ga da se zacrveni.

5
 Ostavi bez roditelja i s pristojnim imetkom, najprije je napustio sveuilite, a da bi imo neki
poziv, osnovao je Muze. Imetak se bio istanjio, pa je sada dostajao tek za skroman ivot. No Attilio
se sav predao asopisu kojemu je, skupljajui pretplatnike s mnogo vjetine i napora, osigurao
opstanak, pa ga osim briga vie nita nije stajao, kao to nita nije stajalo ni pisati brojnim
suradnicama, a da im nikada nije isplatio honorar.
Tog jutra nije imao vremena alostiti se zbog brojnih vlasi iz crnog uperka to su ostale na
elju nakon urnog eljanja. Imao je previe posla!
U deset sati morao se nai u ulici Sistina, u kui Dore Barmis, prve muze asopisa Muze,
znalake savjetnice za ljepotu te za prirodne i udoredne draesti talijanskih gospoda i gospoica. S
njom se morao dogovoriti o banketu, o bratskoj literarnoj gozbi koju je elio prirediti u ast mlade i
ve uistinu slavne spisateljice Silvije Roncelle, koja je nedavno dola iz Taranta i nastanila se,
zajedno sa suprugom, u Rimu, da se odazove" (kako je napisao u posljednjem broju Muza) prvom
zovu Slave, nakon to su kritika i publika s jednoglasnim odobravanjem doekale njezin posljednji
roman Kua patuljaka."
Iz pisaeg stola izvue sveanj papira koji se odnosio na banket, baci posljednji letimian
pogled u zrcalo u znak pozdrava, te izie.

2.

Neka nejasna daleka graja, neka strka svijeta prema Trgu Venezia. Jako iznenaen, gotovo
zapanjen, u ulici San Marco Attilio Raceni prie nekom debelom trgovcu aluminijskim posuem
koji se ljutito urio spustiti rolete na izlozima trgovine, i uljudno ga upita:
- Oprostite, to se dogodilo?
-Ali... kau... ne znam - proguna on umjesto odgovora ne okrenuvi se.
Neki smetlar, sjedei mirno na rukunici kolica, s metlom na ramenu poput zastave i rukom
kao protuteom na njezinu drku, izvadi lulicu iz usta, pljucne i ree:
- Opet zapoinju.
Attilio Raceni se okrene gledajui ga nekako saalno.
- Demonstracije? A zato?
- Hm! Hm!
- Psi! - povie debeli trgovac, uspravivi se dahui, gotovo tamnoljubiast u licu.
Pod smetlarskim se kolicima bjee opruio, jo mirniji od smetlara, stari, olinjali pas
poluzatvorenih krmeljivih oiju; na trgovev usklik: - Psi! - jedva podie glavu sa apa ne
otvarajui oi, tek malice alosno nabravi ui, govore li to o njemu? Oekivao je udarac nogom.
Udarac nije dobio, dakle nije bila rije o njemu, pa nastavi dremuckati.
Smetlar doda:
- Sazvali su protestni miting ...
- I hoe stakla porazbijati - doda drugi. - ujete li? ujete li?
Vihor zviduka podie se s oblinjega trga, a odmah se zatim zauju urlici to dopirahu do
neba. Tu je morao biti straan mete.
- Tamo je kordon, ne moe se proi ... - zapjevucka smireni smetlar svijetu koji je prilazio,
ne miui se s drka metle, pa ponovno pljune.
Attilio Raceni, ljut i mrzovoljan, ubrza korak. Samo mi jo to treba! Sve same zapreke ovih
dana! Kao da je malo briga, nastojanja i uznemirenja koja ga mue otkad mu je sinula zamisao o

6
tom banketu. Sad jo samo nedostaje ta rulja to na rimskim ulicama trai neka nova prava. O, sveti
Boe, u travnju smo, prekrasno je vrijeme, opija nas blaga toplina prvoga sunca!
Pred Trgom Venezia Racenijevo se lice tako oduljilo kao da mu ga je razvukla neka
unutranja nit. Prizori nasilja ispune mu vidik po, sav obuzet i proet njima, ostade dugo otvorenih
usta.
Trg je vrvio od naroda. Vojniki kordoni bijahu na ulazu ulice Plebiscito i ulice Corso.
Nekoliko se demonstranata popelo na zaustavljeni tramvaj i odatle urlalo iz svega glasa.
- Smrt izdajicama!
- Smrt! Smrt!
- Dolje ministarstvooo!
- Doljeeee!
U ljutitom prkosu protiv tog ljudskog oloa koji ne eli mir nenadano se u Attiliju Raceniju
javi oajnika namjera da, gurajui se laktima, prokri sebi put i prijee trg. Kad bi mu to uspjelo,
zamolio bi asnika koji je tamo stajao i uvao trg da mu dopusti proi. Sigurno mu to ne bi odbio.
Ali da! Odjednom sa sredine trga odjeknu:
- Ta - ta - taaa!
Trublja. Prvi znak trubom. Pometnja, Opkoli, opkoli!" Mnogi od onih koje je masa gurnula
u sredite metea htjeli su se izvui i tui se, ali nisu mogli drugo nego se ljutito oslobaati,
opkoljeni sa svih strana onima koji su ih pritiskali, gnjeili, a najbuntovniji su, tiskajui se, htjeli
prodrijeti kroz svjetinu ili je gurnuti naprijed uz jo glasnije zviduke i urlike.
- Na Palau Braschiiii!
- Idemo! Naprijed!
- Juri na kordone! A truba iznova:
- Ta - ta - taaaa!
Attilio Raceni, guen, izudaran, traei zraka poput ribe, nenadano se nae izguran na
Trajanov forum, usred svjetine koja je bjeala i bjesnjela. Uinilo mu se da se Trajanov stup ljulja.
Gdje se skriti, kamo krenuti? Izgledalo mu je da vei dio mnotva nasre na Magnanapoli, pa on
poput jelena pobjee usponom Tre Cannelle, ali se i tu namjeri na vojnike koji su se ve rasporedili
u kordone za ulicu Nazionale.
- Zabranjen prolaz!
- Sluajte, molim vas, ja bih morao ...
Mahnit pritisak prekinu Racenijev pokuaj objanjenja tako da je nosom pritisnuo asnikovo
lice. A asnik, razjaren, odgurnu ga natrag udarcima u trbuh, ali ga novi, vrlo silovit udar hitnu
meu vojnike koji na tu provalu uzmaknue. S trga odjeknu stravina paljba iz puaka. A Attilio
Raceni se, usred mnotva mahnita od strave, nae u sreditu konjice koja je tko zna odakle trkom
stigla, moda s Pilotta. Bjei, bjei s drugima, bjei padajui nauznak on, Attilio Raceni, gonjen
konjicom, Attilio Raceni, vlasnik i urednik enskog (ne feministikog) asopisa Muze.
Zastade, ostavi bez daha, na ulazu u ulicu Quattro Fontane.
- Divljaci! Rulja! Hulje! - kriao je kroza zube, skrenuvi tom ulicom, gotovo plaui od
srdbe, blijed, izoblien, sav drhtav, pipao rebra, bokove, nastojao srediti odijelo na sebi da bi
odmah odagnao tragove pretrpljenog nasilja i bijega to ga je poniavao pred samim sobom. -
Podlaci! Hulje! - Pa se okretao ogledajui se ne vidi li ga netko u tom stanju i protezao vrat, treptei
razjaren, stisnutih aka. Da, da, bjee ondje neki stari, oslonjen na prozor polukata, koji ga je s
uitkom promatrao otvorenih bezubih usta, eui od zadovoljstva jednom rukom ukastu bradicu.
Attilio Raceni se namrgodi i htjede opsovati toga glupaka, ali spusti pogled i okrene se snova prema
7
ulici Nazionale. elei vratiti osjeaj vlastitog dostojanstva, htjede se vratiti tamo, jurnuti u okraj,
zgrabiti za prsa jednog po jednog sve one vucibatine i gaziti ih nogama, ispljuskati tu svjetinu koja
je na njega iznebuha divljaki nasrnula i nanijela mu sramotu bijega, stid straha te ruganje onog
starog blesana... Ah, ivine, ivine, ivine! Kako su se pobjedonosno uspravljali na stranjim
nogama i urlajui mlatarali rukama ne bi li se doepali arlatanskog kolaa.
Ta mu se slika svidjela i donekle ga smirila. Ali pogledavi ruke. .. O, Boe, papiri, gdje su
svi oni papiri to ih je uzeo sa sobom izlazei iz kue? Popis uzvanika... pristanci? Moda su mu ih
istrgnuli iz ruku ili ih je izgubio u guvi? I kako e se sada sjetiti svih onih koje je pozvao, onih koji
su pristali ili su se ispriali da ne mogu sudjelovati na banketu? A meu onima koji su pristali jedno
mu je pisamce posebno bilo pri srcu, bilo mu je dragocjeno, elio ga je pokazati gospoi Barmis, a
onda ga sauvati i uokvirena izloiti u svojoj sobi: ono Maurizia Guelija, Maestra, to mu ga je
poslao iz Monteporzia, rukom pisana... i ono je izgubljeno! Ah, Guelijev autograf, gaen tamo
gnusnim nogama onih gadova... Attilio Raceni osjeti snova duboko uznemirenje. Kako je odvratno
doivjeti tako grozno divljatvo prikriveno uljuenou!
Ponosna koraka i pogleda ozlojeena orla, bio je ve u ulici Sistina, blizu padine Capo le
Case. Tu je stanovala Dora Barmis, sama, u etiri omanje sobe na prvom katu veoma niska stropa,
zbog ega je u njima bilo gotovo mrano.

3.

Dora Barmis je svima rado stavljala do znanja da je vrlo siromana, a ipak tu bjehu sredstva
za uljepavanje, ukrasi i birane ekstravagantne haljine. Mala primaa soba, koja je ujedno sluila i
kao radna, spavaa soba, blagovaonica i predsoblje, bijahu, kao i gazdarica, malko udno ureene i
ureene, ali nisu djelovale siromano.
Ve godinama rastavljena od supruga kojeg nitko nije nikada upoznao, smeokosa, okretna,
vitka, oiju istaknutih minkom, malko promukla glasa, jasno je govorila pogledima, osmijesima i
svakim pokretom tijela da poznaje ivot, drhtaje srca i ivaca, da umije zadovoljiti, probuditi,
izazvati najtanahnije i najsnanije muke elje, koje su joj potom izazivale grohotan smijeh kad bi
vidjela da plamte u oima onih s kojima je razgovarala. Ali se jo posprdnije smijala gledajui neke
oi koje bi se raznjeile u obeanju trajnih osjeaja.
Attilio Raceni nae je u sobi za primanje zadubljenu u itanje, uz mali pisai stol od
poniklanoga lijevanog eljeza, sav ukraen arabeskama, odjevenu u duboko izrezanu japansku
kunu haljinu.
- Jadni Attilio! Jadni Attilio! - ree mu nakon to se grohotom nasmijala prii o neugodnom
doivljaju. - Sjednite. to vam mogu ponuditi da umanjim vau ozlojeenost?
I pogleda ga s primjesom blage poruge, namigujui malko oima i sagibajui glavu na svoj
goli zavodljivi vrat.
- Nita? Ba nita? Pa ipak, znate li da izgledate... malo poremeeno, smueno. Dragi, uvijek
sam vam govorila: malko... samo nuance grubosti sasvim bi vam pristajalo! Odvie ste mekuasti
i... zar vam to moram rei? Vaa je finoa, vaa otmjenost ve neko vrijeme malko... malko
demode. Primjerice, ne svia mi se kretnja koju ste sjedei ovog asa nainili.
- Kakva kretnja? - upita Raceni, kojemu se inilo da se uope nije pomaknuo.
- Ali tako ste rastvorili basques kraussa... I spustite tu ruku, uvijek vam je u kosi... Lijepa
vam je, to znamo.
- Ali, molim vas, Dora! - dahui odvrati Raceni. - Ja sam potiten, povrijeen.

8
 Dora Barmis ponovno prasnu u smijeh, nasloni ruke na pisai stol i nagne se unatrag.
- Zbog banketa? - ree. - Zar ba zbog toga? Dok moja proleterska braa prosvjeduju ...
- Nemojte se aliti, molim vas, ili odmah idem! - zaprijeti Raceni.
Dora Barmis ustade.
- Ali ja vam kaem najozbiljnije, dragi moj! Da sam na vaemu mjestu, ne bih se toliko
muila, uzrujavala. Molim vas, najprije mi recite kakva je ta Silvia Roncella? Jako sam znatieljna
da je upoznam. Jo ne prima?
- Ne, ne! ... Jadnici, jo nisu nali stan, tu su tek nekoliko dana. Vidjet ete je na banketu.
- Dajte mi ibice ili upalja - ree Dora - i onda mi sasvim otvoreno odgovorite.
Zapali cigaretu pa, saginjui se i pruajui lice ibici koju je drao Raceni, kroz dim upita:
- Zaljubljeni ste u nju?
- Jeste li ludi? - prasnu Raceni. - Nemojte me ljutiti.
- Dakle, vie runa? - primijeti Barmisova.
Raceni ne odgovori. Prebaci nogu preko noge, podie lice prema stropu, zatvori oi.
- Ah, ne, dragi - uzviknu Barmisova. - Tako neemo nita uiniti. Doli ste k meni da vam
pomognem, morate najprije zadovoljiti moju znatielju.
- Ali, oprostite! - ponovno prasnu Raceni, smirujui se polako. - Postavljate mi neukusna
pitanja!
- Shvatila sam - odvrati Barmisova. - Istina je jedno ili drugo, ili ste zbilja zaljubljeni, ili
mora biti rugoba, kako kau u Milanu. Hajte, odgovorite: kako se odijeva? Loe, nesumnjivo!
- Prilino loe. Shvatit ete, neiskusna je.
- Shvaam, shvaam... - ponovi Barmisova. - Moda neko raupano runo pae?
Otvori usta, napri nos i hinjeno se zasmija grlenim smijehom.
- Dopustite - potom ree pribliivi mu se. - Ispast e vam igla... Uh, kako ste to svezali
kravatu?
- to ja znam - otpovrnu Raceni. - U onom...
Prekine se. Dorino mu je lice bilo odvie blizu. A ona, sva predana vezanju kravate, osjeti na
sebi njegov pogled; kad je zavrila, vrknu ga po nosu gledajui ga nekim neodreenim,
zagonetnim osmijehom:
- Dakle? - upita. - Govorili smo... ah, Roncella. Ne svia vam se patkica? Onda mala
majmunica.
- Varate se - odvrati Raceni. - Ljepukasta je, uvjeravam vas. Nedovoljno naoita, moda, ali
oi, Boe blagi!
- Crne?
- Ne, plavetne, prodorne, vrlo ljupke ... I neki sjetan, inteligentan osmijeh ... Mora da je vrlo,
vrlo ljubazna, dobra.
Dora Barmis nastavi navaljivati.
- Dobra, kaete? Dobra? Ma, idite molim vas! Tko je napisao knjigu Kua patuljaka ne
moe biti ni dobar, ni ljubazan, to vam ja kaem.
- Pa ipak... - odvrati Raceni.
- A ja vama kaem - odgovori na isti nain Dora - ona mora biti zajedljiva, priznajte!
Raceni se osmjehnu.
- Njezin duh mora biti otar poput noa - nastavi Barmisova. - I recite mi, je li istina da ima
ovdje, na usnici, dlakavu bradavicu?
- Bradavicu?
9
 - Ovdje, dlakavu.
- To nisam primijetio. Tko vam je to rekao?
- To sam ja zamislila. Po mome miljenju, gospoa Roncella mora imati dlakavu bradavicu
na usni. inilo mi se da joj je stalno vidim itajui njezine tekstove. A recite, suprug? Kakav je
suprug?
- Ne dirajte u tu temu! - odgovori nestrpljivi Raceni. - Nije za vas ...
- Hvala lijepa! - ree Dora. - Ja elim znati kakav je. Zamiljam ga... Sasvim obao, je li
istina? Za ljubav Boju, recite mi da je obao, plav, rumenkast ... bez pakosti.
- U redu, bit e tako, ako vam se svia. A sada razgovarajmo ozbiljno, molim vas.
- O banketu? - upita nanovo Barmisova. - Dragi, sluajte to u vam rei, Roncella vie nije
za nas. Sad je ve odvie visoko, odvie visoko odletjela vaa golubica; prela je Alpe i preletjela
more, i negdje daleko sagradit e gnijezdo s bezbroj zlatnih niti, u velikim francuskim, njemakim
ili engleskim asopisima... Kako moete misliti da e ona vie poloiti neko plavetno jajace, makar
ovako malecno... na oltar nae jadne Muze1.
- Ali kakva jajaca, kakva jajaca!? - uzvrati Raceni, slegnuvi ramenima. - Ni golubinja, ni
nojeva jaja... Nee vie pisati ni za koji asopis. Roncellijeva e se sva posvetiti kazalitu.
- Kazalitu? Ah, tako? - uzviknu Barmisova, zainteresirana.
- Nee valjda glumiti! - ree Raceni. - Samo bi nam jo to trebalo! Pisat e.
- Za kazalite?
- Da. Jer suprug...
- Ah, doista! Mu... kako se zove?
- Boggiolo.
- Da, da, sjeam se. Boggiolo. I on pie.
- O neto drugo! U biljenikom arhivu.
- Biljenik je? O, Boe! Biljenik?
- Arhivist. Vrijedan mladi ovjek... Dostaje, molim vas. elim se to prije osloboditi brige
oko banketa. Nosio sam sa sobom popis uzvanika, a oni psi... Pokuajmo ga ponovno sastaviti. Pi-
ite. Ah, znate li da je Gueli prihvatio poziv. To je najbolji dokaz da on uistinu cijeni Roncellijevu,
kao to se i govorilo.
Dora Barmis ostade trenutak zadubljena u misli, a onda ree:
- Ne shvaam... Gueli... meni se ini sasvim drukiji...
- Nemojmo o tome raspravljati - prekine je Raceni. - Piite: Maurizio Gueli.
- Ako vam ne smeta, dodat u u zagradama, dopusti li Frezzijeva. Zatim?
- Senator Borghi.
- Prihvatio je?
- Nego to... i predsjedavat e. U svojem je asopisu objavio Kuu patuljaka. Piite: donna
Francesca Lampugnani.
- Moja simpatina predsjednica, da, da - ree piui Barmisova. - Vrlo draga ena...
- Donna Maria Rosa Borne-Laturzi - nastavio je diktirati Raceni.
- O, Boe blagi! - uzdahnu Dora Barmis. - Ona estita i pristojna koko biserka?
- I puna uresa, piite - ree Raceni. - Zatim, Filiberto Litti.
- Odlino! Sve bolje i bolje! - prihvati Barmisova. - Arheologija pokraj starine! Raceni,
kaite mi, hoemo li banket odrati na ruevinama Foruma?
- Da, zbilja! - uzviknu Raceni. - Moramo jo odrediti mjesto. to biste vi predloili?
- Ali, s ovim uzvanicima...
10
 - Oh, Boe, nemojte, razgovarajmo ozbiljno, ponavljam vam! Razmiljao sam o Kavani
Roma.
- Uveer? Ne, proljee je. To treba prirediti danju, na otvorenome, na nekome lijepom
mjestu... Moda u Konstantinovu dvorcu. Ondje je prekrasno. U staklenoj dvorani okruenoj pri-
rodom. Brda Albani... Kateli... i suelice breuljak Palatin... da, da, ondje... divota! Ondje svakako!
- Slaem se, Konstantinov dvorac - ree Raceni. - Sutra emo otii zajedno i dati potrebne
upute. Bit e nas, vjerujem, tridesetak. Znate, Giustino mi je toliko preporuio...
- Tko je Giustino?
- Pa, njezin mu, rekao sam vam, Giustino Boggiolo. Naroito je molio prisue tiska. Htio bi
da bude puno novinara. Pozvao sam Lampinija...
- Ah, Ciceronia, bravo!
- I ini mi se jo etiri ili pet, nisam siguran: Bardozzi, Centanni, Federici i onaj... kako se
zove iz lista Capitate...?
- Mola?
- Mola. Upiite ih. Trebalo bi i nekoga malo viega... malo viega... S obzirom na to da
dolazi Gueli, shvaate... Primjerice, Casimira Lunu.
- Sluajte - ree Barmisova. - Ako dolazi donna Francesca Lampugnani, nee biti teko
dovesti Bettija.
- Ali pisao je loe o knjizi Kua patuljaka, to mislite? - primijeti Raceni.
- Pa to zato? Jo bolje. Pozovite ga! Ja u zatim razgovarati s gospoom Franceskom. A to
se tie Mira Lune, ne sumnjam da u ga dovesti sa sobom.
- Usreili biste Boggiola, bio bi presretan. Meutim, upiite senatora Carpija, i onoga to
malo hramlje... pjesnika...
- Zaga, da! Drag je, siromah! Kako lijepe stihove pie! Znate, volim ga. Pogledajte mu tamo
sliku. Molila sam da mi je dade. Ne ini li vam se Leopardi s naoalima?
- Faustino Toronti - nastavi diktirati Raceni. - I Jacono...
- Ne! - viknu Dora Barmis bacajui pero. - Zar ste pozvali i Raimonda Jaconoa, tog
odvratnog Napuljca? Onda ja ne dolazim!
- Budite strpljivi, nisam ga mogao mimoii - tuno odgovori Raceni. - Bio je sa Zagom...
Pozvavi jednoga, morao sam pozvati i drugoga.
- A ja vam onda nameem Flaviju Morlacchi - ree Barmisova. - Evo piem: Flavia
Morlacchi. Ne, nije istina da se zove Flavia, zove se Gaetana.
- Hajte, molim vas, to kae Jacono! - osmjehnu se Raceni. - Poslije ogrebotine.
- Ogrebotine? - odvrati Barmisova. - Ali oni su se potukli, dragi moj! Pljuvali jedno drugome
u lice; dotrali su i policajci...
itajui malo kasnije popis, Barmisova i Raceni zastajali su na ovom ili onom imenu, vrtei
ih kao to brusa vrti kolo, iz uitka da jo malo naotre sjeivo svog jezika, to je bilo sasvim ne-
potrebno. Najposlije se i neka velika muha zujara, koja je mirno spavala u naborima zastora na
vratima, probudila, pa s velikim zaletom kao da je htjela sudjelovati u razgovoru. Ali to je u Dori
izazvalo takav strah, jai od gnuanja, strah i trepet, pa se uhvatila za Racenija snano se stiui na
njegove grudi i skrivajui svoju mirisnu kosu pod njegovu bradu. Zatim pobjee i zatvori se u
spavaonicu viui iza vrata Raceniju da se nee vratiti dok on ne otjera kroz prozor ili ne ubije tu
stravinu ivotinju.
- Ostavljam vam je ovdje, a ja odlazim - odvrati joj mirno Raceni, uzimajui sa stola novi
popis.
11
 - Ne, za ljubav Boju, Raceni! - preklinjala ga je Dora iz sobe.
- Onda otvorite!
- Evo, otvaram, ali vi... ah! to radite?
- Jedan poljubac - ree Raceni, gurajui nogu u otvor vrata. - Samo jedan...
- to vam pada na um? - viknu ona, upirui se da zatvori vrata.
- Mali, mali - navaljivao je on. - Dolazim gotovo iz rata... Malo ohrabrenje, evo ovdje...
hajte, samo jedan!
- Ui e muha, o, Boe, Raceni!
- A vi se pribliite brzo!
Kroz odkrinuta vrata dvoja su se usta spojila i vrata su se malo-pomalo sve vie otvarala,
kadli s ulice doprijee uzvici nekolicine prodavaa novina:
- Tree izdanje! etiri mrtva i dvadeset ranjenih!... Sukobi s vojskom! Napad na palau
Braschiii! Krvoprolie na Trgu Navonaaa!
Attilio Raceni, blijed, odvoji usne od Dorinih:
- ujete li? etiri mrtva... Zaboga, zar oni ba nemaju drugog posla? A mogao sam i ja biti
tamo usred...

4.

Ve je podne prolo, a od tridesetoro uzvanika, koliko ih je trebalo sudjelovati na banketu u

Konstantinovu dvorcu, dolo ih je samo petero. Potajno su se kajali zbog svoje tonosti bojei se da
bi ona mogla izgledati kao pretjerana revnost ili prevelika ljubaznost.
Najprije je stigla Flavia Morlacchi, pjesnikinja, romansijerka i dramatiarka. Ostala
etvorica pridolica ostavili su je samu, po strani. Bjehu to stari profesor arheologije i zaboravljeni
pjesnik Filiberto Litti, novelist iz Piacenze Faustino Toronti, neprirodan i neporoan, debeli
napuljski romanopisac Raimondo Jacono te venecijanski pjesnik Cosimo Zago, rahitian i hrom na
jednu nogu. Sve petero stajali su na terasi ispred staklene dvorane.
Filiberto Litti, mravi i ukoeni dugonja, s bijelom brinom i iljatom bradicom, s parom
golemih, mesnatih i ljubiastih uesa, razgovarao je, malo mucajui, o razvalinama Palatina to se
pruahu pred njima, kao da je to njegova stvar, s Faustinom Torontijem, takoer ostarjelim, to se
ba nije vidjelo jer je poupao vlasi nad uima i obojio brkove. Raimondo Jacono okretao je lea
gospoi Morlacchi i saalno gledao Zaga koji se, u svjeoj bistrini vrlo blagoga proljetnog dana,
divio blistavo zelenom okoliu to se prostirao pred njima.
Jo uvijek u starom pozelenjelom ogrtau s naboranim ovratnikom, dopirao je jedva do
ograde terase, poloivi na vijenac ograde kotunjavu ruku nagrizenih noktiju, izoblienu od nepres-
tanog napora zbog oslanjanja i guranja take. Poluzatvorenih bolnih oiju iza naoala, ponavljao je,
kao da nikada u ivotu nije uivao u takvoj sveanosti svjetlosti i boja:
- Kakve li udesne ljepote! Kako opija i zanosi to sunce! Kakav pogled!
- Da... da... - promrsi Jacono. - Vrlo lijep. Predivan. teta to...
- Ona brda tamo dolje, tamo dolje, prozrana, velianstvena, krhka, gotovo... jesu li to jo
Albani?
- Apenini ili Albani, nemoj se uzbuivati! Moe pitati profesora Littija, on je arheolog.
- Hajte, molim vas, kakve veze imaju, brda, oprostite... s arheologijom? - upita Litti, pomalo
uvrijeen.

12
 - Profesore, to to govorite!? - uskliknu Napuljac. - Spomenici prirode, i spomenici kulture,
najdostojniji potovanja... teta da... rekao sam... ve je dvanaest i pol! Ja sam gladan.
Na licu gospoe Morlacchi pojavi se izraz gaenja. U sebi je kipjela od bijesa, ali se
pretvarala da je zadivljena udesnim pejsaem. Apenini ili Albani? To ni ona nije znala, ali zar je
ime vano? Nitko kao ona, nitko bolje od nje nije mogao shvatiti poeziju plavetnila. I upita sebe
samu da li rije kolumbarij, jednostavan kolumbarij, doarava dobro sliku tih ruevina Palatina:
slijepe oi, zasjenjene oi okrutne i slavne rimske sablasti, uzaludno jo tamo na brdu otvorene nad
prizorom zelenoga maginog ivota ovoga travnja iz dalekog doba.

Ovoga travnja iz dalekog doba

Lijep stih! Osjeajan, eznutljiv...

Preko svojih mutnih i neizraajnih oiju, poput umirue koze, spusti krupne i teke vjee. S
prirode i s povijesti otrgnula je, eto, cvijet jedne prekrasne slike pa se, zahvaljujui njoj, vie nije
mogla kajati to se ponizila da i ona iskae poast toj Silviji Roncelli, mnogo mlaoj od sebe,
gotovo poetnici, nevinoj poeziji i potpunoj neznalici.
Tako razmiljajui, prezirno okrene svoje blijedo, oporo, umorno lice na kojemu su se
izrazito isticale jarko obojene debele usne, prema onoj etvorici koji za nju nisu marili; uspravi
tijelo i podie ruku prepunu prstenova te lagano na elu dodirne kosu nalik na kuine.
Moda je i Zago snovao neku pjesmu cupkajui prstima kutrave crne dlaice rasute nad
usnom. Ali da bi pjesmu iznjedrio, morao je saznati mnoge stvari, a nije htio pitati onoga tko pred
prizorom kao to je ovaj izjavljuje kako je gladan.
Nenadano naie, poskakujui po svojem obiaju, mladi novinarski pripravnik Tito Lampini,
Ciceroni kako su ga zvali, i on pisac jedne knjiice pjesama, suhonjav, gotovo elave glave na
dugakom vratu zatienom ovratnikom visokim barem osam prsta.
Gospoa Morlacchi ga napadne kretavim i strogim glasom:
- Kakav je to nain, Lampini? Kau u podne, uskoro e jedan, a jo nema nikoga...
Lampini se nakloni, rairi ruke pa se, smijeei, okrene ostaloj etvorici i ree:
- Oprostite, moja gospodo... ali, to se to mene tie?
- Vas se ne tie, znam - nastavi Morlacchijeva. - Ali barem bi Raceni kao prireiva
banketa...
- Ar..arhi...arhitriklinij - bojaljivo ispravi Lampini zapliui jezikom, stavljajui ruku pred
usta i gledajui arheologa profesora Littija.
- Da, tako je, ali ini mi se da je morao biti ovdje. Ba nije ugodno.
- Imate pravo, nije ugodno... da! Ali ja ne znam, mene se ne tie... Pozvan sam kao i vi, moja
gospodo. Doputate?
I Lampini se ponovno brzom kretnjom nakloni pa ode pruiti ruku Littiju, Torontiju, Jaconu.
Zaga nije poznavao.
- Doao sam koijom bojei se da u zakasniti - izjavi. - Ali ve dolaze i drugi. Penjui se
uzbrdicom, vidio sam gospou Francesku Lampugnani i Bettija, kao i Barmisovu s Casimirom
Lunom.
Pogleda u staklenu dvoranu gdje je ve bio prostrt dugaak stol ukraen cvijeem i obrubljen
vijugavim granicama brljanova lia, zatim se obrati gospoi Morlacchi, saalivi se to stoji
postrance sama, pa ree:
- Ali, gospoo, oprostite, zato... Raimondo Jacono ga navrijeme prekine:
13
 - Lampini, ti koji se ugurava posvuda, reci jesi li ve vidio Roncellijevu?
- Nisam. A osim toga, nije istina da se guram posvuda. Nisam jo imao zadovoljstvo i ast...
Pa, naklonivi se trei put, Lampini se ljubazno nasmijei gospoi Morlacchi.
- Vrlo je mlada? - upita Filiberto Litti, gladei i gledajui ispod oka dio svojih dugih brkova
koji su djelovali umjetno, kao nataknuti na oporo lice.
- Kau da su joj dvadeset i etiri godine - odgovori Faustino Toronti.
- Pie i pjesme? - snova upita Litti, navlaei i gledajui sad drugu stranu brka.
- Sreom ne pie! - viknu Jacono. - Profesore, vi biste rado da svi umremo! Jo jedna poetesa
u Italiji? Hajde reci, Lampini, a suprug?
- Da, suprug da - ree Lampini. - Proli tjedan doao je u redakciju uzeti primjerak lista s
Bettijevim lankom o Kui patuljaka.
- A kako se zove?
- Suprug? Ne znam.
- ini mi se da sam uo Boggiolo - ree Toronti - ili Boggiolo. Neto tako...
- Debeljukast, ljepukast - doda Lampini - zlatne naoale, svijetla bradica, etvrtasta. I mora
da ima vrlo lijep rukopis. Vidi se po brcima.
Ona se etvorica nasmijee. I ne htijui, osmjehnu se, stojei neto dalje od njih, i gospoa
Morlacchi.
S dubokim uzdahom zadovoljstva izaoe na terasu markiza Francesca Lampugnani, visoka,
ponosna hoda, kao da na svojim raskonim grudima nosi tablicu s natpisom Predsjednica Drutva
enske kulture i njezin lijepi paladin Riccardo Betti, koji je u svojem blago eznutljivom pogledu, u
poluosmijesima ispod vrlo svijetlih rasutih brkova, u kretnjama i odjei, kao i u prozi svojih
tekstova, hinio dostojanstvo, odmjerenost, besprijekornost, dakle sve manire... du vrai monde.
I Betti i Casimiro Luna doli su samo da ugode gospoi Franceski, koja u svojstvu
predsjednice Drutva enske kulture nikako nije mogla izostati s tog banketa. Oni su pripadali
drukijoj intelektualnoj okolini i atmosferi, prvorazrednom novinarstvu, i svojim prisuem ne bi
nikada udostojali taj skup literata. Betti je to jasno pokazivao, Casimiro Luna, meutim, veseliji,
upadne buno na terasu zajedno s Dorom Barmis. Prolazei atrijem, on je o velikoj rupi na bravi
Konstantinova dvorca i o golemom kartonskom kljuu koji ondje bijae izloen za porugu dao
takvo objanjenje da je Barmisova smijui se hinila sablanjivost i obratila se markizi za pomo na
onom svojem talijanskome koji je po svaku cijenu elio sliiti francuskome:
- Ali ja vas smatram odvratnim - prosvjedovala je - odvratnim, Luna! to znai taj
neprekidni, odbojni persiflage!
Poslije tog oduka samo se ona od etvero novopridolih pribliila Morlacchievoj i silom je
odvela sa sobom ne elei izgubiti ostale zajedljive i draesne dosjetke stranoga" Lune.
Nastavljajui navlaiti sad ovaj, sad onaj brk, pa as istezati vrat, kao da nikako ne moe
dobro smjestiti glavu na ramenu, Litti je gledao sav taj svijet, sluao njihovo vjetropirno, isprazno
askanje i osjeao da se njegove velike mesnate ui sve vie are. Pomiljao je da svi oni ive u
Rimu, kao to bi mogli ivjeti u bilo kojem drugom modernom gradu, i da je nova rimska po-
pulacija satkana od takvog krianog svijeta, plitkog i praznog. to oni znaju o Rimu? Tri ili etiri
retorike frazice. Kakva je njihova slika Rima? Corso, Pincio, kavane, saloni, kazalita, novinske
redakcije ... Oni su poput novih ulica, novih kua, bez povijesti, bez obiljeja i znaaja, ulica i kua
koje su samo materijalno proirile grad i nagrdile mu lice. Kad su gradski bedemi bili ui, veliina
Rima prostirala se i irila po svijetu; sada, proirivi zidine... eto ga tu, novi Rim. I Filiberto Litti
protee vrat.
14
 U meuvremenu su doli i neki drugi: klate koja je poela ometati konobare u posluivanju
nekih stranaca to su ruali u staklenoj dvorani.
Meu tim mladima, manje-vie dugokosim lovcima na slavu, neplaenim suradnicima
bezbrojnih literarnih listova na Poluotoku, bijahu tri djevojke, oito studentice knjievnosti: dvije s
naoalima, slabunjave i utljive, trea, meutim, vrlo ivahna, crvenokosa, oiana kratko, muki,
pjegava lica, puna ivota, areno sivih oiju to kao da su kipjele nestalukom; smijala se, grohotom
se smijala, razmahala se od smijeha te je izazivala prezirnu i saalnu grimasu jednoga starijeg
ozbiljnog ovjeka koji se neprimijeen kretao izmeu toliko mladih. To bjee Mario Puglia, koji je
neko pjevao s usiljenim zanosom i pukom bujnou. Sad se ve osjeao kao da pripada povijesti.
Vie nije pjevao. Hodao je duge i neuredne kose, s mnogo prhuti na ovratniku redengota i trbuha
prepuna tatine.
Casimiro Luna, koji ga je dugo promatrao namrgoen, odjednom uzdahnu i tiho ree:
- Gospodo, pogledajte Pugliju. Tko zna gdje je ostavio gitaru...
- Cariolin! Cariolin! - povikae neki u tom trenutku, sklanjajui se s puta nekom
namirisanom, vrlo elegantnom ovjeuljku koji kao da je za alu stvoren i postavljen na noge, s
dvadesetak dugih vlasi izjednaenih na elavoj glavi, s dvije ljubiice u zapuku i s monoklom.
Momo Cariolin, smijeei se i klanjajui se, pozdravi sve objema rukama punim prstenja i
potri poljubiti ruku donne Franceske Lampugnani. Sve ih je poznavao, i nije znao nita drugo doli
duboko se klanjati, ljubiti ruke gospoama, priati dosjetke na venecijanskom dijalektu. Zalazio je
posvuda, u sve najuglednije salone, u sve novinske redakcije, i svuda su ga sveano doekivali, a
nije se znalo zato. Nita i nikoga nije predstavljao, a ipak je uspijevao dati odreeni ton
skupovima, banketima i primanjima. Moda zbog one svoje besprijekorne udvorne uglaenosti,
zbog stanovitog diplomatskog dranja.
Sa starom poetesom gospoom Marijom Rosom Borne-Laturzi dooe narodni zastupnik
Silvestro Carpi i lombardski romanopisac Carlino Sanna, koji je u Rimu bio na prolasku. Gospoa
Borne-Laturzi, iako pjesnikinja, (govorio je Casimiro Luna) bjee divna majka obitelji. Nije
odobravala da poezija, i uope umjetnost, moe posluiti kao izgovor za nedolino ponaanje. Stoga
nije pozdravila ni Barmisovu ni Morlacchijevu, pozdravila je samo markizu Lampugnani zato to je
markiza i zato to je predsjednica, te Filiberta Littija stoga to je arheolog, te dopustila da joj
Cariolin poljubi ruku jer je on ljubio ruke samo istinskim damama.
U meuvremenu se stvorilo nekoliko skupina, ali je razgovor zamirao jer je svatko mislio
samo na sebe, zdvajao samo zbog sebe pa im je to onemoguilo razmiljanje. Svi su ponavljali ono
to bi netko uz velik napor uspio rei o vremenu ili o krajoliku. Tito Lampini, primjerice, skakutao
je od jednog drutvanca do drugoga da bi, smijeei se s rukom pred ustima, ponovio neku izreku
koja mu se inila draesnom, pobranom tu i tamo, ali izreenom kao da mu je u taj mah pala na
pamet.
Svatko je u sebi manje-vie otro i jetko kritizirao drugoga, svatko je elio govoriti o sebi, o
svojoj posljednjoj publikaciji, ali to zadovoljstvo nitko nije elio pruiti i drugome. Dvojica su ak
tiho meusobno govorila o onome to je napisao trei, koji je bio tu, malo podalje, i govorili su loe
o njemu; ako bi se pribliio, odmah su mijenjali temu i ljubazno mu se osmjehivali.
Bilo je i nujnih koji su se dosaivali i bunih kao Luna. Prvi su zavidjeli drugima ne stoga
to su ih cijenili nego zato to su znali da najposlije likuje drskost. Oni bi ih veoma rado oponaali,
ali su bili bojaljivi i sebi samima nisu priznavali tu bojaljivost, pa su radije vjerovali da ih
ozbiljnost njihovih nakana spreava da tako postupaju.

15
 Sve je zbunjivao neki plavokosi dugonja s plavim naoalima, tako blijed i mraan kao
otrgnut iz ruku smrti, duge kose i dugoga tankog vrata. Nad redengotom je nosio sivi ogrta, savijao
je vrat na sve strane i nemirnim prstima strugao nokte. Oito je bio stranac, veanin ili
Norveanin. Nitko ga nije poznavao, nitko nije znao tko je i svi su ga gledali s uenjem i
odbojnou.
Primijetivi da ga tako gledaju, on se smijeio i kao da je svima blagonaklono govorio:
- Brao, smrt je neizbjena!
Usred toliko tatine, taj pokretni kostur bjee prava sablazan. Odakle ga je samo izvukao taj
Raceni i kako mu je palo na pamet pozvati ga na sveanu gozbu?
- Ja odlazim! - izjavi Luna. - Ne bih mogao jesti gledajui tu rodu.
Ali nije otiao, zadrala ga je Barmisova koja je eljela znati, iskreno, eh - to misli o Silviji
Roncelli.
- Prijateljice moja, sve najbolje! Ni retka njezina nisam proitao.
- Ali nemate pravo - ree s osmijehom gospoa Francesca Lampugnani. - Uvjeravam vas,
Luna, niste u pravu.
- Ni... niti ja, istinu govorei - doda Litti. - Ali... ini mi se da sva ta slava izne... iznenadna...
Barem po onome to sam uo...
- Da, da - doda Betti, izvlaei orukvice s dahom otmjena prezira. - Manjka joj osjeaj za
formu.
- Velika ignorantkinja! - viknu Raimondo Jacono.
- Eto - odvrati Casimiro Luna. - Ja je moda zbog toga i volim.
Carlino Sanna, lombardski romanopisac na proputovanju kroz Rim, osmjehnu se svojim
kozjim licem, pustivi da mu pritom s oka padne monokl, prijee rukom preko sijede, guste,
kovrave kose i tiho ree:
- Ali prirediti joj banket, ej, ne ini li vam se malo previe?
- Banket... Boe blagi, to je u tome loe? - upita donna Francesca Lampugnani.
- Ipak se na brzu ruku priprema slava! - promrsi snova Jacono.
- Uuuuh! - slono e svi. A Jacono plane:
- Oprostite, oprostite, molim vas, o tome e pisati sve novine.
- Pa to onda? - upita Dora Barmis irei ruke i slijeui ramenima.
Iskra to vrcnu s tog drutvanca rasplamsa razgovor. Svi stadoe govoriti o Silviji Roncelli,
kao da su se tek sada sjetili da su tu zbog nje. Nitko se nije izjasnio kao njezin uvjereni oboavatelj.
Poneki joj je priznavao ... jest, odreenu vrijednost, izvjesnu ivotnu pronicavost, udnu,
otroumnu, moda zbog pretjeranog... slijepog naglaavanja pojedinosti, i poneki novi i svojstveni
stav u umjetnikom prikazivanju, pa i neobinu sonost u pripovijedanju. Ali svima se inilo da je
bilo suvie graje oko Kue patuljaka, dobar roman, jest... moda. Bez sumnje, potvrda neuobiajene
darovitosti, ali nikako remek-djelo humorizma, kakvim se eljelo proglasiti. Svakako, udno da ga
je mogla napisati mlada ena koja je dosad ivjela gotovo izvan svakoga ivotnog iskustva, tamo
dolje u Tarantu. U tom romanu ima mate i misli, malo literature, ali ivota, ivota...?!
- Udala se nedavno?
- Kau prije godinu, dvije.
Svi se razgovori odjednom prekinue. Na terasi se pojavie senator Romualdo Borghi, bivi
ministar prosvjete, glavni i odgovorni urednik asopisa Talijanski ivot, te Maurizio Gueli, glasoviti
pisac, Maestro, kojega ve desetak godina ni nastojanja prijatelja ni bogate ponude izdavaa nisu
uspjeli trgnuti iz utnje u koju se zatvorio.
16
 Svi se povukoe da im naprave put. Ta dvojica smijeno su izgledala jedan uz drugoga.
Borghi, sitan, zdepast, dugokos, plosnatog, tvrdog lica poput stare brbljave sluavke, Gueli, visok,
snaan, jo mladenaka izgleda, unato bijelim vlasima to su odudarali od tople, zagasite puti
ozbiljnoga mukog lica.
Prisuem Guelija i Borghija banket je postajao sveanijim.
Nije ih bilo malo koji su se udili to je Maestro doao iskazati Silviji Roncelli koliko je
potuje, kako je ve nekima bio izjavio. Bjee poznato da je on poklonik i prijatelj mladih, ali
njegovo pojavljivanje na banketu inilo se ipak prevelikom naklonou, pa je mnoge grickala zavist
predviajui da e Roncellijeva tog dana biti gotovo slubeno posveena. Drugi su pak osjeali
neku vrstu olakanja mislei: kad je doao Gueli, mogli smo onda doi i mi.
Ali kako objasniti da Raceni jo kasni? To je prava sramota! Ostaviti goste da ekaju,
Guelija i Borghija zbunjene meu njima, a nikoga nema da ih doeka, primi...
- Evo ih! Evo ih! - najavi trei Lampini, koji je bio siao da vidi. - Dolaze! Stigli su
koijom. Penju se!
- Je li i Raceni?
- Da, s Roncellijevom i njezinim suprugom. Evo ih!
Svi se okrenue i pogledae znatieljno prema ulazu na terasu.
Silvia Roncella pojavi se sasvim blijeda, pogleda zamuena od unutarnjeg uzbuenja, drei
pod ruku Racenija. Meu uzvanicima koji su se odmicali da joj oslobode prolaz odmah se poelo
prenositi mrmljanje: - Ona? - Malena! - Ne, ba nije... - Loe odjevena... - Lijepe oi! - Boe blagi,
kakav eir! - Sirotica, pati! - Slabana! - Bezizraajna... - Ne, zato? Sad kad se smije, ljupka je...
Srameljiva, srameljiva... - Ali pogledaj joj oi, nije stidljiva! - Ljepukasta, hej? - ini se
nemoguim! - Lijepo je odjenite, dobro je poeljajte... - Ah, ne bi se ba moglo rei da je lijepa...
Sasvim je smetena! - Ne ini se... - Kakav Borghijev naklon! - Kiobran! pljuska... - to joj kae
Gueli? - A suprug, gospodo! Gledajte tamo supruga, gospodo! - Gdje je, gdje je? - Tamo, pokraj
Guelija... pogledajte ga, pogledajte ga!
U fraku. Guistino Boggiolo doao je u fraku. Sjajan kao od lakiranog porculana; zlatne
naoale, lepezasta bradica i lijep par zailjenih brkova kestenjaste boje, kose ravno podrezane, vrlo
pomnjivo.
Sto se tu postavio izmeu Borghija i Guelija te Lampugnanijeve i Lune? Attilio Raceni ga
povue sa sobom, zatim zovnu Barmisovu.
- Evo, Dora, vama povjeravam Giustina Boggiolu, supruga. Dora Barmis. Ja idem u kuhinju
vidjeti to se ondje radi. I, molim vas, ponudite gostima da sjednu.
I Attilio Raceni, sa zadovoljstvom koje mu je blistalo u prelijepim crnim i eznutljivim
oima kao u trubadura, poravna svoj vrani uperak, pone se probijati kroz svjetinu koja je eljela
znati razlog njegova kanjenja.
- Nije se dobro osjeala... Ali nita, prolo je... Za stol, gospodo, za stol! Zauzmite mjesto...
- Vi ste cavaliere, zar ne? - zapita Dora Barmis, ponudivi ruku Giustinu Boggiolu.
- Da, zapravo...
- Slubeni?
- Ne... nisam jo. Nije mi do toga stalo. Korisno je za ured.
- Vi ste najsretniji ovjek na svijetu! - zanosno uskliknu gospoa Barmis, stisnuvi mu jako
podlakticu.
Giustino Boggiolo pocrveni i nasmijei se: -Ja?

17
 - Vi, vi, vi! Zavidim vam! Htjela bih biti mukarac i u vaoj koi, shvaate li? Da bih imala
vau suprugu! Kako je ljupka!
Kako je draesna! Ne pojedete li je poljupcima? Recite, ne pojedete li je poljupcima? I
sigurno je dobra, vrlo dobra, zar ne?
- Da... uistinu - promrmlja snova Giustino Boggiolo, zbunjen, omamljen, zanesen.
- A vi je morate usreiti, pazite! Sveta i nepovrediva dunost... Jao vama ako je ne usreite!
Pogledajte me u oi! Zato ste doli u fraku?
- Pa... mislio sam...
- Ni rijei vie! To je nesklad. Ne inite to nikad vie! Luna... Luna... - zovnu zatim
Barmisova.
Casimiro Luna dotri.
- Predstavljam vam cavalierea Giustina Boggiola, supruga.
- Ah, drago mi je - odvrati Luna s jedva primjetnim naklonom. - estitam!
- Vrlo sam sretan, hvala; znate, tako sam vas elio upoznati - urno odgovori Boggiolo. - Vi,
oprostite...
- Ovamo ruku! - vikne mu Dora Barmis. - Nemojte bjeati! Vi ste meni povjereni.
- Da, gospoo, hvala - odvrati joj Boggiolo s osmijehom, potom nastavi, okrenut Luni: - Vi
piete za Corriere di Milano, zar ne? Znam da Corriere dobro plaa...
- Ah - promrsi Luna. - Tako... osrednje...
- Da, rekli su mi - nastavi Boggiolo - Pitam vas jer je Corriere traio od Silvije roman. Ali
moda neemo prihvatiti, jer uistinu se u Italiji... u Italiji se to ne isplati... u Francuskoj... i u
Njemakoj, znate, Grundbau mi je dao dvije tisue i pet stotina maraka za Kuu patuljaka.
- Izvrsno! - uskliknu Luna.
- Jest gospodine, i to unaprijed, i znate li da su oni platili prevoditeljicu - doda Giustino
Boggiolo. - Ne znam koliko... gospou Schweizer-Sindler... odlina... dobro prevodi... U Italiji je
probitanije raditi za kazalite, tako sam bar uo... Jer, znate, ja se prije nisam nimalo razumijevao u
literarne poslove. Sada, malo-pomalo, stekoh neko iskustvo... Treba uvijek imati dobro otvorene
oi, biti oprezan, osobito u sklapanju ugovora... Silviji, primjerice...
Idemo, idemo, za stol! Za stol! - prekine ga bijesno Dora Barmis. - Zauzmite mjesto! Luna,
hoete li biti uz nas?
- Svakako, kako ne! - ree Luna.
- Dopustite - zamoli Giustino Boggiolo. - Ondje je gospodin Lifjeld koji prevodi Kuu
patuljaka na vedski. Dopustite... Moram mu neto rei.
I pustivi ruku Barmisove, priblii se onom plavokosom dugonji, koji je sve zbunjivao
svojim mranim izgledom.
- Pourite! - viknu za njim Barmisova.
Silvia Roncella ve je sjela izmeu Maurizia Guelija i senatora Romualda Borghija. Attilio
Raceni je vrlo brino rasporedio uzvanike, pa kad je vidio da Casimiro Luna sjedi u kutu pokraj
Barmisove, koja je uz sebe ostavila praznu stolicu za Boggiola, otri ga obavijestiti da njegovo
mjesto nije tu, dovraga, nego gore, gore uz markizu Lampugnani.
- Ne, hvala, Raceni - odgovori mu Luna. - Ostavite me ovdje, molim vas, s nama je suprug...
Kao da je to ula, Silvia Roncella se okrenu i pogledom potrai Giustina. Taj dugi pogled
stoje kruio stolom i potom cijelom dvoranom izraavao je muan napor, prekinut u trenutku kad je
ugledala jednu dragu osobu, kojoj se osmjehnu sa sjetnom ljup-kou. Bjee to jedna stara gospoa,
koja je zajedno s njom dola u koiji i na koju nitko nije obratio pozornost, izgubljena ondje u
18
nekom kutiu jer je Raceni zaboravio da je treba predstaviti barem susjedima za stolom, kao to je
bio obeao. Stara gospoa, koja je na elu imala malu plavu vlasulju, a na licu naslagu pudera,
radosno mahne rukom Silviji Roncelli, kao da joj eli rei: Gore glavu! Veselo!", a Roncellijeva
joj uzvrati tugaljivim osmijehom i jedva primjetnim kimanjem glave, a zatim se okrene Gueliju koji
joj se upravo obraao.
Giustino Boggiolo, vrativi se sa veaninom u staklenu dvoranu, prie Raceniju, koji je
sjeo na Lunino mjesto pokraj gospoe
Lampugnani, pa mu apne da Lifjeld, profesor psihologije na Sveuilitu u Upsali, vrlo uen
ovjek, nema gdje sjesti. Raceni mu odmah ustupi mjesto i predstavi ga s te strane
Lampugnanijevoj, a s druge gospoi Mariji Borne-Laturzi. Bjehu to posljedice gubitka prvog popisa
uzvanika: stol je bio prostrt za trideset, a gostiju bijae trideset i pet! Sad nita, on i Raceni sjest e u
neki kut.
- Sluajte - doda potiho Giustino Boggiolo, vukui ga za rukav i pruajui mu kriom
komadi smotana papira. - Tu je naslov Silvijine drame ... Bilo bi dobro da senator Borghi u
zdravici najavi tu dramu, to mislite? Vi ete se pobrinuti...
Posluitelji uoe brzim korakom donosei prvo jelo. Budui da je gozba kasnila, zbog jela
svi odmah uutjee.
Maurizio Gueli to primijeti pa se okrene prema ruevinama Palatina, a licem mu preleti
osmijeh. Zatim se nagne prema Silviji Roncelli i tiho ree:
- Pogledajte, gospoo Silvia, vidjet ete da e se u odreenom trenutku ondje pojaviti stari
Rimljani i zadovoljno nas gledati.

5.

Pojavili su se, doista?

Nitko ih od uzvanika zacijelo nije opazio. Stvarnost banketa, loe pripremljena stvarnost i,
da pravo kaem, ni obilata ni raznolika; stvarnost sadanjeg trenutka s prikrivenim zavistima to su
cvale na usnama pojedinca, u lanim osmijesima i otrovnom laskanju; s loe prikrivenom
ljubomorom, stoje povremeno dvoje po dvoje navodila na tiho ogovaranje; s neudovoljenim ambi-
cijama te ispraznim iluzijama i tenjama koje se nisu znale oitovati; ta je stvarnost zarobila sve te
nemirne due zbog golema napora to je svaku od njih stajalo to licemjerje i obrana. Poput pueva
koji, ne mogavi ili ne htijui vratiti se snova u svoju ljuturu, branei se, izluuju slinu i njome se
ovijaju, pa u tom varljivom prelijevajuem laganom vrenju izvlae oprezne pipke, tako su se
prisutne due izjedale u svojim brbljarijama, meu kojima bi kadikad pakost pruila svoje rogove.
Tko je, meutim, mogao misliti na ruevine Palatina i na njima zamisliti poredane due
starih Rimljana kako zadovoljno promatraju taj moderni simpozij? Samo Maurizio Gueli, koji je u
Rimskim priama, odnosno u jednoj od svojih najpoznatijih knjiga, moda manje od drugih
proetom onim dubokim i njemu svojstvenim filozofskim humorizmom, ali u kojemu se ipak otra i
okrutna kritika, oajniki skeptina, ali nita manje jasna i ureena svim stilskim odlikama, uspjela
bolje stopiti s hirovitom stvaralakom matom te, otkrivajui najtajnije analogije, okupila i stopila
ivot i najizrazitije likove triju Rima. Nije li on, moda, u toj knjizi pozvao Cicerona da pred
Senatom, Senatom koji vie nije samo rimski, brani prefekta jedne sicilijanske provincije, varalicu,
tipinoga klerikalnog prefekta naih dana?
Tko se, dakle, u oima tog ovjeka koji je osjeao okrutnu porugu rimskog usuda i kojega su
pape obdarile tijarom i kriem, a raznolik svijet talijanski okrunio pijemontskom krunom, pojavio

19
na ruevinama Palatina da u lepravim dugim bijelim togama pozdravi sve te kratkotrajne, prolazne
literate na banketu u staklenoj dvorani Konstantinova dvorca?
Moda mnogi senatori, elei svojem potovanom kolegi Romualdu Borghiju preporuiti da
ne podlegne odvie iskuenju i da ne jede drugo doli meso zbog zdravlja domoljubne knjievnosti
jer je ve godinama dijabetiar; zatim svi rimski pjesnici i pripovjedai, komediografi, i lirski i
epski, povjesniari i romansijeri. Svi? Ne svi! Vergilije ne, kao ni Tacit, Plaut da, i Katul i Horacije,
Lukrecije ne, ali Propercije da, da i jedan koji je vie od svih pokazivao volju da sudjeluje na tom
banketu, ne zato da ga udostoji, nego da ga ismije, kao to je ve uinio na jednoj uvenoj veeri u
Cumi.
Maurizio Gueli stavi ubrus na usne da skrije podsmijeh. O, da je on ustao pa usred tog
drutva za stolom rekao:
- Gospodo, molim vas, uinimo malo mjesta Petroniju Arbitru koji eli doi.
Silvia Roncella, meutim, da bi stiala zbunjenost i nelagodu to su je u njoj izazvali pogledi
tolikih oiju uprtih u nju, oiju koje su je vrebale, okrenu pogled i misao dalekom zelenom krajo-
liku, nitima trave to je ondje rasla, listovima to su blistali, pticama kojima je poinjalo sretno
godinje doba, gutericama to su se pritajile na prvoj blagoj sunanoj toplini, tamnim mravljim
prugama nad kojima se ona vie puta zadrala motrei ih zadubljena u misli. Taj oblik
najskromnijeg ivota, tanan, nepostojan, bez daha slavoljublja, zbog gotovo nesvjesne
privremenosti uvijek je imao snagu ganuti je, raznjeiti. Tako je malo potrebno da neko ptie ugine;
proe prostak pa potkovanim cipeletinama zgnjei one vlati trave, zgnjei mnotvo onih mrava...
Uprijeti pogled u jednoga meu tolikima i pratiti ga oima neko vrijeme, poistovjetiti se s njim tako
malenim i nestalnim u spletu drugih; izmeu mnogih izdvojiti jednu vlat trave i drhtati zajedno s
njom na svaki daak vjetra; zatim podignuti oi i pogledati drugamo, onda ih spustiti i potraiti onu
vlat trave, onoga mravca, i ne moi vie nai ni jedno ni drugo i osjeati da se jedna nit, jedan djeli
nae due izgubio zajedno s njima tu pred nama, zauvijek...
Nenadana tiina prekinu to matanje Silvije Roncelle. Romualdo Borghi, koji bjee pokraj
nje, ustade. Ona pogleda supruga koji joj je davao znak da i ona odmah ustane. Dignu se sva
zbunjena, sputena pogleda. Ali to se to zbivalo tamo u kutu gdje je sjedio njezin suprug?
Giustino Boggiolo takoer je elio biti u stojeem poloaju, i uzalud ga je Dora Barmis
vukla za skutove fraka:
- Vi, dolje! Sjednite! to se vi mijeate u to!? Dolje, dolje. Uzalud! Uspravan, ukoen,
Giustino Boggiolo u fraku, elio je takoer, u svojstvu supruga, primiti Borghijevu zdravicu i nije
bilo naina da ga vrate na stolicu.
- Cijenjene gospoe, draga gospodo! - zapoe Borghi s bradom na prsima, namrtena ela,
zatvorenih oiju.
(- Tiina! Govori u mraku - primijeti sasvim tiho Casimiro Luna.)
- Lijepa je i za nas dostojna spomena radost da na pragu novoga ivota moemo pozdraviti
ovu duhom bogatu mladu enu koja je ve krenula i stigla ovamo koracima slave.
- Odlino - uzviknue dvojica ili trojica.
Giustino Boggiolo sjajnim pogledom zaokrui dvoranu i zadovoljan opazi da tri novinara
neto zapisuju. Zatim pogleda Racenija da bi doznao je li javio Borghiju naslov Silvijine drame
napisan na onom papiriu to mu ga je predao prije negoli je sjeo za stol; ali je Raceni vrlo pozorno
pratio zdravicu i nije se okretao. Giustino Boggiolo se poe gristi u sebi.
- to e rei Rim - nastavio je Borghi, podignuvi glavu i pokuavi otvoriti oi - to e rei
Rim, besmrtna dua Rima dui ove mlade ene? ini se, gospodo, da veliina Rima vie voli strogu
20
uzvienost Povijesti negoli matovit polet umjetnosti. Rimska epopeja, o, gospodo, nalazi se u prvim
Livijevim dekadama; u Tacitovim je Analima, meutim, tragedija.
(- Bravo! Bravo! Izvrsno!)
Giustino Boggiolo se nakloni upirui oi u Racenija koji mu je i dalje bio okrenut leima.
Barmisova mu snova povue skutove fraka.
- Rije Rima je Povijest; i taj glas nadvikuje bilo koji pojedinani...
Ah, eto, eto, Raceni se okree potvrujui glavom. Giustino Boggiolo, oima iz kojih su
vrcale iskre od silnog napora da privue njegovu pozornost, odmah mu dade znak koji Raceni nije
shvatio.
- Ali Julije Cezar", o, gospodo, ali Koriolan"; ali Antonije i Kleopatra"? Velike
Shakespearove rimske drame...
Onaj svitak papira to sam vam ga dao..." govorili su u meuvremenu Giustinovi prsti,
otvarajui se i zatvarajui srditim nemirom, jer Raceni jo nije shvaao i zgranuto ga je gledao.
Razlijee se pljesak, a Giustino Boggiolo se nanovo poe nehotino klanjati.
- Oprostite, vi ste Shakespeare? - upita ga ispod glasa Dora Barmis.
- Ja ne, ali kakve veze s tim ima Shakespeare?
- Ni mi ne znamo - ree mu Casimiro Luna. - Ali sjednite, sjednite... Tko zna koliko e
trajati ova prekrasna zdravica!
.. .Zbog svih zgoda i nezgoda, o, gospodo, jedne beskrajne evolucije! (Bravo! Izvrsno!
Bravo!) Buan nemir novog ivota sada trai neki novi glas, glas koji...
Raceni je najposlije shvatio; pa prekapa depove prsluka... Da, evo, tu je, svitak papira... -
Ovo? - Da, da... - Ali, kako sada? Kome? - Borghiju! - A kako? - Zaboravio je... a sad je kasno...
Ma, hajde, neka Boggiolo bude miran; on e se pobrinuti da taj naslov priopi novinarima... kasnije,
da, kasnije...
Cijeli taj razgovor vodio se pomou znakova s jednog do drugoga kraja stola.
Novi pljesak odjeknu dvoranom. Borghi se okrenuo i svojim peharom dodirnuo au Silvije
Roncelle, zdravica je zavrila i svima je laknulo. I uzvanici ustadoe, pa se i oni s aama u ruci
urno priblie svearici.
- Ja u se kucnuti s vama... Ionako je svejedno! - ree Dora Barmis Giustinu Boggiolu.
- Naravno, gospoo, hvala! - odgovori on oamuen od srdbe. - Ali, Boe blagi, sve je
pokvario!...
- Tko? - upita Barmisova.
- Ma, Raceni, tko drugi... Dao sam mu naslov one, one... drame i... nita, gurnuo ga je u dep
i zaboravio! Tako se ne postupa! Senator, tako ljubazan... Ah, evo, oprostite, gospoo, novinari me
zovu... Hvala, Raceni! Naslov drame? Vi ste gospodin Mola? Da, iz asopisa Capitate, znam...
Hvala, veoma mi je drago... Njezin suprug, da, gospodine. U etiri ina, drama. Naslov? Nova
kolonija. Vi ste Centani? Drago mi je... Njezin suprug, da, gospodine. Nova kolonija, sigurno, u
etiri ina... Ve je prevode na francuski, znate? Prevodi Desroches, da, gospodine. Desroches, da,
gospodine, tako... Vi ste Federici? Veoma sam sretan... Njezin suprug, da, gospodine. Dapae, ako
biste bili tako dobri dodati da...
- Boggiolo, Boggiolo! - dotri i zovnu ga Raceni.
- to je?
- Doite... Vaa se gospoa loe osjea, malko... Bolje je da odete!
- Ah - uzdahnu bolno Boggiolo, izmeu novinara, razrogai oi i rairi ruke.
Tako im je dao naslutiti o kakvoj je bolesti rije kod njegove enice, pa otri.
21
 - Vi ste veliki vragolan! - rekla mu je malo kasnije Dora Barmis, gledajui ga mrko i stiui
mu podlakticu. - Vi morate biti mirni, jeste li razumijeli, mirni!... Sad idite! Idite! Ali ne zaboravite
doi k meni, brzo... Tad u vam ja oitati bukvicu, vragolane!
I zaprijeti mu rukom dok je on, klanjajui se i smijeei se svima, crven, zbunjen i sretan
odlazio s terase sa enom i Racenijem.

22
 II. KOLA SLAVE

1.

U skuenoj radnoj sobi s ne ba oskudnim, ali svakako jednostavnim namjetajem, obinim,

kupljenim stjecajem okolnosti ili na otplatu, ipak opremljenoj sasvim novim sagom i dvjema zavje-
sama na vratima, takoer novima i lijepima, inilo se da nema nikoga. A bio je tu on, Ippolito
Onorio Roncella, nepomian poput zavjesa, poput onog stolia pred malim divanom, nepokretan
kao dvije oniske police i tri podstavljene stolice.
Dremljivim je oima promatrao te predmete i mislio kako je sada i on mogao biti drven.
Zacijelo i poprilino rastoen.
Sjedio je za malim pisaim stolom, leima okrenut etvrtastom prozoru s pogledom na
dvorite s kojega je stoga dopiralo vrlo malo svjetlosti, zastrte laganom zavjesom kao da je ima
previe.
U odreenom se trenutku uinilo kao da je cijela sobica zadrhtala. Ali, nita. Samo se
pomaknuo on, Ippolito Onorio Roncella.
Da gustoj, prelijepoj bradi, sivoj i kovrastoj, opranoj, poeljanoj i namirisanoj, ne bi
pokvario mekou koju je svakog dana njeno opipavao dlanom, on kretnjom vrata dovue do prsiju
perjanicu bersaljerskog eira to ga je uvijek nosio na glavi, pa je stade gladiti. Kao dijete majinu
ili dojiljinu dojku, i on je, puei, morao neto gladiti, a ne htijui bradu, gladio je perjanicu ber-
saljerskog eira.
U dubokom spokoju sivoga jutra, u munoj tiini poput sumorne sjenke vremena, Ippolito
Onorio Roncella osjeao je kao da ivot svega bliskoga i dalekoga lebdi u nekoj ukoenosti tuna i
tajanstvena oekivanja pomirenog sa sudbinom. Stoga mu se inilo da ta tiina, ta sjenka vremena
prelazi mee sadanjeg trenutka i pomalo tone u prolost, u povijest Rima, u najdalju povijest ljudi
koji su se muili i borili, uvijek s nadom da e neto ostvariti. A, gospodo moja, u emu su uspjeli?
Evo, tu smo: razmiljajui poput njega, na kraju puta, i to bi smireno glaenje perjanice bersa-
ljerskog eira moglo vrijediti kao neki drugi in, oznaen i tovan kao veliki trenutak ovjeanstva.
- to radi?
Tako je u tiini dvorita, od vremena do vremena, zapitkivala prokleta stara papiga, gruboga,
oporog glasa i vrlo tunog poja, papiga gospoe Ely Faciolli koja je stanovala u blizini.
- to radi? - pitala je vrlo esto ta stara i mudra gospoa preglupu ivotinju.
- to radi? - odgovarala joj je svaki put papiga, a onda bi poslije i sama tijekom itavog
dana ponavljala pitanje svim stanarima.
Svatko joj je odgovarao na svoj nain i dahui, ovisno o vrsti i teini svoga posla, ali
nimalo ljubazno. Najgrublje od svih odgovarao joj je Ippolito Onorio Roncella, koji vie nije imao
to raditi jer je ve tri godine u mirovini zato to je, bez imalo namjere da uvrijedi - mogao bi se
zakleti, svoga pretpstavljenoga nazvao ivotinjom.
Vie od pedeset godina radio je on svojski i svojom glavom. Svojom lijepom glavom
prepunom misli, jednom ljepom od druge. A sada je ve dosta, zar ne? Sad su ga zaokupljala samo
tri prirodna carstva to su ih na njemu inile kosa i brada (biljno carstvo), zubi (mineralno carstvo) i
svi ostali dijelovi njegova starog kostura (ivotinjsko carstvo). Ovo posljednje, a pomalo i minerali,
bijahu za njegovu dob poneto oteeni; biljno carstvo, naprotiv, prualo mu je jo mnogo
zadovoljstva. Razlog zbog kojega je on, koji je sve u ivotu radio zduno i elio da tako izgleda,
23
onomu tko bi ga poput papige upitao: - Gospodine Ippolito, to radite - pokazivao bradu i
odgovarao sveano:
- Vrtlarim.
Znao je da u sebi nosi najljueg neprijatelja: strano buntovan duh koji se ne moe suzdrati
a da svima ne pljusne u lice istinu kao to divlji krastavac isputa svoj purgativni sok. Ali ne da
vrijea nego da sve stvari stavi na svoje mjesto.
Ti si magarina; obiljeavam te, igoem; i o tome vie ni rijei. - To je glupost, igoem je; i
o tome vie ni rijei.
Taj njegov neprijatelj volio je brzo rjeavati stvari. ig, i to je sve. Sreom to ga je
odnedavna uspijevao malice uspavati otrovom puei od jutra do mraka lulu dugog kamia, dok je
rukom gladio perjanicu bersaljerskog eira. A s vremena na vrijeme neki su ga mahniti, uasni
napadi kalja upozoravali da se neprijatelj buni protiv otrova. Gospodin Ippolito bi tada, guei se,
ljubiast u licu, suznih oiju, udarao akama i nogama, savijao se, bijesno se borio da pobijedi, da
ukroti buntovnika. Uzalud mu je lijenik govorio da duh u to nije nimalo upleten, da nema nikakve
uloge, da mu kaalj dolazi iz oneienih bronhija, da prestane puiti ili da barem smanji ne eli li
navui nesreu.
- Dragi gospodine - odgovarao je - procijenite moju tezulju! Na jednoj su strani svi tereti
starosti, a na drugoj strani samo lula. Maknem li je, gubim ravnoteu, padam. to mi preostaje? to
da radim ako ne puim?
I nastavljao je puiti.
Osloboen dunosti kao nedostojan slube u kolskom nadzornitvu, zbog jasnoga i
nepristranog suda o svom efu, umjesto da se povue u rodni grad Taranto, gdje nakon bratove
smrti ne bi vie naao nikoga od obitelji, ostao je u Rimu da svojom skromnom mirovinom
pomogne neakinji Silviji Roncelli, koja je prije tri mjeseca stigla u Rim sa suprugom. Ali se zbog
toga ve i te kako pokajao.
Nepodnoljiv mu je bio taj novi neak, Giustino Boggiolo, zbog vie razloga, ali nadasve
zato to je u njemu izazivao sparinu.
Sparinu, omaru. Stoje sparina? Zadravanje svjetlosti u nizini koje unitava elastinost zraka.
Dobro. Taj njegov novi neak stvarao je oko sebe neku slabu svjetlost, najtuniju svjetlost u svim
nizinama: govorio je previe, objanjavao je najoitije i najjasnije stvari, one najprizemnije, kao da
ih samo on vidi, a ostali ih bez njegove svjetlosti ne bi mogli uoiti. Kakva mora, kakav nemir
sluati ga kako govori! Gospodin Ippolito je u poetku puhao dva-tri puta sasvim tiho da ga ne
uvrijedi; najposlije to vie nije mogao podnijeti pa je dahtao, dahtao od nestrpljenja i mahao rukama
po zraku da ugasi tu nepotrebnu svjetlost i vrati elastinost zraku za disanje.
O Silviji je znao da je jo kao djevojka imala veliku manu da piskara; da je objavila etiri,
pet knjiga, moda i vie, ali doista nije oekivao da e mu stii u Rim kao ve slavna knjievnica.
Uh, juer su joj maloumna piskarala poput nje ak priredila banket... Silvia u osnovi nije zla;
naprotiv, uope se ne ini da ta sirota ima crvotoinu u modanima. Ta mlada ena ima, da, ima
doista mudru glavicu i u mnogim se stvarima s njim dobro slae. Dakako! Ista krv... isti mehanizam
dozivanja misli, Roncellina tipa!
Gospodin Ippolito zamiri i kimne glavom, polako, vrlo polako da ne narui ljepotu brade.
On je osobito prouavao taj paklenski mehanizam, poglavito sisaljku s proiivaem koja
povezuje mozak sa srcem pa iz osjeaja doziva misli ili, kako je on govorio, saetu sr, jetki
sublimat logine dedukcije.
Ti Roncelle, uveni ljudi koji crpe i cijede, svi, oduvijek.
24
 Ali, istini za volju, nijednome nije dosad nikada palo na pamet da pone raspaavati otrov
kao zvanje, kao to sada, ini se, eli ta djevojka, ta blaena cura Silvia.
Gospodin Ippolito nije podnosio ene koje nose naoale, hodaju kao vojnici, koje su danas
potanske inovnice, telegrafistice, telefonistice i kandidatkinje na izborima za suce ili advokate, a
sutra, tko zna - za izaslanstva ili ak za zapovjednitvo u vojsci.
On je elio da Giustino sprijei suprugu u pisanju ili, ako ne moe (jer mu se Silvia doista
nije inila osobom koja bi dopustila da joj suprug u tome zapovijeda), da je barem ne ohrabruje,
Boe blagi! Ohrabruje? I te kako ohrabruje! Bdije nad njom od jutra do veeri, potie je, tjera, na
sve naine izaziva u njoj onu prokletu otrovnu strast. Umjesto da je pita je li uredila kuu, nadzirala
kunu pomonicu u ienju ili u kuhinji, je li proetala do Vile Borghese, on je pita je li tijekom
jutra, dok je on bio u uredu, to pisala i koliko stranica, koliko redaka, koliko rijei... Naravno! Jer
je ak brojio rijei to ih je supruga nadrljala, kao da ih potom mora brzojavno otpremiti. I eto:
kupio je rabljeni pisai stroj i svakog je dana poslije veere, do ponoi, ak do jednog sata, svirao
na tom klaviriu da bi imao spreman i prepisan materijal - kako je to zvao - da ga poalje
listovima, asopisima, izdavaima i prevodiocima s kojima se neprestano dopisivao. I eto, tu su
police, ormar s pretincima, registri, popisi, kopije pisama... Knjigovodstveni ured u punom smislu
rijei, besprijekoran! Jer se poeo prodavati otrov, a to drugo, ak i vani, u inozemstvo... Ukusi!
Zar se ne prodaje duhan? A rijei, to su? Dim. A to je dim? Nikotin, otrov.
Osjeao je gospodin Ippolito da mu se prevre eludac pomaui takav obiteljski ivot.
Trpio je, utio tri mjeseca, ali je ve predviao skori dan kad to vie nee moi podnositi i kad e
sav svoj jad baciti u lice tom mladom ovjeku, ne da ga uvrijedi, nego da sve stvari stavi na svoje
mjesto, kao to obiava. ig, i tu. A onda e moda otii ivjeti sam.
- Slobodno? - upita u tom trenutku sladunjavi enski glasi, koji je gospodin Ippolito odmah
prepoznao kao glas stare gospoe Faciolli, papigine vlasnice, ali i kuevlasnice, ili Langobartkinje,
kako ju je nazivao.
- Izvolite, izvolite - promrmlja hladnokrvno.

2.

Bjee to ona ista stara gospoa koja je dan prije otpratila Silviju na banket. Dolazila je
svakog jutra od osam do devet pouavati Giustina Boggiola engleski jezik.
To je pouavanje bilo besplatno, dakako, kao to je gospoa Ely Faciolli, kuevlasnica,
besplatno ustupala dragom stanaru Boggiolu svoj salon kad bi mu bio potreban za neku knjievnu
zgodu.
Stara gospoa, i sama rastoena, ne toliko knjievnom trakavicom, koliko povijesnim
moljcem i crvom uenosti, sva revna, bila je usrdna prema Giustinu Boggiolu, kojemu je neprestano
obavljala najrazliitije hitne usluge jer joj je on izdaleka dao nazreti mogunost izdavanja i moda
ak prevoenja (na njemaki, naravno) njezina golemog neobjavljenog djela O posljednjoj
langobardskoj dinastiji i o postanku papinske svjetovne vlasti (s neobjavljenim dokumentima). U
njemu je ona jasno dokazala kako nesretna obitelj posljednjih langobardskih kraljeva nije sasvim
izumrla Deziderijevim tamnovanjem niti Adelchijevim izgnanstvom u Carigrad, nego se, tovie,
vratila u Italiju i skrivala pod lanim imenom u nekom kutku ove klasine zemlje (Italije) da bi se
zatitila od jarosti i bijesa Karolinga i papa, te da je postojala jo dugo, dugo vremena.
Majka gospoe Ely bila je Engleskinja, to se jo vidjelo po plavoj kovrastoj vlasuljici koju
je kerka drala na elu. A ostala je neudana stoga to je u mladosti svojim lornjetom pomno ispi-

25
tivala pojedinosti, ralanjivala ih i odvie pazila na malo iskrivljeni nos ili malo prekrupne ruke
ovoga ili onog prosca. Kajui se kasno zbog tolike izbirljivosti, sad joj je u razgovoru s mukarcima
iz usta tekao med. Ali nije bila opasna. Nosila je onu vlasuljicu na elu i olovkom pojaavala obrve
samo zato da odvie ne uplai zrcalo i navede ga na osmijeh tuan, suosjeajan. To joj je bilo
dovoljno.
- Dobro jutro, gospodine Ippolito - ree ona ulazei s naklonima te irei iz oiju i usana
osmijeh, to je sve mogla mirno izostaviti jer je Roncella sasvim spustio vjee da je ne vidi.
- Svako dobro i vama, gospoo - odvrati on. - Ne moram skinuti eir, kao obino, niti ustati,
zar ne? Vi ste domaa...
- Naravno, hvala ... ne uznemirujte se! - pouri se odgovoriti gospoa Ely, pruajui ruke
pune dnevnih listova. - Lei li jo gospodin Boggiolo? Pourila sam jer sam tu itala... ah, da znate
koliko lijepih rijei u novinama o jueranjoj sveanosti, gospodine Ippolito! Donose prekrasnu
zdravicu senatora Borghija! Najavljuju s puno dobrih elja dramu gospoe Silvije! Ah, kako e biti
zadovoljan gospodin Giustino!
- Pada li kia?
- to kaete?
- Ne kii?... inilo mi se da pada - promrmlja gospodin Ippolito, okrenuvi se prema
prozoru.
Gospoa Ely je poznavala tu Ippolitovu manu da osorno skrene temu razgovora, no ipak je
ovaj put ostala zbunjena i pomalo posramljena. Kad se snala, odgovori hitro:
- Ne, ne, ali znate, moda e uskoro... Oblano je. Kakav prelijepi dan juer, a danas... Ah,
juer, juer, kao nikad blistav... Dan... to ste rekli?
- Darovi - viknu gospodin Ippolito - darovi, gospodo moja, kaem, Boga oca, dobro
raspoloena zbog radosti ljudske. Kako napreduju ti satovi engleskog?
- Ah, izvrsno! - uskliknu stara gospoa. - Gospodin Boggiolo je vrlo nadaren za jezike, to je
iznimna nadarenost... Francuski ve sasvim dobro, a engleski za etiri ili pet mjeseci, ah, i prije,
govorit e prilino. Zatim emo odmah poeti njemaki.
- I njemaki?
- Eh, da... taj jezik mora znati! Znate, potreban je, veoma potreban.
- Za Langobarde?
- Zloesti ste, vi se uvijek rugate s mojim Langobardima - odvrati gospoa Ely, prijetei mu
ljupko jednim prstom. - Taj mu jezik slui da jasno vidi to kau ugovori, da znade kome povjeriti
prijevode i, najposlije, da moe pratiti literarna kretanja, itati lanke, novinske kritike...
- Ali, Adelchi, Adelchi - riknu gospodin Ippolito. - Ta pria o Adelchiju, kako ide? Je li ba
istinita?
- Istinita? Ali ako postoji spomen-ploa, zar vam nisam rekla, to sam je ja otkrila u crkvici
svetog Eustahija u Catinu kod Farfe, sretnim sluajem, prije otprilike sedam mjeseci, dok sam tamo
ljetovala. Vjerujte mi, gospodine Ippolito, da kralj Adelchi nije umro u Kalabriji kao to kae
Gregorovius.
- Umro je u catinskom kraju?
- U Catinu, da! Prema neoborivom dokumentu. Loparius, kae spomen-ploa, Loparius et
judex Hubertus...
- Ah, evo Giustina! - prekine je gospodin Ippolito, trljajui ruke. - Poznajem ga po hodu.
I urno duboko povue pet, est puta dim iz lule.

26
 Znao je da ga njegov neak ne voli vidjeti u radnoj sobi. Istinu govorei, on je imao svoju
sobu, najbolju u stanu, gdje ga nitko ne bi smetao. Alije njemu bilo drago boraviti u toj rupi i
ispuniti je dimom.
Oblakotvorni Olimp!", kesio se u sebi.
Boggiolo nije puio, pa je svakog jutra otvarajui vrata sklapao oi i ve s praga tjerao dim
rukama i puhao, prisiljavajui se na kaalj... Gospodin Ippolito kao da to nije primjeivao ni
shvaao, tovie, povlaio je dim iz lule sve dubljim udisajima, kao to je sad uinio, i onako gust,
putao ga u zrak ne udiui ga.
Ali Giustino Boggiolo nije toliko patio zbog dima koliko zbog naina na koji ga je stric
gledao. Taj mu se pogled inio nekom vrstom mree koja mu je sputavala ne samo pokrete, nego i
misli. A on je imao toliko posla u toj rupi, u ono malo slobodnih sati poslije ureda! I tako je sat
engleskog prebacio u blagovaonicu, kao da nema svoju malu radnu sobu.
Tog jutra on je gospoi Faciolli htio neto potajno rei, a blagovaonica je bila odmah do
sobe u kojoj se Silvia dugo zadravala, pa to nije mogao. Stoga se ohrabri te, zaeljevi stricu dobro
jutro uz uobiajeni osmijeh, zamoli ga da ga ostavi sama s gospodom Ely, barem na trenutak.
Gospodin Ippolito se namrti.
- to to ima u ruci?
- Komadi kruha - odgovori Giustino, otvarajui ruku. - Zato? Slui mi za kravatu.
Skine kravatu, jednu od onih s gotovim vorom, i pokae kako e je istrljati kruhom.
Gospodin Ippolito odobri kretom glave, ustade, priini se kao da eli jo neto rei, ali se
suzdri. Nagnu glavu unatrag pa, puui dim najprije s jednoga, pa s drugog ugla usana i njiui
perjanicom eira, izae.
Giustino najprije ode irom otvoriti prozor, dahui od ljutine i baci van omekani kruh.
- Jeste li vidjeli novine? - upita ga odmah gospoa Faciolli, i zakoraa ivahna i zadovoljna
poput vrapia.
- Da, gospodo, imamo ih tamo - odgovori namrteni Giustino. - I vi ste ih donijeli? Hvala.
Ah, moram kupiti jo primjeraka... Treba ih poslati nekoliko... Ali, jeste li vidjeli kakva petljanja...
kakve su eprtlje ti novinari?
- inilo mi se da... - odvai se gospoa Ely.
- Ali nikako, gospoo, oprostite! - prekinu je Boggiolo. - Kad stvar ne znate, onda se o njoj
ne govori ili, ako se eli rei, onda se najprije pita onoga tko zna to jest i to nije. Kao da me tamo
nije bilo! A bio sam, dovraga, i to spreman sve objasniti, sve obrazloiti. .. to je trebalo izmiljati
neke prie? Lifield je tu... ne, gdje ono? U Tribuni... postao je njemaki izdava! A onda pogledajte:
Delosche, ovdje, Deloche umjesto Desroches. Zao mije, eto... veoma mije ao. Novine moram
poslati i njemu u Francusku, i...
Kako ste, kako gospoa Silvia? - upita Faciollijeva, da ne dira dalje tipku koja loe zvui. Ta
druga zazvui jo gore.
- Ostavite me na miru! - zabreke Giustino okrenuvi lea i baci na stol novine. - Uasna
no!
- Moda uzbuenje... - pokua ona objasniti.
- Ma kakvo uzbuenje! - prasnu razljueni Boggiolo. - Ona... i uzbuenje? Ona je udna
ena koju ni gospodin Bog ne bi ganuo, uzbudio. Toliko je svijeta dolo zbog nje, najbolji dio, zar
ne? Gueli, Borghi... mislite da ju je to veselilo? Ni u snu! Da, morao sam je silom odvui, jeste li
vidjeli? A kunem vam se svojom duom, gospoo, da taj banket kao da je pao s neba, odnosno pao

27
je na pamet Raceniju, samo njemu, ja s tim nisam imao ba nita. I, najposlije, ini mi se da je
dobro uspio...
- Izvrsno! Kako ne? - odmah potvrdi gospoa Ely. - Iznimna sveanost, neviena!
- Hm, a da nju ujete - otpovrnu Giustino, podiui ramena - kae, i misli, da je ostavila lo
dojam, da se obrukala...
- Tko? - viknu Faciollijeva pljesnuvi dlanovima. - Gospoa Silvia? Za ljubav Boju!
- Da! Ali to kae uz osmijeh, znate li? - nastavi Boggiolo. - Kae da ona za to uope ne mari.
I sad se pitam moram li se ili ne moram umijeati? Ja inim sve to mogu, ali bi mi i ona morala
pomoi. Pa ne piem ja, pie ona. Ako posao ide dobro, zato ne bismo uinili sve da ide to je bolje
mogue?
- Naravno! - sloi se snova, sasvim uvjerena gospoa Ely.
- Ja stalno ponavljam - nastavi Giustino - Silvia je sigurno darovita; valjda zna i pisati, ali
neke stvari, vjerujte, ona ne shvaa. I to ne govorim napamet nego iz iskustva. Prije vjenanja bacila
je dva sveska, bez ugovora... Nevjerojatno! Netom budem mogao, nastojat u ih otkupiti, iako, to
se knjiga tie, vie nemam nikakvih iluzija. Istina, romani idu, ali nismo u Engleskoj ni u
Francuskoj. Sad je napisala dramu, dala se nagovoriti, i to je brzo napisala, treba priznati, u dva
mjeseca. Ja se u to ne razumijem... itao ju je Borghi i kae da..., ne zna predvidjeti ishod jer je
neka tema.. .ne znam kako je rekao... klasina, ini mi se... da, klasina i nova. Pa ako nam krene,
ako uspijemo u kazalitu, shvatit ete, moja gospoo, to moe biti naa srea.
- I te kako! I te kako! - uzviknu gospoa Ely.
- Ali se moram pripremiti - dometne ljutito Giustino, sklapajui ruke. - Postoji oekivanje,
znatielja... Prireen je taj banket, na kojemu sam ja mogao uoiti da je ona ostavila dobar dojam,
da se svidjela.
- Veoma, veoma! - naglasi Faciollijeva.
- Vidite - nastavi Giustino. - Pozvala ju je u goste markiza Lampugnani, a uo sam da je to
jedna od najvienijih, iznimnih gospoa; pozvala ju je i ona druga, u iji salon dolaze samo birani...
Kako se zove? Borne-Laturzi... Treba otii, naravno. Pokazati se. Ondje se okupljaju novinari,
dramski kritiari... Potrebno je da ih ona vidi, da razgovara s njima, da nastoji biti poznata,
cijenjena... Ali tko zna koliko e me namuiti dok je nagovorim!
- Moda zato - odvai se zbunjena gospoa Ely - moda stoga to je ... u onom stanju?
- Ali, ne! - poree odmah Giustino Boggiolo. - Jo dva-tri mjeseca nee se uope primijetiti,
moi e se mirno pojavljivati! Rekao sam joj da u dati saiti lijepu haljinu... Upravo sam vam to
elio rei, gospodo Ely, da mi pomognete nai dobru krojaicu koja nije odve zahtjevna i
muiava... eto, jer... oprostite, jo neto, ako mi moete pomoi u izboru te haljine i... i takoer,
molim vas, uvjerite Silviju da se prepusti meni, Boe sveti, da je vodim i da ini ono to mora!
Drama e se prikazati polovicom listopada.
- Tako kasno?
- Kasno, ali mi to odgaanje zapravo ne smeta. Sve pripreme nisu jo dokraja izvrene, ne
poznam dovoljno ljudi, a zatim, za nekoliko tjedana ni sezona ne bi bila povoljna. Najvea je
tekoa ipak Silvia, ona je jo tako smetena, neodluna. Pred nama je gotovo est mjeseci da
poduzmemo sve potrebno, popravimo neke stvari i obavimo druge, nove. Ja bih elio sastaviti mali
program. to se mene tie, to ne bi bilo potrebno, ali zbog Silvije... Ljuti me, vjerujte mi, da je u
svemu najvea prepreka upravo ona. Istini za volju, Silvia se ne protivi savjetima, ali ne eli uloiti
nikakav napor da se potpuno i dobro uivi u svoju ulogu, da se istakne kao to bi morala, da
nadvlada svoju narav...
28
 - Plaljiva je... dakako!
- to kaete?
- Odvie je plaljiva, rekoh.
- Plaljiva... tako se kae? Nisam znao. Ja mislim da njoj nedostaje ponaanje, dranje, eto
to. Plaljiva, da, ta mi se rije ini prikladnom. Nedostaje joj malo poduke, vjerujte, nuna joj je kao
kruh. Primijetio sam da... ne znam... postoji neto... neko lako suglasje meu ljudima, koji... ne
znam... odmah se razumiju, od prve... dovoljno je izrei neko ime, ime... ekajte, kako se zove onaj
engleski pjesnik sa panjolskog trga, umro je mlad...
- Keats! Keats! - kliknu gospoa Ely.
Kici, da... taj! Netom kau Kici... rekli su sve, i jedni druge shvatili. Ili pak kau,., ne znam...
ime nekoga stranog slikara... Takvi su... etiri, pet imena koja ih povezuju, i uope im nije potrebno
govoriti... moda samo osmijeh... neki pogled... i ostavljaju sjajan dojam, dojam koji izaziva
divljenje! Vi ste uena osoba, gospoo Ely, vi biste mi morali uiniti uslugu, pomoi mi, pomoi
malo Silviji.
- Kako ne? - obea sva sretna gospoa Ely, koja e sve uiniti najbolje to moe. Imala je
ve krojaicu. - A haljinu, lijepu crnu haljinu od sjajne svile, zar ne, treba nainiti tako da se
postupno...
- Naravno!
- Da se moe, dakle...
- Naravno, za tri... etiri mjeseca. Hoete li da je idemo sutra zajedno kupiti?
Dogovorivi se, Giustino izvue iz ladice pisaeg stola nekoliko albuma i pokae ih, puui:
- Pogledajte, etiri danas!
Vana stvar ti albumi. Pisma su pljutala sa svih strana. Oboavateljice, oboavatelji,
neposredno ili putem Racenija, ili ak pomou senatora Borghija, traili su neku misao, otroumnu
ili duhovitu izreku ili jednostavno potpis.
Svima udovoljiti, za Silviju bi znailo izgubiti tko zna koliko vremena. Istina je da se zasad
ne mui odvie i zbog stanja u kojemu se nalazi; ali se nekim laganim poslom ipak bavila da ne
bude sasvim dokona, i odgovarala na detaljna pitanja ovoga ili onog lista.
Petljaniju s tim albumima stoga je na sebe preuzeo on, Giustino Boggiolo, te pisao izreke i
misli umjesto supruge. To sigurno nitko nije ni primijetio jer je on znao savreno oponaati Silvijin
rukopis i njezin potpis. Misli je vadio iz njezinih ve objavljenih knjiga; dapae, da ne mora svaki
put prelistavati i traiti, bio je prepisao cijeli niz u biljenicu, a tu i tamo unio i poneku svoju, da,
neku svoju mudru izreku koja se mogla neopaeno uvui meu ostale... U enine se pokatkad
usudio potajno unijeti neki mali ortografski ispravak. itajui u novinama lanke profinjenih pisaca
(primjerice, Bettija, koji je mnogo toga prigovarao Silvijinoj prozi), opazio je da oni - tko zna zato
- piu neke rijei velikim slovom. Pa i on je kadikad u Silvijinim mislima nalazio velikoslovne
rijei, kao ivot, smrt, i jo neke: tu neko lijepo , neko raskono S! Ako se s tako malo truda moe
postii bolji dojam...
Prelista biljenicu pa uz pomo gospoe Ely izabere etiri krilatice.
- Ovu... posluajte ovu! Uvijek se kae: Uini ono to mora! Ali se naa unutarnja Dunost
esto odraava na brojne oko nas. Ono to je za nas Dunost, moe biti teta za druge. ini, dakle,
ono to mora, ali isto tako znaj ono to ini.
- udesno! - uskliknu gospoa Ely.
- To je moje - ree Giustino.

29
 I prepie ga, po diktatu gospoe Ely, u jedan od onih albuma. Dunost velikim slovom, dva
puta. Protrlja ruke, zatim pogleda na sat: uh, za dvadeset minuta morao bi biti u uredu! Ledio brevis,
tog jutra.
Uiteljica i uenik sjedoe za pisai stol.
- Zato sve to radim? - uzdahnu Giustino. - Recite mi to vi... Otvori englesku gramatiku i
prui je gospoi Ely.
- Nijeni oblik - pa zapoe deklamirati zatvorenih oiju. - Prezent Tense: I do not go, ja ne
idem; thou dost not go, ti ne ide; he does not go, on ne ide...

3.

Tako je za Silviju Roncellu zapoela kola slave: glavni uitelj suprug, pomona uiteljica
Ely Faciolli.
I pokori joj se s udesnom predanou sudbini.
Ona je uvijek iznova zazirala od pronicanja u nutrinu, u duu. Kad bi u nekoj rijetkoj zgodi
to pokuala samo na trenutak, obuzeo bi je gotovo strah od ludila.
Ponirati u sebe za nju je znailo liiti duu svih uobiajenih zamisli, utvara, izmiljotina i
vidjeti ivot u nekoj praznoj, jalovoj, stravinoj golotinji. Kao da gledamo dragu i dobru gospou
Ely Faccioli bez one plavkaste vlasuljice, bez pudera i golu. Boe, nikako, jadna gospoa Ely!
I to je onda istina? Ne, ni to. Istina: zrcalo koje samo po sebi ne vidi i u kojemu svatko motri
sebe sama, ali onako kakvim se smatra, kakvim se zamilja da jest.
A ona se uasavala tog zrcala u kojemu bi slika vlastite due, liene svih prijeko potrebnih
matanja, nuno morala izgledati lienom svjetiljke uma.
Koliko bi puta u nesanici, dok je suprug i uitelj do nje mirno spavao, nju u toj tiini
odjednom obuzela neka udna, nenadana strava to joj je prijeila disanje te izazivala burno lupanje
srca... Tada se, sasvim, sasvim jasno, itav splet svakidanje stvarnosti, ivot sam, lebdei u noi i u
praznini njezine due, liene smisla, liene svrhe, irom rastvarao, pa u jednom trenutku dopustio da
nazre neku sasvim drukiju stvarnost, stravinu u svojoj beutnoj i tajanstvenoj grubosti, u kojoj su
se svi tobonji obiajni dodiri i suglasja osjeaja i vizija razdvajali i rastakali.
U tom stranom asu ona je osjeala da umire, upravo je doivljavala sav uas, svu grozu
smrti, a onda je s velikim naporom nastojala ponovo stei sposobnost prirodnog prosuivanja, po-
vezati misli, iznova se osjetiti ivom. Ali toj prirodnoj svijesti, tim nanovo povezanim koncima, tom
osjeaju ivota na koji je bila navikla - vie nije mogla vjerovati. Sad je znala da su to obmane i
varke nune da se ivi, i da negdje dolje postoji neto drugo to ovjek moe spoznati samo uz
cijenu smrti ili ludila...
Dane i dane joj se inilo da je sve izmijenjeno, nita joj vie nije dozivalo udnju, ak nita
poeljnoga nije vidjela u ivotu. Vrijeme joj se pred oima pojavljivalo kao neto prazno, mrano i
bolno, a sve to je u njemu inilo joj se zaudnim, u oekivanju propasti i smrti.
Zadubljena u misli, esto je upirala pogled u neki predmet i u tanine razabirala njegove
pojedinosti, kao da je taj predmet zanima. Isprva je njezino motrenje bilo gotovo nesvjesno: tjelesne
su oi upirale pogled i usredotoivale se samo na taj predmet, kao da ele odagnati svaki drugi izvor
rastreenosti, pa tako pomoi umnim oima u razmiljanju. Ali pomalo se taj predmet udnovato
nametao, poeo ivjeti svojim ivotom, kao da je odjednom dobio duu svih onih pojedinosti to ih
je ona otkrila, pa se izdvajao iz svakog odnosa s njom i svim ostalim predmetima uokolo.

30
 Zbog bojazni da je ponovno ne obuzme ona drukija i stravina stvarnost koja je postojala
onkraj uobiajena vidika, gotovo izvan dosega ljudskog razuma, moda bez ikakve dvojbe u ljudsku
obmanu ili s nekom podrugljivom samilou spram nje, ona je odmah odvraala pogled, ali ga vie
nije znala uputiti nekom drugom predmetu. Uasavala se pogleda, inilo joj se da njezine oi sve
proniu; sklapala ih je i prepuna tjeskobe traila u srcu bilo kakvu pomo da ponovno stvori
razoreno matanje. Ali bi joj u tom udnom strahu srce postalo kruto i hladno. Da li zbog
mehanizma o kojemu je govorio stric Ippolito?! Iz tog mranoga i dubokog osjeanja ona nije
uspijevala izvui nijednu misao, jednostavno nije znala razmiljati, ili joj je to bilo uvijek onemo-
gueno.
Kao djevojica bila je nazona munim svaama izmeu oca i majke koja je bila svetica, sva
predana vjerskim dunostima. Sjeala se majina izraza lica kad ju je mu ismijavao zbog njezine
vjere u Boga i njezine svakodnevne molitve, a ona stiskala krii brojanice na srce, grevito stezala
lice, zatvarala oi, kao da je time mogla i ne uti muevljeve psovke. Jadna mama! I s kakvom je
tugom, kakvim plaem odmah zatim pruala ruke prema njoj, malenoj, i pritiskala je na grudi,
pokrivala joj ui. A netom bi otac okrenuo lea i otiao, ona bi od nje traila da klekne i sklopljenih
ruku ponavlja molitvu Bogu da oprosti tom ovjeku koji je bio tako estit i dobar, to je znailo da
je To imao u srcu, ali, eto, vani Ga nije htio prepoznati! Da, to su bile majine rijei. Koliko ih je
puta poslije njezine smrti ona ponavljala! Posjedovati Boga u srcu, a ne htjeti ga prepoznati vani!
Ona je kao djevojica uvijek ila s majkom u crkvu, a i poslije, kao siroe, nastavila je ii
sama svake nedjelje. A nije li se i njoj, u biti, dogaalo ono isto to i ocu? Je li ona doista
prepoznavala Boga vani? Vjerske je obrede slijedila izvanjski, kao mnogi drugi. A to je bilo u
njoj? Kao u oca, neki nejasan i dubok osjeaj, neki strah, ono isto to su oboje ugledali jedno
drugome u oima kada je izmeu njih dvoje, na krevetu, umirala majka. Sada, u to vjerovati, da, iz
nevolje, ako je ona to osjeala. A nije li moda Bog vrhunska matarija koju je taj nejasni i duboki
osjeaj stvorio radi duevnog mira? Sve, sve je bio rezultat fikcije koji se nije smio raspasti, u koji
je trebalo vjerovati, ne iz licemjerja, nego iz nevolje, ako se nije eljelo umrijeti ili sebe dovesti do
ludila. Ali kako vjerovati uz spoznaju o fikcijama? Jao, bez svrhe, kakav bi smisao imao ivot?
ivotinje ive radi ivljenja, a ljudi to ne mogu i ne znaju; ljudi silom moraju ivjeti ne radi
ivljenja, nego radi neega izmiljenog, iluzornog, to bi dalo smisao i vrednotu njihovu ivotu.
Tamo dolje u Tarantu, oblici obinih stvari, njoj bliskih od roenja, koje su gotovo nesvjesno
postale dio svakodnevnog ivota, nisu joj nikada odvie uznemirile duh iako je ona u njima bila
otkrila mnoge ljepote, skrivene drugima, sjenke i svjetla koje drugi nisu primijetili. eljela je ostati
tamo dolje pokraj svog mora, u kui u kojoj se rodila i odrasla, u kojoj je jo uvijek vidjela sebe, ali
s udnim dojmom da je ona tamo neka druga neka druga ona sama, koju je jedva jedvice
prepoznavala. inilo joj se da iz daljine vidi sebe oima drugih i da joj ta osoba izgleda... nije znala
rei kako... drukijom... udnom... Ona tamo je pisala? Mogla je pisati mnoge stvari? Kako? Zato?
Tko joj je to pokazao? Otkuda su joj mogle pasti na pamet? Proitala je malo knjiga, i ni u jednoj
nije nala neki odlomak, neki stav koji bi imalo nalikovao na sve ono to se njoj spontano i
nenadano javljalo da to pie. Moda se te stvari nisu smjele pisati? Je li bila pogreka pisati ih na
takav nain? Ona ili, tonije, ona tamo, to nije znala. Nikad nije pomislila da to tiska, da joj ih otac
nije otkrio i istrgao iz ruke. Ona se prvi put toga stidjela, bojala se izgledati udnom, a uope nije
bila takva. Znala je dobro raditi sve ostale stvari: kuhati, siti, pospremati kuu. I govorila je tako
razborito, ah, kao sve djevojke njihova mjesta... Ali u njezinoj nutrini bjee neto, neki sanjarski
avolak, iako nije tako izgledalo jer ni ona sama nije eljela sluati njegov glas niti slijediti njegove
vragolije, osim moda u nekom trenutku dokolice tijekom dana ili naveer prije spavanja.
31
 Zbog povoljnih ocjena i toplih pohvala s kojima je primljena njezina prva knjiga ona je vie
od zadovoljstva osjetila veliku zbunjenost, neki nemir i mahnitu potitenost. Hoe li sada znati
pisati kao to je znala prije? I ne samo za sebe? Javljala joj se misao o pohvali i uzrujavala je,
uvukla se izmeu nje i onoga to je htjela opisati ili prikazati. Gotovo godinu dana nije dotaknula
pero. A onda... ah, Boe blagi, otkrila je da je onaj avolak narastao, poveao se i postao zloest,
zloban, nezadovoljan... Postao je zloduh koji ju je gotovo plaio jer je sada htio glasno govoriti i
kad nije trebao te ismijavati neke stvari koje je ona, poput ostalih, zbog ivotnog iskustva eljela
smatrati ozbiljnim i tovati ih. Otada je zapoela njezina nutarnja borba. A onda se pojavio
Giustino...
Ona je jasno spoznala da je suprug ne shvaa ili, tonije, da ne shvaa onaj dio njezine
osobnosti koji je ona sama, da ne izgleda drukijom od ostalih, eljela skriti u sebi i obuzdati, to
sama nije eljela istraiti niti do kraja u to prodrijeti. Ako bi taj dio jednog dana u njoj prevladao,
kamo bi je odvukao? Kad ju je u poetku Giustino, i ne shvaajui, poticao i prisiljavao na rad,
privuen nenadanim zaradama, ona je uistinu osjeala ivo zadovoljstvo, gotovo vie zbog njega
negoli zbog sebe... Ali je eljela da se on na tome zaustavi, da prekine s tim odnosom, osobito
nakon tolike buke stvorene oko romana Kua patuljaka, i eljela je da prestane uporno navaljivati
da se presele u Rim.
Naputajui Taranto, imala je dojam da e se izgubiti, smesti i da e joj biti potreban silan
napor kako bi stekla svijest o sebi u jednom drugom i tako irokom svijetu. I kako e se snai? Ona
sebe jo nije poznavala niti se eljela upoznati. Morat e govoriti, iskazati se... A to rei? Bjee
posve nevjesta. Ono stoje u njoj hotimice ogranieno, izvorno, domae, bilo se pobunilo, osobito
kad su se pokazali prvi znaci materinstva. Koliko je prepatila tijekom tog banketa, izloena kao na
sajmu! inilo joj se da je poput loe sklopljena robota kojemu je naboj prenapregnut. Iz straha da
svakog asa moe prsnuti jedva je izdrala, ali pomisao da unutar tog robota zri zametak jednog
ivota prema kojemu e ona uskoro osjeati golemu odgovornost izazvala je u njoj bolnu navalu
grizoduja i uinila nepodnoljivom tu predstavu glupe i blesave tatine.
Kad je prola smuenost, kad se slegnula zbrka prvih dana, ona je u drutvu strica Ippolita
poela obilaziti Rim. Kakve li su lijepe razgovore vodili njih dvoje! Kakva je dosjetljiva tumaenja
kazivao stric Ippolito! Nai ga u Rimu, imati ga uza se, bjee to za nju velika utjeha i zatita.
Bilo je dovoljno izgovoriti to ime - Rim - da bi se mnogi i mnogi smatrali obveznim izraziti
divljenje, oduevljenje. Da, i ona se divila, ali s osjeajem beskrajne tuge: gledala je udivljeno
osamljene vile okruene empresima, tihe vrtove elija i Aventina, potresnu velianstvenost
ruevina i nekih drevnih ulica kao to je Appia, vedru svjeinu Tibra... Nimalo je nije oaravalo sve
ono to su ljudi rekli i sagradili da bi pred vlastitim oima izmislili svoju veliinu. A Rim... da,
neto vea tamnica u kojoj su zatvorenici izgledali neto manji i znatno gluplji to su vie
napuhavali rijei i mahali rukama pravei to vee geste.
Ona je jo traila utoite u najednijim poslovima, prianjala je najjednostavnijim i
najskromnijim, gotovo elementarnim stvarima. Znala je da ne moe rei ono stoje eljela, ono stoje
mislila, jer su njezina volja i misao esto i njoj samoj bile nerazumne, neshvatljive.
Da ne bi gledala Giustinovo namrgoeno lice, suzdravala se i nastojala sebi dati odreeni
izgled, ostaviti odreeni dojam. itala je, iitavala mnogo, ali su joj meu brojnim knjigama samo
Guelijeve bile zanimljive. To je bio ovjek koji je u sebi nosio demona slina njezinu, ali vrsnijeg i
obrazovanijega!
Giustinu nije bila dovoljna lektira, elio je da ona naui francuski pa da vjeba s gospoom
Ely Faciolli, koja je poznavala sve jezike, i jo k tome da u njezinu drutvu posjeuje muzeje i
32
galerije stare i moderne umjetnosti da bi, kad ustreba, znala o tome govoriti; usto je elio da se vie
njeguje, bolje odijeva, malo uresi...
Gledajui sebe u zrcalu, katkad joj se na usnama pojavljivao osmijeh. Osjeala je da sebe
gleda njegovim oima. Ah, zato je ona morala ba tako izgledati, s tim licem, tim tijelom? Nesvjes-
no bi podizala ruku i ona bi ostala lebdjeti. udno joj je bilo a ona to ini. Vidjela se ivjeti. S tom
lebdeom gestom bila je sebi nalik na kip antikog oratora (nije znala tko je on) to ga je vidjela u
nii penjui se jednog dana iz ulice Dataria stubitem Kvirinala. Taj govornik sa svitkom u jednoj
ruci, a s drugom ispruenom u skromnu, razboritu gestu, doimao se rastuen i zauen to je tu
ostao, u kamenu, tijekom dugih stoljea, zaustavljen u tom stavu pred tolikim svijetom koji se
penjao, koji e se penjati i koji se penje tim stubitem. Kakav je udan dojam u njoj izazvao! Bila je
u Rimu tek nekoliko dana. Podne je mjeseca veljae. Sunce, bljeahno, na sivom, vlanom
kamenom ploniku prazna quirinalskog trga. Bjee tu samo vojnika straa i jedan karabinjer na
pragu Kraljevske palae (kralj je moda u tom asu zijevao u dvoru). Pod obeliskom, izmeu
velikih konja u propnju, prtala je voda iz fontane i kao da je ta tiina uokolo odjednom postala
daljina, ona je imala dojam da to neprestano bui njezino more. Okrenula se: na ogradi palae
ugledala je ivahnog vrapca opruena na kamenu kako trese glavicom. Je li i on moda osjeao
neku udnu prazninu, nitavnost u toj tiini i neki tajanstveni zastoj vremena i ivota, pa se htio
uvjeriti vrebajui, uplaen?
Ona je dobro poznavala to nenadano i, sreom, trenutano stanje kad tiina utone u ponore
tajanstvenosti. Ali joj je dugo trajao osjeaj jezovite omaglice s kojom bjee u nesuglasju tako
varljiva postojanost stvari, slavohlepna, a ipak bijedna privida. ivot, malen i obian, to je tekao
izmeu njih inilo joj se kao da ne postoji, da je gotovo neka nehotino varljiva slika. Kako je
smatrati znaajnom, kako je tovati? Kako joj iskazati ono potovanje, ono znaenje koje je
zahtijevao Giustino?
Pa ipak, treba ivjeti... Naravno, ona je priznavala daje, najposlije, u pravu on, suprug, a u
nepravu ona to je takva. Stoga treba ivjeti na njegov nain. I naumila je zadovoljiti ga u svemu i
dopustiti da on upravlja, svladati nemir i dosadu te se pokazati zadovoljnom, a ne prigovarati
onome to je on inio i ini za nju.
Jadni Giustino! Tako tedljiv i odmjeren, a eto, ne mari vie ni za trokove, samo da ona
lijepo izgleda, da se istakne... Kakvu joj je lijepu haljinu potajno kupio i dao saiti! Sad i nasilu,
preko volje, treba otii u posjet markizi Lampugnani. Da, da, otii e, bit e prava krojaka lutka u
toj lijepoj novoj haljini: lutka, ne ba prikladna, ne sasvim... vitka, u tom asu, ali to zato. Ako on
vjeruje da je ba nuno otii, ona je pripravna.
- Kada?
Sav ozaren od radosti, vidjevi je tako pomirljivom, podatnom, odgovori joj:
- Sutra naveer. Ali sluaj - doda - ne bih elio da ostavi lo dojam. Shvaam da su to sitne
formalnosti, brojne... bit e ak gluposti, kao to ti misli, ali draga moja, dobro ih je znati. Raspitat
u se. Meutim, u tim stvarima, iskreno ti kaem, ne pouzdajem se u gospou Ely.
I te veeri, izlazei iz ureda, Giustino Boggiolo ode u obean posjet Dori Barmis.

4.

Na krinji u predsoblju poloena jedna taka, a na taki mekani eir. Unutranja vrata to su
vodila u salon zatvorena, a polutama protkana ukastozelenom bojom kockastog papira kojim su
bila oblijepljena stakla na vratima.

33
 - Ali ne, ne, ne, rekla sam vam ne, i gotovo! - zauje se iznutra srditi glas.
Ta je vika zbunila slukinjicu koja je dola otvoriti, pa je za trenutak dvoumila da li uvesti i
najaviti novog posjetitelja.
- Smetam? - upita stidljivo Giustino. Slukinjica slegnu ramenima, a onda se ohrabri i
pokuca na staklo te otvori:
- Tu je neki gospodin...
- Boggiolo... - priapnu joj Giustino.
- Ah, vi ste, Boggiolo! Drago mi je! Uite, uite - uskliknu Dora Barmis, podiui glavu i
nastojei odmah smijekom ozariti ljutito lice uznemireno gnjevom i prkosom.
Giustino Boggiolo ude, pomalo zgranut, klanjajui se i Cosimu Zagu, izoblienome i vrlo
blijedom, koji je ustao na jednu nogu, pa se, sputene krupne raupane glave, jedva pridravao
naslona stolice.
- Idem. Do vienja - promuca glasom koji je nastojao biti smiren.
- Zbogom - odvrati mu odmah Dora, prezirno i ne gledajui ga; a onda se s osmijehom obrati
Giustinu: - Sjednite, sjednite, Boggiolo! Drago mi je da ste doli... A nije li malice kasno?
Netom je Zago hramljui jedva jedvice iziao, ona skoi sa stolice, raskriljenih ruku, i
uzdahnu:
- Nisam vie mogla! Ah, dragi prijatelju, kako me ljudi natjeraju da poalim to imam malo
srca prema njima! Ali kad vam neki nesretnik doe i kae: Ruan sam... nagren sam, bogalj
sam...", a to mu vi odgovorite? Ne, dragi, zato? Pomislite samo da vam je Priroda to
nadomjestila drugim darovima..." I to je istina! Da znate kakve lijepe stihove pie taj bogalj... To
svima kaem, rekla sam i njemu. Objavila sam mu neke stvari, ali on se sada ponaa tako da se
kajem... C'est toujours ainsi! Zato to sam ena, shvaate? Ali ja sam mu rekla tout bonnement,
moete mi vjerovati! Onako kao to se kae kolegi... Ja sam ena, jer... jer nisam mukarac, Boe
blagi! Ali esto i ne mislim na to da sam ena, uvjeravam vas! Sasvim na to zaboravim. Znate li kad
se toga sjetim? Kad opazim da me neki gledaju, da me gledaju... Ah, Boe! Prasnem u smijeh. Pa
da, kaem u sebi. Doista sam ena. Vole me... ha, ha, ha... Osim toga, ve sam stara, dragi
Boggiolo, zar ne? Hajte... do vraga, da ujem neki kompliment, recite mi da nisam stara...
- To nije ni potrebno rei - uzvrati Giustino crven u licu i sputena pogleda.
Dora Barmis prasnu u smijeh i po svom obiaju napri nos.
- Dragi, dragi! Srameljivi ste? Ali ostavimo to! Hoete li aja, vermuta? Evo, zapuite!
I prui mu jednom rukom kutiju cigareta, dok je drugom pritisla dugme elektrinog zvonca
ispod police pune knjiga, sitnica kipia i portreta, police to je visjela iznad prostrana divana pre-
krivena starinskom tkaninom.
- Hvala, ne puim - ree Giustino.
Dora stavi kutiju s cigaretama na niski okrugli stoli u dvije razine, to je stajao pred
divanom. Ue slukinjica.
- Donesite vermuta, a meni aj, ja u ga, Nina, sama pripremiti.
Malo zatim iznova ue slukinjica s ajnikom, vermutom i slatkiima na srebrnom pladnju.
Dora Giustinu ulije vermut pa ree:
- Kad dobro promislim, vi biste se, lijepi udni ovjee, morali sramiti zbog posve drugih
stvari! I to vam sada kaem sasvim ozbiljno.
- Zbog ega? - upita Giustino, koji je ve shvatio, te ispod brkova napola razvue usne s
frivolnim podsmijehom.

34
 - Vama je, Boggiolo, priroda podarila sveti polog! - ree Barmisova, maui prstom u znak
prijetnje i stroga upozorenja. - Uzmite fondant... Vaa supruga ne pripada samo vama. Vaa prava,
dragi moj, moraju biti ograniena. Vi biste, i te kako, ako vaa supruga ne pati... Recite mi, je li
vaa supruga na vas ljubomorna?
- Ma ne - odgovori Giustino. - Uostalom, ne mogu rei, jer...
- Jer joj nikada niste dali ni najmanji povod - dovri frazu Dora. - Dakle, zacijelo ste dobar
mladi, vidi se, ak predobar, moda... ej? Recite istinu... Ne, vi biste je morali tedjeti, Boggiolo.
Uostalom... ljudi tu stvar nazivaju runim imenom, ali one u ena mogle bi se tono zvati ticala.
Imaju ih leptirie... Hej, podignite glavu, podignite oi! Zato me ne gledate? inim vam se odve
znatieljnom? Ah, tako, bravo! Smijete se? Ali sigurno, dragi moj, nije dovoljno biti dobar momak
kada vam se posreilo imati suprugu kao stoje vaa... Poznajete li pjesnikinju Bertole-Viazzi? Nije
dola na banket jer jadna ena...
- I ona? - upita Giustino Boggiolo saaljivo.
- Ah... mnogo tee! - uskliknu Dora. - Ta ena ima upravo groznog mua!
Giustino slegnu ramenima i uzdahnu s tunim osmijehom:
- Uostalom...
- Nikakvo uostalom! - prasnu Dora Barmis. - U nekim sluajevima mu mora potovati i
misliti da... Posluajte: ve etiri ili pet godina ona pie jednu poemu, vrlo lijepu, uvjeravam vas,
svu protkanu junakim obiteljskim uspomenama; djed je bio istinski rodoljub, izgnan u London,
poslije garibaldinac; otac je poginuo u Bezzecchi... Dakle, kad se promisli da ta ena ve u glavi
nosi takav porod, mislim poemu, onda je istodobno vidjeti potitenu, izoblienu zbog drugog
razloga... Ne, ne, vjerujte, to je uistinu odvie, to je okrutna samovolja! Ili jedno, ili drugo, ja tako
mislim!
- Shvaam - procijedi Giustino uznemiren i oaloen. - Vjerujete li da je i meni smetalo?
Ali Silvia cijelo to vrijeme nee nita raditi.
- I bit e izgubljeno dragocjeno vrijeme! - uskliknu Dora.
- To meni kaete? - doda Giustino. - Sve izgubljeno i nikakva zarada, a obitelj raste... i tko
zna koliko trokova, briga, i skrbi. Zatim udaljenost, jer emo djeaka ili djevojicu to doe s do-
jiljom odvesti baki...
- U Taranto?
- Ne u Taranto. Silvijina je majka umrla prije vie godina. K mojoj majci u Cargiore.
- Cargiore? - upita Dora, ispruivi se na divanu. - A gdje je Cargiore?
- U Piemontu. Ah, razasuto seoce od nekoliko kua, blizu Torina.
- Vi ste Piemontez, zar ne? - snova upita Barmisova sva ovijena dimom cigarete. - uje se.
A kako ste upoznali Roncellu?
- Pa - pomrsi Giustino - nakon natjeaja za rad u Biljenikom arhivu poslali su me dolje u
Taranto.
- Ah, jadnik!
- Vjerujte, godinu i pol samotnog ivota. Sreom da je Silvijin otac, tada moj ef...
- U Arhivu?
- Da, gospoo, ravnatelj Arhiva... Ah, kakvo lijepo zaposlenje, i odmah sam osvojio njegovu
naklonost.
- A vi se, lopove mali, zaljubiste u kerku knjievnicu?
- Silom prilika... - s osmijehom uzvrati Giustino.
- Kako silom prilika? - zapita Dora lecnuvi se.
35
 - Kaem silom prilika, jer... posjeuj danas, posjeuj sutra... Nevoljni mladi, osamljen... Vi
ne moete shvatiti to to znai... ivei uvijek s majkom, sirotom staricom, naviknut na njezinu
panju... Zastupnik moga kraja u parlamentu zvao se Datti, bio je obeao pozvati me u Rim, u arhiv
Dravnog savjeta. Ali, da! Taj Datti... A najposlije, bi li moja majka mogla doi u Rim?
Morao sam se silom prilika oeniti. Ali se nisam zaljubio u Silviju stoga to je knjievnica.
Tada na to nisam ni pomiljao. Znao sam da je Silvia objavila dvije knjige, ali to je za mene,
naprotiv... Dosta, dosta!
- Ne, ne, priajte, priajte - nukala ga je Dora. - Tako mi je drago sluati vas.
- Ali nemam puno toga ispriati - ree Giustino. - Kad sam prvi put otiao u njezinu kuu,
zamiljao sam nai... ne znam, ivahnu, pomalo egzaltiranu mladu enu... Ma kakvi! Prostoduna,
stidljiva, plaljiva... da, vi ste je vidjeli...
- Ljupka je i neto zrai iz nje! - kliknu Dora.
- Njezin otac, moj tast, dobra dua... Bog mu dao pokoj!
- Ah, i otac joj je umro?
- Da, gospoo, od modanog udara, samo mjesec dana nakon naeg vjenanja. Jadnik, bio je
veliki zanesenjak. Ali razumije se, jedina ki... Uivao je u njoj. inovnicima u uredu davao je itati
njezine knjige i novine koje su o njoj pisale. Prvi sam ih put i ja proitao, i tako...
- Po slubenoj dunosti? - upita uz osmijeh Barmisova.
- Shvatit ete - odvrati Giustino. - Videi oca tako gorljiva, Silvia je upravo patila i nikad
nije doputala da se o tome govori u njezinu prisuu. Tiha, spokojna, bez ikakvih elja za uspjehom
i slavom, nezahtijevna i u odijevanju, znate, bavila se domainskim poslovima i sve je u kui radila
sama. Kad smo se vjenali, natjerala me ak na smijeh...
- A htjeli ste pla?
- Ne, elim rei da me nasmijala jer mi je priznala da ima skrivenu manu, kako ju je ona
nazvala, porok pisanja. Rekla mi kako taj porok moram potovati, a da za uzvrat neu nikada
primijetiti kad ona pie niti kako dospije pisati uz tolike kune poslove.
- Zar nije draga? A vi?
- Ja obeah. Ali nekoliko mjeseci nakon vjenanja stie iz Njemake ek na tristo maraka za
pravo prevoenja. Zamislite, ni Silvia to nije oekivala. Potajno silno sretna da je njezinim
knjigama priznata vrijednost, u koju je moda i sama sumnjala, nevjesta, neiskusna, dopustila je
prevoenje Olujnih ptica, njezine druge knjige novela, tak tako, ne traei nita...
- A vi onda?
- Ah, otvorih oi, kako ne!? Stizali su i drugi zahtjevi asopisa i novina. Silvia mi je priznala
da u ladici ima jo novela u rukopisu, kao i nacrt romana... Kude patuljaka... Gratis? Kako bes-
platno? Zato? Nije li to rad? A rad mora ovjeku koristiti, zar ne? to se toga tie, ti knjievnici ne
znaju istaknuti svoju vrijednost, koristiti se svojim pravom. Za to je potreban netko tko te stvari
poznaje i brine se o njima. Vidite, im sam shvatio da se iz toga moe neto izvui, stao sam se
odmah sustavno raspitivati i poeo sam se dopisivati s prijateljem knjiarom iz Torina da bih se
uputio u knjiarsku trgovinu, takoer s nekim urednicima asopisa i novina koji su pohvalno pisali
o Silvijinim knjigama. Sjeam se da sam pisao i Raceniju...
- I ja se takoer sjeam! - uzviknu Dora smijui se.
- Tako je dobar, taj Raceni! - nastavi Giustino. - Zatim sam prouio zakon o zabrani pretiska,
naravno, kao i Bernski ugovor o autorskim pravima... Ah, gospoo moja, knjievnost je polje rada
koje se treba opirati bezonom izrabljivanju izdavaa i tiska. I mene su u poetku znali nasamariti!
Ugovarao sam onako nasumce, zna se... Ali kasnije, videi da poslovi idu... Silvia se grozila
36
ugovora koje sam sastavljao, ali kad bi vidjela da su cijene prihvaene, kad bih joj pokazao zaraeni
novac, bila je zadovoljna, dabome! Ali, znate, mogu rei da sam novac zaradio ja, jer ona od svojih
poslova ne bi znala nikada nita izvui.
- Kako ste vi dragocjen ovjek, Boggiolo! - ree Dora nagnuvi se da ga izbliza promotri.
- To ne mislim - uzvrati Giustino - ali vjerujte da znam obavljati poslove. Ja se svojski
potrudim, u tome je stvar. Moram zahvaliti i prijateljima, Raceniju najvie, koji je od poetka bio
tako dobar prema mojoj supruzi. Takoer i vama...
- Ali, ne! to sam ja uinila? - ivahno prigovori Dora.
- I vi ste, draga, i vi - ponovi Giustino - zajedno s Racenijem, tako ste dobri. A senator
Borghi?
- Ah, on je kumovao slavi Silvije Roncelle! - ree Dora.
- Da, gospodo, da, gospoo... to je tono - potvrdi Boggiolo. - A znate li da njemu takoer
dugujem dolazak u Rim? Ba nam u ovom trenutku nije trebala ta neprilika s trudnoom...
- Vidite li? - uskliknu Dora. - A tko zna koliko e poslije vaa gospoa patiti zbog odvajanja
od djeteta!
- Ali - smrsi Boggiolo - radne dunosti...
- To je vrlo tuno! - uzdahnu Barmisova. - Dijete!... Mora biti izvanredno osjetiti se
majkom! Ja bih umrla od radosti i od straha! Boe dragi, odagnaj mi tu misao.
Poskoi kao izbaena nekom oprugom, poe prema vratima sobe i pod zavjesom potrai
prekida elektrinog svjetla, a onda se okrene i upita izmijenjenim glasom:
- Ili da ostane ovako? Ne volite sumrak? Dmmerung... Rastuuje ta patnja dana koji umire,
ali i godi. Za mene je i dobra i loa. Razmiljajui u toj polutami, esto postajem opaka. Rastuim
se i u meni se raa tjeskobna zavist za tuim domom, za svakim domom koji nije kao ovaj...
- Ali tu je tako lijepo... - ree Giustino gledajui naokolo.
- Mislim, tako samotna... - objasni Dora - tako nujna... Mrzim sve vas mukarce, znate li to?
Jer vama je mnogo lake da budete ljubazni, dobri, a niste takvi, i time se jo uznosite. Ah,
Boggiolo, koliko sam puta sluala kako se mukarci smiju svojim nevjerama. Sluajui ih, i ja sam
se smijala. Ali poslije, kad bih sama u ovo doba dana o tome razmiljala, u meni se toliko puta
raala elja... da ubijem! Ali ostavimo tu tunu temu, upalimo svjetlo, bit e bolje!
Okrenula je prekida i na pojavu svjetla duboko uzdahnula. Bila je uistinu problijedila, a
crno obrubljene oi bjehu oroene suzama.
- Ne govorim zbog vas, znate - dometne s tunim osmijehom i opet sjedne. - Vi ste dobar
ovjek, to vidim. Hoete li biti moj iskreni prijatelj?
- Bio bih presretan! - urno odgovori Giustino, malko ganut.
- Dajte mi svoju ruku - nastavi Dora. - Ba sasvim iskren? Odavno takvoga traim da mi
bude poput brata...
I stisnu mu ruku.
- Da, gospoo...
- S kojim mogu govoriti otvoreno, iskreno... I sve mu je jae stiskala ruku.
- Da, gospoo...
- Ah, kad biste znali kako je bolan taj osjeaj samotnosti, samoe u dui, shvaate li? Jer
tijelo... da, gledaju mi samo tijelo, kako sam graena... bokove, grudi, usta... ali mi oi ne gledaju
jer se stide... A ja elim da mi u oi gledaju, u oi...
I nastavljala mu je stiskati ruku.
- Da, gospoo... - ponovi Giustino gledajui je u oi, smeten i crven.
37
 - Jer mi je u oima dua, dua koja trai srodnu duu kojoj se eli povjeriti i rei kako nije
istina da ne vjerujemo u dobrotu, da nismo iskreni kad sve ismijavamo, kada, kako bismo ispali
iskusni, postajemo cinini, Boggiolo! Boggiolo!
- Sto moram uiniti? - upita zbunjen, ozlojeen, u stanju dostojnom samilosti, stegnut
njezinom krhkom, a ipak tako ivanom i snanom rukom.
Dora Barmis prasnu u smijeh.
- Ali ne, zbilja! - jako viknu Giustino da bi doao k sebi. - Ako ja za vas mogu neto uiniti,
samo kaite, gospoo! elite li prijatelja, tu sam, to vam iskreno kaem.
- Hvala, hvala - odgovori Dora, ispravivi se. - Oprostite zbog mojeg smijeha. Vi ste
odvie... o, Boe... znate li da se miii koji upravljaju smijehom ne pokoravaju volji nego nekim
nesvjesnim osjeajnim poticajima? Ja nisam navikla na dobrotu kao to je vaa. ivot je prema
meni bio nemilosrdan, okrutan, a druei se s opakim ljudima, i ja sam... naalost... Ne bih vas
htjela povrijediti! Moda bi se vaa dobrota izopaila... Zar ne? A drugi bi, svejedno, to zlobno
tumaili. I ja, naravno, govorei s drugima, znate, u stanju sam ismijati injenicu da sam danas bila
tako iskrena s vama... Dosta, dosta! Nije mudro predati se iluzijama. Znate li tko me pitao za vau
suprugu? Markiza Lampugnani. Ona vas je pozvala, a jo niste otili.
- Da, gospoo, idemo sutra uveer, svakako - ree Giustino Boggiolo. - Silvia nije mogla
prije, a ja sam upravo zbog toga doao. Hoete li i vi biti sutra naveer kod markize?
- Da, da - odvrati Dora. - Gospoa Lampugnani je tako srdana, veoma se zanima za vau
suprugu i eli je vidjeti. Vi je navodite na tako povuen ivot.
- Ja? - uzviknu Giustino. - Ne, ja, gospoo, ja bih, naprotiv, elio... Ali, Silvia je jo malko...
ne bih znao kako to rei...
- Nemojte mi je kvariti! - viknu mu Dora. - Za ljubav Boju, ostavite je onakvom kakva jest!
Ne prisiljavajte je...
- Ne, neu - ree Giustino - ali da bismo se znali vladati... shvatit ete... Markizi dolazi
mnogo svijeta?
- Ah, uobiajeni posjetitelji - odgovori Barmisova. - Moda e sutra naveer biti i Gueli,
naravno, ako mu Frezzijeva dopusti.
- Gospoa Frezzi? Tko je to? - upita Giustino.
- Strahovita ena, dragi - odgovori Barmisova. - Ona koja apsolutno vlada ovjekom kakav
je Maurizio Gueli.
- A Gueli nema suprugu?
- Ima Frezzijevu, to je isto, ak gore, jadan Gueli! Tu ima neega, cijela drama. Ali dosta o
njima. Voli li vaa gospoa glazbu?
- Vjerujem - odgovori zbunjeno Giustino. - Ne znam sigurno... Tamo u Tarantu... premalo je
posjeivala koncerte. Markizi dolaze i glazbenici, sviraju?
- Pokatkad dolaze - ree Dora. - Dolazi violonelist Begler, te Milani, Cordova, Furlini pa
sviraju u kvartetu...
- O, dakako - uzdahnu Giustino. - Danas je ba potrebno poznavati glazbu... onu teku...
Wagnera.
- Ne, Wagner i kvartet! - zavapi Dora. - ajkovski, Dvorak... i, naravno, Glazunov, Mahler,
Raff.
- Ah, da - uzdahnu snova Guistino. - Mnogo bi toga trebalo znati...
- Ne, ne treba, dovoljno je znati izgovarati imena, dragi Boggiolo! - ree Dora uz smijeh. -
Ne brinite se. Kad ne bih morala uvati svoje zvanje, i ja bih napisala knjigu i eljela je nasloviti
38
Sajam ili Pazar znanja... Predloite to svojoj eni, Boggiolo. Kaem vam sasvim ozbiljno! Ja bih
joj dala sve podatke i osobne oznake i dokumente. Nizovi tih tekih imena... pa malo povijesti
umjetnosti... dovoljno je proitati koju raspravicu, malo helenizma, ak predhelenizma, mikenske
umjetnosti, i tako redom, malo Nietzschea, malice Bergsona, tu i tamo neko predavanje, i navik-
nuti se piti aj, dragi Boggiolo. Vi ga ne pijete, i to je pogreno. Tko pije aj, makar i prvi put,
odmah pone shvaati mnoge stvari... Hoete li iskuati?
- Ali, pio sam ga nekoliko puta - ree Giustino.
- I jo niste nita shvatili?
- Istini za volju, vie volim kavu...
- Dragi! Nemojte to govoriti, nikako! aj, aj! Treba se naviknuti piti aj. Boggiolo, doi
ete markizi u fraku, sutra naveer. Mukarci u fraku, ene... ne, poneka doe i bez decolletea.
- To sam vas htio pitati - ree Giustino. - Jer, Silvia...
- Kako ne! - prekine ga Dora, smijui se glasno. - Bez decolletea, ona, u onom stanju,
suvino je i govoriti. Razumije se!
Kad je malo poslije Giustino Boggiolo iziao iz kue Dore Barmis, u glavi mu se vrtjelo
poput vjetrenjae.
Druei se sad s ovim, a sad s onim knjievnikom, odavno je poeo motriti, ispitivati sve to
je u tom odnosu potrebno, kao i nain kojim drugi uspijevaju iskazati se, stvoriti dojam veliine. Ali
mu se sve to inilo neutemeljenim, bez pokria. Muila ga je nepostojanost slave, inila mu se
lebdeim treptanjem jednoga od onih srebrnih strikovih uperaka to ih i najblai daak raznosi.
Moda bi za trenutak mogla vinuti Silvijino ime u deveto nebo ili ga baciti na zemlju i zamesti u
nekome mranom kutu.
Posumnjao je da ga je tijekom razgovora Dora malko izvrgla poruzi, ali to ipak nije zasjenilo
njegovo divljenje prema vragolastom duhu te ene. Ah, koliko bi njegova uloga bila laka da Silvia
posjeduje barem djeli tog duha, tog ponaanja, tog vladanja sobom. Dosad je i njemu to
nedostajalo, uviao je i stoga gotovo priznavao Barmisovoj pravo da se ali na njegov raun. Nije
mu do toga stalo. Najposlije, to je bila dobra lekcija. Morao se poduiti i uputiti, pa bilo to u
poetku i po cijenu da mora pretrpjeti i neko malo ponienje. On je smjerao cilju.
I kao da bere plod tih prvih poduka, te se veeri vratio kui s tri nove knjige lektire za
suprugu:
1. - Kratkim ilustriranim pregledom povijesti umjetnosti,
2. - francuskom knjigom o Nietzscheu i
3. - talijanskom knjigom o Richardu Wagneru.

39
 III. MISTRESS RONCELLA TWO ACCOUCHEMENTS

1.

Abruceka slukinjica koju je bersaljerski eir na glavi gospodina Ippolita uvijek

nasmijavao ue u radnu sobu i najavi da neki strani gospodin eli govoriti s gospodinom Giustinom.
- U Arhivu!
- Kae, ako bi ga mogla primiti gospoa.
- Tuko jedna, zar ne zna da je gospoa... - pa rukama pokae kakva je i doda. - Uvedi ga.
Govorit e sa mnom.
Kao stoje ula, slukinjica izie smijui se. A gospodin Ippolito promrmlja u sebi, trljajui
ruke: Sad u mu ja pokazati."
Malo poslije u radnu sobu ue izrazito plavokos gospodin, lica ruiasta poput bezazlenog
lutka, s plavim, vedrim, izraajnim oima.
Ippolito Onorio Roncella mahnu rukom kao da e s puno panje skinuti eir.
- Molim, sjednite slobodno. Ovamo, ovamo, u naslonja. Doputate da ga zadrim na glavi?
Prehladio bih se.
Uzme posjetnicu koju mu je taj uznemireni i smeteni gospodin pruio i proita: C.
NATHAN CROWELL.
- Englez?
- Ne, gospodine, Amerikanac - odgovori Crowell, izgovarajui slogove kao da ih urezuje. -
Dopisnik amerikog lista The Nation, New York. Gospodin Boggiolo...
- Oprostite, Boggiolo.
- Ah, Boggiolo, hvala. Gospodin - Boggiolo - dogovorio - razgovor - o - novom - velikom
djelu - spisateljice - talijanske
- Silvije - Roncella.
- Za jutros? - upita gospodin Ippolito, pruajui ruke. Ah, kako mu je brzojavni stil i muno
izraavanje tog stranca drailo utrobu!
Gospodin Crowell ustade, izvue iz depa notes i pokae jednu stranu s biljekom
napisanom olovkom: Mr. Boggiolo, Thursday, 23 (morning).
- U redu. Ne shvaam, ali svejedno - ree gospodin Ippolito.
- Izvolite. Mojeg neaka, kao to vidite, nema.
- Neak?
- Da, gospodine. Giustino Boggiolo, moj neak... Neak, znate? Bilo bi... nepos na
latinskome, neveu na francuskome. Engleski ne znam... Razumijete li talijanski?
- Da, malo - odgovori sve zbunjeniji i uznemireniji gospodin Crowell.
- Sva srea - nastavi gospodin Ippolito. - Ali neak, meutim, ah! Uistinu, svojeg neaka ne
shvaam ni ja. Ne dirajmo u to. Neto ga je sprijeilo, znate.
Gospodin se Crowell malo uzvrtio na stolici kao da ga neke rijei nezaslueno pogaaju.
- Evo, objasnit u vam - ree gospodin Ippolito, i on pomalo uzvrpoljen. - Giustino je otiao
u ured... u-re-d, u ured, da, gospodine, u biljeniki arhiv. Otiao je traiti dopust... Da, opet! pa e
izgubiti zaposlenje, to vam ja kaem! Dopust, jer smo sino dobili vijest koja nas je umirila.
Na tu obznanu gospodin Crowell se najprije malo zbuni, zatim se odjednom razvedri kao da
mu je najposlije sve postalo jasno.
40
 - Smi-eri-la? - ponovi, oiju punih suza. - Doista smi-eri-la? Sad je gospodin Ippolito ostao
zateen.
- Ma ne! - ree uzrujan. - Niste razumjeli! Iz Cargiora smo primili brzojav kojim nam
gospoa Velia Boggiolo, odnosno Giustinova mama, da, gospodine, javlja svoj dolazak, ali nema
razloga da budemo veseli jer se dolazi brinuti o Silviji, mojoj neakinji, koja e napokon... tu
negdje, za koji dan, muko ili ensko. I nadajmo se da je muko, jer ako rodi ensko, pa i ona pone
pisati, neka nas Bog toga oslobodi, dragi gospodine! Jeste li razumijeli? Kladim se da pod milim
Bogom nita nije razumio!" promrmlja za sobe, gledajui ga.
Gospodin Crowell mu se osmjehnu.
Tada se gospodin Ippolito takoer nasmijei gospodinu Crowellu. Pa se, obojica nasmijeeni,
dugo gledahu. Sjajna slika, zar ne? Dakako, dakako...
Sad je razgovor trebao poeti iznova.
- ini mi se, zapravo, da vi... jedva... jedvice natucate talijanski - ree blago gospodin
Ippolito. - Oprostite, ro-di-ti, barem...
- Ah, da, roditi, odlino - potvrdi Crowell.
- Hvala dragom Bogu! - uskliknu Roncella. - Sad moja neakinja...
- Veliko djelo? Drama?
- Ne, gospodine, dijete. Dijete od krvi i mesa. Uh, to ste teki u shvaanju nekih stvari! Ja
elim uljudno razgovarati. Drama je ve roena. Prekjuer su ve poeli pokusi u kazalitu. A
moda e, znate, ugledati svjetlo dana zajedno, drama i sin. Dva poroda... odnosno, porodi, da,
plural od porod... porodi u smislu... raa... raanja, razumijete li?
Gospodin Crowell postade izrazito ozbiljan; uspravi se itavim tijelom, problijedi i ree:
- Vrlo zanimljivo.
Pa, izvadivi iz depa drugi notes, hitro zabiljei: Mrs. Roncella two accouchements.
- Ali vjerujte mi - nastavi Ippolito Onorio Roncella, odahnuvi zadovoljan - da to nije nita.
Ima neto drugo, vano! Vi mislite da moja neakinja Silvia zasluuje toliki ugled? Ne kaem su-
protno, valjda je velika knjievnica. Ali u ovoj kui postoji netko mnogo vei od nje, koji zasluuje
vee tovanje meunarodnog tiska.
- Uistinu? Ovdje? U ovoj kui? - upita, raskolaivi oi, gospodin Crowell.
- Jest, gospodine - odgovori Roncella. - Al' to nisam ja! Suprug, Silvijin suprug...
- Mister Boggiolo?
- elite li ga zvati Boggiolo, samo izvolite, ali rekao sam vam da se zove Boggiolo.
Nesumjerljivo vei. Vidite, i sama Silvia, moja neakinja, priznaje da bi ona bez njega bila nita, ili
neto malo.
- Vrlo zanimljivo - ponovi s istim izrazom lica koje je sad bilo neto bljee.
A Ippolito Onorio Roncella doda:
- Da, gospodine. I ako elite, mogao bih vam o njemu govoriti do sutra ujutro. I vi biste mi
bili zahvalni.
- Oh, da, ja mnogo zahvaliti, gospodine - ree gospodin Crowell ustajui i naklonivi se vie
puta.
- Ne, mislio sam - nastavi gospodin Ippolito - samo sjednite, sjednite, za ljubav Boju!
Rekao sam da biste mi bili zahvalni, jer bi va... kako se ono zove? Intervju? Da, da, razgovor... Va
bi intervju bio mnogo uspjeniji... bio bi soniji, recimo, nego da izvijestite o novoj Silvijinoj drami.
Dakako, ja bih vam o tome malo mogao govoriti jer se ne bavim knjievnou, i ni retka, doslovno
ni retka svoje neakinje nisam proitao. Iz principa, znate? A malo i zato da odrim neku ravnoteu
41
u obitelji. A moj ih neak ita, sve! E da ih je samo itao... Oprostite, je li istina da se u Americi
knjievnicima plaa po broju rijei?
Gospodin Crowell to potvrdi odmah i doda da se svaka rije najpoznatijih pisaca obino
plaa jednu, dvije, pa ak dvije lire i pedeset entezima, u talijanskom novcu.
- Isuse Boe! - uskliknu gospodin Ippolito. - Napiem, primjerice, jok\ dvije lire i pedeset?
Pa onda Amerikanci, mogu zamisliti, nee nikada napisati skoro ve nego e napisati skoro skoro,
ve ve... Sad shvaam zato taj jadni mladi... Za njega mora uistinu biti prava muka brojiti sve
rijei koje nadrlja supruga pa razmiljati koliko bi zaradio u Americi. Ah, zato stalno ponavlja da je
Italija zemlja traljavaca i neznalica... Dragi gospodine, u nas su rijei najjeftinija roba. tovie,
moe se rei da su jedina jeftina stvar, pa se stoga izdovoljimo u avrljanju i damo oduka bolu, a
moe se rei da nita drugo i ne radimo...
Tko zna dokle bi tog jutra dospio gospodin Ippolito, da nije nenadano naiao Giustino
Boggiolo te mu iz apa istrgnuo tu nevinu rtvu.
Giustino zadihan, zaarena lica i sav u znoju, bijesno pogleda strica pa se, mucajui na
engleskome, ispria zbog zakanjenja i zamoli gospodina Crowella da bude ljubazan i odgodi
razgovor do veeri, jer se njemu sada strahovito uri. Mora otii na stanicu, doekati majku, a
potom u kazalite Valle radi pokusa drame, poslije...
- Pa ja se brinem za njega! - ree mu gospodin Ippolito.
- Vi biste mi morali barem uiniti uslugu da se ne mijeate u ove poslove - Giustino se nije
mogao suzdrati a da mu ne odgovori. - Izgleda da mi to namjerno radite, oprostite!
Iznova se obrati Amerikancu, zamoli ga da trenutak prieka, eli vidjeti kako je supruzi, a
onda e zajedno otii...
- Izgubit e zaposlenje, izgubit e, tako mi Boga! - ponovi gospodin Ippolito trljajui
zadovoljno ruke netom je Giustino prekoraio prag.
- Izgubio je prisebnost, a sad e izgubiti i posao. Gospodin se Crowell opet smijeio.
U Arhivu se Giustino doista svaao sa efom koji mu nije doputao jutarnje izostanke nakon
to mu je odobrio da se nekoliko dana ne vraa i poslijepodne kako bi mogao pratiti pokuse u
kazalitu.
- Previe - rekao mu je - previe, dragi gospodine Roncello!
- Roncello? - uzviknu Giustino, zgranut.
Nije znao da ga u Arhivu kolege tako zovu, i to gotovo sasvim nesvjesno.
- Boggiolo, da... oprostite, Boggiolo - odmah je shvatio pa se ispravio ef-arhivar. -
Zamijenio sam vae prezime s prezimenom vae cijenjene gospoe. Uostalom, ini mi se prirodnim.
- Kako to?
- Nemojte pogreno shvatiti, i dopustite da vam to kaem oinski: vi sami, Boggiolo, sve
sami inite da... jest, da se podredite svojoj supruzi. Vi biste bili vrijedan slubenik, paljiv,
inteligentan... ali moram li vam to rei? Odvie... odvie se brinete za suprugu, eto.
- Moja je ena Silvia Roncella - promrmljao je Giustino. A ef arhivar doda:
- Milo mi je! Moja je supruga Rosolina Caruso! Shvatit ete da to nije dobar razlog da ja
ovdje ne obavljam svoju dunost. Jutros idite. Ali razmislite dobro o onome to sam vam rekao.
Oslobodivi se na dnu stubita gospodina Crowella, Giustino Boggiolo, vrlo uzrujan tim
malim i prizemnim neprilikama uoi velike bitke, uputi se gotovo trkom na stanicu zavirujui ipak
cijelim putem u otvorenu englesku gramatiku.

42
 Preavi uzbrdicu pokraj crkve svete Suzane, gurne knjigu pod ruku, pogleda sat, iz depa
prsluka izvue jednu liru pa je odmah gurnu u novanik to ga je drao u stranjem depu hlaa,
zatim izvue notes i upie olovkom:
Koija do stanice... L. 1,00
Zaradio ju je. Na stanicu e stii za pet minuta, navrijeme za vlak koji stie iz Torina. Istina,
bjee sav zagrijan i zadihan, ali... - jedna lira je uvijek jedna lira!
Onome tko bi bio tako povran da ga optui za krtost, Giustino Boggiolo bi mogao dati da
prelista onaj njegov notes u kojem su najoitiji dokazi koliko je on ne samo bio velikoduan u naka-
nama, nego usto plemenitih osjeaja i uzvienih misli, irokih vidika, i koliko je, dapae, i naalost,
bio sklon troenju.
U toj su depnoj knjiici bili doista zabiljeeni svi iznosi koje bi on bio potroio da se
istravao. A neke od tih brojki predstavljale su cjelodnevne unutarnje borbe sa samim sobom i
mune sitniarske dovitljivosti te beskrajno mijenjanje oprenih razloga i potanke proraune o
opravdanosti javnih upisa, dobrotvornih sveanosti zbog gradskih ili nacionalnih nedaa na kojima,
s dovitljivim izlikama da se ne osramoti, nije sudjelovao; vrlo elegantne eire za Silviju od trideset
i pet ili etrdeset lira koje nije kupio; mjesto u kazalitu od dvadeset lira za iznimne predstave koje
nije gledao, i potom... i potom, koliko sitnih dnevnih trokova unesenih kao svjedoanstvo njegova
plemenitog srca! Primjerice, odlazei ili vraajui se u ured, vidio bi slijepog siromaha koji je
uistinu budio milosre. I on bi se, prije svakoga drugog prolaznika, saalio, zaustavio, pa iz daljine
razmiljao o bijedi tog nesretnika i sam sebi govorio: - Tko mu ne bi dao dva novia?"
I stvarno bi ih izvukao iz novanika u hlaama, i htio se pribliiti i pruiti mu ih kadli
odjednom jedan pa drugi promiljaj, a zatim niz novih zajedno, svi tjeskobni, odvrate njegov
pogled, izazovu uzdah i pokret ruke koja se malo-pomalo vraala do novanika u hlaama, pa onda
u depnoj biljenici zapisala: Milostinja: lira nula, entezima deset. Jer jedno je dobro srce, a drugo
je novac; dobro je srce tiranin, novac je jo vei tiranin, i vea je muka ne dati negoli dati kad se ne
moe.
Da, da, obitelj poinje rasti, hej, a na iji teret? Stoga on sebi, u svijesti paljiva i dareljiva
ovjeka, osim zadovoljstva da je odreenog dana imao plemenitu elju, velikodunu nakanu i po-
budu da pomogne ljudskoj bijedi, nije mogao vie nita drugo dopustiti.

2.

Majku nije vidio ve vie od etiri godine, otkako su ga bili premjestili daleko u Taranto.
Koliko se toga zbilo u te etiri godine, i kako se osjeao drukijim sada kad ga skoranji majin
dolazak podsjea na ivot to ga je s njom proveo, na skromne i svete, strogo njegovane tenje, na
edne misli od kojih se zbog tolikih nepredvienih zgoda odvojio i udaljio!
Taj mirni i samotni ivot meu snijenim poljima i zelenim livadama zvonkim od potoia,
meu kestenima svoga rodnog Cargiora, nad kojim bdije vjeni ubor rjeice Sangone, one elje,
one misli on e uskoro snova osjetiti u zagrljaju sa svojom majkom, ali s nekom bolnom
unutarnjom teinom, s nemirnom savjeu.
Majci je nakon vjenanja preutio injenicu da je Silvia knjievnica. U svojim joj je pismima
opirno govorio o Silvijinim vrlinama koje bi majci bile milije, istinitim, svakako, ali mu je
nelagoda bila munija upravo zato to je ba on navodio enu da te vrline zanemari. I ako je Silvia
sada s knjievnosti skoila na pozornicu, on je bio taj koji ju je potaknuo na taj skok. Majka e to
dobro opaziti onog trenutka kad uvidi da je Silvia usamljena i eljna samo majinske njege i da je

43
daleko od svake pomisli koja nije vezana za njezino jadno stanje, a njega, naprotiv, nae meu
glumcima, prepuna briga oko premijerne predstave.
Istina, vie nije bio djeak i ve je morao misliti svojom glavom. Uostalom, on nije vidio
nikakvo zlo u onome to je radio, pa ipak, kao dobrog sina kakav je uvijek bio, poslunog i
podlonog te sklonog eljama i nainu razmiljanja i osjeanja svoje dobre majke, uznemiravala ga
je pomisao da nema njezin pristanak, da radi neto to se njoj uope nee svidjeti. Jo ga je vie
uznemiravao predosjeaj da e njegova draga stariica, koja je iz ljubavi prema njemu dola iz
daljine, trpjeti zajedno sa snahom, i da mu svoje neslaganje nee ni na koji nain pokazati niti ga
iim ukoriti.
Jo je mnogo svijeta ekalo vlak iz Torina koji je ve kasnio. Da odagna neugodna
razmiljanja, on se trudio sve misli usmjeriti na englesku gramatiku, hodajui gore-dolje peronom,
ali se na svaki zviduk vlaka okretao i zaustavljao.
Napokon je obznanjen dolazak. Brojni prijatelji i rodbina dotrae gledajui netremice vlak
koji je, hukui, buno ulazio u postaju. Otvorie se prva vrataca pa svijet prie vlaku manje ili
vie nemirno pogledom pretraujui vagone.
- Eno je! - uzviknu Giustino, probijajui se radosno kroz svjetinu da bi stigao do jednog od
posljednjih vagona drugog razreda, s ijeg se prozora nekako zbunjeno i preplaeno nagnula glava
blijede starice u crnini. - Mama! Mama!
Ona se okrenu, podie ruku i osmjehnu mu se crnim oima prodorna pogleda, ivahnost
kojih bjee u neskladu s bljedilom ve ocvala lica.
Sitna gospoa Velia kao da je u radosti to opet vidi sina traila lijek nemiru to ju je
ispunjavao tijekom itavoga dugog putovanja, te brojnim novim dojmovima to su joj obuzimali
umornu duu, ve dugo godina skuenu i povuenu u ustaljene odnose njezina skromnog,
bojaljivog ivota.
Bjee sva smuena i kao zagluena, pa je odgovarala jednoslonim rijeima; meu tolikim
svijetom i tolikom zbrkom inilo joj se da je u sina sve izmijenjeno, ak i boja glasa, izgled, izraz
lica. Isti je dojam dobio i Giustino ugledavi majku. Oboje su osjeali kao da se izmeu njih neto
izgubilo, rasplinulo: ona prirodna prisnost to je dotad prijeila da se vide u svjetlu u kakvom se vi-
de sada; ne vie kao jedno bie nego kao dva, ne razliita nego razdvojena. A nije li on, daleko od
nje - mislila je majka - upijao, usvajao njoj neznani ivot? Nema li on sada uza se drugu enu, koju
ona ne poznaje i koja mu je sigurno draa od nje? Ipak, kad se nala sama s njim u koiji i vidjela
da su tu njezin koveg i vreica to ih je bila ponijela sa sobom, osjeti olakanje i osvjeenje.
- Tvoja supruga? - upita zatim otkrivajui pogledom i tonom glasa da se ustruava to upitati.
- eka te s puno enje - odgovori joj Giustino. - Silno pati...
- Ah, jadnica... - uzdahnu gospoa Velia sklopivi oi. - Bojim se da ja malo... malo mogu
uiniti... jer moda za nju nisam...
- Ni govora! - prekinu je Giustino. - Mama, ne optereuj se takvim predrasudama! Vidjet e
kako je dobra...
- To vjerujem i znam - pouri uzvratiti gospoa Velia. - Govorim o sebi...
- Jer ti zamilja da ona koja pie - doda Giustino - mora neizbjeno biti neka... izvjetaena,
umiljena osoba?... Nipoto! Vidjet c'e. Odvie, odvie skromna, ak... Ja zbog toga oajavam. I
onda, u tom stanju... Hajde, hajde, majice, ona je kao i ti, zna li, nema razlike...
Strariica to kimnuvi prihvati. Te su joj rijei parale srce. Ona je mama, a sad je njezinu
sinu druga ena kao ona, bez razlike... Ali prihvati, kimnuvi prihvati tu injenicu.

44
 - Ja se o svemu brinem! - nastavi Giustino. - Vodim poslove. Uostalom, draga mama, u
Rimu... sve je dvostruko skupo... to ne moe ni zamisliti! I kad se ne bismo na sve naine
snalazili... Ona radi kod kue, a ja se brinem da nam njezin posao bude koristan, da donosi prihod...
- I donosi li... donosi? - upita bojaljivo majka nastojei priguiti pronicavost u oima.
- Jer tu sam ja, koji inim sve da posao donosi korist! - odgovori Giustino. - Moje djelo, ni
zamisliti ne moe! Ja sam... sve moje djelo... To to ona radi... ah, da, nita, bilo bi kao nita... jer
ta stvar... knjievnost, razumije li, to je neto, neka stvar... koju moe raditi i moe ne raditi,
ovisi o danima... Danas ti bljesne misao, ideja, zna je napisati i pie je... to te stoji? Ne stoji te
nita! Knjievnost je sama po sebi nitavna, ne donosi niti bi donijela ikakve koristi da tu nije... da
tu nije... da tu nisam ja, eto! Ja sve radim. I ako je danas poznata u Italiji ...
- Lijepo, lijepo... - pokua ga prekinuti gospoa Velia. Zatim se odvai: - I u naem je kraju
poznata?
- Pa ak izvan Italije! - uskliknu Giustino. - S Francuskom ja pregovaram! S Francuskom, s
Njemakom, sa panjolskom. Sad sam zapoeo s Engleskom! Vidi li? Uim engleski. Vaan je to i
teak posao. Engleska! Prole godine, zna li koliko? Osam tisua petstotina etrdeset pet lira, to s
izvornim djelima, to s prijevodima. S prijevodima jo vie.
- Toliko! - uzviknu gospoa Velia, snova zadivljena i zbunjena.
- ini ti se previe? - podsmjehnu se Giustino. - Ti me nasmijava... Kad bi znala koliko se
zaradi u Americi, u Engleskoj! Sto tisua, kao nita. Ali ove godine, tko zna!
Umjesto da obuzda svoju provalu rijei, smatrao je da ga je na to pretjerivanje navela
razdraenost prouzroena, kako je sam sebi objasnio, majinom ogranienou duha, a zapravo mu
je ljutnja izvirala iz onoga unutarnjeg nemira, iz onoga grizoduja.
Majka ga pogleda i odmah spusti vjee.
Ah, jadan njezin sin, kako je sav obuzet i zauzet eninim idejama! O kakvim li zaradama
sanja? A nita je nije upitao o njihovu selu, jedva jedvice neto o njezinu zdravlju i o tome kako je
putovala. Uzdahnu i ree, kao da se vraa izdaleka:
- Puno pozdrava alje ti Graziella, zna?
- Ah, dobra moja hraniteljica! - uskliknu Giustino. - Je li zdrava?
- Poinje benaviti kao i ja - odgovori mu majka. - Ali ti zna, pouzdana je i vjerna.
Pozdravlja te i Prever.
- Uvijek malo mahnit? - upita Giustino.
- Uvijek - otpovrnu stariica s osmijehom.
- I jo se uvijek eli vjenati s tobom?
Gospoa Velia mahne rukom, kao da tjera muhu nasmijei se i ponovi:
- Lud... lud... Ima ve snijega u Cargioru, zna li? Snijeg na Roccia Vreu i na Rubinettu!
- Ako sve dobro svri - ree Giustino - tko zna, moda e poslije poroaja Silvia otii s
tobom u Cargiore i ostati nekoliko mjeseci...
- Tamo gore, u snijeg? - upita majka, gotovo uplaena.
- Dapae! - kliknu Giustino. - Bit e joj veoma drago jer ga nikad nije vidjela! Ja se moram
kretati zbog poslova, moda... Nadajmo se! O tome emo jo mnogo govoriti. Vidjet e kako e
se odmah sloiti sa Silvijom koja je, naalost, odrasla bez majke...

45
 3.

I doista bijae tako.

Netom ju je vidjela, gospoa Velia u tunim Silvijinim oima proita elju da bude voljena
poput keri, a Silvija je u njezinima vidjela strah i bol da njezina prostoduna, prirodna ljubav nee
biti dovoljna da ispuni zadau zbog koje ju je sin pozvao. Obje htjedoe to prije zadovoljiti svoje
elje i odagnati strah.
- Ja sam vas upravo takvom i zamiljala! - ree Silvija, oiju punih njene i tople naklonosti.
- udno!... ini mi se da vas poznajem oduvijek...
- Ovdje niega! - odgovori gospoa Velia dodirujui rukom elo. - Ali srca, keri, koliko god
hoe...
- ivio domai kruh! - kliknu gospodin Ippolito, obradovan to najposlije vidi dobru sitnu
enicu starinskih navika. - Srca, srca, da, dobro kaete, gospoo! Srca nam treba, a glava je vraja!
Vi kao majka nainite udo, iz ruku svoga sina istrgnite onu sviralu!
- Sviralu? - upita gospoa Valia, ne shvaajui i gledajui Giustinove ruke.
- Da, gospoo, sviralu - odgovori gospodin Ippolito. - Neku sviralicu koju on gura u uho ove
jadne ene, i pue, i pue, i pue, pa joj glava postane golema kao lopta!
- Jadni Giustino! - uzviknu Silvija s osmijehom, obraajui se svekrvi. - Ne obazirite se na
njega!
Giustino se smijao s dahom dosade i srdbe.
- Ma hajde, gospoa mene razumije! - nastavi stric Ippolito. - Srea je, gospoo moja, to ta
budalica ne odmagli! I u njoj ima puno srca, znate, a da nije tako, sad bi ve... Glava, velika lopta...
sva u oblacima... da ovdje, u brodiu srca, nema malo pritege... Ja ne piem, da se razumijemo;
govorim dobro kad se potrudim, i moja mi neakinja krade aluzije i alegorije... Sve ludorije!
Pa, slegnuvi ramenima, ode puiti u malu radnu sobu.
- Malo mahnit, ali dobar - ree Silvia da ohrabri zbunjenu stariicu. - Ne podnosi da
Guistino...
- To sam ve rekao mami! - prekine je on ljutito. - Ja se za sve brinem. On pui, a ja mislim
kako zaraditi novac! U Rimu smo. Sluaj, Silvia, neka se mama sad raskomoti i svue, poslije emo
ruati. Ja moram odmah bjeati na pokus, posljednji je trenutak. Ah, u vezi s tim, htio sam ti rei da
Carmijeva...
- Ah, Boe, ne, Giustino! - zamoli Silvia. - Ne govori mi nita danas, molim te!
- I dvoje! I troje! - planu Giustino izgubivi najposlije strpljenje. - Svi navaliste na mene! U
redu... Moram ti rei, draga moja! Mogla si se osloboditi smetnje jednim potezom da primi
Carmijevu.
- Ali kako? Je li mogue u ovom stanju? - upita Silvia. - Recite vi, majko...
- to hoe da mama zna!? - viknu Giustino vrlo ljutit. - to je Carmijeva? Zar ona nije
ena? Ima mua i ona je takoer raala djecu. Glumica je... Dabome! Ako dramu treba prikazati,
moraju postojati i glumice. Ti ne moe ii u kazalite pratiti pokuse. Tu sam ja, na sve sam mislio.
Ali shvatit e, ako ona eli razjanjenje uloge koju mora igrati, mora to pitati tebe. Ne eli je
primiti niti s njom razgovarati. Pa kako da ja postupim?
- Poslije, poslije - ree Silvia da prekine razgovor. - Pusti me da se sada brinem o mami.
Giustino izjuri bijesan.
Bio je tako uzbuen i obuzet bitkom to ga je ekala u kazalitu da nije primjeivao eninu
uzrujanost svaki put kad bi naeo razgovor o drami.

46
 Uistinu je neprilina i tuna podudarnost prikazivanja Nove kolonije i Silvijina skoranjeg
poroaja. Giustino se u brojenju mjeseci bio prevario, po njegovu bi raunu supruga ve bila
slobodna u listopadu, meutim...
Glumaka druina Carmi-Revelli, angairana u kazalitu Valle, upravo je u tom mjesecu
odredila izvesti premijeru Nove kolonije, to ju je prije nekoliko mjeseci obeala prikazati.
Claudio Revelli, ravnatelj glumake druine, duboko je, kao i njegove kolege, prezirao
talijanska dramska djela, ali je Giustino tijekom tih mjeseci pripreme, uz pomo svih onih koje je to
uveseljavalo, znao oko drame nainiti takvu maju derau da se ona sada oekivala kao veliki,
istinski umjetniki dogaaj; jo je k tome obeavala zaradu gotovo poput neke gnusne parike
farsetine. Stoga je Revelli ovaj put popustio plamnim i pomamnim prohtjevima svoje ortakinje i
prvakinje druine gospoe Laure Carmi, koja je bila osobito sklona talijanskim dramatiarima i
duboko prezirala sve tegobe pozornice. Ona nije htjela ni uti da se premijera odgodi za idui
mjesec, i to u Napulju, jer bi time izgubili ne samo prednost prikazivanja nego i rimsku publiku.
Naime, jedna bi je druga druina, koja sada igra u Bologni i eka ishod rimske predstave da ondje
prikae Silvijinu dramu, odmah prva ponudila sudu bolonjske publike, a onda, kao najnoviju dramu,
u prosincu, prikazala u Rimu.
Giustino, dakle, nije mogao potedjeti suprugu tih strepnji.
Silvia je tijekom ljeta mnogo trpjela. Gospoa Ely Faciolli preklinjala ju je da poe s njom
na ladanje u Catino, blizu Farfe; odatle joj je poslala nekoliko vrlo toplih pisama, poziva,
razglednica, ali ona se ne samo nije htjela maknuti iz Rima, nego ni iz kue nije izlazila grozei se i
gotovo se sramei svoga izoblienja, i kao da je u tome vidjela neku porugu prirode - odvratnu i
okrutnu.
- Ima pravo, djevojko! - govorio joj je stric Ippolito. - Priroda je mnogo plemenitija prema
kokicama. Jedno jaje, i majina toplina.
- Ah, dakako! - mrmljao je Giustino. - Mora se roditi pile, doista...
- Ali od magarice, dragi! - mrmljao gospodin Ippolito. - Magarica mora roditi ovjeka? A
postupati prema eni kao prema magarici, ini ti se dostojnim ovjeka?
Silvia se smjekala umorno i eznutljivo. Sreom, u kui je postojao on, stric, koji bi je od
vremena do vremena prenuo iz tuposti i zaglupljenosti u koje je tonula.
Pod pritiskom tako mune stvarnosti ona je tih dana osjeala duboku odbojnost prema svemu
stoje na umjetnikom polju, kao i u samom ivotu, nuno konvencionalno. I njezini tekstovi, iako
vrlo esto potaknuti nenadanim proplamsajima ivota, gotovo udarima vjetra i burnih valova,
pokatkad oprenih logici njezina shvaanja, izgledali su joj lani i bili joj mrski.
A drama?
Prisiljavala se ne misliti na nju da se ne uznemiri. Grubost nekih scena kadikad ju je morila i
oduzimala joj dah. Sad joj se ta drama inila udovinom.
Izmislila je vrlo plodan otoi u Jonskome moru, nekada kanjeniko mjesto, naputen
poslije neke zemne strahote koja je gradi to se na njemu nalazio pretvorila u gomilu ruevina.
Nakon to su ga napustili malobrojni preivjeli, bio je godinama pust, vjerojatno predodreen da
jednog dana potone.
To je bilo mjesto drame.
Prva naseobina grubih, sirovih, primitivnih mornara s Otranta potajno se ugnijezdila meu te
ruevine, unato stranoj prijetnji nad otokom. Tu ive izvan svakog zakona, gotovo izvan vremena.
Meu njima je samo jedna ena, Spera, laka ena, ali su je tovali kao kraljicu, oboavali kao
sveticu, i okrutno je osporavali onome koji ju je doveo sa sobom, nekom Currau, koji je samo zbog
47
toga postao glavar naseobine. Ali Currao je i najjai, pa s vlau nad svima zadri i svoju enu,
koja je u tom novom ivotu postala drukija. Snova je stekla priroene vrline, uva za svih njih
vatru ognjita, prua ljudima svaku obiteljsku okrijepu, a Currau je. dala sina kojega on oboava.
Ali jednoga dana Currao zatee jednog mornara, svoga najljueg suparnika, kako silom vue
enu k sebi. On ga svlada, a mornar nestane s otoka. Moda se s daskom bacio u more, ili je
doplivao do neke lae to je u daljini prolazila.
Nakon nekog vremena nova skupina ljudi, predvoena onim odbjeglim mornarom, iskrca se
na otok, ali su novi mornari bili u pratnji svojih ena, majki, keri i sestara. Kad to opaze ljudi iz
prve naseobine, prestanu se protiviti iskrcavanju, kao to je zapovijedao Currao. On ostade sam i
odjednom izgubi svaku vlast, a Spera nanovo za svih postade ono stoje i prije bila. Ali nju to ne boli
toliko zbog nje same, koliko zbog njega. Opaa i osjea da je se on sada srami, prije se ponosio
njome, a sada strpljivo podnosi prezir. Najposlije spozna da Currao razmilja o tome da je napusti
kako bi ponovno stekao ugled u vlastitim i tuim oima. Neki mladi mornari, oni isti koji su
uzaludno ginuli od ljubavi za njom, sada joj, da bi joj se narugali, rekoe kako Currao vie ne bdije
nad njom jer je poeo ljubakati s Mitom, keri starog mornara, padrona Doda, koji je neka vrsta
poglavara nove naseobine. Spera to zna, pa se sva okrene sinu s nadom da e tako zadrati ovjeka
koji joj izmie. Ali je stari gazda Dodo uvjetovao svadbu time da Currao dovede sa sobom djeaka.
Spera moli, preklinje i obraa se ostalima da se umijeaju i posreduju. Meutim, nitko joj se ne
odaziva. Onda ona ode pokorno moliti starca i vjerenicu. Starac joj ree da mora biti sretna to e
sin ostati s ocem, a vjerenica ju je uvjeravala kako e s djeakom lijepo postupati. ena, sva oajna,
da ne izgubi sina i da slomi srce ovjeku koji je ostavlja, u izljevu razjarene srdbe zagrli svoje
dijete pa ga u tom stranom zagrljaju, urliui, ugui. Poslije tog krika pade jedna stijena, pa jo
jedna, samrtniki tuno u jezivoj tiini koja slijedi nakon zloina; i drugi daleki krikovi odjeknue
nad otokom. Spera ivi na vrhu breuljka, meu ruevinama kue propale u vrijeme prvoga
prirodnog udara. ini se da sumnja i da se pita je li ona svojim krikovima izazvala ruenje stijena i
dozvala one stravine krikove. Ali, ne, ne, to je zemlja! To je zemlja! - Skoi na noge. Uasnuti od
strave i urlajui, pojavljuje se nekoliko ljudi koji su izmakli smrti. Zemlja se otvorila! Zemlja se
prosjela! Spera uje da je netko doziva, s podnoja breuljka uje muev glas koji doziva sina
bolnim krikovima to paraju srce. Teturajui, potri s ostalima, nagne se s vrha puna jeze da
pogleda, pa u graji to je dolazila odozdo, vikne:
- Je li ti se otvorila pod nogama? Je 1' te napola progutala? A sin? Ja sam ti ga ubila vlastitim
rukama... Umri, umri, prokletnie!
Kakav e dojam izazvati ova drama? Iza sputenih trepavica Silvia je u tren oka vidjela
kazalinu dvoranu, gledatelje njezina djela, i uasnula se. Ne! Ne! Ona je to napisala samo za sebe!
Piui, nije ni trenutka pomislila na publiku koja e je sada vidjeti, sluati, presuditi. Te likove, te
prizore ona je vidjela na papiru, kao to ih je napisala, prenosei to je mogue vjernije unutarnje
utvare. I kako e sada s papira pohrliti ivi na pozornicu? Kojim glasom? Kojim kretnjama? Kakav
e biti uinak tih ivih rijei, tih stvarnih kretnji na daskama pozornice, meu papirnatim kulisama,
u nekoj prijetvornoj i umjetnoj stvarnosti?
- Doi vidjeti, savjetovao ju je Giustino. - Nije potrebno ni da se penje na pozornicu.
Pokuse moe pratiti iz naslonjaa ili neke oblinje loe. Nitko ne moe suditi bolje od tebe, pruiti
savjet, sugestiju.
Silvia se kolebala, ali kasnije, ba kad se spremala otii, osjetila je pomanjkanje snage i
volje, bojala se da bi pretjerano uzbuenje moglo koditi onom drugom biu koje je ve ivjelo u

48
njezinu krilu. I najposlije, kako se pojaviti u tom stanju? Kako razgovarati s glumcima? Ne, ne, tko
zna kakvo bi to muenje bilo za nju!
- Kako se snalaze? - pitala je supruga. - ini li ti se da shvaaju svoje uloge?
Vrativi se s pokusa, Giustino, sjajnih oiju i lica proarana crvenilom kao da su mu tipali
obraz, puhao je i gnjevno mahao rukama:
- Tu se nita ne razumije!
Giustino je bio duboko potiten. Ta mrana pozornica to zaudara na plijesan i vlanu
prainu; ti radnici to su ekiem nabijali na okvire kulise za veernju predstavu; sve to blebetanje,
sitniarstvo, bezvoljnost i mlitavost glumaca rasutih tu i tamo po grupicama, pa taj apta u rupi s
kunom kapom na glavi i prijepisom drame pred sobom punim brisanih redaka i napomena;
ravnatelj druine, uvijek namrgoen i neljubazan, sjedi pokraj aptaeve rupe, pa onaj koji na
stoliu prepisuje uloge; pa rekviziter zabavljen neim izmeu sanduka, sav znojan i zadihan, sve je
to u njemu izazivalo grozno razoaranje koje ga je jako ljutilo.
Zatraio je i iz Taranta dobio nekoliko fotografija mornara i seljanki iz okolice Otranta, za
statiste, te haljine, alove i kape kao uzorke. S odjeom su uglavnom bili zadovoljni, ali je poneka
glupa glumica sporedne uloge izjavila da se ne eli obui u odrpanku. Revelli je za scenografiju,
svu na otvorenom prostoru, divlju" kako je govorio, htio krtariti, a Laura Carmi, protagonistkinja,
hinila je negodovanje. Giustinu je samo ta glumica bila pomalo pomo i utjeha: eljela je proitati
Olujne ptice i Kuu patuljaka da bi - kako ree - to spremije ula u zamisao drame; izjavila je
takoer da je oduevljena ulogom Spere i da e od nje nainiti kreaciju"! Ali ni ona jo nije znala
nijedne rijei uloge, prolazila je pred aptaevom rupom i mehaniki ponavljala, kao i ostali, fraze
koje je on, viui i dajui upute prema didaskalijama, itao iz svog prijepisa. Samo je karakterni
glumac Adolfo Grimi unosio odreenu slikovitost, neku dojmljivost u ulogu padrona Doda, i
Revelli u ulogu Curraa, ali se Giustinu inilo kao da obojica malo pretjeruju, Grimi je ak
pjevuckao tekst svojim baritonom. U povjerenju i uljudno Giustino ga je upozorio, ali se Revelliju
nije usudio nita rei, pa se grizao u sebi. elio je upitati ovoga ili onoga kako e izvesti neku
kretnju, kako izgovoriti neku frazu. Na treem ili etvrtom pokusu Revelli je, ozlojeen
razmetljivim oduevljenjem Carmijeve, stao neuljudno prekidati sad jednoga sad drugog glumca.
esto ih je prekidao za sitnicu, nizato, u najljepem trenutku, kad se Giustinu inilo da sve tee
dobro i da prizor postaje uzbudljiv, poprima ivot sam od sebe, svladavajui postupno ravnodunost
glumaca i nagonei ih da oboje svoj glas i oive svoje kretnje. Zbog grubih Revellijevih upadica,
Grassijeva, koja je glumila Mitu, umalo nije briznula u pla. Zaboga, taj bi ovjek barem prema
enama morao biti malo ljubazniji! Giustino se svojski trudio da je smiri.
Nije primjeivao da ga neki glumci na pozornici, osobito Grimi, ismijavaju, rugaju mu se. U
odsutnosti Revellija, ak su od njega traili da sam izvodi najtee pasuse u drami.
- Kako biste vi izgovorili ovaj, a kako ovaj drugi pasus? Da ujemo.
A on odmah! Znao je, dobro je znao da e loe izgovoriti, i nije valjda ozbiljno shvaao
pljesak i povike divljenja tih vjetrogonja i podrugljivaca, ali im je moda dao naslutiti eninu
namisao u pisanju tih... kako se zovu?... ah, da, pasusa... tih pasusa, naravno.
Nastojao je na svaki nain odueviti ih, uzbuditi, nagnati ih da s ljubavlju surauju u tom
zavrnom i odluujuem poslu. inilo mu se da su pojedini glumci pomalo zaprepateni smionou
nekih prizora, estinom nekih situacija. Istinu govorei, i njega je vie prizora te drame
uznemiravalo, a kadikad bi ga obuzeo i strah kad bi s pozornice promatrao kazalinu dvoranu, sve
one redove naslona i stolica rasporeene kao u oekivanju, redove loa, sve te mrane udubine, sve
te sumnjive otvore prepune prijetnji. Pa onda razdvojene kulise, polovina inscenacija, nered
49
pozornice u toj vlanoj i pranoj polutami, bezvezni razgovori glumaca koji su zavrili pokus nekog
prizora a da nisu obratili pozornost na kolege koji su bili na probi, Revellijevi izljevi bijesa,
aptaev neugodan glas, sve bi ga to uznemirilo, obeshrabrilo, sprijeilo da stvori predodbu onoga
to e za nekoliko veeri biti predstava.
Laura Carmi mu prie i trgne ga iz tih naglih klonua.
- Dakle, Boggiolo? Niste zadovoljni?
- Draga gospoo... - uzdahnu Giustino, irei ruke, udiui s uitkom parfem vrlo elegantne
glumice izazovnih oblika, pohotna izraza, iako joj je gotovo cijelo lice bilo umjetno preinaeno, oi
uveane, oni kapci potamnjeni, usne obojene jasnocrveno, a ispod tolike minke nazirala se
oronulost i umor.
- Gore glavu, dragi! Bit e to veliki uspjeh, vidjet ete!
- Mislite?
- Nema sumnje! Novina, snaga, poezija: sve je tu! I nema teatra - dodala je s nekom
grimasom negodovanja. - Ni likova, ni stila, ni akcije, qui sentent te theatre. Shvaate?
Giustino se snova utjeio.
- Gospoo Carmi, vi biste mi morali pruiti jedno zadovoljstvo, elio bih uti onaj Sperin
krik u posljednjem inu kad ugui sina.
- Ah, nemogue, dragi moj. To mora izbiti spontano, tamo, u predstavi. alite se? Taj bi mi
krik razderao grlo... I zatim, ujem li ga jednom, pa bio i moj vlastiti, onda zbogom! Na predstavi
bih ga oponaala. Bio bi mlak, neuvjerljiv. Ne, ne! Mora odjednom nastati, sam od sebe. Ah,
velianstven je taj zagrljaj! Bijes ljubavi i mrnje ujedno. Shvaate, Spera kao da eli vratiti u svoje
tijelo, u svoje krilo sina kojega joj ele istrgnuti iz ruku, pa ga ugui! Vidjet ete! ut ete!
- Bit e to va sin? - upita je, sav radostan, Giustino.
- Ne, uguit u Grimijeva sina - odgovori mu Carmijeva. - Moj sin, dragi Boggiolo, elim da
znate, nee nikada stupiti na pozornicu. Ma kakvi!
Nakon pokusa Giustino Boggiolo je trao po redakcijama novina traei ovdje Lampinija,
Ciceronia, tamo Centannija, Federicija ili Molu, s kojima se bio sprijateljio i putem kojih je ve
poznavao sve takozvane militantne novinare prijestolnice. Istina je da su se i oni zabavljali na
njegov raun, otvoreno, ali on to nije uzimao srcu. Samo je teio cilju. Casimiro Luna saznao je da
su mu u Biljenikom arhivu iskrivili ime. Nedostojno djelo! Prezimena se potuju, prezimena se ne
iskrivljuju! I meu kolegama je skupljao po deset entezima kako bi Boggiolu poklonili stotinu
posjetnica ovako tiskanih:

GIUSTINO RONCELLA
roen Boggiolo

Da, da, izvrsno! Ali je on, meutim, od Casimira Lune dobio blistav lanak o cijelom eninu
djelu i uspio postii da sve novine veoma ivo istaknu oekivanje drame Nova kolonija, potiui
znatielju intervjuima i indiskrecijama.
Naveer se vraao kui premoren i smuen. Njegova stara mati nije ga vie prepoznavala, ali
ni on vie nije bio kadar opaziti njezino uenje, kao ni podrugljivost strica Ippolita, kao to nije
primjeivao nemir to ga je izazivao u supruzi. Izvjeivao je o uspjehu pokusa i o onome to se
govorilo u novinskim redakcijama.
- Carmijeva je velianstvena! A ona mala Grassijeva, u ulozi Mite, da je vidi, divota! Ve
su po ulicama objeeni prvi plakati. Veeras poinje predbiljeba za mjesta. Zna, to e biti pravi
50
pravcati dogaaj! Kau da e doi najbolji kazalini kritiari iz Milana, Torina, Firence, Napulja i
Bologne.
Veer uoi predstave vratio se kui sasvim zanesen. Donosio je tri vijesti: dvije blistave
poput sunca, jednu crnu, gadnu i otrovnu kao zmija. Kazalite potpuno rasprodano za tri veeri;
generalni pokus udesno uspio, najpoznatiji novinari i poneki knjievnik koji su pratili pokus bjehu
zadivljeni i zaueni. Samo Betti, Riccardo Betti, onaj glupi mlakonja, sav izvjetaen, usudio se
rei nita manje nego da je Nova kolonija Medeja prevedena na tarantski".
- Medeja"! - upita Silvia, zbunjena, smuena.
Ona nije znala nita, ba nita, o uvenoj arobnici iz Kolhide; naila je nekoliko puta na to
ime, ali zapravo nije znala tko je Medeja i to je uinila.
- Rekao sam to, rekao sam! - viknu Giustino. - Nisam se mogao suzdrati. Moda nisam
dobro uinio. Barmisovoj, koja je bila prisutna, bilo je ao to sam to rekao. Ma kakva Medeja!
Kakav Euripid! Sutra ujutro, netom stigne gospoa Faciolli iz Catina, zamoli je, iz znatielje, da ti
posudi tu blaenu Medeju. Kau da je tu tragediju napisao... kako se ... ma rekao sam malo prije...
Prouavaj, prouavaj te blaene grke stvari, mike... ne znam kako ih zovu... mikenske... prouavaj
ih! To se danas trai! Shvaa li da te jednom takvom nabaenom frazom mogu unititi? Medeja
prevedena na tarantski... Dosta o tome! To su glupai koji nita ne razumiju, manje od mene! Sad
ih poznajem... i te kako ih poznajem!
Gospoa Velia, vrlo zabrinuta zbog Silvijina stanja u tim posljednjim danima, ljubazno ju je
zamolila da poslije veere izie sa suprugom. Bilo je ve kasno pa je nitko nee vidjeti. Mala lagana
etnja sigurno e joj koristiti. Tijekom svih tih mjeseci ona nije nikada smjela zanemariti kretanje i
etnju.
Silvia pristane, ali kad joj Giustino na jednom uglu, pod ukastom, drhtavom svjetlou
fenjera, htjede pokazati ve izvjeenu objavu kazalita Valle, na kojoj je krupnim slovima bio
naslov drame i njezino ime te popis likova, a ispod, veoma istaknuto, najnovija, ona posustane,
malaksa, osjeti vrtoglavicu pa ledeno, blijedo elo osloni na njegovo rame:
- A kad bih umrla? - promrmlja.

4.

Giustino Boggiolo stie kasno u kazalite, ovaj put doista koijom, usplamtio kao u vruici i
uznemiren.
Ve od malog trga Sant'Eustachio ulica bjee zakrena, natrpana koijama izmeu kojih se
svijet nestrpljivo i uzrujano gurao. Da ne eka u redu, Giustino plati vonju pa potra izmeu koija
i svjetine. Na oronulom proelju kazalita velike su elektrine svjetiljke treptale kao da i one
sudjeluju u ivoj znatielji ove iznimne veeri.
Eno Racenija na ulazu.
- Dakle?
- Bolje ne pitajte! - promrsi Giustino s nekom oajnom kretnjom. - Gotovo je! Trudovi.
Ostavio sam je u trudovima!
- Gospode Boe! - odvrati Raceni. - To se moglo i oekivati... Uzbuenje... uzrujanost.
- Crni avo, recite avo, molim vas! - odvrati Giustino, jako srdit, prevrui oima i
nastojei se pribliiti prozoriu gdje se svijet tiskao da kupi ulaznice.
Popne se na vrh prstiju da vidi izvjeenu obavijest: - Sve rasprodano.
Neki ga gospodin u urbi gurnu.

51
 - Oprostite...
- Nema na emu... Ali, uzalud je, kaem vam. Nema vie mjesta. Rasprodana su. Vratite se
sutra uveer. Ponovit e se.
- Doite, doite, Boggiolo! - zovnu ga Raceni. - Bolje je da se pokaete na pozornici.
- Dva... etiri... jedan... dva... tri... vikali su na ulazu razvodnici u sveanim livrejama,
pregledavajui ulaznice.
- Ma kamo e se sada ugurati sav taj svijet? - zapita Giustino kao na iglama. - Koliko su
ulaznica prodali? Morao sam tu biti ve u sumrak... Ali kad se avo umijea! I zabrinut sam,
vjerujte, veoma sam zabrinut... Ne slutim dobro...
- Ne govorite tako! - uutka ga Raceni.
- Mislim na Silviju - objasni Giustino. - Ne valjda na dramu... Vjerujte mi, ostavio sam je u
vrlo loem stanju... Nadajmo se da e sve biti dobro... ali se bojim da... A onda gledajte, gdje e se
smjestiti sav taj svijet? Smjestit e se neudobno, bit e nestrpljivi, nemirni... Onaj tko plaa, eli
uivati... Zaboga, mogli su doi drugu veer! Ponavlja se... Idimo, idimo...
itavo je kazalite odzvanjalo raznolikim zbrkanim amorom golemog pelinjaka. Kako
zadovoljiti udnju za uitkom, radoznalost, ukuse, oekivanja svih tih ljudi, ve zbog sama njihova
okupljanja i zbog toga to su pozvani u drukiji ivot od njihova uobiajenoga, iri, strasniji,
nestalniji?
Giustino osjeti tjeskobnu pometnju i strah gledajui s ulaza u parter prepuno gledalite to je
vrvjelo uz komeanje i kretanje. Njegovo obino rumenkasto lice postade ljubiasto.
Na pozornici, osvijetljenoj tek s nekoliko arulja upaljenih duboko u pozadini, radnici i
rekviziter dovravali su posljednje pripreme scene, dok su glazbenici cvileim zvucima usuglaavali
instrumente malog orkestra. Inspicijent ih je sa zvoncem u ruci pourivao. Htio je odmah glumcima
dati prvi znak.
Neki od njih ve bijahu spremni: mala Grassijeva odjevena kao Mita i Grimi kao padron
Dodo, s lanom bradom, sijedom i kratkom, licem kao da je sueno na dimu, poput pruta, strano
ga je gledati iz blizine, s mornarskom kapetinom naherenom na uho, zavrnutim hlaama i stopalima
kao da su bosa, u nekakvoj majici boje mesa. Oni su razgovarali s Titom Lampinijem u fraku te s
Centannijem i Molom, a im ugledae Giustina i Racenija priu im buno.
- Evo ga, tu je! - viknu Grimi podiui ruke. - Dakle, kako je? Kako je?
- Dupkom puno! - uskliknu Centanni.
- Zadovoljan, eh? - doda Mola.
- Samo hrabro! - ree mu Grassijeva, stisnuvi mu vrlo snano ruku.
Lampini ga upita:
- Vaa gospoa?...
- Loe... loe... - zapoe Giustino.
Ali mu Raceni, raskolaivi oi, dade nagli znak glavom. Giustino shvati, spusti vjee i
doda:
- Shvatit ete da... ba... ba dobro ne moe biti...
- Ali bit e joj dobro! Vrlo dobro, ak izvrsno! - smrsi Grimi svojom jakom glasinom,
kimajui glavom uz podrugljiv osmijeh.
- Daj, Lampini - ree Centanni. - estitaj pragmatino: Sretno bilo!
- A gospoa Carmi? - upita Giustino.
- U garderobi - odgovori Grassijeva.

52
 Iz prostranoga gledalita kroz zastor je dopirao neprestani amor, tisue sitnih glasova,
bliih, dalekih, potmulih, i trijesak vrata, kripa kljueva i tupkanje nogama. U pozadini pozornice
more i Grimi odjeven kao mornar doimali su se Giustina kao da je ondje veliki gat s brojnim
brodovima pred polaskom. Odjednom osjeti brujanje u uima, a neto skriveno i udno prostruji mu
glavom.
- Pogledajmo dvoranu! - ree mu Raceni, uhvati ga pod ruku i odvede do rupe na zastoru. -
Nemojte, zaboga, smetnuti s uma - doda zatim tiho - da je gospoa pred porodom.
- Razumijem, razumijem - odgovori Giustino, kojega su noge izdavale dok se pribliavao
rampi.
- Sluajte, Raceni, lijepo vas molim da na kraju svakog ina otrite mojoj kui.
- Hou, naravno! - prekine ga Raceni - suvino je da mi to kaete...
- Zbog Silvije, mislim... - doda Giustino - da znam to se zbiva... Shvatit ete da se njoj nee
smjeti nita rei... Ah, kakav zlosretan stjecaj okolnosti! Bog me nadahnuo da dovedem majku! I tu
je stric... A uznemirio sam i jadnu gospou Faciolli, koja je tako eljela biti na predstavi...
Pogleda kroz rupu na zastoru i zapanji se motrei najprije donji dio gledalita, zatim redove
loa uokolo, pa gore balkon s mnotvom ljudi. Oni gore bjehu nemirni, nestrpljivi, glasali su se,
pljeskali, tupkali nogama. Giustino zadrhti kad zau inspicijentovo zvonce.
- Nije nita! - ree mu Raceni i podri ga - to je znak orkestru. I orkestar zasvira.
Sve su loe bile dupkom pune, nijedno prazno mjesto u parteru, a kakva tiska u tijesnom
prostoru za stajanje! Giustinu se inilo kao da plamti od zaarenosti rasvijetljene dvorane, od
zapanjujueg prizora tolikog mnotva u oekivanju, to ga je ranjavalo, paralo mu srce nebrojenim
oima. Sve, sve te oi svojim su uznemirenim treptanjem pretvarale to mnotvo u neko strahovito
udovite. Pokua razlikovati, raspoznati nekoga dolje u parteru. Ah, eno Lune, gleda loe te se
nekome klanja i smijei... eno tamo Bettija, gleda kroz dalekozor. Tko zna kolikima je i koliko puta
ponovio onu svoju frazu s otmjenim prezirom:
- Medeja prevedena na tarantski.
Glupan! Snova pogleda loe, pa, slijedei Racenijeve upute, potrai u prvom redu Guelija, u
drugom Francesku Lampugnani, Borne-Laturzijevu, ali mu ne uspije pronai ni njih, ni njega. Bjee
prepun ponosa mislei da je to dupkom puno kazalite ve sada samo po sebi blistav i velianstven
prizor za koji je on zasluan. Njegovo djelo, plod njegova ustrajnoga i neumornog rada, ugled i
potovanje koje uiva njegova supruga, njezina slava. Autor, istinski autor svega je on.
- Boggiolo! Boggiolo!
Okrenu se. Pred njim je stajala Dora Barmis, sva ozarena.
- Kakva velianstvena veer! Nikada nisam vidjela takvo kazalite! arobnjak, vi ste
arobnjak, Boggiolo! Istinska divota, a ne voir que les dehors. I kakvo udo, jeste li vidjeli? U
kazalitu je Livia Frezzi! Kau da je ve strahovito ljubomorna na vau enu.
- Na moju enu? - uskliknu Giustino zbunjen. - Zbog ega? U tom asu bjee tako nepribran
da bi lako povjerovao kad bi mu Barmisova odgovorila da Guelijeva prijateljica i sve ene u
kazalitu luduju za njim. Ali njegova ena... kakve to veze ima s njegovom enom? Livia Frezzi
ljubomorna na Silviju? A zato?
- Vi to ne znate? - promrsi Barmisova. - Tko zna koliko e jo ena biti uskoro ljubomorno
na Silviju Roncellu! teta to nije tu! Kako je? Kako joj je?
Giustino ne dospije odgovoriti. Odjeknue zvonca. Dora Barmis mu vrsto, vrlo vrsto stisne
ruku i pobjee. Raceni ga izmeu kulisa povue udesno. Zastor se podie, a Giustinu Boggiolu se
priini da mu otkrivaju duu i da se to odjednom utihnulo mnotvo priprema na okrutni uitak zbog
53
njegove muke, neuvene tjelesne i duevne patnje, gotovo kao da ga iva deru, ali s dahom sramote,
kao da je on sav izloena golotinja koja svakog asa, zbog previda nekoga pogrenog pokreta, moe
izgledati stravino smijena i sramotna.
Dramu je znao napamet od poetka do kraja, uloge svih glumaca od prve do posljednje fraze,
pa ih je umalo i nesvjesno glasno ponavljao dok se kao pod neprestanim elektrinim udarima trzao i
okretao amo-tamo, oiju blistavih, nemirnih, plamteih jabuica, uasnut sporou glumaca, to mu
se inilo kao da sa svakom frazom hotimice ase da bi mu produljili patnju i tako se zabavili.
Raceni ga je u jednom trenutku pokuao suosjeajno izvui odande i odvesti u Revellijevu
garderobu, jer on jo nije bio na redu, ali ga nije uspio pomaknuti.
to se predstava dalje odvijala, neka je udnovata sila, neka arolija sve vie obuzimala
uplaenoga Giustina i prikivala ga kao pred nekom groznom pojavom. Drama koju je napisala
njegova ena, a on znao naizust od rijei do rijei, i koju je do ovog trenutka gotovo snivao, ona se
sada odvaja od njega, odvaja se od svih, uzlazi poput balona to ga je on te sveane veeri briljivo
donio, pred mnotvo ljudi, i koji je sa strepnjom paljivo i dugo drao nad plamenom to ga je sam
izazvao kako bi se napuhao i kojemu je on sada najposlije upalio stijenj. Odvajao se od njega,
oslobaao se treptav i jasan, uzlazio na nebo vukui sa sobom svu njegovu kolebljivu duu i
odnosei mu utrobu, srce i dah u tjeskobnom iekivanju da ga iz trena u tren neki udar zraka, nalet
vjetra ne srui, da se ne zapali i da ga tamo gore ne uniti onaj isti plam to ga je on uegao.
Ali zato nema graje mnotva zbog tog uzaaa?
Eto, udovinost iznimne pojave bjee u toj golemoj tiini usred koje se drama uzdizala. Ona
je tu ivjela sama od sebe, zaustavljajui, ak i upijajui ivot sviju, a njemu oduzimajui rijei iz
usta, a s rijeima i dah. A taj ivot ondje, iju je udesnu neovisnost on ve osjeao, taj se ivot
odvijao as smiren i snaan, as nagao i buran, usred tolike tiine, pa mu ulijevao strah i gotovo
uas, sljubljen s postupno rastuim inatom. Kao da je drama, zadovoljna sama sobom, uivajui to
ivi u sebi i samo za sebe, prezrela tue zadovoljstvo, prijeila drugima da izraze svoj uitak,
preuzela na sebe odvie utjecajnu i odvie ozbiljnu ulogu, zanemarujui i umanjujui sva ona
njegova dotadanja nastojanja i panje tako da ona izgledaju nitavna i nepotrebna i sramotei onu
materijalnu korist za koju se on nadasve morao brinuti. Ako ne provali pljesak... ako svi do kraja
budu tako neodluni i zbunjeni... Ali stoje? to se dogodilo? Ubrzo e zavriti prvi in... Nijednog
pljeska... nijednog znaka priznanja... nita!... inilo mu se da ludi... otvarao je i stiskao ake,
zarivao nokte u dlanove, grebao gorue elo, a ipak vlano od ledena znoja. Pogledavao je
izmijenjeno lice prijatelja Racenija, potpuno zadubljenog u predstavu, i inilo mu se da ono
odraava njegovu vlastitu prepast... ne, neku novu prepast, gotovo neku omamu... moda onu istu
koja je obuzimala gledatelje... Na trenutak se poboja nije li ta drama neto jezovito okrutno,
zlodjelo koje nikad dotad nije poinjeno, i da e domalo, za trenutak, izbiti estoka pobuna svih
uvrijeenih i ozlojeenih gledatelja. Ah, ta tiina bjee uistinu stravina. Kako je, pate li? Uivaju
li? Nitko nije proslovio... A vrisci glumaca na pozornici, ve u posljednjem prizoru, odjekivali su
gledalitem. Evo, sputa se zastor...
Giustinu se priini da je on, on sam, tamo iz pozadine pozornice svojim nemirom, svojom
ivom eljom, strahotnim krajnjim naporom sve svoje due nakon trenutka to bjee vjenost
ponorne nade iznudio pljesak, hladan, slab poput pucketanja suhih granica, nagorjelih strnjika,
zatim plamen, velika vatra: obilna, topla, duga, duga, buna, zagluna... I tada osjeti oputanje svih
udova i omaglicu, kao da tone usred te pomamne bure odobravanja koja je trajala, trajala, jo uvijek
trajala, neprestana, sve jaa, beskrajna...

54
 Raceni ga je zagrlio, privukao k sebi te sa suzama u oima pridravao dok su se glumci
etiri, pet puta pojavljivali pred zastorom, pred onom velikom vatrom u gledalitu... On je jecao,
smijao se i jecao, i sav treperio od radosti. Iz Racenijeva zagrljaja pade u zagrljaj Carmijeve, a onda
u Revellijev, zatim Grimijev koji mu je svojom minkom obojio usne, vrh nosa i obraze jer ga je u
zanosu ganua htio po svaku cijenu izljubiti iako je on to izbjegavao znajui to e mu se dogoditi.
Pa je s tako od minke zamazanim licem nastavio padati u zagrljaj novinara i svih znanaca to su
dotrali na pozornicu da estitaju. Nije znao to drugo initi, bjee izmoden, iscrpljen, iznemogao,
da je samo u toj oputenosti nalazio okrepu i osvjeenje. Sad se ve predavao svima, gotovo
nesvjesno; bio bi se predao u zagrljaj i vatrogascima, radnicima, pomonicima na pozornici da
najposlije nije naila gospoa Barmis, snano ga prodrmala te izvukla iz tog smijenog i saaljivog
poloaja i povela u garderobu Carmijeve, gdje mu je oistila lice. Raceni je odjurio kui da sazna
kakvo je stanje njegove supruge.
U hodnicima, u loama graja, uzbuenje, strka. Tri etvrt sata svi su bili opinjeni silnom
drai novoga i neobinog djela to je od poetka do kraja ivjelo snanim i brzim ivotom koji je,
sav bljeskav od nenadanih treptaja srca, zaustavljao dah, a razdraganim i beskonanim pljeskom
kao da su se svi gledatelji oslobaali zapanjenosti to ih je titila. U svima je sada pjevala burna
radost, potpuna izvjesnost da se taj ivot, svojom novinom izriaja i stavova, oitovao vrstim
poput dijamanta, pa se vie ni u kojem sudbinskom sudaru ne bi mogao skrhati jer bi sada neiz-
bjenost akcije, kao i u samoj stvarnosti, obuzdala svako prividno nuno nasilje.
Upravo je u tome i bilo udo umjetnosti kojoj su te veeri gotovo sa zaprepatenjem
prisustvovali. inilo se kao da nije postojala pieva predhodna zamisao, nego da je radnja nastajala
tu, na licu mjesta, raala se iz asa u as, iz sudara divljih strasti, neizvjesna, nepredvidiva, u
slobodi nekog ivota bezakonja i bezvremenosti, u potpunoj slobodi elja koje su se uzajamno
gazile, tolikih bia preputenih sebi samima, pothvati kojih bijahu u potpunoj neovisnosti o njihovoj
prirodi, odnosno u potpunom nesuglasju s autorovim naumom.
Mnogi od onih najzanesenijih, u dvojbi je li njihov dojam i miljenje u suglasju sa sudom
strunjaka, pogledom su traili u parteru i loama lica kazalinih kritiara najtiranijih dnevnih
listova, traei da im otkriju one koji su doli izvana pa su ih dugo kradom motrili.
Njihove su oi osobito bile uprte u jednu lou prvog kata, Zetinu, jer je on bio strah i trepet
svih autora i glumaca to su se izlagali sudu rimske publike.
Zeta je ivo raspravljao s druga dva kritiara, s Devicisom, koji je doao iz Milana, i s
Coricom iz Napulja. Hvali? Kudi? A to? - Dramu ili glumu? U tom asu u lou ulazi jo jedan
kritiar. Tko je to? Ah, Fongia iz Torina... Kako se smije! A hini suze i klonue, baca se na grudi
najprije Corici, a zatim Devicisu. Zato? Zeta naglo ustade s vrlo gnjevnom gestom pa neto vie,
na to ostala trojica prasnu u glasan smijeh. U pokrajnjoj loi neka crnomanjasta gospoa, tmurna
lica, zelenih udubljenih oiju, zamiljena, ponosita, ustade i sjedne u drugi kut loe, dok iz pozadine
sjedokosi gospodin... ah, Gueli, Gueli! Maurizio Gueli - pomoli glavu gledajui u lou kritiara.
- Maestro, oprostite - ree mu tada Zeta - i zamolite gospou da mi oprosti. Ali taj je ovjek,
maestro, napast! On je propast te jadne ene! Ako volite Roncellijevu...
- Ja? Zaboga! - odvrati Gueli, i povue se uznemirena lica, gledajui u oi svoju prijateljicu.
A ona, s drhtajem zajedljiva osmijeha na mrkim usnama i sputajui malko one kapke kao
da eli ublaiti bljesak zelenih oiju, kimnu nekoliko puta glavom i ree novinaru:
- Ah, voli je... veoma voli...

55
 - Gospodo, s razlogom! - uskliknu on. - Silvia Roncella prava je ki Maurizija Guelija! To
kaem, kazao sam i rei u. Ovo je velianstven dogaaj, moja gospodo! Veliki dogaaj!
Roncellijeva je velika! Ali tko e je spasiti od supruga?
Livia Frezzi se ponovo nasmije pa ree:
- Ne bojte se... Pomoi joj nee manjkati... oinske, naravno. Malo poslije tog razgovora iz
jedne loe u drugu, dok se ve podizao zastor za drugi in, Maurizio Gueli i Livia Frezzi naputali
su kazalite kao dvoje ljudi koji, ne mogavi u sebi obuzdati navalu oprenih osjeaja, bjee da se
ne osramote. Upravo su ulazili u koiju kadli iz druge, hitro pristigle koije, sie uznemireni Attilio
Raceni.
- Ah, maestro, kakva nesrea!
- to se dogodilo? - upita Gueli prisilno mirnim glasom.
- Umire... umire... umire... Roncellijeva, moda, u ovaj as... ostavio sam je da... doem po
mua...
I ne pozdravivi gospou, Raceni uleti u kazalite. Prolazei ispred ulaza u parter, zauje
urnebesni pljesak. U tren oka bjee na pozornici. Tu se u prvi mah nae kao usred estoke bitke.
Giustino Boggiolo, sad ve uzobijeten, gotovo pomahnitao od radosti, meu glumcima koji su ga
vukli za skutove kratkog kaputa, vikao je i oslobaao se njihovih ruku kako bi se pojavio na rampi
umjesto supruge i zahvalio publici koja je jo uvijek dozivala autoricu na otvorenu scenu.

IV. NAKON SLAVLJA

1.

Na postaji mnotvo. Novine su objavile vijest da je Silvia Roncella, koja se udom otrgla
smrti u asu svog blistavog uspjeha, najposlije u stanju, iako se jo oporavlja, podnijeti dugo
zamorno putovanje i da tog jutra putuje u Pijemont, u rodno mjesto svog supruga, da obnovi snagu i
vrati zdravlje. Novinari i knjievnici, oboavatelji i oboavateljice dohrlili su na postaju da je vide,
da je pozdrave. Tiskali su se pred vratima ekaonice, jer lijenik koji je bio nazoan i koji e je
pratiti do Torina nije doputao da se tiskaju oko nje.
- Cargiore? Gdje je Cargiore?
- Hm! Kau, blizu Torina.
- Tamo je hladno!
- I te kako... Ma!
Oni pak kojima je bilo doputeno da joj prue ruku, da joj estitaju, unato lijenikovim
prosvjedima i muevljevim molbama, nisu se od nje odmicali da ustupe mjesto drugima; pa kad bi
se malo i udaljili od naslonjaa u kojemu je sjedila izmeu svekrve i dojilje, ostali su u ekaonici i
pozornim pogledom vrebali svaku njezinu i najmanju gestu, svaki pogled, svaki osmijeh. Oni
izvana kucali su po staklima, dozivali, pokazivali nestrpljenje i razdraljivost, ali se nitko od onih
unutra na to nije obazirao; tovie, inilo se da neki uivaju pokazati se bezonima, pa su prkosnim
i podrugljivim osmijehom gledali prizore nestrpljenja i razdraljivosti.
Uspjeh drame Nova kolonija bjee zaista izvanredan, pravo slavlje. Vijest o smrti autorice,
to se u tren oka proirila kazalitem tijekom praizvedbe, na kraju drugog ina, kad je ve sva
publika bila oarana sjajnom i snanom izvornou drame, pobudila je svean iskaz alosti i ushita
ujedno, pa jo uvijek, gotovo poslije dva mjeseca, drhtaj te ganutosti ivi u svima onima koji su
56
imali sree da u njoj sudjeluju. Kliui, viui, preklinjui, jecajui, inilo se da je te veeri publika
eljela pobijediti smrt. Nakon predstave ostala je u kazalitu, u dugom, zaglunom odobravanju, kao
u oekivanju da smrt ispusti taj slavom posveeni plijen i vrati ga ivotu. A kad je Laura Carini, sva
razdragana, banula na prednji dio pozornice i obznanila da autorica nije mrtva, provali veliko
uzbuenje, silan zanos kao nakon neke natprirodne pobjede.
Sutradan ujutro sve su novine u posebnim izdanjima opisale tu znamenitu veer, i vijest je
odmah obletjela cijelu Italiju budei u svakom gradu nestrpljivu elju da se drama to prije prikae i
da se saznaju druge vijesti o autorici, o njezinu stanju, kao i o njezinu radu.
Dovoljno je pogledati Giustina Boggiola da se stvori predodba o veliini dogaaja,
grozniavoj znatielji stoje posvuda plamtjela. Kao da je on, a ne supruga, maloas istrgnut iz
zagrljaja smrti.
Zanesena i opijena burnim pljeskom na otvorenoj sceni na poetku drugog ina, u asu
dolaska pripadnika nove naseobine, kad su prvi stanovnici otoka, ugledavi ene, odustali od borbe
i napustili Curraa, te ga je veeri Attilio Raceni istrgnuo iz ruku glumaca koji su ga hvatali za prsa,
za ramena, za skute kaputa kako bi ga sprijeili da se on umjesto supruge pojavi ili, tonije, jurne na
rampu, i odveo ga kui, a sam Raceni bjee sav u gru i oiju punih suza.
Kako to da nije pomahnitao videi u kui traginu pometnju, tri lijenika nadvijena nad
suprugom koja je krvarila i urlala, a oni razdirali i mrcvarili njezino izloeno tijelo?
Svatko bi drugi moda izludio baen iz jednog iznimno silovitoga duevnog stanja, u drugo,
posve opreno, ali nita manje iznimno i silovito. On ne! On je, naprotiv, malo poslije ulaska u
kuu, morao i mogao u sebi nai natprirodnu snagu da odoli okrutnoj radoznalosti novinara to
dotrae iz kazalita netom vijest o smrti stade kruiti loama i parterom. I dok su otamo dopirali
dugi, uasni krikovi i jauci supruge, iako je osjeao da mu se od tih krikova, od tih jecaja, para
utroba i srce, on je mogao odgovarati na pitanja to su mu ih upuivali i pruati im razne obavijesti,
tovie i traiti po ladicama te dijeliti urednicima najvienijih listova enine fotografije kako bi ih
mogli objaviti u jutarnjim izdanjima.
Ona se, meutim - dobro ili loe - oslobodila svoje dunosti: uinila je ono to je morala, i
sad ga eno tamo meu povojima, to malo i slabo djetece, drago, njeno i ruiasto, u rukama doji-
lje. A ona odlazi daleko da se odmori, okrijepi i ojaa u miru i dokolici. Meutim, on... Ponajprije,
on je neto drugo, a nije samo to djetece dao na svijet! On je stvorio diva, rodio gorostasa, on;
gorostasa koji odmah eli krenuti na put krupnim koracima po cijeloj Italiji, po itavoj Europi i
Americi, da skuplja lovorike, da ubire novac; a dunost je njegova da ga slijedi s vreom u ruci iako
je ve na izmaku snaga, iscrpljen svojim divovskim porodom.
Jer, istinu govorei, prema miljenju Giustina Boggiola, gorostas nije bila drama koju je
napisala njegova supruga; gorostas je bilo slavlje, kojega se samo on priznavao tvorcem. Naravno,
da nije bilo njega, da on nije tijekom svih mjeseci priprema stvarao udesa, ba bi sada toliko
svijeta dotralo na eljezniku postaju da supruzi iskae potovanje, da joj estita, da joj zaeli
sretan put!
- Molim, molim... Budite tako ljubazni, malo strpljenja... Jeste li uli, lijenik... A onda,
pogledajte, ima toliko drugih tamo...
Da, hvala, hvala... Molim vas, za ljubav Boju... Po redu, po redu, kae lijenik... Hvala,
molim, zaboga... - obraao se ovome i onome, ispruenih ruku, nastojei to vie njih udaljiti od
supruge kako bi i tu dunost obavio pohvalno, tako da bi tisak iste veeri mogao o tome pisati kao o
nekom drugom dogaaju. - Hvala, ah, molim, zaboga... Oh, gospoo markiza, kakva ast... Da, da,
idite, hvala... Doite, doite naprijed, Zago, omoguit u vam da joj stisnete ruku, a onda idite,
57
molim vas... Malo mjesta, molim, gospodo... hvala, hvala... Oh, gospoo Barmis, gospoo Barmis,
pomozite mi, molim vas... Raceni, pogledajte dolazi li senator Borghi... Mjesta, mjesta, molim...
Da, gospodine, putuje a da nije vidjela nijednu predstavu svoje drame... to kaete? Ah, da...
naalost, da, nijedanput ni na pokusima... Ah, to se moe? Mora otputovati, jer ja... Hvala,
Centanni!... Mora otputovati... Zdravo, Mola, zdravo! I preporuujem ti se, zna?... Mora
otputovati, jer... to kaete? Da, gospoo, ono je Carmijeva, prvakinja drame... Spera, da
gospoo!... Jer ja... pustite me na miru, ah, pustite me na miru... Nemojte mi o tome govoriti, ne
govorite, ne govorite... U Napulj, u Bolognu, u Firencu, u Milano, u Torino, u Veneciju... ne znam
kako u sve stii... radi se o sedam, sedam kazalinih druina, da gospodine...
I tako, jednu rije ovome, drugu onome, da bi svi bili zadovoljni, pa hitri pogledi i osmijesi
razumijevanja novinarima, pa sve te obavijesti dijeljene kao usput, pa sad ovo, sad ono ime
izgovoreno istaknuto i vrlo glasno da bi ga novinari uli i zabiljeili.
Votana lica, beskrvnih usana, proirenih nozdrva, pozorna pogleda, mlohave kose, Silvia
Roncella izgledala je sitna, majuna, nesretna, kao sredite itavog tog nemirnog kretanja oko nje,
vie negoli zbunjena, zalutala, izgubljena.
Na licu su joj se oitovale neke grube grimase, nervozni drhtaji to odavahu mune napore
ljubaznosti, kao da na trenutke vie ne moe vjerovati u ono to vidi i kao da se pita to se najposlije
trai od nje i to bi ona morala uiniti u asu odlaska, s djetetom uza se, kojemu moda sva ta
navala svijeta, sve to uzrujano komeanje moe nanijeti bol, kao to nanosi njoj.
Zato? emu?" govorili su jasno ti napori. Je li, dakle, istinsko, ba istinsko to slavlje?"
Ali izgledalo je da se boji povjerovati u tu istinitost. Ili ju je odjednom obuzela sumnja da se
u tome neto krije, neka lukavtina, nesavjesni postupak njezina supruga koji se toliko zaloio, neko
napuhivanje, zbog ega bi ona morala osjeati ne samo gnjev nego, jo vie, sram, kao i zbog
bestidnog nepotovanja njezina materinstva i stranih boli koje ju je ono stajalo, kao povredu i
nasrtaj na njezine edne i sabrane navike; nasrtaj ne samo nametljiv nego i neumjesan, jer ona tu,
ekajui odlazak, niim ne privlai toliki svijet, ona mora otputovati i - gotovo; s dojiljom i
malenim, sa svekrvom, jadnom, dragom staricom koja je sva smetena, zapanjena, te sa stricem
Ippolitom, koji se portvovno ponudio da je prati umjesto supruga i bude uz nju u svekrvinoj kui. I
tako, eto, iekuje jedno malo obiteljsko putovanje, sa svim dunim mjerama opreza, a ona slaba,
kakva neprestano bjee.
Da je slavlje i bilo istinsko, u ovom bi trenutku za nju znailo smetnju, optereenje, moru.
Ali moda... da, moda, u nekom drugom trenutku, netom bude nanovo ojaala... ako je ono
istinsko... tko zna!
Neto poput pomame od koje tijelom prolaze srsi raslo je iz dna njezine due, potresajui,
uznemirujui i razdirui njezine tenje i osjeaje. Bjee to demon, olienje pomame, onaj opasni
avolak to ga je u sebi osjeala, koji ju je uvijek smuivao i plaio, ijoj se prevlasti uvijek silovito
opirala da je ne odvue tko zna kamo, daleko od onih sklonosti, od onih duevnih naslada u kojima
je uvijek nalazila pribjeite i osjeaj sigurnosti.
A suprug je, Boe blagi, inio sve, upravo sve da je gurne u njegov zagrljaj! I nije mu pala
na um misao da ona...?
Ne, ne, eto! A u njoj se, nasuprot demonu, pojavljivala jedna druga, jo uasnija sablast,
sablast smrti. Dotaknula ju je, nedavno ju je dotaknula, pa je znala kakva je: studena, mrana,
mrazna i bolna. Taj susret! Ah taj sudar! Pod njenom mekoom tijela, pod ivim protokom krvi, taj
sudar s kostima njezina kostura, s njezinom unutarnjom strukturom! Smrt, bila je to smrt koja je
udarala noicama njezina djeteta. Ubijajui nju, ono je htjelo ivjeti. Njezina smrt i ivot njezina
58
djeteta ukazivahu joj se kao suprotnost pakosnom demonu slave: krvava gadost, surova i sramna, a
ono tamo, meu povojima, ruiasto poput zore, ta krhka i njena istoa, tijelo njezina tijela, krv
njezine krvi.
Tako rastrgana, iscrpljena i slaba, baena iz jednog zanosa u drugi, izmeu dva
otpozdravljanja as se okretala djetetu, as brzim stiskom ruke hrabrila staricu koja je sjedila pokraj
nje, as ledenim i gotovo mrskim pogledom odgovarala na estitke, na laskanja nekog novinara ili
nekog knjievnika, kao da im kae: Nije mi do toga stalo, znate? Ja sam umirala!" A as bi joj se,
naprotiv, na neku drugu pohvalu, na neku drugu estitku razvedrilo lice, bljesnule oi i na usnama
se pojavio osmijeh.
- Predivna je! Predivna! Prostodunost, arobna jednostavnost! Svjeina livade! - nije
prestajala klicati Barmisova okruena glumcima, koji su, kao i ostali, doli vidjeti i upoznati
autoricu drame.
A oni su, da bi prikrili nezadovoljstvo, odobravali glavom. Doli su uvjereni da e ih
Roncellijeva primiti raskriljenih ruku, to je sasvim primjereno ako ne glavnim tvorcima tolike
slave, a ono najdjelotvornijim njezinim suradnicima, koje zbilja nije lako nadomjestiti ili nadmaiti.
A primljeni su kao i svi ostali, pa su im lica kad su uli smjesta postala sjetna i snudena, a dranje
hladno.
- Da, ali pati - pripomene Grimi iskrivivi usta baritonskim dostojanstvom. - Jasno je da pati,
pogledajte je! Ja vam kaem da ta jadnica pati...
- Tako mala enica, a kakva snaga! - ree Carmijeva grickajui usne. - Tko bi rekao?
Zamiljala sam je sasvim drukijom!
- Ah, je li? Ja, ne! Ja ne! Ja upravo takvom - ustvrdi Barmisova. - Ali ako je dobro
pogledate...
- Da, da, u oima... - prihvati odmah Carmijeva. - U oima ima, ima neto... Neku
iskriavost, da, da... Jer snaga je njezine umjetnosti... ne bih znala, mislim... u nekim bljeskovima,
zar ne, munjevitim, nenadanim... u nekim naglim udarcima koji vas potresu i zaglue. Mi smo
navikli na samo jedan ton, na one koji nam kau: ivot je ovo, ovo i ovo; i na druge koji nam kau:
on je ovo drugo, ovo drugo, i ovo drugo, zar ne? Roncellijeva vam takoer otkrije jednu stranu, a
zatim se umah okrene i otkrije vam drugu stranu, istog trenutka. Eto, tako se meni ini!
Sad se Carmijeva kao slatkiem sladila zadovoljstvom zbog onoga to je tako dobro i
odrjeito izgovorila, pa pogleda uokolo kao da oekuje pljesak cijele ekaonice ili barem znakove
jednodunog slaganja, da se tako istinskom otmjenou osveti za ravnodunost i nezahvalnost
Roncellijeve. Ali joj nita ne uzvratie ni oni iz najbliega kruga, jer su i Barmisova i njezini
prijatelji s pozornice dobro primijetili da ona nije govorila zbog njih nego da je uju ostali,
ponajprije Roncellijeva. Jedino se dvoje skutrenih u kutu, gospoa Ely Faciolli i Cosimo Zago, os-
lonjen o taku, suglase kretom glave, a Laura Carmi ih prezirno pogleda kao da su je njih dvoje
htjeli povrijediti svojim odobravanjem.
Iznenada cijelom salom prostruji neki ivi nemir znatielje pa se mnogi, skidajui eir i
klanjajui se, poure povui u stranu kako bi propustili nekoga u kome je oito nesluena prisutnost
tolikih ljudi izazivala ne samo nelagodu i zbunjenost, nego pravo i duboko uznemirenje, gotovo
bijes, srdbu i stid ujedno; uznemirenost koja je sve iznenadila i koja se nipoto nije mogla objasniti
samo dobro poznatom odbojnou tog ovjeka da se izlae ljudskoj radoznalosti.
Neto se drugo pod time krilo, neto drugo, zlurado je aputala Raceniju na uho Dora
Barmis:

59
 - Boji se, boji se da e veeras novinari u zakljuku spomenuti njegovo ime! I to e sigurno
uiniti, kako ne, dabome da e to uiniti, bit e prvi na listi. Tko zna, dragi moj, to je rekao
Frezzijevoj kamo ide, a naprotiv, evo ga tu; doao je ovamo. A veeras e Livia Frezzi itati novine
i moete zamisliti kakvu e mu scenu prirediti! Ludo ljubomorna, rekoh vam. Luda od ljubomore,
ali, budimo pravedni, ini mi se s pravom... Izgleda da vie nema nikakve sumnje!
- Ali, utite! - proturjei joj Raceni. - to govorite!? Pa moe joj biti otac!
- Ba ste dijete! - uskliknu Barmisova uz saalan osmijeh.
- Frezzijeva je ljubomorna! Vi to znate, ja ne znam - nije poputao Raceni.
Barmisova rairi ruke.
- Blagi Boe, pa to zna cijeli Rim!
- Dobro, pa to to znai? - produi Raceni estei se. - Ljubomorna i ludal To ne moe biti
drugo nego ludost... Ali s premijere je otiao nakon prvog ina pa su to zlobnici protumaili kao da
mu se drama nije svidjela!
- Zbog drugog je razloga, dragi moj, zbog drugog je razloga pobjegao! - zapjevucka
Barmisova.
- Hvala, znam! Ali kojega? - upita Raceni. - Jer je zaljubljen u Roncellijevu? Nasmijat u se
ako to kaete. Proturjeje! Otiao je zbog Frezzijeve, slaem se! I to to znai? Ali svi znaju da je
rob te ene, da ga ta ena maltretira i da bi on uinio sve samo radi mira!
- Pa doe ovamo? - upita Barmisova, dosjetljivo i sa alcem.
- Naravno, doe ovamo, sigurno! - odgovori ljutito Raceni. - Jer je sigurno saznao kako su
zlobnici protumaili njegov odlazak iz kazalita pa je doao to popraviti. Uznemirenje, dabome!
Ovdje nije oekivao toliko svijeta. Boji se da e veeras ona, kao vi i kao svi, moda pakosno
protumaiti njegov dolazak. Ma hajte, ma hajte! Da je neto drugo, ili ne bi doao, ili ne bi bio tako
uznemiren. To je jasno!
- Pravo ste dijete! - ponovi Barmisova.
Nije mogla dometnuti nita drugo, jer se bliio odlazak, pa je Roncellijeva izmeu Maurizija
Guelija i senatora Romualda Borghija i s muem pred njima kao s predvodnikom izlazila iz ekao-
nice da zauzme mjesto u vlaku.
Svi skinue eire, zauje se klicanje ivjela" uz dugi, burni pljesak. A Giustino Boggilo,
ve pripravan, ekajui i gledajui uokolo, nasmijan, razdragan, sjajnih oiju i zaarenih obraza,
klanjao se viekratno zahvaljujui umjesto supruge.
Iza zatvorenih staklenih vrata ekaonice ostade sama, zaboravljena i neutjena gospoa Ely
Faciolli, jecajui u svoj namirisani rupi. Gledajui obzirno, s primjesom licemjerja i otuno
raupane glave, epavko Cosimo Zago sa svojom takom skokovito prie onome mjestu na divanu
gdje je maloas sjedila Roncella, zgrabi neko majuno perce to se odvojilo od njezina krzna pa ga
gurne u dep prije negoli je to opazio napuljski romansijer Raimondo Jacono, koji je brekui
izlazio iz ekaonice, ogaen.
- Hej, ti! to radi? Izgleda mi kao izgubljeno pseto... uje li, uje li poklike? Hosana!
Svetica o kojoj se govori! Lakrdijai, gori od onog njezina supruga! Samo hrabro, sinko, samo hrab-
ro! To je najlaka stvar na svijetu, vidi... Ona je uzela Medeju i od nje nainila tarantsku traljavicu;
ti dohvati Uliksa i pretvori ga u venecijanskoga gondolijera. I eto ti trijumfa, uvjeravam te! I vidjet
e da e se ta gospa obogatiti, ah, dvjesto, tristo tisua lira kao nita! Plei kume, srea svira!

60
 2.

Vraajui se koijom kui zajedno s gospoom Ely Faciolli (jadnica je neprestano drala
rupi na oima, ali sad ne toliko zbog alosti za Silvijom koliko da ne otkrije mrlje to su ih suze
napravile od njezine umjetne ljepote), Giustino Boggiolo je slijegao ramenima, prio nos, vrpoljio
se, pa se inilo kao da se ba na nju ljuti. Ali ne, jadna gospoa Ely, ona nije bila nimalo kriva za to.
Tri minute prije odlaska vlaka Giustina je snala nova nevolja, kao da ih je malo imao!
Zakaila ga poput komada papira, neke krpe, slaka to se prilijepi uz nogu trkaa potpuno obuzeta
natjecanjem na trkaoj stazi okruenoj mnotvom ljudi. Senator Borghi, razgovarajui sa Silvijom
koja se pojavila na prozoriu vagona, zatraio je nita manje nego da mu ustupi rukopis Nove
kolonije da ga tiska u svom asopisu. Sreom, on se navrijeme umijeao dokazujui mu da je to
nemogue jer su joj ve tri izdavaa, meu najveima, dali vrlo bogate ponude. On ih, meutim,
vjeto zadrava lijepim rijeima jer se boji da bi brojna izdanja knjige smanjila znatielju publike u
svim onim gradovima koji s grozniavom nestrpljivou oekuju prikazivanje drame. A Borghi je
umjesto toga ishodio Silvijino obeanje jedne novele, podugake, za Talijanski ivot.
- Ali uz koje uvjete? - zapoe Giustino, kao da pokraj njega u koiji sjedi senator, vlasnik
asopisa i bivi ministar, a ne neutjena gospoa Ely, koja u onom stanju nije mogla pokazati oi ni
prihvatiti razgovor. - Uz koje uvjete? Treba vidjeti, treba se u to razumjeti... Nisu vie vremena
Kue patuljaka. Ono to moe zadovoljiti patuljka, gospoo moja, recimo, kako stvari stoje, ne
moe vie zadovoljiti diva, eto, u tome je stvar. Zahvalnost, da, da, gospoo! Ali zahvalnost...
zahvalnost, prvo i prvo, ne treba iskoritavati. to vi kaete?
Skrivena iza rupia, gospoa Ely se suglasi kretom glave, a Giustino Boggiolo nastavi:
- U mom kraju onoga tko izrabi zahvalnost ne samo da ne smatraju dostojnim dobroinstva,
nego se prema njemu odnose... to kaem... odnose se prema njemu jo gore negoli prema onome
tko grubo uskrati pomo koju bi mogao pruiti. Ah, gle, to u zapamtiti kao dobru misao za prvi
album to e mi ga on poslati, gospodin senator. Dapae, zapisat u je. Tako e je itati...
Izvue depnu biljenicu i zapie misao.
- Kad ne bih ovako postupao, vjerujte mi... ah, moja gospodo, stotinu bih glava morao imati,
stotinu, i ne bi bile dovoljne! Pomislim li na sve ono to moram uiniti, Boe dragi, hvata me
vrtoglavica! Sad idem u ured i trait u est mjeseci neplaenog dopusta. Ne mogu bez toga. A to
ako mi ne odobre? Recite mi vi... ako mi ga ne odobre? Bit e to ozbiljna stvar, ini mi se da u biti
prisiljen da... da... to kaete?
Gospoa Ely promrmlja neto drugo ispod rupia, neto drugo to ne htjede ponoviti niti
znakovima objasniti, samo malice podie ramena. A onda Giustino nastavi:
- Ali vidjet ete, silom... Vidjet ete, oni e me prisiliti da ured poaljem dovraga! A onda e
poeti govorkanja, uh, siguran sam u to, da ivim na grbai svoje ene. Ja, na raun svoje ene! Kao
da bi moja ena bez mene... hajte, molim vas, smijena stvar! To se ve vidi, eno, otila je na
ladanje, a tko ovdje ostaje raditi i ratovati? Da, uistinu ratovati... Preda mnom je bojno polje! Sedam
vojska i stotinu gradova! Ako izdrim... Pa kako da mislim na ured!? Ako sutra izgubim slubu,
zbog koga je gubim? Gubim je zbog nje... Ali ostavimo te misli!
Toliki su mu se poslovi vrzmali po glavi da je i onim tekim, koji su mu uzrokovali
neugodnost i brigu, mogao posvetiti samo nekoliko trenutaka izljeva bijesa. Pa ipak, prije povratka
kui, nije mogao da ponovo ne razmisli o izdajnikom zahtjevu senatora Borghija. Odve ga je
razljutio, eto, i stoga to mu se inilo da se gospodin senator morao obratiti njemu, a ne supruzi. A
potom, Isuse dragi, treba imati malo obzira! Ona putuje da se odmori, da vrati zdravlje. Ako bi tamo

61
gore u Cargioru poeljela razmiljati o neemu, razmiljala bi o novoj drami, dovraga, a ne o
stvaricama koje zahtijevaju mnogo vremena, a ne donose nita. Malo uviavnosti, Isuse dragi!
Netom je stigao kui - bum - novi spoticaj, nova glavobolja, novi razlog za ljutnju. Ali ovaj
mnogo tei!
U radnoj sobi nae nekog vrlo visoka, suhonjava, slabana mladia, sa umom kovrave
nestane kose, iljaste bradice, usukanih brkova, sa starim zelenim svilenim rupcem oko vrata, to je
moda skrivao nedostatak koulje, u crnom izblijedjelom kaputiu. Iz rukava, poderanih na
laktovima, vidjela su se kotunjava zapea to su rukama i akama davala vei izgled.
Nae ga poput gospodara kue, usred dvadeset i pet izloenih pastela, rasporeenih uokolo
na stolicama, naslonjaima, pisaem stolu, posvuda, dvadeset i pet pastela s motivima vrhunskih
prizora iz drame Nova kolonija.
- Ali, oprostite... oprostite... oprostite... - zavapi Giustino Boggiolo ulazei zbunjen i
oamuen svim time. - Ali, tko ste vi, oprostite?
- Ja? - ree mladi smijui se slavodobitno. - Tko sam ja? Nino Pirino. Ja sam Nino Pirino,
tarantski slikar, dakle zemljak Silvije Roncelle. A vi ste suprug, zar ne? Drago mi je! Eto, ja sam
nainio te slike pa sam ih doao pokazati Silviji Roncelli, svojoj slavnoj zemljakinji.
- A gdje je? - upita Giustino. Mladi ga pogleda, zbunjen.
- Gdje je? Tko? Kako?
- Ali otputovala je, moj gospodine!
- Otputovala?
- Dabome, to zna cijeli Rim! itav je Rim bio na eljeznikoj postaji, a vi to ne znate!
Nemam vremena, oprostite... Ali da... samo trenutak... Oprostite, ovo su prizori iz Nove kolonije,
ako se ne varam?
- Da, gospodine.
- A je li Nova kolonija svaija stvar, oprostite? Vi jednostavno uzmete prizore i... prisvojite
ih... Kako, s kojim pravom?
- Ja? to kaete? Ali, ne! - odvrati mladi. - Ja sam umjetnik! Ja sam vidio i...
- Ali ne, gospodine! - viknu Giustino. - to ste vidjeli? Vidjeli ste Novu koloniju moje
supruge...
- Da, gospodine.
- A to je naputeni otok, je li tako?
- Da, gospodine.
- A gdje ste ga ikad vidjeli? Postoji li taj otok u stvarnosti, na zemljovidu? Vi ga niste mogli
vidjeti!
Mladi je vjerovao da je sve to uistinu smijeno i doista je bio voljan nasmijati se; ali
napadnut suprotno svakom oekivanju, osjeao je da mu smijeh zamire na usnama. Zbunjen kao
nikada, ree:
- Oima? Oima ne, sigurno! Oima ga nisam vidio. Ali sam ga zamislio, eto!
- Vi? Ne, gospodine! - gotovo prijetei viknu Giustino. - Moja ena! Zamislila ga je moja
ena, ne vi! I da ga nije izmislila moja ena, vi ne biste bili nita naslikali, to vam ja kaem! Vlas-
nitvo...
Na te rijei Nino Pirino provali u glasan smijeh to mu je ve neko vrijeme grgotao u grlu.
- Vlasnitvo? Ah, zbilja? ega? Onog otoka? Ah, divno! Ah, divno! Ah, divno! Vi elite biti
jedini vlasnik otoka? Vlasnik otoka koji ne postoji?

62
 Na te rijei i na taj podrugljivi smijeh Giustino Boggiolo se smuti od srdbe pa viknu
razjaren:
- Ah, ne postoji? To vi kaete da ne postoji! Postoji, postoji, postoji, da, gospodine! Ja u
vam pokazati da postoji!
- Otok?
- Vlasnitvo! Moje pravo knjievnog vlasnitva! Moje pravo, moje pravo postoji, i vidjet
ete hou li postii da ga potujete i vrednujete! Zato sam ja tu! Svi su ve naviknuti da prekre to
pravo, to ipak izvire iz nepovredivog dravnoga zakona! Ali ponavljam vam da sam sada ja tu i da
u vam to pokazati!
- Dobro, dobro... ali pogledajte... gospodine... smirite se, pogledajte... - govorio mu je
mladi, alostan to ga vidi tako razdraena. - Pogledajte, ja... ja nisam htio prigrabiti nikakvo
pravo, niije vlasnitvo... Ako se vi toliko ljutite... voljan sam vam ostaviti sve svoje pastele i otii.
Poklanjam vam ih i odlazim... elio sam uiniti uslugu, iskazati potovanje svojoj zemljakinji... Da,
htio sam je zamoliti da... da... da mi pomogne ugledom svog imena, jer vjerujem da zasluujem
neku potporu... Lijepi su, znate. Udostojite ih barem jednim pogledom, te moje pastelie... Nisu
loi, vjerujte! Poklanjam vam ih, pa idem.
Giustino Boggiolo se najednom smiri, stia i osjeti se osramoenim pred velikodunou
toga bogatog odrpanca.
- Ne, nikako... hvala... oprostite... rekao sam, razgovarao o... pravu... o vlasnitvu, eto.
Vjerujte, vaan je to i teak posao... a kao da ne postoji... A na knjievnom polju se neprestano
krade, pljaka... Uzrujao sam se, eh? A zato, vidite... sad se... sad se... lako naljutim, umoran sam,
umoran, mrtav umoran; a nema nita gore od umora! Ali ja moram paziti na sve dragi gospodine,
moram braniti svoje interese, vi to dobro shvaate.
- Sigurno, naravno! - uzviknu Nino Pirino odahnuvi. - Ipak, sluajte... i nemojte se opet
naljutiti, zaboga! Dakle, sluajte... mislite li da ja ne mogu naslikati motiv, pretpostavimo, iz Zaru-
nika? Proitam Zarunike... oduevi me neki prizor... i ne mogu ga naslikati?
Giustino Boggiolo se nastojao pribrati pa ostade trenutak zamiljen, gladei dvama prstima
vrak svoje lepezaste brade.
- Ah - ree zatim - uistinu ne bih znao... Moda, ako se radi o mrtvom autoru djelo kojega je
ve dugo postalo opim dobrom... Ne znam. Moram prouiti to pitanje. Va je sluaj, dabome,
razliit. Sluajte! Ako mi sutra neki skladatelj zatrai pravo uglazbiti Novu koloniju, to vam kaem
jer sam ve u pregovorima s dvama vrsnim skladateljima, pa makar mu netko drugi napisao libreto,
on meni mora platiti ono to ja traim, a to nije malo, znate? Ako se ne varam, va je sluaj isti: vi
za sliku, on za skladbu.
- Istinu govorei... da... - zapoe Nino Pirino, gladei sve vie bradu, ali odjednom promijeni
miljenje. - Ali ne! Grijeite! Vidite... sluaj je drugaiji! Glazbenik plaa stoga to su mu za
melodramu potrebne rijei; ali kad ne bi trebao rijei, ako se izrazi samo glazbom, recimo u
simfoniji, ili ne znam, glazbom izrazi dojmove i osjeaje koje u njemu probudi drama vae gospoe,
on ne plaa, znate li to? Moete biti uvjereni, ne plaa vie!
Giustino Boggiolo isprui ruke kao da odbacuje i odluno odbija neku opasnost ili prijetnju.
- Govorim teorijski - pouri se dodati mladi. - Ja sam vam ve rekao zbog ega sam doao i,
ponavljam, voljan sam vam ostaviti svoje pastele.
U tom asu Giustinu bijesnu blistava misao. Drama e najposlije biti tiskana. Objaviti
raskono, ilustrirano izdanje s otiscima tih dvadeset i pet pastela u boji... Knjiga na taj nain nee
doi u svaije ruke, a on e sprijeiti da taj slikar izrabi enino djelo; istodobno e mu pruit traenu
63
pomo, moralnu i materijalnu, jer e od izdavaa traiti primjerenu naknadu za te pastele rasute
sada po njegovoj sobi.
Nino Pirino bjee oduevljen tom zamisli i samo to nije ljubio ruke svom dobrotvoru,
kojemu u tom asu u glavi zatreperi neka nova iskra duha, pa mu kretom ruke obznani da prieka
dok potpuno ne zasvijetli.
- Evo je! Guelijev predgovor tom izdanju... Tako e svi zlobnici koji naklapaju da se Gueliju
drama nije svidjela... On je jutros doao iskazati potovanje mojoj gospoi, znate li? A mogu jo
rei (znam ih ja dobro!) da je to bio puki znak uglaenosti. Ako Gueli napie predgovor... Izvrsno,
da, da, odlino. Jo danas idem k njemu, netom iziem iz ureda. Vidite li koliko novih zamisli i
briga, koliko mi novog posla zadajete? A vrijeme mi bjei, bjei! Veeras moram otii u Bolognu. I
sad je dosta! Nastojat u misliti na sve. Vi ostavite te pastele. Obeavam, netom se vratim iz Mi-
lana... recite, vaa adresa?
Nino Pirino se uspravi, stisnu laktove uz tijelo i zbunjen upita:
- A... kada... kada ete doi iz Milana?
- Ne znam - ree Boggiolo. - Za dva, tri mjeseca najkasnije...
- A onda - nasmijei se Pirino - uzaludno je da vam kaem svoju adresu. Za tri mjeseca ja u
ih promijeniti najmanje osam. Nino Pirino, poste restante, eto, piite mi tako.

3.

Kad se naveer Giustino Boggiolo vratio kui (imao je jedva vremena da u velikoj hitnji
spremi kovege), bjee tako umoran, tako ukoen, tako otupio da bi se i kamen na nj saalio. Samo
on prema sebi nije gajio suut.
Netom je uao u mukli, mrani hlad male radne sobe, ne znajui ni kako ni zato, nae se
umah u zagrljaju neke ene koja ga je pridravala i blago mu, njeno milovala lice mlakom
mirisnom rukom i govorila mu toplim majinskim glasom.
- Jadnik... jadniak... zna se!... Ali vi se, dragi, tako unitavate! ... Ah, jadnik... jadnik...
A on, bezvoljan i iznemogao, odbacujui razmiljanje kako se to Dora Barmis nala u
njegovoj kui, u mraku, i kako je mogla znati da on zbog svih poslova i napora to ih je izdrao,
zbog svih neprilika i golema umora osjea neizmjernu potrebu za utjehom i odmorom, prepusti se
milovanju poput djeteta.
Moda je u radnu sobu uao teturajui i jadikujui.
Giustino je bio na kraju snaga! Ravnatelj ureda ponio se prema njemu kao prema psu, zakleo
mu se da se nee zvati Gennaro Ricoglia ako ne uini sve da njegova molba za estomjeseni
neplaeni dopust bude odbijena, odbijena, odbijena. U Guelijevoj kui, potom... Ah, Boe dragi, to
se zbilo u Guelijevoj kui?... Jo se nije mogao snai... Je li sanjao? Nije li Gueli tog jutra bio na
stanici? Mora da je pomahnitao... Ili je on pomahnitao, ili Gueli... Ali moe biti da se u tom
vrtoglavom meteu zbilo neto to on nije primijetio i zbog ega sada ne moe vie shvatiti ni
razlog prisua Barmisove... Moda je pravedno i prirodno da je tu... i to saalno i umilno okrilje
bjee takoer primjereno, da, i zaslueno... ali sada... sada je dosta, eto.
I htjede se otrgnuti, ali mu Dora rukom zadri glavu na grudima:
- Ne, zato? ekajte...
- Moram... kov... kovezi... - promrmlja Giustino.
- Ali, ne! to kaete!? - proturjei mu Dora. - elite otputovati u tom stanju? Ne moete,
dragi, ne moete!

64
 Giustino prui otpor tom pritisku ruke jer mu se ve inilo da je te utjehe odvie i da je
postala pomalo udna, iako je znao da Barmisova esto smetne s uma da je ena.
- Ali... ali kako? - nastavi mucati - Bez... bez svjetla? Pa to je uinila sluavka gospoice
Ely?
- Svjetlo? Ja ga nisam htjela - ree Dora. - Bila ga je donijela. Ovamo, ovamo sjednite sa
mnom, ovamo. Lijepo je u mraku... ovamo...
- Kovege? Tko e mi ih spremiti? - upita Giustino, samilosno.
- Hoete silom otputovati?
- Gospoo moja...
- Ako vas ja sprijeim?
Giustino u tmini osjeti kako mu silno stee ruku. Zbunjen, zapanjen kao nikada, ponovi
tresui se:
- Gospoo moja...
- Ali glupane! - na to e ona prasnuvi u grevit smijeh, zgrabi ga za drugu ruku i protrese je.
- Glupane! Glupane! to radite? Zar ne vidite? To je glupo... da, glupo je da vi otputujete... Gdje su
kovezi? Bit e u vaoj sobi. Gdje je vaa soba? Hajde, idemo, ja u vam pomoi!
Giustino osjeti kako ga naglo vue, trga... Sav izgubljen, opirao se mucajui:
- Ali... ali ako... ako ne donesu svijeu...
Grohotan, rezak smijeh u trenu razrijedi tminu i kao da se itava tiha kua zaljuljala.
Giustino je bio sviknut na njezine nagle, mahnite provale radosnog raspoloenja. Druei se
s Barmisovom, uvijek je osjeao neku tjeskobnu zbunjenost, nesposoban i nemoan da ikada objas-
ni smisao nekih njezinih postupaka, odreenih pogleda, osmijeha, nekih rijei. U tom trenutku, da,
inilo mu se doista jasno, da... ali, ako se vara? A zatim... ni govora! Bez obzira na stanje u kojemu
se nalazi... ni govora! Bila bi to prava perverzija koju nije kadar uiniti.
U toj svijesti o svome neslomljivom branom potenju pronae hrabrosti da odrjeito i s
odreenim prezirom zapali ibicu.
Videi ga s tom upaljenom ibicom meu prstima, Barmisovu snova spopade jo reskiji, jo
ludi grohotan smijeh.
- Ali zato? - ljutito upita Giustino. - U mraku... naravno da... Trebalo je dosta vremena da se
Dora oporavi od tog grevitog grohota, shvati pogrenost svog nauma i obrie suze. On je, u
meuvremenu, upalio svijeu koju je naao na pisaem stolu nakon to je odmaknuo tri Pirinova
pastela.
- Ah, dvadeset godina! Dvadeset godina! Dvadeset godina! - viknu bijesno Dora. - Znate li
kako su mi izgledali mukarci? akalice, da, akalice! Ovako meu zubima, slomi ih i hitne!
Ludosti! Ludosti! A sada dua, dua, dua... Boe blagi, gdje je dua? Ah, kako je dobro odahnuti...
Recite, Boggiolo, gdje je ona po vaemu miljenju? Govorim o dui, je li unutra ili vani? U nama ili
izvan nas? Sve je u tome! Vi kaete unutra? Ja mislim vani. Dua je vani, dragi; dua je sve; a mi,
mrtvi, neemo biti vie nita, dragi, vie nita, vie nita... Hajte, upalite svjetlo! I odmah kovege
amo... ja u vam pomoi, ja... Svojski, uistinu!
- Odvie ste dobri - ree Giustino kao oparen, zbunjen, uputivi se sa svijeom u ruci prema
sobi.
Netom je ula, Dora pogleda brani krevet, promotri uokolo sve ostalo pokustvo, vie nego
skromno, pod niskim stropom.

65
 - Ah, ovdje... - ree. - Lijepo, da... Kakav ugodan miris kue, obitelji, ladanja... Da, da...
lijepo... blago vama, dragi! Nek' i dalje bude tako! Ali, morate pouriti. U koliko sati polazi vlak?
Uh, odmah... Hajte, hajte, ne gubimo vrijeme...
I stade brzo i vjeto, u dva kovega na krevetu, rasporeivati stvari koje je Giustino vadio iz
komode i dodavao joj. Uto e ona:
- Znate li zato sam dola? Htjela sam vas obavijestiti da je Carmijeva... i svi glumci
druine... ali posebno Carmijeva, dragi moj, svi su pobjesnjeli.
- Zato? - upita Giustino zastavi.
- Ali vaa ena, dragi, niste to primijetili? - odvrati Dora dajui mu znak rukama da ne
zastaje u poslu. - Vaa ena... moda sirota, jer je jo tako... loe ih je primila, loe, loe...
Giustino, prihvaajui prigovor, kimnu vie puta glavom u znak da je to primijetio i da ga to
boli.
- To treba popraviti! - nastavi Barmisova. - I to vi, netom iz Bologne doekate u Napulju
druinu... Carmijeva se po svaku cijenu eli osvetiti, i vi joj morate pomoi da to uini.
- Ja? Kako? - upita Giustino zbunjen.
- Ah, Boe! - uskliknu Barmisova slijeui ramenima. - Neete valjda od mene traiti da vas
tome poduim. Teko je s vama... Ali kad se jedna ena eli osvetiti drugoj... Znate, ena moe biti i
dobra prema mukarcu ako joj se on djetinjski prepusti... Ali ena je prema drugoj eni himbena,
zlobna, dragi moj, vjeruje li da se prema njoj postupalo grubo i uvredljivo. A onda zavist! Da znate
koliko je zavisti meu enama i kako ih ona ini zlima! Vi ste dobar momak, vrlo dobar ovjek...
odvie dobar, shvaam, ali ako mislite na svoj probitak... morate, morate nastojati. .. makar i protiv
volje... Uostalom, bit ete nekoliko mjeseci daleko od svoje supruge, zar ne? Hajte, molim vas,
neete me uvjeravati...
- Ali ne! Ali ne, gospoo draga, vjerujte mi! - uzviknu Giustino. - Ja na to ne mislim!
Nemam ni vremena da mi to doe na pamet! Ja sam se oenio, i gotovo!
- Usvojeni ste?
- Gotovo je, i ja vie ne mislim na to! Za mene su sve ene isto to i mukarci, eto; ne vidim
vie nikakvu razliku. ena je za mene moja supruga, i to je sve. Moda ene drukije misle... ali
mukarci, vjerujte mi, barem ja... Mukarac ima toliko drugih stvari na koje misli... Moete li uope
zamisliti da ja, pokraj tolikih briga, pokraj tolikog posla...
- Ah, Boe, znam! Ali ja govorim u vaem interesu, zar to ne shvaate? - nastavi Barmisova
jedva jedvice suzdravajui smijeh i gurajui glavu u kovege. - Ako je vama stalo do svoga pro-
bitka, dragi... I to se vas tie, to je u redu; ali vi silom prilika morate razgovarati, pregovarati sa
enama: glumicama, novinarkama... A to ako ne radite po njihovoj volji? Ako ih ne slijedite u
nagonima? Moda je to i opako, slaem se! Ali ako te ene zavide vaoj supruzi? Ako joj se ele
osvetiti... shvaate li? Govorim u vaem interesu... To su nezaobilaznosti, dragi, to se tu moe?
ivotne nunosti! Hajte, evo, gotovo je, zatvorite, i smjesta putujmo. Otpratit u vas do postaje.
U koiji ga je nagonski uhvatila za ruku; odmah se sjetila i upravo je htjede ispustiti, ali,
najposlije, kad je ve... Giustino se nije opirao. Razmiljao je o onome to mu se dogodilo u
Guelijevoj kui.
- Objasnite mi vi, ja ne znam - ree Dori. - Otiao sam Gueliju...
- U kuu? - upita Dora i odmah uzviknu: - Ah, Boe, to ste uinili?
- Ali zato? - odvrati Giustino. - Otiao sam... zamoliti jednu uslugu... I biste li vjerovali?
Primio me... kao da me nikada nije vidio...
- Frezzijeva je bila prisutna? - upita Barmisova.
66
 - Da, gospoo, bila je...
- Pa to se onda udite? - ree Dora. - Zar vi ne znate?
- Ali oprostite! - prihvati Giustino. - Kao da sam pao s oblaka! Hiniti ak zaborav da je jutros
bio na stanici...
- I to ste kazali tamo, vi, pred Livijom Frezzi? - prasnu Dora smijui se. - Ah, jadan Gueli,
jadan Gueli! to ste to napravili, dragi Boggiolo?
- Ali zato? - opet ponovi Giustino. - Oprostite... ja ne mogu pretpostaviti da...
- Vi! Da, dakako uvijek, uvijek ista stvar! - uskliknu Barmisova. - Vi elite obaviti posao bez
utjecaja ene! To morate izbiti iz glave... elite Guelijevu uslugu koja bi znaila izraz prijateljstva
prema vaoj gospoi? Dragi moj, morate se malo udvarati onoj njezinoj neprijateljici. Tko zna?
- I njoj?
- Livia Frezzi zbilja nije runa, vjerujte mi! Nije vie djevojica... ali...
- Idite, molim vas, ne elim to uti ni u ali - odvrati Giustino.
- Ali ja vam govorim ozbiljno, dragi, najozbiljnije - uporno ponovi Dora. - Morate se sasvim
izmijeniti! Ovako neete postii nita...
Sve do trenutka polaska vlaka Dora Barmis nastavi pjevati istu pjesmu:
- Upamtite... Carmijeva! Carmijeva! Pomozite joj da se osveti... Strpljenja... dragi...
Zbogom!... Prisilite sebe... u svom interesu... uinite i protiv svoje volje... Zbogom, dragi, sve naj-
bolje! Zbogom, zbogom!

4.

Gdje bjee?
Da, na suprotnoj strani, onkraj livade, onkraj puteljka, na travnatoj istini izdizala se
starinska crkva posveena Djevici sidera spadenti, s visokim zvonikom osmerokutnog vrha,
bifornim prozorima i satom na kojemu bjee za crkvu udan natpis: SVATKO NA SVOJ NAIN; a
pokraj crkve bijela kanonika kua s osamljenim vrtom i podalje malo groblje ograeno zidom.
U osvit dana glazba zvona nad tim tunim grobovima.
A moda ne glazba nego onaj mukli bruj to se razlijee kad prestane zvuk zvona prodire u
grobove pa u mrtvima budi drhtaj tjeskobne enje.
O, ene iz ratrkanih seoskih kua, ene iz Villareta i Galleane, ene iz Rufinere i Pian del
Vierma, ene iz Branda i Fornella, dopustite, samo jedanput, da vae stare pobone bake s groblja
pou na tu ranu jutarnju misu; a slubu Boju neka slui njihov stari upnik, i on odavna u grobu,
koji e moda odmah nakon mise, a prije nego se iznova vrati odmarati pod zemljom, zastati i
znatieljno gledati onkraj zida osamljeni vrt kanonike kude da vidi je li on novom upniku toliko
pri srcu kao to je bio njemu. Ne, eto... Gdje bjee? Gdje bjee?
Poznavala je ve mnoga mjestanca i njihova imena; pa i mjesta udaljena od Cargiora. Bila je
na Roccia orbi, na breuljku Braida, da vidi itavu, beskrajnu Valsusu. Znala je da drvored s one
strane crkve vodi izmeu kestenova i cerova u Giaveno, prelazei onu iroku i neobinu Via della
Buffa, s udubinom na cesti zvonkom od voda to protjeu njezinom sredinom. Znala je da je ono to
uvijek uje, a nadasve nou, glas rijeke Sangone, koji joj je ometao san, uz toliko nemira, s vizijama
velike mase vode u vjenom, neprestanom protjecanju. Znala je da se malko navie, niz veliku
dolinu Indritto, buno rui Sangonetto; bila je usred tog uma i gledala ga meu grebenima, kamo je
velik dio vodene mase upuen branama: tamo buna, slobodna, vrtlona, pjenuava, neobuzdana,
ovdje mirno tee kanalima, ukroena, podreena ljudskoj radinosti.

67
 Posjetila je sve dijelove Cargiora, one skupine kua ratrkane izmeu kestenova, joha i
topola, i znala im je ime. Znala je da se ona istona, daleka, daleka, visoko na brijegu, zove Sacra di
Superga. Znala je imena okolnih brda ve prekrivenih snijegom: Monte Luzera i Monte Uja i Costa
del Pagliajo i Cugno dell'Alpet, Monte Brunello i Roccia Vre. Ono na jugu, suelice, bjee brdo
Bocciarda, a ono tamo je Rubinett.
Znala je sve; obavijestila ju je ve o svemu mama (madam Velia, kako su je ondje zvali) i
Graziella, i onaj dragi gospodin Martino Prever, prosac. Da, o svemu. Ali ona... gdje ona bjee, gdje
bjee?
Cutjela je kako joj se oi pune prekrasnim, neprirodnim sjajem, u uima joj je zujao vjeiti
glazbeni val to u isti mah bjee zvuk i svjetlost, kojemu se dua to je udesno lebdjela predavala
vedra, uz uvjet da ne bude suvie radoznala pa htjede razumjeti taj zvuk, tono odrediti tu svjetlost.
Je li tiina tih zelenih breuljaka uistinu tako puna ubora kao to se njoj ini i protkana, na
mahove gotovo istokana, dugim, vrlo njenim ciktajima, otrim cikutima, kliktajima? Je li taj vje-
iti ubor izraz radosti brojnih potoia to teku jarugama, koritima, strmim i mranim prodolima u
sjeni niskih joha, potoia to u malim, brbljavim i pjenuavim vodopadima, nakon to su natopili
neku livadu, hitaju radosni da koriste drugdje, nekom drugom polju to ih eka, gdje se ini da ih
sve lie doziva radosnim treptajima?
Ne, ne, ona je vidjela da oko svega, oko pejsaa, stvari i osoba titra neto poput maglovita
sna, zbog ega su joj i najblii vidici izgledali dalekima i gotovo nerealnima.
Ponekad bi se, istina, ta snena maglica iznenada razbila, pa se inilo da su joj pojave u svojoj
goloj stvarnosti silovito naletjele na oi i postale sasvim drukije. Uznemirena, uzrujana tom hlad-
nom beutnom i beivotnom ludosti koja nasre preciznom estinom, ona je sklapala oi i rukama
snano pritiskala sljepoonice. Bjee li ta stvar doista takvom? Ne, nije moda bila ni takvom! Tko
zna kako je moda drugi vide... ako je uope vide! I sve je opet postajalo kao san.
Jedne veeri mama se bila povukla u svoju sobicu jer ju je boljela glava. Ona je s Graziellom
ula da vidi kako joj je. U istoj i skromnoj sobici gorjela je samo jedna zavjetna svjetiljka na
stoliu pred starinskim raspelom od bjelokosti, ali ju je puna mjeseina svu blago osvjetlavala.
Netom je ula, Graziella stade iza prozorskih stakala promatrati zelene livade natopljene svjetlou,
pa odjednom uzdahnu:
- Kakva mjeseina, madam! Boe, ini se kao da je iznova svanuo dan...
Mama je tada zaeljela da ona otvori jedno prozorsko krilo.
Ah, kakva svetkovina zaudne arolije! U kakav su san utonuli ti visoki jablani to se uzdiu
iz livada koje mjeseina natapa kristalnom tiinom? I Silviji se priini da ta duboka tiina tone u
vrijeme, i sjeti se dalekih noi nad kojima je, poput ove, bdio Mjesec, pa je taj mir uokolo, to
spokojstvo, u njezinim oima poprimilo tajanstveni smisao. Izdaleka, u dolini, neprestani, duboki
ubor Sangona, poput utljiva prijekora. Tu blizu, s vremena na vrijeme, udan krip.
- Graziella, to to kripi? - upita mama.
A Graziella, nagnuta na prozoru, u bijeloj svjetlosti, odgovori radosno:
- Neki seljak otri kosu i svoje sijeno kosi pod mjeseinom. - Odakle je to govorila
Graziella? Silviji se priini kao da glas dolazi s Mjeseca.
Malo zatim iz udaljene skupine kua zauo se topao, blag pjev ena. A Graziella, kao da jo
uvijek govori s Mjeseca, obznani:
- Pjevaju u Rufineri...
Ona nije mogla izustiti ni rijei.

68
 Otkako se maknula iz Rima, a i na tom putovanju, bezbrojne nove slike burno su joj
obuzimale duu s koje je posve polako iezavala tmina smrti, pa je s prepau zamijetila u sebi
neizbjeiv rastanak s itavim svojim prijanjim ivotom. Nije vie mogla ni govoriti niti ophoditi se
sa svima onima koji su htjeli i dalje imati s njom dotad uobiajene odnose. Osjeala je da ih je taj
rastanak nepopravljivo raskinuo. Osjeala je da ona vie ne pripada samoj sebi.
Ono to se moralo dogoditi, dogodilo se.
Moda stoga to su joj ovdje gore, kamo su je doveli, nedostajale one male uobiajene stvari
za koje se ona prije hvatala i u kojima je obino nalazila pribjeite?
Dolaskom u Cargiore ona se spoetka osjeala izgubljenom, a onaj njezin demon to je ubrzo
iskoristio. Od njega potjecae ona omama ugodna zvuka u kojoj se zanosila snovima, gorljiva i
zauena, jer joj je tim magliastim sanjama preobraavao sve stvari.
I on, ba on, rasprivi povremeno maglicu, pokazivao joj je i sav njihov besmisao.
Bijae to njegov okrutni inat. Zabavljao se time da joj predoi glupost i besmislenost svih
onih stvari koje je neko eljela i koje je htjela posjedovati i sauvati jo milijim i svetijim, i nije
mario ni za njezino dijete, ni za njezino materinstvo. Doaptavao joj je kako nee biti besmisleni ni
jedno ni drugo samo uz uvjet da ona s njegovom pomoi od njih stvori lijepo djelo. I da je s tim
stvarima isto kao i sa svim drugima te da je roena samo zato da stvara, a ne da materijalno tvori
glupe stvari niti da se u njima zaplee i gubi.
A to bjee tu, u dolini Indritta? Ulijebljena voda, razborita, dobra domaica, ali i ona
slobodna voda, buna i pjenuava. Pa je ona morala biti ova, a ne ona.
Evo, otkucava sat... Kako ree sat na zvoniku: SVATKO NA SVOJ NAIN.

Uskoro snijeg e padati bez kraja

i sve e biti bijelo, livade i kue,
krov i zvonik upne crkve one,
odakle u zoru, kao stado ovaca
iz tora, izlaze iz vrata dvojih
seljanice s draganom uza se.
Razmiljale o dui, o smrti
(tu blizu puno krieva je groblje);
sad ivnute su snova pa govore glasno,
radosne to opet uju glasove svoje
u svjeem zraku blagdanjeg dneva,
meu potocima zauborjelim,
meu livadama zazelenjelim.

Eto, eto, tako! NA SVOJ NAIN. Ali ne! Ni govora! Ona dosad nikada nije pisala stihove!
Nije ni znala kako se to radi... Kako? O Boe! Tako kako si ti napisala! Tako kako pjevahu
iznutra... Ne stihovi, nego osjeaji.
Uistinu je unutra sve pjevalo, sve se u njoj preobraavalo, i sve joj se otkrivalo u novim
nenadanim sanjarskim oblicima. I osjeala je gotovo boansku ugodu.
Ti oblaci i te planine.... Planine su esto izgledale kao skamjenjeni golemi oblaci, a oblaci
kao tamne, teke, tmurne planine. Oblaci su se vema vrzmali oko tih planina! Grmei i sijevajui,
sad su na njih nasrtali razjarenom provalom bijesa, a sad mlohavi i mekani ispruali se umilni na
njihove bokove. S plavetnim elom okrenutim nebu, zadubljeni u tajanstvo dalekih stoljea to ga
69
nose u sebi, inilo se da planine ne mare ni za tu razjarenost, kao ni za tu umilnost. ene, i oblaci!
Planine vole snijeg.
A onu livadu tamo gore, u to godinje doba, prepunu ivanica? Je li sanjala? Ili se moda
zemlja naalila s nebom obijelivi cvijeem taj komadi krajolika prije negoli ga ono prekrije
snijegom? Ne, ne, u nekim dubokim, vlanim, zabitim kutovima ume jo je nicalo cvijee; i od
tolika skrovita ivota ona je osjeala neobinu, gotovo bogobojaznu zauenost... Ah, ovjek, koji
sve uzima zemlji i vjeruje da je sve stvoreno za njega! I taj ivot tu? Ne. Tu je apsolutni gospodar
krupan zujavi strljen to nasilno i pohlepno pije iz mekanih aki cvjetova koji se pod njim svijaju.
Divljatvo te tamne, zujave ivotinje, barunaste i zlatasto isprugane, vrijealo ju je kao neto
bestidno, a gotovo je prkos izazivala krotkost kojom su titravi, njeni zvonii podnosili oskvrnue
te ivotinje, a onda neko vrijeme podrhtavali na svojoj peteljci, nakon to se ona, sita a jo uvijek
pohlepna, lijeno udaljila.
Vraajui se onoj tihoj kuici, boljelo ju je to dragoj starici, svojoj svekrvi, ne moe biti, ili
barem izgledati, onakvom kakva bjee prije. Jer moda nikada nije uspjela stvoriti, ustaliti, utvrditi
neko vrsto i postojano miljenje o sebi, ona je s dubokim nemirom sve opaala iznimnu
nesreenu nestalnost svoga unutarnjeg bia, pa je esto s nekim uenjem, odmah zatomljenim u
sebi poput srama, primijetila tolike nesvjesne, nehotine postupke, kako svog duha, tako i svoga
tijela, udne, vrlo neobine, gotovo poput postupaka koprcave, nepopravljive ivotinjice. Neki strah
od sebe same sve je u njoj tinjao, a u isti mah izvjesna znatielja, nastala gotovo iz sumnje da u
njoj postoji neka nepoznata Silvia koja bi mogla raditi i stvari to ih ona nije znala niti htjela,
grimase, ak i nedoputene radnje, te zamisliti one to ne stoje ni na nebu ni na zemlji. Ah, da,
strane stvari, pokatkad upravo nevjerojatne, to je ispunjavaju panikom i grozom. Ona! Ona koja
toliko eli zauzeti to manje prostora u svakoj sredini, biti neupadljiva i gotovo neprimijeena ve i
zato to pogledi brojnih oiju u njoj izazivaju nelagodu! Sad se bojala da joj svekrva ne opazi onaj
smijeh to je u njoj treptio svaki put kad bi u blagovaonici nala namrtenoga i neke mrane estine
prepuna onog dobrog i bezazlenog gospodina Martina Prevera, ljubomornog poput tigra na strica
Ippolita. A stric se, nastavljajui mirno gladiti perjanicu bersaljerskog eira i puiti od jutra do
mraka dugaku lulu, sjajno zabavljao ljutei tog dobrog ovjeka.
I on, monsu Prever, bjee lijep starkelja s bradom ak duljom od one strica Ippolita, ali
neurednom i kutravom, s dva djetinjasto plavetna i svijetla oka, unato vrstoj nakani da esto
prividno izgledaju stroga i okrutna. Na glavi je sve nosio bijelu platnenu kapu sa irokim konatim
titnikom. Bjee vrlo bogat, a traio je samo drutvo najskromnijih ljudi i kriom ih darivao.
Sagradio je djeje obdanite i skrbio se za njega. U Cargioru je posjedovao lijepu malu, a na vrhu
breuljka Braida u Valgiou veliku osamljenu vilu, odakle se izmeu kestenova, bukava i breza
pruao pogled na cijelu prostranu, prekrasnu dolinu Valsusa, plavetnu od izmaglice. Umjesto
nagrade za tolika dobra djela, mjestance Carigore nije ga nanovo izabralo za naelnika, i moda je
zbog toga izbjegavao drutvo one malobrojne takozvane estite eljadi. Ipak, nikada nije naputao
mjesto, ak ni zimi.
Razlog je postojao, i u Cargioru su ga svi znali: ta ustrajna jogunasta zaljubljenost u madam
Veliju Boggiolo. Nije mogao biti bez nje, jadni monsu Martino, nije mogao ivjeti a da ne vidi tu
svoju gospou. Svi su u Corgioru poznavali madam Veliju, pa ipak nitko nije pravio zlobne
primjedbe, iako su znali da monsu Martino provodi gotovo itav dan u njezinoj kui.
On se elio njome oeniti, ali ona nije htjela, a nije jer... ah, Boe, jer u njihovoj dobi to vie
niemu ne slui. Vjenanje za podsmijeh? Nije li on itav dan u njezinoj kui poput gospodara? No
dakle! To mu ve moe biti dovoljno... Bogatstvo? Svi su znali da Prever nema ni bliske ni daleke
70
rodbine i da e sve njegovo, osim neke male ostavtine posluzi, sve e jednoga dana pripasti madam
Veliji, ako ga ona nadivi.
Neku vrstu drai, neku privlanost osjetio je kasno monsu Martino prema toj enici koja je
uvijek uvala dostojanstvo svog poloaja, bila tiha, skromna, stidljiva. On, gospodin Martino, kas-
no, ali njegov brat, meutim, prerano, i s takvom silinom da se, saznavi jednog dana da je
zaruena, jadni momak tiho ubio.
Prola su otad vie od etiri desetljea, a u srcu madam Velije jo uvijek podrhtava ako ne
grizoduje, a ono bolna prepast; i stoga je moda pomirljivo podnosila neprestano Preverovo
prisue u kui, iako joj se pokatkad inilo neprilinim, da ne kaemo izvorom smetnje i dosade.
Graziella je jednom doapnula Silviji da ga madam podnosi iz bojazni da ne bi i on, monsu Martino
- kad bi ga ona pokuala malo udaljiti - da ne bi, sauvaj Boe, poinio isto to i njegov mlai brat.
Ali da, da, zato... se smijala? U tome nema nita smijena; neko zrnce ludila morali su imati ti
Preverovi, govorili su svi u Cargioru, neku suludu nit u genima. Trebalo je samo uti kako monsu
glasno govori sam sa sobom, sate i sate... I bilo bi bolje da stric, gospodin Ippolito, ne ustrajava
zbivati ale s njegovom eljom da vjena madam. I Graziella je molila Silviju da nagovori strica
neka se ali na raun don Butija, upnika, koji je takoer kadikad dolazio u kuu.
- Eto, s onim da! S onim da!
Ah, kakvo razoaranje taj don Buti! U onoj bijeloj upnikoj kui, okruenoj vrtom, Silvia je
zamiljala nekog sasvim drugog Bojeg ovjeka. A tu je, naprotiv, nala mravoga i pognutog sve-
enika, sva usiljena, usiljenoga nosa, jagodica, brade, s parom okruglih oica, ukoena i uplaena
pogleda. Razoaranje s jedne strane, ali s druge je bio velik uitak sluati o udima njegova starog
dalekozora to ga je upotrebljavao kao vrlo djelotvorno vjersko pomagalo, njemu sveto gotovo
koliko i kale glavnoga oltara.
Don Buti je mislio da su ljudi grenici stoga to dobrim i lijepim vide velike i bliske stvari,
one zemaljske, a nebeske pojave, o kojima bi morali nadasve misliti, zvijezde, vide, naprotiv,
majunima i vide ih slabo jer ih je Bog elio smjestiti vrlo visoko i vrlo daleko... Ignoranti ih
gledaju i kau barem da su lijepe, ali zato to se ine tako majunima, oni ih zanemaruju, ne tuju
ih, ne znaju ih tovati, pa im stoga velik dio boanske moi ostaje nepoznat. Neznalicama treba
pokazati da je istinska velianstvenost tamo gore. Odatle kanoal.
Za lijepih je veeri don Buti u prostoru pred crkvom postavljao onaj svoj dalekozor i pozivao
da se oko njega skupe svi njegovi upljani, koji su silazili ak iz Rufinere i Pian del Vierma, ras-
pjevane mlade ene, starci oslonjeni o tap, a djecu su za sobom vukle majke da vide velike
planine" na Mjesecu. A na dnu jaruga abe su se slatko smijale! I inilo se da ih i zvijezde s neba
pozdravljaju radosnim bljeskovima. Produujui ili skraujui napravu da je prilagodi vidu onoga
tko se sagnuo da gleda, don Buti je odreivao raspored gledatelja, pa su se u zbrci i graji izdaleka
uli njegovi povici:
- Samo jednim okom! Samo jednim okom!
Ali kakvi! Osobito su ene i djeaci irom otvarali usta i krivili usne u tisuu grimasa
pokuavajui zatvoriti lijevo oko, a desno drati otvorenim, te su puhali i zamagljivali lee
dalekozora, dok je don Buti, vjerujui da oni gledaju, tresao rukom po zraku, s kaiprstom na palcu,
i kliktao:
- Velika je mo naega Gospodina, zar ne? Velika je mo naega Gospodina!
Kako su to bili zgodni prizori kad bi o tome govorio sa stricem Ippolitom i s monsu
Martinom u onom dragom toplom gnijezdu meu brdima, punom pouzdane obiteljske okrepe to je
izbijala iz svih predmeta kojima su stare kune uspomene udahnule duu, a posvetile ih ljupke i
71
estite brige i panje; kakvi lijepi mali prizori, posebno u kinim danima kad se ni trenutak nije
moglo izii!
Upravo tih dana kad je Silvia poela uivati mir pukoga, prirodnog i prisnog ivota bane
seoski potar prepun svenjeva za nju, a kad ih otvori, iz tih snopova novina to joj ih je mu slao iz
razliitih gradova glasovi slave, poput udara vjetra, svu je poremete, potresu, uznemire.
Nova kolonija svuda je slavila pobjedu, a slavljenice kojoj su mase buno pljeskale, evo tu, u
toj neznanoj kuici, zalutaloj na zelenoj visoravni u Alpama.
Je li to uistinu ona? Nije li to samo djeli nje koji je neko postojao? Trenutano svjetlo u
duhu, i u tom odsjevu neko privienje koje je i nju zapanjilo...
Zbilja, ona sama nije znala kako joj je i zato pala naum ta Nova kolonija, taj otok s tim
mornarima... Ah, ba smijeno! Ona to nije znala, ali su dobro znali, odlino su to znali svi kazalini
i nekazalini kritiari svih dnevnih i ostalih talijanskih novima. Koliko su toga izrekli! Koliko toga
otkrili u toj njezinoj drami, o kojoj ona nikad nije razmiljala! Ali su joj sva ta miljenja ipak prii-
njala veliko zadovoljstvo jer su donosila velike pohvale; pohvale koje, istini za volju, pripadaju
gospodi kritiarima koji su ih otkrili vie negoli njoj, koja o tim stvarima nije nikada razmiljala. A
moda, tko zna, uistinu postoje ako su ih oni ve na premijeri otkrili...
U Giustinovim brzopletim pismima moglo se izmeu redaka proitati da je zadovoljan,
dapae prezadovoljan. Prikazivao se, istina, kao da ga vrtlog vije i neprestano se tuio na krajnji
umor i na bitke koje mora voditi s ravnateljima druina i s impresarijima, na ljutnje i bjesove to su
ih u njemu izazivali poslovi s glumcima i novinarima. Govorio je takoer o rasprodanim
kazalitima prepunim gledatelja, o globama to su ih ravnatelji glumakih druina ne alei plaali
samo da se zadre jo koji tjedan dulje od ugovorenog roka na ovoj ili onoj sceni kako bi novim
reprizama udovoljili publici to ne prestaje hrliti u kazalite i pomamno pljeskati.
itajui ta pisma i te novine, pred oima joj se pojavljivala zanosna slika tih kazalita, slika
tog nebrojnog mnotva koje je pljeskalo, odobravalo njoj, autorici. I Silvia je osjeala da se u njoj
ponovno budi onaj zanos od kojega joj srsi prolaze tijelom, to ju je ve obuzimao u ekaonici
rimske eljeznike postaje kad se prvi put suelila sa svojom slavom, nespremna, smetena, skrena.
Ohrabrena tim zanosom, sada je sva plamtjela i drhtala, te se pitala zato ona nije ondje gdje
joj s toliko ara kliu, umjesto stoje ovdje, skrivena, osamljena, zatajena, kao da i ne postoji!
Naravno, iako to nije jasno izrekao, Giustino je izmeu redaka nedvojbeno poruio da se ona
tamo nema to mijeati, da je on sve obavio, on koji ve udesno zna kako se mora obaviti svaka
stvar.
Ah, da, on... Zamiljala gaje, vidjela ga je sad zaposlena, sad uzrujana, sad bijesna, sad
razdragana meu glumcima, meu novinarima. I u njoj se budio neki osjeaj, ne zavisti niti
ljubomore, nego prije neka nemirna sjeta, neka jo neodreena razdraljivost, neto izmeu
tjeskobe, muke i prkosa.
to je najposlije sav taj svijet mogao misliti o njoj i o njemu? Nadasve o njemu, vidjevi ga
takva, ali i o njoj, koja je moda tupoglava? Glupa nije, ako je mogla napisati tu dramu... Ma hajte,
molim vas, ona je neka ena koja se moda ne zna ni kretati, ni govoriti, neprikaziva je?
Da, istina je, bez njega moda Nova kolonija ne bi ugledala svjetla pozornice. On je mislio
na sve, i ona mu za to mora biti zahvalna. Ali ako je sva ta njegova razmahanost u poslu jo i mogla
proi dok je njezino ime bilo jo skromno, skroman i glas koji ga prenosi, a ona je mogla ostati
postrance, skrovita, u sjeni, sada kad je slava ovjenala njegovu gorljivu marljivost, kakvu je ulogu
on igrao, on sam tamo, usred trijumfa? Je li ona sad mogla ostati postrance i ostaviti njega samoga,
izloena kao zaetnika i tvorca svega, a da oboje ne budu izloeni podsmijehu? Sada kad je stigao
72
uspjeh, sada kad je najposlije - i mimo njezine volje - on uspio u svojoj namjeri da je gurne
naprijed, da je dovede do bljetavog svjetla slave, ona - ona sada mora mimo svoje volje,
prisiljavajui se, stupiti pred javnost, pokazati se, istaknuti se. A on - silom prilika - mora se povui,
ne biti vie tako revan, uporan, uvijek u sreditu, sve i sva!
Prvi dojam o suprugu kao o smijenoj figuri Silvia je stekla iz pisma Dore Barmis, u kojemu
ona govori o nesmotrenom Giustinovu posjetu Gueliju, kako bi ga zamolio da napie predgovor
knjizi Nova kolonija. Giustino, meutim, u svojim pismima to nikada nije spomenuo. Neke reenice
Barmisove o Gueliju, nejasne, zakuaste, dvosmislene nagnale su Silviju da s odvratnou razdere
pismo.
Nekoliko dana nakon toga stie joj pismo ba od Guelija, i ono nedovoljno jasno i
zagonetno, to povea njezinu zlovolju i nemir. Gueli se ispriavao to ne moe napisati predgovor
tiskanoj drami, s nekim neodreenim aluzijama na skrovite razloge to su ga omeli da prve veeri
bude nazoan do kraja predstave; govorio je o nekim jadima (ne rekavi kojima), u isti mah
traginima i kominima, koji smute duu i preprijee put, a kadikad ovjek ostane i bez daha. Pismo
zavrava molbom da ona (ako mu eli otpisati) ne uputi odgovor na kuu nego na redakciju
asopisa Vita Italiana, kamo on kadikad odlazi da s Borghijem razgovara o njoj.
Silvia prkosno podere i to pismo. Molba na dnu pisma je povrijedi. Ali joj se i itavo pismo
uini uvredljivim. Jad, tragian i komian u isti mah, o kojem je on govorio nije mogao biti drugo
doli Frezzijeva, ali on joj je o tome govorio kao o neemu to bi ona morala shvatiti i dobro
poznavati iz osobna iskustva. Dakle, sasvim je jasno da je smjerao na supruga. I ta ju je aluzija jo
jae povrijedila jer je uistinu poela gledati supruga kao smijenu figuru!
Zima je na tim uzvisinama bivala sve jaa i otrija. Neprestane kie i vjetar, i snijeg i magla,
magla to je guila. Da ona u sebi i nije imala toliko razloga za nemir i tjeskobu, to bi ih vrijeme
bilo izazvalo. Htjela je pobjei sama, otii k muu, ali ju je zadrala misao da ne moe ostaviti
dijete prije vremena.
U odnosu prema tom malom stvorenju bilo je trenutaka tjeskobne njenosti zbog osjeaja da
mu ne moe biti majkom kakvom bi eljela. I za tjeskobu to ju je u njoj izazivala misao na sina s
pritajenom je ozlojeenou krivila supruga koji ju je svojom tvrdoglavom pomamom gurnuo tako
daleko i odvratio od pribranih duevnih stanja, od skromnih obveza i panji.
Ah, on je ve dobrano oznaio pravac svog nauma: nagnati je da pie poput stroja, a da se taj
stroj ne bi spoticao ni zastajao, odvojiti je od sina, osamiti je, a onda e se o svemu brinuti on,
upravljat e tim novim velikim knjievnim poduzeem. Ali, ne! Ali, ne! Ako ona ne moe vie biti
ni majkom...
Moda je nepravedna. U posljednjim pismima suprug joj je govorio o novoj kui koju e oni
uskoro, u proljee, imati u Rimu, i pisao o tome da se pripremi izai iz svoje povuenosti, kanei
njezin salon pretvoriti u sastajalite umjetnike, knjievne i novinarske elite. Ta druga zamisao da
mora igrati neku ulogu, ulogu slavne ene" usred isprazne tatine tolikih literata, novinara i
gospoa takozvanih intelektualki, takoer ju je uznemirila i bjee joj odurna i mrska u tim
trenucima.
Moda je bolje, sigurno je bolje ostati skrovita, u tom gnijezdu meu brdima, uz tu dragu
staricu i svoje dijete, tu pokraj gospodina Prevera i strica Ippolita, koji je takoer rekao da ne eli
nikada vie otii odavde, nikada vie, nikada vie - i namigivao prepredeno onom monsu Martinu,
koji se zbog tih rijei izjedao u sebi.
Ah jadni strie!... Nikad vie, uistinu nikad vie, jadni strie! On stvarno mora zauvijek
ostati u Cargioru!
73
 Jedne veeri dok je ljutito i glasno grdio Giustina, od kojega je malo prije stiglo pismo u
kojemu javlja da je bio prisiljen napustiti slubu i dok je korio gospodina Prevera koji je
nerazjanjivo ustrajao ponavljati da to najposlije i nije velika teta, jer... jer... jednoga dana... tko
zna! (aludirao je zacijelo na odluke svoje oporuke), najedanput stric Ippolito poe prevrtati oima,
iskrivi usta kao u neuspjelom zijevu, a od snanog trzaja irokih ramena i glave pade mu na lice
perjanica bersaljerskog eira, zatim mu se glava spusti na prsa, a sva mu uda uzgube snagu i klonu.
Kao gromom pogoen!
Koliko je vremena i koliko uzaludne muke trebalo gospodinu Preveru dok je po onom
stranom nevremenu pronaao deurnog lijenika, koji je najzad doao sav zadihan da kae ono to
se ve znalo, i jadnoj Grazielli da dovede sveenika koji mu udijeli zadnji sakrament!
Paljivo, paljivo! Nemojte mu kvariti lijepu bradu!" eljela je Silvia svima rei i udaljiti ih
kako bi mogla jo malo motriti tu na krevetu svoga jadnog strica, nepomina i ozbiljna, prekrienih
ruku.
to radite, gospodine Ippolito?" Vrtlarim..."
I promatrajui ga, nije uspijevala skrenuti pogled s one perjanice bersaljerskog eira to mu
je u stranom trzaju pala na lice, jadnom, jadnom stricu! Sve je za njega bila ludost, i ona uporna
angairanost Giustinova, i knjievnost, i knjige, i kazalite... Ah da, ludost je moda i svekolik
ivot, svaka tuga, svaka briga, svaki nemir, jadni stric!
elio je ostati ondje? Pa eto, ostaje. Tamo na malom groblju pokraj bijele kanonike kue.
Njegov takmac, gospodin Prever, koji sebi nikako nije mogao oprostiti ljutnju zbog njegova
dolaska, pruio mu je utoite u svojoj grobnici, to je bila najljepa na groblju u Cargioru...
Dani to su slijedili nakon nenadane smrti strica Ippolita bjehu za Silviju prepuni teke, tupe,
turobne tuge, kad joj se jasnije no ikada prikazao surovi besmisao svih stvari i ivota.
Giustino je i dalje slao pisma i svenjeve novina iz Genove, zatim Milana, pa Venecije. Ona
ih nije ni otvarala, nije ih ni dotaknula.
Surovost te smrti skrhala je slabano i povrno suglasje izmeu nje te osoba i stvari koje su
je tu okruivale; suglasje koje je moglo i potrajati neko vrijeme, ali da se nipoto ne dogodi neto
teko, ozbiljno i nenadano to bi razgolitilo osobnost i razliitost osjeaja i naravi.
Kad je tako nenadano iz njezina okruja nestao on koji ju je krijepio svojim prisuem, koji je
u venama imao njezinu krv i bio joj obitelj, u toj se kui, u tom kraju, osjetila osamljenom, kao u
egzilu, ne kao da je meu neprijateljima, ali kao da je meu tuincima koji je ne mogu shvatiti niti
izravno sudjelovati u njezinoj boli. A nain na koji su je gledali i utke pratili sve njezine pokrete i
postupke kojima je izraavala svoju tugu jo je vie pridonio tome da razabere i gotovo vidi i
dotakne svoju samotnost, to ju je malo-pomalo ispunilo gorinom. Osjeala se sasvim izopenom:
budui da je njezino dijete moralo ostati tu, na brizi svekrve i dojilje, one su joj ve sada uskratile
sve materinske dunosti; suprug, obilazei gradove i kazalita, iskljuio ju je iz njezina blistavog
uspjeha. I tako su joj svi otimali ono najdragocjenije u ivotu i nitko se nije brinuo za nju ostavljenu
u tom praznom prostoru, samu. Od svoje obitelji nema vie nikoga, otac je mrtav, sad je mrtav i
stric, daleko je od svoga kraja; odvraena od svojih ustaljenih sklonosti, izbaena na stazu ivota
kojom je zazirala prolaziti na taj nain, tuim korakom, nemirne due, pod tuom prisilom... A
svekrva ju je moda krivila da je opteretila supruga, da mu je toliko ispunila duu tatinom i
zavrtjela glavom do te mjere da je izgubio posao. O da, o da, tu je optubu ve jasno opazila u
nekim njezinim prijekim pogledima, sluajno uhvaenima. Te ivahne oice na blijedom licu, to su
uvijek skretale pogled drugamo, kao da ele skriti pronicavost, jasno su izraavale neku usplahirenu
nevjericu prema njoj, neku pritajenu tugu prepunu nemirne bojazni za sina.
74
 Ali gnjev zbog te nepravde, umjesto protiv one neobavijetene i nesvjesne starice, u Silvijinu
se srcu okretao dalekom suprugu. On bjee izvor te nepravde, on, toliko zaslijepljen svojom poma-
mom da vie nije vidio ni nesreu koju njoj nanosi niti onu koju nanosi sebi samome. Valja ga
zaustaviti, viknuti mu da prestane. Ali kako? Je li to mogue sada kad je ve natjerao mak na konac,
sada kad je ta drama, stvorena u tiini, u sjeni i u potaji, izazvala takav urnebes i njezino ime previe
izloila javnosti? Kako je ona iz tog zakutka mogla ocijeniti to bi morala i mogla uiniti, a da jo
nita nije vidjela? Nejasno je osjeala da ne moe i ne smije biti onakvom kakva je bila dosad.
Nejasno je osjeala da mora zauvijek odbaciti ono siuno i starinsko to je htjela sauvati u svom
nainu ivota i prepustiti se onoj skrivenoj snazi koju je nosila u sebi, a koju dosad nije eljela
potpuno spoznati. Sama pomisao na to smela bi je i duboko uzrujala. Suoila se takoer s
injenicom da suprug, promijeni li se ona, vie ne moe ostati uz nju, ne moe vie jahati na
njezinoj slavi s trubom u ustima.
Kakvim li su se samo udnim, gotovo luakim pokretima uvijala ogoljela debla stabala
utonulih u snijeg, s krpama, ritama i pramenovima magle zapletenim meu nakostrijeenim
granama! Gledajui ih s prozora, ona je nehotino prelazila rukom preko ela i oiju kao da te
krpice magle eli odagnati i sa svojih bodljavih misli koje su joj se u studeni njene due inile
bezumnima poput onih stabala. Na vlanoj i truloj drvenoj ogradi trijema usredotoila je pogled na
niz viseih kinih kapi to su svjetlucale na pozadini neba olovne boje. Naleti daak vjetra, gurnu te
drhtave kapi, jedna se slije u drugu pa sve zajedno, poput potoia, otekoe niz ogradu. Izmeu
jedne i druge ipke ona je podizala pogled sve do kanonike kue to je stajala suelice njoj, u
blizini crkve, i vidjela pet zelenih prozora s pogledom na samotni vrt pod snijegom, zastrtih
zavjesama, koje su svojom blistavom bjelinom kazivale da su oprane i izglaane zajedno s oltarnim
prostirkama. Kakva milina i uitak spokoja u toj kuriji! I tu blizu, groblje.
Silvia odjednom ustade, omota al oko glave pa izie na snijeg i ode ravno na groblje, u
posjet svom stricu. Kruta i hladna poput smrti bjee sumorna sjeta njezina duha.
To sjetno i sumorno stanje duha poe nestajati s dolaskom proljea, kad ju svekrva, koja ju je
dotad molila da ne ide svaki dan na groblje, po snjenom, vjetrovitom i hladnom vremenu, sad stade
moliti da s dolaskom lijepih dana ode s dojiljom i djetetom na sunce, u etnju putem za Giaveno.
I ona poe izlaziti s djetetom. Dojilju je slala putem naprijed, rekavi joj neka je eka kod
prve kapelice, a ona bi skrenula na groblje u uobiajeni posjet stricu.
Jednog jutra pred prvom kapelicom nae s dojiljom mladog novinara iz Torina, s
fotografskim aparatom u ruci, koji je doao upravo radi nje ili, kako on ree, ,,u potrazi za Silvijom
Roncellom i njezinim samotnim mjestom".
Koliko joj je smijeha i rijei izmamio taj ljubazni i luckasti mladi koji je elio saznati sve,
vidjeti sve i slikati sve, a nadasve nju, u svim pozama, s dojiljom i bez nje, s djetetom i bez njega,
iskazavi se upravo sretnim to je otkrio zlatni rudnik, sasvim neistraen, djevianski rudnik.
Nakon njegova odlaska Silvia je dugo bila zauena i gotovo zapanjena svojim iskazanim
stavom. Maloas, pred tim novinarom, i ona se otkrila drukijom, odala se. I osjeala se sretnom
stoje toliko govorila... A vie nije znala to mu je sve rekla. Toliko toga! Sitnice, ludorije? Moda...
Ali je govorila, najposlije! Bila je osoba kakva je sada morala biti.
I beskrajno se obradovala kad je sutradan vidjela svoj lik u toliko razliitih poza u novinama
to joj ih je on poslao i uivala je itajui ono to ju je nagnao izrei, a nadasve zbog izraza div-
ljenja i ushita kojima je taj novinar obasipao vie nju kao enu, jo sasvim nepoznatu, negoli kao
ve slavnu umjetnicu.

75
 Jedan primjerak tih novina Silvia je odmah poslala suprugu da mu dokae kako i ona, ako se
toga prihvati, a ne samo on, moe dosta dobro obavljati poslove.

76
 V. LIINKA I IAK

1.

Razoarani, uvijek, ali da usto moemo biti ponieni i utueni grizodujem nakon to smo se
napregnuli i potpuno predali djelu za koje smo oekivali divljenje i zahvalnost, ini se da je to pre-
vie. Pa ipak...
Giustino je elio da dvije koijice hitaju, jure i to prije stignu kui sa eljeznike postaje,
gdje je zajedno s Dorom Barmis i Attilijem Racenijem doekao Silviju. Netom su se sreli, zbunio ga
je izraz Silvijina lica, a onda, jo vie, ono malo rijei, pogledi i dranje na kratkoj stazi do izlaska
iz postaje dok s Barmisovom nije ula u jednu koiju, a on s Racenijem u drugu.
- Sigurno je umorna... putovanje... i jo tako sama... - ree Raceni Giustinu, kosnut tmurnim i
ledenim ponaanjem Roncellijeve.
- Ah, da... - prizna umah Giustino. - Shvaam. Morao sam otii gore po nju. Ali kako sam
mogao? Ovdje, s brigom o kui jo u neredu. A onda, znate. Tu je i strieva smrt. Ona ju je duboko
doivjela, duboko, odvie je se dojmila.
Raceni smjesta potvrdi:
- Ah, da... ah, da...
- Shvaate? - nastavi Giustino. - On ju je pratio u odlasku, a sad se vraala sama... I tamo ga
je ostavila... I ne samo strica!
Pa dabome! Morao sam, morao sam otii u Cargiore po nju... Pa rastanak s djetetom,
zaboga! Shvaate li? A Raceni e iznova:
- Ah, da... ah, da... Naravno... naravno...
Koliko su toga previdjeli njih troje, silno zaokupljeni poslovima oko ureenja nove kue!
Na postaju otioe veseli, prezadovoljni to su uz nevjerojatan napor uspjeli postii da ona
nae sve u potpunom redu... A sada su, eto, odjednom, neoekivano, postali svjesni da ne zasluuju
ni priznanje ni zahvalnost za sve ono to su uinili, nego jo moraju aliti to nisu mislili ne samo
na korotu i tugu zbog nedavne smrti, nego ni na majinsku bol zbog rastanka sa sinom.
Sada je Giustinu svaka minuta bila vjenost. Nadao se da e Silvia, netom ue u novu kuu,
od uenja i divljenja zaboraviti na sve ostalo... Zbog toga joj u pismima nije nita spominjao.
udesa - to je prava rije, udesa je ostvario uz savjete i ustrajnu pomo Barmisove, ali
takoer i jadnog Racenija!
Govorio je kua, ali onako, tek da je nekako nazove. Kakva kua! Ne bjee to kua. To
bjee... ali, pst, za ljubav Boju, da Silvia jo ne sazna! Bjee to mala vila - tiho! U novoj ulici,
punoj malih vila, onkraj mosta Margherita, na Pratima, u ulici Plinio, jedna od prvih, okruena
vrtiem, ogradom i svim ostalim. Predaleko? Kakvi predaleko! Dva koraka i eto te na Corsu.
Gospodska ulica, tiha, najbolja to moe biti za onoga tko mora pisati! Ali ima tu jo neto. Nije
valjda tu vilu iznajmio. - utite, zaboga! - Kupio ju je. Da, gospodo, kupio ju je za devedeset tisua
lira isplaenih odmah, a ostalih trideset platit e u ratama, u tri godine. I - tiho, tiho! - jo je dosad
potroio oko dvadeset tisua lira za opremu. Predivnu! Uz pomo iskustva Barmisove u tome... Sav
je namjetaj nov i stilski, jednostavan, odmjeren, elegantan i masivan: pokustvo Ducrot! Treba
vidjeti mali salon slijeva, odmah iza ulaza, pa jo jedan do njega, i onda blagovaonicu koja gleda na
vrt. Radna je soba na gornjem katu do kojega vode lijepe, prostrane mramorne stube kojima je
priruje ukraeno stupiima.
77
 Radna soba - gore - i pokraj nje dvije lijepe spavaonice, blizanke. Nije znao to Silvia misli o
tome, ali to se njega tie, on je zapravo vie volio jednu sobu. Alije Dora Barmis s prezirom nego-
dovala:
- Ali za Boga miloga, nemojte to ni spominjati! Hoete sve pokvariti? Odvojeni, odvojeni,
odvojeni... Dragi, nauite ivjeti! Bili ste mi rekli da ete ubudue uvijek piti aj...
Dvije sobe, pa kupaonica i garderoba... Divota! Ili ludost! Eto, pravo da kaem, ini se da je
Boggiolo u toj prilici izgubio onu svoju slavnu depnu biljenicu. Istroio se, i te kako! Alije imao
pune ruke novca! I napasti... Kupujui predmete ponuene u vie uzoraka ali razliitih cijena, on je
vidio samo onu mrvicu, mrvicu vie koju e potroiti izabere li najljepe. E, moja gospodo, najpos-
lije su sve te mrvice, mrvice vika, zbrojene zajedno, zaokruile vrlo lijepu svotu punu nitica
utroenu za opremu kue.
Zbog kupnje vile, meutim, nije se kajao. Nimalo! To je mogao uiniti, imao je u ruci ve
dovoljno sredstava da se oslobodi prepotentne lihve kuevlasnika, i bila bi ludost ne kupiti vilu te i
dalje bacati dvjesto, tristo lira mjeseno za neki jedva dolian stani. Vila ostaje, a novci za
stanarinu bili bi prhnuli u kuevlasnike depove. Istina je i to da bi i kapital ostao da nije kupio
kuu. Tono! Dakle, treba izraunati bi li se s kamatama glavnice od devedeset tisua mogla plaati
mjesena stanarina od tristo lira. Ne, kamate je ne bi platile! Meutim, za devedeset tisua lira ima
tu vilu, pravi mali kraljevski dvorac, umjesto nekog stania, jedva dolina! A drugi izdaci? Da,
istina je, porezi, i onda drugi dodatni trokovi. Odravanje, rasvjeta, posluga... U tako ureenoj
kui, naravno, nije vie dovoljna neka abruceka slukinjica, treba ih najmanje troje. Giustino je za
poetak na pokusni rok uzeo dvoje, zapravo jednog i pol, ili, prije, dvije polovice: jednu
polukuharicu i jednog polusobara (valet de chambre, valet de chambre, kako mu je Barmisova
sugerirala da ga zove), spretnog momka, brzog i vjetog, u lijepoj livreji za otvaranje vrata i
posluivanje za stolom.
Evo sada, odmah... netom su dvije koije stigle do ograde, Emere (zvao se Emere)...
- Hej, Emere!... Emere... - viknu Giustino u no izlazei iz koije, a onda se obrati Raceniju:
- Jeste li vidjeli?... Nije na mjestu... to sam vam rekao?
Ah, evo ga, pali svjetla, najprije gore, zatim dolje, pa je itava vila obasjana, blista pod
zvjezdanim nebeskim svodom i doima se udom arolije! A Silvia, koja je s Barmisovom ve sila s
koije, eka pred zatvorenom ogradom. Raceni skida kovege s koije, neko pseto laje iz susjedne
vile, a Giustino urno plaa koijae pa hita eni da joj najednom od ogradnih stupova pokae
mramornu ploicu s natpisom Villa Silvia.
Najprije joj pogleda oi. Pretpostavljao je da je tijekom vonje plakala priajui Barmisovoj
o strievoj smrti i rastanku s djetetom. Ali nije, naalost, nije plakala. Izgled njezina lica bjee isti
kao pri dolasku: strog, tmuran i leden.
- Vidi? Naa! - ree joj. - Tvoja... tvoja... Villa Silvia, vidi? Tvoja... Kupio sam je!
Silvia se namrti, pogleda supruga, pa osvijetljene prozore.
- Vila?
- Vidjet ete, gospoo Silvia, kakva ljepota! - uskliknu Raceni.
Emere dotri da otvori vrataca na ogradi, skinuvi kapu ukraenu gajtanom i drei je
rukom u visini glave, hladnokrvan na prigovor to mu ga Giustino dobaci:
- Lijepe li brzine! Lijepe li tonosti!
Giustina je dodatno razdrailo natmureno lice Barmisove. Silvia sigurno nije bila ljubazna
prema njoj tijekom vonje u koiji. A ta je jadna ena obavila toliko posla, toliko se trudila zajedno
s njim! Lijep nain da se iskae zahvalnost!
78
 - Vidi? - nastavi okrenut eni netom su uli u predvorje. - Vidi, ah? Nisam doao u
Cargiore po tebe, ali... gle, gle... vidi, ah? Da ti ovdje priredim iznenaenje, ah? Uz pomo... to
kae? Oh? Kakvo predvorje! Uz pomo ove nae drage prijateljice i Racenija...
- Ali ne, to to govorite, utite! - nastojala ga je odmah prekinuti Barmisova. Usprotivio se i
Raceni.
- Ali, nipoto! - uporno je nastavio Giustino. - Da nije bilo vas! Da, uistinu... ja sam... Ovo
jo nije nita! Sad e vidjeti... Imamo razloga ne samo da vam zahvalimo, nego i da trajno osta-
nemo vai dunici...
- Ah, Boe, kako pretjerujete! - osmjehnu se Barmisova. - Ostavite tu temu. Radije se
pobrinite za svoju suprugu koja je sigurno vrlo umorna.
- Da, ba umorna...- ree na to Silvia s osmijehom ljupkim i ledenim u isti mah. - Ispriavam
se takoer to ne zahvaljujem kao to bih morala... To beskrajno putovanje...
- Veera je sigurno ve spremna - upade Raceni sav ganut tim osmijehom (napokon!) i tim
toplim rijeima (ah, kakav je to glas Roncellijeve! Kakva blagost, milina! Drukiji glas... Da, doima
se potpuno drugom osobom!) - Da se malo okrijepite, a onda odmah na poinak!
- Ali prije - ree Giustino otvarajui vrata salona - prije... barem malo, gore, gore, treba
vidjeti... Naprijed, naprijed... Ili je bolje da ja idem prvi...
I zapoe razlaganje to ga je Barmisova prekidala uzvicima: ma da... idite naprijed... a to e
vidjeti poslije za svaku pojedinost na kojoj se on zadravao ponavljajui nezgrapno i neskladno sve
ono to mu je ona ve bila rekla objanjavajui mu svojstva, finou, korist i estetsko mjerilo.
- Vidi? Od porculana... To su od... Od koga, gospoo? Ah, da, Lerchea... Lerche,
Norveanin... Ne izgleda bogzna to, a ipak, draga moja... kotaju! Kotaju! Ali kakva finoa, ah?...
Ova makica, ah? Kakva divota! Da, idemo naprijed, idemo naprijed... Sve su to Ducrotove stvari!
On je vrhunski, zna? Sad je najbolji, je li tako gospoo? On je jedini... Pokustvo Ducrot! Sve
pokustvo je Ducrot... I ovo... A pogledaj ovdje ovaj naslonja... kako ga ono zovu? Sav od fine
koe.... ne znam koje koe... Ima ih dva jednaka u radnoj sobi... takoer Ducrotova! Vidjet e
kakva radna soba!
Da je Silvia rekla samo jednu rije, ili makar pogledom, nekim lakim migom iskazala
znatielju, zadovoljstvo, zadivljenost, Dora Barmis bi progovorila te joj s nunim osjeajem mjere i
prikladnim isticanjem saeto objasnila sve te birane i fine stvari; nije mogla podnijeti ta groteskna
Boggiolova objanjenja, inilo joj se da na taj nain sve stvari postaju izguvane, epave,
smeurane.
A Silvia je trpjela jo vie od nje sluajui supruga, trpjela je za sebe i za njega. I u tom je
asu zamiljala kako se ta ena morala dobro zabavljati, ako ne i Raceni, ureujui tu kuu na svoj
nain s njegovim novcima, pa je osjeala gnjev, prkos i stid, zbog ega je malo-pomalo postajala
sve ukruenija i usiljenija. Ipak nije prekinula tu muku, sprijeena znatieljom to ju je nastojala
prikriti, eljom da vidi tu kuu koja nije njezina nego tua, nepoznata, stvorena ne vie da se u njoj
ivi kao to je ona dotad ivjela, nego da se odsada, uvijek i silom, u njoj odigrava komedija, da je
igra i pred samom sobom, prisiljena da se s dunim obzirima odnosi prema svim tim predmetima
iznimne otmjenosti koji bi neprestano utjecali na njezinu linost obvezujui je da stalno sebe
podsjea na ulogu koju mora igrati meu tim predmetima. I tad je proze misao: kao to sada vie
nema djeteta, tako, eto, vie nema ni kue kakvu je ona dosad osjeala i voljela. A moralo je biti
tako, naalost. Pa onda e to prije, hajde, kao dobra glumica, prihvatiti te sobe, taj namjetaj
pozornica, s kojih e biti prognana svaka topla obiteljska intima.
A kad je gore vidjela svoju sobu odijeljenu od suprugove, ree:
79
 - Ah, da, eto. Dobro, dobro...
I to je bilo jedino priznanje koje je te veeri izustila.
Giustinu je pomisao o razdvojenim spavaim sobama leala poput kamena na srcu jer je
vjerovao da se to supruzi nee svidjeti. I ve je smiljao najbolji nain kako joj objasniti i uljepati
taj potez, a da ne povrijedi Silviju niti da Barmisovu natjera na smijeh, pa je sada odjednom osjetio
olakanje i radost, a da uope nije shvatio razlog enina zadovoljstva.
- A ja sam ovdje, vidi? Ovdje blizu - pohita objasniti. - Ovdje, ba ovdje... Sobe, kako se
zovu? Ah, blizankice, da... sobe blizankice, jer vidi, jednake... ova je moja! A to je tamo u tvojoj?
Moja slika. A to ja imam u svojoj? Tvoju sliku. Vidi? Nae su sobe blizankice. Sviaju ti se? Ah,
da, sada svi tako rade! Pa, dobro, ba sam zadovoljan...
Gledajui ga te veeri kako se prema eni odnosi poput psia, Barmisova i Raceni udom su
se udili, kadikad se pogledavali i smijuljili.
A Giustino je te veeri bio tako pokoran i eljan Silvijina glasna odobravanja ne zato to ju
je, nakon sjajnog pohoda Nove kolonije po glavnim gradovima poluotoka sada vie cijenio i to je u
njemu budila vee potovanje i obzir, kao ni stoga to je moda s izraza njezina lica odgonetao, ili
makar nasluivao, da su duh i srce enino, u odnosu prema njemu, novi i nepoznati. Potovanje
bjee ono isto prijanje. On sebe zbilja nikada nije smatrao znalcem njezine umjetnike vrijednosti,
a sada ga to gotovo nije ni zanimalo, zadovoljan to su tu vrijednost drugi priznali i duboko uvjeren
da je to plod - barem u odreenoj mjeri - njegova izvanrednog napora uloenog u to, to nastavlja i
dalje raditi. To je priznanje, zna se, samo njegovo djelo. A to se tie njezina duha i srca, kako bi
mogao posumnjati - sad vie no ikada - da nije puno divljenja i zahvalnosti?
I onda? Dakle, morali su postojati drugi razlozi, koje ni Barmisova ni Raceni nisu zamiljali.
Giustina je pekla savjest to je toliko novca utroio za ureenje vile pa se s jedne strane
bojao da to moe donekle negativno utjecati na ono divljenje i onu zahvalnost, a s druge je strane
elio priznanje kao melem koji bi mu smirio grizoduje. I uistinu ga je boljelo to je prvi put
dopustio da ena putuje sama, a da nije mislio na rastanak sa sinom niti na strievu smrt (za njega
jedini razlozi Silvijina usiljenog i hladnog dranja). I najposlije... bjee jo jedan razlog, sasvim
osoban, ljubavniki, koji se temeljio na njegovu najsavjesnijem i najzdunijem ispunjavanju branih
dunosti tijekom gotovo dugih est mjeseci. Barem je taj posljednji razlog Dora Barmis mogla
pretpostaviti. I ona se uistinu kradomice podsmjehivala... Naravno, hajte molim vas, sigurno ga je
pretpostavila...
Nije samo zbog toga Barmisova otila kad je dolo vrijeme veere, koja je jo prije njihova
odlaska na eljezniku postaju bila naruena i spremljena za etiri osobe, iako ju je Giustino uporno
molio da ostane. Raceni je u prvom trenutku pomislio da je pristojno slijediti Barmisovu, ali je ipak
ostao oaran i ushien Roncellijevom netom ju je ponovno vidio, pa nije znao odgovoriti kad mu
ona s osmijehom ree:
- Ostat ete barem vi...
I tijekom veere Silvia ga je nastavila uporno oaravati, to je veoma udilo i ljutilo
Giustina, koji se u odreenom trenutku nije mogao suzdrati pa dreknu:
- Ali ta Barmisova, dovraga! Tako mi je ao!
- Ah, Boe! - uzviknu Silvia. - Ako nije eljela ostati... Ti si je toliko molio!
- I ti si je trebala zamoliti! - otpovrnu Giustino. A Sivlia e ledeno:
- Rekla sam joj, ini mi se, kao to sam rekla Raceniju...
- Ali nisi ustrajala! Morala si zahtijevati...

80
 - Ne zahtijevam nikada - i doda, okrenuvi se nasmijana Raceniju: - Jesam li od vas
zahtijevala? Mislim da nisam. Da je Barmisovoj bilo ugodno nae drutvo...
- Ugodno! Ugodno! A to ako je otila - viknu ljutito Gisutino - da ti ne smeta nakon puta?
- Giustino! - istoga mu trena opet odvrati Silvia s prizvukom prijekora, ali i dalje sa
smijekom na usnama: - Sad si ti neuglaen prema Raceniju koji je ostao. Jadni Raceni!
- Nipoto! Nikako! - usprotivi se Giustino. - Ja branim Barmisovu od tvoje sumnjiavosti.
Raceni zna da nam je njegovo drutvo ugodno, pa smo ga stoga i zadrali!
Raceni ba ne bjee uvjeren da je Giustinu ugodno, ali njoj jest, veoma; i nita vie nije
shvaao, jadan mladi, obliven crvenilom poput maka i s osjeajem da mu sva krv juri venama
tekuim plamom, tako silovito da je bio zbunjen i oamuen.
Giustino, koji ga je gledao takva i sluao Silviju kako kadikad ponavlja, uz osmijeh Jadni
Raceni!... Jadni Raceni!", osjeti unutarnje buktanje novog plama, plama gnjeva, ak jarosti,
rasplamsanoga i jedom to supruga jo niim nije pokazala zadovoljstvo ni divljenje toj
blagovaonici, tom prekrasnom priboru za jelo, tom cvjetnom vrtiu nasred stola, prepunom bijelih
karanfila, Emerovoj besprijekornoj podvorbi ovdje, u onoj lijepoj livreji, a tamo kuharici, jer oboje
pokazuju prve dokaze vjetine. A ona nita! Ni jedan mig! Kao da je uvijek ivjela okruena takvim
krasotama, naviknuta da je tako dvore, da veera na taj nain i da ima takve goste za stolom. Ili kao
da je prije povratka bila sa svime upoznata, da je oekivala da e nai vilu, tako ureenu, i kao da je
znala da je njihovo vlasnitvo; tovie, kao da je ona, a ne on, ona sama sve to smislila i pripremila.
Ali kako? Radi li to hotimice? A zato? Zato to nije otiao po nju u Cargiore? Zato to nije
mislio na rastanak s djetetom? Ali ona se ne doima nimalo tunom! Eno je tu, smije se... A kakva je
to sada vrsta smijeha? I opet ono Jadni Raceni!".
Giustino se tre i osjeti kao da mu netko razdire svu nutrinu od nonih prstiju sve do korijena
kose kad je Silvia povjerila Raceniju veliku novost: da je u Cargioru napisala brojne stihove i
obeala mu pokloniti esej za Muse.
- Stihove? Kakve stihove? Napisala si stihove? - planu. - Ali molim te!
Silvia ga pogleda kao da ba nita ne shvaa.
- Zato? - odvrati. - Zar ih nisam smjela pisati? Nikad ih nisam pisala, istina. Ali javili su se
spontano, sami od sebe, vjerujte, Raceni. Ne znam, istina, jesu li lijepi ili runi. Moda su loi...
- I eli ih objaviti u Musama! - upita Giustino, s otrovnim pogledom ogorenja.
- Ali, Boggiolo, oprostite, zato ne? - upita uvrijeeni Raceni. - Mislite uistinu da su loi?
Moete zamisliti kako e ih udno traiti i itati, kao nov, neoekivan izraz talenta Sivlije Roncelle!
- Ne, ne, Raceni, nemojte tako govoriti - urno se usprotivi Silvia. - Inae vam ih neu dati.
To su pjesmuljci kojima ne treba pridati nikakvo znaenje. Dajem vam ih uz taj dogovor, i samo
zato da vas obraujem.
- U redu, u redu... - promrsi Giustino. - Ali... doputa?... elim primijetiti... ne zbog
Racenija... to je u redu, obeala si mu, i gotovo... A prije si bila obeala senatoru Borghiju novelu, a
nisi je napisala!
- Ah, Boe blagi, bude li nadahnua, napisat u je... - odvrati Silvia.
- Eto... ja kaem... umjesto stihova... mogla si barem napisati tu novelu u Cargioru! -
Giustino se nije znao suzdrati, a da je ne prekori. - I ako sada vie ne moe te stihove dati
senatoru, jer si ih obeala Raceniju... rekao bih... da prieka dok novela za Borghija ne bude
gotova.
Sve naopake, te je veeri sve krenulo naopako da mu pomuti veselje proslave posjedovanja
vile, nagrade za toliki trud i muku! I sad se ena eli vratiti u ono vrijeme kad je rasipala svoje rado-
81
ve, poklanjala ih svima? eli li odluivati sama, koristei se prilikom to on veeras nipoto ne eli
izgubiti onaj uglaeni nain ponaanja prema njoj?
Ali, jao, opaa da gubi pa stoga najedanput osjeti da gori od estine, od jarosti. Kako ne!
Silom! Razoaranje zbog uskraene pohvale, uskraena divljenja, zbog cijelog njezina dranja,
zbog one nezasluene grubosti prema Barmisovoj, a sada ovog obeanja Raceniju...
Da olaka duu, da mu se bjesovi na neki nain stiaju, netom je Raceni iziao, saspe na
njega niz psovki i pogrda: - Glupan! Blesan! Vjetrogonja!
Ali Silvia prekinu taj napad i sa smijekom ree:
- A zahvalnost, Giustino? Ako ti je toliko pomogao...
- On? Smetao, zapletao me! - prasnu bijesno Giustino. - Samo smetao, kao i sada, kao
uvijek! Barmisova mi je doista pomogla, shvaa li? Ona, da! Barmisova, koju si ti na onaj nain
otjerala. A ovome ovdje osmijesi, komplimenti, jadni Raceni, jadni Raceni, i jo mu poklanja
pjesme, bogamu!
- Pa oni rade zajedno, zar ne? - ree Silvia. - On, ravnatelj, ona urednica... Vjeruj mi, bit e
bolje da im odsad, za svu pomo koju su ti pruili, s vremena na vrijeme tako uzvratimo, kako im se
vie ne bi omiljelo pomagati nam zbog... ne znam pravo zbog ega....
- Ah, ne, draga, ne, draga... sluaj, draga... - zapoe onda Giustino, koji se dirnut u ivac,
vie nije mogao svladati. - Mora mi uiniti uslugu da se ne petlja u ono stoje moj posao! Zar ne
vidi, reci? Sve si dobro vidjela, je li? Ja ne znam... Sve to ovdje vidi... Sve je to nae! A to je
plod, kaem ti, mojeg rada, tolikog razmiljanja, tolikih briga! I sad me ti, oprosti, eli pouiti kako
raditi, to rei?
Silvia odmah prekinu razgovor rekavi da je mrtva umorna, iznemogla od duga putovanja i
eljna odmora.
Dobro je shvatila da o toj temi s njim nema dijaloga i kad bi ga htjela sprijeiti ili ga ometati,
ograniavati u onome to je on ve smatrao svojom dunou, svojim pozivom, neizbjeno bi meu
njima dolo do sukoba koji bi vodio u nepopravljiv raskid.
Jo je to jasnije pojmila, kad je - odbaen - svlaei se u susjednoj sobi, poeo bez mjere i
obzira davati oduka svom bijesu i ljutoj srdbi, uz kletve i prijekore, zamjerke i kajanje te provale
pakosna smijeha, to je u njoj izazivalo sve veu odbojnost i prezir, jer je u njezinim oima sve vie
rasla ve otkrivena i jasna kominost njegove osobe.
- Pa da! Pravo je govorila ona! Pomozite joj, Boggiolo, pomozite joj da se osveti\ A ja glupan
to nisam uinio! Eto mi nagrade! Glupan... glupan... glupan... Bezbroj prilika... E, pa dobro! Ovo
nije nita, gospodo! Jo nisam ni na emu! Sad e se tek vidjeti! Poklanjamo, poklanjamo... Piemo
pjesme i poklanjamo... Sad poezija!... Izlazi na vidjelo poezija... Ah, da! Poinjemo ivjeti u
oblacima, a ne vidimo sve ove trokove... A prozu, ovu prozu ne treba cijeniti... Toliko muke, toliko
truda, toliko novca: eto zahvalnosti... Naravno, bezvrijedne stvari... Vila? Ih! Stoje to? Pokustvo
Ducrot? Ih! Znali smo ga... Ah, evo nas u krevetu! Kakav lijepi ruiasti krevet!... Kakav uitak
prve noi u njemu, dragi gospodine Ducrot! Tri amo, glupane, bjei tamo, skrhaj vrat, izgubi dah,
izgubi slubu, moli, prijeti, brini se! Evo nagrade gospodo! Evo nagrade!
I nastavio je tako, u mraku, dulje od jednog sata, vrtei se u krevetu, nemiran i bijesan,
kaljui, puui, hihoui...
A ona u drugoj sobi, sva uvuena u se, pod pokrivaima, s licem utonulim u jastuk da ga ne
uje, klela je, proklinjala slavu kojom je ovjenana uz njegovu pomo, to znai uz cijenu tolikog
podsmijeha i tolike poruge. I sad joj se inilo da svi ti podsmjesi, sve te poruge nasru na nju, ibaju
je, ovijaju se oko nje, a u uima joj jo tutnji tropot eljeznikih kotaa. Ah, kako toga prije nije
82
postala svjesna? Eto, tek su joj se sada sve prigode u kojima se on osramotio, jedna smjenija od
druge, javljale pred oima, pokazivale se tako okrutnom ivou da su je razdirale. Svi prizori, od
onoga prvog, od banketa, kada je za Borghijeve zdravice ustao zajedno s njom, kao da se taj
pozdrav i estitke i na njega odnose jer je njezin suprug, pa do zadnjeg spektakla kojemu je
prisustvovala na postaji prije odlaska u Cargiore, gdje se on, u ulozi predvodnika, klanjao umjesto
nje kad je pljesak odjeknuo u ekaonici.
Ah, kad bi mogla vratiti vrijeme, povui se u sebe pa raditi mirna i skrivena! Ali on nikada
ne bi dopustio da se osujeti njegov trud tolikih godina, u koji je polagao ispunjenje svih svojih elja.
S tom vilom, koju je moda s pravom smatrao plodom samo svoga rada, naumio je utemeljiti hram
Slavi, biti u njemu vrhovni sveenik i sluiti pontifikal! Ludost je nadati se da bi se sada toga
odrekao. U to se uvalio, tu e ostati zasvagda i nasilu odan toj slavi, smatrajui sebe njezinim
tvorcem! I uvijek e zahtijevati da bude sve vea kako bi se u njoj pokazao sve smjenijim.
To bjee njegov usud, i bjee neumoljiv. Ali kako te muke i tu tugu izdrati sada kad su joj
se otvorile oi?

2.

Nekoliko dana kasnije Giustino htjede u svojoj kui oivotvoriti umjetniko druenje pod
nazivom Knjievni ponedjeljci Ville Silvia, kako mu je doapnula Barmisova.
Za taj prvi susret pozivnice je poslao svim poznatim rimskim skladateljima i glazbenim
kritiarima jer je povod bio sveana glasovirska praizvedba nekih dijelova opere Nova kolonija, to
ju je uglazbio mladi maestro Aldo di Marco.
Maestrovo ime bjee svima neznano. Znalo se samo da je taj di Marco venecijanski idov i
da je vrlo bogat, te da je za uglazbljenje Nove kolonije traio tako malo da je Boggiolo odmah
raskinuo ve dugo voene pregovore s jednim od najpoznatijih skladatelja.
Iako Giustinu nije bilo nimalo stalo do uspjeha opere, tovie, elio je da bude skroman kako
ne bi zasjenio dramu, ipak je od prijatelja novinara zahtijevao da najave kako e ta opera uskoro
otkriti Italiji itd. itd; ak je traio da novine objave fotografiju tanahnoga i, jao, ve vlasima
siromanog mladog venecijanskog maestra, koji itd. itd.
Ta mu se najava inila nunom i svrsishodnom, ne samo s obzirom na znatnu svotu to ju je
maestro izvadio iz svoje kese da uglazbi sretnu dramu koju je Cosimo Zago pretoio u stihove, nego
i stoga da otvorenje knjievnih domjenaka u njegovoj kui bude to sveanije.
Mogao je mirno sve to izostaviti.
Ta glasovirska izvedba i taj mladi nepoznati maestro, izgled kojega je malo obeavao, u
svima su izazvali osjeaj nelagode, nezanimljivosti, dosade. Ali su bili ivo znatieljni da vide
Roncellijevu u njezinoj kudi, enu i spisateljicu nakon trijumfa.
Silvia je to i oekivala, pa u nemiru i ljutnji to se uskoro mora sueliti s tom radoznalou, a
vidjevi mua sva zadihana od priprema, sa svijeu ovjeka koji sve zna i nitko mu nije potreban,
htjede viknuti koliko je grlo nosi:
Dosta! Ostavi se svega, ne trudi se vie! Dolaze zbog mene, samo zbog mene! To se tebe ne
tie, tu nema vie to raditi nego u kutu biti miran i tih!"
Nemir i ljutnju nije osjeala samo zbog susreta s tom znatieljom, nego i zbog njega,
nadasve zbog njega.

83
 Pribjegla je ak himbi da bude ljubomorna na Barmisovu pa mu je zabranjivala da se obraa
njoj za pomo u pripremama, s nadom da se bez pomoi on nee tako ivo razletjeti na sve strane,
da e povjerovati kako je ve dovoljno uinio i da vie nita nije potrebno.
Misao da supruga, postavi tako slavna (njegovom zaslugom, naravno), poinje pomalo biti
ljubomorna, iako bez razloga, pobudi u Giustinu zadovoljstvo, to mu nekim ruiastim, tatim smi-
jekom ovije i ublai razdraenost to je ta ljubomora pobudi u njemu. Pomo Barmisove bjee mu
prijeko potrebna. Ali je Silvia bila uporna.
- Ne, nju ne! Nju ne!
- Ali, Boe... Silvia, kae to ozbiljno? Ako ja...
Silvia ljutito mahnu glavom i sakri lice meu dlanove da ga prekine.
Ona se odjednom zastidi i zgrozi pred vlastitom prijetvornou, videi da on zapravo u tome
uiva. Osjetila je stid i grozu jer joj se uinilo da mu se sad i ona, kao svi ostali, poinje izrugivati
zbog jo jednog dokaza njegove tatine.
elei spasiti i njega i sebe, vjerovala je da ga treba snano potresti i pomoi mu da i njemu
to postane jasno, pa mu odmah dobaci u lice:
- Ali zato, zato hoe da ismijavaju i tebe i mene, i jo uvijek?
Zar ne vidi da ti se Barmisova ruga? I uvijek ti se rugala. I svi skupa s njom. Kako to ne
vidi?
Na taj enin izljev bijesa Giustino nije ni najmanje zadrhtao niti se zamislio; pogleda je s
gotovo saaljivim osmijehom i podie ruku nekom gestom, s vie filozofskog nehata negoli prezira.
- Ismijavaju? Gle, odavna... - ree. - Ali procijeni sama, draga moja, pa pogledaj jesu li
blesavi oni koji se smiju ili ja koji... sam stvorio sve ovo, i tebe progurao na vrh! Pusti ih, nek se
smiju! Vidi? Oni se smiju, a ja se njima koristim i od njih postiem sve to elim. Evo ih, tu su,
evo tu, svi njihovi podsmijesi...
I raskrili ruke gledajui uokolo sobu, kao da kae: Vidi li u kakve su se lijepe stvari
pretvorili?"
Silvia klonu duhom i stade ga motriti otvorenih usta.
Ah, on je, dakle, znao? Primijetio je to? I nastavio je ne marei za to kao za lanjski snijeg, i
eli nastaviti? Nimalo ga se ne tie to svi ismijavaju i njega i nju? O, Boe blagi, dakle... ako je
uvjeren, sasvim, sasvim siguran da je njezina slava jedino i samo njegovo djelo, i da se itavo
njegovo djelo sastoji u tome da na sebe navue smijeh, porugu, da bi onda te podsmijehe pretvorio
u obilnu korist, u vilu, u lijepo pokustvo to je krasi - to, dakle, to znai? Znai li, moda, da je za
njega knjievnost neto smijeno, posao kojim se razborit, pronicav i domiljat ovjek ne bi mogao
baviti, osim samo tako, to znai uz uvjet da iskoritava podsmijehe glupana koji je shvaaju
ozbiljno?
To je htio rei? Ali ne!
Promatrajui i dalje supruga, Silvia odmah uvidi da mu ona tom pretpostavkom pripisuje
gledite koje nije njegovo. Ne, ne! On sam nije mogao poeljeti tu kominost kojom se okoristio.
Otkada im je tamo u Tarantu bilo stiglo onih tristo maraka za prijevod Olujnih ptica, on je poeo
sasvim ozbiljno shvaati knjievnost, i za njega bi bila glupost jedino nebriga za plodove koje
knjievnost, kao i svaki drugi rad, ako se dobro vodi, moe donijeti... Pa je sa arom stao upravljati,
ak uporno i bijesno upravljati, da su mu se svi poeli smijati. On te podsmijehe nije namjerno izaz-
vao da bi od njih nainio trgovinu, nego je bio prisiljen podnositi ih, a sada ih je smatrao glupima
samo stoga to je on, uz njih i s njima, uspio u svojoj nakani. Ali njegova se mudrost uzdie na
pijedestalu tih podsmijeha i sva je satkana od toga smijeha. Sad se ne smije vie ni pomaknuti, svaki
84
e pokret pobuditi podrugljiv smijeh! I to bude htio izgledati ozbiljnijim, sve e se vie initi
smjenijim.
Ah ta veer sveanog otvorenja! ak u ukanju odjee, u lakoj kripi cipela priguenoj
gustoom sagova, u svakom umu pomaknute stolice, otvorenih vrata ili glasnog dodira liice i
alice, kao i u zbrkanom urnebesu glasovira kad je di Marco poeo svirati, Silviji se inilo da uje
smijuljke, podsmijehe, cerekanje, pucanje od smijeha, grohotan, podrugljiv, ili pak buan,
raskalaen smijeh. Svaki joj se osmijeh povlaivanja ili ljubaznosti inio ruglom; povjerovala je da
je u svakom pogledu, u svakoj kretnji, u svakoj rijei uzvanika i uzvanica poruga.
Prisiljavala se da prestane mariti za supruga, ali kako kad joj je bio neprestano pred oima,
malen, sav dotjeran, nemiran, razdragan, te je sluala kako ga sa svih strana dozivaju? Eto, u ovom
asu Luna ga hvata pod ruku, a drugih etiri, pet novinara jatomice trkaraju oko njega, maloas ga
je zvala Lampugnanijeva otamo iz kruga najzajedljivih gospoa.
Ona je eljela da bude svugdje ili da sve okupi oko sebe, a kako to nije mogla, u njoj uskipi
srdba, pa je s vremena na vrijeme bila u iskuenju da kae ili uini neto udno, nevjerojatno, nevi-
eno, da nikome vie ne bude do smijeha niti e vie ovamo dolaziti da bi ismijali supruga, a sa
suprugom i nju.
Morala je, naprotiv, podnositi gotovo bezono udvaranje i laske koje su svi ti mladi
knjievnici i novinari sebi doputali, kao da ona, s obzirom na to da ima takvog supruga koji je,
sretan i blaen, svima pokazuje, supruga koji se toliko trsi da ona svima omili, supruga kojega,
hajte, molim vas, ni ona ne bi mogla ozbiljno shvatiti, ona ne moe, ne smije odbiti te laske, ta
udvaranja, pa ve ni stoga da njega ne rastui.
I doista, eto, zar joj se on nije s vremena na vrijeme pribliavao molei je da bude ljubazna
sad prema ovome, sad prema onome, i upravo prema onim najdrskijima, koje je ona bila udaljila od
sebe krutim i hladnim prezirom? Bettija, primjerice, koji je dosad iskoristio svaku priliku da o njoj
loe pie u nekoliko listova, i onog Paola Baldanija, koji je nedavno doao iz Bologne, veoma
lijepog mladia i kritiara velika znanja, stihoklepca i novinara koji joj je njevjerojatno umiljeno i
drsko proaptao pravu ljubavnu izjavu?
Ah, zar da trpi ne samo smijeh i sprdnju, nego i to - samo radi uspjeha - pitala se Silvia, pri
tim brzim, potajnim Giustinovim preporukama koje njoj nisu mogle izgledati nedune, kao to su
izgledale njemu,? Jo i to?
Pa je sve vie zebla od groze i plamtjela od gnjeva.
Najneobinije, iznenaujue misli bljeskale su joj umom zadavajui joj strah jer su sve vie
na dnu njezina bia otkrivale one jo neznane dijelove, sve ono to je ona do tada odbijala spoznati,
ali to je ve slutila: ako je jednoga dana njezin demon obuzme, tko zna kamo e je odvesti.
I sve se vie u njezinoj svijesti remetio i rasipao svaki pojam zamisli koje je ona dotad
nastojala sauvati postojanima, pa je slutila da se, preputena svom novom usudu ili, radije, igri
sluaja ve bez ikakve voljne unutarnje postojanosti njezin duh moe u asu promijeniti i otkriti se
iz trena u tren sposobnim za sve, za nesluene i nenadane odluke.
- ini mi se... kaem... izgleda... sve je u redu, ah? ini mi se izvrsno... - pouri se kazati joj
Giustino netom su i posljednji uzvanici napustili kuu, da bi je trgnuo iz onoga ukoenog stojeeg
stava, otra pogleda, stisnutih usana.
Njezina je ledena ruka jo osjeala vreli stisak Baldanijeve kad se maloas opratao.
- Sve je u redu, zar ne?... - ponovi Giustino. - I da zna, prolazei tu i tamo, uo sam da o
tebi govore tolike... lijepe, lijepe stvari... da...

85
 Silvia se tre i pogleda ga takvim izrazom oiju da je on neko vrijeme bio kao skamenjen, s
onim ispraznim tatim osmijehom na usnama onoga koji je primijetio da nam netko upravo otkriva
drugo lice koje mi jo ne poznajemo.
- Ne vjeruje? - upita zatim. - Sve je dobro, kaem ti... Samo mi se ona di Marcova glazba
ini da... jesi li ula... da je duboka, uena, da... valjda uena glazba, ali...
- Moramo tako nastaviti? - umah upita Silvia nekim udnim glasom, kao da u sobi postoji
samo njezin glas, a ona je sva odsutna, odlutala u neku daljinu bez kraja. - Upozoravam te da ja tako
ne mogu vie nita raditi.
- Kako?... Zato?... Dapae, sada kad... ali kako? - promuca Giustino kao da su se na nj
odjednom sruile nevolje sa svih strana. A ona radna soba gore...
Silvia za trenutak zamiri, stegnu i ukoi lice te potrese glavom.
- Ali kako? - ponovi Giustino. - Moe se zatvoriti gore... Tko ti smeta?... S toliko tiine...
Eto, ba sam ti htio rei... Svi pitaju to novo priprema? Odgovorio sam: nita, za sada. Nitko u to
ne vjeruje. Sigurno neku novu dramu, kau. Platili bi tko zna koliko samo za neki podatak, neku
vijest, neki naslov... Mora na to misliti, eto, da ponovno pone raditi...
- Kako? Kako? Kako? - viknu Silvia maui pesnicama, bijesna, ozlojeena. - Ne mogu
razmiljati, ja ne mogu nita! Za mene je sve gotovo! Mogla sam raditi neznana, kad ni sama sebe
nisam poznavala! Sada vie ne mogu nita! Gotovo je. Nisam vie ona ista! Ne nalazim vie sebe!
Svreno je! Svreno!
Giustino ju je pratio pogledom u tom pomamnom bijesu, a onda uz kretnju glavom, odvrati:
- Lijepo, lijepo! Sad kad zapoinjemo, svreno je? Ali to govori? Oprosti, kad se radi, zbog
ega se radi? Da se postigne neka svrha, ini mi se! Ti si htjela raditi i ostati nepoznata? A onda
emu rad? Nizato?
- Nizato! Nizato! Nizato! - odgovori Silvia zaneseno. - Da, upravo tako, nizato! Raditi
zbog rada, i nita drugo! Raditi i ne znati kako ni kada, kriom i gotovo kradomice od sebe same!
- Ali to to te sada spopada, to su ludosti! - viknu Giustino poevi se i sam ljutiti. - A onda
to sam ja uinio? Pogrijeio sam to sam tvoj rad pokazao vrijednim, je li tako? Hoe to rei?
Silvia ponovno s rukama na licu viekratnim pokretima glave dade znak da je tako.
- Ah, tako? - nastavi Giustino. - A zato si me onda pustila raditi dosad? To mi kae u znak
zahvalnosti sada kad bere plodove kojima tee svi koji rade kao i ti: slava i blagostanje? A ti se
zbog toga ali... I to nije ludost? Ma, hajde draga, to su sigurno ivci! Uostalom, oprosti, to je tebi
do toga stalo? Tko ti kae da se mijea u stvari koje te se ne tiu?
Silvia ga pogleda zapanjena.
- Ne tiu me se?
- Ne, draga, ne tiu te se! - ponovi odmah Giustino. - Ti radi nizato, kao i prije; nastavi
raditi kako eli i kako voli, a meni prepusti brigu o svemu ostalome. Ah, znam ja dobro... kakva
novost!... Znam ja dobro, kad bi bilo po tvoju... Ali, oprosti, ako smisao ja ostvarujem svojim
radom, kakve to veze ima s tobom? Da te opteretim jo i time? To je moj posao! Ti mi dade ispisan
papir, pii nizato, kako eli, ako hoe i baci ga, ja u ga podignuti i u zamjenu ti dati zveckav i
leprav novac. Moe li me u tome sprijeiti? To je moj posao, i to se tebe nita ne tie. Ti radi kao
to si dosad radila, radi zbog rada... ali radi! Jer ako ti ne bude vie radila, ja... ja... to u ja onda
initi? Reci mi! Ja sam izgubio slubu, draga moja, da bih se brinuo o tvom poslu. uj, ti mora i na
to misliti! Sada sam ja odgovoran... kaem, za tvoj rad. Istina, puno smo zaradili, i jo emo s
Novom kolonijom. A ti vidi da su sada ovdje trokovi narasli... Sad je kua u drugaijem
drutvenom poloaju. Za vilu jo treba platiti trideset tisua lira. Mogao sam ih platiti, ali sam
86
mislio da moram neto zadrati kako bi ti malo predahnula... Sad e se smiriti, pribrati se.
Doivjela si jak duevni potres, prenagle promjene...
Brzo e se priviknuti i ponovno nai mir... Ono najvanije nainjeno je, draga moja. Imamo
kuu... elio sam je ba takvom; potroio sam mnogo, ali... zbog vanjskog izgleda, zna?... Sve
djeluje. Tvoj potpis sada vrijedi mnogo vrijedi, sam po sebi... I ne treba nikome nita poklanjati!
eka li Raceni stihove koje si mu obeala za njegov asopis, slabo e se provesti! Ne dam mu ih.
Jadni Raceni, jadni Raceni, vidjet e koliko e sada ti stihovi donijeti... Sve meni prepusti! A ti
samo nastavi pisati... Pii i ne misli ni na to. Tamo gore, dovraga, u onoj prekrasnoj radnoj sobi...
U tom dugom Giustinovu monologu Silvia nije osjetila dobronamjernost koja bi je navela na
smirenje i razbor, na priznanje i zahvalnost za sve stoje uinio i to jo eli uiniti za nju. Osjetila je
i vidjela samo ono to joj je u tom trenutku uznemirenosti i razdraenosti mogao baciti u lice jedino
neprijatelj ili tiranin: on je sada, dakle, odluno prisiljava da radi jer je izgubio slubu, ona mora
raditi da bi njemu pruila zanimanje koje e sada biti ne samo smijeno, nego e moda svima
izgledati i odvratno. Ne eli li on ivjeti na njezinu radu i od toga rada, pripisujui usto sebi svu
zaslugu zarade? Dok joj rad nije bio nikakva natega, ona je mogla i priznati da je on sasvim ili
gotovo sasvim zasluan za neoekivanu zaradu. Ali sada ne kad je on tako izriito i tono
naznaeno obvezuje da radi, sada kad joj rad znai muku i tugu na samu pomisao da ga cijelog
mora povjeriti njemu, a da ni najmanjim njegovim dijelom ne moe raspolagati po svojoj elji.
Cijelog, potpunog, da bi uz porugu drugih i sada jo uz prezir, mogao njime trgovati. Sve je izvor
prihoda, ak i ti bijedni, prisni i stidljivi stihovi... Trgovina, i uz cijenu njezina dostojanstva!
Primjeuje li on to? Je li uope mogue da ga je pomama tako zaslijepila da to ne moe vidjeti?
U dugoj besanoj noi, u mraku i tiini to su godili njezinu duevnom stanju, Silvia je
razmiljala pa odjednom otkri u sebi, na dnu svoga bia, neki udni preplet osjeaja, uvjerena da ih
nikada prije nije imala; daleki, daleki osjeaji od kojih je proima nenadana tjeskoba i tuga, gotovo
nostalgija. Eto, vidjela je kako se izdiu jasne i odreene kue njezina Taranta i u njima one njezine
dobre, stidljive sugraanke, navikle da ih mukarac ljubomorno i krajnje savjesno uva kako
nikakva sumnja ne bi mogla na njih pasti, navikle gledati mukarca kako se svaki put vraa u svoju
kuu kao u hram koji mora biti zatvoren svima nepoznatima, ak i rodbini koja nije najblia, pa su
se uznemiravale i vrijeale smatrajui nepotovanjem njihove ednosti kad bi neki mukarac
otvarao taj hram, kao da mu nije stalo do njihova dobra glasa.
Ne, ne, ona te osjeaje nikada nije poznavala; njezin je otac tamo dolje bio uvijek
gostoljubiv, osobito prema niim inovnicima, doljacima. Ona je, tovie, te osjeaje s prezirom
odbijala znajui da mnogi mrmljaju nezadovoljni tom oevom gostoljubivou, koja je svakako
oteala mogunost njezine udaje za nekog mjetanina. Tada joj se, dapae, inilo da bi enu morala
vrijeati ta ljubomorna paska mukarca kao izraz pomanjkanja potovanja i povjerenja.
Kako to da se ona sada vrijea zbog oprenosti i otkriva u sebi te nesluene osjeaje, sasvim
sline osjeajima ena njezina kraja? Najednom joj se osvijesti jasan razlog.
Gotovo su se sve ene tamo dolje udavale bez ljubavi, iz praktinih razloga, iz rauna, da se
osiguraju za daljnji ivot, te su podlone i pokorne odlazile k muu - gospodaru kue. Njihova po-
kornost, njihova privrenost nije potjecala iz ljubavi, nego samo iz potovanja prema ovjeku koji
radi i koji im omoguuje egzistenciju; potovanje koje je moglo ustrajati samo uz uvjet da taj ovjek
svojom marljivou, ako ne uvijek i dobrim ponaanjem, a svakako svojim strogim naelima, znade
sebi sauvati potovanje i obzir koji pripadaju gospodaru. A ovjek ija moralna naela toliko slabe
da drugima otvara svoju kuu, odmah gubi potovanje i onih koje je pozvao, a ena osjea teku
uvredu svojoj ednosti jer je sebe vidjela razgolienom u svojoj intimi, bez ljubavi, u onom svom
87
stanju podinjenosti ovjeku koji to nije zasluio zbog same injenice da doputa ono to drugi ne
bi nikada dopustili.
Pa i ona se udala bez ljubavi, potaknuta eljom da stekne dom i uvjerena u osjeaj
potovanja i zahvalnosti prema ovjeku koji je uzima za enu bez sumnjienja u drugu njezinu
teku krivnju koja bi, osim oeva gostoljublja, sumjetane uplaila, a to je njezina knjievnost. Ali
eto, on sada trguje tim otajstvom na kojemu se temeljilo njezino potovanje i zahvalnost; stao je
prodavati i buno izvikivati robu kako bi uli u bit njezina otajstva, gledali ga i dodirivali. Moe li
itko potovati takvog ovjeka? Svi mu se smiju, ali on za to ne mari! Kakvo potovanje i kakvu
zahvalnost moe osjeati ona kad je on sada, izmijenivi uloge, prisiljava ak i na rad i eli od njega
ivjeti?
U tom ju je trenutku najvie vrijeala misao da drugi mogu povjerovati kako ona jo voli
takvog ovjeka ili mu je zbog neega drugog odana.
Moda i on u to vjeruje? Ili se njegova uvjerenost i odlunost temelji na pouzdanju u njezino
potenje? Ah, da, potena zbog sebe same, a ne zbog njega. Njegov osjeaj sigurnosti, uvjerenost i
odlunost, nisu mogli u njoj izazvati nita drugo negoli srdbu, povrijediti je, ispuniti prezirom.
Ne, ne, takav ivot ona vie nije mogla nastaviti, vidjela je to jasno.

3.

Dva dana poslije, kao to se moglo predvidjeti nakon onog strasnog rukovanja, u vilu se vrati
Paolo Baldani. Giustino Boggiolo ga primi raskriljenih ruku.
- Smetate, vi? Ma to kaete? ast, zadovoljstvo...
- Tiho, tiho... - ree Baldani smijuckajui se i drei prst na usnama. - Vaa je gospoa gore?
Ne bih elio da me uje. Trebam vas.
- Mene? Evo me... to mogu uiniti?... Uimo ovamo, u salon... ili, ako elite, u vrt... ili,
ovdje pokraj, u mali salon. Silvia je gore, u svojoj radnoj sobi.
- Hvala, bit de dobro ovdje - ree Baldani i sjedne u mali salon, a onda se protegnu prema
Boggiolu i tiho doda: - Moram preko volje biti indiskretan.
- Vi? Ali ne... zato? Naprotiv...
- Potrebno je, prijatelju dragi. Ali kad je indiskrecija dobronamjerna, plemenit ovjek ne
smije zazirati. Evo, redi u vam. Piem iscrpnu studiju o umjetnikoj linosti Silvije Roncelle...
- Ah, hva...
- Polako, priekajte! Doao sam s nekoliko pitanja... rei u, intimnih, sasvim posebnih, na
koja samo vi moete odgovoriti. Htio bih od vas, dragi Boggiolo, neka objanjenja... recimo, fizio-
loka.
Taj duboki, tajanstven ton, kojim je Baldani nastavio govoriti toliko je privukao Giustina da
ga je sluao pognute glave, pozorna pogleda i otvorenih usta.
- Fizio...
-... lokih. Objasnit u. Kritici su, prijatelju moj, danas potrebna traganja kojima se ranije
nije bavila. Da bismo potpuno osvijetlili i shvatili neku linost, potrebno je duboko i sasvim
odreeno poznavanje i najintimnijih potreba, najtajnijih i najdublje skrivenih fiziolokih zahtjeva
organizma. To su vrlo osjetljiva istraivanja koja zahtijevaju panju i obzir. Mukarac im se, shvatit
ete, predaje bez razmiljanja i dvojbi, ali ena... ah, ena... kaem, ena poput vae gospoe, vi me
dobro razumijete! Poznam mnoge koje bi se takvom istraivanju prepustile bez ikakvih skrupula,
ak lake negoli mukarci, primjerice... ali, ne spominjimo imena! A stvarati sud, kao to mnogi

88
rade, zasnovan samo na prividnim crtama lica, takav je posao svojstven arlatanu. Oblik nosa,
recimo, moe biti sasvim odgovarajui pravoj prirodi onoga tko ga ima na licu. A tako ljupki nosi
vae gospoe, primjerice, ima sve odlike senzualnosti...
- Ah, da? - upita Giustino zauen.
- Da, da, sigurno - potvrdi Baldani s izrazom velike ozbiljnosti i vanosti. - Pa ipak, moda...
Eto, da dovrim svoju studiju, ja bih od vas trebao, dragi Boggiolo, neke obavijesti... ponavljam,
intimne, nune za potpuno poznavanje linosti Roncellijeve. Ako dopustite, postavit u vam jedno
ili dva pitanja, ne vie. elio bih znati je li vaa gospoa...
I Baldani mu se jo vie priblii, pa uglaeno, jo tie, i dalje smrtno ozbiljan, postavi prvo
pitanje. Giustino, sav pognut, vie nego ikad pozorna pogleda, sluajui, zacrveni se kao rak, a onda
se uspravi i obje ruke poloi na grudi:
- Ah, ne, gospodine, ne, gospodine! - poree vragolasto. - Mogu vam se zakleti!
- Uistinu? - odvrati Baldani piljei u njega ispitivakim pogledom.
- To vam mogu prisegnuti! - sveano ponovi Giustino.
- A onda - nastavi Baldani - budite ljubazni pa mi kaite, je li...
Pa tiho, kao i prije, uljudno, i dalje ozbiljan, postavi drugo pitanje... Sada se Giustino
namrtti, zatim s velikim uenjem upita:
- A zato?
- Kakva ste naivina! - osmjehnu se Baldani i objasni mu zato.
Onda Giustino, postavi crven poput maka, i sprva skupi usne kao da eli puhnuti, a onda ih
rastvori s tatim osmijehom pa odgovori, kolebajui se:
-To... eto... da, kadikad... ma vjerujte da...
- Zaboga! - prekinu ga Baldani. - Suvino je da mi to govorite. Tko bi ikad pomislio da
Silvia Roncella... ali, zaboga! Dosta, to je dosta. To su bila dva mjesta koja sam svakako elio
razjasniti. Hvala od srca, dragi Boggiolo, hvala!
Giustino, pomalo smuen, a ipak nasmijan, poee uho i upita:
- Oprostite, ali neete valjda u lanku?...
Paolo Baldani ga prekinu, zanijekavi to prstom, a onda ree:
- Ponajprije, nije rije o lanku nego o studiji, to sam vam rekao. Vidjet ete! Istraivanje
ostaje tajno, slui samo meni da mi bistri pisanje kritike. Onda, onda, vidjet ete. A sada budite tako
dobri i najavite me vaoj gospodi...
- Ovog asa! - uzvrati Giustino. - Priekajte, molim vas, samo trenutak...
I otri gore u Silvijinu radnu sobu da ga najavi. Bio je sasvim siguran da ju je svojim
posljednjim govorom uvjerio kako je u pravu te stoga nije oekivao da e ona tako ponosno i grubo
odbiti susret s Baldanijem.
- Ali zato? - upita je stojei na ulazu.
Silvia je bila u iskuenju da mu baci u lice pravi razlog, da ga trgne iz toga zapanjenog,
tunog uenja, ali osjeti bojazan da e joj on uzvratiti onom gestom filozofskog nehaja kao kad mu
je spoitnula podsmijehe i poruge ljudi.
- Jer ne elim! - odvrati mu. - Jer mi je nesnosan! Vidi da se napreem, da naporno
razmiljam!
- Ma hajde, pet minuta... - ustrajno je traio Giustino. - Pripremio je studiju o cijelom tvom
djelu, zna! A danas Baldanijeva kritika, pazi dobro... on je popularan kritiar... kritika, ekaj, kako
je zovu, ne znam... neka nova kritika o kojoj se mnogo govori, draga moja! Pet minuta... prouava
te, i gotovo. Da ga uvedem?
89
 - Lijepo, lijepo - govorio je malo kasnije Paolo Baldani gore u radnoj sobi lupkajui lagano
svojom enskastom rukom po naslonjau i promatrajui Giustina oima kojima je pomalo nami-
givao. - Lijepo je, gospoo, vidjeti ovjeka koji se tako brine za vau slavu i va rad, tako potpuno
odana vama. Mogu zamisliti koliko ste sretni!
- Ali znate... jer... ako ja... - pokua se odmah umijeati u razgovor Giustino bojei se da mu
Silvia nee htjeti odgovoriti.
Baldani ga prekine kretom ruke. Nije bio dovrio.
- Doputate? - ree i nastavi. - To kaem jer toliko staranje i takva privrenost moraju imati i
svoje znaenje u vrednovanju vaeg djela s obzirom na to da se vi, zahvaljujui tome, moete
sigurno, bez ijedne druge brige, potpuno predati boanskoj radosti stvaranja.
inilo se da tako govori kao da zbija alu, te da je on prvi bio svjestan dvolinosti, himbe
toga svog sugestivnog govora i pratio ga laganim, jedva primjetnim ironinim osmijehom ne stoga
da bi svoju ublaio prijetvornost, nego, naprotiv, da joj prida dra uznemirujue dvosmislenosti.
Ono to je u meni, to znam samo ja", inilo se kao da kae. Za vas, za sve, posjedujem tu bujnost
i sjaj rijei i zaodijevam se time s otmjenim prezirom; ali ako je potrebno, to mogu i odbaciti i
razgolititi se, pa se najednom pokazati lijepim i snanim u svojoj goloj animalnosti."
Tu njegovu animalnost Silvia je jasno opaala u dubini njegovih oiju, a potvrivala ju je
bezona izjava one veeri. Bila je uvjerena da bi doivjela novi i jo drskiji nasrtaj ako bi se suprug,
makar nakratko, udaljio iz sobe. Meutim, on je - pred njom - uh, odvratno! - hvalio Giustina i divio
mu se, kako bi mu pokazao svoju naklonost, a nakon to bi pogledao njega, upro bi u nju iznimno
bestidan pogled. Baldani joj je, naime, svojim pogledom govorio: Ti ni u snu ne moe naslutiti
ono to znam o tebi..."
- Radost stvaranja? - poviknu Silvia. - Nikad je nisam osjetila. I upravo sam alosna da se ne
mogu vie kao prije predati onim, kako ih vi nazivate, drugim brigama. Bijahu jedine u kojima sam
nanovo nalazila sebe, koje su mi pruale odreenu sigurnost. Sva je moja mudrost bila u njima! Jer
ja uistinu nita ne znam. Nita ja ne razumijem. Kad mi vi govorite o umjetnosti, ja to uope ne
shvaam.
Giustino se sav uzrujan mekoljio u naslonjau. Baldani to opazi, okrenu se prema njemu i
ree:
- Ali to je dragocjeno priznanje... dragocjeno.
- elite li znati, ako vam to emu slui - nastavi Silvia - to sam radila izdvojivi se ovdje s
odlukom da piem? Brojila sam bijele i crne prugice na rukavu ove svoje polukorotne haljine: sto
sedamdeset i tri crne i sto sedamdeset i dvije bijele, od zapea do ramena. I samo tako znam da
imam ruku i tu haljinu. Inae ne znam nita, nita, nita, ba nita.
- I to objanjava sve! - uskliknu Baldani kao da je upravo to ekao. - Tu je sva vaa
umjetnost, gospoo moja.
- U bijelim i crnim prugicama? - upita Silvia hinei gotovo prepast.
- Ne - osmjehnu se Baldani. - U vaoj udesnoj nesvjesnosti, koja objanjava nita manje
udesno samoniklo raanje vae umjetnosti. Vi posjedujete istinsku prirodnu snagu, rei u, bolje,
vi ste priroda koja se slui matom u stvaranju nesvakidanjih djela. Vaa je logika ona ista logika
ivota, i vi je ne moete biti svjesni jer vam je uroena, nepostojana i zamrena. Znate, gospoo
moja, sastavnice vaeg duha iznimno su brojne, i vama su neznane; one se s lakoom, udesnom
brzinom sjedinjuju i razjedinjuju, i to ne ovisi o vaoj volji; one vam ne doputaju da ih fiksirate ni
u kojem postojanom obliku; one ostaju u neprestanom stanju stapanja, a da se nikad ne skore; gipke,
lake, itke, i vi moete posegnuti za svim formama a da to ne znate, a da to i ne elite razborom.
90
 - Tako je! Tako je! - zapoe Giustino likujui, sav sretan. - To je! To je! Recite joj, ponovite
joj, utuvite joj to u glavu, dragi Baldani! Vi u ovom asu obavljate posao istinskog prijatelja. Zbu-
njena je malko, vidite... malo je nesigurna poslije ovog slavlja.
- Ali ne! - viknu Silvia kao na iglama, nastojei ga prekinuti.
- Da, da, da! - estio se, meutim, Giustino, ustavi i postavivi se usred sobe kao da eli
sprijeiti da mu izmakne povoljna prilika koju je ve uhvatio. - Sveti Boe, to ti je tako dobro
objasnio Baldani! I upravo je tako kao to ste rekli vi, Baldani! Ne nalazi, ne nalazi temu nove
drame, i...
- Ne nalazi? Ali ve je ima! - uskliknu Baldani s osmijehom. - Mogu li sebi dopustiti savjet i
nagovor zbog simpatije koju gajim prema vama? Dramu ve imate! Glupaci misle, i to govore, da je
lake stvarati izvan svagdanjeg iskustva, postavljajui zbivanje i likove u nestvarne prostore, u
neodreeno vrijeme, kao da bi takozvana svagdanja zbilja sputavala umjetnost, a ne stvara li ona
svoju svojstvenu i uzvienu realnost. Ja poznam vau snagu i znam da vi moete zbuniti te tupe
glave, uutkati ih i prisiliti ih na divljenje pristupite li odvano i ovladate li graom sasvim druk-
ijom od one u Novoj koloniji. Drami o duama u naoj, gradskoj sredini. U vaoj knjizi Olujne
ptice imate jednu novelu, treu, ako se dobro sjeam, naslovljenu Ako ne tako... Eto nove drame!
Razmislite o tome. Ja u biti sretan da sam upozorio na nju i budem li jednoga dana mogao rei: ona
je tu dramu napisala za mene, u matrici njezine mate ja sam unio novi ivotni zametak!
Ustade i ree Giustinu gotovo sveano:
- Ostavimo je samu.
Priblii joj se, primi je za ruku, s naklonom spusti na nju poljubac, te izie.
Netom je ostala sama, Silviju obuze ona ponosita ljutnja koju osjetimo kad nas zahvati oluja
iz koje ne naziremo spasenje niti mu se gotovo nadamo, a onda se najednom pojavi netko koga smo
najmanje eljeli, pa nam spokojnom gestom prui, evo; drvo i ue. Radije bismo se utopili negoli se
time posluili kako ne bismo morali priznati da spas dugujemo onome tko nam ga je s toliko lakoe
pruio. Ta lakoa kao da nam dokazuje kako je nae prijanje beznae bilo besmisleno i suvino, pa
nas to vrijea; i htjeli bismo odmah pokazati da je s nae strane besmislena i suvina tako olako
ponuena pomo, ali naalost opaamo da se ve za nju hvatamo.
Silvia je eznula da se ponovno lati rada, rada koji bi je svu zaokupio i prijeio joj da gleda,
misli i osjea sebe samu. Iskala ga je, ali ga nije nalazila, pa se izjedala uvjeravajui sebe da uistinu
ne moe vie nita ostvariti.
Sad ne htjede otii do police i uzeti knjigu Olujne ptice, ali je duhom ve bila u njoj, i svim
silama nastojala vidjeti dramu u onoj treoj noveli koju je spomenuo Baldani.
Bjee li? Da, uistinu. Drama neke neplodne supruge. Ersilia Groa, bogata ena iz pokrajine,
nelijepa, iskrena i vatrena srca, ali stroga i otra izgleda i ponaanja, udana prije est godina za
Leonarda Arcianija, knjievnika koji nakon vjenanja vie nije imao volje ni pisati ni baviti se
knjigama iako je jednim svojim romanom bio pobudio velike nade i velika oekivanja italake
publike. Te su godine braka protekle naoko mirno. Ono bogatstvo osjeaja to skriva njezino srce,
Ersilia ne zna pruiti drugome, a moda strahuje da ono za mua nema nikakve vrijednosti. On
malo od nje trai, ona mu malo prua, a dala bi mu sve kad bi on elio vie. Pod tim prividnim
mirom krije se, dakle, praznina. Samo bi je dijete moglo ispuniti, ali sada, poslije est godina, ona
gubi nadu da e ga dobiti. Jednog dana muu stie neko pismo. Leonardo nema tajni pred njom i oni
ga zajedno itaju. Pie njegova roakinja Elena Orgera, koja mu je neko bila vjerenica; umro joj je
suprug, ostala je sama, siromana i bez prihoda, sa sinom kojega bi eljela poslati u neki odgojni
zavod za siroad pa trai njegovu pomo. Leonardo se razljuti, ali ga Ersilia uvjeri da joj treba
91
pomoi. Malo zatim on se ponovno vrati pisanju. Ersilia nije nikad vidjela da suprug radi, a sasvim
neupuena u knjievnost, ne zna objasniti taj novi nenadani radni ar, vidi da on iz dana u dan
propada, boji se da ne oboli i htjela bi da se toliko ne trudi. Ali on joj kae da su mu se mata i polet
opet probudili i da ona ne moe shvatiti to je to. I tako je uspije zavaravati gotovo godinu dana.
Kad Ersilia najposlije otkrije prijevaru, mu ve ima ker s Elenom Orgerom. Dvostruka izdaja:
Ersilia ne zna krvari li joj srce vie zbog mua kojega joj je ta ena otela ili zbog keri koju mu je
ona podarila. Savjest uistinu ima udno udoree: Leonardo Arciani slomi srce supruzi, zatre joj
ljubav, odue mir, ali je savjestan glede novca. eninim novcem, kao estit ovjek, ne eli
uzdravati i gnijezdo izvan kue. Ali slabi i nestalni prihodi od njegova munog rada nisu dovoljni
da se podmire potrebe, pa to gnijezdo ubrzo postade izvor neugodnosti i tekoa. Netom je otkrila
izdaju, Ersilia se potpuno zatvorila u sebe, ne pokazujui suprugu ni ogorenje ni tugu, samo je od
njega traila da nastavi ivjeti u kui kako se svijet ne bi sablanjavao, ali sasvim odvojeno od nje. I
vie za njega nije imala ni pogleda ni rijei. Leonardo, muen teinom koju ne moe podnijeti,
duboko je zadivljen dostojanstvenim i nesalomljivim ponaanjem supruge, koja moda shvaa da se
njemu, osim i ponad njezinih prava, sada namee ona prijeko potrebna obveza prema keri. Da,
doista, Ersilia shvaa tu dunost, shvaa je jer zna to joj nedostaje; shvaa je do te mjere da bi je
obuzela groza i gnuanje kad bi on sada, iznuren i potiten, ostavio ljubavnicu i ker pa se vratio
njoj. Dokaze te njezine tihe, plemenite trpljivosti on nalazi u tiini, u miru, u brojnim obzirnim,
potajnim panjama koje iznova nalazi u kui. Divljenje postupno postaje zahvalnost, a zahvalnost -
ljubav. U trnovo gnijezdo gotovo vie i ne ide, a kada i ode, ini to samo zbog keri. I Ersilia to zna.
emu se nada? Ni sama ne zna, ali tajno napaja srce ljubavlju koja ve ubori u njemu. To tiho
raspoloenje duha razbija dolazak njezina oca, Guglielma Groe, bogatoga seoskog trgovca, osorna,
neuka, ali puna otroumna zdrava razuma.
Eto, drama bi mogla tu zapoeti - oevim dolaskom. Ersilia, koja ve tri godine nije ni rijei
progovorila s muem, potrai ga u redakciji dnevnog lista, gdje je urednik kulture, elei ga upo-
zoriti da otac, kojemu je ona sve skrila, neto sumnja pa e tog jutra doi k njemu i traiti
objanjenje. Moli ga da neto izmisli, da se pretvara, kako bi barem oca potedjeli boli. To je samo
izlika; ona se zapravo boji da e otac, u traenju nemogueg rjeenja, nepopravljivo skrhati ono
nijemo suglasje osjeaja koje je ona s mnogo trpnje ostvarila izmeu sebe i mua, to je izvor
neiskazive tajne boli i ujedno neiskazive tajne miline. Ersilia ne nae supruga u redakciji pa mu
ostavi poruku da e uskoro opet svratiti kako bi mu se pomogla pretvarati kad otac, koji je otiao na
jutarnju sjednicu Parlamenta, doe poslije s njim razgovarati. Leonardo nae eninu poruku, a od
vratara sazna da ga je malo prije toga traila i neka druga gospoa. To je bila Elena Orgera, koju
vie od tjedan dana nije posjetio jer je slutio da ga vrebaju sumnjiave tastove oi. Elena se ubrzo
opet vrati, u neprilinom trenutku, i Leonardo joj uzalud pokuava objasniti razlog nedolaenja, a
kao dokaz joj pokazuje enino pisamce. Ona izruga samoprijegor Ersilije, koja eli potedjeti
supruga nemira i gorine, dok, ona naprotiv... ah, ona je iva slika oskudice, okrutnosti, stvarnosti
koja se vie ne moe podnositi: prodavai trae gotov novac, kuevlasnik prijeti otkazom. Bolje je
sve prekinuti! Sve je svreno meu njima. On voli suprugu, onu plemenitu utljivku, u redu, nek' se
vrati njoj, i gotovo! Leonardo joj odgovori da bi odavno bio to uinio kad bi rjeenje bilo tako
jednostavno, ali, naalost, to ne moe biti izlaz s obzirom na to kako su povezani jedno s drugim.
Moli je da sada ode i obea joj da e je posjetiti netom bude mogao. U nezgodnom trenutku za tako
ojaena Leonarda nenadano naie tast, kojemu je dosadilo parlamentarno brbljanje, pa stie ranije.
Guglielmo Groa ne zna da je njegov zet takoer otac, koji jednako kao i on mora braniti svoju ker.
On vjeruje u neko zetovo skretanje, neku zabludu, to se moe ispraviti s malo panje, obzira i
92
novca te mu ponudi pomo i ree mu da ima povjerenja u njega. Leonardo je ve sit lai pa prizna
svoju krivnju, ali ree da ga je ve snala najtea mogua kazna, i odbije kao uzaludnu tastovu
pomo, ali i svaku daljnju raspravu. Groa vjeruje da je kazna koju Leonardo spominje taj rad kojim
je sam sebe kaznio, pa ga otro prekori.
Ersilia je stigla prekasno, otac i suprug ve su se gotovo uhvatili u kotac. Videi Ersiliju,
Leonardo, razjaren, drhtei, urno skupi papire s pisaeg stola i pobjee, a Groa kao da htjede pohi-
tati za njim viui: Ah, ne eli raspravljati?" Ali ga Ersilia prekine krikom: Ima ker, oe, ker!
Kako moe raspravljati?"
Tim bi krikom mogao zavriti prvi in. Na poetku drugoga - prizor izmeu oca i keri.
itavu su no njih dvoje uzalud ekali da se Leonardo vrati kui. Tad Ersilia otkri ocu svu svoju
patnju, i to kako je bila obmanuta, i to kako se i zato bila povukla u utnju o toj patnji. Ona samo
to nije branila mua koji je, naavi se izmeu nje i keri, otrao keri. Gdje su djeca, tu je i kua!
Otac se ozlojedi, pobuni se i zaeli odmah otputovati, a kad uskoro doe Leonardo po svoje knjige i
papire, prie mu i ree neka ostane jer on odlazi. Leonardo je zbunjen i ne zna objasniti taj nenadani
tastov poziv da ostane. U tom trenu ulazi Ersilia i kae mu da taj poziv ne potjee od nje i da,
naprotiv, moe otii ako to eli. Leonardo, sav u suzama, iskazuje supruzi svoju patnju i kajanje,
kao i divljenje i zahvalnost - to sve osjea prema njoj. Ersilia ga upita zato pati kad ima ker, ali
joj Leonardo odgovori kako mu je ona ena eli oduzeti jer je on ne moe uzdravati, i ona ga vie
ne moe gledati tako uznemirena i mahnita. Ah, tako!" viknu Ersilia. To bi htjela? E pa onda..."
Njezina je zamisao stvorena: ona shvaa da moe vratiti mua samo tako, odnosno uz uvjet da ima i
ker. Nita mu o tome ne ree, a kad je on prigrli i zamoli oprotaj, ona mu ga udijeli, ali se isti mah
istre iz njegovih ruku i prisili ga da ode: Ne, ne", ree mu. Sada ti vie ne moe ostati ovdje!
Dvije kue, to ne ide; ovdje ja, a tamo tvoja ki, ne! Idi, idi! Znam to ti eli, idi!" I otjera ga
silom, a netom on izie, brine u radostan pla.
Trei bi se in morao odvijati u trnovitu gnijezdu, u kui Elene Orgere. Leonardo je doao
posjetiti djevojicu, ali je zaboravio poklon koji je bio obeao. Djevojica Dinuccia dugo je plakala
oekujui ga, a onda je zaspala. Leonardo ree da e se brzo vratiti s igrakom, i ode. Petogodinja
se djevojica u meuvremenu probudi; stupi na scenu, pita za oca i eli da joj mama pria o igraki
koju e joj on donijeti: polje puno malih stabalaca i ovica, a tu su i pas i pastir. Zau se zvonce na
vratima. - Evo ga! - ree majka. A djevojica htjede otvoriti. Malo zatim pojavi se na pragu, sva
zbunjena, s nekom gospoom pod velom. To je Ersilia Arciani, koja je vidjela da je mu iziao iz
Elenine kue, ali ne sluti da e se uskoro vratiti. Elena, meutim, sluti zavjeru izmeu mua i ene
koji joj kane oteti ker, pa vie, prijeti da e zvati pomo, psuje, mahnita. Uzaludno je Ersilia
nastoji smiriti, dokazati joj da je njezina sumnja neosnovana, da ona ne eli niti moe ita nasilno
uiniti, da je dola razgovarati raunajui na njezino majinsko srce, za dobro njezine djevojice,
koju bi ona posvojila i tako je oslobodila sjenke grijeha, a djevojica bi bila bogata i sretna.
Uzaludno ju je uvjeravala kako ona nema pravo od Leonarda traiti da napusti ker ako je ona nee
dati. Kuna su vrata ostala otvorena zbog djevojice, zbunjene prisutnou gospoe umjesto oca. Pa
kad je Leonardo uao, nae se usred prepirke dviju ena, zauen prisutnou supruge. Djevojica
zauje oev glas pa kuca na vrata sobe u koju ju je Elena odmah zatvorila netom je Ersilia Arciani
podigla veo. Sad ona, puna bijesa, otvori ta vrata, zgrabi djevojicu u zagrljaj i povie onim dvoma
neka bjee, neka odmah, odlaze. Na taj se ispad Leonardo, sav potresen, okrenu eni i zatrai da se
okani tog neljudskog ina i ode. Ersilia odlazi. Vidjevi da u njezinoj prisutnosti tjera suprugu, u
Eleninu se duhu nakon razdraenosti pojavi zbunjenost, pometnja, pa htjede da Leonardo odmah
potri za suprugom i zajedno s njom zauvijek ode. Ali joj Leonardo, krajnje razdraen, viknu: Ne!"
93
Zgrabi djevojicu u krilo, dade joj poklon, pa stade slagati kuicu, stabalca, ovice, pastira i psa,
nagraen Dinuccinim radosnim smijehom i povicima, kao i razdraganim djejim pitanjima.
Sluajui ta djeja pitanja i odgovore tjeskobna oca, Elena, pone razmiljati snova o svemu onome
to joj je govorila Ersilia, o budunosti njezine curice, pa se suznih oiju obrati Leonardu, koji je
bio sav zaokupljen radou djevojice: Rekla je posvojenje... Je li to mogue?" A Leonardo joj ne
odgovori, nastavi priati s djevojicom o psu i ovicama. Malo zatim uslijedilo je i drugo Elenino
pitanje, ili gorko razmiljanje o njoj i Dinucciji, ako bi ona... Leonardo sav izvan sebe, ustade, uze
kerku u naruje i povie: Daje mi je?"... Ne! Ne! Ne!" odgovori naglo Elena istrgnuvi mu je i
padajui na koljena s malom u zagrljaju: Ne, nemogue je! Sad ne mogu, ne mogu! Odlazi odavde!
Odlazi! Poslije... tko zna! Budem li imala snage, zbog nje! Ali sad idi, gubi se, gubi se odavde!"
Da, to bi mogla biti drama. Ona ju je jasno vidjela pred oima i u mislima, sve do scenskih
pojedinosti. Ali ju je uznemiravala misao da to duguje Baldaniju. I nije osjeala da je ta zamisao
privlai.
Nikada nije tako radila, nikada nije unaprijed planirala svoje djelo. Djelo, netom naslueno,
uvijek je samo od sebe silovito nastajalo, a da ona u svom duhu nije morala izazivati bilo kakav po-
ticaj za njegovo ostvarenje. Svako se djelo u njoj pokrenulo samo od sebe jer je ono samo od sebe
htjelo ivjeti. I ona nikada nije uinila neto drugo doli pokorno sluala i s ljubavlju slijedila tu
udnju za ivotom, svaki njezin spontani unutarnji bljesak. Sada kad je ona htjela i morala potaknuti
taj bljesak, vie nije znala kako zapoeti ni odakle krenuti. Osjeala se iznemoglom i praznom, pa je
u toj malaksalosti i u toj praznini drhtala od nemira.
Pogled na Giustina koji se ustruavao pitati je o radu, koji je hinio da mu je znan njezin
povratak radu i koji je inio sve kako bi ona vjerovala da je on u to siguran, pa ju je odvajao,
nareivao Emeru da pazi na tiinu u kui, udaljavao je od svih kunih briga, sve je to u njoj u
svakom susretu izazivalo takvu srdbu i rado bi prasnula od jeda da je nije sprjeavala odurnost
drugih njegovih ina. eljela mu je doviknuti:
Prestani! Potedi sebe tih pretvaranja! Ja nita ne radim, i ti to zna! Ne mogu niti znam
vie ita raditi, i to sam ti ve rekla! Emere moe i zvidukati, i prevrtati stolice, i razbijati sav taj
tvoj slavni namjetaj Ducrota, ja bih u tome uivala, dragi moj. I ja bih poela sve razbijati, sve, sve
to je unutra, pa ak i zidove, da mogu!"
Ono stoje prije dugog niza godina osjetila u Tarantu, a povod je bio znatno slabiji - kad je
otac htio poslati izdavaima njezine prve novele, tada se u njoj javila misao da e pohvala kojom su
one prihvaene stati izmeu nje i njezinih novih zamisli to ih je eljela ostvariti i tako ju je bila
smela i omela da gotovo godinu dana nije mogla uzeti pero u ruku. Isto je osjeala i sada - istu
zbunjenost, isti nemir, istu prepast, ali sve ustostrueno. Umjesto da je ushiti, nedavno ju je slavlje
sledilo; umjesto da je obodri, titilo ju je, unitavalo. A zaeli li se odueviti, zagrijati za neto,
odmah osjeti da je taj plam kojemu se predaje umjetan; a kad nastoji trgnuti se, pobjei iz te duboke
potitenosti, osjea da se u tom naporu ukruuje, da je sve uzaludna natega. To ju je slavlje gotovo
navodilo da pretjera u radu. A sada evo druge krajnosti: neplodno naprezanje, kruta, skeletna
golotinja.
U neplodnom naprezanju oko tog nametnutog rada nuno se raala nova drama, slina
skeletu, ukoenome i ledenom.
- Ma ne, zato? Odlino napreduje! - ree joj Baldani kad mu je ona, da bi uutkala supruga,
proitala prvi in i dio drugoga. - To to vi doivljavate kao krutost i ukoenost, to je obiljeje
karaktera vaeg udesnog lika, Ersilije Arciani, njezina stroga, opora suzdrljivost. Ide van izvrsno,

94
uvjeravam vas. Dua Ersilie Arciani i njezini odnosi prema drugima moraju nuno voditi itavo
djelo. Samo vi nastavite!

4.

U tom trenutku, u nedostatku nadahnua, Silviji je bio potreban drukiji savjetnik, drugaiji
savjeti.
Na sveanom otvorenju knjievnih veeri svi su primijetili odsutnost Maurizija Guelija.
Mnogi su, i sigurno s dozom pakosti, te veeri pitali Giustina:
- A Gueli, zar nee doi? A Giustino je uzvraao:
Zar je u Rimu? Rekli su mi da je u Monteporziju, u svojoj vili. I od Silvije su, nadasve neke
gospoe, onako usput, eljele neto saznati o Gueliju. Silvia je znala da e ene i literati, prije ili
poslije, iz ljubomore ili zavisti, ili naprosto da je povrijede, praviti zlurade primjedbe o njoj.
Uostalom, njezin je suprug bio prvi koji je dao povod i bio predmet zluradosti, a bez ikakve potrebe.
I ona je sada sama priznavala da je s takvim muem gotovo nuno biti pod sumnjom. I samo
njezino samoljublje po mnogim e je znacima neizbjeno dovesti u situaciju da izaziva sumnju, jer
ona vie nije mogla pred oima sviju podnositi podsmijeh kojemu ju je on izloio, hinei da nita ne
primjeuje. Morala je silom na neki nain pokazati kako zbog toga osjea bol i jed, a moda bi time
samo pogorala sve jer bi se ponizila, pa bi to svi iskoristili da je jo vie raaloste i ojade; ako bi
prihvatila podjelu razonode s ostalima, bila bi djelomice poteena ponienja, ali, s druge strane,
sama ne bi morala vie isticati svoje pravo da bude poteena bolnih, poniavajuih ljudskih
sudova. Moe li ena nekanjeno, otvoreno ismijati vlastitog supruga? Uostalom, ona ni namjerno
ni prijetvorno to ne bi mogla uiniti. Ali se bojala da e i protiv svoje volje to uiniti samo njeno
samoljublje zbog neodoljiva uzvrata na pritisak. Pa onda slijede neizbjene sumnje i pakosti. Ne,
ne, u tim prilikama ona uistinu nije vie ni na koji nain mogla ustrajati eli li biti ista i potena.
Bila je sretna to Guelija nije bilo one veeri sveanog otvaranja knjievnih domjenaka. Ne
toliko stoga to je manjkao razlog za ogovaranje, jer je ve svima znana Guelijeva simpatija prema
njoj, koliko stoga to ga ona ne bi eljela vidjeti poslije onog pisma to joj ga je uputio u Cargiore.
Razlog tome ni sama nije jo dobro spoznala. Ali pomisao da Guelijeva naklonost, njoj dobro znana
i tajnim putem, kao i uzrokom od kojega je ispoetka zazirala, bude predtekst zlobnih primjedaba
vrijeala ju je vie od svake druge sumnje koja bi se mogla odnositi na Bettija, Lunu, Baldanija ili
bilo kojeg drugog mukarca.
Ona nikada ni s kim ne bi iznevjerila supruga. Ma koliko njezina iskonska savjest bila
razbijena u zbrci novih misli i osjeanja, ma koliko bi je bijes i prkos to ih muevljevo ponaanje
izaziva mogli potaknuti na osvetu, ona je jo vjerovala da moe sasvim sigurno sebi tvrditi: nikakva
patnja, nikakav poriv za pobunom nee je toliko zavesti da ne odri svoju lojalnost.
Ako jednog dana ne bude vie mogla u tim uvjetima podnositi suivot sa suprugom, ako bi,
ne samo nezatiena nego gotovo nagnana i natjerana na to, sa srcem u kojemu je ne samo ve
iezla ljubav prema njemu nego sa srcem koje je i prepuno odbojnosti i tuge, ako bi u takvim
trenucima osjetila da je privlai neka oajnika udnja, ona ga ne bi potajno varala, nikada. To bi
rekla suprugu i uz bilo koju cijenu odrala svoju lojalnost.
U toj kui, naalost, nita je vie nije moglo zadrati snagom starinskih osjeanja. Za nju je
to bila umalo tua kua iz koje se moglo lako otii; neprestano je u njoj budila sliku lanog ivota,
umjetnoga, praznog, besmislenog, na koji se, ne vjerujui vie ni u kakvu ljubav, nije mogla
naviknuti, tovie takav joj je ivot omrznuo, posebice zbog obveze rada pod prisilom. A takav rad

95
ne samo da joj nije pruao zadovoljstvo, nego nije mogla osjetiti ni onu radosnu spoznaju da on
drugima stvara uitak za koji su joj oni zahvalni. A ona je morala, jo k tome, biti zahvalna suprugu,
koji se prema njoj odnosio kao seljak prema volu pod plugom ili kao koija prema kobili koja mu
vue koiju, jer oba prisvajaju sebi zaslugu za dobro oranje i brzu vonju, a poslije jo trae zahvalu
za sijeno i staju.
O simpatijama, vie ili manje iskrenima, to su ih iskazivali razni Baldani, Lune, a sad i
Betti, svi ti mladi knjievnici i novinari, vlasati i neprikladno odjeveni, ona za to uope nije marila
niti joj je to ulijevalo bojazan. Ali je postojao strah od Guelija, koji, poput nje, bjee zapleten u neke
jade, istodobno tragine i komine, od kojih ovjek ostane bez daha (tako je pisao); strahovala je od
Guelija jer joj je, vie negoli itko, mogao itati iz srca i jer je, ozlojeena i povrijeena ledenom i
bezonom Baldanijevom uobraenosti, u ovom trenutku osjeala silnu i prijeko potrebnu Guelijevu
prisutnost i njegove savjete.
Zatvorena u svojoj radnoj sobi, zatekla bi sebe samu zauena pogleda i kolebljiva duha, sva
napeta zbog nekih misli kojih se grozila.
Te misli bijahu poput udobnih stuba kojima je mogla sii sve do svog prokletstva; bijahu
dugi niz izlika da utia starinsku savjest, da prikrije omraeni vid ina koji joj je ta starinska savjest
jo predstavljala kao krivnju i da ublai optubu svijeta.
Guelijeva dostojanstvena ozbiljnost i njegova dob ne bi izazvali sumnje da ona iz niske
izopaenosti u njemu trai ljubavnika umjesto dostojnoga i umalo oinskog mentora, plemenitoga,
idealnog druga. Na isti nain Gueli bi moda samo u njoj i za nju naao snage da raskine turobnu
vezu s onom enom, koja ga dugi niz godina mui i tlai. A sin?
Ono ga je ime, prokrivi sebi put kroz njezino tmurno i nemirno matanje, za trenutak
rasprilo. Ali pomisao na sina odmah joj, uz osjeaj tjeskobe, dozva u sjeanje tono odreeni
ivotni red, nesebinu brigu i svetu intimu to su je drugi, a ne ona, htjeli nasilno skrhati.
Da se mogla posvetiti sinu od kojega su je silom razdvojili, pa ne misliti niti se baviti bilo
ime drugim, bila bi u svom djetetu sigurno nala snagu da se sva preda materinstvu i da bude
jedino majka, snagu da se opre knjievnom iskuenju kako ne bi dala povoda suprugu da je vrijea i
dovodi do oajanja svojom pomamom za novcem i svojim bravuroznim prizorima.
Suivot sa suprugom mogla bi nastaviti samo uz uvjet da se odrekne umjetnosti. A je li to
sada mogla? Nije vie. On sada nije imao drugog zaposlenja do biti predstavnik njezina rada, pa je
ona morala nasilu raditi, a tako vie nije mogla; nije mogla ni raditi ni biti majka. Morala je pod
prisilom? Ah onda - bjei, bjei odatle! Bjei od njega! Ostavit e mu kuu i sve. Tako vie ne
moe izdrati. Ali to e biti s njom?
Na to se pitanje itav njezin duh poremetio, uskomeao i sa strahom uzmicao. Ali kakvo joj
je zadovoljstvo mogla pruiti spoznaja da je samo matala i nita vie? Malo zatim ponovno je
tonula u one nemirne, tmurne sanje, s manje grizoduja zbog suprugove bezonosti i njegovih
salijetanja molbama to je vie vidio da se ona mui i udaljuje od posla.
Stoga, kad se nenadano i neoekivano najposlije u vili pojavio Maurizio Gueli, s nekim
udnim odrjeitim izrazom lica, s neuobiajenim ponaanjem, pa je pogledao u oi i s vidnim
prezirom prihvatio sve Giustinove naklone, neugodnu udvornost i veselje, ona se odjednom osjeti
izgubljenom. Sreom, sluajui supruga kako iskaljuje srce Gueliju a da nita ne shvaa, u jednom
je trenutku imala tako snaan dojam da je gura, povlai za kosu i gotovo udarcima tjera da poini
neku ludost, a onda se odmah postidi svog razmiljanja, osjeti se osramoenom i gordo plane kad je
Gueli, potaknut uznemirenim izgledom njezina lica, osorno navalio na supruga pa se u njezinoj
prisutnosti ponaao prema njemu kao prema grubom izrabljivau.
96
 Na taj nepredvidljivi ispad Gueli ostade preneraen.
- Shvaam... shvaam... shvaam... - ree, sklapajui vjee, tonom i uz prizvuk izrazite,
duboke, beznadne gorine, da je Silviji bilo odmah jasno to je on shvatio, i bez srdbe i bez uvrede.
I ode.
Giustino, srdit i zbunjen, ali i rastuen zbog naina na koji je Gueli otiao, ne elei ni sebe
braniti ni njega optuivati, pomisli da e se osloboditi smetenosti prigovarajui supruzi estinu
kojom... Ali tek to zapoe prigovor, Silvia stade preda nj, pa sva izobliena i drhtei, viknu:
- Odlazi! Odlazi! uti! Ili u se baciti s prozora! Zapovijed i prijetnja bjehu tako siloviti i
presudni, izraz lica i glas tako uzrujani da Giustino ue u se pa podvijena repa, poput psia, izie iz
sobe.
Priini mu se da ena ludi. Ili, to joj se zbilo? Nije ju vie prepoznavao! Bacit u se s
prozora... uti!... Odlazi!... Odlazi! Nikada nije tako s njim razgovarala... Ah, ene! Raditi odvie za
njih... Eto, kakvu je izliku nala! Odlazi! Odlazi! uti!... Kao da nije tu njegovim radom i marom!
Ako to nije ludilo, onda je neto drugo, gore, gore od nezahvalnosti...
Naprena nosa i namrgoen, Giustino, dirnut u srce, ustruavao se priznati samome sebi to
bi to moglo biti. Pa da, pa da, htjela mu je nimalo plemenito rei da mu je sada njezin rad prijeko
potreban, sada kad je on za nju, ne potuivi se nikada i gotovo bez predaha toliko uinio, i nakon
to je radi nje, da bi se sav njoj posvetio, ak napustio posao, bez premiljanja! Eto, tu smo: ona
vie ne misli da sve njemu duguje, vidi ga besposlena kako eka njezin rad, pa to iskoritava da se
prema njemu odnosi kao prema sluzi: - Idi! Odlazi! uti!...
Ah, godinicu dana... ne, to kaem godinicu? Mjesec, samo mjesec htio bi je vidjeti bez
njega, s dramom koju treba prikazati ili s ugovorom to ga treba zakljuiti s nekim izdavaem! Tada
bi i te kako opazila koliko joj je on potreban...
Ali ne, ne! Nije mogue da to ne priznaje... Tu mora biti neto drugo! Ta promjena otkada se
vratila iz Cargiora, to nezadovoljstvo, to mahnitanje, te srdbe, sva ta ljutnja zbog njega... Ili moda
ozbiljno pretpostavlja da on s Barmisovom...?
Giustino protegnu vrat, skupi kutove usana kako bi uenjem izrazio tu sumnju, raskrili ruke
i nastavi razmiljati.
Kao da je ona, netom se vratila iz Cargiora, uz izliku da je nala one dvije proklete odvojene
sobe to ih je izmislila Barmisova, sumnjala kako je to zamisao njegova i te ene da ih rastavi od
kreveta i otada gotovo vie nije htjela znati za njega. Moda joj ponos ne doputa da otvoreno
iskae taj osjeaj neprijateljstva i ljubomore, pa sebi daje oduka na taj nain...
Ali, Boe blagi, Boe sveti, Boe sveti, kako ga zamisliti sposobnim za tako neto? Ako je
koji put za stolom pokazao nelagodu neuljudnim udaljavanjem Barmisove, ta nelagoda - to je
morala shvatiti - taje nelagoda bila jedino zbog nedostatka svih onih mudrih savjeta i korisnih
pouka koje joj je mogla dati ena s toliko ukusa i s toliko iskustva. Jer, shvaala je da ona ne moe
tako tvrdoglavo zatvorena u sebe, tako sama, bez prijateljstva. Rad joj se nije milio, kua joj se nije
sviala, na njega je moda nedostojno sumnjala, nikoga nije eljela vidjeti niti izlaziti da se malo
razonodi.. . Kakav je to ivot? Nekidan, kad je iz Cargiora stiglo pismo u kojemu baka s puno
njenosti pie o unuicu, ona je briznula u pla, u straan pla.
Nekoliko je dana Giustino bio namrten prema eni i mislio svakojake misli, ponajvie da bi
moda bilo dobro dovesti u Rim dijete i dojilju. I njemu se inilo okrutnim drati ga tako daleko, ne
to se djeteta tie, jer je ono bilo u najboljim rukama. Mislio je da bi djeai odmah ispunio
prazninu koju je ona osjeala u toj kui, kao i u dui u tom asu. Ali je morao misliti i na mnoge
druge stvari, na brojne druge prijeke potrebe, na toliko planiranih ugovorenih obveza, na nove
97
radove kojima bi ona morala prionuti. Ako toliko oklijeva raditi sada kad je sasvim slobodna, to bi
bilo s djetetom koje bije svu zaokupilo majinskim brigama...
Najednom stie dugo oekivana vijest koja Giustina rastrese i udalji od toga i svakog drugog
alca: Nova kolonija, koju je Desroches ve preveo na francuski, bit e prikazana u Parizu
poetkom sljedeeg mjeseca. U Pariz! U Pariz! On mora otputovati.
Obuzet nanovo pomamom za pripremnim poslovima, s tim Desrochesovim brzojavom u ruci
kojim ga poziva u Pariz, stade obilaziti novinske redakcije, pa je Silvia svakog jutra na pisaem
stolu, u radnoj sobi, u podne na stolu u blagovaonici i naveer na nonom ormariu u spavaoj sobi
nalazila tri ili etiri dnevna lista, pokatkad ne samo rimska, nego i iz Milana, Torina, Napulja,
Firence, Bologne, u kojima su te skoranje parike predstave najavljene kao nov i velik dogaaj,
nova trijumfalna svetkovina talijanske umjetnosti.
Silvia je hinila da sve to ne primjeuje. Ali on nije ni najmanje dvojio da e njegovi
pripremni radovi snano utjecati na nju, pogotovu kad je jedne noi uo da je supruga u pokrajnjoj
sobi nenadano ustala iz kreveta, obukla se i otila u radnu sobu. Isprva se, istinabog, zabrinu, ali
poslije je kroz kljuanicu vidio da sjedi za pisaim stolom, a dranje joj je kao uvijek kad nadahnuta
poinje pisati, pa je bilo pravo udo to on tako, u nonoj koulji, u mraku, bosonog, nije od radosti
poeo skakutati. Eno je! Eno je! Vratila se radu! Kao prije! Radu, radu!
Te noi ni on nije spavao u grozniavom oekivanju, a netom se razdanilo, otri ispruenih
ruku Emeru da sprijei i najmanji um, pa ga odmah poalje u kuhinju da ree kuharici neka spremi
kavu i doruak za gospou, odmah! im je to bilo spremno, ree:
- Pst! Sluaj... Kucaj, ali tiho, tiho, i pitaj eli li... tiho, zna, tiho, preporuujem ti!
Emere se malo poslije vrati s pladnjem u ruci i ree da gospoa ne eli nita.
- Pa u redu! Tiho... ostavi... Gospoa radi... svi budite tiho!
Iznenadi se jako kad se i u podne Emere, kojeg je s istim uputama poslao najaviti da je ruak
na stolu, vrati i ree da gospoa ne eli nita.
- Sto radi. Pie?
- Pie, da, gospodine.
- A to ti je rekla?
- Ne elim nita, odlazi!
- I stalno pie?
- Pie, gospodine.
- U redu, u redu, pustimo je pisati... Svi tiho!
- Da donesem jelo na stol za gospodina? - upita Emere ispod glasa.
Giustino, koji je gotovo probdio no, stvarno je bio gladan, ali sjediti sam za stolom dok
ena gore gladna radi, nije mu se inilo u skladu s pravilima ponaanja. Morila ga je znatielja to
radi s tolikim arom. Dramu? Dramu, sigurno. Zar je eli dovriti u jednom dahu? ekati da jede
kad bude gotova? Neka druga ludost, ova...
Oko tri sata poslije podne Silvia izie iz radne sobe iscrpljena, teturajui, pa se ode opruiti
na krevet, u mraku. Giustino odmah otri do njezina radnog stola i kad pogleda, ostade razoaran
jer nae novu novelu, neku dugaku novelu. Na posljednjem listu, ispod potpisa, bjee napisano: Za
senatora Borghija. Stade je itati bez ikakve volje, ali nakon prvih redaka pokae radoznalost... Gle,
molim te! Cargiore... don Butti sa svojim dalekozorom... gospodin Martino... pria o mami...
samoubojstvo onog Preverova brata... udna neka novela, sanjarska, puna gorine i miline ujedno,
u kojoj su odbljesci svih doivljenih dojmova tijekom onog nezaboravnog boravka tamo gore.
Vjerojatno joj se nou javila vizija...
98
 Ah, to se moe, ako i nije drama! Neto je ipak tu. Sad je na njemu red! Pokazat e joj to
moe uiniti i s tim malim tekstom to ga je dobio u ruke. Najmanje pet stotina lira mora platiti za
tu novelu gospodin senator, pet stotina odmah ili nema nita.
I naveer ode k Borghiju, u redakciju asopisa Talijanski ivot.
Moda je malo prije njega tu bio Maurizio Gueli i ogovarao ga Romualdu Borghiju. Ali se
odbojna hladnoa kojom ga on primi nije dojmila Giustina. tovie, dopala mu se, jer ga je liila
bilo kakvog obzira u ime stare harnosti, pa moe i on jednako hladno izrei jasne uvjete. Prepusti
Borghiju da misli o njemu to hoe, njemu je samo stalo da pokae supruzi sve ono to ona duguje
jedino njemu.
Nekoliko dana poslije objavljivanja novele u asopisu Talijanski ivot" Silvia primi
Guelijevo pisamce plamena ushita i pohvale uz srdane estitike.
Pobjeda, pobjeda, pobjeda! Netom je opazio to pisamce, Giustino, mahnit od radosti, urno
uze eir i tap:
- Idem k njemu da mu zahvalim! Vidi? Sam se poziva. Silvia mu se isprijei.
- Kamo? Kada? - upita ga drui. - U pismu samo estita. Zabranjujem ti da...
- Ali Boe sveti! - prekinu je on. - Zar je to teko shvatiti? Nakon to si se onako
otresla na njega, on ti pie na taj nain... Pusti me da radim kako hou, draga moja, pusti me! Ja sam
dobro shvatio da ti Baldani izaziva nervozu, razdraljivost, to sam uoio, zna? I vidi da ga vie
nisam pozvao. Ali Gueli je neto sasvim drugo! Gueli je majstor, istinski uitelj! Proitat e mu
dramu, slijedit e njegove savjete, zatvorit ete se ovdje, radit ete zajedno... Ja sutra moram
otputovati, dopusti da otputujem miran! Novela, to je dobro, ali meni na srcu lei drama, draga
moja! U ovom je asu potrebna drama, drama, drama! Prepusti ti sve meni, molim te!
I strugnu u Guelijevu kuu.
Silvia ga ne pokua vie zaustaviti. Stee lice u neku grimasu odurnosti i omraze, lomei
ruke.
Ah, eli dramu? Dobro, nakon toliko komedije imat e dramu.

99
 VI. BIJEG

1.

Maurizio Gueli bjee u jednom od najteih trenutaka svog pretunog ivota. Deveti ili deseti
put doveden do najdaljeg dosega strpljivosti, u oajanju je pronaao snage da istrgne svoju glavu s
vjeala. Ta gruba usporedba bjee njegova i on ju je u sebi ponavljao s nasladom. Livia Frezzi bila
je ve dva tjedna u vili u Monteporziju, sama, a on u Rimu, sam.
Sam, govorio je, i neslobodan, jer ma koliko bio vrsto uvjeren u svoj naum da se nikad vie
ne zdrui s tom enom, iz munog je iskustva znao da e taj dan biti sve blii. Jer ako je istina da on
s njom ne moe vie ivjeti, takoer je istina da ne moe bez nje.
U Rim je doao iz Genove prije otprilike dvadeset godina, u najboljem trenutku svog ivota,
kad ga je ve u Italiji i izvan nje nakon pojave knjige Bezumni Sokrat pratio neprijeporan glas bi-
zarna i misaono duboka, uena pisca kojemu iva i mona stvaralaka snaga doputa da se poigrava
najozbiljnijim mislima i monom doktrinom, onom istom ljupkom lakoom s kojom se akrobat
poigrava sa svojim staklenim arenim lopticama. U kuu ga je primio njegov stari prijatelj Angelo
Frezzi, osrednji povjesniar koji se nedavno bio nanovo oenio Livijom Maduri.
Njemu je tada bilo trideset i pet godina, a Liviji neto vie od dvadeset.
Livia Frezzi nije se zaljubila u Guelija zbog njegova ugleda, kao to su mnogi tada vjerovali.
Prema tom ugledu i prema nekom opojnom zanosu u kojemu je on u to vrijeme ivio, ona se od sa-
mog poetka odnosila s ledenim prezirom, a on je odmah iz prkosa uvrtio sebi u glavu da je osvoji.
Bio je stoga prisiljen da previdi svoje obveze prema prijateljstvu i gostoprimstvu upravo zbog
otrine i gotovo neprijateljskog odnosa to ga je ona iskazivala prema njemu ne vodei rauna o
starom prijateljstvu koje njezina mua vee s Guelijem.
Da se opravda Maurizio Gueli sjeao se da je uistinu u poetku pokuao pobjei kako ne bi
izdao prijateljstvo i gostoljublje. Ali prkos prema sebi i prema drugima, gnuanje zbog vlastite
slabosti prema toj eni, zazor i sramota njegova ropstva ispunie mu duu takvom gorinom, uinie
ga tako okrutnim prema sebi samome da si on nije vie mogao dopustiti nikakvo licemjerje. Iako je
pamtio taj pokuaj bijega, u biti je dobro znao da to nema nikakva znaenja koje bi ilo njemu u
prilog, jer da je doista elio spasiti sebe i ne izdati prijatelja, bio bi se svakako okrenuo i napustio tu
gostoljubivu kuu.
Meutim... Pa da! U njemu se po tisuiti put ponovila ona farsa o etiri, pet, deset ili
dvadeset oprenih dua koje svaki ovjek prema vlastitoj mogunosti u sebi nosi, vrsnih i nestalnih,
kao to on vjeruje, kojima je udesnom jasnoom znao otkriti i prikazati raznoliku sinkroninu igru
u samom sebi i drugima.
Zbog neke nesvjesne prijetvornosti koju nam doapne interes ili nametne ona prirodna
potreba da budemo ovakvi umjesto onakvi, da sebi samima izgledamo drukiji negoli uistinu jesmo,
mi poprimamo osobine jedne od onih brojnih dua i u skladu s njom prihvaamo najpovoljnije,
prividno objanjenje svih postupaka to ih prepredeno izvode one druge due, tajom od nae
savjesti. Svatko od nas tei sljubiti se s jednom jedinom duom za cijeli ivot, s najugodnijom, s
onom koja nam donosi u miraz najprimjereniju sposobnost da ostvarimo stanje kojemu teimo. Ali
izvan asnoga branog krova nae savjesti vrlo je teko izbjei spletke i pogreke s drugim
odbaenim duama, iz kojih izviru rugobne misli i runi ini kojima odmah pourimo pripisati
ispravnost i opravdanost.
100
 Zar njegov stari prijatelj Angelo Frezzi nije opazio da se ba ne mora naprezati kako bi ga
prisilio da ostane u njegovoj kui kad je on izrazio elju da ode, dvostruko i mudro hinjenu elju, jer
je zapravo njegova elja bila ostati, a to je zaodjenuo aljenjem da se to moda nee dopasti
gospodi? Ako je Angelo Frezzi to dobro uoio, zastoje onda ogoreno i glasno izjavljivao svoje ne-
slaganje i uporno ga zadravao? Sigurno je i on odigrao neku lakrdiju! Dvije due, ona drutvena i
ona moralna, odnosno ona koja ga je neprestano nagonila da oblai redengot te mu na blijede mes-
nate usne, malko vlane, mamila vrlo ljubazan osmijeh, i ona druga dua, to mu je s toliko uvelog
dostojanstva sputala vodenaste i mlohave vjee na ovalne plavkaste oi pune ilica i drska pog-
leda. Te su se dvije due u njemu razmetale svojim vrlinama tvrdei mrgodno i vrsto da se prijatelj
koji je zaslueno postao slavan nee nikada, nikada osramotiti izdajstvom prijatelja i gostoprimca,
dok ga je trea, domiljata i podrugljiva duica savjetovala kriom i tako tihim glasom da se on vrlo
lako mogao pretvarati kako je ne uje:
Sjajno, dragi, tako, zadri ga! Ti dobro zna da bi za tebe bila prava srea kad bi ti on uspio
odnijeti ovu drugu enu, tako loe odabranu, tako uzdignute glave, otre, i tvrde, i tvrdoglave i pre-
ma tebi, jadnice, koji si, ah, odvie star za nju! Uporno ostani pri svome i to vie hini uvjerenost
da je nesposoban izdati te, to vie povjerenja iskazuje, to e ti lake uspjeti da od sitnice stvori
pravi remek-skandal."
I doista, Angelo Frezzi, jo bez i najmanjeg povoda, barem sa enine strane, stade unaprijed
kriati o nevjeri, a morala je proi jo godina dana prije nego stoje Livija, koja je ivjela sama,
otila k njemu.
Tijekom te godine on je tom vezom tako sputao samoga sebe da se vie nije mogao
osloboditi, povukao se od svega to je oznaavalo njegovu linost, obvezao se prihvatiti i slijediti
bez ikakva odricanja sva njezina shvaanja i osjeanja.
Sad je hinio uvjerenje da se ta njegova veza sastoji od prijeko potrebne obveze prema toj
eni koja je zbog njega izgubila status i ugled, a mu ju je jo nevinu odbacio. On je, naravno,
osjeao tu dunost, ali je najposlije ipak znao da to nije jedini pravi uzrok njegova robovanja. A koji
je onda istinski uzrok? Moda samilost koju je on, ovjek bistre glave i iste savjesti zato to nikada
nije dao nikakav povod, nikakav poticaj njezinoj ljubomori, morao osjeati prema toj eni, koja je,
bez sumnje, bolesna uma? Ah da, istinska je i ta samilost, kao to je istinska i ona dunost; ali vie
negoli uzrok njegova ropstva, nije li ta samilost neka izlika, plemenita izlika kojom je on prikrivao
svoju silnu potrebu to ga je iznova vukla toj eni poslije vie od mjesec dana rastanka, tijekom
kojega je takoer hinio spoznaju da u njegovoj dobi, nakon to joj je za dugih godina poklonio
najbolji dio sebe, ne bi vie mogao nastaviti ivot ni s jednom drugom? Istiniti su, da, istiniti i
duboko utemeljeni i ovi drugi promiljaji, ali ocjenjujui ih u najskrovitijoj nutrini savjesti, on je
dobro znao da su dob i dostojanstvo takoer izlike, a ne uzroci. Zaista, kad bi ga neka druga,
neiskana ena mogla privui, iupati ga iz podlonosti, osloboditi ga opsjednutosti onom koja mu
je udahnula duboku i nesavladivu odbojnost prema svakom novom zagrljaju i drala ga u stanju
takve sumnjiave i plahe bojaljivosti da vie ne bi mogao ne samo ostvariti dodir, nego ni pomisliti
na dodir s nekom drugom enom; ah, on sigurno ne bi vie mario za dob, za dostojanstvo, za
dunost, za samilost, ne bi mario nizato. Eto, dakle, prvog uzroka njegova robovanja, ta plaha
bojaljivost stoje izvirala iz fascinantne moi Livije Frezzi.
Nitko nije mogao shvatiti kako je i zato ta ena mogla imati tako moan i trajan utjecaj, ak
zloslutnu aroliju, nad Guelijem. Livia Frezzi bez sumnje bjee lijepa ena, ali stroga, ukoena
dranja, otra pogleda, neprijateljska i bez radoznalosti. Upadljivi nehaj, ak prezir prema

101
uglaenosti, oduzimali su svaku dra i privlanost toj ljepoti. inilo se, ak bjee oito, da ona
uope ne eli biti dopadljiva.
Dakle, u tome se ba i sastojala njezina privlanost, a mogao ju je shvatiti samo onaj jedini
kojemu se ona eljela svidjeti.
Ono to druge lijepe ene pruaju ovjeku kojemu se u ljubavnom ivotu predaju toliko je
neznatno prema onome ime su itav dan obasipale druge mukarce, a to malo dano je znakovima,
kretnjama i osmijesima sasvim nalik na one koje mnogima dijele lijevo i desno. Stoga ih mnogi,
iako s njom nisu prisni, poznaju ili lako doaraju pa - kad na to pomisli - odmah iezne radost to
ih posjeduje.
Livia Frezzi pruila je Mauriziju Gueliju radost iznimnoga i potpunog posjedovanja. Nitko je
nije mogao poznavati ili doarati kao to ju je on poznavao i vidio u trenucima ljubavnog klonua.
Ona bjee sva za jednoga, zatvorena za sve osim za onoga jedinog.
Ali je na isti nain htjela da taj jedini bude sav njezin, sav u njoj zatvoren i za cio ivot, sav
iskljuivo njezin, ne samo ulima, srcem, umom, nego ak i pogledom. Pogledati drugu enu i bez
najmanje primisli za nju je bio gotovo zloin. Ona nije gledala nikoga, nikada. Zloin je bio i tui
uitak koji prelazi granice ledene ljubaznosti, displiceas aliis, sic ego tutus ero.
Ljubomora? Ma kakva ljubomora! Ponaati se tako bjee u skladu sa zahtjevom ozbiljnosti,
sa zahtjevom estitosti. Ona bjee ozbiljna i estita, ne ljubomorna. I htjela je da se tako svi po-
naaju.
Da se ispune njezine elje, trebalo se sputati, ograniiti i prisiliti sebe da ivi samo za nju,
iskljuiti se potpuno iz ivota drugih. Pa ni to nije bilo dovoljno, jer ako drugi - iako se ovjek o
njima ne brine, iako ih ne gleda, a moda upravo zbog toga - pokazuju makar minimalno zanimanje
ili kakvu znatielju za tako odjelit, osamljeniki ivot, za tako nesklono i zazirno ponaanje, ona e
takoer okriviti onoga koji s njom ivi, kao da je on uzrok to ga drugi gledaju ili se o njemu na
neki nain brinu.
Maurizio Gueli to uistinu nije mogao sprijeiti. On je bio tako vien i poznat da ma ta radio,
nije moglo proi neopaeno. Sve to je mogao uiniti bjee - nikoga ne gledati, ali kako sprijeiti da
drugi gledaju njega? Sa svih je strana primao pozive, pisma, poklone; mogao je ne prihvatiti nijedan
od tih poziva, ne odgovoriti ni na jedno pismo, ni na jedan poklon; ali ne, gospodo, morao je
takoer njoj objasniti, odgovarati za pozive koje je primao, za pisma i poklone koji su stizali.
Ona je shvaala da sve to zanimanje, sva ta znatielja i panja izviru iz slave koja ga prati, iz
knjievnosti koja je njegovo zvanje, pa je stoga protiv te slave i protiv knjievnosti usmjerila sav
svoj jal i nenavidnost ispunjene peckavom porugom; skrivala je za njih najljuu i najmraniju
omrazu.
Livia Frezzi bijae vrsto uvjerena da zvanje knjievnika ne doputa nikakvu ozbiljnost,
nikakvo potenje, da je to ak najsmjenije i najneasnije zvanje, poput onoga koje se zasniva na
stalnom nuanju sebe, u stalnoj trgovini tatinom, u prosjaenju ispraznih uitaka, u nekoj vjenoj
enji za dopadanjem i pohvalama. Prema njezinu se miljenju samo glupa ena mogla diiti
slavom ovjeka s kojim je u zajednikom ivotu, osjeati radost pri pomisli na tog ovjeka kojemu
se tolike ene dive i prieljkuju ga, a on pripada ili kae da pripada samo njoj. Kako je taj ovjek, i
u emu, mogao pripadati samo jednoj eni, ako se elio dopasti svima, ako se danonono trudio da
ga hvale i da mu se dive, da poput panjaka slui za napasanje ljudi i prui uitak komu god moe
da bi neprestance privlaio pozornost na sebe, a njegovo ime bilo na svaijim usnama i da ga
prstom pokazuju, ako se neprekidno izlagao svim iskuenjima? S obzirom na tu neodoljivu elju da
se dopadne svima, je li se moglo povjerovati da se on moe oduprijeti svim tim iskuenjima?
102
 Uzaludno joj je Gueli vie puta pokuao dokazati da istinski umjetnik kakav je on, ili barem
vjeruje da jest, ne ide tako u potjeru za ispraznim uicima niti ezne za dopadanjem, da on nije
nikakav lakrdija sav obuzet time da zabavlja svijet i zadivljuje ene, a pohvala koja mu je
priinjavala zadovoljstvo bjee samo od onih malobrojnih kojima je priznavao sposobnost da ga
shvate. Ali zanesen arom obrane, esto je zbog neke sitnice pokvario svaki uinak; dogaalo mu
se, primjerice, da odgovori, u smislu opeg razmiljanja, da je, uostalom, sasvim ljudski i bez
trunka pakosti da ne samo knjievnik nego bilo tko osjea odreeno zadovoljstvo kad vidi da
njegovo djelo, kakvo god bilo, drugi lijepo primaju i cijene. Ah, eto, drugi, drugi, uvijek pomisao na
druge! Nju takva misao nije nikada obuzela! Za njega u tome nije bilo ni trunke zla. A kao to je
nije bilo u tome, tko zna u kakvim je sve drugim stvarima nije bilo! Gdje je za njega postojalo zlo?
U emu se sastojalo? Tko je ikada mogao proniknuti u savjest knjievnika ija je profesija
neprestana igra izmiljotinama, utvarama? Izmiljati, stalno izmiljati, pridavati oblije stvarnosti,
istinitosti svim neistinitim stvarima! I sigurno bjee prividna sva ta ozbiljnost, sve to dolino
potenje kojim se on razmetao. Tko zna koliko burnih otkucaja srca, i unutarnjih trzaja, i drhtaja, i
golicanja za neki zagonetan pogled, za osmijeh ene jedva oblikovan pri prolasku ulicom! Dob? Ma
kakva dob! Moe li knjievnikovo srce ostarjeli? to stariji, to smjeniji.
Izvrgnut neprestanoj poruzi i otroj optubi, Maurizio Gueli je osjeao kako mu se od toga
sva utroba prevre i srce buni. Jer, istodobno je uvidio stravinu kominost svoje tragedije: biti
predmet poruge jednoga pravog pravcatog bezumlja, podnositi patnje zbog izmiljenih krivnji,
odgovarati za krivnje koje nisu krivnje i kojih se on, uostalom, uvijek klonio i dobro pazio da ih ne
poini, ak uz cijenu da ostavi dojam neuljudna, ohola i osorna ovjeka kako njoj ne bi pruio ni
najmanji povod. Ali ipak se inilo da ih ini, bez svoga znanja, tko zna kako i tko zna kada.
Oito, u njemu bjehu dva lica: jedno za njega, drugo za nju.
A to drugo, koje je ona vidjela u njemu grabei brzo opaki duh, svaki pogled, svaki osmijeh,
svaku gestu, i sam zvuk njegova glasa, kao i smisao rijei, dakle sve njegovo, pa izobliujui ga i
krivotvorei ga u svojim oima, taj drugi je zaivio, i za nju je samo taj ivio, a on nije vie
postojao, odnosno postojao je samo za nedostojnu i neljudsku patnju videi sebe kako ivi u tom
opakom duhu, i samo u njemu; i utaman se trudio da ga zbrie, uniti, ona njemu vie nije vjerovala,
u njemu je vidjela samo ono drugo lice i, to je pravedno, bjee izloen mrnji i ruglu.
Onaj drugi duh, kojega je ona o njemu uobliila, bjee tako iv da je u njezinoj bolesnoj
mati poprimio pouzdan i oigledan vid, pa ga je on sam gotovo vidio kako ivi njegovim ivotom,
ali nedostojno izopaenim, njegovim mislima, ali naopako tumaenim, svakim njegovim pogledom,
svakom njegovom rijei, svakom njegovim gestom. Vidio ga je tako ivjeti da je i on kadikad stao
sumnjati u sebe sama, dvoumio se je li on uistinu onaj drugi. I bio ve tako svjestan alternacije koju
e svaki njegov i najmanji in poprimiti u neposrednom prisvajanju onoga drugog da mu se inilo
kao da ivi s dvije due, istodobno misli dvjema glavama, u jednom znaenju za sebe, u drugom
znaenju za onoga drugog.
Evo", primijeti odmah, kaem li sada ovo, moje e rijei za nju poprimiti onaj drugi
smisao."
I nije grijeio nikada, jer je on savreno poznavao onoga drugog koji je ivio u njoj i za nju,
tako iv kao to je on sam iv, ak moda i vie, jer je njegov ivot bio samo patnja, dok je onaj
drugi u njezinu duhu ivio radi uitka, radi prijevara, radi himbe, zbog mnogih stvari, jedne
neasnije od druge. On je obuzdavao u sebi svaki mig, guio i najbezazleniju elju, nita sebi nije
doputao, ni radost nekoj umjetnikoj viziji koja bi mu proletjela duhom, branio je sebi govoriti i
gledati; dok je onaj drugi, tko zna kako i tko zna kada, nalazio naina da izbjegne tu robiju svojom
103
nepostojanou ishlapljena duha jednog pravog pravcatog bezumlja i jurcao svijetom da poini
svega i svata.
Vie od onoga to je uinio za mir u ivotu s njom, Maurizio Gueli nije mogao nita uiniti:
bio se iskljuio iz ivota, ak se odricao umjetnosti, vie od deset godina nije ni retka napisao. Ali
njegovo odricanje nije niemu koristilo. Ona ga nije mogla uzimati u obzir i tovati. Za nju je
umjetnost bila neasna igra, dunost je, dakle, a nikakva vrijednost da se ozbiljan ovjek nje od-
rekne. Ona nikada nije proitala nijednu stranicu njegovih knjiga i time se hvalila. O misaonom
ivotu i o njegovim najboljim obiljejima ona nita nije znala. U njemu nije vidjela nita drugo doli
mukarca koji je silom, tako muen i povrijeen, iskljuen iz svakog drugog naina ivota, lien
svakoga drugog zadovoljstva, silom svih svojih odricanja, svih svojih prijegora, morao u njoj traiti
onu jedinu nadoknadu koju mu je ona mogla pruiti, onaj jedini oduak koji je s njom mogao sebi
omoguiti. I odatle upravo taj nesretni pojam to ga je ona o njemu stvorila, ta utvara to se o njemu
oblikovala i koju je ona jedino vidjela da postoji, a da uope nije shvaala kako je on takav samo
prema njoj, jer nije nalazio mogunosti da s njom bude drugaiji. Ni to joj Gueli nije mogao
dokazati iz straha da je ne povrijedi u njezinu vrlo krutom potenju. Salijetana neprestanim
sumnjama i ozlojeena, ona mu je esto odbijala i tu nadoknadu, i tada bi se on upravo divlje raz-
gnjevio zbog svoga robovanja; a kad je poslije ona bila sklona predati se, on je to iskoritavao; s
klonuem, odmah bi ga snano obuzela neka razdraenost, neki drhtaj gnuanja proimao ga je od
turobne teine utoljene i umorne naslade. Uoavao je uz koju cijenu postie ta zadovoljenja ula od
ene nesklone svakoj senzualnosti, a koja ga je neprestano razjarivala ne doputajui mu da ivi
duhovni ivot i prisiljavajui ga na perverziju ljubavnog zagrljaja na pohotljiv nain. I ako je u tim
trenucima ona bila tako nedomiljata da nastavi porugu, izbila bi brza i silna pobuna.
Upravo u takvim trenucima zamora dolazilo je do privremenih rastanaka: ili bi on otputovao
u Monteporzio, a ona ostala u Rimu, ili obratno, oboje vrsto odluni da se vie nikada ne sastanu.
Ali u Rimu ili izvan njega on se uvijek materijalno brinuo za nju, koja nije imala nikakvih
sredstava. Maurizio Gueli, iako nije vie bio bogat kakvim ga je ostavio otac, veinski ortak jedne
od prvih agencija za prekoocensku plovidbu, bio je jo uvijek vrlo imuan.
Ali netom bi ostao sam, osjeao bi se izgubljenim u ivotu od kojega se bio udaljio, odmah
je opaao da je iz njega iskorijenjen te se ne moe ponovno u nj vratiti, i to ne samo zbog dobi.
Slika koju su drugi o njemu stvorili, poslije toliko godina stroge klauzure, bila je teka kao fratarska
mantija, brojila mu korake, s mrkim mu nadzorom nametala dranje, suzdranost, prisiljavajui ga
da bude onakvim kakvim su ga drugi vidjeli i htjeli da vide. uenje koje je itao na mnogim licima
netom bi se pojavio na nekom za njega neuobiajenome mjestu, pogled na druge, naviknute da ive
slobodno, i potajni osjeaj zbunjenosti i nelagode nasuprot bezobzirnosti onih sretnika koji nisu
nikada nikome objanjavali svoje postupke i odgovarali za svoje vrijeme i svoje ine - sve ga je to
uznemiravalo, poniavalo i srdilo. I s grozom je jo neto opaao, neko upravo stravino udo:
netom bi ostao sam, inilo mu se da u sebi, u svakom koraku, u svakom pogledu, u svakom
osmijehu, u svakoj gesti, otkriva uistinu ivog onog drugog sebe koji je postojao u bolesnoj mati
Frezzijeve, da opaa onaj opaki, omraeni duh koji mu se rugao govorei:
Eto, ti sad ide kamo hoe, ti sad gleda sve uokolo, i ene, naravno, ti se sada smije,
kree se i vjeruje da sve to radi bezazleno. Ne zna da je sve to zlo, zlo je, zlo! Kad bi to ona
znala, kad bi te vidjela! Ti koji si uvijek nijekao, ti koji si uvijek govorio da ne voli ii nikamo, ni
na koje mjesto sastajanja, da ne gleda ene, da se ne smijei... Meutim, zna li? Iako to ne ini,
ona e uvijek vjerovati da si to uinio; pa onda radi, samo radi, jer ionako je svejedno!"

104
 Ne, ne, on to vie nije mogao initi, nije vie znao; u sebi je osjeao duboko ogorenje zbog
nepravedna suda te ene; u svemu to je inio vidio je zlo, ne samo po sebi nego zbog one koja ga je
tijekom tolikih godina navikla da to smatra zlim, pa je to zlo pripisivala onome drugom njemu koji -
prema njezinu sudu - to neprestano ini, i onda kad ga ne ini, i onda kad je za ljubav mira sebi
branio da to ini, kao da je uistinu sve to radi samo zlo.
Sva zamrenost tih skrovitih signala uzrokovala je takvo gnuanje, takvu odbojnost, tako
prkosno ponienje, neku muklu i mranu tugu punu strahovite mrnje da je odmah nanovo zazirao
od dodira i vienja drugih i opet se osamljivao, tonuo u prazninu, u stravinu samou, zadubljen u
razmiljanje o svojoj nesrei, traginoj i smijenoj ujedno, a sada ve i beznadnoj. Nije se uspijevao
istrgnuti da bi se ponovno vratio radu, to ga je jedino moglo spasiti. I tada bi opet oivjele sve one
izlike koje je on izmiljao kao tobonje razloge svoga suanjstva; budile su se poticane ponajvie
nagonskom potrebom, to je vrijeme prolazilo, sve vie prijeko potrebnom; njegove jo snane
mukosti, kao i arobnim sjeanjem na njezine ljubavne zagrljaje. Pa se vraao svojim okovima.

2.

Htjede se ba vratiti kadli stie Giustino Boggiolo i pozove ga u vilu, gdje ga - prema
njegovim rijeima - Silvia nestrpljivo oekuje.
Maurizio Gueli stanovao je u staroj kui u ulici Ripetta, s pogledom na rijeku, koja je u
njegovu sjeanju tekla izmeu svojih prirodnih strmih obala i gusto zasaenih hrastova. Sjeao se
takoer staroga drvenog mosta to je tutnjao pod svakom koijom te irokih lukih stuba i
sicilijanskih laa blizu kue, koje bi se tu usidrile natovarene vinom, i pjesama to su s veeri
odjekivale s tih plutajuih krmica razvijenih jedara, dok su po tamnoj vodi vijugali crveni i dugi
odbljesci svjetala. Sada je sve nestalo: stube i drveni most, prirodne obale i oni veliajni hrastovi.
Jedna nova gradska etvrt nicala je onkraj rijeke zajaena sivim nasipima. Pa poput rijeka izmeu
tih nasipa, poput etvrti Prati di Castello, s onim ravnim dugim ulicama, bezizraajnim, jo bez
traga vremena, i njegov je ivot tijekom dvadeset godina uao u koloteinu, izblijedio, osiromaio,
postao krut.
S dva prozora jednostavne radne sobe, to je izgledala kao sala neke knjinice, bez slika, bez
umjetnikih ukrasa, s visokim policama na svim stijenama, prepunim knjiga, prodirali su posljednji
purpurni odsjaji usplamtjela sutona iza empresa Monte Marija.
Svaljen u koni naslonja pred velikim, starinskim, masivnim pisaim stolom, Maurizio
Gueli ostade neko vrijeme zamiljen i zbunjen motriti tog ovuljka koji je gotovo hlapio pred njim u
grimiznom zasljepljenju, ovuljka koji je nasmijan i samouvjeren doao vrsto vezati sudbinu dvaju
ivota.
On je ve u dvjema zgodama pokazao Roncellijevoj da cijeni njezino djelo i njezinu
darovitost, te iskazao simpatije prema njoj kao linosti svojom prisutnou na banketu prireenom
njoj u ast, i to kad je nedavno stigla u Rim, a drugi put kad ju je otiao pozdraviti na eljezniku
postaju nakon velikog uspjeha njezine drame. Uputio joj je prvi put pisamce u Cargiore, a nedavno
ju je posjetio u vili u ulici Plinio. Svi su se ti izrazi tovanja i simpatije mogli zbiti u vrijeme ovoga
ili onog izbivanja Frezzijeve. I zbog njih je proivljavao to veu uznemirenost, osjeaj prijestupa i
poinjena zla zato to je u toj mladoj eni, duha vrlo slina njegovu, iako jo sirovog i neukog,
odmah naslutio osobu koja bi ga mogla osloboditi podinjenosti Frezzijevoj ukoliko velika razlika u
dobi, njezine obveze i dunosti, ako ne prema tom nedostojnom suprugu, a ono sigurno prema sinu,
ne bi i samu pomisao na to uinili pravim zloinom. Ipak, u pismu upuenom u Cargiore on je sebi

105
dopustio da joj kae mnogo vie od onoga to je morao i, najposlije, tijekom posjeta u vili natuknuo
joj je mnogo vie negoli je rekao. U njezinim je oima proitao isti uas koji je i njega obuzimao pri
pomisli na svoje stanje i ujedno isti strah od bijega; i divio se njezinoj snazi kojom se uspjela trgnuti
i doi k sebi, pa ga je gotovo izbacila iz kue. Je li sad mogao vjerovati onome to je mu rekao, da
ga, naime, nestrpljivo oekuje? Htjela je rei da je stvorila prijeku, oajniku odluku od koje nema
otklona? I upravo je supruga poslala da ga pozove? Ne, to mu se inilo pretjeranim i njoj
neprilinim. Poziv je sigurno bio odgovor na estitku koju joj je poslao nakon to je proitao novelu
u asopisu Talijanski ivot", a ono nestrpljenje moda je pridao suprug.
Maurizio Gueli to ne bi htio priznati, ali je ipak jasno vidio da je on bio izaziva, i to dva
puta, najprije svojim posjetom, a onda svojim pisamcem. Ona se prvom izazovu uspjela oduprijeti i
gotovo ga povrijediti, ali sada je bilo prirodno da ga nakon onog pisamca pozove.
Je li morao otii? Mogao je odbiti, nai neku izliku, neki prividni razlog. Ah, prisila pod
kojom se ve dvadeset godina odvija njegov ivot samo se nastavlja, kao i razdraenost duha to ga,
netom ostane sam, neizbjeno nagoni da izvodi nerazborite ine, da krnji ugled drugima i sebi.
Za njega pretjeranost, nepromiljenost i teko osramoenje uistinu bjehu ono to bi za
svakog drugog bio neduan i obian in bez ikakvih posljedica - neki posjet, neka estitka... On ih
je morao smatrati zlodjelima i takvima ih uistinu zadrati u nenaravnoj, udovinoj svijesti koju je
ta ena u njemu izgradila, zbog ega bjehu olovno teki najshvatljiviji i najneviniji ivotni ini -
neki pogled, neki osmijeh, neka rije...
Maurizio Gueli osjeti se ohrabrenim svojim izljevom bunta, silovitim zanosom gordosti, pa
na Frezzijevu usmjeri svu razdraenost to ju je u tom asu osjeao zbog svijesti o zlu to je vjero-
vao da ga je uistinu poinio onim posjetom prije i onim pisamcem poslije. I da bi se rijeio tog
jadnika to eka odgovor, obea da e uskoro doi.
- Ohrabrite je, znate! - govorio mu je Giustino opratajui se, na vratima. - Potaknite je,
potaknite i silom... Tu blaenu dramu! Ve je na kraju drugog ina; nedostaje joj trei, ali ga ima u
glavi, i vjerujte da... lijepa, i... i Baldani koji ju je uo kae da...
- Baldani?
Po prizvuku kojim je Gueli izrekao to pitanje, Giustino je shvatio da je dirnuo u osinjak. Nije
znao da se Paolo Baldani upravo tih dana nizom lanaka u nekom firentinskom listu razornim gnje-
vom oborio na Guelijevo cjelokupno knjievno i filozofsko djelo od Bezumnog Sokrata do Rimskih
pria.
- Da... da, posjetio je Silviju i... - odgovori smeteno, skanjivajui se. - Silvia, istinu govorei,
nije htjela, ali ja sam... znate... da... da je potaknem...
- Recite Roncellijevoj da u doi veeras - presjee ga Gueli, udaljujui ga nekom
smrknutom otrinom pogleda.
Giustino je prosipao naklone i zahvale.
- Jer ja sutra putujem u Pariz - dometnu ve na odmoritu stuba - da prisustvujem...
Ali mu Gueli ne dade vremena da dovri, jedva kimnu glavom i zatvori vrata.
Sveeri ode u Vilu Silvia. I u nju se vrati i idui dan, kad je Giustino Boggiolo ve bio
otputovao u Pariz. I otada unaprijed svaki dan, ili ujutro ili poslijepodne.
Oboje su predobro znali i osjeali da bi i najneznatnija gesta, najsitniji ustupak, najnedunije
klonue odredilo apsolutan i potpun preokret njihova ivota.
Ali kako dugo bjee mogue to prijeiti kad je ogorenost njihovih dua bila tako duboka i
oni su je jasno opaali jedno u drugome, kad su njihovi pogledi u susretu uzajamno bljeskali,
njihove ruke drhtale pri pomisli na nenadani, sluajni dodir, a ona ih suzdrljivost prisiljavala da
106
muno i neizdrivo lebde tako da su morali smatrati spokojem i slobodom ono ega su se najvie
bojali i od ega su eljeli pobjei?
Sama zbilja da je on tamo dolazio a ona ga prihvaala i da su oboje bivali zajedno i sami
iako se gotovo ni gledali nisu i nipoto doticali, ta injenica bjee ve grean ustupak za oboje, neko
suglasje koje su sve vie osjeali neizbjenim.
Oboje su opaali da sve vie, neizbjeno, uzmiu pred nekom silom ne toliko obostranog
unutarnjeg osjeaja koji ih privlai, nego, naprotiv, pred nekom vanjskom silom koja ih pritie i
nagoni da se zblie, nasuprot njihovu nastojanju da ustraju ostati daleko jedno od drugoga,
osjeajui da bi njihov zajedniki ivot morao biti onakav kakvim oni ne bi eljeli.
Ah, kad bi se oboje mogli osloboditi tog omrznutog osjeaja da je njihova veza mogua
samo uz cijenu krivnje, koja je u njoj izazivala grozu i odvratnost, a njemu strah i grinju savjesti!
Sila to ih je tijetila traila je upravo to: da poine krivnju jau od njih, ali nunu,
neizbjenu ele li se osloboditi. I eto, bijahu tu, zajedno, sami, da je poine, plaljivi, voljni i
nepokorni.
On je sa sobom vukao surovu sjenu one otre, olovne, okrutne ene iji mu je glas ve zujao
u uima kako joj se vie ne moe vratiti, kako sad vie ne moe lagati, nijekati da slobodu nije
iskoristio za priblienje drugoj eni, jer ona je tu, eto, estita, zar ne? estita kao i on, u svemu
slina njemu, ah ona, da! Ona e ga opet vratiti umjetnosti, primit e ga za ruku da ive od poezije, i
plamom svoje mladosti nanovo e razgaliti njegovu utrnulu krv... Ma hajde, zato si tako bojaljiv?
No, no, malo hrabrosti! Ah, moda ljubav... da! Moda ga ljubav podjetinjuje... Ah, kakva lijepa
ruica, s tom plavkastom venicom koja se grana... Poloiti je na elo, prijei preko oiju, tom
ruicom... i ljubiti je, ljubiti joj ruiaste nokte... Oni ne, oni ne grebu. Krotka, umiljata makica...
Hajde, pokuaj joj dotaknuti hrbat! Mijauk ili blejanja? Sirota ovica koju je neasni suprug htio
musti i strii.
Kako se iznova izvrgnuti takvom ruglu? Jasno je uo te rijei kao da mu ih doista Frezzijeva
sike iza lea.
A ona je otraga osjeala kako je potie mu, koji ju je tu postavio i ostavio s Guelijem, a on
otputovao u Pariz da i tamo izvodi svoje bravure, da i tamo u novac pretvara podsmijeh i ruglo to
e ih izazvati u francuskih glumaca, glumica, pisaca i novinara, uvjeren, meutim, da mu ona ovdje
s Guelijem priprema novu dramu. elio je dramu? Nije elio nita drugo! I kao to nije mario za sve
zlobne podsmijehe, tako ga ni sada nije briga to svi traeri sumnjie suprugu, gledajui kako u
njegovoj odsutnosti k njoj dolazi Gueli, ve slobodan od Frezzijeve, Gueli, ija se naklonost prema
Silviji ve dobrano zlobno tumaila.
Stajahu oboje sa svojom olujom u srcu, s naporom zauzdanom, jo razboriti i odvojeni,
prikovani za mjesto i posao, usredotoeni na tu novu dramu koja kao da ih svojim naslovom
ismijava i potie: Ako ne tako...
Je li joj zbog toga on predloio da promijeni naslov? Postupak protagonistice, te Ersilije
Arciani, da ode ljubavnici svoga mua i oduzme joj djevojicu, njemu je taj in dozivao sliku
jastreba koji se sruuje na gnijezdo da zgrabi ptie. Eto, moda bi dramu trebalo tako nasloviti -
Jastreb.
A je li naravi Ersilije Arciani, razlogu i osjeaju koji ju je potakao na taj in, prikladna
usporedba s okrutnou grabeljivog jastreba? Ne, nije prikladan, mislila je Silvia. Ali ona je shva-
ala da je on tom promjenom naslova smjerao preinaiti ud i karakter protagonistice, dati joj razlog
za osvetu i nasrtljivu nakanu tog ina. On je sigurno u toj utljivoj naravi, u toj strogoj krutosti
Ersilije Arciani vidio neke slinosti s Frezzijevom i nije mogao podnijeti da se ona iskae tako
107
plemenitom, tako milostivom da prata krivnju, pa je htjede izopaiti. Ali ne bi li drama s tom
izopaenom naravi postala neto sasvim drugo? Trebalo bi je preraditi, ponovno zamisliti.
On je prividno pozorno pratio njezine pametne primjedbe izraene nainom i bojom glasa
to su jasno govorili da je ona shvatila i da ne eli uporno ustrajati, kako ne bi dirala u jo ivu i
bolnu ranu.
U rimskim, milanskim i torinskim novinama ve su se pojavili dugi Giustinovi razgovori s
dopisnicima iz Pariza koji su, govorei ozbiljno o drami i o ivoj znatielji kojom je parika publika
oekivala tu predstavu, odreenim tonom u kojemu se jasno podrazumijevala podrugljivost, usput
veliali izvanrednu aktivnost, zadivljujui ar tog ovuljka koji djelo svoje supruge smatra kao
vlastito, pa je gotovo dunost slaviti njega". Najposlije stie Giustinov brzojav kojim javlja o
slavlju, a za brzojavom su slijedile novine i novine, i novine s miljenjima najmjerodavnijih
kritiara, velikim dijelom dobrima.
Silvia je branila Gueliju da pred njom ita te novine, pa ak ni za sebe sama.
- Ne, zaboga, zaboga! Ne mogu vie sluati o tome! Kunem vam se da bih dala... ne znam,
ini mi se malo kaem li sve, dala bih uistinu sve, sve da nisam napisala tu dramu!
Emere je gotovo svaki sat dolazio najaviti neki novi posjet. Silvia je htjela svima poruiti da
nije kod kue, ali ju je Gueli uvjerio da bi loe postupila. Ona je silazila u mali salon, a on je ostajao
daleko od tuih oiju i ekao u radnoj sobi listajui one novine ili, radije, razmiljajui. Meutim,
dolje su s njom bili Baldani ili Luna ili Betti.
- Ah, mladosti! - uzdahnu jednom Gueli videi je kako se vraa ozarena lica.
- Ne! to govorite? - planu ona, pripravna i ponosna. - Ja se grustim od njih! Grustim se! Ah,
to mora zavriti, mora zavriti, mora zavriti... Kad biste znali kako se prema njima odnosim!
Ve se neka utnja udesne teine i ozbiljnosti sputala usred njihovih sustalih i silom
voenih razgovora, neka tiina u kojoj su osjeali da se njihova krv burka i pali, a njihova se srca
more u nemiru stranog oekivanja. Eto, bjee dovoljno da u jednom od tih trenutaka on isprui
ruku i poloi je na njezinu: ona bi mu je ostavila i neodoljivo bi naslonila glavu, skrila lice na
njegove grudi; i njihov bi usud, sada ve neizbjean, bio dovren. Zato ga onda jo usporavati? Ah,
zato? Zato to su oboje jo mogli zamiljati to svoje klonue i stoga mu jo odolijevati premda su
se ve u svojoj nutrini predali jedno drugome, ludo i strasno.
Morao je ipak doi trenutak kad to vie nee samo zamiljati!
Bijahu svjesni da su doli do vrhunca napetosti ina koji e oznaiti kraj njihova prijanjeg
ivota, a da jo nisu jedno drugom rekli nijednu ljubavnu rije razgovarajui o umjetnosti, kao to
uenica moe o tome govoriti sa svojim uiteljem. A odjednom e se nai na drugoj strani,
zbunjeni, uznemireni, potreseni na poetku novog ivota, ne znajui ni to rei jedno drugome, kako
se dogovoriti o putu kojim krenuti odmah, odmah, kako bi ona svakako odatle pobjegla.
Osjeali su tako bezuvjetnu potrebu za bijegom, vie iz dubokog potovanja prema sebi
negoli iz ljubavi, da je nelagoda zbog dogovaranja oko pojedinosti tog bijega bila dovoljna da ih jo
neko vrijeme sprijei.
Sigurno, i on bi morao napustiti svoju kuu punu uspomena na onu enu. Kamo otii?
Trebalo je nai neki topao zaklon, barem za prvo vrijeme, neko utoite da izmaknu provali
neizbjena zgraanja. To ih je duboko poniavalo i vrijealo.
Najposlije, zar oni nemaju pravo ivjeti u miru i ljudski, u neokaljanoj punoi svoga
dostojanstva? Zato se poniavati, zato skrivati? Ali zato to ni njezin suprug ni ona ena nee
utke prihvatiti razloge koje su im oni mogli kazati u lice jo prije negoli su povrijedili svoju

108
obvezu vjernosti prema njima potvrujui dokazima ono pravo, tako dugo i na tolike naine gaeno;
oni e kriati, nastojati sprijeiti... Druga duevna bol, jaa od prve.
Zaokupljeni tim razmiljanjima bjehu neodluni i suzdrani kadli on - upravo uoi
Giustinova povratka iz Pariza - nae razgovor iz kojega ona odmah shvati prijedlog koji razrjeava
njihovo muno stanje.
Titila ih je poput kazne ta slabana i muna drama to ju je ona zapoela, a nije ju
uspijevala privesti kraju. U raspravi o licima i prizorima upletao se jad i nemir njihove
neodlunosti. Njegov prijedlog da taj rad prekinu i tu dramu zaborave, te neoekivana ideja da
zajedno napisu novu, zasnovanu na slikama njegove mate to ih je prije niza godina doivio u
rimskoj okolici, blizu Ostije, meu stanovnicima Sabine, koji ondje prezimljuju u groznim
kolibama, za nju je jasno znaio kraj njihove neodlunosti. Jo je jasnije u tome otkrila prijedlog da
prekinu svako oklijevanje i odvano krenu u susret njihovu novom ivotu, plemenitom i radnom,
kad ju je pozvao da sutradan - upravo na dan Giustinova povratka - odu zajedno pogledati ta mjesta
blizu Ostije, pogibeljna mjesta s morske strane, gdje strmu obalu nadvisuje osamljena kula Tor
Bovacciana, na podnoju koje protjee rijeka preprijeena uzetom za vuu stare brodine nekog
mualjiva ribara ili nekog lovca...
- Sutra? - upita ona, a izgled i glas izraavali su potpuno preputanje.
- Da, sutra, ve sutra. U koliko sati stie?
Ona odmah shvati na koga se to pitanje odnosi, pa odgovori:
- U devet.
- U redu. Doi u u devet i pol. Ne treba nita rei. Ja u govoriti. Poslije emo odmah
otputovati.
Ne rekoe nita drugo. On urno ode, ona ostade sva treptava od nejasne bliskosti svog
novog usuda.
Kula... rijeka presjeena uzetom... brodina to prevozi rijetke putnike tih pogibeljnih
mjesta...
Je li sanjala?
Tamo je, dakle, sklonite? U Ostiji... Ne treba rei nita... Sutra!
Ona e ostaviti sve ovdje, da, sve, sve. Pisat e mu. Nita mu nee zatajiti. U tome je
nadasve bila zahvalna Gueliju. I u razgovoru sutradan nee lagati. U toj drami, s tom dramom koju
on predlae, ui e u nov ivot, plemenito, s umjetnou i u umjetnosti. To je put, nije sredstvo ili
predtekst prijevare; put da se bez lai i bez srama izie iz tog mrskog ivota koji vie nije njezin.

3.

- Hajte, hajte, pourite, neete stii navrijeme!

Giustino je s vrtnih vrata vile viknuo tu posljednju preporuku onim dvoma to su se
udaljavali koijom, pa prieka da se barem Silvia, ako ne Gueli, okrene i mahne mu rukom.
No ona se ne okrenu.
I Giustino, kojemu je dojadilo to ustrajno namrgoeno enino lice, slegnu ramenima pa se
popne u sobu dok mu Emere ne javi da je kupelj spremna.
udna ena!" mislio je. Pokae mrgodno lice i na tako ljubazan poziv... Katedrala u
Orvietu, prekrasna! Stara umjetnost... stvari koje treba prouavati..."
Zapravo, ni njemu ba nije bilo drago to je Gueli pozvao enu na taj umjetniki izlet upravo
taj dan, dapae gotovo u asu njegova povratka iz Pariza. A to ako Gueli nije znao da e on stii

109
tog jutra? Izrazio je svoje aljenje zbog toga, ali je sutradan morao otputovati u Milano pa ne bi
imao vremena da Silviji pokae umjetniko blago koje skriva katedrala u Orvietu.
Predivna, predivna katedrala, uo je o njoj priati... Naravno, na njega, koji se vratio iz
Pariza ne bi ostavila neki izniman dojam, ali... stara umjetnost, stvari koje treba prouavati...
Ba ne trpim to mrgodno lice. To vie to se Gueli, Boe sveti, tako ljubazno zaloio
pribaviti joj drutvo u tim danima, i prijateljski je nagovarao da ne premilja o suprugovu dolasku
jer se sigurno u Parizu dobro zabavlja, pa ne moe zamjeriti eni to je sebi priutila koji sat
razonode do veeri... Ma, naravno, kad joj je on sam, dovraga, rekao: - Samo idi, molim te, meni je
drago!
Giustino dvaput prstom tuknu elo, naini neku grimasu i zapjevui:
- Ne sviiia mi se... ne sviiia mi se...
Emere ue i najavi da je kupelj ugodna i spremna.
- Evo me!
Udobno ispruen malo poslije u bijeloj pocaklenoj kadi, u kojoj je voda bila neke ljupke
plavkaste boje, dozivajui u sjeanje buni vrtlog parikog bljetavila u predivnome miru te svijetle
kupaonice, njegove, osjeti se blaenim. Osjeti da je to, najposlije, pravi odmor pobjednika.
Tu u toj mlakoj kupki izniman je bio i osjet umora to ga je podsjeao na to koliko se morao
truditi da pobijedi na takav nain.
Ah, ta parika pobjeda, ta parika pobjeda bila je pravi vrhunac cijelog njegova djela. Sad se
moe rei da je potpuno zadovoljan, i eto, sretan.
Moda je najposlije uistinu dobro to je Silvia otila na taj izlet. S obzirom na umor i prvi
zanos tog pobjednikog povratka, moda bi pokvario dojam prie i opisa to ih je za nju pripremio.
Sad e se nakon kupke okrijepiti, pa u krevet, malko odspavati. A naveer, odmoren, priat
e i opisivati supruzi i Gueliju velike stvari" iz Pariza. Bilo bi mu drago da bude prisutan i koji
novinar kako bi to prenio publici, makar u obliku razgovora. A sutra, ah, nai e jednoga, stotinu bi
ih naao, sretnih da mu ispune elju.
Probudi se oko osam uveer, pa najprije pomisli na poklone koje je supruzi donio iz Pariza:
raskonu kunu haljinu, pjenuavu od ipki, vrlo elegantnu torbicu posljednje mode, tri elja i kop-
u za kosu, vrlo istanane, od kornjaevine, i onda umjetniki izraen srebrni pribor za pisai stol.
Htjede ih izvaditi iz kovega kako bi se enine oi, netom ue, ispunile divljenjem i zadovoljstvom;
eljeve i torbicu stavit e na toaletni stol, haljinu na krevet. Pozove Emera da mu pomogne
prenijeti dijelove drugog poklona na pisai stol, poloi ih, pa ostade u radnoj sobi da vidi to je
supruga uinila za vrijeme njegove odsutnosti.
Kako, kako? Nita! Je l' mogue? Drama... uh, da! Jo na kraju drugog ina... Na prvoj
stranici naslov je bio prekrien, a pokraj u zagradama napisano Jastreb, s upitnikom.
Sto to znai?
Pretrai ladice, nita!
Iz svenja velikih listova drame iskliznu izdvojeni papiri. Uze ga i na njemu vidje sitnim
slovima napisane razbacane rijei: jasna nepostojanost... zatim ispod: ledene gorke tekoe... a jo
nie: u tolikom rastu lai... i onda: koliko postojanih miljenja to teturaju poput pijanaca... i
najposlje: zvona, niz vodenih kapljica na priruju balkona... luda stabla i lude misli... bijeli zastori
kanonike kue, poderani rub haljine nad izgaenim petama cipele. ..
Hm, hm! Giustino se sav pokunji. Okrenu papiri. Nita. Nita drugo.
Eto, to je sve to je ena napisala za dvadesetak dana! Dakle, niemu nije koristio ni
Guelijev savjet... to znae one razbacane fraze?
110
 Dlanovima obuhvati obraze i ostade tako neko vrijeme. Pogled mu pade na drugu frazu
ledene gorke tekoe...
- Ali zato? - ree otro slegnuvi ramenima.
Pa stade etati radnom sobom, jo uvijek s rukama na obrazima. Zato i koje su to tekoe
sada kad je sve, zahvaljujui njemu, tako lako i glatko; put je otvoren, i te kakav put! Putanja bez
kamenja i ipraja kojom e letjeti iz slavlja u slavlje!
- Tekoe, gorke... Ledene gorke tekoe... Ledene i gorke... Hm! Ali koje? Zato?
I nastavi etati, sad s rukama na leima. Zastajao je na asak, jo vie zadubljen u misli,
zatvorenih oiju, pa nastavljao hodati da bi opet ubrzo zastao, sad ponavljajui pri svakom zastoju,
sve snudeniji:
- Luda stabla i lude misli...
I to on koji je oekivao gotovu dramu i koji je ve sutradan mislio zapoeti prvo odavanje
tajni" o njoj u razgovoru s novinarima o parikom trijumfu!
Ue Emere nosei mu veernje novine.
- Kako? - upita ga Giustino. - Ve je tako kasno?
- Prolo je deset - odgovori Emere.
- Ah, da? Kako? - ponovi Giustino koji je dokasna spavao, pa je izgubio toan pojam o
vremenu. - to se dogodilo? Trebali su biti ovdje u devet i pol, najkasnije... Vlak stie u osam i pe-
deset...
Emere, sav ukoen, prieka da gospodar dovri nizati svoje promiljaje, pa onda ree:
- Giovanna eli znati treba li ekati gospou.
- Naravno da je treba ekati! - odgovori uzrujani Giustino. - I gospodina Guelija, koji e s
nama veerati... Moda vlak kasni...
Ako... ako... ali ne! Da su zakasnili na vlak, bili bi poslali brzojav. Ve je deset?
- Prolo - ponovi Emere i dalje ukoen i ravnoduan. Gledajui ga, Giustino je postajao sve
jarosniji. Otvori novine da vidi nema li u obavijestima neka promjena voznog reda.
- Dolazak... dolazak... dolazak... Evo, tu je: iz Chiusija, 20, 50.
- Da, gospodine - ree Emere. - Vlak je ve stigao.
- Kako to zna, glupane?
- Znam, jer je gospodin, tu, iz susjedne vile, koji esto ide u Chiusi, doao tono prije tri
etvrt sata.
- Ah, tako?
- Da, gospodine. tovie, kad sam uo tropot koije i pomislio da je gospoa, siao sam
otvoriti vrtna vrata. Meutim, vidio sam gospodina iz susjedne vile koji dolazi iz Chiusija... Ako je
gospoa ila u Chiusi...
- Otila je u Orvieto! - viknu Giustino. - Ali to je ista linija... Znai da su propustili vlak!
- Ako gospodin eli da idem pitati u susjedstvo...
- to?
- Je li gospodin ba stigao iz Chiusija...
- Da, da, idi, i usput reci Giovanni da eka.
Emere ode, a Giustino, nastavljajui etati, uzrujano je govorio:
- Zakasnili su na vlak... zakasnili su na vlak... zakasnili na vlak... - stade ponavljati ljutitim
kretnjama. - Orvieto!... Izlet u Orvieto!... Katedrala u Orvietu!... Neke nagle neodoljive potrebe...
neke ideje!... A onda pobjesne kad uju da onaj kae... kako se zove, da su svi skupa luaci u

111
lancima! Katedrala u Orvietu... Da je radila, shvatio bih razonodu! Ali nije uinila nita, zaboga!
Luda stabla i lude misli... eto, kae ona sama...
Emere se vrati i ree da je gospodin iz susjedne vile stigao upravo iz Chiusija.
- A, dobro! - viknu Giustino. - Donesi na stol samo za mene! Mogli su barem poslati brzojav,
mislim.
Dva prostrta mjesta za stolom, za suprugu i Guelija, kojima je namjeravao s radou priati o
velikim stvarima" iz Pariza, prodube mu srdbu pa naredi Emeru da ih raspremi.
Emere ga je valjda gledao na isti nain kao i uvijek, ali se Giustinu priini da ga gleda
drugaije, pa ga i to rasrdi te ga poalje u kuhinju.
- Kad mi ustreba, pozvat u te.
Pogled na supruga kojemu se dogodi da mu ena iz nepredvienih razloga prenoi vani u
drutvu drugog ovjeka mora biti vrlo zabavan onome tko nema ene, osobito ako je taj suprug
stigao taj isti dan nakon dvadeset dana odsutnosti i eni donio toliko lijepih poklona. Lijep poklon,
za uzvrat!
Giustino se klonio pomisli da bi Gueli, plemenit ovjek, u zreloj dobi, mogao i najmanje
iskoristiti sluaj kao stoje taj... Ma kakvi! Ma kakvi! A onda Silvia, olienje suzdrljivosti,
potenja! Ali brzojav, zaboga, brzojav su mogli poslati, dapae morali, morali, eto, brzojav su
morali poslati.
Sto je vie vrijeme protjecalo, to je nedostatak brzojava u Giustinovim oima postajao sve
muniji, sve je vie u njemu rastao gnjev zbog tog izleta upravo na dan njegova povratka, zbog
prie o velikim stvarima" u Parizu to ga je stezala u grlu i kvarila mu elju za jelom, zbog
poklona koje supruga nee vidjeti i zbog zasluena uzvrata i panje, to je s punim pravom
oekivao nakon dvadeset dana odsutnosti, zaboga! Ne poslati mu ni brzojav...
Tiina kue, moda i stoga to je neprestano ulio ui oekujui zvonce dostavljaa brzojava,
odjednom ga ispuni zloslutnim znacima. Ustade od stola, pogleda nanovo vozni red u novinama da
vidi kada bi sutradan ena mogla doi, pa vidje da ne moe prije jednog sata poslije podne. Neki je
vlak dolazio u ranim jutarnjim satima, ali to sigurno ne odgovara jednoj gospoi. Nadao se, ipak,
ako ne tijekom noi, a ono e sigurno ujutro stii brzojav, brzojav, brzojav. Pa ode gore itati
novine i ekati san koji e mu zbog mnogih razloga sigurno kasno doi.
Progura glavu kroz vrata da pogleda praznu eninu sobu. Kakva tuga! Na krevetu, kao u
oekivanju, bijela ipkasta kuna haljina. Odbljesak sjenila oko elektrine svjetiljke pridavao je bje-
lini ipaka ljupke, sasvim njene ruiaste tonove. Giustina obuze nemir i tjeskoba, pa skrenu
pogled prema eljevima na toaletnom stoliu i na torbicu to je visjela na jednom od krakova to
dre ravnoteu zrcalu. Priblii se pa, opazivi odreeni nered na stolu, zacijelo zbog urbe kojom se
Silvia ureivala onog jutra kad ju je Gueli u tako nezgodan as pozvao, naini malo reda, mislei da
ena, ve navikla spavati u sobi kao to je ova, mora biti vrlo tuna provodei no u nekom
bijednom malom hotelu u Orvietu...

4.

Sutradan ujutro probudio se kasno i najprije pitao Emera je li stigao brzojav. Nije stigao.
Neka nesrea? Neka nezgoda? Ali ne! Gueli i Silvia Roncella nisu dvoje putnika poput
ostalih. Ako bi se neka nesrea njima dogodila, odmah bi se saznalo. A onda, Gueli ili netko drugi
brzojavio bi mu, da se u toj utnji jo vie ne mui. Pomisli da on brzojavi u Orvieto, ali kome

112
nasloviti brzojav? Ne, nita. Bolje je strpljivo ekati dolazak vlaka. U meuvremenu e srediti zaos-
tale raune tolikih dana, one primitaka i one izdataka. Tu ima puno posla!
Bio je gotovo tri sata sav zadubljen u svoje pedantno knjigovodstvo, i ve time daleko od
utuenosti zbog supruge kadli mu Emere javi da je dolje neka gospoa koja eli s njim razgovarati.
- Neka gospoa? Koja?
- Zapravo je htjela vidjeti gospou. Rekao sam joj da gospoe nema.
- Ali tko? - viknu Giustino. - Gospoa... gospoa... gospoa... Je li ikad bila ovdje?
- Ne, gospodine, nikada.
- Strankinja?
- Ne, gospodine, ne ini se.
- A tko moe biti? - upita Giustino sama sebe. - Eto, dolazim. I sie u salon.
Ostade na ulazu kao da ga je kap udarila pred pojavom Livije Frezzi koja ga, izobliena lica,
grozno izmuena, gotovo izjedena brzim ivanim trzajima, napade stisnutih zuba i rastvorenih
usta, uprijevi u njega izblijedjele zelene oi.
- Nije se vratila? Nisu se jo vratili?
Videi kako navaljuje na njega, prepuna mune jarosti, Giustina obuze ujedno i strah, i
saaljenje, i srdba.
- Ah, to i vi znate? - promrsi. - Sino... sino sigurno... propustili... via... vlak... ali., ali sva...
svaki as...
Frezzijeva mu se jo vie priblii, ba kao da e ga napasti:
- Dakle, vi znate? Vi ste dopustili da idu zajedno? Viii?
- Kako... gospoo moja... ali, zato? - odvrati udaljujui se od nje. - Vi... vi pretpostavljate...
ja ne zamjeram, ali...
- Vi? - priprijeti Frezzijeva.
A onda e Giustino, sklapajui saalno ruke kao da tim pokornim inom prihvaa i nudi
razbor toj jadnoj eni:
- Ali kakvo zlo u tome moe biti, oprostite? Ja vas molim da vjerujete kako moja gospoa...
Livia Frezzi mu ne dopusti da nastavi. Svojim pandastim rukama obuhvati stegnuto,
zgreno, gotovo oeto lice, pa kroz stisnute zube protisne uvredu prepunu zlobe, prezira, i zaviknu:
- Blesavac!
- Ah, bogamu! - skoi Giustino. - Vi me vrijeate u mojoj kui! Vrijeate mene i moju
gospou tom sramotnom sumnjom!
- Ali vidjeli su ih - nastavi ona, oi u oi, sad s usnama razvuenim u stravino podrugljiv
osmijeh. - Zajedno, s rukom pod ruku, na razvalinama Ostije... ovako!
Pa prui ruku da uhvati njegovu. Giustino se odmae.
- Ostia? Ma kakva Ostia? Vama se priinja! Tko vam je to rekao? Pa oni su otili u Orvieto!
- U Orvieto, zar ne? - iskezi se Frezzijeva. - To su vam oni rekli?
- Da, gospodo! Gospodin Gueli! - potvrdi podignuvi glas Giustino. - Umjetniki izlet,
posjet katedrali u Orvietu... Stara umjetnost, stvari za...
- Blesavac! Blesavac! Blesavac! - provali ponovno Frezzijeva. - Tako ste im pomogli?
Blijed kao krpa, Giustino podie ruku, pa, jedva se suzdravajui, riknu:
- Zahvalite Bogu da ste ena, gospoo, inae...
Mranija i ea nego ikad, Frezzijeva to izdri, prekidajui ga:
- Vi, radije vi zahvalite Bogu da je nisam ovdje nala! Ali u pronai njega, a onda ete uti!

113
 I pobjee s tom prijetnjom, a Giustino ostade lutajui pogledom uokolo, potresen i zapanjen,
s rukama u zraku, pokreui sve prste, kao da ne zna to bi uhvatio, to dotaknuo.
- Poludjela je... poludjela... poludjela... - mrmljao je. - I kadra uiniti zloin...
A on, to mora uiniti? Izii, otrati za njom? Bruka i sramota na ulici... A dotle?
Osjeao je kao da ga njezina mahnitost vue za sobom, pa je protezao tijelo kao da e
jurnuti, ali se odmah zaustavljao zadran milju koja nije imala ni vremena ni naina da se uvrsti u
zbrkanom zaprepatenju, u neodlunosti izmeu toliko neizvjesnih i oprenih nagovora. I bulaznio:
- Ostia... kakva Ostia!... Vratit e se... Ruku pod ruku... meu razvalinama... Luda je...
Vidjeli su ih... Tko ih je mogao vidjeti?... Pa su to njoj ili rei... Netko tko zna da je ljubomorna, pa
se zabavlja... A meutim?... Takva je sposobna otii u postaju i uiniti sam Bog zna to...
Pogleda na sat, ali se ne sjeti da Frezzijeva nema nikakva povoda otii u postaju u taj sat ako
misli i tvrdi da su Gueli i Silvia otili u Ostiju a ne u Orvieto, pa zovnu Emera da mu donese eir i
tap. Bilo je dvanaest i pol, morao je pouriti kako bi stigao na dolazak vlaka.
- Na eljezniku postaju, brzo! - viknu, penjui se u prvu koiju koju je naao blizu mosta
Margherita.
Ali stie nekoliko trenutaka nakon dolaska vlaka iz Chiusija. Posljednji su putnici jo
izlazili. Pogleda izmeu njih. Nije ih bilo! Potri prema izlazu, bacajui poglede desno i lijevo, na
sve one koje je pretjecao. Nije ih vidio! Je li mogue da nisu stigli ni ovim vlakom? Moda su ve
izili i uli u koiju... A bio bi ih sreo, dolazei, tamo pokraj postaje.
- Valjda su mi umanukli!
Pa uleti u drugu koiju da ga urno vrati natrag u vilu.
Bio je gotovo uvjeren da e mu Emere na povratku odgovoriti da nitko nije stigao.
Vie nije moglo biti sumnje da se neto ozbiljno zbilo. Lutao je u mislima od udne
sluajnosti, koja mu je sada izazivala sumnju, tog izleta predloenog upravo u trenutku njegova
dolaska, kojemu nije slijedio povratak nego duga neobjanjiva utnja, do sramotne sumnje one
luakinje. elio bi je silom zaustaviti, sprijeiti je da ispuni tu prazninu i taj muk, te da ta sramotna
sumnja obuzme i njega. Stoga ju je nastojao osporiti da bi je prestraio suprotstavljajui joj zlodjelo
izdaje to bi mu je ono dvoje nanijeli, nemjerljive izdaje njegove savjesti uzornog supruga koji se
uvijek i sav razdavao za suprugu, sve dok joj nije priskrbio slavu i udoban ivot; i suprotstavljao joj
famu ozbiljnosti koja prati Guelija, i potenje, potenje svoje supruge, oporo i tvrdoglavo. udna,
da; ona je u posljednje vrijeme bila udna, nakon velikog uspjeha drame, ali upravo stoga to to
njezino oporo i tvrdoglavo potenje voli jednostavnost i sjenu, nije se jo znalo prilagoditi obilju i
sjaju slave. Ne, ne, kako sumnjati u potenje ene, koja mu je dugovala, ako nita drugo, a ono
duboku zahvalnost, i u lojalnost ve ostarjeloga Guelija, koji je najposlije tako vezan dugi niz
godina uz tu enu zapravo njezin rob?
Sinu mu misao... Moda je sluga brzojavio Gueliju u Orvieto o nenadanom dolasku
Frezzijeve iz Monteporzija, pa se on ne usuuje vratiti u Rim? Ali, zaboga, mora li Silviju zadrati
tamo zbog svog straha od povratka? A Silvia da bi to prihvatila ne shvaajui da dovodi u pitanje
svoje dostojanstvo? Ma, ni govora! To nije mogue! Moralo bi im biti jasno: to vie oduljuju
povratak, sve e vie rasti sumnje i bjesovi one luakinje... Osim ako Gueli, naveden tim strahom,
progonjen tom sumnjom, sada, izvan dohvata Frezzijinih panda, ne nagna Silviju...
Ta utnja, ta utnja prema njemu bjee tea od svega!
Je li morao otii u Orvieto? A to ako vie nisu ondje? Ako nisu ni bili? Eto, ve je u to
sumnjao... Moda su otili nekamo drugamo. Odjednom mu pade na um da je Gueli spomenuo svoj
neposredni odlazak u Milano. Je li poveo sa sobom i Silviju? Ali kako da ga o tome ne obavijeste?
114
Da se u njima na astan nain pojavila elja za posjetom jo nekog drugog mjesta, bili bi ga oba-
vijestili na neki nain... Ne, ne... Kamo su otili?
Ah, eto zvonca! Skoi na taj zvuk ne ekajui Emera da otvori vrtna vrata, potri sam pa se
nade pred potarom koji mu prui pismo.
Bjee od Silvije. Ah, napokon... Ali kako? Na omotnici potanska marka Rima... Pie mu iz
grada?
- Idi! Idi! - viknu Emeru koji je dotrao, pokazujui mu da je on uzeo pismo.
Otvori omotnicu, tu u vrtu, pred vratima.
Vrlo kratko pismo, samo dvadesetak redaka, bjee bez oznake mjesta, bez datuma, bez
naslova. Proitavi prve rijei, kao proboden, pokua uzaludno dvaput udahnuti; lice mu problijedi,
oi se zamute, proe rukom preko njih, zatim stisnu tu ruku, i drugu, kojom je drao pismo, pa se
ono zguva.
Kako to?... Bjei?... Tako?... Da ga ne prevari? Pa pozorno pogleda spokojnog lavia od
terakote pokraj vrtnih vrata koji je, s glavom ispruenom na prednjim apicama, i dalje spavao, kao
da se nita dogodilo nije. - Ali kako? I nije ga prevarila s onim starim, tamo?... A nije li otila s
njim? I sve mu ostavlja... to znai sve? to je sada sve? to je sada on, ako ona... Ali kako? Zato?
Nijedan razlog! Nita... Odlazi a da ne kae zato... Jer je on uinio mnogo, odvie za nju? To je
uzvrat? Sve mu baca u lice... Kao da je on radio samo za sebe, a ne ujedno za nju? Moe li on tu
ostati bez nje? To je slom, smrt... propast cijelog njegova ivota... njegovo unitenje... Kako to?
Nita, nita, nita nije reklo to pismo, ni rijei o Gueliju; govori samo da ga nije htjela prevariti i
samo odluno istie naum da prekine njihov zajedniki ivot. I stiglo je iz Rima! Ona je, dakle, u
Rimu? A gdje? U Guelijevoj kui, ne, to nije mogue; tamo je Frezzijeva, i ona je dola k njemu tog
istog jutra. Moda nije u Rimu, a pismo je poslala nekome da ga preda na potu. A komu? Moda
Raceniju... moda gospoi Ely Faciolli... Neto je morala pisati jednome ili drugoj pa, ako nita
drugo, s omotnice e se otkriti mjesto podrijetla. On mora izai, pronai je po svaku cijenu, prisiliti
je da govori, da mu objasni zato ne moe vie s njim ivjeti i privesti je razboru. Morala je
pomahnitati! Moda Gueli... Ne, on jo nije mogao vjerovati da se spetljala s Guelijem! Tko zna,
moda ju je on hukao protiv njega, uznemirivan i muen Frezzijevom, moda je i on pomahnitao...
Ah, ludi, svi su ludi! I kako je bio slijep i nepromiljen da ode k njemu i pozove ga protiv njezine
volje... Tko zna to je o njemu mislio Gueli! Da on eli maltretirati enu kao to Frezzijeva
maltretira njega? Da, uvrtio joj je u glavu tu pakost... Jer ju je on gonio da radi? Ali zbog nje, zbog
nje! Da bi je odrao na glasu, na visini na koju ju je uzdigao s toliko truda! Sve, sve zbog nje! Nije
li i slubu izgubio zbog nje? Ako zbog sebe sama vie nije ivio, kako njemu pripisati sumnju takve
pakosti? Ako ve, onda je ona, ona, Silvia iskoritavala njega, prisvojila je sav njegov rad, sve
njegovo vrijeme, sav njegov ivot, a sad ga, eto, naputa, sad ga odbacuje kao neku staru ne-
potrebnu krpu. Moe li on zadrati vilu, zarade zasnovane na njezinu radu? Ludosti! Nikako! Pa,
eto, ostaje nasred ulice, bez statusa, bez profesije, poput prazne vree... Ne, ne, zaboga! Prije nego
izbije skandal mora je pronai, mora je pronai!
Pojuri vrtnim vratima da otri gospoi Ely Faciolli, ali ih jo sasvim i ne otvori kadli se dva
novinara, i odmah zatim trei, pa etvrti, nau pred njim izoblienih lica od trke i uzbuenja.
- to se dogodilo?
- Gueli... - ree jedan zapijehan. - Ranjen je Gueli.
- A Sivlia? - viknu Giustino.
- Ne, nije! - odgovori drugi, koji je jedva disao. - Budite mirni, nije tu bila!
- A gdje je? Gdje je? - upita Giustino, bjesnei i nastojei pobjei.
115
 - Nije u Rimu! Nije u Rimu! - odvrate mu oni u koru da bi ga zadrali.
- Ali, bila je s Guelijem! - uzviknu Giustino drui i sav u gru. - A pismo, pismo je iz
Rima!
- Pismo, ah... Imate pismo od gospoe? Vi ste primili pismo?
- Da, evo ga, tu je... Prije etvrt sata... S potanskom markom grada...
- Mogu li ga vidjeti? - upita jedan novinar bojaljivo. Ali se drugi pouri objasniti:
- Ne, znate! Nije mogue. Vaa je gospoa pouzdano u Ostiji.
- U Ostiji? Pouzdano?
- Da, da, u Ostiji, u Ostiji, bez ikakve sumnje. Giustino prekri lice rukama i ponovno zadrhti.
- Ah, tako, onda je istina! Onda je istina! Istina! Ona su ga etvorica saalno gledala, i jedan
upita:
- Vi ste znali da je vaa gospoa u Rimu?
- Ne, juer - planu Giustino... - rekoe mi da idu u Orvieto...
- U Orvieto? Ne, ni govora!
- Izlika!
- Da vas navedu na pogrean trag...
- Ako se Gueli, vidite, vratio iz Ostije...
- Oprostite - ponovi onaj pruajui ruku - moe li se vidjeti to pismo?
Giustino povue ruku.
- Ne, nita... ne kae... nita! Ali gdje, gdje je ranjen Gueli?
- Dvije teke ozljede!
- Trbuh i desna ruka... Giustino zamahnu glavom...
- Ne! Kaem, gdje, gdje, u kui, na ulici?
- U kui, u kui... Kod Frezzijeve... Vratio se iz Ostije i... netom je stigao kui...
- Iz Ostije? Dakle, sigurno je on ubacio pismo...
- Ah, da... vjerojatno...
Giustino nanovo prekri lice rukama, jecajui:
- Svreno je! Svreno je! Svreno! Onda ljutito upita:
- Je li Frezzijeva uhapena?
- Da, odmah!
- Ja sam znao da e poiniti zloin! Bila je jutros ovdje!
- Frezzijeva?
- Da, ovdje, traila je moju enu! A nisam potrao za njom! Ah, prijatelji moji, prijatelji
moji, prijatelji moji! - doda pruajui ruke Dori Barmis, Raceniju, Lampiniju, Centanniju, Moli,
Federiciju, koji su, netom je vijest o zloinu obletjela gradom, otrali Guelijevoj kui, pa su im lica
jo odraavala grozotu krvi prolivene po sobama i stubitu prepunu znatieljnika i razbuktale strasti
golema skandala.
Dora Barmis, sva zaplakana, uhvati ga u zagrljaj; svi ga ostali okrue, usrdni i ganuti, pa svi
skupa uoe u salon. Tu ga Dora Barmis, koja mu je jo drala jednu ruku oko vrata, samo to nije
posjela na svoja koljena. Neprestano je sva u suzama cviljela:
- Jadnik... jadnik... jadniak...
Bio je ganut tim saaljenjem i osjeao se malo-pomalo neto krepim, dirnut izrazima
potovanja i ljubavi svih tih prijatelja knjievnika i novinara.
- Kakvo gnusno djelo! - zapoe Giustino gledajui pobono jednog po jednog u lice. - Ah,
prijatelji moji, kakav neastan in! Mene, mene tako izdati. Svi ste svjedoci onoga to sam uinio za
116
tu enu! Ovdje, ovdje, sve stvari oko nas, i one govore! Ja sve za nju! I eto, eto nagrade! Vratio sam
se juer iz Pariza... i tamo slavlje, u jednom od prvih francuskih kazalita... sveanosti, banketi,
prijami... svi, ovako, svi oko mene, sluajui sve ono to sam govorio o njoj, o njezinu ivotu, o
njezinim radovima... vraam se ovamo, da, gospodo! Ah, kakva sramota, prijatelju moj, prijatelju
moj, dragi Baldani, hvala! Kakav neastan in, da! Kakva nedostojnost, hvala! Dragi Luna, i vi!
Hvala... Dragi Betti, hvala; hvala svima, prijatelji moji... I vama, Jacono. Da, pravo pravcato
izdajstvo, hvala! O, dragi Zago, jadni Zago... Vidite? Vidite? Ne! - viknu odjednom primijetivi da
etiri novinara prepisuju enino pismo koje mu je sigurno ispalo iz ruke. - Ne! Recite to svima,
neka znade tisak i nek uje cijela Italija! Znajte to i vi, i neka znaju svi moji francuski prijatelji. Tu,
u tom pismu ona, da, gospodo, kae da mi sve ostavlja! Alija sam taj koji sve ostavlja, ja, a ne ona!
Grstim se svega! Ja njoj, ja sam joj dao sve, ja njoj... i upropastio se! Sve ostavljam ovdje... kuu,
novac... sve, sve... i vraam se svom sinu, ja, bez iega, upropaten. Svom malom sinu... ak ni na
svog sina nisam nikad mislio... zbog nje! Zbog nje!
U tom asu Barmisova nije vie mogla odoljeti, ustade i zagrli ga pomamno. Giustino, u toj
krajnjoj uzbuenosti i uz ganue sviju, provali u gorki pla skrivajui lice na ramenu svoje
tjeiteljice.
- Velianstveno, velianstveno - tiho ree Luna Baldaniju, izlazei iz salona. -
Velianstveno! Ah, svakako bi trebala tog jadnika neka druga knjievnica smjesta imenovati svojim
tajnikom! teta, teta to ta Barmisova tamo ne zna pisati... Ba je velianstven, jadniak!

117
 VII. UGASLO SVJETLO

1.

- A pamet, gdje ti je pamet, bedak mali?

Djeak, opkoraivi noge djeda Prevera, gledao ga je svojim krupnim pozornim i veselim
oima, pa trenutak zastade, a onda odmah podie ruicu te ispruenim kaiprstom dodirnu elo.
- Tu je.
- Nije istina! - povie starac, zgrabivi ga svojim krupnim rukama za trbui, tobo' mu ga
hotei iupati. - Naprotiv, tu je ima, tu, tu...
I djeak se na tu bezbroj puta ponovljenu alu valjao od smijeha. Baka se okrenu i pogleda
kovrastu oborenu glavicu svog unuka. Ne smije li se odvie? A neka je prokleta muha u sobi tako
odbojno i zloslutno zujala. Traila ju je po prostoriji, pa ponovno skretala bolan pogled na sina koji
je stajao pokraj prozora i gledao u daljinu, glave uvuene u ramena i s rukama u depu, nijem i
mraan.
Ve je otprilike devet mjeseci kako joj se vratio iz Rima, takav, gotovo gol, s odjeom to ju
je imao na sebi i s neto malo rublja. Ah, da je barem izgubio samo stvari i slubu! Ali srce, razum,
ivot, sve, sve je izgubio za onom enom tamo, koja je, dakako, morala biti zla.
ezdeset i vie godina ivjela je ona, gospoa Velia, a nikada nije vidjela nijednog ovjeka
dovedenog u takvo stanje zbog dobre i potene ene.
Boe blagi, vie ni traka ljubavi prema ovom djetetu, prema njoj! Eno ga tamo, ne eli
misliti ni o emu, gleda, a ini se da ne vidi niti uje, lien svih osjeta i osjeaja, prazan, razoren,
ugasnuo.
Samo je poneki preostali trag njezina boravka u kui mogao utjecati da malko ivne, poput
psa koji lijee na tragove mrtva gospodara kao da bi mu htio skriti posljednji znak, da se i on ne
izgubi, tako je i on stajao tamo i nije bilo naina slati ga vani da se rastrese, razonodi.
Prever mu je ve nekoliko puta predloio da, zajedno s Graziellom, provede koji mjesec, koji
tjedan ili barem koji dan u vili na breuljku Braida; a zatim da mu malo pomogne upravljati
njegovim dobrima jer je on ve star. Na tu se posljednju ponudu bio malko trgnuo, ali kao na teret
dunosti kojom mu se na okrutan nain htjela uiniti jo teom njegova nesrea, pa je Prever odmah
odustao, unato tome to je upnik don Buti smatrao kako valja ustrajati, ak doputajui mu da
vjeruje da se to ini zbog dunosti i na okrutan nain.
- To je lijek - govorio je - i ne bojte se to e mu biti gorak. Gospodin Prever nije elio biti
lijek ili, ako ve jest, onda sladak, ali tako gorak ne.
- Ba je duhovit! - govorio je madam Veliji, netom je Buti otiao. - On donosi dalekozor kao
lijek, a ja bih morao donijeti svoje kune raune...
Vidjevi da Giustino uporno odbija posjet kanonikoj kui to je dva koraka od njegove, don
Buti zbilja jedne veeri uzme sa sobom pod mantijom svoj stari dalekozor da bi ga zadivio velikom
moi naega Gospodina, kao onda kad je Giustino bio djeak i pravio tolike grimase usnama da bi
uspio drati lijevo oko zatvorenim.
- Nespretnjakoviu, ovako!
Ali pogled na stari dalekozor nije tronuo Giustina; da ne raalosti dragog ovjeka, gledao je
njime velike planine" na Mjesecu i tek malice mrgodna lica, mahnuo glavom kad je don Buti uz
uvijek istu gestu ponavljao uvijek isti pripjev:
118
 - Velika je mo naega Gospodina, ah ? Velika mo naega Gospodina!
Pripjev je slijedila duga dosadna prodika puna ah! i oh! jer se ono mahanje glavom mrgodna
lica don Butiju inilo, ako ne ba dvojbom u veliku mo Boju, a ono miljenjem da je ona kadra
dopustiti da se nevinom jadniku nanese toliko zla. Ali Giustino ostade sasvim ravnoduan prema toj
dosadnoj propovijedi kao pred neim to don Buti, s obzirom na svoje sveeniko zvanje, mora
raditi i u emu on nema to vidjeti jer je izvan te sveenike dunosti i gospodar je da misli na svoj
nain, kao to je napisano na crkvenom zvoniku.
Iz te tamne tuposti duha malko ga je trgnuo, meutim, novi lijenik, koji je nedavno doao u
Cargiore s gospoom za koju se nije tono znalo je li mu supruga ili nije. Morala je biti bogata
madam, jer je doktor Lais unajmio lijepu vilu neke torinske gospoe i govorio kako je eli kupiti.
Visok, mrav, ukoen i toan poput Engleza, s briima jo svijetlim, a vlasima ve sijedim, gustim,
kratko oianim, ostavljao je dojam da se bavi svojim zvanjem tek toliko da neto radi; odijevao se
bogatom i jednostavnom otmjenou i uvijek je nosio par sjajnih konih dokoljenica na kojima bi,
kao namjerno, zaboravio kod kue svezati neku podvezicu da bi je onda morao povezati vani, na
ulici ili tijekom posjeta te tako na njih privui pozornost. Doktor Lais je uivao u knjievnosti.
Pozvan zbog neke nedune djetetove smetnje i znajui da je Boggiolo bio suprug slavne knjievnice
Silvije Roncelle te niz godina bio u tom svijetu, salijetao ga je pitanjima i pozivao u svoju vilu, gdje
e njegova gospoa s velikim zadovoljstvom sluati njegove prie, jer je i ona strasna ljubiteljica
knjievnosti i nezasitna itateljica knjiga.
- Ako vi ne doete, pazite! - govorio mu je. - Ja sam kadar dovesti je ovamo, svoju gospodu.
I doista ju je doveo. On je izgledao kao Englez, ona kao panjolka (bila je Venecijanka),
puna mani i vrpca, sama ljupkost i milina, crnomanjasta, s crnim, izrazito crnim ivahnim oicama
i dvjema mesnatim arkocrvenim usnicama i nosiem uzdignutim, oholim i bezonim, pa su oboje
natjerali Giustina da govori itavu veer, s jedne strane zadivljeni, s druge razljueni nekim spozna-
jama, nekim sudovima oprenim njihovim svesrdnim simpatijama diletantskih provincijalskih
ljubitelja knjige. - Puknut u od bijesa! - prosvjedovala je ona. - Ali kako? Morlacchijeva... Flavia
Morlacchi... uistinu je u Rimu nitko ne cijeni! Ali njezin roman Stradalnik... tako je lijep!... A
stihovi Snjene pahuljice predivne su pjesme!... A drama... kako je naslovljena?... Nesuglasje, da,
da, ne, To nesuglasje... zaboga, doivjela je pravo slavlje u Comu prije etiri godine!
Gospodin Martino i don Buti samo su sluali i gledali razrogaenih oiju i otvorenih usta, a
gospoa Velia, potitena, motrila je svoga Giustina, koji je mimo svoje volje, nagnan od tih novih
znanaca, ponovno upadao u razgovore o tim stvarima pa se ljutio, raspaljivao... Ah, Boe, ne,
gospoa Velia ga je radije gledala mrana, utljiva, utonula u njegovu bol, negoli vraena u ivot iz
tih razgovora. Bjei, bjei, napasti! A smirila se kad su nekoliko dana poslije ono dvoje bili tako
drski da su poslali slukinjicu i traili neku Silvijinu knjigu te ga pozvali na ruak, a Giustino im
odgovorio da knjige nema, a na ruak ne moe doi.
I tako ih se rijeio.
,,A to mu je danas?" mislila je sitna gospoa Velia, motrei i dalje sina pred staklenim
oknom, dok je Vittorino izvodio vragolije na Preverovim koljenima.
Moda je tog dana bio smrknutiji negoli obino zato stoje ujutro nepanjom glupe Grazielle
otkrio pismo to je stiglo prije nekoliko dana, a nije uniteno, kao sva ostala, kad se to moglo,
kriom od njega.
Brojna su pisma jo uvijek stizala, proslijeena iz Rima, ak iz Francuske, iz Njemake...
Kad bi ih primila, gospoa bi Velia klimala glavom, kao da po udaljenosti s koje su stizala
odmjerava doseg zla to ga je ta ena nanijela njezinu sinu.
119
 On se bacao na ta pisma poput gladna ovjeka na jelo; odlazio je u svoju sobu, zakljuavao
se i poeo odgovarati na njih. Ali ta pisma s odgovorima nije vraao izravno eni. Gospoa Velia je
od svog prijatelja Martina saznala da monsu Gariola, koji je zakupio potanski ured, upuuje pisma
na adresu nekog Racenija u Rimu. Moda je posredovanjem tog prijatelja savjetovao suprugu to
mora uiniti.
Nakon svog povratka u Cargiore, Giustino je od Barmisove i Racenija sve do prije nekoliko
mjeseci esto primao pisma iz kojih je s neizrecivom bolju saznao u kakvom kaosu u Rimu ivi nje-
gova supruga.
I sad je vie nego ikada bio uvjeren da se izmeu Silvije i Guelija nije zbilo nita runa.
Vjerovao je da to svjedoi i injenica da se Gueli, nakon gotovo udotvornog ozdravljenja od dviju
ozljeda, premda mu je desna ruka amputirana, vratio ivjeti s Frezzijevom, koja je nakon pet
mjeseci pritvora osloboena kao osoba nesvjesna svoga ina, zahvaljujui ponajvie vezama i nas-
tojanju samoga Guelija.
Ah, da se on onda, u prvom trenutku, nije prepustio izbezumljenosti koju izaziva bruka i
otrao u Ostiju po suprugu, jo bez ikakve krivnje osim one da je htjela pobjei od njega! Ne, ne,
ne, unato varki, on nije smio povjerovati u izlet u Orvieto, nije smio povjerovati da se ona mogla
zdruiti s Guelijem. Morao je pohitati u Ostiju i dovesti sa sobom suprugu, koja sigurno ne bi tako
zabludjela. S kim sada ona ivi? Barmisova kae s Baldanijem; Raceni, meutim, sumnja u neku
vezu s Lunom. Naoko ivi sama. Vila i namjetaj su prodani. A u posljednjim pismima Raceni je
dao naslutiti da se ona nalazi u novanim tekoama. Dabome! Bez njega... Tko zna kako je svi
potkradaju! Moda sada priznaje to je znailo imati uza se ovjeka kao to je on! Sve prodano...
teta!... Ta mala vila... taj Ducrotov namjetaj...
Ve otprilike dva mjeseca ne piu mu vie ni Barmisova ni Raceni, ni bilo koji drugi rimski
prijatelj. to se to dogodilo? Moda su uvidjeli da nema nikakva smisla nastaviti dopisivanje s
ovjekom koji je nestao iz njihova ivota. Najprije se zamorila Barmisova, a sad vie ne odgovara
ni Raceni.
Ali nije to bio razlog to je on tog dana bio jo mraniji negoli obino.
Otkako se vratio, u kuu se nisu donosile novine jer je obeao majci da ih vie nee itati. A
poslije se zbog tog obeanja pokajao, i te kako! Ali nije se usudio poeljeti ni torinske novine od
straha da majka ne povjeruje kako jo uvijek misli samo na tu enu. Dok su stizala pisma
Barmisove i Racenija, nije ga toliko boljelo to odricanje, ali sada...
Dakle, tog jutra, u novinama starim dvadesetak dana, u kojima mu je Graziella donijela u
sobu omotane izglaane ovratnike i manete, u rubrici iz kazalinog ivota proitao je dvije vijesti
koje su ga posve poremetile.
Jedna bijae iz Rima: uskoro u kazalitu Argentina uprizorenje nove Silvijine drame, one iste
koju je on ostavio nedovrenom, Ako ne tako... A druga: u Torinu, u kazalitu Alfieri, gostuje
druina Carmi-Revelli.
Razdiran ivom eljom da sazna ishod te nove drame u Rimu, a moda i u drugim
gradovima, pa i u Torinu, ako je ondje druina Carmi-Revelli, i da o tome porazgovara ili s
gospoom Laurom ili s Grimijem, s nekim od njih, nije znao kako rei majci da sutradan eli otii u
Torino. Bojao se da e se gospodin Prever ponuditi kao pratnja. On je dobro znao koliko je njegova
majka potitena zbog njega i kako bdije nad njim. Rei joj odjednom da eli otii tako daleko,
nakon to je do juer odbijao proetati i nekoliko koraka dalje od kue, tko zna kakve bi sve primisli
to u njoj izazvalo... I, najposlije, imao je samo malo lira uza se, ostatak neznatne svote to je za put
uzeo od novca donesena iz Pariza. Gotovo se stidio to rei samome sebi, a zamislimo onda da ih
120
radi puta trai od majke, koja nije imala nita drugo osim male mirovine to joj je ostala nakon
mua, a sada, nakon njegova dolaska, jadnica je jedva mogla ivjeti. Istina, gospodin Prever joj je s
vremena na vrijeme pruao neku pomo, kriomice, sad s jednom, sad s drugom izlikom. Ali ako je
majka u ovom trenutku pri kraju s novcem pa mora traiti pomo gospodina Martina, on e to
saznati i vjerojatno se ponuditi da ga prati. Prieka da nakon veere Prever ode u svoju vilu,
a onda se potui majci na silnu glavobolju kako bi mu ona ponovno savjetovala da se razonodi. Kao
to je i oekivao, ona mu odmah predloi:
- Idi sutra u Braidu...
- Ne, radije bih... elio bih vidjeti ljude, eto. Ova mi samoa uzrokuje bol...
- Hoe li otii u Torino?
- To je dobro, da, radije...
- Idi odmah, ve sutra! - pouri se izgovoriti majka. - Poslat u Graziellu da ti monsu Gariole
osigura mjesto u koiji.
- Ne, ne - odvrati Giustino. - Nije potrebno. Pjeice u do Giavena.
- Ali zato?
- Zato... Ne brini se! Pjeaenje e mi dobro doi... tako sam dugo u kui. Radije u... iz
Giavena parnim tramvajem... majko, ja...
Gospoa Velia otprve shvati, pa odmah podie ruku do ela i spusti vjee kao da kae:
Nemoj na to misliti!"
Kad je uao u svoju sobu, do koje ga je majka dopratila sa svijeom u ruci, opazi da je ona
na niskom ormaru s ladicama ostavila tri novanice od deset lira.
- Oh, ne! - uzviknu. - to e mi toliki novac? Uzmi, uzmi... dostatna mi je jedna!
Stara se mama odmakne odmahujui rukama, a na usnama i u oima pojavi joj se osmijeh,
istodobno tuan i vragolast:
- Uistinu vjeruje - ree mu - da je tvoj ivot zavren, sine moj?... Ti si jo gotovo mladi...
Idi! Idi!
I zatvori vrata.

2.

Kad je siao s tramvaja i ponovno se naao u gradu nakon devet mjeseci tmurne i tune
unutarnje tiine i duboke boli, prvi dojam bjee da, okruen bukom i ljudskom vrevom, ne zna vie
hodati. Kao da ga odmah obuze muno i teko pijanstvo, ona razdraenost, dosada, kivnja, sve to
osjea bolestan ovjek prisiljen kretati se meu zdravima, ivahnim i ravnodunim, dok mu u uima
umi od lijekova.
Ispod oka je pogledavao desno i lijevo iz straha da ga ne prepozna neki stari znanac koji nije
iz svijeta knjievnosti, ali i zbog druge oprene bojazni - da netko od novih znanaca, novinara ili
knjievnika proe pokraj njega hinei da ga ne poznaje. Od podrugljiva saaljenja jednih, mnogo bi
okrutnija bila uvredljiva ravnodunost drugih, sada kad on vie nije ni sjena onoga to je bio.
Ah, kad bi ga u prolazu neki novinar i prijatelj uhvatio pod ruku, pa mu radosno, kao u ona
lijepa vremena, rekao:
,,Oh, dragi Boggiolo, dakle, kakve su vijesti?"
I da mu onda pria o velikom uspjehu u Parizu, to nije imao prilike ispriati nikome, pa mu
je u grlu zapeo muan vor koji se nikad vie nee rasplesti!
,,A vaa gospoa? Koje radove oekujemo? Novu dramu, je li? Hajte, recite mi neto..."

121
 On ak i ne zna je li nova drama prikazana, i s kakvim uspjehom...
Ode u kiosk i kupi rimske, milanske i torinske novine.
O tome nigdje nita.
Ali u rimskim novinama, u obavijestima o priredbama, evo, u kazalitu Argentina: Ako ne
tako...
Dakle, uprizorena je. A budui da se ponavlja, to znai da je imala dobar uspjeh. Tko zna
otkada? Dobar uspjeh...
Pa stade matati da je tu dramu sad sigurno ona, Silvia, postavila na scenu. I odmah se u
mislima nae na pozornici, danju, za vrijeme pokusa; zamiljao je kakav je dojam morala stei
Silvia, koja tu nikada nije bila, pa sebe zamisli zajedno s njom meu glumcima; ona nesigurna,
izgubljena, a on, njezin vodi, naprotiv, ve iskusan, siguran, pa joj, eto, pokazuje svu svoju
sigurnost, dobro poznavanje mjesta i svake stvari, i bodri je da ne oajava zbog bezvoljnosti i
mlitavosti glumaca, zbog kraenja teksta, ispada i prijekora ravnatelja glumake druine... Ah, nije
se lako boriti s tim tipovima. Valjalo se prema njima odnositi na pravi nain i biti strpljiv i onda
kada ti do posljednjeg trenutka govore da ne znaju svoju ulogu...
Najednom mu se smrknu lice. Pomisli da joj je netko pomogao i pratio je na pokuse, moda
Baldani, moda Luna ili Betti. Tko je u tom trenutku bio njezin ljubavnik? Uz tu pomisao odmah je
postalo vrlo lako postaviti dramu na scenu, biti prisutan na probama, boriti se s glumcima. Dakako,
sada to nije nita udno, sada kad je, zahvaljujui njemu, dola na glas, kad su joj sva vrata
otvorena, a svi glumci ovise o njezinoj rijei, uz izraze tovanja i osmijeha, udna mi uda!
Ali kad je rije o raunima, tu te elim vidjeti, raunima, raunima", uskliknu u sebi.
Izrazi tovanja, osmijesi... Kako ne! ena... a onda, sada, bez supruga... A o raunima tko
vodi brigu? Hoe li se ona o tome brinuti? Bez ikakva iskustva u tome! Brinut e se on, ljepotan...
Svi e je opljakati! Da, da, hoe li moi ponovno stvoriti vilu poput one! ekaj, ekaj..."
Otvori neke torinske novine i vidi da u kazalitu Alfieri Druina Carmi-Revelli daje
posljednje predstave.
Buljei u otvorene novine u ruci, ostade neko vrijeme neodluan: otii ili ne. Poticala ga je
udnja da sazna neto o drami, da govori o njoj, slua to drugi govore, a odvraala ga pomisao na
susret s tim glumcima i na njihova pitanja. Kako e ga primiti? Nekad su ga ismijavali, ali onda je
on imao u rukama ular, pa nakon to bi dopustio da se neko vrijeme poigravaju poput mnogih
lakoumnih konjia oko njega, mogao je u jednom trenutku trgnuti ue te ih, ukroene, upregnuti u
pobjednika kola. Sada, meutim...
Zadubljen u sjeanja to su sada bila jedini znak ivota, krenu, nesvjesno voen njima, pa se
nakon duga kruenja nae pred kazalitem Alfieri. Moda je u to vrijeme bio pokus. Priblii se
plaljivo ulazu hinei da s programa ita naslov drame koja se te veeri prikazuje i popis lica, pa se
kao neiskusni autor smjerno obrati jednom od uvara kojeg nije poznavao, pitajui je li gospoa
Carmi u kazalitu.
- Nije jo - odgovori mu.
Giustino ostade pred oglasom ne usuujui se pitati nita drugo. Nekada bi on uao u
kazalite kao gazda, a da tog kerbera tamo ne bi udostojio ni jednog pogleda!
- A cavaliere Revelli? - upita ipak nakon malo vremena.
- Maloas je uao.
- Sad je pokus?
- Pokus, pokus...

122
 Znao je da Revelli vrlo teko doputa ulaz stranim osobama za vrijeme pokusa. Naravno, kad
bi on tom ovjeku dao svoju posjetnicu da je preda Revelliju, on bi ga sigurno pozvao, ali bi se tako
izloio neobzirnoj i neuljudnoj znatielji svih ostalih. Ne htjede to uiniti. Bolje je ostati tu i poput
prosjaka ekati Carmijevu, koja sigurno nee odvie kasniti ako su ostali ve doli.
I zbilja, malo poslije koijom stie Carmijeva. Nije ga oekivala pred vratima, pa kad vidje
da je netko pozdravlja, kimnu lagano glavom i produi ne prepoznavi ga.
- Gospoo... - viknu za njom Giustino, preneraen. Carmijeva se okrenu trepui malo
kratkovidnim oima, pa joj se lice odmah odulji u neki zaudni ooooh.
- Vi, Boggiolo? Ali kako ovdje? Odakle ovdje?
- Ah... - uzdahnu Giustino, irei malice ruke.
- Saznala sam, saznala - nastavi Carmijeva saaljivo i zabrinuto. - Jadni prijatelju moj!
Kakav podao postupak! Nikada to ne bih oekivala, vjerujte. Ne zbog nje, pazite! Ah, i ja neto
znam o nezahvalnosti te ene! Ali zbog vas, dragi. Ala, ala, doite sa mnon. Ve kasnim!
Gisutino se skanjivao, zatim ree drhtavim glasom, a u oima mu se caklile suze:
- Ne, gospoo, molim vas... ne bih elio da me vide...
Imate pravo - prizna Carmijeva. - Priekajte. Idemo ovuda. Uoe u gotovo mrano
kazalite; prooe hodnikom prvog kata loa, pa Carmijeva u dnu otvori vrataca posljednje loe i
potiho ree Boggiolu:
- Evo, tu me priekajte. Idem na pozornicu i odmah se vraam.
Giustino se uuri u dnu loe, u tami, leima oslonjen na stijenu do pozornice da ga ne
primijete glumci iji glasovi odjekivahu u praznom kazalitu.
- Ah, gospodo, ah, gospodo - glasao se kao obino svojim baritonom Grimi prekrivajui
dosadni aptaev glas - I vama se to ini prevelika milost?
- Ali ne, nikakva milost, dragi gospodine - smijeila se mala Grassijeva svojim njenim
glasiem.
A Revelli je vikao:
- Otezati vie, otezati! Ali neee, ali nikakva milost, prijatelju...
- Drugo ali nema!
- A vi ga umetnite, zaboga! Prirodno je!
Giustino je sluao te poznate glasove koji su se, i ne htijui, uzrujavali u oivljavanju likova
na sceni, gledao prostranu zvonku prazninu kazalita, udisao onaj posebni miris mjeavine vlage,
praine i ustajaloga ljudskog daha, i sve je vie osjeao kako u njemu raste tjeskoba, a u grlu ga
stee jasno sjeanje na ivot koji vie ne moe biti njegov, kojemu vie ne moe prii nego samo
ovako, kriom, gotovo kao lupe, ili kao osoba za aljenje, kao to se zbilo maloprije. Carmijeva je
priznala, i svi bi ostali sigurno priznali da on nije zasluio takav postupak. I to tue saaljenje, ako
mu je na neki nain njegovu nesreu i inilo jo teom i gorom, na drugi je postajalo gotovo
dragim, jer je bilo nadivjela sjenka, trag onoga to on, jednom bijae.
Prilino je dugo ekao Carmijevu, koja je morala probati dugotrajnu scenu s Revellijem. Kad
je najposlije stigla, nade ga u suzama, s laktovima na koljenima i lica meu dlanovima. Plakao je
utke, ali toplim, obilnim suzama i drhtei od suzdranih jecaja.
- Gore glavu! - ree i poloi mu ruku na rame. - Shvaam, da, jadni prijatelju, ali, hajdemo,
ivot tee dalje! Ovako mi to ne izgledate vie vi, dragi Boggiolo! Znam, sve ste posvetili toj eni, i
duu i tijelo, a sada...
- Propast, shvaate li? - zaviknu Giustino, guei glas i suze - propast, raspad cijele jedne
graevine, gospoo, to sam je sazidao, kamen po kamen, samo ja. U najboljem trenutku, kad je sve
123
bilo sreeno, i kad sam trebao uivati u svemu to sam uinio, odjednom udar izdajnikog vjetra,
zamah ludosti, vjerujte, ludosti s onim starcem, s onim ludim starcem koji se ponio podlo, moda iz
osvete, razorivi jedan drugi ivot kao to je njegov razoren, sve uniti, sve razori, sve!
- Tie, tie, smirite se! - opominjala ga je Carmijeva, i kretom ruke.
- Pustite me da dadem dui oduka, zaboga! Ne govorim i ne plaem ve devet mjeseci!
Unitili su me, gospoo moja! Ja vie nisam nita. Sav sam se bio predao onom poslu to sam ga
mogao obavljati samo ja, kaem to s ponosom, moja gospoo, samo ja jer nisam pridavao vanosti
svim ludorijama, svim hirovima, svim kapricima koji padaju na um tim literatima; nikad se nisam
raestio, i pustio sam ih neka se smiju ako im je ba do smijanja. I vi ste mi se smijali, zar ne? Svi
su me ismijavali. Ali to mene nije smetalo! I uspio sam! A sada... a sada, shvaate?
Dok je Boggiolo tu, u mranoj loi, tako govorio i plakao guei se od more i muke, tamo se
na pozornici nastavljala proba. Carmijeva najedanput s nekom jezom zamijeti udnu istodobnost tih
dviju drama: jedna ovdje - stvarnost, ovjeka koji se gui u suzama, leima oslonjen na stijenu do
pozornice, odakle su prijetvorno odzvanjali glasovi druge, izmiljene drame koja je, u neposrednoj
usporedbi, zamarala i rastuivala poput neke isprazne, obijesne, neuljuene igre. Bjee u iskuenju
da se nagne izvan loe i dade znak glumcima da prestanu i dou ovamo, da gledaju i prisustvuju
ovoj drugoj, istinskoj drami. Meutim, priblii se Boggiolu, nanovo ga toplim rijeima zamoli da se
smiri i ponovno ga potapa po leima.
- Da, da, hvala, gospoo... smirujem se, smirujem - ree Giustino gutajui suze i briui oi.
- Oprostite mi, gospoo. Bio mi je potreban, ba potreban ovaj oduak. Oprostite mi. Eto, sad sam
smiren. Recite mi, ta drama... ta nova drama, Ako ne tako... je li prikazana?... Kako je uspjela?
- Ah, ne govorite mi o tome! - prosvjedova Carmijeva. - Isti postupak, dragi, isti tuni
postupak kao i prema vama! Ne govorimo o tome, zaboravimo...
- elio sam znati ishod... - bojaljivo je ustrajao Giustino, utuen vlastitom patnjom.
- Silvia Roncella, prijatelju moj, olienje je nezahvalnosti! - presudi Carmijeva. - Tko ju je
doveo do uspjeha? Recite to vi, Boggiolo! Nisam li ja, samo ja, vjerovala u snagu njezina talenta
dok su se svi smijali i sumnjali? I onda, eto, za novu je dramu mislila na sve ostale, osim na mene!
Znate, to kaem vama jer znam ono to ste i vi od nje doekali. Drugima ne, nikako, ja drim do
svoga dostojanstva, drugima kaem da ja nisam htjela sudjelovati. I sada ne igram vie ni u Novoj
koloniji. Za miloga Boga, svijet dolazi u kazalite radi mene, da mene uje, bilo to glumila, ona
meni nije potrebna! Govorim o njoj samo stoga to nezahvalnost, zna se, izaziva prezir u svakom
ovjeku, i vi me moete shvatiti.
- Svi, znate? Prema svim prijateljima koji su mi pomagali bila je takva... Sjeam se
Barmisove, i ona... Dakle, ta nova drama... kako... kako je uspjela?
- Ma! - promrsi Carmijeva. - ini se... nita osobito... Uspjeh iz potovanja, kako se to kae.
Poneki prizor, tu i tamo, ini se da je dobar... kraj drugog ina osobito, da, to... to je spasilo djelo...
Niste itali novine?
- Ne, gospodo. Ve sam devet mjeseci zatvoren u kui... Ovo je prvi put da dolazim u
Torino. Ja ivim ovdje, iznad Giavena, u svom selu, s majkom i svojim sinom...
- Ah, sina ste vi zadrali?
- Naravno! ivi sa mnom... Uvijek je bio ovdje, zapravo, s mojom majkom.
- E, da, svakako - sloi se Carmijeva. - Vi, dakle, nemate nikakvih vijesti od nje?
- Ne, nikakvih. Sluajno sam saznao da je nova drama uprizorena. Kupio sam novine danas i
vidio da se ponavlja u Rimu...
- I u Milanu, doista... - ree Carmijeva.
124
 - Ah, da, prikazana je i u Milanu?
- Da, da, s jednakim uspjehom.
- U Manzonijul
- U Manzonijul A domalo... da se sjetim, za tri dana, iz Milana e doi Druina Fresi i
prikazat e je ovdje, u ovom kazalitu. A ona, Roncellijeva, sad je u Milanu, i doi e ovamo da
prisustvuje predstavi.
Na tu vijest Giustino poskoi pun udnje.
- To znate sigurno?
- Ma da, ini mi se da sam tako ula... to?... To vas... to vas je uzbudilo, ah? Shvaam...
Carmijeva ustade i pogleda ga saalno.
- Doi e?
- Kau! I ja vjerujem. Njezina prisutnost, poslije toliko pria to se oko nje uzvitlae, moe
mnogo pridonijeti jer je drama slabana. Publika je najposlije ne poznaje i eli je vidjeti.
- Da, da... - ree Giustino, uzbuen. - Prirodno je... to je za nju poput prvijenca... Moda su
to od nje i traili... Druina Fresi doi e za tri dana, je li?
- Da, za tri dana. Dolje, u predvorju je objava, niste je vidjeli?
Giustino nije mogao vie izdrati; zahvali Carmijevoj na ljubaznosti i, osjeajui da ga ta
kazalina tmua ve gui, ode, sav poremeen kakav bjee poslije te velike vijesti to mu je ona
dade.
Silvia u Torinu! U kazalitu e je dovesti pred zavjesu i on e je ponovno vidjeti!
Izlazei na svje zrak, osjeti da ga noge izdaju, outi neku vrstu vrtoglavice, pa rukama
prekri lice. Sva mu krv iknu u glavu, srce mu je tuklo, tuklo u grudima. Opet e je vidjeti! Ah, tko
zna kako sada izgleda, u tom ivotnom kaosu, isprebijana olujnim zbivanjima! Tko zna koliko se i
kako promijenila! Moda u njoj ne postoji vie nita od one Silvije koju je on poznavao! Ali ne,
moda nee doi znajui da on moe lako sii iz Cargiora u Torino, i... A to ako dolazi upravo
zbog toga? Da se snova zdrue? Ah, Boe, ah, Boe... A kako joj sada moe oprostiti poslije tako
sramotnog ina? Kako nanovo nastaviti ivot s njom, sada? Ne, ne... On vie nije imao nikakav
status i na sebe bi navukao sramotu, svi bi vjerovali da se nanovo s njom zdruio kako bi ivio od
nje, na njezinim leima, opet sramotno. Ne, ne! Sad vie nije mogue, nikako! Ona bi to morala
shvatiti. A nije li joj, odlazei, sve ostavio? I drugi su iz tog njegova ina mogli zakljuiti da on nije
grubi izrabljiva. Svima je dokazao da on nije sposoban ivjeti u sramoti, od novca koji je ipak
velikim dijelom njegov, plod njegova rada, njegove krvi, pa joj ga je ostavio! Tko ga je mogao
optuiti?
Taj monolog ponositosti to ga je otezao s rastuim zadovoljstvom bjee izgovor kojim je
njegova svijest, okoliajui, radosno prihvaala potajnu nadu da e Silvia doi u Torino kako bi se
oni nanovo zbliili.
Ali ako ona dolazi jer nije mogla izbjei obveze prema Druini Fresi? A moda... tko zna...
nee biti sama; moda je netko prati, slui joj kao oslonac na tom munom putovanju...
Ne, ne, on ne moe, ne smije uiniti nita. Samo se, svakako, eli uskoro vratiti u Torino da
jedne veeri potajno prati izvedbu njezine drame, da je gleda izdaleka, posljednji put...

125
 3.

Potajno! Izdaleka!
Rijeka ljudi te vrlo blage svibanjske veeri ulazila je u sveano osvijetljeno kazalite, koije
su pristizale buei i tiskale se pred ulazom, meu raznolikim svjetlima i amorom uzbuena
mnotva.
Potajno, izdaleka, on je bio prisutan u tom prizoru. A nije li to jo uvijek njegovo djelo, koje
sada samostojno nastavlja svoj put ne obazirui se vie na njega?
Da, njegovo djelo, djelo koje mu je upilo, usisalo sav ivot, da ga napusti tako prazna,
ugaena. I sad ga mora gledati kako se nastavlja, eto, tamo, u toj rijeci znatieljnog mnotva kojoj
se vie ne moe ni pribliiti, zametnuti razgovor s tim svijetom; izopen, odbaen, on, on zbog
kojega se prvi put to mnotvo pokrenulo, on koji ga je prvi okupio i vodio one znamenite veeri u
kazalitu Valle u Rimu!
Sad mora ekati, potajno, izdaleka da to buno, nestrpljivo mnotvo zauzme, ispuni cijelo
kazalite u koje e se on uvui posljednji, kradomice i srameljivo.
Razdiran tim egzilom, koji je trenutak i vjenost, kao i samim svojim ivotom koji, eto, ivi
tu, izvan njega, pred njim, a od njega stvara pasivna promatraa vlastite nesree, vlastitoga
sadanjeg nitavila, Giustino odjednom ponosito pomisli da djelo njegovo, istina, nastavlja samo
svoj put, ali kako? Sigurno ne kao da je on jo tu, da njime upravlja, nadzire ga i podupire sa svih
strana! Htio bi izbliza vidjeti kako se ono nastavlja bez njega! Kakve su pripreme obavljene za tu
praizvedbu nove drame? Neto vrlo oskudno javile su veernje novine i neto jutronje... Meutim,
da je on u tome sudjelovao? Da, dolazila je publika, nastavljala je dolaziti, ali zato? Zbog sjeanja
na trijumf Nove kolonije to ga je toj drami on priskrbio; i stoga da vide, da upoznaju autoricu, tu
plaljivu, prkosnu, neiskusnu djevojku iz Taranta, koju je on svojim djelom predstavio svijetu i
okrunio slavom; on koji sada ui tu, naputen, skriven u mraku, dok je ona tamo, u svjetlosti slave,
okruena opim oboavanjem.
U taj bi as sigurno morala biti tamo, na pozornici. Tko zna kako izgleda! to kae? Je li
mogue da nije pomislila da je Cargiore vrlo blizu i da u ja doi na predstavu? Oh, Boe, oh,
Boe... iznova ga je spopala i svega prodrmala misao to mu je proletjela glavom kad je saznao da
e doi u Torino: da ona ba dolazi kako bi se oni nanovo zbliili; da poslije prvog pljeska ona oe-
kuje njegovu pomamnu provalu na pozornicu i strastan zagrljaj pred ganutim glumcima; a onda, a
onda... oh, Boe - osjeao je da mu cijelo tijelo treperi od uzbuenja - eto, razmie se zastor s jedne
i s druge strane, i oni se oboje, ona i on, drei se za ruku, pojavljuju i klanjaju, pomireni i sretni,
mnotvu koje zanosno pljee.
Bezumlje! Bezumlje! Ali s druge strane, nije li njezina drskost prekomjerna kad dolazi u
Torino, gotovo pred njegove oi?
Silno je elio saznati, vidjeti... Ali kako je mogao iz te loe posljednjeg kata, u sredini, koju
je uspio kupiti dan prije?
Uao je tek sada, gotovo mahnito, popevi se stubama treim korakom.
Sjeo je u dno loe da ga ne primijete. Nad njegovom se glavom ula graja iz galerije, a
odozdo, iz loa, iz partera, dopirao je amor i komeanje tipino za sveane veeri. Kazalite je
moralo biti puno i velianstveno.
Jo zadahtan, vie od uzbuenja negoli od trke, promatrao je zastor i htio ga provrtjeti
pogledom. Ah, to bi sve dao da iznova uje njezin glas! inilo mu se da ga se vie ne sjea! Kako
je ona sada govorila? Kako se odijevala? to je rekla?

126
 Iz zamiljenosti ga prenu dugi zvuk zvona, to bjee u skladu s jaanjem graje na galeriji.
Evo, podie se zastor!
U tiini koja je odjednom nastala on nagonski stupi naprijed, pogleda pozornicu koja je
predstavljala urednitvo nekih novina. Poznavao je prvi i drugi in drame i znao je da ona njima nije
bila zadovoljna. Moda ih je preradila, ili ih je moda, ako je uspjeh drame bio osrednji, ostavila
onakvima kakvi bijahu, prisiljena da je odmah uprizori zbog financijskih tekoa.
Prvi prizor, izmeu Ersilije Arciani i urednika novina Cesara D'Albisa ostao je isti. Ali
Fresijeva nije igrala ulogu Ersilije onom krutou i strogou to ju je Silvia bila dala znaaju
protagonistice. Moda je ona sama, Silvia, ublaila otrinu kako bi to lice bilo blae i simpatinije.
No to oito nije bilo dovoljno. Nakon prvih fraza ve se u cijelom kazalitu osjeala stud
nezadovoljstva zbog neostvarena oekivanja.
Giustino je to primijetio i osjeao kako mu se od te studeni glava pui, pa se znojio i nemirno
vrtio na stolcu. Zaboga! Izloiti se tako uasnoj provjeri nove drame poslije golemog uspjeha prve,
bez prikladnih priprema tiska, bez upozorenja publike da e nova drama biti potpuno razliita od
prve - objava novog oblika nadarenosti Silvije Roncelle. I evo posljedica: publika je oekivala
oporu poeziju Nove kolonije, prikazivanje udnih navada, neobinih likova, a pred njom se odvijaju
svagdanji ivotni prizori, proza, proza koja je publiku ostavila hladnom, razoaranom, ne-
zadovoljnom.
On je u tome morao uivati, ali nije, ne, jer ono malo to je jo ivo u njemu, sve je bilo u
tom djelu propast kojega sada gleda, pa je osjeao da je golema teta to on ne moe vie pomoi da
ga uzdigne i snova dovede do trijumfa. teta za djelo, okrutnost prema njemu!
Kad se odjednom u parteru ulo otegnuto psikanje to je poput vjetra uzbibalo cijelo
kazalite, on skoi na noge i povue se u dno loe, s rukama na usplamtjelom licu, kao da ga je
netko oinuo.
Ustrajnost kojom je Leonardo Arciani odbijao razuman razgovor s tastom, ljutila je
gledatelje. Ali e moda na kraju onaj Ersilijin krik, to objanjava tu ustrajnost: Oe, ima ker,
ker, ne moe rasuivati] spasiti in. Evo, ulazi Fresijeva. Nastade tiina. Guglielmo Groa i zet
gotovo se poupae. Publika jo nije shvaala i sve se vie uznemiravala. A Giustino, bijesan, htjede
viknuti iz svoje loe na zadnjem katu:
Budale, neznalice, ne moe rasuivati! Ima ker!"
Ali evo, evo, to vie Fresijeva... bravo! Tako... snano, svim svojim biem, poput udarca
biem... U publici provali neko otegnuto aaahhh... Kako'?... Ne svia im se? Ne... mnogi pljeu,
ali pljesak nije jednoglasan, neki i psiu... Ah, Boe, otar, prodoran zviduk s galerije... blaen,
blaen pljesak! Kao odgovor, uzvrat, sad su aplauzi sve brojniji, sve jai u parteru, u loama... Lica
natopljena suzama, sav u gru, Giustino je uvijao ruke elei i sam mahnito pljeskati, ali ga je, nita
manje snano, prijeilo tjeskobno oekivanje to mu je cijelo bie pretvorilo u oi. Glumci su
izlazili pred zastor... Ne, nje ne bjee... Silvije nije bilo... Pred zastor, pred zastor jo jedanput! Ah,
Boe... Je li? Ne... ni ovaj put... Pljesak je zamirao, a s pljeskom i Giustino, koji klonu na stolicu u
loi, iscrpljen, zadihan, kao da je itav sat trao. Na zaarenom elu osjeti kaplje znoja krupne kao
suze. Sav uvuen u se, nastojao je opustiti svoju zgrenu unutranjost, stiati svoje buntovno srce, a
u dahtanju mu iz grla provali jecaj zbog okrutnosti patnje koju vie nije mogao podnijeti. Ni
trenutak nije mogao biti miran, ustajao je, naslanjao se na priruje klonulim rukama, s rupiem
meu prstima, klimave glave... gledao je mali otvor na zastoru... prinosio rupi ustima i trgao ga...
Bjee zarobljenik... Nije mogao izai, pokazati se... elio je uti barem primjedbe na taj prvi in,
pribliiti se pozornici, vidjeti one koji su ulazili da bodre autoricu... Ah, u tom asu ona sigurno ne
127
misli na njega, on za nju ne postoji; on je netko iz mnotva, pomijean s ostalima... ah ne, ne, niti to,
ni dio mnotva on vie ne moe biti, on nije smio biti tu, eto, i zbilja ga nema, zatvoren je, skriven u
loi za koju svi vjerojatno misle da je prazna, jedina prazna jer je u njoj bio netko tko tu nije smio
biti... Kakvo iskuenje, meutim, da otri na pozornicu, da se probije kroz mnotvo, da kao
gospodar preuzme svoje mjesto, dirigentski tapi! Neki ga je herojski zanos poticao na neuvena,
nikad viena djela, kako bi odjednom pred zapanjenim oima cijele publike promijenio zlu kob te
veeri, pokazao da on postoji, on, tvorac trijumfa Nove kolonije.
Evo, zvone zvonca za drugi in. Bitka se nastavlja. Oh, Boe, kako da je gleda tako iznuren?
Nemirna, uskomeana publika ulazila je u gledalite. Ako im se prvi prizor, onaj izmeu oca
i keri ne bude svidio, drama nee doivjeti uspjeh.
Podie se zastor.
Mjesto odigravanja je radna soba Leonarda Arcianija. Na pisaem je stolu jo upaljeno
svjetlo stoje gorjelo itavu no. Guglielmo Groa spava, ispruen u naslonjau, lica prekrivena
novinama. Ulazi Ersilia, gasi svjetlo, budi oca i javlja mu da se suprug nije vratio kui. Na njegova
otra i odrjeita pitanja, poput udaraca maljem u kamen, Ersilijina je krutost kopnila, a njezina
skrivena patnja poe navirati. Govorila je s enjom i bolnim mirom branei mua koji je, razdiran
izmeu nje i keri, otiao onoj drugoj: Kua je ondje gdje su djeca!
Svladan i oparan ljepotom tog prizora to ga je Fresijeva odigrala udesnim umijeem,
Giustino zamijeti da je gledateljstvo postalo vrlo pozorno. Kad na kraju provali topao, dug,
jednoduan pljesak, osjeti odjednom kako mu sva krv navali na srce i u isti mu mah planu u glavi.
Bitka je dobivena, ali on, on je izgubljen. Ako se Silvia na taj uporni pljesak pojavi da na kraju
zahvali publici, on je nee vidjeti; neki tamni veo pao je pred njegove oi. Ne, ne, sreom!
Predstava se nastavlja, ali joj on vie ne moe pokloniti pozornost. Tjeskoba, mora i mahnitost rasli
su u njemu sve jae to se in vie odvijao pribliavajui se kraju, udesnom prizoru izmeu mua i
ene, kada Ersilia oprata Leonardu i udaljuje ga od sebe: Ti sada vie ne moe ostati ovdje. Dvije
kue, ne, ja ovdje, a tvoja ki tamo, ne. To nije vie mogue, idi! Znam to ti eli. Ah, kako to
izgovara Fresijeva! Eto, Leonardo odlazi. Ona brinu u radostan pla, i zastor se sputa uz buran
pljesak.
- Autorica! Autorica!
Giustino, ruku prekrienih na prsima i dlanova zakvaenih za ramena kao da je elio
sprijeiti da mu srce iskoi, cvilei prieka da se Silvia pojavi pred zastor. Gr oekivanja dade mu
gotovo surov izraz lica.
Evo je! Ne. To su glumci. Pljesak je i dalje pljutao.
- Autorica! Autorica!
Evo je! Evo je! Ona? Da, eno je tamo izmeu dva glumca. Ali s te visine teko ju je bilo
raspoznati; udaljenost bjee velika, a silna potresenost mutila mu je vid! Ali eto, ponovno je zovu;
evo je, evo je, ponovno; dva se glumca povukoe u pozadinu i ostavie je samu na prednjem dijelu
pozornice, izloenu dugotrajnom i burnom odobravanju publike koja je ustala sa sjedala i klicala.
Sad ju je Giustino mogao dobro vidjeti: dostojanstvena, blijeda i bez osmijeha na licu, kimala je
glavom jedva, primjetno, polagano, s nekom ponositou, ne hladnom, ali punom nesavladive tuge.
Netom se ona povukla s pozornice, Giustino i ne pomisli vie da se skriva, pobjee iz loe
poput luaka, srui se niz stube, zaleti se prema mnotvu koje je izlazilo iz gledalita te zatrpalo
hodnike. Probijao se mahnitim kretnjama, praen uenjem mnogih koje je ostavljao za sobom,
sluajui povike i smijeh za leima. Pronaao je izlaz iz kazalita, i pobjee, pobjee gotovo trkom,

128
s jednim jedinim dojmom u sebi, u uzburkanoj tami to mu ispunjava razum, protkanoj zrakama
svjetlosti, dojam plama to razdire unutranjost i uasno pali grlo.
Poput prebijena psa, uvue se u prvu ulicu to se s trga otvarala pred njim, duga, ravna,
pusta, i nastavi put ne znajui kamo vodi, sklopljenih vjea, eui objema rukama kosu na
sljepooicama i bezglasno ponavljajui u suhim ustima kao da su od pluta:
- Svreno je... svreno... svreno.
S pogledom na nju ta ga misao proze i nametnu mu se kao nesumnjivo svjedoenje da je za
njega sve svreno jer ona tamo ne bjee vie Silvia, ne, ne, ona vie nije bila Silvia. Bjee neka
druga, s kojom on vie ne moe postati blizak, daleka, nedokuivo daleka, nad njim, nad svima,
zbog one nujnosti to ju je svu ovijala, izdvojila, uzdigla, tako dostojanstvena i ozbiljna kakva je
izila iz prebroene oluje; neka druga osoba, za koju on vie nema razloga postojati.
Kamo ide? Gdje se to nalazi? Zalutao, smeten, pogleda tihe, mrane kue, pogleda fenjere
to tuni bdiju u tiini; zastade, gotovo pade, osloni se na zid, s pogledom na jednom od tih fenjera;
poput lude opazi nepomian plamen, a onda, dolje, na ploniku, krug svjetlosti; baci pogled niz
ulicu; ali emu traiti izlaz ako je sve svreno? Kamo je elio otii? Kui? A zato? Mora i dalje
ivjeti, zar ne? Ali zato? Tamo, u nitavilu, u besmislu, u Cargioru, godine, i godine, i godine... to
mu je vie ostalo to bi njegovu ivotu moglo pruiti neki smisao, neku vrijednost? Vie nikakve
naklonosti ni ljubavi, koja ne bi znaila nepodnoljivu dunost: onu prema sinu, onu prema majci.
On vie nije osjeao potrebu za tim ljubavima; osjeali su je drugi, sin, majka, ali to je jo mogao
uiniti za njih? ivjeti, zar ne? ivjeti da njegova stara mama ne umre od boli... A to se tie sina,
da mu je mrtav otac i da mu je mrtva baka, ostala bi mu majka, i bilo bi bolje za njega, a i nju. S
djetetom uza se, ona bi silom morala misliti na njega, na oca, na ono to je znaio njezin suprug, i
tako bi on za nju nastavio postojati, sa sinom i u sinu.
Ah, kako se ovako iscrpljen pjeice dovui od Giavena do Cargiora? Majka ga sigurno eka,
obuzeta tko zna kakvim tunim mislima zbog njegova nestanka... Ponaao se poput luaka sve one
dane otkako je saznao da e Silvia doi u Torino. To je i majka saznala od svog prijatelja Prevera,
kojemu je to moda rekao netko iz sela, vjerojatno doktor Lais, koji je vijest proitao u novinama.
Pa mu je majka dola u sobu preklinjui ga da tih dana ne silazi u grad. Ah, jadnica! Jadnica, kakav
joj je prizor priredio. Stao se derati, ba kao luak, da ga ostave na miru, da mu nije potrebno ni-
kakvo zakrilje, da ga to staranje i strahovi samo gue, obuzdavaju, a svi ti savjeti bacaju u oaj. I tri
dana nije siao ni na ruak ni na veeru, zabio se u svoju sobu ne elei nikoga vidjeti niti ita uti.
Sad je dosta. Vidio ju je, liio se svake nade i - to mu je preostalo? Vratiti se svom sinu,
svojoj majci, i to je sve... sve zauvijek!
Spozna svoju situaciju, uputi se prema stanici parnog tramvaja koji ga je trebao dovesti do
Giavena; stie u posljednji as na posljednju vonju.
U Giavenu je siao oko ponoi i krenuo hodom do Cargiora. Tiina svuda uokolo, pod
mjesecom, u svjeoj i blagoj svibanjskoj noi.
Vie negoli strah od zaudne i gotovo zapanjujue samoe, u njenoj mjeseevoj svjetlosti
osjeti blagi nespokoj tajanstvene i oaravajue ljepote noi proarane mjeseevim odsjajima i oz-
vuene srebrnastim trilerima. S vremena na vrijeme neko zagonetno uborenje voda i utanje lia
inilo je taj nespokoj sjetnim i smotrenim. Matao je da ti ubori ne ele biti ujni niti ele uti bat
njegovih koraka, pa je hodao tie. Najedanput, iza neke ograde divlje zalaje pas pa on naglo zastade,
poe drhtati i sledi se od straha. Malo zatim i drugi se psi oglasie lajanjem, izbliza i izdaleka,
prosvjedujui protiv njegova prolaska u taj sat. Kad se utialo drhtanje i strah, jo jae osjeti krajnji
zamor pa su mu ruke i noge postale teke. Pomisli na uzrok tog zamora, pomisli na dugi put to je
129
pred njim i to mu odmah zasjeni ljepotu noi, rasplinu se njezina arolija i on utonu u skrovitu
dubinu svoje boli. Hodao je, hodao dulje od jednog sata, ne elei ni trenutka zastati da odahne.
Najposlije ne smoe vie snage pa sjede na rub ceste; upravo se ruio od umora, nije vie imao
snage ni glavu drati uspravno. Malo zatim do njega dopre razgovijetan, prisni um Sangona u
dolini, a onda i utanje mladog kestenova lia te krepka svjeina umovita podolja i najposlije
veseli ubor nekog potoia, pa snova osjeti suhou u ustima. Vidjevi se tako sam, na cesti, u noi,
i tako umoran i oajan, osjeti bolnu potrebu za utjehom. Pa ustade da bi to prije stigao do jedine
osobe koja mu je moe pruiti. Ali je morao hodati jo dobar sat prije negoli opazi osmerokutni
crkveni zabat, iljast poput prijeteeg prsta ispruenog u nebo. Kada tu stie i pogleda svoju kuu, s
uenjem ugleda tri osvijetljena prozora. Jedan, da, ako ga je ekala; ali zato toliko prozora?
Na stubi pred vratima, u mraku, sjedio je Prever i gorko plakao.
- Mama?! - viknu prema njemu.
Prever ustade i pognute mu glave prui ruke te ga zagrli.
- Rino... Rino... - zacvili jecajui u raupanu dugu bradu.
- Rino?... Ali kako?... to mu je?
Istrgnuvi se ljutito iz starevih ruku, Giustino potri gore u djeju sobu neprestano viui:
- to mu je? to mu je?
Zastade na ulazu, pred pometnjom u sobi.
U taj as dijete su izvadili iz hladne kupke i baka ga je drala na koljenima, omotana
plahtom. Tu bjee doktor Lais. Graziella i dojilja su plakale. Dijete nije plakalo, drhtalo je, kovrave
glavice natopljene vodom, zatvorenih oiju, zaarena, gotovo ljubiasta, ve nateena lica.
Majka tek jedvice podie pogled i Giustina taj pogled probode u srce.
- to mu je? to mu je? - drhtavim glasom upita lijenika. - to se dogodilo... najedanput?
- Ah, prije dva dana... - odvrati lijenik.
- Dva dana?
Mati ga ponovno pogleda kradom.
- Ja ne znam... ne znam nita... - promrsi Giustino lijeniku kao da se ispriava. - Ali kako?
to mu je, doktore? Recite mi! to je bilo? to je bilo?
Lais ga uze za ruku, dade mu znak glavom i povede ga u susjednu sobu.
- Vi dolazite iz Torina, je li tako? Bili ste u kazalitu?
- Da - smrsi Giustino gledajui ga, sav smeten.
- Pa, dobro - nastavi Lais oklijevajui. - Ako je majka ovdje... -to?
- Mislim da... da bi bilo dobro, moda, obavijestiti je...
- Ali, dakle - kriknu Giustino - dakle, Rino... moje dijete... Odgovore mu tri nagla glasna
plaa iz susjedne sobe, i etvrti iza njegovih lea. Bio je to Prever, koji je doao gore. Giustino se
okrenu, klonu u starev naruaj pa i on brinu u pla.
Lais se vrati djetetu, kojega su ponovno stavili na krevet, utonuloga u mrtvilo. inilo se da je
taj mali ivot ve na svom kraju. Sav je gorio. Ue Giustino, kojega je Prever uzaludno zadravao.
- Hou znati to mu je! Hou znati to mu je! - viknu lijeniku obuzet ve bijesnom srdbom.
Lais se naljuti, pa i on viknu:
- to mu je? Pogubna malarina groznica!
A boja glasa i smrknuto lice govorili su: Vi dolazite iz kazalita i usuujete se na taj nain
mene pitati to je vaem sinu!"
- Ali kako!? U tri dana?
- U tri dana, naravno! to se udite? Takva je to bolest!... Sve smo uinili... pokuao sam...
130
 - Rino moj... Rino moj... Ah, Boe, doktore... Rino moj!...
Giustino pade na koljena pokraj malog kreveta i elom dodirnu vrelu djetetovu ruicu, pa
jecajui pomisli kako nikada, nikada nije dao svu svoju ljubav tom malom biu koje odlazi, koje je
ivjelo gotovo dvije godine bez topline njegove due, bez topline majine due, jadno dijete, pa je
okrilje nalo jedino u bakinoj ljubavi... A on je jo maloas mislio predati ga majci! Ali ga nije
dostojna ni ona, kao to ga nije dostojan ni on! Eto, stoga dijete i odlazi... Ne zasluuje ga nijedno
od njih dvoje.
Doktor Lais ga nagovori da ustane i blagom ga silom ponovno odvede u susjednu sobu.
- Vratit u se netom svane - ree. - elite li poslati brzojav majci... ini mi se primjerenim...
Ako elite, mogu seja pobrinuti da ga predam prije nego se vratim. Evo, napiite.
I prui mu listi svog podsjetnika i pero. On napie: Doi odmah. Tvoj sin umire.
Giustino."

Cijela soba bijae puna cvijea; pun cvijea kreveti na kojemu je lealo malo mrtvo tijelo
pod plavkastim velom; etiri debele votanice jedva su jedvice gorjele u kutovima, kao da su
plamici teko disali u tom zraku zasienom mirisima. I mali mrtvac kao da je izmuen: lice mu
votano, one jabuice ogrubjele pod pomodrjelim vjeama.
To svekoliko cvijee nije vie mirisalo, nego je okuilo zatvoreni zrak sobice, omamljivalo
je i rastuivalo. Djeak pod plavkastim velom, posve preputen tom kunom mirisu, utonuo u nj,
zarobljen njemu, mogla se, eto, gledati samo izdaleka, u svjetlu onih etiriju votanica. A njihova
topla utina inila je gotovo vidljivom i nepojmljivu otealu ustajalost svih tih mirisa.
Samo je Graziella stajala pokraj ulaza te oima izmuenim od plaa promatrala malo mrtvo
tijelo, kadli oko jedanaest sati, poput iznenadna zapuha vjetra, praena utanjem odjee, novim je-
cajima i grcanjima od plaa, dolje u prizemlju, Silvia, u pratnji doktora Laisa, htjede upasti u sobu,
ali preavi prag zastade, podie ruke kao da se eli zatiti od tog prizora i otvori usta na vrisak, pa
jo jedanput, i jo jedanput, ali joj nijedan nije mogao izii iz grla. Doktor Lais, koji ju je
pridravao, osjeti da malake pa viknu:
- Stolicu!
Graziella gurne stolicu, a onda su je oboje pridrali, posjeli, a Lais je skoio do prozora
viui:
- Ali, kaem, tu se ne moe boraviti! Unutra se ne moe disati! Zraka, zraka!
I odmah se vrati Silviji, koja je sada sjedila, rukama prekrila lice, pognula glavu poput
osuenika kojega osim tereta tuge titi i grizoduje i sram, pa je duboko potresena plakala i silno
jecala. Dugo je plakala, a onda podie glavu, pridravajui je rukama na sljepooicama, pa pogleda
kreveti, ustade, priblii mu se, govorei doktoru koji ju je htio sprijeiti:
- Ne... ne... pustite me... pustite me da vidim...
Isprva ga je gledala kroz veo, onda bez vela, guei jecaje i zadravajui dah kako bi u sebi
osjetila smrt svog djeteta kojega vie nije raspoznavala, a kako vie nije mogla izdrati taj zastoj
ivota u sebi, sagnu se da poljubi u elo malo mrtvo tijelo i zajeca nad njim:
- Ah, kako si hladan., kako si hladan...
I u sebi zaplae: Jer te moja ljubav nije mogla grijati..."
- Hladan... hladan...

131
 Pa mu lagano pomiluje plave kovrice na glavi.
Doktor Lais je prisili da se odmakne od krevetia. Ona pogleda Graziellu koja je plakala, ali
kroz njezine suze za djetetom opazi da ju je presjekla pogledom. Nije joj to zamjerila, naprotiv, bila
joj je draga ta omraza, koja je izraavala ljubav prema njezinu djetetu, pa se obrati lijeniku:
- to je bilo? Kako se to dogodilo?
Lais je odvede u susjednu sobu, u onu istu u kojoj je ona spavala za vrijeme boravka u
Cargioru. Pla to joj je u djetetovoj sobi navro na oi, izazvan uasom one slike, ovdje grunu
spontano i snano, ovdje osjeti kako joj srce razdiru iva sjeanja na njezino dijete, ovdje se opet
osjeti uistinu majkom, punom one negdanje ljubavi, kad joj je dojilja svako jutro donosila u krevet
tek okupano, ruiasto golo djetece, a ona, privinuvi ga na grudi, mislila o skoranjem rastanku s
njim...
Lais joj je govorio o nenadanoj bolesti, o svemu to je uinio da ga spasi, rekavi joj da je taj
zao udes bio teak i neoekivan udarac i za oca jer je prole veeri bio u kazalitu i gledao njezinu
dramu ne znajui da je dijete teko bolesno.
Silvia podie glavu i protrnu na tu vijest:
- Sino, u kazalitu? Ali kako nije znao?...
- Ah, gospoo - odvrati Lais. - Kad je saznao da ete vi doi u Torino...
I rukom naini gestu koja je znaila: inilo se kao da je siao s uma.
- Vidjevi ga takva, mati mu nije rekla nita - doda. - Ni pretpostavila nije da je rije o tako
tekom sluaju... Pobuuje samilost, vjerujte, pobuuje samilost. Netom je stigao prole noi oko
dva sata, pjeice iz Giavena, naao je ovdje dijete na umoru. Ja sam ga nagovorio da vas izvijesti
brzojavno, ak sam ja sam poslao brzojav kad je ve dijete, naalost... Izdahnuo je oko est... ujete
li me? Je li me ujete?
S malih stuba nenadano se oglase Giustinovi jecaji pomijeani s batom nogu i povicima
drugih koji su ga vjerojatno nastojali zadrati.
Silvia naglo ustade, smuena, izobliena, povue se u kut kao da se eli skriti.
Giustino, kojega su pridravali Buti, Prever i majka, pojavi se na pragu sobe poput luaka,
razdrljane odjee, razbaruen, lica natopljena suzama, mrko pogleda doktora i ree:
- Gdje je?
Netom je ugleda, cijela mu se unutranjost tre od uzbuenja, noge i brada mu protrnue.
Postupno se pojaavajui, poeli su ga tresti sve ei drhtaji, dok mu pla, izmijenivi mu malo-
pomalo crte lica, grevito ne grunu iz grla. Prever i don Buti nastojali su ga odvui, ali im se on
divlje istrgnu i viknu:
- Ne, ovdje!
Za trenutak ostade tako iscrpljen, zbunjen, a onda, jedva hodajui, baci se na Silviju i
pomamno je zagrli.
Silvia ne pomae ni ruku; ukruti se da izdri ljutu bol to je u njoj izazva taj izljev oaja,
sklopi oi iz pijeteta, onda ih otvori kako bi uvjerila majku da se nje ne plai, da, eto, ona ne grli
nego se preputa njegovu zagrljaju iz pijeteta, i taj e pijetet znati svladati.
- Jesi li vidjela? Jesi li vidjela? - jecao je Giustino na njezinim grudima, stiui je sve jae. -
Otiao je... Riri je otiao jer nas nije bilo tu... ti nisi bila... a ni mene vie nije bilo... i onda je jadni
malian rekao: ,,A to u ja vie ovdje?" pa je otiao... Kad bi te sad ovdje vidio... Doi! Doi da te
vidi ovdje...
Pa je zgrabi za ruku i povue u sinovljevu sobu, kao da bi njezin dolazak i radost to ju je taj
dolazak donio njemu mogli napraviti udo i vratiti dijete u ivot.
132
 - Riri!... Ah, Riri?... Ah, Riri moj...
I ponovno pade na koljena pred krevetom, zagnjurivi lice meu cvijee.
Silvia osjeti da gubi svijest. Dotri doktor Lais, pridri je i odvede u susjednu sobu. A
Giustina otrgnue od krevetia don Buti i Prever i odvedu ga u prizemlje.
- Silvia! Silvia! - nastavi dozivati. Guistino pokoravajui se volji one dvojice jer vie nije
imao hrabrosti usprotiviti se kad je nanovo vidio svoje mrtvo dijete.
Na zvuk svog imena to se gubio u daljini Silviji se priini da je doziva glas iz dna ivota
provedena tu prije godinu dana: u ondanjoj radosti bjee tajanstvena slutnja ove zle kobi; a to sada
sluti taj glas koji je kroz pla doziva iz daljine: Silvia!... Silvia!... Ah, da je tada mogla uti svoje
ime, uzviknuto tako, ona bi bila nala snage odoljeti svim iskuenjima, bila bi ostala sa svojim
djetecem, u tihom gnijezdu meu brdima, i njezino dijete ne bi umrlo, i nijedna od onih uasnih
stvari to su se dogodile ne bi se bile dogodile. Ona najstranija od svih... ah, ona! Jo i sad, sred
plama munih privienja ona je osjeala kako joj tijelo gori od stida zbog jednog jedinog ljubavnog
zagrljaja, pokuana gotovo ravnoduno, iz neke strane, neodoljive potrebe, tamo u Ostiji, a ostao je
muno neispunjen. I od njega se osjeala osramoenom za cijeli ivot, vie nego da je skrivila tisue
i tisue puta sa svim onim mlacima koje joj je glas puka podmetao i jo uvijek podmee kao
ljubavnike. Ustrajno sjeanje na taj jedini neispunjeni zagrljaj izazvao je u njoj nesavladivu
odvratnost u kojoj e odsad svaka ljubavna enja uvijek doivjeti brodolom. Ona bjee uvjerena da
bi se Giustino, kad bi to bila i njezina elja, istrgao iz majinih ruku, zanemario svaki obzir svoga
samoljublja i vratio se njoj. Ali ona to nije eljela, zbog njega i zbog sebe to nije smjela! Sad je i
posljednja sveza meu njima skrhana smru, i uzaludno se on dolje otimao iz ruku koje su ga htjele
zadrati. Doktor Lais je pozvan u pomo. Tamo je meu cvijeem lealo njezino mrtvo dijete.
Dolazio je svijet da ga vidi, seljanke, starci i djeaci, donosei jo cvijea, jo cvijea...
Malo poslije, sav uzrujan i zadihan, doktor Lais se vrati gore s listom papira u ruci, tekstom
brzojava to ga je suprug dolje, uz viku i koprcanje, htio silom napisati. I htio je da ga on, doktor
Lais, odmah preda, nakon to ga njoj pokae.
- Brzojav? - upita Silvia, zbunjena.
- Da, evo ga.
I Lais joj ga prui.
Bio je to brzojav Druini Fresi. Neke su rijei bile gotovo neitljive od suza to su padale na
papir. Javljao je o djetetovoj smrti traei da se obustave reprize drame, uz prethodnu obavijest pub-
lici o dubokoj autoriinoj koroti. Bio je potpisan Boggiolo.
Silvia ga proita i pred Laisom koji je ekao ostade zamiljena, zauena i zapanjena.
- Da ga predam?
Eto, nakon zagrljaja on se ve osjeao ponovno njezinim suprugom.
- Takav ne! - odgovori lijeniku. - Briite obavijest publici i ako se elite potruditi, predajte
ga, ali dolje moje ime, molim...
Doktor Lais se nakloni.
- Shvaam dobro - ree. - Ne sumnjajte, bit e tako. I ode.
Nakon otprilike pola sata eto Giustina ponovno gore, s nekim izrazom mahnita ovjeka, vodi
novinara, onog istog mladog novinara koji je prije godinu dana doao iz Torina u potrazi za auto-
ricom Nove kolonije.
- Evo je tu! Evo je tu! - ree uvodei ga u sobu, a onda e Silviji: - Ti ga poznaje, zar ne?

133
 Mladi, potiten tim nedolinim, gotovo radosnim nemirom Boggiola, koji ga je
nepromiljeno hitnuo u taj alosni trenutak iako je lice tog jadnog ovjeka bilo puno tragova suza,
nakloni se, prui ruku Silviji i ree:
- ao mi je, gospoo, da vas iznova ovdje sreem tako razliita duha od prvoga puta. Saznao
sam u kazalitu da ste odjurili ovamo... Nisam oekivao da ve...
Giustino ga prekinu hvatajui ga za ruku:
- Dok se sino dolje u Torinu prikazivala drama - zapoe drhtavim glasom i drhtavih ruku,
ali oiju uprtih u novinarove, kao da mu eli odrati predavanje - ovdje je dijete umiralo, a to nismo
znali ni ja, ni ona, shvaate li? A ona - nastavi, upirui prstom u Silviju - ona je ovamo, znate li
zbog ega, dola prvi put? Zbog roenja naeg djeteta! A znate li kad se rodio na sin? One iste
veeri velikog uspjeha Nove kolonije, ba iste veeri, zbog ega smo ga i nazvali Vittorio, Vittorio...
Sad se vratila zbog njegove smrti! A kad se zbila ta smrt? Upravo dok se u Torinu prikazivala nova
drama! Zamislite, zamislite tu fatalnost... Rodio se i umro tako...
Iznova ispunjen zanosom svog posla, on je u tom stanju izazivao gotovo stravu. Mladi ga je
novinar promatrao sav u udu.
- Evo ga! Evo ga tu, naeg anelka! Vidite li kako je lijep, okruen s toliko cvijea? To su
ivotne tragedije, dragi gospodine, tragedije koje zgrabe... I nipoto nije potrebno traiti ivotne tra-
gedije na dalekim otocima, meu grubim priprostim ljudima! To kaem zbog publike, znate, koja
neke stvari ne eli shvatiti... Vi, vi novinari morali biste objasniti publici da spisateljica moe
zamisliti i stvoriti tragediju... tako, u glavi, neku surovu, divlju tragediju koja se svojom novou
odmah svima svidi, a sutra tu istu spisateljicu moe snai jedna od ivotnih tragedija ovdje, koja
atre jedno jadno dijete, srce jednog oca i jedne majke, shvaate li? To, to biste vi morali objasniti
publici koja ostaje ravnoduna pred tragedijom jednog oca koji ima ker izvan svoje kue i ene
koja zna da moe vratiti mua samo uz uvjet da sa sobom dovede i njegovu ker, pa ide tamo, ide
njegovoj ljubavnici da je od nje uzme! To su tragedije... tragedije... ivotne tragedije, dragi
gospodine... Ova jadna ena tu, vjerujte, ne moe nita uiniti... ne... ne zna pridati vrijednost
svojim djelima... Ja, ja sam u tome potreban, ja koji dobro poznajem te stvari... ali glava me sada...
glava me divlje boli, vjerujte... stravino... Odvie uzbuenja... odvie, odvie... i san mi je
potreban... To je umor, znate, koji iz mene tako govori... Moram uistinu spavati... ne mogu vie
izdrati... ne mogu vie...
I ode hodajui pognut, s glavom meu dlanovima, ponavljajui: - Ne mogu vie izdrati... ne
mogu vie...
- Ah, jadnik! - uzdahnu novinar vraajui se sa Silvijom u drugu sobu. - U kakvom je
stanju!...
- Zaboga - brzo ga zamoli Silvija - nita o tome u novinama...
- Gospoo moja, zar mislite? - prekinu je novinar, mahnuvi rukom.
- To je za mene dvostruka nesrea - nastavi Silvia gotovo se guei. - Dola je poput groma!
A sada... ova druga muka...
- Doista izaziva samilost!
- I upravo zbog samilosti koju prema njemu osjeam ja elim otii, elim otii odavde...
- Ako hoete, gospoo, imam ovdje sa sobom...
- Ne, ne, sutra, sutra. Dok je moje dijete tu, ostat u. Tu je pokopan i moj stric. I uvijek me
boljela misao da je taj moj dragi stric tu, u tuem grobu. Znam, mrtvi meusobno nisu ni prijatelji,
ni neprijatelji. Ali ja sam zamiljala da je meu mrtvima koji mu nisu prijatelji. Sad e uza se imati

134
malog neaka i nee biti sam u tuem grobu. Sutra u mu predati svog maliana, i kad sve bude
gotovo, odlazim odavde...
- elite li da sutra doem po vas? Bio bih poaen.
- Hvala - odvrati Silvia. - Ali ja jo ne znam kada...
- Ja u saznati, ne sumnjajte. Onda sutra!
I mladi novinar ode zadovoljan. Silvia spusti vjee, usne joj odraze vie gorinu negoli gnjev
i neko je vrijeme kimala glavom. Malo poslije Graziella joj, oborena pogleda, donese jelo, ali ga
ona i ne priblii ustima. Malo kasnije morala je otrpjeti munost posjeta lijenikove supruge, koja
se prenavljala vie nego ikada. Ali je igrom sluaja, dok ju je ona nastojala priglupo tjeiti,
iscrpljena Silvia nala novi izvor plaa uprijevi pogled u kut sobe.
Na niskom ormaru s ladicama, kao u meusobnom razgovoru, stajahu Ririjeve igrake:
konji od preane papirne mase privren na daicu s etiri kotaia, limena trubica, laica, lutak
s cimbalima na otponac. Konji s oguljenim repom, zgnjeenim uhom i bez ijednog kotaia bjee
najsjetniji od svih. Laica s razvijenim jedrima okrenula mu krmu, pa se inila dalekom, dalekom,
velikom barkom na dalekom, dalekom moru snova; i plovila je tako razvitih jedara u tom moru
snova zajedno sa zauenom i zalutalom Ririjevom duicom... Ma ni govora! Ne! Smijeei se,
lutak joj je govorio da to nije istina, da ploha ormara nije valjda more, i da Ririjeva duica vie ne
plovi njome.
Riri ih je ostavio da izvri jedan ozbiljan in, neto to se ini nevjerojatnim za dijete: da
umre! Konji, iako hrom i oguljen, inilo se da mae glavom kao da ne vjeruje u to. Neka ga trubica
pokua dozvati iz tog sna posred sveg tog cvijea tamo!... Ali je i ona, trubica, slomljena pa ne svira
vie... Ni Ririjeva usta vie ne govore... ne miu se ni ruice... oi se vie ne otvaraju... Razbijena
igrakica i on, Riri!
to su vidjele te dvogodinje okice rastvorene nad prizorom velikog svijeta? Tko sauva
sjeanje na stvari viene dvogodinjim oima? I eto, te okice koje su gledale a da nisu sauvale sje-
anje na viene stvari, sklopile su se zauvijek. Na svijetu ima mnogo uda koje treba vidjeti: livade,
planine, nebo, crkva. Riri je otiao s ovog velikog svijeta, koji nikad ne bjee njegov osim u onom
konjiu od preane papirne mase to je odisao ljepilom, u onoj laici razvijenih jedara, u onoj
limenoj trubici, u onom lutku to se smijao i udarao cimbalima jedan u drugi. I nije upoznao srce
svoje mame, Riri...
Spusti se veer, lijenikova supruga je otila, i Silvia ostade sama u dubokoj tiini kue...
Stupi na prag mrtvake sobe. Unutra bijahu Graziella i dojilja, jedna je drijemala u stolici,
druga molila Oenae.
Silviju odjednom obuze napast da obje poalje spavati, da tu ostane sama sa svojim djetetom,
da dobro zabravi prozor i vrata, legne pokraj svoga maliana i pusti da je svu svlada stud smrti i
usmrti sve to cvijee. Oamuena od njegova mirisa, to joj je olovno otealo glavu, u turobnoj
tiini te kue s dahom smrti nenadano osjeti da je svladava neki beznadni zamor svega to ivot
znai. Ali, kad se naslonila na prozor, prome je udnovat osjeaj da je cijelo to vrijeme njezina
dua bila tamo, vani, i daju je ona sada iznova nala s uenjem i beskrajnim olakanjem. Bila je to
ona ista dua koja je s tog mjesta motrila uzbudljiv prizor jedne druge mjeseeve noi. Ali je sada, u
milini olakanja, postojao jedan dublji al, neka prea potreba da se oslobodi svega, i u uenju
neka vea udnja buenja u novom ozraju, u ozraju prostranijemu, onome vjeitih sanja. Pogleda
na nebu mjesec nagnut nad jednim od tih velikih brda, te u blagoj blistavoj svjetlosti koja je irila
nebo upre pogled i upije ono malo zvijezda to su na njemu vrvjele poput izvora ivahnije svjetlosti.
Onda spusti pogled na zemlju i u daljini nanovo ugleda brda s plavkastim, uzdignutim elima kako
135
diu u svjetlosti, ugleda stabla utonula u sanjarije, proplanke zvonke od potoka pod dubokom
tiinom mjeseine; i sve joj se priini nestvarnim, i uini joj se da se u toj nestvarnosti njezina dua
rasiplje te postaje svanue, i utiha, i utjeha.
Ali eto, nasuprot toj jasnoj sanjotvornoj irealnosti, malo-pomalo, poput goleme sjene, iz
dubine njezina duha dopirao je mraan i dubok osjeaj ivota satkan od toliko neiskazivih dojmova,
udaraca, vrtloga i mogila u tmini najdubljih tmina. Izvan svih stvari koje su davale smisao ljudskom
ivljenju, u ivotu stvari postojao je neki drugi smisao, koji ovjek ne moe shvatiti. To su govorile
one zvijezde svojom svjetlou, one trave svojim mirisima, one vode svojim uborima - tajanstveni
smisao koji zgrane. Trebalo je ii onkraj svega to daje smisao ljudskom ivotu, da bi se prodrlo u
taj tajanstveni smisao ivota stvari. Osim nitavnih potreba koje ljudi sebi stvaraju, evo drugih,
dubokih divovskih potreba to se oblikuju unutar fascinantnog protjecanja vremena, kao one velike
planine tamo, u aroliji zelene, pretihe mjeseeve zore. Odsad se ona mora u njih zagledati, s njima
sueliti neumoljive oi uma, dati izriaj svim neiskazanim stvarima svoga duha, onima koja su joj
uvijek dosad ulijevala strah, a napustiti banalnost bijednih stvari svagdanjega ivota, banalnost ljudi
koji utonuli tumaraju u golemom vrtlogu ivota, a da toga uope nisu svjesni.
Cijelu je no ostala na prozoru, sve dok hladna zora nije postupno rastavila i ukrutila slike
to prije bijahu maglovite od sna. I u toj ledenoj skorenosti stvari, dotaknutih jutarnjom svjetlou,
ona osjeti boanski fluid svoga gotovo otvrdnulog bia, i na neki nain doivi sukob sa surovom
stvarnou, munu i grubu grozotu materije, monu, pohlepnu i zazornu okrutnost prirode pod
nesmiljenim okom sunca na istoku. Ta grozota i ta okrutnost sad su uzimale natrag njezino jadno
dijete da pod zemljom bude zemlja.
Eto, iznose lijes. Crkveno zvono sveano odjeknu u svjetlosti novoga dana.
Koliko je dug dan malom mrtvacu koji na svojoj postelji eka as pokopa? Koliko je dug
povrat svjetlosti to je ne vidje od preanjeg dana? Ona ga pronae ve osamljena u tminama
smrti, ve daleka u boli onih koji su ga nadivjeli. Bol e se uskoro nanovo primaknuti i urlati pred
stravinim prizorom zatvaranja malog mrtvaca u ve gotovi lijes. A onda, odmah nakon pokopa,
nanovo e se udaljiti da bi se urno oporavila od one kratke okrutne blizine, sve dok malo-pomalo
ne iezne u monoj rijeci prolaznosti, gdje e je od vremena do vremena samo sjeanje nastojati
dostii i uoiti u velikoj dubini, pa e se povui, potiteno i umorno, dozvano uzdahom pomirenja
sa sudbinom.
Tko zna to je Giustinu, koji je dotad spavao dubokim snom, govorilo Silvijino lice, na
kojemu kao da je pomodrjelo mjeseevo bljedilo to ga je s prozora cijelu no motrila. On pred
njom ostade vrlo iznenaen. Iz cijele nutrine ponovno mu izbiju strani trzaji plaa, ali se ne usudi
ponoviti zagrljaj. Baci se, meutim, na pod, na mrtvo tijelo ve poloeno u mrtvaki sandui
prekriven cvijeem. Prever ga odvede odatle, a Graziella i dojilja odvedu baku. O njoj se nitko nije
brinuo, a ona je htjela nai snage da ga isprati do kraja nakon stoje utisnula poljubac smrti na sitno,
ukoeno i ledeno djeje elo. Poto je lijes ve bio zatvoren, stie mladi novinar, i ta iskazana
panja malko gane Silviju, ali se ne htjede udaljiti.
- Sad je ve... sad je ve gotovo - ree mu. - Hvala, ostavite me! Sad sam sve vidjela... Ne
vidi se vie nita... Mrtvaki sanduk i moja majinska ljubav, tamo... - Izljev plaa provali joj u grlu
i potjera suze. Gotovo ga ljutito ugui rupiem.
Netom je Giustino, kojega je pridravao Prever, pred kuom, usred svijeta to je doao na
sprovod, iza malog lijesa ugledao Silviju u pratnji mladog novinara, shvati da se ona nakon pokopa
nee vratiti u kuu, pa ree Preveru i svijetu koji se tiskao oko njega:
- Priekajte, priekajte...
136
 I otri gore u kuu. Za njega smrt ne bjee toliko u tom malom lijesu, koliko u Silvijinu
izgledu, u njezinu odlasku zauvijek. Ono to je od njega mrtvo u njegovu djetetu premalo je u
usporedbi s onim to od njega umire odlaskom supruge. Dvije boli bjehu,za njega jedna jedina,
nerazdvojiva. Polaui dijete u grob, on je morao istodobno poloiti jo neto u njezine ruke:
posljednje ostatke svog ivota.
Malo poslije vidjeli su ga kako silazi sa svenjem papira pod rukom. S tim je papirima,
oslanjajui se na Prevera, pratio mrtvaku povorku do crkve, do groblja. Kad se povorka razila,
istre se iz Preverovih ruku i teturajui priblii Silviji, koja se spremala ui u novinarov automobil.
- Evo - ree joj pruajui papire - dri... Sad ve ja... to da radim s njima? Tebi mogu
posluiti... To su... to su adrese prevodilaca... moje biljeke... zapisi, obrauni... ugovori... pisma...
Mogu ti posluiti da... da te ne varaju... Tko zna... tko zna kako te potkradaju... Dri... i... zbogom!
Zbogom! Zbogom!
Pa se jecajui baci u zagrljaj Preveru.

137
POKOJNI MATTIA PASCAL
(Roman)

Naslov izvornika
IL FU MATTIA PASCAL
(u: Luigi Pirandello, Tuni i romunzi)

138
 I. UVODNA NAPOMENA

Jedna od malobrojnih stvari koje sam pouzdano znao, dapae moda i jedina, bila je ova:
zovem se Mattia Pascal. Njome sam se obilato koristio. Kad god bi se koji od mojih prijatelja ili
znanaca pokazao toliko maloumnim te doao k meni po neki savjet ili prijedlog, slegnuo bih
ramenima, zamirio i odgovorio mu:
- Zovem se Mattia Pascal.
- Hvala, dragi. To znam.
- I ini ti se malo?
Ni meni se, istini za volju, nije inilo mnogo. Ali tada jo nisam znao kako je ne znati ak ni
to; ne moi vie, ustreba li, odgovoriti kao prije:
- Zovem se Mattia Pascal.
Netko e me (jer to je najlake) izvoljeti saalijevati, kad zamisli ljutu bol nesretnika kojemu
se dogodi da iznenada otkrije ... ukratko, nita: ni oca, ni majke, ni to je bilo, ni to nije bilo, a
izvoljet e se takoer (to je jo lake) sablazniti nad pokvarenim obiajima, nad porocima i tunim
vremenima koja nedunom nesretniku mogu prouzroiti toliko nevolja.
Dobro, samo neka izvoli! Ali dunost mi je upozoriti ga da se zapravo ne radi o tome.
Mogao bih ovdje, odista, u rodoslovnoj tablici izloiti podrijetlo i potomstvo svoje obitelji i
dokazati ne samo da sam poznavao svoga oca i majku nego, daleko unatrag, svoje pretke i njihova
ne ba uvijek hvalevrijedna djela.
Pa to onda?
Evo: moj je sluaj mnogo udniji i drukiji, toliko drukiji i udniji da ga se spremam
ispripovjediti.
Otprilike dvije godine bio sam ne znam da li vie lovac mieva ili uvar knjiga u biblioteci
koju je neki monsignor Boccamazza godine 1803. ostavio na samrti naoj opini. Taj je monsignore
oigledno vrlo slabo poznavao ud i navike svojih sugraana; a moda se i nadao da e njegova
zadubina s vremenom i blizinom u njihovim duama uei ljubav prema uenju. Dosad je, mogu
posvjedoiti, nije uegla: kaem to u hvalu svojih sugraana. Za taj se poklon opina, dapae,
pokazala Boccamazzi tako malo zahvalnom da mu nije htjela podignuti ni poprsje, a knjige je
godinama ostavila nabacane u nekom golemom vlanom skladitu odakle ih je poslije, moete
zamisliti u kakvom stanju, izvukla i smjestila u zabaenu crkvu Majke Boje od Milosti, koja je, ne
znam zato, bila obesveena. Tu ih, posve nerazborito, za nadarbinu i kao neku sinekuru,
povjeravae pokojem besposliaru s dobrim vezama koji e, za dvije lire dnevno, gledajui ih, ili ih
uope ne gledajui, po nekoliko sati podnositi zadah plijesni i starea.
Takva sudbina zadesi i mene. Ve prvoga dana poeh toliko malo cijeniti knjige, bile one
tiskane ili u rukopisu (kao neke vrlo stare knjige u naoj knjinici), te ne bih nikada i nipoto poeo
pisati kad ne bih, kao to rekoh, svoj sluaj drao odista udnim i dostojnim da poslui kao pouka
kakvom radoznalom itaocu, koji bi sluajno, da se konano ispuni stara nada one dobre due,
monsignora Boccamazze, dospio u knjinicu kojoj ja ostavljam ovaj svoj rukopis, ali uz obvezu da
ga nitko ne smije otvoriti prije nego to protee pedeset godina nakon moje tree, posljednje i
konane smrti.
139
 Jer zasada sam (a sam Bog sveti zna kako me to boli) ve umro, jest, dva puta, no prvi put
zabludom, a drugi put ... ut ete.

II. DRUGA NAPOMENA (PREMISA) UMJESTO ISPRIKE

Ideja ili, tonije, savjet da piem doao mi je od mojega veleasnoga prijatelja don Eligija
Pellegrinotta koji sada uva knjige Boccamazzine knjinice. Njemu u povjeriti rukopis im bude
dovren, ako uope ikada bude dovren.
Piem ga ovdje, u obesveenoj crkvici, pri svjetlosti to mi dolazi od svjetiljke na kupoli,
ovdje u apsidi koja je namijenjena knjiniaru i odijeljena niskom ogradom od drvenih stupica, dok
don Eligio stenje od muke pod zadaom, to ju je junaki uzeo na se - da unese malo reda u ovu
pravu zbrku knjiga. Bojim se da posao nee nikada privesti kraju. Nitko se prije njega nije pobrinuo
doznati, bar okvirno, pregledavi letimino hrbate knjiga, kakve je to knjige onaj monsignore
poklonio opini; dralo se vjerojatnim da se sve, ili gotovo sve, bave vjerskim pitanjima.
Pellegrinotto je na svoje veliko zadovoljstvo otkrio vrlo veliku raznolikost u sadrajima
monsignorove knjinice; a kako su knjige uzimane tu i tamo u skladitu i slagane onako kako su
kome dolazile pod ruku, zbrka je bila neopisiva. Meu tim su knjigama, uslijed susjedstva, nastala
nadasve udna prijateljstva. Don Eligio Pellegrinotto ree mi, na primjer, da se nemalo namuio
kako bi od neke vrlo raspojasane rasprave O umijeu voenja ljubavi u tri knjige, Antuna Muzija
Porra iz godine 1571., rastavio ivot i smrt
Faustina Materuccija, benediktinca iz. Polirana kojega neki zovu blaenim, ivotopis izdan
u Mantovi 1625. godine. U vlazi su se uvezi dviju knjiga bili bratski zalijepili. Valja naglasiti da se
u drugoj knjizi one raspojasane rasprave nairoko govori o ivotu i pustolovinama brade redovnika.
Mnogo je udnih i vrlo zabavnih knjiga don Eligio Pellegrinotto, provodei cijele dane na
dimnjaarskim ljestvama, otkrio po policama knjinice. Kad god bi naao neku, otmjeno bi je s
visine bacio na veliki stol koji je stajao na sredini; crkvica bi odjeknula, digao bi se oblak praine od
kojega bi prestraeno pobjegla dva-tri pauka; ja bih dotrao iz apside i prekoraio ogradu; najprije
bih onom istom knjigom potjerao pauke s pranjavog stola, zatim bih otvorio knjigu i uzeo je listati.
Tako sam, malo-pomalo, zavolio slina tiva. A don Eligio mi kae da bi mojoj knjizi kao
uzor morale posluiti ove koje on pronalazi u knjinici, da bi ona, naime, morala imati njihov naro-
iti okus. Ja slijeem ramenima i odgovaram mu da to nije posao za me. A prijee me i drugi
razlozi.
Sav oznojen i zapraen, don Eligio silazi s ljestava i odlazi udahnuti malo zraka u vrtiu to
ga je nekako uzgojio ovdje iza apside i uokolo ga ogradio granjem i koljem.
- E, moj veleasni prijatelju - kaem mu ja, sjedei na zidiu, oslonivi bradu na drku tapa,
dok se on bavi svojom salatom - dananje mi se vrijeme ni u snu ne ini vie pogodnim za pisanje
knjiga. U vezi s knjievnou, kao i u vezi sa svim ostalim, moram ponoviti svoj uobiajeni pripjev:
Proklet bio Kopernik!
- O, o, o, kakve veze s time ima Kopernik?! - uzvikuje don Eligio, uspravljajui se, zaarena
lica pod velikim slamnatim eirom.
- Ima, don Eligio. Jer kad se Zemlja nije vrtjela...
- Zaboga! Ona se uvijek vrtjela!
140
 - Nije istina. ovjek to nije znao, pa je bilo kao da se i ne vrti. Za mnoge se ljude ni danas ne
vrti. Rekao sam to nedavno nekom starom seljaku, a znate li to mi je odgovorio? Da je to dobar
izgovor za pijance. Uostalom, ni vi, oprostite, ne moete dovesti u sumnju da je Joua zaustavio
Sunce. No pustimo to! Kaem, kad se Zemlja nije vrtjela, a ovjek je, odjeven kao Grk ili
Rimljanin, bio s njom u takvom skladu, sebe tako uzvieno doivljavao i toliko uivao u vlastitom
dostojanstvu, e onda se, drim, moglo doista svidjeti potanko pripovijedanje, puno dodatnih
pojedinosti. Ne itamo li u Kvintilijanu, kako ste me vi uili, da povijest ima pripovijedati, a ne
dokazivati?
- Ne poriem - odgovara don Eligio - ali istina je i to da nikad nisu pisane knjige tako
potanke, dapae sitniave, sa svim najskrovitijim pojedinostima, kao od onog vremena otkako se,
po vaim rijeima, Zemlja poela vrtjeti.
- Pa dobro! Gospodin grof ustade rano, tono u pola devet... Gospoa grofica odjenu
ljubiastu haljinu s bogatim ukrasom od ipke oko vrata... Mala je Tereza umirala od gladi...
Lukrecija je ginula od ljubavi... O Boe sveti! to se to mene tie? Ne nalazimo li se na nevidljivom
malom zvrku kojemu je traak sunca velika ega, na zrncu pijeska koje je poludjelo pa se okree ne
znajui zato, ne dolazei nikad k cilju, kao da uiva u tom okretanju kako bi nama bilo sad malo
toplije, sad malo hladnije i kako bismo, esto svjesni da smo poinili niz malih gluposti, umrli
nakon pedeset-ezdeset okretaja? Kopernik, moj don Eligio, Kopernik je nepopravljivo upropastio
ovjeanstvo. Mi smo se ve svi malo-pomalo prilagodili novome shvaanju o svojoj beskrajnoj
siunosti u svemiru, prilagodili se tomu da se, tovie, smatramo posve nitavnima usprkos svim
naim lijepim otkriima i izumima, pa kakvu da onda vrijednost pridajemo vijestima, neu rei o
naim zasebnim nevoljama, nego i o opim nesreama? Naa je povijest postala povijest sitnih
crvia. Jeste li itali o onoj katastrofi na Antilima? Nita. Zemlja, sirotica, umorna od okretanja,
kako kae taj poljski kanonik, bez ikakve svrhe, nestrpljivo se trgnula i izbacila neto vatre na jedna
od tolikih svojih usta. Tko zna to je u njoj pokrenulo toliku u! Moda glupost ljudi koji nisu
nikad bili tako dosadni kao danas. To je sve. Nekoliko isprenih crvia. I guramo dalje! Tko jo o
tome govori?
Ipak, koliko god se naprezali u svojoj okrutnoj nakani da rastrgnemo, da unitimo opsjene
koje nam je brina priroda stvorila za nae dobro, podsjea me don Eligio Pellegrinotto, u tome ne
uspijevamo. ovjeka je, sreom, lako rastresti.
To je istina. Za nekih noi, oznaenih u kalendaru, naa opina ne doputa paliti svjetiljke te
nas esto, ako je oblano, ostavlja u mraku.
A to znai, na kraju krajeva, da mi i danas mislimo kako je Mjesec samo zato na nebu da
nam po noi svijetli kao Sunce po danu, a zvijezde zato da moemo gledati prekrasnu nebesku
sliku. Kako da ne! A esto i rado zaboravljamo da smo samo beskrajno sitni atomi, pa se uzajamno
potujemo i jedan drugomu divimo. Kadri smo se poupati za komadi zemlje i alostiti zbog nekih
stvari koje bi nam se, da smo istinski proeti onim to jesmo, morale initi tricama o kojima nije
vrijedno voditi brigu.
Dakle, zahvaljujui toj bogomdanoj rastresenosti, a ne samo zbog osobitosti svojeg sluaja,
govorit u o sebi, no koliko mi god bude mogue krae, iznosei, naime, samo one podatke koje
drim potrebnima.
Neki mi od tih podataka zacijelo nee posluiti na ast; no ja se sada nalazim u tako
izvanrednom poloaju da se ve mogu smatrati izalim iz ivota, dakle bez ikakvih obveza i obzira.
Ponimo.

141
 III. KUA I KRTICA

Prebrzo sam na poetku rekao da sam poznavao svoga oca. Nisam ga poznavao. Bile su mi
etiri i pol godine kad je umro. Otiao je svojim trabakulom na Korziku zbog nekih tamonjih
poslova i nije se vie vratio. U trideset i osmoj godini u tri ga dana ubi malarijska groznica. Ipak
ostavi u blagostanju enu i dva sina: Mattiju (to bih bio ja i bio sam ja) i Roberta, dvije godine
starijega od mene.
Gdjekoji starac iz moga mjesta jo i danas voli priati da je bogatstvo mojega oca (koje mu
ne bi smjelo smetati jer je ve poodavno prelo u druge ruke) imalo - da tako kaemo - tajanstveni
izvor.
Kau da ga je stekao kartajui u Marseillesu s kapetanom nekoga engleskoga trgovakog
parobroda koji je, izgubivi sav novac to ga je imao uza se, a mora da ga nije bilo malo, bio
zaigrao i veliki tovar sumpora, ukrcan na dalekoj Siciliji za raun nekog trgovca iz Liverpoola (i to
znaju... a ime?), nekog trgovca iz Liverpoola koji je bio uzeo parobrod u najam; stoga se - kau -
otplovivi, od oaja utopio na puini. Parobrod tako pristade u Liverpoolu, olakan i za teinu
kapetanova tijela. Sva srea da mu je kao pritega posluila zloba mojih sumjetana.
Imali smo zemlje i kua. Kako je bio otrouman i pustolovan, moj otac nije nikad imao
stalna sjedita za svoju trgovinu. Uvijek je iao unaokolo s onim svojim trabakulom i kupovao
svakovrsnu
robu, gdje ju je nalazio bolju i uz povoljnije uvjete, te je odmah prodavao; kako ga ne bi
zaveli preveliki i preopasni pothvati, dobitke je, malo-pomalo, ulagao u zemljita i kue, ovdje, u
svom mjestu, gdje je moda raunao da e se uskoro, miran i zadovoljan, odmarati u teko steenoj
udobnosti sa enom i sinovima.
Tako najprije kupi zemljite Dvije obale, bogato maslinama i dudom, zatim imanje
Kokoinjak, koje je takoer bilo bogato ureeno, a imalo je lijepu izvorsku vodu koja e poslije
sluiti za mlin; zatim itav breuljak Ostrugu, najbolji vinograd u naem kraju, te konano Malog
svetog Roka, gdje je sagradio prekrasan ljetnikovac. U mjestu je, osim kue u kojoj smo stanovali,
kupio jo dvije kue i cijeli onaj blok koji je sada ureen kao arsenal.
Njegova je gotovo naprasna smrt bila naa propast. Moja majka, nesposobna za upravljanje
nasljedstvom, morade ga povjeriti nekom ovjeku koji je od mojega oca bio primio toliko
dobroinstava da mu se sasvim promijenilo imovno stanje, pa je majka drala da bi on za sve to
morao osjeati bar malo zahvalnosti, koja ga, izuzevi revnosti i potenja, nee stajati nikakvih
rtava, jer je primao sjajnu naknadu.
Sveta je ena bila moja majka! Po prirodi skromna i tiha, vrlo je malo iskustva imala o
ivotu i ljudima! Kad bi je ovjek uo kako govori, pomislio bi da je djevojica. Govorila je malo
kroz nos, pa se kroz nos i smijala, jer bi svaki put stisnula usne kao da se stidi svog smijeha. Vrlo
njene grae, ona je nakon smrti moga oca uvijek bila krhka zdravlja, ali na svoje se boli nije nikad
alila, a mislim da im nije ni pridavala preveliku vanost, ve ih je smireno primala kao prirodnu
posljedicu svoje nesree. Moda je oekivala da e i sama umrijeti od tuge, pa je vjerojatno zahva-
ljivala Bogu to je dri na ivotu, makar i tako jadnu i nevoljnu, za dobrobit djece.

142
 Prema nama je gajila upravo bolesnu njenost; uvijek je drhtala i strahovala za nas; htjela ja
da uvijek budemo uz nju, kao da se bojala da e nas izgubiti, pa je esto slala sluavke da obiu
cijelu kuu im bi se jedan od nas malo udaljio.
Bila se prepustila vodstvu svoga mua kao sljepica; ostavi bez njega, osjetila se
izgubljenom u svijetu. Nije vie izlazila iz kue, osim nedjeljom, rano ujutro, na misu u oblinju
crkvu, u pratnji dviju starih sluavki s kojima je postupala kao da su joj u rodu. ak se i u samoj
kui bila stisnula, pa je ivjela u tri sobe prepustivi one ostale slaboj brizi slukinja i naim
vragolijama.
U tim je sobama iz izblijedjelih zavjesa i iz starinskog namjetaja izbijao onaj naroiti zadah
starih predmeta, kao dah nekog drugog vremena; sjeam se da sam se vie nego jednom ogledavao
unaokolo, neobjanjivo zaprepaten utljivom nepominou onih starih predmeta, koji su ve
toliko godina izvan uporabe, izvan ivota.
Meu onima to su najee dolazili majci u pohode bila je sestra moga oca, goropadna
usidjelica, s dva oka kao u lasice, crnomanjasta i ponosita. Zvala se Skolastika. No svaki bi se put
zadravala vrlo kratko, jer bi se odjednom u razgovoru razbjesnila i pobjegla ne pozdravivi nikoga.
Ja sam je se strano bojao. Gledao sam u nju razrogaenih oiju, naroito kad bih vidio gdje bijesno
ustaje i kad bih je uo gdje vie, obraajui se mojoj majci i srdito udarajui nogom o pod:
- Osjea li pukotine? Krtica! Krtica!
Ciljala je na Malagnu, upravitelja koji nam je u potaji kopao jamu pod nogama.
Poslije sam doznao da je strina Skolastika poto-poto htjela da mi se majka preuda. Obino
zaove nemaju takvih ideja niti daju takve savjete. No ona je gajila opor i prkosit osjeaj za pravdu,
pa jamano vie zbog toga, nego iz ljubavi prema nama, nije mogla trpjeti da nas upravitelj
nekanjeno tako potkrada. A s obzirom na potpunu nesposobnost i sljepou moje majke, nije tomu
vidjela drugog lijeka nego u novom muu. I ve ga je oznaila u osobi jadnika koji se zvao
Gerolamo Pomino.
On je bio udovac, imao je sina koji je i danas iv, a zove se Gerolamo kao i otac; moj je vrlo
dobar prijatelj, dapae i vie nego prijatelj, kako u kasnije objasniti. Jo je kao djeak dolazio s
ocem u nau kuu i nagonio mene i brata mi Berta u oaj.
Pomino je kao mladi dugo eznuo dobiti ruku strine Skolastike, koja nije htjela ni uti za
njega, kao to, uostalom, nije htjela uti ni za koga drugoga; ali ne zato to se ne bi bila osjeala
sklonom da ljubi, ve zato to bi je i najmanja sumnja da je ljubljeni ovjek, makar i milju, moe
prevariti, bila - kako je govorila - natjerala na zloin. Svi su joj mukarci bili prijetvorice, hulje i
izdajnici. I Pomino? To ne, Pomino ne. Ali to je prekasno shvatila. U svih mukaraca koji su je
nekada prosili, a poslije se oenili, bila je uspjela otkriti pokoje vjerolomstvo, pa je u tome okrutno
uivala. Samo u Pomina nita; tovie, taj je jadni ovjek bio muenik svoje ene.
Pa zato se, dakle, nije poslije udala za njega? O, Boe! Zato to je bio udovac i to je ve
pripadao drugoj eni na koju bi, moda, kojiput mogao pomisliti. A osim toga, zato to je..., no pa
to se vidjelo na sto milja usprkos njegovoj plaljivosti, bio zaljubljen, bio je zaljubljen... zna se u
koga, jadni gospodin Pomino!
Kao da bi moja majka na to ikada pristala! inilo bi joj se to pravim pravcatim svetogrem.
A moda nije, sirota, ni vjerovala da strina Skolastika govori ozbiljno, pa se na onaj svoj naroiti
nain smijala bijesnim zaovinim ispadima i poklicima jadnoga gospodina Pomina, koji je tim
raspravama prisustvovao i kojega je usidjelica obasipala upravo neumjerenim hvalama.
Mogu zamisliti koliko je puta uskliknuo vrpoljei se na stolici kao na kakvoj spravi za
muenje:
143
 - O, za ime Isusovo!
Mislim da se taj isti, uredni ovjeuljak pitomih modrih oiju pudrao i da nije mogao
odoljeti a da na obraze ne stavi bar malo rumenila, a svakako je uivao to je do svojih godina
sauvao kosu, koju je vrlo briljivo eljao, s razdjeljkom po sredini, i neprestano je popravljao
rukama.
Ne znam kako bi nam poslovi bili krenuli da je moja majka, nipoto ne zbog sebe nego radi
budunosti svoje djece, posluala savjet strine Skolastike i pola za gospodina Pomina. Ali, izvan
svake sumnje, nisu mogli krenuti gore nego to su krenuli pod brigom Malagne (Krtice!).
Kad Berto i ja odrastosmo, velik je dio naeg imetka, istina, bio ishlapio, ali bar smo mogli
iz panda tog lupea izbaviti ostatak koji bi nas jamano spasio od oskudice, ako nam ve ne bi
omoguio udoban ivot. No mi smo bili dvije lijenine; nismo htjeli misliti ni na to, nego smo,
iako ve odrasli, i dalje ivjeli onako kako nas je naa majka od malih nogu bila navikla.
Nije nas ak htjela slati ni u kolu. Uitelj i odgojitelj bio nam je neki Pinzone, to e rei
Bockalo. Pravo mu je ime bilo Francesco, ili Giovanni Del Cinque, ali svi su ga zvali Pinzone, a on
se na to bio ve toliko navikao da je i sama sebe zvao Pinzone.
Bio je odvratno mrav, vrlo visoka stasa, a bio bi, Boe moj, i vii da mu se gornji dio tijela
odjednom, kao zamoren rastom, nije ispod zatiljka bio savio u prilinu grbu iz koje se inilo da vrat
s mukom izlazi, kao vrat operuane kokoi, s velikim ispupenim grkljanom koji mu se dizao i
sputao. Pinzone se esto naprezao da dri usne meu zubima, kao da ih eli pregristi i sakriti sebi
svojstven reski smijeak. Taj mu je trud bio u velikoj mjeri uzaludan, jer mu je smijeak, ne
mogavi na tako uhiena usta, bjeao na oi, jo otriji i podrugljiviji.
Mora da je tim svojim oicama u naoj kui vidio mnogo toga to ni majka ni mi nismo
vidjeli. Nije govorio, moda zato to je mislio da mu nije dunost govoriti, ili zato to je - drim da
je to vjerojatnije - u tome potajice otrovno uivao.
Mi smo s njim radili to god smo htjeli; on nas je putao, ali bi nas onda, kao da hoe smiriti
vlastitu savjest, izdao kad bismo to najmanje oekivali.
Jednog mu dana, na primjer, majka naredi da nas povede u crkvu; priliavao se Uskrs, pa
smo se morali ispovjediti. Nakon ispovijedi kratak posjet Malagninoj bolesnoj eni i odmah kui.
Koje li zabave! No im se naosmo na ulici, nas dvojica predloismo Pinzoneu jednu vragoliju:
platit emo mu litru vina ako nas, umjesto u crkvu i k Malagni, pusti da odemo na Kokoinjak
traiti gnijezda. Pinzone veselo pristade trljajui ruke, a oi mu se zaiskrie. On popi, pa odosmo na
imanje; nekih tri sata ludovao je s nama pomaui nam da se penjemo na stabla, verui se i sam. No
naveer, kad se vratismo kui, im ga je majka upitala jesmo li se ispovjedili i bili u posjetu
Malagni, odgovori to je bezonije mogao:
- Evo, rei u vam... - I potanko joj ispripovjedi to smo radili.
Nita nisu koristile osvete kojima smo mu se svetili zbog tih njegovih izdaja. A sjeam se da
nisu bile za alu. Jedne veeri, na primjer, ja i Berto, znajui da on ima obiaj spavati sjedei na
krinji u maloj dvorani kod ulaza, ekajui na veeru, kriomice skoismo iz postelje, kamo su nas
bili ranije no obino potjerali za kaznu. Pode nam za rukom odnekuda izvui nekakvu kositrenu
trcaljku, dugu dva pedlja, te je napunismo sapunicom u vjedru za rublje; tako oboruani, oprezno
mu priosmo, pribliismo mu cijev nosnicama i - puf! Skoio je do stropa.
Koliko smo s takvim uiteljem mogli napredovati u uenju, nee biti teko zamisliti. Krivnja
nije ipak bila samo Pinzoneova, jer on, tovie, samo da nas neemu naui, nije pazio na metodu ni
na disciplinu, nego se utjecao svim moguim sredstvima ne bi li nekako zadrao nau pozornost. Sa
mnom, koji sam po prirodi bio sklon utjecajima, to mu je esto polazilo za rukom. No njegova je
144
uenost bila posve osobita, udnovata i muiava. Bio je, na primjer, vrlo uen u igrama rijei -
poznavao je fidecijansko i makaronsko, barkijelsko i leporeambijsko pjesnitvo, pa je citirao
aliteracije i anominacije, suodnosne i ulanane i unatrane rime svih besposlenih pjesnika, a nemalo
je bizarnih srokova i sam sloio.
Sjeam se da nam je u Malom svetom Roku, na suprotnom breuljku, dao da ne znam koliko
puta ponavljamo ovu njegovu Jeku:

Koliko u srcu enskom traje uvstvo slatko

- Kratko!
A da li me ljubljae ona ko to je ljubljah kadikad?
- Nikad!
A tko si ti to zvui kao grdnja neka?
- Jeka!

A rjeavao je i sve zagonetke Giulija Cesarea Crocea u srokovanim oktavama i druge,

Monetijeve, u sonetima te neke, takoer u sonetima, to ih napisa neki drugi besposliar koji je
imao odvanosti da se krije pod imenom Katon Utiki. Bio ih je prepisao tintom u staru biljenicu
poutjelih listova.
- ujte, ujte ovu Stiglianijevu. Lijepa je! to znai? ujte:

U isti mah i jedna sam i dvije,

I pravim dvojnom onu to bje jedna,
Jedna se mnome slui sa svojih pet
Protiv bezbrojnih to na glavi nosi ih svijet.
Od pojasa nagore imam samo usta
I grizem jae krezuba no zubom.
Dva ratoborna poloaja imam,
Oi na nozi, a esto na oima... prstima pipam.

ini mi se da ga jo gledam kako recitira, a cijelo mu lice odaje uitak; oi su mu

poluzatvorene, a palac i kaiprst svinuti.
Moja je majka bila uvjerena da je za nae potrebe dovoljno ono to nas ui Pinzone; a moda
je, uvi nas recitirati Croceove ili Stiglijanijeve zagonetke, mislila da znanja ve imamo na pretek.
Ali nije tako mislila strina Skolastika, koja - kad joj nije polo za rukom mojoj majci nametnuti
svoga ljubimca Pomina - poe progoniti Berta i mene. No mi se, oslanjajui se na majinu zatitu,
nismo na nju osvrtali, pa se ona tako strano ljutila da bi nas jamano namrtvo prebila, samo da je to
mogla uiniti a da je nitko ne vidi i ne uje. Sjeam se da je jednom, pobjegavi bijesna kao obino,
naila na me u jednoj od zaputenih soba; pograbila me za bradu, stisnula je prstima to je jae
mogla, govorei mi: - Lijepi moj, lijepi moj! - no pribliavajui sve vie svoje lice mojemu,
gledajui me oima u oi, odjednom zagrokta i pusti me promrsivi kroza zube:
- Pasja njuko!
Imala je zub naroito na mene jer sam Pinzoneove nepovezane pouke prihvaao mnogo
spremnije nego Berto. No valjda je to bilo zbog moga mirnoga i ljutitoga lica i onih velikih okruglih
naoala to su mi ih bili stavili da mi isprave jedno oko, koje je, ne znam zato, bilo sklono po
svojoj volji gledati u drugom smjeru.
145
 Za mene su te naoale bile pravo muenje. Jednog sam ih dana bacio i oku dao slobodu,
neka gleda kamo ga je volja. Ionako me to oko, i da je bilo kako valja, ne bi poljepalo. Pucao sam
od zdravlja i to mi je bilo dovoljno.
U osamnaestoj mi godini lice obraste nekom crvenkastom i kovrastom bradurinom, na tetu
prilino malenog nosa, koji kao da se izgubio izmeu nje i iroka, ozbiljna ela.
Moda, kad bi ovjeku bilo dano da sebi odabere nos prema svojem licu, ili kad bismo,
videi nekog jadnika pritisnuta nosom prevelikim za njegovo ispijeno lice, mogli rei: Ovaj mi nos
dobro pristaje, pa u ga uzeti - moda bih ja, eto, bio rado svoj promijenio, pa i oi, i toliko drugih
dijelova svoga tijela. No znajui dobro da se to ne moe, pomirih se sa svojim oblijem i nisam mu
pridavao osobitu pozornost.
Lijep u licu i tijelu (bar u usporedbi sa mnom), Berto se, naprotiv, nije mogao odvojiti od
zrcala, pa se gladio i milovao bez kraja i konca, bacao novac na najnovije kravate, na najfinije
mirise, na rublje i odijelo. Jednoga dana, da mu napakostim, uzeh iz njegove garderobe nov novcat
frak, vrlo elegantan prsluk od crna baruna i cilindar, te tako ureen odoh u lov.
U meuvremenu je Batta Malagna dolazio k mojoj majci i kukao zbog loih ljetina koje su
ga silile da se teko zaduuje kako bi podmirio nae pretjerane trokove i brojne popravke koje su
imanja neprestano iziskivala.
- Opet smo dobili po glavi! - govorio bi svaki put kad bi ulazio.
Magla je u zametku unitila masline na Dvjema obalama, ili filoksera vinograde na Ostruzi.
Treba posaditi ameriku lozu, koja je otporna na bolesti. Dakle, novi dugovi. Onda doe savjet da
se proda Ostruga, kako bi se oslobodili lihvara koji ga opsjedaju. Tako je najprije prodana Ostruga,
pa Dvije obale, pa Mali sveti Roko. Ostadoe kue i imanje Kokoinjak s mlinom. Moja je majka
oekivala da e on jednoga dana doi i rei da je i potok presahnuo.
Mi smo, istina, bili besposliari i neumjereno smo troili; ali istina je i to da se vei lopov od
Batte Malagne nikada vie nee roditi na kugli zemaljskoj. To je najmanje to mogu rei s obzirom
na rodbinske veze to ih s njime moradoh sklopiti.
Posjedovao je vjetinu da sve tako uredi da nam niega ne ponestane dok je majka iva. No
ta udobnost, ta hirovita sloboda koju nam je dopustio, sluila je samo tome da sakrije provaliju koja
e kasnije, nakon smrti moje majke, progutati samo mene, jer je brat imao sreu te se navrijeme
bogato oenio.
Doim moj brak...
- Trebat e ipak da govorim o svom braku, je li, don Eligio!? Popevi se na svoje
dimnjaarske ljestve, don Eligio Pellegrinotto mi odgovori:
- Kako da ne? Svakako. Lijepo, uglaeno...
- Dakako, uglaeno! Vi dobro znate da...
Don Eligio se smije, a cijela obesveena crkvica s njim. Zatim mi savjetuje:
- Da sam ja na vaemu mjestu, gospodine Pascal, proitao bih prije koju Boccacciovu ili
Bandellovu novelu. Zbog tona, zbog tona...
Don Eligiju na pameti je ton. Uh! Ja u istresti kako mi doe. Dakle, hrabro naprijed!

146
 IV. OVAKO JE BILO

Jednoga se dana, u lovu, obuzet udnovatim dojmom, zaustavih pred patuljastim i trbuastim
stogom kojem je na vrhu stajao nekakav loni.
- Poznajem te - rekoh mu - poznajem te... A zatim, najednom, kliknuh:
- Gle! Batta Malagna!
Uzeh nekakve vile koje su ondje leale na zemlji i zabih mu ih u trbuinu s tolikim uitkom
da loni umalo to nije pao sa stoine. To vam je, eto, Batta Malagna kad oznojen i zadihan naheri
eir.
Sve je na njemu klizilo; na dugakom licu na obje su mu strane klizile obrve i oi; nos mu je
klizio na blesave brkove i bradu; s vrata su mu klizila ramena; mlohava, golema trbuina sliznula
mu je gotovo do tla, jer, budui da je bila preblizu zdepastim noicama, kroja mu je, kako bi mu te
noice odjenuo, bio prisiljen skrojiti to udobnije hlae, tako da bi ovjek izdaleka rekao da ima na
sebi nekakvu dugaku haljinu i da mu trbuh see do zemlje.
Uistinu ne znam kako je Malagna, s takvim licem i takvim tijelom, mogao biti toliki lopov. I
lopovi, mislim, moraju imati stanovito dranje, a on ga nije imao. Hodao je polako, s onim svojim
objeenim trbuhom, s rukama uvijek iza lea, a s velikim je trudom iz sebe istiskivao onaj svoj
mekani, mijaukavi glas. Volio bih znati kako je on sa svojom savjeu umovao o kraama koje
je neprestano inio na nau tetu. Budui da, kako rekoh, nije imao potrebe za njima, morao
je ipak sam sebi navesti neki razlog, neko opravdanje. Mislim da je sirotan moda krao da se
nekako razonodi.
Mora da se u nutrini ipak strano muio zbog svoje ene, jedne od onih ena to ulijevaju
potovanje.
Bio je pogrijeio izabravi enu iz sloja odlinijega od svoga, koji je bio vrlo nizak. Da je
pola za ovjeka svojeg poloaja, moda ta ena ne bi bilo tako dosadna kakva je bila prema njemu,
kojemu je, prirodno, morala svakom i najmanjom prilikom pokazati da je odlina roda i da se u
njezinoj kui radi tako i tako. A Malagna je posluno radio tako i tako da bi se, kako je ona
govorila, i on pokazao gospodinom. Ali to ga je skupo stajalo! Znojio se, uvijek se znojio.
K tomu se gospoa Guendalina odmah nakon vjenanja razboljela od bolesti od koje vie
nije mogla ozdraviti. Jer, ako je htjela ozdraviti, morala je podnijeti rtvu koja je nadilazila njezine
snage: odrei se nita manje nego pateta s gljivama koje je toliko voljela i drugih slinih slasnih
zalogaja, a naroito vina. Nije ga ba pila mnogo; ta, molim vas, bila je odlina roda; ali nije smjela
popiti ni prst vina, u tomu je bio problem.
Ja i Berto bili smo kao djeaci katkada pozivani na ruak k Malagni. Smijeno je bilo sluati
ga kako s dunim obzirima ita eni bukvicu o suzdrljivosti, dok je sam sa silnom nasladom jeo,
upravo derao najslasnija jela.
- Ne doputam - govorio bi - da ovjek zbog asovita uitka to ga grlo osjea dok kroza nj
prolazi zalogaj, na primjer poput ovoga (i proguta zalogaj), - bude cijeli dan bolestan. Kakva to
smisla ima? Siguran sam da bih se kasnije osjeao vrlo potiteno. Rosina! (zovnuo bi sluavku) -
daj mi jo malo. Izvrstan je ovaj vinski umak!
- Svinjski umak! - planula bi ena kao guja. - Dostaje toga! Pazi, trebalo bi da ti Gospodin
pokae to znai patiti od eluca. Nauio bi imati obzira prema svojoj eni.
- Kako, Guendalina!? Zar ga nemam? - kliknuo bi Malagna, lijevaui u au malo vina.
ena bi, umjesto odgovora, ustala, uzela mu au iz ruke i prolila vino kroz prozor.
147
 - A zato? - zastenjao bi on, ostajui na mjestu. A ena:
- Zato to je to za mene otrov! Ako ja sebi ulijem i prst vina u au, uzmi mi ga i prolij kroz
prozor, kao to sam ja uinila, razumije li?
Malagna bi, poraen i nasmijeen, pogledavao as Berta, as mene, as prozor, as au, pa
rekao:
- O, Boe, pa zar si dijete!? Zar da ja to radim silom? Ne, draga moja, ti bi se sama, svojim
razumom, morala obuzdavati...
- A kako? - vikala bi ena. - S napau pred oima, gledajui tebe koliko ga pije, sladi se i
promatra mu boju da bi mene naljutio? Idi, molim te! Da si drugi mu, ne bi me muio, nego bi...
Tako je Malagna naposljetku prestao piti vino kako bi eni dao primjer izdrljivosti i kako je
ne bi muio.
Onda je - krao... Kako i ne bi!? Neto je ipak morao raditi.
No poslije sazna da gospoa Guendalina potajice pije. Kao da joj, ako mu ne sazna, nee
nakoditi. Onda i on, Malagna, poe ponovo piti, ali izvan kue, da ne mui enu.
Ali je i dalje krao, to je istina. No znam da je svim srcem elio od ene neku naknadu za
beskrajne jade koje mu je zadavala: elio je da se jednoga lijepoga dana odlui i donese mu na svijet
sinia. Eto! Kraa bi tada imala neku svrhu, neko opravdanje. to ovjek ne bi uinio za dobro
svoje djece?
No ena je iz dana u dan propadala, pa se Malagna nije usuivao ni izraziti joj svoju arku
elju. Moda je ona bila i po prirodi nerotkinja. Valja imati mnogo obzira prema njezinoj bolesti. A
da, ne daj Boe, umre pri porodu? Postoji jo i opasnost da ne bi dokraja iznijela dijete.
I tako se mirio sa sudbinom.
Je li bio iskren? To nije dovoljno dokazao prigodom smrti gospode Guendaline. Plakao je za
njom, o, plakao je mnogo, i uvijek je se sjeao s takvim potovanjem i odanou da na njezino
mjesto vie nije htio dovoditi drugu damu - dakako! - a mogao je vrlo lako, jer se ve bio obogatio;
stoga je uzeo za enu ker seoskog upravitelja, zdravu, bujnu, krepku i veselu, i to samo zato da ne
bude sumnje da e s njom imati eljena poroda. Ako se malo odvie i urio, molim vas... treba uzeti
u obzir da vie nije bio mladi i da nije smio gubiti vrijeme.
Olivu, ker Pietra Salvonija, naeg upravitelja na Dvjema obalama, dobro sam poznavao jo
kao djevojku.
Koliko sam li samo nada u majci probudio zbog nje! Nadala se da u se opametiti i zavoljeti
selo. Od zadovoljstva je sirota ve bila sva izvan sebe! No jednoga joj dana strahovita strina
Skolastika otvori oi:
- Pa zar ne vidi, luda eno, da on uvijek ide na Dvije obale?
- Da, u berbu maslina.
Jedne masline, jedne olive, samo jedne Olive, budalo! Majka mi tada oita propisnu bukvicu:
neka se dobro pazim da ne poinim smrtni grijeh, ne dovedem u napast i zauvijek upropastim sirotu
djevojku, itd., itd.
Ali te opasnosti nije bilo. Oliva je bila potena, nepokolebljivo potena, jer je bila duboko
svjesna zla koje bi sebi nanijela ako popusti. Ba joj je ta svijest oduzimala sav onaj bljutavi strah
hinjenja stida i davala joj odvanost i otvorenost.
Kako se smijala! Usne - dvije trenje. A zubi!
No od tih usana nijednoga poljupca; od zuba da, pokoji ujed, za kaznu, kad bih je uhvatio za
ruku i ne bih je htio pustiti dok joj ne bih priljepio poljubac bar na kosu.
Nikad nita vie od toga.
148
 I sad, tako lijepa, tako mlada i svjea, pa ena stranoga Batte Malagne... No, tko ima
odvanosti da okrene lea bogatstvu? Oliva je ipak dobro znala kako se Malagna obogatio! Toliko
mi je loega jednoga dana govorila o njemu, a kasnije je, ba zbog toga bogatstva, pola za nj.
Meutim, proe godina dana nakon vjenanja; prooe i dvije, a od djece nita.
Malagni, koji je ve odavna bio uvjeren da ih s prvom enom nije imao samo zbog njezine
neplodnosti ili neprestane bolesti, nije sad ni izdaleka padala na um sumnja da je tomu moda on
sam kriv. Pa se poe duriti na Olivu.
- Nita?
- Nita.
Prieka jo godinu dana, treu - uzalud. Nato je poe otvoreno prekoravati; konano, nakon
jo godine dana, izgubivi svaku nadu, sasvim ogoren, poe je zlostavljati bez ikakva ustezanja,
viui joj u lice da ga je svojom prividnom krepkou prevarila, prevarila, prevarila, da ju je
uzdigao do poloaja to ga je nekada zauzimala jedna dama, samo da dobije s njom dijete, a da toga
nije bilo, nikad on ne bi nanio takvu uvredu uspomeni one dame.
Sirota Oliva nije odgovarala, nije znala to da kae; esto je dolazila k nama da se izjada
mojoj majci koja ju je tjeila lijepim rijeima, govorei joj neka se jo nada, jer je, konano, mlada,
tako mlada.
- Dvadeset godina?
- Dvadeset i dvije...
No, dakle! Bilo je sluajeva da su ljudi dobili djecu deset, pa i petnaest godina nakon
vjenanja... Petnaest? Da, ali on? On je ve star, pa ako...
Oliva je ve nakon prve godine posumnjala da je greka, kako da kaem, vie njegova nego
njezina, premda je on tvrdio suprotno. Ali zar se to moglo provjeriti? Oliva se pri vjenanju bila
zaklela sama sebi da e biti potena, pa nije htjela prekriti zakletvu, ak ni kako bi opet stekla svoj
mir. Odakle ja sve to znam?... O, Boe! Pa rekao sam da je dolazila naoj kui da se izjada; rekao
sam da sam je poznavao kao djevojku, a sada sam je viao gdje plae zbog nedostojna postupka i
glupe i izazovne preuzetnosti onoga gadnog strakelje, i... moram li ba sve rei? Uostalom, nije bilo
nita, dakle dosta. Brzo sam se utjeio. Toliko mi se toga tada motalo po glavi, ili sam bar tako
mislio, a to je svejedno. Imao sam novca, koji - uz ostalo - takoer daje neke ideje koje ovjek ne bi
imao da nema novaca. No u troenju tog novca avolski mi je pomagao Gerolamo II. Pomino, koji
ga zbog razborite oeve tednje nikada nije imao dovoljno.
Mino bijae poput nae sjene, naizmjence moje i Bertove, a mijenjao se divnom
majmunskom sposobnou ovisno o tome je li drugovao s Bertom ili sa mnom. Kad bi se prilijepio
uz Berta, odmah bi postao gizdelin, te bi tada otac, koji je takoer imao prohtjeve za elegancijom,
malko razrijeio kesu. No s Bertom bi kratko izdrao. Kad bi vidio kako ga oponaa ak i u hodu,
moj bi brat odmah izgubio strpljenje, moda od straha da ne postane smijean, pa bi ga zlostavljao
dok ga se ne bi otresao. Mino bi se tada prilijepio uza me, a otac bi odmah svezao kesu.
Ja sam imao vie strpljenja, jer sam se rado alio na njegov raun. Kasnije bih se kajao.
Uvidio bih da sam zbog njega pretjerao u nekom pothvatu, ili pak postupio suprotno svojoj prirodi,
ili se prenaglio u iskazivanju uvstava da bih ga doveo u zabunu ili ga uvalio u kakvu nepriliku
kojoj bih posljedice, naravno, i sam snosio.
Tako Mino jednog dana u lovu, govorei o Malagni, o ijim sam mu problemima sa enom
bio pripovijedao, ree da mu je zapela za oko neka djevojka, ki neke Malagnine roakinje, zbog
koje bi rado poinio kakvu glupost. Sposoban je za to, to vie to se ini da djevojka nije
tvrdoglava, ali on dotada nije imao prilike ni govoriti s njom.
149
 - Nisi imao odvanosti, to je! - rekoh mu smijui se. Mino poree, ali se pritom odvie
zacrveni.
- Ali sam govorio sa sluavkom - doda urno. - A lijepih sam stvari doznao, zna! Rekla mi
je da im se onaj tvoj Maltretaa stalno vrzma po kui te joj se po svemu ini da neto opasno
sprema, u sporazumu s roakinjom koja je stara vjetica.
- A to to?
- Pa... kae, da tamo dolazi i kuka zbog svoje nesree to nema djece. Stara mu tvrdo i
osorno govori da mu tako i treba. ini se da je ona nakon smrti prve Malagnine ene bila sebi zabila
u glavu da mu da svoju ker za enu i da je pokuala sve mogue kako bi joj to polo za rukom te
da je kasnije, razoarana, izgovorila svega i svaega na adresu te ivotinje, neprijatelja rodbine,
izdajice svoje krvi itd., itd., da se pograbila s keri koja nije umjela privui ujaka. A sad, na kraju,
stari se ponaa tako pokajniki to nije usreio neakinju, pa bogzna kakvu je drugu podlost smislila
stara vjetica.
Zaepih ui rukama i viknuh Minu:
- uti!
Ja sam zapravo u to vrijeme bio jo vrlo naivan. Ipak, douvi za scene koje su se odigrale u
Malagninoj kui, pomislih da bi sumnja te slukinje mogla biti utemeljena, pa htjedoh pokuati,
zbog Olive, nee li mi poi za rukom da to izvidim. Zato uzeh od Mina adresu te vjetice. Mino mi
se preporui u vezi s djevojkom.
- Ne sumnjaj - odgovorih mu. - Pustit u ti je, doavola! Sutradan, uzevi kao izliku mjenicu
za koju sam sluajno tog jutra doznao od majke da dospijeva tog dana, podoh potraiti Malagnu u
kuu udovice Pescatore.
Namjerno sam trao, pa dojurih unutra sav zagrijan i oznojen:
- Malagna, mjenica!
Da ve nisam znao kako mu savjest nije ista, bio bih to bez sumnje opazio toga dana,
vidjevi ga kako je skoio na noge blijed, skamenjen, te promucao:
- Ka... kakva m... mjenica?
- Mjenica koja danas dospijeva... Poslala me majka, vrlo je zabrinuta!
Batta Malagna pade u stolicu, pa u jednom beskrajnom ah" ispuha sav strah koji ga je naas
bio pritisnuo.
- Ma, ureeno je!... Sve je ureeno!... Zaboga, kako si me zaskoio... Produio sam je, e! Na
tri mjeseca, plativi, razumije se, kamate. Zar si se doista toliko natrao zbog takve sitnice?
I poe se smijati dok mu je trbuina poskakivala; ponudi mi da sjednem i predstavi me
enama.
- Mattia Pascal. Marianna Dondi, udova Pescatore, moja roakinja. Romilda, moja
neakinja.
Da se oporavim od jurnjave, htjede da neto popijem.
- Romilda, ako ti nije teko...
Kao da je kod svoje kue. Romilda ustade, pogleda majku, da se pogledom s njom
posavjetuje, te se malo kasnije, usprkos mojim prosvjedima, vrati s malim posluavnikom na
kojemu je bila aa i boca vermuta. im to ugleda, majka srdito usta i ree keri:
- Ne to! Ne to! Daj amo!
Uze joj posluavnik iz ruku i izae, a malo kasnije vrati se s drugim posluavnikom od laka,
novim novcatim, na kojemu je stajala prekrasna garnitura za rozolin: posrebren slon sa staklenom
bavom na grbai, a unaokolo povjeano mnogo aica koje su zveckale.
150
 Bio bih radije popio vermut. Popih rozolin. Napie se i Malagna i majka. Romilda se uzdra.
Malo se zadrah taj prvi put kako bih dobio izliku za ponovni dolazak; rekoh da mi je stalo
da umirim majku glede mjenice i da u opet doi za koji dan da oputenije uivam u drutvu gos-
poa.
Kako me je pozdravila, nije mi se uinilo da je Marianna Dondi, udova Pescatore, s osobitim
veseljem primila navjetaj moga drugog posjeta; jedva mi prui ruku, mrzlu, suhu, voravu,
ukastu ruku, obori oi i stisnu usne. Obeteti me ki, simpatinim smijekom koji je obeavao
srdaan prijam i pogledom, u isti mah ljupkim i alosnim, onih oiju, koje ve od prvoga pogleda
ostavie na me snaan dojam, oiju neke udne zelene boje, mranih, dubokih, zasjenjenih
dugakim trepavicama, oiju nonih, uokvirenih valovitom kosom crnom poput ebanovine, koja joj
se sputala na elo i sljepooice kao da eli istaknuti ivu bjelinu koe.
Kua je bila skromna, no meu starim pokustvom primjeivalo se i nekoliko novih komada,
preuzetnih i nespretnih u svojoj odvie oiglednoj novini: eto, na primjer, dvije svjetiljke od fajanse
udna oblika s kuglama od mutna stakla na bijednoj konzoli s poutjelom mramornom ploom; a
nad njom potamnjelo zrcalo u okruglu okviru s kojega je ovdje-ondje otpala pokost, to je zijevalo u
sobu poput izgladnjela ovjeka. Osim toga, bio je tu, pred malim rasklimanim divanom, stoli s
etiri pozlaene apice i plohom od porculana u vrlo ivim arama; zatim zidni ormari od
japanskog laka, itd., itd., a na tim se novim predmetima Malagnine oi zaustavljahu s vidnim
uitkom, kao as prije na priboru za rozolin tono ga je bila pobjedonosno donijela njegova roaki-
nja udova Pescatore.
Zidovi u sobi bili su gotovo sasvim obloeni starim rezbarijama koje nisu bile loe, a neke
mi Malagna posebno pokaza i ree da ih je radio Francesco Antonio Pescatore, njegov roak, vrlo
vrijedan rezbar (umro lud u Torinu", doda potiho) iji je portret pokazao.
- Izradio ga je svojom rukom, sam, pred zrcalom.
Ja sam, gledajui Romildu, pa majku, as prije pomislio: Bit e da nalikuje ocu." - Sad,
pred njegovom slikom, nisam vie znao to da mislim.
Ne elim se uputati u uvredljiva nagaanja. Drim, istina, Mariannu Dondi, udovu
Pescatore, sposobnom za sve; ali kako da zamislim ovjeka, k tomu lijepa, kadrim da se zaljubi u
nju? Osim ako je bio luak, lui od mua.
Izvijestili Mina o dojmovima toga prvog posjeta. Govorio sam mu o Romildi s takvom
toplinom i divljenjem da se odmah zapalio, sretan to se i meni toliko svidjela i to mu ja
odobravam.
Ja ga tada upitah kakve su mu namjere; majka je, istina, nalik na pravu vjeticu, no ki je,
zakleo bih se, potena. Nema nimalo sumnje o Malagninim podlim nakanama; treba, dakle, poto-
poto i to hitnije spasiti djevojku.
- A kako? - upita me Pomino koji me oarano sluao.
- Kako? Vidjet emo. Treba najprije biti nacistu s mnogo toga, ui u bit stvari, dobro
prouiti. Razumjet e da ovjek ne moe tako s neba pa u rebra donijeti neko rjeenje. Prepusti
stvar meni, pomoi u ti. Svia mi se ova pustolovina.
- E... ali - prigovori opet Pomino plaljivo, poinjui se osjeati kao na iglama kad vidje da
sam se tako zanio. - Ti e moda rei... da se s njom vjenam?
- Ne kaem nita, zasada. Zar te je moda strah?
- Nije, zato?
- Jer vidim da se odvie zatrava. Polako, polako i razmisli. Ako se uvjerimo da je ona
doista onakva kakva bi morala biti: dobra, razborita, kreposna, - lijepa jest, o tomu nema sumnje, i
151
svia ti se, je li? - o! pa zamislimo da je zaista zbog pogantine svoje majke i onoga drugog nitkova
izloena ozbiljnoj opasnosti, zlostavljanju, podloj trgovini, bi li se ti ustruavao uiniti hvale-
vrijedno, sveto, spasiteljsko djelo?
- Ne bih... ne! - ree Pomino. - Ali... moj otac?
- Protivio bi se? Zbog kojeg razloga? Zbog miraza, je li? Samo zbog toga! Jer ona je, zna,
ki umjetnika, vrlo valjana rezbara koji je umro... da, lijepo umro, jednom rijeju, u Torinu... No
tvoj je otac bogat i ima samo tebe; moe te, dakle, zadovoljiti ne gledajui na miraz! A ako ti ne
poe za rukom pridobiti ga na lijep nain, ne boj se. ovjek lijepo izleti iz gnijezda i sve se sredi.
Pomino, je li tebi srce od kudjelje?
Pomino se nasmija, a ja mu tada dokazah kako je bjelodano da je on roeni mu, kao to je
netko roeni pjesnik. ivim, zavodljivim bojama opisah mu sreu branoga ivota s njegovom
Romildom: ljubav, panju, zahvalnost koje e ona iskazivati njemu, svojem spasitelju. I zakljuih:
- Ti sad mora nai puta i naina da te ona primijeti i da s njom govori ili joj pie. Gledaj,
ovog bi asa moda jedno tvoje pismo moglo njoj, koju opsjeda onaj pauk, biti sidro spasa. Ja u
dotle zalaziti u kuu i promatrat u; nastojat u ugrabiti priliku da te predstavim. Jesmo li se
razumjeli?
- Jesmo.
Zbog ega sam pokazivao toliko nestrpljenja da udam Romildu? Ni zbog ega. Ponavljam,
zato to sam uivao dovoditi Pomina u zabunu. Govorio sam i govorio, a sve su tekoe iezavale.
Bio sam nagao i sve sam primao olako. Moda su me tada ene upravo zbog toga voljele, usprkos
onom malko zabaenom oku i tijelu poput klade. No ovoga je puta, moram priznati, moja estina
dolazila i od elje da raskinem himbenu zamku koju je spleo onaj gadni starkelja, i da ga ostavim
pokunjena, kao i od pomisli na jadnu Olivu, pa - zato ne? - i zbog nade da u uiniti dobro djelo
onoj djevojci koja je bila ostavila na mene doista dubok dojam.
to sam ja kriv to je Pomino odve plaljivo provodio u djelo moje upute? to sam ja kriv
to se Romilda, umjesto u Pomina, zaljubila u mene, koji sam joj uvijek govorio o njemu? to sam,
na kraju krajeva, kriv to me Marianna Dondi, udova Pescatore, navela da pomislim kako sam
svojom vjetinom za kratko vrijeme uspio savladati njezino nepovjerenje, pa i uiniti udo da je
vie nego jedanput nasmijem svojim nestanim primjedbama? Vidio sam kako malo-pomalo polae
oruje; vidio sam da me lijepo prima; mislio sam da je uz mladia mjetanina i bogata (bijah,
naime, uvjeren da sam jo bogat), koji odaje nesumnjivih znakova zaljubljenosti u ker, konano
odbacila svoju poganu zamisao, ako joj je uope ikada pala na pamet. Eto, bio sam na kraju i u to
posumnjao!
Mogao sam, istina, obratiti pozornost na injenicu da Malagnu vie nisam susretao u njezinoj
kui te da me ona nije bez razloga primala samo izjutra. No tko bi se na to osvrtao? Bilo je to,
uostalom, prirodno, jer sam ja svaki put, radi vee slobode, predlagao izlete na ladanje, koji se
uglavnom poduzimaju izjutra. Onda sam se i ja zaljubio u Romildu, ali sam joj svejedno i dalje
govorio o Pominovoj ljubavi; zaljubio se do ludila u one lijepe oi, u onaj nosi, u ona usta, u sve,
pa ak i u malu brazgotinu na ruci koju sam joj (...u Pominovo ime) ljubio, ljubio, izbezumljeno
ljubio.
Ipak se moda ne bi dogodilo nita ozbiljno da Romilda jednog jutra (bili smo na
Kokoinjaku, a majku smo bili ostavili da se divi mlinu), odjednom, ostavivi se i odve dugo
ponavljane ale o njezinu dalekom plaljivom ljubavniku, nije briznula u iznenadan, grevit pla i
ovila mi ruke oko vrata, drui, zaklinjui me da joj se smilujem, da je odvedem kamo bilo, samo
daleko odande, daleko od njezine kue, daleko od njezine matere, od svih, odmah, odmah, odmah...
152
 Daleko? Kako sam je tako odmah mogao povesti daleko odande"?
Ja sam kasnije, jo opijen njome, danima doista traio naina, iskreno spreman na sve. Ve
sam poinjao pripravljati majku na vijest o skoroj enidbi, koja je ve neizbjena, jer mi je savjest
nalae, kad mi, ne znam zato, stie vrlo slubeno pismo od Romilde, koje mi je poruivalo neka se
vie uope ne brinem za nju, neka vie nikada ne uem u njenu kuu, te neka na odnos drim
zauvijek prekinutim.
Tako? A kako to? to se dogodilo?
Istog dana Oliva plaui dotri k nama i objavi mojoj majci da je ona najnesretnija ena na
svijetu i da je mir njezine kue zauvijek razoren. Njezinomu je muu uspjelo dokazati da nije
njegova krivnja to nema djece, pa je pobjedonosno doao da joj to javi.
Prisustvovao sam toj sceni. Kako sam se u taj mah obuzdao, ne znam. Zadralo me
potovanje prema majci. Guei se od bijesa i gaenja, pobjegoh u sobu i zakljuah se, pa se,
upajui kosu objema rukama, stadoh pitati kako se Romilda, nakon onoga to je bilo meu nama,
mogla dati iskoristiti za tako sramotno djelo! Ah, keri dostojna majke! Nisu njih dvije podlo
prevarile samo starca, ve i mene, i mene! Dakle, i ona se, kao njezina majka, posluila mnome,
sramotno, u svoju podlu svrhu, za svoju lupeku pohlepu! A u meuvremenu ta jadna Oliva!
Upropatena, upropatena...
Izaoh iz kue predveer, jo sav drui, i pooh Olivinoj kui. Imao sam pri sebi, u depu,
Romildino pismo.
Oliva je, u suzama, kupila svoje stvari; htjela se vratiti svome ocu, kojemu do toga asa,
opreza radi, nije bila ni natuknula to je sve morala podnijeti.
- No to sad da jo ovdje radim? - ree mi. - Svreno je! Da se bar upustio s nekom drugom,
moda...
- A ti dakle zna - upitah je - s kojom se upustio?
Ona, jecajui, kimnu nekoliko puta glavom i sakri lice rukama.
- Djevojka! - zavapi nato, dignuvi ruke u vis. - A majka! majka! majka! Dogovoreno,
razumije li? Roena majka!
- Zar to meni kae? - rekoh. - Evo, itaj.
I pruih joj pismo. Oliva ga zaprepateno pogleda, uzme ga i upita me:
- to kae?
Ona je jedva umjela itati. Upita me pogledom je li ba potrebno da u tom trenutku
poduzima taj napor.
- itaj! - navalih ja.
Ona tada obrisa oi, razvi list i poe odgonetati pismo, polagano, sriui. Nakon prvih rijei
oi joj polete k potpisu, pa me pogleda, raskolaivi oi:
-Ti?
- Daj amo - rekoh joj - ja u ti ga proitati od poetka do kraja.
No ona pritisnu papir na grudi.
- Ne! - povika. - Ne dam ti ga vie! Sad mi treba!
- A zato ti moe trebati? - upitah je gorko se smijeei.
- Hoe li mu ga pokazati? Pa u cijelom tom pismu nema nijedne rijei zbog koje tvoj mu
ne bi vjerovao u ono u to sav sretan vjeruje. Lijepo su ga ulovile, eto!
- Ah, istina je, istina! - zajeca Oliva. - Zario mije ruke u lice viui mi neka se ne usudim
posumnjati u ast njegove neakinje!

153
 - No, dakle? - rekoh ja trpko se smijui. - Vidi li? Poricanjem ne moe vie nita postii.
Mora se toga dobro uvati! Mora mu, dapae, rei da je istina, iva istina, da on moe imati
djece... razumije li?
Zato je pak mjesec dana nakon toga Malagna bijesno istukao enu i jo s pjenom na ustima
uletio u moju kuu, viui da zahtijeva zadovoljtinu to sam mu obeastio, upropastio neakinju,
jadnu sirotu? Nadoda da je htio utjeti da ne pFavi skandala. tovie, od samilosti prema jadnici, a
kako sam nema djece, bio je odluio da to dijete zadri kao svoje. Ali sada, poto ga je konano
milostivi Bog usliao i dao mu zakonita poroda od njegove vlastite ene, ne moe vie, po savjesti,
biti otac onome drugom, koje e roditi njegova neakinja.
- Mattia neka se pobrine! Mattia neka to popravi! - zakljui sav crven od bijesa. - I to
odmah! Da me poslua smjesta! I nemojte me siliti da jo neto kaem ili da uinim neku ludost!
Razmislimo malo. Ja sam svata proivio. Da me netko dri i za budalu ili za... neto gore,
ne bi, uostalom, bila velika nesrea za mene. Ionako sam ve - ponavljam - kao izvan ivota, i nije
mi vie ni do ega stalo. Ako, dakle, sada elim umovati, to je samo za volju logike.
ini mi se oitim da Romilda nije uinila nita da prevari ujaka. Zato bi inae Malagna
odmah, uz zvune batine, bio spoitnuo eni da ga je prevarila, a mene pred majkom okrivio da sam
mu osramotio neakinju?
Romilda doista tvrdi da je njezina majka malo nakon onoga naega izleta na Kokoinjak,
uvi njezino priznanje o ljubavi koja je nerazdvojno vee sa mnom, pobjenjela i doviknula joj u
lice kako joj nikada nee ni u snu dopustiti da pode za besposliara koji je ve na rubu propasti. A
budui da je sama sebi nanijela najgore zlo koje djevojku moe zadesiti, njoj, opreznoj majci,
preostaje samo da iz toga zla izvue to veu korist. Kakvu, lako je razumjeti. Kad je, u uobiajeno
doba, doao Malagna, ona ode van, s nekakvom isprikom, a nju ostavi nasamo s ujakom. I tako se
ona, Romilda, lijui - veli - vrele suze, baci na koljena preda nj, kaza mu za svoju nesreu i ispria
to majka zahtijeva od nje; zamoli ga da se zauzme, da navede majku na pravedniju odluku, jer ona
ve pripada drugomu kojemu eli ostati vjerna.
Malagna se raznjei, ali samo donekle. Ree joj da je ona jo maloljetna i stoga pod vlau
svoje majke koja, ako hoe, moe i sudbeno postupiti protiv mene; da ni on, po savjesti, ne moe
odobriti brak s rasipnim i praznoglavim vjetrogonjom kakav sam ja te da zato ne moe savjetovati
majci da pristane na taj brak; ree joj da opravdanoj i prirodnoj srdbi majinoj i ona mora neto
rtvovati, to e opet. uostalom, biti njezina srea; pa zakljui da on na kraju ne moe uiniti nita
drugo nego se, ali uz uvjet da se sve to zadri u najveoj tajnosti, pobrinuti za dijete, da mu bude
kao otac, kad ve eto on nema djece, a jako i odavno eli dijete.
Moe li ovjek, pitam ja, biti poteniji?
Dakle, sve to je pokrao ocu, vratit e djetetu. to je on kriv to sam mu ja, nezahvalan i
neuviavan ovjek, pokvario raune?
Dva djeteta ne! Nikako ne!
inilo mu se previe, jer poto se Roberto, kako rekoh, bio bogato oenio, mislio je moda
da ga nije toliko otetio da bi morao vraati i za njega.
Da zakljuim. Oito je da sam, doavi meu tako poten svijet, sve zlo uinio ja. Morao
sam ga, dakle, ja i okajati.
Najprije prezirno odbih. Kasnije, na molbe svoje majke, koja je ve vidjela propast nae
kue i nadala se da u se moi nekako spasiti ako uzmem neakinju toga njezina dumanina,
popustih i vjenah se.
Nad glavom mi je visjela strahovita srdba Marianne Dondi, udove Pescatore.
154
 V. DOZRIJEVANJE

Vjetica se nije dala umiriti.

- to si uinio? - pitala me ona. - Reci, zar ti nije bilo dosta, to si mi se uvukao u kuu kao
lupe, napastovao mi ker i upropastio je. Zar ti nije bilo dosta?
- Nije, ne, draga punice! - odgovarao sam joj. - Jer da sam se tu zaustavio, bio bih vam
napravio zadovoljstvo, iskazao uslugu.
- uje li ga? - kretala bi stara keri. - Hvali se, usuuje se jo hvaliti lijepim junatvom to
ga je poinio s onom... - i pritom bi izgovorila itav niz rjeetina na Olivinu adresu, zatim bi se
podboila, izbacila laktove i zapitala: - to si to uinio? Zar nisi ovako upropastio i svoje dijete? No
da, to se to njega tie? Njegovo je i ono, njegovo je...
Nikad ne bi propustila nakraju briznuti taj otrov, znajui kakav uinak ima na duh Romilde,
koja je bila ljubomorna na dijete to se imalo roditi Olivi u slasti i lasti, dok se njezino raalo u
oskudici, u neizvjesnosti zbog sutranjega dana i u svim tim svaama. Tu su joj ljubomoru
poveavale i vijesti koje bi joj neka dobra ena, pravei se da nita ne zna, donosila od ujne
Malagne, koja je bila tako zadovoljna, tako sretna zbog milosti koju joj je Bog konano udijelio.
Ah, da, rascvjetala se, nikad nije bila tako lijepa i sretna!
A ona, izvaljena u naslonja, neprestano muena potrebom za povraanjem, blijeda,
slomljena, porunjela, bez ijednog ugodnoga trenutka, bez volje da i progovori ili da oi otvori.
Je li i to bila moja krivnja? inilo se da jest. Nije me mogla vie ivog vidjeti ni uti.
Nastade i gore kad se moradoe prodati kue da se spasi imanje Kokoinjak s mlinom, te kad je
sirota majka bila prisiljena ui u pakao moje kue
No ta prodaja nije donijela nikakve koristi. Malagna, s onim svojim djetetom koje mu se
imalo roditi, a sada ga je ovlaivalo da bude bez obzira i ograda, napravi posljednje to je mogao -
sloi se s lihvarima, te sam, skrivajui se iza drugih, kupi kue u bescjenje. Dugovi koji su teretili
Kokoinjak ostadoe tako veim dijelom nepokriveni, pa vjerovnici stavie imanje zajedno s mli-
nom pod sudsku upravu. I mi bismo likvidirani.
Sto sad? Gotovo bez ikakve nade, poeh traiti bilo kakvo zaposlenje da pokrijem najnunije
potrebe obitelji. Nisam bio ni za to, a glas na koji sam bio doao zbog svojih mladenakih podviga
i besposliarenja jamano nikomu nije ulijevao povjerenje. Scene pak, kojima sam kod svoje kue
morao svaki dan prisustvovati i u njima sudjelovati, oduzimahu mi onaj mir koji bi mi bio potreban
da se malo priberem i razmislim to bih mogao i znao raditi.
Hvatala me groza kad bih vidio svoju majku s udovom Pescatore. Moja sveta stariica, sad
ve svjesna, ali u mojim oima osloboena krivnje zato to nije bila kadra spoznati ljudsku opainu,
bila se sasvim povukla u se, s rukama u krilu, oborenih oiju, sjedei u uglu, no kao da nije posve
sigurna smije li ostati na tome mjestu; kao da uvijek oekuje da ode, uskoro - ako bude Boja volja.
Ni zraku nije smetala. Svaki se as samilosno smijeila Romildi; nije joj se vie usuivala pribliiti,
jer kad je jedanput, nekoliko dana nakon svog dolaska u nau kuu bila priskoila da joj pomogne,
ona ju je vjetica surovo otjerala.
- Ja u, ja u, znam ja to treba.

155
 Budui da je Romildi u taj mah zbilja trebalo pomoi, razborito sam utio, ali sam pazio da
majci nitko ne uskrati potovanje.
Meutim, primijetih da to moje straarenje nad majkom potmulo drai vjeticu, pa i moju
enu, te se pobojah da je ne bi zlostavljale kad mene ne bude kod kue, da iskale ljutinu i izliju u
iz srca. Znao sam pouzdano da mi majka ne bi nikad nita rekla. Ta me je misao muila. Koliko sam
je puta pogledao u oi da vidim nije li plakala! Ona bi mi se smijeila, milovala me pogledom, pa bi
me upitala:
- Zato me tako gleda?
- Je li ti dobro, mama?
Jedva primjetno odmahnula bi rukom i odgovorila:
- Jest, zar ne vidi? Idi k svojoj eni, idi, pati sirotica. Dosjetih se pisati Robertu u Onegliju
neka on uzme majku u svoju kuu; ne zato da sa sebe skinem teret koji bih vrlo rado nosio i u
oskudici u kojoj sam se nalazio, ve samo zato da bi njoj bilo bolje.
Berto mi odgovori da ne moe; ne moe, jer je njegov poloaj prema eninoj obitelji i eni
nakon nae propasti vrlo muan; on sad ivi od enina miraza pa joj stoga ne moe natovariti jo i
svekrvu. Uostalom - ree - moda bi majci i u njegovoj kui bilo isto tako zlo, jer i on ivi s
majkom svoje ene, dobrom enom, istina, ali bi mogla postati zla zbog neizbjene ljubomore i
napetosti koja nastaje izmeu punice i svekrve. Bolje je, dakle, da majka ostane u mojoj kui; ako
nita, bar se tako nee za svojih posljednjih godina udaljavati iz svoga zaviaja i nee biti prisiljena
mijenjati ivot i navike. Izjavi, konano, da mu je vrlo ao to mi zbog navedenih razloga ne moe
dati ni najmanju novanu pomo, kao to bi od svega srca elio.
To sam pismo sakrio od majke. Moda se, da mi ogorenost nije u taj mah tako pomraila
razum, ne bih zbog njega bio toliko rasrdio; bio bih, na primjer, pomislio, prema uroenoj sklonosti
svoga duha, da slavuj, ako izgubi perje s repa, moe rei da mu ostaje dar pjevanja, ali ako paunu
oduzmete perje s repa, to mu ostaje? Pokvariti, ma i malo, ravnoteu koja mu je doputala da ivi
pristojno, pa moda i prividno dostojanstveno na enin raun za Berta bi bila golema rtva,
nepopravljiv gubitak. Osim lijepe pojave, uglaenih manira, onoga svoga elegantnoga gospodskoga
dranja, nije imao to dati eni; ni mrviak srca koje bi je moda obetetilo za neugodnosti to joj ih
je mogla prouzroiti moja sirota majka. Ali to! Bog ga je takvog stvorio, dao mu je tek vrlo, vrlo
malo srca. to je tu mogao siromah Berto?
U meuvremenu je oskudica rasla, a ja nisam nalazio naina da joj doskoim. Prodali smo
majin nakit, milu uspomenu. Udova Pescatore, bojei se da emo ja i majka uskoro poeti ivjeti
od njezina sitnog udovikog prihoda koji je iznosio etrdeset i dvije lire na mjesec, postajala je iz
dana u dan mrgodnija, a njezini postupci sve neljubazniji. Predviao sam da njezin bijes moe
provaliti svakog asa, jer ga je ve dugo guila, moda zbog majine prisutnosti i njezina dranja.
Videi me kako se motam po kui kao muha bez glave, ta bi mi spodoba dobacivala poglede, munje
to prethode oluji. Izaao bih iz kue da iskopam struju i sprijeim udarac. No onda bih se pobojao
za majku i vratio se kui.
Jednog dana ipak ne dooh navrijeme. Oluja je konano izbila, pod siunom izlikom: majku
su posjetile dvije stare sluavke.
Jedna od njih, ne mogavi nita staviti na stranu, jer je morala uzdravati obudovjelu ker s
dvoje djece, bila je odmah pola drugamo u slubu; no druga, Margherita, sama na svijetu, sretnija,
mogla se sad u starosti odmarati s utedom koju je bila skupila kroz toliko godina slube u naoj
kui. ini se, pak, da se majka tim dvjema dobrim enama, dugogodinjim vjernim draicama,
potiho potuila na svoje bijedno i pregorko stanje. I odmah joj Margherita, dobra starica, koja je to
156
ve bila naslutila, ali se nije usuivala rei, predloi da doe s njom u njezinu kuu; ima dvije iste
sobe s malom terasom to gleda na more, punom cvijea; bit e zajedno, mirne; o, ona e biti sretna
da je moe jo dvoriti, da joj moe iskazivati ljubav i odanost koju osjea prema njoj.
No, je li majka mogla prihvatiti ponudu te sirote starice? Otuda srdba udove Pescatore.
Vrativi se kui, ja je zatekoh gdje je upravo ispruila ake prema Margheriti, koja je pak
junaki odolijevala, dok se majka, uplaena, sa suzama u oima i drui, bila uhvatila objema ruka-
ma za dragu staricu kao da se eli zakloniti iza nje.
Kad vidjeh majku u tom poloaju, smrknu mi se pred oima. Pograbih za ruku udovu
Pescatore i odgurnuh je tako da je pala. Ona se zaas podignu i poe prema meni da me zaskoi, ali
se preda mnom zaustavi.
- Van! - viknu mi. - Odlazite i ti i tvoja majka! Van iz moje kue!
- Sluaj - rekoh joj ja nato, a glas mi podrhtavae od estoka napora kojim sam se susprezao
- sluaj: odlazi ti, odmah, idi sama dok moe i nemoj me vie izazivati. Odlazi, za svoje dobro!
Odlazi!
Romilda, plaui i viui, usta s naslonjaa i baci se majci u naruje;
Ne! Ostani sa mnom, majko! Ne ostavljaj me, ne ostavljaj me ovdje samu!
No ta je divna majka bijesno odgurnu:
- Htjela si ga, pa sad dri tog razbojnika i tata! Ja idem sama! No, razumije se, nije otila.
Dva dana poslije doe, pretpostavljam da ju je poslala Margherita, strina Skolastika u velikoj
hitnji, kao obino, da povede majku sa sobom.
Bijae to prizor to ga vrijedi ispriati.
Udova Pescatore mijesila je toga jutra kruh, golih ruku, s podignutom suknjom omotanom
oko struka, da je ne uprlja. Jedva se okrenula, kad ugleda strinu gdje dolazi, ali je dalje sijala
brano, kao da se nije nita dogodilo. Strina se na to nije obazirala; uostalom, bila je ula ne
pozdravivi te pola prema mojoj majci, kao da u kui nema nikoga osim nje.
- Hajd' odmah, oblai se! Poi e sa mnom. Zazvonilo mi je ne znam ve koje zvono. I evo
me tu. Hajd', brzo! Kupi prnje!
Govorila je na mahove. Kukasti joj je, ponosni nos na crnomanjastom ukastom licu
podrhtavao, pa se svako malo mrgodila, a oi su joj sijevale.
Udova Pescatore samo je utjela.
Postoje prosijala brano, namoila ga i zamijesila tijesto, sada je njime s visine zamahivala i
namjerno snano udarala o nave; tako je odgovarala na ono to je strina govorila. Stoga strina po-
dignu glas. A ona, mijesei sve jae i jae, kao da je govorila:
Pa da! - Naravno! - Kako ne? - Sigurno! - onda, kao da joj to nije dosta, poe i uze valjak te
ga stavi pokraj sebe na nave, kao da eli kazati: imam i ovo.
Da to bar nije uinila! Strina Skolastika skoi na noge, bijesno skide rubac kojim se ogrnula i
baci ga mojoj majci:
- Evo ti! Ostavi sve. Hajdemo odmah!
I stade pred udovu Pescatore. Ona se, da joj ne bude tako prsimice, povue korak natrag,
puna prijetnje, kao da hoe zamahnuti valjkom; strina Skolastika nato objema rukama zahvati iz
naava veliki komad tijesta, prilijepi joj ga na glavu, navue joj ga na lice i nabije stisnutim akama
na nos, na oi, u usta, kamo god je stigla. Zatim pograbi za ruku moju majku i odvue je.
Ono to je zatim dolo, snalo je samo mene. Udova Pescatore, urliui od srdbe, strgnu
tijesto s lica, s ulijepljene kose, pa ga baci u lice meni, koji sam se iscerio od grevita smijeha;
pograbi me za bradu, svega me izgrebe, a zatim se, kao da je poludjela, baci na tlo i poe sa sebe
157
trgati odjeu valjajui se mahnito po podu. Moja je ena u meuvremenu (sit venia verbo), bljuvala
malo dalje, piskutavo viui, dok sam ja dovikivao udovi Pescatore, koja se valjala po podu:
- Noge! Noge! Nemojte mi pokazivati noge, za Boga miloga!
Moram rei da sam se od tada poeo smijati svakoj svojoj nesrei i muci. U taj sam mah
sebe vidio kao glumca tragedije od koje se nije moglo zamisliti smjenije: majka mi onako pobjee
s onom ludom; ena mi tamo ... no ostavimo je na miru, Marianna Pescatore na tlu, a ja, koji vie
nisam imao kruha, onoga to se zove kruh, za sutranji dan, ja s razbaruenom bradom, izgrebenog
lica s kojega je tekla ne znam da li krv ili suze od prevelika smijeha. Pooh se pogledati u zrcalo.
Bile su to suze, ali sam bio i dobro izgreben. Ah, kako mi je, u taj as, izgledalo ono moje oko! Ma
koliko bilo oajno, poeo sam njime gledati nekamo drugamo, drugamo, na njegovu stranu.
Pobjegoh, odluivi da se ne vraam kui ako prije ne naem naina da, makar i bijedno,
uzdravam svoju enu i sebe.
U bijesnoj srdbi koju sam u taj as osjeao prema mnogim godinama svoje lakoumnosti
ipak mi je bilo jasno da moja nesrea ne moe ni u kome izazvati nikakav obzir, a kamoli suut. A
to sam i zasluio. Samo je jedan ovjek mogao imati smilovanja - onaj koji je bio unitio sav na
imetak, ali tko moe i zamisliti da bi Malagna jo mogao osjeati dunost pritei mi u pomo nakon
svega to se dogodilo izmeu nas dvojice.
A pomo mi doe od onoga od koga sam je najmanje mogao oekivati.
Ostavi cijeloga toga dana izvan kue, podveer se sluajno namjerih na Pomina koji,
pravei se da me nije opazio, htjede produiti.
- Pomino!
Okrenu se, natmurena lica, i zaustavi se oborenih oiju:
- to hoe?
- Pomino! - ponovih glasnije, prodrmavi ga za rame i nasmijavi se njegovu namrgoenom
licu. - Govori li to ozbiljno?
O, nezahvalnosti ljudska! Ljutio se jo na me to sam ga, prema njegovu miljenju, prevario.
Nije mi polo za rukom dokazati mu daje, naprotiv, on prevario mene, te da bi mi morao ne samo
zahvaliti nego i baciti se niice i ljubiti mi noge.
Jo sam bio kao pijan od one zle veselosti koja me je bila obuzela otkako se pogledah u
zrcalu.
- Vidi li ove ogrebotine? - zapitah ga konano. - Ona me je izgrebla!
- Ro ... to jest, tvoja ena?
- Njezina majka!
I ispripovjedih mu kako i zato. On se nasmijei, ali vrlo suzdrano. Moda je pomislio da
udova Pescatore njega ne bi bila ogrebla: bio je u posve razliitom poloaju od mene, a imao je i
razliitu ud i razliito srce.
Tada padoh u napast da ga upitam zato onda nije on, kad je zbilja tako tuan, navrijeme
uzeo Romildu za enu, pa makar pobjegao s njom, kako sam mu savjetovao, prije nego to je mene,
zbog njegove smijene plaljivosti ili neodlunosti, zadesila nesrea da se zaljubim u nju, a htio sam
mu, onako razdraen, jo mnogo toga rei, ali se svladah. Upitah ga, naprotiv, pruivi mu ruku, s
kim se sada provodi.
- Ni sa kim! - uzdahnu on na to. - Ni sa kim! Dosaujem se, smrtno se dosaujem.
Kako je te rijei izgovorio ozlojeeno, meni se uini da sam uas shvatio pravi razlog tolike
Pominove alosti. Moda i nije toliko alio za Romildom koliko za drutvom koje je izgubio - Berta

158
vie nije bilo; sa mnom se vie nije mogao druiti jer je meu nama bila Romilda. to je preostajalo
siromahu Pominu?
- Oeni se, dragi moj! - rekoh mu. - Vidjet e kako je to veselo!
Ali on odmahnu glavom, ozbiljno, sklopljenih oiju; jednu ruku dignu uvis:
- Nikad! Nikad vie!
- Bravo, Pomino, samo ustraj u tome! Ako eli drutva, stojim ti na raspolaganju, pa i itavu
no ako hoe.
I kazah mu to sam odluio polazei od kue, pa mu izloih i oajno stanje u kojemu sam se
nalazio. Pomino se ganu kao pravi prijatelj i ponudi mi ono malo novca to ga je imao pri sebi. Zah-
valili mu od srca i rekoh da mi ta pomo nee nimalo koristiti: sutra u opet biti gdje sam i danas.
Potrebno mi je stalno namjetenje.
- ekaj! - kliknu nato Pomino. - Zna li da je moj otac sada u opini?
- Ne. Ali mogu misliti.
- Opinski tajnik za prosvjetu.
- To nisam mislio.
- Sino, za veerom... ekaj! Poznaje li ti Romitellija? - Ne.
- Kako ne? Onoga to je tamo dolje, u Boccamazzinoj knjinici. Gluh je, gotovo slijep,
pobenavio, jedva stoji na nogama. Sino je za veerom moj otac govorio da je knjinica u bijednom
stanju i da najhitnije treba nai lijeka. Eto mjesta za te!
- Knjiniar? - kliknuh. - Pa ja...
- Zato ne? - ree Pomino. - Ako je mogao Romitelli... Taj me razlog uvjeri.
Pomino mi dade savjet da poaljem strinu Skolastiku neka govori s njegovim ocem. Bit e
bolje.
Sutradan posjetih majku i rekoh to njoj, jer se strina Skolastika preda mnom nije htjela
pojaviti. I tako, etiri dana poslije, postadoh knjiniar. ezdeset lira na mjesec. Bogatiji sam od
udove Pescatore! Mogao sam likovati.
Prvih mi je mjeseci bilo gotovo zabavno s Romitellijem, kojemu se nije nikako moglo
dokazati da ga je opina umirovila i da zato vie ne mora dolaziti u knjinicu. Svakoga jutra, u isti
sat, ni minutu kasnije, pojavio bi se preda mnom etvoronoke (raunajui ona dva tapa, po jedan u
svakoj ruci, koji su ga sluili bolje nego noge). im bi stigao, izvadio bi iz depa prsluka golemu
staru bakrenu uru i objesio je na zid zajedno sa strahovitim lancem; sjeo bi, s oba tapa meu
nogama, izvukao iz depa kapicu, tabakeru i nekakav rubac s crvenim i crnim kockama, mrknuo bi
obilat prstohvat duhana, obrisao se, a zatim bi otvorio ladicu stolia i izvukao nekakvu knjiurinu
koja je pripadala knjinici: Povijesni rjenik glazbenika, umjetnika i amatera, mrtvih i ivih, tiskan
u Veneciji 1758.
- Gospodine Romitelli! - viknuo bih mu videi kako sve te radnje izvodi mirno, ne
pokazujui ni najmanjeg znaka da me je primijetio.
No komu sam govorio? Ne bi uo ni pucanj topa. Prodrmao bih ga za ruku, i tada bi se
okrenuo, zamirio, iskrivio cijelo lice, da me pogleda, a onda mi pokazao ute zube, moda s
nakanom da mi se nasmijei; zatim bi spustio glavu nad knjigu kao da eli od nje napraviti jastuk.
Ali da! Tako je on itao, na dva centimetra udaljenosti, samo jednim okom, a itao bi glasno:
- Biernbaum, Johan Abraham... Biernbaum, Johan Abraham, dao je tiskati... Biernbaum,
Johan Abraham, dao je tiskati u Leipzigu 1738... u Leipzigu 1738... knjiicu u osmini... u osmini:
nepristrane primjedbe o osjetljivom pasusu glazbenika-kritika. Mitzler... Mitzler je unio... Mitzler je
unio ovaj spis u prvi svezak svoje Glazbene Biblioteke. Godine 1739...
159
 I tako bi nastavljao, ponavljajui dva-tri puta imena i datume, kao da ih eli nauiti napamet.
Zato je tako glasno itao, ne znam. Ponavljam, ne bi uo ni topovski pucanj.
Ja sam ga u udu gledao. to je moglo biti stalo tomu oronulom ovjeku s jednom nogom u
grobu (umro je odista etiri mjeseca nakon moga imenovanja knjiniarom), to mu je moglo,
velim, biti stalo, da je Biernbaum Johan Abraham dao tiskati u Leipzigu godine 1738. knjiicu u
osmini? Da ga bar itanje nije stajalo toliko napora. Moda se stvarno moralo priznati da ne moe
bez svih onih datuma i onih glazbenika (on, onako gluh!), i umjetnika, i amatera, pokojnih, i ivih
do 1738? Ili je moda mislio da je knjiniar, jer je knjinica namijenjena itanju, duan sam itati
kad nema nikad ive due koja bi ula ovamo, pa je, eto, uzeo tu knjigu, kao to je mogao uzeti i
neku drugu? Bio je toliko pobenavio da je i ta pretpostavka mogua, dapae, mnogo vjerojatnija od
prve.
U meuvremenu je na velikom stolu, po sredini, bila nastala naslaga praine visoka bar jedan
prst, tolika da sam ja - ne bih li na neki nain popravio crnu nezahvalnost svojih sugraana - mogao
velikim pismenima ubiljeiti u nju ovaj natpis:

Monsignoru BOCCAMAZZI
Dobrotvoru i darovatelju
U ZNAK VJENE ZAHALNOSTI
Sugraani postavie ovu plou.

Sruile bi se katkad s polica dvije-tri knjige, a za njima bi istrali nekakvi mievi, veliki kao
kunii. Bili su za mene kao Newtonova jabuka.
- Naao sam! - uskliknuh, sav zadovoljan. - Eto zanimanja za mene, dok Romitelli ita svoga
Biernbauma.
Pa, za poetak, napisah vrlo razraen slubeni podnesak potovanom vitezu Gerolamu
Pominu, opinskom tajniku za prosvjetu, te ga zamolih da se knjinica Boccamazzina ili Majke
Boje od Milosti to hitnije opskrbi bar jednim parom maaka ije uzdravanje nee od opine
iziskivati nikakva troka jer e spomenute ivotinje imati u izobilju hrane od svojega lova. Nadodah
kako ne bi bilo loe opskrbiti knjinicu i s nekoliko miolovki te potrebnom mekom, da ne kaem
sirom", vulgarnu rije, koju, kao podreeni, nisam smatrao zgodnim iznijeti pred oi jednoga
opinskog tajnika za prosvjetu.
Najprije mi poslae dvije tako bijedne makice da su se onih golemih mieva odmah
poplaile, pa su se, da ne umru od gladi, same zavlaile u miolovke i jele sir. Svakoga bih jutra
naao make utamniene, mrave, rune i tako turobne te se inilo da vie nemaju snage ni volje ni
za mijaukanje.
Ponovno zatraih make, pa tada dou dvije lijepe, okretne, ozbiljne maketine koje poee
obavljati svoju dunost ne gubei vremena. I miolovke su sluile svrsi, ali one su mi davale ive
mieve. Tako jedne veeri, ljutit to Romitelli ne eli obratiti ni najmanju pozornost na ta moja
nastojanja i pobjede, kao da je njemu jedina dunost itati, a mievima jesti knjige u knjinici, prije
odlaska utjerah dva iva mia u ladicu njegova stola. Nadao sam se da u, bar za idue jutro, omesti
njegovo uobiajeno dosadno tivo. Ma kakvi! im je otvorio ladicu i osjetio kako mu te dvije
ivotinje pred nosom izmakoe, okrenu se k meni, koji se vie nisam mogao suzdrati, nego prasnuh
u smijeh, pa me upita:
- to je to bilo?
- Dva mia, gospodine Romitelli!
160
 - A-a, mievi? - mirno izusti on.
Bili su domai, a on je bio navikao na njih, pa poe, kao da se nita nije dogodilo, itati
svoju knjiurinu.
U nekoj Raspravi o drveu Giovan Vittorija Soderinija ita se da voe dozrijeva dijelom
utjecajem topline, a dijelom utjecajem hladnoe; jer toplina, kako je svakomu poznato, daje snagu
probavi, a to je osnovni razlog dozrijevanja". Giovan Vittorio Soderini nije, dakle, znao da su
prodavai voa, osim topline, prokuali jo jedan razlog dozrijevanja". Kako bi mogli ponijeti na
trite prvo voe i skuplje ga prodati, brali su voe (jabuke, breskve, kruke) prije nego to dozrije,
tako da bude zdravo i slasno, pa su ga sami gnjeenjem sazrijevali".
Tako dozri i moja dua, koja je jo bila trpka.
Za kratko vrijeme postadoh drugi ovjek. Kad umrije Romitelli, naoh se sam, izjedan
dosadom, u toj zabaenoj crkvici, meu svim tim knjigama; uasno sam, a opet bez volje za
drutvom. Mogao sam se tu zadrati tek nekoliko sati na dan, ali u takvoj me se bijedi bilo stid
pokazivati na gradskim ulicama; iz kue sam bjeao kao iz tamnice; bolje je ovdje, govorio sam
sam sebi. No to da radim? Da lovim mieve, da, no je li mi to moglo biti dovoljno?
Prvi put kad mi se dogodilo da se naem s knjigom u rukama, uzevi je onako sluajno i
nenamjerno s jedne police, podioe me srsi groze. Zar sam spao na te grane, kao Romitelli, da ja,
knjiniar, osjeam dunost itati za sve one koji u knjinicu ne dolaze? Pa tresnuh knjigom o pod.
Ali poslije je ponovno uzeh; pa - da, poeh i ja itati, i ja samo jednim okom, jer ono drugo nije
htjelo ni uti za to.
Tako sam itao kojeta, bez ikakva reda, ali najee filozofske knjige. Vrlo su teke, a ipak,
tko se njima hrani i unosi ih u tijelo, ivi u oblacima. Jo mi gore izvjetrie mozak koji je ve po
sebi bio vjetrenjast. Kad bi mi se poelo puiti u glavi, zatvorio bih knjinicu i otiao nekom
vrletnom stazom na komad samotne obale.
Od pogleda na more hvatao me udesan strah koji bi se malo-pomalo prometnuo u nesnosnu
potitenost. Sjeo bih na obalu pa bih, prignuvi glavu, zabranjivao sebi gledati u more, ali posvuda
bih uo njegov um dok bih, posve polako, kroz prste sijao gusti i teki pijesak, mrmljajui:
- Ovako u uvijek, do smrti, bez ikakve promjene... Nepominost toga mog ivota navodila
me tada na nenadane, udne misli, kao neke bljeske ludila. Skoio bih na noge, kao da ga elim
zbaciti sa sebe, i poeo etati obalom; no tada bih vidio kako mlitavo i sanjivo more bez prestanka
alje k obali svoje valove; vidio bih pustu pjeanu obalu, pa bih, maui rukama, srdito po vikao:
- Ali zato? Zato?
Pa bi mi se smoile noge.
More bi moda i malko jae zapljusnulo pokojim valom, da me opomene:
- Gledaj, dragi moj, to dobiva ovjek ako pita za neke razloge. Smoi noge. Vrati se u svoju
knjinicu. Slana voda izjeda cipele, a novca za bacanje nema. Vrati se u knjinicu i ostavi se
filozofskih knjiga; idi, idi radije pa i ti itaj da je Biernbaum Johan Abraham dao tiskati u Leipzigu
1738. knjiicu u osmini, od toga e sigurno imati vie koristi.
No jednoga mi dana konano dooe i rekoe da su mi enu uhvatili trudovi te da odmah
poem kui. Otrah kao jelen, no vie zato da umaknem sam od sebe, da ne ostanem nijedne minute
nasamo sa sobom i da ne mislim kako u uskoro dobiti dijete - ja, u ovom stanju, dijete!
Jedva dooh na kuna vrata, a punica me pograbi za plea i okrenu me:
- Po lijenika! Tri! Romilda umire!
Na takvu vijest iznebuha, zar ne, ovjeku doe da stane kao skamenjen. Umjesto toga -
tri!". Nisam vie osjeao noge pod sobom; nisam znao kamo da se okrenem, a dok sam jurio, ne
161
znam ni sam kako, govorio sam po lijenika! po lijenika!". A ljudi se putem zaustavljahu i
hotijahu da se i ja zaustavim i objasnim to mi se dogodilo; osjeao sam kako me vuku za rukav,
vidio sam pred sobom blijeda, zaprepatena lica; gurao sam svakoga s puta: Po lijenika, po
lijenika!"
Lijenik je, meutim, ve bio u mojoj kui. Kad se vratih, onako zadihan i u bijednu stanju,
poto obioh sve ljekarnice, oajan i bijesan, prva se djevojica ve bila rodila. Muili su se da
izvuku i drugu.
- Dvije!
ini mi se da ih jo vidim, tu, u kolijevci, jednu do druge; grebu jedna drugu onim svojim
njenim ruicama koje su ve oboruane aporcima, grebu od nekog divljakog nagona koji
pobuuje grozu i samilost; jadne, jadnije od ono dvoje maia to sam ih svakoga jutra nalazio u
miolovci; ni one nemaju snage cviljeti, kao ni one makice mijaukati; a u meuvremenu se, eto,
grebu!
Rastavih ih, a na prvi dodir onih njenih i hladnih tjeleaca, opet me prooe srsi, neki
neizrecivi drhtaj njenosti - bile su moje!
Jedna mi umrije nakon nekoliko dana dok mi je druga dala vremena da je zavolim svim
oinskim arom ovjeka koji vie nita nema, pa od svoga djeteta stvara sebi jedinu svrhu ivota;
imala je okrutnosti da mi umre kad joj je ve bila gotovo godina dana i kad se bila jako proljepala,
s onim zlatnim viticama to sam ih ovijao oko prstiju i nezasitno ljubio. Zvala me je tata", a ja sam
joj odmah odgovarao keri!", a ona opet tata"... onako, bez ikakva razloga, kao to se ptice
meusobno dozivaju.
Umrije mi u isto vrijeme kad i moja mama, istoga dana i gotovo istoga sata. Tih posljednjih
dana nisam vie znao kako da podijelim svoju brigu i muku. Ostavljao bih malu koja je poivala, pa
bih pojurio k majci koja se nije brinula za se, za svoju smrt, ve me pitala za nju, unuicu, tugujui
to je ne moe vie vidjeti ni posljednji put poljubiti. Ta muka potraja devet dana! A nakon devet
dana i devet noi neprekidna bdijenja, tijekom kojih nisam ni minutu oka stisnuo... moram li rei? -
mnogi bi se moda susprezali priznati, ali to je ipak posve ljudski - nisam osjetio boli, ne toga trena;
ostadoh neko vrijeme zapanjen i strano sumoran, da bih odmah zatim zaspao. Jasno. Moradoh
najprije spavati. Kasnije, da, kad sam se probudio, spopade me srdita, grozna bol za kerkicom i za
majkom, kojih vie nije bilo... Umalo te ne sioh s uma. Cijelu sam no tumarao gradom i poljima;
ne znam kakve su mi se sve misli vrzmale po glavi, znam samo da sam se, na kraju, naao na
imanju Kokoinjak, blizu mlinskoga korita, te da me je neki Filippo, stari mlinar koji je ondje radio
kao uvar, poveo sa sobom, posjeo me malo dalje ispod stabala i dugo mi, dugo govorio o mami, pa
i o ocu, i o lijepim davnim vremenima; ree mi takoer da ne smijem plakati i tako oajavati jer je
baka, dobra bakica, pourila na onaj svijet da preuzme brigu oko moje kerkice, pa e je ona drati
na koljenima, i uvijek joj govoriti o meni, i nikad je nee ostaviti samu, nikada.
Tri dana nakon toga Roberto, kao da mi je htio platiti suze, posla mi pet stotina lira. Htio je,
ree, da dostojno sahranim majku, no za to se ve bila pobrinula strina Skolastika.
Tih pet stotina lira ostade neko vrijeme meu listovima neke knjiurine u knjinici.
Poslije posluie meni i postadoe - kako da kaem - razlogom moje prve smrti.

162
 VI. TAK, TAK, TAK.

inilo se kao da igra samo ona, ta kuglica od bjelokosti, dok draesno juri u ruletu, u smjeru
suprotnom od ploe: Tak, tak, tak..."
Samo ona; svakako ne i oni to je gledaju bez daha i u mukama koje im zadaje njezina
hirovitost; a njoj su, eto, na utim etverokutima igraega stola tolike ruke, kao zavjetni poklon,
prinijele zlata, zlata i zlata - tolike ruke to sada dru u tjeskobnu iekivanju opipavajui
nesvjesno novo zlato, odreeno za idui ulog, dok oi, pune molbe, kao da govore: Kamo ti izvoli,
kamo ti izvoli pasti, draesna kuglice od bjelokosti, okrutna boice naa!?
Tu, u Monte Carlu, bio sam se naao pukim sluajem.
Nakon jedne od uobiajenih scena s punicom i enom, koje sad u meni, onako potitenome i
slomljenom nedavnom dvostrukom nesreom, pobuivahu nesnosno gaenje, nisam vie znao kako
trpjeti muku, dapae odvratnost takva ivota; bijedan, bez vjere i nade u bolje, bez utjehe koju mi je
dotad pruala moja slatka djevojica, bez najmanje naknade za gorinu, za sjetu, za straan oaj koji
me obuzeo, gotovo iznenadnom odlukom pobjegoh iz grada, pjeice, s Bertovih pet stotina lira u
depu.
Putem sam razmiljao da li da sa eljeznike stanice oblinjega mjesta prema kojemu sam se
bio uputio poem u Marseilles, a kad stignem, ukrcat u se, makar i s kartom treega razreda, za
Ameriku, onako na sreu.
to mi se, uostalom, moglo gore dogoditi od onoga to sam podnio i podnosio kod kue?
Istina, poi u u susret drugim lancima, ali oni mi se nee initi teima od onih koje sam trgao s
nogu. A onda u vidjeti druge zemlje, drugi svijet, drugi ivot, pa u se bar osloboditi potitenosti
koja me pritie i gui.
Ali stigavi u Nizzu, osjetih kako mi ponestaje odvanosti. Moja je mladenaka estina bila
ve poodavna slomljena; dosada me ve previe rastoila, a bol me oslabila. Jo vie klonuh duhom
zbog premalene svote s kojom sam se htio odvaiti u mrani udes, poi onako daleko ususret posve
nepoznatu ivotu, a bez ikakve pripreme.
Siavi, dakle, s vlaka u Nizzi, a ne odluivi se jo posve na povratak kui, lutajui gradom,
sluajno se zaustavih pred nekom velikom trgovinom na Avenue de la Gare, nad kojom je stajao
natpis od velikih zlatnih pismena:

DEPOT DE ROULETTES DE PRECISION

Bilo je tu ruleta u svim veliinama, s drugim igraim priborom i raznim knjiicama kojima je
na koricama opet bio nacrtan rulet.
Poznato je da nesretnici lako postaju praznovjerni, ma koliko ismijavali tuu lakovjernost i
nade koje u njima samima praznovjerje katkada iznenada pobudi, a koje se, dakako, nikad ne
ostvaruju.
Sjeam se da sam se, proitavi naslov jedne od tih'knjiga - Methode pour gagner a la
roulette, udaljio od trgovine s ljutitim i saalnim smijekom. Ali se nakon nekoliko koraka vratih te
(iz radoznalosti, molim, ni zbog ega drugoga!), s istim ljutitim i saalnim smijekom na usnama,
uoh u trgovinu i kupih knjiicu.
Nisam uope znao o emu je rije, u emu se sastoji igra i kako je zamiljena. Poeh itati,
ali razumio sam vrlo malo.
163
 Moda zato", pomislih, to ne znam dobro francuski."
Nitko me tom jeziku nije poduavao; sam sam bio neto nauio, onako, itajui pomalo u
knjinici. Stoga nisam bio nimalo siguran glede izgovora i bojao sam se da e mi se ljudi smijati
kad progovorim.
Ba me taj strah isprva uini neodlunim, no onda pomislih kako sam krenuo s nakanom da
se otputim sve do Amerike, bez iega, bez ikakvog znanja engleskoga ili panjolskoga, pa sam se,
dakle, s ono malo francuskoga jezika to sam ga znao, i voen tom knjiicom, mogao odvaiti do
Monte Carla, na dva koraka odande.
Ni moja punica ni ena, rekoh sam sebi u vlaku, ne znaju za ovo malo novca to mi je
preostalo u lisnici. Idem, pa u ga tamo baciti, da se rijeim svake napasti. Nadam se da u moi
spasiti toliko da platim povratak kui. A ne bude li tako...
uo sam da u perivoju oko igranice ima u izobilju stabala, i to vrstih! Na koncu konca, bar
u se tedljivo objesiti o jedno od njih, za pojas hlaa, pa u ostaviti i dobar dojam. Ljudi e rei:
Tko zna koliko je izgubio taj jadnik!"
Istini za volju, nadao sam se neemu boljem. Ulaz, dodue, nije lo; onih osam mramornih
stupova svjedoe o nakani da se Fortuni podigne hram. Veliki glavni ulaz i dvoja bona vrata. Na
njima je pisalo Tirez; dotle je sezalo moje znanje. Dovinuh se i znaenju onoga Poussez na ulaznim
vratima, to je oito moralo znaiti suprotno; gurnuh vrata i uoh.
Strana li neukusa! To ovjeka ljuti. Mogli su bar svima koji onamo dolaze i ostavljaju toliki
novac pruiti zadovoljstvo da ih oderu na manje raskonom, a ljepemu mjestu. Svi veliki gradovi
nastoje imati lijepu klaonicu za jadne ivotinje, ali one, nemajui nikakva odgoja, ne mogu u njoj
uivati. Ipak je istina da najvei broj posjetilaca ima posve drukiju elju, pa slabo pazi na ukus
kojim je ureeno onih pet dvorana, kao to ni oni koji sjede uokolo po divanima esto nisu kadri
primijetiti sumnjivu eleganciju presvlaka.
Tu obino sjede nesretnici kojima je strast za igrom na najnevjerojatniji nain smutila pamet;
sjede tu, prouavaju takozvanu ravnoteu vjerojatnosti i ozbiljno razmiljaju to bi se dalo pokuati,
prave cijelu arhitekturu igre, zagledavajui u biljeke o sudbini pojedinih brojeva; jednom rijeju,
ele iz sluaja izvui logiku, reklo bi se: krv iz kamena, a posve su uvjereni da e im to danas-sutra
poi za rukom. Ali ne treba se niemu uditi!
- Ah! 12! 12! - govorio mi je neki gospodin iz Lugana, ljudina koja me navodila na utjenu
pomisao o izdrljivosti ljudske rase. - Dvanaest je kralj svih brojeva, to je i moj broj! Nikad me ne
iznevjeri! Istina, veseli ga da me ljuti, tovie, esto; ali me onda, na kraju, uvijek nagradi za moju
vjernost.
Ta je eto ljudina bila zaljubljena u broj 12 i ni o emu drugome nije znala govoriti. Ispria
mi da dan prije taj njegov broj nije htio izai ni jedan jedini put; ali on nije polagao oruja - svaki
put je uporno stavljao svoj ulog na 12; ostao je na njemu do posljednjega trenutka, do asa kad
krupjei najavljuju:
- Messieurs, aux trois derniers!
Pa opet na prvi pokuaj od ta tri puta - nita; nita ni drugi; na trei i posljednji, paf: 12.
- Obratio mi se! - zakljui, a oi mu zasjae od radosti. - Obratio mi se!
Istina je da je cio dan gubio, da mu je za posljednji ulog bilo ostalo svega nekoliko franaka,
tako da na kraju nije mogao nadoknaditi gubitak. No to to mari? Obratio mu se broj 12!
Sluajui taj razgovor, dou mi na um etiri stiha jadnoga Pinzonea, ija se biljenica s
igrama rijei i vrtoglavim srokovima, koja se nala prilikom seobe iz stana, sada nalazila u
knjinici, pa ih izdeklamirah tome gospodinu:
164
 Ve umorih se ekaju Fortunu,
No boica hirovita je ipak
Morala jednom proi mojim putem.
I proe, eto, al' krta bijae.

A gospodin se na to uhvati objema rukama za glavu, a cijelo mu se lice bolno zgri i dugo
tako ostade. Pogledah ga, najprije zaueno, a onda zaprepateno.
- to vam je?
- Nita. Smijem se - odgovori mi on.
On se tako smijao! Toliko ga je estoko boljela glava da nije mogao podnijeti potres smijeha.
I sad se zaljubite u broj 12!
Prije negoli u okuati sreu - iako bez ikakvih iluzija - htio sam neko vrijeme gledati, da
vidim kako se igra.
Igra mi se nije uinila onako zamrenom kao to mi je to bila nagovijestila moja knjiica.
Posred stola, na zelenom numeriranom pustu, bio je ugraen rulet. Svuda unaokolo igrai,
mukarci i ene, staro i mlado, iz svih zemalja i svih stalea, neki sjedei, neki na nogama, nervoz-
no su se urili rasporediti hrpe i hrpice lujdora, kuda i novanica po utim brojevima u
etverokutima. Oni koji se nisu eljeli ili uspijevali pribliiti, govorili su krupjeu brojeve i boje na
koje su htjeli igrati, a krupje je odmah nevjerojatno spretno grabljicama prema uputi rasporeivao
njihove uloge; nastajala je tiina, neka udna, tjeskobna tiina, kao drhtava od zauzdane estine,
prekidana s vremena na vrijeme jednolinim i pospanim glasom krupjea.
- Messieurs, faites vos jeux!
Dotle su tamo, kod drugih stolova, drugi, jednako tako jednolini glasovi, govorili:
- Le jeu est fait! Rien ne va plus!
Na kraju bi krupje bacio kuglicu na rulet:
- Tak, tak, tak...
I sve se oi okretahu k njoj s razliitim izraajima: nemira, izazova, tjeskobe, straha. Poneki
od onih to ostadoe na nogama, iza onih to imadoe sreu da nadu stolicu, provue se da jo je-
danput pogleda svoj ulog, prije nego se krupjeove grabljice prue da ga zahvate.
Kuglica bi na kraju pala na etverokut, a krupje bi svojim uobiajenim glasom ponovio
ustaljenu formulu i najavio izali broj i boju.
Odvaih se prvi put postaviti nekoliko kuda na lijevi stol u prvoj dvorani, onako, na sreu,
na dvadeset i pet; pa stadoh i ja gledati zloestu kuglicu, ali sa smijekom, jer me je neto udno
kakljalo u trbuhu.
Kuglica pade na etverokut, a krupje najavi:
- Vingt-cing. Rouge, impair et passe!
Dobio sam! Pruih ruku prema svojoj narasloj hrpici, kad me neki gospodin, vrlo visoka
stasa, snanih, odve uzdignutih ramena, na kojima je stajala malena glava sa zlatnim naoalama na
plosnatu nosu, kosa ela koje se sputalo prema tjemenu, kose duge i glatke na zatiljku, plave i
prosijede, kao to su mu bili i bradica i brkovi, prilino neuglaeno odgurnu i sam uze moj novac.
Svojom siromanom i plaljivom francutinom htjedoh ga upozoriti da je pogrijeio - o,
sigurno nehotice!
Bio je Nijemac i francuski je govorio gore od mene, ali odvano kao lav; navali na me
tvrdei da sam ja pogrijeio, a ne on, te da je novac njegov.
165
 Pogledah oko sebe u udu; nitko ni da pisne, ak ni moj susjed koji me ipak vidio kako
polaem ono nekoliko kuda na dvadeset i pet. Pogledah krupjee - nepomini, beutni kao kipovi.
Tako?" rekoh u sebi i mirno pokupih ostale kude koje sam bio stavio na stol preda se, te odoh.
Evo metode pour gagner a la roulette", pomislih, koje moja knjiica ne spominje. A tko
zna nije li, na koncu konca, i jedina!"
Ali srea me, ne znam zbog kakvih svojih skrovitih namjera, ushtjednu sveano i slavno
natjerati u la.
Pribliivi se drugomu stolu, za kojim se igralo na veliko, najprije sam prilino dugo
promatrao eljad koja se skupila oko njega. Bila su to veinom gospoda u fraku; bilo je tu i
nekoliko gospoa; vie mi se no jedna uini sumnjivom; pogled na nekoga vrlo plavoga ovjeuljka
velikih modrih oiju, iaranih krvavim ilicama i obrubljenih dugim, gotovo bijelim trepavicama,
ne uli mi mnogo povjerenaja. Kao prvo, i on je bio u fraku, ali se vidjelo da na tu odjeu nije
navikao. Htjedoh ga vidjeti na djelu. Stavi veliki ulog, izgubi, osta hladnokrvan. U sljedeoj igri
ponovno stavi veliki ulog - no! taj nee posegnuti za mojim sitnim novcem! Iako sam se odmah u
poetku onako opekao, postidjeh se svoje sumnje. Bilo je ondje toliko svijeta koji je na pregrti
bacao zlato i srebro, kao pijesak, bez imalo straha, a ja se bojim za svoju siromatinu.
Meu ostalima primijetih nekakvoga mladia, blijeda kao vosak, s velikim monoklom na
lijevom oku, koji se pravio pospano nehajan; sjedio je nemarno; iz depova hlaa vadio je svoje
lujdore i stavljao ih odoka na bilo koji broj, pa je, cupkajui dlake brkova koji su tek nicali, ekao
da kuglica padne; nato bi upitao svoga susjeda je li izgubio.
Vidio sam da uvijek gubi.
Taj je njegov susjed bio mrav, vrlo elegantan ovjek od etrdesetak godina, ali mu je vrat
bio odve dug i tanak, bradice gotovo nije ni imao; imao je par crnih, ivahnih oica i lijepu vranu
kosu, bujnu, poeljanu uvis. Oito je uivao da mladiu odgovara potvrdno. On je pak katkada
dobivao.
Postavih se do nekoga debelog gospodina tako tamne puti da su mu podonjaci i vjee bili
kao naaeni; kosa mu je bila sijeda, boje hre, a bradica jo gotovo posve crna i kovrava; odisao
je snagom i zdravljem; ipak, kao da je skakanje kuglice od bjelokosti u njemu izazivao astmu, svaki
bi put glasno, neodoljivo zajeao. Ljudi su se okretali da ga vide, no on je to malokad primjeivao;
tada bi naas prestao, pogledao oko sebe s nervoznim smijekom i opet zajeao, ne mogavi se
suzdrati, sve dok kuglica ne bi pala na etverokut.
Malo-pomalo, dok sam gledao, i mene obuze groznica igre. Prvi mi pokuaji ne pooe za
rukom. Onda me, meutim, zahvati neka poletna, udnovata opijenost; sve sam radio tako rei auto-
matski, pod iznenadnim, nesvjesnim nadahnuem; stavljao sam uvijek nakon ostalih, na posljednje
mjesto, i odmah bih stekao svijest, uvjerenje da u dobiti. I dobivao sam. Isprva sam stavljao malo,
a onda malo-pomalo sve vie i vie, ne brojei. Ona je opijenost u meni sve vie rasla i nije
splanjavala zbog pokojeg neuspjelog pokuaja, jer mi se inilo kao da sam ga predvidio; katkada
sam, tovie, govorio u sebi: Evo, ovaj u put izgubiti, moram izgubiti." Bio sam sav na iglama.
Odjednom me obuze nadahnue da stavim na kocku sve, pa zbogom - i dobih. Ui su mi umjele,
bio sam sav u ledenom znoju. Uini mi se da me jedan od krupjea, kao zauen tom mojom
ustrajnom sreom, promatra. U napetosti u kojoj sam se nalazio, u pogledu toga ovjeka osjetih kao
neki izazov, pa ponovno stavih na kocku sve, i ono to je bilo moje i ono to dobih, bez
razmiljanja: ruka mi ode na isti broj kao i as prije, na 35; htjedoh je povui, ali nisam, ve ostadoh
na istom mjestu, kao da mi je tko zapovjedio.

166
 Zatvorih oi, mora da sam bio sasvim blijed. Nastade potpuna tiina, a meni se uini da je
nastala samo zbog mene, kao da su svi obuzeti mojom strahovitom tjeskobom. Kuglica se okretala,
okretala cijelu vjenost, tako polako da je svakim okretajem samo poveavala neizdrivu muku.
Nakraju pade.
Oekivao sam da e krupje svojim uobiajenim glasom (taj mi se glas uinio vrlo dalekim)
morati najaviti:
- Trent-cinq, noir, impair et passe!
Uzeh novac i udaljih se kao pijan. Iznemoglo se spustih na divan i moradoh nasloniti glavu
na naslon, osjetivi iznenadnu i neodoljivu potrebu da se oporavim kratkim snom. Gotovo joj po-
pustili, ali osjetih na sebi neku teinu koja mi odmah odagna san. Koliko sam dobio? Otvorih oi,
ali ih odmah moradoh opet zatvoriti: vrtjelo mi se u glavi. Vruina je ondje bila neizdriva. to?
Ve je veer? Vidio sam upaljene svjetiljke. Koliko sam to vremena igrao? Polako ustadoh i izaoh.
Vani je u predvorju ve bio dan. Svjei me zrak okrijepi.
Ondje je etalo nekoliko ljudi: neki zamiljeni, sami; drugi udvoje, u troje, brbljajui i
puei.
Ja sam ih sve promatrao. Novajlija u gradu, jo se posve ne snaavi, htio sam i ja u oima
drugih biti malo kao domai, pa sam prouavao one koji su mi se inili slobodnijima; ali kad bih se
najmanje nadao, pokoji bi od njih problijedio, upro oima u daljinu, zanijemio, a zatim odbacio
cigaretu i pobjegao praen smijehom drugova; vratio bi se u dvoranu. emu su se to drugovi
smijali? Smjekao bih se i ja, instinktivno, kao kakva budala.
- A toi, mon cheri! - ree mi potiho neki enski, malo promukli glas.
Okrenuh se i ugledah jednu od onih ena koje su as prije sjedile sa mnom oko stola kako mi
sa smijekom prua ruu. Drugu je drala za se; ba ih je bila kupila kod cvjeara u predvorju.
Imao sam, dakle, tako nespretno dranje?
Obuze me estoka ljutnja; odbih ne zahvalivi; htjedoh se od nje udaljiti, ali ona me,
smijeei se, uhvati za miicu, te mi, pravei se pred drugima da je sa mnom u povjerljivu
razgovoru, poe neto tiho i ustro govoriti. Uini mi se da sam razumio kako mi predlae da igram
s njom, jer je as prije prisustvovala mojim uspjenim potezima; ona e, prema mojim uputama,
stavljati uloge za me i za se.
Sav se stresoh od ljutnje i ostavih je.
Malo poslije, vraajui se u igranicu, vidjeh je kako razgovara s nekim oniskim,
crnomanjastim, bradatim gospodinom, malo razrokim, panjolcem po izgledu. Bila mu je dala ruu
koju je as prije meni nudila. Po jednoj njihovoj kretnji shvatih da govore o meni, pa postadoh
oprezan.
Uoh u drugu dvoranu; pribliih se prvom stolu, no bez nakane da igram, kadli se domalo
onaj gospodin, ali bez ene, priblii stolu, pravei se da me ne vidi.
Nato ga poeh odluno gledati kako bih mu dao na znanje da sam sve dobro vidio te stoga sa
mnom nee imati uspjeha.
Ali on nije nimalo nalikovao na varalicu. Vidio sam ga kako igra na veliko, izgubio je tri
poteza zaredom, neprestano je treptao oima, moda zbog napora koji mu je zadavala elja da
sakrije uznemirenost. Kod treega promaenog poteza pogleda me i nasmijei se.
Ostavih ga i vratih se u drugu dvoranu, k stolu za kojim sam prije dobivao.
Krupjei su se zamijenili. Ona je ena ostala na svom prijanjem mjestu. Zadrah se otraga da
me ne opazi i vidjeh da igra skromno, proputajui poneki krug. Stupih naprijed; ona me opazi;
upravo je htjela zaigrati, ali se zadra ekajui, oevidno, da ja zaigram pa da i ona stavi svoj ulog
167
na isti broj. Ali uzalud je ekala. Kad krupje ree: Le jeu est fait! Rien ne va plus!" pogledah je, a
ona podignu prst i zaprijeti mi u ali. Nekoliko krugova nisam igrao; a onda se ponovno uzbudih,
gledajui ostale igrae te, osjetivi kako se u meni budi prijanji polet, prestadoh obraati pozornost
na nju, ve poeh igrati.
S kakvim sam to tajanstvenim nadahnuem tako neprogreivo pratio nepredvidivu mijenu
brojeva i boja? Je li to bilo samo udesno, nesvjesno proricanje? A kako onda objasniti luaku, ba
luaku tvrdoglavost od koje me, kad je se sjetim, jo podilaze srsi, s obzirom na to da sam na
kocku stavljao sve, ama ba sve, moda i sam ivot, u potezima koji su bili pravi pravcati izazovi
sudbini? Ne, ne; ispunjavao me u tim asovima osjeaj neke gotovo avolske snage kojom sam
krotio, opinjavao sreu, vezao njezine hirove za svoje. Nije to bilo samo moje uvjerenje; ubrzo se
proirilo i na druge, pa su sada gotovo svi pratili moju presmionu igru. Ne znam koliko je puta
prolo crveno, na koje sam uporno ulagao; ulagao bih na niticu, i izlazila bi nitica. ak se i onaj
mladi koji je vadio lujdore iz depa hlaa bio prenuo i raspalio; debeli je, crnomanjasti gospodin
jeao vie no ikad. Uzbuenje oko stola od asa je do asa raslo; bili su to drhtaji nestrpljenja, brze,
kratke, nervozne kretnje, jedva zadravani bijes, tjeskoban i straan. I sami su krupjei izgubili svoju
ukoenu neumoljivost.
Odjednom me, pred jednim strahovitim ulogom, obuze kao neka vrtoglavica. Osjetih na sebi
pritisak nekakve strane odgovornosti. Bio sam gotovo natate od jutra, sav sam drhtao od
dugotrajnoga, estokog uzbuenja. Nisam vie mogao izdrati, pa se nakon toga poteza teturajui
povukoh. Osjetih kako me je netko pograbio za ruku. Sav uzbuen, sipajui plamen iz oiju, onaj
me bradati i bucmasti panjoli htjede poto-poto zadrati. - Evo, ve je jedanaest i etvrt, krupjei
zovu na tri posljednje igre; nas emo dvojica raznijeti banku!
Obraao mi se nekim iskvarenim, smijenim talijanskim; ja sam mu, ve potpuno izvan sebe,
tvrdoglavo odgovarao na svom jeziku.
- Ne, ne, dostaje! Ne mogu vie! Pustite me da odem, dragi gospodine.
Pustio me je, ali pode za mnom. Pope se sa mnom na vlak koji se vraao u Nizzu, pa je
svakako htio da veeram s njim i odsjednem u njegovu hotelu.
Isprva mi ba nije bilo odvratno gotovo plaljivo divljenje koje mi je, ini se, taj ovjek
iskazivao, kao kakvom udotvorcu. Ljudskoj tatini katkada nije mrsko uiniti sebe predmetom ak
i onakva potovanja kakvo zapravo vrijea; nije joj mrsko primiti opori i kuni tamjan nekih
nedostojnih i nevoljnih kadionica. Bio sam kao general koji je dobio estoku i oajnu bitku, ali
sluajno, ne znajui ni sam kako. Polako samo dolazio k sebi, a odvratnost koju je u meni
pobuivalo drutvo tog ovjeka je rasla.
Ipak, siavi u Nizzi, koliko god pokuavao, nije mi polo za rukom da ga se otresem;
moradoh poi s njim na veeru. Tada mi priznade da mi je on bio poslao u predvorje kasina onu
veselu enicu kojoj on ve tri dana lijepi krila ne bi li bar malo poletjela, krila od banknota, to jest
daje joj stotinjak lira da okua sreu. enica mora da je te veeri imala lijep dobitak pratei moju
igru jer je nakon izlaska nestala.
- to ja tu mogu? Jadnisa je baljda nasla nekog voljeg. Ja sam star. I sahvaljujem Vogu, da
sam je se rijeio.
Ree mi da je u Nizzi ve tjedan dana i da svakoga jutra ide u Monte Carlo, gdje je uvijek,
do veeras, imao nevjerojatnu nesreu. eli znati kako ja uspijevam dobivati. Mora da sam shvatio
igru, ili imam neko nepogreivo pravilo.
Prasnuh u smijeh i odgovorih mu da do jutros nisam vidio rulet ni na slici, te ne samo to
uope ne znam kako se igra, ve nisam ni slutio da u na taj nain igrati i dobiti.
168
 To me je smutilo i zadivilo vie no njega samoga.
Nije se dao uvjeriti. Vjeto je skrenuo razgovor (mislio je, bez sumnje, da ima posla s
prepredenim nevaljalcem) i govorei zaudno slobodno onim svojim polupanjolskim a polu
bogtepitaj kojim jezikom, uputi mi isti prijedlog na koji me je pokuao navui ujutro uz pomo one
vesele enice.
- Ali ne, oprostite! - kliknuh ja, nastojei ipak zlovolju ublaiti smijekom. - Zar vi ozbiljno
moete tako tvrdokorno vjerovati da za tu igru moe biti pravila ili da ovjek moe imati neku
tajnu? Za to treba sree! Danas sam je imao, sutra je mogu ne imati, ili je mogu opet imati; nadam
se da u je imati!
- A sasto bi danas niste tjeli iskoristiti svoju sresu?
- Ja, isko...?
- Da, kako da kasem? Okoristiti se, voila!
- Ali prema svojim moguostima, dragi gospodine!
- Bien! - ree on. - Mogu ja sa bas. Bi dajte sresu, ja su dati nobac.
- Onda emo moda izgubiti! - zakljuih ja, smijeei se. - Ne, ne.. .Vidite. Ako me zaista
drite tako sretnim - bit e da sam sretan u igri, u svemu ostalome sigurno nisam - uinimo ovako:
bez pogodbe meu nama i bez ikakve obveze s moje strane, jer je ne elim; vi ulazite svoje velike
svote gdje ja ulaem svoje male, kao to ste radili danas, pa bude li dobro ilo...
Ne dade mi zavriti; prasnu u neki smijeh, koji je trebao biti zloban, te ree:
- A ne, gospodine moj, ne! Danas sam to radio, da, ali sutra sigurno nesu! Ako bi vudete
stabljali belike uloge s mojima, dobro! Ako ne, onda to sigurno nesu usiniti. Vala lijepa!
Pogledah ga napreui se da shvatim to je htio rei. U onom njegovu smijehu i njegovim
rijeima bilo je neke sumnje koja me je vrijeala. Uznemirih se i zatraih objanjenje.
On se prestade smijati, ali mu na licu ostade kao neki ishlapjeli trag toga smijeha.
- Kasem da nesu, da to nesu usiniti - ponovi. - Nita bise ne kasem.
estoko udarih rukom po stolu i povikah srditim glasom.
- Ni sluajno! Izvolite objasniti to ste kanili rei svojim rijeima i svojim kretenskim
smijehom! Ja vas ne razumijem!
Dok sam govorio, vidio sam kako on sve vie blijedi i kao da se smanjuje; oito me je htio
moliti za oprotenje. Srdito ustadoh i slegnuh ramenima.
- A! Prezirem vas i vau sumnju koju ne mogu ni zamisliti! Platih svoj raun i izaoh.
Poznavao sam nekoga asnog ovjeka, zbog jedinstvene inteligencije kojom je bio obdaren
dostojna da mu se ljudi uvelike dive; a nisu mu se uope divili, sve zbog nekih hlaa, svijetlih, ini
mi se kockastih, odve priljubljenih o bijedne noge, koje je uporno nosio. Zbog odjee koju nosimo,
zbog njezina kroja, njezine boje, ljudi mogu o nama stvoriti najudnije miljenje.
Noja sam sad osjeao to veu ljutnju, jer mi se inilo da nisam loe odjeven. Istina, nisam
bio u fraku, ali sam imao crno odijelo kao da sam u koroti; sasvim pristojno odijelo, pa ako me je u
ovoj istoj odjei onaj gadni vabo mogao smatrati tolikim blesanom da prigrabi moj novac, kako
me sad ovaj mogao smatrati varalicom?
Moda zbog ove bradurine?", pomislih odlazei, ili zbog ove prekratke kose..."
U meuvremenu sam traio bilo kakav hotel, da se zatvorim i pogledam koliko sam dobio.
inilo mi se da sam pun novca; imao sam ga svugdje pomalo, po depovima kaputa, i hlaa, i
prsluka: zlata, srebra, banknota - mora da ih je bilo mnogo, mnogo!
uh gdje izbijaju dva sata. Ulice su bile puste. Prooe prazna kola; popeh se na njih.

169
 Gotovo bez ikakva uloga dobio sam oko jedanaest tisua lira! Odavno ih ve nisam vidio, pa
mi se u prvi mah uinie velikom svotom. No kasnije, kad sam pomislio na svoj negdanji ivot,
osjetih sam pred sobom veliko ponienje. to!? Zar su mi dvije godine u knjinici, s dodatkom svih
ostalih nedaa, toliko osiromaile srce?
Poeh se trovati novim otrovom gledajui novac na krevetu: - Idi, kreposni ovjee, pitomi
knjiniaru, idi, vrati se svojoj kui i umilostivi tim blagom udovu Pescatore. Ona e pomisliti da si
ga ukrao i odmah e se u njoj roditi veliko potovanje prema tebi. Ako ti se to pak ne ini nagradom
dostojnom tvoga velikog truda, onda poi u Ameriku, kao to si prije bio odluio. Sad bi mogao,
ovako opskrbljen novcem. Jedanaest tisua lira! To je imetak! Skupih novac; bacih ga u ladicu
nonog ormaria i legoh. Ali nisam mogao zaspati. to mi je, dakle, initi? Da se vratim u Monte
Carlo i ponovim taj izvanredni dobitak? Ili da se njime zadovoljim i skromno ivim? Ali kako?
Imam li moda jo volje i prilike uivati, s onakvom obitelji kakvu sam zasnovao? Odjenut u malo
manje siromano enu koja ne samo to mi se vie ne nastoji svidjeti, nego kao da ba radi to god
moe ne bi li mi omrznula, ostajui cijeli dan nepoeljana, bez steznika, u papuama i odjei koja
joj sa svih strana visi. Misli li moda da se za mua kakav sam ja ne isplati vie uljepavati? Osim
toga, nakon velike opasnosti u kojoj je lebdjela pri porodu nije se vie posve oporavila. to se pak
tie udi, iz dana je u dan postajala sve osornija, ne samo prema meni, nego prema svakome. A ta
mrzovolja i taj nedostatak ive i prave ljubavi poee u njoj poticati neku tromu lijenost. Nije bila
zavoljela ni djevojicu, ije je roenje zajedno s onom drugom koja je umrla nakon nekoliko dana
bilo za nju poraz u usporedbi s Olivinim lijepim mukim djetetom koje se rodilo mjesec dana
poslije, zdravo i bez muke, nakon sretne trudnoe. Osim toga, sve one neugodnosti i trvenja to
nastaju kad oskudica, poput upave crne maketine, legne na pepeo ugaena ognjita, bila su nam
oboma uinila odvratnim zajedniki ivot. Mogu li s jedanaest tisua lira vratiti mir u kuu i
uskrisiti ljubav koju je udova Pescatore ve u zaetku ubila svojom opainom? Ludo je to i
pomisliti! to, dakle? Da odem u Ameriku? A zato da idem traiti sreu tako daleko, kad se ini da
me je ona ba htjela zaustaviti ovdje, u Nizzi, dok ja na to pred onom trgovinom igraeg pribora
nisam ni mislio? Sada valja da se pokaem dostojan nje, njezine naklonosti, ako mi je, kako se ini,
odista eli udijeliti. No, dakle! Ili sve ili nita. Uostalom, bit u opet gdje sam bio i prije. Ta to je
jedanaest tisua lira!?
Tako se sutradan vratih u Monte Carlo. Vraao sam se dvanaest dana zaredom. Nisam vie
imao ni prilike ni vremena uditi se naklonosti sree, ne samo neobinoj, ve odista nevjerojatnoj,
bio sam izvan sebe, posve lud; ne udim se ni sad, kad, naalost, znam to mi je spremala kad mi je
toliko ila na ruku. Za devet mi dana oajnike borbe poe za rukom nakupiti uistinu golemu svotu.
Nakon devetog dana poeh strmoglavo gubiti. Kao da onaj udesni polet nije vie nalazio hrane u
mojoj ve iscrpljenoj ivanoj energiji, poe mi ga ponestajati. Ne znadoh ili, bolje, ne mogoh se
navrijeme zaustaviti. Zaustavih se, otrijeznih se, ne svojom zaslugom, ve pod estokim dojmom
strana prizora, ini se ne ba rijetka na onome mjestu.
Ulazio sam u igranicu ujutro dvanaestog dana, kad me, izbezumljen i zadihan, sustignu onaj
gospodin iz Lugana koji je bio zaljubljen u broj 12, pa mi, vie kretnjom nego rijeima, objavi da se
netko as prije ubio tamo u perivoju. Odmah pomislih nije li to onaj moj panjolac i osjetih grinju
savjesti. Bio sam uvjeren da mi je on pomogao u dobitku. Prvoga dana nakon one nae svae nije
htio ulagati gdje sam ulagao ja, pa je svaki put gubio; iduih dana, videi da onako postojano
dobivam, pokua igrati kao ja, ali onda to vie ja nisam htio; kao da me je sama Srea, prisutna i
nevidljiva, vodila za ruku, poeh obilaziti od stola do stola. Ve ga dva dana nisam viao, ba
otkako sam bio poeo gubiti, a moda i zato to me on vie nije pratio.
170
 Kad sam pritrao na oznaeno mjesto, bio sam uvjeren da u ga nai ispruena na zemlji,
mrtva. No umjesto njega, naoh onoga blijedog mladia koji se pravio pospano nehajnim i izvlaio
lujdore iz depa hlaa, da ih uloi i ne gledajui kamo.
Tamo nasred drvoreda izgledao je nekako manji; leao je pristojno, skupljenih nogu, kao da
je prije samoubojstva legao da se pri padu ne ozlijedi; jedna mu je ruka leala uz tijelo, druga mu je
bila malo uzdignuta, zgrene ake i kaiprsta zaustavljenog u pokretu pucanja. Blizu te ruke leao je
revolver, a malo dalje eir. Isprva mi se uini da mu je tane izilo na lijevo oko, s kojega mu je
onoliko krvi, sad zgruane, bilo isteklo na obraz. Ali nije - ta je krv bila trcnula odatle, kao i iz
nosnica i uiju; jo je mnogo krvi bilo iscurilo kroz rupicu kroz desnu sljepooicu na uti pijesak
staze i zgrualo se. Desetak osa zujalo je unaokolo; pokoja bi, prodrljiva, i sjela na ono oko. Od
tolikih koji su gledali nikomu nije padalo na pamet da ih otjera. Ja izvukoh iz depa rupi i njime
pokrih ono jadno, strahovito izoblieno lice. Nitko mi zbog toga ne zahvali - oduzeh ljudima
najljepi dio cijeloga prizora.
Pobjegoh odande i vratih se u Nizzu, sa eljom da istoga dana otputujem.
U depu sam imao oko osamdeset i dvije tisue lira. Sve sam mogao zamisliti, ali nikako da
bi se i meni, naveer istoga dana, moglo dogoditi neto slino.

VII. MIJENJAM VLAK

Mislio sam: otkupit u Kokoinjak, pa u se povui onamo, na ladanje, i postati mlinar.

Bolje je ovjeku kad je blizu zemlji, a pod njom moda jo i najbolje.
Svaki posao, uostalom, ima neku lijepu stranu. Ima je ak i grobarski posao. Mlinar se moe
radovati buci rvnja i praini koja leti zrakom i prekriva ga branom.
Uvjeren sam da tamo u mlinu sad ne otvaraju ni jednu vreu. No im ga ja dobijem, eto ti:
Gospodine Mattia, a zasun od motke! Gospodine Mattia, puklo je leite! Gospodine Mattia, zupci
na kotau!"
Kao kad je tu jo bila ona dobra dua, moja majka, a Malagna upravljao... A dok seja budem
bavio oko mlina, upravitelj e mi krasti rod s polja; ako pak budem pazio na nj, mlinar e mi krasti
prihod od mlina. Amo mlinar, tamo upravitelj - bit e kao neka ljuljaka, a ja u po sredini uivati.
Bilo bi moda bolje da izvuem iz potovane krinje svoje punice jedno od starih odijela
Francesca Antonija Pescatorea tono ih udovica uva pod kamforom i paprom kao svete moi pa da
u nj obuem Mariannu Dondi i poaljem nju neka bude mlinar i nadzire upravitelja.
Ladanjski e zrak zacijelo koristiti mojoj eni. Moda e kojemu stablu otpasti lie kad je
vidi, ptiice e zanijemiti, nadajmo se da potok nee presahnuti. A ja u ostati knjiniar, sam
samcat kod Majke Boje od Milosti.
Tako sam razmiljao, a vlak je dotle jurio. Nisam mogao oka sklopiti jer bi mi se odmah
strahovito jasno pojavio le onoga mladia na stazi, malena i skupljena pod velikim nepominim
stablima u svjeem jutru... Zato sam se morao ovako tjeiti, drugom morom koja nije bila tako
krvava, bar u doslovnom smislu - morom svoje punice i ene. Uivao sam zamiljajui prizor svog
povratka trinaest dana nakon tajanstvenoga ieznua.
Bio sam uvjeren (inilo mi se da ih vidim!) da e mi obje, kad uem, pokazati najprezirniji
nehaj. Tek e me pogledati, kao da kau:
171
 - O, opet si tu! Zar nisi slomio vrat? ute one, utim ja.
No malo kasnije, bez sumnje, udova Pescatore poet e biju vati u koja e se nakupiti kad
se sjeti slube to sam je moda izgubio.
Bio sam odista ponio sa sobom klju knjinice; na vijest o mome ieznuu mora da su
svakako obili vrata po nareenju policije; pa, kad me ne naoe unutra mrtva, i kad mi niotkud
drugo nije bilo ni traga ni glasa, u opini su moda ekali moj povratak tri, etiri, pet dana, tjedan
dana; a nato su moje mjesto dali kojem drugomu besposliaru.
Zato ja, dakle, tu sjedim? Opet sam, eto, sam sebe izbacio na ulicu. Pa mogu tu i ostati!
Dvije sirote ene ne mogu biti obvezne uzdravati lijeninu, gotovo kriminalca, koji je samo tako
umaknuo, bogzna zbog kakvih drugih podviga itd., itd.
Ja samo utim.
Malo-pomalo bijes Marianne Dondi raste, potaknut tom mojom prkosnom utnjom, raste,
vrije, prti - a ja jo uvijek utim!
Najednom u izvaditi iz depa lisnicu i uzeti brojiti na stoliu svoje hiljadarke: jedna, dvije,
tri, etiri...
Marianna Dondi, pa i moja ena, razrogait e oi i zinuti.
A onda e:
- Gdje si ih ukrao?
- ... sedamdeset i sedam, sedamdeset i osam, sedamdeset i devet, osamdeset, osamdeset
ijedan; pet stotina, est stotina, sedam stotina; deset, dvadeset, dvadeset i pet; osamdeset i jedna
tisua sedam stotina dvadeset i pet lira i etrdeset centezima u depu.
Mirno u pokupiti novanice, vratiti ih u lisnicu i ustati.
- Ne elite me vie u kui? Dobro, hvala lijepo! Idem, i da ste mi zdravo!
Smijao sam se mislei na to.
Moji me suputnici promatrahu, pa se i oni, ispod brka, smjekahu.
Nato, kako bih poprimio ozbiljnije dranje, poeh misliti na svoje vjerovnike kojima u
morati razdijeliti one novanice. Sakriti ih ne mogu. Osim toga, ako ih sakrijem, to e mi?
Da u njima uivam, to mi ti psi jamano nee dopustiti. Tko zna koliko bi godina jo morali
ekati da se naplate iz mlina na Kokoinjaku i prihoda od imanja, uz toak uprave koja opet sve
prodire kao da melje na dva rvnja (na dva rvnja je bio i mlin). Sad u ih moda, ponudom u
gotovu, moi jeftino skinuti s vrata. Pa poeh raunati:
- Ovoliko Recchioniju, onoj pseoj njuki; ovoliko Filipu Brisigu, a volio bih da tim novcem
plati svoj sprovod: ne bi vie sisao krv sirotama! - Ovoliko Cichinu Lunaru iz Torina; ovoliko
udovici Lippani... Koliko ih jo ima? Ih! Koliko hoe! Delia Piana, Bossi i Morgottini... Pa to je
onda sve to sam dobio u igri!
Dobio sam, dakle, u Monte Carlu za njih! Ba sam se ljutio na ona dva dana kad sam gubio!
Opet bih bio bogat... bogat!
Otimahu mi se duboki uzdasi koji kod mojih suputnika pobuivahu vei podsmijeh no as
prije. Ali nisam se mogao smiriti. No je bila na domaku; zrak kao da je bio od pepela, a dosada
puta bila je nesnosna.
Na prvoj talijanskoj stanici kupih nekakve novine u nadi da e me uljuljati u san. Otvorih ih i
poeh itati pri svjetlu elektrine arulje. Imao sam zadovoljstvo saznati da je dvorac Valencay, po
drugi put stavljen na drabu, bio dodijeljen gospodinu grofu de Castellaneu za svotu od dva
milijuna i tristo tisua franaka. Posjed oko dvorca iznosio je dvije tisue i osam stotina hektara i bio
najvei u Francuskoj.
172
 - Gotovo kao Kokoinjak.
Proitah da je njemaki car u Potsdamu u podne primio marokansko veleposlanstvo i da je
prijamu prisustvovao dravni tajnik barun Richthofen. Misija, koja je poslije predstavljena carici,
zadrala se na doruku, a bogzna koliko je toga prodrla!
I ruski car i carica bili su primili u Peterhofu posebno tibetansko izaslanstvo, koja je
Njihovim Velianstvima predala poklone Dalaj-lame.
- Pokloni Dalaj-lame? - upitah sam sebe i zatvorih oi zamiljeno. - Kakvi mora da su ti
pokloni?
Mak - jer zaspah. Ali mak slabe snage, jer se uskoro probudih na trzaj vlaka to se
zaustavljao na nekoj postaji.
Pogledah na sat: bilo je osam i etvrt. Za jedan sat, otprilike, bit u dakle kod kue.
Novine su mi jo bile u rukama, te ih okrenuli, da na drugoj stranici potraim kakav poklon
bolji od Dalaj-lamina. Pogled mi pade na neko:

SAMOUBOJSTVO
ovako, masnim slovima.
Smjesta pomislih da bi to moglo biti ono u Monte Carlu, pa se pourih proitati. Ali se
zaustavih na prvom retku, otisnutom vrlo sitnim slovima: Brzojavljaju nam iz Miragna.
- Iz Miragna? Tko se to mogao ubiti u mome mjestu? Proitah: Juer, u subotu, 28., naen je
u koritu jednoga mlina le u raspadanju...
Odjednom mi se oi zamagle jer mi se uini da sam u sljedeem retku opazio ime svojega
imanja, a kako sam jednim okom teko itao onaj sitni tisak, ustadoh da se pribliim svjetlosti.
... raspadanju. Mlin se nalazi na nekom imanju zvanu Kokoinjak, oko dva kilometra
udaljenome od naega grada. Kad su na lice mjesta, u pratnji ostalih, stigli predstavnici sudstva, le
je izvuen iz korita radi zakonskoga oevida i pregleda. Poslije je u njemu prepoznat na..."
Srce mi skoi u grlo i ja uasnuto pogledah svoje suputnike, koji su svi spavali.
Kad na lice mjesta stie... izvuena iz korita... i pogleda... prepoznat na knjiniar."
-Ja?...
Kad na lice mjesta stie... poslije... na knjiniar Mattia Pascal, koji je prije nekoliko dana
ieznuo. Uzrok samoubojstvu: novane neprilike."
- Ja?... Ieznuo... prepoznat... Mattia Pascal... Uznemirena srca, ali odluno, proitao sam ne
znam koliko puta tih nekoliko redaka. U prvoj se estini sva moja ivotna energija snano usmjeri
na prosvjed; kao da je ta vijest, toliko uznemirujua u svojoj beutnoj lakonskoj kratkoi, mogla i
za me biti istinita. Ali, ako i nije bila istinita za me, bila je za druge; a izvjesnost koju su ti drugi od
juer imali o mojoj smrti lebdjela je nada mnom kao nesnosno, stalno nasilje koje me satiralo...
Pogledah opet svoje suputnike, pa kao da i oni tu, pred mojim oima, poivaju u toj izvjesnosti.
Obuze me napast da ih prodrmam iz onih njihovih neudobnih i munih poloaja, da ih prodrmam i
probudim i da im viknem da to nije istina.
- Je li mogue?
I jo jedanput proitah tu zaprepaujuu vijest.
Nisam vie imao mira. Htio sam da se vlak zaustavi, ili pak da pojuri vratolomnom brzinom;
od onoga njegova monotonog kretanja to je podsjealo na neki tvrdi, gluhi i teki automat u meni
je neprestano rasla razdraenost. Stiskao sam ake i zarivao nokte u dlanove; guvao sam novine i
opet ih popravljao da jo jedanput proitam vijest koju sam ve znao napamet, rije po rije.
- Prepoznat! Je li mogue da su me prepoznali?... U stanju uznapredovala raspadanja... fuj!...
173
 Naas vidjeh sama sebe kako plutam u onoj zelenkastoj vodi u koritu, sagnjila, napuhana,
strana... U nagonskoj grozi skrstih ruke na grudima i opipah se, stisnuh sam sebe rukama.
- Nisam ja, nisam ja... Tko je to mogao biti?... Bio je, bez sumnje, nalik na mene... Imao je
moda i on bradu kao i ja... stas kao i ja... I prepoznae me!... Ieznuo prije nekoliko dana... Daka-
ko! No ja bih htio znati tko se tako pourio da me prepozna. Je li mogue da je nesretnik bio toliko
nalik na mene? Odjeven kao i ja? Sasvim isti? Ta bit e da me je prepoznala" ona, Marianna
Dondi, udova Pescatore. O, odmah me je ulovila, odmah me je prepoznala! Nije mogla vjerovati,
mogu misliti! On je! On je! Moj zet! Ah, jadni Mattia! Ah, jadni moj sinko! Moda je i zaplakala;
moda je i klekla pokraj lea onoga jadnika koji je nije mogao odalamiti nogom i viknuti joj: Mii
se odatle; ne poznajem te."
Drhtao sam. Konano se vlak zaustavi na novoj stanici. Otvorili vrata i izjurih s nejasnom
nakanom da odmah neto uinim: hitan telegram, da opovrgnem tu vijest.
Skok pri silasku s vagona bijae moj spas; kao da mi je izbio iz glave tu glupu misao.
Sijevnu mi pred oima i ja ugledah... da tako kaem... svoje osloboenje, slobodu, nov ivot!
Imam uza se osamdeset i dvije tisue lira, a ne moram ih vie nikomu dati! Mrtav sam, da,
mrtav - nemam vie dugova, nemam vie ene, nemam vie punice, nikoga! Slobodan sam,
slobodan, slobodan! to bih vie mogao traiti?
Dok sam tako mislio, mora da sam bio ostao u nekom udnom poloaju na onom peronu.
Bio sam ostavio otvorena vagonska vrata. Vidjeh oko sebe nekoliko ljudi kako mi neto viu, ne
znam to; jedan me, na kraju, prodrma i gurnu, viui mi glasnije:
- Vlak polazi!
- Pa pustite ga, pustite ga da poe, dragi gospodine! - viknuh ja njemu. - Mijenjam vlak!
Tada me spopade neka sumnja: sumnja da ta vijest nije ve opovrgnuta; da u Miragnu nisu
moda ve prepoznali zabludu; da se nisu javili roaci pravoga mrtvaca i ispravili pogreku.
Prije nego to se razveselim treba da se pouzdano osvjedoim, da pribavim tone i potanke
vijesti. Ali kako da ih nabavim?
Potraih po depovima novine. Bio sam ih ostavio u vlaku. Okrenuh se i vidjeh prazni
kolosijek koji se pruao i blistao u tihoj noi, pa se osjetih izgubljenim u praznini na toj bijednoj
prolaznoj staniici. Tada me spopade jo jaa sumnja: da nisam sanjao?
Nisam: Javljaju nam iz Miragna: Juer, u subotu, 28..."
Mogu, eto, ponoviti brzojav napamet, rije po rije. Nema sumnje! Ipak, premalo je. Dokaza
ipak nema dovoljno.
Pogledah stanicu; proitah naziv ALENGA.
Hou li u tome mjestu nai drugih novina? Sjetih se da je nedjelja. U Miragnu je, dakle, toga
jutra izaao Foglietto", jedine novine koje se ondje tiskaju. Moram poto-poto nabaviti jedan
primjerak. U njemu u nai sve potanje vijesti koje su mi potrebne. No kako se mogu nadati da u u
Alengi nai Foglietto"? Nita, brzojavit u pod lanim imenom urednitvu lista. Poznavao sam
upravitelja, Mira Colzija zvanog Lodoletta, to e rei evica. Svi su ga u Miragnu tako zvali
otkako je - kao mladi - pod tim draesnim pseudonimom bio objavio svoju prvu i posljednju knjigu
stihova.
Ali zar za Sevicu nee biti dogaaj to netko iz Alenge trai njegov list? Bez sumnje,
najzanimljivija" vijest toga tjedna, i zato udarni lanak" toga broja, mora da je bilo moje
samoubojstvo. Zar se, dakle, neu izloiti opasnosti da taj neobini zahtjev pobudi u njemu neku
sumnju!?

174
 Kojeta!" pomislih nato. Sevici ne moe ni na um pasti da se ja nisam zaista utopio.
Razlog zahtjevu potrait e u kakvoj drugoj senzaciji svoga dananjeg broja. Odavno se hrabro bori
s opinom radi vodovoda i uvoenja plina. Prije e pomisliti da je to zbog te njegove ,kampanje'."
Uoh u stanicu.
Sreom se koija jedine koijice, koja je pripadala poti, jo bio zadrao i avrljao sa
eljeznikim inovnicima; mjestance je bilo otprilike tri etvrt sata udaljeno kolima od stanice, a
cijeli je put vodio uzbrdo.
Popeh se na tu staru rasklimanu koiju, bez svjetiljke, i uputih se u mrak.
Imao sam toliko toga za razmiljanje, a ipak se estoki dojam to ga je bila na me ostavila
ona vijest koja me se toliko ticala svako malo ponovno budio u onoj crnoj, nepoznatoj samoi. Tada
bih na as osjetio prazninu, kao malo prije toga, kad sam vidio prazne tranice; osjetio bih se
strano odvojenim od ivota, izgubljenim, osjetio bih kao da sam nadivio sama sebe, da sam u oe-
kivanju nekog ivota nakon smrti, a uope ne znam kakav e on biti.
Da se rastresem, upitah koijaa ima li u Alengi kakva novinska agencija.
- Kako rekoste? Nema, gospodine!
- Zar se u Alengi ne prodaju novine?
- A, da. Prodaje ih ljekarnik Grottanelli.
- Ima li kakvo svratiste?
- Ima, Palmentinovo konaite.
Siao je sa sjedala kako bi malko olakao teret starom kljusetu, koje je dahtalo vukui
nozdrve po zemlji. Jedva sam ga razaznavao. Uto upali lulu, pa ga razaznah kao na mahove.
Pomislih: Kad bi znao koga vozi..."
Ali odmah sam sebi postavih to pitanje:
Koga vozi? Ne znam vie ni ja sam. Tko sam ja sad? Moram razmisliti. Nekakvo ime,
moram sebi odmah nadjenuti nekakvo ime. Bar da mogu potpisati telegram i da se ne moram nai u
neprilici ako me u konaitu upitaju za ime. Zasada je dovoljno da se pobrinem za ime. Da vidimo!
Kako se zovem?"
Nikad ne bih pomislio da e me stajati toliko muke i da e me toliko uznemiriti izbor nekog
imena i prezimena. Osobito prezimena! Slagao sam slogove, onako, bez razmiljanja; izlazila su
neka prezimena kao: Strozzani, Parbetta, Martoni, Bartusi... koja su mi jo gore draila ivce. U
njima nisam nalazio nimalo pristalosti, nimalo smisla. Kao da prezime uope mora imati smisla!
No, dobro je bilo koje!... Martoni, na primjer, zato ne? Carlo Martoni... Uh, svreno je! No malo
bih kasnije slegnuo ramenima: Jest! Karlo Martel..." I nemir bi se iznova raao.
Stigoh do sela ne odluivi se ni za jedno prezime. Sreom, kod ljekarnika, koji je ujedno bio
i potansko-brzojavni inovnik, pipniar, prodava novina, mjeovite robe, ivotinja i ne znam ega
jo, nije mi trebalo. Kupih po jedan primjerak od ono nekoliko genovskih novina koje dolaahu: Il
Caffaro" i Il Secolo XIX"; nato ga upitah mogu li dobiti miranjski Listi".
Taj je Grottanelli imao lice uka, nekakve okrugle oi kao od stakla, na koje je svako malo s
mukom sputao hrskaviaste vjee.
- Foglietto"? Nije mi poznat.
- To su nekakve male provincijske novine, tjednik - objasnih mu. - Htio bih ih imati.
Dananji broj, razumije se.
- Foglietto"? Nije mi poznat.
- Ne mari. Ne smeta nita ako vama nije poznat, ja u vam platiti troak brzojava urednitvu.
Htio bih imati deset, dvadeset primjeraka, sutra ili to prije. Moe li se?
175
 Nije odgovarao: oima uprtim u prazno jo je ponavljao: Foglietto"? Nije mi poznat. Na
kraju odlui napisati brzojav prema mom diktatu, oznaivi kao adresu svoju ljekarnu.
Sutradan, nakon besane noi prekidane burnim morem misli, u Palmentinovu konaitu
dobih petnaest primjeraka Listia".
U onim novinama iz Genove, koje sam se, im ostadoh sam, pourio proitati, ne naoh ni
spomena. Ruke mi drhtahu dok sam razvijao Foglietto". Na prvoj stranici nita. Potraih na dvjema
unutarnjim stranicama i odmah mi udari u oi znak korote na vrhu tree stranice, a ispod njega
debelim slovima moje ime. Ovako:

MATTIA PASCAL
O njemu nije bilo vijesti ve nekoliko dana, dana strahovite zaprepatenosti i neizrecive boli
za ucviljenu obitelj, zaprepatenosti i boli to ih je s njima dijelio najvei dio naega graanstva
koje ga je voljelo i potovalo zbog dobra srca, vesela znaaja i one prirodne skromnosti koja mu je,
zajedno s drugim njegovim vrlinama, omoguivala da hrabro i smireno podnosi nesretni udes koji
ga je iz bezbrine udobnosti u ovo posljednje vrijeme bio doveo na niske grane.
Kad je zabrinuta obitelj, nakon prvoga dana neobjanjive odsutnosti, otila u Boccamazzinu
knjinicu u kojoj se on, revan u svojoj slubi, zadravao gotovo po cijeli dan i uenim tivom
obogaivao svoju ivahnu inteligenciju, nade vrata zatvorena; odmah se pred tim zatvorenim
vratima rodi crna i strana sumnja koju ipak na nekoliko dana raspri nada, no sve slabija i slabija
- da se, naime, udaljio iz mjesta zbog nekoga svog tajnog razloga.
Ali jao! Ono najgore, naalost, bilo je istina!!
Nedavni gubitak oboavane majke te, u isto vrijeme, jedinice keri, bio je duboko potresao
duh naega jadnog prijatelja, tako da je prije otprilike tri mjeseca ve jedanput nou pokuao do-
krajiti svoje nevoljne dane, ba u koritu onoga mlina koji ga je podsjeao na minuli sjaj njegova
doma i na sretna vremena.
... Vee boli ne imade
ve sjeati se svojih sretnih dana
u nevolji...
To nam je, suznih oiju, jecajui pred izoblienim lesom s kojega je kapala voda, ispriao
stari mlinar, vjeran i odan obitelji negdanjih gospodara. Bila se spustila alosna no; crvena je
svjetiljka bila poloena na zemlju, do lea koji su uvala dva kraljevska karabinjera, a stari je
Filippo Brina (spominjemo ga da mu se dive dobri ljudi) govorio i plakao s nama. One mu je tune
noi polo za rukom sprijeiti da nesretnik provede u djelo nasilni naum; ali se Filippo Brina ne
nade tu, da ga ovoga drugog puta zadri. A Mattia Pascal leae, moda cijelu jednu no i pola
sljedeega dana, u koritu onoga mlina.
Neemo ni pokuavati opisati alosni prizor koji nastade kad se prekjuer, u predveerje,
neutjena udovica nade pred jadnim, unakaenim ostacima ljubljenoga druga koji je otiao
potraiti svoju ker...
Cijelo mjesto suosjea u njezinoj tuzi, pa je to i pokazalo, otprativi do posljednjega
boravita mrtvo tijelo, nad kojim je kratko i ganutljivo oprotajno slovo odrao na opinski tajnik
Vitez Pomino.
Nesretnoj obitelji, utonutoj u toliku alost, bratu Robertu, koji je daleko od Miragna,
izraavamo najdublju suut, a naem dobrom Mattiji slomljena srca, posljednji put kaemo:
Zbogom, mili prijatelju, zbogom!"
M.C.
176
 I bez tih inicijala bio bih u piscu nekrologa prepoznao evicu.
Ali moram prije svega priznati da me pogled na vlastito ime, otisnuto ispod te crne crte,
koliko god to oekivao, nije nipoto razveselilo, dapae, otkucaji srca toliko mi se ubrzae da sam
nakon nekoliko redaka morao prekinuti itanje. Strahovita zaprepatenost i neizreciva bol" moje
obitelji ne natjerae me u smijeh, pa ni ljubav i potovanje mojih sugraana prema mojim lijepim
vrlinama, ni moja revnost u slubi. Uspomena na onu alosnu no na Kokoinjaku, nakon smrti
majke i kerkice, koja je bila kao neki dokaz, najvei dokaz mojeg samoubojstva, najprije me za-
udi, kao neko nepredvieno i udno uplitanje sluaja; kasnije probudi u meni grizoduje i
potitenost.
- Ne, nisam seja ubio zbog smrti majine i kerine, koliko god one noi na to mislio! Istina,
u oaju sam bio pobjegao; no sada sam se eto vraao iz igranice u kojoj mi se Srea na najud-
novatiji nain bila nasmijeila, pa mi se i dalje smijSila; netko se drugi ubio za me, netko drugi,
jamano neki stranac kojemu sam ukrao alost rodbine i prijatelja, te ga osudio - o, porugo nad
porugama - na ono to mu ne pripada, lanu alost i ak nagrobni govor napudranog viteza Pomina!
To je bio moj prvi dojam kad sam proitao svoj nekrolog u Listiu".
No kasnije pomislih da taj jadnik jamano nije umro zbog mene i da, oglasim li se, neu time
i njega oivjeti. Ako se okoristim njegovom smru, ja zapravo ne inim nikakvu prijevaru na tetu
njegove rodbine, ve im, tovie, iskazujem uslugu; za njih sam, zaista, mrtvac ja, a ne on, pa oni
mogu misliti da je on iezao i jo se nadati, nadati se da e ga danas ili sutra opet vidjeti.
Preostaju jo moja ena i punica. Moram li ba vjerovati u njihovu tugu zbog moje smrti, u
svu onu neizrecivu bol", u onu neizmjernu alost" eviina posmrtnog udarnog lanka"? Za-
boga, bilo je dovoljno polako otvoriti jedno oko onomu jadnomu mrtvacu i vidjeti da to nisam ja; ali
ako ak pretpostavimo da su oi ostale na dnu korita, molim vas, ena koja to ba ne eli ne moe
tako lako zamijeniti nekoga drugog ovjeka s vlastitim muem.
Pourile su se prepoznati me u onome mrtvacu? Nada li se sada udova Pescatore da e
Malagna, ganut i moda malice muen grizodujem zbog tog mojeg okrutnog samoubojstva,
pritei u pomo sirotoj udovici? Dobro, ako su one zadovoljne, ja sam jo zadovoljniji!
- Umro? Utopio se? Pokopajmo ga i ne troimo vie rijei! Ustadoh, protegnuh ruke i
odahnuh zbog istinskog olakanja.

VIII. ADRIANO MEIS

Ne toliko kako bih prevario druge, koji su se sami htjeli prevariti, pokazavi pritom
lakoumnost koja u mojem sluaju nije moda aljenja vrijedna, ali sigurno ni dostojna pohvale,
koliko da posluam sreu i udovoljim svojoj vlastitoj potrebi, odmah se dadoh na posao da uinim
od sebe drugog ovjeka.
Malo sam se ili nimalo mogao ponositi onim nesretnikom za kojega su silom htjeli da
bijedno zaglavi u koritu mlina. Nakon tolikih gluposti to ih je poinio moda i nije zasluio bolju
sudbinu.
Sada bih bio volio da ne samo u vanjtini, ve ni u nutrini, od njega vie ne ostane ni traga.

177
 Bio sam sam, osamljeniji nisam mogao biti na ovome svijetu, razrijeen svake veze i obveze,
slobodan, novi i apsolutni gospodar sebe samoga, bez tereta vlastite prolosti, a s budunou koju
mogu izgraditi prema vlastitoj volji.
Ah, krila! Kako sam se laganim osjeao!
Doivljaj ivota koji mi je donio tijek moje prolosti nije smio vie imati u meni razloga za
opstanak. Morao sam stei nov doivljaj ivota, ne koristei se ni najmanje nesretnim iskustvom po-
kojnoga Mattije Pascala.
Sve je ovisilo o meni. Mogao sam i morao biti kova svoje nove sudbine, onoliko koliko mi
je to Fortuna dopustila.
- A prije svega u - govorah sam sebi - voditi brigu o ovoj svojoj slobodi. Vodit u je na
etnju po ravnim i uvijek novim putovima, a nikada je neu zaodijevati tekim ruhom. Zamirit u i
zaobii svaki ivotni prizor koji mi se u nekom trenutku uini neugodnim. Nastojat u svoj ivot to
skorije izgraditi od stvari koje obino zovu neivima, pa u traiti lijepe vidike, ljupka, mirna
mjesta. Malo-pomalo iznova u sam sebe odgojiti; strpljivo u se i brino izmijeniti, tako da u
moi rei ne samo da sam proivio dva ivota, nego da sam bio i dva ovjeka.
Za poetak, ve u Alengi, nekoliko sati prije odlaska, pooh brijau da mi skrati bradu. Rado
bih je bio odmah sasvim obrijao, zajedno s brkovima, ali me zadra strah da u mjestancu ne
pobudim sumnju.
Brija je istodobno bio i kroja; star, bokova gotovo sastavljenih od pognutog sjedenja,
uvijek u istom poloaju, a naoale je nosio na vrhu nosa. Mora da je ipak bio vie kroja nego
brija. Kao bi Boji stuti se na onu bradurinu, koja vie nije pripadala meni, naoruan nekakvim
vunarskim karetinama, koje je na vrhu trebalo podravati drugom rukom. Nisam se usuivao
disati; zatvorili oi i otvorih ih tek kad sam osjetio da me lagano stresao.
Sav oznojen, dobriina mi prui zrcalo kako bih mu mogao rei jesam li zadovoljan.
Jo i to!
- Ne, hvala - ogradih se. - Odloite ga. Ne bih ga htio prestraiti.
On razrogai oi i upita me:
- Koga?
- Pa to zrcalo. Zgodno je! Mora da je starinsko...
Bilo je okruglo, s kotanim, izrezuckanim drkom, tko zna to je sve prolo i kako je
dospjelo ovamo, u ovu krojanicu-brijanicu. Ali, konano, da ne ozlovoljim vlasnika, koji me je i
dalje zaueno gledao, stavih ga pred oi.
Jesam li zadovoljan?
Iz tog prvog nagrivanja naslutjeh kakva e se nakaza pojaviti za kratko vrijeme, nakon
potrebne i korjenite izmjene izgleda
Mattije Pascala. Eto novog razloga da ga zamrzim! Vrlo malena, iljata i uvuena bradica,
koju je Pascal toliko godina skrivao pod onom bradurinom, uini mi se pravom izdajom. Sad u tu
smijenu stvar morati nositi sasvim ogoljenu! A kakav sam tek nos batinio! Pa to oko!
Ah, ovo oko", pomislih, ono e uvijek ostati njegovo na mojem novom licu! Mogu ga
samo sakriti koliko se bude dalo naoalama u boji, koje e moda pridonijeti da se moje oblije ui-
ni prihvatljivijim. Pustit u kosu, pa u s ovim lijepim irokim elom, s naoalama, posve golobrad,
nalikovati nekom njemakom filozofu. K tome redengot i eir irokog oboda".
Nisam imao drugog izlaza; s takvim izgledom morao sam, hoe-nee, biti filozof. Pa,
hvala Bogu; oboruat u se nekom veselom filozofijom, s pomou koje u se nekako snai meu

178
svim tim jadnim ljudima to e mi se najvjerojatnije, koliko god se ja imao namjeru truditi, i dalje
initi pomalo smijenima i bijednima.
Ime mi samo doe kao na poklon u vlaku, nekoliko sati nakon odlaska iz Alegne u Torino.
Putovao sam s dva gospodina koji su ivahno razgovarali o kranskoj ikonografiji u kojoj se
neznalici kakva sam ja obojica odmah uinie vrlo uenima.
inilo se da jedan od njih, mlai, blijeda lica, obrasla gustom i upavom crnom bradom,
osjea neko veliko i osobito zadovoljstvo pri iskazivanju miljenja za koje je on tvrdio da je vrlo
staro i da ga brane Justin Muenik, Tertulijan i ne znam tko jo, a prema kojemu je Krist bio vrlo
ruan.
Govorio je nekom glasinom kao iz peine, koja je bila u udnoj opreci s njegovim
nadahnutim izgledom.
- Dakako, dakako, ruan! Vrlo ruan! Pa i iril Aleksandrijski! Svakako, iril
Aleksandrijski tvrdi ak da je Krist bio najruniji od svih ljudi.
Drugi, vrlo mrav stari, miran u svom asketskom bljedilu, no ipak s borom u kutovima
usana koje su odavale finu ironiju, sjedei gotovo na leima, vrata duga i ispruena kao pod
jarmom, tvrdio je, naprotiv, da se ovjek ne moe osloniti na najstarija svjedoanstva.
- Jer Crkva je u prvim stoljeima, posve obuzeta nastojanjem da upije nauk i duh onoga koji
joj je pruio nadahnue, malo, da, vrlo malo, mislila na njegov vanjski izgled.
U neko doba poee govoriti o Veroniki i o dva kipa u gradu Paneasu, za koje se dri da
predstavljaju Krista.
- Kako ne!? - planu bradati mladi. - Nema vie nikakve sumnje! Ta dva kipa predstavljaju
cara Hadrijana s gradom pod nogama.
Starac je i dalje mirno branio svoje miljenje, koje je sigurno bilo suprotno mladievu, jer se
onaj drugi nije dao ve je, gledajui mene, uporno tvrdio:
- Hadrijan!
- ...Beronike, grki. A od Beronike - Veronika...
- Hadrijan! - Pritom je gledao prema meni.
- Ili Veronica, vera icon: vrlo vjerojatno izopaenje rijei...
- Hadrijan!
Ponavljao je to Hadrijanl ne znam koliko puta svraajui uvijek pogled na me.
Kad obojica sioe s vlaka na nekoj stanici i ostavie me sama u mojem odjeljku, naslonih se
na prozor da ih ispratim pogledom; jo su, udaljujui se, raspravljali.
Ali stari u neko doba izgubi strpljivost i potra.
- Tko to kae? - upita ga glasno mladi drei se izazovno. Onda se stari okrenu i do viknu
mu:
- Camillo de Meis!
Uini mi se da je i meni doviknuo to ime, meni, koji sam u meuvremenu mehaniki
ponavljao: Hadrijan...". Odbacih odmah onaj ,,de" i zadrah Meis".
- Hadrijan Meis! Da... Adriano Meis. Lijepo zvui... Uini mi se takoer da to ime dobro
pristaje obrijanom licu s naoalima, dugoj kosi, irokom obodu i dugakome salonskom kaputu koji
u morati nositi.
- Adriano Meis. Vrlo dobro! Krstili su me.
Otro u sebi presjekavi svaku uspomenu na prijanji ivot i uredotoivi se na odluku da
odsad ponem novi ivot, bio sam ushien, obuzet nekom svjeom djejom radou; osjeao sam
kao da mi je svijest opet postala djevianski ista i prozrana, a duh budan i spreman da iskoristi
179
sve za dobrobit mojega novog ja". U meuvremenu mi duu obuze iznimna radost zbog te nove
slobode. Nikad nisam tako gledao na ljude i na stvari; u zraku izmeu njih i mene kao da je
odjednom nestalo magle, pa mi se novi odnosi koji e meu nama nastati priinjahu lakima, jer u
sada za svoj unutarnji uitak morati vrlo malo iskati od njih. Oh, divne li lakoe duha; vedre li,
neizrecive opijenosti!
Srea me iznenada oslobodila svake spletke, odvojila me od zajednikoga ivota, uinila me
promatraem nevolja u kojima se drugi jo trzaju, pa me unutra opominjala:
Vidjet e, vidjet e sad kako e ti se uiniti udnim, kad ga bude gledao izvana! Eto
jednoga koji se mui i srdi jadnog starca tvrdei da je Krist bio najruniji od svih ljudi..."
Smjekao sam se. Imao sam potrebu smjekati se tako svemu i svaemu: poljskom drveu,
na primjer, koje mije u udnim poloajima tralo u susret u svom varljivom bijegu; ratrkanim kui-
cama u kojima sam uivao zamiljati seljake kako zaobljenih obraza puu na maglu, neprijateljicu
maslina ili kako diu ruke aka stisnutih prema nebu to ne alje kiu; smjekao sam se i ptiicama
koje su bjeale na sve strane preplaene onim neim crnim to uz lomljavu juri preko polja;
lelujanju brzojavnih ica preko kojih novinama idu vijesti, poput one iz Miragna o mom samo-
ubojstvu u mlinu na Kokoinjaku; sirotim enama uvara pruge koje su, trudne i s muevim eirom
na glavi, mahale smotanom zastavicom.
Ali pogled mi pade na vjenani prsten koji mi je jo stiskao prstenjak na lijevoj ruci. To me
estoko potrese; stisnuh oi i stegnuh ljevicu desnom rukom, nastojei potajno strgnuti s nje taj mali
zlatni obru da ga vie ne vidim. Pomislih da se otvara i da su mu iznutra urezana dva imena:
Mattia - Romilda" i dan vjenanja. to da radim s njim?
Otvorih oi te sam neko vrijeme namrgoeno promatrao prsten na dlanu.
Sve je oko mene bilo opet pocrnjelo.
Eto jo jednoga ostatka lanca koji me vee s prolou! Prsten, sam po sebi malen, a ipak
tako teak! No lanac je ve pokidan, pa neka ide i ta posljednja karika!
Ve ga htjedoh baciti kroz prozor, ali se suzdrah. Iako mi je sluaj tako neobino iao na
ruku, nisam se vie mogao pouzdavati u nj; morao sam sve drati moguim, pa ak i to da prsteni
baen na otvoreno polje sluajno nae neki seljak, pa da on, kako bude prelazio iz ruke u ruku, s
onim dvama imenima i danom urezanim iznutra, otkrije istinu: da, naime, utopljenik s Kokoinjaka
nije knjiniar Mattia Pascal.
- Ne, ne", pomislih, na neko sigurnije mjesto ..." Ali kamo? Uto se vlak zaustavi na drugoj
stanici. Pogledah i odmah mi pade na um misao koju sam se isprva donekle ustruavao ostvariti.
Neka mi to bude isprika kod onih koji vole lijepu gestu, kod ljudi koji malo razmiljaju, koji se
nerado prisjeaju da ovjeanstvo pritiu neke potrebe kojima se, naalost, mora pokoriti i onaj
koga je obuzela duboka alost, Cezar, Napoleon i, ma koliko se to inilo nedostojnim, najljepa
ena... Dosta. S jedne je strane pisalo Mukarci", a s druge ene"; i tu ja pokopah svoj vjenani
prsten...
A nato, ne toliko da se rastresem, koliko da dam neki sadraj svom ivotu koji je visio u
praznini, poeh razmiljati o Adrianu Meisu, zamiljati njegovu prolost, pitati se tko mi je otac,
gdje sam se rodio itd. - mirno, napreui se da sve dobro vidim i utvrdim do najsitnijih pojedinosti.
Jedinac sam; inilo mi se da se o tome nema to raspravljati.
- Ne samo jedinac, nego i jedinstven sluaj... Ali ne! Tko zna koliko ih ima poput mene, u
istom poloaju, moje brae. ovjek ostavi eir i kaput, s pismom u depu, na prsobranu kakvoga
mosta, na rijeci; a onda, umjesto da se baci u vodu, ode mirno u Ameriku ili drugamo. Nekoliko
dana kasnije izvuku nekakav le koji se ne moe prepoznati; bit e to onaj koji je ostavio pismo na
180
prsobranu mosta". I o njemu vie nitko ne govori! Istina je da ja u sve ovo nisam uloio svoju volju:
ni pismo, ni kaput, ni eir... Ali sam ipak kao i oni, a osim toga, svoju slobodu mogu uivati bez
ikakve grinje savjesti. Htjeli su mi je pokloniti, dakle...
Dakle, recimo, jedinac. Roen... bilo bi razborito ne oznaivati tono mjesto roenja. Kako
u, dakle? Pa ovjek se ne moe roditi na oblacima, s Mjesecom kao primaljom, premda sam u
knjinici itao da su Mjesecu neko, uz brojne druge moi, pripisivali i tu, te su ga trudne ene
zvale u pomo pod imenom Lucina.
Na oblacima se ovjek ne moe roditi, ali na parobrodu, na primjer, moe. Vrlo dobro!
Rodio sam se na putu. Moji su roditelji putovali... kako bih se ja mogao roditi na parobrodu. No, no,
ozbiljno! Da naem dovoljno jak razlog koji bi bio poveo na put trudnu enu, ba pred porodom...
Ili da su moji roditelji otili u Ameriku? Zato ne? Idu toliki... I siromah Mattia Pascal htio je poi.
A onda, recimo, da je ove osamdeset i dvije tisue lira to ih imam u depu zaradio moj otac u
Americi? Kojeta! Da je imao osamdeset i dvije tisue lira u depu, bio bi prije priekao da ena
rodi dijete, udobno, na kopnu. Trice! Osamdeset i dvije tisue lira iseljenik vie ne zarauje tako
lako u Americi. Moj otac... da, zbilja, kako se on zvao? Paolo. Da, Paolo Meis. Moj otac, Paolo
Meis, prevario se kao i toliki drugi. Zlopatio se tri-etiri godine, a zatim je, potiten, pisao iz
Buenos Airesa pismo djedu...
Ah, djeda, djeda sam ba htio znati, miloga starca poput onoga, na primjer, to je malo prije
bio siao s vlaka, onoga poznavaoca ikonografije.
Tajanstveni li su hirovi mate! Otkuda mi je, iz kakve neobjanjive potrebe dolazilo da u taj
as zamislim svoga oca, toga Paola Meisa, kao nekakvog pustolova? Pa jest, toliko je neugodnosti
zadao djedu: bio se vjenao protiv njegove volje i pobjegao u Ameriku. Moda je i on morao tvrditi
da je Krist bio ruan. I zaista ga je tamo u Americi vidio runa i srdita kad je otiao sa enom koja
je bila pred porodom im je primio pomo od djeda.
No zato sam se ja ba morao roditi na putu? Zar ne bi onda bilo bolje da sam se rodio u
Americi, u Argentini, nekoliko mjeseci prije povratka mojih roditelja u domovinu? Dakako! Djed
se, dapae, bio raznjeio zbog nevinoga unuica; radi mene, samo radi mene, oprostio je sinu. Tako
sam ja vrlo malen preao Ocean, moda u treem brodskom razredu, pa sam na putu dobio bronhitis
i samo se udu ima pripisati to nisam umro. Vrlo dobro! Djed mi je to uvijek govorio. No ja nisam
alio, kako se obino radi, to nisam umro tada, kad mi je bilo nekoliko mjeseci. Ne: jer, konano,
kakve sam jade iskusio u svom ivotu? Istina, samo jedan: smrt jadnoga djeda s kojim sam
odrastao. Moj otac Paolo Meis, lakouman i ne mogavi nositi jaram, bio je nakon nekoliko mjeseci
opet pobjegao u Ameriku ostavivi majku i mene kod djeda; tamo je umro od ute groznice. Kad su
mi bile tri godine, ostadoh siroe, bez majke, pa stoga ne pamtim roditelje; o njima posjedujem
samo oskudne podatke. No nevolja je jo i vea! Ne znam tono ni svoje rodno mjesto. Dobro,
roen sam u Argentini! Ali gdje? Djed nije znao jer mu moj otac nije nikad rekao, ili je bio
zaboravio, a ja ga se jamano nisam mogao sjeati.
Ukratko:
a) jedinac sin Paola Meisa; b) roen u Americi, u Argentini, bez daljnje oznake; c) doao
sam u Italiju kad mi je bilo nekoliko mjeseci (bronhitis); d) ne pamtim roditelje, a nemam gotovo ni
podataka o njima; e) odrastao sam s djedom.
Gdje? Svagdje pomalo. Najprije u Nizzi. Nejasne uspomene: Place Massena, Promenade,
Avenue de la Gare... Zatim u Torinu.
Sad sam onamo odlazio, pa sam bio kojeta odluio; odluio sam izabrati neku ulicu i kuu u
kojoj me je djed bio ostavio do moje desete godine povjerivi me brizi neke obitelji koju u za-
181
misliti na licu mjesta kako bi imala sve karakteristike toga mjesta; odluio sam tu proivjeti ili,
bolje, matom slijediti, prema stvarnosti, ivot djeaka Adriana Meisa.
Ta potraga, ta fantastina izgradnja ivota koji nisam stvarno proivio ve ga malo-pomalo
pokupio od drugih i po raznim mjestima, pa ga uinio i osjeao svojim, uli mi u prvo vrijeme moga
potucanja udnu i novu radost to ne bjee liena neke tuge. Od toga sam ivota sam sebi napravio
zanimanje. ivio sam ne samo u sadanjosti ve i za svoju prolost, to jest za one godine koje
Adriano Meis nije bio proivio.
Od svega to sam prije bio zamislio u mati nisam zadrao nita, ili tek vrlo malo. Istina, sve
to izmiljamo ima vie ili manje dubokog korijena u stvarnosti. I najudnovatije stvari mogu biti
istinite, dapae, niija mata ne moe zamisliti neke ludosti, neke nevjerojatne dogaaje koji
proiziu i prasnu iz bunog krila ivota; ipak, koliko li se iva stvarnost, koja die, ini razliitom
od izmiljotina koje mi moemo izvui iz nje! Koliko lije bitnih, potankih, nepojmljivih pojedinosti
potrebno naem izmiljaju, pa da opet postane dijelom one iste stvarnosti iz koje je izdvojen, koliko
li niti da ga povezu u zamreni splet ivota, niti koje smo mi odrezali da ga uinimo neim
zasebnim!
A to sam drugo bio ja ako ne izmiljeni ovjek? Putujui izmiljaj koji eli i, uostalom,
mora silom ostati sam za sebe, premda uronjen u stvarnost.
Prisustvujui ivotu drugih i potanko ga promatrajui, vidio sam sve one svoje prekinute niti.
Jesam li ja sad mogao te niti povezati sa stvarnou? Tko zna kamo bi me bile odvukle! Moda bi
se odmah pretvorile u uzde odbjeglih konja koji bi povukli u provaliju jadna kola mojega nunog
izmiljaja. Ne. Smio sam te niti povezati samo matom.
I pratio sam po ulicama i perivojima djeake od pet do deset godina, prouavajui njihove
kretnje, njihove igre, te prikupljao njihove izraze, da malo-pomalo od svega toga izgradim djetinj-
stvo Adriana Meisa. To mije tako dobro uspjelo da je to djetinjstvo u mojoj svijesti poprimilo
gotovo stvaran sadraj.
Nisam htio zamisliti neku novu majku. Uinilo bi mi se da skrnavim ivu i bolnu uspomenu
na svoju pravu majku. Ali djeda, da, djeda iz mojega prvoga matanja, njega sam htio stvoriti.
Oh, od koliko se pravih djedova, od koliko staria, praenih i izuavanih to u Torinu, to u
Milanu, to u Veneciji, to u Firenci, sastojao taj moj djed! Od jednoga uzeh kotanu duhansku
kutiju i rubac s crvenim i crnim kockama, od drugoga tap, od treega naoale i bradu koja ga je
ovijala poput ogrlice, od etvrtoga hod i brisanje nosa, od petoga nain govora i smijeh; iz svega
toga izae fin stari, malo naprit, ljubitelj umjetnosti, djed bez predrasuda, koji mi nije dao ni
uiti po nekomu redovitomu planu, ve me je radije poduavao sam ivim razgovorom i vodei me
sa sobom iz jednoga grada u drugi, po muzejima i galerijama.
Kad sam posjeivao Milano, Padovu, Veneciju, Ravennu, Firencu, Perugiu, uvijek je bio uza
me, kao neka sjena, taj moj izmatani djed koji mi je vie nego jedanput govorio na usta nekoga
starog turistikog vodia.
Ali htio sam ivjeti i za se, u sadanjosti. S vremena na vrijeme spopadala me misao o toj
mojoj neogranienoj, sasvim izvanrednoj slobodi, pa bih osjetio neku iznenadnu sreu, tako jaku da
bih se gotovo izgubio u nekoj blaenoj otupjelosti; osjetio bih je kako mi ulazi u grudi dugaak i
irok uzdah koji mi je uzdizao sav duh. Sam, sam, sam! Svoj vlastiti gospodar! Nemam nikomu ni
za to polagati raune! Eto, mogu otii kamo mi se prohtije: u Veneciju? U Veneciju! U Firencu? U
Firencu! Ta bi me moja srea svakamo pratila. Ah, sjeam se jednoga zalaza sunca u Torinu, za
prvih mjeseci toga mojega novog ivota, na Padskom etalitu blizu mosta to branom zadrava
estinu vode koja ondje bijesno breke: zrak je bio udesno proziran; sve su stvari u sjeni izgledale
182
kao prevuene ocaklinom u toj bistrini; a ja se, gledajui, osjetih tako opijen svojom slobodom da se
gotovo pobojah da u poludjeti, da je neu moi jo dugo podnositi.
Ve sam bio od glave do pete zavrio svoj izvanjski preobraaj; izbrijan, sa svijetlomodrim
naoalima i dugom, umjetniki razbaruenom kosom, bio sam ba drugi ovjek! Katkad bih se
zaustavio, razgovarao sam sa sobom pred zrcalom i prasnuo u smijeh.
- Adriano Meis! Sretnice! Grehota to si tako nagren... No, molim te, to te briga? Dobro
je! Da nema toga oka one budale, ne bi, uostalom, bio tako ruan, s tom udnom, poneto drskom
pojavom. ene ti se malo smiju, to je sve. Ali ti zapravo nisi nita kriv. Da onaj drugi nije nosio
onako kratku kosu, ne bi ti sad morao nositi ovako dugu; i ne bi se, jamano, tako obrijao kao pop.
to emo! Kad se ene smiju... smij se i ti, to je najbolje to moe uiniti.
ivio sam, uostalom sam sa sobom i po sebi, gotovo iskljuivo. Jedva sam izmjenjivao koju
rije s hotelijerima, s konobarima, sa susjedima za stolom, ali nikad iz elje da zapodjenem
razgovor. Po suzdrljivosti koju sam osjeao primijetih da nemam nimalo sklonosti za la.
Uostalom, i drugi su pokazivali malo volje da govore sa mnom: moda su me, zbog mojega izgleda,
drali strancem. Sjeam se, kad sam posjetio Veneciju, nikako nisam mogao uvjeriti nekog starog
gondolijera da nisam Nijemac, Austrijanac. Istina, rodio sam se u Argentini, ali od talijanskih
roditelja. Moje pravo, da tako kaemo, tuinstvo" bilo je posve drukije vrste i poznavao sam ga
samo ja: ja vie nisam bio nita; nijedan me matini ured nije imao u svojim knjigama, osim onoga
u Miragnu, ali taj me je vodio kao mrtvaca, pod drugim imenom.
To me nije alostilo, ali Austrijancem ne, nisam elio da me dre Austrijancem. Nisam nikad
imao prilike zaustaviti misli na rijei domovina". Imao sam, nekada, posve drukijih misli! Sad se,
u dokolici, poeh navikavati na razmiljanje o tolikim stvarima za koje nisam nikad mislio da bi me
mogle imalo zanimati. No neim sam se ipak morao baviti kad bih se osjetio umornim od
obilaenja, od gledanja. Da se otmem dosadnim i suvinim razmiljanjima, katkad bih ispunjavao
cijele arke papira svojim novim rukopisom, pokuavajui pisati na nov nain, drei pero drukije
nego to sam ga dotad drao. Katkada bih ipak poderao papir i bacio pero. Mogu glatko biti i
nepismen! Komu imam pisati? Nisam primao niti sam vie mogao primati pisma ni od koga.
Ta bi me misao, kao uostalom i tolike druge, grubo vraala u prolost. Tada bih vidio kuu,
obitelj, ulicu u Miragnu, obalu; pa bih se zapitao: Je li Romilda jo u crnini? Moda jest, radi
svijeta. to li radi?" I zamiljao bih je onakvu kakvu sam je toliko puta viao po kui; zamiljao bih
i udovu Pescatore, koja zacijelo proklinje uspomenu na mene.
Bit e da nijedna od njih dviju", razmiljao sam, nije nijedanput pohodila na groblju onoga
jadnoga ovjeka koji je ipak skonao na onako okrutan nain. Bog zna gdje su me pokopali! Moda
strina Skolastika nije htjela za me potroiti onoliko koliko je potroila za majku; Roberto jo manje;
bit e rekao: Tko ga je tjerao na to? Mogao je, na kraju krajeva, ivjeti s dvije lire dnevno kao
knjiniar. Bit e da poivam kao pas u dijelu groblja za sirotinju... No, no, ne mislimo na to! ao
mi je toga jadnoga ovjeka, koji je moda imao ljudskiju rodbinu od moje, koja bi moda s njim
bolje postupala. Uostalom, to je njemu sada stalo do toga? Rijeio se briga!"
Jo sam neko vrijeme odlazio na putovanja. Htjedoh poi i izvan Italije, pa sam posjetio
lijepe krajeve oko Rajne, do Kolna, uz rijeku, parobrodom; zadrah se u glavnim gradovima,
Mannheimu, Wormsu, Mainzu, Bingenu, Koblenzu... Htio sam poi i dalje od Kolna, dalje od
Njemake, bar u Norveku; ali onda pomislih da moram donekle obuzdati svoju slobodu. Novac to
sam ga imao morao mi je trajati cijeli ivot, a mnogo ga nije bilo. Mogao sam poivjeti jo
tridesetak godina, a ovako izvan svakoga zakona, bez ikakve isprave u rukama koja bi mogla
dokazati bar to da sam doista iv, nije mi bilo mogue dobiti nikakvu slubu; ako, dakle, nisam htio
183
spasti na prosjaki tap, morao sam se stisnuti i ivjeti skromno. Kad sam sve sraunao, nisam smio
troiti vie od dvjesto lira na mjesec. Malo, ali ve sam dobre dvije godine ivio i s manjim, i to ne
sam. Prilagodit u se, dakle.
Uostalom, bio sam ve i umoran od toga vjeitog potucanja, sam i nijem. Nagonski poeh
osjeati potrebu za nekim drutvom. To primijetih jednoga tunoga dana u studenome, u Milanu,
ubrzo nakon povratka s kratkoga puta po Njemakoj.
Bilo je hladno, kia tek to nije poela, a veer samo to nije pala. Pod nekom svjetiljkom
opazih starog prodavaa ibica kojemu kutija to ju je drao pred sobom objeenu oko vrata nije
doputala da se dobro umota u otrcani ogrta kojim se bio ogrnuo. Sa aka, stisnutih na bradi,
visjela mu je nekakva uzica, sve do nogu. Sagnuh se da vidim i meu njegovim poderanim cipelama
otkrih nekakvo sitno tene od nekoliko dana koje je drhtalo od zime i neprestano cviljelo stiskajui
se uza nj. Sirota ivotinjica! Upitah starca prodaje li je. Odgovori da prodaje i da e mi je dati
jeftino, premda mnogo vrijedi; ah, ta e ivotinjica biti lijep pas, velik pas.
- Dvadeset i pet lira...
Siroto je tene i dalje drhtalo, ne uzoholivi se nimalo zbog te cijene; pouzdano je znalo da
gospodar tom cijenom nipoto nije ocijenio njegove budue vrline, ve glupost koju je mislio da mi
ita s lica.
Ja sam, meutim, imao vremena pomisliti kako u, kupim li tog psa, istina, dobiti vjerna i
pouzdana prijatelja koji me, budui da e me voljeti i cijeniti, nikada nee pitati tko sam, odakle
dolazim te imam li uredne dokumente, ali u morati plaati i neki porez, ja, koji za sebe vie nisam
plaao nijedan! Uini mi se da bi time moja sloboda bila prvi put izvrgnuta opasnosti.
- Dvadeset i pet lira? Da si mi zdravo! - rekoh starom prodavau ibica.
Nataknuh eir na oi i udaljih se pod sitnom kiicom koja se ve poinjala sputati s neba,
no prvi put razmiljajui, daje, istina, ta moja bezgranina sloboda nesumnjivo lijepa, ali i pomalo
tiranski raspoloena kad mi ne doputa ak ni kupiti psia.

IX. NETO MAGLE

Prvu zimu (otru? kiovitu? maglovitu?) nisam gotovo ni opazio u razonodama putovanja,
opijen novom slobodom. No druga me zatee ve pomalo umorna, kako rekoh, od skitnje i odluna
da se obuzdam. I opazih, da... jest, da ima neto magle i da je hladno; opazih, ma koliko se moj duh
protivio poprimiti boju vremena, da ipak od nje pati.
Gle, gle!" korio sam sama sebe sad se ne bi vie smjelo ni naoblaiti, sve kako bi ti mogao
nepomueno uivati svoju slobodu!"
Bio sam se dovoljno zabavio jurei tamo-amo. Adriano Meis imao je te godine svoju
bezbrinu mladost; sad je trebalo da postane ovjek, da se pribere, da stvori neki miran i skroman
nain ivota. O, bit e mu lako kad je slobodan i bez ikakvih obveza!
Tako mi se inilo i ja poeh promiljati u kojem bi mi se gradu bilo zgodno stalno nastaniti.
Jer, elim li zapoeti uredan ivot, ne mogu vie biti kao ptica bez gnijezda. Ali gdje? U veliku ili u
malenu gradu? Nisam se mogao odluiti.

184
 Zaklopio bih oi i letio milju u gradove koje sam ve vidio, od jednoga do drugoga,
zadravajui se u svakomu dok ne bih tono vidio onu odreenu ulicu, onaj odreeni trg, jednom
rijeju, ono mjesto kojega sam se najivlje sjeao. I tada bih govorio:
- Eto, tu sam bio! A koliki mi ivot sad izmie, a drugdje se raznoliko odvija! A ipak, u
koliko li sam mjesta rekao: Ovdje bih htio imati kuu! Rado bih ovdje ivio!" I zavidio sam
mjetanima koji su tu mogli boraviti mirno, sa svojim navikama i obinim zanimanjima, i ne znati
za onaj muni osjeaj prolaznosti koji dri u napetosti duh vjenoga putnika.
Taj me muni osjeaj prolaznosti jo drao i nije mi dao da zavolim krevet u koji bih lijegao,
ni razne predmete koji bi se nali oko mene.
Svaki se predmet u nama obino preoblikuje prema slikama koje izaziva i okuplja, da tako
kaem, oko sebe. Jamano, neki se predmet moe svidjeti sam po sebi, po raznolikosti ugodnih
osjeta to ih nekim skladnim opaajem u nama pobuuje; no mnogo se ee uitak koji nam neki
predmet daje ne nalazi u tom predmetu kao takvom. Mata ga uljepava ovijajui ga i obasjavajui
milim slikama. I mi ga vie ne opaamo onakvim kakav jest, ve kao oivljena slikama koje u nama
pobuuje ili koje mu nae navike pridaju. Mi, jednom rijeju, u nekom predmetu volimo ono svoje
to unosimo u nj: sklad koji stvaramo izmeu njega i nas, duu koju on dobiva samo za nas i koja se
sastoji od naih uspomena.
A kako sam ja sve to mogao imati u hotelskoj sobi?
No jesam li jo mogao imati svoju kuu, posve svoju? Novca sam imao vrlo malo... Ali
skromnu kuicu, s tek nekoliko soba? Polako. Valja najprije vidjeti, promotriti toliko toga. Sigurno,
slobodan, posve slobodan mogao sam biti samo ovako, s kovegom u ruci: danas ovdje, sutra ondje.
im se zaustavim na jednome mjestu i postanem vlasnik kue, eto ti onda odmah gruntovnice i
takse! A nee li me unijeti u popis puanstva? Dakako! A kako? Pod pogrenim imenom? A onda,
tko zna? Eto moda tajnih policijskih istraga... Jednom rijeju, nelagodnosti, neprilike!... Ne,
predviao sam da vie ne mogu imati svoje kue ni svojih stvari. Ali u uzeti stan i hranu kod neke
obitelji, u iznajmljenoj sobi. Zar da se alostim zbog takvih malenkosti?
Zima, zima je u meni pobuivala te turobne misli; skoranji Boi koji budi elju za
toplinom u dragom kutiu, mirom, prisnou doma.
Nisam jamano imao to aliti za prisnou svoga doma. Ona druga, starija, prisnost
roditeljskog doma, jedina koje sam se mogao sjeati sa aljenjem, bila je ve poodavno razorena,
mnogo prije ovoga mojega novoga stanja. Stoga sam se, dakle, morao zadovoljiti pomilju da
nikako ne bih bio veseliji da sam ovaj Boi proveo u Miragnu, uz enu i punicu. Prooe me srsi!
No da se nasmijem, da se rastresem, zamiljao sam sebe s prilinim hljebom kruha pod
pazuhom pred vratima svoje kue.
- Slobodno? Stanuju li ovdje jo gospoe Romilda Pescatore, udova Pascal, i Marianna
Dondi, udova Pescatore?
- Stanuju. Ali tko ste vi?
- Ja bih bio pokojni mu gospoe Pascal, onaj jadni potenjakovi koji je umro prole
godine, koji se ono utopio. Dolazim evo urno, urno s drugoga svijeta da provedem blagdane u
krugu obitelji, s doputenjem pretpostavljenih. Zatim se odmah vraam!
Bi li udova Pescatore umrla od straha da me tako iznenada ugleda? Kojeta! Ona? Taman
posla! Postigla bi da umrem i drugi put, nakon dva dana.
Moja je srea - morao sam se o tome osvjedoiti - ba to to sam se rijeio ene, punice,
dugova, uvredljivih ponienja svojega prvog ivota. Sad sam slobodan od svega toga. Zar mi nije
dosta? Molim vas, pa imam jo cijeli ivot pred sobom. Zasada ... Tko zna koliki su sami kao i ja!
185
 Jest, ali oni", navodilo me da mislim loe vrijeme, ona prokleta magla, ili su tuinci ili
imaju drugdje kuu kojoj e se danas-sutra moi vratiti, ili, ako nemaju kuu poput tebe, moi e je
imati sutra, a dotle e imati gostoljubivu kuu nekoga prijatelja. A ti e zapravo uvijek i svugdje
biti tuinac, to je razlika. Tuinac ivota. Adriano Meis."
Stresao bih se mrzovoljno i uskliknuo:
- Pa to? Manje neprilika! Nemam prijatelja? Moi u ih imati... Ve je u gostionici u koju
sam tih dana zalazio neki gospodin, moj susjed za stolom, bio pokazao elju da se sprijatelji sa
mnom. Moglo mu je biti oko etrdeset godina: bio je i nije bio elav, crnomanjast, sa zlatnim
naoalama koje mu nisu dobro stajale na nosu, moda zbog tekog lania, takoer zlatnoga. Ah, ali
zato vrlo mio ovjeuljak! Zamislite, kad bi ustao sa stolice i stavio eir na glavu, bio je odmah
drugi, kao neki djeai. Pogreka je bila u nogama, tako malenima da mu nisu sezale do poda kad
je sjedio: on i nije ustajao sa stolice, ve se s nje sputao. Pokuavao je doskoiti tomu nedostatku
nosei visoke pete. to je zlo u tome? Istina, te su pete pravile veliku buku, ali su njegovim
jarebijim koracima davale neku zapovjedniku dra.
Bio je, osim toga, vrlo valjan, pametan - moda malko nastran i prevrtljiv - ali je imao svoje
originalne poglede, a bio je i vitez.
Dao mi je svoju posjetnicu: - Vitez Tito Lenzi!
Zbog te posjetnice umalo se nisam osjetio nesretnim jer se, po mome miljenju, osramotih ne
mogavi mu jednako uzvratiti. Nisam jo imao posjetnice - nekako sam se ustruavao da ih dam
tiskati s novim imenom. Glupost! Zar ovjek ne moe biti bez posjetnica? Izrekne svoje ime i to je
dovoljno.
Tako sam i uinio; ali, istini za volju, moje pravo ime... no, dosta!
Lijepe li je govore znao drati vitez Tito Lenzi! I latinski je znao, citirao je Cicerona kao
nita.
- Savjest? Savjest nije potrebna, dragi gospodine! Savjest kao voa ne moe biti dovoljna.
Bila bi moda dovoljna, ali kad bi bila tvrava a ne trg, da tako kaem, kad bi, naime, nama uspjelo
da sebe zamislimo osamljenima, i kad ona po svojoj prirodi ne bi bila otvorena drugima. U savjesti,
po mome miljenju, postoji, jednom rijeju, neki bitan odnos izmeu mene, koji mislim, i drugih
bia koja zamiljam. Ona, dakle, nije neto apsolutno to bi bilo dovoljno samo sebi, razumijete?
Kad se osjeaji, sklonosti, ukusi tih drugih, koje ja zamiljam ili koje vi zamiljate, ne odrazuju u
meni ili u vama, mi ne moemo biti ni zadovoljni, ni mirni, ni veseli; uostalom, svi se borimo da
nai osjeaji, nae misli, nae sklonosti, nai ukusi nau odraza u svijesti drugih ljudi. A ako se to
ne dogodi, jer..., da tako kaemo, zrak toga asa nije pogodan da prenese i rascvjeta, dragi
gospodine, klice... klice vae zamisli u tuoj pameti, vi ne moete rei da vam je vaa savjest
dovoljna. emu je dovoljna? Je li vam dovoljno da ivite sami? Da krljavite u sjeni? Ta, molim
vas! Molim vas! Sluajte, ja mrzim retoriku, staru laljivu hvalisavku, namiguu s naoalama.
Retorika je, jamano, skovala ovu lijepu oholu frazu: Imam svoju savjest i to mi je dovoljno."
Dakako! Ciceron je jo davno rekao: Mea mihi conscientia pluris est quam hominum sermo." No
Ciceron je, istini za volju, rjeit, rjeit, ali... Bog nas sauvao, dragi gospodine! Dosadniji je nego
poetnik na violini!
Bio bih ga poljubio. Ali taj moj dragi ovjeuljak nije se htio zadravati na dubokoumnim i
misaonim razgovorima kojih sam htio dati primjer. Poe mi se povjeravati, nato ja, koji sam nae
prijateljstvo ve drao lakim i na dobru putu, odmah osjetih neku nelagodu, outjeh u sebi kao neku
silu koja me je gonila da se odmaknem, da se povuem. Dok je on govorio i razgovor se kretao oko
neodreenih predmeta, sve je bilo dobro; no sad vitez Tito Lenzi htjede da progovorim ja.
186
 - Vi niste iz Milana, zar ne?
- Ne...
- U prolazu?
- Da...
- Lijep je grad Milano, a?
- Lijep, dakako...
Nalikovao sam dresiranoj papigi. I to su me njegova pitanja vie gonila u kripac, ja sam se
svojim odgovorima sve vie udaljavao. Tako uskoro stigoh do Amerike. No im je moj ovjeuljak
uo da sam roen u Argentini, skoi sa stolice, doe k meni i toplo mi stisne ruku.
- Ah, estitam vam, dragi gospodine! Zavidim vam! Ah, Amerika... Bio sam tamo.
Bio je tamo? Bje'mo!
- U tom sluaju - urno dodah - moram prije ja estitati vama, jer bih ja gotovo rekao da
tamo nisam ni bio, premda sam odande rodom. Otiao sam kad mi je bilo nekoliko mjeseci, tako da
moje noge nisu ni takle ameriko tlo, vidite!
- Grehota! - alosno e Tito Lenzi. - Ali imat ete tamo roaka, mislim!
- Ne, nikoga...
- Ah, dakle, doli ste u Italiju s cijelom obitelji i ovdje se nastanili? Gdje ste uzeli sobu?
Ja slegnuh ramenima.
- Pa - uzdahnuh, utjeran u kripac - malo amo, malo tamo... Nemam obitelji i... i obilazim
naokolo!
- Divota! Blago vama! Obilazite... Nemate ba nikoga?
- Nikoga...
- Divota! Blago vama! Ja vam zavidim!
- Vi, dakle, imate obitelj? - upitah sad ja njega, da svratim razgovor sa sebe.
- Ne, naalost! - uzdahnu on na to namrgodivi se. - Sam sam i uvijek sam bio sam!
- Dakle, kao i ja!...
- Ali ja se dosaujem, dragi gospodine! Dosaujem se! - planu ovjeuljak. - Za mene
samoa... pa da, konano, umorio sam se. Imam toliko prijatelja; ali, vjerujte mi, nije ugodno, u
nekim godinama, doi kui i ne nai nikoga. No! Netko razumije, a netko ne razumije, dragi
gospodine. Mnogo je gore onome koji razumije, je se na kraju nae bez energije i bez volje. Onaj
koji razumije, doista, kae: Ne smijem uiniti ovo, ne smijem uiniti ono, da ne napravim ovu ili
onu glupost." Vrlo dobro! No napokon vidi da je sav ivot glupost, pa mi onda recite to znai ne
poiniti nikakvu glupost: znai, u najmanju ruku, da ovjek nije ivio, dragi gospodine.
- No vi - pokuah ga utjeiti - vi, sreom, jo stignete...
- initi gluposti? Ta poinio sam ih toliko, vjerujte mi! - odgovori on svisoka, odmahnuvi i
nasmijeivi se. - Putovao sam, obilazio sam naokolo poput vas, a doivio sam i ... pustolovina,
pustolovina... no da... i vrlo udnovatih i pikantnih. Vidite, na primjer, u Beu, jedne veeri...
Padoh s neba. to, on i ljubavne pustolovine? Tri, etiri, pet u Austriji, Francuskoj, Italiji...
pa i u Rusiji? I kakve pustolovine! Jedna smionija od druge... Evo, da dam samo jedan primjer,
odlomak jednoga razgovora izmeu njega i neke udane ene:
On: - He, kad promislimo, znam, draga gospoo... Prevariti mua, Boe moj! Vjernost,
potenje, dostojanstvo... tri velike, svete rijei s jakim naglaskom na ,,o". A onda ast! Jo jedna
velika rije... No u praksi je, vjerujte, to neto drugo, draga gospoo: stvar od nekoliko asaka!
Upitajte vae prijateljice koje su se na to odvaile.
Udana ena: - Da, i sve su one kasnije osjetile grdno razoaranje.
187
 On: - Kako ne!? Razumije se! Budui da su ih spreavale one frazetine, trebalo im je godinu
dana, est mjeseci, previe vremena da se odlue. A razoaranje dolazi upravo od nesrazmjera iz-
meu biti samog ina i njihova prevelikog razmiljanja. Treba se odluiti odmah, draga gospoo!
Smiljeno... uinjeno. To je vrlo jednostavno!
Dosta je bilo pogledati ga, promotriti malo onu njegovu sitnu, kominu pojavu, pa vidjeti da
lae, i nikakav drugi dokaz nije bio potreban.
uenje u meni odmijeni neka duboka potitenost i stid zbog njega, jer nije primjeivao
bijedni uinak to su ga prirodno morale proizvesti te njegove izmiljotine, a i zbog mene sama jer
sam vidio kako on slobodno i s velikim uitkom lae, on, kojemu to nije bilo nimalo potrebno; dok
sam se ja, koji nisam mogao biti bez toga, muio i patio toliko da sam svaki put osjeao kako se
dua u meni gri.
Bio sam potiten i ljut. Spopadala me elja da ga uhvatim za rame i da mu viknem:
- Ali oprostite, vitee, zato? Zato?
No ako je ta potitenost i ljutina kod mene bila shvatljiva i prirodna, vidjeh, kad dobro
promislih, da bi to pitanje bilo u najmanju ruku glupo. Doista, razlog to se taj mili ovjeuljak
toliko pomamio te je htio da povjerujem u njegove pustolovine bio je ba u tome to mu nije bilo
nimalo potrebno da lae; dok ja... mene je nuda na to silila. Jednom rijeju, ono to je za nj moglo
biti zabava, na koju je imao pravo, za me je, naprotiv, bila alosna dunost, kazna.
I to je bila posljedica toga razmiljanja? Jao, da ja, svojim poloajem neizbjeno osuen na
la, neu nikad vie moi imati prijatelja, pravoga prijatelja. Dakle, ni kue, ni prijatelja... Prija-
teljstvo znai povjerenje; a kako u ja moi nekomu povjeriti tajnu svoga ivota bez imena i bez
prolosti, ivota koji je kao gljiva izrastao iz samoubojstva Mattije Pascala? Mogu imati samo
povrnih veza, dopustiti sebi kratku izmjenu tuinskih rijei samo sa sebi slinima.
No to su bile loe strane moje sree. to emo? Zar da zbog toga klonem duhom?
- ivjet u sam sa sobom i od sebe, kao to sam dosada ivio!
Jest, ali evo to je: istinu da kaem, bojao sam se da sam sa svojim drutvom neu biti ni
zadovoljan ni miran. A onda, kad bih taknuo svoje lice i ustanovio da je izbrijano, kad bih preao
rukom preko one duge kose ili poravnao naoale na nosu, osjetio bih se udno: gotovo mi se inilo
da to nisam vie ja i da ne dodirujem sama sebe.
Budimo pravedni: ja sam se bio tako udesio zbog drugih, a ne zbog sebe. Hou li sad, tako
zakrabuljen, morati ostati sam sa sobom? A ako sve ono to sam bio ishitrio o Adrianu Meisu i sve
to sam hinio, ne bude posluilo drugima, kome e onda posluiti? Meni? No ja sam, u svakom
sluaju, mogao vjerovati u to samo uz preduvjet da drugi vjeruju.
Ako pak ovaj Adriano Meis ne bude imao odvanosti da lae, da se baci u ivot, ve se bude
odvajao i vraao u hotel, umoran od samoe tih alosnih zimskih dana po milanskim ulicama, pa se
bude zatvarao u drutvu pokojnoga Mattije Pascala, predviao sam da e mi sve krenuti naopako;
da mi se, jednom rijeju, ne sprema zabava, i da onda moja lijepa srea...
No istina je moda bila ovo: da mi je u mojoj bezgraninoj slobodi bilo teko poeti neki
odreeni ivot. U trenutku neke odluke osjeao sam kao da me neto zadrava; inilo mi se da
vidim bezbroj zapreka, sumnji i prepona.
I tada bih opet izaao na ulicu; sve bih promatrao, zaustavljao se pred svakom sitnicom,
razmiljao dugo o najneznatnijim stvarima; umoran bih uao u neku kavanu, proitao kakve novine,
gledao svijet to ulazi i izlazi; na kraju bih i ja izaao. ivot mi se, dok sam ga tako izvana
promatrao, injae besmislenim i bez svrhe; u toj vrevi ljudi osjeao sam se izgubljenim. Istodobno,
zagluivala me buka, neprestano vrenje u gradu.
188
 - Zato se ljudi - pitao sam razdraeno sam sebe - zato se toliko trude da stroj svojega ivota
to vie zamrse? emu sva ta buka strojeva? A to e raditi ovjek kad sve budu radili strojevi?
Hoe li tada primijetiti da takozvani napredak nema nikakve veze sa sreom? Kakvu radost na kraju
osjeamo zbog svih tih izuma kojima znanost poteno misli da je obogatila ovjeanstvo (a
osiromauje ga, jer su vrlo skupi) ak i ako im se divimo?
Dan prije bio sam u elektrinom tramvaju naiao na nekoga jadnika, jednoga od onih koji ne
mogu a da ne priope drugima sve to im sjevne glavom.
- Divna li izuma! - ree mi. - Za deset centezima, u nekoliko asaka, obiem pola Milana.
Vidio je siromah ovjek samo tih deset centezima to ga stoji vonja, a nije mislio na to da
cijela njegova plaica nestaje i da mu nije dovoljna da ivi zagluen tim bunim ivotom,
elektrinim tramvajem, elektrinim svjetlom itd.
Ipak znanost, mislio sam, ivi u obmani da je ivot uinila lakim i udobnijim! Ali ako i
priznamo da ga ini zbilja lakim, sa svim onim svojim tekim i zamrenim strojevima, pitam ja:
Ima li gore usluge onome koji je osuen na neku ispraznu brigu nego uiniti mu je lakom i gotovo
mehanikom?"
Vratih se u hotel.
Tu se, u hotelu, objeen u prozorskoj udubini, nalazio kavez s kanarincem. Kako nisam
mogao s drugima, a ne znajui to da radim, razgovarao bih s njim, kanarincem: ponavljao sam
njegovu pjesmu usnama, a on bi stvarno vjerovao da netko s njim razgovara, pa bi sluao i moda iz
toga moga piskanja hvatao mile vijesti o gnijezdima, liu, slobodi... Kretao bi se nemirno po
kavezu, okretao se, skakutao, gledao poprijeko, tresao glavicom, a onda bi mi odgovarao,
zahtijevao, pa opet sluao. Jadna ptiica! Ona me je razumjela, da, dok ja nisam ni znao to sam joj
rekao...
A zar se nama ljudima, ako dobro promislimo, ne dogaa neto slino? Zar i mi ne mislimo
da nam priroda govori? Zar nam se ne ini da smo uhvatili neki smisao u njezinim tajanstvenim
glasovima, neki odgovor, prema naoj elji, na tjeskobna pitanja koja joj upuujemo? A priroda
meutim, u svojoj beskrajnoj veliini, nema moda ni najmanjega pojma o nama i naoj ispraznoj
obmani.
Pogledajte samo do kakvih zakljuaka ala stoje namee dokolica moe dovesti ovjeka
osuena da bude sam sa sobom! Gotovo mi je dolazilo da sam sebe iukam. Jesam li dakle ve
bio na pragu da ozbiljno postanem filozof?
Ne, ne, moje ponaanje nije bilo logino. Tako nisam mogao dulje izdrati. Trebalo je
svladati svako sustezanje i odluiti se na neto, poto-poto.
Jednom rijeju, morao sam ivjeti, ivjeti, ivjeti.

X. KROPIONICA I PEPELJARA

Nekoliko dana nakon toga odoh u Rim da se ondje nastanim.

Zato u Rim, a ne drugamo? Pravi razlog vidim sada, nakon svega to mi se zbilo, ali neu
ga rei, da ne kvarim svoju pripovijest razmatranjima koja bi sada bila neumjesna. Tada sam iza-
brao Rim prije svega zato to mi se svidio vie no ikoji drugi grad, a i zato to mi se inio
najprikladnijim da ravnoduno prui utoite, meu tolikim drugima, tuincu kakav sam ja.
189
 Izbor kue, to jest pristojne sobice u nekoj mirnoj ulici, kod doline obitelji, zadade mi
mnogo truda. Konano je naoh u Via Ripetta, s pogledom na rijeku. Istina, prvi dojam to ga je na
me uinila obitelj koja me trebala primiti nije bio najpovoljniji, tako da sam nakon povratka u hotel
dugo bio neodluan ne bi li bilo zgodnije da nastavim traenje.
Na vratima na etvrtom katu bile su dvije ploice: s jedne strane Paleari, s druge Papiano;
ispod te bila je posjetnica, privrena dvama bakrenim avliima, na kojoj je pisalo: Silvia
Caporale.
Otvorio mi je neki star ovjek od ezdesetak godina (Paleari? Papiano?), u platnenim
gaicama, bosonog, u prljavim papuama, s golim, ruiastim, mesnatim trupom, bez ijedne dlake,
nasapunanih ruku i s pjenuavim turbanom pjene na glavi.
- O, oprostite! - uskliknu. - Mislio sam da je sluavka... strpite se; zatekli ste me ovako...
Adriana! Terenzio! Odmah, hej!
Vidi da je ovdje neki gospodin... Strpite se samo asak, izvolite... to elite?
- Iznajmljuje li se ovdje jedna namjetena soba?
- Jest. Evo moje keri, govorite s njom. Hajd', Adriana, pokai sobu!
Pojavi se, sva zbunjena, neka mala, siuna gospoica plave kose, blijeda, oiju modrih,
blagih i turobnih, kao i cijelo joj lice. Adriana, kao i ja! O, gle, gle!" pomislih ba kao naumice!"
- Ali gdje je Terenzio? - zapita ovjek s turbanom pjene.
- Boe moj, tata, zna dobro da je od juer u Napulju. Skloni se! Da se samo vidi! -
odgovori mu mala gospoica alosno, njenim glasiem koji je, iako u neznatnoj razdraenosti, ipak
izraavao blagost njezine udi.
On se skloni ponavljajui: Jest! jest!" Vukao je za sobom papue i dalje sapunao elavu
glavu i sijedu bradurinu.
Nisam mogao a da se ne nasmijeim, ali dobrohotno, da djevojicu jo jae ne raalostim.
Ona sklopi oi, kao da ne bi htjela vidjeti moj osmijeh.
Isprva mi se uini djetetom, no kad sam joj dobro promotrio izraaj lica, opazio sam da je
ve ena, te stoga mora nositi kunu haljinu, koja ju je inila malo nezgrapnom, jer nikako nije
pristajala njezinu malenom tijelu. Nosila je polucrninu.
Govorei vrlo tiho i izbjegavajui pogled na me (tko zna kakav sam dojam ostavio na nju u
prvi mah!), uvede me kroz mraan hodnik u sobu koju sam imao unajmiti. Kad se vrata otvorie,
osjetih kako mi se grudi ire od zraka i svjetlosti to ulaahu na dva velika prozora koji su gledali na
rijeku. Sasvim daleko u pozadini vidjeli su se Monte Mario, Margheritin most i cijela nova etvrt
Prati, do Aneoske tvrave; odozgo se vidio stari most Ripetta i novi koji se gradio pokraj njega;
podalje se vidio Umbertov most i sve one stare kue u Tordinoni koje su se redale uza iroki zavoj
rijeke; u pozadini, s ove strane, vidjeli su se zeleni visovi Gianicola, s velikom Fontanom svetoga
Petra na Montoriju i kipom Garibaldija na konju.
Zbog toga irokog vidika uzeh u najam sobu koja je bila namjetena draesno i jednostavno,
sa svijetlim tapetama, bijelim i jasnomodrim.
- I ova mala terasa u blizini - ree mi djevojica u kunoj haljini - pripada nama, bar zasad.
Poruit e je, kau, jer pravi izboinu.
- Pravi... to?
- Izboinu. Zar se ne kae tako? No proi e mnogo vremena dok bude gotov Lungotevere.
Sluajui je kako govori tiho i ozbiljno, onako odjevena, nasmijeili se i rekoh:
- Je li?

190
 Ona se uvrijedi. Obori oi i malko se ugrize za usnu. Nato joj se i ja, da joj uinim
zadovoljstvo, obratih ozbiljno:
- Nego, oprostite, gospoice, u kui, je li, nema male djece? Ona strese glavom ne otvarajui
usta. Moda je u mom pitanju jo osjetila neki trag ironije koju ja opet nisam elio u nj unijeti.
Rekao sam male djece", a ne malih djevojica". Pourih se jo jedanput popraviti stvar.
- A... molim vas, gospoice, vi, je li, ne iznajmljujete druge sobe?
- Ova je najbolja - odgovori mi ona ne gledajui me. - Ako vam se ne svia...
- Ne, ne... Upitao sam samo, da znam je li...
- Iznajmljujemo jo jednu - ree nato ona, podigavi oi s nekom usiljenom nehajnou. -
Ondje, sprijeda ... gleda na ulicu. U njoj stanuje neka gospoa koja je kod nas ve dvije godine: daje
satove klavira... ali ne u kui.
Govorei to, nasmijei se malko, jedva primjetno, a tuno. I doda:
- Tu smo ja, otac i moj svak...
- Paleari?
- Ne, Paleari je otac; moj se svak zove Terenzio Papiano. Ali mora otii, zajedno s bratom,
koji zasad takoer ivi s nama. Moja je sestra umrla prije est mjeseci.
Da promijenim razgovor, upitah je koliko trae za sobu; pogodismo se odmah; upitah je
treba li da ostavim kaparu.
- Kako hoete - odgovori mi. - Moda da radije ostavite ime... Nervozno se smjekajui,
popipah se po grudima i rekoh:
- Nemam... nemam ni posjetnice... Zovem se Adriano; uo sam da se i vi, gospoice, zovete
Adriana. Moda e vam biti neugodno...
- Ma ne! Zato? - ona e, oevidno primjeujui moju udnu zabunu i smijui se ovoga puta
kao pravo dijete.
Nasmijah se i ja i dodah:
- Onda, ako vam nije neugodno, zovem se Adriano Meis, eto! Bih li se mogao useliti jo
veeras? Ili da se radije vratim sutra ujutro...?
Ona mi odgovori:
- Kako elite.
Noja odoh s dojmom da bih joj uinio veliko zadovoljstvo kad se vie ne bih vratio. Usudio
sam se nita manje nego ne pokazati dovoljno obzira prema onoj njezinoj kunoj haljini.
Ali nekoliko dana kasnije mogao sam izravno osjetiti da je sirota djevojica morala nositi tu
kunu haljinu, iako bi je se moda vrlo rado odrekla. Sav je teret kue poivao na njezinim pleima
i bilo bi zlo da nije bilo nje!
U oca, Anselma Palearija, onoga starca to je bio izaao preda me s turbanom pjene na glavi,
i modani su bili poput pjene. Istoga dana kad uoh u njegovu kuu predstavi mi se, ne toliko - ree
- da mi se jo jedanput ispria to mi se onako neprilino pokazao prvi put, koliko zato to mu je
milo upoznati se sa mnom jer izgledam kao neki uenjak ili umjetnik.
- Moda se varam? - zapita.
- Varate se. Umjetnik... nikako! Uenjak... tako, tako... Volim proitati pokoju knjigu.
- O, imate dobrih knjiga! - on e, gledajui poleine one nekolicine to ih ve bijah poredao
na rubu pisaeg stola. - Ja u vam, jednom kasnije, pokazati svoje, a? Imam i ja dobrih. Hm!
Pa slegnu ramenima i osta na mjestu, rastresen, sa zanosom u oima, ne sjeajui se
oevidno vie niega, ni gdje je, ni s kim je. Jo dva puta ponovi: Hm!... Hm!" zgrivi kutove
usana nadolje, okrenu mi lea i ode bez pozdrava.
191
 U prvi mah osjetih neko uenje, ali kasnije, kad mi on u svojoj sobi pokaza knjige, kako
bijae obeao, ne samo to sam razumio tu malu rastresenost, ve i mnogo drugih stvari. Te su
knjige imale ovakve naslove: La mort et l'audeld; L'homme et ses corps; Les sept principes de
l'homme; Karma; La clef de la Theosophie, ABC de la Theosophie, La doctrine secrete; Le Plan
Astral itd., itd.
Gospodin Anselmo Paleari pripadao je teozofskoj koli.
Prijevremeno su ga umirovili kao efa odsjeka ne znam kojega ministarstva te ga upropastili
ne samo novano, nego i zato to se, slobodan i gospodar svojega vremena, bio sav udubio u svoja
fantastina prouavanja i maglovita razmiljanja, otuivi se vie no ikada od stvarnog ivota. Mora
da je bar polovicu svoje mirovine troio na te knjige. Ve je bio od njih stvorio malu knjinicu. No
teozofski ga nauk vjerojatno nije posve zadovoljavao. Nesumnjivo ga je grizao crv kritike jer je,
osim tih teozofskih knjiga, imao i bogatu zbirku starinskih i modernih filozofskih rasprava i studija
te znanstvenoistraivakih knjiga. U posljednje vrijeme bio se predao i spiritistikim pokusima.
U gospoici Silviji Caporale, uiteljici klavira, svojoj podstanarki, bio je otkrio i izvanredne
spiritistike sposobnosti, jo nedovoljno razvijene, istina, no koje e se sigurno razviti, s vremenom
i uz vjebu, sve dok se ne pokau veima od sposobnosti svih najslavnijih medija.
to se mene tie, mogu sa svoje strane posvjedoiti da nikad nisam, na licu prostaki runom
poput pokladne maske, vidio dva alosnija oka od oiju gospoice Silvije Caporale. Bile su posve
crne, duboke, duguljaste i ostavljale su dojam da otraga imaju olovni uteg, kao oi automatskih
lutaka. Gospoica Silvija Caporale imala je vie od etrdeset godina i par brkova pod loptastim,
uvijek upaljenim nosom.
Poslije sam doznao da je ta sirota ena pomahnitala od ljubavi i da pije; znala je da je runa i
ve stara, pa je od oaja pila. Nekih bi se veeri vratila kui u stanju odista dostojnom aljenja: s
naherenim eirom, loptom od nosa crvenom kao patlidan i poluzatvorenih oiju, alosnijih no
ikad.
Bacila bi se na postelju i odmah bi iz nje sve ispijeno vino izalo pretvoreno u beskrajnu
bujicu suza. Trebalo je tada da sirota mamica u kunoj haljini bdije uz nju i da je tjei do kasne
noi; gajila je prema njoj samilost koja je nadvladavala gaenje; znala je da je sama na svijetu i vrlo
nesretna s onim arom u ilama zbog kojega je mrzila svoj ivot na koji je ve dva puta podigla
ruku; navela bi je, malo-pomalo, da joj obea da e biti dobra, da to vie nee uiniti; i zbilja,
sutradan bi izala sva nakinurena, s nekakvim sitnim majmunskim kretnjama i naglo preobraena u
nevinu i hirovitu djevojicu.
Ono malo lira to bi ih zgodimice zaradila uvjebavajui kakvu kafe-antansku glumicu
poetnicu, potroila bi na pie i na kindurenje jer nije plaala ni najam za sobu ni ono malo jela to
su joj ga u obitelji davali. Ali nisu je mogli otjerati. Ta kako bi gospodin Anselmo Paleari bez nje
izvodio svoje spiritistike pokuse?
No posrijedi je zapravo bio drugi razlog. Gospoica Caporale je dvije godine prije toga,
nakon majine smrti, bila prestala voditi kuanstvo, pa je, doavi ivjeti kod Palearijevih, bila
povjerila oko est tisua lira dobivenih od prodaje pokustva Terenziju Papianu za neki trgovaki
posao, to joj ga je on bio predloio kao posve siguran i unosan - i tako je est tisua lira iezlo.
Kad mi je sama gospoica Caporale plaui to priznala, mogao sam nekako opravdati
gospodina Anselma Palearija kojemu sam se isprva udio to enu takvog soja dri u doticaju sa
svojom keri.

192
 Istina, za malu Adrianu, koja se pokazivala tako nagonski dobrom i ak odve razboritom,
nije moda bilo bojazni; ona se doista, vie nego iim drugim, osjeala uvrijeenom onim
tajanstvenim oevim postupcima, onim izazivanjem duhova uz posredovanje gospoice Caporale.
Mala je Adriana bila vjernica. To sam primijetio ve prvih dana po nekakvoj kropionici od
modrog stakla, objeenoj o zid iznad nonoga ormaria pokraj moje postelje. Bio sam legao s
cigaretom u ustima, jo upaljenom, i uzeo itati jednu od onih Palearijevih knjiga; u rastresenosti
sam onda stavio ugaeni opuak u tu kropionicu. Sutradan je ve nije bilo. Namjesto nje, na
nonom je ormariu stajala pepeljara. Upitah Adrianu je li je ona skinula sa zida, nato ona malko
pocrvenje i odgovori mi:
- Oprostite, inilo mi se da vam je potrebnija pepeljara.
- A je li bilo blagoslovljene vode u kropionici?
- Bilo je. Ovdje je preko puta nas crkva svetoga Roka...
I ode. Je li, dakle, ta siuna mamica eljela da postanem svet kad je na izvoru svetoga Roka
nacrpla blagoslovljene vode i za moju kropionicu? Za moju i za svoju, sigurno. Otac je jamano
nije rabio. A kropionici gospoice Caporale, ako ju je uope imala, bolje bi pristajalo
blagoslovljeno vino.
Kako sam se ve neko vrijeme osjeao kao da lebdim u nekoj udnoj praznini, zbog svake
sam sitnice padao u duga razmiljanja. Taj me dogaaj sa kropionicom naveo da mislim kako ve
kao djeak nisam ispunjavao vjerske dunosti niti sam, nakon odlaska Pinzonea koji me tamo vodio
s Bertom prema majinoj naredbi, ikada ulazio u crkvu da se pomolim Bogu. Nikad nisam osjetio
potrebe da se zapitam gajim li uope ikakvu vjeru. Tako je Mattia Pascal umro zlom smru, bez
utjehe vjere.
Odjednom ugledah sama sebe u posve osobitom poloaju. Za sve one koji me poznavahu bio
sam skinuo s vrata, bez obzira na to kako, najdosadniju i najturobniju pomisao to je ovjek moe
imati za ivota: pomisao na smrt. Tko zna koliki su u Miragnu govorili:
- Blago njemu, nakraju! Bilo kako bilo, rijeio je to pitanje. A ja, meutim, nisam bio rijeio
nita. Nalazio sam se sada s knjigama Anselma Palearija u ruci, a one su me uile da se mrtvi, oni
pravi, nalaze ba u mom poloaju, u ljusci" Kamaloke, osobito samoubojice, koje gospodin
Leadbeater, pisac knjige Plan Astral (premier degre du monde invisible, d'apres la theosophie),
prikazuje razdirane svakovrsnim ljudskim pohotama koje ne mogu zadovoljiti jer nemaju putenog
tijela, a ne znaju da su ga izgubili.
Gle, gle!" mislio sam mogao bih gotovo povjerovati da sam se utopio u mlinu na
Kokoinjaku i da se samo obmanjujem da sam jo iv."
Zna se da su neke vrste ludila zarazne. Koliko god sam se spoetka otimao, Palearijevo je
ludilo na kraju obuzelo i mene. Ne zato to bih vjerovao da sam umro; to ne bi bilo veliko zlo, jer
glavno je umrijeti, a kad jednom umremo, sumnjam da je mogua kukavna elja da se vratimo u
ivot. Primijetio sam odjednom da mi jo valja umrijeti: u tome je zlo! Tko bi se toga jo sjeao?
Jasno da nakon svojega samoubojstva na Kokoinjaku pred sobom nisam vidio nita drugo nego
ivot. A sad, eto, gospodin Anselmo Paleari neprestano preda me iznosi sjenu smrti.
Taj blaeni ovjek nije znao vie ni o emu drugom govoriti! No o tomu je govorio tako
oduevljeno, a s vremena na vrijeme, u aru govora, izlaahu iz njega neke tako udne slike i izrazi
da me je, sluajui ga, odmah salijetala elja da ga se otarasim i nastanim se drugdje. Uostalom,
nauk i vjerovanje gospodina Palearija, ma koliko mi se katkada inili djetinjastima, zapravo bijahu
utjeni; a kako mi se, naalost, bila pojavila pred oima misao da danas-sutra ipak moram ozbiljno
umrijeti, nije mi bilo mrsko sluati gdje o smrti onako govori.
193
 - Je li logino? - upita me on jednoga dana proitavi mi jedan odlomak iz neke Finotove
knjige, pun tako sentimentalno mrtvake filozofije da je nalikovao na san kakvoga grobara
morfinomana, o ivotu crva koji nastaju pri rastvaranju ovjejega tijela. Je li logino? Materija, da,
materija: uzmimo da je sve materija. Ali ima oblika i oblika, naina i naina, kakvoe i kakvoe:
ima kamena i etera bez teine, tako mi Boga! U mojem tijelu postoji nokat, zub, dlaka, a postoji,
bogme, i nadasve fino tkivo oka. I tko nam sad, molim vas, kae da ono to mi zovemo duom nije
takoer materija; ali priznat ete da to nije materija poput nokta, zuba, dlakeTBire da je materija
kao eter, ili to ja znam. Eter, kao hipotezu, priznajete, a duu ne? Je li to logino? Materija, jest.
Pratite malko moje umovanje, pa da vidite kamo u dospjeti doputajui sve. Prijeimo na Prirodu.
Mi sad ovjeka smatramo nasljednikom bezbrojnoga niza pokoljenja, je li tako? Proizvodom vrlo
polagane razrade Prirode. Vi, dragi gospodine Meis, drite da je i on ivotinja, vrlo okrutna
ivotinja, i u cijelosti vrlo malo vrijedan? Doputam i to, i kaem; dobro, ovjek na ljestvici bia ne
predstavlja vrlo. visok stupanj; izmeu crva i ovjeka slavimo osam, stavimo sedam, stavimo pet
stupnjeva. Ali, bogami! Priroda se muila tisue, tisue i tisue vjekova da se popne za tih pet
stupnjeva od crva do ovjeka; no ta se materija morala razvijati (je li?) da bi se, kao forma i kao bit,
dokopala toga petog stupnja, da postane tom ivotinjom koja krade, tom ivotinjom koja ubija, tom
laljivom ivotinjom koja je ipak sposobna napisati Boanstvenu komediju, gospodine Meis, i
rtvovati se kao to su se rtvovale vaa i moja majka; i onda da se odjednom, paf! vraa na niticu?
Je li to logino? Ali crvom e postati moj nos, moja noga, a ne moja dua, dakako! I ona je, dodue,
materija, priznajem, ali ne poput mojega nosa ili poput moje noge. Je li logino?
- Oprostite, gospodine Paleari - prigovorih mu ja - neki se veliki ovjek ee, padne, udari se
u glavu i postane slabouman. Gdje je dua?
Gospodin Anselmo gledae me neko vrijeme kao da mu je iznenada pao pred noge golemi
kamen.
- Gdje je dua?
- Da, vi ili ja, ja koji nisam velik ovjek, no koji ipak ... no, razborito mislim, eem,
padnem, udarim se u glavu, postanem slabouman. Gdje je dua?
Paleari sklopi ruke i odgovori mi s izrazom dobrohotna saaljenja:
- Ali, sveti Boe, zato elite pasti i udariti se u glavu, dragi gospodine Meis?
- Uzmimo, kao hipotezu...
- Ma ne, samo vi mirno eite. Uzmimo starce koji bez potrebe da padnu i da se udare u
glavu mogu prirodnim nainom postati slaboumni. Pa to to znai? Biste li time htjeli dokazati da
kad omlitavi tijelo oslabi i dua, pa da tako dokaete da nestanak jednoga povlai za sobom i
nestanak drugoga? Ali oprostite! Zamislite suprotan sluaj - do kraja istroena tjelesa u kojima ipak
sja svjetlost due: Giacoma Leopardija i tolike starce, na primjer Njegovu Svetost Leona XIII!
Dakle? Pa zamislite glasovir i sviraa: popuste ice; jedna tipka vie ne udara; dvije, tri ice puknu;
i tada - kako i ne bi!? - s tako pokvarenim glazbalom svira e, iako je izvrstan, nuno svirati loe.
A ako glasovir zamukne, zar svira vie ne postoji?
- Mozak bi imao biti klavir, a dua svira?
- Stara usporedba, gospodine Meis! Dakle, ako se mozak pokvari, dua se, silom prilika,
pokazuje slaboumnom ili ludom, ili kako bilo. Znai: ako svira, ne nesretnim sluajem, ve iz
nehata ili hotimice razbije glazbalo, platit e. Tko razbije, plaa, plaa se sve, sve. No to je druga
stvar. Oprostite, zar za vas ne znai nita to je cijelo ovjeanstvo, cijelo, od pamtivijeka, uvijek te-
ilo za drugim ivotom nakon ovoga? To je injenica, stvaran dokaz.
- Kau: nagon za samoodranjem...
194
 - Ali nije, jer fukam ja, znate, na ovu piljivu koetinu koja me pokriva! Teka mi je,
podnosim je jer znam da je moram podnositi, ali, bogami, ako mi dokau, da - poto je budem pod-
nosio jo pet, est ili deset godina, da time neu na neki nain platiti raun nego e se na tom sve
svriti, e onda u je odbaciti jo danas, ovoga istoga asa - gdje je onda nagon za samoodranjem?
Odravam se samo zato to osjeam da ovo ne moe biti kraj! No jedno je ovjek pojedinac, kau, a
drugo ovjeanstvo. Pojedinac zavrava dok vrsta nastavlja svoj razvoj. Lijepo mi je to umovanje!
Ma nemojte! Kao da ovjeanstvo nisam ja, kao da niste vi i, jedan po jedan, mi svi. A nemamo li
svi taj isti osjeaj da bi, naime, bio neto najapsurdnije i najgroznije kad bi sve bilo ovdje, u ovom
jednom daku koji se zove na zemaljski ivot: pedeset, ezdeset godina dosade, bijede, napora -
zato? Ni za to! Za ovjeanstvo? Ali ako ovjeanstvo jednoga dana mora prestati? Pomislite:
emu bi onda sluio sav ovaj ivot, sav ovaj napredak, sav ovaj razvoj? Niemu? A kau da
nitavilo, isto nitavilo ne postoji... Ozdravit e zvijezda, je li? Kao to ste vi rekli neki dan. Dobro,
ozdravit e; ali treba vidjeti u kojemu smislu. Sva je nesrea znanosti, vidite, gospodine Meis, u
tome to se eli baviti samo ivotom.
- He - uzdahnuh ja, smijeei se - budui da moramo ivjeti...
- Ali moramo i umrijeti! - odvrati Paleari.
- Razumijem, no zato da se na to toliko misli?
- Zato? Zato to ne moemo shvatiti ivot ako na neki nain sebi ne objasnimo smrt!
Kriterij za smjernice naih ina, nit koja e nas povesti iz ovog labirinta, svjetlost, jednom rijeju,
gospodine Meis, svjetlost nam mora doi odande, od smrti.
- Ali tamo je tako mrano!
- Mrano? Mrano je za vas! Pokuajte u njoj upaliti svjetiljicu vjere istim uljem due.
Ako te male svjetiljke nema, mi u ivotu lutamo kao slijepci, uza sve elektrino svjetlo koje smo
iznali! Elektrina svjetiljka sjajna je za ivot, ali je nama, dragi gospodine Meis, potrebna i ona
druga, da nam malo posvijetli za smrt. Gledajte, ja nekih veeri pokuavam takoer upaliti nekakvu
malu svjetiljku s crvenim staklom; treba se na svaki nain pomuiti, nastojati da bismo vidjeli.
Zasad je moj zet Terenzio u Napulju. Vratit e se za koji mjesec, pa u vas tada pozvati da pri-
sustvujete kojoj naoj skromnoj seansici, bude li vam po volji. A tko zna hoe li ta mala svjetiljka...
Dosta, ne elim vam nita vie rei.
Kako se vidi, drutvo Anselma Palearija nije bilo osobito ugodno. Ali kad dobro promislim,
jesam li ja uope mogao teiti nekom drugom drutvu, manje udaljenom od ivota, a da se ne
izloim opasnosti ili, tonije, da ne budem prisiljen lagati? Jo uvijek sam se sjeao viteza Tita
Lenzija. A gospodinu Paleariju nije bilo stalo da o meni ita sazna, ve se zadovoljavao pozornou
koju sam poklanjao njegovim govorima. Gotovo svakoga jutra, nakon uobiajenog ispiranja cijelog
tijela, pratio bi me na mojim etnjama; odlazili smo ili na Gianicolo, ili na Aventino, ili na Monte
Mario, katkada do Numentanskoga mosta, razgovarajui uvijek o smrti.
Silne li mi koristi od toga", mislio sam, to nisam uistinu umro!
Pokuao sam ga katkad navesti da govori o emu drugome, ali se inilo da gospodin Paleari
nema oiju za prizore ivota oko sebe; gotovo je uvijek hodao drei u ruci eir; katkada bi ga po-
digao kao da pozdravlja neku sjenu i kliknuo bi:
- Gluposti!
Samo mi jedanput, iznebuha, uputi izravno pitanje:
- Zato vi ivite u Rimu, gospodine Meis? Ja slegnuh ramenima i odgovorih mu:
- Jer mi se tako svia...

195
 - Ovo je turoban grad - primijeti on, kimajui glavom. - Mnogi se ude to u njemu ne
uspijeva nikakav pothvat, to se u njemu ne ostvaruje nijedna iva zamisao. No ti se ude jer ne ele
priznati da je Rim mrtav.
- Rim je mrtav? - uskliknuh ja zaprepateno.
- Odavno, gospodine Meis! I uzaludan je, vjerujte, svaki napor da ga oive. Zatvorivi se u
san o svojoj velianstvenoj prolosti, ne eli vie znati za ovaj bijedni ivot to po njemu silom vri.
Kad je neki grad imao ivot kakav je bio ivot Rima, s tako istaknutim i naroitim znaajkama, on
ne moe postati modernim gradom, to jest gradom poput svih ostalih. Rim lei tu, sa svojim velikim
razmrvljenim srcem, na pleima Campidoglija. Pripadaju li moda Rimu ove nove kue? Vidite,
gospodine Meis. Moja ki Adriana govorila mi je o kropionici koja je bila u vaoj sobi, sjeate li
se? Adriana vam je tu kropionicu uklonila iz sobe; ali neki joj dan ispade iz ruku i razbi se; ostala
je od nje samo koljka, i ta se sad nalazi u mojoj sobi, na mom pisaem stolu, i slui za isto ono za
to ste ga vi prvi, u rastresenosti, bili rabili. Eto, gospodine Meis, udes je Rima sasvim jednak. Pape
su od njega bile napravile, na svoj nain, pepeljaru. Iz svih smo krajeva doli amo, da tu stresemo
pepeo sa svoje cigare koja je simbol neznatnosti ovoga naeg bijednog ivota i gorkoga i otrovnoga
uitka to nam ga on daje.

XI. SVEERI, GLEDAJUI RIJEKU

Kako je malo-pomalo, zbog potovanja i sklonosti koje mi je domain iskazivao, rasla naa
prisnost, tako je za mene rasla i nelagodnost naeg odnosa, neka skrovita smetenost koju sam ve
bio osjetio, a koja je sada esto postajala otra poput grizoduja kad bih pomislio kako sam se pod
lanim imenom, s izmijenjenim crtama lica, s nekim izmiljenim, gotovo besadrajnim ivotom,
uvukao u tu obitelj. Pa bih odluivao da u se drati postrance koliko mi god bude mogue,
podsjeajui neprestano sam sebe da se ne smijem odve pribliiti tuem ivotu, da se moram
uklanjati svakoj intimnosti i zadovoljiti se time da ivim izvan svega.
- Sloboda! - govorio sam jo uvijek, ali ve sam poinjao nazirati smisao te svoje slobode i
mjeriti joj domete.
Evo, ona je, na primjer, znaila da sveeri moram doi na prozor i gledati crnu rijeku kako
beumno tee meu novim hranama i pod mostovima, ispod kojih su svjetiljke u vodi odraavale
svoju svjetlost uzdrhtalu poput plamenih jeziaca; u mati slijediti tijek te vode, od dalekog joj
izvora u Apeninima, preko tolikih polja, sad kroz grad, sad opet preko polja, sve do ua; u glavi
zamiljati mrano i drhtavo more u kojemu se ta voda, nakon tolikoga teenja, gubila, te s vremena
na vrijeme zijevnuti.
- Sloboda... sloboda! - aptao sam. - Pa zar drugdje ne bi bilo isto?
Vidio bih koje veeri na susjednoj terasi malu mamicu u kunoj haljini kako zalijeva lonce s
cvijeem. To je ivot!" pomislio bih. I pratio bih pogledom milu djevojku u toj njezinoj draesnoj
briljivosti, ekajui svakoga asa da pogleda gore na moj prozor. No uzalud. Znala je da sam
ondje; ali kad je bila sama inilo se da se toga ne sjea. Zato? Je li ta suzdrljivost bila samo
posljedica plaljivosti ili se mila mamica u tajnosti jo srdila na me zbog slabog potovanja koje
sam joj, okrutno i uporno, i dalje pokazivao?

196
 I gle, ona bi sad odloila kantu, naslonila se na ogradu terase i poela sama gledati rijeku,
moda da mi pokae kako joj nije nimalo stalo do mene jer sama ima vrlo ozbiljnih misli koje mora
razmatrati u tom poloaju te joj godi samoa.
Smjekao sam se u sebi dok sam tako mislio; no kad bih je vidio kako odlazi s terase,
pomislio bih da je taj moj sud moda pogrean, da je on posljedica nagonske ljutnje koju svatko
osjea kad vidi da za nj ne haju, pa bih se pitao: Zato bi se, uostalom, ona trebala brinuti za me i
ulaziti sa mnom bez potrebe u razgovor? Ja ovdje predstavljam moda neko ponienje za nju.
Moda ona jo ali za onim vremenom kad joj je otac bio u slubi i kad mu nije bilo od potrebe
iznajmljivati sobe i drati strance u kui. A onda jo tuina poput mene! Ja moda sirotu djevojku
nagonim u strah ovim okom i ovim naoalama..."
Buka kakvih kola na oblinjem drvenom mostu trgla bi me iz toga razmiljanja; otpuhnuo
bih i povukao se s prozora; pogledao bih postelju, knjige, ostao malko neodluan izmeu nje i njih,
slegnuo bih naposljetku ramenima, pograbio eir i iziao, nadajui se da u se izvan kue rijeiti
uzrujanosti i dosade.
Povodei se za trenutanim nadahnuem, odlazio bih u najnapuenije ulice ili pak na
samotna mjesta. Sjeam se, jedne noi, na Trgu sv. Petra, bilo je kao san, kao neki daleki san: tako
sam doivljavao taj vjekovni svijet, zatvoren ondje u naruju velianstvenoga trijema, u tiini koju
kao da poveava neprestani um onih dviju fontana. Pribliih se jednoj od njih, i tek mi se tada ta
voda uini ivom, a sve ostalo gotovo sablasnim i duboko melankolinim u sveanoj nepominoj
tiini.
Vraajui se ulicom Borgo Nuovo, naioh na nekog pijanca koji je u prolazu oito opazio
kako sam zadubljen u misli, pa se nagnu, prui malko glavu, gledajui me u lice odozdo, te mi ree,
lagano me poteui za rukav:
- Veselo!
Naglo se zaustavih, iznenaen, te ga odmjerih od glave do pete.
- Veselo! - ponovi pijanac, pratei to sokoljenje kretnjom ruke koja je znaila: to radi?
to misli? Ne brini se ni za to!"
I udalji se, teturajui, pridravajui se jednom rukom zida.
U taj sat, u toj pustoj ulici, u blizini velikoga hrama, jo su mi se po glavi vrzmale misli koje
je on u meni pobudio, pa me pojava toga pijanca i njegov udni ljubazni i filozofsko-samilosni
savjet iznenadie. Ne znam koliko sam vremena stajao na mjestu i pratio pogledom toga ovjeka,
kad osjetih kako se iz mojeg uenja prolama neki ludi smijeh.
- Veselo! Jest, dragi moj. No ja ne mogu ii u krmu kao ti, i traiti veselje koje mi ti
savjetuje, u ai. Ne bih ga, naalost, mogao nai! A i ne znam gdje da ga inae naem! Ja, dragi
moj, idem u kavanu, meu estiti svijet koji pui i brblja o politici. Svi bismo mogli biti veseli,
dapae sretni, samo uz jedan uvjet, prema miljenju nekoga advokatia imperijalista koji zalazi u
moju kavanu: uz uvjet da nama vlada dobar kralj apsolutist. Ti te stvari ne zna, jadni pijani
filozofe; ne padaju ti ni na pamet. No zna li koji je pravi razlog svim naim nevoljama, svoj ovoj
naoj tuzi? Demokracija, dragi moj, demokracija, to jest vladavina veine. Jer kad je vlast- u
rukama samo jednoga, taj jedan zna da je jedan i da mora zadovoljiti mnoge; ali kad mnogi vladaju,
misle samo na to da zadovolje sebe, i tada imamo najgluplju i najodvratniju tiraniju: tiraniju
prekrivenu krabuljom slobode. Pa jasno! A zato misli da ja patim? Patim ba zbog te tiranije,
prikrivene krabuljom slobode... Vratimo se kui.
No bila je to no susreta.

197
 Prolazei malo kasnije gotovo mranom Tordinonom, zauh u jednoj od uliica koje se
slijevaju u tu ulicu jedan glasan i nekoliko priguenih krikova. Odjednom pred sobom ugledah
skupinu ulinih svadljivaca. Bila su to etiri bijednika naoruana voravim batinama; navaljivahu
na nekakvu uliarku.
Taj dogaaj ne spominjem kako bih pohvalio svoje junatvo ve naprotiv, da kaem kakav
sam strah osjetio zbog njegovih posljedica. Tih je propalica bilo etiri, ali i ja sam imao dobar
okovan tap. Istina, dvojica od njih nasrnue na mene i noevima. Branio sam se kako sam najbolje
znao, zamahujui oko sebe tapom i skaui navrijeme amo-tamo da mi ne dou s lea; na kraju mi
poe za rukom najupornijem zadati dobro odmjeren udarac eljeznim drkom po glavi. On zatetura,
a onda dade petama vjetra, nato ostala trojica, bojei se moda da netko ve ne prilazi u pomo na
enin krik, pou njegovim stopama. Ne znam kako, ali primijetih da sam ranjen u elo. Viknuh eni
koja nije prestajala zvati u pomo neka uti; no ona se, vidjevi kako meni krv curi niz obraz, ne
mogne suspregnuti, pa mi, plaui sva raupana, htjede priskoiti u pomo i previti ranu svilenim
rupcem koji je nosila na grudima i koji se u tui poderao.
- Ne, ne, hvala! - rekoh joj, branei se s odvratnou. - Dosta... Nije nita! Odlazi, odlazi
odmah... Da te ne vidim.
Odoh oprati elo u maloj fontani pod nasipom oblinjeg mosta. No dok sam bio tamo, eto ti
dvaju zabrinutih straara koji htjedoe saznati to se dogodilo. ena, koja je bila iz Napulja, poe
odmah priati o nesrei iz koje se izbavila" uz moju pomo, ne tedei na moj raun najljubaznijih
rijei divljenja iz svojega dijalektalnog rjenika. Imao sam vrakoga okapanja dok sam se rijeio te
dvojice revnih policajaca koji su me svakako htjeli povesti sa sobom, da podnesem prijavu.
Dakako! Samo bi mi to jo trebalo! Da jo imam posla s kvesturom, da se sutradan pojavim u no-
vinskoj kronici kao kakav umalo junak, ja, koji sam morao utjeti i drati se u sjeni, svima
neznan!...
Junakom, eto, junakom zaista nisam vie mogao biti. Osim uz uvjet da pritom umrem... No
ve sam umro!
- Oprostite, gospodine Meis, jeste li vi udovac?
To me je iznebuha jedne veeri zapitala gospoica Caporale na terasi na kojoj je bila s
Adrianom i na koju su me bile pozvale da provedem malo vremena u njihovu drutvu.
U prvi mah bi mi neugodno. Odgovorih:
- Nisam, a zato?
- Jer uvijek palcem trljate prstenjak, kao da okreete prsten oko prsta. Ovako... Je li,
Adriana?
Gle ti kamo se sve ne zavlae oi ena ili, tonije, nekih ena, jer Adriana izjavi da to nije
nikad primijetila.
- Sigurno nisi obratila pozornost - dobaci gospoica Caporale. Moradoh priznati kako je
mogue da imam tu naviku, premda nikada nisam o tome razmiljao.
- Nosio sam odista - vidjeh da moram dodati - dugo vremena ovdje malen prsten, koji mije
kasnije morao presjei zlatar jer mi je odvie stezao prst i tiskao me.
- Jadni prsten! - zastenja nato i iskrevelji se etrdesetogodinjakinja koja je te veeri bila
raspoloena za djetinjasta prenemaganja. - Tako vam je bio uzak? Nije vam vie htio s prsta? Bit e
da je bio uspomena na neku...
- Silvia! - prekinu je mala Adriana prijekornim glasom.
- Pa to je u tome zlo? - odgovori ona. - Htjedoh rei, na neku prvu ljubav... No, recite nam
neto, gospodine Meis. Je li mogue da vi nikad ne elite govoriti?
198
 - Mislio sam, eto - rekoh ja - na zakljuak koji ste vi izveli iz moje navike da trljam prst.
Samovoljan zakljuak, draga gospoice. Jer udovci, koliko ja znam, ne obiavaju skidati prsten.
Ako je tko teak, teka je ena, a ne prsten kad ene vie nema. Dapae, kao to se veterani vole
kititi svojim medaljama, tako i udovac, mislim, voli nositi prsten.
- Dakako! - kliknu gospoica Caporale. - Vi vjeto skreete razgovor.
- Kako? Ta elim ga, tovie, produbiti!
- Kakvo produbljivanje! Nita ja ne produbljujem. Imala sam dojam, i gotovo.
- Da sam udovac?
- Da. Zar se ne ini i tebi, Adriana, da gospodin Meis nalikuje na udovca?
Adriana pokua dignuti pogled k meni, ali ga odmah obori ne mogavi, onako straljiva,
izdrati tui pogled; nasmijei se svojim uobiajenim, blagim i turobnim smijekom, pa ree:
- Otkuda bih ja znala nalikuje li netko na udovca? Ba si udna. Mora da joj je u taj as
sinula neka misao, neka slika; smete se, okrenu i uze gledati rijeku pod sobom. Zacijelo je ona
druga razumjela, jer je uzdahnula, pa se i sama okrenula i zagledala u rijeku.
Oito se netko etvrti, netko nevidljiv, bio uvukao meu nas. Na kraju, gledajui Adrianinu
polukorotnu kunu haljinu, shvatih i ja da Terenzio Papiano, svak koji je jo bio u Napulju, jamano
ne nalikuje na ucviljenoga udovca, i da na takvog udovca, stoga, po miljenju gospoice Caporale,
nalikujem ja.
Priznajem da sam uivao to se taj razgovor tako loe svrio. Bol prouzroena Adriani
sjeanjem na pokojnu sestru i na udovca Papiana bila je gospoici Caporale kazna za njezinu
bezobzirnost.
Ipak, budimo pravedni, nije li ono to se meni inilo bezobzirnou zapravo bila sasvim
opravdana radoznalost koja se morala roditi iz te udne utnje to je obavijala moju osobu? A kako
mi je samoa bila postala neizdrivom i kako nisam umio odoljeti napasti da se pribliim drugim
ljudima, trebao sam pitanjima tih drugih ljudi, koji su valjda imali pravo znati s kim imaju posla,
udovoljiti to bolje, to jest laui i izmiljajui, te se pomiriti sa sudbinom: srednjega puta nije bilo!
Krivnja nije bila na drugima, ve na meni; sad u je, istina, oteati laju; ali ako to ne elim, ako
zbog toga patim onda moram otii, odati se opet svojemu zatvorenom i samotnom potucanju.
Primijetio sam da i sama Adriana, koja mi nikad nije postavljala doli obzirna pitanja, napeto
slua to odgovaram na pitanja gospoice Caporale, koja su, istini za volju, ipak prelazila granice
prirodne i opravdane radoznalosti.
Jedne veeri, na primjer, na onoj terasi gdje smo se obino sastajali kad bih seja vratio s
veere, ona me, smijui se i branei se od Adriane koja joj je vrlo uzbueno vikala: Ne, Silvia, za-
branjujem ti! Da se nisi usudila!" - zapita:
- Oprostite, gospodine Meis, Adriana eli znati zato ne pustite bar brkove...
- Nije istina! - viknu Adriana. - Ne vjerujte joj, gospodine Meis! Ba obratno, ona je htjela
znati. Ja...
Draga mamica iznenada brinu u pla. Gospoica Caporale je odmah pokua utjeiti
govorei:
- Nemoj, draga, nemoj! to smeta! to je u tome loe? Adriana je odgurnu laktom:
- Loe je to si lagala, i ljuti me! Govorile smo o kazalinim glumcima koji su svi... takvi, a
ti si nato rekla: Kao gospodin Meis! Tko zna zato ne pusti bar brkove?..." A ja sam ponovila:
Jest, tko zna zato..."
- Pa da - opet e gospoica Caporale - tko kae Tko zna zato..." znai da eli znati!
- Ali ti si to prva rekla! - prosvjedovala je Adriana razdraena do krajnosti.
199
 - Mogu li odgovoriti? - zapitah ja da ih smirim.
- Ne, oprostite, gospodine Meis. Laku no! - ree Adriana i die se da ode.
Ali je Silvia Caporale zadri uhvativi je za ruku.
- Idi, molim te, kako si budalasta! inimo to za alu... Gospodin Adriano je tako dobar da
nam ne zamjera. Zar ne, gospodine Adriano? Recite joj vi... zato ne pustite bar brkove?
Ovoga se puta Adriana nasmija jo suznih oiju.
- Jer je u tom neka tajna - odgovorih ja nato, izmijenivi aljivo glas. - Ja sam urotnik.
- Ne vjerujemo! - kliknu gospoica Caporale istim glasom, no onda doda: - Ali sluajte: da
ste podmukao ovjek, o tome nema sumnje. Zato ste, na primjer, danas popodne ili na potu?
- Ja na potu?
- Da, vi. Poriete? Vidjela sam vas svojim oima. Oko etiri sata... Prolazila sam Trgom sv.
Silvestra...
- Zabunili ste se, gospoice, nisam to bio ja.
- Da, da! - prihvati ona, ne vjerujui. - Tajno dopisivanje... Jer, je li tako, Adriana, ovaj
gospodin nikad ne prima pisma kod kue. Rekla mi je sluavka, pazite!
Adriana se uzvrpolji na stolici.
- Ne obraajte pozornost na njezine rijei - ree mi uputivi mi kratak, alostan pogled kojim
me gotovo pomilovala.
- Ni kod kue ni poste restante! - odgovorih ja. - Istina je, naalost! Nitko mi ne pie,
gospoice, zbog jednostavnog razloga: nemam vie nikoga tko bi mi mogao pisati.
- Ni prijatelja? Je li mogue? Nikoga?
- Nikoga. Na Zemlji smo ja i moja sjena. Vodio sam tu sjenu neprestano u etnju, amo-tamo,
i dosad se nikada nisam toliko zadravao na jednome mjestu da bih mogao sklopiti neko
prijateljstvo.
- Blago vama - kliknu gospoica Caporale, uzdahnuvi - to ste mogli cijeli ivot putovati!
Priajte nam bar o svojim putovanjima, kad ve ne elite govoriti o drugome.
Malo-pomalo, svladavi grebene prvih neprilinih pitanja, uklonivi neke veslima lai koja
su mi sluila kao poluga i potporanj, hvatajui se objema rukama za one koji su mi bili najblii ne
bih li ih potom oprezno obiao, konano sam laicu svog izmiljaja uspio izvesti na puinu, a moja
je mata zaplovila punim jedrima.
Tada, nakon godine i vie dana prisilne utnje, osjetih velik uitak priajui svake veeri na
toj terasi o svemu to sam vidio, to sam zamijetio, o nezgodama to me zadesie ovdje ili ondje. I
sam sam se udio koliko sam putujui bio nakupio dojmova to ih je utnja umalo bila zakopala u
meni, a sada su, dok sam govorio, iskrsavali i odskakivali ivi s mojih usana. To je unutranje
uenje davalo mojim pripovijestima neku izvanrednu boju; zbog uitka pak koji obje ene
pokazivahu sluajui, u menije sve vie raslo aljenje za neim lijepim, u emu onda nisam uivao,
a tim je aljenjem sada bilo zainjeno moje pripovijedanje.
Nakon nekoliko veeri dranje i ponaanje gospoice Caporale prema meni iz osnove se
promijenie. Njezine alosne oi oteae od neke tako jake enje da su vie no ikad prizivale u sje-
anje sliku unutarnjeg olovnog utega, a opreka izmeu njih i lica, slina pokladnoj maski, postala je
smjenija no ikad. Nema sumnje, gospoica Caporale bila se zaljubila u mene!
To smijeno iznenaenje probudi, meutim, u meni svijest da svih tih veeri nisam ni
najmanje govorio za nju, ve za onu koja je uvijek bila utljiva i samo sluala. A oito je i ta druga
osjetila da ja govorim samo za nju, jer izmeu nas odmah nastade neki neizreeni sporazum da se

200
zajedno zabavimo na raun smijenoga i nepredvienoga uinka mojih pripovijesti na vrlo osjetljive
osjeajne ice etrdesetogodinje uiteljice klavira.
No s tim se otkriem u meni, osim najistijih, ne zaee prema Adriani nikakve druge misli;
ona ih njezina nevina dobrota, proeta sjetom, nije mogla izazvati; ali osjetih veliku radost zbog
toga prvog povjerenja, kakvo joj je i koliko joj ga je mogla dopustiti njezina njena bojaljivost. Bio
je to kratak pogled, kao bljesak njene draesti; bio je to smijeak saaljenja prema smijenoj
obmani te jadne ene; bila je to dobrohotna opomena koju mi je ona upuivala oima i laganom
kretnjom glave ako bih malo pretjerao u naoj skrovitoj ali, u davanju traka nade leteem zmaju
one druge, koji je as lebdio na nebu od blaenstva, as smeteno lutao zbog kojega mog iznenadnog
i estokog zamaha.
- Vi mora da nemate mnogo srca - ree mi jednom gospoica Caporale - ako je istina ono to
kaete, a u to ja ne vjerujem: da ste dosad kroz ivot proli nepovrijeeni.
- Kako nepovrijeen?
- Da, mislim, ako vas nije nikad obuzela ljubav.
- Ah, nikad, gospoice, nikad!
- Ali nam niste htjeli rei otkuda vam onaj prsten to vam ga je zlatar prerezao jer vam je
odvie stezao prst...
- I tiskao me! Zar vam nisam rekao? Pa jesam. Bio mi je uspomena od djeda, gospoice.
- La.
- Kako izvolite; no gledajte, ja vam ak mogu rei da mi je djed poklonio taj prsten u
Firenzi, izlazei iz Galerije Uffizi, a znate li zato? Jer sam ja, kojemu je tada bilo dvanaest godina,
zamijenio jednoga Perugina s Rafaelom. Upravo tako. Kao nagradu za tu pogreku dobio sam
prsten, kupljen u zlatarnici na Ponte Vecchio. Djed je, naime, bio vrsto uvjeren, ne znam zato, da
se ona Peruginova slika mora pripisati Rafaelu. Eto, sad sam vam objasnio tajnu! Razumjet ete da
izmeu ruke djeaka od dvanaest godina i ove moje ruetine ima razlike. Vidite li? Sada sam sav
ovakav, kao ova ruetina koja ne podnosi draesno prstenje. Srce moda jo imam, ali sam i
pravedan, gospoice. Pogledam se u zrcalo s ovim lijepim naoalama, koje su ipak donekle
milosrdne, a raspoloenje mi odmah splasne: Kako moe zahtijevati, dragi moj Adriano", kaem
ja sebi, da se neka ena u tebe zaljubi?"
- Kakve su to ideje? - kliknu gospoica Caporale. - I vi mislite da ste pravedni kad tako
govorite? Upravo ste vrlo nepravedni prema nama enama. Jer je ena, dragi gospodine Meis,
znajte, plemenitija od mukarca, i ne gleda, poput njega, samo na izvanjsku ljepotu.
- Onda recimo da je ena i hrabrija od mukaraca, gospoice. Jer, priznajem, osim
plemenitosti, treba i prilina doza hrabrosti pa da se istinski zavoli ovjek kakav sam ja.
- Idite, molim vas! Pa da, vi se uivate proglaavati, a takoer i initi, runijim nego to
jeste.
- To je istina. A znate li zato? Da ni u koga ne pobudim suut. Vidite, kad bih gledao da se
nekako uredim, rekli bi: Gle onoga jadnika, obmanjuje se da je s onim brcima manje ruan!" A
ovako, ne. Jesam li ruan? Pa dobro, ruan sam, istinski, bez saaljenja. to kaete na to? -
Gospoica Caporale duboko uzdahnu.
- Kaem da imate krivo - odgovori ona. - Kad biste pokuali malo pustiti bradu, na primjer,
odmah biste vidjeli da niste tako runi kako tvrdite.
- A ovo oko? - zapitah je.

201
 - O, Boe, kad ve o njemu govorite tako bez ustezanja, htjela sam vam rei prije nekoliko
dana: oprostite, zato se ne podvrgnete operaciji koja je danas posve laka? Kad biste htjeli, mogli
biste se za kratko vrijeme rijeiti i te neznatne mane.
- Vidite li, gospoice? - zakljuili ja. - Bit e da je ena plemenitija od mukarca, ali skreem
vau pozornost na to da ste mi vi malo-pomalo savjetovali da posve preuredim svoj lik.
Zato sam toliko produavao taj razgovor? Jesam li ba htio da mi uiteljica Caporale
izbrblja tu, u Adrianinoj nazonosti, da e me voljeti, da me pae ve voli i ovakvoga, sasvim
izbrijana i s ovim kiljavim okom? Ne. Toliko sam govorio i gospoici Caporale upuivao toliko
potankih pitanja jer sam bio primijetio kako Adriana, moda nesvjesno, uiva u pobjedonosnim
odgovorima koje mi je ona davala.
Tako sam shvatio, da bi me ona, bez obzira na onaj moj udni izgled, mogla voljeti. Ne
rekoh to ni samome sebi, ali mi se nakon te veeri inila mekom postelja na kojoj sam leao u toj
kui, prijaznijima svi predmeti koji su me okruivali, lakim zrak koji sam udisao, nebo modrijim,
sunce sjajnijim. Mislio sam usto da je ta promjena nastala zato to je Mattia Pascal skonao u mlinu
na Kokoinjaku te sam ja, Adriano Meis, nalutavi se neko vrijeme izgubljen u novoj, neomeenoj
slobodi, bio konano ponovno postigao ravnoteu, dosegao ideal koji sam sebi bio postavio - da
stvorim od sebe drugoga ovjeka, da ivim drugim ivotom, koji sam sad, eto, u svoj punini osjeao
u sebi.
Tako se moj duh izlijei od otrova iskustva i opet postade veseo kao u prvoj mladosti. ak
mi se ni gospodin Anselmo Paleari nije vie inio dosadnim; sjena, magla, dim njegove filozofije
bijahu se rasplinuli na suncu moje nove radosti. Siromah gospodin
Anselmo! Nije uope primjeivao da od onih dviju stvari na koje se, prema njegovim
rijeima, moralo misliti na Zemlji, on misli samo na jednu - no moda je ipak mislio i kako
doivjeti visoku starost! Vrednija je suuti bila uiteljica Caporale, kojoj ni vino nije moglo podariti
veselost one nezaboravne pijanice iz ulice Borgo Nuovo; htjela je sirota ivjeti, pa je drala
neplemenitima ljude koji gledaju samo na izvanjsku ljepotu. Je li se, dakle, ona, u dubini svoje
due, osjeala lijepom? Oh, tko zna za kakve bi i kolike rtve bila doista sposobna da je nala
plemenita" ovjeka! Moda vie ne bi ispila ni gutljaj vina.
Ako priznamo", mislio sam, daje grijeiti ljudski, zar pravda nije nadljudski okrutna?"
Odluih da neu vie biti okrutan prema jadnoj gospoici Caporale. Iako tako odluih, ipak
sam, jao, nehotice bio okrutan, dapae to okrutniji to sam to manje elio. Moja je ljubaznost bila
nova hrana njezinoj laganoj vatri. A u meuvremenu se dogaalo ovo: jadna je ena na moje rijei
blijedjela, dok je Adriana crvenjela. Nisam pravo znao to govorim, ali sam osjeao da svaka rije,
njezin zvuk, izraaj nikad ne dovodi u zabunu onu kojoj je zapravo bila upuena, pa da pokvari onaj
tajni sklad koji je - ne znam kako - bio meu nama ve uspostavljen.
Due imaju neki svoj osobit nain da se razumiju, da postanu toliko prisne da jedna drugoj
govore ti" dok su nae osobe jo uvijek zapetljane u razmjeni obinih rijei, u ropstvu drutvenih
zahtjeva. Due imaju svoje potrebe i vlastite tenje, a tijelo se pravi nevjesto kad vidi nemogunost
da ih zadovolji i ostvari. I kad god se dvoje koji tako ope, samo duama, nau negdje sami, osjete
neku tjeskobnu zabunu, gotovo estoku odvratnost i prema najmanjem tjelesnom dodiru, neku
patnju koja ih udaljuje i koje odmah nestane im se pojavi netko trei. Tada, kad proe tjeskoba,
dvije se utjeene due potrae i opet se jedna drugoj izdaleka smijee.
Koliko sam puta to iskusio s Adrianom! No, nelagoda koju je ona osjeala, za mene je tada
bila posljedica prirodne suzdrljivosti i plaljivosti, a za svoju sam mislio da potjee od grizoduja

202
to ga je u meni pobuivala himba na koju sam bio prisiljen, neprestana himba pred nevinou i
prostodunou toga njenoga i blagoga stvorenja.
Sad sam je ve gledao drugim oima. No zar se ona za ovih mjesec dana nije doista
promijenila? Zar njezine kratke poglede sada nije obasjavala neka ivlja unutarnja svjetlost? I zar se
u njenim osmijesima sada nije opaao manje muan napor to joj ga je zadavalo to njezino dranje
pametne mamice, koje se meni isprva uinilo kao prenemaganje?
Da, moda se i ona nagonski pokoravala istoj potrebi, potrebi da sebi stvori obmanu nekoga
novog ivota, ne elei znati ni kakvoga ni kako? Neka neodreena elja, kao daak due, bila je
kod nje, kao i kod mene, malo-pomalo odkrinula prozor u budunost, odakle je zraka opojne
topline dopirala k nama, koji se, meutim, nismo umjeli pribliiti tomu prozoru ni da ga zatvorimo,
ni da vidimo to je s druge strane.
Posljedice te nae iste, slatke opojnosti osjeala je jadna gospoica Caporale.
- Znate, gospoice - rekoh joj jedne veeri - da sam se gotovo odluio posluati va savjet?
- Koji? - upita me ona.
- Da se dadem operirati kod kakvoga okulista. Gospoica Caporale pljesnu rukama, sva
blaena.
- Ah, vrlo dobro! Doktor Ambrosini! Zovite Ambrosinija, on je najbolji; operirao je mrenu
na oima mojoj pokojnoj majci. Vidi li? Vidi li, Adriana, da je zrcalo progovorilo? to sam ti
govorila?
Adriana se nasmijei, a nasmijeih se i ja.
- Nije zrcalo, gospoice - rekoh ipak. - Progovorila je potreba. Ve neko vrijeme oko me
boli; nije me nikad dobro sluilo, ali ga ipak ne bih htio izgubiti.
Nije bilo tako; imala je pravo gospoica Caporale. Zrcalo, zrcalo je progovorilo i reklo mi:
ako mi razmjerno laka operacija moe ukloniti s lica i onaj runi biljeg, tako svojstven Mattiji
Pascalu, Adriano Meis mogao bi odbaciti modre naoale, priutiti sebi brkove, te se time kako-tako
tjelesno prilagoditi izmijenjenom stanju vlastitoga duha.
Nekoliko dana kasnije iznebuha me u tome sprijeio noni prizor kojemu sam prisustvovao,
skriven iza kapaka svojega prozora.
Prizor se odigrao na susjednoj terasi, gdje sam seja bio zadrao do deset sati, u drutvu obiju
ena. Povukavi se u sobu, bio sam poeo rastreseno itati jednu od omiljenih knjiga gospodina
Anselma, o reinkarnaciji. U neki mi se mah uini da netko govori na terasi: naulih ui da se
osvjedoim je li ondje Adriana. Ne. Govorilo je dvoje ljudi, potiho, uzbueno. uo sam neki muki
glas, ali nije bio Palearijev. Ali drugih mukaraca u kui nije bilo osim njega i mene. Obuze me
radoznalost, pa se pribliih prozoru i pogledah kroz daice od kapaka. U mraku mi se uini da sam
raspoznao gospoicu Caporale. No tko je bio onaj mukarac s kojim je razgovarala? Da nije
iznenada iz Napulja stigao Terenzio Papiano?
Po jednoj rijei koju je gospoica izgovorila malo glasnije razabrah da govore o meni. Jo se
vie pribliih kapcima i jo jae naulih ui. Onaj je ovjek bio razdraen zbog vijesti koje mu je
uiteljica klavira zacijelo davala o meni; a ona je upravo nastojala oslabiti dojam to su ga te vijesti
bile proizvele u njegovu duhu.
- Bogat? - zapita on. Ona odgovori:
- Ne znam... ini se! Pouzdano je da ivi od svojega, ne radei nita...
- Je li uvijek u kui?
- Nije! No sutra e ga vidjeti...

203
 Rekla je ba tako: vidjet e. Dakle, govorila mu je ti"; Papiano je dakle, o tomu vie nije
bilo sumnje, bio ljubavnik gospoice Caporale... Pa kako se onda svih onih dana pravila onako pri-
jaznom prema meni?
Moja radoznalost postade ivlja no ikad, ali oni kao da su hotimice govorili sve tie. Ne
mogavi se vie pomoi uima, pokuah se pomoi oima. Vidjeh da je gospoica uiteljica poloila
ruku na rame Papianu. On ju je, malo kasnije, grubo odgurnuo.
- Pa kako sam ga mogla sprijeiti? - ree ona, podigavi malo glas, vidno ogorena. - Tko
sam ja? to ja predstavljam u ovoj kui?
- Pozovi mi Adrianu! - zapovjedi joj ovaj otro.
uvi gdje se Adrianinio ime izgovara takvim tonom, stisnuh ake i osjetih kako mi se krv
uzburkala u ilama.
- Spava - ree gospoica.
Nato on prijeteim glasom naredi:
- Probudi je! Odmah!
Ne znam kako sam se uzdrao da bijesno ne otvorim kapke.
Napor koji uinih da se obuzdam vrati me naas k sebi. Iste rijei to ih je s tolikom jarou
bila malo prije izgovorila ona jadna ena dou sada meni na usta: Tko sam ja? to ja predstavljam
u ovoj kui?"
Povukoh se s prozora. Ali odmah mi padne na um isprika da se radi o mojoj koi: ono dvoje
ljudi govorilo je o meni, a onaj je ovjek jo htio o meni govoriti s Adrianom: morao sam doznati,
upoznati njegove osjeaje prema meni.
Lakoa pak kojom sam prihvatio taj izgovor, znajui da se, virei tako i prislukujui
skriven, ne ponaam ba pristojno, otvori mi oi i ja osjetih da postavljam u prvi plan svoj vlastiti
interes, kako bih sprijeio da postanem svjestan mnogo ivljeg interesa koji u meni toga asa
pobuuje ona druga osoba.
Vratih se i opet poeh gledati kroz daice na kapcima.
Gospoice Caporale nije vie bilo na terasi. On se, ostavi sam, okrenuo prema rijeci,
naslonjen na ogradu, s glavom meu rukama.
Obuzet nekom bijesnom tjeskobom, ekao sam, pognut, estoko stiui koljena rukama, da
se Adriana pojavi na terasi. Dugo me ekanje nimalo ne umori, dapae, popravi mi raspoloenje, pa
osjetih neko ivo i sve vee zadovoljstvo. Pretpostavljao sam da Adriana u svojoj sobi nee
pokleknuti pred drskou toga prostaka. Moda ju je gospoica Caporale molila sklopljenih ruku. A
u meuvremenu se on, eto, na terasi, dere od ljutine. Ponadah se u jedan mah da e uiteljica doi i
kazati da Adriana ne eli ustati. Ali ne, evo je!
Papiano odmah poe pred nju.
- Vi idite i leite! - naredi gospoici Caporale. - Pustite me da govorim sa svasti.
Ona poslua; nato Papiano htjede zatvoriti kapke izmeu blagovaonice i terase.
- Nee, ne! - ree Adriana, pruivi ruku prema kapku.
- Ali ja moram s tobom govoriti! - ljutito joj ree Papiano, napreui se da govori tiho.
- Govori ovako! to mi eli rei? - odvrati Adriana. - Mogao si poekati do sutra.
- Ne, sad - odgovori on, pograbivi je za ruku i privukavi je k sebi.
- Pusti me! - viknu Adriana, ponosno mu se otevi. Nisam se vie mogao svladati i otvorih
kapak.
- Oh! Gospodine Meis! - zovnu ona odmah. - Biste li htjeli malo doi amo, ako vam nije
teko?
204
 - Evo me, gospoice! - odgovorih ja hitro.
Srce mi poskoi u grudima od radosti i od zahvalnosti; jednim skokom bio sam u hodniku;
no tu, blizu vrata moje sobe, naoh nekakvoga mravoga, plavoga mladia, vrlo duga, prozirna lica,
koji se bio malne skupio u klupko na nekakvom sanduku, pa je jedva otvorio modre, eznutljive i
zauene oi. Naas se iznenaeno zaustavih i pogledah ga; pomislih da je Papianov brat; jurnuli na
terasu.
- Predstavljam vam, gospodine Meis - ree Adriana - svoga svaka Terenzija Papiana koji je
maloprije stigao iz Napulja.
- Vrlo mi je milo! Vrlo drago! - kliknu on skidajui eir, naklonivi se i stisnuvi mi toplo
ruku. - Zao mi je da sam sve ovo vrijeme bio odsutan iz Rima; ali uvjeren sam da se moja mala
svast znala pobrinuti za sve, je li? Ako vam ega nedostaje, recite, molim, recite sve! Ako vam, na
primjer, treba vei pisai stol... ili koja druga stvar, recite bez sustezanja... Mi rado udovoljavamo
gostima koji nam iskazuju ast.
- Hvala, hvala! - rekoh ja. - Ne treba mi ba nita. Hvala.
- Ali to mi je dunost! I slobodno se mnome posluite u svakoj prilici, ono malo to vam
mogu koristiti... Adriana, ti si spavala; vrati se slobodno u postelju ako hoe...
- E, da! - Adriana e, tuno se smijeei - sad, kad sam ve ustala... I priblii se ogradi da
pogleda rijeku.
Osjetih da me ne eli ostaviti nasamo s njim. ega li se bojala? Stajala je ondje zamiljeno,
dok mi je on, drei jo uvijek eir u ruci, govorio o Napulju, gdje se morao zadrati dulje nego to
je bio predvidio, da prepie velik broj isprava iz privatnoga arhiva preuzviene vojvotkinje donne
Tereze Ravaschieri Fieschi, Vojvotkinje majke, kako su je svi zvali, a Milosrdne majke", kako bi
je on elio nazvati; isprava od izvanredne vanosti, koje e baciti novu svjetlost na konac
Kraljevstva Dviju Sicilija, a osobito na lik Gaetana Filangierija, kneza Satriana, kojega je markiz
Giglio, don Ignazio Giglio d'Auletta, iji je on, Papiano, tajnik, kanio proslaviti potankom i
iskrenom monografijom. Bar toliko iskrenom koliko to gospodinu markizu dopusti odanost i
vjernost prema Burboncima.
Govorio je bez predaha. Zacijelo je uivao u vlastitoj besjedi, glas je u govoru kitio
modulacijama poput iskusnog deklamatora i umetao sad kratak smijeh, sad kakvu izraajnu kretnju.
Ja sam se skamenio, pa sam s vremena na vrijeme glavom potvrivao, a s vremena na vrijeme
pogledavao Adrianu koja je jo uvijek gledala rijeku.
- E, naalost! - otpjeva Papiano u baritonu, u znak zakljuka. - Burbonac je i klerikalac taj
markiz Giglio d'Auletta! A ja, ja koji..., moram paziti i to rei vrlo tiho i ovdje, u svojoj kui, ja,
koji svakoga jutra prije nego to u izai maem na pozdrav Garibaldijevu kipu na Gianicolu, jeste
li ga primijetili, odavde se vrlo dobro vidi, ja, koji bih svakoga trenutka htio viknuti: ivio 20.
rujna!" ja mu moram biti tajnikom! Vrlo je estit ovjek, mora se rei, ali Burbonac i klerikalac.
Da... Kruh! Kunem vam se da mi toliko puta doe da pljunem na sve, oprostite! Zastane mi ovdje u
grlu, gui me... No to da radim? Kruh, kruh!
Slegnu dva puta ramenima, podignu ruke i udari se po bokovima.
- Hajde, Adrianice! - ree nato, pritravi k njoj i lagano joj obujmivi struk rukama. - U
postelju! Kasno je. Gospodin je zacijelo pospan.
Pred vratima moje sobe Adriana mi snano stisnu ruku, kao nikad dotad. Ostavi sam, drao
sam dugo aku stegnutu, kao da bih htio ouvati stisak njezine ruke. Cijele sam te noi razmiljao,
borei se neprestano s ludim mislima. Licemjerna uljudnost, dodvoravanje, pretjerana, brbljava
uslunost, zloa toga ovjeka bile bi mi zacijelo uinile nesnosnim daljnji boravak u toj kui, u
205
kojoj je on, nema sumnje, htio gospodariti koristei se tastovom prostodunou. Tko zna kakvim
e se sve lukavstvima utei! Jedan mi je primjer ve dao, kad se, na moj dolazak, naglo izmijenio.
Ali zato mu je bilo tako mrsko da ja stanujem u toj kui? Zato ja za nj nisam bio stanar kao svaki
drugi? to mu je o meni govorila uiteljica? Je li doista mogao biti ljubomoran na nju ili je bio
ljubomoran na neku drugu? Ono njegovo drsko i sumnjiavo ponaanje, tjeranje gospoice
Caporale kako bi mogao ostati nasamo s Adrianom, s kojom je govorio onako estoko; Adrianino
protivljenje; to to nije dopustila da zatvori kapke; zabuna koja ju je obuzimala kad god bi se
spomenuo odsutni svak, sve je to, ba sve, budilo u meni mrsku sumnju da on s njom neto smjera.
A zato sam se ja toliko goropadio? Zar, uostalom, nisam mogao otii iz te kue ako mi on
pone i najmanje dosaivati? to me zadravalo? Nita. Ali, s najnjenijim sam se uitkom sjeao
da me je ona zvala s terase kao da eli da je ja zatitim, i da mi je na kraju vrlo snano stisnula
ruku...
Bio sam ostavio otvorene rebrenice, otvorene kapke. U neko se doba Mjesec pri zalasku
pokae na mojem prozoru, ba kao da me eli uhoditi, da me iznenadi jo budna u postelji i da mi
kae: Shvatio sam, dragi moj, shvatio sam! A ti nisi? Zaista?"

XII. OKO I PAPIANO

- Tragedija o Orestu u nekom kazalitu marioneta! - doe mi najaviti gospodin Anselmo

Paleari. - Automatske marionete, nov izum. Veeras u pola devet u ulici Prefetti broj pedeset i
etiri. Trebalo bi poi, gospodine Meis.
- Orestova tragedija?
- Da! D'apres Sophocle, kae oglas. Vjerojatno je to Elektra. A sad ujte kakva mi je
nastranost pala na um! Kad bi se u najkritinijem trenutku, ba kad marioneta koja predstavlja
Oresta ima osvetiti oevu smrt na Egistu i na majci, kad bi se poderalo papirnato nebo u kazalitu,
to bi se dogodilo? Recite vi.
- Ne znam - odgovorih slegnuvi ramenima.
- Pa to je vrlo lako, gospodine Meis! Oresta bi strano zbunila ta rupa na nebu.
- A zato?
- Pustite me da kaem. Orest bi jo osjeao elju za osvetom, htio bi poi za njima s divljom
strau, ali bi mu pogled u taj mah pao onamo, na onu pukotinu iz koje bi svakovrsni zli utjecaji
prodrli na pozornicu, a on bi se obeshrabrio. Orest bi, jednom rijeju, postao Hamlet. Sva razlika,
gospodine Meis, izmeu antike i moderne tragedije sastoji se u tome, vjerujte: u jednoj rupi na pa-
pirnatom nebu.
I ode, vukui za sobom papue.
S maglovitih visova svojih apstrakcija, gospodin je Anselmo esto tako putao svoje misli i
one su se ruile kao lavina. Njihov razlog, veza, svrha ostali bi tamo gore, u oblacima, tako da je
onome tko bi ga sluao teko polazilo za rukom iz svega toga neto shvatiti.
Ali slika Oresta - marionete, zbunjene rupom na nebu, ipak mi je jo dugo ostala u sjeanju.
U neko doba uzdahnuh: blago marionetama nad ijim se drvenim glavama umjetno nebo moe
uuvati bez pukotina! Nema za njih tjeskobne zbunjenosti, ni ustezanja, ni zapreka, ni sjena, ni
samilosti; niega! One mogu junaki ekati i uivati u svojoj komediji i voljeti same sebe i uva-
206
avati se i potovati, ne patei nikad od vrtoglavice pri pogledu na to nebo, jer je ono za njihov stas
i njihova djela srazmjeran krov.
,,A prototip tih marioneta, dragi gospodine Aselmo", - produili ja u mislima imate vi u
kui, a to je va nedostojni zet Papiano. Tko je od njega zadovoljniji papirnatim nebom, udobnim i
mirnim boravitem onoga poslovinoga Boga irokih rukava koji je spreman zatvoriti oi i podii
ruku u znak oprotaja, onoga Boga koji na svaku lopovtinu pospano odgovara: ,Pomozi si sam, pa
u ti i ja pomoi'? A va si Papiano pomae na svaki nain. ivot je za nj tako rei igra spretnosti. I
kako se samo voli uvlaiti u svaku spletku, ivahan, poduzetan, brbljav!"
Papianu je bilo oko etrdeset godina, a bio je visoka rasta i vrstih udova; proelav, debelih
brkova, jedva malo prosijedih ispod nosa, s lijepom nosinom i nosnicama koje su mu podrhtavale;
oiju surih, otrih i nemirnih kao to su mu bile i ruke. Sve je gledao i sve dirao. Dok je, na primjer,
govorio sa mnom, primijetio bi, ne znam kako, da se Adriana nalazi iza njegovih lea zaokupljena
ienjem i spremanjem nekog predmeta u sobi, pa bi se odmah uzjogunio:
- Pardon!
Pritrao bi joj, uzeo joj predmet iz ruke i rekao:
- Ne, dijete, gledaj: ovako se to radi!
Oistio bi ga sam, stavio ga na mjesto i vratio se k meni. Ili bi primijetio da mu je brat, koji
je patio od padavinih greva, otplovio", pa bi potrao da ga lagano iuka, klepne po nosu:
- Scipione! Scipione!
Ili bi mu puhao u lice dok se ne bi osvijestio. Moda bi me sve to silno zabavljalo, samo da
mi je savjest bila ista!
On je to sigurno ve prvih dana primijetio, ili barem naslutio. Otpoe me opsjedati sve
samim iskazima potovanja koji nisu bili drugo no udice, da me navede da progovorim. inilo mi se
da svaka njegova rije, svako njegovo pitanje, pa bilo i bez ikakva znaenja, skriva u sebi neku
klopku. Nisam htio pokazati nepovjerenje da ne poveam njegovu sumnju; ali mi razdraenost koju
je u meni izazivalo njegovo ponaanje uslunog tiranina nije dala da to nepovjerenje dobro
prikrijem.
Razdraenost mi je potjecala i od jo dvaju skrivenih, tajnih razloga. Jedan je bio to to sam
se ja, iako nisam napravio nita loe, iako nisam nikomu uinio zlo, morao tako ogledavati naprijed
i natrag, plaljivo i sumnjiavo, kao da sam izgubio pravo da me ljudi puste na miru. Drugi razlog
nisam htio ni sam sebi priznati, zbog ega me jo jae muio. Uzalud sam govorio:
- Glupane! Otii odavde, makni se s puta tom gnjavatoru! Nisam odlazio. Nisam vie mogao
otii.
Borba koju sam vodio protiv samoga sebe kako ne bih osvijestio ono to osjeam prema
Adriani prijeila me je, meutim, da mislim kakve e posljedice moj posve neprirodni iotni poloaj
imati za taj osjeaj. Ostadoh ondje, smeten, bijesan, nezadovoljan samim sobom, vjeito razdraen,
ali nasmijana lica.
Jo nisam bio posve naisto s onim to sam sluajno otkrio one veeri, skriven iza kapaka.
inilo se da se lo dojam to ga je Papiano bio stekao o meni iz izvjetaja gospoice Caporale iz-
brisao odmah im sam mu predstavljen. Muio me, istina, ali tako kao da se tome ne moe
oduprijeti; zacijelo ne u skrovitoj namjeri da me istjera iz kue nego upravo suprotno! to li je samo
snovao?
Adriana je nakon njegova povratka postala turobna i mrzovoljna, kao prvih dana. Gospoica
Silvia Caporale govorila je Papianu vi", barem u nazonosti drugih, no on je, hvalia, njoj otvoreno
govorio ti", ak ju je nazivao Reom Silviom, a ja nisam znao kako da objasnim njegovo prisno i
207
podrugljivo ponaanje. Svojim neurednim ivotom ta nesretnica zacijelo nije zasluila veliko po-
tovanje, ali nije zasluivala ni to da s njom na takav nain postupa ovjek koji joj uope nije rod.
Jedne veeri (bio je pun mjesec, kao da je dan), vidjeh je sa svojega prozora, samu i alosnu
na terasi na kojoj smo se sada sastajali rijetko i bez negdanjega uitka, jer je dolazio i Papiano, koji
je govorio umjesto svih. Potaknut radoznalou, namislih je iznenaditi u tom trenutku zaborava.
Kao obino, u hodniku, blizu vrata svoje sobe, zatekoh Papianova brata savijenog u klupko
na sanduku, u istom poloaju u kojemu sam ga bio vidio prvi put. Je li on to mjesto sam odabrao za
svoje boravite ili me je po bratovu nareenju nadzirao?
Gospoica Caporale plakala je na terasi. Isprva mi ne htjede nita rei; alila se samo na
estoku glavobolju. A onda, kao da je odjednom neto odluila, okrenu se, pogleda me u lice, prui
mi ruku i upita:
- Jeste li mi vi prijatelj?
- Ako mi izvolite iskazati tu ast... - odgovorih joj s naklonom.
- Hvala. Nemojte mi laskati, molim vas! Da znate kako mi je u ovom asu potreban prijatelj,
pravi prijatelj! Vi biste to morali razumjeti, vi, koji ste sami na svijetu kao i ja... Ali vi ste mu-
karac! Da znate... da znate...
Ugrize rupi to ga je drala u ruci da ne mora zaplakati; kad joj to nije polo za rukom, u
nekoliko ga pokreta srdito razdera.
- ena... runa... i stara - uskliknu - tri nesree kojima nema lijeka! Zato ja ivim?
- Molim vas, umirite se - zamolih je, rastuen. - Zato tako govorite, gospoice?
Bilo je to sve to sam uspio rei.
- Jer... - provali joj iz grla, ali se naglo zaustavi.
- Kaite - potaknuh je ja. - Ako vam je potreban prijatelj... Ona prinese k oima razderani
rupi i zajeca tako jako i duboko tuno da sam osjetio kako mi se od tjeskobe stee grlo.
- Bilo bi bolje da umrem!
Nikad neu zaboraviti kako su se alosno iskrivila ona neprivlana, uvela usta dok
izgovarahu te rijei, ni kako joj je podrhtavala brada, na kojoj je bilo uvijeno nekoliko crnih dlaica.
- Ali ni smrt me nee - otpoe opet. - Nita... oprostite, gospodine Meis! to mi vi moete
pomoi? Nita, najvie rijeima... da, s malko suuti. Sirota sam i moram biti ovdje, gdje sa mnom
postupaju kao... moda ste opazili. A nemaju na to pravo, znate, jer ne dijele mi milostinju...
I tada mi gospoica Caporale ispria o onih est tisua lira koje joj je Papiano bio izmamio, a
o kojima sam ve govorio.
Koliko me god zanimala bol te nesretnice, to bez sumnje nije bilo ono to sam od nje htio
saznati. Koristei se, priznajem, uzbuenjem u kojemu se nalazila, moda i zato to je popila koju
aicu vie, osmjelih se i upitah je:
- Ali oprostite, gospoice, zato ste mu dali taj novac?
- Zato? - stisnu ona ake. - Dvije podlosti, jedna gora od druge! Dala sam mu ga da mu
pokaem kako sam dobro shvatila to eli od mene. Razumijete li? Dok mu je ena jo bila iva,
on...
- Razumijem.
- Zamislite - nastavi ona naglo. - Sirota Rita...
- ena?
- Da. Rita. Adrianina sestra... Dvije godine bolesna, izmeu ivota i smrti... Zamislite, jesam
li onda... No, ovdje znaju kako sam se ponijela; zna Adriana, i zato me voli; ona me voli, sirotica.
Ali gdje sam sada? Vidite, zbog njega sam morala prodati i glasovir koji je za mene bio... sve,
208
razumijete li? Ne samo zbog mojega zanimanja, ja sam sa svojim glasovirom razgovarala! Kao
djevojka, na akademiji, komponirala sam; komponirala sam i poslije, kad sam dobila diplomu, onda
sam se toga ostavila. Ali kad sam imala glasovir, jo sam komponirala, za sebe samu, improvi-
zirajui; iskalila bih se... tako bih se opila, u nekim trenucima da bih, vjerujte, pala na pod bez
svijesti. Ne znam ni sama to bi mi izlazilo iz due; postajala bih jedno sa svojim glazbalom, moji
prsti nisu vie titrali na obinoj klavijaturi; iz mene je plakala i vikala moja dua. Mogu vam rei
samo to da se jedne veeri, stanovale smo majka i ja negdje na polukatu, skupio svijet na ulici i na
kraju mi dugo pljeskao. A mene je toga bilo gotovo strah.
- Oprostite, gospoice - predloih joj nato da je nekako utjeim. - A zar se glasovir ne bi
mogao uzeti u najam? Vrlo, vrlo bih volio uti vas gdje prebirete po tipkama, pa ako vi...
- Ne - prekinu me ona. - Kako biste htjeli da jo sviram? Za mene je sve svreno. Lupam
nekakve nesklapne ansone. Dosta. Svreno je...
- A je li vam gospodin Terenzio Papiano - osmjelih se ja ponovno i zapitah - moda obeao
da e vam vratiti taj novac?
- On? - odgovori odmah gospoica Caporale, zadrhtavi od ljutnje. - A tko je traio da ga
vrati? Ali da, sad mi obeava, ako mu pomognem... Dakako! Hoe da mu pomognem ja, ba ja;
imao je obraza da mi to predloi onako, posve mirno...
- Da mu pomognrte? U emu?
- U jednoj novoj podlosti! Razumijete li? Vidim da ste razumjeli.
- Adri... go... gospoica Adriana? - promucah ja.
- Da, ona. Imala bih je nagovoriti ja! Ja, razumijete li?
- Da poe za nj?
- Razumije se. A znate zato? Ta jadna sirota ima, ili, tonije, trebalo bi da ima etrnaest-
petnaest tisua lira miraza: sestrin miraz koji je on odmah morao vratiti gospodinu Anselmu jer je
Rita umrla bez djece. Ne znam kakve je smicalice izveo. Traio je godinu dana vremena da vrati taj
novac. Sada se nada, da... Tiho... evo Adriane!
Zatvorena u se i mrzovoljnija nego obino, Adriana nam se priblii, obujmi rukom oko pasa
gospoicu Caporale, a meni kimnu glavom u znak pozdrava. Nakon tih izjava osjetih estoku
srdbu videi je tako pokornu i kao neku ropkinju odvratne tiranije onoga varalice. Ubrzo se,
meutim, na terasi pojavi, kao sjena, Papianov brat.
- Evo ga - ree tiho gospica Caporale Adriani.
Ova zaklopi oi, gorko se nasmijei, odmahnu glavom i povue se s terase, rekavi mi:
- Oprostite, gospodine Meis. Laku no!
- Uhodi je - apnu mi gospoica Caporale namigujui.
- Pa ega se boji gospoica Adriana? - izmaknu se meni u sve jaoj razdraenosti. - Zar ne
shvaa da mu ovako daje vie povoda da se zanese i da je jo gore mui? Sluajte, gospoice,
priznajem da silno zavidim svima koji umiju zavoljeti ivot i zanimati se za njega, te da im se
divim. Izmeu onoga koji se miri s ulogom roba i onoga koji uzima, bilo to i drskou, ulogu
gospodara, moja je simpatija na strani posljednjeg.
Gospoica Caporale primijeti koliko sam to uzbueno kazao i ree mi izazovno:
- A zato se onda vi prvi ne pokuate pobuniti? -Ja?
- Vi, vi! - potvrdi ona gledajui mi u oi da me razdrai.
- Kakve to veze ima sa mnom? - odgovorih ja. - Ja bih se mogao pobuniti samo na jedan
nain, da odem.
- Da - zakljui zlobno gospoica Caporale - a moda Adriana ba to ne eli.
209
 - Da ja odem?
Ona zavrti u zraku iskidani rupi, pa ga ovije oko prsta uzdiui:
- Tko zna!
Ja slegnuh ramenima.
- Na veeru, na veeru! - viknuh i ostavih je samu na terasi. Iste veeri, prolazei hodnikom,
zaustavih se pred sandukom na kojemu se Scipione Papiano bio opet uurio, i rekoh mu:
- Oprostite, ali zar vi ne biste mogli nai drugo mjesto gdje biste mogli udobnije sjediti?
Ovdje mi smetate.
On me blesavo pogleda svojim izgubljenim pogledom i ne zbuni se.
- Jeste li razumjeli? - navalih ja, prodrmavi ga za ruku. Ali kao da govorim zidu! Nato se
otvore vrata u dnu hodnika i pokaza se Adriana.
- Molim vas, gospoice - rekoh joj - gledajte vi objasniti ovom jadniku da bi mogao negdje
drugdje sjediti.
- Bolestan je - pokua ga opravdati Adriana.
- Ba zato to je bolestan! - odvratih ja. - Ovdje mu nije zgodno; nema zraka... a osim toga,
sjedei na sanduku... Hoete li da ja kaem bratu?
- Ne, ne! - urno odgovori ona. - Rei u mu ja, ne brinite se.
- Razumjet ete - nadodah. - Nisam jo kralj da mi treba straa na vratima.
Od te veeri izgubih vlast nad samim sobom; poeh otvoreno izazivati Adrianinu plaljivost;
zatvorih oi i prepustih se osjeajima, vie uope ne mislei.
Sirota mila mamica! Isprva se inilo kao da je rastrgana izmeu straha i nade. Na nadu se
ipak nije mogla osloniti jer je nasluivala da me nagoni prkos, ali sam s druge strane osjeao da je
njezinu strahu uzrok ba nada, tajanstvena i do tog asa gotovo nesvjesna, da me nee izgubiti.
Stoga, kad sam toj njezinoj nadi dao hrane svojim novim i odlunim ponaanjem, nije se mogla ni
posve predati strahu.
Ta njezina njena zbunjenost, ta estita suzdrljivost ne dadoe mi, meutim, da odmah
budem nacistu sam sa sobom, te me gurahu sve vie u borbu s Papianom.
Oekivao sam da e se on ve prvoga dana sa mnom suoiti i da e prestati s uobiajenim
laskanjem i prenemaganjem. Ali ne! Maknuo je brata sa straarskoga mjesta na onom sanduku,
kako sam traio, te je ak, u mojoj nazonosti, zbijao ale sa smetenim i zbunjenim Adrianinim
dranjem.
- Nemojte joj zamjeriti, gospodine Meis - moja je svast stidljiva kao koludrica.
Ta neoekivana popustljivost, tolika otvorenost, nagnae me u brigu. Kud on to sada niani?
Jedne mi veeri doe u kuu zajedno s nekim ovjekom, koji ue lupkajui jako tapom o
pod, kao da eli, kad ve ima na nogama nekakve suknene cipele koje ne prave buke, na taj nain
pokazati da hoda.
- Gdje je taj moj dragi roak? - zaviknu pravim torinskim naglaskom, ne skidajui s glave
eiri uzdignuta oboda, nabijena sve do mirkavih oiju, zamagljenih od vina, ne vadei iz usta
lulicu kojom kao da je pekao nos, crveniji od nosa gospoice Caporale. - Gdje je taj moj dragi
roak?
- Evo ga - ree Papiano pokazujui na mene; a onda e, obraajui mi se: - Gospodine
Adriano, ugodno iznenaenje! Gospodin Francesco Meis iz Torina, va roak.
- Moj roak? - kliknuh ja skamenivi se od uda.
Meis zatvori oi, dignu jednu apu kao medvjed i zadra je neko vrijeme u zraku ekajui da
mu je stisnem.
210
 Ja ga ostavih u tom poloaju da ga malko promotrim, a onda zapitah:
- Kakva je to lakrdija?
- Nije, molim, zato? - ree Terenzio Papiano. - Gospodin Francesco Meis ba me uvjeravao
da je on va...
- Brati - potvrdi Meis ne otvarajui oi. - Svi su Meisi roaci.
- Ali ja nemam ast poznavati vas! - prosvjedovao sam ja.
- E ta vam je dobra! - viknu on. - Pa ba sam vas zato doao posjetiti!
- Meis? Iz Torina? - zapitah ja pravei se da prebirem po sjeanju. - Pa ja nisam iz Torina!
- Kako to? Oprostite - umijea se Papiano. - Zar mi niste rekli da ste do desete godine ivjeli
u Torinu?
- Pa jest! - otpoe opet Meis, ljut to se dovodi u sumnju neto stoje za nj sasvim pouzdano. -
Brati, brati! Ovaj ovdje gospodin ... kako se zovete?
- Terenzio Papiano, na slubu.
- Da, Terenziano, rekao mi je da je tvoj otac bio poao u Ameriku: to to znai? Znai da si ti
sin barbe Antonija, koji je otiao u Ameriku. A mi smo bratii.
- Ali moj se otac zvao Paolo...
- Antonio!
- Paolo, Paolo, Paolo. Htjeli biste znati bolje od mene? On slegnu ramenima i rastegnu usne
prema gore:
- Meni se inilo Antonio - ree ekajui se po ekinjavoj bradi, neobrijanoj bar etiri dana i
gotovo posve sijedoj. - Neu vam proturjeiti: bit e Paolo. Ne sjeam se dobro, jer ga nisam po-
znavao.
Jadan ovjek! Mogao je doista znati bolje od mene kako se zvao onaj njegov stric koji je bio
otiao u Ameriku, ali je popustio jer je poto-poto htio biti moj roak. Ree mi da je njegov otac,
koji se zvao Francesco, kao i on, a bio brat Antonija ... to jest Paola, mojega oca, otiao iz Torina,
kad je on jo bio djeak od sedam godina, i da je kao siromah inovnik uvijek ivio daleko od
obitelji, malo amo, malo tamo. Malo je, dakle, to znao o rodbini, bilo po ocu, bilo po majci; ipak je
siguran, posve siguran da je moj brati.
- A je li barem poznavao djeda? - namjerno sam ga zapitao. Jest, upoznao ga je, ne sjea se
tono da li u Paviji ili u Piacenzi.
- Zbilja? Osobno ste ga poznavali? A kakav je bio? Bio je... on ga se ne sjea, ba nimalo.
- Prolo je ve trideset godina...
Nipoto se nije inilo da govori zlonamjerno; nalikovao je vie na nesretnika koji je svoju
duu utopio u vinu kako ne bi previe osjeao teinu muke i bijede. Kimao je glavom, zatvorenih
oiju, odobravajui sve to sam ja govorio, da bi mi ugodio - uvjeren sam da bi, da sam mu rekao
kako smo kao djeca zajedno odrasli i da sam ga nekoliko puta upao za kosu, on i to potvrdio na
jednak nain. Nisam smio dovesti u sumnju samo jedno - da smo bratii: o tome nije bilo
nagaanja, to je ve utvreno, on je u to uvjeren, i gotovo!
Ali u jednom asu pogledah Papiana i vidjeh kako se rastapa od miline, pa me proe volja za
alom. Otpustih onoga jadnoga, polupijanog ovjeka, pozdravivi ga s dragi roae!" i upitah
Papiana, gledajui ga ravno u oi, da ga uvjerim kako sam za njega pretvrd orah:
- Sad mi recite gdje ste pronali ovu krasnu spodobu.
- Oprostite, gospodine Adriano! - nato e varalica kojoj ne mogu a da ne priznam
genijalnost. - Vidim da nisam bio sretne ruke...
- Pa vi ste uvijek sretne ruke! - kliknuh ja.
211
 - Ne, mislim da vam nisam uinio zadovoljstvo. Ali vjerujte da je to bio samo sluaj. Vidite,
jutros sam morao ii u porezni ured, za markiza, svoga efa. Dok sam se ondje zadravao, ujem
kako netko glasno zove: Gospodine Meis! Gospodine Meis!" Odmah se okrenem mislei da ste i vi
onamo za neto doli, da moda, rekoh, trebate mene koji sam vam uvijek spreman biti na usluzi.
Ali da! Zvali su onu krasnu spodobu, kako vi pravo rekoste; a nato se ja onako... iz znatielje,
pribliim i upitam ga zove li se on doista Meis i iz kojega je mjesta budui da ja imam ast i
zadovoljstvo da mi u kui stanuje jedan gospodin Meis... Tako je, eto, bilo! On me je uvjeravao da
ste vi sigurno njegov roak, pa vas je silom htio upoznati...
- U poreznom uredu?
- Da, ondje je on inovnik, pomoni poreznik.
Da mu povjerujem? Htjedoh se osvjedoiti. I bila je istina, da, ali je isto tako bila istina da
mi je Papiano, postavi sumnjiav, dok sam se je s njim elio suoiti, da se u sadanjosti oprem
njegovu tajnom oruju, izmicao, izmicao, a u meuvremenu je istraivao po mojoj prolosti i
pokuavao me tako napasti gotovo s lea. Dobro ga poznavajui, imao sam, naalost, razloga bojati
se da je on, s onim svojim njuhom, poput lovakog psa koji brzo pronalazi trag. Teko meni ako mu
poe za rukom nanjuiti i najmanji trag; sigurno e ga slijediti sve do mlina na Kokoinjaku.
Moete, dakle, zamisliti moj strah kad nekoliko dana nakon toga, dok sam u sobi itao,
dopre do mene iz hodnika, kao s drugoga svijeta, neki glas, neki glas koji mi je jo iv u sjeanju:
- Sahvaljujem Vogu, da sam je se rjesio!
panjolac? Onaj moj bradati i bucmasti panjolac iz Monte Carla? Onaj to je htio igrati sa
mnom i s kojim sam se posvaao u Nizzi? ... Boe moj! Eto traga! Papianu je polo za rukom
pronai ga.
Skoih na noge drei se za stol da ne padnem, tako me odjednom obuze smetenost i
tjeskoba; zapanjen, gotovo zaprepaten, napeh ui u nakani da pobjegnem im ta dvojica - Papiano i
panjolac (bio je on, nema sumnje: prepoznao sam ga po glasu) - prou kroz hodnik. Da
pobjegnem? A ako Papiano kad ue zapita sluavku jesam li kod kue? to e pomisliti o mome
bijegu? No s druge strane, ako ve zna da ja nisam Adriano Meis? Polako! to o meni moe znati
taj panjolac? Vidio me je u Monte Carlu. Jesam li mu ja tada rekao da se zovem Mattia Pascal?
Moda! Ne sjeam se.
Naoh se, ne znam kako, pred zrcalom, kao da me tko doveo za ruku preda nj. Pogledah se.
Ah, to prokleto oko! Moda e me on po njemu prepoznati. Ali kako je samo Papiano doao do
moje pustolovine u Monte Carlu? Tomu sam se udio vie nego iemu. No to da radim? Nita. Da
ekam, pa to bude, bude.
Nije bilo nita. Ali me strah ipak ne ostavi, ni naveer toga istoga dana, kad mi je Papiano
objasnio za me nerjeivu i strahovitu tajnu ovog posjeta, te kad sam vidio da on uope nije na tragu
moje prolosti i da mi je samo sluaj (koji mi je od nekog vremena blagonaklon) htio iskazati jo
jednu uslugu izvodei mi na put toga panjolca, koji se moda mene vie ni u snu nije sjeao.
Prema obavijestima koje mi Papiano dade o njemu, kad bih otiao u Monte Carlo, ne bih
mogao a da ga ne sretnem jer je po zanimanju bio kockar. udno je bilo to sam ga sreo sad u Rimu
ili, bolje, to sam, doavi u Rim, nabasao na kuu u koju i on ima pristup. Svakako, da nisam imao
razloga za strah, taj mi se sluaj ne bi bio uinio toliko udnim: koliko li nam se puta zaista dogaa
da iznenada naiemo na nekoga koga smo sluajno drugdje upoznali? Uostalom, on je imao, ili je
bar tako mislio, svojih razloga da doe u Rim i u Papianovu kuu. Krivnja je bila na meni, ili na
sluaju koji me je naveo da obrijem bradu i promijenim ime.

212
 Otprilike dvadeset godina prije markiz Giglio d'Auletta, kojemu je Papiano bio tajnikom, bio
je udao jedinicu ker za don Antonija Pantogadu, savjetnika u panjolskom veleposlanstvu pri
Svetoj Stolici. Ubrzo nakon vjenanja Pantogada, kojeg su redarstvenici jedne noi pronali u nekoj
igranici zajedno s jo nekoliko rimskih aristokrata, bude opozvan u Madrid. Tu je izveo ostalo, a
moda i neto gore, zbog ega je bio prisiljen napustiti diplomaciju. Otada markiz d'Auletta nije
vie imao mira jer je neprestano morao slati novac za podmirivanje igrakih dugova nepoprav-
ljivoga zeta. Prije etiri godine umrije Pantogadina ena, ostavivi za sobom ker od esnaestak
godina, koju je markiz htio uzeti k sebi znajui, naalost, u kakvim e rukama inae ostati.
Pantogada nije htio dopustiti da mu djevojka izmakne, ali je kasnije, prisiljen oajnom nestaicom
novca, popustio. Sada je bez prestanka prijetio tastu da e mu oduzeti ker, pa je ba toga dana bio
doao u Rim s tom nakanom, to jest da od jadnoga markiza izmami jo novca, znajui da on ni po
koju cijenu nee dati svoju milu unuku Pepitu u njegove ruke.
On, Papiano, naao je mnotvo otrovnih rijei za tu nedostojnu Pantogadinu ucjenu. I taj
njegov plemeniti gnjev bijae zaista iskren. A dok je govorio, ja nisam mogao a da se ne divim
povlatenom ustrojstvu njegove savjesti koja mu je, iako se zna tako istinski srditi na tua nedjela,
ipak doputala da sam poini slina ili gotovo slina nedjela, posve mirno, na tetu dobriine
Palearija, svojega tasta.
Ali markiz Giglio toga puta ne htjede dati novac. Posljedica toga bila je da e Pantogada
ostati neko vrijeme u Rimu i da e svakako u njegovoj kui posjetiti Terenzija Papiana s kojim se
sigurno divno slagao. Moda e, dakle, danas-sutra, moj susret s tim panjolcem biti neizbjean.
to da radim?
Ne mogavi se savjetovati ni s kim drugim, posavjetovah se opet sa zrcalom. Iz toga mi
stakla slika pokojnoga Mattije Pascala, isplivavi na povrinu kao s dna korita, s onim okom koje
mi je jedino bilo preostalo od njega, progovori ovako:
- U gadnu li si nepriliku upao, Adriano Meis! Strah te je Papiana, priznaj, pa bi htio okriviti
mene, jo uvijek mene, samo zato to sam se u Nizzi posvaao sa panjolcem. A imao sam pravo, ti
to zna. ini ti se da bi zasada moglo dostajati da izbrie s lica posljednji moj trag? Dobro, posluaj
savjet gospoice Caporale i zovni doktora Ambrosinija neka ti sredi oko. Poslije... vidjet e!

XIII. SVJETILJKA

etrdeset dana u mraku.

Operacija je uspjela, oh, sjajno uspjela. Samo to e mi oko ostati malice vee od drugoga.
Ali, hvala Bogu! A u meuvremenu, da, etrdeset dana u mraku, u mojoj sobi.
Imao sam prilike ustanoviti da ovjek, kad trpi bol, na poseban nain zamilja dobro i zlo, to
jest dobro koje bi mu drugi imali uiniti i koje on iziskuje, kao da mu od njegovih patnji dolazi
pravo na neku naknadu, te zlo koje on moe uiniti drugima, kao da ga njegove patnje na to takoer
ovlauju. A ako mu drugi ne ine dobro kao po dunosti, on ih optuuje, a sebe za svako zlo lako
opravdava, kao da je to njegovo pravo.
Nakon nekoliko dana toga slijepoga tamnovanja do oaja mi poraste elja i potreba da me
netko na neki nain utjei. Znao sam, istina, da sam u tuoj kui, i da stoga moram zahvaliti svojim
gostoprimcima za briljivu njegu koju mi pruaju. Ali ta mi njega vie nije bila dovoljna; ak me je
213
razdraivala, kao da me njeguju za inat. Jasno! Nasluivao sam od koga dolazi. Adriana mi je
njome pokazivala da je milju cijeli dan sa mnom, u mojoj sobi; a hvala na takvoj utjesi! to mi je
vrijedila kad sam je ja svojom milju po cijeli dan bjesomuno progonio po kui? Utjeiti me je
mogla samo ona, morala je; ona, koja je vie od ostalih bila kadra shvatiti koliko mi je teka dosada,
da me izjeda elja da je vidim ili bar ujem u svojoj blizini.
A tu je bjesomunost i dosadu poveavao i bijes koji je u meni bila izazvala vijest o
nenadanom Pantogadinu odlasku iz Rima. Zar bih se bio zavukao u mranu rupu na etrdeset dana
da sam znao da on uskoro odlazi?
Da me utjei, gospodin Anselmo Paleari htjede mi dugim razlaganjem dokazati da je tmina
obmana.
- Obmana? Ovo? - viknuh na nj.
- Strpite se, objasnit u.
I razvi mi, moda i zato da budem spreman na spiritistike pokuse to su se ovoga puta imali
izvesti u mojoj sobi, da me zabave, razvi mi, velim, neko svoje filozofsko shvaanje, sasvim oso-
bito, koje bi se moda moglo nazvati malom svjetiljkozofijom.
S vremena na vrijeme dobriina se prekidao kako bi me zapitao:
- Spavate li, gospodine Meis?
A ja sam dolazio u napast da mu odgovorim:
- Da, hvala, spavam, gospodine Anselmo.
Ali kako mu je namjera u biti bila dobra, svojom me nazonou htio zabaviti, odgovarao
sam kako se izvrsno zabavljam i molim ga neka nastavi.
A gospodin Anselmo mi je, nastavljajui, dokazivao kako mi ljudi, na nau nesreu, nismo
kao stablo koje ivi i ne osjea, kojemu se ini da zemlja, sunce, zrak, kia, vjetar nisu nita drugo
do ono samo - stvari njemu naklonjene ili tetne. Nas je ljude, naprotiv, kad se rodismo, zapala
alosna povlastica - osjeamo da smo ivi, s lijepom opsjenom koja iz toga proizlazi; da taj na
unutarnji osjeaj ivota, promjenljiv i razliit, prema vremenu, sluaju i srei, prihvatimo kao
stvarnost koja postoji izvan nas.
A taj je osjeaj ivota za gospodina Anselma bio poput svjetiljke koju svaki od nas u sebi
nosi, poput svjetiljke koja nam pokazuje da smo na Zemlji izgubljeni; koja nam pokazuje dobro i
zlo; svjetiljke koja posvuda oko nas baca vei ili manji krug svjetlosti onkraj kojega se nalazi crna
sjena, strana sjena koje ne bi bilo da u nama nema te upaljene svjetiljke koju mi, naalost, moramo
smatrati istinom sve dok svjetiljka u nama ivi. Kad je na kraju jedan daak ugasi, hoe li nas
doekati vjena no nakon zadimljenoga dana nae obmane ili je vjerojatnije da emo ostati na
milost i nemilost onoga Bia koje e samo razbiti isprazne oblike naeg razuma?
- Spavate li, gospodine Meis?
- Nastavite, samo nastavite, gospodine Anselmo, ne spavam. Gotovo mi se ini da vidim tu
vau svjetiljku.
- Ah, dobro... Ali budui da vam je ozlijeeno oko, nemojmo previe ulaziti u filozofiju, a?
Nastojmo radije pratiti izgubljene krijesnice, nae svjetiljke, u tami ovjeje sudbe. Ja bih prije
svega rekao da su raznobojne, to vi velite? Prema staklu koje nam daje opsjena to naveliko trguje,
naveliko trguje arenim stakalcima! Meni se ipak ini, gospodine Meis, da se u nekim razdobljima
povijesti, kao i individualnoga ivota jasno vidi prevlast stanovite boje, ha? Doista se u svako doba
meu ljudima obino ustaljuje neki sklad osjeaja koji daje svjetlost i boju onim velikim
svjetiljkama, apstraktnim pojmovima: Istini, Kreposti, Ljepoti, asti, i emu sve ne. A zar vam se
ne ini da je velika svjetiljka poganske Kreposti, na primjer, crvena? A ljubiaste boje, boje koja
214
rastuuje, svjetiljka kreposti kranske? Svjetlosti neke ope ideje daje hranu zajedniki osjeaj, ali
ako se osjeaj slomi, ostaje, istina, svjetiljka apstraktnoga pojma, ali plamen ideje u njoj pucketa,
podrhtava i jeca, kao to se obino dogaa u svim takozvanim prijelaznim razdobljima. U povijesti
nisu pak malobrojni estoki zamasi vjetra koji odjednom ugase velike svjetiljke. Krasota! Tada u
iznenadnoj tami nastaje neopisiva pometnja meu pojedinim malim svjetiljakama. Jedna ide amo,
druga onamo, jedna se vraa, druga se okree; nijedna vie ne nalazi puta - guraju se, udruuje se
naas po deset, po dvadeset njih; ali se ne mogu sloiti, ve se opet rastre u velikome meteu, u
tjeskobnom bijesu - kao mravi koji vie ne mogu nai ulaz u mravinjak tono ga od ale zaepi
kakvo okrutno dijete. ini mi se, gospodine Meis, da se mi sada nalazimo u jednome od tih
trenutaka. Velika tmina i veliki mete! Sve su se velike svjetiljke ugasile. Kamo da se okrenemo?
Moda unatrag? Preostalim svjetiljicama, onima to ih veliki mrtvaci ostavie upaljene na svojim
grobovima? Pada mi na um lijepa pjesma Niccoloa Tommasea:

Svjetiljka moja mala

sjaj poput sunca nema,
dimom gustim ne smeta,
ne troi, ne pucketa,
ve vrhom teli prema
nebu kojeg je dar.

Stajat e kraj mog groba

iva, utrnut nee
ni kia je, ni vjetar.
Tko lutaju doeta
do nje, zgaene svijee
uze uz njen e ar.

Ali kako, gospodine Meis, kad u naoj svjetiljci nema onoga svetoga ulja koje je davalo
hranu Pjesnikovoj svjetiljci? Mnogi jo idu u crkve da opskrbe svoje svjetiljice potrebnom hranom.
To su uglavnom jadni starci, sirote ene koje je ivot prevario; stvorenja koja koraaju u tami ivota
s onim svojim osjeajem upaljenim poput zavjetne svjetiljke to je straljivo i brino zaklanjaju od
ledenoga daha posljednjih razoaranja, ne bi li im ostala upaljena bar do kobnoga ruba kojemu se
urno primiu, upirui pogled u plamen i mislei neprestano: Bog me vidi!" da ne bi uli kriku
ivota oko sebe, koja njihovim uima zvui kao huljenje. Bog me vidi..." - jer oni njega vide ne
samo u sebi, nego u svemu: i u svojoj bijedi, i u svojim patnjama koje e nakraju biti nagraene.
Slabani ali mirni plamen tih malih svjetiljaka sigurno u mnogima od nas pobuuje tjeskobnu
zavist. U nekih drugih, naprotiv, koji misle da su, poput samih Zeusa, oboruani munjom to ju je
ukrotila znanost pa umjesto malih svjetiljki slavodobitno nose elektrine arulje, on pobuuje
prezirnu samilost. Ali pitam ja sad, gospodine Meis: to ako sva ova tama, ta golema tajna u kojoj
su negdanji filozofi uzalud umovali, a znanost je danas, premda je ne eli istraivati, ne iskljuuje,
zapravo nije drugo doli neka varka naega uma, fantazija koja ne prima boju? to ako se mi
konano uvjerimo da tajna ne postoji izvan nas, ve samo u nama, i to upravo zbog te famozne
povlastice, naime naeg osjeaja ivota, svjetiljke o kojoj sam vam dosad govorio? to ako, jednom
rijeju, smrt, koje se toliko plaimo, ne postoji, nego je samo daak koji u nama gasi tu svjetiljku, a
ne gasi ivot, nego onaj nesretni osjeaj koji imamo o njemu, muan, straljiv jer je ogranien,
215
definiran krugom prividne sjene izvan kratkoga opsega slabe svjetlosti koju mi, jadne, izgubljene
krijesnice bacamo oko sebe i u kojoj je na ivot utamnien, kao da je na neko vrijeme iskljuen iz
sveopega, vjenog ivota u koji se - rekao bih - moramo jednoga dana vratiti; a ve smo u njemu i
uvijek emo ostati u njemu, ali onda bez ovog osjeaja progonstva koji nas ispunjava tjeskobom.
Granica je varava, ugoena prema naoj maloj svjetlosti, naoj osobnosti - u stvarnoj je prirodi
nema. Mi - ne znam moe li vam to pruiti zadovoljstvo - mi smo uvijek ivjeli i uvijek emo
ivjeti sa svemirom; pa i sada, u ovom naem obliku, sudjelujemo u svim svemirskim pojavama, ali
mi to ne znamo, ne vidimo, jer, naalost, s tom nesretnom, cendravom svjeicom vidimo samo ono
malo prostora dokle dopire njezina svjetlost, a da nam bar to pokazuje onakvim kao to uistinu jest!
Ali ne; boji ga na svoj nain i pokazuje nam neke stvari zbog kojih zaista moramo jadikovati.
Borami je teta to moda u nekom drugom obliku ivota neemo vie imati usta da im se moemo
smijati kao ludi. Smijati se, gospodine Meis, svim ispraznim, glupim jadima koje nam je ona zadala,
svim sjenama, svim astohlepnim i udnim utvarama to ih je izazvala pred nama i oko nas: strahu
to ga je pobudila u nama!
A gospodin Anselmo Paleari koji je o svjetiljci" govorio tako loe, i to s pravom, o svjetiljci
koju svaki od nas nosi upaljenu u sebi, htio je upaliti jo jednu s crvenim staklom, i to u mojoj sobi,
za svoje spiritistike pokuse. Zar nije bila previe i ta jedna?
To ga i zapitah.
- Korektiv! - odgovori mi. - Jedna svjetiljka protiv druge! Uostalom, ova se, znate, u neko
doba gasi.
- A ini li vam se da je ovo najbolji nain da se neto vidi? - osmjelih se primijetiti.
- Takozvana svjetlost, molim vas - odvrati spremno gospodin Anselmo - moe sluiti da
varavo vidimo ovdje, u takozvanom ivotu, a za gledanje s one strane tog ivota ne koristi nimalo,
vjerujte mi; ona, tovie, teti. Glupi su to prohtjevi nekih uenjaka slabih na srcu i jo slabijih na
pameti, koji radi vlastite udobnosti ele vjerovati da se tim pokusima nanosi uvreda znanosti ili
prirodi. Ni sluajno! elimo otkriti druge zakone, drugi ivot u prirodi, uvijek u prirodi, zaboga,
povrh neznatnoga obinog iskustva; mi elimo raskinuti usko shvaanje koje nam obino
omoguuju naa ograniena ula. A zar, molim vas, znanstvenici prvi ne trae okolinu i uvjete koji
su povoljni za uspjeh njihovih pokusa? Moe li se u fotografiji bez tamne komore? No, dakle? A
postoje i toliki naini provjere!
Ali gospodin Anselmo, kako sam mogao vidjeti nekoliko veeri kasnije, nije se sluio
nijednim. Pa to su bili pokusi u krugu obitelji! Zar je mogao i posumnjati da bi se gospoici
Caporale i Papianu prohtjelo da ga varaju? A zato? Kakav je to uitak? On je bio vie nego
uvjeren, njemu ti pokusi nisu bili nimalo potrebni da uvrsti svoju vjeru. Kako je bio potenjaina,
nije mogao ni pretpostaviti da bi ga mogli varati s nekim drugom ciljem. to se tie alosne i
djetinjaste bezvrijednosti rezultata, zadaa teozofije bila je da im da uvjerljivo objanjenje. Via
bia Mentalnoga plana, ili jo viega, ne mogu silaziti i opiti s nama preko medija; treba se, dakle,
zadovoljiti grubim pojavljivanjima dua niih pokojnika iz Astralnoga plana, to jest onoga koji je
najblii naemu, u tomu je bit.
Je li mu itko mogao rei da to nije istina?1
Znao sam da Adriana uvijek odbija prisustvovati tim pokusima. Otkako sam bio zatvoren u
sobi, u mraku, malo je kad ulazila unutra, nikad sama, da me zapita kako sam. Svaki se put inilo, a
i bilo je tako, da me to pita iz pristojnosti. Znala je, dobro je znala kako mije! ak mi se inilo da

1Vjera je" pie maestro Alberto Fiorentino supstancija uenih stvari, a razlog i dokaz ne-pojavnosti" (Biljeka don
Eligija Pellegrinotta)
216
razabirem neki prizvuk vragolaste ironije u njezinu glasu jer joj nije bilo poznato zbog ega sam se
tako nasumce odluio podvrgnuti operaciji, pa je sigurno drala da patim zbog tatine, da elim
postati ljepim ili bar manje runim kad popravim oko prema savjetu gospoice Caporale.
- Posve sam dobro, gospoice! - odgovorio bih joj. - Ne vidim nita...
- E, ali vidjet ete, poslije ete bolje vidjeti - rekao bi tada Papiano.
Koristei se tamom, podignuo bih aku, kao da bih ga njome htio udariti u obraz. To mi je
sigurno naumice radio ne bih li izgubio i ono malo strpljenja to mi je bilo preostalo. Nemogue da
nije primijetio kako mi je dosadan; to sam mu pokazivao na sve naine, zijevajui, otpuhujui; a
ipak, dolazio je; ulazio je u moju sobu gotovo svake veeri (ah, on je ulazio, da!) i ostajao bi sate i
sate, brbljajui bez kraja i konca. U tom mi je mraku od njegova glasa ponestajalo daha; svijao sam
se na stolici kao na ilu, prsti su mi se grili; katkada bih ga bio rado zadavio. Je li to nasluivao? Je
li osjeao? Eto, ba bi u tim trenucima njegov glas postajao meki, gotovo umiljat.
Uvijek imamo potrebu da zbog naih nezgoda i nevolja nekoga krivimo. Papiano je, zapravo,
radio sve kako bi me natjerao da odem iz te kue; a na tome bih mu bio od sveg srca i zahvalio da je
u meni tih dana mogao progovoriti glas razuma. Ali kako sam mogao posluati taj blaeni glas
razuma, kad mi je govorio ba na Papianova usta, a on mi je bio kriv, oevidno i bezobrazno kriv?
Zar me nije htio otjerati zato da prevari Palearija i upropasti Adrianu? Samo sam to iz svih onih
njegovih govora mogao razabrati. Je li mogue da je glas razuma morao izabrati ba Papianova usta
da mi progovori; ve sam osjeao da me je ivot sputao, a sada bjesnim ne zbog same tmine, niti
zbog dosade koju mi Papiano svojim govorom zadaje...
O emu mi je govorio? O Pepiti Pantogadi, iz veeri iz veer.
Premda sam ivio vrlo skromno, bio je sebi uvrtio u glavu da sam vrlo bogat. Sada se, da
odvrati moju misao od Adriane, moda bavio milju kako bi izveo da se ja zaljubim u tu unuku
markiza Giglia d'Aulette, pa mi ju je opisivao kao razboritu i ponosnu djevojku, umnu i jake volje,
odlunu u postupcima, otvorenu i ivahnu, a lijepu, uh! silno lijepu! crnomanjastu, vitku i punanu u
isti mah; vatrenu, s dva oka kao munje i ustima koja izazivaju na poljubac. O mirazu nije govorio
nita: Znatan" - cijeli imetak markiza d'Aulette, nita manje. A on e, bez sumnje, biti vie nego
sretan ako joj skoro nae mua, ne samo da se rijei Pantogade koji ga mrcvari, ve i zato to se
djed i unuka osobito ne slau; markiz je slabi, sav se zatvorio u onaj svoj mrtvi svijet; Pepita je,
naprotiv, jaka, kipti od ivota.
Zar nije shvaao, to je vie hvalio Pepitu, u meni je sve jae rasla odvratnost prema njoj, jo
prije nego sam je upoznao? Upoznat u je - ree mi - jedne veeri jer e je on nagovoriti da
sudjeluje u skorim spiritistikim seansama. Upoznat u i markiza Giglia d'Aulettu koji to jako eli
zbog svega onoga to mu je on, Papiano, govorio o meni. Ali markiz vie ne izlazi iz kue, a osim
toga ne bi nikad sudjelovao u spiritistikoj seansi zbog svojih vjerskih nazora.
- Kako to? - upitah. - On nee, a doputa unuci da sudjeluje?
- Jer zna kakvim je rukama povjerava! - kliknu Papiano ponosno.
Zato Adriana nije htjela prisustvovati tim pokusima? Zbog svojih vjerskih obzira? Ako pak
unuka markiza Giglia bude sudjelovala u tim seansama, uz pristanak djeda klerikalca, zar ne bi
mogla i ona sudjelovati? Oboruan tim argumentima, pokuah je uoi prve seanse na to nagovoriti.
Bila je ula u moju sobu s ocem koji, kad u moj prijedlog, uzdahnu:
- Uvijek isto, gospodine Meis! Vjera, pred tim problemom, die ui kao magare i plai se,
kao i znanost. A nai pokusi, toliko sam puta rekao i objasnio svojoj keri, nisu uope u suprotnosti
ni s jednom, ni s drugom. Dapae, za vjeru su uglavnom dokaz onih istina koje ona propovijeda.
- A ako je mene strah? - prigovori Adriana.
217
 - ega? - odvrati otac. - Dokaza?
- Ili mraka? - nadodah ja. - Svi smo tu s vama, gospoice! Zar ete vi jedini izostati?
- Ali ja... - odgovori Adriana u neprilici - ja u to ne vjerujem, no... ne mogu vjerovati i ... to
ja znam!
Ne uzmogne dodati nita vie. Po njezinu glasu, po zbunjenosti, shvatih da nije samo vjera
ono to Adriani ne doputa prisustvovati tim pokusima. Strah koji je iznijela kao izgovor mogao je
imati drugih razloga, koje gospodin Anselmo nije ni slutio. Ili ju je moda boljelo gledati kukavni
prizor kako se njezin otac daje djetinjasto varati od Papiana i gospoice Caporale?
Nisam imao srca da je dalje silim.
Ali njoj, kao da mi je proitala u srcu koliko me alosti njezino odbijanje, izmae u mraku:
Uostalom...", za to seja odmah uhvatili:
- Tako valja! Dakle, pridruit ete nam se?
- Samo sutra naveer - popusti ona, sa smijekom. Sutradan, u kasno doba, Papiano doe
prirediti sobu: donese sasvim obian pravokutan stoli od jelovine, nelakiran, bez ladice; isprazni
jedan kut u sobi; objesi na ue neku ponjavu; potom donese gitaru, pseu ogrlicu s mnogo zvonia
i jo neke stvari. Te je pripreme izveo pri svjetlosti glasovite svjetiljke s crvenim staklom. Dok je
spremao, nije - razumije se! - ni aska prestao govoriti.
- Ponjava, znate, slui... kako da kaem, kao... akumulator, recimo, ove tajanstvene moi:
vidjet ete je, gospodine Meis, kako dre, kako se napuhuje poput jedra, kako je na mahove
obasjava neka udna, rekao bih zvjezdana svjetlost. Jest! Nije nam jo uspjelo dobiti
materijalizaciju", ali svjetlost jest - vidjet ete, ako gospoica Silvija veeras bude u dobrom
raspoloenju. Ona opi s duhom nekoga svojeg biveg kolege s Akademije koji je umro - neka Bog
svakoga ouva! - od suice, u osamnaestoj godini. Bio je iz... ne znam, ini mi se iz Basela: ali se od
nekoga doba bio s obitelji nastanio u Rimu. Bio je, znate, glazbeni genij, ali okrutna ga je smrt
pokosila prije nego to je mogao donijeti plodove. Tako bar kae gospoica Caporale. I prije nego
to je znala da je medij, opila je s Maksovim duhom. Da, tako se zvao, Maks... ekajte, Maks Oliz,
ako se ne varam. Da! Kad bije obuzeo taj duh, improvizirala bi na glasoviru, dok ne bi u nekim
trenucima pala bez svijesti. Jedne se veeri ak dolje na ulici bilo skupilo svijeta koji joj je
pljeskao...
- A gospoicu Caporale bilo je gotovo strah - dodah ja krotko.
- A, znate to? - Papiano e zabezeknuto.
- Ona mi je sama ispriala. Tako su, dakle, pljeskali Maksovoj glazbi koju su izvodile ruke
gospoice Caporale?
- Dakako, dakako! teta to u kui nemamo glasovira. Moramo se zadovoljiti kojim malim
motivom, kojim uvodom to se tek dodirne na gitari. Maks se, znate, umije katkada rasrditi toliko
da pokida ice... No veeras ete uti. ini mi se da je sad ve sve u redu.
- A molim vas, gospodine Terenzio, zadovoljite moju znatielju
- zapitah ga prije odlaska - vjerujete li vi u to? Vjerujete li zaista?
- Dakle - odgovori mi on odmah, kao da je predvidio pitanje
- istini za volju, nije mi ba jasno.
- Je li mogue?!
- Ali ne zato to se pokusi izvode u mraku, eh! Pojave, manifestacije su stvarne, o tomu
nema zbora - nepobitne. Ta valjda ne moemo ne vjerovati sami sebi...
- A zato ne? Dapae!
- Kako? Ne razumijem!
218
 - Mi tako lako varamo sami sebe! A osobito kad u neto rado vjerujemo...
- Ali ja ne! - prosvjedovao je Papiano. - Moj tast, koji se veoma udubio u te studije, vjeruje.
Ja, uza sve ostalo, vidite, nemam ni vremena na to misliti... premda bih elio. Imam strano mnogo
posla s onim prokletim markizovim Burboncima koji su me potpuno priklijetili! Ovdje izgubim
pokoju veer. to se mene tie, ja mislim, dok smo milou Bojom ivi, neemo o smrti moi znati
nita; dakle, zar vam se ne ini suvinim misliti o njoj? Gledajmo, radije, da to bolje prozivimo,
Boe dragi! Tako, eto, ja mislim, gospodine Meis. No, do vienja! Sad trim u ulicu Pontefici da
dovedem gospoicu Pantogadu.
Vratio se za pola sata, vrlo ozlovoljen; zajedno s Pantogadovom i guvernatom doe nekakav
panjolski slikar kojega su mi stisnutih zuba predstavljali kao prijatelja kue Giglio. Zvao se Ma-
nuel Bernaldez i govorio je dobro talijanski, ali nikako nije mogao izgovoriti ,,s" u mom prezimenu:
inilo se da se svaki put kad bi ga izgovorio boji da mu ne otpadne jezik pa govori Mei
- Adriano Tui - dolo bi mi da mu odgovorim.
Uu ene: Pepita, guvernanta, gospoica Caporale i Adriana.
- I ti? Kakva je to novost? - zapita je neuljudno Papiano. Tu drugu podvalu nije oekivao. Ja
sam, meutim, po nainu kako je primljen Bernaldez, razumio da markiz Giglio ne zna nita o
njegovu dolasku, ve da je rije o nekoj maloj spletki s Pepitom.
Ali veliki Terenzio ne odustade od svoje zamisli. Rasporeujui oko stolia medijski lanac,
postavi do sebe Adrianu, a pokraj mene smjesti malu Pantogadu.
Zar nisam bio zadovoljan? Ne. A ni Pepita. Govorei posve jednako kao i njezin otac, ona se
odmah usprotivi:
- Sahbaljujem, ali tako ne mose! Ja selim sjediti ismesu gospodina Palearija i sboje
gubernante, dragi gospodine Terensio!
Crvenkasta je polutama jedva omoguivala da se razaznaju obrisi, tako da nisam mogao
vidjeti koliko odgovara istini slika koju mi je o gospoici Pantogadi bio ponudio Papiano; ali njezin
se nain, glas i ono brzo protivljenje posve slagahu s idejom koju sam nakon tog opisa bio o njoj
stvorio.
Bez sumnje, odbijajui s tolikim prezirom mjesto pokraj mene koje joj je Papiano odredio,
gospoica Pantogada me vrijeala, ali meni to ne samo da nije bilo krivo, ve mi je bilo upravo
milo.
- Vrlo dobro! - kliknu Papiano. - Onda se moe izvesti ovako: pokraj gospodina Meisa neka
sjedne gospoa Candida, a onda sjednite vi, gospoice. Moj tast neka ostane gdje jest, a i nas troje
svaki gdje jesmo. Je li dobro?
Ne! Nije bilo dobro ni tako, ni za mene, ni za gospoicu Caporale, ni za Adrianu, pa - kako
se malo kasnije vidjelo - ni za Pepitu, kojoj je bilo mnogo bolje u novom lancu to ga je rasporedio
upravo genijalni Maksov duh.
U tom sam trenutku pokraj sebe vidio neko udo od ene, s nekakvim breuljkom na glavi
(je li to bio eir, kapica, vlasulja, koji li vrag?). Ispod toga golemog tereta izlaahu s vremena na
vrijeme neki uzdasi, koji zavravahu kratkim jecajem. Nikomu ne pade na um da me predstavi
gospoi Candidi. Sada smo se morali drati za ruke kako bismo napravili lanac, a ona je uzdisala.
inilo joj se da neto ne valja, eto. Boe, hladne li ruke!
Drugom sam rukom drao ljevicu gospoice Caporale, koja je sjedila na elu stolia, leima
okrenuta prema ponjavi to je visjela u kutu; Papiano ju je drao za desnu ruku. Pokraj Adriane, s
druge strane, sjedio je slikar; gospodin Anselmo bio je na drugom kraju stola, gospoici Caporale
preko puta.
219
 Papiano ree:
- Trebalo bi, prije svega, objasniti gospodinu Meisu i gospoici Pantogadi jezik... kako se
zove?
- Tiptoloki - doapnu gospodin Anselmo.
- Molim, i meni - revno e gospoa Candida migoljei se na stolici.
- Tako je! I gospoi Candidi, dakako! - ree Anselmo. - Dva udarca znae da...
- Udarca? - prekinu Pepita. - Kakvi udarci?
- Udarci - odgovori Papiano - ili otkucaji na stolu, ili na stolicama, ili drugdje, ili samo
naznaeni opipom.
- A, ne-ne-ne-ne-ne!! - viknu ona naglo i skoi na noge. - Ja ne volim opipe. A ije?
- Pa Maksova duha, gospoice - objasni joj Papiano. - To sam vam spomenuo putem. Oni ne
bole, budite mirni.
- Tiptoloki - saalno e, nadmono, gospoa Candida.
- Dakle - nastavi gospodin Anselmo - dva udarca, da; tri udarca, ne; etiri, mrak; pet,
govorite; est, svjetlost. Toliko e biti dovoljno. A sada se priberimo, moja gospodo.
Nastade muk. Pribrasmo se.

XIV. MAKSOVI PODVIZI

Strah? Ne. Ma ni traga. Ali obuze me neka znatielja, pa i bojazan da e se Papiano obrukati.
To bi mi moralo biti drago, a ipak mi nije bilo. Kome nije muno, ili tonije, tko ne osjea neko
hladno ponienje kad prisustvuje komediji koju loe glume neiskusni glumci?
Postoje dvije mogunosti", mislio sam. Ili je on vrlo spretan, ili zbog tvrdokorne
odlunosti da bude u Adrianinoj blizini ne vidi dobro u to se uputa kad doputa da se Bernaldez i
Pepita, Adriana i ja razoaramo, te stoga budemo kadri, bez ikakva uitka, bez ikakve naknade,
razotkriti njegovu varku. Bolje e je od svih opaziti Adriana, koja mu je najblia; no ona ve sluti
varku i pripravljena je na nju. Kad ve ne moe biti pokraj mene, moda se u ovaj as pita zato
prisustvuje toj lakrdiji, koja je za nju ne samo neslana, ve i nedostojna i svetogrdna. A to se isto
zacijelo pitaju Bernaldez i Pepita. Kako to Papiano ne shvaa, kad je ve vidio da mu je propao
pokuaj da me smjesti pokraj Pantogade? Zar se toliko uzda u vlastitu spretnost? Da vidimo!"
Razmiljajui o tome, nisam ni pomislio na gospoicu Caporale. Odjednom ona poe
govoriti, kao u laganom drijemeu:
- Lanac - ree - lanac treba promijeniti.
- Je li Maks ve tu? - brino e dobriina Anselmo.
Na odgovor gospoice Caporale valjalo je dobrano priekati.
- Jest - ree napokon s mukom, gotovo alosno. - Ali veeras nas je previe...
- Tako je! - prasnu Papiano. - Ali meni se ini da nam je ovako izvrsno.
- uti! - opomenu ga Paleari. - ujmo to kae Maks.
- Lanac. - prihvati gospoica Caporale - Ne ini mu se dobro uravnoteen. Ovdje su, s ove
strane (i podignu moju ruku), dvije ene jedna do druge. Gospodin Anselmo bi dobro uinio da
zauzme mjesto gospoice Pantogade i obratno.
- Odmah! - kliknu gospodin Anselmo i ustade. - Izvolite, gospoice, smjestite se ovamo!
220
 A Pepita se, ovoga puta, ne usprotivi. Nala se pokraj slikara.
- Zatim - nadoda gospoica Caporale - gospoa Candida... Papiano je prekinu:
- Na Adrianino mjesto, je li? Mislio sam. Vrlo dobro!
im sjede do mene, ja snano stisnuh Adrianinu ruku da ju je zaboljela. U isto je vrijeme
gospoica Caporale meni stisnula drugu ruku kao da me eli upitati: Jeste li sad zadovoljni?"
Dakako, posve zadovoljan!" odgovorih joj drugim stiskom, koji je takoer znaio: ,,A sad
slobodno radite to vas je volja!"
- Tiina! - naredi uto gospodin Anselmo. A tko je pisnuo? Tko? Stoli! etiri udarca:
Mrak"!
Kunem se da ih nisam uo.
No im se svjetiljka ugasila, dogodi se neto to je naas poremetilo sva moja nagaanja.
Gospoica Caporale vrisnu u sav glas, da svi skoismo sa stolica.
- Svjetlo! Svjetlo!
to se dogodilo? Gospoica Caporale bila je dobila straan udarac akom u usta. Iz desni joj
je tekla krv.
Pepita i gospoa Candida preplaeno skoie na noge. I Papiano ustade da upali svjetiljku.
Adriana odmah povue svoju ruku iz moje. Bernaldez se, crvenih obraza jer je prstima drao ibicu,
smjekao, pomalo u udu, pomalo u nevjerici, dok je zaprepateni gospodin Anselmo neprestano
ponavljao:
- aku! Kako se to ima objasniti?
Isto sam se to i ja sav zbunjen pitao. aku? Dakle, ta promjena mjesta nije bila unaprijed
dogovorena izmeu njih dvoje. aku? Dakle, gospoica Caporale se usprotivila Papianu. to sad?
Odgurnuvi stolicu i pritisnuvi rupi na usta, gospoica Caporale izjavi da ne eli vie ni
uti o tome da se seansa nastavi. A Pepita Pantograda vritae:
- Bala, gospodo, bala! Ovdje se dijele cachetesl
- Ma ne! Ma ne! - vikao je Paleari. - Gospodo moja, ovo je nov dogaaj, vrlo udan! Treba
traiti objanjenje.
- Od Maksa? - upitah ja.
- Dakako, od Maksa! Da vi, draga Silvia, niste pogreno objasnili njegove upute glede
rasporeda lanca?
- To je vjerojatno! To je vjerojatno! - kliknu Bernaldez, smijui se.
- to vi o tome mislite, gospodine Meis? - zapita me Paleari, kojemu Bernaldez nije osobito
odgovarao.
- E, sigurno... ini se tako - rekoh ja.
Ali gospoica Caporale odluno odmahnu glavom.
- Dakle? - nastavi gospodin Anselmo. - Kako da se objasni? Maks da je nasilan!? Otkada to?
to ti kae, Terenzio?
Terenzio, zatien polutamom, ne ree nita; slegnu ramenima, i to je bilo sve.
- No - rekoh ja nato gospoici Caporale. - Hoemo li zadovoljiti gospodina Anselma,
gospoice? Zatraimo objanjenje od Maksa; ako se on opet pokae duhom... kojemu nedostaje
duha, odustat emo. Jesam li u pravu, gospodine Papiano?
- Vrlo dobro! - odgovori on. - Zatraimo, zatraimo slobodno. Ja sam za to.
- Ali ja nisam, ne ovako! - odvrati mu u brk gospoica Caporale, obraajui se upravo
njemu.
- Kaete li to meni? - zapita je Papiano. - Ali ako vi elite odustati...
221
 - Da, bilo bi bolje - osmjeli se bojaljivo Adriana.
Ali gospodin Anselmo odmah joj upade u rije:
- Eto straljivice! To su djetinjarije, zaboga! Oprostite, ali to i vama kaem, Silvia! Vi dobro
poznajete duha, s vama je u dobrim odnosima, i znate da je ovo prvi put to... Bila bi grehota, no!
Veeras se moglo naslutiti, usprkos ovoj nezgodi, da e se odreene pojave oitovati neobinom
snagom.
- Prevelikom! - kliknu Bernaldez, grohotom se smijui i izazivajui i druge na smijeh.
- A ja - dodah - ne bih elio da me odalami akom po ovom oku...
- Ni ja! - doda Pepita.
- Sjednite! - naredi nato Papiano odluno. - Posluajmo savjet gospodina Meisa. Pokuajmo
zatraiti objanjenje. Ako se pojave opet oituju s prevelikom estinom, prekinut emo. Sjednite!
Pa puhnu u svjetiljku.
Ja u mraku potraih Adrianinu hladnu, drhtavu ruku. Potujui njezin strah, nisam joj je
isprva stisnuo, no malo-pomalo, postupno, pritiskao sam je kao da joj elim uliti topline, a s
toplinom povjerenje da e sad sve mirno proi. Nije, odista, moglo biti sumnje da je Papiano,
pokajavi se moda zbog grubosti koju je sebi dopustio, promijenio miljenje. Bilo kako bilo,
zacijelo emo imati asak primirja; kasnije emo moda ja i Adriana, u tom mraku, postati Maksov
nian. Dobro", rekoh u sebi, postane li igra preteka, skratit emo je. Neu dopustiti da se Adriana
mui."
U meuvremenu je gospodin Anselmo uzeo govoriti s Maksom, upravo onako kako se
govori s nekim tko zaista i stvarno postoji i tko je prisutan.
- Jesi li tu?
Dva slaba udarca po stoliu. - Tu je!
- A kako to, Maks - upita Paleari, glasom ljubezna prijekora - da si se ti, koji si tako dobar i
tako uljudan, onako runo ponio prema gospoici Silviji? Hoe li nam rei?
Ovoga se puta stoli najprije malo uzvrpoljio, a zatim posred njega odjeknue tri suha i
vrsta udarca, Tri udarca: dakle - ne. Ne eli nam rei.
- Neemo navaljivati! - uzmaknu gospodin Anselmo. - Moda si jo malo uzrujan, Maks, a?
Osjeam, znam te... znam te... Bi li nam bar htio rei jesi li zadovoljan ovakvim rasporedom lanca?
Jo Paleari ne doree pitanje kad ja osjetih kako mi neto dva puta brzo kucnu na elo, kao
vrhom prsta.
- Da! - kliknuh odmah, objavljujui pojavu i stisnuh Adrianinu ruku.
Moram priznati da je taj neoekivani opip" ipak naas ostavio na me udan dojam. Bio sam
uvjeren, kad bih navrijeme podigao ruku, da bih epao za ruku Papiana, a ipak...
Njenost lakoga dodira i njegova preciznost bile su, svakako, udesne. Osim toga,
ponavljam, nisam mu se nadao. No zato je Papiano izabrao mene da pokae svoje poputanje? Je li
me tim znakom htio primiriti ili je to, naprotiv, bio izazov koji je znaio: Vidjet e sad jesam li
zadovoljan"?
- Bravo, Maks! - kliknu gospodin Anselmo.
A ja rekoh u sebi: Bravo, da! Da mi te je dobro ispljuskati!"
- A bi li nam sad, ako ti nije teko - nastavi domain - htio dati znak svoje naklonosti prema
nama?
Pet udaraca po stolu znailo je: Govorite!"
- to to znai? - zapita prestraena gospoa Candida.
- Da treba govoriti - objasni mirno Papiano. A Pepita:
222
 - S kim?
- Pa s kim vi hoete, gospoice! Govorite s vaim susjedom, na primjer.
- Glasno?
- Da - ree gospodin Anselmo. - To znai, gospodine Meis, da nam Maks u meuvremenu
neto lijepo sprema. Moda kakvu svjetlost... tko zna! Govorimo, govorimo...
A to ja da kaem? Ja sam ve neko vrijeme govorio s Adrianinom rukom i nisam mislio,
jao, nisam mislio ni na to! Steui, a ipak milujui tu ruicu, ja sam joj drao dug, usrdan govor,
koji je ona sluala drhtavo i predano; bio sam je ve prisilio da mi prepusti prste, da ih ispreplete s
mojima. Obuzela me neka grozniava opijenost, uivao sam u muci koju mi je zadavao napor da
priguim svoj luaki ar i da potraim, naprotiv, izraze slatke njenosti to ih iziskivae
bezazlenost te bojaljive i ljupke due.
A dok su nae ruke vodile taj sadrajni razgovor, poeh primjeivati kao neko eanje o
preku, izmeu dvije stranje noge stolice; uznemirih se. Papiano nije mogao nogom doprijeti dotle;
a i da je mogao, ne bi mu bila dala preka meu prednjim nogama stolice. Da nije ustao od stolia i
doao iza moje stolice? No u tom bi sluaju gospoa Candida, ako nije ba glupa, to morala
primijetiti. Prije nego to drugima priopim tu pojavu, htio sam je sebi nekako objasniti; no onda
pomislih, poto sam postigao ono do ega mi je bilo stalo, da mi je sad upravo dunost podravati
prijevaru, bez oklijevanja, kako Papiana ne bih jo vie razdraio. Pa poeh govoriti to sam uo.
- Zbilja? - kliknu Papiano sa svojega mjesta, s uenjem koje mi se uini iskrenim.
Jednako uenje pokaza gospoica Caporale.
Osjetih kako mi se die kosa na glavi. Dakle, ta pojava nije varka?
- eanje? - zabrinuto e gospodin Anselmo. - Kako to mislite? Kakvo eanje?
- Pa jest! - potvrdih ja, gotovo ljutito. - I nastavlja se! Kao da je tu iza mene nekakav psi...
eto!
Buran smijeh doeka to moje objanjenje.
- Pa to je Minerva! Minerva! - viknu Pepita Pantogada.
- Tko je Minerva? - zapitah ja zbunjeno.
- Pa moja kujisa! - prihvati ona svejednako se smijui. - Moja stara, gospodine, koja se tako
cese pod svakom sjedalicom. S doputenjem! S doputenjem!
Bernaldez upali drugu ibicu, a Pepita ustade da uzme svoju kujicu, koja se zvala Minerva,
pa je smjesti u krilo.
- Sad mi je jasno - zlovoljno e gospodin Anselmo - sad razumijem Maksovu razdraenost.
Veeras ovdje nedostaje ozbiljnosti, ozbiljnosti nedostaje!
Moda, za gospodina Anselma; ali, istini za volju, nije mnogo vie ozbiljnosti nije za nas
bilo ni sljedeih veeri, glede spiritizma, dakako.
Tko je vie mogao obraati pozornost na Maksove podvige u tami? Stoli je kripao, micao
se, govorio vrstim ili lakim udarcima; drugi su se udarci uli na sjeditima naih stolica te, sad
tamo sad amo, na pokustvu po sobi, a uz udarce i struganje, ulo se utanje i drugi umovi i
tropoti; udna fosforna svjetlost, kao divlje iskre, bljesnula bi naas u zraku, lutajui tamo-amo;
ponjava se rasvjetljivala i napuhivala poput jedra, a jedan se stoli nekoliko puta proeta po sobi, te
jedanput ak skoi na stol oko kojega smo mi sjedili u lancu. Gitara, kao da je dobila krila, poleti sa
sanduka na kojemu je leala i zabrena nad nama. No uini mi se da Maks svoje divne glazbene
sposobnosti bolje iskazuje na praporcima pasjega ovratnika, koji se u jednom trenutku nae o vratu
gospoice Caporale; to se gospodinu Anselmu uini ljubeznom i draesnom Maksovom alom, ali
se gospoici Caporale nije ba dopalo.
223
 Oito je na pozornicu, pod zatitom tmine, stupio Scipione, Papianov brat, s osobitim
uputama. Bio je odista padaviar, ali ne onakav idiot kakvim ga je htio prikazati brat Terenzio, a
kakvim se prikazivao i on sam. Odavno navikao na tminu, mora da je bio izvjebao oko za gledanje
u mraku. Ne mogu zaista rei do koje se mjere pokazao vjetim u onim varkama to ih je unaprijed
dogovarao s bratom i gospoicom Caporale; to se tie nas, to jest mene, Adriane, Pepite i
Bernaldeza, mogao je raditi to je htio i sve je dobro prolazilo, bilo to uinio; valjalo je zadovoljiti
samo gospodina Anselma i gospou Candidu, a inilo se da mu to izvrsno polazi za rukom. S druge
strane, njih oigledno nije bilo teko zadovoljiti. O, gospodin Anselmo rastapao se od miline;
gdjekad je podsjeao na djeaka u kazalitu lutaka. Ja sam pri nekim njegovim djetinjastim
poklicima patio, ne samo zbog ponienja to mi ga je zadavao pogled na ovjeka koji nipoto nije
glup, a ispada nevjerojatno glup; pa i Adriana mi je bila natuknula da osjea grinju savjesti to se
ovako predaje uitku na raun oeve ozbiljnosti, koristei se njegovom smijenom prostodunou.
Samo je to s vremena na vrijeme mutilo nau radost. No sad vidim da sam, poznavajui
Papiana, odmah morao posumnjati da je on sigurno neto drugo naumio, kad se ve pomirio s tim
da me ostavi pokraj Adriane, a nikada nije dao, kao to sam se ja bojao, da nas Maksov duh
uznemiruje; inilo se, tovie, da nam ide na ruku i uzima nas u zatitu. No u tim je asovima radost
koju mi je pruila nesmetana sloboda u tami bila tolika da mi ta sumnja nije ni pala na pamet.
- Ne! - vrisnu odjednom gospoica Pantogada. A nato e odmah gospodin Anselmo:
- Recite, recite, gospoice! Stoje bilo? to ste osjetili? I Bernaldez je usluno ponuka da
kae. Nato e Pepita:
- Tu, na oboj strani, pomilobao me...
- Rukom? - upita Paleari. - Njeno, je li? Kradomice, hladno, njeno... O, Maks, kad hoe,
zna biti ljubazan prema enama! No, Maks, bi li mogao jo jedanput pomilovati gospoicu?
- Tu je! Tu! - viknu odmah Pepita, smijui se.
- to to znai? - upita gospodin Anselmo.
- Ponablja, ponablja... miluje me!
- A poljubac, Maks? - predloi nato Paleari.
- Ne! - vrisnu ponovno Pepita.
Ali joj se lijep, zvuan poljubac prilijepi na obraz.
Gotovo nehotice prinesoh tada k ustima Adrijaninu ruku; a zatim se, nezadovoljen, sagnuh i
potraih njezina usta, pa tako nas dvoje izmijenismo prvi poljubac, poljubac dug i nijem.
to je bilo kasnije? Potrajalo je dok sam se, zbunjen i posramljen, snaao u tom iznenadnom
meteu. Jesu li primijetili onaj na poljubac? Vikali su. Upalila se jedna, dvije ibice, zatim i
svijea, ona ista koja se nalazila u svjetiljci s crvenim staklom. Svi su bili ustali! Zato? Zato? Jak
udarac, strahovit udarac, kao da ga je dala aka nevidljivoga diva, odjeknu na stoliu, tako, pri
punoj rasvjeti. Problijedismo svi, a najvie od svih Papiano i gospoica Caporale.
- Scipione! Scipione! - zovnu Terenzio.
Padaviar je bio pao na zemlju i stao udno hroptati.
- Sjednite! - viknu gospodin Anselmo. - I on je pao u trans! Eto, eto stoli se mie, die se,
die... Levitacija! Bravo, Maks! ivio!
I stoli se doista, a da ga nitko nije dirao, uzdignu od tla vie od pedlja, a nato svom teinom
pade natrag.
Gospoica Caporale, sva modra u licu, uzdrhtala, prestravljena, sakri lice na moje grudi.
Gospoica Pantogada i guvernanta pobjegoe iz sobe, dok je Paleari razdraeno vikao:
- Ne, ovamo zaboga! Ne prekidajte lanac! Sad dolazi ono najbolje! Maks! Maks!
224
 - Ta kakav Maks!? - viknu Papiano, oslobodivi se konano straha koji ga je drao prikovana
na mjestu, pa pritri bratu da ga protrese i vrati svijesti.
Uspomena na poljubac prigui u meni naas uenje nad uistinu neobjanjivim otkriem
kojemu sam prisustvovao. Ako je, kao to je tvrdio Paleari, tajanstvena sila koja je toga asa pri
svjetlu djelovala na moje oi potjecala od nekoga nevidljivog duha, oito je da taj nevidljivi duh
nije Maksov; dostaje bilo pogledati Papiana i gospoicu Caporale, pa da se ovjek uvjeri. Toga su
Maksa bili izmislili njih dvoje. Tko je, dakle, djelovao? Tko je onako strahovito udario akom po
stoliu?
Bezbroj stvari koje sam proitao u Palearijevim knjigama u meteu mi prooe glavom;
podidoe me srsi i ja pomislih na onoga neznanca koji se bio udavio u koritu mlina na Kokoinjaku,
kojemu sam bio oteo suut njegovih blinjih i daljnjih.
,,A to ako je to on!?" - rekoh u sebi. Ako me je ovdje posjetio da mi se osveti i sve
otkrije..."
Meutim Paleariju, koji se jedini nije ni zaudio ni preplaio, jo nije polazilo za rukom da
shvati kako nas je tako jednostavna i obina pojava kao to je levitacija mogla toliko uplaiti nakon
svih onih udesa kojima smo prije prisustvovali.
Za nj je vrlo malo znailo to to se pojava oitovala pri svjetlosti. Tee mu je bilo shvatiti
kako to da se Scipione naao ovdje, u mojoj sobi, dok je on mislio da spava.
- udno mi je - ree - jer se ovaj jadnik obino ni za to ne brine. Ali se vidi da su ove nae
tajanstvene seanse pobudile u njemu neku znatielju; bit e doao priviriti, bit e uao kriom, i
nato... paf, uhvatilo ga! Jer ne da se porei, znate, gospodine Meis, da izvanredne pojave
medijalnosti imaju dobrim dijelom korijen u epileptinoj, kataleptinoj i histerinoj neurozi. Maks
oduzima svima, odnosi i nama, dobar dio ivane energije, te se njome slui za izvoenje tih
pojava. To je utvreno! Zar se i vi, zbilja, ne osjeate kao da su vam neto oduzeli?
- Jo ne, iskreno govorei.
Gotovo sam se do zore prevrtao u krevetu snatrei o onom nesretniku pokopanom pod
mojim imenom na groblju u Miragnu. Tko je on? Odakle je doao? Zato se ubio? Moda je htio da
se dozna za taj njegov alosni kraj: moda je to bila neka odmazda, neko okajanje... A ja sam se
time okoristio! Vie sam se nego jedanput u mraku - priznajem - sledio od straha. Onaj udarac a-
kom po stolu tu, u mojoj sobi, nisam uo samo ja. Je li to on zamahnuo? Je li on jo uvijek tu,
pokraj mene, u tiini, prisutan i nevidljiv? Napeto sam sluao nee li mi uspjeti uti kakav um u
sobi. Potom zaspah i usnih strane snove.
Sutradan otvorih prozore svjetlosti.

XV. JA I MOJA SJENA

Nerijetko mi se, kad bih se probudio usred noi, u srcu noi (no u ovom sluaju zaista ne
pokazuje da ima srca), dogaalo da u mraku, u tiini, osjetim neko neobino uenje, neku neobi-
nu zabunu pri sjeanju na neto to sam uinio tijekom dana, na svjetlosti, i ne obraajui pozornost
na to, pa bih se pitao odluuju li o naim inima i boje, pogled na stvari oko nas, raznolika buka
ivota. Dakako, bez sumnje; a tko zna koliko jo toga! Zar mi, prema rijeima gospodina Anselma,
ne ivimo u vezi sa svemirom? A na kolike nas samo gluposti navodi taj prokleti svemir, gluposti za
225
koje krivimo nau kukavnu savjest to su je povukle vanjske sile, zablijetila svjetlost koja je izvan
nje. I obratno, koliko li se odluka, koliko gotovih zamisli, koliko smicalica, skovanih preko noi,
kasnije ini nitetnima, pa se srue i ishlape na dnevnoj svjetlosti? Kao to je dan jedno, a no
drugo, tako smo moda i mi preko dana jedno, a po noi drugo... ah, neto jadno i prejadno, kako
nou tako i danju.
Kad sam nakon etrdeset dana otvorio prozore svoje sobe, pri pogledu na svjetlost sasvim
sigurno nisam osjetio nikakvu radost. Nju mi je zamaglilo sjeanje na ono to sam uinio tih dana u
mraku. im sam rastvorio prozore, svi razlozi, isprike i uvjeravanja koja su u onoj tami imali teinu
i vrijednost vie je uope nisu imali ili su imali drugu, posve suprotnu vrijednost. I uzalud je ono
jadno ja, koje je toliko vremena provelo za zatvorenim prozorima i tota poduzimalo da
sebi olaka luaku dosadu tamnovanja, sada, preplaeno poput izgubljena psa, slijedilo ono drugo
ja, koje ga je pokualo odvratiti od tmurnih misli nagovarajui ga neka radije pred zrcalom uiva u
uspjehu operacije i porasloj bradi, pa i u bljedilu koje mi je na neki nain oplemenjivalo vanjtinu. -
Budalo, to si uinio? to si uinio?
to sam uinio? Nita, budimo pravedni! Ljubovao sam. U mraku - je li to moja krivnja? -
nisam vie vidio zapreka, pa sam izgubio suzdrljivost koju sam sebi dotada nametao. Papiano mi je
htio oduzeti Adrianu; gospoica Caporale dala mi ju je, posjela je do mene i dobila udarac po
ustima, sirota; ja sam patio, pa sam, prirodno, zbog te patnje mislio, kao svaki drugi nesretnik (itaj:
ovjek), da imam prava na neku naknadu. Kako je naknada bila tik do mene, uzeo sam je; tu su se
izvodili pokusi smrti, a Adriana pokraj mene bila je ivot, ivot koji oekuje poljubac, kako bi se
otvorio prema srei. Manuel Bernaldez poljubio je u mraku svoju Pepitu, nato sam se i ja poveo za
njim...
-Ah!
Bacih se u naslonja i pokrih lice rukama. Osjeao sam kako mi podrhtavaju usne kad bih se
sjetio onoga poljupca. Adriana! Kolike li sam joj nade u srcu uegao onim poljupcem? Bit e mi
ena, je li? im se otvore prozori, slavit emo!
Ne znam koliko sam ostao u naslonjau razmiljajui, sad razrogaenih oiju, sad povlaei
se srdito u sebe, kao da se elim obraniti od jakoga unutarnjeg gra. Nakraju sam vidio - vidio sam
svoju obmanu u svoj njezinoj grubosti; vidio sam to je zapravo ono to mi se, u prvoj opijenosti
osloboenja, bilo priinilo kao najvea srea.
Ve sam imao prilike uvidjeti da je moja sloboda, koja mi se u poetku uinila
bezgraninom, naalost ograniena nedovoljnom koliinom novca; zatim sam shvatio da bi se ona
mogla tonije nazvati samoom i dosadom i da me je osudila na strahovitu kaznu: na drutvo
samoga sebe... Nato sam se pribliio drugim ljudima; no emu je koristila odluka da u dobro paziti
da ni najlabavije ne povezem raskinute niti? Eto, povezale su se te niti same od sebe, a ivot, ma
koliko mu se ja, ve na oprezu, opirao, povukao me je svojom neodoljivom estinom - ivot, koji
vie nije bio za mene. Ah, sad sam to dobro vidio, sad kad nisam mogao nekim velevanim
prosvjedima, nekim djetinjastim pretvaranjem dostojnim saaljenja, ili pak jadnim isprikama
sprijeiti svijest o svojim osjeajima prema Adriani, umanjiti vrijednost svojih nakana, svojih rijei,
svojih ina. Previe sam joj toga, ne govorei, rekao stiui joj ruku, sklonivi je da svoje prste
ispreplete s mojima; a poljubac, poljubac je na kraju zapeatio nau ljubav. Kako da sada obeanje
provedem u djelo? Mogu li Adrianu uiniti svojom? Pa one su dvije dobre ene, Romilda i udova
Pescatore, u mlinsko korito na Kokoinjaku bacile mene; nisu se valjda one bacile u nj! Slobodna je
dakle ostala ona, moja ena, a ne ja, koji sam pristao izigravati mrtvaca obmanjujui se da mogu
postati drugim ovjekom, ivjeti drugim ivotom. Drugim ovjekom, da, ali uz uvjet da nita ne
226
radim! Kakvim, dakle, ovjekom? Sjenom od ovjeka! A kakvim ivotom? Dok sam se
zadovoljavao time da se povlaim u sebe i gledam druge kako ive, mogao sam, istina, donekle
ouvati obmanu da ivim drugim ivotom; no kad sam mu se pribliio dotle da uberem poljubac s
dviju milih usana, moram se, eto, uasnuto povui, kao da sam Adrianu poljubio mrtvakim ustima,
ustima mrtvaca koji za nju vie ne moe oivjeti! Kupljene usne, da, njih mogu poljubiti, no kakav
je tek ivota na tim usnama? Oh, kad bi Adriana doznala za moj udni sluaj i... Ona? Ne... ne... ni
sluajno! Ona, tako ista, tako straljiva... Ali kad bi ipak ljubav kod nje bila jaa od svega, jaa od
svih drutvenih obzira... Ah, jadna Adriana! Kako bih je mogao zatvoriti sa sobom u prazninu
svojega udesa, uiniti je druicom ovjeka koji ne moe ni na koji nain izjaviti ni dokazati da je
iv? to u? to u?
Na vratima netko dvaput pokuca i ja skoih iz naslonjaa. Bila je ona, Adriana.
Ma koliko estokim naporom pokuavao u sebi zaustaviti mete osjeaja, nisam mogao a da
joj ne pokaem bar zbunjenost. Zbunjena je bila i ona, ali od stida koji joj nije doputao da pokae
veselje, kako bi eljela, to me konano vidi zdrava, na svjetlosti i zadovoljna... Ne? Zato ne?...
Jedva je podigla oi da me pogleda; pocrvenjela je i pruila mi nekakvu omotnicu.
- Evo neto za vas...
- Pismo?
- Mislim da ne. Bit e da je raun doktora Ambrosinija. Sluga eli znati hoe li dobiti
odgovor.
Glas joj je drhtao. Nasmijeila se.
- Odmah - rekoh ja, ali me iznenada obuze neka njenost kad sam shvatio da je Adriana, pod
izlikom tog rauna, dola da uje od mene jednu rije koja bi je uvrstila u njezinoj nadi; svlada me
neka tjeskoba, duboka samilost, samilost nad njom i nada mnom, okrutna samilost koja me
neodoljivo vukla da je pogladim, da u njoj pogladim svoju bol stoje mogla nai utjehe samo u njoj,
koja joj je pak bila razlogom. I premda sam znao da u se jo vie obrukati, nisam mogao odoljeti.
Pruih joj obje ruke. Puna povjerenja, ali zaarenih obraza, ona polako podignu svoje ruke i poloi
ih na moje. Privukoh njezinu plavu glavicu na grudi i pogladih je po kosi.
- Sirota Adriana!
- Zato? - zaudi se ona pod mojim milovanjem. - Zar nismo sretni?
- Jesmo...
- Pa zato sam onda sirota?
U taj me mah obuze neko buntovno raspoloenje, dooh u napast da joj sve otkrijem, da joj
odgovorim: Zato? Sluaj: ja te ljubim, a ne mogu, ne smijem te ljubiti! Ali ako hoe..." Ali da!
to je moglo htjeti to blago stvorenje? Privinuh snano na grudi njezinu glavicu i osjetih da bih bio
mnogo okrutniji kad bih je iz najvee radosti do koje je ona u svom neznanju osjeala da je ljubav
uzdie sruio u ponor oaja koji je harao u meni.
- Jer - rekoh pustivi je - jer znam toliko toga zbog ega vi ne moete biti zadovoljni...
Nju obuze kao neka muna zbunjenost kad vidje kako je onako najednom moje ruke pustie.
Je li moda oekivala, nakon toga milovanja, da u joj rei ti"? Pogleda me pa, primijetivi moje
uzbuenje, neodluno zapita:
- Toliko toga... to vi znate... o sebi ili ovdje... o mojoj kui?
Odgovorih joj kretnjom: Ovdje, ovdje", da se oslobodim sve vee napasti koja me tjerala da
progovorim, da joj se otkrijem.
Da sam to bar uinio! Da sam joj odmah zadao tu jedinu, jaku bol, bio bih joj pritedio ostale
i ne bih se zapleo u nove i gore neprilike. No moje bijedno otkrie bilo je tada jo odvie novo; mo-
227
rao sam ga jo dobro produbiti, a ljubav i suut oduzimahu mi odvanost da tako najednom slomim
njezine nade i svoj ivot, to jest onu sjenku obmane koja mi je o njemu, dok utim, mogla ostati.
Osjeao sam, osim toga, kako bi strano bilo ono to bih joj morao priopiti, da mije ena jo iva.
Da, da! Kad bih joj otkrio da nisam Adriano Meis, postao bih opet Mattia Pascal, pokojni, a jo
oenjen! Kako ovjek moe rei takve stvari? To je vrhunac progona to ga ena moe vriti protiv
vlastitog mua: da ga se ona rijei, prepoznavi ga kao mrtvaca u leu nekoga jadnog utopljenika, a
nakon smrti jo ga tako pritiskati, cijelom svojom teinom Mogao sam, istina, ustati protiv toga,
izjaviti da sam iv, a onda... No tko se na mome mjestu ne bi ponio poput mene? Svatko bi, svatko,
poput mene, onoga asa, u mojoj koi, bez sumnje drao velikom sreom to se tako neoekivano,
tako nenadano, tako posve nevjerojatno ima priliku rijeiti ene, punice, dugova, jadna i kukavna
ivota kakav je bio moj. Jesam li tada mogao i pomisliti da se ni mrtav neu rijeiti ene? Da e se
ona rijeiti mene, ali da se ja neu rijeiti nje? I da je savreno slobodan ivot koji sam vidio pred
sobom samo obmana koja se, osim vrlo povrno, ne moe pretvoriti u stvarnost, obmana koja
robuje, vie no ikada robuje himbi, laima kojima sam se na svoje veliko gaenje morao sluiti,
robuje strahu da ne budem otkriven, iako nisam poinio nikakav zloin?
Adriana priznade da, istina, u kui nema ime biti zadovoljna, no sad... Pa me oima i
sjetnim smijekom upita moe li za mene biti ikakva zapreka ono to njoj uzrokuje bol. Je li da ne
moe?" pitao je taj pogled i taj alosni smijeak.
- No, ali da isplatimo doktora Ambrosinija! - kliknuh ja, pravei se kao da sam se iznenada
sjetio rauna i sluge koji je vani ekao. Poderah omotnicu pa ne asei asa i napreui se da po-
primim aljiv glas, rekoh: est stotina lira!" Vidite, Adriana, priroda se, kao i obino, ponaa
krajnje nastrano; osudila me je da tolike godine nosim jedno, kako da kaem, neposluno oko;
podnosim bolove i tamnovanje da popravim njezinu pogreku, a sada, uza sve to, moram i platiti.
ini li vam se to pravednim?
Adriana se s mukom osmjehnu.
- Moda - ree - doktor Ambrosini ne bi bio zadovoljan kad biste mu odgovorili neka se za
isplatu obrati Prirodi. Mislim da oekuje da mu se zahvali, jer oko...
- ini li vam se da je sada na mjestu?
Ona se prisili da me pogleda pa ree tiho, odmah oborivi oi:
- Da... Reklo bi se, netko drugi...
- Ja ili oko?
- Vi.
- Moda s ovom brad urinom...
- Ne... zato? Dobro vam pristaje...
To bih oko bio prstom iskopao! to mi je vie bilo stalo da ono bude na svojemu mjestu?
- A ipak je - rekoh - ono samo, moda, prije bilo zadovoljnije. Sad mi nekako smeta... Nita!
Proi e!
Pooh k zidnom ormariu u kojemu sam drao novac. Adriana se pokrenu kao da misli otii;
jaje, glupan, zadrah; no kako sam mogao predvidjeti? U svim mi je mojim neprilikama, velikima i
sitnima, kako vidjesmo, uvijek srea pomagala. Evo kako mi je ovoga puta pritekla u pomo.
Otvarajui ormari, primijetih da se klju u bravi ne okree: jedva malko gurnuh, a vrataca
odmah popustie. Bila su otvorena!
- Kako!? - kliknuh. - Je li mogue da sam ih ovako ostavio?
Opazivi moju nenadanu smetenost, Adriana je problijedila. Pogledah je.
- Pa ovdje... pogledajte gospoice, ovdje je netko zavlaio svoje prste.
228
 U ormariu je bio veliki nered; novanice su bile izvuene iz konate lisnice u kojoj sam ih
uvao te razbacane po polici. Adriana, uasnuta, pokri lice rukama. Ja grozniavo pokupih te nova-
nice i poeh ih brojiti.
- Je li mogue? - kliknuh kad sam prebrojio, druim rukama prelazei po elu ledenom od
znoja.
Adriana umalo to se nije sruila, ali se nasloni na stoli pokraj ormaria i zapita glasom koji
mi se vie ne uini njezinim:
- Kraa?
- ekajte... ekajte... Kako je to mogue? - rekoh.
Pa poeh opet brojiti, srdito upinjui prste i gnjeei papir, kao da su, samim trljanjem, iz tih
novanica mogle nastati one kojih nije bilo.
- Koliko? - upita me ona im prestadoh brojiti, izobliena od uasa, od odvratnosti.
- Dvanaest... dvanaest tisua lira - promucah. - Bilo ih je ezdeset i pet... sad ih je pedeset i
tri! Prebrojite vi...
Daje nisam navrijeme pridrao, jadna li Adriana bila pala na tlo kao udarena toljagom. Ipak,
silnim naporom uzmogne jo doi k sebi pa se, jecajui, u grevima, pokua osloboditi mene koji
sam je htio smjestiti na naslonja, i uputi se prema izlazu:
- Zvat u oca! Zvat u oca!
- Ne! - viknuh joj, zadrah je i prisilih da sjedne. - Ne uzbuujte se toliko, za Boga miloga!
Time mi zadajete jo veu bol... Ja to neu, neu! Kakve vi s tim imate veze? Zaboga, umirite se.
Pustite najprije da utvrdim, jer... jest, ormari je bio otvoren, ali ja jo ne mogu, ne elim vjerovati u
ovakvu krau... Budite dobri, molim vas!
Kako bih se posve umirio, poeh iznova brojiti novanice; premda sam sigurno znao da se
sav novac nalazio tu, u tom ormariu, krenuh premetati cijelu sobu, pa i ondje gdje nikako nisam
mogao ostaviti toliki iznos, osim da me je naas obuzelo ludilo. Kako bih sebe potaknuo na to
traenje, koje mi se inilo sve glupljim i uzaludnijim, prisiljavao sam se da toliku smionost lupea
drim nevjerojatnom. No Adriana je, kao u bunilu, pokrivi lice rukama, stenjala glasom
isprekidanim od jecaja:
- Uzalud je! Uzalud! Lupe... lupe... i lupe je! Sve je unaprijed pripremio... Osjetila sam, u
mraku... posumnjala sam... ali nisam htjela vjerovati da moe tako nisko pasti...
Papiano, jasno. Lupe nije mogao biti nitko drugi no on; on uz bratovu pomo, za onih
spiritistikih seansi...
- Ali, kako ste - zajeca ona tjeskobno - kako ste mogli toliki novac drati ovako, u kui?
Okrenuh se i tupo je pogledah. to da joj odgovorim? Jesam li joj mogao rei da sam, s
obzirom na svoje okolnosti, novac morao svakako drati uza se? Jesam li joj mogao rei da mi je
zabranjeno nekako ga uloiti, nekomu ga povjeriti? Da ga nisam mogao ostaviti ni kao polog u
kakvoj banci jer kad bi poslije moda nastala neka tekoa glede dizanja pologa, ne bih vie nikako
mogao dokazati svoje pravo na nj?
Kako ne bih ispao glup, postadoh okrutan.
- Pa jesam li mogao slutiti? - rekoh. Adriana opet pokri lice rukama i zajeca u muci.
- Boe! Boe! Boe!
Strah koji je morao spopasti lopova dok je poinjao krau obuze sada mene na pomisao to
bi se moglo dogoditi. Papiano jamano nije mogao pretpostaviti da u ja zbog te krae okriviti
panjolskog slikara ili gospodina Anselma, gospoicu Caporale, sluavku ili Maksov duh; mora da

229
je bio siguran da u okriviti njega, njega i njegova brata, pa ju je, eto, ipak poinio, kao da me
izaziva.
A ja? to sam mogao uiniti? Prijaviti ga? A kako? Nita, ba nita! Ja nisam mogao uiniti
nita! Osjetih se ponienim, unitenim. To je bilo drugo otkrie toga dana! Znao sam lupea, a
nisam ga mogao prijaviti. Kakvo pravo imam na zatitu zakona? Ja sam izvan svakog zakona. Tko
sam ja? Nitko! Ja za zakon ne postojim. I moe me okrasti tko hoe - ja moram utjeti! No sve to
Papiano nije mogao znati. Dakle?
- Kako je to mogao uiniti? - rekoh gotovo za sebe. - Otkud mu tolika smionost?
Adriana die lice iz ruku i pogleda me u udu, kao da mi eli rei: Pa zar ne zna?"
- Pa da! - rekoh ja, shvativi u trenu.
- No vi ete ga prijaviti! - kliknu ona ustavi. - Pustite me, molim vas, pustite me da zovnem
oca... Odmah ga morate prijaviti!
Jo je jedanput navrijeme zadrah. Samo je jo nedostojalo da me sad Adriana prisili da
prijavim krau! Zar nije dosta to su mi, kao od ale, ukrali dvanaest tisua lira? Moram se jo i
bojati da se ne dozna za krau! Moliti, zaklinjali Adrianu da ne vikne na sav glas, da o njoj nikome
ne govori, za Boga miloga! Dakako, Adriana, to sad dobro shvaam, nije nikako mogla dopustiti da
utim i da nju prisilim na utnju, nije nikako mogla primiti to to je nalikovalo na neku moju
velikodunost, zbog vie razloga, ponajprije zbog svoje ljubavi, zatim zbog asti svoje kue, pa i
zbog mene i mrnje koju je osjeala prema svaku.
Ali meni se u toj neprilici njezin pravedni gnjev uini pretjeranim, pa joj ozlojeeno viknuh:
- Vi ete utjeti, nareujem vam! Nikome neete nita rei, jeste li razumjeli? Hoete li
skandal!?
- Ne! Ne! - urno prosvjedova sirota Adriana, plaui. - elim svoju kuu osloboditi te bruke
od ovjeka!
- Pa on e poricati! - navalih ja. - A onda ete vi i svi iz kue pred suca... Zar ne shvaate?
- I te kako! - odgovori Adriana arko, sva drui od srdbe. - Neka porie, neka samo
porie! Ali mi, vjerujte, imamo jo tota rei protiv njega. Vi ga samo prijavite, nemajte obzira, ne
bojte se za nas... Uinit ete nam dobro, vjerujte, veliko dobro! Osvetit ete moju jadnu sestru.
Morate razumjeti, gospodine Meis, da ete me uvrijediti ako to ne uinite. Ja elim da ga prijavite.
Ako neete vi, ja u! Kako mislite da otac i ja ostanemo ovako osramoeni!? Ne! Ne! Ne! A osim
toga...
Stisnuh je u naruje; gledajui je kako pati, kako mahnita, oajava, nisam vie mislio na
ukradeni novac, pa joj obeah da u joj uiniti po volji, samo neka se umiri. Ne, kakva sramota?
Nema tu sramote za nju, ni za njezina oca; ja znam na koga pada krivnja za tu krau; Papiano je
ocijenio da moja ljubav prema njoj vrijedi dvanaest tisua lira, a ja da mu dokaem da nije tako? Da
ga prijavim? Pa dobro, hou, ne radi sebe, ve da njezinu kuu oslobodim toga nitkova: hou, ali uz
jedan uvjet: da se ona prije svega umiri, da vie tako ne plae, no! no! a onda da mi se zakune onim
to joj je najmilije na svijetu, da nikomu, apsolutno nikomu nee govoriti o toj kradi ako ja prije ne
upitam kojega odvjetnika o svim posljedicama koje u ovoj uzrujanosti ni ja ni ona ne moemo
predvidjeti.
- Hoete li se zakleti? Onim to vam je najmilije?
Ona mi se zakune, pa mi jednim pogledom, kroza suze, dade na znanje ime mi se kune i to
joj je najmilije. Sirota Adriana!
Ostadoh sam, posred sobe, zapanjen, prazan, skren, kao da je za me sav svijet izgubio
sadraj. Koliko je vremena proteklo dok sam se osvijestio? I kako sam se osvijestio? Budala...
230
budala!... Kao budala poeo sam promatrati vrata ormaria, nema li negdje tragova provali. Ne,
nigdje traga; bio je otvoren pristojno, otpiraem, dok sam ja tako briljivo uvao klju u depu.
- A zar vi ne osjeate - upitao me Paleari potkraj posljednje seanse - zar vi ne osjeate kao da
su vam neto oduzeli?
Dvanaest tisua lira!
Opet me spopade i pritisnu misao na moju posvemanju nemo, na moju nitavnost. Sluaj
da bi me tko mogao okrasti i da u biti prisiljen na utnju, ak strahovati da kraa ne bude
otkrivena, kao da sam je poinio ja a ne neki lupe na moju tetu, taj mi sluaj zaista nikada nije pao
na pamet.
Dvanaest tisua lira! Pa to je malo! Malo! Mogu mi ukrasti sve, skinuti me do gola, a ja
moram utjeti! Kakvo pravo imam govoriti? Prvo to bi me upitali bilo bi: ,,A tko ste vi? Odakle
vam taj novac?" Ali ako ga ne prijavim... da vidimo! Ako ga veeras epam za vrat i viknem mu:
Na sunce s novcem to si mi ga odnio iz ormaria, lopuino!" On e vritati; poricati; moda e mi
rei: Da, evo ga, uzeo sam ga u zabuni..." to onda? Ali nije nemogue da me i tui za klevetu.
uti, dakle, uti! inilo mi se da je srea to me dre mrtvim. Pa eto, uistinu sam mrtav. Mrtav?
Gore nego mrtav; na to me je podsjetio gospodin Anselmo; mrtvi ne moraju vie umirati, a ja
moram; jo sam iv za smrt, a mrtav za ivot. Kakav, zaista, moe jo biti moj ivot? Ona negdanja
dosada, samoa, drugovanje sa samim sobom?
Pokrih lice rukama i sruih se u naslonja.
Ah, da sam bar hulja, moda bih se mogao pomiriti s milju da ostanem na milost i nemilost
nestalnoj sudbini, preputen sluaju, izvrgnut neprestanoj opasnosti, bez temelja, bez sadraja. Ali
ja? Ja to nisam mogao. to mi je, dakle, bilo initi?
Da odem? Kamo? A Adriana? Pa to sam mogao uiniti za nju? Nita... nita... A kako da
odem bez ikakva objanjenja nakon svega to se dogodilo? Ona bi tomu traila uzrok u ovoj kradi.
Rekla bi: Zato je htio spasiti krivca, a kazniti mene nevinu?" Ah, ne, ne, jadna Adriana! No s
druge strane, kad ne mogu nita uiniti, kako se mogu nadati da u svoj postupak prema njoj uiniti
manje bijednim? U svakom sam sluaju morao ispasti nedosljedan i okrutan. Nedosljednost i
okrutnost bijahu dio mojega udesa, a ja sam zbog njih najvie trpio. ak je Papiano, lupe,
poinjajui krau, bio dosljedniji i manje okrutan nego to sam se, naalost, morao pokazati ja.
On je htio dobiti Adrianu, da ne vraa tastu miraz prve ene, a ja sam mu htio oteti Adrianu.
Zato sam, dakle, ja morao vratiti miraz Paleariju.
Ma koliki lupe, bio je dosljedan!
Lupe? Pa nije ni lupe; jer e kraa, zapravo, biti vie prividna negoli stvarna; doista,
poznavajui Adrianino potenje, nije mogao misliti da u je ja uiniti svojom ljubovcom; jamano
sam je htio uiniti svojom enom, a onda u dobiti natrag svoj novac u obliku Adrianina miraza, a k
tomu u dobiti jo razboritu i dobru enicu. to bih vie htio?
O, bio sam uvjeren da bismo, kad bih ja mogao ekati i kad bi Adriana imala snage uvati
tajnu, vidjeli kako Papiano odrava obeanje i vraa, jo prije roka, miraz pokojne ene.
Taj novac, istina, nije vie mogao doi k meni, jer Adriana nije mogla postati mojom; ali bi
dopao njoj da je umjela sluati moj savjet i utjeti, a da sam se ja jo neko vrijeme mogao ovdje
zadrati. Velikom bih se vjetinom, velikom vjetinom bio morao posluiti pa bi tada Adriana, ako
nita drugo, dobila bar to: povratak svog miraza.
Te me misli malo smirie, bar glede nje. Ali ne i s obzirom na mene! Za mene je ostajala
okrutnost otkrivene prijevare, moje obmane prema kojoj je kraa od dvanaest tisua lira bila
nitavna, a koja bi bila ak i neko dobro da se mogla obratiti u Adrianinu korist.
231
 Razabrah da sam zauvijek iskljuen iz ivota, bez mogunosti da se vratim u nj. S tom
tugom u srcu, s tim steenim iskustvom, otii u sada iz te kue na koju sam se ve navikao, u kojoj
sam bio naao malo mira, u kojoj sam umalo bio izgradio gnijezdo; opet na ulicu, bez cilja, bez
svrhe, u prazninu. Strah da opet ne zapadnem u zamku ivota drat e me dalje no ikada od ljudi,
sama, potpuno sama, nepovjerljiva, mrana; Tantalove e se muke za me nastaviti.
Izaoh iz kue kao lud. Malo kasnije naoh se u ulici Flaminia, blizu mosta Molle. to sam
tu traio? Osvrnuh se uokolo; pogled mi se zaustavi na sjeni vlastitog tijela koju sam neko vrijeme
promatrao; konano srdito dignuh nogu na nju. Ali ne, svoju sjenu nisam mogao pogaziti nogom.
Tko je od nas dvoje vie sjena? Ja ili ona?
Dvije sjene!
Tu, tu, na zemlji, svatko nas moe pregaziti, zgnjeiti mi glavu, zgnjeiti mi srce, a ja - ni
glasa; sjena - ni glasa!
Mrtvaeva sjena - to je moj ivot...
Prooe nekakva kola; namjerno se ne pomakoh; najprije konj, sa sve etiri noge, pa kotai
kola.
- Tako, jako, preko vrata! O, i ti, psiu? No junaki, hajde digni nogu! Digni!
Prasnuh u pakostan smijeh; psi prestraeno umaknu; vozar se okrenu i pogleda me. Nato
krenuh dalje; a sjena sa mnom, preda mnom. Ubrzah korak da je s uitkom gurnem pod druga kola,
pod noge prolaznika. Bilo me obuzelo neko strano bjesnilo, kao da me je epalo pandama za
trbuh; na kraju vie nisam mogao pred sobom gledati tu svoju sjenu; htio sam je se otresti. Okrenuh
se, ali gle; sad je bila iza mene.
,,A ako potrim", pomislih, ona e za mnom!"
Snano protrljah elo bojei se da u poludjeti, postati opsjednut. Ali jest, tako je! Ta je
sjena simbol i sablast mojega ivota; ja sam to, na tlu, izloen na milost i nemilost tuim nogama.
Eto to je preostalo od Mattije Pascala, umrlog na Kokoinjaku - njegova sjena na rimskim ulicama.
Ali ta sjena ima srce, a ne smije ljubiti; sjena ima novca, ali ga svatko smije ukrasti; ima
glavu, ali samo zato da bi razumjela kako je glava sjene, a ne sjena glave. Upravo tako!
Nato je osjetih kao neto ivo, osjetih bol zbog nje, kao da je onaj konj, kotai kola i noge
prolaznika stvarno zlostavljaju. Nisam je vie htio ostaviti ondje, izloenu na zemlji. Proe tramvaj,
a ja se popeh na nj.
Na povratku kui...

XVI. MINERVINA SLIKA

Jo prije nego to mi otvorie vrata, naslutjeh da se u kui dogodilo neto ozbiljno: uo sam
Papiana i Palearija kako viu. Preda me izae preneraena gospoica Caporale.
- Je li zbilja istina? Dvanaest tisua lira?
Bez daha, zbunjen, ukoih se. Scipione Papiano, padaviar, proe u taj as kroz predsoblje,
bos, sa cipelama u ruci, blijed, bez kaputa, dok mu je brat unutra vikao:
- A sada neka prijavi! Neka samo prijavi!
Odmah me obuze estoka ljutnja na Adrianu koja je progovorila usprkos zabrani, usprkos
zakletvi.
232
 - Tko je to rekao? - viknuh gospoici Caporale. - Nije istina, naao sam novac!
Gospoica me pogleda u udu.
- Novac? Nali ste ga? Zbilja? Ah, hvala Bogu! - kliknu i podie ruke uvis; odjuri, a ja za
njom, da radosno donese tu vijest u blagovaonicu, gdje su Papiano i Paleari vikali, a Adriana
plakala: - Naao ga je! Evo gospodina Meisa! Naao je novac!
- Kako!
- Naao?
- Je li mogue?
Zapanjie se svi troje, Adriana i njezin otac jo zaarena lica, Papiano, naprotiv, skamenjen,
izoblien.
Otro ga pogledah. Mora da sam bio bljei od njega, a sav sam drhtao. On obori oi,
uasnut, i ispusti iz ruku bratov kaput. Pooh prema njemu, gotovo do njegovih grudi, i pruih mu
ruku.
- Molim, oprostite, vi i svi... oprostite mi - rekoh.
- Ne! - viknu Adriana gnjevno, no odmah pritisnu rupi na usta.
Papiano je pogleda i ne usudi se pruiti mi ruku, da ne osjetim kako njegova dre. Ruka mu
je bila kao u mrtvaca, a i oi, mutne i gotovo ugasle, bile su sline oima mrtvaca.
- Zaista, vrlo mi je ao - dodah - to sam, nehotice, prouzroio ovu zbrku i veliku
neugodnost!
- Ma ne... to jest, da... zaista - promuca Paleari - to je, eto, neto ega... bogami, nije moglo
biti! Vrlo sam sretan, gospodine Meis, uistinu sam vrlo sretan to ste nali novac, jer...
Papiano otpuhnu, prijee objema rukama po oznojenom elu i po glavi, pa nam okrenu lea i
poe gledati na terasu.
- Uinio sam kao onaj - nastavih nasilu se smjekajui - koji je traio magare, a jahao je na
njemu. Imao sam tih dvanaest tisua lira ovdje, u lisnici, uza se.
Ali Adriana ne mogane vie izdrati.
- Pa vi ste - ree - u mojoj prisutnosti traili posvuda, i u lisnici, i u ormariu...
- Da, gospoice - prekinuh je hladno, strogo i odluno. - Ali sam, oevidno, loe traio, jer
sam ih sad naao... Molim za oprotenje, osobito vas koji ste zbog moje smuenosti morali najvie
podnijeti. Ali se nadam da...
- Ne, ne, ne! - viknu Adriana zajecavi, te izjuri iz sobe, a za njom gospoica Caporale.
- Ne razumijem - nato e Paleari, sav smeten. Papiano se srdito okrenu:
- Ja ionako odlazim, danas... Rekao bih da vie nije potrebno, da... da...
Prekinu se, kao da mu ponestaje daha; htjede se obratiti meni, ali nije imao odvanosti da mi
pogleda u lice.
- Ja... ja nisam mogao, vjerujte, ni rei ne"... kad su me... ovdje pograbili... Navalio sam na
brata, koji je... u svojoj neuraunljivosti kako je bolestan... neodgovoran, to jest, mislim... tko zna;
mogao je doi na pomisao da... Dovukao sam ga amo... Divljaki prizor! Bio sam prisiljen svui
ga... pretraiti... sve... odjeu, ak i cipele... A on... ah!
Pri tim mu rijeima pla navali u grlo; oi mu se napunie suzama, pa doda, kao da e se od
muke uguiti:
- Tako su vidjeli da... Pa jest, kad ste vi... Nakon ovoga, ja odlazim!
- Ali ne! Nipoto! - rekoh ja nato. - Zbog mene? Vi morate ostati ovdje! Otii u radije ja!
- to to govorite, gospodine Meis!? - kliknu alosno Paleari. A Papiano, guei se u jecajima
koje je ipak elio priguiti, odmahnu rukom i ree:
233
 - Trebalo je... trebalo je da odem, tovie, sve se ovo dogodilo jer sam ja... onako,
bezazleno... najavio da elim otii, zbog brata, koji vie ne moe ostati u kui... Markiz mi je ak
dao... evo ga ovdje... pismo za upravitelja jednog sanatorija u Napulju, kamo moram poi i zbog
ostalih dokumenata koji su mu potrebni... A nato je moja svast, koja vas... zaslueno, toliko... toliko
potuje... skoila i rekla da nitko ne smije iz kue, da svi moramo ostati ovdje... jer ste vi... ne
znam... otkrili... Meni! Svojemu svaku! Rekla je ba meni... moda zato to ja, siromaan ali astan,
moram jo vratiti svom tastu...
- to ti sada pada na pamet!? - kliknu, prekinuvi ga, Paleari.
- Ne! - odvrati ponosno Papiano. - Ja mislim na to! Dobro mislim, ne bojte se! A ako odem...
Jadni, jadni, jadni Scipione!
Ne mogavi se vie obuzdati, brinu u gorak pla.
- No, dobro - nato e Paleari, smeten i ganut - kakve to sad ima veze?
- Jadni moj brate! - produi Papiano u takvoj provali iskrenosti da je gotovo i mene ganuo od
samilosti.
U toj sam provali razabrao grizoduje to ga je on toga asa morao osjeati prema bratu
kojim se posluio i na kojega bi bio svalio krivnju za krau da sam ga prijavio, a maloprije mu je
bio nanio sramotu onim pretresom.
Nitko nije bolje od njega znao da ja nisam mogao nai novac koji mi je on bio ukrao. Ta
moja neoekivana izjava, koja ga je spasila upravo u asu kad je, videi da je izgubljen, optuio
brata, ili je bar nagovijestio - prema zamisli koju je sigurno otprije bio spremio - da samo on moe
biti poinitelj krae, bila ga je satrla. Sad je plakao od neobuzdane potrebe da olaka svoju
potresenu duu, a moda i zato stoje osjeao da preda mnom ne moe stajati drukije nego tako,
plaui. Tim je plaem on padao niice preda mnom, klecao mi gotovo do nogu, no uz uvjet da ja
ustrajem u svojoj tvrdnji da sam naao novac; da sam se sad okoristio time to ga vidim poniena i
povukao se, bio bi se bijesno digao protiv mene. On - to se podrazumijeva - o toj krai ne zna i ne
smije znati nita, a ja tom svojom izjavom spaavam samo njegova brata koji, uostalom, sve da sam
ga i tuio, s obzirom na njegovu bolest, ne bi moda morao podnijeti nikakvu kaznu; on se pak, eto,
sa svoje strane obvezuje, kao to je ve nagovijestio, da e vratiti miraz Paleariju.
Sve sam to razabirao iz onoga njegova plaa. Na nagovor gospodina Anselma, pa i na moj,
on se nakraju umiri i ree da e se brzo vratiti iz Napulja, im brata spremi u sanatorij i likvidira
svoj udio u nekoj trgovini koju je nedavno bio otvorio zajedno s nekim prijateljem te potrai isprave
potrebne markizu.
- Da, zbilja - zakljui, obraajui se meni. - Tko bi jo na to mislio? Gospodin mi je markiz
rekao da danas, ako vam nije teko, zajedno s mojim tastom i Adrianom...
- A, vrlo dobro, hoemo! - kliknu gospodin Anselmo, ne dajui mu da zavri. - Poi emo
svi... vrlo dobro! ini se da sad imamo razloga za veselje, bogami! to velite na to, gospodine
Adriano?
- to se mene tie... - odvratih ja slijeui ramenima.
- Onda, oko etiri sata... Je li u redu? - predloi Papiano, obrisavi konano oi.
Ja se povukoh u svoju sobu. Misao mi odmah poleti Adriani, koja je sva u jecajima pobjegla
nakon one moje izjave. to ako pak sada doe od mene zatraiti objanjenje? Zacijelo ni ona nije
mogla vjerovati da sam uistinu naao novac. to, dakle, misli? Da sam je ja, porekavi onako krau,
htio kazniti zbog prekrene zakletve. Ali zato? Oito zato to sam od odvjetnika, za kojega sam joj
rekao da u mu se obratiti za savjet prije no prijavim krau saznao da e i ona i svi ukuani biti
proglaeni odgovornima. Pa zar mi ona nije rekla da e se rado izvrgnuti skandalu? Jest, ali ja to,
234
jasno, nisam elio. Drae mi je bilo ovako rtvovati dvanaest tisua lira... Dakle, misli li onda ona
da je to velikodunost s moje strane, rtva njoj za ljubav? Eto na kakvu me jo la nagonilo moje
stanje, na odvratnu la koja me ukrasila otmjenim i njenim dokazom ljubavi, pridajui mi to veu
velikodunost to ju je ona manje zahtijevala i eljela.
Ali ne! Ne! Ne! to ja to buncam? Logika moje nune, neizbjene lai vodila me prema
posve drugim zakljucima. Kakva velikodunost! Kakva rtva! Kakav dokaz ljubavi! Mogu li jo
obmanjivati jadnu djevojku? Svoju strast moram priguiti, priguiti; ne smijem Adrianu vie ni
pogledati, niti joj rei ijednu rije o ljubavi. A tada? Kako e ona moi uskladiti moju prividnu
velikodunost s dranjem koje sada moram sebi nametnuti? Nevolja me je, dakle, natjerala da se
okoristim ovom kraom, koju je ona otkrila protiv moje volje i koju sam ja porekao, kako bih s
njom prekinuo svaki odnos. No gdje je tu logika? Ili jedno ili drugo; ili je kraa poinjena na moju
tetu, a onda s kojega je razloga ja, iako znam lupea, ne elim prijaviti, ve joj, naprotiv,
uskraujem svoju ljubav, kao da je i ona kriva za krau? Ili sam doista naao novac, a onda zato je
i dalje ne ljubim?
Osjetih kako me gui gaenje, srdba, mrnja prema samome sebi. Da joj bar mogu rei
kako ovo s moje strane nije velikodunost, da nikako ne mogu prijaviti krau... Ali ipak joj moram
navesti neki razlog... Da moda moj novac ne potjee od krae? Mogla bi i to pretpostaviti...
Moram li joj moda rei da sam progonjeni, osramoeni bjegunac koji mora ivjeti u mraku i ne
moe vezati sudbinu jedne ene uz svoju? Nove lai jadnoj djevojci... No mogu li joj, s druge
strane, rei istinu, koja se sad i meni samomu ini nevjerojatnom, koja zvui kao apsurdna pria,
besmisleni san? Kako joj i sada ne bih slagao, moram li joj priznati da sam neprestano lagao? Eto
do ega bi me dovelo raskrinkavanje mojega poloaja. A u koju korist? Niti bi to bilo opravdanje za
me, niti neko olakanje za nju.
Ipak, kako sam bio ljut i razdraen, u tom bih trenutku Adriani moda sve priznao da mi nije
poslala gospoicu Caporale, ve da je osobno dola u moju sobu s objanjenjem zato je prekrila
zakletvu.
Razlog mi je ve bio poznat, kazao mi ga je sam Papiano. Gospoica Caporale doda da je
Adriana neutjena.
- A zato? - upitah je, hinei nehaj.
Jer ne vjeruje - odgovori mi ona - da ste doista nali novac. Naas se u meni zae misao, koja
se, uostalom, podudarala s mojim duevnim stanjem, s gaenjem to sam ga osjeao prema samome
sebi, misao da u Adriani unitim svako potovanje prema sebi kako me vie ne bi voljela, pa da se
pokaem neiskrenim, tvrda srca, prevrtljivim, koristoljubivim... Tako bih bio sam sebe kaznio za
zlo koje sam joj nanio. U prvi bih joj mah, istina, zadao time drugo zlo, ali u dobroj nakani da je
izlijeim.
- Ne vjeruje? Kako ne? - rekoh gospoici Caporale lukavo se smijui. - Dvanaest tisua lira,
gospoice... zar je to pijesak? Mislite li vi da bih zadrao ovakav mir da su mi ih doista ukrali?
- Pa Adriana mi je rekla - ojunai se ona.
- Gluposti! Gluposti! - prekinuh je ja. - Istina je, gledajte... naas sam posumnjao. Ali sam
ipak rekao gospoici Adriani da ne vjerujem u mogunost krade... I zbilja! Kakva bih razloga,
uostalom, imao rei da sam naao novac da ga nisam uistinu naao?
Gospoica Caporale slegnu ramenima.
- Moda Adriana misli, da vi imate neki razlog zbog...

235
 - Nemam, nemam! - urno je prekinuh. - Ponavljam, rije je o dvanaest tisua lira,
gospoice. Da je trideset, etrdeset lira, moda!... Nisam toliko velikoduan, vjerujte... Gluposti!
Toliki junak nisam!
Poto je gospoica Caporale pola izvijestiti Adrianu o mojim rijeima, zalomih rukama i
zarih zube u njih. Jesam li se ba morao ovako ponijeti? Okoristiti se ovom kraom, kao da je onim
ukradenim novcem elim platiti, odtetiti je za prevarene nade? Ah, podao je bio taj moj postupak!
Ona e sad zacijelo, u svojoj sobi, vikati od srdbe i prezirati me... ne shvaajui da je njezina bol
ujedno i moja. Ali tako mora biti! Ona me mora mrziti, prezirati, kao to ja sam sebe mrzim i
prezirem. Dapae, da budem jo okrutniji prema sebi, da poveam njezin prezir, pokazat u se vrlo
njenim prema Papianu, prema njezinu neprijatelju, kao da ga hou u njezinim oima obetetiti
zbog neopravdane sumnje. Da, da, a tako u kradljivca toliko smesti da e svi pomisliti kako sam
lud... Uostalom, nemamo li doskora poi k markizu Gigliu? Jest, poet u se jo danas udvarati
gospoici Pantogadi.
- Tako e me jo vie prezreti, Adriana! - zajecah, bacivi se na krevet. - to drugo mogu
uiniti za te?
Malo iza etiri sata gospodin Anselmo pokuca na vrata moje sobe.
- Evo me - rekoh mu i obukoh kaput. - Gotov sam.
- Idete ovako? - Paleari e, gledajui me zaueno.
- Zato? - zapitah.
Ali odmah primijetili da mi je jo na glavi putna kapa koju sam obiavao nositi po kui.
Gurnuh je u dep i skinuh s vjealice eir, dok se gospodin Anselmo smijao kao da ...
- Kamo ete, gospodine Anselmo?
- Pa vidite kako umalo i ja ne odoh! - odgovori on u smijehu, pokazujui mi papue na
svojim nogama. - Poite, poite onamo: Adriana je tu...
- Ide li i ona? - upitah
- Nije htjela - ree Paleari poavi k svojoj sobi. - Ali nagovorio sam je. Hajdete, eno je u
blagovaonici, ve je spremna.
Kakvim li me je otrim, prijekornim pogledom u toj sobi doekala gospoica Caporale! Ona,
koja je toliko podnijela zbog ljubavi i koju je toliko puta tjeila ova slatka neiskusna djevojica, sad
kad Adriana zna, sad kad je Adriana ranjena, htjela je ona nju tjeiti, zahvalno, usrdno. Bunila se
protiv mene jer joj se inilo nepravednim da ja tako dobrom i lijepom stvorenju zadajem bol. Ona
sama, istina, nije bila lijepa, a ni dobra, pa ako su ljudi prema njoj zli, mogu imati kakvu-takvu
ispriku. Ali zato tako muiti Adrianu?
To mi ree njezin pogled i pozva me da pogledam onu koju muim.
Kako je bila blijeda! Jo joj se na oima vidjelo da je plakala. Tko zna kolikoga ju je napora
u svoj toj muci stajalo to se morala obui da izae sa mnom...
Usprkos duevnom stanju u kojemu sam poao u taj posjet, lik i kua markiza Giglia
d'Aulette pobudie u meni znatielju.
Znao sam da ivi u Rimu jer za obnovu Kraljevstva Dviju Sicilija nije vie vidio drugoga
puta doli u borbi za pobjedu svjetovne vlasti; vrati li se Rim papi, jedinstvo Italije e se raspasti, a
onda... tko zna! Markiz nije htio izricati proroanstva. Njegova je trenutana zadaa jasna - borba
bez milosti u klerikalnim redovima. A u njegovu kuu zalaze najnepopustljiviji prelati Kurije,
najgorljiviji pobornici Crne stranke.
No toga dana nismo nali nikoga u velikom, raskono ureenom salonu. Samo se na
njegovoj sredini nalazio slikarski stalak, a na njemu poluskicirano platno koje je imalo biti slika
236
Minerve, Pepitine crne kujice koja je leala na bijelom naslonjau, glave poloene na prednje
apice.
- Djelo slikara Bernaldeza! - sveano nam objavi Papiano kao da predstavlja nekoga komu
smo se duni duboko pokloniti.
Uoe najprije Pepita Pantogada i guvernanta, gospoa Candida.
Obje sam ve bio vidio u polutami svoje sobe - sad mi se, na svjetlu, gospoica Pantogada
uini posve drugom enom; dodue, ne po svemu nego po nosu... Je li mogue da je i kod mene
imala taj nos? Bio sam je zamislio s prastim, smionim nosiem, a imala je jak, orlovski nos. Ali i
ovako je bila lijepa; crnomanjasta, blistavih oiju, sjajne, crne, valovite kose; usana finih, otrih,
arkih. Crna haljina s bijelim tokama pristajala joj je kao salivena na ivahnom, lijepo
oblikovanom tijelu. Blaga, plava Adrianina ljepota blijedjela je pokraj njezine.
Najzad sam shvatio stoje ono gospoa Candida imala na glavi! Prekrasnu crvenu, kovravu
vlasulju, a na vlasulji velik rubac od svijetlomodre svile, zapravo al koji je umjetniki svezala
ispod brade. Koliko je okvir bio ivahan, toliko je mravo i mlohavo lie bilo blijedo, premda je
bilo nabijeljeno, narumenjeno, nalickano.
Minerva, stara kujica, svojim nas je usiljenim, promuklim lajanjem sprijeila u razmjeni
pozdrava. No sirota ivotinjica nije lajala na nas; lajala je na stalak, lajala na bijeli naslonja, koji je
jamano za nju bio sprava za muenje; bio je to prosvjed i oduak ojaene due. Htjela je istjerati iz
salona onu prokletu napravu s tri dugake noge, ali budui da je ta naprava ostajala na mjestu
nepomino i prijetei, povlaila se ona, lajui i skaui prema njemu, kesei zube, a onda se
ponovno bijesno povlaila.
Malena, zdepasta, debela, na odve tankim apicama, Minerva je odista bila bez drai; oi su
joj ve imale mrenu od starosti, a dlaka joj je na glavi bila posijedjela; na leima pak, tamo gdje joj
je poinjao rep, bila se posve olinjala od navade da se bijesno ee ispod polica, o preke na
stolcima i o to god bi stigla. I sam sam o tome poneto znao.
Pepita je najednom pograbi za vrat i baci u naruje gospoi Candidi, pa joj viknu:
- Pst!
Uto kao vjetar uleti don Ignazio Giglio d'Auletta. Pognut, kao prelomljen nadvoje, pojuri k
svome naslonjau do prozora pa, tek to sjede, stavi tap meu noge, duboko uzdahnu i nasmijei se
svom samrtnom umoru. Ispijeno, obrijano lice, sve izorano okomitim borama, bilo je blijedo kao u
mrtvaca, ali su mu oi bile vrlo ivahne, vatrene, gotovo mladenake. Na obraze, na sljepooice,
nekako su mu se udno sputali nekakvi debeli uperci kose, poput jeziaka mokrog pepela.
Primio nas je vrlo srdano, obrativi nam se s izrazitim napuljskim naglaskom; zamoli
svojega tajnika neka mi pokae uspomene kojih je bio pun salon, a svjedoile su o njegovoj
privrenosti burbonskoj dinastiji. Kad doosmo pred nekakvu sliicu pokrivenu zelenom zavjesom
na kojoj je bila zlatom izvezena legenda Ne krijem; zaklanjam; digni me i itaj", zamoli Papiana
da skine sa zida sliicu i da mu je donese. Zatieno staklom i uokvireno, bilo je to pismo Pietra
Ulloje koji je rujna godine 1860., to jest za posljednjih trzaja kraljevstva, pozivao markiza Giglia
d'Aulettu da ue u vladu koja se kasnije nije mogla sastaviti; pokraj toga bio je koncept markizova
pisma kojim prihvaa ponudu, ponosnoga pisma koje optuuje sve one koji su bili odbili preuzeti
odgovornost vlasti u asu najvee opasnosti i munoga metea, u strahu od neprijatelja, gusara
Garibaldija, koji je ve bio pred vratima Napulja.
itajui naglas taj dokument, starac se toliko uzruja i uzbudi, da je - ma kako ono to je itao
bilo suprotno mojim osjeajima - pobudio u meni divljenje. I on je na svoj nain bio junak.

237
 O tome sam dobio jo jedan dokaz kad mi je on sam ispripovjedio priu o nekakvomu
ljiljanu od pozlaena drveta, koji se takoer nalazio u salonu. Ujutro 5. rujna 1860. kralj izae iz
napuljske palae u otvorenoj koiji zajedno s kraljicom i dva dvoranina. Stigavi u Ulicu di Chiaia,
kola se moradoe zaustaviti jer put bijahu zakrila teretna kola i koije pred nekom ljekarnom koja
je na natpisu imala zlatne ljiljane. Ljestve prislonjene na natpis ometahu prolaz. Nekoliko se radnika
bilo popelo na njih i skidalo ljiljane s natpisa. Kralj to opazi i pokaza rukom kraljici taj in podle
razboritosti ljekarnika, koji je pak neko molio za ast da svoju ljekarnu smije okititi tim
kraljevskim simbolom. On, markiz d'Auletta, prolaae toga asa sluajno onuda; ojaen i bijesan,
utri u ljekarnu, uhvati za ovratnik kaputa onoga podlaca, pokaza mu kralja, pijunu mu u lice te,
maui jednim od skinutih ljiljana, poe u onoj guvi klicati: ivio kralj"!
Taj ga je drveni ljiljan sada, ovdje u salonu, podsjeao na to tuno jutro i na jednu od
posljednjih etnji njegova vladara po napuljskim ulicama; diio se njime gotovo koliko i
komornikim zlatnim kljuem" i znakom viteza svetoga Januarija te tolikim drugim znacima
poasti koji se lijepo isticahu u salonu, pod dvjema velikim uljanim slikama Ferdinanda i Franje II.
Nekoliko asaka nakon toga, kako bih ostvario svoju odvratnu nakanu, ostavih markiza s
Palearijem i Papianom, te se pribliih Pepiti.
Odmah sam primijetio da je vrlo nervozna i nestrpljiva. Najvanije joj je bilo da od mene
sazna koliko je sati.
- Pola setiri? Dovro! Dovro!
Mora da joj ba nije bilo milo to je pola etiri; to sam shvatio po onome: Dovro! Dovro! to
ga je procijedila te po nepromiljenome i gotovo nasrtljivom govoru to ga odmah zatim zapodjenu
protiv Italije, a jo vie protiv Rima, koji je umiljen zbog svoje prolosti. Ree mi, izmeu
ostaloga, da i oni, u panjolskoj, imaju Koloseum poput naega, jednako star, ali ih zbog njega ne
boli glava.
- Mrtvi kamen!
Za njih neizmjerno vie vrijedi Plaza de toros. Da, a osobito za nju, vie nego sva remek-
djela starinske umjetnosti, onaj portret Minerve slikara Manuela Bernaldeza, koji nikako da doe.
Pepitina nestrpljivost nije imala drugog razloga i ve je bila na vrhuncu. Dok je govorila, drhtala je;
prolazila je, s vremena na vrijeme, brzo prstom preko nosa, grizla je usne i stiskala ake dok joj je
pogled neprestano letio prema vratima.
Konano sobar najavi Bernaldeza i on se pojavi zagrijan, oznojen, kao da je trao. Pepita mu
odmah okrenu lea i uznastoja poprimiti hladno i nehajno dranje; no kad se on, pozdravivi
markiza, pribliio nama, tonije njoj, te, govorei joj svojim jezikom, zamolio za oprotenje to je
zakasnio, nije se vie mogla suzdrati, a da mu vrtoglavom brzinom ne odgovori:
- Prije sbega, govorite talijanski, jer smo ovdje u Rimu, gdje se nalase oba gospoda koja ne
rasumiju panjolski, pa mislim da nije pristojno da sa mnom govorite panjolski. Osim toga, kasem
bam da mi nije nimalo stalo sto ste sakasnili i da se niste morali isprisati.
On se, ozlovoljen, nervozno nasmijei i nakloni; zatim je zapita moe li nastaviti sa
slikanjem jer jo ima malko svjetlosti.
- Samo isvolite! - odgovori mu ona ne izmijenivi ni dranje ni glas. - Mosete slikati i ves
mene, ili se okaniti slikanja, kako selite.
Manuel Bernaldez jo se jedanput nakloni i obrati gospoi Candidi koja je jo drala kujicu u
naruju.
Nato za Minervu poe muenje. Ali njezin je krvnik bio izloen mnogo okrutnijemu
muenju; kako bi ga kaznila zbog zakanjenja, Pepita se poe prema meni silno koketno ponaati,
238
odve ak i za ono to sam ja smjerao. Pogledavajui katkada kradomice Adrianu, primjeivao sam
koliko trpi. Nisu se dakle, muili samo Bernaldez i Minerva, nego i ona i ja. Osjeao sam da mi lice
gori, kao da me malo-pomalo opija ljutnja to sam je pouzdano izazivao u onom jadnom mladiu
prema kojemu ipak nisam gajio nikakvu samilost; samilost mi je, u dubini due, pobuuvala samo
Adriana, pa kad sam morao muiti nju, nije mi bilo stalo to i on prolazi kroz iste muke: dapae, to
se vie on muio, inilo mi se da se manje mui Adriana.
Nasilje to ga je svatko od nas provodio nad samim sobom toliko je naraslo da je na neki
nain moralo prsnuti.
Poticaj za to dade Minerva. Kako je toga dana nije drao u podlonosti gospodariin pogled,
ona bi, im je slikar svrnuo oi na platno, sasvim tiho ustala iz namjetenoga poloaja, zarila apice
i njukicu u udubinu izmeu naslona i naslonjaa, kao da se eli ondje ugnijezditi i skriti, pa bi
slikaru pokazala zadak, otkriven, kao kakvo ,,o", maui podignutim repom kao da se ruga. Ve ju
je nekoliko puta gospoa Candida bila vratila na mjesto. ekajui, Bernaldez je puhao, hvatao u
letu pokoju moju rije upuenu Pepiti i komentirao je potiho u sebi mrmljajui. Primijetivi to, vie
sam mu nego jedanput poelio rei: Govorite glasno!" Ali on nakraju nije vie mogao izdrati, pa
viknu Pepiti:
- Molim, uinite bar da ta ivina stoji mirno!
- Sibina, sibina, sibina? - planu Pepita, maui razdraeno rukama po zraku. - Mosda i jest
sibina, ali joj se to ne kase!
- Tko zna to je sirota razumjela - primijetih, kao u znak isprike, obraajui se Bernaldezu.
Izreka se mogla zaista dvojako tumaiti; to sam primijetio tek poto sam je izustio. Ja sam
htio rei: Tko zna to misli da se s njom radi." Ali Bernaldez shvati moje rijei u drugom smislu,
pa mi vrlo srdito odbrusi, upiljivi mi se oima u oi:
- Ono to vi pokazujete da niste razumjeli!
Pod njegovim mirnim i izazovnim pogledom, u uzbuenju koje je i mene obuzelo, nisam
mogao a da mu ne odgovorim:
- Pa ja razumijem, gospodine, da ste vi moda velik slikar...
- to? - upita markiz, primijetivi nae nasrtljivo dranje. Bernaldez izgubi svaku vlast nad
sobom, ustade i ustoboi se prema meni:
- Velik slikar... Dovrite!
- Velik slikar, no... malice neuljudan, ini mi se; plaite kujice
- odvratih, odluno i prezirno.
- Dobro - on e. - Vidjet emo da li samo kujice! I povue se.
Pepita naglo brinu u neki udan, grevit pla te onesvijetena pade u naruje gospode
Candide i Papiana.
U zabuni koja je nastala, dok sam s ostalima priao i gledao djevojku ispruenu na divanu,
osjetih da me netko epao za ruku i spazih pred sobom Bernaldeza koji se bio vratio. U prvi ga as
uhvatih za ruku koju je bio podigao na mene i snano ga odgurnuh, no on jo jedanput pojuri prema
meni i lagano mi dirnu lice rukom. Ja bijesno nasrnuh na nj, ali Papiano i Paleari pritrae i
zadrae me, dok se Bernaldez povue dovikujui mi:
- Smatrajte se izazvanim! Stojim vam na raspolaganju!... Ovdje znaju moju adresu!
Sav uzdrhtao, viui na napadaa, markiz napola ustade iz naslonjaa; ja sam se istodobno
otimao izmeu Palearija i Papiana koji mi nisu dali da potrim za njim. I markiz me pokua umiriti
govorei mi da kao astan ovjek moram poslati dva prijatelja i dati dobru lekciju tom prostaku koji
se usudio pokazati tako malo potovanja prema njegovoj kui.
239
 Drui cijelim tijelom, bez daha, jedva ga zamolih za oprotenje zbog neugodne upadice i
pobjegoh, a za mnom Paleari i Papiano. Adriana ostade pokraj onesvijetene Pepite, koju su bili
odnijeli u drugu sobu.
Trebalo je sad zamoliti onoga koji me je okrao da mi bude svjedokom, on i Paleari. Kome
sam se drugome mogao obratiti?
- Ja? - bezazlezno i u udu kliknu gospodin Anselmo. - Ma kakvi! Ne, gospodine! Mislite li
to ozbiljno? - smijeio se. - Ne razumijem seja u te stvari, gospodine Meis... Idite, molim vas, to su
djetinjarije, ludorije, oprostite...
- Uinit ete to za mene - uzviknuh energino, jer u tom trenutku nisam s njima mogao
zapodijevati raspravu. - Poi ete sa svojim zetom potraiti onoga gospodina i ...
- Ali ja ne idem! to to govorite!? - prekinu me. - Zatraite od mene bilo kakvu drugu
uslugu, rado u vam udovoljiti, ali to ne. Prije svega, to nije za mene, a osim toga, rekao sam, to su
djetinjarije! Ne valja tome pridavati vanost... Kakve ima veze...
- A, to ne! - ukljui se Papiano videi me kako bjesnim. - Ima i te kakve veze! Gospodin
Meis ima svako pravo traiti zadovoljtinu, rekao bih ak da mu je to dunost, svakako! Mora,
mora...
- Poi ete, dakle, vi s nekim svojim prijateljem - rekoh ne oekujui da e me i on odbiti.
Ali Papiano alosno rairi ruke.
- Vjerujte, rado bih to uinio!
- Ali neete? - viknuh mu glasno, nasred ceste.
- Polako, gospodine Meis! - zamoli on ponizno. - Vidite... Sluajte, pogledajte me... uzmite u
obzir moj nesretni poloaj podreenoga... nevoljnog markizova tajnika... sluge, sluge, sluge...
- to to smeta? Sam je markiz... jeste li uli?
- Jesam! A sutra? Taj klerikalac... prema stranci... s tajnikom koji se uplie u viteka
pitanja... O, Boe sveti, ne znate vi kakvi su to jadi! A onda ona luda, jeste li je vidjeli? Kao tuka je
zaljubljena u slikara, u onoga razbojnika... Sutra e se pomiriti, i u kakvom u se onda ja poloaju
nai, molim vas? Krasno bih se proveo! Imajte razumijevanja, gospodine Meis, budite obzirni pre-
ma meni. Upravo je tako.
- Ostavit ete me, dakle, sama u ovoj neprilici? - planuh jo jedanput, razdraen. - Ja ovdje u
Rimu ne poznajem nikoga!
-Ali ima spasa! Ima spasa! - pouri se Papiano sa savjetima. - elio sam vam to odmah rei...
Jednako kao ja, i moj bi se tast, vjerujte, naao u neprilici; nismo prikladni... Vi imate pravo, vi
drete, vidim, krv nije voda. Pa obratite se odmah dvojici asnika kraljevske vojske; oni ne mogu
odbiti da u pitanju asti zastupaju plemenita ovjeka kakav ste vi. Predstavite se, izloite im sluaj...
Nije prvi put da iskazuju takvu uslugu jednome strancu.
Bili smo stigli do kunih vrata; rekoh Papianu: Dobro!" - i ostavih ga sama s tastom te se
uputih sam, turoban, bez odreenog cilja.
Jo mi jedanput pade na um oajna misao o mojoj posvemanjoj nemoi. Mogu li se boriti u
dvoboju u ovakvom poloaju? Zar jo ne shvaam da vie nita ne mogu? Dva asnika? Da. Pa oni
e najprije, s pravom, eljeti znati tko sam. Ah, mogu mi i u lice pljunuti, ukati me, tui me;
moram moliti da dobro udaraju, jest, koliko ih volja, ali bez vike, bez velike galame... Kad bih im
sluajno i otkrio svoje pravo stanje, ponajprije mi ne bi vjerovali, tko zna to bi posumnjali. Osim
toga, bilo bi to besmisleno, kao i za Adrianu; a kad bi mi i povjerovali, savjetovali bi mi da najprije
oivim, jer mrtav ovjek nema propisan poloaj prema vitekomu kodeksu...

240
 Dakle, moram mirno otrpjeti uvredu, kao prije toga krau. Uvrijeen, gotovo iukan,
izazvan, moram otii kao kukavica, izgubiti se u mraku nesnosne sudbine koja me oekuje, prezren,
mrzak samome sebi?
- Ne, ne! Kako uope jo ivjeti? Kako podnositi svoj ivot? Ne, ne, dostaje! Dosta!...
Zaustavih se. Zavrti mi se pred oima; osjetih kako me noge izdaju, kad u meni iznenada iskrsnu
neki nejasan osjeaj od kojega me prou srsi od glave do pete.
Ali, bar da najprije, najprije...", - rekoh u sebi bulaznei, bar da najprije pokuam... zato
ne? Ako mi uspije... Bar da pokuam, da ne ostanem sam pred sobom ovakva kukavica... Zato ne
bih pokuao?"
Bio sam dva koraka od kavane Aragno. Hrabro naprijed, u pogibelj! Uznemiren do sljepila,
uoh.
U prvoj je prostoriji oko jednoga stola sjedilo pet-est topnikih asnika, pa kako se jedan od
njih, opazivi kako sam smeteno i neodluno stao pokraj njih, okrenuo da me pogleda, pozdravih ga
i rekoh mu glasom slomljenim od jada:
- Molim vas... oprostite! Smijem li vam se obratiti?
Bio je to golobradi mladi, koji je vjerojatno te godine izaao iz akademije, porunik.
Odmah ustade i vrlo mi uljudno pristupi.
- Izvolite, gospodine...
- Da se predstavim: Adriano Meis. Stranac sam i ne poznajem nikoga... Imao sam... da,
jednu svau... Bila bi mi potrebna dva sekundanta... Ne znam kome da se obratim... Kad biste vi i
neki va drug htjeli...
Zateen, iznenaen, on me neko vrijeme promatrao, zatim se okrenu k drugima i pozove:
- Grigliotti!
Grigliotti, stari porunik zasukanih brina, s monoklom silom utisnutim u jedno oko, zalizan,
napomaen, ustade, razgovarajui i dalje s drugovima (r" je izgovarao na francuski nain) i priblii
nam se, lagano se i odmjereno naklonivi. Videi ga gdje ustaje, tek to ne rekoh malomu
poruniku: Ne njega, zaboga, ne njega!" No, pouzdano, nitko drugi iz drutva, kako sam kasnije
vidio, nije mogao biti prikladniji za taj posao. Imao je u malom prstu sve paragrafe vitekoga
kodeksa.
Ne mogu vie ponoviti rije po rije sve to mi je izvolio rei glede mojega sluaja, sve to
je traio od mene... Morao sam brzojaviti ne znam kamo, ne znam kome obrazloiti, odrediti, poi k
pukovniku..., qa vas sans dire..., kao to je uinio on dok jo nije bio u vojsci, a u Paviji mu se bio
dogodio isti sluaj. Jer, u vitekim stvarima... i udri s paragrafima, i presedanima, i spornim
miljenjima, i sudovima asti i to ti ja sve znam.
im sam ga ugledao, obuze me nestrpljenje; a zamislite tek kad sam ga uo kako lupeta!
Napokon vie nisam mogao izdrati; sva mi krv jurnu u glavu i planuh:
- Pa jest! Pa to ja znam! Dobro je... tono kaete, ali kako mislite da sad brzojavljujem? Sam
sam! elim se tui, eto! Odmah se elim tui, ve sutra ako je mogue... bez mnogo razgovora! to
biste vi od mene? Obratio sam se vama u nadi da nee biti potrebne tolike formalnosti, tolike trice i
gluposti, oprostite!
Nakon te provale, razgovor se gotovo pretvori u rjekanje, a zavri iznenada, kada svi
asnici, prasnue u neobuzdan smijeh. Ja pobjegoh, sav izvan sebe, a lice mi je bridjelo kao da su
me iibali. Uhvatih se rukama za glavu, kao da elim zaustaviti razum koji mi izmie; urno se
udaljih, progonjen onim smijehom, da se nekamo zavuem, da se sakrijem... Kamo? Kui? Zgrozih
se. I odoh, odoh glavom bez obzira. Poslije malo-pomalo usporih korak i nakraju se srdit zaustavih,
241
kao da vie ne mogu dalje vui duu izbievanu onim ruglom, uzburkanu i punu nekoga olovnog,
tjeskobnog emera. Neko vrijeme ostadoh tako zapanjen; nato krenuh dalje, ne mislei vie ni na
to, odjednom se udno oslobodivi svake potitenosti, kao da sam pobenavio. Ne znam dokle sam
lutao, zaustavljajui se tu i tamo da pogledam izloge trgovina koje su se jedna za drugom zatvarale,
te mi se uini da se to za mene zauvijek zatvaraju; da su ulice malo-pomalo opustjele kako bih ja
ostao sam, u noi, kako bih se potucao meu tihim kuama zauvijek zatvorenih prozora, zauvijek
zabrtvljenih vrata. ivot se te noi zatvarao, gasio, nijemio je; a ja sam ga ve vidio kao izdaleka,
kao da za me vie nema smisla ni svrhe. I gle, na kraju se, nehotice, kao da me vodio onaj nejasan
osjeaj koji me je, sazrijevajui malo-pomalo u meni, bilo svega proeo, naoh na Margheritinu
mostu, naslonjen na prsobran. Razrogaenih oiju gledao sam crnu rijeku u noi.
- Tu?
Prooe me srsi straha koji odjednom probudi sve moje ivotne sokove, oboruane
osjeajem grozne mrnje protiv onih koji su me izdaleka tjerali da skonam, kao to su to ve htjeli
tamo u mlinu na Kokoinjaku. One, Romilda i njezina majka, bile su me bacile u ove neprilike, ali
nikad ne bih ni pomislio da hinim samoubojstvo kako bih ih se rijeio. A sad, poto dvije godine
lutam kao sjena, lutam po onoj obmani od ivota nakon smrti, eto me prisiljena, natjerana,
dovuena za kosu, da provedem nad sobom njihovu osudu. Bile su me doista ubile! A one su me se,
samo one, rijeile...
Krv se u meni uzburka. A zar se ja ne mogu njima osvetiti umjesto da se ubijem? Koga
elim ubiti? Mrtva ovjeka... nikoga...
Prenuh se kao da me iznenada zabljesnula neka udna svjetlost. Osvetit u se! Da se vratim u
Miragno? Da izaem iz te lai koja me gui, koja je ve postala neizdriva; da oivim, njima za
kaznu, pod svojim pravim imenom, u svom pravom poloaju, sa svojim vlastitim, istinitskim
nesreama? A sadanje? Mogu li ih stresti sa sebe kao mrzak zaveljaj koji se moe baciti od sebe?
Ne! Ne! Ne! Osjeam da ne mogu. Tako sam mahnitao na mostu, ne znajui jo kakav me udes
eka.
U meuvremenu sam u depu kaputa pipao, nemirnim prstima stiskao neto za to nisam
mogao razabrati to je. Nakraju, u navali srdbe, izvukoh to. Bila je to moja putna kapa, ona koju
sam, izlazei iz kue u posjet markizu Gigliu, bio nesvjesno stavio u dep. Digoh ruku, da je bacim
u rijeku, ali mi u tom trenutku neto sjevnu pred oima; jasno mi se u sjeanje vrati ono o emu sam
razmiljao za vrijeme puta iz Alenge u Torino.
- Ovdje - rekoh u sebi, gotovo nesvjesno - na ovom prsobranu... eir... tap... Da! Kao to su
one, u koritu mlina, Mattiju
Pascala, tako u sad ja, ovdje, Adriana Meisa... Svaki u svoje vrijeme! Oivjet u, osvetit u
se!
Duh mi se razvedri od provale radosti, gotovo nastupa ludila. Pa, da! Pa da! Ne smijem ubiti
sebe, mrtva ovjeka; moram ubiti onu ludu, apsurdnu fikciju koja me muila, raspinjala dvije godi-
ne, onoga Adriana Meisa, osuena da bude kukavica, laljivac, podlac; moram ubiti Adriana Meisa
koji je, jer je nosio lano ime, morao imati mozak od kudjelje, srce od kartona, a od gume ile u
kojima je, umjesto krvi, morala tei obojena voda. Dakle?
Dolje, jadna, mrska lutko! Utopi se tu, kao Mattia Pascal! Svaki u svoje vrijeme! Ta e se
sjena ivota, nastala iz mrane lai, ovako dostojno zakljuiti drugom mranom lai! I popravit u
se! Kakvu drugu zadovoljtinu mogu dati Adriani za zlo koje sam joj nanio? A uvredu onoga lupea
moram zadrati za se. Uhvatio me na prijevaru, podlac! Oh, ne bojim ga se. Uvreda nije nanesena
meni, ve Adrianu Meisu. A sada se eto Adriano Meis ubija.
242
 Za me nema drugog izlaza!
Obuze me drhtavica, kao da zbilja moram nekoga ubiti. Ali mozak mi se odjednom rasvijetli,
srcu mi odlanu, duh mi se razbistri, osjetih gotovo radost.
Ogledah se. Posumnjah da bi se ondje, na etalitu uz Tibar, mogao nai netko, kakav straar
koji se, gledajui me ve neko vrijeme na mostu, zaustavio da me promatra. Htjedoh se osvjedoiti;
pooh, pogledah najprije na Piazza della Liberta, zatim uz Lungotevere dei Mellini. Nikoga! Nato
se vratih natrag; ali prije negoli u se opet pojaviti na mostu, zaustavih se meu drveem, pod
jednom svjetiljkom, istrgoh jedan list iz biljenice i napisah olovkom: Adriano Meis. to jo?
Adresu i datum. To je dosta. Adriano Meis je sav u tom eiru, u tom tapu. Kod kue u ostaviti
sve, odijela, knjige... Novac sam nakon krae uvijek drao pri sebi.
Vratih se na most, miran, pognut. Noge su mi drhtale, a srce u grudima burno udaralo...
Izabrah najslabije osvijetljeno mjesto, pa odmah skinuh eir, provukoh pod vrpcu presavijenii list,
poloih ga na prsobran, a tap do njega; na glavu nataknuh bogomdanu putnu kapu koja me spasila,
pa odoh, drei se sjene, kao lupe, ne osvrnuvi se.

XVII. REINKARNACIJA

Stigoh na kolodvor na vrijeme za pizanski vlak u dvanaest i deset.

Kad sam nabavio kartu, zavukoh se u kut vagona drugoga razreda, a obod kape spustih do
nosa, ne toliko da bih se sakrio koliko da ne bih nita vidio. Ali u mislima sam sve vidio; onaj eir i
tap to sam ih ostavio na ogradi mosta pritiskali su me poput more. Moda ih je upravo ovoga
trena netko, prolazei onuda, primijetio...ili je moda ve koji noni straar otrao u kvesturu da
dojavi vijest... A ja sam jo u Rimu! to eka taj vlak? Ve mi je ponestalo daha.
Konano se vlak trgnu. Sreom, u odjeljku sam bio sam. Skoih na noge, digoh ruke, ote mi
se beskrajno dug uzdah olakanja, kao da mi se s grudi svalio golem kamen.
Ah! Evo opet postajem iv, postajem ja, ja, Mattia Pascal. Sad u svima viknuti: Ja, ja,
Mattia Pascal! To sam ja! Nisam umro! Evo me!" Neu vie morati lagati, neu se morati bojati da
e me raskrinkati! Ali to zapravo nee biti tako sve dok ne stignem u Miragno. Tu u se najprije
morati prijaviti, proglasiti se ivim, nakalemiti se opet na svoje zakopano korijenje... Lud li sam
bio! Kako sam se mogao obmanjivati da je mogue ivjeti bez korijena, kao odsjeen panj? A
svejedno sam se, svejedno sam se sjeao onoga prvoga puta, puta iz Alenge u Torino; tada sam sebe
smatrao jednako tako sretnim. Lud li sam bio! Osloboenje, govorio sam... Ono mi je izgledalo kao
osloboenje! Pa i bilo je, samo zaodjeveno u olovnu kabanicu lai. Sjena s olovnom kabanicom na
leima! Istina, sad u na leima opet imati enu i punicu... Ali zar ih nisam imao na leima i dok
sam bio mrtav? Sad sam iv, a osim toga, postao sam prekaljeni borac. Da ih sada vidim!
Kad to pomislih, uini mi se upravo nevjerojatnom lakoa kojom sam se prije dvije godine
bio stavio izvan svakoga zakona, prepustio na milost i nemilost srei. Pa ugledah sebe iz onih prvih
dana, blaena u svojoj nesvjesnosti, ili bolje ludilu, u Torinu, a kasnije redom u drugim gradovima,
na putovanju, nijema, sama, zatvorena u se, u osjeaj onoga to mi se tada inilo sreom; evo me u
Njemakoj, plovim po Rajni na parobrodu; je li to bio san? Ne, bio sam doista ondje! Ah, da sam
samo mogao zauvijek onako! Putovati ivotom kao stranac... Ali poslije, u Milanu...onaj jadni psi

243
kojega sam htio kupiti od starog prodavaa ibica... Ve sam bio poeo primjeivati... A poslije...
ah, poslije!
U mislima se vratih u Rim; uoh kao sjena u naputenu kuu.
Spavaju li? Adriana moda ne spava... jo me eka, eka da se vratim kui; sigurno su joj
rekli da sam otiao potraiti dva sekundanta kako bih se potukao s Bernaldezom; ne uje jo da sam
se vratio, pa se boji i plae...
Zarih lice meu dlanove dok mi se srce stezalo od tjeskobe.
- Pa kad nisam mogao za te ivjeti, Adriana - prostenjah - bolje je da sada misli da sam
mrtav! Da su mrtve one usne koje ubrae poljubac s tvojih usta, sirota Adriana... Zaboravi! Za-
boravi!
Ah, to e se dogoditi u toj kui idueg jutra, kad se pojavi netko s kvesture i donese vijest?
Kojem li e uzroku, kad mine prvo uenje, pripisati moje samoubojstvo? Dvoboju koji me ekao?
Nikako! Bilo bi u najmanju ruku vrlo udno da se ovjek koji se nikada nije pokazao kukavicom
ubije zato to se boji dvoboja... Dakle, zato? Zato to nisam mogao nai sekundante?
Bijedne li izlike! Ilije moda... tko zna! Moda je u onom mom udnom ivotu leala neka
tajna...
O, da, nema sumnje da e to pomisliti! Ubijem se tako, bez ikakva oigledna povoda, a da
prije nisam pokazao nikakve namjere. Istina, onih posljednjih nekoliko dana vie sam se puta udno
ponio; ona zbrka u vezi s kraom u koju sam posumnjao, pa je kasnije zanijekao... Ili moda onaj
novac nije bio moj? Da ga nisam morao kome vratiti? Da nisam neovlateno prisvojio jedan dio tog
novca, pa se pokuao prikazati rtvom krae, a kasnije se pokajao, te konano ubio! Tko zna!
Sigurno je da sam bio vrlo tajanstven ovjek - nigdje prijatelja, niotkud pisma i nikad...
Koliko bih bolje bio uinio da sam na onom listiu, osim imena, datuma i adrese, napisao jo
neto, bilo kakav razlog samoubojstvu. Ali u tom trenutku... Osim toga, kakav razlog?
Tko zna kako e se i koliko", pomislih u mukama, novine sada raspisati o tajanstvenom
Adrianu Meisu... Iskrsnut e bez sumnje onaj moj slavni roak, onaj Francesco Meis iz Torina, po-
moni poreznik, da kvesturi priopi to zna; na tragu tih priopenja poduzet e se istraga i tko zna
to e se iz toga izlei. Da, ali novac? Nasljedstvo? Adriana je vidjela sve one moje novanice...
Zamislite Papiana! Juriat e na ormari! Ali nai e ga prazna... Dakle, izgubljen? Na dnu rijeke?
Grehota! Grehota! Uh, to ga nije svega navrijeme ukrao! Kvestura e zaplijeniti moja odijela, moje
knjige... Kome e pripasti? Oh, da je bar jadnoj Adriani ostala ijedna uspomena! Kakvim li e ona
oima odsada gledati onu moju pustu sobu?
Tako se u meni komeahu pitanja, nagaanja, misli, osjeaji dok je vlak tutnjao kroz no. Ne
dadoe mi mira.
Drao sam razboritim nekoliko se dana zadrati u Pisi, kako ne bih uspostavio vezu izmeu
pojavljivanja Mattije Pascala u Miragnu i ieznua Adriana Meisa u Rimu, vezu koja bi mogla
lako upasti u oi, osobito ako rimske novine budu odvie pisale o tom samoubojstvu. U Pisi u
doekati veernje i jutarnje rimske novine; a onda, ne bude li odve galame, prije nego to se vratim
u Miragno, poi u u Onegliu, k bratu Robertu, da na njemu iskuam dojam to e ga proizvesti
moje uskrsnue. Nikako mu ne smijem natuknuti nita o svojem boravku u Rimu, o svojim zgoda-
ma i nezgodama, o svemu to mi se dogodilo. O one dvije godine i nekoliko mjeseci odsutnosti
priat u fantastine prie s dugih putovanja... Ah, sada kad opet oivim, moi u se i ja naslaivati
prianjem lai, toliko mnogo, lai, pa i velikih poput lai viteza Tita Lenzija, dapae, jo veih.
Bilo mi je ostalo jo neto vie od pedeset i dvije tisue lira.

244
 Uvjereni da sam prije dvije godine umro, vjerovnici su se nesumnjivo zadovoljili
Kokoinjakom i mlinom. Od prodaje jednoga i drugoga vjerojatno su se kako-tako poravnali; nee
me vie proganjati. U svakom sluaju, ve u se pobrinuti da me ne gnjave. S pedeset i dvije tisue
lira moi u, u Miragnu, ako ne raskono, a ono bar pristojno ivjeti.
Siavi s vlaka u Pisi, najprije odoh kupiti eir, po obliku i veliini slian onima koje je
Mattia Pascal obiavao nositi za ivota; odmah zatim dadoh odrezati kosu one budale Adriana
Meisa.
- Kratko, posve kratko, hej! - rekoh brijau.
Ve mi je malo bila porasla brada, pa sam sada, s kratkom kosom, poeo iznova poprimati
svoje prijanje oblije, ali uvelike popravljeno, finije ... da, oplemenjeno. Oko mi vie nije bilo
kiljavo, to nije vie bilo ono karakteristino oko Mattije Pascala.
Bila je to ostavtina Adriana Meisa na mojemu licu. Sada sam vrlo nalikovao na Roberta,
vie nego to bih ikada mogao zamisliti.
Ali eto jada kad se rijeih sve one kosurine i stavih na glavu eir to sam ga as prije kupio:
on mi pade na glavu sve do zatiljka! Tomu sam morao doskoiti uz brijaevu pomo, tako da sam
ispod podstave stavio papirnu traku.
Kako u hotel ne bih uao onako praznih ruku, kupih putnu torbu. U nju u zasada staviti
odijelo koje je na meni i kaput. Morao sam se opet svime opskrbiti jer se nisam mogao nadati da mi
je ena u Miragnu, nakon toliko vremena, sauvala kakvo odijelo i rublje. U nekoj trgovini kupih
odijelo i ostavih ga na sebi; s novom putnom torbom smjestih se u hotel Neptun.
Otkako sam Adriano Meis, ve sam bio u Pisi, a tada sam bio odsjeo u hotelu London. Bio
sam ve razgledao sva uda umjetnosti u gradu; sada su mi estoka uzbuenja iscrpila snagu, nisam
jeo od prethodnog jutra, pa od gladi i pospanosti nisam vie mogao stajati na nogama. Pojedoh
neto i odspavah gotovo do veeri.
No im se probudih, obuze me neki mraan nemir koji je sve vie rastao. Tko zna kako je
ovaj dan, koji zapravo i nisam zamijetio jer sam bio zaokupljen prvim poslovima, a zatim skren
dubokim snom, kako je ovaj dan proao u Palearijevoj kui! Guva, pomutnja, bolesna radoznalost
stranoga svijeta, hitne istrage, sumnje, insinuacije, uzaludne potrage; a moja odijela i knjige pro-
matraju s uasom kakav izazivaju predmeti koji pripadaju nekome tko je umro traginom smru.
A ja sam spavao! A sada u, u ovom tjeskobnom nestrpljenju, morati ekati do sutra ujutro
kako bih neto saznao iz rimskih novina.
Meutim, kako nisam mogao pohitati u Miragno, ili bar u Onegliu, morao sam ostati ovdje u
tom krasnom poloaju, kao u nekom vremenskom procijepu od dva-tri dana ili moda i vie; mrtav
ondje u Miragnu kao Mattia Pascal; mrtav ovdje u Rimu kao Adriano Meis.
Ne znajui to da radim i nadajui se da u se malo rastresti od tolikih uasa, povedoh ta dva
mrtvaca na etnju po Pisi.
O, bila je to ugodna etnja! Adriano Meis, koji je ovdje ve bio, kao da je elio posluiti kao
vodi i ierone Mattiji Pascalu; no on, potiten tolikim mislima koje mu se vrzmahu po glavi,
turobno se otimao, mahao rukom, kao da eli od sebe otjerati mrsku, kosmatu sjenu u dugom
kaputu, sa eirom iroka oboda i s naoalama.
Odlazi, odlazi! Vrati se u rijeku, utopljenice!
Ali se sjetih da je i Adrianu Meisu, kad se prije dvije godine etao pizanskim ulicama, na
jednak nain smetala i dosaivala isto tako mrska sjena Mattije Pascala i da ju je istom kretnjom
htio otjerati od sebe i gurnuti u mlinsko korito na Kokoinjaku. Najbolje je ne stupati u prijateljske

245
odnose ni s jednim od njih dvojice. O, bijeli zvonie, ti si se mogao nagnuti na jednu stranu, a ja
meu ovom dvojicom ni tamo, ni amo.
Bog je htio da nakraju prebrodim jo jednu takvu beskrajnu i tjeskobnu no te dobijem u
ruke rimske novine.
Neu rei da sam se itajui umirio - nisam mogao. Uas kojim sam bio obuzet ipak se
uskoro ublaio kad sam vidio da su novine vijestima o mom samoubojstvu dale razmjere obinih
dnevnih dogaaja. Svi su manje-vie govorili isto: o eiru, o tapu pronaenom na Margheritinu
mostu s onim lakonskim listiem; da sam bio iz Torina, malo udnovat ovjek, te da nisu poznati
razlozi koji me nagnae na taj alosni korak. Jedne su novine ipak izricale slutnju da je posrijedi
neki intiman razlog", oslanjajui se na prepirku s nekim mladim panjolskim slikarom u kui
dobro poznate linosti iz klerikalnoga svijeta".
Neke su druge navele: vjerojatne novane neprilike". Jednom rijeju, neodreene i kratke
vijesti. Samo je jedan jutarnji list, koji je obino opirno pisao o dnevnim dogaajima, spomenuo
iznenaenje i bol obitelji viteza Anselma Palearija, umirovljenog efa odsjeka u Ministarstvu
prosvjete kod kojega je Meis stanovao i bio vrlo potovan zbog svoje skromnosti i pristojnosti". -
Hvala! - I taj je list, piui o izazovu panjolskoga slikara M. B., izricao slutnju da se razlog
samoubojstvu ima traiti u tajnoj ljubavnoj strasti.
Ubio sam se, jednom rijeju, zbog Pepite Pantogade. Ali tako je zapravo i bolje; Adrianino
ime nije izalo u javnost, niti je bilo spomena o mojim novanicama. Kvestura je, dakle, istragu
vodila diskretno. Ali po kojem tragu?
Mogu otputovati u Onegliu.
Roberta zatekoh u ljetnikovcu, na berbi. Lako je naslutiti to sam osjetio kad sam opet
ugledao svoj lijepi kraj u koji, miljah, neu nikada vie stupiti nogom. Radost mije mutila samo
enja da stignem, strah da me putem prije rodbine ne prepozna netko tui, sve jae i jae
uzbuenje koje je u meni izazivala misao na ono to e oni osjetiti kad me odjednom ugledaju iva
pred sobom. Na samu tu pomisao maglilo mi se pred oima, tamnilo mi je nebo i more, krv mi se
pjenila u ilama, srce mi je buno udaralo. A inilo mi se da nikada neu stii!
Kad konano doe sluga i otvori vrata na ogradi draesnoga ljetnikovca to ga je ena bila
donijela Bertu u miraz, uini mi se, dok sam prelazio preko ceste, da se odista vraam s drugog
svijeta.
- Izvolite! - ree mi sluga, proputajui me na ulazu u ljetnikovac. - Koga da najavim?
U grlu ne naoh glasa za odgovor. Skrivajui smijekom napor, promucah:
- Reci... recite.. .recite mu da... jest, da je... neki njegov prijatelj... prisan, koji... koji dolazi iz
daleka... Tako...
Taj me sluga u najmanju ruku morao drati mutavcem. Odloi moju putnu torbu pokraj
vjealice i ponudi mi da uem u salon.
Drhtao sam u oekivanju, smijao se, dahtao, ogledavao se unaokolo po tom svijetlom, lijepo
ureenom salonu, s novim pokustvom od zelenkasta laka. Odjednom na pragu vrata na koja sam
bio uao ugledah lijepa djeaia od koje etiri godine s kanticom u jednoj ruci, a grabljicama u
drugoj. Gledao me irom otvorenim oima.
Osjetih neku neizrecivu njenost. Mora da je to moj neak, Bertov stariji sin; prignuh se,
mahnuh mu rukom da prie blie, ali on se preplai i pobjee.
Uto uh kako se otvaraju druga vrata salona. Uspravih se, oi mi se zamute od ganua, u grlu
mi zaklokoe grevit smijeh.
Preda mnom je stajao Roberto, smeten, gotovo zabezeknut.
246
 - S kim... ? - zapita
- Berto! - viknuh mu i rairih ruke. - Zar me ne prepoznaje? Na zvuk mojega glasa, on
posve problijedi, brzo proe rukom preko ela i oiju, posrnu i promuca:
- Kako... kako... kako?
No ja ga spremno prihvatih, premda se on povlaio unatrag, kao od straha.
- Ja sam! Mattia! Ne boj se! Nisam mrtav... Vidi li me? Pipni me! Ja sam, Roberto. Nikada
nisam bio ivlji nego sad! No, no, no...
- Mattia, Mattia, Mattia! - poe govoriti siromah Berto, ne vjerujui jo svojim oima. - Ali
kako? Ti? O, Boe... Kako to? Brate moj! Dragi Mattia!
I zagrli me snano, snano, snano. Ja briznuh u pla kao dijete.
- Kako to? - upita opet Berto, koji je takoer plakao. - Kako? Kako?
- Evo me ovdje.. .Vidi li? Vratio sam se... Ne s drugoga svijeta, ne... uvijek sam bio na
ovom gadnom svijetu... No... Sad u ti rei...
Drei me vrsto za ruke, lica oblivena suzama, Roberto me jo uvijek zaprepateno gledao:
- Ta kako...kad je ondje...?
- Nisam to bio ja... Rei u ti. Zamijenili su me... Bio sam daleko od Miragna, pa sam iz
novina, kao moda i ti, doznao za svoje samoubojstvo na Kokoinjaku.
- Dakle, to nisi bio ti? - kliknu Berto. - Pa to si radio?
- Glumio sam mrtvaca. uti. Sve u ti ispriati. Sad jo ne mogu. Kaem ti samo to da sam
iao amo-tamo, isprva sebe smatrajui sretnikom, zna. No poslije... Opazio sam u nekoliko zgoda
da sam pogrijeio, da biti lani mrtvac nije lijepo zanimanje; i evo me ovdje; oivio sam.
- Mattia, uvijek sam govorio, ludi Mattia... Ludi! Ludi! Ludi! - kliknu Berto. - Ah, kako si
me razveselio! Tko se tome mogao nadati? Mattia iv, ovdje! No zna, jo nikako ne mogu
vjerovati. Daj da te pogledam... ini mi se drugim ovjekom!
- Vidi li da sam i oko operirao?
- Ah, da, jest... zato mi se inilo... ne znam... gledao sam te, gledao... Vrlo dobro! Da
poemo k mojoj eni... O! Ali ekaj... ti...
Iznenada se zaustavi i smeteno me pogleda.
- Ti se eli vratiti u Miragno?
- Naravno, jo veeras.
- Dakle, nita ne zna? Pokri lice rukama i zajeca;
- Nesretnice! to si uinio...? to si uinio? Pa zar ne zna da ti je ena...
- Umrla?! - kliknuh ja ustuknuvi.
- Ne! Gore! Po... pola je za drugoga! Skamenih se od uda.
- Za drugoga?
- Da, za Pomina! Primio sam obavijest. Bit e vie od godine dana.
- Pomina? Pomino je mu... - promucah, no odmah mi navre u grlo gorak smijeh, kao
prekipjela u, i ja se nasmijah, grohotom nasmijah.
Roberto me zaprepateno gledao bojei se moda da sam enuo pameu.
- Smije se?
- Pa da! Da! Da! - viknuh mu, tresui ga za ruke. - To bolje! To je vrhunac moje sree.
- to kae? - planu Berto, gotovo srdito. - Sree? Pa ti sad ide onamo...
- Jurim odmah, zamisli!
- A zar ne zna da je mora uzeti natrag?
- Ja? to?
247
 - Naravno! - potvrdi Berto, dok sam, meutim, sada ja zabezeknuto gledao u njega. - Druga
se enidba ponitava, a ti je mora uzeti natrag.
U meni se sve prenu.
- Kako to!? Kakav je to zakon? - viknuh. - ena mi se preudala, a ja... Gluposti! uti, molim
te! Nije mogue!
A ja ti kaem da je ba tako! - tvrdio je Berto. - ekaj, tu je moj svak. To e ti on bolje
objasniti jer je doktor prava. Doi... ili bolje nemoj; poekaj malo ovdje; ena mi je u drugom
stanju; ne bih htio da joj, premda te slabo poznaje, nakodi prejaki dojam. .. Idem je izvijestiti...
Poekat e, je li?
I zadri mi ruku u svojoj jo i dok je bio na pragu, kao da se jo boji da bih, ako me na asak
ostavi, mogao opet ieznuti.
Ostavi sam, poeh kao lav obilaziti po onom salonu. Preudala se! Za Pomina! Pa jasno...
ak istu enu. On ju je, pa da, i prije volio. Mora da mu se to uinilo kao san! Pa i njoj... Mogu za-
misliti! Bogata, Pominova ena... I dok se ona ovdje preudala, ja sam tamo u Rimu... I sad je ja
moram uzeti natrag! Je li to mogue?"
Malo poslije Roberto me, sav ushien, doe pozdraviti. No mene je ve ta neoekivana vijest
bila toliko obeznanila, da nisam mogao uzvratiti radost kojom me doekae svast, njezina majka i
brat. Berto to opazi, pa odmah upita svaka ono do ega je meni bilo najvie stalo.
- Pa kakav je to zakon? - planuh ja opet. - Oprostite! To je turski zakon!
Mladi se odvjetnik nasmijei i poravna naoale na nosu, s izrazom neke nadmoi.
- A ipak je tako - odgovori mi. - Roberto ima pravo. Ne sjeam se tono koji je paragraf, ali
taj je sluaj predvien u zakoniku; druga enidba postaje nitetna im se pojavi prvi brani drug.
- I ja moram uzeti natrag - kliknuh bijesno - enu koja je pred cijelim svijetom punu godinu
dana bila ena drugog ovjeka, koji pak...
- Ali, oprostite, vaom krivnjom, dragi gospodine Pascal! - prekinu me odvjetnii,
svejednako se smjekajui.
- Mojom krivnjom? Kako to? - zapitah ja. - Taje estita ena, prije svega, pogrijeila i
prepoznala me u leu nekog nesretnika koji se utopio, zatim se pourila preudati, a krivnja je moja?
I moram je uzeti natrag?
- Jasno - odvrati on - kad ve vi, gospodine Pascal, niste htjeli stii navrijeme, to jest u roku
to ga zakon propisuje za sklapanje drugoga braka, te popraviti grijeh svoje ene, grijeh koji je tako-
er, ne poriem, mogao biti poinjen u zloj namjeri! Vi ste to lano prepoznavanje prihvatili i njime
se okoristili... Pazite; ja vam to odobravam; to se mene tie, vrlo ste dobro uinili. ao mi je, ak,
to se vraate da se zapletete u zamreno klupko ovih naih glupih drutvenih zakona. Ja se, da sam
na vaemu mjestu, ne bih vie pojavio meu ivima.
Mirnoa i drsko mudrijaenje toga mladia kojemu se na diplomi nije ni tinta osuila
razdraili su me.
- Zato to ne znate kako je to - odgovorih mu i slegnuh ramenima.
- to? - odvrati on. - Moe li biti vee sree, veeg blaenstva?
- Jest, okusite ga! Okusite! - kliknuh ja, okrenuh se k Bertu i ostavih odvjetnika s njegovom
preuzetnou.
Ali i tu naioh na trnje.
- Da, zbilja - upita me brat - kako si se cijelo ovo vrijeme...? I protrlja palac o kaiprst,
pokazujui tako da misli na novac.

248
 - Kako? - odgovorih mu ja. - Duga je to pria! Nisam sad u mogunosti da ti je priam. Ali
sam, zna, imao novca i jo ih imam; nemoj misliti da se sad vraam u Miragno zato to mi ga je
ponestalo!
- Ah, zar se ba silom eli vratiti? - nastavi Berto. - I nakon svih ovih vijesti?
- Pa razumije se da se vraam! - kliknuh ja. - Misli li da nakon svega to sam iskusio i
pretrpio imam jo volje i dalje glumiti mrtvaca? Ne, dragi moj; elim sve propisno, elim osjetiti da
sam iv, posve iv, pa i po cijenu da uzmem k sebi enu. Je li, a je li jo iva majka... udova
Pescatore?
- E, ne znam - odvrati mi Berto. - Razumjet e da nakon drugoga braka... Ali mislim da je
iva...
- Ve mi je bolje! - kliknuh. - Ali ne mari! Osvetit u se! Nisam vie onaj negdanji, zna li?
Jedino mi je ao to e to biti srea za onoga blesavoga Pomina!
Svi se nasmijae. Sluga, meutim, doe i javi da je stol prostrt. Moradoh ostati na ruku; ali
toliko sam drhtao od nestrpljenja da nisam ni primijetio da jedem; na kraju osjetih da sam upravo
derao. Zvijer se u meni bila okrijepila da se spremi za skori nasrtaj.
Berto mi predloi da ostanem kod njega u ljetnikovcu bar tu veer; sutra emo ujutro poi
zajedno u Miragno. elio se nauivati prizora kad se iznebuha vratim u ivot, kad se poput jastreba
obruim na Pominovo gnijezdo. No ja vie ne mogoh izdrati i ne htjedoh o tome ni uti; zamolih
ga da me pusti da odem sam, i to jo iste veeri, bez oklijevanja.
Otputovah vlakom u osam sati; za pola sata bio sam u Miragnu.

XVIII. POKOJNI MATTIA PASCAL

U svojoj nestrpljivosti i srdbi (nisam znao koja me od njih vie obuzima, no bile su moda
obje samo jedno; nestrpljiva srdba, srdita nestrpljivost), nisam se vie brinuo hode li me tko drugi
prepoznati prije nego to izaem ili im izaem u Miragnu.
Jedino na to me je oprez nagnao bilo je da se zavuem u vagon prvog razreda. Bila je veer;
uostalom, bio sam miran, zbog pokusa koji sam uinio s Bertom; kako se u svima bilo ukorijenilo
uvjerenje da sam onako jadno umro prije pune dvije godine, nitko vie nee ni pomisliti da sam ja
Mattia Pascal.
Pokuah promoliti glavu kroz prozor, nadajui se da e pogled na poznata mjesta pobuditi u
meni neki manje estok osjeaj; no to mi samo povea nestrpljenje i srdbu. Na mjeseini u daljini
ugledah glavicu Kokoinjaka.
- Ubojice! - protisnuh kroza zube. - Tu... Ali sada...
Koliko sam toga, zateen neoekivanom vijeu, bio zaboravio pitati Roberta! Jesu li imanje
i mlin prodani? Ili se jo uvijek, prema zajednikom dogovoru vjerovnika, nalaze pod privremenom
upravom? Je li umro Malagna? A strina Skolastika?
Nije mi se inilo da su protekle samo dvije godine i nekoliko mjeseci; inilo mi se da je
prola cijela vjenost i - kako se meni dogodilo mnogo izvanrednih stvari, mislio sam da se jednako
toliko toga moralo dogoditi u Miragnu. A moda se nije dogodilo nita, osim Romildinog vjenanja
s Pominom, koje je sasvim normalna stvar i tek e sad, kad se ja pojavim, postati neto izvanredno.
Kamo u poi kad izaem u Miragnu? Gdje je novi par savio sebi gnijezdo?
249
 Odve je skromna bila za Pomina, bogataa i jedinca, kua u kojoj sam ja siromaak
stanovao. Osim toga, Pomino, ovjek njena srca, bez sumnje bi se nelagodno osjeao ondje gdje bi
ga sve podsjealo na mene. Moda se zajedno s ocem nastanio u Palai. Zamislite udovu Pescatore
kako se sada dri kao matrona i onoga jadnoga viteza Pomina, Gerolama Prvog, ovjeka osjetljiva,
plemenita, pitoma, u pandama one vjetice! Kakvog li prizora! Zacijelo ni otac ni sin nisu imali
odvanosti da je se rijee. A sad u ih eto, bijes me hvata, ja osloboditi.
Jest, moram se uputiti Pominovoj kui, jer ako ih tamo i ne naem, moi u od vratarice
doznati odakle da ih iskopam.
O, seoce moje pospano, kakvog li e sutra biti komeanja kad se uje da sam uskrsnuo!
Te je veeri bila mjeseina, pa su zato, kao i obino, bile ugaene sve svjetiljke po gotovo
pustim ulicama jer je bilo doba kad je veina ljudi za veerom.
Od krajnje ivane napetosti nisam vie osjeao noge; hodao sam kao da ne dodirujem tlo.
Ne bih sad mogao rei kakvo mi je bilo raspoloenje; prisjeam se samo nekoga silnog
homerovskoga smijeha koji mi je tresao cijelom utrobom u estokom uzbuenju, ne mogavi
provaliti; da je provalio, bile bi poput zuba iskoile ploe s plonika, a kue bi se zanjihale.
Zaas stigoh do Pominove kue; no u onom ormaru u predvorju na naoh staru vrataricu;
drui, ekao sam nekoliko minuta, kad na jednoj vratnici na ulazu primijetih nekakvu alobnu
vrpcu, iz-blijedjelu i zapraenu, koja je tu oigledno stajala ve nekoliko mjeseci. Tko je to mogao
umrijeti? Udova Pescatore? Vitez Pomino? Bez sumnje jedno od njih dvoje. Moda vitez... U tom
u sluaju bez daljnjega svoje golubie svakako nai gore, smjetene u Palai. Nisam mogao vie
ekati; jurnuh uz stubite. Na drugom kraku stuba naioh na vrataricu.
- Vitez Pomino?
Po uenju kojim me je pogledala ta stara kornjaa shvatih kako mora da je umro ba
siromah vitez.
- Sin! Sin! - ispravih se odmah i pooh dalje.
Ne znam to je u sebi mrmljala stara na stubitu. Na posljednjem odmoritu moradoh se
zaustaviti; ponestalo mi je daha! Pogledah na vrata i pomislih: Moda jo svi troje za stolom vee-
raju... ne slutei nita. Jo nekoliko asaka i, im kucnem na ta vrata, njihov e se ivot stubokom
promijeniti... Evo, jo je u mojoj ruci udes koji im visi nad glavom."
Popeh se posljednjim stubama. Drei u ruci konopac zvonca, naulih ui, a srce mi se pope
u grlo. Nigdje ni glasa. I u toj tiini posluah polagani cin-cin zvonca koje sam gotovo neujno
povukao.
Sva mi krv jurnu u glavu, a u uima mi poe zujati kao da je ta lagana zvonjava koja se bila
ugasla u tiini bijesno i zagluno odjeknula u mojoj nutrini.
Uskoro nakon toga razabrah iza vrata glas udove Pescatore. Trgnuh se.
- Tko je?
Toga asa nisam mogao odgovoriti; pritisuh ake na grudi, kao da elim zadrati srce da mi
ne iskoi. A onda muklim glasom, gotovo sriui, rekoh:
- Mattia Pascal.
- Tko? - vrisnu glas iznutra.
Mattia Pascal! - odgovorih ja spustivi jo glas, kao da je iz peine. Cuh kako stara vjetica
bjei, jamano prestravljena, pa odmah zamislih to se toga asa ondje dogaa. Sad e doi
mukarac; Pomino, junak!
Ali najprije je trebalo da opet pozvonim, kao i prije, posve tiho. im me Pomino, rastvorivi
vrata, ugleda pred sobom uspravna, isprena, on preneraeno ustuknu. Ja pooh naprijed viui:
250
 - Mattia Pascal! S drugog svijeta!
Raskolaenih oiju, s rukama prema natrag, Pomino se uz tup udarac srui stranjicom na
pod:
- Mattia! Ti?
Udova Pescatore, pritravi sa svjetiljkom u ruci, vrisnu u sav glas, kao porodilja. Ja zatvorih
vrata nogom, priskoih i oduzeh joj svjetiljku koja joj je ve ispadala iz ruke.
- uti! - viknuh joj u njuku. - Zar me zbilja drite za sablast?
- iv?! - ona e, poblijedivi i uhvativi se rukama za kosu.
- iv! iv! iv! - produih ja s okrutnim uitkom. - Prepoznali ste me mrtva, je li?
Utopljena?
- A odakle dolazi? - upita me ona uasnuto.
- Iz mlina, vjetice! - urliknuh. - Daj amo svijeu, pa me dobro pogledaj. Jesam li to ja?
Prepoznaje li me ili ti jo sliim na onoga nesretnika koji se utopio na Kokoinjaku?
- Zar ono nisi bio ti?
- Crkni, enturao! Ja sam ovdje, iv. Ustaj, ti junae! Gdje je Romilda?
- Zaboga - zastenja Pomino, urno ustajui. - Mala... bojim se... mlijeko...
Uhvatih ga za ruku jer sam se ovoga puta ja zaprepastio:
- Kakva mala?
- Moja... moja ki - promuca Pomino.
- Ah, kakva nesrea! - viknu Pescatorica.
Pod dojmom te nove vijesti ne mogoh joj odgovoriti.
- Tvoja ki?... - promucah - Jo i ki? Sada ova...
- Mama, k Romildi, preklinjem vas... - zavapi Pomino.
Ali prekasno. S otkopanim steznikom i dojenetom na grudima, sva neuredna, kao da se na
onu viku urno digla iz kreveta, Romilda koraknu naprijed i ugleda me.
- Mattia! - i pade u zagrljaj Pomina i majke, koji je odvukoe, ostavljajui u toj zbrci malenu
na rukama meni, koji sam takoer pritrao.
Ostah u mraku u predsoblju, a na rukama mi to njeno djetece koje je kmealo glasiem
promuklim od mlijeka. Zbunjen i uznemiren, jo sam uvijek u uima uo krik ene koja jedno
bjee moja, a sada je majka ove djevojice koja nije moja, nije moja! Onu moju, neko, uope nije
voljela. Ja, dakle, sada ne smijem, zaboga, imati milosti prema ovoj djevojici, niti prema njima.
Preudala se? A ja sada... Ali malena je i dalje kmeala, kmeala; to mi je, dakle, initi kako bih je
umirio? Privinuh je na grudi i poeh je jednom rukom lagano tapati po leima i u hodu je
ljuljukati. Moja je mrnja iskipjela, moj bijes popustio. A djevojica se pomalo umiri. Iz mraka me
plaho zovnu Pomino:
- Mattia! Mala...
- uti! Tu je, kod mene - odgovorih.
- to e s njom?
- to u!? Pojest u je! Bacili ste mi je u ruke... Sad mi je ostavite! Smirila se. Gdje je
Romilda?
Polako mi se pribliavao poput kuje ije se tene nalazi u gospodarovim rukama:
- Romilda? Zato? - upita me.
- Zato to elim s njom govoriti! - odvratih grubo.
- Onesvijestila se, zna?
- Onesvijestila? Osvijestit emo je. Pomino moleivo stupi preda me:
251
 - Preklinjem te... sluaj... bojim se... kako to, ti... iv!... Gdje si bio?... O, Boe... Sluaj... Ne
bi li mogao govoriti sa mnom?
- Ne! - viknuh. - Moram govoriti s njom. Ti ovdje vie ne predstavlja nita.
- Kako! Ja?
- Tvoj se brak ponitava.
- Kako... to kae? A malena?
- Malena... malena... - promrmljah. - Besramnici! U dvije godine mu i ena, pa jo ki!
Tiho, slatkice, tiho! Idemo mami... Hajde, odvedi me! Kojim putem?
Tek to sam uao u spavau sobu s djetetom na rukama, udova Pescatore ustremi se na mene
poput hijene. Bijesno je odgurnuh rukom:
- Vi, tamo! Ovdje vam je zet: ako morate vritati, vritite na njega. Ja vas ne poznajem!
Nagnuh se nad Romildu, koja je oajno plakala, te joj pruih kerkicu:
- Evo, dri. Plae? Zato places? Places jer sam iv? eljela bi da sam mrtav? Pogledaj
me... Daj, pogledaj me u oi! iv ili mrtav?
Ona u suzama pokua podignuti oi prema meni, pa glasom isprekidanim od jecaja promuca:
- Ali... kako...ti? to si... to si radio?
- Sto sam radio? - iscerih se. - Ti to pita mene, to sam radio? Ti si se udala za drugoga...
onoga tamo blesana!... Ti si donijela na svijet kerkicu, a ima hrabrosti mene pitati to sam radio!
- I to sad? - zajeca Pomino, pokrivi lice rukama.
- A ti, ti.. .gdje si bio? Pretvarao si se da si mrtav i... pobjegao - poe se derati udova
Pescatore, kroivi naprijed s podignutim rukama.
Uhvatih je za jednu ruku; uvrnuh joj je i zaurlah:
- utite, ponavljam! utite vi, jer ako zinete, proi e me samilost koju mi ulijevaju ovaj va
budalasti zet i ovo djetece, pa u se posluiti zakonom! Znate li to zakon kae? Da ja sad moram
uzeti k sebi Romildu...
- Moju ker? Ti? Ti si lud! - spopadnu me ona bez imalo straha.
Ali Pomino joj se, bojei se moje prijetnje, odmah priblii i poe je zaklinjati da uti i da se
umiri, za ljubav Boju.
Babetina sada ostavi mene i stade grditi njega, budalu, glupana, nitariju koji ne zna nita
drugo doli plakati i oajavati kao kakva baba.
Ja prasnuh u smijeh, da me slabine zaboljee.
- Prekinite! - viknuh, kad mi je uspjelo da se obuzdam.
- Ostavit u mu je, ostavit u mu je drage volje! Zar me zbilja drite tako ludim da bih opet
htio postati va zet? Ah, jadni Pomino! Jadni moj prijatelju, oprosti mi to sam te nazvao budalom;
no jesi li uo? To ti je i ona rekla, tvoja punica, a mogu ti se zakleti da te smatra glupim,
nesposobnim, blesavim... i ne znam kakvim jo. Je li istina, Romilda, reci istinu... Hajde, prestani
plakati, draga; umiri se, jer bi mogla inae nakoditi svojoj curici... Ja sam sada iv, vidi li, elim
se veseliti... Veseliti! Kako ree neki pijanac, moj prijatelj... Veselo, Pomino! Misli li da u ostaviti
ker bez majke? Nipoto! Imam ve jednoga sina bez oca... Vidi li, Romilda? Sad smo se namirili;
ja imam jednoga sina koji je sin Malagnin, a ti sad ima ker koja je ki Pominova. Ako bude Boja
volja, jednoga emo ih dana vjenanjem spojiti! Sad se vie ne mora ljutiti na onoga djeaka...
Govorimo o veselim stvarima... Recite mi kako ste me to ti i tvoja majka prepoznale mrtva na
Kokoinjaku...
- Pa i ja! - kliknu Pomino ozlojeeno. - Cijelo mjesto! Ne samo one.
- E, hvala vam! Hvala! Dakle, toliko mi je sliio.
252
 - Isti stas kao u tebe... tvoja brada, odjeven kao i ti, u crno... A osim toga, ti si nekoliko dana
prije bio nestao...
- Dakako, bio sam pobjegao! Kao da me nisu one nagnale da pobjegnem...? Ova, ova... Ipak
sam se spremao vratiti, zna? I to krcat zlatom! Kadli sam, eto, odjednom umro, utopio se, istrunuo,
a, povrh svega, jo su me i prepoznale! Hvala Bogu, ove sam se dvije godine gospodio; a kod vas
ovdje zaruke, vjenanje, medeni mjesec, sveanosti, veselje, ki... Tko je umro, mrtav lei, a tko
ivi, poiva u miru, zar ne?
- A sad? Kako emo sad? - ponovi Pomino, jecajui, sav u mukama. - To ja pitam!
Romilda ustade da poloi dijete u kolijevku.
- Hajd'mo, hajd'mo onamo! - rekoh ja. - Mala je zaspala. Tamo emo razgovarati.
Poosmo u blagovaonicu, gdje su se na jo neraspremljenu stolu nalazili ostaci veere. Sav
drui, izoblien i blijed poput mrtvaca, trepui neprestano oicama koje su bile izgubile boju, a
po sredini bile probodene dvjema crnim tokama, zaotrenima od muke, Pomino se eae po elu i
govorae kao u bunilu:
- iv...iv...to da se radi? to da se radi?
- Ne gnjavi me! - viknuh na nj. - Sad emo vidjeti, kaem ti.
Romilda odjenu kunu haljinu i vrati se k nama. Ja sam je zadivljeno promatrao na svjetlosti;
bila je.opet lijepa kao neko, jo ljepa i punanija.
- Daj da te vidim! - rekoh joj. - Doputa li, Pomino? Nema u tome nikakva zla, i ja sam joj
mu, dapae, prije i vie nego ti. Nemoj se stidjeti, Romilda! Gle, gle, kako se Mino previja! Pa to
u ti ja, kad nisam odista umro?
- Ovako nije mogue! - otpuhnu Pomino, sav zelen u licu.
- Hvata ga nemir! - rekoh Romildi, namigujui. - Ta nemoj, Mino, umiri se... Rekao sam ti
da u ti je ostaviti, i odrat u rije. Samo ekaj... s doputenjem!
Pribliih se Romildi i utisnuh joj zvuan poljubac u obraz.
- Mattia! - viknu Pomino, drui od jada. Ja opet prasnuh u smijeh.
- Ljubomoran si? Na mene? Idi, molim te! Imam prednost. Uostalom, hajde Romilda,
slobodno se obrisi... Gle, kad sam dolazio, mislio sam oprosti, Romilda, mislio sam, dragi Mino, da
u ti uiniti veliku uslugu ako ti je skinem s vrata, a priznajem ti da mi je ta misao mnogo jada
zadavala, jer sam se htio osvetiti, a htio bih ti i sada oduzeti Romildu, sad kad vidim da je voli i
kad mi se ona... jest, ini mi se kao san, ini mi se istom kao prije toliko godina, sjea li se,
Romilda, a?... Ne plai! Opet plae? Ah, lijepa vremena... da, ne vraaju se vie!... No vi sad imate
ker, i o tomu neemo vie govoriti! Ostavit u vas na miru, doavola!
- A moj e se brak ponititi? - viknu Pomino.
- Pa pusti neka se poniti - rekoh mu ja. - Ako se i poniti, ponitit e se pro forma: ja se
neu posluiti svojim pravima, neu ak traiti niti da me slubeno priznaju ivim ako me ba ne
prisile. Dovoljno mi je da me svi vide i da znaju da sam injenino iv, da izaem iz ove smrti koja
je, vjerujte, prava smrt. Eto vidi; Romilda ti je mogla postati enom... za drugo mi nije stalo! Ti si
se javno vjenao. Svakome je poznato da ti je ona ve godinu dana ena, pa e ti to i ostati. Tko e
se jo brinuti o zakonskoj valjanosti njezina prvog braka? To je lanjski snijeg... Romilda je bila
moja ena, a sada je ve godinu dana tvoja, majka tvojega djeteta. Za mjesec dana nitko vie o tomu
nee ni govoriti. Govorim li dobro, dvostruka punice?
Udova Pescatore, mrka, oznojena, potvrdi glavom. No Pomino, uzbuujui se sve vie,
upita:
- A hoe li ti ostati ovdje, u Miragnu?
253
 - Hou. I doi u katkada naveer k tebi na alicu kave ili na au vina, da ga popijem u tvoje
zdravlje.
- To ne! - planu udovica i skoi na noge.
- Ta, on se ali! - primijeti Romilda, oborenih oiju. Ja udarih u smijeh kao maloas.
- Vidi li, Romilda? - rekoh joj. - Boje se da ne ponemo opet ljubovati... A bilo bi to
zgodno! Ne, ne, nemojmo muiti Pomina... Znai, ako me on vie ne eli vidjeti u svojoj kui, poet
u etati ulicom, pod tvojim prozorima. Je li tako? I priredit u ti mnogo lijepih serenada.
Pomino je, blijed, etao po sobi i mrmljao.
- Nije mogue... nije mogue... Odjednom se zaustavi i ree:
- injenica je, da ona... kraj tebe ovdje, iva, nee vie biti moja ena...
- A ti smatraj da sam umro! - odgovorih mu mirno.
- To vie ne mogu smatrati!
- A ti nemoj. Ta, molim te, zar doista misli da u ti dosaivati, ako Romilda nee? Treba
ona rei... Reci, Romilda, tko je ljepi? Ja ili on?
- No ja kaem: pred zakonom! Pred zakonom! - viknu on i opet se zaustavi.
Romilda ga tjeskobno gledae u napetu iekivanju.
- U tom sluaju - primijetili ja - ini mi se, oprosti, da bih se vie nego itko morao ljutiti ja,
koji u odsad gledati kako moja lijepa negdanja polovica ivi s tobom kao ena.
- Pa i ona - dobaci Pomino - kad ne bude vie moja ena...
- Jednom rijeju - planuh ja - htio sam se osvetiti, a ne svetim se. Ostavljam ti enu, putam
je na miru, a ti nisi zadovoljan! Romilda, ustaj! Hajdmo odavde nas dvoje! Predlaem ti lijepo svad-
beno putovanje... Zabavit emo se! Ostavi ovoga sitniava gnjavatora. Vidi li? Htio bi da ja
stvarno skoim u mlinsko korito...
- Neu ja to! - planu Pomino razdraen do krajnosti. - Ali bar odlazi! Odlazi, kad ti se
prohtjelo da te ljudi dre mrtvim! Odlazi, odmah, daleko, dok te netko nije vidio. Jer ja ovdje...
pokraj tebe... iva...
Ustadoh, potapah ga po ramenu da ga umirim i odgovorih mu, prije svega, da sam ve bio u
Onegli kod brata i da tamo sad ve svi znaju da sam iv i da e sutra vijest neizbjeno stii do
Miragna, te dodah:
- Da umrem jo jedanput? Da odem daleko od Miragna? Ti se ali, dragi moj! Idi, molim te;
predstavljaj mua i budi miran i bez brige... Tvoje je vjenanje obavljeno, bilo kako bilo. Svi e
odobravati, s obzirom na dijete. Obeajem ti i kunem se da ti neu nikada dosaivati, ni zbog
kukavne alice kave, ni da se nauivam ljupkoga, veselog prizora koji prua vaa ljubav, vaa sloga,
vaa srea izgraena na mojoj smrti... Nezahvalnici! Kladim se da nitko, pa ni ti, vrli prijatelju, da
nitko od vas nije poao poloiti vijenac ili staviti bar jedan cvijet na moj grob. Je li tako? Odgovaraj
!
- Tebi je do ale! - otrese se Pomino.
- Do ale? Nipoto! Tamo doista lei mrtvo tijelo jednoga ovjeka, bez ale! Jesi li bio tamo?
- Ne... ne... nisam imao odvanosti - promrmlja Pomino.
- Ali si je imao da mi preotme enu, nevoljnice!
- A ti meni? - spremno e on nato. - Zar je ti meni nisi prije, za ivota, preoteo?
- Ja? - viknuh. - Opet ti! - Ona te nije htjela! Trai li da ti ponovim da te je drala
glupanom? Reci mu ti, Romilda, molim te; vidi, optuuje me da sam ga prevario... Kakve to sada
ima veze? On je tvoj mu, i o tomu vie nema spora; ali nisam ja kriv... No, no. Poi u sutra k

254
onom jadnom naputenom mrtvacu koji nema ni cvijetka, ni iije suze... Je li, a ima li bar kakva
ploa na grobu?
- Ima - urno odgovori Pomino. - Na troak opine... Jadni otac...
- itao mi je nadgrobno slovo, znam! Da je to uo onaj jadnik... to pie na ploi?
- Ne znam... Sastavio ju je evica.
- Mogu zamisliti! - uzdahnuh. - Ali dosta o tome! Pripovijedaj mi radije kako ste se ovako
brzo vjenali... Ah, kratko si vrijeme plakala za mnom, udovice moja! Moda nimalo, ha? Sluaj, je
li mogue da ti ne smijem uti glas? Gledaj; gluho je doba noi... im svane dan, ja u otii, i bit e
kao da se nismo nikad ni poznavali... Iskoristimo ovo nekoliko sati. Hajde, reci mi...
Romilda slegnu ramenima, pogleda Pomina, nervozno se osmjehnu; nato obori oi i pogleda
svoje ruke.
- to da kaem? Jasno da sam plakala...
- A nisi zasluio! - promrmlja udova Pescatore.
- Hvala! Ali opet, makar... malo, zar ne? - prihvatili ja. - Ove lijepe oi, koje se ipak tako
lako varaju, mora da se nisu ba istroile od plaa.
- Nale smo se u tekim prilikama - ree, kao u obranu, Romilda. - I da nije bilo njega...
- Bravo, Pomino! - kliknuh ja. - A ona rugoba Malagna, nita?
- Nita - tvrdo i suho odgovori udova Pescatore. - Sve je uinio on...
I pokaza prstom na Pomina.
- To jest... to jest - ispravi je on - pokojni otac... Zna da je radio u opini. Dakle, najprije je
odredio malu mirovinu s obzirom na nesretni sluaj... a onda...
- Onda je pristao da se uzmete?
- Bio je presretan! I htio je da ivimo svi ovdje kod njega. Ali prije dva mjeseca...
I poe mi pripovijedati o bolesti i smrti oevoj; o njegovoj ljubavi prema Romildi i unuici;
o alosti koju je njegova smrt izazvala u cijelom mjestu. Ja ga potom upitah za strinu Skolastiku,
koja je bila velika prijateljica viteza Pomina. Udova Pescatore, sjeajui se jo grude tijesta koju joj
je ta strana starica bila prilijepila na obraz, uzvrpolji se na stolici. Pomino mi odgovori da je nije
vidio vie od dvije godine, ali da je iva; nato on mene upita to sam radio, gdje sam bio, itd. Rekoh
onoliko, koliko sam mogao, ne spominjui imena, ni mjesta, ni osobe, da mu dokaem da se u te
dvije godine nisam nimalo zabavljao. I tako u razgovoru doekasmo zoru onoga dana kada se imalo
javno utvrditi moje uskrsnue.
Bili smo umorni od bdijenja i jakih uzbuenja, a bili smo i prozebli. Da se malo ugrijemo,
Romilda osobno skuha kavu. Pruajui mi alicu, pogleda me, lagano mi se, alosno, pomalo odsut-
no nasmijei i ree:
- Ti e, kao i obino, bez eera, je li?
Sto je toga asa proitala u mojim oima? Odmah obori pogled.
Na blijedoj svjetlosti zore osjetih da me u grlu poput vora stee iznenadni pla, pa s
mrnjom pogledah Pomina. Ali pod nosom mi se puila kava, opijala me svojim mirisom i jaje
poeh polako srkati. Zatraih zatim od Pomina doputenje da ostavim kod njega putnu torbu dok ne
naem stan; tada u poslati nekoga po nju.
- Svakako! Svakako! - odgovori mi on usluno. - Ne brini se za to; sam u ti je poslati.
- O, - rekoh - ionako je prazna. Da, zbilja, Romilda; ima li sluajno jo to od mojih stvari...
odijela, rublja?
- Ne, nita - odgovori mi ona sa aljenjem i rairi ruke. - Razumjet e... poslije one
nesree...
255
 - Tko je mogao i pomisliti? - uzviknu Pomino.
Bio bih se zakleo da krti Pomino nosi o vratu moj stari svileni rubac.
- No sada je dosta! Pa, zbogom! Sretno! - rekoh ja pozdravljajui i zaustavljajui pogled na
Romildi koja me nije htjela pogledati. Ali ruka joj zadrhta kad mi je uzvratila pozdrav. - Zbogom!
Zbogom!
Kad sioh na ulicu, osjetih se opet izgubljenim, ak i ovdje, u svome rodnome mjestu; sam,
bez kue i kuita, bez cilja i svrhe.
- A sad? - upitah sam sebe. - Kamo da krenem?
Uputih se gledajui ljude koji su prolazili. Ma daj! Zar me ba nitko ne prepoznaje? A ipak
sam ostao onaj isti. Kad me vide, svi bi mogli bar pomisliti; Vidi ovoga stranca kako je slian po-
kojnom Mattiji Pascalu! Da je samo kiljav, reklo bi se; on glavom." Ali, kakvi! Nitko me nije
prepoznavao jer nitko vie nije ni mislio na mene. Nisam pobuivao ni znatielju, ni najmanje
iznenaenje... A ja sam zamiljao eksploziju, strku, im se samo pojavim na ulici! U tom velikom
razoaranju osjetih neko ponienje, neku gorinu koju, ne mogu iskazati. Srdba i ponienje
spreavali su me da izazovem pozornost onih koje sam ja izvrsno prepoznavao, jasno, nakon dvije
godine... Ah, to znai umrijeti! Nitko me se, nitko vie nije sjeao, kao da me nikada nije ni bilo...
Dva puta prooh mjesto s kraja na kraj, a da me nitko nije zaustavio. Razdraen do krajnosti,
namislih se vratiti k Pominu i izjaviti mu da mi uvjeti ne odgovaraju, pa da se njemu osvetim zbog
uvrede koju mi cijelo mjesto nanosi jer me vie ne prepoznaje. No niti bi me Romilda htjela
slijediti, niti sam ja znao kamo bih je toga asa odveo. Morao sam najprije potraiti kuu za se.
Pomislih da odem na opinu, u matini ured, da me odmah izbriu iz knjige umrlih; no putem se
predomislih i umjesto toga pooh u knjinicu Majke Boje od Milosti, gdje na svom mjestu naoh
veleasnog prijatelja don Eligija Pellegrinotta koji me, na prvi pogled, takoer nije prepoznao. Ali
on je tvrdio da me odmah prepoznao i da je samo ekao da ja izreknem svoje ime, pa da mi ovije
ruke oko vrata, jer mu se inilo nemoguim da sam to ja i jer nije mogao odmah zagrliti nekoga tko
mu je izgledao kao Mattia Pascal. Neka mu bude! Prvi sveani doek, vrlo topao, imao sam kod
njega; zatim me on silom povede u mjesto da mi izbrie iz due lo dojam to ga je na mene ostavila
zaboravnost mojih sugraana.
Ali sad pak ja za inat ne elim opisivati to je bilo najprije u Brisigovoj ljekarni, pa u kavani
Union, kad me je don Eligio, jo sav ushien, predstavio kao uskrsloga od mrtvih. Vijest se munje-
vitom brzinom proiri, pa se svi sjatie da me vide i obaspu pitanjima. Htjeli su od mene saznati tko
je onda ovjek koji se utopio na Kokoinjaku, kao da me oni nisu bili u njemu prepoznali, svi
redom... Dakle, to sam ja, ba ja? Odakle dolazim? S drugog svijeta! to sam radio? Hinio mrtvaca!
Odluih da se ne udaljujem od ta dva odgovora i da ih sve ostavim u ljutito radoznalom uzbuenju,
koje je potrajalo punih nekoliko dana. Vie sree od ostalih nije imao ni prijatelj evica, koji me
doao intervjuirati za svoj Listi". Uzalud mi je, ne bi li me ganuo i sklonio da govorim, donio
jedan primjerak svoga lista od prije dvije godine, s mojim nekrologom. Rekoh mu da ga znam
naizust, jer se Foglietto" u Paklu mnogo ita.
- Dakako! Hvala ti, prijatlju! I na ploi... Poi u da je vidim, zna?
Ne elim sad ovdje navoditi njegov novi udarni lanak" idue nedjelje, kojemu je naslov
bio tiskan debelim pismenima i glasno:

MATTIA PASCAL JE IV!

256
 Meu malobrojnima koji se ne htjedoe pokazati bio je, uz moje vjerovnike, Batta Malagna,
koji je ipak, rekoe mi, prije dvije godine iskazao veliku alost u povodu moga groznog samouboj-
stva. Vjerujem. Toliku tugu onda, kad je saznao da me je zauvijek nestalo, koliko negodovanja sad,
kad je shvatio da sam oivio. Vidim razlog i jednome i drugome.
A Oliva? Sreo sam je jedne nedjelje na povratku s mise. Vodila je za ruku svoga
petogodinjeg djeaka, krepkog i lijepog, kakva je i ona bila - mojega sina! Pogledala me prijazno i
nasmijala se oima, oima koje su mi u trenutku rekle toliko toga...
Dosta. Sad ivim u miru, zajedno sa starom strinom Skolastikom koja mi je ponudila
sklonite u svojoj kui. Moj mi je hiroviti doivljaj odjednom podigao ugled u njezinim oima.
Spavam u istoj postelji u kojoj mi je umrla pokojna majica, a velik dio dana provodim ovdje, u
knjinici, u drutvu don Eligija, koji jo ni izdaleka nije razmjestio ni uredio pranjave stare knjige.
Piui ovu svoju udnu pripovijest uz njegovu pomo, utroio sam oko est mjeseci. On e
uvati tajnu onoga to je ovdje napisano, kao da ju je saznao pod zavjetom ispovijesti.
Nadugo smo zajedno raspravljali o mojim doivljajima, a ja sam esto izjavljivao da ne
uviam kakva se korist iz njih moe izvui.
- Ako ne druga, ova - ree mi on - da izvan zakona i onih pojedinosti, bile one radosne ili
alosne, po kojima smo ono to jesmo, dragi gospodine Pascal, nije mogue ivjeti.
No ja ga upozoravam na injenicu da se nipoto nisam vratio ni u zakon, ni u svoje
pojedinosti. Moja je ena Pominova ena, ja ne bih znao pravo rei tko sam.
Na groblju u Miragnu, nad grobom onoga jadnog neznanca koji se ubio u Kokoinjaku, jo
stoji natpis to ga je sastavio evica:

Pogoen zlim udesom

MATTIA PASCAL
Knjiniar

plemenito srce, otvorena dua, ovdje dobrovoljno poiva

Suut sugraana ovu plou postavi

Poloio sam na nju obeani vijenac. Katkada dolazim vidjeti sebe mrtva i pokopana.
Gdjekoji me znatieljnik prati izdaleka; na povratku mi se prikljui, smijei se, pa me, razmatrajui
moje stanje, zapita;
- Molim vas, moe li se znati tko ste vi?
Ja slegnem ramenima, mirnem i odgovorim mu:
- Eh, dragi moj... Ja sam pokojni Mattia Pascal!

257
NOVELE
(Izbor)

258
 REQUIEM AETERNAM DONA EIS DOMINE

Bijae ih dvanaest. Deset mukaraca i dvije ene, kao povjerenstvo. Sa sveenikom to ih je

vodio, trinaest.
U predsoblju prepunom drugih ljudi to su ekali nisu svi nali mjesta da sjednu. Sedam ih
bijae ostalo stajati, naslonjeno na zid, iza onih est to su sjedili, a meu njima sveenik izmeu
dvije ene.
One su plakale, a crne suknene pelerine navukle su sve do oiju. Oi pak desetorice
mukaraca, ak i sveenikove, zacaklile bi se od suza im bi tih enski pla tjeskobnije zazvuao od
nenadane navale misli koje su oni s lakoom pogaali.
- Mir... Mir... - bodrio ih je tada sveenik, dok je i njemu glas podrhtavao od ganua.
One bi dizale glavu i otkrivale oi to su ih pekle od plaa, bacivi oko sebe brz pogled pun
nejasne i bojaljive strepnje.
Svi su, ukljuujui sveenika, isparavali kozji zadah pomijean s masnim vonjem gnojiva,
tako jak da su drugi ekaoci ili s gaenjem krivili lice, ili frktali nosom; neki su ak napinjali obraze
i otpuhivali.
Ali oni kao da to nisu shvaali. To je bio njihov miris, nisu ga primjeivali; miris njihova
ivota, meu stokom za ispau i tegleom marvom, u dalekim poljima izgorjelima od sunca i bez
traka vode. Da ne umru od ei, svakoga su jutra morali s mazgama miljama ii do blatne movare
u dnu doline. Kako bi je onda i mogli troiti na pranje!? Osim toga, oznojili su se od silnog tranja;
a ogorenje to ih bijae obuzelo iz njihovih je tijela istijetilo neku kiselost enjaka koja bijae
kao neki znak njihove ivotinjske naravi.
Ako su i primjeivali te grimase, pripisivali su ih neprijateljstvu za koje su u tom trenutku
mislili da ga prema njima ga je sva ta gospoda, uroena na njihovu tetu.
Doli su sa stjenovitih uzvisina posjeda Margari, bili su na putu od prijanjeg dana; sveenik,
uznosit izmeu dvije ene, kao predvodnica, ostala desetorica iza njih, poput stada.
Oploane ceste cijelog su dana prskale varnicama pod muklim tutanjem njihovih okovanih
cipela od grube koe, masivnih i klizavih.
Na otrim seljakim licima, bodljikavim od nekoliko dana neobrijane brade, u vujim oima,
nepominim u snanoj, crnoj muci, imali su zloslutan izraz s mukom zadravanog bijesa. Kao da ih
je tjerala neodlona, okrutna potreba, od koje vie nisu mogli pobjei drugamo negoli u ludilo.
Ve su bili kod gradonaelnika i kod svih opinskih vijenika i savjetnika; sada su se po
drugi put vraali u prefekturu.
Gospodin prefekt ih dan prije nije htio primiti, ali oni su u zboru preklinjali i prijetili.
Plaui, urlajui, bijesno maui, ve su iznijeli svoju pritubu protiv zemljoposjednika gradskom
vijeniku, koji se pak uzalud pretrgavao da im dokae kako ni gradonaelnik, ni on, ni gospodin
prefekt, ni njegova ekscelencija ministar pa ni njegovo velianstvo kralj nemaju moi da udovolje
njihovu zahtjevu; naposljetku, premda oajan, morade obeati da e ih gospodin prefekt primiti toga
jutra u jedanaest, u prisutnosti zemljoposjednika baruna Margarija.
Jedanaest sati bilo je odavno prolo, ve je gotovo zvonilo podne, a barun se jo ne bijae
pojavio.
259
 Vrata prefektove dvorane za primanja ostajala su zatvorena i za druge ekaoce.
- Unutra ima ljudi - odgovarali su vratari.
Napokon se vrata otvorie, a iz sale, srdano se pozdravivi, izae upravo on, barun Margari,
zaarena lica i s rupiem u ruci; zdepast, trbuast, u kripavim cipelama, zajedno s vijenikom.
Njih estero stoje sjedilo skoi na noge; dvije ene zavritae, a uznositi sveenik,
zaprepaten, istupi naprijed, naglaeno viui:
- Ali ovo ... ovo je izdaja!
- Otac Sarso! - glasno pozove vratar s otvorenih vrata dvorane. Vijenik se obrati sveeniku:
- Evo, zovu vas radi odgovora. Uite samo vi. Mir, gospodo, mir!
Sveenik, uznemiren, uzrujan, ne znajui bi li se odazvao pozivu, dok su njegovi ljudi, nita
manje uznemireni i uzrujani nego on, pitali, plaui od bijesa zbog nepravde koja im se inila bjelo-
danom:
- A mi? A mi? Kako to? Kakav odgovor? Zatim svi zajedno, u velikoj zbrci, poee vikati.
- elimo groblje! - Krtene smo due! - Na mazgama, gospodine prefekte, nai mrtvi! - Kao
zaklana ivina! - Poivali u miru, gospodine prefekte! elimo svoju raku! - Komadi zemlje, u koji
emo baciti kosti!
A ene, uz poplavu suza:
- Za naega oca, koji umire! Za naega oca koji eli znati prije no to zauvijek zatvori oi da
e umrijeti u raci koju je za se dao iskopati! Pod travicom nae zemlje!
A sveenik, najsnaniji od sviju, s podignutim rukama, pred prefektovim vratima ree:
- To je ono to vjernici preklinju: Requiem aeternam dona eis Domine!
Na tu zbrku sa svih strana pritrae vratari, uvari, slubenici koji su na zapovijed to ju je
izviknuo prefekt nasilno ispraznili predsoblje, tjerajui sve po stubama, ak i one koji s time nisu
imali nikakve veze.
Na glavnoj ulici, kako se svi ti ljudi u vici trcae iz zgrade prefekture, smjesta se skupi
veliko mnotvo; tada otac Sarso, zgroen do krajnjih granica i podjednako gorljiv, pritisnut pitanji-
ma koja su mu pljutala sa svih strana, poe mahati rukama poput brodolomca i kimati glavom da
eli odgovoriti svima, ba sada, evo, da polako, malo dalje...istjerale ga vlasti...evo,...narodu,
narodu...
Te uze drati govor:
- Govorim u ime Boga, o, krani, koji je iznad svakog zakona kojim se drugi die, i
gospodar je svih ljudi i sve zemlje! Mi nismo ovdje samo da ivimo, o krani! Ovdje smo da
ivimo i da mremo! Ako neki nepravedan ljudski zakon siromahu za ivota uskrauje komadi
zemlje na koju moe staviti nogu i rei: Ovo je moje!" ne moe mu u smrti zanijekati pravo na
raku! O, krani, ovi su ljudi ovdje da, u ime ostalih etiri stotine nesretnika zatrae pravo ukopa!
ele svoje rake! Za sebe i za svoje mrtve!
- Groblje! Groblje! - povika opet uglas, s rukama u zraku i oima punim suza, ono
dvanaestero margaritanaca.
A sveenik e, okrijepljen zgraanjem mnotva, nastojei se koliko god moe podignuti na
vrhove prstiju kako bi ovladao mnotvom.
- Evo, evo, gledajte, o, krani: ovim dvjema enama ovdje... gdje ste, pokaite se! evo;
ovim dvjema enama umire otac, koji je otac svih nas, na voa, osniva naega sela! Ima ve vie
od ezdeset godina to se taj ovjek, sada na samrti, popeo do zemlje Margarija i na stjenovitoj
grbini planine svojim rukama podigao prvu kuu od trske i vapna. Sada je tamo vie od sto pedeset
kua, a stanovnika preko etiri stotine. Mjesto je blizu, o, krani, udaljeno oko sedam milja.
260
Svakog od tih ljudi kojemu umre otac ili majka, ena ili dijete, brat ili sestra razdire pogled na
roakov le, o, krani, na leima obine mazge, kako ga, dok se trese u lijesu, prenose miljama i
miljama strma puta meu stijenjem! A vie se puta dogodilo da se mazga poskliznula, a mrtvac je
odskakutao meu kamenje i blato rijenog korita! To se dogodilo, o, krani, jer nam gospodin
barun Margari barbarski uskrauje doputenje da u jednom kutku ispod zaselka pokopamo svoje
mrtve, da ih moemo imati pred oima i uvati ih! Dosada smo podnosili tu muku, nismo vikali, tek
smo molili, sklopljenih ruku preklinjali toga gospodskog barbarina! Ali sada kad nam svima umiru
oevi, o, krani, na starac, sa arkom eljom da bude siguran da e ga pokopati tu, gdje sada u
mnogim kuama gori vatra to ju je on prvi put upalio, doli smo ovamo traiti ne ba legalno
pravo, ali lju... to? Stoje? Kaem ljudsko, lju...
Ne uzmognu nastaviti. Gusta eta uvara i karabinjera probi se u gomilu te je, nakon mnogo
zbrke, povika, fiuka i aplauza, uspije rastjerati. Oca Sarsa uhvatio je za ruke jedan od zastupnika i
zajedno s ostalih dvanaest margaritanaca odveo u policijski komesarijat.
U meuvremenu se barun Margari, koji se dotada drao po strani, okruen drutvancem
poznanika, daui kao da ga polako gui i gnjei teina javnog skandala zbog drzovite propovijedi
onoga sveenika, vie puta nastojao otrgnuti iz ruku koje su ga zadravale da se ne baci na
govornika; sada kad se gomila razilazila, pokrenuo se, okruen ljudima u sve veem broju te, ut u
licu, zadihan kao da je upravo izaao iz borbe na ivot i smrt, poe pripovijedati kako su njega, a
prije njega i njegova oca don Raimonda Margarija, ti ljudi i taj sveenik arlatan predstavili kao
nemilosrdne barbare koji im uskrauju pravo na ukop, zapravo ve ezdeset godina rtve neuvene
otimaine od oca onih tamo dviju ena, strana ovjeka, silnika i ponora svega zla. Ree kako ve
godinama nije slobodan kretati se po svojim posjedima, gdje su oni izgradili svoje kue, a taj
sveenik svoju crkvu, ne plativi ni zemljarinu ni zakupninu, ne zatraivi ak ni doputenje da tako
upadnu u njegov posjed. Mogao je poslati svoje ljude i sve ih potjerati, kao pse, a kue im sruiti;
nije to uinio, nee to uiniti; svaka od tih ena donosi na svijet dvadesetero djece; u manje od
ezdeset godina tamo je dolje izraslo cijelo puanstvo. Ali to nije dovoljno, eto, nisu zadovoljni: taj
pop fikal, koji ivi na njihovim leima, koji je svima nametnuo porez za uzdravanje svoje crkve,
potie ih i evo, ne samo da na njegovoj zemlji ele boraviti dok ive, ve tu ele ostati i kad umru. E
pa to ne! To ne! To nikad! Podnosi ih ive; ali da ih i mrtve dri na svojoj zemlji, nikada! Ve zbog
toga da se njihova uzurpacija ne ukorijeni pod zemljom s njihovim mrtvima! Prefekt mu je dao za
pravo; dapae, obeao mu je da e dolje poslati uvare i karabinjere da bi sprijeio svako nasilje: jer
starac, na samrti ve mjesec dana zbog vodene bolesti, ovjek je koji e se dati iv pokopati u raku
to ju je ve dao iskopati na mjestu gdje sanja da bi trebalo podignuti groblje im mu dvije keri i
onaj pop dojave da je odbijen.
Kada su tog poslijepodneva otac Sarso i njegovo krdo puteni na slobodu te se uputili na
stovarite, gdje su dan prije bili ostavili mazge, naoe tu velik broj uvara i karabinjera na konjima
koji su ih trebali otpratiti sve do uzvisina Margarija, do sela.
- Opet? - otac e Sarso ugledavi ih. - Opet? Zato? Jesmo li moda zloinci da nas tako
silom prate? Ali da... bolje, da... dapae, ako nas elite staviti u lisice! Hajde, idemo! Na konja! Na
konja!
Djelovao je kao da je otrpio muku Kristovu. Nadut od onoga to je uinio, nije mogao
doekati da stigne u selo s tom pratnjom, koja e svima tamo gore posvjedoiti s kolikim se arom,
s kolikom silovitou potrudio da za starca dobije ukop.
Ve je bilo kasno, a znali su da ih nestrpljivo ekaju od prole veeri. Tko zna je li starac jo
iv!? Svi su se u srcu nadali da je umro.
261
 - O, mili oe... o, mili oe... - cmizdrile su dvije ene.
O, da, bolje da je umro u neizvjesnosti, barem s nadom da su oni od baruna uspjeli iskamiti
doputenje za groblje!
Hajde, idemo, idemo... Padala je sjena veeri, a to je njihov povratak vie kasnio, to je tamo
gore moda vie putala korijena i u svim srcima rasla ta nada. I to e tee biti njihovo razoaranje.
Isuse, Isuse! Kakav toptaj kopita! Bilo je to poput ratnog mara. Tko zna kako e se osjeati
u Margariju kad ih vide kako se vraaju praeni ovako, tolikom silom!
Starac e to odmah primijetiti.
Umirao je na otvorenome, meu svojima, sjedei ispred vrata svoje zemljane kue, ne
mogavi vie ostati u krevetu jer ga je guilo golemo nabreknue zbog vodene bolesti. I nou je
ondje sjedio, daui, oiju uprtih u zvijezde, okruen cijelim selom, koje ve mjesec dana nije
prestajalo bdjeti uz njega.
Da je bar mogue preprijeiti mu pogled na sve one uvare...
Otac Sarso obrati se naredniku, koji je jahao uz njega:
- Ne bi li mogli malko zaostati? - upita ga. - Drati se malo podalje? Kad bi se tom jadnom
starcu moglo milostivo dopustiti da povjeruje kako smo dobili odobrenje!
Prije no to e odgovoriti, narednik zastade. Nije mu ulijevao povjerenje taj pop; bojao se da
e se, dopustivi to, obrukati. Napokon ree:
- Vidjet emo, oe, vidjet emo na licu mjesta.
Ali kada nakon mnogih sati naporna puta zapoe uspon na planinu, izdaleka se, usprkos ve
gustome mraku, nazrjee tako izvanredne stvari da vie nitko ne pomisli kako bi se starcu za ljubav
mogla izvesti ta prijevara.
Na visokoj vrleti mravinjala su svjetla. Ovdje-ondje gorjeli su snopovi slame, iz kojih su se
prema zvijezdama dizali gusti pramenovi zapaljena dima, kao na Boinu devetnicu. I pjevali su
tamo dolje, pjevali su, da, ba kao na Boinu devetnicu, pri svjetlu tih baklji.
to se dogodilo? Daj, trkom, trkom!
Cijelo se selo okupilo gore kao da slavi divljaki pogrebni obred.
Starac, ne mogavi vie podnijeti napetost oekivanja, nadajui se pokoju nakon napada
guenja, bio se dao na stolici prenijeti do mjesta gdje se trebalo nalaziti groblje, ispred svojega
groba.
Opran, oeljan i ureen kao mrtvac, pokraj stolice na koju je bio postavljen poput velike
uspuhane vree, stavio je svoj lijes od jelovine, gotov ve nekoliko dana. Na poklopcu toga lijesa
leala je kuna kapa od crne svile, par suknenih papua i rubac koji e se, im on umre, svezati
ispod brade oko glave, a namijenjen je tomu da mu usta dri zatvorenima. Ukratko, sve potreptine
za posljednju odoru.
Okolo su se, sa svjetiljkama, okupili svi ljudi iz sela, a pjevali su starcu litanije:
- Sancta Dei Genitrix,
- Ora pro nobis,
- Sancta Virgo Virginum,
- Ora pro nobis.
A mravinjaku svih tih svjetala s golemog je nebeskog svoda odgovaralo gusto iskrenje
zvijezda.
Na starevoj je glavi na nonom povjetarcu podrhtavala rijetka kosa, jo vlana i neobino
zategnuta. Jedva miui oteenim rukama, jednom na nadlanici druge, cvilio je u tekom hropcu,
kao da se tjei i osvjeava:
262
 - Travica!... Travica!...
Ona koja e izniknuti iz njegove zemlje, uskoro, na njegovu grobu. Prema njoj je istezao od
oteklina izobliene noge, poput dvaju mjehura u velikim arapama od modrog pamuka.
im se oko njega uzvikae njegovi ljudi, vidjevi kako uz zveket sablji po kosini nadire tako
veliko stado konjanika, pokua se podignuti na noge; zau pla i isprekidane odgovore pridolih, pa
se, razumjevi, pokua naglavce baciti dolje u grob. Zadrae ga; svi se stisnue oko njega da bi ga
zatitili od snaga; ali naredniku uspije razbiti gomilu, pa naredi da se umirui smjesta prenese kui i
da se svi otamo raziu.
Na stolici, poput sveca na nosilima, starca podigoe, a margaritanci se, visoko drei
svjetiljke, viui i plaui, uputie prema svojim kuercima, koji su se bijeljeli u visini, rasuti po
stijeni.
Pratnja osta u mraku, pod zvijezdama, uvati prazni grob i lijes od jelovine koji su ondje
ostavili, s onom kapicom, onim rupcem i onim papuama na poklopcu.

263
 SRETNICI

Dirljiva procesija u domu mladoga sveenika don Artura Filomarina.

Posjeti alovanja.
Cijelo susjedstvo zirkalo je s prozora i kunih vrata natruli, izblijedjeli ulaz oznaen
korotom, koji je tako, napola zatvoren a napola otvoren, bio poput izborana lica kakva starca to
namiguje kako bi sve koji ulaze lukavo upozorio na posljednji izlazak gospodara kue, u
vodoravnom poloaju.
Znatielja cijelog susjedstva upuivala je na sumnju da ti posjeti stvarno imaju neko
znaenje ili, tonije, namjeru posve razliitu od one koju su htjeli pokazati.
Svakom posjetiocu koji je ulazio kroz veu otimali su se uzvici uenja.
- Uh, i ovaj?
- Tko, tko?
- Inenjer Franci! - I on?
Evo ga, ulazi. Ali kako? Jedan mason? Jedan veliki metar? Dakako, i on. A prije i poslije
njega, onaj grbavac doktor Niscemi, ateist, gospodo draga, poznati ateist; pa republikanac i slobodni
mislilac advokat Rocco Turrisi, pa biljenik Scime i vitez Preato i komendator Tino Laspada,
savjetnik u prefekturi, pa braa Morlesi koji bi, im bi sjeli, jadnici, kao da su im due otrovane
snom, sva etvorica zaspala, pa barun Cerrella, ak i barun Cerrella - ukratko, svi uglednici, sve
najvee ribe Monteluse: visokoobrazovani ljudi, slubenici, trgovci...
Don Arturo Filomarino bijae veer prije stigao iz Rima, kamo je, postoje pao u nemilost
monsinjora Partanne, zbog sadnice jagoda koju bijae obeao redovnicama svete Ane, otiao na
studij kako bi doktorirao knjievnost i filozofiju. Hitan ga je telegram pozvao u Montelusu jer mu je
oca pogodila nenadana bolest. Stigao je prekasno. ak i za gorku utjehu da ga posljednji put vidi!
etiri udane sestre i urjaci, poto su ga na brzinu obavijestili o iznenadnoj nesrei i
predbacili mu gnjevno, dapae iskazujui gaenje i odvratnost, da su njegove kolege monteluki
sveenici od umirueg traili dvadeset tisua lira, dvadeset, dvadeset tisua lira kako bi mu
podijelili svete sakramente, kao da pokojnik nije ve dovoljno dao za dobrotvorne ustanove, za
karitativne zajednice, te mramorom oploio dvije crkve, izgradio oltare, poklonio kipove i slike
svetaca, irokom rukom dijelio novac za sve vjerske blagdane; otili su puui, zgroeni,
izjavljujui kako su nasmrt umorni od svega onoga to su uinili u ta dva nevjerojatna dana; ostavili
ga tu samog, sveti Boe, s prilino... da, prilino mladom drubenicom, koju je otac, Bog mu dao
dui pokoj, iz slabosti nedavno doveo iz Napulja, a koja ga je ve slatkasto i ljigavo zvala don
Arturi.
Za sve to mu nije odgovaralo don Arturo je obiavao skupiti usne i puhnuti dva, tri puta,
sasvim polako, prelazei vrcima prstiju po obrvama. Sada, jadnik, svaki put kad bi uo don
Arturi...
Ah, te etiri sestre! Te etiri sestre! Oduvijek su ga gledale poprijeko, jo od djetinjstva.
Dapae, nikada ga nisu podnosile, moda jer je bio jedini djeak i najmlai, moda zato to su one,
sirotice, bile sve etiri rune, jedna runija od druge, a on lijep, njean, plavokos i kovrav. Njegova
im se ljepota morala initi dvostruko suvinom, jer je muko i jer je od djetinjstva, na svoje zado-
264
voljstvo, bio predodreen za sveenitvo. Predviao je da e doi do odvratnih scena, skandala i
svaa u trenutku podjele nasljedstva. urjaci su ve dali zapeatiti sef i pisai stol u uredu svojega
tasta, koji je umro bez oporuke.
Kakva je smisla imalo uope njemu predbacivati ono to su sluge Boje drale ispravnim i
prikladnim traiti od oca kako bi umro kao dobar kranin? Ah, koliko god to moglo biti okrutnim
za njegovo sinovsko srce, ipak je morao priznati da se pokojnik godinama bavio zelenatvom,
djelomino ak i bez one obzirnosti koja moe bar ublaiti taj grijeh. Istina, istom tom rukom kojom
je uzimao kasnije je davao, i to ne malo. Ali, istini za volju, to nije bio njegov novac. Moda su
upravo zbog toga monteluki sveenici drali nunom jo jednu, posljednju rtvu. On se pak sa svo-
je strane zavjetovao Bogu kako bi odustajanjem od zemaljskih dobara iskupio veliki grijeh u
kojemu je otac ivio i umro. A sada, u vezi s onim to e mu pripasti od oeva nasljedstva, bio je
pun obzira i namjeravao je traiti savjet i vodstvo nekog svog nadreenog, na primjer monsinjora
Landoline, nadstojnika Zavoda brae laika, sveta ovjeka, svojega ispovjednika, ije je primjereno
arko milosrdno pregnue dobro poznavao.
Svi su mu ti posjeti uostalom bili neugodni.
Zbog prividne svrhe, s obzirom na ugled tih osoba, znaili su za njega nazasluenu poast, a
zbog skrovitoga cilja kojim su se vodili, okrutno ponienje.
Gotovo se bojao da e ih uvrijediti zahvaljujui za taj privid poasti koji su mu iskazivali; a
kad uope ne bi zahvalio, bojao se da bi time previe otkrio vlastito ponienje i ispao dvostruko
neotesan.
S druge strane, nije mu bilo sasvim jasno to mu sva ta gospoda ele rei, niti to mora
odgovoriti, niti kako se ponaati. A ako pogrijei? Ako, ne htijui, ne znajui, uini neki propust?
On se elio pokoravati svojim nadreenima, uvijek i u svemu. Zato se bez savjeta osjeao
upravo izgubljenim usred te gomile.
Stoga odlui utonuti u rasklimani divani u dnu pranjave i neureene, gotovo mrane
sobetine, te se bar u poetku praviti tako dotuenim od boli i napora putovanja, da te posjete moe
primati samo u tiini.
Posjetioci bi, poto su mu stegnuli ruku, uzdiui zatvorenih oiju, posjedali u krug du
zidova. Nitko nije govorio i svi su izgledali udubljeni u tu veliku sinovljevu bol. Izbjegavali su u
meuvremenu gledati jedni druge, kao da svakome smeta to su drugi doli iskazati jednaku suut.
Svi su jedva ekali da odu, ali svatko je ekao da prije odu drugi, kako bi ispod glasa, u etiri
oka, rekao koju don Arturu.
I tako nitko nije odlazio.
Sobetina je ve bila puna i novopridoli nisu vie nalazili sjedeih mjesta te su svi u tiini
bjesnili i zavidjeli brai Morlesi, koji bar nisu primijeivali vrijeme to prolazi, jer su, kao i obino,
im bi sjeli, sva etvorica zaspali dubokim snom.
Napokon, puui, prvi ustane ili, tonije, sie sa stolice barun Cerrella, malen i okrugao
poput lopte i - dri dri dri - uz razdraujui cvile lakiranih cipela, ode do divania, prignu se prema
don Arturu, te mu tiho ree:
- S doputenjem, oe Filomarino, jedna molba. Koliko god utuen, don Arturo skoi na
noge:
- Evo me, gospodine barune!
Pa ga, preavi cijelu sobetinu, otprati do malog predsoblja. Malo se kasnije vrati, uzdiui,
te utonu u divan; ali ne prooe ni dvije minute, kad ustade drugi i ponovi mu:
- S doputenjem, oe Filomarino, jedna molba.
265
 I na taj nain zapoe mimohod. Jedan po jedan, svake dvije minute, ustajali su, i... a nakon
njih pet est don Arturo vie ne ekae da ga dou zamoliti do divana u dnu sobe; im bi vidio kako
netko ustaje, spremno bi i usluno priskakao i pratio ga do predsoblja.
Za svakoga, meutim, tko bi odlazio, stizala bi odjednom dvojica ili trojica, pa je to muenje
prijetilo da potraje cijeli dan.
Sreom, kad su otkucala tri sata poslije podne, ne doe vie nitko. Ostala su u sobi samo
braa Morlesi, poredana jedan do drugoga, sva etvorica u istom poloaju, s glavom na grudima.
Spavali su ondje oko pet sati.
Don Arturo nije vie mogao stajati na nogama. Mladoj napuljskoj drubenici oajnikim
pokretom pokae na onu etvoricu spavaa.
- Hajdete vi jesti, don Arturi - ree ona. - Ovo u ja srediti. Kad su se, meutim, probudili,
poto su neko vrijeme vrtjeli uokolo raskolaenim i od sna crvenim oima da se snau, braa
Morlesi poeljee i sama rei koju u povjerenju don Arturu, te im on uzalud pokua objasniti da to
nije potrebno; da je ve shvatio i da e uiniti sve da ih zadovolji, kao i ostale, koliko mu to god
bude moguim. Braa Morlesi nisu ga samo eljela moliti, poput ostalih, da pri podjeli zajmova
njemu pripadne njihova mjenica, kako ne bi pali u pande drugih nasljednika; eljeli su mu skrenuti
pozornost i na to da njihova mjenica nije bila, kako je pisalo, na tisuu lira, ve samo na pet stotina.
- A kako? Zato? - naivno e don Arturo.
Krenue mu sva etvorica uglas odgovarati, meusobno se ispravljajui i pomaui jedan
drugomu da priu privede kraju:
- Jer va pokojni otac, naalost...
- Ne, naalost, iz pretjeranog...
- Opreza, eto!
- Eto... ree nam, potpiite na tisuu...
- A istina je da kamate...
- Kako se vidi u registru...
- Kamate od dvadeset etiri, don Arturi, dvadeset etiri posto!
- Plaali smo mu ih samo na pet stotina lira, navrijeme, sve do petnaestog prolog mjeseca...
- Vidjet e se iz registra...
Don Arturo, kao da mu je na te rijei zapuhao vjetar iz pakla, skupljao je usne i uzdisao,
prelazei vrcima beprijekornih ruku po obrvama.
Iskae se zahvalnim na povjerenju koje su mu oni, kao i svi ostali, poklanjali, te im dadne
naslutiti gotovo nadu da on kao dobar sveenik nee raunati na povrat toga novca.
Nee ih, naalost, moi sve zadovoljiti - nasljednika je pet, te dakle on nee moi po svojoj
volji raspolagati doli petinom nasljedstva.
Kad se u mjestu doznalo da se don Arturo Filomarino u kui odvjetnika koji je obavljao
raspodjelu nasljedstva, raspravljajui s ostalim nasljednicima oko brojnih mjeninih zajmova, nije
htio zadovoljiti urjakovim prijedlogom, to jest da se za sve imenuje likvidator od zajednikog
povjerenja koji bi ih postupno, ljudski odobravajui odgode i obnove, likvidirao uz vie nego
potenu kamatu od pet posto, dok je tast imao obiaj traiti najmanje dvadeset etiri, u svim
dunicima jo vie ojaa nada da e on velikoduno, kao pravi kranin i dostojni sluga Boji, ne
samo posve odustati od naplate kamata onima koji e imati sreu da padnu u njegove ruke, ve
moda i oprostiti, otpustiti dugove.

266
 Pa krenu jo jedna procesija u njegovu kuu. Svi su molili, svi su preklinjali da budu
ukljueni meu sretnike, te mu bez kraja i konca opisivali i zorno predoivali aljenja dostojne
muke svojih ivota.
Don Arturo vie nije znao kako se obraniti; usta su mu odrvenjela od tolikog puhanja; pod
tom opsadom nije nalazio ni minutu vremena da odjuri do monsinjora Landoline i posavjetuje se,
inilo mu se da se nikada vie nee vratiti u Rim i uiti. Oduvijek je ivio za uenje, on, potpuno
neupuen u sve svjetovne stvari.
Kada je napokon zavrila preteka podjela svih mjeninih zajmova, on dobi u ruke paket
mjenica koje su ga zapale, ne gledajui ije su kako ne bi alio one iskljuene, ne brojei uope
koliko iznose, pa ode u Zavod brae laika kako bi se u svemu i za sve uzdao u sud monsinjora
Landoline.
Njegov e savjet za njega biti zakon.
Zavod brae laika uzdizao se na najvioj toci u mjestu i bio je prostrana, prastara
etverouglasta zgrada, izvana turobna, posve izlizana vremenom i nedaama; iznutra sva bijela,
zrana i svijetla.
U njemu se nalazila sva jadna siroad i kopilad iz cijele pokrajine, od est do devetnaest
godina, koja je tamo uila razne obrte i umijea. Stega je bila otra, osobito pod monsinjorom
Landolinom, pa kad su ta jadna braa laici na jutarnjici i veernjici uza zvuke orgulja pjevala u
crkvici Zavoda, njihove su molitve imale okus plaa... '
Monsinjor Landolina uope nije izgledao kao da u sebi nosi toliku snagu gospodarenja i tako
vrstu energiju.
Bio je tu visok mrav sveenik, gotovo proziran, kao da ga veliko svjetlo bijele zrane sobice
u kojoj je ivio nije samo izblijedjelo, ve i prorijedilo, pa mu je drhtavo njene ruke uinilo gotovo
prozirnima, a kapke nad ovalnim svijetlim oima tanjima od ljuske luka.
Drhtav mu je i izblijedio bio i glas, kao i osmijesi na dugim bijelim usnama, kroz koje je
esto curkala koja kap sline.
- Oh, Arturo - ree vidjevi mladia te, kad mu se on baci na prsa plaui:
- A, da, velika bol. Dobro dobro, sine moj! Velika bol, to mi je drago. Zahvali Bogu! Ti zna
to ja mislim o budalama koje ne ele patiti. Bol te spaava, sinko! A ti, na svoju sreu, ima
mnogo, mnogo razloga da pati mislei na svojega oca koji je, jadnik, eh, mnogo, mnogo zla uinio!
Neka misao na oca bude tvoja kostrijet. A reci, ona ena? Ona ena? Jo ti je u kui?
- Odlazi sutra, monsinjore - pouri se odgovoriti don Arturo, kad je obrisao suze. - Morala je
spremiti svoje stvari...
- Dobro, dobro, odmah iz kue, odmah. to mi ima rei, sine moj? Don Arturo izvue paket
mjenica i smjesta poe izlagati nesuglasice zbog njih s roacima, te posjete i lamentacije rtava.
Ali monsinjor Landolina, kao da su te mjenice vraje orue ili opscene slike, im bi mu
pogled pao na njih, uzmicao je glavom i grevito pokretao prste prozirnih njenih ruku, kao da se
boji da e se opeci, ne samo od dodira, ve i od samog pogleda na njih, govorei Filomarinu, koji ih
je drao na koljenima:
- Ne na mantiji, dragi, ne na mantiji...
Don Arturo ih htjede poloiti na susjednu stolicu.
- Ne, ne ... za milost Boju, kamo ih to stavlja? Nemoj ih drati u ruci, dragi, nemoj ih
drati u ruci...
- Gdje onda? - neodluno, zbunjeno, utueno zapita don Arturo, i on s gaenjem na licu i
drei ih dvama prstima, a odmiui ostale, kao da u rukama uistinu dri neto odvratno.
267
 - Na tlo, na tlo, - predloi mu monsinjor Landolina. - Dragi moj, sveenik, razumije...
Don Arturo ih, sav rumen u licu, stavi na pod i ree:
- Mislio sam, monsinjore, da ih vratim onim sirotim nesretnicima...
- Nesretnicima? Ne, zato? - smjesta ga prekinu monsinjor Landolina. - Tko ti kae da su
nesretnici?
- Mah... - na to e don Arturo. - Sama injenica, monsinjore, to su morali pribjei zajmu...
- Poroci, dragi, poroci! - uzviknu monsinjor Landolina. - ene, jelo i pie, opake ambicije,
neumjerenost... Kakvi nesretnici! Porona eljad, dragi, porona eljad. Vjeruj ti meni! Ti si neis-
kusan mladi. Nemoj nasjedati. Kukaju, zna se! Tako je lako kukati... Teko je ne sagrijeiti!
Veselo grijee, a kad su sagrijeili, kukaju. Ma hajde! Ja u te poduiti koji su pravi nesretnici, dra-
gi, jer te je Bog nadahnuo da doe k meni. To su sva ova djeca pod mojom paskom ovdje, plod
grijeha i nedjela te tvoje gospode nesretnika... Daj ovamo, daj ovamo!
Pa, prignuvi se, rukama dade znak Filomarinu da s tla podigne smotuljak mjenica.
Don Arturo ga neodluno pogleda. Kako, sada da? Sada ih mora uzeti u ruku?
- eli ih se rijeiti! Uzmi ih! Uzmi ih! - urno ga ohrabri monsinjor Landolina. - Uzmi ih
slobodno rukama, da! Smjesta emo s njih skinuti peat demona i uiniti ih oruem milosra.
Moe ih odmah dirati ako imaju posluiti za moje siroie! Dat e ih meni, eh? I naplatit emo
im, naplatiti, dragi moj; jo kako emo im naplatiti, toj tvojoj gospodi nesretnicima!
Uz te se rijei nasmija smijehom bez glasa, skupljenih bijelih usana i drmusajui glavom.
Od toga smijeha don Artura po cijelom tijelu prooe marci; on otpuhnu. Ali pred okretnom
sigurnou s kojom je nadreeni te zajmove uzeo radi milosra ne drznu se odgovoriti. Pomisli na
sve one nesretne ljlide koji su se drali sretnicima to su pali njemu u ruke i toliko su ga molili,
toliko dirnuli priom o svojim nevoljama. Pokua ih spasiti bar od plaanja kamata.
- A ne! A zato? - smjesta mu upade u rije monsinjor Landolina. - Bog se slui svime, dragi
moj, za svoja milosrdna djela! Kaider, kai, kolike je kamate traio tvoj otac? Visoke, znam!
Najmanje dvadeset etiri posto, koliko sam razumio. Dobro, sa svima emo jednako postupiti. Svi
e platiti dvadeset etiri posto.
- Ali., znate, monsinjore... uistinu, evo - promuca don Arturo na iglama - moji sunasljednici,
monsinjore, dogovorili su se da svoje zajmove likvidiraju s kamatom od pet posto, pa...
- Dobro su uinili! Dobro! - spremno i uvjereno uz viknu monsinjor Landolina. - Oni da,
izvrsno, jer je to novac koji ide njima! A na ne. Na e otii siromasima, sinko moj! Sluaj je i te
kako razliit, kako vidi! To je novac koji ide siromasima, na, ne tebi, ne meni! ini li ti se da
bismo mi dobro uinili kad bismo sirotinji uskratili ono na to moe polagati pravo prema
minimalnim uvjetima koje je postavio tvoj otac? Pa neka su to i lihvarski uvjeti, sada ih posveuje
milosre! Ne, ne! Platit e, platiti kamate, nego to! Kamate od dvadeset etiri posto. Ne odlaze one
tebi, ne odlaze meni! Novac je to siromaha, sakrosanktan! Samo se ti vrati bez ustezanja, sinko moj,
vrati se odmah u Rim svojim voljenim knjigama, a mene pusti da ovo obavim. Ja u se pozabaviti
tom gospodom. Novac za siromahe, novac za siromahe... Bog te blagoslovio, sinko moj! Bog te
blagoslovio!
Monsinjor Landolina, nadahnut primjerenim, arkim milosrdnim pregnuem, kakav ga je
glas zaslueno pratio, na kraju nije elio priznati ak ni da je mjenica etiriju jadne brae Morlesi,
koja su uvijek spavala, potpisana na tisuu, zapravo na pet stotina lira; te od njih zatrai, kao i od
svih ostalih, kamate od dvadeset etiri posto na onih pet stotina lira koje nikada nisu ni dobili.

268
 Povrh svega, elio ih je jo i uvjeriti, a kroz bijele su mu usne curkale kapljice sline, da su
uistinu sretnici, sretnici, sretnici to mogu, makar i ne htijui, uiniti djelo milosra o kojemu e
Gospodin jednoga dana svakako povesti rauna, na drugom svijetu...
Kukaju?
- Eh! Bol e vas spasiti, djeco moja!

269
 PUTOVANJE

Ve trinaest godina Adriana Braggi ne izlazi iz starinske kue, tihe poput samostana, kamo
je ula vrlo mlada, neposredno nakon vjenanja. Nisu je vie viali iza prozorskih stakala ni oni
rijetki prolaznici koji su se s vremena na vrijeme penjali onom kosom ulicom bez stuba to je bila
napola strmenita i tako samotna da je trava rasla u busenima meu piljcima.
U dvadeset i drugoj godini, nakon samo etiri godine braka, s muevom smru i ona je za
svijet gotovo umrla. Sada je imala trideset i pet godina, a nosila je jo uvijek crninu kao prvog dana
korote; crni svileni rubac sakrivae njene lijepe kestenjaste kose, koje vie nije njegovala, samo
ravnala u dvije trake i vezala uz zatiljak. Pa ipak joj se na blijedom i vrlo njenome licu smijeila
sjetna i blaga vedrina.
Ovom zatvoru nitko se nije udio u tom visokom gradiu u unutranjosti Sicilije, gdje strogi
obiaji umalo nisu zapovijedali eni da slijedi mua u grob. Udovice su morale ostajati tako zatvo-
rene i povuene kao u znak vjeitoga tugovanja, sve do smrti.
Uostalom, enske glave iz malobrojnih gospodskih obitelji, ni kao djevojke ni kao udane,
nisu se gotovo nikada viale po ulici; izlazile su samo nedjeljom i ile na misu; katkada, i to vrlo
rijetko, u posjete koje su povremeno izmjenjivale. Tada su se gizdale kao da se natjeu vrlo bogatim
haljinama po posljednjoj modi, naruenim iz glavnih krojanica u Palermu i u Cataniji, te
draguljima i skupocjenom zlatninom. To nisu inile poradi koketnosti; ile su ozbiljno, njeno
zarumenjena lica, oborenih oiju, zbunjene, privinuvi se uz mua, ili uz oca, ili uz starijeg brata. Ta
je gizda bila gotovo obvezatna; ti posjeti ili ta dva koraka do crkve bili su za njih istinski i pravi
pothvati koje je trebalo pripraviti ve dan ranije. Ugled obitelji je pri tome mogao biti okrnjen, a
mukarci su se brinuli da se to ne dogodi. tovie, oni su bili najrevniji i najsavjesniji u tomu, jer su
tako htjeli pokazati da na svoje ene mogu i znaju troiti.
Uvijek podlone i poslune, one su se kitile kako su htjeli mukarci, da im ne budu na alost
i na zazor; iza tih kratkih izlazaka spokojno su se vraale kunim brigama. Ako su bile udane,
bavile su se raanjem djece, koliko god bi ih Bog poslao (to je bio njihov kri). Ako su bile
neudane, ekale su da im jednoga dana roditelji kau: Evo ti ga, udaj se za nj!" I udavale su se.
Mukarci su bili spokojni i zadovoljni tom podlonom vjernou bez ljubavi.
Samo slijepa vjera u nagradu u zagrobnome ivotu mogla ih je navesti da bez oaja podnose
tu tromu i teku pusto u kojoj su prolazili dani, jedan za drugim, svi jednaki u tome gradiu u
planini, tako utljivom da se inio gotovo naputenim pod napetim i arkim plavetnilom neba, s
tijesnim, loe poploanim uliicama meu grubim kuicama od kamenja i krea, s olucima od
ilovae i otkrivenim limenim cijevima.
Ako bi ovjek produio sve do zavretka tih uliica, morao ga je raalostiti pogled na
valovito prostranstvo zemlje popaljene rudnicima sumpora. Suho nebo, suha zemlja s koje je u
nepominom muku, uspavanom od zujanja kukaca, od cvranja kakvoga cvrka, od dalekog pjeva
kokota ili od lavea pasa, u podnevnoj zablijetenosti gusto dimio miris uvenule trave i prosutoga
stajskog gnojiva.
U svim je kuama, ak i u onim malobrojnim gospodskim, nedostajalo vode; u prostranim
dvoritima, a tako i na kraju ulica, bile su stare nakapnice koje su ekale da im se nebo smiluje. No
270
ak bi u zimi malo dadilo, a kada je god kia padala, to se smatralo svetkovinom; sve su ene
iznosile pred kuu vjedra i male abre, korita i bavice, te su zatim stajale na ulazima, s haljinama
od berkana nabranim meu nogama, da vide kako kinica otjee u bujicama po strmim puteljcima,
da uju kako ubori po ljeboima i olucima i u cijevima bunara. Kia bi oprala stijene, oprala kune
zidove, te se inilo da se lake die u mirisnoj svjeini okupane zemlje.
Mukarci su, koliko-toliko, imali prilike da se nekako zabave u promjenljivome toku
poslova, u borbi opinskih stranaka, u kavani ili u drutvenom sastajalitu naveer. Ali ene, u
kojima je ve od djetinjstva nasilu morala zakrljati i izjaloviti se svaka nagonska tatina, udavale
su se bez ljubavi, te su se kao slukinje posveivale uvijek jednim te istim domaim poslovima, tako
da su napokon bijedno venule s djetetom u krilu ili s krunicom u ruci, oekujui da se kui vrati
mu, njihov gospodar.
Adriana Braggi uope nije voljela svoga mua.
Taj mu bio je vrlo slaba tjelesnog ustrojstva, a ivio je u neprestanoj ivanoj uzrujanosti
zbog krhkog zdravlja, te ju je tlaio i muio etiri godine. Bio je ljubomoran i na svojega starijeg
brata, jer je znao da mu je svojim brakom nanio teku nepravdu, tovie, da ga je izdao. Jer je i u
njihovoj obitelji, kao i u drugima, vladalo pravilo da se od svih mukih sinova bogatake kue oeni
samo jedan, i to najstariji, da obiteljska imovina ne bi propala rasipajui se na vei broj batinika.
Cesare Braggi, stariji brat, nije nikada niim pokazivao da se na tu izdaju ozlojedio. Moda
zato to je otac, koji je preminuo malo prije toga vjenanja, ipak odredio da on ostane glava obitelji
i da mu mlai sin, koji je stupio u brak, bude u svemu posluan.
Stupajui u drevnu kuu Braggijevih, Adriana je osjeala neko ponienje zbog toga to je
znala da je na taj nain podreena djeveru. Njen je poloaj postao dva puta muniji i nesnosniji kad
joj je sam mu u bijesu ljubomore izlanuo daju je najprije Cesare namjeravao uzeti za enu. Vie
nije znala kako da se dri prema djeveru; a njena je zbunjenost porasla utoliko vie to djever nije
zloupotrebljavao svoju mo nad njom nego ju je od prvoga dana primio s iskrenom otvorenou
srca i postupao s njom kao s pravom sestrom.
Njegovo je vladanje bilo uljudno, te je i u govoru, i u odijevanju, i u svim osobinama
pokazivao divno prirodno gospodstvo; te ni dodir s oporim narodom toga kraja, ni poslovi kojima se
bavio, ni naviklost na ljenarenje u dokolici, na koje ga je taj prazni i bijedni pokrajinski ivot
navodio za toliko mjeseci svake godine, ne mogae pogrubiti to gospodstvo niti njega za vlas
promijeniti.
Uostalom, on se svake godine na vie dana, esto i na due od jednoga mjeseca, udaljivao od
toga gradia i iz poslova. Odlazio je u Palermo, u Napulj, u Rim, u Firencu, u Milano, da zaroni u
ivot, da se - kako je on govorio - okupa u civilizaciji". S tih se putovanja vraao pomlaen u dui
i u tijelu.
Adriana, koja nije nikada zakoraila nogom izvan svojeg zaviaja, videi ga kako se takav
vraa u prostranu drevnu kuu, gdje se inilo da vrijeme tone u smrtnoj tiini, osjeala je svaki put
tajni, neodreeni nemir.
Djever je donosio sa sobom atmosferu velikoga svijeta koji ona nije uspijevala ni zamisliti.
A njena je uznemirenost rasla, kad bi iza vrata ula piskav smijeh mua, koji je sluao sone
zgode to su se dogodile bratu; uvee se pretvarala u gnjev, u gaenje, u asu kada bi mu nakon tih
bratovih pria dolazio u sobu da je potrai raspaljen, suvie nadraen, pomaman. Gnjev i gaenje
prema muu bili su utoliko vei, ukoliko je ona jasnije vidjela kako je djever, naprotiv, mnogo ci-
jeni, dapae duboko potuje.

271
 Kada je umro mu, Adriana je osjeala tjeskobu punu strave na pomisao da e ostati sama s
njegovim bratom u onoj kui. Imala je, dodue, dva malia, koja su joj se rodila kroz te etiri
godine; ali premda je bila majka, njoj nije uspjelo da prema djeveru savlada svoju priroenu
djevojaku bojaljivost. Ta bojaljivost, dodue, nikada nije u njoj proizvela otpor; ali sada se u nj
pretvorila, a ona je za to okrivljavala ljubomornoga mua, koji ju je tlaio najsumnjiavijim i
najopakijim nadziranjem.
Nato je Cesare Braggi s divnom susretljivou pozvao njenu majku da se nastani sa svojom
obudovjelom keri. I tako je malo-pomalo Adriana, osloboena dosadnoga mueva silnitva, u maj-
inu drutvu uzmogla ako ne stei potpuni mir, barem donekle uspokojiti duh. Potpuno se predano
posvetila brizi za sinove, obasipajui ih onom ljubavlju i onim njenostima koje nisu mogle nai
oduka u nesretnome braku.
Svake je godine Cesare i nadalje putovao s velikog otoka na mjesec dana na kontinent,
donosei pri povratku darove kako njoj, tako i baki i svojim malim neacima, prema kojima je
uvijek pokazivao najnjenije znakove oinske ljubavi.
Bez zatite mukarca kua je plaila ene, osobito nou. Onih dana kada bi on izbivao,
Adriani se inilo da je muk postajao dublji i mraniji, te da se nad kuu nadvila velika nepoznata
nesrea, pa je s beskrajnom strepnjom sluala kako kripi kolotur drvenoga bunara na kraju strme
usamljene ulice, kada uh vjetra sluajno prodrma uetom. No je li se on, iz obzirnosti prema dvje-
ma enama i dvama malianima koji, na kraju krajeva, nisu bili njegovi, mogao odrei te jedine
razonode na kraju godine rada i dosade? Ta mogao bi se za njih uope nimalo ne brinuti, ivjeti sam
za se, slobodan, kad mu je brat ve onemoguio da zasnuje svoju obitelj; a mjesto toga - kako mu to
netko ne bi priznao? - osim tih kratkih praznika, on je cijelu svoju ljubav posveivao njoj i svojim
malim osirotjelim neacima.
S vremenom je zaspao svaki emer u Adrianinu srcu. Sinii su rasli, a njoj je u dui godilo
to rastu pod paskom toga strica. Njezin je prijegor sada postao tako cjelovit da se udila kad bi se
djever ili sinii protivili pretjeranoj brizi koju im je posveivala. inilo joj se da nikada ne ulae
dovoljno truda, a na to bi ona i imala misliti ako ne na njih?
Majinu je smrt doivjela kao vrlo bolan udarac: ta s njom je nestalo njeno jedino drutvo.
Ve se due vremena razgovarala s njom kao sa sestrom; no ipak, dok je njojzi majka stajala uz
bok, ona se jo mogla smatrati mladom, to je u zbilji i bila. Kada je majka iezla, s ona dva
sinia koji su ve bili gotovo mladii, jedan od estanest, a drugi od etrnaest godina, ve gotovo
visoki kao i stric, poe se osjeati i drati starom.
Bila je u tom raspoloenju kad prvi put osjeti neku nelagodnost te poe opaati neki umor,
neki pritisak na jednom ramenu i na jednoj strani grudi; neki potmuli bol koji joj je katkada
obuzimao i cijeli lijevi lakat, pa bi na mahove osjetila kako je probada tako da joj oduzimlje dah.
Ne potui se nijednom rijeju, te moda to nitko ne bi nikada ni doznao da je jednoga dana
nije za stolom neoekivano spopao jedan od tih nenadanih greva.
Pozvae staroga kunoga lijenika; njega ve u poetku ubi u pojam usporedno ispitivanje
tih simptoma. Njegova preneraenost poraste poslije dugog i pozornog pregleda bolesnice.
Bolest se pojavila na porebrici. Ali kakve je prirode bila? Stari lijenik uz pomo svojega
druga izvede punkciju da vidi to je, ali bez ikakvoga rezultata. A zatim, primjeujui da su lijezde
oko lopatice otvrdnule, savjetova Braggiju da smjesta povede snahu u Palermo, jasno nagovijestivi
da se boji da je to moda neizljeiv unutarnji tumor.

272
 Nije se moglo odmah otputovati. Adriana nakon trinaest godina kunoga zatvora nije imala
odjee za izlazak na javna mjesta i za putovanje. Moralo se pisati u Palermo, da je brino opskrbe
svime to joj treba.
Ona se pokuala oduprijeti na sve mogue naine, uvjeravajui djevera i sinove da se
napokon i ne osjea tako loe... Zar putovati? Na samu tu pomisao nju su probijali trnci. A onda,
taman je bilo ono vrijeme godine kad bi Cesare provodio svoje jednomjesene praznike. Ako
otputuje s njim, ona e mu oduzeti slobodu, svaki uitak. Ne, ne, ona to nipoto ne eli! A onda,
zbilja, kome da ostavi sinove? Kome da povjeri kuu? Iznosila je sve te tekoe, ali su ih djever i
sinovi obarali zvunim smijehom. Tvrdokorno je ponavljala da e joj putovanje zacijelo pogorati
bolest. Oh, mili Boe, ta ona vie nije znala ni kako izgledaju ulice. Ona ne bi umjela na njima ni
zakoraiti korakom! Za ljubav Boju, za ljubav Boju, neka je ostave na miru!
Kada su iz Palerma stigla odijela i eiri, to je za dva sina bilo pravo slavlje.
Oni s velikim kutijama umotanim u navoteno platno u nemirnoj radosti uoe u majinu
sobu, viui, galamei da ih ona mora ogledati na sebi odmah, ali odmah. Htjeli su vidjeti svoju
majicu lijepu, kakvu je nisu nikada vidjeli. I toliko su govorili, toliko su se razmahivali da se
morala predati i zadovoljiti ih.
Bila je to crna odjea, jo i sada za korotu, ali vrlo sjajna i skrojena s udesnim
majstorstvom. Ona vie nije imala pojma o promjenama mode, bila je bez iskustva, te nije znala ni s
koje ih strane mora primiti da bi se odjenula. Gdje i kako da privrsti tolike kopice koje je nalazila
ovdje i ondje? Onaj ovratnik, o, Boe, tako visok? A one rukave s tolikim silnim naborima? Zar ih
sada tako nose?
Dotle su sinovi nestrpljivo galamili iza vrata sobe...
- Majice, jesi li gotova? Nisi jo?
Kao da majka stoji iza vrata da se odjene za neku svetkovinu! Oni su prestali misliti na uzrok
zbog kojega je ta odjea naruena; na to je ak i ona sama zaboravljala u tome trenutku.
Kada je sasvim zbunjena, ugrijana, podigla oi i ugledala sebe u ormarskom ogledalu, osjeti
vrlo estok dojam, gotovo kao da se stidi. Istiui joj najulnijom elegancijom obrise bokova i
grudi, ta joj je odjea davala vitkost i izgled djevojke. Ve se osjeala starom; sada odjednom
otkrije da je mlada, lijepa, druga osoba!
- Ali zbilja! Ali zbilja! Ta to je nemogue! - povika iskrivljujui vrat i diui ruku da sakrije
sebi tu sliku.
Sinovi, uvi taj uzvik, poee jo jae udarati na vrata rukama i nogama; gurati ih viui joj
neka otvori, neka se pokae.
Ali gdje bi? Ne! Stidjela se. Prava karikatura! Ne, ne...
Ali oni zaprijetie da e provaliti vrata. Morade otvoriti.
I oni, sinovi, ostadoe u prvi mah zablijeteni od toga naglog preobraaja. Majka se nastojala
obraniti ponavljajui: - Ali ne, ostavite me! Ali to vam je? Ta to nije mogue! Jeste li poludjeli!? -
kad na to naie djever. Oh, za milost Boju! Ona pokua pobjei, sakriti se kao da ju je zatekao
golu. Ali je sinovi uhvatie i pokazae je svojemu stricu koji se smijao tolikoj srameljivosti.
- Ali zar ti ne stoji prekrasno? - ree on konano, opet se uozbiljivi. - No, dopusti da te
narod vidi.
Bojaljivo je pokuala podii glavu.
- ini mi se da sam na pokladnoj zabavi...
- Ali ne! Ta zato? Naprotiv, izvrsno ti pristaje! Okreni se malko ... tako s boka...

273
 Ona se pokori, napreui se da bude naoko mirna; no grudi, koje je haljina vjerno ocrtavala,
dizale su se u estim uzdisajima, a on je odavao unutarnju smutnju izazvanu pozornim i spokojnim
ispitivanjem koje je dolazilo do njega, vrlo iskusnog poznavaoca.
- Prekrasno ti pristaje. A eiri?
- Nekakve koare! - povika Adriana gotovo sa zebnjom.
- Da, zbilja, sada se nose vrlo veliki.
- Kako da ih nataknem na glavu? Morat u se nekako drukije poeljati.
Cesare je opet poe gledati mirno, sa smijekom, pa ree:
- Pa to, ima toliko kose...
- Da, da, draga majice! Poeljaj se odmah! - sloie se sinovi. Adriana se turobno
nasmijei:
- Vidite na to me sve tjerate! - ree obraajui se takoer djeveru.
Odlazak na put utvren je za drugo jutro. Sama s njim!
Prati ga na jednome od onih putovanja na koja je neko vrijeme mislila s toliko uzrujanosti. A
sada se boji samo toga da se ne uini uzrujanom njemu, koji stoji pred njom i motri je s najveom
pozornou, ali spokojan kao i uvijek.
Zbog njegove sasvim prirodne spokojnosti ona bi tu svoju uzburkanost smatrala
nedostojnom i zbog nje se crvenjela, da joj, gotovo svjesnim pretvaranjem, kako ne bi imala razloga
da se stidi i kako bi vratila pouzdanje u samu sebe, nije pridavala drugi razlog: samu neobinost
putovanja, nasrtaj tolikih dojmova koji su za njenu skrovitu i straljivu duu preobilni. A napor koji
je inila nad sobom da bi savladala tu uzburkanost (koja u svakom sluaju, tako razjanjena, ne bi u
sebi imala nita prijekora vrijedno) pripisivala je nudi da se ne pokae tako nevjestom i zauenom
pred stvarima pokraj nekoga tko bi, kako je ve toliko godina iskusan u svemu i uvijek gospodar
samoga sebe, morao na to osjetiti zabunu i neugodnost. Jer doista, ona se u svojim godinama mogla
priiniti ak i smijenom zbog onoga gotovo djejega uenja koje joj se krijesilo u oima.
Prema tome se silila da obuzda veselu, grozniavu udnju pogleda i da ne okree neprestano
glavu od jednoga prozoria drugome kako ju je spopadala napast da ne izgubi nita od sijaseta
stvari na kojima su se njene oi, tako letimino, napajale na trenutak, i to po prvi put. Silila se da
sakrije uenje, da savlada radoznalost koju bi joj ipak vrijedilo drati ivom i budnom kako bi
njome pobijedila osupnutost i vrtoglavicu koju joj je zadavala ritmika lupa kotaa i ono prividno
bjeanje ivica i stabala i breuljaka.
To je bilo prvi put to se vozi u vlaku. Kod svakog odmaka, kod svakog okretaja kotaa
dobivala je dojam da prodire, da napreduje u nepoznati svijet koji bi joj te pojavnosti iznenada
stvarale u duhu; a one, ma koliko su joj bile blizu, ipak su joj se inile nekako daleko, te su joj
skupa s nasladom to ih vidi podavale neku vrlo tananu i neodredivu muku: muku zato to su
oduvijek postojale preko i izvan njezina opstanka, pa ak i same mate. Muku to prolazi meu
njima kao tuinka i prolaznica, te to e one i bez nje nadalje ivjeti samostalno, s vlastitim
mijenama udesa.
Eto tu skromnih kua nekoga sela: krovovi, i prozori, i vrata, i stube, i ceste; ljudi, koji tu
borave, zatvoreni su, kao to je ona bila toliko godina u svojemu gradiu, na toj toki Zemlje sa
svojim navikama i svojim brigama. Dalje od onoga to se moe dosegnuti oima za te ljude ne
postoji nita; svijet je san, bezbrojni ljudi raaju se, i rastu, i umiru, a da nisu vidjeli nita od svega
onoga to e ona sada upoznati na tom putovanju, koje je takva sitnica prema veliini svijeta, a njoj
se ipak ini veoma znatno.

274
 Okreui oi, ona je susretala s vremena na vrijeme djeverov smijeak i pogled, a on ju je
pitao:
- Kako se osjea?
Ona mu je odgovarala kretom glave:
- Dobro.
Vie nego jedanput djever je doao sjesti pokraj nje, da joj pokae i po imenu navede neko
daleko selo u kojemu je on bio, te ono brdo s profilom kao da prijeti, te sve znatnije vidike za koje
je vjerovao da moraju ivlje izazvati njenu pozornost. Nije shvaao da sve stvari, pa i najmanje, one
koje su za nj bile najobinije, bude u njoj mete novih osjeta; a da obavijesti, podaci, koje on njoj
prua, umjesto da uveaju, smanjuju i ohladnjuju onu arku, trepetavu sliku veliine koju ona,
zabezeknuta, s onim osjeajem neodredive muke, stvara u sebi na pogled velikoga nepoznatoga
svijeta.
U unutarnjem meteu osjeta, jo k tomu, njegov glas umjesto da stvori svjetlost, uzrokova
gotovo mranu i estoku zaustavu, punu bodljikavih drhtaja; a onda je u njoj onaj osjeaj muke
postajao jo otriji, jo razgovjetniji. Nalazila je da je siuna u svojemu neznanju; osjeala je
tamno i gotovo neprijateljsko aljenje, gledajui sve te stvari koje joj sada, prekasno za nju,
iznenada ispunjaju oi i ulaze u duu.
U Palermu, kada je dan kasnije izlazila iz kue glavnoga lijenika poslije vrlo dugoga
pregleda, razumje dobro po djeverovu naprezanju da sakrije duboki uas, po pretjeranoj uslunosti
kojom je htio da mu lijenik ponovi nain kako treba upotrebljavati propisani lijek i po izrazu
lijenikova lica; razumje dobro da joj je ovaj izrekao smrtnu osudu te da ova smjesa otrova, kojom
se treba vrlo oprezno sluiti brojei kapljice dva puta na dan prije jela, nije nita drugo nego
pobona prijevara ili popudbina za dugo umiranje.
Pa ipak, im je, jo poneto zbunjena i ogaena mirisom etera koji se irio po lijenikovoj
kui, izala iz sjene stubita na ulicu, u blistavilo sunca na zalasku, pod sasvim plameno nebo koje
je s morske strane bacalo kao beskrajno blistav pljusak na predugi
Corso i vidjela meu koijama unutar toga zlatnoga bljeska umnu vrevu svjetine s licima i
odijelima zapaljenim purpurnim odrazima, treptaje svjetlosti, obojene slapove, nalik na dragulj, iz
izloga, s natpisa, s ogledala duana - ona osjeti da joj ivot, ivot, samo ivot buno provaljuje u
duu po svim ulima ganutim i zanesenim gotovo nekom boanskom opojnou. Nije stoga mogla
gajiti nikakve zebnje, pa ak ni kratkotrajnu misao o sasvim skoroj i neminovnoj smrti, o smrti koja
je ve bila u njoj, te se ugnijezdila tu ispod lijeve lopatice, gdje na mahove najee osjea ubode.
Ne, ne - ivot, ivot! A ona unutarnja uzbuna koja joj je prevraala duh dotle joj je nasrtala na grlo,
gdje se neto njoj neznano, valjda neka davna muka pokrenuta iz dna njenog bia najednom sasula i
eto je sili na suze, ak i usred toliko radosti.
- Nije nita... nita, - ree djeveru sa smijekom koji joj kroz suze ivahno zasinu meu
oima. - ini mi se, da sam... ne znam... hajdemo, hajdemo...
- U hotel?
- Ne... ne...
- Hajdemo onda veerati u Chalet" na moru, na Italski forum, pristaje li?
- Da, kamo god hoe.
- Prekrasno. Idimo! A onda emo gledati ljude gdje eu, sluat emo muziku.
Popee se na koiju i krenue u susret onom blistavom pljusku svjetlosti koji je zasljepljivao
oi.

275
 Ah, kako je divno bilo za nju to vee u Chaletu", pod mjesecom, na dogledu onoga
rasvijetljenoga Foruma kojim su odmicale u neprestanoj orljavi blistave koije, u vonju alga koji je
dolazio s mora i mirisa naranina cvijeta koji je dolazio iz vrtova! Zanesena kao nekom
nadljudskom oparanou (prijeila ju je, da mu se potpuno preda, izvjesna tjeskoba, tjeskoba
nastala iz sumnje da nije istinito ono to vidi) osjeala se dalekom, dalekom i od same sebe, bez
pamenja, bez svijesti i bez misli, u beskonanoj daleini sna.
Dojam beskrajne te daljine proivje jo jae idueg jutra, kad se provezla koijom kroz
bezgranine prazne aleje velikog perivoja, jer joj u odreenom trenu uspije, vrlo dugim uzdahom,
da se iz te udaljenosti vrati sebi i da je izmjeri, a da nije rasprila ar ni poremetila opojnost toga
sunanog sna, meu biljkama za koje se inilo da su i same utonule u san bez kraja, u muk
zapanjen, tajanstven.
Pa se, ne htijui, okrenu da promotri djevera, te mu se nasmijei u znak zahvalnosti.
Ali taj smijeak smjesta probudi u njoj ivu i duboku njenost prema sebi, osuenoj da umre
sada; sada, kad su se pred njenim zauenim oima rastvarale tolike udesne ljepote, taj ivot,
kakav je mogao biti za nju, kakav je bio za bezbrojne osobe koje tu ive. I pomisli da je moda bila
okrutnost izvoditi je na putovanje.
Ali malo kasnije, kada se koija konano zaustavila u dnu neke daleke aleje, a ona,
naslanjajui se na nj, izala da izbliza vidi Herkulovu fontanu; tu pred tom fontanom, pod kobaltom
neba, tako tamnog da se inilo gotovo crnim oko blistavoga mramornoga kipa poluboga koji se
dizao usred prostrane koljke, naginjui se da pogleda caklenu vodu, na kojoj je plovio poneki list,
poneka zelenkasta vlat, to bacahu sjenu na dno; onda, videi gdje na beutnim licima sfinga koje
gledaju u koljku, na svako lagano burkanje te vode hlapi neka maglica, osjeti i ona da joj licem
prolazi neka sjena misli, koja kao svjei daak dopire iz te vode. I odmah joj na taj dah veliki muk
kamenoga zauenja neumjereno proiri duh: te kao da joj se svjetlo drugih nebesa nenadano pali u
toj neizmjernoj praznini, ona osjeti da u tome asu ponire gotovo u vjenost, da stjee bistru,
bezgraninu svijest o svemu, o beskraju koji se sakriva u dubini tajanstvene due; sjeti se da je
ivjela i da joj to moe dostajati, jer je u jednome trenutku, u onome trenutku, bila vjena.
Ona predloi djeveru da otputuju natrag jo istog dana. Htjede se odatle vratiti kui da bi ga
ostavila slobodna poslije ona etiri dana to ih je odbila od njegovih praznika. On e izgubiti jo je-
dan dan da je doprati natrag; a onda bi se mogao opet vratiti na svoj put, svoje godinje lutanje po
dalekim krajevima, s druge strane onoga beskonanoga modroga mora. To bi mogao uiniti bez
straha jer ona sigurno nee umrijeti tako brzo, u ovom mjesecu njegovih praznika.
Sve mu to nije rekla, to je samo pomislila; a umolila ga je da je izvoli povesti natrag u
zaviaj.
- Ali ne, zato? - odgovori joj on. - Kad smo ve tu, poi e sa mnom u Napulj. Tu emo,
radi vee sigurnosti, upitati za miljenje nekoga drugoga lijenika.
- Ne, ne, za ljubav Boju, Cesare! Pusti me, da se vratim kui. Nema smisla.
- Zato? Ba naprotiv. Bit e bolje. Radi vee sigurnosti.
- Zar nije dovoljno ono to smo doznali ovdje? Nije mi nita; osjeam se dobro, vidi li?
Lijeit u se po propisima. Bit e dovoljno.
On je ozbiljno pogleda i ree:
- Adriana, to je moja elja.
Nato se ona vie ne uzmognu protiviti; vidje u sebi enu svojeg kraja koja se ne smije nikada
protiviti onome to mukarac smatra pravinim i dolinim: pomisli da on eli stei priznanje to se
nije zadovoljio samo jednim lijenikim miljenjem; zadovoljstvo to e drugi, tamo u zaviaju,
276
sutradan nakon njene smrti moi rei: On je uinio sve i sva da nju spasi; poveo ju je u Palermo,
ak i u Napulj..." - Ilije moda u njemu odista ivjela nada da e drugi lijenik iz daljega grada,
vrsniji, uvidjeti da je bolest izljeiva, otkriti neki lijek da je spasi? Ili moda ali da, radije je to
trebalo vjerovati: kako je znao da je izgubljena bez svake nade, on joj je htio, budui da se nalazi na
putovanju s njom, pribaviti tu posljednju i izvanrednu razonodu kao slabu odtetu za okrutnost
sudbine.
Ali ona se uasavala, upravo uasavala od cijele te puine koju je trebalo preploviti. Samo
ako bi i pogledala na nju s tom milju, ona je osjeala da joj neto skrauje dah, kao da je mora
preplivati.
- Ali ne, vidjet e - umirivao ju je on sa smijekom. - Nee ni primijetiti da plovi po moru
u ovo doba godine. Vidi li kako je spokojno? A vidjet e i parobrod... Nee osjetiti nita.
Je li mu ona mogla priznati nejasnu slutnju koja ju je muila na pogled toga mora? Slutila je
nejasno: ako otputuje, ako se udalji od obala otoka koje su joj se ve inile tako daleko od njenoga
seoca i tako nepoznate, na kojima je ve osjetila tako jaku i tako udnu uzbuenost; ako se s njim
osmjeli poi jo dalje, ako se s njime izgubi u strahovitoj, tajnovitoj daleini toga mora, slutila je da
se nee vie vratiti svojoj kui, da nee vie ponovo prebroditi te vode, osim moda mrtva! Ali ne,
ni samoj sebi nije mogla priznati te slutnje; te je vjerovala i ona u ono strahovanje pred morem ve
iz obinoga razloga, jer ga nikada prije nije vidjela ak ni izdaleka; a sada ima ploviti po njemu...
Ukrcae se jo te iste veeri za Napulj.
Ponovo, im je parobrod krenuo iz pristanita i izaao iz luke, kad je minula zablenutost od
gungule i komeanja mnotva naroda koji se kriui penjao i silazio preko brvna i od kripanja
ekrka nad slagalitima; kad je vidjela gdje se malo-pomalo udaljuje i smanjuje sve, ljudi na
stovaritu, koji su i dalje mahali rupcima u znak pozdrava, pristanite, kue, dok se itav grad nije
stopio u bijelu prugu pare, koju su ovdje-ondje probadala blijeda svjetla pod prostranom zabiti
sivocrvenkastih brda; ponovo osjeti da se rasplinjuje u snu, u drugome udesnome snu koji ju je,
meutim, silio da od strave raskolauje oi, ukoliko je vie na tome parobrodu, dodue velikome, ali
moda krhkome, koji je sav tako podrhtavao na muklim ritmikim zapljuscima vijaka, ulazila u
dvije beskrajne neizmjernosti mora i neba.
On se nasmijei toj stravi te, pozivajui je da se digne i provlaei joj s prisnou kakvu sebi
nije nikada dotada dopustio ruku pod ruku da bi je podupro, povede je da vidi blistave i jake eline
klipove koji pokreu one vijke. Ali ona, uzrujana od toga dodira, na koji nije bila navikla, ne
mogae odoljeti tome prizoru, a jo manje toplome dahu, masnome vonju koji se otuda isparivahu,
pa se umalo ne onesvijesti, te se nagnu i gotovo nasloni glavu na njegova ramena. Odmah se
savlada, gotovo uplaena od onoga nagonskoga poriva da se preda, kojemu je gotovo bila popustila.
A on je opet s jo veom panjom upita: - Osjea li se loe?
Ona to poree glavom, ne nalazei glasa u grlu, i njih dvoje krenue, tako ruku pod ruku,
prema krmi, da gledaju dugu, arku, blistavu brazdu na moru koje je ve pocrnjelo pod nebom
zasutim zvijezdama, dok je iz goleme cijevi dimnjaka sukljao uvis gusti i polagani dim, gotovo
uaren od vruine stroja. Dok se nije, da bi ar bio potpun, iz mora popeo mjesec; najprije meu
parama obzora kao alobna ognjena obrazina koja izlazi s prijetnjom da uhodi u stravinome muku
one svoje vodene predjele; a onda malo-pomalo razvedrujui se, suzujui se tono u snijeni bljesak
koji je more proirilo u srebrni drhtaj bez kraja. A tada, vie nego ikada, Adriana osjeti gdje u njoj
raste tjeskoba i strepnja onoga milja koje ju je zanosilo i neodoljivo privlailo da izmodena sakrije
svoje lice na njegovim grudima.

277
 To se dogodi u Napulju, u ciglome hipu, na izlasku iz nekoga varijetea gdje su veerali i
proveli vee. On je na svojim godinjim putovanjima nou obiavao izlaziti iz tih zabavita sa
enom pod rukom; te sada, pruajui joj ruku, nenadano pod velikim crnim pernatim eirom zatee
bljesak arkoga pogleda i smjesta gotovo nehotice privinu svojom rukom njenu ruku urnim i jakim
stiskom prema svojim grudima. To je bilo sve. Poar buknu.
Tu, u tami, u koiji koja ih je vozila natrag u svratiste, zagrljeni, nezasitno s ustima na
ustima, oni ispovjedie, u malo trenutaka, jedno drugome sve; sve ono to je on sada u jednome
hipu, u jednome sijevu, pogodio po bljesku onoga oka; itav njen ivot kroz toliko godina utnje i
muenitva. Ona mu ree kako ga je uvijek, i uvijek bez svoje volje, bez svojega znanja ljubila; a
on, koliko ju je kao djevojicu elio u namjeri da je uini svojom; tako - svojom, svojom!
To je bilo ludilo, bjesnilo; a taj su poar strasti estoko i neumorno raspirivali udnja da
nadoknade u ono malo dana do njene neminovne smrti sve izgubljene godine priguenoga ara i
skrivene groznice; potreba da svojevoljno oslijepe, da izgube vlast nad sobom, da se ne vide kakvi
su dosada bili jedno prema drugome toliko godina, u prividnoj dolinosti graanske estitosti, tamo
dolje, u onome gradiu strogih obiaja, za koji e ta njihova ljubav, njihov brak biti sutra
nedostojno oskrvnjenje.
No kakav brak? Ne! Zato bi ga ona prisilila na taj in, gotovo svetogrdan u oima svih?
Zato bi ga privezala za se kad joj ostaje jo tako malo ivota? Ne, ne, samo ljubav, ona mahnita i
pustona ljubav na tome kratkome putovanju; ljubavno putovanje u nepovrat; ljubavno putovanje
prema smrti.
Nije se mogla vratiti otamo pred svoje sinove. To je dobro predosjetila na odlasku; znala je
da e, ako prebrodi more, s njome biti gotovo. A sada je htjela odatle, htjela je na put, vie, dalje,
tako u zagrljaju s njime, slijepa, sve do smrti.
I tako prooe Rimom, zatim Firencom, zatim Milanom, gotovo ne vidjevi nita. Smrt to
se ugnijezdila u njoj bievala ih je svojim ubodima i raspaljivala ar.
- To nije nita! - govorila je ona na svaki nasrtaj, na svaki ugriz. - Nita.
I pruala je usta s bljedilom smrti na licu.
- Adriana, ti trpi...
- Ne, nije nita! to me se tie?
Posljednjega dana u Milanu, malo prije odlaska u Mletke, ona se vidje u ogledalu, sva
ispijena. A kada joj se, nakon putovanja po noi, u muku osvita poput sanje ukazalo sjajno i sjetno
privienje grada to izranja iz vode, razumje da je dospjela svojoj kobi, da se tu njeno putovanje
mora svriti.
Ipak je htjela proslaviti svoj dan u Mlecima. Sve do veeri, sve do noi, po utljivim
kanalima, u gondoli. I itavu no osta budna s udnim dojmom toga dana: dana baruna.
Baruna gondole? Sjenovita baruna nekih kanala? Tko zna?
Ili baruna mrtvake nosiljke.
Kada je on sutra ujutro izaao iz hotela da ponese na potu neka pisma za Siciliju, ona ue u
njegovu sobu; opazi na stolu rasparan omot pisma; prepozna rukopis svojeg starijega sina; prinese
taj omot svojim usnicama i oajno ga poljubi; zatim se vrati u svoju sobu; izvadi iz kone torbe
boicu s netaknutom smjesom otrova; baci se na razvaljen krevet i ispije je jednim gutljajem.

278
 PATARENSKA HEREZA

Zaklapajui umorne oi i hvatajui se za kotunjavu glavu, kako je to obiavao u

najozbiljnijim prilikama, njenim i drhtavim rukama za koje se inilo da namjesto nokata imaju pet
sjajnih ruiastih koljica, Bernardino Lamis, redoviti profesor povijesti religija, objavi onoj
jedinoj dvojici aka to su s upornom vjernou slijedili njegova predavanja:
- Na iduem predavanju, gospodo moja, govorit emo o patarenskoj herezi.
Jedan od dvojice studenata, Ciotta, seljai iz Guarcina, crnomanjast, zdepast i vrst, iskesi
zube s ponosnom radou i estoko protrlja ruke. Drugi, blijedi, iscrpljeni Vannicoli, plave kose
bodljikave poput strnita, skupi naprotiv usne, a pogled njegovih svijetlih, eznutljivih oiju postane
jo bolniji. I da bi pokazao kako razumije bol koju cijenjenom uitelju mora prouzroiti obraivanje
te teme, nakon svega to mu je on o tome privatno govorio, krene nosom kao da njui kakav
neugodan vonj. (Vannicoli je, naime, vjerovao da se profesor Lamis, kad bi ga on i Ciotta nakon
predavanja pratili dugi komad puta kui, obraa samo njemu, jedinome koji ga je sposoban
shvatiti.)
I doista, Vannicoli je znao da je otprilike prije est mjeseci izala u Njemakoj mastodontska
monografija Patarenska hereza Hansa von Groblera, koju je kritika kovala u zvijezde, te da je prije
tri godine Bernardino Lamis napisao dva golema sveska o toj istoj temi. Von Grobler je pokazao da
o njima nije vodio brigu, osim jednom, usput, citirajui ona dva sveska u nekoj maloj biljeci, i to u
negativnom smislu.
Bernardina Lemisa ranili su ravno u srce; jo ga je vie zaboljela i ozlojedila talijanska
kritika, jer, hvalei takoer, i to naslijepo, njemaku knjigu, nije uope spomenula njegova dva
sveska, napisana prije, niti je utroila ijednu rije da istakne nedostojni postupak njemakog pisca
prema domaem autoru. ekao je vie od dva mjeseca da se netko, barem meu njegovim bivim
acima, digne u njegovu obranu. A onda se, premda mu se s njegova stajalita inilo de to nije u
redu, stao braniti sam. Istiui u dugom i potanko razraenom lanku, zainjenom finom ironijom,
sve manje ili vee pogreke u koje je zapao von Grobler, sve one dijelove to ih je on bez napomene
prisvojio iz njegova djela, potvrdio je novim i nepobitnim argumentima svoje nazore protiv
suprotstavljenih mu pogleda njemakog povjesniara.
No ipak su tu njegovu obranu, zbog pretjerane duljine i zbog slabog zanimanja koje bi mogla
pobuditi meu veinom italaca, odbila dva asopisa. Sada se nalazila ve dva mjeseca u nekom
treem i tko zna koliko e tamo jo ostati, sudei po nimalo ljubaznom odgovoru to ga je Lamis
primio od urednika nakon svoga pokuaja pospjeivanja.
Tako je, dakle, Bernardino Lamis imao doista razloga da toga dana, nakon izlaska sa
sveuilita, dade oduka svome jadu pred dvojicom svojih vjernih mladia, koji su ga, po obiaju,
pratili kui. Govorio im je o besramnom arlatanstvu koje se s podruja politike najprije stalo
razmahivati na podruju knjievnosti, a sada, naalost, i u svetoj i neupitnoj domeni znanosti.
Govorio je o kukavnoj servilnosti, duboko usaenoj u karakter talijanskog naroda, za koji je
skupocjen dragulj sve to dolazi s onu stranu Alpa ili s onkraj mora, a laan i prost kamen ono to
se raa u nas. Napokon je spomenuo najjae argumente protiv svoga protivnika koje e razviti na
iduem predavanju. I tako je Ciotta, unaprijed uivajui u zadovoljstvu to e ga imati zbog
279
profesorova ironinoga i uljivog raspoloenja, ponovno trljao ruke, dok je rastueni Vannicoli
uzdisao.
Najednom je profesor Lamis zautio, a lice mu je dobilo rastresen izgled. To je acima bio
znak da profesor eli ostati sam.
Svaki bi put nakon predavanja, da se rastrese, malo proetao dolje niz Trg Panteona, a onda
bi preko Minervina trga prelazio Ulicu Cestari i izbijao na Korzo Vittorio Emanuele. Kad bi se
pribliavao Trgu sv. Pantaleja, dobivao bi taj rastreseni izgled, jer bi - prije negoli se zaputi Ulicom
Governo Vecchio, gdje je stanovao - obiavao ui (potajno, kako je elio) u slastiarnicu, odakle bi
malo kasnije izlazio s papirnatom vreicom u ruci.
Oba su uenika znala da profesor Lamis nema ni toliko da bi izdravao jednog cvrka i zato
nisu mogli odgonetnuti zato on kupuje tu tajanstvenu vreicu tri puta na tjedan.
Potaknut radoznalou, Ciotta je jednoga dana ak uao u slastiarnicu i upitao to profesor
kupuje.
- Bobice, poljupce i pikote. Boe, a za koga?
Vannicoli je govorio da je to za neake. Ali bi Ciotta stavio ruku u vatru da ih jede on sam,
profesor; jednom ga je tako iznenadio na ulici kako stavlja ruku u dep i iz njega vadi jedan od tih
slatkia, a drugi je vjerojatno ve imao u ustima, jer nije mogao Ciotti naglas odzdraviti na pozdrav.
- Pa dobro, da je i tako, kakvo je u tome zlo? Slabosti! - ree mu Vannicoli, pomalo ljut, dok
je tunim pogledom slijedio starog profesora koji je odlazio polako i mlitavo, vukui noge.
Ne samo ta sitna neumjerenost u jelu, nego i mnoge, mnoge druge stvari mogle bi se
oprostiti ovjeku kojemu je znanost zgurila ramena te se inilo da bi se skliznula da ih nije s mukom
pridravao dugi vrat, koji se istezao kao ispod kakvog jarma. Izmeu eira i zatiljka otkrivala se
ela profesora Lamisa kao neki blijedi polumjesec; na zatiljku su podrhtavale due i rjee dlake
srebrnaste kose, koja mu je zajaila s jedne i s druge strane uiju, te naprijed prelazila u bradu preko
obraza i podbratka - kao ogrlica.
Ni Ciotta ni Vannicoli ne bi nikada mogli pretpostaviti da u toj papirnatoj vreici profesor
Bernardino Lamis nosi kui sve svoje dnevne obroke.
Prije dvije godine pala mu je na vrat obitelj brata iz Napulja, koji je ondje naprasno umro:
snaha, furija paklenska, sa sedmero djece, od koje je najstarije imalo jedva jedanaest godina. Treba
napomenuti da se profesor Lamis nije htio eniti, kako ga nita ne bi smetalo u njegovu
znanstvenom radu. Zaprepastio se kad je odjednom, bez ikakve najave, ugledao pred sobom tu
vojsku djeurlije koja se utaborila na stubitu pred njegovim vratima, sjela na bezbrojne zaveljaje i
zaveljajie te vritala iz svega glasa. Preko stuba nije mogao, te u jednom asu pomisli da
pobjegne kroz prozor. etiri sobice njegova skromnog stana bile su preplavljene. Otkrie malog
vrta, jedine i slatke strieve brige, izazvalo je mahnito veselje sedmero neutjene siroadi, kako ih je
nazivala debela napolitanska snaha. Mjesec dana nakon toga nije u tom vrtu bilo ni vlati trave.
Profesor Lamis pretvorio se u svoju vlastitu sjenu. Vrtio se po svojoj radnoj sobi kao da je izvan
sebe, drei glavu objema rukama da mu je, moda i stvarno, ne bi raznijela ona vriska, pla, ona
mahnita avolska halabuka od jutra do mraka. To je njegovo muenje trajalo godinu dana, i tko zna
dokle bi se jo nastavilo da jednoga dana nije primijetio kako snaha, nezadovoljna plaom koju joj
je on svakog dvadeset sedmog u mjesecu cijelu predavao, pomae najstarijem sinu da se iz vrta
uspne do prozora oprezno zakljuane radne sobe i krade knjige:
- One lijepe, debele, eh, bogamu, lijepe, debele i nove!
Tako je polovica njegove biblioteke za male pare zavrila kod ulinih antikvara.

280
 Ozlojeen i bijesan, Bernardino Lamis se tog istog dana, sa est koara preostalih knjiga i tri
grubo izraene police, sandukom rublja, irokim konim naslonjaem, visokim pisaim stolom i
umivaonikom, nastanio - sam - u one dvije sobice u Ulici Governo Vecchio, zabranivi prethodno
snahi da mu ikada vie izlazi pred oi.
Sada joj je, redovito, svakog mjeseca, po podvorniku sa sveuilita slao plau, zadravajui
za sebe koliko mu je trebalo samo za najnunije potrebe.
Nije htio uzeti dvorkinju, bojei se da ona ne bi bila u dogovoru s njegovom snahom.
Uostalom, nije mu ni trebala. Sa sobom nije uzeo ni kreveta; spavao je u naslonjau s malim alom
preko ramena, zamotan u vuneni pokriva. Nije kuhao. Slijedio je na svoj nain Fletcherovu teoriju,
jeo je malo, a vakao mnogo. Onu bi famoznu vreicu istresao u prostrane depove hlaa, pola u
jedan, a pola u drugi, pa dok bi radio ili pisao, stojei na nogama, kako je obiavao, pomalo je
grickao bilo bobi bilo pikotu. Kada je bio edan, pio bi vodu. Nakon godinu dana onoga pakla
sada se osjeao kao u raju.
Ali je doao von Grobler s onom svojom knjietinom Patarenska hereza, da mu pokvari
veselje.
Toga dana, im je stigao kui, Bernardino Lamis se odmah grozniavo prihvati posla.
Pred sobom je jo imao dva dana da razradi predavanje koje mu je toliko lealo na srcu.
elio je da bude izvanredno. Svaka je rije morala biti strijela onome gadnom vabi von Grobleru.
Svoja je predavanja obino ispisivao na kancelarijskom papiru najsitnijim slovima, od prve
do posljednje rijei. Onda bi ga na sveuilitu itao polaganim i ozbiljnim glasom, zabacujui glavu
unazad, nabirui elo i irei vjee da bi mogao vidjeti kroz cvikere namjetene na vrhu nosa, dok
su mu iz nosnica slobodno rasla dva struka ekinjastih sivih dlaka. Oba su njegova vjerna uenika
imala dovoljno vremena da piu gotovo po diktatu. Lamis se ne bi nikada uspeo na katedru; sjedio
bi smjerno za stolom koji se nalazio ispod nje. Klupe su u dvorani bile rasporeene u etiri reda u
obliku amfiteatra. Dvorana je bila mrana, a Ciotta i Vannicoli sjedili su u posljednjem redu, jedan
na jednome, a drugi na drugom kraju, radi svjetlosti koja je dolazila odogzo kroz dva okna s reet-
kama. Za vrijeme predavanja profesor ih nije nikada vidio, samo bi uo uurbano kripanje njihovih
pera.
U toj dvorani - budui da se nitko nije digao u njegovu obranu - osvetit e se on podlosti
onog vabe, odrati spomena vrijedno predavanje.
Najprije e jasno i saeto iznijeti podrijetlo, razloge, bit, povijesnu vanost i posljedice
patarenske hereze, dajui skraeni pregled svojih dvaju svezaka; zatim e se dati na polemiku
sluei se kritikama to ih je napisao na von Groblerovu knjigu. Posve upuen u materiju, s gotovim
radom, on je imao samo jednu tekou - obuzdati svoje pero. U uljivu raspoloenju on je o tome
tijekom dva dana mogao napisati jo dva sveska, obilnija od prvih.
Morao se, naprotiv, ograniiti na neto vie od jednoga sata polaganog itanja. To znai ne
ispuniti vie od pet do est listova kancelarijskog papira svojim sitnim i zbijenim rukopisom. Dva su
ve bila gotova, o ona preostala dva-tri ila bi u polemiki dio.
Prije no to je zapoeo s radom htio je jo jedanput proitati nacrt svog kritikog prikaza o
von Groblerovoj knjizi. Izvadio ga je iz ladice pisaeg stola, puhnuo po njemu da ga oisti od
praine, pa se s cvikerom ve na vrhu nosa otiao ispruiti u naslonjau.
itajui polagano, toliko se zanio da vie nije pazio ni na broj kolaia koje je trpao u usta,
ni na polagano vakanje koje je preporuivao Fletcher. Ta mu je zaliha imala trajati dva dana, a sad
je evo pojeo polovicu za manje od jednoga sata. Sav zgranut, izvrnu prazne depove, a iz njih
ispadoe jo samo mrvice.
281
 U namjeri da dade kratak pregled najhitnijih toaka te kritike studije, on se odmah dao na
pisanje. No poto mu se, piui, uinilo do u njoj nema nijedne suvine toke ni zareza, sve se vie
predavao iskuenju da je cijelu cjelcatu unese u predavanje. I doista, kako da se odrekne nekih
izraza tako spontane bistrine i tolike snage? Tako prikladnih i odlunih argumenata? A piui tako,
padali su mu na um jo mnogi drugi, jasniji, uvjerljiviji, kojih se takoer nije mogao odrei. Treega
dana ujutro, kada je trebalo odrati predavanje, Bernardino Lamis naao je pred sobom na stolu,
umjesto est, petnaest sitno ispisanih stranica.
Zaprepastio se.
Vrlo savjestan u slubi, on je obiavao na poetku svake godine sastaviti pregled cijelog
kolegija to e ga za vrijeme semestra izlagati i toga se pregleda najstroe pridravao. Zbog
nesretnog izlaska von Groblerove knjige ve je napravio prvi ustupak svom uvrijeenom
samoljublju poinjui te godine, gotovo bez razloga, govoriti o patarenskoj herezi. Dakle, ne bi
smio na nju utroiti vie od jednoga predavanja. On nije ni po koju cijenu elio da se kae kako
zbog nekog hira i oduka profesor Lamis neumjesno ili predugo govori o predmetu koji se jedva
dotie grae za tu godinu.
Zato je, dakle, bilo apsolutno potrebno u ono nekoliko preostalih sati tih petnaest napisanih
stranica skratiti na osam, najvie devet.
To ga je otkrie stajalo tako intenzivnog intelektualnog napora da nije ni opazio tuu, munju
i gromove vrlo estokog orkana to se odjednom bio oborio na Rim. Kad je bio na pragu kunih
vrata s dugim svitkom papira pod rukom, lijevalo je kao iz kabla. to da radi? Preostajalo je jedva
deset minuta do predavanja. Ponovno se uspe da uzme kiobran, pa onda poe po onoj vodi, titei
to je bolje mogao svitak papira, svoje izvanredno predavanje.
Na sveuilite je stigao u stanju dostojnom saaljenja, to jest mokar od glave do pete. Ostavi
kiobran u vratarevoj staklenoj kuici, udarajui nogama o zemlju, strese malo kiu sa sebe, osui
lice i pope se u predvorje.
Dvorana - mrana i za vedrih dana - po tom je paklenskom vremenu liila na katakombu.
Jedva se u njoj vidjelo. Ali je ipak, ulazei, profesor Lamis, koji nikada nije obiavao podizati
glavu, imao tu utjehu da letimino nazre neuobiajenu navalu, pa je u srcu hvalio svoja dva vjerna
uenika, koji su oito meu drugovima proirili glas o posebnom maru s kojim e njihov stari pro-
fesor spremiti i odrati ovo predavanje to ga je stajalo tolikih patnja i muka, i u kojemu je uz velike
napore zatvoreno toliko blago znanja i sadrano toliko otroumlje.
Vrlo uzbueno odloi eir, pa toga dana, iznimno, izae na katedru. Krhke su mu ruke
toliko podrhtavale da mu je trebalo prilino vremena dok je nataknuo cviker na vrh nosa. U dvorani
je tiina bila savrena. A profesor Lamis, razmotavi svitak papira, poe itati tako glasno i zanosno
da se i sam zaudio. Koje li e visine dosegnuti njegov glas kad zavri s ovim uvodnim dijelom,
kojemu nije ni pristajao taj ton, te kad se baci na polemiku? Ali u tome asu profesor Lamis nije
vie bio gospodar samoga sebe. I kao da su ga ugrizle zmije vlastitog stila, osjeao je kako ga s vre-
mena na vrijeme podilaze ledeni trnci, a iz asa u as sve je vie podizao glas i gestikulirao,
gestikulirao. Profesor Lamis, uvijek tako krut, tako suzdrljiv, toga je dana gestikulirao. Suvie se
ui nakupilo u est mjeseci, suvie ga je ozlojedila servilnost i utnja talijanske kritike; i evo je
sada, evo, doao as njegove odmazde! Svi e ti vjerni mladii, koji ga pobono sluaju, priati o
ovom njegovu predavanju, rei e da se on toga dana popeo na katedru da bi to sveanije s
Rimskog sveuilita poslao svoj prezrivi odgovor ne samo von Grobleru ve i cijeloj Njemakoj.
itao je tako, sa sve veim arom i zanosom, oko tri etvrt sata, kad se na ulazu u dvoranu
pomoli, gotovo prestraen, student Ciotta, kojega je pri dolasku na sveuilite iznenadio jai
282
pljusak, pa se sklonio u jednu veu. Budui da je zakasnio, nadao se da po tom pasjem vremenu
profesor Lamis nee ni doi odrati predavanje. Onda je dolje, u vratarevoj kuici, naao
Vannicolijevu cedulju, u kojoj ga moli neka ga ispria ljubljenom profesoru jer mu se vee prije
toga okliznula noga i on se otkotrljao niz stube te iaio ruku, pa zato ne moe, alei neizmjerno,
prisustvovati predavanju.
Kome, dakle, s tolikim zanosom govori profesor Bernardino Lamis?
Sasvim tiho, na vrcima prstiju, Ciotta je preao prag dvorane i bacio pogled oko sebe.
Oima pomalo zaslijepljenim od ono malo svjetlosti izvana, nazre i on mnogobrojne studente u
dvorani i zine od uda. Je li to mogue? Napregne se da bolje vidi.
Dvadesetak kinih kaputa, rairenih amo-tamo po mranoj dvorani da se cijede, inili su toga
dana sav auditorij profesora Bernardina Lamisa.
Ciotta ih pogleda i osjeti, sav zabezeknut, kako mu se ledi krv u ilama gledajui profesora
gdje tako raspaljen ita onim kaputima svoje predavanje, pa se gotovo tjeskobno povue iz dvorane.
Za to je vrijeme iz oblinje dvorane, nakon svrenog sata, buno izlazila rulja studenata
prava, koji su moda bili vlasnici onih kaputa.
Ciotta, koji od uzbuenja jo nije mogao doi do daha, odmah je rairio ruke i stao pred vrata
da bi ih sprijeio da uu.
- Zaboga, ne ulazite! Unutra je profesor Lamis.
- Pa to radi? - upitae oni zaueni Ciottinom izoblienom fizionomijom.
- Govori sam sebi!
Provali buan i neobuzdan smijeh.
Ciotta hitro zatvori vrata dvorane, ponovno ih preklinjui:
- utite, zaboga, utite! Nemojte poniziti jadnoga starca! On govori o patarenskoj herezi!
Ali su studenti, obeavi da e biti tihi, eljeli odkrinuti vrata da bi s praga uivali u prizoru
to su ga pruali njihovi jadni kaputi, tako nepomini, mokri i crni, sluajui izvanredno predavanje
profesora Bernardina Lamisa.
- ... ali manihejstvo, o, gospodo, to je konano manihejstvo! ? Kalite vi! Dakle, kad bi prvi
Albigenzi, kako to kale na potovani povjesniar, gospodin Hans von Grobler...

283
 PAPIRNATI SVIJET

Na kraju Narodne ulice nasta vika i strka oko dvojice to su se pograbili. Jedan je bio ruan
djearac od nekih petnaest godina, a drugi neki upav gospodin, lica ukastoga kao da je izrezano
u nekoj dinji, na kojem su se svjetlucale rune debele naoale, velike poput dna kakve boce.
Ovaj drugi je naprezao svoj umorni glas nastojei dokazati da ima pravo, te je neprestano
mahao rukama; u jednoj je drao tapi od ebanovine s bjelokosnom jabukom, a u drugoj neku
davno tiskanu knjietinu. Runi djearac dizao je galamu udarajui nogama po krhotinama nekog
vrlo prostog kipia od terakote i komadiima broniziranoga gipsa maloga stupa na kojemu je stajao.
Meu okolnim gledaocima netko se kidao od glasnoga smijeha, netko se mrtio, a netko
saalno gledao; a derani su se vjeali za uline svjetiljke, pa su neki lajali, neki zvidali, a neki
trubili u dlan.
- To je trei put! Trei! - urlao je gospodin. Dok prolazim itajui, on mi iznosi na put svoje
gnusne kipie te me sili da ih oborim. Trei put! On ide u lov za mnom! Postavlja mi zasjede! Jed-
nom na Korzu Vittorio; drugi put u Ulici Volturno, trei put ovdje.
Kunui se svim svecima i izjavljujui da je neduan, prodava kipova pokuao se i sam
nekako opravdati u oima najbliih susjeda:
- Ali to govori!? Drzovitost! Nije istina da ita! Nahrupljuje na moje stvari. Bilo da ne vidi,
bilo da ide kao pomaman, bilo ovako, bilo onako, ostaje istina da je on...
- Ali tri? Tri puta? - pitali su ga oni u opem smijehu.
Na kraju dvojici gradskih straara, a bili su oznojeni i zadihani, uspije probiti put kroz cijelu
tu stisku; te kako su jedan i drugi protivnik u njihovoj nazonosti nastavljali sve jae vikati svoje
razloge, pomislie kako e biti dobro, da bi uklonili taj spor, ako ih povezu u koiji do najblie
straarske postaje.
Ali im se popeo u koiju, onaj gospodin s naoalima ispravi se u svoj svojoj visini i poe
nemirno okretati glavu ovamo, onamo, gore, dolje; konano klonu, otvori knjigu i gurnu u nju lice
da je nosom dodirivao stranicu; podigne ga, sav usplahiren, povue na elo svoje teke naoale i
opet zagnjuri lice u knjigu, da bi pokuao itati samo oima. Ali nakon te nijeme igre poe se
bijesno griti, stezati lice u uasne grimase straha i oaja:
- Oh, Boe. Moje oi! Ne vidim vie. Ne vidim nita. Koija se zaustavi u isti mah.
Zabezeknuti straari i prodava kipia nisu uope znali govori li on ozbiljno ili je poludio; posve su
se zbunili, a na otvorenim ustima lebdio im je kao neki smijeak nevjerice.
U blizini se nalazila ljekarna; usred naroda koji je dotrao za koijom ili se iz radoznalosti
zaustavio onoga gospodina, jako zbunjena i nalik na mrtvaca, poduprijee pod pazuho i uvedoe
unutra.
Cvilio je. Posjedoe ga na neku stolicu, a on poe njihati glavom i zaustavljati rukama noge
koje su se trzale, ne osvrui se na ljekarnika koji mu je htio pregledati oi; ne osvrui se na
utjehe, na bodrenja, na savjete koje su mu svi upuivali: neka se umiri, da to nije nita, prolazna
smetnja, ljuta srdba koja mu je pokvarila vid. Zatim presta njihati glavom, podigne ruke, poe
otvarati i zatvarati ake:
- Moja knjiga! Knjiga! Gdje je knjiga?
284
 Svi se zapanjeno zagledae u oi, a onda se nasmijeie. Gle, nosio je sa sobom knjigu? Imao
je hrabrosti da s tim oima prolazi ulicom itajui? Kako, tri kipia? A zbilja? A tko, tko, ovaj? A
zbilja? Stavljao mu ih je namjerno na put? Oh, to je zgodno! Ba zgodno.
- Ja ga prijavljujem! - povika tada gospodin skaui na noge s ispruenim rukama i prevrui
oi uz smijena i u isti mah alosna krivljenja cijeloga lica. - Pred svima nazonima ja ga prijav-
ljujem. Platit e mi oi. Ubojica. Ovdje su dva straara; neka nam smjesta zapisu imena, moje i
njegovo. Svi ste svjedoci! Straaru, piite: Balicci. Da, Balicci, to je moje prezime. Valeriano, da,
Ulica Nomentana 112, na najviem katu. A ime ovoga lopova, gdje je? Je li ovdje? Neka ga dre!
Tri puta, tri puta, iskoriujui moj slabi vid, moju rastresenost, da, gospodo, stavio mi je na put
gnusne statuete. Ah, hvala, hvala vam, knjiga, da, vrlo sam vam zahvalan! Koiju, za ljubav Boju.
Kui, kui, hou kui! Prijava ostaje.
I krenu se da izae s rukama naprijed; izgubi ravnoteu; poduprijee ga; stavie u koiju, te
ga dvije dobre due ispratie sve do kue.
Bio je to smijeni i buni epilog tihoga nesretnoga stanja koje je trajalo ve mnogo godina.
Bezbroj puta, kao jedini recept protiv bolesti, koja ga je imala neminovno dovesti do sljepoe, oku-
list mu je naloio neka se potpuno kani itanja. No Balicci je taj nalog svaki put primio s onim
ispraznim smijekom kojim se odgovara na suvie oevidnu alu.
- Neete? - rekao mu je lijenik. - A onda itajte i dalje, pa ete mi se pohvaliti zavretkom.
Na taj nain izubit ete vid, to vam mogu jamiti. Ne recite kasnije: da sam znao! Ja sam vas opo-
menuo!
Lijepa opomena! Meutim, ivjeti je za nj znailo itati! Ako vie ne smije itati, svejedno
mu je i da umre.
Otkako je nauio sricati slova, njega je spopala ta bijesna mahnitost. Ve godine i godine bio
je povjeren njezi stare sluavke koja ga je ljubila kao sina, te bi sa svojim sredstvima mogao dosta
lagodno ivjeti da se nije ak i zaduio kupovanjem tolikoga mnotva knjiga, koje mu je u velikom
neredu zatrpavalo kuu. Budui da vie nije mogao kupovati nove, ve je dva puta prionuo proitati
stare, da ih provae sve jednu po jednu od prve do posljednje stranice. Poput onih ivotinja koje
radi prirodne obrane poprimaju boju i svojstva mjesta, biljaka na kojima ive, tako je i na njemu
pomalo sve postalo gotovo papirnato; lice, ruke, boja brade i kose. Kako se postupno spustio niz
cijelu ljestvicu kratkovidnosti, inilo se da ve nekoliko godina zbiljski, ak i doslovno, guta, jede
knjige - toliko ih je pribliavao licu pri itanju.
Premda ga je lijenik nakon one silne navale krvi osudio da ostane etrdeset dana u tami,
vie se ni sam nije mogao obmanjivati da mu taj lijek moe biti od koristi, te im je uzmogao izai
iz sobe, dade da ga povedu u radnu sobu, blizu prvoj polici. Napipa neku knjigu, uze je, otvori, zabi
u nju lice, najprije s naoalima, zatim bez njih, kako je uinio onoga dana u koiji, te stane utke
plakati u knjigu. Zatim sasvim tiho obie postupno cijelu odaju pipajuu ovdje i ondje daice
polica. Eto, tu je sav njegov svijet! A sada vie u njemu ne moe ivjeti osim za ono kratko vrijeme
to mu bude pomagalo pamenje!
On nije nikada ivio pravim ivotom; mogao bi rei da nikada nije nita dobro vidio; za
stolom, u krevetu, na ulici, na klupama perivoja, uvijek i posvuda samo je itao, itao i itao. Sada
je slijep za ivu zbilju koju nije nikada vidio; slijep je takoer za onu prikazanu u knjigama, koje
vie ne moe itati.
Veliki nered u kojemu je uvijek ostavljao sve svoje knjige, razbacane ili naslagane tamo i
ovamo po stolicama, na tlu, na stolovima, policama, sada ga je doveo u oaj. Ve je toliko puta od-
luivao da e u tu zbrku unijeti malo reda, da e sve te knjige rasporediti po predmetima, a ipak to
285
nije nikada uinio kako ne bi gubio vrijeme. Da je to uinio, sada bi se, pribliivi se jednoj ili
drugoj polici, osjetio manje uzbuenim, a njegov bi duh postao jasniji, staloeniji.
Onda u novinama objavi oglas traei knjiniara koji bi preuzeo taj posao oko ureivanja.
Nakon dva dana pred njim se pojavi neki prepametni mladi, koji se silno zaudi to pred sobom
vidi slijepca koji eli preurediti knjinicu, a pritom mu eli izdavati podrobne upute. Ali tome
mladiu nije trebalo dugo da shvati da je - dovraga - taj jadnik oito siao s uma, jer im bi mu
proitao naslov neke knjige, no gle ga, on bi skakao do radosti, plakao, traio da mu je dade, a onda
bi poeo od dragosti opipavati stranice i ljubiti ih kao prijatelja kojeg je naao nakon dugoga
rastanka.
- Profesore, gledajte - puhao je mladi - ovako neemo nikada zavriti.
- Da, da, odmah, odmah emo - brzo bi popustio Balicci. - Ali ovu stavite tu; poekajte, dajte
mi da dodirnem gdje ste je stavili. Dobro, dobro, ovamo, da bih se znao snai.
To su veinom bili putopisi, pa knjige o obiajima i nainu ivota raznih naroda, knjige iz
prirodopisa, lijepa knjievnost i filozofske i povijesne knjige.
Kada je na kraju rad zavren, Balicciju se uini da se tama oko njega pomalo raspruje, kao
da je izvukao iz kaosa svoj svijet, te neko vrijeme osta kao zaahuren da bi ga ljubomorno uvao.
S elom naslonjenim na hrbate knjiga poredanih na policama sada je provodio dane gotovo u
oekivanju da mu se putem toga dodira cijeli sadraj tiskanoga sloga pretoi u mozak. Prizori, epi-
zode, dijelovi opisa iskrsavali su u njegovu duhu jasni, podrobni, izraziti; gledao je upravo kao da
vidi u onome svojemu svijetu neke pojedinosti, koje su se najjasnije usjekle u nj u toku njegovih
ponovnih itanja; etiri crvena fenjera koji jo gore u osvit zore u nekoj pustoj luci s jednim jedinim
usidrenim brodom, kojemu se jarboli sa svim konopcima istiu poput kostura na pepeljastom
bljedilu prve svjetlosti; na kraju strme aleje na plamenoj pozadini jesenskoga sutona dva velika crna
konja s vreama sijena na glavi.
Ali nije mogao dugo izdrati u tom tjeskobnome muku. Htjede da njegov svijet opet dobije
glas, da mu se opet jasno oglasi i da mu kae kakav je uistinu, a ne kako ga se on maglovito sjea.
On objavi u novinama drugi oglas traei itaa ili itaicu; a prijavi mu se neka mlada gospoica,
sva uzdrhtala, neprestano nemirna, zbunjena. Obletjela je, ne naavi spokoja, pola kugle zemaljske,
te je ak i po svojem nainu govora davala sliku neke zabludjele evice koja bi neodluno leprala
te tamo, te ovamo, pa se naglo zaustavila, bijesno udarajui krilima i poskakivala, okreui se na
sve strane.
Ona provali u radnu sobu viui svoje ime.
- Tilda Pagliocchini. Vi? Ah, no... Mogu... sigurno... u listu je pisalo Balicci... Isto i na
vratima... Oh, Boe, budite dobri, nemojte! Pazite, profesore, nemojte tako prevrtati oima... Plaim
se. Nita, nita, oprostite, ja odlazim.
Tako je ona ula k njemu prvi put. Ipak nije otila. Stara joj je sluavka sa suzama u oima
dokazala da to mjesto njoj izvrsno odgovara.
- Nema nikakve pogibelji?
- Ma kakve pogibelji? Nikada, razumijete li to je nikada? Jedino je malo udnovat zbog tih
knjiga. Ah, zahvaljujui tim prokletim knjigama, ak ni ona, uboga starica, ne zna vie je li ena ili
kakva krpetina.
- Samo da mu ih valjano itate.
Gospoica Tilda Pagliocchini je pogleda te e, uperivi kaiprst u grudi: -Ja?
To je izgovorila glasom da bi joj i aneli pozavidjeli.

286
 Ali kada je pred Baliccijem nainila prvi pokus (mijenjajui ton, diui i sputajui taj glas,
pojaavajui ga i priguujui, uz stanke i zalete praene silnom, suvinom mimikom), jadnik uhvati
glavu u ruke, zguri se i savije kao da se hoe obraniti od opora pasa koji ga ele ugristi.
- Ne! Nemojte tako! Tako ne valja, za ljubav Boju! - poe vikati.
A gospoica Pagliocchini upita s najprostodunijim izrazom na svijetu:
- Zar ne itam dobro?
- Nikako, ne! Za ljubav Boju, tiim glasom! Najtie to moete, gotovo bezglasno!
Razumjet ete, ja sam itao samo oima, gospoice!
- To je jako loe, profesore! Dobro je itati glasno. Onda je jo bolje uope i ne itati! Ali,
oprostite, to emo s ovim? ujte! -(Udarala je zglavcima prstiju po knjizi.) - Ne zvui! Nijemo je.
Uzmite, na primjer, profesore, da vas ja sada poljubim.
Balicci se ukoi sav blijed:
- Ja vam to zabranjujem!
- Ma ne, oprostite! Valjda se ne bojite da u vas doista poljubiti? Ama neu! To sam rekla da
vas odmah upozorim na razliku! Eto, pokuat u itati gotovo bez glasa. Meutim, pazite, dok tako
itam, ja dosta ukam, profesore!
Pri novom ogledu Balicci se grio jo gore nego prije. Ali je shvatio da bi vie-manje ispalo
jednako sa svakom drugom itaicom ili itaem. Bilo koji glas osim njegova vlastitoga prekrojit e
mu polako sliku njegova svijeta.
- Gospoice, pazite, uinite mi ljubav, pokuajte samo oima, bez glasa.
Gospoica Tilda Pagliocchini okrenu se da ga pogleda raskolaenim oima.
- Kako kaete? Bez glasa! A onda kako? Samo za se?
- Da, dakako, samo za sebe.
- Ali hvala lijepa na tome! - prasnu gospoica skaui na noge. - Vi se rugate? emu meni
mogu posluiti vae knjige, ako vi ne sluate itanje?
- ujte, razjasnit u vam - odgovori spokojno Balicci s vrlo gorkim smijekom. - Ja uivam
da tu ita netko umjesto mene. Vama moda ne uspijeva shvatiti tu nasladu. Ali ja sam vam ve
rekao: ovo je moj svijet; tjei me spoznaja da on nije pust, da netko ivi u njemu, i to je dosta. Ja u
oslukivati kako okreete stranice, sluat u va poboni muk, te u vas s vremena na vrijeme za-
pitati to itate, a vi ete mi rei... Oh, bit e dovoljan jedan mig... a ja u vas slijediti pamenjem.
Va mi glas, gospoice, sve kvari!
- Ali ja vas molim da mi povjerujete, profesore, da je moj glas prekrasan! - prosvjedova
gospoica jedito.
- Vjerujem. Znam - ree odmah Balicci. - I ne kanim vas vrijeati. Ali on svemu daje
razliitu boju, razumijete? A meni treba da nita ne bude preinaeno, da mi sve ostane u onome
stanju u kojemu je bilo i do sada. itajte, itajte. Ja u vam rei to morate itati. Slaete se?
- Pa dobro, slaem se. Dajte ovamo!
im bi joj Balicci naznaio koju knjigu mora itati, gospoica Tilda Pagliocchini neujno bi
na vrhu nonih prstiju odletjela iz radne sobe, te bi pola na drugu stranu na razgovor sa starom slu-
avkom. Balicci bi, meutim, ivio duhom u knjizi koju je prije toga naznaio i uivao u nasladi
koju ona uiva, kako je on sebi zamiljao, te bi je s vremena na vrijeme zapitkivao: - Lijepo, zar ne?
- ili: - Jeste li okrenuli stranicu? - Kad ne bi uo ni kako die, on bi zamiljao da se strano zadubila
u ono to tije te mu ne odgovara da se ne bi prekidala.
- Da, itajte, itajte - bodrio ju je tada polagano, gotovo razbludno.

287
 Poneki put, kada bi opet ula u radnu sobu, gospoica Pagliocchini nala bi Baliccija
nalakena na naslone fotelja i s licem sakrivenim meu rukama.
- Na to mislite, profesore?
- Motrim - odgovarao joj je on glasom koji je oito stizao iz velike daljine. A onda bi se
stresao s uzdahom: - A ipak se sjeam da su to bila stabla papra!
- to je bilo od papra, profesore?
- Stabla, neka stabla u nekom drvoredu... Tu, vidite, na treoj polici u drugom redu, valjda
trea knjiga od kraja.
- Vi biste htjeli da vam ja sada potraim ta stabla papra? - uplaeno ga i nestrpljivo upita
gospoica.
- Ako biste izvoljeli da mi time ugodite.
Dok je traila, gospoica je surovo prevrtala stranice i ljutila se na preporuku neka ne uri.
Zbilja joj je ve polako dojadilo. Ona se navikla letjeti, trati, hitati, sad u vlaku, sad automobilom,
eljeznicom, biciklom i parobrodom. Trati, ivjeti! Ve je osjeala da se gui u tome papirnatome
svijetu. Jednoga dana, kad je Balicci od nje naruio da proita neke uspomene iz Norveke, vie se
nije mogla svladati. Na njegovo pitanje svia li joj se mjesto koje opisuje katedralu u Trondhjemu,
pokraj koje meu stablima lei groblje na koje svake subote uvee preivjeli roaci donose kao
poklon svjee cvijee, povikne kao vragom opsjednuta:
- Ma kakvi! Ma kakvi! Pa ja sam tamo bila, znate? I mogu vam rei da nije tako kako je tu
opisano!
Balicci se digne, sav zgren i uskiptio od srdbe:
- Ja vam zabranjujem da me podsjeate da je drukije nego to tu stoji crno na bijelom! -
povika joj diui ruke. - to se vraga mene tie to ste vi tamo bili!? Tako je kako je tu reeno, i
gotovo! Mora biti tako i gotovo! Vi me elite upropastiti! Odlazite! Odlazite! Vie ne moete ostati.
Ostavite me sama! Odlazite!
Kada je ostao sam, Valeriano Balicci, postoje tapkajui naao i podignuo knjigu koju je
gospoica osorno bacila na zemlju, srui se na neki naslonja i osta sjedeke; otvori knjigu, pogladi
drhtavim rukama zguvane stranice, a onda zagnjuri lice u nju i osta dugo zadubljen u privienje
Trondhjema s njegovom mramornom katedralom, a kraj nje grobljem na koje savjesni potomci
svake subote navee donose na poklon svjee cvijee - tako kako je tu opisano. U to se nije smjelo
dirati. Studen, snijeg, ono svjee cvijee i plava sjena stolne crkve. Tu se nita nije smjelo dirati. To
je tako, i gotovo. To je njegov svijet. Njegov papirnati svijet. Sav njegov svijet.

288
 TRAGEDIJA JEDNOG LIKA

Stara mi je navika svake nedjelje prije podne primati i sasluavati likove svojih buduih
novela. Pet sati, od osam do trinaest.
Gotovo mi se uvijek dogaa da se naem u loem drutvu.
Ne znam zato, ali obino na ta moja primanja nagrnu najnezadovoljniji ljudi na svijetu, ili
mueni udnim boljeticama, ili zapleteni u najneobinije zgode, s kojima je prava muka opiti.
Ja ih sve strpljivo sasluam; ljubezno ih ispitujem; biljeim imena i prilike svakoga od njih;
vodim brigu o njihovim osjeajima i njihovim tenjama. Ali takoer je potrebno dodati da me, na
moju nesreu, nije lako zadovoljiti. Strpljenje, ljubeznost, to da; ali ne volim da me prevare i elim
prodrijeti u dno njihove due dugim i potankim istraivanjem.
I dogaa se tako da se pokoji uplai nekih mojih upita i uvrijedi se, bijesno se opire, jer mu
se moda ini da ja uivam u tome to mogu poremetiti ozbiljnost kojom mi se prikazao.
Strpljivo, prijazno nastojim da vide i osjete kako moje pitanje nije suvino, jer lako je htjeti
biti ovakav ili onakav; ali sve je u tome moemo li biti takvi kakvima sami sebe elimo vidjeti. Ako
netko nema te moi, njegovo htijenje mora nuno izgledati smijeno i isprazno.
Ne daju se uvjeriti.
Tada se ja, koji sam ipak meka srca, raalim nad njima. Ali zar je neke nesree uope
mogue saalijevati drukije nego da im se nasmije?
Pa dobro, likovi mojih novela po cijelom svijetu razvikuju da sam vrlo okrutan i nemilosrdan
pisac. Trebao bi se nai koji dobronamjerni kritiar koji bi im pokazao koliko je saaljenja pod tim
smijehom.
Ali gdje su danas dobronamjerni kritiari?
Potrebno je napomenuti da neki likovi na tim primanjima skau ispred drugih i tako se
samouvjereno nameu i razmeu da sam katkada prisiljen smjesta ih se rijeiti.
Mnogi se kasnije gorko pokaju zbog te svoje naprasitosti i preporuuju se da im ispravim
ovu ili onu manu, ali ja im se smijeim i mirno im odgovaram neka sada okaju svoj istoni grijeh i
neka ekaju dok naem vremena i mogunosti da im se vratim.
Meu onima koji svladani ostaju ekati u pozadini neki uzdiu, neki se namrte, neki se
umore i pou pokucati na vrata kojega drugog pisca.
Nerijetko mi se dogodilo da sam u novelama nekolicine svojih kolega naao neke likove koji
su se prije meni prikazali; a isto mi se tako dogodilo da sam primijetio neke druge, koji su se, ne-
zadovoljni nainom kako sam ja s njima postupao, htjeli drugdje pokazati u boljem svjetlu.
Ne alim se na to, jer mi se obino prikau dva-tri nova lika tjedno. A esto je navala tolika
da sam prisiljen istodobno sasluati vie od jednoga. Nego nastupi i takav as kad se duh, tako
podijeljen i smeten, odupire tom dvostrukom ili trostrukom sasluavanju i ogoreno im dovikuje
neka se pojave ili jedan po jedan, posve polako, smireno, ili natrag sva trojica u limb!
Uvijek se sjeam kako je pokorno ekao na svoj red siromaan stari, koji mi je stigao
izdaleka, neki uitelj Icilio Saporini, to se iselio u Ameriku 1849, nakon pada Rimske Republike,
jer je uglazbio ne znam kakvu domoljubnu pjesmu, a u Italiju se vratio nakon etrdeset i pet godina,
gotovo kao osamdesetogodinjak, da ovdje umre. Odvie uglaen, sa svojim glasiem komarca,
289
putao je sve ispred sebe. I konano ga jednoga dana, dok sam se jo oporavljao od neke duge
bolesti, ugledam kako ulazi u moju sobu, krajnje ponizno, s nekakvim bojaljivim smijekom na
usnama:
- Ako smijem... Ako se ne ljutite...
O da, dragi stariu! Izabrao je najzgodnij trenutak. I pustio sam ga da brzo umre u noveli
pod naslovom Starinska glazba.
Ove sam posljednje nedjelje uao u svoju radnu sobu radi primanja malo kasnije no obino.
Dug roman koji sam primio na dar i koji je dulje od mjesec dana ekao da ga proitam drao
me budnim do tri sata ujutro zbog mnogih razmatranja na koja me naveo jedan lik, jedini iv u
mnotvu ispraznih sjena.
Taj je lik predstavljao nekog siromaka, stanovitog doktora Filena, koji je mislio da je naao
najuspjeniji lijek protiv svake bolesti, nepogreiv recept da ovjek utjei sama sebe i sve ostale
nakon svake javne i privatne nevolje.
Vie nego lijek ili recept, bila je to zapravo metoda, metoda doktora Filena, a sastojala se u
tome da ovjek od jutra do veeri ita povijesne knjige i da u povijesti gleda i sadanjost, to jest kao
da je ve vrlo daleka u vremenu i pohranjena u arhivima prolosti.
Uz pomo te metode oslobodio se svake muke i svake brige i pronaao mir a da nije morao
umrijeti, dostojanstven i vedar mir, protkan onom nekom sjetom bez oplakivanja, koju bi groblja na
licu zemlje sauvala i onda kad bi svi ljudi pomrli.
Doktor Fileno nije ni u snu mislio da iz prolosti povlai pouke za sadanjost. Znao je da bi
to bila najobinija glupost, izgubljeno vrijeme; jer povijest je idealan sustav elemenata skupljenih
prema prirodi, naklonostima i nenaklonostima, tenjama, nazorima povjesniara, pa taj idealni
sustav stoga nije mogue staviti u slubu ivota to se kree sa svim svojim jo pobrkanim i
ratrkanim elementima. A isto tako nije ni u snu mislio da iz sadanjosti izvue pravila ili
predvianja za budunost; tovie, radio je ba obratno: postavljao je sebe idealno u budunost, da
bi gledao sadanjost i vidio je kao prolost.
Umrla mu je, na primjer, prije nekoliko dana ki. Neki je prijatelj doao k njemu da mu
izrazi suut zbog nesree. Naao ga je ve tako utjeena kao da mu je ta ki umrla prije vie od sto
godina.
Svoju je nesreu, jo toplu, jednostavno udaljio u vremenu, odgurnuo i smjestio u prolost.
Ali trebalo je vidjeti s kakve je visine i s koliko dostojanstva o tomu govorio!
Ukratko, doktor Fileno nainio je od te svoje metode neki izvrnut dalekozor. Otvarao gaje,
ali ne da bi gledao u budunost, gdje je znao da nee vidjeti nita; nagovorio je duu da se zadovolji
gledati kroz veu leu preko malene, uperene u sadanjost, tako da joj sve stvari smjesta izgledaju
malene i daleke. Nekoliko se godina bavio sastavljanjem knjige, koja bi zacijelo bila epohalna:
Filozofija dalekoga.
Dok sam itao roman, postalo mi je oito da autor, nastojei jedino da vjeto povee posve
obian zaplet, nije uspio stei potpunu svijest o tom liku. Tom je liku u neki mah uspjelo, jer je u
sebi sadravao zametak pravoga pravcatog stvaranja, oteti se piscu i dugo se snanom reljefnou
izdizati nad otrcanim zgodama to ih je opisao i prikazao; zatim se iznenada, izoblien i
osiromaen, dao svinuti i prilagoditi zahtjevima lanoga i glupog rijeenja.
Dugo sam sanjario u tiini noi, imajui pred oima sliku tog lika. teta! Bilo je u njemu
toliko grae da se iz nje moglo stvoriti remek-djelo! Da ga autor nije tako nedostojno podcijenio i
zapustio, da je od njega napravio sredite prie, moda bi se i svi oni izvjetaeni elementi bili

290
preoblikovali, bili bi smjesta i oni oivjeli. I ovladala je mnome velika tuga i velika srdba zbog
toga tako kukavno promaenog ivota.
Ulazei, dakle, tog jutra kasno u radnu sobu naiao sam na neobian mete, jer se je taj
doktor Fileno ve zavukao meu moje likove to su ekali. Oni su, rasreni i bijesni, navalili na
njega i nastojali ga potjerati.
- Oho! - povikah. - Gospodo moja, kakav je to nain!? Doktore Fileno, ja sam na vas
protratio ve mnogo vremena, to traite od mene? Vi meni ne pripadate. Pustite me da se sada u
miru brinem za svoje likove, i poite.
Na licu doktora Filena ocrtavala se tako duboka i oajnika alost da su svi oni drugi (moji
likovi to su ga jo uvijek zaustavljali), smjesta problijedjeli i posramljeni se povukli.
- Nemojte me otjerati, zaboga, nemojte me otjerati! Sasluajte me ciglih pet minuta s
doputenjem ove gospode, i dajte da vas uvjerim, zaboga!
Zbunjen, a ipak proet samilou, upitah:
- Ali u to da me uvjerite? Ja sam potpuno uvjeren da ste vi, dragi doktore, zasluili doi u
bolje ruke. Ali to ete sad! Ve sam se jako raalostio zbog vae sudbine; sad je dosta.
- Dosta? A ne, dovraga! - skoi doktor Fileno s drhtajem ogorenja u cijelom tijelu. - Vi tako
govorite jer nisam va. Vaa nebriga, va prezir bili bi za mene, vjerujte, mnogo manje okrutni od
tog vaeg pasivnog saaljenja, nedostojna umjetnika, oprostite! Nitko bolje od vas ne moe znati da
smo mi iva stvorenja, ivlja od onih to diu i navlae odijela; moda smo manje stvarni, ali smo
istinitiji! ovjek se raa na razne naine, dragi gospodine; a vi vrlo dobro znate da se priroda slui
sredstvom ljudske fantazije da nastavi svoje stvaralako djelo. A tko se raa zahvaljujui toj
stvaralakoj djelatnosti to bivstvuje u duhu ovjejem, od prirode je predodreen za mnogo
uzvieniji ivot od onoga koji se rodi iz smrtnoga krila ene. Tko se rada kao lik, tko ima sreu da
se rodi kao ivi lik, taj se moe rugati i smrti. Taj vie ne umire! Umrijet e ovjek, pisac, prirodno
sredstvo stvaranja, ali stvorenje vie ne umire! A da bi vjeno ivjelo, uope mu nisu potrebne
izvanredne vrline ili da pravi udesa. Recite mi vi tko je bio Sancho Panza! Recite mi tko je bio don
Abbondio! Pa ipak ive vjeno, jer su - ive klice - imali sreu da nau plodnu maticu, fantaziju to
ih je umjela uzgojiti i othraniti: dati im ivot za vjenost.
- Ali da, dragi doktore, sve je to dobro - rekoh mu. - Ali jo ne vidim to biste vi mogli od
mene htjeti.
- Ah, ne? Ne vidite? - ree doktor Fileno. - Da nisam pogrijeio put? Da se nisam popeo na
Mjesec? Kakvo ste vi to udovite od autora, oprostite? Zar vi zbilja ne shvaate uas moje tragedi-
je? Imati tu neprocjenjivu prednost da se rodi kao lik, i to ba danas, hou rei danas, kad je
materijalni ivot tako naikan kukavnim tekoama to spreavaju, izobliuju, osiromauju svako
bie; imati tu prednost da se rodi kao ivo bie, dakle predodreeno, pa i u mojoj malenkosti, za
besmrtnost, i onda ba upasti u onakve ruke, biti osuen da nepravedno pogine, da se ugui u tom
neprirodnom svijetu u kojemu ne mogu ni disati ni koraknuti, jer je sav prividan, laan, namjeten,
izvjetaen! Rijei i papir! Papir i rijei! Nae li se zapleten u takve ivotne prilike kojima se ne
moe ili ne zna prilagoditi, iv ovjek moe od njih pobjei; ali siroti lik ne; privren je, prikovan
za muku bez kraja! Zraka! Zraka! ivota! Pogledajte samo ... Fileno ... dao mije ime Fileno... Zar
vam se zbilja ini da bih seja mogao zvati Fileno? Glupan, glupan! Ni imena mi nije znao dati! Ja,
Fileno! I onda, pa da, ja, ja, autor Filozofije dalekoga, ba sam ja morao skonati na onako
nedostojan nain da bih raspleo svu onu glupu zbrku dogaaja! Morao sam se vjenati, nije li tako,
u drugom braku s onom guskom Graziellom, umjesto biljenika Negronija! Ali, molim vas! To su
zloinstva, dragi gospodine, zloinstva koja bi se morala okajati krvavim suzama! to e se,
291
meutim, sada dogoditi? Nita, utnja. Ili moda tek koja kritika u dvjema ili trima beznaajnim
novinama. Moda e neki kritiar uskliknuti: Onaj siroti doktor Fileno, teta! To je bio, da, to je
bio lik!" I time e sve zavriti. Osuen na smrt, ja, autor Filozofije dalekoga, za koju onaj glupan
nije naao naina ni da se tiska na moj troak! Pa da, jer inae, dakako! Kako bih mogao uzeti onu
gusku Graziellu? Ah, nemojte da na to mislim! Hajde, hajde, na posao dragi gospodine! Iskupite me
vi, smjesta, smjesta! Dajte mi ivot vi, koji ste dobro shvatili koliko je u meni ivota!.
Nakon tog prijedloga, tako bjesomuno dobaena kao zakljuak tom predugom jadanju,
dugo sam promatrao lice doktora Filena.
- Ustruavate se? - upita me namrgodivi se. - Ustruavate se? Ali to je pravedno, pravedno,
znate! To je vae sveto pravo da me preuzmete i da mi date ivot to mi ga onaj glupan nije znao
dati. To je vae i moje pravo, razumijete li?
- Bit e da je to vae pravo, dragi doktore - odgovorih - a bit e i pravedno, kako vi mislite.
Ali ja te stvari ne radim. Uzalud navaljujete. Ne radim. Pokuajte se obratiti drugamo.
- A kome hoete da se obratim, ako vi...
- Nemam pojma! Pokuajte. Moda vam nee biti teko nai nekoga tko e biti potpuno
uvjeren u zakonitost tog prava. Nego, ujte, dragi doktore Fileno. Jeste li vi uistinu ili niste autor
Filozofije dalekoga!
- Kako ne bih bio? - skoi doktor Fileno, ustuknuvi korak i podiui ruke na prsa. - Smjeli
biste sumnjati? Razumijem! Razumijem! Sve je to krivnja onoga mog razbojnika! Dao je jedva,
ukratko i tek uzgred, samo nazreti moje teorije, ne slutei ni izdaleka kakva bi se sve korist mogla
izvui iz toga mog otkria o preokrenutom dalekozoru!
Ispruih ruke da ga zaustavim i rekoh uz smijeak:
- Dobro je... dobro je... ali vi, oprostite?
- Ja? Kako, ja?
- Tuite se na svog autora; a jeste li se vi, dragi doktore, znali uistinu okoristiti tom svojom
teorijom? Eto, upravo sam to htio kazati. Pustite me da govorim. Ako vi ozbiljno vjerujete, kao ja, u
dobra svojstva svoje filozofije, zato je malo ne primijenite na svoj sluaj? Vi traite, danas, meu
nama, nekog pisca koji bi vas posvetio besmrtnosti? Ali pogledajte to govore o nama, kukavnim
suvremenim piskaralima, svi najugledniji kritiari. I jesmo i nismo, dragi doktore! I stavite, zajedno
s nama, pod svoj famozni izvrnuti dalekozor najvanije dogaaje, najara pitanja i najdivnija djela
naih dana. Dragi moj doktore, jako se bojim da vi neete vie vidjeti nita i nikoga. Pa, dakle,
dajte, utjeite se, ili bolje, pokorite se sudbini, i pustite me da se brinem za svoje jadne likove, koji
su moda i zli, moda i nabusiti, ali barem ih ne mui vae neobino astoljublje.

292
 PERO

Bila je ve primijetila da dobrostivost roaka ne potjee toliko od njezinih patnji, koliko od

patnji koje je ona njima, svojom neizljeivom boleu, nehotice zadavala, te da je uglavnom potak-
nuta stanovitim nezgrapnim grizodujem, ta njihova muna dobrostivost. Veliki mu, elav i
namrten, ona velika siromana sestrina, ispod brade oklopljena dvjema silnim dojkama, s kosom
koja je izgledala poput eljezne kacige na niskom elu i onim stravinim naoalima na oholom
nosu, ak i malice brkata, jadnica; htjeli su zbog nje patiti jer su time namjeravali isplatiti olak-
anje, dobrobit koja e im doi od njezine smrti.
I odista, kad je ona trpjela, zadihano su se i brino vrtjeli oko nje; ali onda, im bi joj bol
dala mira te je na krevetu za svaku sitnicu mogla outjeti laganu nevinu radost, slast novog daha u
svjeoj bjelini sreenog kreveta, nijedno od njih dvoje nije sudjelovalo u njezinoj radosti; micali bi
se od kreveta i ostavljali je samu.
Dakle, uvjeti su bili jasni - nisu joj davali pravo da se dobro osjea, ali su joj u zamjenu
davali pravo da ih mui svojom boleu to vie moe, to vie zna. Izgledalo je, dapae, kao da
ele da im za tu zamjenu bude zahvalna.
Nije li to previe?
Muiti ih, nuno ih je morala muiti; toga se nije mogla odrei, to nije ovisilo o njoj. To to
su je u trenucima mira ostavljali samu ne samo to joj je bilo svejedno, nego joj je stvaralo veliko
zadovoljstvo, jer je dobro znala da ono dvoje nee moi ni izdaleka zamisliti ime se ona naslauje,
od ega ivi.
Prividno ni od ega. Uistinu, nije vie ivjela od onoga to je drugima potrebno za ivot.
Tako je mogla i vjerovati da drugima nita ne oduzima ostajui tamo u oekivanju smrti koja ne
dolazi. Ali esto su joj se oi, koje su jo uvijek imale bistri sjaj safira, jedine ive u suhonjavoj
mravosti prozirnoga lica, vragolasto smijale.
Moda je sebe vidjela kao onog mrava iz basne u svojoj itanci kad je bila djevojica; taj je
mrav, prelazei ulicu, zapitkivao prolaznike:
- to vam smeta, dobri ljudi, ova moja slamica?
Slamica? Nita! Ali mrav je mislio da se sav promet u ulici, ljudi, vozila, moraju zaustaviti
kako bi ga propustili s tom njegovom slamicom.
A da je bar proao! Ali nije nikada prolazio; nije mogao proi jer za njega vrijeme uistinu
vie nije prolazilo.
U tom uzaludnom ekanju smrti vanjski je ivot u njoj zanijemio.
Godinama je, godinama trajala u toj svojoj bolesti koju nijedan lijenik dosada nije uspio
odrediti, a nije se znalo zato. U svjetlosti te velike bijele sobe, na tom prostranom bijelom krevetu,
postala je krhkijom od onih ljetnih kukaca koji, im se lagano dodirnu, postaju tek laka zlatna
praina meu prstima. Kako je mogla, tako krhka, izdrati greve onih estokih napadaja bolesti,
koji i nisu bili tako rijetki? To kao da i nije bila ljudska bolest, jer joj je iz grla otimala mukle
ivotinjske krike. Ali ipak je izdravala. Neto kasnije smirivala se kao da nije nita bilo. Sve je vie
mravjela, to da; a strasnija od pogleda na nju bila je pomisao kamo e odvesti ta mravost za deset,
dvadeset godina, tko zna! Moda e se jo dvadeset i vie godina nastaviti na tom krevetu pretvarati
293
u ivi le; pa ipak, ne izobliujui se, ne gubei, tovie stjeui sve vie, neku djeju ljupkost zbog
koje kao da nije toliko mravjela, ve se smanjivala postupno kako je vrijeme prolazilo, kao da
nekim udom iz ivota mora izai ne kroz starost, ve kroz djetinjstvo, naopako.
Ali oi, oi u blistavilu plave svjetlosti, na tom suhonjavom licu djevojice, nisu bile djeje;
postajale su tovie sve avolskije vragolaste, pogotovo kada je, nakon napadaja bolesti, jo
suurena u krevetu, s raupanom glavicom to je spala s jastuka, na unereenom posuvratku
plahte, gledala lea velikoga mua i velike sestrine kako se pognuti i pokunjeni udaljuju od
kreveta.
Ti su siromasi bili oajni! Tko zna to su tamo meusobno razgovarali, a to ovdje mislili,
dok su uz nju bdjeli! Moda im je djelovala kao obuzeta nekom udnom nerazumljivom arolijom
zbog koje su je doivljavali strano dalekom, premda je tu blizu, pred njihovim oima. Ono to je
ona nazivala suncem, ono to je ona nazivala zrakom, kad je glasom koji kao da vie nije bio ljudski
govorila sunce", govorila zrak", moda se nijednome od njih dvoje nije vie inilo onim istim
njihovim suncem, onim istim njihovim zrakom. Bilo je to zapravo kao sunce nekog drugog vre-
mena, zrak koji je ona eljela udisati drugdje, negdje daleko; jer ovdje, sada, moralo im se initi da
njoj vie ne treba ni sunce, ni zrak, ni ita drugo.
Daleko, daleko, u svom veselom vremenu, s ondanjim suncem i zrakom, kad je bila lijepa,
zdrava i vesela, a blistave joj safirne oi drhtale od elje ili bjesnjele od smijeha; i tamo gdje su
svijetle, jasne, sa svim svojim bojama, kao odraene pred njom u zrcalu, ivjele pojave njezina
ivota, kakva je onda bila!
Njihala se hodajui (ali tako lagana!) onim zelenim tunelom duge sjenovite odrine sa
zasljepljujuim suncem u dnu; ruiaste ruice pridravale su obod velikoga slamnatog eira koji
je na stranama bio stegnut vrpcom od crna baruna svezanom ispod brade. O, ona slama! Na
modrom kristalu vodoskoka u dnu odrine, kamo ona tri pogledati se, izgleda poput preokrenute
koarice.
- Amina! Amina!
Tko je to tako zove? Silazi stubama ispod odrine. Na plai nema nikoga. Sada u amcu,
sama, na uzburkanome moru, osjea kako na nju nasru valovi koji je ibaju, teki poput olova.
Osjea se vodom, osjea se vjetrom; iva usred oluje. A svaki put, sa svakim udarcem, ah! neto
poput boanske opijenosti od koje, omamljena, gotovo njiti. Okretna, udesna, stravina je snaga
baca, zatim strano njie. Kakve li slasti u toj vrtoglavoj prestraenosti!
Ne valja pretjerivati; inae opet dolazi muka i divlji ugriz onih bolova u prsima od kojih urla
poput zvijeri. Ne, ne - valja ga drati na udaljenosti - ovako - taj njezin ivot, kako bi ga ivjela sa-
mo tamo, u sjeanju.
O, kako joj se tamo dopadaju neki dani jasnih oblaka, poslije kia, s mirisom mokre zemlje,
a u vlanoj svjetlosti biljke i kukci sanjare da je opet proljee. Nou se oblaci ire po zvijezdama i
utapljaju ih, da bi im onda dopustili da se pojave na kratkim dubokim odsjecima modrine. A ona, s
duom punom najtjeskobnije ljubavne slasti, evo, uranja u taj modri nokturno i pije sve te zvijezde.
Nekoliko kapi vode, pokoja kap mlijeka i nita vie. Ali ovako u snu, ak i otvorenih oiju,
gdje je ona vjeito ivjela, dolazila su je obilato hraniti sjeanja koja su za nju bila ivot. Davala su
joj ne vie tvar, ali svakako miris i okus ondanjih jela, onih koja je najvie voljela, voa i povra, i
ondanji zrak, i radost, i zdravlje.
Kako je vie uope i mogla umrijeti? Nakon laganog sna njezina je dua bila potpuno
oporavljena, a njezinom je tijelu, kakvo je sada bilo, a vie ga gotovo nije ni bilo, dostajala kap
mlijeka.
294
 Nezgrapna prostota tijela, ne samo mueva i sestrinina, ve i onih koja su prilazila njezinu
krevetu, bila je sada njezinim oima, njezinim izotrenim ulima nepodnoljivo teka, budila je u
njoj odvratnost, a katkada i strah. Njezine prozirne, njene nosnice drhtale su, grile se, osjeajui
muni vonj tih tijela, kiselu gustou njihova daha; a gotovo su je pritiskali i njihovi pogledi kad su
se nad nju naginjali da je poale. Da, da, to saaljenje, kao i svi ostali osjeaji i elje u tim tijelima,
za nju su imali teinu i neugodan miris. Zato je esto skrivala lice u jastuke sve dok se oni ne bi
udaljili od kreveta. Izdaleka, s vie prostora oko jasne, zrane lakoe svojega sna, gledala ih je i u
sebi im se smijala kao nekim udnim, velikim ivotinjama koje sebe ne mogu vidjeti onako kako ih
je ona vidjela, osuene na muku glupih potreba, tekih i neistih strasti.
Vie nego svi ostali nasmijavao ju je mu kad bi ga vidjela kako mirno stoji tamo usred sobe
s tekom, pogrebnom zamiljenou vola. ak i tako izdaleka razabirala je njegovu spuvastu kou
posutu crnim tokicama. On je svakako vjerovao da se svakoga jutra dobro pere, dobro kako se i svi
ostali peru; ali i svim su ostalima, koliko se god prali, po koi uvijek ostajale te crne tokice. Samo
ih je ona mogla razabrati, kao to je samo ona mogla razabrati zrnatost noseva i mnogo toga
drugoga to je, gledano ovako izdaleka, bilo krajnje zabavno.
Velika sestrina s naoalama, na primjer, nije mogla a da ne spusti vjee im bi ona u nju
uprla pogled, s glavom obino sputenom s jastuka, na bjelini posuvratka plahte.
U toj je bjelini njezino lie gotovo nestajalo, pa su se vidjela samo dva velika safirna oka,
otra i blistava, kao dva iva dragulja.
Ali smijala su se, gorjela avoljim smijehom, ne zato to su ispod sestrininih naoala
razabirala velike i duge dlake trepavica, poput ticala nekog kukca, ve zato to je ona dobro znala
da sestrina, dolazei ovamo tako smirena, kao da se nita ne dogaa, da je podvori, ostavlja u
drugim sobama takvu dramu da se neto nezgrapnije u svojoj prostoti ne bi moglo ni zamisliti;
dramu svoje strasti, sirota velika sestrina s naoalima, svakako dramu svoje sramote i svojega
grizoduja, ali i - o, Boe, oprosti! - svojih tajnih tjelesnih uitaka s velikim bratiem, zatrovanih
tko zna kolikim suzama, sirotica!
Rado bi joj rekla neka se zbog toga toliko ne brine, jer ona zna, ve je odavna pogodila, i
inilo joj se neim najprirodnijim to su oboje, brati i sestina, budui da smrt ovdje nikako da
doe da ih oslobodi, tamo zapoeli brano ivjeti, s onim njihovim velikim tijelima - o, Boe, zna
se, dovedeni u kunju blizinom i potrebom za uzajamnom utjehom. Neto najprirodnije. A ve je
dva puta u est godina sirotica bila prisiljena nestati, prvi put tri mjeseca, drugi put dva. Jer, zna se,
o, Boe, nije bez posljedica, u veini sluajeva, ta arka potreba za uzajamnom utjehom. Mu joj je
bio rekao da je otila na selo da se malo odmori. Ali to joj je rekao s tako zdvojnim i posramljenim
izrazom da bi mu ona sigurno u lice prasnula u smijeh da se uope jo mogla smijati. Ali nije vie
mogla, osim oima. Smijati se, glasno se smijati, svojim crvenim ustima, svojim krasnim zubima,
smijati se kao luda, mogla je samo tamo, u snu u kojemu se vidjela, sa svojom ruiastom slikom
svjeom od zdravlja, i tamo, da, tamo se smijala, smijala, smijala, jako, kao luda!
Moda bi se morala kajati, kao zbog grijeha, jer je taj njezin uzaludni smijeh druge svakako
stajao suza. Ali to je mogla to nije umirala? Uostalom, kakvo kajanje ako se ono dvoje, umorno
od uzaludnog ekanja njezine smrti, nekako meusobno sporazumjelo? Jer nisu mogli uz nju jo
ivu ozakoniti svoju zajednicu, roenje dvoje djece. Imali su na to misliti prije, na djecu! Napravili
su ih i sada plau! Nasreu, dvoje malenih nije jo moglo sudjelovati u toj njihovoj muci, iskljueno
kao i ona iz nespretnosti prostakih i zamrenih strasti.
Jednoga je dana dobila dokaz.

295
 U prostranoj, svijetloj sobi nije bilo nikoga. Pokatkad je sestrini odgovaralo vjerovati da
ona spava i da je zato moe ostaviti samu, usprkos izriitoj preporuci mua. (Njih je dvoje bilo
skupa, ali svakako na vrlo neobian nain, sauvavi, naime, u svojim velikim, ali njenim srcima
ljubav za nju, ljubav koja je bila to smjenija to se vie dokazivala njezina iskrenost i dirljivost, ali
koja je ipak moda sestrini katkada bila uzrokom sjeni ljubomore kad bi joj on, na primjer, dok bi
je pridravao pri napadajima bolesti, drhtavim prstima popravljao dugu zlatnu kosu, stoje podsje-
alo na davna prisna milovanja.)
Toga dana sestrina ju je ostavila razrogaenih oiju; ali nije vano; zacijelo je mislila da
spava. Bila je ve odavno otila iz sobe kad su se vrata odjednom otvorila i ula je velika djevojica
s naoalima, koja je jednom ruicom na grudima drala krastavu lutku, u crvenoj kouljici i bez
jedne noge, a u drugoj ruci izgrienu jabuku. Izbezumljena, posrui, djelovala je poput kokice to
je pobjegla iz kokoinjca i sluajno upala u neki salon.
Ona joj je sa smijekom rukom pokazala da se priblii krevetu; ali djevojica je ostala kao
zaarana i gledala je izdaleka.
S naoalima, sirota mala, nije bilo sumnje ija je ki; ali zato dobro uhranjena, zdrava,
smirena - mogla se zakleti - u savrenom neznanju o muci koje je majku zacijelo stajalo to to ju je
donijela na svijet na nedoputen nain; u neznanju, blaena zbog lijepih crvenih jabuka koje se u
meuvremenu mogu jesti, ovako s cijelom korom i samo uz pomo zubia, u tom nedoputenom
svijetu u kojem se moda samo lutkama mogla dogoditi nesrea da izgube nogu ili vlasuljicu od
kuina.
Htjede biti milostiva, pa kada je malo kasnije majka pritrala, sva u neredu i gotovo
prestravljena, da silom odvede djevojicu iz sobe, gdje se svakako uvukla izbjegavi strogom
nadzoru, zatvori oi i uini se kao da odista spava. Uini se kao da spava i kada sestrina, jo sva
izvan sebe, doe zauzeti svoje mjesto pokraj kreveta; ali, Boe, Boe, kakva napast da odjednom
otvori nasmijane oi i naglo je upita:
Kako se zove?"
Da, napokon, valjalo je jednoga dana donijeti tu odluku. Tko zna kakva je napora tamo
iziskivalo odravanje ovdje tako beskorisne tajne! A osim toga, umirala je od znatielje da sazna je
li drugo dijete djeai ili jo jedna djevojica, i ima li i ta druga, da ne bi bilo greke, takoer
naoale.
Ali tajna se sama raskinula, na neprikladan nain, nekoliko dana nakon potajnog ulaska one
djevojice u sobu.
Krikovi, pla, lom prevrnutih stolica, veliki mete toga dana dopre u vrijeme ruka iz soba
otamo. Ona pogodi da se nekoga uz veliki napor vue, pridravajui ga za glavu i za noge, iz jedne
sobe u drugu, iz blagovaonice u krevet. Mu? Modana kap? Pla i krikovi bili su oajniki.
Zacijelo je umro.
Ne poradi nje, svoga sigurnog plijena, koja ju je ve toliko dugo ovdje ekala, ve poradi
nekoga drugog, koji je nije oekivao, smrt je ula u kuu. Ula je, moda proavi ispred pritvorenih
vrata one bijele sobe; moda se trenutak zaustavila da je pogleda na bijelom krevetu; zatim se
uvukla tamo u blagovaonicu kako bi odostraga kukastim prstom pokucala na ulatenu lubanju
velikog mua, koji je pozorno, ne sumnjajui, prodirao svoj svagdanji objed.
Je li sada morala oplakivati tu nesreu? Bila je to nesrea za one koji su ostali na ivotu.
Tua slavlja, korote, radosti, boli odavna ve nisu pripadali njoj, koja ih je sa svojega kreveta pro-
matrala samo kao smijene strane neega to je se vie ne tie. I ona je pripadala smrti. Ona tanka
nit ivota koju je jo uvijek uvala sluila je da je odvede van, daleko, u prolost, meu mrtve
296
stvari, u svijetu u kojem je ivio samo jo duh, ne traei nita drugo od ovoga svijeta, od tueg
ivota doli kap vode, kap mlijeka; nije je, dakle, vie mogla vezati za ovaj tui ivot, njoj ve stran
poput besmislena sna.
Zatvori oi i prieka da se onaj mete tamo pomalo smiri.
Nakon nekoliko dana vidje kako u sobu, odjevena u crno, izmeu dviju djevojica takoer
odjevenih u crno, ulazi velika sestrina s naoalima, iscrpljena od plaa. Stade joj tu ispred kreveta;
zatim uze hropui aputati; nakraju prosudi pravednim kroz bezbroj joj suza izvikati svoj oaj,
pokazujui dvije male sirotice, te sada nepopravljivu tetu koju im je nanijela ne umrijevi ranije.
Kako e, kako e sada biti ovim dvjema malenima?
Ona najprije zapanjeno poslua; ali zatim, kako se ta, pomalo kazalina predstava tog ipak
iskrenog oaja produivala, ne sluae vie, ve promotri drugu djevojicu koju jo nije poznavala
te sa zadovoljstvom ustvrdi da je ona bez naoala. Uini joj se olakanjem osjeati se tako
tananom, bijelom, usred svjeine bijelih plahti, bijela pred svom tom crninom, munom, olujnom,
oblivenom suzama, koja je obavijala i uznemirivala veliku sestrinu, pa joj se uini dobrano
smijenim da je ona tako preuzela korotu za muem i nametnula je takoer ovim dvjema malim
siroticama koje su, sreom, izgledale kao da se vie niega ne sjeaju, a veliko im se uenje
ogledalo u irom otvorenim oima to su konano prodrle u tu zabranjenu sobu i vidjele je na
krevetu kako ih gleda ljubazno i znatieljno.
Naravno, te dvije djevojice nisu shvaale da im je ona nanijela veliku tetu, onu veliku tetu
koju je njihova mama tako oajniki izvikivala. Ali zar ba nema spasa? Nikakvog spasa? Zapita to
u ime dviju malenih, kako bi im pritedjela jad sveg tog plaa i svih tih krikova. Ima? Zato onda
sav taj pla i ti krikovi? O emu je rije? Da sve to posjeduje ostavi tim dvjema malenicama? Ma
odmah! Vie nego spremna! Uistinu, za sebe, ona je vjerovala da ne posjeduje vie nita do li onu
tanku nit ivota kojemu je samo trebala pokoja kap vode, pokoja kap mlijeka. to je briga za sve
ostalo? to je briga ako drugima ostavi ono to ve odavna nije njezino? To je teka i vrlo zamrena
stvar. Je li? A kako? Zato? ivot je, dakle, odista nepodnoljivo nezgrapan ako neto tako
jednostavno moe postati teko i zamreno.
I uini joj se da vidi kako joj u sobu ulazi, nekoliko dana poslije, ta zamrena nezgrapnost
ivota u osobi biljenika, koji joj u prisutnosti dvaju svjedoka uze itati beskrajan spis, od kojega
ona nita ne shvati. Nakraju, vrlo obzirno, pokazae joj predmet koji ve dugo nije viala. Pero,
kako bi stavila potpis na taj spis, ne samo u dnu, ve vie puta, na margini svakoga lista.
Njezin potpis?
Uze pero, promotri ga. Gotovo ga vie nije znala drati meu prstima. Zatim do biljenikova
lica podignu blistave safirne oi zdvojnoga i nasmijeenog izraza. Njezin potpis? Ona dakle jo uvi-
jek ima teinu imena? Imena koje e ostaviti tu na papiru?
Amina... i kako dalje? Djevojako, pa udano prezime. O, valja staviti i udova? Udova... ona?
I pogleda sestrinu. Zatim napisa: Amina Berandi pokojnoga Francesca, udova Vismara.
Osta neko vrijeme promatrajui taj svoj nesigurni rukopis na papiru. I uini joj se tako
smijenim to se moe vjerovati da se u tom retku rukopisa nalazi uistinu ona, te da se drugi time
mogu zadovoljiti. I ne samo to, ve da su zbog toga presretni, kao zbog izrazito velikoduna ina,
jer taj potpis znai pravu sreu za te dvije male sirotice odjevene u crno. Da? I jo, dakle, jo...
Amina Berardi pokojnoga Francesca, udova Vismara... Za nju to bijae poput ale, povlaiti to
dugo, nezgrapno ime po svim tim listovima biljegovana papira, kao to djevojica obuena u
odraslu enu vue dugu povlaku majine haljine.

297
 DAAK

I.

Neke vijesti dolaze tako neoekivano da u prvi mah stajemo kao skamenjeni i iz toga stanja
kao da vie ne nalazimo naina izai doli pribjegavajui kojoj od najistroenijih fraza i najoitijih
primjedbi.
Na primjer, kad mi je mladi Calvetti, tajnik moga prijatelja Bernaboa, najavio iznenadnu
smrt Massarijeva oca, kod kojega smo malo prije toga Bernabo i ja bili na ruku, doe mi da
uzviknem: - Ah, to ti je ivot!? Dostaje daak i nema ga vie; pa spojih palac i kaiprst jedne ruke
da na njih puhnem, kao da otpuhujem pero koje drim izmeu ta dva prsta.
Vidjeh kako se na taj daak mladom Calvettiju smrknulo lice, zatim je savio poprsje i prinio
ruku grudima, kao kada se unutra, ne zna se gdje, osjeti neodreena nelagoda; ali ne pridah tome
pozornosti jer mi se inilo besmislenim pretpostaviti da ta nelagoda moe ovisiti o glupoj reenici
koju sam izrekao i o smijenom pokretu kojim sam je, ne zadovoljivi se time da je kaem, odluio
popratiti; pomislih da ga je neto presjeklo ili probolo, moda u jetri, bubregu ili crijevima, svakako
trenutano i posve neozbiljno. Meutim, prije veeri upade mi u kuu strahovito zbunjeni Bernabo.
- Zna li da mi je umro Calvetti? -Umro?
- Nenadano, poslijepodne.
- Ali poslijepodne je bio ovdje kod mene! ekaj, koliko je sati moglo biti? Zacijelo oko tri.
- A u pola etiri je umro!
- Pola sata kasnije?
- Pola sata kasnije.
Pogledah ga runo, kao da je tom potvrdom namjeravao uspostaviti neku vezu (ali kakvu?)
izmeu posjeta meni i nagle smrti jadnoga mladia. U meni se neto uskomea, neto to me
smjesta prisili da odbijem tu vezu, pa bila ona i sluajna, kao neku sumnju grizoduja koje bi iz nje
moglo nastati, te da toj smrti pronaem uzrok izvan posjeta. Stoga rekoh Bernabou kako sam nena-
dano zamijetio nelagodu koja je mladia spopala dok je jo bio sa mnom.
- Je li? Nelagoda?
- to ti je ivot!? Dostaje daak i nema ga vie.
Evo, mehaniki sam ponavljao reenicu jer su se zapravo palac i kaiprst desne ruke sami
dotakli, a sada mi se ruka neprimjetno dizala do visine usana. Kunem se da to nije bilo toliko da bih
sebi neto dokazao, koliko da se sam sa sobom naalim, i to potajice, kako ne bih ispao smijean;
naavi, dakle, ta dva prsta ispred usta, puhnuh u njih, posve lagano.
Bernabo se zbog smrti tog svog mladoga tajnika, za kojega je bio jako vezan, izmijenio u
licu; mnogo puta, nakon to je trao ili tek malo ubrzao korak, korpulentan, zarumenjen i gotovo
bez vrata, doao je pred mene teko diui, a ruku je prinosio grudima kako bi smirio srce i uzeo
daha; to li sam sada, vidjevi kako ini isti taj pokret i uvi kako kae da se gui, a glavu mu i vid
kao da obavija neki udni mrak, to sam, za ime Boje, mogao pomisliti?

298
 Istoga asa, premda sav zbunjen i uznemiren, bacih se da pomognem jadnome prijatelju koji
je nauznak pao u naslonja, hvatajui zrak. Ali naoh se bijesno odbijen, tako da na kraju vie nita
nisam shvaao; osjetih kako se ledim, okamenjen, otupio, te ga ostadoh gledati kako apue na tom
naslonjau od crvenog baruna, to mi se uini sav krvav, apue ne vie kao ovjek ve kao
ranjena zvijer, borei se za dah i postajui sve ljubiastiji, gotovo crn. Jednom se nogom oslanjao na
sag, moda da se sam uspravi, ali taj ga je napor iscrpljivao. Kao u nekoj nonoj mori, vidio sam
kako mu sag izmie ispod nogu, guvajui se. Na drugoj nozi, to se sva iskrivljena naslanjala na
naslon naslonjaa, povuena mu je nogavica otkrila svileni dra za arape, zelenkaste boje, s
crvenim prugicama. Traim malo obzira prema svojoj samilosti - sav moj nemir kao da se razasuo i
rasprsnuo na sve strane, tako da se kao nita, za tren oka, mogao zaboraviti i utopiti u odbojnosti to
sam je uvijek osjeao za svoje rune slike na zidovima, ili ak i u znatielji to mi je pogled eto
zadravala na boji i prugicama tog draa za arape. Odjednom se ipak oporavih, zgroen to sam
se u takvom trenutku mogao toliko otuiti, pa svom sobaru zaurlah neka poleti, pred vratima
zaustavi koiju i pomogne mi prenijeti umiruega u bolnicu ili kui.
Odluih kui, jer je blie. Nije ivio sam, s njim je bila sestra, starija od njega, ne znam da li
udovica ili stara djevojka, nepodnoljiva zbog sitniave savjesnosti kojom se za njega brinula. Zgra-
nuta, jadnica, s rukama u kosi, zavapi: - O, Boe, to se dogodilo? Kako se dogodilo? - I nije nam se
htjela maknuti s puta, dobijesa! kako bi od mene doznala to se dogodilo, kako se dogodilo, ba od
mene i ba u tom trenutku kada vie nisam mogao izdrati, nakon svih onih stuba kojima sam se
uspeo, hodajui unazad, s golemom teinom tog oputenoga tijela na rukama. - Krevet! krevet! -
Kao da ni ona nije vie znala gdje je krevet, do kojega, imao sam dojam, nikada nee stii.
Odloivi ga u hropcu (ali i ja sam hroptao), bacih se leima, skren, na zid, te da me nisu smjesta
pokupili na stolicu, bio bih poput zaveljaja pao na pod. Klimavom glavom ipak uzmogoh rei
sobaru: - Lijenika! Lijenika! - Ali napusti me hrabrost na pomisao da sada ostajem sam sa
sestrom, koja e na me sigurno nasrnuti daljnjim pitanjima. Spasi me tiina koja se najednom stvori
nad krevetom kad presta hroptaj. Na asak se uini da je cijeli svijet zautio; a uistinu i jest,
zauvijek, za jadnoga Bernaboa, koji osta gluh i nepomian na tom krevetu. Odmah se zau sestrino
zapomaganje. Bijah uniten.
Kako zamisliti, ne kaem vjerovati, da je takva grozota mogua? Moje se misli ne mogae
vie srediti. U toj uznemirenosti inilo mi se udnim to ta jadnica svoga brata Giulia, kako ga
uvijek zvae, sada kada je jo samo mrtva nepomina tjelesina koja ne doputa umanjenice, zove
ba Giulietto! Giulietto! Odjednom skoih, zaprepaten. Le je, kao da mu je loe sjeo taj
Giulietto! Giulietto!" odgovorio stranim brundanjem eluca. Ovoga puta moradoh ja pridrati
sestru, koja bi bila pala unatrag na pod, u nesvijesti od uasa; umjesto toga, onesvijesti mi se na
rukama; tada, s njom onesvijetenom i onim mrtvacem na krevetu, ne znajui vie to da inim niti
mislim, osjetih se obuzetim vrtlogom ludosti pa se otresoh na tu jadnicu neka prestane s tom
nesvijesti koja je bila zaista previe. No kad se osvijestila, ne ushtjede vie vjerovati da je brat
mrtav. - Jeste li uli? Ne smije biti mrtav! Ne moe biti mrtav! - Trebalo je da doe lijenik da to
potvrdi i uvjeri je da ono brundanje nije bilo nita, malo vjetra ili ne znam ega, to se dogaa
gotovo svim mrtvacima. Onda se ona, koja je drala do urednosti, vidno oalosti i pokri oi rukama,
kao da joj je lijenik rekao da e i ona to initi kad umre.
Taj je lijenik bio jedan od onih elavih mladia koji svoju prijevremenu elavost nose s
gotovo prkosnom oholou, usred silovite ume crnih uvojaka koji su bez vidnog razloga iezli s
vrha glave pa sada bujaju svuda uokolo. Sjajnim crnim oima, oboruanim jakim naoalama za
kratkovidne, visok, prilino debeo ali snaan, s dva uperka odsjeenih dlaka ispod malenog nosa,
299
tustih usana, arkih i tako dobro iscrtanih da su djelovale kao naslikane, s takvim je podsmjeljivim
saaljenjem gledao neznanje te jadne sestre i o smrti govorio s toliko oputene prisnosti, kao da mu
u neprestanoj vezi s njome nijedan sluaj ne moe biti sumnjiv ili nejasan, da mi se na kraju iz grla
nezadrivo oteo smijeh prezira. Ve dok je govorio, sluajno sam se opazio u zrcalu ormara te se
iznenadio nad svojim iskrivljenim i hladnim pogledom koji mi se odmah zavukao natrag u oi,
spuznuvi poput zmije. A palac i kaiprst desne ruke pritiskali su se, tako su se snano pritiskali
jedan uz drugoga da su bili kao otupjeli od gra uzajamnog pritiska. im se on na to moje cerekanje
okrenuo, krenuh mu ususret, te ustima na kojima je jo lebdio podsmijeh u kosturnom bljedilu koje
mi je oblilo lice, prosiktah mu: - Gledajte - te mu pokazah prste - ovako! Vi toliko znate o ivotu i
smrti: puhnite, pa ete vidjeti hoe li vam uspjeti da umrem! - On se povue unatrag da bi me
promotrio, da bi utvrdio ima li posla s luakom. Ali ja mu se ponovno obratih: - Dovoljan je daak,
vjerujte! Dovoljan je daak! - Ostavih ga pa primih sestru za zglavak. - Uinite to vi! Evo, ovako! -
Pa joj prinesoh ruku ustima. - Spojite dva prsta i puhnite na njih! - Razrogaenih oiju, sleena se
jadnica sva tresla; dok se lijenik, ne mislei vie kako se tamo na krevetu nalazi mrtvac, zabavljao
i cerekao. - Ja vie neu, tu na vas, jer je tamo ve jedan, a s Calvettijem dva, zasada! Ali moram
odjuriti, odmah odjuriti, odjuriti!
I odjurih, uistinu kao luak.
im stigoh na ulicu, ludilo se razulari. Ve je bila veer, ulica je bila puna ljudi. Iz mraka su
iskakale sve kue sa svjetlima to su se palila, a svi su trali da sklone lice od prskaja raznobojnih
svjetala to su ih napadali sa svih strana - svjetiljke, odsjaji izloga, svijetlei natpisi u munom
meteu mranih sumnji. Ali ne: eno tamo, ba naprotiv, ensko lice to se iri od zadovoljstva u
odrazu crvena svjetla; a tamo djeje, to se smije, visoko na rukama nekog starca, pred zrcalom
drvenoga kapka trgovine to je uborilo neprekidnim mlazom smaragdnih kapljica. Probijao sam se
kroz mnotvo i s dva prsta pred ustima puhao sam, puhao na sva ta lica u bijegu, ne birajui i ne
okreui se kako bih se uvjerio proizvode li uistinu ti moji daci onaj ve dvaput provjeren uinak.
Ako ga proizvode, tko bi ga meni pripisao? Nisam li slobodan drati dva prsta pred ustima i puhati
u njih iz svoga nevinog zadovoljstva? Tko je mogao ozbiljno vjerovati da mi je takva neuvena i
strana mo dola u ta dva prsta i u daak koji sam na njih izdisao? Bilo je to smijeno pretpostaviti
i moglo je proi samo kao djetinjasta ala. alio sam se, evo. Od silnoga puhanja odrvenio mi je ve
i jezik u ustima, pa na kraju ulice nisam vie imao daha meu napuenim usnama. Ako je ono to
sam dvaput doivio bila istina, o, Boe, onda sam zacijelo ubio, tako se alei, vie od tisuu ljudi.
Nije mogue da se to sutra nee doznati, na uas cijeloga grada, ta nenadana i tajnovita smrtnost.
I ustinu se doznala. Sve su novine iduega jutra bile pune umrlih. Grad se probudio pod
stravinom morom munjevite i neizbjene epidemije. Devet stotina i esnaest mrtvih u jednoj
jedinoj noi. Na groblju vie nisu znali kako da ih pokopaju, nisu znali kako da ih sve odnesu iz
kua. Lijenici su utvrdili jednake simptome u svih oboljelih: najprije neodreena nelagoda, zatim
guenje. Autopsija leeva nije dala nikakvih pokazatelja bolesti to je uzrokovala gotovo trenutanu
smrt.
itajui te novine, obuze me prepast nalik na smutnju strana pijanstva, zbrka bezoblinih
gledita to su nasrtala, sudarala se obavijena vrtlonim oblakom to me omotavao; neobjanjiv
nemir, drhtaj boli to je u meni udarao, gurao se s neim to je ostajalo crno i nepomino i emu se
moja svijest, privuena, ali sva nakostrijeena i zamalo posve rasprena, odbijala pribliiti. Ne znam
tono to sam elio izraziti trljajui zgrenom rukom elo i ponavljajui: - To je tek dojam! To je
tek dojam! - injenica je ipak da mi je ta rije, premda prazna, pomogla da na tren rastjeram onaj
oblak, pa se naas osjetih jaim, osloboenim. Zacijelo je sve to ludost", pomislih, to mi je ula
300
u glavu zato to sam se juer zatekao kako izvodim taj smijeni i djetinjasti pokret prije no to se
iskazala nesrea te epidemije to se tako naglo obruila na grad. esto se iz takvih sluajnosti raaju
najgluplje predrasude i najnevjerojatnije opsjednutosti. Uostalom, kako bih je se oslobodio,
dovoljno je da priekam koji dan bez ponavljanja ale tog pokreta. Ako je epidemija, to svakako
mora biti, to prestrano umiranje mora se nastaviti, a ne prestati isto tako naglo kao to je i poela."
Dobro; priekah tri dana, pet dana, tjedan, dva tjedna - novine ne zabiljeie nijedan novi
sluaj - epidemija je naglo prestala.
E, ali lud ipak nisam, oprostit ete; opsjednut sumnjom da bih mogao biti lud nisam mogao
ostati; lud od ludosti od koje bi, kad bi je otkrio, svatko iv puknuo od smijeha, to ne. Moradoh se
to prije osloboditi te opsjednutosti. Ali kako? Nastaviti puhati u prste? Radilo se o ljudskim
ivotima. Morao sam se uvjeriti da je moj in sam za sebe nevin, djetinji, a ako drugi od njega
umiru, to nije moj grijeh. Mogao bih uvijek vjerovati u povratak epidemije, nakon stanke od
petnaest dana, jer sam sve do kraja morao drati nevjerojatnim da bi smrt mogla ovisiti o meni. U
meuvremenu, avolskoj kunji da se domognem takve sigurnosti, i te kako strasnijoj od sumnje da
bih mogao biti lud, sigurnosti da se uvjerim kako sam obdaren takvom neuvenom moi - kako
odoljeti takvoj napasti?

II.

Morao sam sebi dopustiti jo jedan pokus, stidljiv i oprezan; pokus to je mogue
pravedniji". Smrt, zna se, nije pravedna. Ona koja je ovisila o meni (ako je ovisila o meni) morala
je biti pravedna.
Poznavao sam dragu djevojicu koja se, dok se igrala svojim lutkama, izlazei iz jednog sna
kako bi ula u drugi, a svi bili su razliiti - jedan ju je vodio u selo na brdu, a drugi na morsku plau,
pa zatim s mora u daleku zemlju, gdje je bilo drugih ljudi koji su govorili jezikom posve razliitim
od njezina, na kraju svih tih snova, s dvadeset godina, probudila svejednako kao djevojica, ali ba
prava djevojica, s nekim pokraj sebe tko se, im je izaao iz posljednjega od tih snova, odmah u
stvarnosti pretvorio u nepoznata ovjeka, u dugonju visokog dva metra, glupoga, bezvoljnoga i
poronoga; a u svom zagrljaju, umjesto lutke, nala je jadno stvorenjce koje se nije moglo nazvati
nakazicom jer je imalo lie bolesnog anela kad neprestano grenje, od kojega je cijelo tjelece
patilo, nije strano izobliavalo i njega. Bolest..." ne znam kakva, imenom nekoga stranog
lijenika, Engleza ili Amerikanca, ini mi se Pota, bar se tako pie (krasne li slave dati svoje ime
jednoj bolesti), Potova bolest u jednome od svojih najteih i najneizljeivijih oblika. To dijete
nikada nee govoriti, nikada hodati niti e se ikada sluiti onim svojim do kosti ogoljenim
ruicama, izoblienim silinom okrutnih greva. Moglo bi tako ivotariti jo godinama. Ima tri?
Moda do desete. Ipak, iako je nevjerojatno, u rukama nekoga tko ga je nauio dobro drati, kao
onaj dugonja od oca, im bi uzmoglo, u nekom trenutku predaha, jadno se dijete smjekalo tako
blaenim osmijehom na onom svom aneoskom licu da bi odmah, im bi prestao uas zbog onih
grenja, najnjenija suut izazvala potok suza iz oiju onih koji su ga gledali. inilo se nemoguim
da samo lijenici ne razumiju to je dijete trailo onim osmijehom. Ali moda su razumjeli, jer su
ve bili izjavili da je to svakako jedan od sluajeva pred kojim ne bi valjalo oklijevati kad bi to
zakon doputao, a roaci se slagali. No, zakon je zakon; okrutan moe biti, kao to esto jest, ali
milostiv ne, osim po cijenu da prestane biti zakon. Ja, dakle, posjetih tu majku.

301
 Soba u kojoj me primi bijae obavijena mrakom, a kao u daljini se kroz dva zaslonjena
prozora vidjela olovna polusjena skore veeri. Sjedei u naslonjau uz noge krevetia, majka je u
zagrljaju drala zgreno dijete. Ja se nagnuh nad njega, bez rijei, s prstima ispred usta. Dijete se na
moj daak nasmijei i izdahnu. Kad ga je majka, nauena na neprestano grevito i napeto koprcanje
tog tjeleca, osjetila u rukama odjednom gotovo oputeno i meko, suzdri krik, die glavu da me pa
pogleda, pogleda dijete:
- O, Boe, to si mu uinio?
- Nita, vidjela si, tek daak...
- Ali umrlo je!
- Sada je blaeno.
Uzeh joj ga iz ruku i tako oputeno i mekano poloih ga na krevet, s njegovim aneoskim
osmijehom jo uvijek na blijedim ustacima.
- Gdje ti je mu? Tamo? Oslobodit u te i njega. Nema vie razloga da te tlai. A ti ostani i
zauvijek sanjaj, djevojice. Vidi li to se dobiva izlaskom iz snova?
Nije trebalo traiti mua. Nalik na zbunjenog diva, pojavi se na pragu. Ali u zanosu to mi ga
je pruala upravo steena velika sigurnost, osjeao sam se ve prekomjerno naraslim, mnogo viim
od njega. to ti je ivot!? Gledaj, dostaje daak i nema ga vie!" Pa, puhnuvi mu u lice, izaoh iz
kue, poput diva u noi.
To sam bio ja, ja; smrt sam bio ja; imao sam je tu, u dvama prstima i u dahu; mogao sam
uiniti da svi umru. Da bih bio pravedan prema onima kojima sam prije donio smrt, ne bih li sada
morao svima donijeti smrt? Trebalo mi je samo ostati dovoljno daha. Ne bih to uinio iz mrnje ni
prema kome; nikoga nisam poznavao. Kao smrt. Daak, i gotovo. Koliko sam ljudi, prije ovih koji
sada poput sjena prolaze ispred mene, ve otpuhao? Ali mogu li otpuhati sve ljude? Isprazniti sve
kue? Sve ulice svih gradova? I polja, i brda, i mora? Isprazniti cijelu zemlju? Nije mogue. Onda
ne smijem vie nikoga, nikoga. Moram moda odsjei ta dva prsta. Ali moda je dovoljan i sam
daak. Moram li pokuati? Ne, ne, dosta! Osjeao sam kako se na samu tu pomisao jeim od glave
do pete. Moda je dovoljan samo daak. Kako sebe mogu sprijeiti u tome? Kako pobijediti izazov?
Ruku na usta? Mogu li sebe osuditi na to da uvijek drim ruku na ustima?
Tako buncajui, dogodi se da proem ispred irom otvorenoga ulaza u bolnicu. U hodniku je
bilo nekoliko bolniara koji su deurali za hitnu pomo, a razgovarali su s dvama redarstvenicima i
sa starim vratarom; a na pragu, pozorno motrei ulicu, u dugoj je bijeloj kuti i s rukama na
bokovima stajao onaj mladi lijenik koji je bio uz samrtnu postelju jadnoga Bernaboa. Ugleda me
kako prolazim, prepozna me, moda zbog pokreta koje sam izvodio u tomu svom buncanju, te se
poe smijati. Da to bar nije uinio! Zastah, povikah: - Ne izazivajte me ba sada svojim glupim
smijehom! To sam ja, to sam ja, tu mi je - pa mu nanovo pokazah skupljene prste - moda u samom
dahu! Hoete li to iskuati pred ovom gospodom? - Iznenaeni, znatieljni, bolniari, dva redara i
stari vratar ve su se pribliili. S osmijehom na usnama to su bile kao naslikane i ne miui ruke s
bokova, taj se nesretnik ovoga puta nije zadovoljio samo pomisliti, usudi mi se to i rei, slijeui
ramenima: - Pa vi ste ludi! - Lud sam? - nastavih. - Epidemija je prestala prije petnaest dana. elite
li da je ponovno pokrenem, da se u trenutku stravino rasplamsa? Puhnuvi u prste? - Od buna
smijeha to uslijedi na to doktorovo pitanje protrnuh. Spoznah kako nisam smio dopustiti da me
obuzme razdraenost zbog ponienja koje je taj moj smijeni pokret, im bih ga napravio, privlaio.
Nitko osim mene nije mogao ozbiljno vjerovati u njegov strani uinak. Ali svejedno me obuze
razdraenost, poput arenja vatrenog dugmeta na ivome mesu, kad osjetih taj podsmijeh kao znak
prezira koji mi je smrt eljela utisnuti pridavi mi tu nevjerojatnu mo. Povrh svega, poput bia me
302
osinu pitanje mladoga lijenika: - Tko vam je rekao da je epidemija prestala? - Lecnuh se. - Zar nije
prestala? - Osjetih kako mi od stida buknue obrazi. - Novine - rekoh - nisu zabiljeile nijedan nov
sluaj. - Novine - odvrati on, ali ne mi ovdje u bolnici. - Jo sluajeva? - Tri ili etiri na dan. - I
sigurni ste da je ista bolest? - Da, dragi gospodine, presiguran. Pritedite sebi dah. - Ostali se opet
nasmijae. - Dobro - rekoh tada. - Ako je tako ja sam lud, a vas nee biti strah da mi za to pruite
dokaz. Preuzimate li odgovornost i za ovu ostalu petoricu gospode? - Pred mojim izazovom mladi
se lijenik na trenutak zbuni; ali smijeh mu se odmah vrati na usne. Okrenu se onoj petorici. - Jeste
li shvatili? Gospodin sebi utvara kako je dovoljno da puhne u prste pa da svi umremo. Jeste li za? Ja
jesam. - Ostali u zboru i uz cerekanje povikae: - Da, da, samo puite, i mi smo za, evo nas! - Pa se
sva estorica postrojie preda mnom u red, isturenih lica. Izgledalo je to kao scena u teatru, u tom
bolnikom hodniku, pod crvenom lampicom hitne pomoi. Bijahu sigurni da imaju posla s
luakom. Vie se nisam mogao povui. - A epidemija moda nisam ja, je li? - Pa, kako bih bio
sigurniji, po obiaju spojih dva prsta pred ustima. Na moj se dah sva estorica redom promijenie u
licu; sva estorica prelomie se u trupu, sva estorica prinesoe ruku grudima, gledajui jedan
drugome u zamuene oi. Jedan od redarstvenika skoi na me, priklijetivi mi zglavak; ali odmah
osjeti kako se gui, kako mu noge poputaju, te pade preda me kao da me zaklinje za pomo. Od
ostalih netko je buncao, netko mlatio rukama, netko ostao razrogaenih oiju i otvorenih usta.
Slobodnom rukom nagonski posegnuli da se obranim od mladoga lijenika koji je nasrtao na mene;
ali i on, kao prije Bernabo, bijesno me odbi i stuti se buno na pod. Hrpica ljudi, koja je pomalo
postajala gomila, u meuvremenu se okupila ispred ulaza. Znatieljnici su se naguravali, dok su
oajnici uzmicali s praga i gurali u sredinu zabrinute koji su eljeli vidjeti to se to dogaa u tom
hodniku. Pitali su o tome mene, kao nekoga tko bi morao znati, moda zato to moje lice nije
izraavalo ni znatielju, ni nemir, ni zbunjenost koji su se ocrtavali na njihovima. Kako sam
izgledao, to ne bih mogao rei, osjeao sam se u tom trenutku poput izgubljenika kojega je naglo
napalo krdo pasa. Nisam vidio drugog izlaza doli moga djetinjastog pokreta. Mora da mi je u oima
bio izraz straha i ujedno samilosti za onih est poginulih i za sve one koji su bili oko mene; moda
sam se i smijeio dok sam, probijajui se, govorio: - Dovoljan je daak... ovako... ovako, - dok je
mladi lijenik s poda, tvrdoglav do kraja, u grevima vikao: - Epidemija! Epidemija! - Nasta ope
bjeanje te se naoh meu svim tim ljudima koji su prestraeno, luaki bjeali. Samo sam ja iao
korakom, ali poput pijanca koji govori sam sa sobom, njeno i polako; naoh se, ne znam kako,
pred zrcalom neke trgovine, jo uvijek s ona dva prsta pred ustima i daui - ovako.. .ovako... -
moda kako bih pruio dokaz nevinosti toga ina, pokazavi kako ga inim i sam sebi, onako kako
mi je jedino mogue. Tek se na asak ugledah u tom zrcalu, s oima za koje ni sam nisam vie znao
kako da ih gledam, upale oi na licu mrtvaca; zatim, kao da me progutala praznina ili zahvatio
vrtlog, ne vidjeh se vie; dotaknuh zrcalo, bilo je tu, preda mnom, vidio sam ga, u njemu me nije
bilo; ipak nisam bio slijep, vidio sam sve, ulicu, ljude, kue, zrcalo; evo, opet ga diram, pribliavam
se da se u njemu potraim; nema me, nema ni ruke koja je ipak pod prstima osjeala hladnou
ploe; obuze me pomama da uskoim u to zrcalo u potrazi za svojom otpuhanom, nestalom slikom;
dok sam tako stajao naslonjen na plou, netko me, izlazei iz trgovine, udari; vidjeh kako je odmah
uasnuto odskoio usta otvorenim na luaki povik koji mu ne izlaae iz grla: sudario se s nekim
tko je morao biti tamo, a nije ga bilo, nije bilo nikoga; tada u meni prevlada potreba da potvrdim
kako me ima; progovorili kao u zrak, dahnuh mu u lice - Epidemija! - te ga sruih udarcem u prsa.
U meuvremenu se ulica, oivjela onima koji su prije pobjegli, a sada su se izbezumljenih lica
vraali, zasigurno potiui i ostale da me trae, punila ljudima koji su nicali sa svih strana,
prelijevajui se poput gusta dima; lica su se mijenjala, guei me, isparujui se u delirij stranog
303
sna; ali mogao sam hodati; ak i usred tolike gomile, probijao sam put puhanjem u svoje nevidljive
prste. - Epidemija! Epidemija! - Nisam to vie bio ja; sada mi je to konano bilo jasno; ja sam
epidemija, a ljudski ivoti koje je odnosio jedan jedini daak prikaze su, samo prikaze. Koliko je
trajala ta mora? Cijelu no i dio sljedeeg dana ne uspjeh izai iz te gomile, sve dok, osloboen
napokon pritiska kua stranoga grada, u seoskom zraku ne osjetih da sam i ja zrak. Sunce je sve
pozlatilo; nisam imao tijela, nisam imao sjene, zelenilo je bilo tako svjee i mlado kao da je toga
asa izniklo iz moje silne potrebe za osvjeenjem, bilo je tako moje da sam u svakoj vlati trave to
bi je okrznuo dodir kukca i sam osjeao dodir; osjeao sam se kao da letim gotovo papirnatim letom
dvaju bijelih zaljubljenih leptira; pa kao da je to sada doista ala, puhnuh, a razmaknuta krila tih
leptira padala su lagano kroz zrak poput lista papira; dalje, na klupi pod oleanderima, sjedila je
djevojica odjevena u haljinu od plavoga tila; razmiljala je, smijeei se smjekom koji ju je
udaljavao od mene kao sliku moje mladosti; moda i nije bila drugo doli slika ivota to je ostala
sama na zemlji. Daak, i gotovo! Do boli raznjeen od tolike blagosti, jo uvijek nevidljiv, ruke sam
stezao a dah zadravao, kako bih je gledao izdaleka; moj pogled bijae taj zrak to ju je milovao, a
ona dodir ni osjetila nije.

304
 AGONIJA

Posjetilac je na ulazu sigurno rekao svoje ime, ali stara krivonoga crnkinja koja je dola
otvoriti vrata, nalik na majmuna s pregaom, ili ga nije razumjela ili ga je zaboravila; tako je ve
trietvrt sata za tu tihu kuu on, bezimen, bio gospodin koji tamo eka".
Tamo je znailo u salonu.
Osim te crnkinje, koja mora da se skutrila u kuhinji, u kui nije bilo nikoga; tiina je bila
tolika da se polagano otkucavanje stare ure, moda u blagovaonici, razgovijetno ulo u svim ostalim
sobama, kao kucaj srca kue; a pokustvo u svakoj, pa i u najudaljenijoj sobi, istroeno, ali dobro
odravano, odreda pomalo smijeno zbog stila koji je ve izaao iz mode, kao da ga je slualo
uljuljkano u uvjerenje da se u toj kui vie nita nee dogoditi te e ono stoga uvijek ostati tako,
beskorisno, da se pojedini komadi jedni drugima dive i jedni druge ale. Ili, tonije, da dremuckaju.
ak i pokustvo ima duu, osobito staro, a daju mu je uspomene na kuu u kojoj tako dugo
boravi. Kako bi se to primijetilo, valja meu staro pokustvo unijeti nov komad.
Nov komad pokustva jo je bez due, ali samom injenicom to je bio izabran i kupljen, ve
udi za tim da je dobije.
Staro ga pokustvo gleda poprijeko; dre ga umiljenim uljezom koji jo nita ne zna i ne
moe nita rei, a pritom sebi tota umilja. Oni, stari komadi, nemaju vie iluzija pa su zato tako
tuni; oni znaju da uspomene s vremenom slabe i da e s njima i njihova dua postupno oslabjeti;
zato ostaju ondje, izblijedjeli ako su od tkanine, a potamnjeli i ne govorei vie nita ako su od
drveta.
Ako nekom nesreom neka uspomena jo ivi, a nije ugodna, izloeni su opasnosti da ih
bace.
Onom starom naslonjau, na primjer, srce se para kad vidi prainu koju moljci skupljaju u
hrpice na ploi stolia ispred njega, za koji je jako vezan. On zna da je preteak; poznaje slabost
svojih kratkih nogu, osobito stranjih; strahuje da ga ne uzmu, ne daj boe za naslon, pa ne odvuku
van; s tim se stoliem ispred sebe osjea sigurnije, zatieno; ne bi volio da moljci, koji ga tako na-
gruju sa svim tim smijenim hrpicama praine na ploi, postignu da i njega uzmu i bace na tavan.
Sva ta opaanja i razmatranja pripadaju bezimenom posjetiocu kojega su zaboravili u salonu.
Utonuo u tiinu kue, on je, kao to je tu ve izgubio ime, isto tako izgubio i osobnost te i
sam postao dijelom tog pokustva s kojim se poistovjetio dok je pozorno sluao polagano
otkucavanje ure, koje je kroz poluotvorena vrata razgovijetno dopiralo sve do salona. Sitan u tijelu,
utapao se u velikom, tamnom naslonjau od ljubiastog baruna na koji je sjeo. Utapao se i u
odijelu koje je nosio. Ruice i noice jedva su se pronalazile u rukavima i u nogavicama. Sav je bio
velika elava glava, s dva otra oka i dva mija brka.
Stanovnik ove kue oigledno se vie nije sjeao poziva koji mu je uputio, pa se ovjeuljak
ve vie puta zapitao ima li ga jo uvijek smisla ekati jer je ve proao svaki razuman rok odgode
posjeta.
Ali on vie nije ekao. Dapae, da je ovaj konano i naiao, ne bi mu bilo drago.
Tako je on, stopljen s naslonjaem na kojemu je sjedio, grevito, nepominih otrih oica,
guen tjeskobom koja je iz trena u tren rasla, ekao neto drugo, neto strano - krik s ulice, krik
305
koji e mu obznaniti neiju smrt; smrt sluajnog namjernika koji e u pravom trenutku, meu
tolikima koji prolaze ulicom, mukarci, ene, mladi, stari, iji je zbrkani amor dopirao do njega,
sluajno proi ispod prozora tog salona na petom katu.
A sve to zato to je velika siva maka, uope ga ne primijetivi, ula u salon kroz
poluotvorena vrata, te se jednim skokom popela na dasku otvorenoga prozora.
Od svih ivotinja maka proizvodi najmanje buke. Nije mogla izostati iz kue toliko
ispunjene tiinom.
Na plavom kvadratu prozora isticala se vaza crvenih geranija. Modrina, isprva iva i arka,
pomalo se osjenala ljubiastim, kao dakom sjene, im je izdaleka puhnula veer koja nikako da
stigne.
Lastavice koje su kruile u jatima kao poludjele od te posljednje svjetlosti dana svako su
malo piskavo kliktale i zalijetale se u prozor, kao da ele provaliti u salon, ali bi odmah, im bi
stigle do prozorske daske, odleprale. Ne sve. Sad jedna, zatim druga, svaki put se smjetajui ispod
daske, a da se nije znalo kako ni zato.
Prije nego to je maka ula, on se sa zanimanjem pribliio prozoru, premjestio vazu s
geranijima i nagnuo se da pogleda i nae objanjenje; tako je otkrio da je par lastavica svio gnijezdo
upravo ispod toga prozora.
U svemu tomu strano je bilo ovo: da nitko od ljudi koji su neprestance prolazili ulicom,
zadubljeni u svoje brige i svoje poslove, nije mogao ni pomisliti na gnijezdo ispod prozora na
petom katu jedne od tolikih kua u ulici, na vazu s geranijima na tom prozoru i na maku koja je
lovila dvije lastavice iz toga gnijezda. A jo je manje na ljude to su prolazili ulicom mogla misliti
maka koja je sada, sklupana iza te vaze to joj je sluila kao zaklon, lagano micala glavom da bi
praznim oima po nebu slijedila let tih jata lastavica to su, pijane od zraka i svjetlosti, vritale
prolazei ispred prozora, te je svaki put, pri prolasku svakog jata, lagano mahnula vrhom repa,
spremna da kandastim apama zgrabi prvu od dviju lastavica koja se pokua skloniti u gnijezdo.
On je znao, samo on, da e ta vaza s geranijima, kad je maka gurne, s prozora pasti dolje
nekome na glavu; vaza se ve dva puta pomaknula zbog makinih nestrpljivih pokreta; ve je
gotovo na rubu prozorske daske; on vie nije disao od tjeskobe, a sva mu se lubanja osula velikim
gracima znoja. Toliko mu je bio nepodnoljiv gr tog iekivanja da mu je na pamet ak pala
dijabolina misao da sagnut, bez glasa, prie prozoru s ispruenim prstom i sam konano gurne tu
vazu, ne ekajui vie da to uini maka. Na najmanji dodir to e se ionako dogoditi. Protiv toga
nije mogao nita.
Stoje od njega uinila ta tiina u toj kui! On vie nije bio nitko. Bio je sama ta tiina,
odmjeravana polaganim otkucajima ure. Bio je pokustvo, nijem i nesmiljen svjedok nesree koja
e se dogoditi dolje na ulici i za koju pokustvo nee znati. Ali on je pukim sluajem znao. Ve
neko vrijeme vie se nije smio ovdje nalaziti. Mogao je mirno uzeti da u salonu vie nema nikoga te
da je naslonja, za koji je bio vezan kao da je zaaran tom kobi to je visjela nad glavom
nepoznatoga, lebdjela na dasci toga prozora, ve prazan..
Besmisleno bi bilo da on dirne u tu kob, u prirodni sklop te make, te vaze s geranijima i
toga gnijezda s lastavicama.
Ta vaza bila je ondje ba zato da stoji na tom prozoru. Da ju je on maknuo kako bi sprijeio
nesreu, sprijeio bi je danas; sutra bi stara crna sluavka vazu vratila na njezino mjesto, na
prozorsku dasku, jednostavno zato to je prozorska daska za tu vazu bila njezino pravo mjesto. A
maka bi se, da je danas otjera, sutra vratila da lovi dvije lastavice.
Bilo je to neizbjeno.
306
 Evo, vaza je gurnuta jo dalje; nalazi se ve gotovo prst izvan prozorskog ruba.
On vie ne mogae izdrati; pobjee. Jurei po stubama, u trenutku mu sine pomisao kako e
stii ba navrijeme da glavom doeka vazu s geranijima, koja je upravo u tom trenutku padala s
prozora.

307
 SVEERI, GERANIJ

Oslobodio se u snu, ni sam ne zna kako; moda kao kad tone u vodu, pa ima osjeaj da e
tijelo potom samo isplivati, a zapravo ispliva samo taj osjeaj, plutajua sjena tijela koje je ostalo na
dnu.
Spavao je, ali sada vie nije u svojemu tijelu; ne moe rei da se probudio; a gdje je zapravo,
to ne zna; kao da lebdi u zraku svoje zatvorene sobe.
Otuen od osjetila, ne uti ih izravno, tek sjeanja uva na njih, onakva kakva su bila; ne jo
daleka, ali ve odvojena: tamo sluh, gdje je pa i najmanji um u noi; ovdje vid, gdje je tek traak;
zidovi, strop (kako odavde pranjavo izgledaju), a dolje pod sa sagom, pa ona vrata, i tupa strava
onoga kreveta sa zelenim poplunom i ukastim pokrivaima pod kojima se nasluuje tijelo to
tromo lei; elava glava, utonula u neuredne jastuke; zatvorene oi i otvorena usta meu
crvenkastim dlakama brkova i brade, velikim, gotovo metalnim dlakama; suha, crna rupa; a jedna
dlaka na obrvama tako duga da mu pada na oko ako je ne zagladi.
To da je on!? Netko tko vie nije. Netko komu je to tijelo ve bilo preteko. A koliko tek
napora samo da bi disao! Cijeli ivot sveden na ovu sobu; osjeaj kako ga postupno sve naputa,
odravanje na ivotu buljenjem u neki predmet, bilo koji, sa strahom da ne zaspe. I zaista je poslije
u snu...
Kako mu u toj sobi udno zvue posljednje rijei ivota:
- Dakle, vi ste miljenja da u stanju u koje sam doveden valja poduzeti tako riskantnu
operaciju?
- U ovom stadiju rizik, zapravo...
- Nije zbog rizika. Pitam ima li ikakve nade.
- A, malo.
- Pa onda...
Ruiasta svjetiljka usred sobe i dalje je gorjela. Uzalud.
Ali napokon, sada se oslobodio, a vie negoli odbojnost, prema tom svojem tijelu osjea
neku kivnju.
Zapravo, nikada nije uvidio razlog zato su ostali tu sliku prepoznavali kao neto to mu
najvie pripada.
To nije bila istina. To nije istina.
On nije bio to tijelo; u njemu je, naprotiv, bilo tako malo njega; on je bio u ivotu, u stvarima
koje je mislio, koje su se kretale u njemu, u svemu onome to je vidio vani, a da sebe vie nije
vidio. Kue, ulice, nebo. Cijeli svijet.
Da, ali sada, bez tijela, na tu se sada muku, na taj oaj vlastita raspadanja i razlijevanja u sve
ostalo vraa i prianja kako bi se odrao, ali kako prianja; ponovno se pojavljuje strah, ne od sna, ve
od nestajanja u svemu to ostaje tamo za sebe, bez njega, kao predmet - sat na ormariu, sliica na
zidu, ruiasta svjetiljka usred sobe.
On je sada sve to; ne vie onakvo kakvo je bilo kada je za njega jo imalo smisla; sve to to
samo za sebe nema nikakva smisla te stoga sada nije vie nita ni za njega.
To je, dakle, umiranje.
308
 Zid vile. Ali kako, ve je izaao? Mjesec ga obasjava, a dolje je vrt.
Grubo korito privreno je za vanjski zid. Zid je potpuno prekriven zelenilom malih rua
penjaica.
Voda u kapljama pada u korito. Sad se rasprskava u mjehure, a onda saima u staklastu nit,
bistru, tanku, nepominu.
Kako je bistra ta voda dok pada! U koritu odmah, im padne, postaje zelena. A nit je tako
tanka, kapi katkada tako rijetke da gusta zapremina vode nalikuje na vjenost oceana.
Na povrini mnotvo bijelih i zelenih, tek poutjelih listia. A uza samu povrinu otvor
eljezne odvodne cijevi koja bi u tiini popila viak vode kad ne bi bilo tih listia to se, privueni,
guraju
okolo njega. Kad se otvor zaepi, zabrbori poput promuklog prijekora tim budalastim
listiima to se ure kao da jedva ekaju da ih on proguta, kao da im tako bijelima i laganima nije
lijepo plivati po tamnozelenom staklu vode. Ali kad su ve pali! Kad su tako lagani! I kad si tu ve
ti, otvoru to vodi u smrt i mjera si svake mjere! Nestajanje.
Iznenaenje koje pomalo postaje veim, neizmjernim: opsjena ve rasutih osjetila to se
postupno ispranjuje od svega to je u njoj tek prividno bilo; zvui, boje zapravo nisu bili tu; sve
hladno, sve nijemo; bilo je nita; a smrt, to nitavilo ivota. To zelenilo... Ah, kako je zorom du
obale on jedno zaelio biti trava, gledajui grmlje i udiui miris sveg tog svjeega, mladog
zelenila! Splet bijelog uhvaenog korijenja to sisa sokove crne zemlje. Ah, ivot je od zemlje i ne
eli nebo, tek da prodie zemlja! Ali sada je on poput mirisa trave koji se topi u ovom dahu, jo
osjetljiva para to se prorjeuje i nestaje, ali ne zavrava, nema vie niega u blizini; da, moda
neka bol; ali iako je jo moe zamisliti, ve je daleko, razdvojen od vremena, u beskrajnoj alosti
neke tako isprazne vjenosti.
Neto, sastojati se jo u neemu, pa bilo to i gotovo nita, tek kamen. Ili samo obian cvijet,
ak ne trajnica: evo, ovaj geranij...
- O, gledaj dolje, u vrtu, onaj crveni geranij! Kako se zaario. Zato?
Sveeri se katkada u vrtovima tako neoekivano zaari neki cvijet; razloga tomu ne zna
nitko.

309
HUMORIZAM

Naslov izvornika
L'UMORISMO

310
 BIT, OBILJEJA I GRAA HUMORIZMA

I.

to je humorizam?2
Kad bismo eljeli uzeli u obzir sve postojee odgovore na to pitanje, sve definicije koje su
pisci i kritiari ve iskuali, mogli bismo ispuniti stranice i stranice, a na kraju, zbunjeni meu
tolikim slaganjima i neslaganjima, vjerojatno bismo se ponovno nali pred istim pitanjem: - Dobro,
ali to je humorizam?
Ve smo rekli da se svi oni koji su govorili o njemu, bilo kao o glavnom predmetu ili tek
usput, slau samo u jednome - u
tvrdnji kako je doista teko rei to je on uistinu, jer ima beskonano mnogo oblika i toliko
karakteristika te, elimo li ga opisati u cjelini, uvijek postoji opasnost da se neka od njih zaboravi. 3
To je istina; ali istina je takoer da se ve odavno moralo shvatiti kako te karakteristike nisu
najbolja polazna toka za put do razumijevanja prave biti humorizma, jer se jedna od njih uvijek
pretpostavlja kao temeljna, i to obino ona koju smo opetovano pronalazili u djelima ili u autora to
smo ih s posebnom naklonou prouavali; tako da naposljetku dobivamo onoliko definicija
humorizma koliko ima pronaenih osobina. U svima njima ima neto istine, ali nijedna nije ona
prava.
Svakako, iz zbroja svih tih raznih osobina i definicija to iz njih slijede moemo se domoi
nekoga uopenog razumijevanja o tome to je humorizam; ali naa spoznaja o njemu bit e i dalje
tek openita i izvanjska, upravo stoga to e se temeljiti na tim openitim i izvanjskim odreenjima.
Primjerice, ona posebna dobrostivost i dobrohotna popustljivost koju neki vide u
humorizmu, to ga je Richter ve definirao kao melankoliju nadmonog duha koji se moe zabaviti
ak i onim to ga rastuuje"4, onaj smireni, radosni, neizravni pogled na stvari", onaj nain

2
Humorizam je naslov stoje objedinio niz predavanja koja je Luigi Pirandello tijekom godina odrao na Pedagokoj
akademiji u Rimu. Neka su poglavlja prije objavljena u asopisima, a prvo integralno izdanje potjee iz 1908. godine.
Drugo, proireno izdanje eseja iz 1920. godine danas se dri konanim. Prvi dio Humorizma sadri ova poglavlja: Rije
humorizam"; Uvod u problem; Openite podjele; Humorizam i retorika; Komina ironija u vitekom pjesnitvu i
Talijanski humoristi. U uvjerenju da su u drugom dijelu eseja ponovljena i saeta sva bitna Pirandellova stajalita
(rasuta, ponovljena, najavljena, persiflirana i parodirana u njegovim romanima i novelama), koja su Humorizam uinila
jednim od najemblematinijih, a s druge strane najutjecajnijih tekstova iz podruja estetike u 20. stoljeu, ovdje, u
suvremenom, treem hrvatskom prijevodu, tiskamo samo njegov drugi dio, a tek emo povremeno uputiti na neka
mjesta iz prvog dijela. Takoer napominjemo da je sve navode njemakih autora Pirandello (biografski objanjivo),
donosio u izvorniku (prim. prev.).
3
U prvom poglavlju prvoga dijela eseja Pirandello kae kako ve pri tumaenju same rijei humorizam" nastaje
babilonska zbrka" (prim. prev.).
4
Moemo nabrojiti nekoliko Richterovih definicija. On humorizam naziva i obrnuto uzvienim". Opis koji je prema
njegovu shvaanju najbolji ve smo spomenuli govorei o razlici izmeu klasinoga i modernog smijeha.
Romantinije humor ozbiljan stav onoga tko usporeuje mali, konani svijet s beskonanom idejom. Iz toga proizlazi
filozofski smijeh, mjeavina boli i veliine. To je univerzalno komino, puno popustljivosti i simpatije za sve one koji,
sudjelujui u naoj prirodi itd. itd.". Drugdje govori o onoj stanovitoj ideji koja ponitava". Ona je imala velikog
odjeka meu njemakim kritiarima, koji su je primjenjivali i u manje filozofskom smislu, Naposljetku, kae Lipps,
humor moe biti i potpuno svjestan. Takav je kad je njegov nosilac svjestan kako ispravnosti, tako i ogranienosti, kako
uzvienosti, tako i relativne nitavnosti svojega gledita" (prim. aut.).
311
prihvaanja zabavnih prizora koji, u svojoj umjerenosti, kao da trai zadovoljenje smisla za
smijeno, a ujedno i ispriku za ono to u tom uitku nije tankoutno", ono neko irenje duhova
iznutra prema van koje se susree i sudara sa suprotnim tijekom neke vrste zamiljene
dobrohotnosti", o kojoj govori Sully u svojem Essai sur le rire5, ne nalaze se kod svih humorista.
Neke od tih crta, koje se francuskom kritiaru, i ne samo njemu, ine osnovnima za humorizam, u
jednih e se nai, u drugih nee, a u treih e se, dapae, nai suprotno, primjerice u Swifta, koji je
melankolian u izvornom smislu rijei, to jest pun ui. Osim toga, neto dalje, govorei o
Manzonijevu don Abbondiju6, vidjet emo na to se zapravo svodi ta posebna dobrostivost i
suosjeajna popustljivost.
S druge strane, ona opora sklonost da se otkrije i izrazi smijena strana ozbiljnog i ozbiljna
strana smijenog u ljudima" o kojoj govori Bonghi7, pristajat e Swiftu i humoristima koji su,
poputnjega, podrugljivi i zajedljivi, a nee pristajati drugima; uostalom, kako primjeuje Lipps
protivei se teoriji Lazzarusa, koji takoer humorizam dri tek duhovnom sklonou, taj je nain
razmatranja humorizma nepotpun. A nepotpun je i Hegelov nain, kad humorizam naziva
posebnom duhovnom sposobnou, uz pomo koje umjetnik samoga sebe stavlja na mjesto stvari".
Ta definicija, ne potrudimo li se svojski zauzeti tono Hegelovu toku gledita, u svemu nalikuje na
rebus.
Najobinije, te stoga i najee zamjeivane osobine humorizma jesu temeljno proturjeje",
kojemu se obino kao glavni razlog navodi nesklad to ga osjeaj i razmiljanje otkrivaju ili izmeu
stvarnog ivota i ideala ljudskosti ili izmeu naih tenji s jedne strane i nae slabosti i bijede s
druge, a kao glavni uinak ona neka podvojenost izmeu plaa i smijeha; zatim sumnjiavost koja
boji svaku humoristinu sliku, svaku primjedbu, te, napokon, sitniavost, pa ak i zloba u postupku
humoristine analize.
Iz zbroja, ponavljam, svih ovih osobina i definicija to iz njih proizlaze moemo se domoi
openitog razumijevanja onoga to humorizam jest, ali nitko nee porei da tako nastaje odvie
uopena spoznaja. Jer, iako osim nekih posve nepotpunih definicija, kao to smo vidjeli, postoje i
druge, bez sumnje ee, njihov najdublji razlog uope se ne razaznaje, uope se ne objanjava.

Razlika izmeu klasinoga i modernog humora, odnosno pitanje je li klasina knjievnost humor uope poznavala, bili
su predmetom brojnih raspri od 18. stoljea nadalje, sve do Pirandellova vremena, a uklapali su se u iru raspravu o
opreci izmeu klasicizma i romantizma u umjetnosti. Pirandellovo stajalite prema razliitim smjerovima tih
razmiljanja, kojih pregled daje u poglavlju Uvod u problem prvoga dijela eseja, a njihovi su autori, meu ostalima, i
velikani poput Schillera i Leopardija, moe se saeti u primjedbu kako se sva ona zapravo bave kominim, a ne
humoristinim, koje je za njega, kako e se i u nastavku vidjeti, mnogo ui i sloeniji pojam. Humoristina se
umjetnost, prema Pirandellovima rijeima, uvijek pojavljuje kao iznimka".
Johann Paul Friedrich Richter pravo je ime slavnoga njemakog knjievnika Jeana Paula (1763. - 1825.), koji
je, kako u svoje vrijeme, tako i poslije, dran smionim eksperimentatorom proznoga izraza. Humor u njegovim
romanima i slobodnim proznim kompozicijama filozofski se usmjerava prema prevladavanju protuslovlja izmeu ideala
i ivota. Navodi kojima se slui Pirandello uzeti su iz Richterova utjecajnog djela Uvod u estetiku, na koje se osvre i
Benedetto Croce u svojoj Estetici.
Theodor Lipps (1851. - 1914.), njemaki filozof i psiholog, predstavnik je subjektivnog idealizma, za koji je
stvarnost svediva na svijest to se moe spoznati promatranjem psiholokih procesa. Psihologiju je stoga drao
osnovom svih filozofskih disciplina. U svojoj estetici branio je teoriju uivljavanja (Einfuhlung). Pirandello je kao
student u Bonnu sluao Lippsova predavanja (prim. prev.).
5
Paris, Alcan, str. 276. (prim. aut.).
6
Rije je o jednom od glavnih likova iz najslavnijeg romana talijanske knjievnosti, Zarunika Alessandra Manzonija,
u nas poznatoga u vie puta objavljivanom prijevodu Jovana Daje. Prema tom prijevodu djelomino su usklaeni i
prijevodi navoda iz romana koji se pojavljuju dalje u tekstu (prim. prev.).
7
Tog autora Pirandello u prvom dijelu eseja spominje meu onima koji su ustali protiv tada uobiajenog stajalita da
antika, klasina umjetnost nikada nije humoristina (prim. prev.).
312
 Hoemo li i mi odustati od pokuaja da taj razlog tono vidimo i objasnimo, prihvativi
miljenje Benedetta Crocea, koji je u Journal of Comparative Literature" (vol. III, 1903.)
humorizam proglasio neodredljivim kao i sva stanja due, a u Estetici ga naveo meu brojnim
pojmovima estetike simpatinog?8 Filozofsko istraivanje" - kae on - dugo se muilo oko tih
injenica, a naroito oko nekih od njih, kao to su, ponajprije, komino, zatim uzvieno, tragino,
humoristino i ljupko. Ali treba izbjei pogreku te ih smatrati posebnim osjeajima, iskazima
osjeaja, prihvaajui tako da postoje razlike i vrste osjeaja, budui da organski osjeaj po sebi ne
moe tvoriti vrste; a treba objasniti u kojem se smislu mogu shvaati kao mijeane injenice. One
tvore sloene pojmove, odnosno komplekse injenica, meu koje ulaze organski osjeaji ugode i
neugode (ili takoer spiritualno-organski osjeaji) i stanoviti vanjski uvjeti koji tim puko organskim
ili spiritualno-organskim osjeajima pruaju odreeni sadraj. Ti se pojmovi mogu definirati samo
svojom genezom: ako se organizam nae u stanju a, a nastupi okolnost b, dobiva se injenica c.
Ovaj i njemu slini procesi ne stoje s umjetnou ni u kojem drugom odnosu osim onog openitog,
a to je da sve njih, time to ine grau ili stvarnost, umjetnost moe prikazati. Drugi je odnos
sluajan, a do njega dolazi kad u te procese uu ponekad i estetike injenice, kao to je sluaj
dojma uzvienog, to ga moe izazvati djelo velikog umjetnika,jednog Dantea ili Shakespearea, ili
pak dojma kominog to ga izaziva neko mazalo ili krabalo. No i u tom je sluaju proces ostao
izvan estetike injenice, s kojom se vezuje samo osjeaj ugode i neugode, estetike vrijednosti i
bezvrijednosti, lijepog i runog."9 Prije svega, zato bi stanja due bila neodredljiva? Neodredljiva
su moda za filozofa, ali umjetnik, zapravo, nita drugo i ne ini negoli odreuje i prikazuje stanja
due. Nadalje, ako je humorizam proces ili injenica koja potie stvaranje sloenih pojmova ili
kompleksa injenica, kako on onda postaje pojam? Pojam e biti ono to e humorizam potaknuti, a
ne sam humorizam. Svakako, ako se pod estetikom injenicom razumijeva ono to razumijeva
Croce, onda sve ostaje izvan nje, a ne samo taj proces. Ali mi smo drugdje, a i tijekom ovoga rada,
pokazali da estetika injenica nije niti moe biti ono to misli Croce. Uostalom, to znai priznanje

8
Pirandello o Croceu i Croce o Pirandellu pisali su vie puta i s nepromijenjenim neprijateljstvom. Ilustrativna je u tom
smislu sljedea Pirandellova biljeka iz poglavlja Humorizam i retorika: U recenziji prvog izdanja ovoga mog eseja, u
sedmom svesku Kritike, Croce tumai kako ja suprotstavljam umjetnost i humorizam i tvrdim da je humorizam opreka
umjetnosti, jer ona sastavlja, a humorizam rastavlja. Inteligentan itatelj sam e prosuditi je li opravdano i pravedno iz
mojih rijei izvesti tako otru i apsolutnu suprotstavljenost ili oprenost; je li opravdano i pravedno, poto se to uinilo
posve leerno i bez ikakve osnove, jo dodati, kao to ini Croce:, Ali, moda je kod P. rije pretekla misao, moda nije
htio rei da humorizam nije umjetnost, ve samo daje umjetniki anr, koji se razlikuje od drugih umjetnikih anrova.'
Vratit u se na ovo pitanje poslije, kad budem raspravljao o posebnom djelovanju refleksije na osmiljavanje
humoristinog djela. Zasada u se zadovoljiti time da Croceu odgovorim kako on - moda hotimino, a moda i ne -
mijea takozvane knjievne anrove kako ih je shvaala retorika, ije se ukidanje moe prihvatiti, s onim distinkcijama
izmeu pojedinih izraza koje nisu samo opravdane, ve i nune, ako se izmeu tih izraza ne eli stvoriti zbrka to
onemoguuje svaku kritiku, e da bi se filozofski zakljuilo kako su svi oni umjetnost te se nijedan ne moe razluiti od
ostatka umjetnosti. Humorizam nije knjievni anr kao to su to ep, komedija, roman, novela i tako dalje; dapae, svaki
od tih knjievnih sastavaka moe, ali ne mora biti humoristian. Humorizam je osobina izraza koja se ne moe
zanijekati za volju puke injenice stoje svaki izraz umjetnost, pa se kao umjetnost ne moe razluiti od ostatka
umjetnosti. Obilata filozofska izobrazba (moja ja, zna se, oskudna) dovela je Crocea do ovog pounog zakljuka. Moe
se govoriti o ovom ili onom humoristu; on, kao filozof, nema nita protiv. Ali jao onome tko govori o humorizmu!
Croceova filozofija smjesta postaje strana eljezna ograda, koju nema smisla tresti. Neemo je uspjeti otvoriti! Ali
stoje iza te ograde? Nita. Samo jednadba intuicija = izraz i tvrdnja da nije mogue razluiti umjetnost od ne-
umjetnosti, umjetniku intuiciju od obine intuicije. O, krasno! Ne ini li vam se da pokraj te ograde moemo proi
posve mirno, ne okrenuvi se?" (prim. prev).
9
Pirandello se vjerojatno sluio prvim izdanjem Croceove Estetike iz 1901. godine. Dvanaesto poglavlje prvoga dijela,
pod naslovom Estetika simpatinog ipseudoestetiki pojmovi, doivjelo je u treem izdanju iz 1907. godine stanovite
preinake, tako da se navod koji se nalazi u Pirandella u dananjim izdanjima vie ne moe u cijelosti nai. Djelomino
se on, meutim, poklapa s odlomkom na str. 95. hrvatskog prijevoda Sanje Roi (Benedetto Croce, Estetika kao znanost
izraza i opa lingvistika, Globus, Zagreb, 1991.), kojim smo se i ovdje posluili (prim. prev.).
313
da ovaj i njemu slini procesi ne stoje s umjetnou ni u kojem drugom odnosu osim onog
openitog, a to je da sve njih, time to ine grau ili stvarnost, umjetnost moe prikazati"?
Umjetnost moe prikazati taj proces iz kojega nastaje pojam humorizma. No kako u ja, kritiar,
shvatiti taj umjetniki prikaz ako ne shvatim proces iz kojega proizlazi? I u emu bi se onda
sastojala estetika kritika? Ako umjetniko djelo" - napominje Cesareo u svom eseju Estetika
kritika - ima proizvesti neko stanje duha, onda je oigledno da e krajnji uinak biti to puniji to e
snanije i usuglaenije na njemu suraivati sve pojedine odrednice. I u estetici je zbroj rezultat
uloga. Ispitivanjem svih pojedinanih izraza, jednog po jednog, dobit emo mjeru ukupnog izraza.
Stoga, budui da je savrena reprodukcija nekog stanja duha, u kojoj se upravoi sastoji estetika
ljepota, stvar uvstva koje mole proizii samo ih zbroja cijelog niza prikazanih osjeaja, psiholoka
analiza pjesnikog djela nuan je temelj svakog estetikog vrednovanja "
Govorei o ovom mom eseju u svojem asopisu La Critica", (vol. VII., 1909., str. 219. -
223.), Croce, u vezi s Baldenspergerovom studijom Les definitions de l'humour (u: Etudes d'histoire
litteraire, Paris, Hachette, 1907.)10, sav sretan kae kako Baldensperger navodi i Cazamianova
istraivanja, objavljena 1906. godine u Revue germanique" pod naslovom Pourquoi nous ne
pouvons definir l'humour, u kojima autor, Bergsonov sljedbenik, tvrdi da humorizam izmie
znanosti jer su njegovi karakteristini i stalni elementi malobrojni, te nadasve negativni, dok je
promjenljivih elemenata beskrajno mnogo.11" Stoga je zadaa kritike prouavati sadraj i ton
svakog humora, to jest osobnost svakog humorista.
- Il n'a pas d'humour, il 'n'y a que des humouristes - kae gospodin Baldensperger.
A Croce srlja u zakljuak:
- Pitanje je time iscrpljeno.
Iscrpljeno? Vraamo se i uvijek emo se vraati na pitanje, ako humorizma nema, ako se ne
zna, niti se moe rei to je on, kako to onda postoje pisci o kojima se moe znati i rei da su
humoristi. Na osnovi ega e se to znati i rei?
Humorizam ne postoji, postoje pisci humoristi. Komino ne postoji, postoje komini pisci.
Izvrsno! A ako netko sluajno za pisca humorista pogreno ustvrdi da je komini pisac, kako
u mu ja razjasniti greku, dokazati mu da je rije o humoristu, a ne o kominom piscu?
Croce istie svoje nepovjerenje prema ikakvoj metodi kojom bi bilo mogue definirati neki
pojam. Ja mu podastirem ovaj sluaj i pitam ga kako bi on, na primjer, Arcoleu, koji tvrdi kako je
lik don Abbondija komian, dokazao da je taj lik, naprotiv, humoristian kad mu ne bi bilo posve
jasno to humorizam jest i to se pod njim ima razumjeti.12 Ali on zapravo kae da ne ratuje s
definicijama, kae da ih s filozofskoga gledita sve odbacuje samo zato da bi ih s empirijskoga
gledita sve prihvatio. Pa i moju, koja, uostalom nije definicija niti to eli biti, ve je prije

10
Na to djelo francuskog komparatista Fernanda Baldenspergera (1871. - 1958.), suosnivaa asopisa Revue de
litterature comparee", Pirandello upuuje ve na poetku Humorizma, kad govori o moguim znaenjima same rijei
(prim, prev.).
11
I Pirandello i Henri Bergson pripadaju antipozitivistikoj, antideterministikoj klimi karakteristinoj za prijelaz iz 19.
u 20. st. stoljee. Meutim, usprkos nedvojbenoj srodnosti izmeu Pirandellovih opisa povlatenih, obasjanih trenutaka
u kojima je, onkraj okolnosti svakodnevne egzistencije, mogue ostvariti viziju cjeline ljudskog postojanja, te
Bergsonova shvaanja slobode kao mogunosti ostvarive iskljuivo na razini intuiranoga i intuitivnog dodira s tijekom
istinskog ivota to traje izvan mehaniki shvaenog vremena i prostora, ipak izmeu ta dva autora postoje i bitne
razlike. Pirandello tako s Bergsonom ne dijeli shvaanje ovjeka kao osnovne svrhe evolucije, niti ivotni elan, poput
Bergsona, shvaa kao nadsvijest", zapravo ideju Boga koja se u materijalnom svijetu bori za vlastito oitovanje.
Cazamiana Pirandello na ovome mjestu vjerojatno istie kao Bergsonova sljedbenika zbog sumnjiavosti posljednjega u
vjerodostojnost filozofskih generalizacija (prim, prev.).
12
Pirandello u prvom dijelu eseja opirno izlae i polemizira sa stajalitima kritiara Giorgia Arcolea, kako ih je on
iznio u svom djelu L'Umorismo nell'arte moderna, izdanom u Napulju 1885. godine (prim. prev.).
314
objanjenje onoga podzemnog procesa koji se zbiva, koji se ne moe ne zbivati, u svim onim
piscima koji se zovu humoristima.
Croceova Estetika toliko je apstraktna i iskljuiva da ju je potpuno nemogue primijeniti na
kritiku, osim uz uvjet da se neprestance pobija, to i on sam ini, prihvaajui te takozvane empirij-
ske pojmove koji mu se, kad ih izbaci kroz vrata, vraaju kroz prozor.
Lijepog li zadovoljstva u filozofiji!

II.

Pogledajmo, dakle, koji je to proces iz kojega proizlazi onaj posebni prikaz to se obiava
zvati humoristinim; ima li on istaknutih razlikovnih obiljeja, te gdje im je izvor - postoji li
nekiposeban nain gledanja na svijet koji ini grau i razlog humorizma.
U pravilu - rekao sam ve drugdje13, a ovdje moram ponoviti - umjetniko se djelo stvara
slobodnim gibanjem unutarnjeg ivota to raa ideje i slike u skladnom obliku, u kojemu se svi
elementi podudaraju kako meu sobom, tako i s matinom idejom koja ih dovodi u red. Tijekom
prvotnog osmiljavanja i tijekom izvedbe umjetnikog djela refleksija nipoto ne ostaje nepomina;
ona prisustvuje raanju i rastu djela, slijedi njegove pojedine faze i uiva u njima, spaja razliite
elemente, dovodi ih u red, usporeuje ih. Svijest ne osvjetljuje sav duh; osobito za umjetnika, ona
nije svjetlost odvojena od misli koja bi volji omoguivala da iz nje crpi kao iz riznice slika i ideja.
Svijest, ukratko, nije stvaralaka snaga nego unutarnje zrcalo u kojemu se ogleda misao; moe se,
dapae, rei da je ona misao koja vidi samu sebe, prisustvujui onome to nesvjesno ini. U
trenutku prvotnog osmiljavanja djela refleksija se u umjetniku uglavnom prikrije, zaustavi, uini
nevidljivom - ona je za umjetnika gotovo jedan oblik osjeaja. Postupno, kako se djelo stvara, ona
ga kritizira; ne hladno, analitiki, kako bi to inio nepristran sudac, ve odjednom, zahvaljujui doj-
mu koji je ono u njoj proizvelo.
Tako po pravilu biva. Pogledajmo sada zbiva li se, zbog prirodne sklonosti duha onih pisaca
koji se zovu humoristima i osobita naina na koji oni doivljavaju i promatraju ljude i ivot, taj isti
postupak i u trenutku prvotnog osmiljavanja njihovih djela, odnosno igra li refleksija u njemu
ulogu koju smo maloas opisali ili ima neko posebno djelovanje.
Odmah emo rei da se u trenutku prvotnog osmiljavanja humoristinog djela refleksija ne
skriva, ne gubi vidljivost, ne ostajegotovo jedan oblik osjeaja, poput zrcala u kojemu se ogleda
osjeaj; ona se postavlja pred osjeaj kao sudac; posve ga nepristrano analizira, ralanjuje sliku to
ju je on stvorio. Iz te analize, meutim, iz tog ralanjenja, izvire ili struji nov osjeaj: ono to bi se
moglo nazvati, i to ja doista i zovem, osjeajem suprotnoga.
Vidim staru gospou obojene kose, namazane tko zna kakvom stranom pomadom, svu
nespretno nalickanu i odjevenu u mladenake haljine.14 Nasmijem se. Opaam da je ta stara
gospoa suprotno onome to bi jedna tovanja vrijedna stara gospoa morala biti. Mogu se tako,
brzopleto i povrno, zaustaviti na ovom kominom dojmu. Komino upravo i jest opaaj
suprotnoga. Ali ako se u meni probudi refleksija, pa mi priapne kako stara gospoa moda ne

13
Vidi moj esej Fantastini kritiar u knjizi Umjetnost i znanost (prim. aut.). Taj Pirandellov naslov valja, meutim,
tumaiti i u svjetlu injenice da on na samom poetku Humorizma navodi rijei kritiara Alessandra D'Ancone o tome
kako humoristian" i fantastian" u talijanskom jeziku mogu znaiti jedno te isto. U samom navedenom tekstu kae
pak: Alberto Cantoni je fantastian kritiar. On je, dakle, humorist" (prim. prev.).
14
Usp. npr. lik Elly Faccioli u romanu Njezin mu. (prim. prev.).
315
osjea nikakav uitak u tom papagajskom kienju, ve mogue u sebi zbog toga trpi i samo se
kukavno zavarava da e, tako nakiena, prikrivajui bore i sjedine, uspjeti zadrati ljubav mnogo
mlaega mua, smjesta se vie ne mogu smijati kao prije jer sam upravo uz pomo refleksije, koja
je u meni proradila, proslijedio od tog prvog opaaju dalje ili, bolje reeno, dublje, prema osjeaju
suprotnoga. U tome je sva razlika izmeu kominoga i humoristinoga.
Gospodine, gospodine! O, gospodine! Vi moda, poput svih ostalih, sve ovo drite
smijenim; moda vam dosaujem prepriavajui vam ove glupe i bijedne pojedinosti svojega
kunog ivota, ali za mene to nije smijeno jer ja to sve osjeam..." Tako, u krmi, okruen
smijehom pijanih nazonika, Raskoljnikovu vie Marmeladov u Zloinu i kazni Dostojevskoga. A
taj uzvik zapravo je samo bolni i ogoreni prosvjed humoristinog lika protiv onih koji se, u susretu
s njime, zaustavljaju na prvom povrnom opaaju i ne vide u njemu drugo doli kominost.
A evo i treeg primjera, koji bi se zbog svoje blistave jasnoe mogao nazvati tipinim.
Pjesnik Giusti ulazi jednoga dana u crkvu svetog Ambroza u Milanu i nalazi je punu vojnika:

Uoh, a tamo sve sami soldati

to sjeverni ih narodi imadu,
kao na primjer esi i Hrvati,
kolci u ovom naem vinogradu...15

Njegov je prvi osjeaj mrnja. Ti nakostrijeeni, kruti vojnici podsjeaju ga na ropstvo u

kojemu je njegova domovina. Ali u hramu se najednom zauje zvuk orgulja, zatim onaj polagani
njemaki pjev - mrana je, plana i sveana bila molitva to zvui kao vapaj. Taj zvuk odjednom
budi neobino raspoloenje u pjesniku sviklom da rabi bi politike i drutvene satire; budi u njemu
pravo humoristino raspoloenje; priprema ga, naime, za onu posebnu refleksiju koja, odvajajui se
od prvog osjeaja, od mrnje to ju je pobudio pogled na te vojnike, raa upravo osjeaj suprotnoga.
Pjesnik je u himni osjetio

Slatkou gorku (...)

pjesama to ih od djetinjstva volim:
u srce udu nejaku sluau
pa ponavlja ih u danima boli:
ulo se gdje za dragom majkom plau
i kako netko mir i ljubav moli,
a strah ga je od progonstva daleka...

Pa razmilja kako su ti vojnici, koje je strani kralj otrgnuo od njihovih ognjita:

Kruta ivota i kruega reda
druba (...) nijema, sama, izrugana,
oruje slijepo pljake koja gleda,
to ne dira ih, il' im nije znana...

15
Rije je o Giuseppeu Giustiju (1809. 1850.), u svoje vrijeme poznatome talijanskom rodoljubnom i satirinom
pjesniku. U nas je poznat upravo po (isprva izrazito negativnome!) spomenu hrvatskog imena u pjesmi U crkvi
Sunt'Ambrogio, koju navodi Pirandello. Pjesmu je na hrvatski, pod naslovom Sveti Ambroz, prvi preveo Vinko
Lozovina 1928. godine. Ovdje prenosimo prijevod Ivana Slamniga, objavljen 1980. godine u asopisu Forum (prim.
prev.).
316
 I evo suprotnosti prijanjoj mrnji:

Daleko tu od svojih, jadni ljudi,

u ovom kraju gdje ih svatko kara...

Pjesnik je prisiljen pobjei iz crkve jer:

Il bjeim sad, U grlim desetara
to dri tu svoj vrli lijeskov prut
ko lipov svetac uspravan i krut.

Primjeujui to, zamjeujui taj osjeaj suprotnoga koji se raa iz posebnog djelovanja
refleksije, uope ne izlazim iz podruja estetike i psiholoke kritike. Psiholoka analiza te pjesme
nuan je temelj njezina estetikog vrednovanja. Ne mogu shvatiti njezinu ljepotu ako ne shvaam
psiholoki proces iz kojega proizlazi savrena reprodukcija onog stanja duha koje je pjesnik elio
pobuditi, a u njoj se upravo i sastoji estetika ljepota.
Pogledajmo sada sloeniji primjer, u kojemu se posebno djelovanje refleksije ne otkriva
odmah; promotrimo knjigu o kojoj smo ve govorili: Cervantesova Don Quijotea.16 elimo
prosuditi o njezinoj estetikoj vrijednosti. to emo uiniti? Nakon prvog itanja i prvog dojma koji
smo stekli, i ovdje emo voditi brigu o stanju duha koje je autor elio pobuditi. Koje je to stanje
duha? Mi bismo se eljeli smijati svemu onome kominom u prikazu tog jadnog otuenika koji
svojom ludou zaodijeva samoga sebe, i druge ljude, i sve ostalo; eljeli bismo se smijati, ali
smijeh nam ne dolazi na usta iskreno i lako; osjeamo da ga neto prijei, gui; to je neki osjeaj
suuti, samilosti, pa ak i divljenja, jer, premda su junaki podvizi tog jadnog hidalga vrlo smijeni,
ipak nema sumnje da je on u svojoj kominosti uistinu junak. Prikazanje komino, ali iz te
kominosti struji osjeaj koji nas prijei da se smijemo i gui smijeh uzrokovan prikazom
kominosti - na smijeh postaje gorak. Kroz samo komino, i ovdje nas obuzima osjeaj
suprotnoga. Autor ga je u nama pobudio jer se on probudio u njemu, a ve smo vidjeli koji su
razlozi tome. Zato se onda ovdje ne otkrije posebno djelovanje refleksije? Zato to je ona - plod
tunoga ivotnog iskustva, iskustva koje je odredilo pjesnikove humoristine sklonosti - ve
djelovala na njegov osjeaj, na onaj osjeaj koji ga je naoruao za viteza vjere kod Lepanta.
Odvajajui se od tog osjeaja i suprotstavljajui mu se, poput suca, u mranoj tamnici Manche,
analizirajui ga gorko i hladno, refleksija je u pjesniku ve pobudila osjeaj suprotnoga, a plod je
upravo Don Quijote: on je opredmeeni osjeaj suprotnoga. Pjesnik nije prikazao uzrok toga
procesa, kao Giusti u svojoj pjesmi, prikazao je samo njegov uinak, ali osjeaj suprotnog svejedno
struji kroz kominost prikaza; taje kominost plod osjeaja suprotnoga to ga je u pjesniku rodilo
posebno djelovanje refleksije na onaj prvi osjeaj koji je ostao neotkriven.
Ali kakva je meni potreba ovom osjeaju suprotnoga pripisati ikakvo etiko znaenje, kao
to ini Theodor Lipps u svojoj knjizi Komik und Humor?17

16
U poglavlju Komina ironija u vitekoj poeziji prvoga dijela eseja autor opirno razlae ime se Don Quijote, jedno
od knjievnih djela kojima se najvie divio, kvalificira za atribut humoristino". Govorei o tome kako je glavni lik
autobiografski modeliran, kae: Kako bi se inae objasnila duboka gorina koja poput sjene slijedi svaki korak, svaki
smijeni in, svaki ludi pothvat tog jadnog plemia iz Manche?To je osjeaj samilosti koju u autoru pobuuje sama
njegova slika, njegova utjelovljena bol to eli biti smijenom. eli to jer je refleksija, plod pregorkog iskustva,
nadahnula autora osjeajem suprotnoga, zbog kojega prepoznaje svoju zabludu i eli se kazniti ismijavanjem to e ga
doivjeti od drugih" (prim. prev.).
17
Kako navodi Pirandello u biljeci u poglavlju Openite podjele, ta Lippsova knjiga, izdana u Leipzigu 1898. godine,
nosi podnaslov Eine psychologisch-dstetische Untersuchung (prim. prev.).
317
 Lipps, istini za volju, nikada ne spominje taj osjeaj suprotnoga. On, s jedne strane, i u
komici i u humoru prepoznaje neku vrstu mehanizma, onog istoga koji Croce u svojoj Estetici
navodi kao primjer prihvatljivog objanjenja takvih pojmova": Ako se organizam nae u stanju a,
a nastupi okolnost b, dobiva se injenica c." No, s druge strane, neprestance se spotie o etike
vrijednosti, i to ne kao elemente sklopa, ve kao predmet etike intuicije. Pa bez prestanka povlai
pitanje etike vrijednosti ljudske osobnosti i govori o pozitivnom ljudskome i o njegovoj negaciji.
On kae: Da nam se pozitivno ljudsko kroz svoju vlastitu negaciju priblii, postane nam uoljivije u
svojoj vrijednosti, u tome se sastoji, kako smo vidjeli, najopenitija bit tragike. U tome se, meutim,
sastoji i najopenitija bit humora. Samo to je u njemu negacija druge vrste, to jest komina
negacija. O naivnom kominom kazao sam da se nalazi na putu od komike ka humoru. To ne znai
da je naivna komika isto to i humor. Ona je, dapae, upravo suprotnost humora. Naivna se komika
rada kad se ono to je sa stajalita naivne linosti pravedno, dobro, razborito, s naega stajalita
pojavi u suprotnom svjetlu.. Humor se, naprotiv, raa kad to uvjetno reeno pravedno, dobro,
razborito kroz proces kominog ponitenja ponovno izroni na povrinu, pa se tek tada uistinu
osvjetljuje i pojavljuje u svojoj punoj vrijednosti. A malo dalje: Pravi temelj i jezgra humora uvijek
je i posvuda uvjetno shvaeno dobro, lijepo, razumno, koje se nalazi ak i ondje gdje nam se prema
naim uobiajenim shvaanjima dapae nadaje kao hotimice negirano. Kae takoer: U komici se
ne ponitava samo ono to je komino, ve, na neki nain, i mi sami, s naim oekivanjima, naim
vjerovanjem u uzvienost ili veliinu, u pravila ili navike svojeg miljenja itd., zapravo nestajemo.
Nad tim vlastitim ponitenjem uzdie se humor. Ovaj humor, humor koji mi gajimo s obzirom na
komino, sastoji se naposljetku, isto kao i onaj to ga gaji nosilac svjesno humoristinog zbivanja, u
slobodi duha, u spoznaji vlastitog Ja i onoga to je na svijetu razumno, dobro i uzvieno, koja, uza
svu opu i pojedinanu nitavnost, i dalje opstoji, dapae upravo na taj nain dolazi do izraaja.
Ali je zatim sam prisiljen priznati da ne dosee svaki humor ovaj najvii stupanj te da uz pomireni,
postoji i zavaeni humor.
Ali kakva je meni potreba, ponavljam, pridavati ikakvo etiko znaenje onome to sam
nazvao osjeajem suprotnoga, ili ga ikako a priori odreivati? On e se svaki put sam odrediti, ve
prema osobnosti pjesnika i predmetu prikaza. Zato je meni, estetikom kritiaru, vano znati u
kome se ili gdje nalazi uvjetno shvaeni razlog, pravda i dobro? Ja ne elim niti smijem izlaziti iz
polja iste fantazije. Ja se suoavam s nasumce odabranim umjetnikim prikazom i zadajem sebi
samo da prosudim njegovu umjetniku vrijednost. Da bih prosudio, moram najprije znati kakvo
stanje duha taj prikaz eli pobuditi - to u saznati iz dojma koji e u meni proizvesti. Svaki put kad
se naem pred doista humoristinim prikazom, to se stanje duha moe opisati kao podvojenost -
osjeam se razapetim, elio bih se smijati, smijem se, ali moj smijeh gui neto to struji iz samog
prikaza. Traim tome razlog. Kako bih ga naao, uope nema potrebe da razrijeim fantastini
prikaz u etiki odnos, da uvlaim u igru etiku vrijednost ljudske osobnosti i tako dalje.
Taj osjeaj suprotnoga, koji na toliko naina struji iz samog prikaza, u raznim oblicima
neprestance nalazim u svim prikazima to se obiavaju nazivati humoristinima. Zato etiki, ili
apstraktno, ograniavati njegov uzrok, pripisujui ga, na primjer, neskladu to ga osjeaj i
razmiljanje otkrivaju izmeu stvarnoga ivota i ideala ljudskosti ili izmeu naih tenji i nae
slabosti i bijede? Rodit e se on djelovanjem ovoga, kao i premnogih drugih a priori neodredljivih
uzroka. Nama na srcu lei samo utvrditi da se taj osjeaj suprotnoga raa, te da se raa iz posebnog
djelovanja pri prvotnom osmiljavanju takvih umjetnikih djela - djelovanja refleksije.

318
 III.

Drat emo se toga; slijedit emo to posebno djelovanje refleksije i vidjeti moemo li uz
njegovu pomo redom objasniti osobine koje se mogu nai u svakom humoristinom djelu.
Rekli smo da je po pravilu pri prvotnom osmiljavanju umjetnikog djela refleksija gotovo
jedan oblik osjeaja, poput zrcala u kojemu se osjeaj ogleda. elimo li dalje slijediti tu sliku,
moglo bi se rei kako pri osmiljavanju humoristinog djela refleksija, dodue, jest poput zrcala, ali
zrcala ledene vode u kojemu se plamen osjeaja ne samo ogleda, ve u njega tone i u njemu se gasi:
itanje vode smijeh je koji pobuuje humorist; para koja se iz njega izdie jest pomalo maglovita
fantazija humoristinog djela.
- Na ovom svijetu napokon ima pravde! - vie Renzo, zarunik, strastveno i ozlojeeno.
- Istina je da ovjek shrvan bolom vie ne zna to govori - komentira Manzoni.
Eto tamo plamena osjeaja, koji ovdje tone i gasi se u ledenoj vodi refleksije.
U slubi tog svog posebnog djelovanja, refleksija pomuuje, prekida spontano gibanje koje
slae ideje i slike u skladnu formu. Mnogo je puta primijeeno da su humoristina djela
razbaruena, neuredna, isprekidana stalnim digresijama. ak i u djelu koje je u cjelini tako skladno
kao to su to Zarunici primijeen je pokoji nedostatak u kompoziciji, povremena pretjerana
sitniavost i esto prekidanje prikaza, bilo radi spominjanja slavnog Bezimenog ili zbog kakve
otroumne upadice samog autora. To, to se naim kritiarima s jedne strane inilo pretjerivanjem, a
s druge nedostatkom, zapravo je najoitija karakteristika svih humoristinih knjiga. Dovoljno je na-
vesti Sterneova Tristrama Shandya, koji nije drugo doli splet varijacija i digresija, usprkos tomu to
je autobiograf sebi zadao da ispria sve ab ovo, toku po toku, pa poinje od utrobe svoje majke i
zidnog sata koji je gospodin otac Shandy obiavao uvijek u isto vrijeme navijati.
Iako je ta karakteristika primijeena, nisu se jasno vidjeli njezini razlozi. Toj razbaruenosti,
tim digresijama, tim varijacijama nije izvor u bizarnom ukusu ili hiru pisaca, ve su one nuna i
nezaobilazna posljedica pomutnje i prekida gibanja koje ustrojava slike, a to se zbiva djelovanjem
aktivne refleksije, koja pobuuje asocijaciju po suprotnosti. Naime, slike se ovdje ne spajaju po
slinosti ili po bliskosti, ve se pojavljuju u sukobu; svaka slika, svaka skupina slika budi i priziva
sebi suprotne slike, koje prirodno podvajaju duh, a on se u nemiru trsi otkriti ili uspostaviti meu
njima najnezamislivije odnose.
Svaki pravi humorist nije samo pjesnik, on je i kritiar, ali da se razumijemo, kritiar sui
generis, fantastian kritiar: kaem fantastian ne samo u smislu bizaran" ili hirovit", ve i u
estetikom smislu rijei, koliko god se to na prvi mah moglo initi kontradikcijom in terminis. Ali
upravo je tako; zato stalno govorim o posebnom djelovanju refleksije.
To e se razjasniti kad se pomisli da priroena ili naslijeena melankolija, tuni dogaaji,
gorak doivljaj ivota, pa i sumnjiavost steena prouavanjem i razmatranjem neumitnosti
ljudskog usuda, sudbine ljudi itd., dodue, mogu stvoriti onu osobitu sklonost duha to se obino
naziva humoristinom, ali ta sklonost sama po sebi nije dovoljna da bi se stvorilo umjetniko djelo.
Ona je tek pripremljeno tlo: umjetniko djelo klica je koja e pasti na to tlo, niknuti i razviti se
branei se njegovim sokom, iz njega crpsti obujam i kakvou. Ali roenje i razvoj te biljke moraju
se zbivati sami od sebe. Klica namjerno pada samo na tlo koje je pripremljeno da je primi, tamo
gdje moe najbolje klijati. Umjetniko stvaranje zbiva se samo po sebi: ono nije sastavljanje a
posteriori, zbrajanje elemenata iji su se odnosi prouili - iz rasutih udova ne sastavlja se ivo tijelo,
kalemom, prerasporedom. Ukratko, djelo je umjetniko onoliko koliko je prostoduno"; ono ne
moe biti rezultat svjesne refleksije.
319
 Refleksija o kojoj govorim nije, dakle, opreka svjesnoga prema nesvjesnome; ona je neka
vrsta projekcije samog djelovanja fantazije: raa se iz utvare, kao sjena iz tijela; ima sva obiljeja
prostodunosti" ili samoniklosti; ona se nalazi u samoj klici stvaranja, proeta je onim to sam
nazvao osjeajem suprotnoga.
To je razlog zato sam nadodao kako bi se humorizam mogao nazvati fenomenom
podvajanja u stvaralakom inu. Osmiljavanje umjetnikog djela zapravo nije nita drugo doli
oblik usustavljivanja slika. Umjetnikova ideja nije apstraktna ideja, ona je osjeaj koji postaje
sreditem unutarnjeg ivota, preplavljuje duh, pokree ga i, pokreui ga, nastoji sebi stvoriti tijelo
od slika. Kad osjeaj estoko protrese duh, po pravilu se bude sve ideje, sve slike koje su s njime u
skladu - ovdje se, naprotiv, zbog refleksije koja je, poput nekog nametnika, ugraena u osjeaj,
bude ideje i slike u sukobu. To je obujam, to je kakvoa koju poprima klica padajui na tlo kakvo
smo ve opisali; u nj urasta nametnik refleksije. A biljka nie i zaodijeva se zelenilom, udnim, a
ipak s njome sraslim.
Ovdje nastupa Croce svom snagom svoje logike skupljene u rijeima tako da, kako bi iz
onoga to sam ve rekao izveo zakljuak da ja suprotstavljam umjetnost i humorizam. Pa se pita:
eli li on rei da humorizam nije umjetnost, ili da je on vie od umjetnosti? A u ovom drugom
sluaju, to je? Refleksija o umjetnosti, odnosno kritika umjetnosti? Refleksija o ivotu, odnosno
filozofija ivota? Ili oblik duha sui generis, koji filozofi dosada nisu poznavali? Ako ga je on otkrio,
P. ga je u svakom sluaju morao dokazati, dodijeliti mu mjesto, deducirati ga i objasniti njegovu
vezu s ostalim oblicima duha. On to nije uinio, ve se ograniio na tvrdnju da je humorizam
opreka umjetnosti."
Ogledam se u udu. Ma gdje sam ja to, ma kada sam tako neto rekao? Postoje dvije
mogunosti: ili ja ne znam pisati ili Croce ne zna itati. Kakve veze sa svim time imaju refleksija o
umjetnosti, odnosno umjetnika kritika, te refleksija o ivotu, odnosno filozofija ivota? Ja sam
rekao da po pravilu, openito, pri osmiljavanju umjetnikog djela, odnosno dok ga pisac
osmiljava, refleksija ima ulogu koju sam pokuao odrediti e da bih zatim mogao odrediti kakvo je
njezino posebno djelovanje, ne na umjetniko djelo, nego u onom umjetnikom djelu koje se zove
humoristinim. I sada zbog toga humorizam nije umjetnost, ili je vie od umjetnosti? Tko to kae?
To kae on, Croce, jer to eli rei, a ne zato to se ja nisam jasno izrazio. Pokazao sam da je
humorizam umjetnost s tim osobitim obiljejem i razjasnio iz ega ono proizlazi, a proizlazi iz
posebnog djelovanja refleksije, koja ralanjuje sliku to ju je stvorio prvi osjeaj kako bi iz tog
ralanjivanja izluila drugu suprotnost te je prikazala. Sve se to vidjelo iz primjera koje sam naveo
i iz svih ostalih koje bih jo mogao navesti ispitujui jedno po jedno najproslavljenija humoristina
djela.
Ne bih elio ni pomisliti neto to bi za Crocea bilo vrlo neslavno, da on, naime, vjeruje kako
se umjetniko djelo sastavlja poput obine mjeavine jaja i brana, uz dodatak ovog ili onoga sastoj-
ka koji bi se mogao pridodati, ali i izostaviti. Naalost, Croce me sam prisiljava da tako neto
pomislim, kada, kako bi mi zorno pokazao da se humorizam kao umjetnost ne moe razdvojiti od
umjetnosti u cjelini", izlae ove dvije mogunosti u vezi s refleksijom, koju bih ja - po njemu - elio
uiniti razlikovnim obiljejem humoristine umjetnosti, kao da je jedno te isto rei tako, openito,
refleksija i govoriti, kao to ja inim, o posebnom djelovanju refleksije, vie kao unutarnjem
procesu, nezaobilaznome u inu osmiljavanja i stvaranja takvih djela, nego kao o razlikovnom
obiljeju koje se po svaku cijenu mora iskazati. Ali pustimo to. Izlae, rekao sam, ove dvije
mogunosti: da refleksija ili ulazi kao sastavni dio u grau umjetnikog djela pa, u tom sluaju, ne
postoji nikakva razlika izmeu humorizma i komedije (ili tragedije, ili lirike, i tako dalje), jer u sva
320
umjetnika djela ulazi, ili moe ui, misao i refleksija; ili pak ostaje izvan umjetnikog djela, a u
tom sluaju imamo kritiku, a ne umjetnost, pa tako ni humoristinu umjetnost".
Jasno je. Mjeavina! Recept: uzmi malo fantazije, malo osjeaja, malo refleksije; izmijeaj i
dobit e kakvo-takvo umjetniko djelo, jer u kompoziciju bilo kojeg umjetnikog djela mogu ui
svi ti, a i razni drugi sastojci.
Ali ja pitam: kakve veze ima ta mjeavina, ta kompozicija elemenata koji su graa
umjetnikog djela, kakvo god ono bilo, s onim to sam prije rekao i to sam, toku po toku,
pokazao govorei, primjerice, o Giustijevu Svetom Ambrozu, kad sam pokazao kako je refleksija,
uvlaei se poput nametnika u prvi pjesnikov osjeaj, mrnju prema stranim vojniinama, malo-
pomalo rodila suprotnost prijanjem osjeaju? Znai li moda to to ta refleksija, uvijek budna i
spremna za odraz u svakom umjetniku tijekom stvaranja, ovdje ne slijedi prvi osjeaj, ve mu u
jednom trenutku poinje proturjeiti, da ona ostaje izvan umjetnikog djela, pa postaje kritika? Ja
govorim o unutarnjem djelovanju refleksije, a ne o refleksiji kao grai od koje je sastavljeno
umjetniko djelo. To je bar jasno! Nije vjerojatno da to Croce ne razumije. On to ne eli razumjeti.
Dokaz je ono njegovo nastojanje da moje distinkcije prikae nepreciznima, kao da ih ja neprestance
ponavljam, i mijenjam, i prilagoujem, i kao da, kad nemam drugog izlaza, pribjegavam slikama;
dok, naprotiv, u primjerima tih mojih navodnih ponavljanja, i prilagoavanja i pomonih slika, koje
on navodi, pozivam druge da, umjesto jasnijeg objanjenja, tonije slike, otkriju svaki i najmanji
nesklad, najmanju promjenu, najmanju prilagodbu prve tvrdnje; pozivam svakoga da zajedno s njim
prepozna moju zbunjenost, jer mi se pojmovi, prema njegovim rijeima, mrve meu dlanovima kad
ih uzmem da ih pruim drugima.
Sve je to uistinu kukavno. Ali tolika je nad Croceom mo onoga to je jednom izlanuo,
naime, da se o humorizmu ne smije i ne moe govoriti.
Hajdemo dalje.

IV.

Kako bismo objasnili razlog sukoba izmeu refleksije i osjeaja, moramo prodrijeti u tlo na
koje klica pada, to jest u duh pisca humorista. Jer, iako sklonost humorizmu sama po sebi nije
dovoljna, budui da je potrebna i klica stvaralatva, ta se klica svejedno hrani humorom koji nalazi.
I sam Lipps, koji vidi tri naina postojanja humora, a to su:
a) humor kao sklonost ili nain promatranja stvari;
b) humor kao prikaz;
c) objektivni humor;
zakljuuje zatim da je humor zapravo samo u onome tko ga ima. Subjektivizam i objektivizam nisu
drugo doli razliit stav duha u inu prikaza. Prikaz humora, koji je uvijek u onome tko ga ima, moe
se postaviti na dva naina: subjektivno i objektivno.
Lipps razlikuje ta tri naina jer on ograniuje i odreuje razlog humorizma s etikog
stajalita, koje je za njega, kako smo ve vidjeli, prevladavanje kominoga kroz komino samo.
Znamo to on dri prevladavanjem. Ja, po njemu, imam humora, kada sam ja sam onaj uzvieni,
koji sam sebe afirmira i nosilac je onoga to je razumno ili moralno. Kao taj uzvieni, ili u svjetlu
tog uzvienog, promatram svijet. U njemu nalazim komino i promatranjem ga zahvaam.

321
Naposljetku ponovno stjeem samoga sebe, ili ono uzvieno u sebi, ali sada na novoj razini,
uzdignuto i pojaano.
To je za nas prije svega potpuno neprimjeren, a zatim i jednostran pristup. Ako toj formuli
oduzmemo etiku vrijednost, humorizam njome biva razmatran, u najboljem sluaju, u svojem
uinku, ne u svojemu uzroku.
Za nas se i komino i njegova suprotnost nalaze u samoj sklonosti duha i ugraeni su u
proces koji iz nje proizlazi. Ne moe biti doli gorko komino, nesklapno, stanje ovjeka koji kao da
uvijek pogreno intonira, istodobno u violinskome i u bas kljuu; ovjeka u kojemu se ne moe
roditi misao, a da se odmah ne rodi i njoj oprena, suprotna; u kojemu se uz jedan razlog da kae
da, smjesta pojavljuje jo jedan, dva ili tri koji ga sile da kae ne; pa ga cijeli ivot razapinju,
zbunjuju; ovjeka koji se ne moe prepustiti osjeaju, a da u sebi smjesta ne zamijeti neto to mu
se krevelji, uznemiruje ga, smeta mu i prkosi.
Taj isti sukob, prisutan u sklonosti duha, razabire se zatim u stvarima i prelazi u prikaz.
To je posebna graa due, kojoj bi se tek proizvoljno mogao pripisati neki presudan uzrok;
moe ona biti plod gorkoga ivotnog iskustva, iskustva koje, premda s jedne strane vie ne doputa
prostodunom osjeaju da dobije krila i vine se poput eve to pjevajui leti ususret suncu, ve ga
hvata za rep u trenutku kad elipoletjeti, s druge strane navodi na pomisao da je tuga u ljudima
esto prouzroena tunim ivotom, nevoljama kojima je on ispunjen i koje svi ne mogu ili ne znaju
podnositi; navodi na pomisao da ivot, budui da za ljudski razum nema, naalost, jasna i odreena
cilja, mora, kako ne bismo tapkali u mraku, za svakog ovjeka imati neki osobit, nestvaran,
umiljen cilj, visok ili nizak, malo je vano, jer nije, niti moe biti, onaj pravi, to ga svi mukotrpno
trae, a nitko ga ne nalazi, moda zato to ne postoji. Osnovno je, meutim, pridati vanost neemu,
pa bilo to i isprazno - vrijedit e onoliko koliko vrijedi i neto drugo, to se dri ozbiljnim, jer
stvarno zadovoljstvo nee pruiti ni jedno ni drugo; svejedno e uvijek gorjeti e za znanjem,
nikada se nee ugasiti sposobnost udnje, a ionako se, naalost, ne moe tvrditi da se u napretku
sastoji ljudska srea.
Sve izmiljotine due, sve stoje osjeaj stvorio, sve to moe posluiti kao graa humorizma
kad se refleksija pretvori u vraika koji rastavlja sklop svake slike, svakog privienja koje je
osjeaj izgradio; rastavlja ga da bi vidjela kako je sastavljen; stavlja u pogon oprugu, a cijeli sklop
kripi u grevima. Moe biti da ona to katkada radi s onom suosjeajnom popustljivou o kojoj
govore oni koji vide samo dobrohotni humorizam. Ali u to se ne valja pouzdavati. Jer, iako
humoristina sklonost katkada i ima tu osobitost, tu popustljivost, tu suut, pa i tu samilost, valja se
sjetiti da su one plod refleksije koja je djelovala na oprean osjeaj; one su osjeaj suprotnoga koji
se rodio iz refleksije nad tim sluajevima, tim osjeajima, tim ljudima, koji istodobno izazivaju
negodovanje, prkos, porugu humorista. A on je jednako iskren u tom prkosu koliko i u onoj
popustljivosti, u onoj suuti, u onoj samilosti. Kad ne bi bilo tako, ne bismo dobili pravi
humorizam, ve ironiju, a njoj je izvor, kako smo vidjeli, iskljuivo u verbalnom proturjeju, u
retorikoj prijetvornosti, posve suprotnoj naravi istog humorizma.18
Svaki osjeaj, svaka misao, svaki pokret koji se javlja u humoristu smjesta se podvaja u
svoju suprotnost: svako da u ne, koje na kraju poprima isto znaenje. Katkada humorist moe i
glumiti da pristaje samo uz jednu stranu - u njemu ipak istodobno progovara onaj drugi osjeaj koji

18
Autor se ovdje poziva na svoje, gotovo identine rijei o ironiji kao retorikoj figuri iz uvodnog poglavlja
Humorizma. Stanovitu srodnost s pravim humorizmom priznaje, naprotiv, ironiji shvaenoj u filozofskom smislu",
romantinoj ironiji kako su je teoretizirali ponajprije Friedrich Schlegel i Ludwig Tieck, iako e i ona za njega ostati
humorizmu podreen pojam (prim. prev.).
322
kao da se u prvi as ne usudi razotkriti; progovara mu traei sad bojaljivi izgovor, sad olakotnu
okolnost to mlae toplinu prvog osjeaja, sad otroumnu primjedbu to raskrinkava ozbiljnost i
navodi na smijeh.
Tako biva te bismo svi mi morali osjeati negodovanje i prijezir za don Abbondija,
primjerice; drati silno smijenim, a esto i potpuno ludim Don Quijotea; pa ipak smo navedeni na
suut, ak na naklonost prema prvome, a na divljenje puno beskrajne njenosti prema smijurijama
drugoga, jer ih oplemenjuje tako visok i ist ideal.
Gdje je pjesnikov osjeaj? U prijeziru ili u suuti za don Abbondija? Manzoni gaji
apstraktan, plemenit ideal misije sveenika na zemlji, a taj ideal utjelovljuje u Federigu Borromeu.
Ali refleksija, plod sklonosti humorizmu, apue pjesniku da se taj apstraktni ideal moe utjeloviti
tek posve iznimno, dok je ljudskih slabosti ipak mnogo. Da je Manzoni sluao samo glas
apstraktnog ideala, prikazao bi don Abbondija tako da bi svi za njega morali osjeati mrnju i
prijezir, ali on u sebi oslukuje i glas ljudskih slabosti. Prirodnom sklonou duha, ivotnim
iskustvom koje ju je odredilo, Manzoni ne moe a da ve u zametku ne podvoji poimanje tog
vjerskoga, sveenikog savrenstva - izmeu dviju buktinja to plamte, fra Cristofora i kardinala
Federiga, on vidi kako se, puui, oprezno i plaho, protee sjena don Abbondija. Pa mu je u jednom
asu drago staviti bok uz bok, u sukob, djelatni, pozitivni osjeaj i negativnu refleksiju; plamteu
baklju osjeaja i ledenu vodu refleksije; uzvieno, apstraktno propovijedanje altruizma, kako bi
vidio gdje se gasi u prizemnim i konkretnim razlozima egoizma.
Federigo Borromeo pita don Abbondija: A kad ste se prijavili svetoj crkvi da primite taj
zavjet, zar vam je crkva zajamila sigurnost? Zar vam je kazala da su vae dunosti bez svake
prepreke, zaklonjene od svake pogibelji? Zar vam je kazala da vaa dunost prestaje ondje gdje
poinje opasnost? Nije li vam izrijekom ba suprotno kazala? Nije li vam naglasila da vas alje kao
janje meu vukove? Zar niste znali da ima i nasilnika, koji ne mogu pristati na ono to je vama
zapovjeeno? Onaj od kojega smo dobili i nauk i primjer, je li se on pogodio da e mu ivot biti
spaen? Da bi se ivot spasio, da bi se odrao malo dulje na svijetu na raun kranske ljubavi i
dunosti, zar je za to potrebno bilo sveto pomazanje, rukopoloenje i sve milosti sveenike? Za
takvu vrlinu, za takav nauk dovoljan je i svijet. Ali to rekoh? O, sramote! Sam svijet odrie se
takva nauka: i svijet gradi svoje zakone, koji propisuju zlo i dobro; i on ima svoje evanelje oholosti
i mrnje; i ne doputa da strah od smrti bude razlogom za gaenje njegovih zapovijedi. Ne doputa,
i to se potuje. A mi!? Mi, eda i glasnici Bojeg obeanja! to bi bilo od Crkve, kad bi vaim
jezikom govorila sva vaa braa u Kristu? Gdje bi ona bila da se svijetu predstavila s takvim
naukom?"
Tu dugu, nadahnutu propovijed don Abbondio slua pognute glave. Manzoni kae da mu se
duh koprcao meu tim razlozima kao pile u sokolovim pandama koje ga uznose u nepoznate
visine, u uzduh kojim nikada nije disao". Usporedba je lijepa, koliko god se grabeljivost i
krvolonost to je povezujemo sa sokolom uinila neprikladnom kardinalu Federigu. Pogreka se,
po mojemu miljenju, ne sastoji toliko u veoj ili manjoj prikladnosti usporedbe koliko u samoj
usporedbi, za volju koje je Manzoniju, jer se htio posluiti Heziodovom basnom, pobjeglo neto to
moda nije smio rei.(Jesu li don Abbondija razlozi kardinala Borromea uistinu prenijeli u
nepoznate visine? Pa usporedba s janjetom meu vukovima nalazi se u Evanelju po Luki, gdje
Krist kae apostolima: Ejb, aljem vas kao janjad meu vukove. Don Abbondio je to sigurno
proitao nebrojeno puta, kao to je u drugim knjigama nebrojeno puta proitao one stroge opomene,
ona uzviena razmatranja. Usudili bismo se rei da bi sam don Abbondio, govorei apstraktno,

323
propovijedajui o sveenikom pozivu, rekao manje-vie isto. Uistinu, on sve to, apstraktno, posve
razumije:
- Presvijetli gospodine, bit e da sam kriv - odgovara, ali smjesta dodaje: - Kad ivot nema
nikakve vanosti, onda ne znam to bih rekao.
A kad kardinal ustraje:
- A ne znate li vi da je trpjeti za pravdu naa pobjeda? Ako to ne znate, to onda
propovijedate? to poduavate? Kakvu blagovijest objavljujete sirotinji? Tko od vas trai da silu
pobijedite silom? Nitko vas jednoga dana nee pitati jeste li umjeli ukrotiti silnike; za to niste dobili
ni naloga, ni naina. Ali i te kako e vas pitati jeste li upotrijebili sredstva koja su bila u vaim
rukama da biste izvrili ono to vam bijae propisano, ma tko se osmjelio da vam to zabrani.
- udni su ti sveci - misli don Abbondio - zapravo, kad se dobro promisli, vie mu lei na
srcu ljubovanje dvoje mladih nego ivot jednog jadnog sveenika.
Pa, budui da kardinal od njega oigledno oekuje neki odgovor, odgovara:
- Ponavljam, Presvijetli, bit e da sam ja kriv... Hrabrost se ne moe tek tako stei.
A to znai: - Da, presvijetli gospodine, ako razmiljamo apstraktno, pravo je na strani
Vaega Gospodstva; krivo imam ja. Vae Gospodstvo uistinu dobro govori, ali ona lica vidio sam
ja, ja sam uo one rijei.
- A zato ste se onda - pita ga na koncu kardinal - upustili u slubu koja od vas trai da se
borite protiv svjetovnih strasti?
O, mi dobro znamo razlog: Manzoni nam ga je rekao ve na poetku; elio nam je to rei, a
nije morao: don Abbondio, ni plemenita roda, ni bogat, jo manje hrabar, shvatio je, gotovo prije
nego to je stigao do dobi kad se poinje rasuivati, da je u tom drutvu poput glinene posude to je
prisiljena putovati u drutvu mnogih eljeznih posuda. Stoga je i te kako drage volje posluao
roditelje koji su eljeli da postane sveenikom. Istini za volju, nije mnogo vremena utroio na
razmiljanje o obvezama i plemenitim ciljevima slube kojoj se posvetio: namaknuti za ivot bez
velike muke i postati lanom povlatena i snana stalea uinila su mu se dvama i vie nego
dovoljnim razlozima za takav izbor.
Da se bori sa svjetovnim strastima? Ta postao je sveenikom upravo zato da se ouva od
udaraca tih strasti svojim osobitim nainom izbjegavanja svih sukoba!
Gospodo moja, valja posluati i zeevu stranu! Jednom zamislih da su u jazbinu lisice, ili
Gospodina Lisca, kako se obino zove u basnama, dotrale redom sve ivotinje kad su ule vijest o
stanovitim protubasnama to ih je lisac naumio ispriati kao odgovor na sve one koje ljudi priaju
od pamtivijeka, a ivotinje se njima moda imaju razloga osjeati oklevetanima. Meu ostalima,
stigao je u lievu jazbinu zec da prosvjeduje protiv ljudi koji ga nazivaju plaljivim, pa ree: Ja
vam sa svoje strane mogu rei, Gospodine Lie, da oduvijek tjeram u bijeg mieve, gutere, ptice i
cvrke, koji bi vam, da ih pitate to o meni misle, odgovorili tko zna to, ali nikako da sam plaljiva
ivotinja. Ili bi ljudi moda eljeli da se uspravim na dvije noge i krenem prema njima kako bi me
mogli uhvatiti i ubiti? Ja uistinu mislim, Gospodine Lie, da za ljude oito nema nikakve razlike
izmeu junatva i gluposti!"
Ne poriem da je don Abbondio zec. Ali mi znamo da don Rodrigo, kad je prijetio, nije
prijetio uludo, znamo da je on doista bio spreman na sve kako bi odrao rije; znamo kakva su to
bila vremena, pa moemo vrlo lako zamisliti da don Abbondio, vjenavi Renza i Luciju, nipoto ne
bi izbjegao metak. Lucia, Renzova ena samo po imenu, bila bi oteta na izlasku iz crkve, a Renzo
ubijen. emu slui mijeanje, savjet fra Cristofora? Nisu li Luciju oteli iz samostana u Monzi?

324
Postoji savez zloinaca, kao to kae Renzo. Da se razmrsi to klupko, potrebna je Boja ruka; ne u
prenesenom smislu, nego doslovce Boja ruka. to tu moe jedan jadni upnik?
Plaljiv je don Abbondio, svakako; De Sanctis je ispisao nekoliko prekrasnih stranica
istraujui osjeaj straha jadnoga upnika19; ali nije vodio brigu o sljedeemu, sto mu gromova: da
je plaljivost smijena, komina kad izmilja pogibelji i opasnosti; ali kad plaljivac ima uistinu
razloga da se boji, kad je u straan sukob uvuen netko tko po prirodi i iz dosljednosti eli izbjei
sve, ak i najlake sukobe, a u tom stranom sukobu morao bi ustrajati po svetoj dunosti, onda taj
plaljivac vie nije samo komian. S takvom se situacijom ne moe nositi ak ni junak poput fra
Cristofora, koji se sukobljava s neprijateljem u njegovoj vlastitoj palai! Don Abbondio nema
hrabrosti koja prilii njegovoj dunosti; ali taje dunost, tuom opainom, postala strano teka, pa
je stoga i hrabrost sve prije nego lagana; za nju bi bio potreban junak. Na mjestu junaka nalazimo
don Abbondija. Mi se ne moemo nad njime sablazniti, osim apstraktno, to jest ako sveeniku
slubu doivljavamo apstraktno. Svakako, divili bismo se sveeniku junaku, koji na don
Abbondijevu mjestu ne bi vodio brigu o pogibelji i o opasnosti te bi ispunio dunost svoje slube.
Ali ne moemo ne suosjeati s don Abbondijem, iako nije junak kakvog bi njegov poloaj iziskivao,
jer ne samo to nema golemu hrabrost kakva se trai; ve je nema uope; a hrabrost se ne moe tek
tako stei!
Povran promatra vodit e brigu o smijehu koji se raa iz vanjske kominosti postupaka,
kretnji, kolebljivih izjava itd. don Abbondija, pa e ga naprosto nazvati smijenim, ili jednostavno
kominim likom. Ali onaj tko se ne zadovoljava tim povrnostima i zna gledati dublje, osjea da
smijeh pritom izvire iz neega posve drugoga, a ne samo iz kominosti.
Na mjestu traenog junaka nalazi se, eto, don Abbondio. Ali pjesnik se ne sablanjava nad
stvarnou koju nalazi, jer, premda gaji, kao to smo rekli, vrlo visok ideal sveenike misije na
zemlji, gaji u sebi i refleksiju koja mu apue da se taj ideal utjelovljuje tek iznimno, pa ga obvezuje
da ideal ogranii, kako primjeuje De Sanctis. Ali to je to ogranienje ideala? To je upravo uinak
refleksije koja je, djelujui na taj ideal, izazvala u pjesniku osjeaj suprotnoga. A don Abbondio je
utjelovljeni, ivui osjeaj suprotnoga; stoga nije samo komian, ve izrazito i duboko humoris-
tian.
Dobrohotnost? Suosjeajna popustljivost? Polako; ostavimo li ta razmatranja, koja su
zapravo neprimjerena i povrna, elei ih produbiti, susreli bismo se s opasnou da i u njima
otkrijemo suprotno. Pogledajmo! Da, Manzoni suosjea sa sirotim don Abbondijem; ali to je,
gospodo moja, suut koja njega u isto vrijeme nuno unitava. Jer, samo uz uvjet da mu se smije i
da druge navodi na smijeh, on s njime moe suosjeati i navesti druge da s njim suosjeaju, aliti ga
i navesti druge da ga ale. Ali smijui mu se i suosjeajui s njim u isto vrijeme, pjesnik se napokon
gorko smije jadnoj ljudskoj prirodi koja pati od tolikih slabosti; a to samilosna razmatranja vie
opravdavaju jadnoga upnika, to se njegova vrijednost vie osporava.
Ukratko, pjesnik nas navodi da suosjeamo s jadnim upnikom, pokazujui nam da je ono
to on osjea i trpi ljudski, svima nama zajedniko ako se samo bolje pogledamo u zrcalo. to iz
toga slijedi? Ako svojom vlastitom snagom ta pojedinost postane opa, ako se taj osjeaj izmeu
plaa i smijeha, to se vie zgunjava i jasnije ocrtava u don Abbondiju, to vie iri i gotovo hlapi u
beskrajnu tugu, slijedi da se, elimo li s te strane promotriti Manzonijev prikaz upnika, ne moemo

19
Francesco De Sanctis, autor najznamenitije povijesti talijanske knjievnosti (1870), nije bio uporina toka samo
Pirandellovoj generaciji (B. Croce posvetio mu je npr. knjigu De Sanctisova djela i njihova promjenljiva fortuna, Bari,
1917.); iako su njegove sinteze, snano obojene romantiarskom mitologijom, dananjoj knjievnoj kritici katkada
neupotrebljive, talijanska se knjievna povijest jo uvijek nerijetko odmjerava prema njima (prim. prev.).
325
vie smijati. Ta je samilost zapravo nesmiljena, a suosjeajna popustljivost nije onako dobrohotna
kakvom se u prvi mah ini.
Velike li stvari, kako vidimo, imati ideal - vjerski kao Manzoni; viteki kao Cervantes - kad
ga refleksija zatim pred naim oima svede na don Abbondija i Don Quijotea! Manzoni se tjei
stvarajui, osim seoskog upnika, jo i fra Cristofora i kardinala
Borromea; ali kako je on ponajprije humorist, najivotniji je njegov stvor onaj drugi, onaj u
kojemu se utjelovio osjeaj suprotnoga. Cervantes se ne moe nikako utjeiti jer, u tamnici u
Manchi, u Don Quijoteu - kako sam kae - oblikuje nekoga tko mu je slian.

V.

Povrno je i jednostrano, rekosmo, promatrati humorizam kao osobit sukob ideala i

stvarnosti. Ideal moe postojati, ponavljamo; to ovisi o pjesnikovoj osobnosti; ali ako postoji, onda
se, tako prikazan, mrvi i ograniuje. Svakako, kao i svi ostali sastavni elementi pjesnikova duha, on
ulazi u humoristino djelo, osjea se u njemu, daje mu osobito obiljeje, poseban okus; ali on nije
nuan uvjet, naprotiv! Jer ba je humoristu, zbog posebnog djelovanja refleksije, koja rada osjeaj
suprotnoga, svojstveno to da vie ne zna na koju bi se stranu svrstao, svojstvena mu je zbunjenost,
neodluno stanje svijesti.
To je ono to humorista jasno dijeli od kominoga, ironinog ili satirinog pisca. Iz tih
drugih ne raa se osjeaj suprotnoga. Kad bi se rodio, postao bi gorak, pa vie ne bi bio komian, ne
bi bio onaj smijeh to ga isprva izaziva opaaj bilo kakve nesklapnosti. Proturjeje koje je u ovih
drugih samo stvar iskaza jer nastaje izmeu onoga to se izrijekom kae i onoga to se eli poruiti,
postalo bi stvarno, sutinsko, pa vie ne bi bilo ironino; a nestala bi i sablazan ili bar osuda
stvarnosti koja je razlogom svake satire.
Daleko od toga da se humoristu stvarnost svia! A da mu se sluajno na trenutak i svidi,
refleksija bi mu svojim djelovanjem to svianje ubrzo pokvarila.
Otra, vilasta, ta se refleksija uvlai posvuda i sve mrvi - svaku sliku osjeaja, svaku
obmanu idealom, svaki privid stvarnosti, svaku tlapnju.
Ljudska misao, govorio je Guy de Maupassant, tourne comme une mouche dans une
bouteille"20. Sve su pojave ili plod nae mate ili nam pak njihov razlog neobjanjivo izmie. Naa
spoznaja o svijetu i o samima sebi ne posjeduje ono objektivno znaenje koje joj obino preuzetno
pripisujemo. Ona je neprestano stvaranje obmane.
elimo, dakle, prisustvovati borbi izmeu tlapnje, koja se takoer posvuda uvlai i stvara
konstrukcije, i humoristine refleksije koja redom rui sve te konstrukcije?
Ponimo od onoga to tlapnja radi svakome od nas, od konstrukcije koju, zahvaljujui
tlapnji, stvaramo sami od sebe. Vidimo li se mi u svojoj stvarnoj i pravoj istini, onakvima kakvi
jesmo, ili moda ipak onakvima kakvi bismo eljeli biti? Samoniklom unutarnjom krivotvorinom,
plodom tajnih tenji ili nesvjesnog oponaanja, ne vidimo li se mi, u najboljoj namjeri, drukijima
nego to zapravo jesmo? Pa mislimo, djelujemo, ivimo prema tom lanome, a ipak iskrenom
tumaenju samih sebe?
Jednako kao humoristu, refleksija, dodue, moe i kominom piscu i satiriaru otkriti tu
umiljenu konstrukciju. Ali komini e joj se pisac samo smijati, zadovoljivi se da kao balon
20
Vrti se poput muhe u boci" (prim. prev.).
326
ispue tu metaforu nas samih to ju je izgradila samonikla tlapnja; satiriar e se nad njom
sablazniti; humorist nee - kroz ono smijeno u tom e otkriu vidjeti ozbiljnu, bolnu stranu; sruit
e tu savrenu konstrukciju, ali ne samo zato da bi joj se smijao. Umjesto da se nad njom sablazni,
on e je, smijui joj se, moda i aliti.
Refleksija ui kominoga i satirinog pisca koliko niti iz drutvenog ivota vue pauk
iskustva ne bi li sastavio pauinu mentaliteta u ovom ili onom pojedincu, te kako u toj pauini esto
ostaje zapreteno ono to se zove osjeajem morala. to su, zapravo, takozvani opeprihvaeni
drutveni odnosi? Postupci iz rauna, u kojima se moral gotovo uvijek rtvuje. Humorist se uputa
dublje, ne sablanjuje se, ve se smije otkrivajui kako, makar i prostoduno, u najboljoj namjeri,
zahvaljujui samonikloj obmani, tumaimo kao istinski obzir, kao istinski osjeaj morala u sebi,
ono to zapravo nije drugo doli obzir ili osjeaj za opeprihvaeno, to jest koristoljublje. Pa ide jo
dalje, i otkriva kako ak i potreba da izgledamo gorima nego to uistinu jesmo moe biti plod tih
opeprihvaenih odnosa, u sluaju kad pripadanje nekoj drutvenoj skupini za sobom povlai
iskazivanje ideala i osjeaja koji su toj skupini svojstveni, a onome tko u tome sudjeluje oni se pak
ine suprotnima i niima od njegova vlastitog unutarnjeg osjeaja.21
Pomirenje neskladnih nagnua, oprenih osjeaja, suprotnih miljenja, ini se izvedivijim na
temelju zajednike lai negoli na temelju izriitoga, deklariranog podnoenja neslaganja i sukoba;
ini se, ukratko, da la ima prednost pred istinoljubljem jer prva moe ujediniti, dok ovo drugo
razdvaja, to ne prijei da se, dok je la preutno otkrivena i priznata, kao jamstvo njezine moi uje-
dinjenja uzima upravo istinoljublje, pa se licemjerje prikazuje kao iskrenost.
Suzdranost, neopredijeljenost, nagovjetaj neega to se nee izrei ni uiniti, utnja
popraena umjenim znacima koji je opravdavaju - o, nezaboravni Grof Stric iz Tajnog vijea22 -
vjetine su koje se esto rabe u ivotnoj praksi. Isto vrijedi i za prikrivanje onoga to se misli,
nagovjetaj da se misli manje nego to se uistinu misli, namjera da se izgleda drukijim nego to se
zapravo jest.
Rousseau je u Emileu rekao: .. .moe se uiniti ono to se uinilo a nije se smjelo uiniti.
Budui da se zbog vieg interesa moe dogoditi da prekrimo obeanje zadano radi manje koristi,
vano je da prekraj ostane nekanjen. Sredstvo za postizanje tog cilja jest la, koja moe biti
dvovrsna, jer se moe ticati prolosti, pa kaemo da smo uinili neto to nismo, ili da nismo uinili
neto to jesmo; a moe se ticati i budunosti, kad obeajemo neto to ne kanimo ispuniti.
Oigledno je da la u oba sluaja izvire iz pogodnosti, kao sredstvo kojim zadravamo tuu
naklonost i osiguravamo tuu potporu".
to je tea ivotna borba, a u njoj vea svijest o vlastitoj slabosti, to vie jaa potreba za
uzajamnom prijevarom. Hinjenje snage, potenja, naklonosti, opreza, ukratko, svake vrline, kao,
uostalom, i najvee vrline - istinoljubivosti, oblik je prilagodbe, spretno oruje za borbu. Humorist
odmah zahvaa tu himbu u ivotnoj borbi; njezino ga raskrinkavanje zabavlja; on se ne sablanjuje:
to je naprosto tako!

21
Te otroumne primjedbe crpim iz knjige Giovannija Marchesinija Le finzioni dell'anima (Bari, Laterza, 1905.) (prim.
aut.).
22
Neodreeno izraavanje, znaajna utnja, stanke na pola reenice, mirkanje koje znai ne mogu govoriti", buenje
nade bez pravog obeanja, uljudna prijetnja, sve je to imalo svoju svrhu; sve mu je to, vie-manje, bivalo od koristi.
Tako je ak ijedno ,,u toj stvari sam posve nemoan", reeno pokatkad sasvim iskreno, ali na nain da mu se ne vjeruje,
pridonosilo dojmu o njegovoj moi, pa stoga i njegovoj stvarnoj moi. Poput onih posuda to se jo uvijek mogu nai u
nekim ljekarnama, na kojima pie neto na arapskome, a unutra nema nita, pa ipak slue ouvanju dobroga glasa
ljekarne" (prim, autora, navod iz Zarunika). Rije je o stricu zlog don Rodriga, progonitelja mladih ljubavnika,
jednome od sudaca kojeje u Milanu postavila panjolska vlast (prim. prev.).
327
 I dok sociolog drutveni ivot opisuje onakvim kakav on izgleda kad se promatra izvana,
humorist, oboruan svojim otroumljem, pokazuje, razotkriva kako se privid duboko razlikuje od
unutarnjeg bia svijesti sudionika. Pa ipak se lae u dui, kao to se lae i u drutvu. A laganje
samima sebi, svjesno ivljenje samo povrine svoga duevnog bia, uinak je drutvene lai. Dua
koja odraava samu sebe osamljena je dua; ali unutarnja samoa nikada nije tolika da u svijest ne
bi prodrli naputci iz zajednikog ivota, obiljeeni himbom i prijetvornou.
U naoj dui ivi dua rase i zajednice kojoj pripadamo; u sebi nesvjesno osjeamo pritisak
tueg naina rasuivanja, tueg naina osjeanja i djelovanja; pa kako u svijetu drutva
prevladavaju himba i prijetvornost, toliko manje oigledni koliko su vie uobiajeni, tako mi hinimo
i pretvaramo se sami pred sobom, podvajajui se, a esto i umnoavajui. I sami osjeamo da je
isprazno prikazivati se drukijima nego to jesmo, to je neodvojiv oblik drutvenog ivota; pa
bjeimo od one analize, koja bi, razotkrivi istinu, potaknula grinju savjesti i ponizila nas same
pred sobom.
Ali tu analizu za nas provodi humorist, koji sebi moe dati zadau da raskrinka ispraznost,
da prikae drutvo kao Sajam tatine, a to upravo i ini Thackeray.23
Humorist dobro zna da naa umiljena loginost esto znatno nadvisuje na stvarni smisao za
logiku, pa ako se pravimo loginima u teoriji, logika postupka moe porei logiku misli, pokazujui
da je varljivo vjerovati njezinoj potpunoj iskrenosti. Navika, nesvjesno oponaanje, umna lijenost
zajedniki dovode do nesporazuma. ak i kada u strogo loginu rasudnu mo vjerujemo, uzmimo, s
potovanjem i ljubavlju prema odreenim idealima, je li povezanost koju uspostavljamo izmeu
njih i rasudne moi uvijek iskrena? Je li uvijek u istoj, nekoristoljubivoj rasudnoj moi stvarni i
jedini izvor izbora ideala i ustrajnosti s kojom ih gajimo? Ili je moda primjerenije stvarnosti
sumnjati da se oni katkada ne prosuuju prema objektivnome i racionalnom kriteriju, ve prema
posebnim osjeajnim nagnuima i tajanstvenim tenjama?
Prepreke, granice koje postavljamo svojoj svijesti, takoer su tlapnje, one su naini na koje
se iskazuje naa uvjetno shvaena individualnost, ali u stvarnosti te granice uope ne postoje. U
nama ne ivimo samo mi kakvi smo sada, ve i mi kakvi smo neko bili jo uvijek ivimo,
osjeamo i razmiljamo uz pomo misli i sklonosti koje je zaborav davno prekrio, izbrisao, ugasio u
naoj sadanjoj svijesti. Na jedan udarac, na jedan nenadani nemir duha, oni jo uvijek mogu od
sebe dati znak ivota, pokazujui da je u nama ivo jo jedno bie, ije se postojanje nije
nasluivalo. Granice naega osobnog i svjesnog pamenja nisu apsolutne granice. Onkraj te crte
nalaze se sjeanja, nalaze se opaaji i razmiljanja. Ono to znamo sami o sebi tek je dio, moda
siuni djeli onoga to jesmo.24 Mnogo to nas u izvanrednim trenucima iznenadi u nama samima -
opaaji, razmiljanja, stanja svijesti, smjeteni onkraj uvjetnih granica naega uobiajenog i
svjesnog postojanja. Stanoviti ideali za koje mislimo da su u nama ve ugasli i da vie nisu sposobni
ni za kakvo djelovanje na nau misao, na nae sklonosti, na nae postupke, moda jo uvijek
opstoje, ako ne vie u intelektualnome, istom obliku, onda u onom podsloju to ga ine osjeajne i
praktine tenje. Stvarnim motivima djelovanja mogu postati stanovite tenje za koje mislimo da
smo ih se oslobodili, a djelotvornost novih vjerovanja, za koja drimo da su uistinu duboka, moe,
naprotiv, u praksi biti vrlo malena, moda samo umiljena.

23
Istu zadau Thackeray sebi postavlja u Knjizi o snobovima i u pripovijetci Novela bez junaka, ili tatine obasjane
autorovim svijeama (prim. aut.).
24
Vidi u knjizi Alfreda Bineta Les alterations de la personnalite pregled udesnih psiho-fiziolokih pokusa iz kojih se
mogu izvui ti i mnogi drugi zakljuci, kako je ve primijetio G. Negri u knjizi Segno dei tempi (prim. aut.).
328
 Upravo razne tenje koje obiljeuju osobnost navode na ozbiljnu pomisao da individualna
dua nije jedna i jedinstvena. Kako bismo i mogli tvrditi da je jedinstvena ako strast i razum, nagon
i volja, tenje i ideali ine na neki nain isto toliko odvojenih i pokretnih sustava, djeluju tako te
pojedinac, ivei sad jedan, sad drugi od njih, sad pak neki kompromis izmeu dvaju ili vie
duevnih usmjerenja, izgleda kao da u njemu uistinu postoji vie razliitih, ak oprenih dua, vie
oprenih osobnosti?
Nema ovjeka, primjeuje Pascal, koji bi se od nekoga drugog razlikovao vie nego od
samoga sebe tijekom vremena.
Jednostavnost due proturjei povijesnom poimanju ljudske due. Njezin je ivot pokretljivo
ravnovjesje; on je stalno buenje i uspavljivanje naklonosti, tenji, ideja; neprestani tijek izmeu
proturjenih pojmova, titranje izmeu suprotnih polova kao to su nada i strah, istina i la, ljepota i
runoa, pravda i nepravda i tako dalje. Ako se u tajanstvenoj slici budunosti odjednom ocrta neki
blistavi plan djelovanja ili nejasno zablijeti cvijet uitka, odmah e se, kao talac iskustva, pojaviti i
misao na prolost, nerijetko mrana i tuna; ili e pak vrckavome matanju stati na put tvrdoglavi
osjeaj sadanjosti. Ta borba uspomena, nada, predosjeaja, opaaja, ideala, moe se zamisliti kao
meusobna borba dua koje se utrkuju za konanu i potpunu premo nad osobnou.
Eto visokog dunosnika koji za sebe vjeruje da je potenjak, i to doista jest. Njime gospodari
udoredna dua. Ali jednoga lijepog dana nagonska dua, koja se poput iskonske zvijeri uurila u
dnu svakoga od nas, potisne udorednu duu, i taj potenjak ukrade. O, on sam, siromah, on prvi,
malo poslije, zaprepaten, plae, oajava, pita se: - Kako, kako sam to mogao uiniti? - Ali,
gospodo, on je ukrao. A onaj drugi? ovjek na mjestu, potpuno na mjestu, da, gospodo, ubio je.
Moralni ideal u njemu izgradio je duu koja se sukobila s nagonskom i strastvenom duom; izgradio
je steenu duu koja se borila protiv naslijeene due, a ona je, preputena na trenutak sama sebi,
odjednom uspjela ukrasti, poiniti zloin.
ivot je stalna struja koju nastojimo zaustaviti, uvrstiti u ustaljene i odreene oblike, izvan
nas i u nama, jer i mi smo zaustavljeni oblici, oblici koji se kreu usred drugih nepokretnih oblika,
ali mogu slijediti struju ivota sve dok, postupno se okamenjujui, gibanje, koje se ve pomalo
usporavalo, posve ne prestane. Oblici u koje mi nastojimo uvrstiti, zaustaviti u sebi tu stalnu struju,
jesu pojmovi, ideali kojima bismo eljeli ostati vjerni, sve varke koje sebi stvaramo, uvjeti, stanje u
kojemu se teimo ustaliti. Ali u nama, u onome to zovemo duom, a ona nije drugo doli ivot u
nama, struja ne prestaje, tee neprimijeena pod nasipom, onkraj granica koje mi nameemo,
stvarajui nam svijest, gradei osobnost. U stanovitim olujnim trenucima, poneseni strujom, svi ti
nai varljivi oblici bijedno se uruavaju; pa ak i ono to ne tee ispod nasipa i onkraj granica ve
nam se jasno otkriva, a mi smo to briljivo usmjerili u svoje naklonosti, u dunosti koje smo sebi
nametnuli, u navike koje smo sebi stvorili, sve to u stanovitim trenucima plime navre i sve
poremeti.
Ima nemirnih dua, gotovo u stanju stalnog pretapanja, koje se opiru zgunjavanju,
okamenjivanju u ovaj ili onaj oblik osobnosti. Ali ak i za one najmirnije, koje su se udobno
smjestile u ovom ili onom obliku, pretapanje je uvijek mogue: struja ivota je u svima.
Za svakoga od nas, u odnosu prema dui koja se giba i pretapa, katkada moe biti muenje
nae vlastito tijelo, zauvijek zaustavljeno u nepromjenljive oblike. - O, zato moramo biti ba takvi?
- pitamo se katkada pred zrcalom - s ovim licem, s ovim tijelom?
- Diemo ruku, nesvjesno, a pokret se zaustavi u zraku. Uini nam se udnim da smo to
uinili mi. Vidimo se ivjeti. S tim zaustavljenim pokretom moemo se usporediti s nekim kipom;
onim kipom antikoga govornika, primjerice, koji stoji u jednoj nii uza stubite Kvirinala. Sa
329
svitkom papira u ruci, a drugom rukom suzdrano ispruenom, kako li alosno i zaueno izgleda
taj antiki govornik to je ostao tamo, okamenjen, za sva vremena, zaustavljen u tom stavu, pred
tolikim ljudima koji su se uspeli, uspinju se i uspet e se tim stubitem!
U stanovitim trenucima unutarnje tiine, u kojima je naa dua oljutena od svih uobiajenih
varki, a oi nam postaju otrije i prodornije, vidimo sami sebe u ivotu, vidimo se u nepristojnoj,
uznemirujuoj golotinji; osjeamo kako nas obuzima udan dojam, kao da se, jednim jedinim
blijeskom, razjanjava stvarnost drukija od one koju obino vidimo, stvarnost koja ivi onkraj
ljudskog vida, izvan oblika ljudskog razuma.25 Zaustavljen u praznini te nae unutarnje tiine,
sastav svakodnevnog ivota ini nam se tada besmislenim, besciljnim; a ta razliita stvarnost nam
se uini uasnom u svojoj nesmiljenoj i tajanstvenoj grubosti, jer su se svi nai uobiajeni lani
odnosi osjeaja i slika u njoj raspali i rasplinuli. Unutarnja se praznina iri, prelazi granice naeg
tijela, postaje praznina oko nas, udna praznina, kao zaustavljeno vrijeme i ivot, kao da naa
unutarnja tiina pada u ponor tajanstva. Krajnjim trudom nastojimo tada ponovno stei uobiajenu
svijest, uspostaviti uobiajene veze sa stvarima, ponovno povezati ideje kako bismo se osjetili
ivima kao malo prije, kao uvijek. Ali toj obinoj svijesti, tim ponovno povezanim idejama, tom
uobiajenom osjeaju ivota ne moemo vie pokloniti povjerenje, jer sada znamo da su oni
obmana uz pomo koje ivimo, a ispod nje je neto drugo, s im se ovjek ne moe suoiti, osim po
cijenu smrti ili ludila. Bio je to trenutak; ali sjeanje r>a nj u nama traje dugo, poput vrtoglavice s
kojom se sukobljava naa makar i isprazna postojanost - postojanost preuzetnoga i bijednog privida.
Sitni, uobiajeni ivot to se vrti oko tog privida kao da nam se ne ini vie stvarnim, kao da je
mehanika fantazmagorija. I kako mu onda pridati vanost? Kako ga potovati?
Danas jesmo, sutra nismo. Kakvo su nam lice dali da njime igramo ulogu ivoga? Ruan
nos? Kakve li muke morati cijeloga ivota nositi ruan nos... Sreom, na duge staze mi to vie
uope ne primjeujemo. Primijete to drugi, istina je, kad smo se mi ve uspjeli uvjeriti da nam je
nos lijep; pa onda sebi vie ne znamo objasniti zato se drugi smiju kad nas vide. Koliko glupana!
Utjeimo se gledajui kakve ui ima onaj tamo i kakve usne onaj trei; oni to pak uope ne
primjeuju, dapae, imaju se hrabrosti nama smijati. Maske, maske... Dovoljan je daak i nestaju,
ostavljajui prostora drugima. Onaj tamo jadni epavac. Tko je? Trati k smrti na takama... ivot,
koji zgnjei nogu ovome, iskopa oko onome... Drvena noga, stakleno oko, i naprijed! Svatko sebi
masku skrpa kako najbolje zna - vanjsku masku. Jer unutra ima jo jedna, koja se esto ne poklapa s
vanjskom. Tako nita nije istina. Da, istinito je more, istinita planina; istinit kamen, istinita vlat tra-
ve, ali ovjek? Uvijek, ne elei, ne znajui, pod krinkom onoga to sam u dobroj namjeri zamilja
da jest. Lijep, dobar, mio, plemenit, nesretan itd., itd. Ako bolje razmislimo, sve je to smijeno. Jer
pas, primjerice, kad mu proe prva groznica za ivotom, to radi? Jede i spava: ivi kako moe,
kako mora; strpljivo sklapa oi, pa puta da vrijeme proe, hladno ili toplo; ako ga udare, podnosi,
jer to je znak da mu je i to bilo sueno. A ovjek? I u starosti, uvijek grozniav, mahnita a ne zna to,
ne moe a da se nekako ne postavi, ak i sam pred sobom, pa razmilja o mnogo emu to ima
potrebu drati istinitim i shvaati ozbiljno.
U tome mu pomae mali paklenski stroj koji mu je priroda izvoljela pokloniti smjestivi ga u
njega kako bi mu dala izrazitdokaz svoje dobrostivosti. Ljudi bi ga, radi vlastitog zdravlja, morali
pustiti da zahra, ne pokretati ga, nikada ga ne dirati. Ali da! Neki su se pokazali tako ponosnima i
smatrali tako sretnima to ga posjeduju, da su ga smjesta poeli vrlo savjesno usavravati. Aristotel

25
Ova je svoja razmiljanja o nainu ovjekova postojanja u svijetu Pirandello, prenijevi ih na psiholoku razinu,
upisao u velik broj likova svojih romana i novela. Usp. npr. opis stanja Silvije Roncelle, junakinje romana Njezin mu.,
za vrijeme njezina boravka u planinama (prim, prev.)
330
je o tome ak napisao knjigu, zgodan traktat koji se jo uvijek rabi u kolama kako bi se djeica
brzo i temeljito nauila njime igrati. To je neka vrsta crpke koja mozak spaja sa srcem. Gospoda
filozofi zovu je LOGIKOM.
Mozak njome crpi osjeaje iz srca i izvlai ideje. Preko cjedila, osjeaj proputa onoliko
koliko u sebi ima toploga, mutnoga; rashlauje se, proiuje, idealizira. Neki jadan osjeaj, tako,
probuen nekim osobitim sluajem, bilo kojom, esto bolnom okolnou, procijeen kroz mozak
putem toga malenoga stroja, postaje openita apstraktna ideja; i, to slijedi? Slijedi da se ne moramo
alostiti samo zbog te prolazne okolnosti, nego sebi moramo trovati ivot i saetom sri, jetkim
sublimatom logike dedukcije. I mnogi se nesretnici dre izlijeenima od svih nevolja svijeta, pa
crpe i cijede, crpe i cijede, sve dok njihovo srce ne ostane suho poput komadia pluta, a njihov
mozak ne postane poput ormaria u ljekarni punoj onih staklenki to na sebi nose crnu etiketu s
lubanjom, prekrienim kostima i legendom: OTROV.
ovjek o ivotu nema apsolutnu ideju, apsolutan pojam, ve promjenljiv i raznolik osjeaj,
prema vremenima, sluajevima, sudbini. Izluujui iz osjeaja ideje, logika je sklona zaustaviti ono
to je pokretljivo, promjenljivo, tekue; ona pridaje apsolutno znaenje onome to je relativno. Pa
oteava zlo koje je samo po sebi teko. Jer prvi korijen naega zla upravo je u tom osjeaju ivota.
Drvo ivi, a ne osjea sebe; za njega zemlja, sunce, zrak, svjetlo, vjetar, kia nisu nita drugo doli
on sam. ovjek je, meutim, roenjem stekao tu tunu povlasticu da sebe osjea dok ivi, a iz nje je
proizila lijepa tlapnja po kojoj se taj njegov osjeaj ivota, promjenljiv, raznolik, smatra nekom
stvarnou to postoji i izvan njega.26
U antici se prialo kako je Prometaj ukrao zraku sunca da bi je poklonio ljudima. E, vidite,
na osjeaj ivota upravo je ta Prometejeva zraka o kojoj su priali. Ona nam omoguuje da vidimo
kako smo na Zemlji izgubljeni; ona oko nas projicira krug manje ili vie ispunjen svjetlom, onkraj
kojega je crna sjena, strana sjena koja uope ne bi postojala kad u nama ne bi gorjela zraka; ali tu
sjenu mi, naalost, moramo drati istinitom, sve dok nam ona i dalje ivi u grudima. Kad je
napokon ugasi daak smrti, hoe li nas stvarno prihvatiti ta prividna sjena, ta vjeita no nakon
maglovitog dana nae tlapnje, ili emo ostati na milosti i nemilosti Bia koje e rastrgati samo
isprazne oblike ljudskoga razuma? Nije li moda cijeli taj oblik, ta golema tajna o kojoj su toliki
filozofi uzalud spekulirali, a znanost je sada, iako odustaje od njezina istraivanja, ne iskljuuje,
najobinija obmana, obmana naega uma, fantazija koja se ne moe ostvariti? to ako cijela ta tajna,
ukratko, ne postoji izvan nas, ve samo u nama, zbog slavne povlastice osjeaja ivota koju smo
dobili? to ako je smrt samo daak koji u nama gasi taj muni osjeaj, straan jer je ogranien,
oznaen tim krugom lane sjene onkraj kratkog dosega slaboga svjetla koje oko sebe irimo, u
kojemu je zarobljen na ivot, kao iskljuen za neko vrijeme iz opega, vjenog ivota, a u nju nam
se ini da emo jednoga dana opet morati ui, iako smo zapravo ve u njoj i ostat emo u njoj
zauvijek, samo bez tog osjeaja izgnanstva koji nas mui? Nije li i ovdje granica nae
individualnosti varljiva i ograniena na nae slabo svjetlo? Moda smo oduvijek ivjeli, moda
emo zauvijek ivjeti sa svemirom; ak i sada, u ovom naem obliku, sudjelujemo u svim iskazima
svemira; ne znamo to, ne vidimo, jer nam, naalost, ta zraka koju nam je Prometej poklonio
pokazuje samo ono malo dokle sama dopire.
Humorist bi sutra mogao prikazati Prometeja na Kavkazu dok melankolino promatra svoju
upaljenu zraku sunca i u njoj na kraju ugleda kobni uzrok svojega beskonanog muenitva. On
konano shvaa da Jupiter nije drugo nego njegova isprazna prikaza, bijedna obmana, sjena njegova

26
Usp. npr. novelu Sveeri, geranij u ovom izboru (prim. prev.).
331
tijela koja se u divovskoj veliini projicira na nebo, i to upravo zbog gorue baklje koju on dri u
ruci. Samo bi uz jedan uvjet Jupiter mogao nestati, uz uvjet da Prometej ugasi svijeu, to jest svoju
baklju. Ali on to ne zna, ne eli, ne moe; ta sjena ostaje stranim gospodarom svih ljudi koji nisu
kadri shvatiti kobnu obmanu.
Tako sukob ostaje nerjeiv, neodvojiv kao sjena od tijela. Mi smo, u ovoj brzoj
humoristinoj viziji, vidjeli kako se on postupno iri, prelazi granice naega individualnog bia,
gdje je ukorijenjen, te na koji se nain iri. Otkrila ga je refleksija, koja u svemu vidi obmanu, lanu
ili varljivu konstrukciju osjeaja, pa je rui i ralanjuje otrom, tananom i pomnom analizom.
Jedan je od najveih humorista, a da to nije ni znao, bio Kopernik, koji nije sruio sam stroj
svemira, ve oholu sliku koju smo o njemu stvorili. Proitajte onaj Leopardijev dijalog koji govori o
poljskom kanoniku.27
Otkrie teleskopa zadalo nam je posljednji udarac: jo jedna mala paklenska naprava,
odgovarajua onoj koju nam je poklonila priroda. Ali ovu smo izmislili mi kako ne bismo zaostali.
Dok oko gleda odozdo, kroz manju leu, pa vidi uveano ono to je providnost prirode eljela da
vidimo maleno, to radi naa dua? Skae da pogleda odozgo, kroz veu leu, a teleskop onda
postaje straan instrument koji baca u ponor zemlju, i ovjeka, i svu nau slavu i veliinu.
Sreom, refleksiji je svojstveno izazvati osjeaj suprotnoga; a on u tom sluaju kae: - Je li
ovjek uistinu tako malen kakvim ga pokazuje izvrnuti teleskop? Ako on moe shvatiti i pojmiti
svoju beskrajnu malenkost, znai da on shvaa i poima beskrajnu veliinu svemira. Kako se onda
ovjek moe nazvati malenim?
Ali takoer, osjea li se on sluajno velikim, a to dozna humorist, moe mu se dogoditi kao
Gulliveru, koji je u Liliputu div, a u rukama divova iz Brobdingnaga tek puka igraka.

VI.

Iz svega to smo dosada rekli o posebnom djelovanju refleksije u humoristu jasno je kakav je
unutarnji proces nuno na djelu u humoristinoj umjetnosti.
Kao i sve zamiljene ili izmiljene konstrukcije, i umjetnost tei zaustaviti ivot. Zaustavlja
ga u jednom trenutku ili u nekoliko odabranih trenutaka - kip u samo jednom pokretu, krajolik u
samo jednoj, trenutanoj, nepromjenljivoj pojavnosti. A stoje s neprestanom pokretljivou
pojavnosti koje slijede jedna drugu? Stoje sa stalnim pretapanjem koje se zbiva duama?
Umjetnost uglavnom izluuje i zgunjava, odnosno zahvaa i prikazuje bitno i
karakteristino lice pojedinaca i stvari. Humoristu se pak ini da sve to odvie pojednostavnjuje
prirodu, a ivot ini odvie razlonim ili bar odvie suvislim. ini mu se da o uzrocima, pravim
uzrocima koji esto pokreu tu jadnu ljudsku duu na najnerazumnije, potpuno nepredvidljive
postupke, umjetnost uglavnom ne vodi dovoljno brige. Za humorista uzroci u ivotu nikada nisu
tako logini, tako ureeni kao u naim uobiajenim umjetnikim djelima, u kojima je sve, u biti,
sloeno, sklopljeno, ureeno prema ciljevima koje je pisac sebi postavio. Red? Suvislost? Ali mi u
sebi imamo etiri, pet dua koje se meusobno bore: nagonsku duu, udorednu duu, osjeajnu
duu, drutvenu duu! Ovisno o tome koja od njih prevlada, postavlja se naa svijest, a mi drimo

27
Najdrai od Pirandellovih alter ega, Mattia Pascal, uzviknuo je: Proklet bio Kopernik! Kopernik je nepopravljivo
upropastio ovjeanstvo!" Dijalog o Koperniku iz 1927. godine pripada slavnim Leopardijevim Moralnim djelcima. U
jednom pismu Leopardi je rekao da taj dijalog govori ,,o nitavnosti ljudskoga roda" (prim. prev.).
332
valjanim i iskrenim to lano tumaenje samih sebe, svoga unutarnjeg bia koje ne poznajemo, jer se
ono nikada ne pokazuje u cijelosti, ve sad na ovaj, sad na onaj nain, kako se mijenjaju ivotne
okolnosti.
Da, epski ili dramski pjesnik moe prikazati kako se u njegovu junaku bore opreni elementi,
elementi u raskoraku; ali iz tih elemenata sloit e karakter, i eljet e ga u svakom njegovu inu
prikazati dosljednim. A humorist, vidite, postupa upravo obratno: on rastavlja karakter na njegove
elemente; i dok se prvi brine da ga prikae dosljednim u svakom postupku, drugi se zabavlja
prikazujui ga u njegovoj nedosljednosti.
Humorist ne priznaje junake; ili, tonije, preputa drugima da prikazuju junake; on, sa svoje
strane, zna to je legenda i kako nastaje, to je povijest i kako nastaje: sve su to manje ili vie ne-
stvarne tvorevine, to nestvarnije, moda, koliko vie pokazuju preuzetnost da budu stvarne;
tvorevine koje humorista zabavlja rastavljati; ali nije to ugodna zabava.
On ivot vidi, ako ve ne gol, a onda, da tako kaemo, u koulji: u koulji vidi kralja, kojega
tako volite vidjeti velianstveno smjetena na prijestolju, sa ezlom i krunom te plastom od grimiza
i hermelina; ni mrtve nemojte smjetati na odar uz preveliku pompu jer je on kadar ne potovati ni
tu tvorevinu, cijeli taj aparat; kadar je, primjerice, usred skruenosti prisutnih, iz tog mrtvaca,
hladnoga i tvrdoga, ali sveano odjevenoga i okienog odlikovanjima, iznenada zauti ono neko
jezovito brundanje u elucu, pa uzviknuti (jer neke je stvari bolje rei na latinskome):
- Digestio post mortem28.
ak i one austrijske vojnike iz Giustijeve pjesme, kojima smo se pozabavili na poetku,
pjesnik na kraju vidi kao jadne ljude u koulji, bez onih mrskih uniformi u kojima je vidio simbol
ropstva svoje domovine. Te uniforme sastavljaju u pjesnikovu duhu idealan prikaz domovine u
ropstvu; refleksija rastavlja taj prikaz, razodijeva te vojnike i vidi u njima etu izmuenih i
ismijanih jadnika.
ovjek je odjevena ivotinja" - kae Carlyle u svojem Sartoru Resartusu - temelj drutva
je odjea."29 A odjea takoer sastavlja, sastavlja i skriva - dvije stvari koje humorizam ne moe
podnijeti.
Goli ivot, priroda bez makar i prividnog reda, naikana proturjejima, ini se humoristu
strano dalekom od idealnih sklopova to ih umjetnost obino osmiljava, u kojima se svi elementi
oito meusobno podravaju i jedan s drugim surauju.
U pravoj se stvarnosti radnje koje ocrtavaju neki karakter istiu na pozadini obinih
dogaaja, uobiajenih pojedinosti. Pisci se njima uglavnom ne slue, ili za njih malo mare, kao da ti
dogaaji, te pojedinosti nemaju nikakva znaenja i kao da su besmislene i zanemarive. Ali humorist
ih i te kako rabi. Ne nalazi li se zlato u prirodi izmijeano s prainom? Pisci obino bacaju prainu i
predstavljaju zlato u novim noviima, rastaljeno, izliveno, odvagnuto i s utisnutim njihovim igom
i grbom. Ali humorist zna da obini dogaaji, uobiajene pojedinosti, sama ivotna graa, tako
raznolika i sloena, otro proturjee tim idealnim pojednostavnjenjima, prisiljavaju na postupke,
nadahnjuju misli i osjeaje suprotne svoj onoj skladnoj logici injenica i karaktera koje smiljaju
obini pisci. Jer, to je s nepredvienim u ivotu? to je s ponorom u duama? Ne osjeamo li esto
kako se u nama koprcaju udne misli, gotovo bljeskovi ludila, nedosljedne misli, koje ne moemo
priznati ni samima sebi, kao da su izronile iz due drukije od one to je sebi inae priznajemo?

28
Usp. novelu Daak u ovom izdanju (prim. prev.).
29
Pirandello se poziva na poznati mistino-filozofski roman britanskog knjievnika, povjesniara i filozofa Thomasa
Carlylea (1795. - 1881.), na iji su duhovni habitus takoer znatno utjecale njemaka filozofija i knjievnost, osobito
Goethe i Schiller
333
 One su plod refleksije koja rastavlja. Da je Kleopatrin nos bio dulji, tko zna kojim bi putem
krenuli svjetski dogaaji?" I to da je...", te dvije rijece koje se mogu zabiti, uvui se poput klina u
sve dogaaje, koliko toga mogu rasklopiti, koliko toga rastaviti uzme li ih u ruke humorist kao
stoje, na primjer, Sterne, koji cijeli svijet vidi pod upravom neega beskonano malenog! Otuda u
humorizmu potraga za onim najintimnijim i najsiunijim pojedinostima koje se u usporedbi s
idealiziranim sintezama ostatka umjetnosti mogu initi prostakima i trivijalnima. Otuda ona
potraga za sukobima i proturjejima na kojoj se takvo djelo temelji, za razliku od dosljednosti koju
trae drugi; otuda ono neto neuredno, nepovezano, hirovito, sve one digresije koje se nalaze u
humoristinom djelu i razlikuju ga od uredno sastavljene tvorevine drugih umjetnikih djela.
Da samemo: humorizam se sastoji u osjeaju suprotnoga to ga izaziva posebno djelovanje
refleksije koja se ne prikriva, ne postaje, kao obino u umjetnosti, oblik osjeaja, ve njegova
suprotnost, iako ona uzastopce slijedi osjeaj kao sjena tijelo. Obini umjetnik pazi samo na tijelo:
humorist pazi na tijelo i na sjenu, katkada vie na sjenu negoli na tijelo; biljei sve ale te sjene,
kako se ona sad izduuje sad skrauje, kao da se krevelji tijelu, koje je, meutim, ne uzima u obzir i
ne brine se za nju.
U srednjovjekovnim kominim prikazanjima susreemo kolnika koji vragu, kako bi se s
njime naalio, predlae da lovi njegovu sjenu po zidu. Onaj tko je prikazao tog vraga svakako nije
bio humorist. Koliko vrijedi sjena, to humorist dobro zna. Chamissoov Peter Schlemihl govori
upravo o tome.30

30
Neobina pripovijest Petera Schlemihla naslov je najpoznatije pripovijetke francusko-njemakoga romantinog pisca
Adalberta von Chamissoa (1781. - 1838.). Glavni junak Schlemihl, ije ime na hebrejskom oznaava ovjeka loe sree,
gubi svoju sjenu, stoje kritika najee biografski tumaila kao simboliki prikaz sudbine ovjeka razapetog izmeu
dvije domovine (prim. prev.).
334
 GOVOR LUIGIJA PIRANDELLA NA DODJELI NOBELOVE NAGRADE
1934.

Kraljevska Visoanstva,
Sretan sam to imam priliku izraziti duboko potovanje vaim Kraljevskim Visoanstvima
koja su svojom prisutnou uveliala ovu proslavu. Budi mi takoer doputeno iskazati vam
zahvalnost za dobrodolicu koju ste mi priredili, kao i za veeranji prijam, dostojan epilog
dananje sveane sjednice tijekom koje sam imao neizmjernu ast da iz ruku Njegova Velianstva
kralja primim Nobelovu nagradu za knjievnost za 1934. godinu. Duboko tovanje i ivu zahvalnost
elio bih izraziti i vedskoj kraljevskoj akademiji za visoku poast kojom je okrunila moju dugu
knjievnu karijeru.
Kako bih u svojim djelima uspio izraziti ono to se u njima nalazi, bilo mi je nuno polaziti
kolu ivota. Suvina nekim blistavim umovima, taje kola jedina koja moe djelovati na duh kakav
je moj, pozoran, sabran, strpljiv; spoetka doista djetinjast duh, koji se, meutim, pokazao dobrim i
poslunim uenikom, ako ve ne odgojiteljima, a ono bar ivotu; poslunim uenikom koji se nije
mogao osloboditi povjerenja, potpune vjere u sve ono to je usvajao. Taje vjera bila neodvojiv dio
prostodunosti to obiljeuje moju najistinskiju narav. Osjeao sam potrebu vjerovati u ivotne
pojavnosti bez najmanje rezerve, bez najmanje sumnje.
Neprekinutoj pozornosti, dubokoj ozbiljnosti s kojom sam prikupljao i razmatrao ivotne
poduke svojstveni su poniznost, potovanje i ljubav prema ivotu iz kojih nuno slijedi niz gorkih
razoaranja, okrutnih iskustava, stranih rana, te svih onih pogreaka to su plod naivnosti, a naem
iskustvu jedine daju unutarnju vrijednost. Izobrazba moga duha, koja me takoer skupo stajala,
omoguila mi je da odrastem, a da pritom ostanem isti. Moje su se istinske sposobnosti razvile
same, ostavljajui me, kako i prilii umjetniku, potpuno nesposobnim za ivot, kadrim tek misliti i
osjeati - misliti zato to sam osjeao, osjeati zato to sam mislio.
Zavaravajui se da stvaram sebe, ja sam zapravo stvarao samo ono to sam osjeao i u to
sam uspijevao vjerovati.
Neizmjerno sam zahvalan, radostan i ponosan to je to stvaralatvo bilo ocijenjeno dostojnim
visokog priznanja kojim ste me izvoljeli odlikovati. Volio bih tek vjerovati da ste ovu nagradu
manje dodijelili spisateljskom umijeu (ono je uvijek zanemarivo), a mnogo vie ljudskoj iskrenosti
mojega djela.

335
 SIN KAOSA: POST SCRIPTOR ZA DVADESET I PRVO STOLJEE

Moram li vam rei, vama koji to niste pogodili vie no drugi, da sam u tu okrutnu knjigu
uloio cijelo svoje srce, svu svoju njenost, svu svoju preruenu religiju, svu svoju mrnju. Istina je
da u napisati suprotno, da u prisegnuti svoje velike bogove da se radi o knjizi iste umjetnosti,
kreveljenja, i slagat u ... "31
Charles Baudelaire

anrovski razveden i zbog vrsnog preklapanja zamren, kvantitativno toliko bogat da je

jedva pregledan, mnogoglasjem napuen, ali gotovo do opsjednutosti autorskom osobnou
obiljeen opus - a takvo je, nesumnjivo, djelo Luigija Pirandella - trajan je izazov, ali i vjeita
opasnost za svaki pokuaj kritikog itanja. Svaki e ga od tih pokuaja, naime, posve sigurno
promaiti. Jer, nebrojene zamke toga opusa kao da vape za recepcijskim rjeenjima, kao da ve
samim odbijanjem monologine strukture u pisanju, ve samim razbijanjem jedinstvenoga glasa
(izraza u svim smjerovima rasprenog lica, lika, osobe, pojmova/rijei meu kojima su tijekom
desetljea neodluni Pirandellovi hrvatski prevodioci), ude za italakim odgovorima, ali temeljno
njegovo opredjeljenje protiv sinteze u miljenju (jer sve dostupne nam transcendirajue, apstraktne,
metafizike sinteze kanjava osudom koja glasi: okamenjivanje, umrtvljenje, oneovjeenje) s
druge im se strane snano opire.
Mehanizmi kojima se iitavanje Pirandellova djela (a uskoro e biti stotinu godina otkako je
ono pobudilo pozornost u Italiji, te razmjerno brzo i drugdje) najee ispomagalo mogli bi se
uvjetno, shematski, svrstati u dvije skupine. U jednoj bi se nala itanja koja, izvodei iz autorovih
radova poruku gotovo svedivu na formulu, vrata svih njegovih tekstova, bez obzira na to je li rije o
esejima, romanima, novelama ili dramama, te neovisno o vremenu njihova nastanka, otvaraju tim
jednim jedinim kljuem; drugoj bi skupini pripadala ona koja se utjeu spasonosnim takama kro-
nologije. itanja koja nastoje iscrtati obrise neega to bismo a posteriori mogli nazvati
Pirandellovom duhovnom instalacijom" ili idejnom intervencijom u prostor i vrijeme" izlau se
riziku osiromaujue redukcije tisua stranica na dvadesetostoljetnu inaicu traginog osjeaja
ivota, razmjerno lako objanjivu vrlo openito shvaenim duhovnim kontekstom vremena (a s
obzirom na napadnu, deklariranu, ak moda deklarativnu, nerelevantost Boga za svijet
Pirandellova djela, ne bi bilo naodmet ni izazvati neke kontroverzne paralele namjernom uporabom
rijei egzistencija"), makar i uz prisutnost stanovite, pa i znatne koliine knjievno-povijesne
svijesti o nemimoilaznosti, za Pirandella, njemake idealistike i romantiarske lektire, koja mu
romantinu ironiju dodue nije usadila kao credo ili dostignue (svaka, ak i stvaralaki osvijetena
ironija za njega pripada niim spoznajnim oblicima), ali mu je u svakom sluaju posluila kao
polazna toka i priskrbila mu trajan parametar. Takoer, nepobitnost uronjenosti Pirandellova
svjetonazornog konstrukta u epohu rastakanja pozitivistike paradigme, onako kako se to dogaalo

31
Navedeno prema Ch. Baudelaire, Moje razgolieno srce, izbor, prijevod i pogovor Vinja Machiedo, Durieux,
Zagreb, 1995., str. 91.
336
u psihologiji i filozofiji, u Freuda, Bergsona, Williama Jamesa, ali jo autoritativnije i jednako ra-
zorno u fizici, s Einsteinom, jo uvijek ne jami razumijevanje njegove posebnosti.
Traenje drugoga, kronologijskog, razvojnog kljua interpretacije ne vreba pak samo klopka
biografizma (nije lako odoljeti sirenskom zovu sugestivnosti ve samog imena mjesta autorova
roenja, nije mu odolio ni on osobno, rekavi ja sam sin Kaosa"; nije lako oteti se asocijativnosti
imena obalnog mjesta Porto Empedocle, gdje mu je obitelj u jednom razdoblju ivjela, to vie to se
ime ranoga grkog filozofa zapanjujue rimuje s post-znanstvenim vremenom u kojemu fiziari
ponovno govore o ljubavi atoma"), prijeti mu i ona pomna briga za povijesnu putanju ovjeka i
autora to odvie podsjea na evolucijski mit, na praenje faza sazrijevanja; ona, za dugo vremena
proskribirani pozitivizam karakteristina, posudba prirodoznanstvenih metoda putanja to vode
prema znanju.
Dobra su, kao i zla, Pirandellovim djelima uinila oba pristupa. Kritiar Adriano Tilgher,
koji je 1922. godine u svojim Studijama o suvremenom kazalitu promovirao Pirandella-spisatelja u
Pirandella-mislioca iznaavi interpretacijsku formulu za cjelokupno njegovo djelo - neprijateljsko
jukstaponiranje Forme i ivota, desetljeima prihvaan kao gotovo slubeni autorov egzeget,
kakvim ga je u poetku priznavao i sam autor, danas meu kritiarima koji se zalau za
oslobaanje Pirandella od pirandelizma" ima status personae non gratae. Svakako je svoenje
pisca na filozofa odgovorno i za otar pravorijek koji je Pirandella zadesio od Benedetta Crocea.
Tako ijedan od na prste nabrojivih uvjerljivih dvadesetostoljetnih moralista, slavni sicilijanski
kriminalistiki" pisac Leonardo Sciascia dri da je Tilgher, objanjavajui Pirandellov svijet uz
pomo filozofskih termina, nehotice dao za pravo Croceu da previdi sve to je u njegovu stvaranju
eminentno umjetniko. Takva interpretacija nije tek nanijela boli Pirandellu kao osobi (o emu pak
svjedoe pasusi iz eseja Humorizam, u kojima se od Croceove kritike autor brani i argumentima ad
hominem). Ona je i iznevjerila njegovo autorsko vienje knjievnog stvaranja kao one poiesis koja
se u novostvorenim umjetnikim svjetovima dodue nadaje kao objava", apokalipsa koliko i
epifanija, traak istine vieg reda koju u sretnim trenucima nazire refleksija koja vidi" ivot (ali ga
i zaustavlja, fotografira" u samo jednoj od njegovih pojavnosti, ime - prema autorovu gledanju
koje je ipak vitalistiko, premda mu posve nedostaje optimistina i teleoloka bergsonovska vjera u
ivotni elan - poinjava svojevrstan zloin). Meutim, takvo pjesniko stvaranje nikada ne
pretendira na to da zauzme mjesto one ontologije koja bi spasonosnim udarcem hjela razdvojiti
kategorije bitka i privida, umjesto da shvati da se takav postupak uvijek iznova mora poduzimati
(proceduralnim miljenjem, tisuama prikaza). Nije primjereno ni krajnje dobronamjerno, kao u
sluaju Antonija Gramscija, traenje Pirandellove vanosti u intelektualnom, moralnom,
irekulturnom znaenju njegova angamana", koji je dijalektinost svojstvenu modernoj filozofiji,
ali i njezinim davnim korijenima, suprotstavio katolicizmu i dualizmu onoga to je u talijanskoj
kulturi bilo zaviajno, provincijalno. Naime, shvaanje Pirandella kao tvorca novih, prevratnikih
sinteza protivi se ne samo njegovim izjavama o tome kako na sebe nikada nije preuzeo filozofsku
odgovornost, ve je tek nastojao biti umjetnikom, koliko mu je to bilo mogue, nego i njegovu
nedostatku svakog smisla za aktivnu intervenciju u drutvenu svakodnevicu, koji se ima pripisati
koliko izrazitoj osobnoj stidljivosti i rezerviranosti, toliko i njegovu nepovjerenju u povijesni i
drutveni napredak. Jedina djela u kojima Pirandello posee za povijeu jesu roman Stari i mladi te
drama Henrik IV. Ni u romanu ni u drami on pred povijest ne postavlja zadau da nam svojim
analogijama pomogne pri odreivanju nekog naeg autentinog poloaja; osloboena logike
linearnog izvoenja, ona je u prvom sluaju obiljeena tek ciklikim kretanjem koje se u krajnjoj
instanciji ne razlikuje od stasisa (nikako nije rije o nekoj dekadenciji nad kojom bi Pirandello
337
lamentirao, jer ne vjeruje ni u kakvo visoko, vrsto idealno ustrojstvo u odnosu prema kojemu bi se
povijest ponaala izdajniki); u drugom sluaju ona je muzej ili, bolje, ropotarnica, garderoba iz
koje se nasumce biraju kostimi i maske (onako kako je to Nietzsche u Nesuvremenim
razmatranjima opisao govorei o obilaenju vrtom povijesti kao nekom ostavom kazalinih kos-
tima").
Suprotna takvom formulainom razrjeavanju, koje Pirandellovu djelu pristupa kao nekom
gordijskom voru, kronologijski impostirana istraivanja s druge se strane upiru pratiti liniju kojom
Pirandello koraa u svojem oslobaanju od utjecaja", nastoje identificirati trenutak u kojemu za
njega prestaje karizma verista Luigija Capuane i Giovannija Verge, as u kojemu e se iznjedriti
ono to nazivaju pravim Pirandellom", (ak i u anrovskom smislu, jer kritika je, zanemarujui
poesto posve autorovu poeziju, nerijetko drala da Pirandello ni u novelama jo nije dokraja izgra-
en majstor, ve to postaje tek kad likove iz naracije oivi", a situacije prevede" u dramska djela,
za koja je zapravo i dobio Nobelovu nagradu). itanja su to koja nastoje ralaniti slojeve
palimpsesta (koji cjelokupno autorovo djelo zasigurno tvori), traiti izvorni", prvi", arhitekst,
iznevjerujui time autora koji nije gajio ni najmanje zanimanja za knjievne pravce i kole, a sa
svim svojim jednom nastalim likovima u svakom razdoblju svoga ivota ivio je simultano, u
sinkroniji, nikako u dijakroniji.
***
S talijanskom veristikom tradicijom druge polovice 19. stoljea Pirandella povezuje
nastojanje oko prikaza tranches de vie, squarci di vita - makar ti isjeci iz ivota kod njega i gubili
svoje pozitivistike temelje, makar ih autor i bolno karikaturalno iscrtao svojim specifinim
smislom za groteskno (to e se poslije razviti toliko te e nobelovac nerijetko i zbog njega biti
optuivan za cerebralni shematizam", za kabinetski konstruktivizam") oni su jo uvijek
naturalistini. Naturalizmu pripada uvjerenje da je sudbina pobijeenih", kako je vidljivo
ponajprije iz njegovih ranih novela, najtoniji uzorak ljudskog postojanja (teko je drati sluajnom
injenicu da je predgovor izdanju Novela za godinu dana iz 1959. napisao Corrado Alvaro,
talijanski pisac razapet izmeu socijalnog angamana i maginog realizma) usprkos tome to je
Pirandello potkraj ivota zanijekao dug Giovanniju Vergi. Opravdano, utoliko to je Pirandello s
vremenom kao ogranieno, jednostrano, preusko, odbacio stajalite da bilo koja vrsta posebne
drutvene obiljeenosti (siromatvo, pripadnost manje povlatenom spolu, tjelesna izoblienost,
eklatantni, za drutveni okoli uvijek sablanjivi suviak nesree u pojedinoj ljudskoj sudbini) ima
iskljuivo pravo na status paradigme ljudskog stanja, jer je patnja za njega egzistencijalna danost
koju e drutvo rado oteati, ali kao to je dobroinstvom i dobrohotnou ne moe izlijeiti, tako
ne moe biti optueno ni za njezin nastanak. Zbog toga smo Pirandellovo motivsko inzistiranje na
primjerima iz malograanske sredine (skupo plaeno nerazumijevanjem kritiara kakav je bio npr.
slavni Renato Serra, koji ga je smjestio u skupinu salonskih pripovjedaa) slobodni tumaiti
nadasve kao potrebu da se promatranje postojanja pojedinca kao relacijski uvjetovanog entiteta
oljuti od suvinih drutvenopovijesnih odrednica koje bi se, prema njegovu miljenju pogreno,
mogle uiniti presudnima. Meutim, s Vergom je Pirandella jo dugo poslije veristiki odredivih
novela i romana, uistinu, i u djelima koja se ve potpuno mogu itati u kljuu eksperimentalizma,
povezivao senzibilitet koji se moda najbolje moe saeti u pojam pietas, one simpatije o kojoj
autor govori kad kae: Moja umjetnost puna je samilosti za one koji se zavaravaju." Tu pietas ipak
u Pirandella ne valja posvema izjednaavati s kranskom samilosti (ak ni u njezinu svjetovnom,
ateistikom, socijalistikom" obliku); ona nije samo emotivna, ve prije svega intelektualna
kategorija, ona je privrenost uvjetnim, ogranienim vrijednostima koje se nadaju kao relikti
338
rastakanja vrstih metafizikih uporita, jedinim vrijednostima koje su preostale nakon iskustva o
nezasnovanosti vjere u bilo kakav bitak. Ili, kako e to formulirati teoretiar slabe misli" Gianni
Vattimo u svom tekstu Postmoderno doba i kraj povijesti, Kad jednom otkrijemo da svi
vrijednosni sustavi nisu nita drugo doli proizvod ljudskoga, isuvie ljudskoga, to nam ostaje da
uinimo? Da ih se otarasimo kao zabluda i lai? Ne, drimo ih jo draima jer su oni ono sve to na
ovom svijetu imamo; jedina su punoa, gustoa, bogatstvo naeg iskustva, jedini su 'bitak'". A
Octavio Paz, govorei o pojmu pietas u knjizi The Double Flame, kao da interpretira Pirandellovo
inzistiranje na tome da je na svijet dopao ne svojom voljom (i da na njemu nevoljko boravi), da je
poput krijesnice pao na tlo rodne Sicilije, gdje se rodio kao otok na otoku". Prema Pazu, pietas
izvire iz osjeaja naputenosti, ona je popudbina koju ljudska bia dobivaju jer osjeaju, znaju da su
iz prenatalne magme naglavake baena u njima jedini poznati, a ipak strani svijet ivota.
Drvo, kamen, trava ive, a ne osjeaju da ive, pie Pirandello u Humorizmu - spoznaja o
izbaenos'ti iz harmonije vegetativnog univerzuma, mala baklja kojom ovjek raspruje mrak
Totaliteta, Prometejev dar i prokletstvo, ona spoznaja o kojoj govori Paz, specifinost je ovjeka;
ona ga podvaja na aktera i promatraa i sili da jaz koji tim podvajanjem nastaje pokua premostiti,
ispuniti duhovnim konstruktima koji nisu vie od tlapnje. Kad umjetnik, knjievnik eli prezentirati
tu condition humaine, kad se fenomen podvajanja iskazuje u stvaralakom inu, onda djelo koje e
nastati moe biti jedino i iskljuivo - humoristino djelo.
Raskrinkavanje, denunciranje tog raslojavanja, to e nuno razbiti laan sklad, prividan
logini slijed kakav se od knjievnosti tijekom njezine povijesti uglavnom zahtijevao kako bi ona
bila proglaena dobrom, uvjerljivom, vjerojatnom, prihvatljivom, da, prirodnom" (eto drugog
razloga zbog kojega je Pirandello u svoje vrijeme bio optuivan za cerebralnost" i
konstruktivizam"), zaokupljenost je koja Pirandella vezuje s naom, post-modernom epohom. Ta
je njegova bitna ivotna zauzetost (a ne programatski eksperimentalizam) nala objektivni korelativ
u knjievnim postupcima koji namjerno iskazuju manjak potovanja za konvencije vezane za
pojedine razine fikcionalnosti, onako kako su to inili za svoje vrijeme iznimni Cervantes u Don
Quijoteu i Lawrence Sterne u Tristramu Shandyju, onako kako to, gotovo beziznimno, provodi
postmoderna literatura (nesluajno s Pirandellom vezana divljenjem prema spomenutim dvama
romanima) - ali sada ve kao novu konvenciju. Mijeanje fikcionalnih razina, onih koje sebe
priznaju kao izmiljaj i one koja fungira kao stvarnosni" okvir, njihovo meusobno podrivanje i
razaranje, te tematizacija tog mijeanja i razaranja, za Pirandella je, naprotiv, bilo tvrdoglavo
traenje ovjeku unaprijed zanijekanog prostora slobode i istine. Ta paradoksalna potraga, mogua
zahvaljujui opstojanju aristokratskog mita o umjetniku kao povlatenom demiurgu, kojemu se
stvarnost vieg reda (to se, meutim, nikako ne sastoji u intervenciji nekog transcendentnog bia ili
naela nego u skladu to ga kaos u takvom asu zbog svoje pregnantne istinitosti privremeno
zadobiva) u obasjanim trenucima pokazuje, mit koji mu je zajedniki ak i s piscima koji su po
svojim zemljopisnim i poetikim ishoditima i dohoditima toliko razliiti od njega koliko je to npr.
Virginia Woolf, smjeta Pirandella meu moderniste poetka 20. stoljea. Ali inzistiranje na
iskazivanju svijesti o vlastitom mediju (knjievnosti, kazalitu), namjerno preskakivanje oekivanih
mea za koje se pretpostavljalo da dijele razine izmiljaja (i zapravo su bile pretpostavka realistiki
shvaene
prie"), vezuje ga sa svim onim to se u knjievnosti i kazalitu dogaalo poslije
modernizma. I jo se uvijek zbiva, esto u mnogo manje radikalnom obliku od onoga na koji se
veliki majstor, slabo zainteresiran, kako je u svojoj zahvali pri dodjeli Nobelove nagrade rekao, za

339
puko umijee pisanja, za napredak bilo koje, pa i knjievne tehnike, taktike ili strategije, davno
znao odvaiti.
Pirandellovo e djelo, lako je prognozirati, nastaviti zazivati kritike i kreativne
interpretacije. Jer, povijest knjievne budunosti nee moi a da u njemu ne nastavi promatrati
mnotvo korespondencija sa svim onim pojavama uz pomo kojih dalje nastaje njezin veliki idealni
metatekst. Nizom kratkih spojeva koji obuhvaa sve sudionike i proizvode knjievnog procesa (i
koji je, promatra li se cjelina njegova djela, svakako autorski neponovljiv) te odvanim, osobnim,
ali i u smislu pragmatike teorije za druge uporabivim metatradicijskim skokovima Pirandello je toj
povijesti ponudio model jedinstvenog kontinuiteta - post scriptum to ga je 19. stoljee, kao
otvorenu mogunost spone, ostavilo u naslijede 21. stoljeu.

*##
Revolucionarnost Pirandellovih knjievnih postupaka, zanemari li se injenica da je njihovo
znaenje, ako su promatrani sami za sebe, pojedinano i odjelito u pojedinim svojim oitovanjima,
za autora bilo slabo zanimljivo (na takvo ignoriranje pievih intencija, jasno, imali bismo puno
pravo), s obzirom na koliinu njihove kasnije primjene u suvremenoj prozi i, nadasve, u
suvremenom teatru, mogla bi se u naem vremenu drati uglavnom iscrpljenom. U cjelini njegova
djela, meutim, ti su postupci kritici, koja je o autoru ispisala desetke tisua stranica, kadri jo
uvijek prireivati povremena iznenaenja. Veliki knjievnik znao je, bilo to i nehotino, postaviti
interpretacijske zamke itatelju preispisivanjem pojedinih metaforikih pothvata ili dosjetki, u
posve razliitim kontekstima, a pritom, svakako hotimino, te zamke postavljati samome sebi
traei, vjerojatno, u intertekstualnoj mrei svojega opusa onaj comic relief koji mu priroda
pojedinog djela nije mogla pruiti.
Naknadno dodane, samo dvije, biljeke Don Eligija Pellegrinotta", u romanu Pokojni
Mattia Pascal, vjerojatno su najturija ikada ocrtana pripovjedna razina: njima taj, u romanu
sporedni lik postaje jo jednim itaem Mattijine ispovijedi i nositeljem jo jednog dijegetskog
okvira. Takoer, samo uz pomo njih doznajemo da je pedeset godina od njegove tree i
posljednje smrti", kada se rukopis smije objelodaniti, u zamiljenome ili zamislivom nastavku prie
ve prolo. Autor ipak, toplo privren likovim kojima je njegova mata jednom podarila ivot i
uvjeren kako ivot tih likova jedini moe izbjei neumoljivoj dijakroniji, kao posvetu prvom
izdanju Humorizma ispisuje: Pokojnome Mattiji Pascalu, knjiniaru". Ali ta je posveta ujedno i
uputa za itanje teksta nad kojim stoji, a koji je inae, po svim svojim prepoznatljivim odrednicama
kritiki, nefikcionalni; ona kao da itatelja upozorava na porozne granice kritikog i literarnog
diskursa, na izmiljajnu prirodu svakog pisanja. No ona je i Pirandellovo upozorenje samom sebi,
njegovo zrcalno denunciranje jednoga vlastitog ja" drugome, pa i isprika za mogui promaaj
refleksivnog pothvata irokih razmjera kakav Humorizam jest: jer, on je moda, eli poruiti autor,
samo zabiljeio razmiljanja nekog lika koji se zove Pirandello, a stvaran je jednako koliko je to i
Mattia Pascal.
Ima u Pirandellovu opusu pripovjedaka koje se mogu itati kao ilustracija pojedinih misli iz
Humorizma, ali nikako jednosmjerno i mehaniki: novela Daak literarna je razrada napomene o
kratkotrajnosti i nesigurnosti ljudskog ivota, ali i pokuaj nasuminog kretanja u, za tog autora
manje karakteristinom smjeru, avangardno sastavljen tekst koji iskazuje iznenaujuu paralelu s
promicanjem act gratuita iz pera Andrea Bretona u jednom od nadrealistikih manifesta:
Najjednostavniji nadrealistiki in, kae Breton, sastoji se u tome da pojuri ulicom s pitoljem u
ruci i zaas naslijepo, najbre to moe, potegne obara u gomilu... Opravdanost takvog ina
340
prema mojem miljenju ni u kojem sluaju nije nespojiva s vjerovanjem u onaj blijesak svjetlosti
koji nadrealizam eli otkriti duboko u nama." Taj blijesak svjetlosti kod Pirandella najee nee,
meutim, subjekta koji ga je doivio navesti da aktivno djeluje. Cesto e biti kobna spoznaja to je
donosi as u kojemu se lik podvaja, vidi ivjeti" te stoga prividnim paradoksom u isto vrijeme
doivljava kako dezintegraciju logikim naporom te misaonom i drutvenom konvencijom skrpane
individualnosti, tako i integraciju u vii red postojanja, esto e ona imati fatalne posljedice. Takav
lik vie nee biti kadar ukljuiti se u ivot drutva koje za takvu preobrazbu ne eli ni uti (kao
Vitangelo Moscarda, protagonist/ multiagonist posljednjeg Pirandellova romana Jedan, nijedan i sto
tisua) ili e, kako bi kompromisno ostavio otvorenom bar malu mogunost odnosa s drugima,
zanijekati bitan dio samoga sebe (kao to npr. ini Cesare Braggi, muki protagonist novele
Putovanje). Ne eli li se lik odrei anse za dodir s tako nasluenom stvarnou, kazna moe biti
vrlo okrutna - kao stoje to kod Silvije Roncelle, spisateljice, junakinje romana Njezin mu. U doba
prvog objavljivanja romana, 1911. godine, u Silviji se prepoznala druga talijanska nobelovka,
slavna sardinijska knjievnica Grazia Deledda - danas pak, razotkrivi slinost koju je autor
zakrabuljio pod velom postupka to bi ga amerika teoretiarka Camille Paglia nazvala spolnom
metatezom, Silviju, dvojnicu i drugih pirandelijanskih enskih likova koji odnos ivota i
umjetnikog stvaranja odbijaju jednoznano odrediti ili tilgherijanski definirati (kao to je npr.
Donata Genzi, glumica, protagonistica drame Nadi se) itamo ponajprije kao dvojnicu samog
Pirandella, vodei se i injenicom da joj on u romanu atribuira svoju vlastitu dramu, mitsku
fantaziju" Nova kolonija. Ova se Pirandellova altera ego, bolno, radi knjievnog stvaranja (koje
autor, rabei ensku" metaforu, to odmjenjuje uobiajenu muku" metaforu oploivanja
osjemenjivanjem, izriito usporeuje s raanjem u poglavlju Mistress Roncella Two
Accouchements", ipak odaleuje od izdanka drugovrsnog stvaranja, svoga stvorenja, svoga djeteta.
Najblae, najljepe razrjeenje koje individuu moe doekati nakon trenutka rasvjetljenja u
nekim je novelama smrt: Amini, glavnom liku novele Pero, ona e donijeti obeanje ponovnog
stapanja s bezoblinim totalitetom konano lienim svake prijetnje. U noveli Sveeri, geranij,
lirskoj prozi bez lirskog subjekta, prate se upravo posljednji trenuci izlaska iz kaosa ljudske
egzistencije, kao blaenstvo je opisan povratak lika" (ako ga takvim moemo nazvati, jer ne samo
da nema imena, ve ni bilo kojih drugih osobnih odrednica) u vegetativni svijet, to je u lancu bia
isprva najnia, ali na kraju najvia karika, ona koju u drukijim svjetonazornim i umjetnikim
svjetovima zauzima boanstvo.
Od eventualne patetinosti i sentimentalnosti nekih svojih najdraih metafora, koje u
Humorizmu deklarira u prvom licu, Pirandello se brani smjetajui ih u usta manje dostojanstvenim,
manje ozbiljnim likovima svojih djela. O Prometejevoj baklji, svjetlu svijesti koja ovjeka
nepopravljivo izdvaja iz univerzuma, govori dirljivosmijeni stari u Maniji Pascalu - ljubitelj
spiritistikih seansi Anselmo Paleari. O jetkom sublimatu logike dedukcije", tlapnji kojom ljudi
nastoje premostiti svoju apsurdnu podijeljenost na ja" koje misli i ja" koje osjea, kao o osobnom
uvjerenju raspreda polukomini lik Ippolito Onorio Roncella, stric Silvije Roncelle u Njezinu muu.
A o izvrnutom teleskopu", metafori svijesti o ljudskoj siunosti kao o vlastitome, konkretnom
izumu, govori doktor Fileno u noveli Tragedija jednog lika, nespretno sloena marioneta kojoj bi se
Heinrich von Kleist nasmijao, tvorevina nekog loeg pisca kojemu su nesklone okolnosti zanijekale
onaj ivot to ga je samo sretnim pothvatom knjievne mate mogao zadobiti.
Jer, knjievni lik ivi ivotom manje stvarnim, ali istinitijim i trajnijim nego to je ivot
povijesnih osoba koje su ga moda nadahnule, rekao je ili pokazao Pirandello nebrojeno puta. Nije
tada znao da e i sam, nekoliko desetljea nakon smrti, postati lik: jedan od najpoznatijih
341
suvremenih talijanskih pisaca, Antonio Tabucchi, podario mu je taj ivot, napisavi jednoinku s
naslovom Gospodina Pirandella zovu na telefon?32

IVA GRGI

32
U nas u prijevodu Tatjane Peruko, Durieux, Zagreb, 1995.
342
 LUIGI PIRANDELLO: IVOT OVJEKA, IVOT NJEGOVA DJELA

(KRONOLOGIJA)

1867. Na Siciliji, pokraj Agrigenta (tada Girgenti), u samotnom predjelu Kaos, kamo se
obitelj nepismenog poduzetnika Stefana Pirandella i odvjetnike keri Caterine Ricci Gramitto
sklonila od epidemije kolere, rodio se, kao drugo od petero djece, 26. lipnja Luigi Pirandello. Ne ide
u kolu - prvu poduku prima od kunog uitelja, ali i od sluavke Marije Stelle, koja ga ui
sicilijanskim narodnim pjesmama, legendama i poslovicama.
1880. Obitelj Pirandello seli se u Palermo, gdje mladi Luigi pie pjesme i drame te se prvi
put zaljubljuje, u sestrinu Linu. Pohaa gimnaziju, u koju se ve prije upisao u zavjeri s majkom,
protiv elje oca, koji bi vie volio da je sin zavrio tehniku kolu.
1886. Obitelj seli u Porto Empedocle, ribarsko, a danas turistiko mjesto, jedno od
prizorita Pirandellovih novela, gdje se autor upoznao sa stvarnou ivota u rudnicima sumpora.
Nakon to mu je nekoliko mjeseci pomagao u poduzeu, pod izgovorom da e studirati pravo,
Pirandello uspijeva nagovoriti oca da mu dopusti upis na studij u Palermu. Studira, meutim,
knjievnost. Godinu dana poslije prelazi u Rim. Zaruuje se s Linom.
1889. U Palermu objavljuje prvu zbirku pjesama Mal giocondo (Radosna boljka). S
Rimskog sveuilita biva iskljuen jer je profesora latinskoga upozorio na pogreku pri prevoenju
Plauta. Odlazi studirati u Njemaku, u Bonn, tadanju Meku talijanskih studenata.
1891. U Bonnu diplomira radnjom na temu dijalekta rodnog kraja (Lawre und
Lautentwicklung der Mundart von Girgenti) Objavljuje zbirku pjesama Pasqua di Gea (Uskrs
Zemlje) posveenu keri svojih stanodavaca Jenny Schultz-Lander, prijateljici koja e mu poslije, u
svojim memoarima, posvetiti dugo poglavlje. Neki autori osporavaju uvrijeeno miljenje da
Pirandello tijekom jo jedne godine koju provodi u Bonnu radi kao lektor talijanskog jezika na
Sveuilitu. Bonsko je razdoblje Pirandella obogatilo upoznavanjem njemake kulture, poglavito
romantiara i klasinih filozofa. Njegovom knjievnom i ivotnom credu, to ga karakterizira
specifino, humoristino" shvaanje inherentne antitetinosti ljudske osobe i njezina postojanja u
svijetu, nije nemogue pronai korijene upravo u njemakom romantizmu, u pojmu romantine
ironije, u koncepciji alter ega hoffmannovskog tipa. Izravni hommage tom susretu s drugom
kulturom u formativnim godinama autor je odao prijevodom Goetheovih Rimskih elegija (1896.),
odnosno vlastitim Rajnskim elegijama (Elegie renane, 1895.).
1892. Razvrgava zaruke s Linom, prema nekim izvorima prekinute ve prije odlaska u
Bonn. Vraa se u Rim, gdje sudjeluje u knjievnom ivotu talijanske prijestolnice, kojim u tom
razdoblju dominira plodan, katkada i preivahan sukob dekadentistikih i veristikih tendencija.
Posljednje e na Pirandella ostaviti trajan utjecaj, vidljiv ponajvie u tematizaciji bezizlaznih
egzistencija ponienih i uvrijeenih". Nekom vrstom mentora biva mu slavni verist Luigi Capuana,
koji ga potie da se obrati prozi, pa Luigi zapoinje pisati prvi roman, Izopena (L'Esclusa), u
poetku pod naslovom Marta Ajala.

343
 1894. U asopisima objavljuje lanke i eseje. Izlazi mu prva zbirka novela Ljubavi bez
ljubavi (Amori senza amore). Prema zamisli roditelja eni se imunom nasljednicom Mariom
Antoniettom Portulano, i u tom e mu se braku u razdoblju 1895.-1899. roditi troje djece: prvijenac
Stefano, nazvan po pievu ocu, poslije oev suradnik i sam pisac (pod pseudonimom Stefano
Landi), ki Rosalia (Lietta) i sin Fausto, poznati slikar.
1897. Predaje na Pedagokoj akademiji u Rimu. U knjievnom asopisu Ariel", koji
osniva s dvojicom prijatelja, objavljuje svoj prvi kazalini tekst - jednoinku Epilogo, poslije
preimenovanu u La morsa (kripac).
1899. Pie prvu komediju u tri ina (Se non e cosi, poslije pod naslovom La ragione degli
altri, koja e biti postavljena tek esnaest godina poslije).
1901. Roman Izopena izlazi u nastavcima u listu La Tribuna".
1902. Objavljuje roman Il turno (Smjena) i zbirke novela Beffe della morte e della vita
(ale smrti i ivota) i Quand'ero matto (Kad sam bio lud).
1903. Propada rudnik sumpora u vlasnitvu Pirandellova oca i supruge. Posljedice su
katastrofalne: supruga Maria Antonietta (Nietta) otada e trajno duevno bolovati, a pisac e morati
posveivati mnogo truda materijalnoj skrbi za svoju obitelj. Meu ostalim, daje satove njemakoga
i talijanskoga i bavi se prevoenjem. I dalje revno surauje u asopisima Marzocco" i Nuova
Antologia" Iste se godine pojavljuju prvi prijevodi Pirandella u svijetu - u asopisima Slavenska
misao" i Jadran" na hrvatskom izlaze dvije novele iz zbirke Kad sam bio lud u prijevodu Ilije
Ujevia. Sarajevska Nada", koju ureuje S. S. Kranjevi, posveuje lanak Pirandellovu
poimanju humora, u kojemu se sretno anticipiraju ak i postavke eseja Humorizam, objavljenoga
nekoliko godina poslije. Tako zapoinje recepcija Pirandellova djela u hrvatskoj kulturi koja kroz
prijevode, uprizorenja na sceni i kritiko i znanstveno bavljenje njegovim stvaralatvom, kao i
izravnim i neizravnim utjecajem na hrvatske pisce, poglavito dramatiare (Vojnovi, Begovi,
Kulundi, Marinkovi, Gamulin, Brean i dr.), traje sve do danas, intenzivna i plodna kao malo
koja druga.
1904. U asopisu Nuova Antologia" u nastavcima se objavljuje roman Pokojni Mattia
Pascal. Uskoro on izlazi i kao knjiga, te kao veliki uspjeh biva preveden na njemaki, francuski i
druge jezike. Objavljena zbirka novela Bianche e nere {Bijele i crne).
1906. Da je Pirandello ve postao autorom sigurna ugleda svjedoi injenica to ga pod
svoje okrilje uzima najznaajnija talijanska izdavaka kua toga vremena, Fratelli Treves. Poslije e
Pirandello prijei izdavau Bemporad, te naposljetku Mondadoriju.
1908. Dvije knjige eseja {Umjetnost i znanost i Humorizam) donose mu imenovanje
redovitim profesorom na Pedagokoj akademiji u Rimu.
1909. Zapoinje dugogodinju suradnju s Corriere della Sera". U asopisu Rassegna
contemporanea" u nastavcima izlazi roman I vecchi e i giovani (Stari i mladi; kao knjiga e izai
1913. godine). Bavi se drutvenim i politikim prilikama Sicilije krajem 19. stoljea i jedini je
Pirandellov roman, premda su i neki drugi snano zemljopisno i socijalno ambijentirani, koji uzima
u obzir i dinamiku povijesne mijene. Djelomino objanjiv kao vraanje duga zaviaju, pa i vlastitoj
obitelji (djed po majci bio je aktivnim sudionikom borbe za jedinstvo i neovisnost Italije, a otac mu
je bio garibaldinac), ini se da je taj roman ponajvie nastao stoga to se autor osjeao dunim
samome sebi objasniti izvanvremensku, metaforinu statinost ivota i svijeta rodnoga otoka. A
njome e se poslije baviti i Elio Vittorini i Leonardo Sciascia.
1910. Objavljuje zbirku pripovjedaka La vita nuda (Goli ivot). Na nagovor komediografa
Nina Martoglia nastaje prva od niza prerada novela u jednoinke: u Teatro Metastasio u Rimu
344
prikazuju se La morsa i Sicilijanski etruni (Le lumie di Sicilia), najprije napisani na knjievnom
jeziku, a poslije preraeni na sicilijanski dijalekt. Suprotan e jezini put prijei npr. drame Pensaci,
Giacomino (Razmisli, Giacomino, 1917.) i Liola (1917.).
1911. Objavljuje roman Suo marito (Njezin mu). U glavnom liku, uspjenoj mladoj
knjievnici Silviji Roncelli, itaoci prepoznaju aluziju na buduu nobelovku Graziju Deleddu, a
razaznaju i niz suvremenih knjievnika, novinara i glumaca talijanske prijestolnice. Kao ovjek koji
nimalo ne uiva u skandalima, Pirandello povlai roman iz optjecaja. Nakon dvadesetak godina, kad
su satirine otrice otupjele, on zapoinje novu verziju romana pod naslovom Giustino Roncella
nato Boggiolo. (Giustino Roncella roen Boggiolo), ali ga smrt spreava da je zavri.
1912. Pjesnika zbirka Fuori di chiave (Neskladno). Stalno pie i u asopisima objavljuje
novele, od kojih veinu okuplja u zbirke.
1914. Sin Stefano kao dobrovoljac odlazi u rat. Kraj rata doekuje kao ratni zarobljenik u
Moravskoj, nakon neuspjelih oevih pokuaja da ga oslobodi.
1915. Pirandellu umire majka. Objavljuje nekoliko zbirki novela i roman Si gira (Snima se).
Taj roman, deset godina poslije preimenovan u Quaderni di Serafina Gubbio Operatore, (Biljenice
snimatelja Serafina Gubbija), jedini je od Pirandellovih sedam romana koji e biti spomenut u
obrazloenju Nobelove nagrade, u godinama kada e autor svoju svjetsku slavu dugovati ponajprije
teatarskom opusu. Danas zanimljiv ponajvie zbog svog metaprikazivakog aspekta, tada je plijenio
pozornost tematizacijom uasa pred mehanizirajuim materijalizmom ivota".
U Milanu se postavlja komad Se non e cosi (Ako nije tako).
1916. Nino Martoglio i veliki sicilijanski glumac Angelo Musco nagovaraju Pirandella da
se vrati dramskom stvaralatvu: Pensaci, Giacomino i Liola doivljavaju uspjeh u Rimu.
1917. Postavljaju se komadi Il piacere dell'onesta {Divno je biti estit); Cosi e {se vi pare) -
Tako je (ako vam se ini), nastao prema noveli Gospoa Frola i gospodin Ponza, njezin zet; La
giara (ara).
1918. Stefano se vraa iz zarobljenitva. Ki Lietta udaje se za ileanskog diplomata
Manuela Aguerrea i odlazi ivjeti u ile. Zdravstveno stanje supruge pogorava se i ona biva trajno
smjetena u sanatorij. Pirandello u Rimu ivi samotnikim ivotom ispunjenim radom.
Postavljaju se Il giuoco delle parti (Igra uloga); Ma non e una cosa seria (Ali to nije
ozbiljno, sa slavnom glumicom Emmom Grammaticom); L'Innesto (Cijepljenje); L'uomo, la bestia
e la virtu (ovjek, ivotinja i krepost); La patente (Diploma)
1920. Uprizoruju se Come prima, meglio di prima (Kao prije, bolje nego prije); Tutto per
bene (Sve za bolje); La signora Morli, una e due (Gospoda Morli, jedna i dvije).
Nastaje prvi od niza filmova snimljenih prema Pirandellovim djelima - Ma non e una cosa
seria Arnalda Fratellija i Augusta Camerinija.
1921. U Rimu se odrava premijera drame Sei personaggi in cerca d 'autore. Iako je
druina Darija Niccodemija poznata i cijenjena, kao i glumci Vera Vergani i Luigi Almirante,
prijam kod publike nije tek hladan - povici ogorenja tako su estoki da autor mora potajno
napustiti kazalite. Meutim, ista izvedba trijumfira i kod publike i kod kritike nekoliko mjeseci
poslije u Milanu. Na milansku premijeru u Teatro Manzoni osvre se u zagrebakom
,,Savremeniku" Milan Begovi, budui prevoditelj toga djela i autor u ijim e djelima, poglavito u
drami Pustolov pred vratima, kritika vrlo rano raspoznati jasan Pirandellov utjecaj. Otada e se
kazalini uspjesi u Italiji i u inozemstvu redati kao po tekuoj vrpci. Dotada povueni Pirandello
posjeivat e premijere svojih dramskih djela po Europi i Americi.

345
 Snimaju se ak tri filma prema Pirandellovim djelima: Putovanje Gennara Righellija, Rua
Stefana Landija i Grijalica Augusta Genine. Vie od pola stoljea poslije prve, novela Putovanje
doivjet e i svoju drugu filmsku verziju. U reiji Vittoria De Sice glavne e uloge tumaiti Sophia
Loren i Richard Burton.
1922. Milanski trijumf dramskog djela Enrico IV. (Henrik IV.), za neke kritiare
najuspjelije Pirandellove drame, koja u sebi na najbeskompromisniji nain, a ukljuujui i
suvremenoj teoriji zanimljiv metapovijesni aspekt, saima bitna obiljeja ostalih njegovih
ostvarenja, s poznatim glumcem Ruggerom Ruggerijem u glavnoj ulozi. Sei personaggi postavljaju
se u New Yorku (gdje se prikazuju neprekidno jedanaest mjeseci) te, na poticaj Georgea Bernarda
Shawa, u Londonu. Pirandello se Shawu neizravno oduio time stoje tri godine poslije financijski
uspjeh njegova Henrika IV. u Parizu omoguio Georgesu Pitoeffu da postavi Shawovu Ivanu
Orkansku. Zapoinje novelistiki projekt Novele za godinu dana, pod kojim e krovnim naslovom
autor u petnaest sljedeih godina izdati petnaest zbirki pripovjedaka. Do kraja ivota Pirandello e
zamalo uspjeti u prvotnoj namisli: za svaki dan u godini po jedna novela - nepokriveno" je ostalo
tek otprilike mjesec dana.
1923. Pirandello odlazi u Pariz, gdje Georges Pitoeff reira est osoba, a reprize traju
godinu dana bez prekida. U Italiji se prikazuju komadi Vestire gli ignudi (Odjenuti gole); L'uomo
dal fiore in bocca (ovjek s cvijetom u ustima); La vita che ti diedi (ivot koji sam ti dala, napisan
za Eleonoru Duse); L'altro figlio (Drugi sin). Roman Izopena pojavljuje se u Zagrebu u prijevodu
Miloa Martecchinija, o emu odmah izvjeuje zagrebaki dnevni list Obzor".
1924. Prikazuju se komadi Ciascuno a suo modo (Svatko na svoj nain) i Il signore delta
nave (Gospodar broda). Pirandello pristupa faistikoj stranci. Branko Gavella u zagrebakom
Narodnom kazalitu postavlja est lica trae autora u prijevodu Milana Begovia, sa scenografijom
Ljube Babica. Briljira Vika Podgorska, ali na ogoljavanje mehanizma knjievnog i kazalinoga
stvaranja zagrebaka publika reagira mlako. Meutim, dio kritike (npr. Antun Barac) shvaa
epohalnost i komada i njegova uprizorenja. U ulozi Redatelja nastupa sam redatelj - Gavella.
1925. Izlazi Pirandellov posljednji roman Uno, nessuno e centomila, iji je glavni lik,
Vitangelo Moscarda, utjelovljenje krajnje postaje autorova putovanja prema
dezintegraciji/multiplikaciji romanesknog protagonista. Francuski redatelj Marcel L'Herbier snima
film Lefeu Mattia Pascal, za koji je scenarij napisao sam Pirandello, s velikim glumcem Ivanom
Mosjukinom u naslovnoj ulozi. Sa skupinom mladih pisaca, meu kojima su kontroverzni Massimo
Bonetempelli, teoretiar maginog realizma" ijedan od prvih i najpronicavijih autorovih kritikih
interpreta, te sin Stefano, Pirandello osniva kazalinu druinu Teatro d'Arte di Roma. Druina
postavlja talijanska i strana netradicionalna djela i s njima gostuje u cijelom svijetu. Na preporuku
pisca Marija Prage Pirandello upoznaje mladu glumicu Martu Abbu, koja se dotada bila istakla tek
u jednoj predstavi, u Cehovljevu Galebu. Marta Abba postaje njegovom muzom (uloge u komadima
Diana e la Tuda, L'amica delle mogli, Come tu mi vuoi, I Giganti della montagna, Trovarsi, pisane
su upravo za nju), prvom i/ili kanonskom interpretatoricom brojnih njegovih likova (neka djela koja
su na praizvedbama bila hladno primljena poslije su izazvala oduevljenje u njezinoj izvedbi) te
doivotnom vjernom prijateljicom. Teatro d'Arte, u kojemu su i poznati glumci Ruggero Rugged i
Lamberto Picasso, odlazi na turneju u London, Pariz, Njemaku. U Parizu, ne Elizejskim
poljanama, prikazuje se balet Alfreda Caselle nadahnut Pirandellovom arom.
U zagrebakom Obzoru" Milan Begovi objavljuje svoj prijevod Pirandellova eseja Kako
sam i zato napisao est lica trae autora". Hrvatski dramatiar Josip Kulundi, svojevrsni

346
polemini pirandelist", objavljuje prikaze Pirandellova djela u Hrvatskoj pozornici" i
Novostima", a dvije godine poslije i u Hrvatskoj reviji".
1926. Nobelovu nagradu za knjievnost dobiva sardinijska spisateljica Grazija Deledda.
Pirandellovu kandidaturu za nagradu sprijeio je sam Benito Mussolini, navodno kako to ne bi
izazvalo zavist Gabrielea D'Annunzija. Pirandello sa svojom druinom gostuje u Budimpeti, Beu
i Pragu. Svjetska premijera njegove drame Diana i Tuda odrava se u Ziirichu, na njemakom
jeziku. U Splitu se prikazuju Sei personaggi. Pirandellova druina gostuje u Rijeci s dramama Due
in una. Ma non e una cosa seria i Cosi e (se vi pare).
Snima se film Henrik IV. redatelja Amleta Palermija, s Conradom Veidtom u glavnoj ulozi.
1927. U Rimu se prikazuju L'amica delle mogli, u Milanu Bellavita.
Teatro d'Arte gostuje u Brazilu i u Argentini.
U Zagrebu, u izdanju Zabavne biblioteke, izlazi Pokojni Matija Pascal u prijevodu Filipa
Dominikovia. Bogdan Radia objavljuje u Obzoru" lanke Dnevnik knjievne Italije - Ispovijed
jednog kritiara, u kojemu je prvi dio, s naslovom Posljednji Pirandello, prikaz romana Uno
nessuno e centomila. Drugi dio Svjedoci dananje Italije - Luigi Pirandello, bavi se cjelokupnim
Pirandellovim dramskim stvaralatvom.
1928. U Rimu se prikazuje prva od Pirandellovih mitskih fantazija", La nuova colonia
(Nova kolonija; druge dvije su Lazar i nedovreni Gorski divovi), s Martom Abbom i Lambertom
Picassom. Teatro d'Arte raspada se zbog financijskih tekoa.
Guen atmosferom osrednjosti to obiljeuje talijansku kulturu tih godina, ogoren
nerazumijevanjem i zaviu s kojima se susree u svojim teatarskim nastojanjima, Pirandello odlazi
u Njemaku, gdje radi na filmskoj ekranizaciji svojih Sei personaggi. Marta Abba ostaje u Italiji i
osniva vlastitu kazalinu druinu s kojom e tijekom sljedeih godina uprizoriti niz Pirandellovih
komada.
1929. Lazar doivljava praizvedbu najprije na engleskome, a zatim na talijanskom jeziku. U
Torinu se prikazuje O di uno o di nessuno (Ili jednom ili nijednom). Velik uspjeh postie Marta
Abba u komadu Come tu mi vuoi (Kakvu me eli). Legendarni filmski studio Metro Goldwin
Mayer poziva Pirandella u Holywood radi snimanja filma s Gretom Garbo i Erichom von
Stroheimom, u reiji Georgea Fitzmauricea, prema istom komadu. Pirandello biva imenovan jednim
od prvih lanova Talijanske akademije, za to je njegovo lanstvo u faistikoj stranci bilo svakako
nuan uvjet. Usprkos tome, kao i estim izvedbama njegovih drama u domovini, godine koje su
uslijedile uglavnom e provoditi u inozemstvu, esto sam postavljajui na scenu svoja dramska
djela.
1930. Prikazuje se komad Questa sera si recita a soggetto (Veeras se improvizira), koji se
dri zavrnim dijelom trilogije o teatru u teatru, ija su prva dva dijela Sei personaggi i Ciascuno a
modo suo (Svatko na svoj nain).
1932. U Napulju se prikazuje Nai se, s Martom Abbom u glavnoj ulozi.
1933. Komad Quando si e qualcuno (Kad si netko) postavljen je najprije u Buenos Airesu,
na panjolskome, pa u Italiji. U Hitlerovoj Njemakoj zabranjeno je uprizorenje Pirandellova
cjelokupnog dramskog djela, ali godinu dana nakon toga njegova Lafavola del figlio cambiato
(Pria o zamijenjenom sinu) ipak slui kao libreto za glazbenu dramu Giana Francesca Malipiera
koja se prikazuje u Brauschweigu i Darmstadtu.
1934. Dana 9. studenog Pirandello prima Nobelovu nagradu. Faistiki reim hladno prima
taj svjetski uspjeh autora koji, usprkos lanstvu u stranci, samom impostacijom svojega knjievnog
i dramskog stvaralatva pokazuje apsurdnost bilo kakvih totalitarnih pregnua; autora ijem je
347
teatru Mussolini osobno u jednoj prilici prigovorio da je introspektivan, ishitren i antirealistian".
(Ali u rodnom Girgentiju Pirandello napokon postaje propheta in patria.) Nakon dodjele nagrade
Pirandello pozira novinaru za pisaim strojem, u nedogled na njemu ispisujui samo jednu rije:
Pagliacciate!" (Lakrdije").
Ivo Hergei u Obzoru" pie o Pirandellovu pripovjedakom i kritikom opusu i o
Humorizmu.
Rimska publika izvidala je premijeru drame Lafavola del jiglio cambiato.
1935. Prikazuje se Non si sa come (Ne zna se kako). Ki Lietta vraa se u Italiju da bi bila
uz oca koji boluje od angine pectoris. U tekstu Informazioni sul mio involontario soggiorno sulla
terra (Podaci o mojem nenamjernom boravku na zemlji) Pirandello reira" svoj sprovod -
sirotinjska mrtvaka koija neka ga nou, bez svjedoka, otprati do mrtvanice u kojoj e biti
spaljen. Urna neka bude prenesena na Siciliju i zazidana u stijenu u okolici rodnoga Girgentija.
Pie dramu I giganti della montagna (Gorski divovi), koja e ostati nedovrena, a bit e
prikazana godinu dana nakon pieve smrti. U Hrvatskom kolu" Ivo Hergei se javlja tekstom
Pirandellov humorizam.
1936. Snima se nova verzija filma Ma non e una cosa seria u reiji Marija Camerinija.
Jedan od intepreta je i Vittorio De Sica. Pirandello se razbolijeva od upale plua i 10. prosinca
umire u svom rimskom stanu. Rodni grad na tri se dana zavija u crno. Ali urna s Pirandellovim
pepelom ekat e jo mnogo godina, sve do 1961. (kada je vrijeme ve otupjelo mnogosmjerne
politiki motivirane animozitete), na svoje vjeno mjesto, pod borovim stablom, u Kaosu.

348
 BIBLIOGRAFIJA

IZBOR IZ KRITIKE LITERATURE O PIRANDELLU

1910. Borgese, Giuseppe Antonio, La vita e U libro. Saggi di letteratura e di cultura

contemporanea, Bocca, Torino
1921. Francesco Flora, Dal romanticismo al futurismo, Porta, Piacenza Tilgher, Adriano,
Voci del tempo. Profili di letterati efilosofi contemporanei, Libreria di Scienze e Lettere, Roma
1922. Prezzolini, Giuseppe, Luigi Pirandello, u: LTtalia che scrive", VIII.
1924. Pancrazi, Pietro, Luigi Pirandello, u: Scrittori italiani del 900, Laterza, Bari
1927. Piero Gobetti, Opera critica II, Edizioni del Baretti, Torino
1928. Momigliano, Attilio, Luigi Pirandello, u: Impressioni di un lettore contemporanea,
Milano
1932. Nardelli, Federico Vittore, Uomo segreto: vita e croci di Luigi Pirandello,
Mondadori, Milano
1934. Alvaro, Corrado, Pirandello premio Nobel 1934, La nuova antologia", 3.
Vittorini, Elio, Pirandello, Ateneo Veneto", X.
1937. Bontempelli, Massimo, Pirandello, Leopardi, D'Annunzio, Bompiani, Milano
1939. Lo Vecchio Musti, Manlio, L'opera di Luigi Pirandello, Torino
1942. Pancrazi, Pietro, Luigi Pirandello u Scrittori d'oggi, Laterza, Bari
1945. Sansone, Mario, Critica e poetica di Luigi Pirandello, u: Antico e nuovo", I. Croce,
Benedetto, Luigi Pirandello, u: Letteratura della nuova Italia (vol.VI.), Laterza, Bari Bontempelli,
Massimo, Pirandello o del candore u Introduzioni e discorsi (36 - 42), Bompiani, Milano
Debenedetti, Giacomo, Una giornata" di Pirandello, u: Saggi critici, Edizioni del Secolo, Roma
1950. Petronio, Giuseppe, Pirandello novelliere e la crisi del realismo, Edizioni Lucentia,
Lucca Sciascia, Leonardo, Pirandello e il pirandellismo, Salvatore Sciascia Editore, Caltanissetta
1958. Angioletti, G. Battista, Luigi Pirandello narratore e drammaturgo, Edizioni Radio
Italiana, Torino
1961. Sciascia, Leonardo, Pirandello e la Sicilia, Salvatore Sciascia Editore, Caltanissetta
1962. Nardelli, Federico Vittore, Pirandello, uomo segreto, Vito Bianco Editore, Roma
1964. Barilli, Renato, La barriera del naturalismo. Studi sulla narrativa italiana
contemporanea, Mursia, Milano
1967. Cambon, Glauco, (ur.) Pirandello. A Collection of Critical Essays, Prentice-Hall,
Inc, Eglewood Cliffs, New Jersey
1969. Janner, Arminio, Luigi Pirandello, La Nuova Italia, Firenze
1973. Macchia, Giovanni, La caduta della luna, Mondadori, Milano Mirmina, Emilia,
Pirandello novelliere, Longo Editore, Ravenna
1974. Castris, Arcangelo Leone de, Storia di Pirandello, Laterza, Roma-Bari
1976. Virdia, Ferdinando, Invito alia lettura di Pirandello, Mursia, Milano
1978. Moder, Janko, Spremna beseda o avtorju, u: Luigi Pirandello, Iluzija in resninost,
Cankarjeva zaloba, Ljubljana
349
 1980. Lauretta, Enzo, Luigi Pirandello, Storia di un personaggio fuori di chiave", Mursia,
Milano
1982. AAVV., Pirandello saggista, Palumbo, Palermo
1983. Zangrilli, Franco, L'arte novellistica di Pirandello, Longo Editore, Ravenna
1986. Lucente, Gregory L, Beautiful Fables. Self-consciousness in Italian Narrative from
Manzoni to Calvino, The Johns Hopkins University Press, Baltimore-London
Mundula, Anna Paola, Pirandello e le violazioni del proibito, Lucarini, Roma
Sciascia, Leonardo, Pirandello dall'A alia Z, Supplemento al n. 26 dell'Espresso, takoer u:
Alfabeto pirandelliano", u: Opere 1984 - 89, Bompiani, Milano
1987. Mazzacurati, Giancarlo, Pirandello nel romanzo europeo, II Mulino, Bologna
1988. Caputi, Anthony, Pirandello and the Crisis of Modern Consciousness, Univeristy of
Illinois Press, Urbana
1989. Stone, Jennifer, Pirandello's Naked Prompt. The Structure of Repetition in
Modernism, Longo Editore, Ravenna
1990. Zangrilli, Franco, Linea Pirandelliana nella narrativa contemporanea, Longo
Editore, Ravenna
1992. Harrison, Thomas, Essay ism. Conrad Musil & Pirandello, The Johns Hopkins
University Press, Baltimore-London
1994. Lauretta, Enzo, Pirandello e la crisi, Edizioni San Paolo, Cinisello Balsamo
1995. AA.VV., Pirandello: Teatro e Musica, Palumbo, Palermo
1996. Bolognese, Giuseppe, Introduzione, u Luigi Pirandello, Chiose al Paradiso di Dante,
Edizioni San Paolo, Milano
Zangrilli, Franco, Le sorprese dell'intertestualita: Cervantes e Pirandello, Societa Editrice
Internazionale, Torino
1997. Corsinovi, Graziella, Pirandello e Vespressionismo. Analogic culturali e
anticipazioni espressive nella prima narrativa, Tilgher, Genova
1999. Biasin, GianPaolo i Gieri, Manuela (ur.), Luigi Pirandello. Contemporary
Perspectives, University of Toronto Press, Toronto -London

HRVATSKI PRIJEVODI PIRANDELLA OBJAVLJENI U KNJIGAMA

1923. Izopena, preveo Milo Martecchini, Hrvatski tamparski zavod, Zagreb

1927. Pokojni Mafija Pascal, preveo Filip Dominikovi, Zabavna biblioteka, Zagreb
1941. Sunce i sjena, novele, preveo Dubravko Dujin; predgovor Ivo Hergei, Savremena
biblioteka, Zagreb
1943. Njezin mu, preveo Dubravko Dujin; predgovor Ivo Hergei, Naklada Ante
Griinbaum, Zagreb
1952. Humorizam, preveo Branimir Gabrievi, Mladost, Zageb
Trideset novela, preveli Dubravko Dujin, Branka Marinkovi,
Fran Alfirevi, Tin Ujevi, Ivo Hergei; pogovor i biljeke Ivo Hergei, Zora, Zagreb
1962. Dvije brane postelje i druge prie, prevela Vjera Biani; pogovor Ivo Frange,
Svjetlost, Sarajevo
Jedan dan; Napomena o skrupulama knjievne mate, preveo Ivo Hergei, Naprijed, Zagreb
350
 Pokojni Matija Pascal; Deset novela, preveli Filip Dominikovi, Dubravko Dujin, Fran
Alfirevi, Tin Ujevi, Ivo Hergei, pogovor Ivo Hergei; Naprijed, Zagreb
1963. Humorizam, preveo Vladimir Rismondo, Mogunosti", Split (separat)
1964. Patarenska hereza: pripovijetke, preveli Tin Ujevi, Dubravko Dujin i Branka
Raki; biljeka o piscu Zlatko Tomii, Naprijed, Zagreb
1987. Izopena, prevela Karmen Milai, Znanje, Zagreb 1992. Gole maske, izbor,
prijevod i predgovor Frano ale, Cekade, Zagreb 1997. est lica trai autora, prijevod i
predgovor Snjeana Husi, Sysprint, Zagreb
1999. Gole maske, izabrao i preveo Frano ale, predgovor Morana ale, kolska knjiga,
Zagreb
2000. Jedan, nijedan i sto tisua, prijevod i pogovor Morana ale, Konzor, Zagreb

HRVATSKI KRITIKI PRILOZI PROUAVANJU PIRANDELLOVA DJELA,

NJEGOVA KONTEKSTA I NJEGOVIH ODJEKA

(Prilozi objavljeni za Pirandellova ivota navedeni su u kronologiji ivot ovjeka, ivot

njegova djela. Predgovori i pogovori hrvatskim prijevodima Pirandellovih djela navedeni su uz
izdanja tih prijevoda.)

1939. Ivo Hergei, ivot Luigi Pirandella, Komedija", VI. 1951. Ranko Marinkovi,
Geste i grimase, Zagreb 1955. Ivo Hergei, Knjievni portreti, Zagreb
1958. Frano ale, Appunti su un tipo d'inversione del soggetto nelle novelle di Luigi
Pirandello, Studia romanica et angelica zagrabiensia", 6.
1961. Frano ale, Sulla fortuna di Pirandello in Jugoslavia, Studia romanica et anglica
zagrabiensia", 12.; takoer u zborniku Atti del Convegno internazionale di studi pirandelliani,
Roma, 1967.
1963. Frano ale, Ancora su uno stilema in funzione umoristica, Studia romanica et
anglica zagrabiensia", 15. - 16.
1968. Frano ale, O knjievnim i kazalinim dodirima hrvatsko-talijanskim, Dubrovnik
1969. Ivo Hergei, Knjievnici nobelovci, Zagreb
1973. Frano ale, Od stilema do stila, Zagreb
1974. Frano ale i Mate Zori, Luigi Pirandello, u 4. sv. Povijesti svjetske knjievnosti,
Zagreb
1977. Frano ale, Sei personaggi in cerca di d'autore" e Questa sera si recita a
soggetto" in Jugoslavia, u zborniku Il teatro nel teatro di Pirandello, Agrigento
1979. Frano ale, La prima voce di Pirandello e su Pirandello fuori d'Italia, Rivista di
studi pirandelliani", 1., Agrigento
1986. Frano ale, Affinities precoces, Theatre en Europe", 10., Paris
1988. Sanja Roi, Un concetto in cerca di teorizzatore u zborniku Intermediate Pirandello,
Udine
1989. Sanja Roi, Jedan pojam trai teoretiara. Prilog ponovnom itanju Pirandellova
ogleda u Humorizmu, Republika", 1. - 2.

351
 1996. Morana ale, Intertekstualno gibanje kipa, Marinkovieva Glorija i europski uzori
anamorfikih dvojnika, Umjetnost rijei", 1.
1990. Sanja Roi, Dal riso all'umorismo: parabola di un concetto, u: Studia romanica et
anglica zagrabiensia", 1. - 2., takoer u: Miscellanea di Italianistica im memoria di Mario Santoro,
Napoli, 1995.
1997. Lada ale Feldman, Teatar u teatru u hrvatskom teatru, Zagreb Morana ale,
Begovi i pirandelizam, Knjievna smotra", 103 (1) Morana ale, Josip Kulundi i osporavanje
pirandelizma, Krleini dani u Osijeku 1996., Osijek - Zagreb; takoer u: Republika", 3. - 4.
Morana ale Inae lae". Pirandello u Marinkovievoj Pustinji", Hrvatsko-talijanski
knjievni odnosi, VI., Zagreb
1998. Morana ale, Vojnovi i Pirandello. Ti" kao prijetnja neispisivou, Dubrovaki
horizonti", 38.
1999. Morana ale, Roenje nesuvremenog protagonista iz duha glume: koristi i tete od
iskuavanja povijesti na sebi u Pirandellovu Henriku IV." i Krleinom Areteju", Knjievna
smotra", 111 (1) Morana ale, Pirandello u Marinkovievoj esejistikoj pripovijednoj prozi,
Dubrovnik", X. 1. - 2.
Morana ale, Sto tisua i jedan d(r)ugi nos, Dubrovnik", X., 4. Lada ale Feldman,
Filozofija glumice (u Pirandellovoj drami Nai se) Dubrovnik", X., 4.
Boris B. Hrovat, Kvintesencija pirandelizma, Hrvatsko slovo", 26. veljae
Tonko Maroevi, Stari papiri, rijei otrcane (Prolegomena Pirandellovu pjesnitvu),
Dubrovnik", X., 4.
Sanja Roi, Pirandello ridens: o smijehu, tuzi i humorizmu, Dubrovnik", X., 4.

352