Luka eo Kazivanja o nadnaravnom
etnoloka tribina 33 vol. 40, 2010. str. 107-115
Kazivanja o nadnaravnom prema lokalnim
temeljima grupne pripadnosti
U tekstu autor na osnovi
nedavno provedenog intervjua s
kazivaima Dalmatinske zagore i
Bukovice pokazuje kako prianje
o nadnaravnim biima poput vila,
vukodlaka, vjetica i dr. moe
biti snaan indikator lokalne
pripadnosti i politiko-etnikih
stanja. Armativno prianje o
nadnaravnim biima pokazuje
povijesnu, politiku i etniku
koherentnost lokalnih skupina
dok, s druge strane, negiranje,
racionaliziranje i autocenzura
kazivaa upuuje na pripadnike
skupina koje ive na etniki i
politiki slojevitom podruju
nakon Domovinskoga rata.
[nadnaravna bia, tradicijska
vjerovanja, kazivai, grupna
pripadnost]
UDK 398.4(497.5)
izvorni znanstveni lanak
primljeno 20.7.2010.
prihvaeno 15.9.2010.
LUKA EO
Odsjek za etnologiju HAZU, Zagreb
N
a Praznik rada, prvoga svibnja 2007. godine, u
jednom selu1 u Dalmatinskoj zagori, zapoeo
sam intervju s domainom Jokcem, zemljora-
dnikom roenim 1941. godine. Odmah pri mojem dola-
sku pridruili su nam se Ivan, roen 1940. godine, Jakov,
roen 1952., a pozvan je u kuu i Marko, roen 1938.
godine. Nakon to su se svi smjestili, priupitali su me to
me zanima, odakle sam, kako se zovem, jesam li oenjen.
Nakon to sam poeo odgovarati na neka od pitanja,
Jokac me prekinuo i pitao: Vidi li ti ove dvije slike? Ovo
ti je brat moj roeni Marko. A ovaj, prepoznaje li ga? To
ti je na Poglavnik. Na kuhinjskom zidu bile su objeene
dvije fotograje. Jedna je prikazivala Antu Pavelia,
Poglavnika Nezavisne Drave Hrvatske, a druga
fotograja, novijeg datuma, prikazivala je mukarca s
diplama odjevenog u ustaku uniformu. Radilo se o
stanovitom Marku, bratu domaina Jokca. Sva etvorica
kazivaa poela su se smjekati i dali su mi do znanja da
su svi pobornici ustakog reima. E, sada zna gdje si.
Mi smo ti svi Hrvati, meu nama ti nema onih2 (Jakov).
Kazivai su mi priopili i da navijaju za Nogometni klub
Hajduk, ali da nemaju nita protiv Dinama iz Zagreba jer
je i to na hrvatski klub.
Nakon poetnog upoznavanja, etvorici kazivaa
postavio sam pitanje o mjestu njihova roenja i zani-
manju. Sva su etvorica odgovorila da su roena u selu
u kojem se nalazimo, ali samo domain Jokac, zemljora-
dnik, i najstariji Marko, bivi zemljoradnik, trenutno ive
1
Toni lokaliteti i puna imena kazivaa izostavljena su iz etikih
razloga. Detaljan popis kazivaa i transkripti intervjua pohranjeni su
u Odsjeku za etnologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pod
inventarnim brojem NZ 195.
2
Pokazni deiksu oni kazivai porabe kako bi determinirali srpsko
stanovnitvo.
107
 Luka eo Kazivanja o nadnaravnom
etnoloka tribina 33 vol. 40, 2010. str. 107-115

u selu. Ostala dvojica, Jakov i Ivan, dan prije su doli posjetiti svoje rodno mjesto jer
je praznik. Jakov je doao iz Trogira, gdje radi kao ugostitelj nakon to je prije deset
godina izaao iz sveenstva. Ivan je doao iz Nice u Francuskoj, gdje vie od trideset
godina radi kao vrtlar, a otiao je jer u ono vrijeme u komunizmu svi su kao ja bili
proganjani pa smo pobjegli.3
Rije je, dakle, o etvorici mukaraca, podrijetlom iz istoga mjesta, iste nacionalne
i vjerske pripadnosti, iste sportsko-navijake orijentacije i slabije formalne naobrazbe.
Okupili su se prigodom praznika, nakon duljeg vremena, u svojem rodnom selu kod
jednog od mjetana.
Postavio sam pitanje zna li netko da se neto prialo o vilama u njihovu kraju. Kazivai
su se poeli smijati. Zatim je Ivan rekao da toga nema i da su to izmiljotine, Jokac je
rekao da su to stare prie kojima su se plaila djeca. Meutim, Jakov je izjavio:
Je, bilo je to. Kad se uvalo ovce, dolazile su vile i moglo ih se vidjet. Noge su im ko u
magareta, a kose do pete. ive i pleu tu po brdima. Bila je vila, Majketina su je zvali.
Bio je bili konj, ispletene mu grive u najsitnije pletenice. Kad je ovik ujutro doao u talu,
vidio je da je konj sav mokar i po trbuhu mu bijelo, to znai da se je znojio i da je cilu no
s nekim bio.
Nakon to je Jakov ispriao dogaaj o ispletenoj konjskoj grivi, ostala trojica su potvrdila
da su i oni sami vidjeli takve konje ispletenih griva. Jokac, koji je do maloprije tvrdio da
su se time plaila djeca, ipak je pridodao:
Ranije ih je bilo. Tog konja ovik ostavi naveer u tali, a ujutro mu pletenice do poda. Te
pletenice niko nije mogo razvest. To su jedan drugog plaili s tim vilama.
U trenutku kada se poelo govoriti o vilama, bilo je razvidno da je Jakov zapoeo
odgovarati na pitanja iz repertoara koji ih je sve doticao jer se govorilo o njihovu kraju i
priama o kojima su svi znali neto ili podosta. Nakon poetnog nijekanja o postojanju
i vanosti takvih pria, Jakovljev iskaz potaknuo je i ostale sudionike intervjua da kau
neto o temi koja im se inila zajednikom. Ubrzo se razgovor nastavio tako da su svi
akteri pokuali neto dodati i pokazati da im je znana ta tema. Ivan, koji je do maloprije
tvrdio da nema vila, nadodao je:
Bio je ovdje jedan Lovro, ulovile ga vile i vodile i rekle mu, ako bi izda da ih je vidija i bija
s njima, da bi ga ubile, zadavile.
Zatim se ukljuio i Marko:
Tako su rekle i Ivanu. Igra je s njima kolo u Kijake kad je ia. Tako je pria.
Na izjave o vilama ponovno se javio i nadovezao Jakov, koji je tvrdio da je izvjesni Ivan
izmislio priu, ali se opet javio Jokac koji je, pak, tvrdio da je to bila istina.
Stoga, kao to vidimo, razgovor etvorice kazivaa kree se u smjeru pokuaja
rekonstrukcije zajednikih sjeanja. Svaki od njih pokuava pridodati neto inicijalnoj
prii o vilama, pokuava se prisjetiti dodatnih elemenata koji dopunjuju priu, rekao
bih, zato da pokae svoju pripadnost tradiciji karakteristinoj za njihovo mjesto. Tije-
3
U ovom primjeru rije je o odlasku u inozemstvo nakon Hrvatskoga proljea, politikog pokreta ranih
1970-ih, iji su pripadnici traili vea prava Hrvatske u okviru Jugoslavije. Nakon sloma pokreta veina
pripadnika je uhiena ili je pobjegla u inozemstvo.

108
 Luka eo Kazivanja o nadnaravnom

etnoloka tribina 33 vol. 40, 2010. str. 107-115

kom razgovora sa etvoricom kazivaa bilo je zamjetno da svaki od njih eli istaknuti
svoje poznavanje nadnaravnih bia kako bi pokazao pripadnost skupini. Upravo zato
to su svi pripadnici istog kulturnog, lokalnog, svjetonazorskog miljea u kojem dijele
simpatije za nogometni klub, totalitarni reim, mjesto roenja, narodnost i religiju,
pokuavaju dijeliti i iste spoznaje o tradicijskim vjerovanjima svoga kraja. Meutim,
razgovor s kazivaima nije stao na poznavanju podataka o tome kako izgledaju i to
ine bia iz zajednikog tradicijskog vjerovanja, nego je svaki pojedinac, da pokae jo
veu angairanost u toj temi, istaknuo i vlastitu upletenost u zajedniki nadnaravni
svijet.
Nakon to su sva etvorica slikovito opisivala vile i dogaaje koji su se povezivali
s vilama, poput otisaka u kamenu, ugaene trave i slinog, postavio sam im pitanje o
mri. Znajui iz prikupljene grae i objavljenih primjera da je jedno od najfrekventnijih
nadnaravnih bia s kojim su se ljudi suoili upravo mra, postavio sam pitanje postoji li
neko bie pod nazivom mra i je li ga netko od njih sreo. Na to mi je Jakov odgovorio:
Sluaj sad, ovo nije zezancija. Ovo ti je stvarno bilo. Moju sestru i mene su trle more. Moja
sestra je u noi vikala, nije se jo udala. Ona je vikala i plakala da ju trne mora. Evo je, evo
je! Ja ju nisam vidio, ali sam ju uvatio i drat ju treba do jutra, ali nisam uspio pa je pobigla.
Kau ljudi da su je drali kad su je uvatili pa da se mijenja u maku, pa u muhu, pa u
zmiju, pa se prepali i pustili je, a ona pobjegla kroz kljuanicu. I kad je dolo jutro, moja
sestra sva plava, slaba, nije se mogla micat. Ma, te su ti more i mene trle. Nisam se moga
micat po noi, a ona mi doe pa mi cika sise i ujutro mi jo mlijeko ide iz sise (obiljeeno
istaknuo L. .).

Iz navedenog se primjera moe zakljuiti da kaziva oito dobro poznaje vjerovanje

u mre i zna da je karakteristino za kraj u kojem se rodio. Stoga, potaknut mojim
pitanjem, osjea potrebu da ispria dogaaj koji e ga povezati s tim biem, a tom
povezanosti pokazati meni, ali i drugim sudionicima intervjua, da je upleten u nadnara-
vnu pojavu koja poinje predstavljati simbol njihove lokalne pripadnosti. Stoga svoje
izlaganje zapoinje formulom ovo nije zezancija, koja, kao i mnoge sline formule, slui
za uvjeravanje u istinitost dogaaja (v. Bokovi-Stulli 1991:191). Nastavlja s vlastitom
upletenou spominjui kako je uhvatio mru koja je trla njegovu sestru da bi pred kraj
tvrdio da su i njega samoga trle mre, to argumentira curenjem mlijeka iz vlastite sise
idueg jutra.
Nakon to je Jakov ispriao svoje iskustvo s mrom, i drugi su kazivai, gotovo s
oduevljenjem, poeli priati o mri i svojem susretu s njom:
Je, je, tako je to. More dou kroz kljuanicu od ispod Velebita i cikaju ljudima sise. Cikale
su i mene. Onda treba stavit neto otro u kljuanicu i onda da vie ne dolazi. Ni meni vie
nikad nije dola. (Jokac)
A ja u ti rei ovo. Bio sam jednom u sobi s nekim, Marko se zvao, a ima je preko sto kila.
I te su ga noi trle more. On je vika, zavija, plaka je jadan. I tako tri noi. Sav se znoija i
nakon tri noi, kad je ia kui, on je smravija 60 kila. To je iva istina, ja sam ga vidija, sam
bija s njim u sobi kad se to dogaalo (Ivan) (obiljeeno istaknuo L. .).
Nakon to su se kazivai oito snano armirali u prianju o problemu nadnaravnih
bia u njihovu kraju, postavio sam i pitanje zna li netko zato mre dolaze ljudima.

109
 Luka eo Kazivanja o nadnaravnom
etnoloka tribina 33 vol. 40, 2010. str. 107-115

Jakov, Ivan i Jokac sloili su se da su mre ljubomorne na ene koje se sviaju lijepim
mladiima pa ih taru te da isto tako taru lijepe mladie koji im se sviaju. Jedino je
Marko prvo rekao: Te su more moda i zbog pritiska u tijelu, neki tlak, vruina kad je,
meutim, nakon nekoliko trenutaka se ispravio i rekao: Ma, ne znam, i mene su trle te
more i sikale su me ovdi (pokazujui na prsa). Razvidno je stoga da su sva etvorica
kazivaa tijekom razgovora pokuavala uskladiti priu. Tvrdili su da postoje vile, iako
ih nitko nije vidio, ali je vidio konje opletenih griva. Mra je trla i sikala svakog od njih
te tvrde da su stopostotno sigurni da mra postoji.
U ostatku razgovora kazivai su priali i o drugim nadnaravnim biima: vukodlacima,
vjeticama i jednom orku, koji je 1948. godine odnio nekog pijanog suseljana. Pritom su
spominjali tona imena, datume, dogaaje koji su se nekomu i nekad dogodili. Tijekom
razgovora, dok jedan od kazivaa spominje imena, mjesta i datume, ostali povlauju i
prisjeaju se istih podataka i dopunjuju priu.
Stoga su u razgovoru o nadnaravnim biima etvorica kazivaa zapravo usposta-
vljala, odnosno rekonstruirala zajedniki okvir tradicijskog nasljea kako bi izvanjskom
promatrau, ali i sebi meusobno, pokazali i naglasili pripadnost lokalnoj zajednici i
pokazali poznavanje tradicijskih vjerovanja koje ju u neku ruku simbolizira. Vjerojatno
stoga to su se meu kazivaima nala i dvojica pripadnika prouavane sredine koja
rijetko dolaze u selo, odnosno Jakov iz Trogira i Ivan iz Nice, nunost poznavanja
lokalnih tradicijskih vjerovanja bila je jo naglaenija. Ako pogledamo izjave kazivaa,
upravo su Jakov i Ivan najvie priali i naglaavali svoju upletenost u susrete s nadna-
ravnim biima, to moe pokazati da su tako eljeli naglasiti da, iako vie ne ive u
rodnome selu, ipak jo uvijek poznaju tradicijska vjerovanja svojeg kraja te, tovie, da
su njima obuhvaeni. Dodatnu potvrdu tomu dao je opet Ivan iz Nice, koji je tijekom
razgovora izjavio da svaki put kad se automobilom vraa iz Francuske, pone osjeati
posebnu ugodnu energiju, aroliju () kao da letim, osjeam se ko pero lagan im
se pribliim ovom kraju. Onda na Klisu jedem peenje, kad idem za Split, i svega toga
odmah nestane.
Ovaj Ivanov iskaz pokazuje da svoj rodni kraj, sukladno dotadanjem razgovoru,
smatra posebnim i arobnim te samim tim to osobno osjea neku posebnost i aroliju eli
naglasiti kako je jo uvijek povezan s njime na nadnaravan nain. Dakako, Ivanov iskaz
potaknuo je i druge kazivae da istaknu svoju pripadnost kraju vlastitim svjedoenjem
o neem posebnom. Naime, nakon to je Ivan iznio svoje arobne osjeaje, Marko
je izjavio: Ovo to tebe zanima, ta plaila, sve je to s avolske strane. A zna, ima
ovdje i s boanske strane. Nakon toga nastavio je priati da je 1947. ili 1948. godine
vidio ukazanje Gospe na prozorima oblinje crkve. Svi koji su tada bili u blizini crkve
mogli su vidjeti procesiju svetaca. Takoer su, kako tvrdi, pokraj mjesne kole uza
zid prolazili aneli, sveti Juraj i svi sveti. Nakon to je Marko ispriao ovaj doivljaj, i
drugi su kazivai potvrdili da su vidjeli spomenutu procesiju. Ivan je tada imao sedam
godina, a Jokac osam. Jakov, koji se tada jo nije rodio, nije tvrdio da je vidio procesiju
svetaca, ali je, osjetno potaknut svjedoanstvom drugih kazivaa, izjavio da je vidio
nekakvu procesiju svetaca kad je kleao u francuskom svetitu Lourdes na hodoau
1985. godine.
Oito je da su vjerovanja u nadnaravna bia kod spomenutih kazivaa izjednaena sa
svecima i Majkom Bojom. Pritom vjetice, mre, vukodlaci i druga plaila pripadaju

110
 Luka eo Kazivanja o nadnaravnom

etnoloka tribina 33 vol. 40, 2010. str. 107-115

avolskoj sferi, dok su Gospa i sveci predstavnici boanske strane. Prianjem i o jednim
i o drugim nadnaravnim biima moemo primijetiti da njihova elja za prianjem i
pokazivanjem poznavanja te teme proizlazi iz potrebe da se potvrde kao pripadnici
grupe s naglaskom na lokalnim, dalmatinsko-zagorskim, hrvatskim i katolikim vrije-
dnostima. Pritom se istiu dvojica kazivaa koja ne ive, ali su roena u selu u kojem se
vodi intervju i trenutno borave u njemu. U prianju o vilama, mrama, vukodlacima i
vjeticama kazivai potvruju svoju pripadnost lokalnoj zajednici koja je nositelj takvih
tradicijskih vjerovanja. Poznavanje podataka, detalja, osobito vlastita upletenost i susret
s nadnaravnim biima, apostrora ih kvaliciranim pripadnicima lokalne skupine.
Slinu reakciju otkrila je amerika folkloristica Rosan Augusta Jordan promatrajui
ponaanje jedne mlade Amerikanke meksikih korijena koja se nakon kolovanja, kad
se druila samo s Angloamerikancima, teko ponovno prilagodila meksiko-amerikoj
sredini. U toj novoj-staroj sredini morala je nanovo prihvatiti cijeli niz raznih vjero-
vanja u duhove, vjetice i mo lijeenja currandera4 kako bi se ponovno osjeala dijelom
zajednice i bila prihvaena. Tijekom vremena, iako s velikim predrasudama, poela
je usvajati vjerovanja i nadnaravne prakse grupe kako se ne bi osjeala distancirano,
odnosno, kako bi osjetila pripadnost i identikaciju s vlastitom grupom. Prema Jordan,
rije je o nainu usvajanja grupnog identiteta iji su pripadnici meusobno slini zbog
zajednikog porijekla, stvarnog ili izmiljenog, i koji su prihvaeni od sebi slinih.
Pritom naglaava da pri iskazivanju grupnog identiteta znaajnu ulogu ima folklor,
unutar njega i vjerovanja u nadnaravno, jer poput simbola izraavaju posebnosti grupe
(Jordan 1975:370). I u naih je kazivaa razvidno da vjerovanja u nadnaravna bia imaju
ulogu konstruiranja pripadnosti grupi. Kao to smo vidjeli, jedna izjava o, primjerice,
susretu s mrom odmah evocira niz drugih i slinih izjava ostalih kazivaa koji time
ele dokazati da su i oni upoznati s tradicijom. Kazivai razgovorom o nadnaravnim
biima pokazuju bliskost, pripadnost, pa ak i odanost lokalnoj zajednici i njezinim
tradicijama.
Stoga vjerovanja u nadnaravna bia mogu sluiti kao indikator grupne pripadnosti
i biti pokazateljem ukorijenjenosti lokalnih tradicija. Poznavanjem podataka, dogaaja
i, napokon, pokazivanjem vlastite upletenosti u dogaaje s nadnaravnim biima,
pojedinci u dalmatinskom zaleu pokazuju pripadnost zajednici i povezuju vjerovanja
u nadnaravna bia sa svojim zaviajem, to mi je na odlasku potvrdio Jakov:
Ako si pametan, nee i dalje po ovim selima ispitivat ljude o tim stvarima. Ako si pa-
metan, samo e prepisat ovo to smo ti mi rekli. Svi e ti oni priati isto.
Posljednji iskaz kazivaa Jakova nedvojbeno upuuje da emo naii na jednake situacije
oblikovanja grupnog identiteta prianjem o tradicijskim vjerovanjima u nadnaravna
bia uputimo li se dalje istraivati prostor Dalmatinske zagore. Svi e kazivai priati
isto, na isti, otvoren, armativan i natjecateljski nain. Meutim, svega pedesetak kilo-
metara zrane udaljenosti na sjeverozapad nalazimo potpuno drukiju situaciju. Rije je
o podruju Bukovice koju omeuju Velebit, Zrmanja, Krka i Ravni kotari. Za razliku od
Dalmatinske zagore stanovnitvo Bukovice bilo je snano zahvaeno Domovinskim ra-
tom. U Bukovici je prije rata ivjelo mijeano stanovnitvo (sukobljeni Srbi i Hrvati) koje
je gotovo cijelo tijekom rata izbjeglo ili je prognano. Stanovnici su tijekom rata ivjeli
4
Oblik nadrilijenika.

111
 Luka eo Kazivanja o nadnaravnom
etnoloka tribina 33 vol. 40, 2010. str. 107-115

u veim urbanim sredinama poput Biograda, Zagreba ili Zadra (Hrvati) ili Beograda,
Novog Sada i Subotice (Srbi). Dio se stanovnitva nakon zavretka rata vratio ivjeti
u Bukovicu, stoga i danas tamo ive povratnici Hrvati i Srbi pod krilaticom mirnog
suivota.
Takva nova, sloena etno-politika situacija u Bukovici ostavila je traga i u odnosu
stanovnika Bukovice prema vjerovanjima u nadnaravna bia, odnosno, novonastalo
etno-politiko stanje (i meuodnosi) moe se razabrati iz odnosa kazivaa prema vjero-
vanjima u nadnaravna bia. Razlike se mogu primijetiti ve na samom poetku intervjua
s kazivaima. Za razliku od Dalmatinske zagore5 u Bukovici se susreemo s kazivaima
koji na pitanje o poznavanju nadnaravnih bia izjavljuju da o svemu to se ispituje
dosta znaju, meutim, najee ne ele govoriti. Tako je kazivaica Cuje nakon pitanja
o vilama, vukodlacima, vjeticama i mrama izjavila da jednostavno ne eli odgovarati
jer da se to ne smije. Uzastopno je ponavljala: ja o tome dosta znam, ali neu priati.
Spomenula je da se ovdje vratila ivjeti u miru, da je bila u Beogradu i sad kad je ovdje,
ne eli nita priati! Slinog su stava bili i srpski povratnici u oblinjem zaselku, koji su
s vidnim nepovjerenjem izjavili: Nema toga, mi ovdje samo uzgajamo arenu kozu.
O nadnaravnim biima znaju, ali ne ele priati niti Hrvati. Kaziva Ivan priao je o
mistinom padajuem kamenju i povukodlaenjima u selu, ali je, nakon to sam ga
priupitao gdje u Bukovici ive Hrvati, a gdje Srbi, prestao priati te je istaknuo da on
sam nikad u te stvari nije vjerovao jer je Hrvat, katolik i ide u crkvu. Neki kazivai,
poput Milorada, ipak su pristali na intervju meutim, u njihovim je iskazima uvijek
bila prisutna snana autocenzura. Zavravali su reenice s nema vie toga, to su
budalatine ili to su vjerovali bolesni ljudi te su se ograivali od svega to sami
govore i tako utjecali na vlastiti osjeaj da ne govore nita to bi kompromitiralo njihov
status mirnih povratnika. Slian odnos prema vjerovanju u nadnaravna bia pokazale
su i neke kazivaice koje su priajui o nadnaravnim biima pokuale racionalizirati
cijeli problem te su tvrdile da na ljude koji susreu nadnaravna bia utjeu umor i
nizak tlak (Janja) ili da su takvi susreti s biima rezultat poremeaja spavanja6 (Marta).

5
Dalmatinska zagora nije bila obuhvaena ratnim operacijama tijekom Domovinskoga rata te u njoj
znatnije ne nalazimo srpsko pravoslavno stanovnitvo.
6
Susreti s vukodlacima, vjeticama, vilama, a naroito mrama tijekom spavanja, neodoljivo nas navode
da nakratko razmotrimo pretpostavke francuskog profesora srednjovjekovne knjievnosti i civilizacije Clau-
dea Lecouteuxa iznesene u djelu Fes, sorcires et loups-gorous au Moyen Age. Histoire du double (1992). Ukratko,
Lecouteux prouavanjem srednjovjekovnih, primarno germanskih, tradicijskih vjerovanja, pokuava rekon-
struirati misaone obrasce koji ih pokreu te zakljuuje da je za postojanje vjetica, vila i vukodlaka zasluan
doticaj s narodima u kojih je prisutan amanistiki koncept vjerovanja u dvojnika ili alter ego. Takav koncept
dvojnika Lecouteux vidi kao temelj na kojem su izgraena vjerovanja u duhove, vjetice, more, vukodlake
i vile te tvrdi da ovjek zaista posjeduje uglavnom dva dvojnika materijalnog koji se moe preobraziti u
ivotinju, i duhovnog koji se takoer moe metamorfozirati, ali i putovati i djelovati u liku duha tijekom
ovjekovog spavanja, transa ili stanja katalepsije (v. Lecouteux 2003:64-123) Pogledamo li nakratko navedene
izjave kazivaa iz unutranjosti Dalmacije, moemo uvidjeti da odreene okolnosti pod kojima susreu
nadnaravna bia (san, nemogunost pokreta, crna maka) zaista odgovaraju stanjima koje navodi Lecouteux.
Susretanje i postojanje vukodlaka i vila takoer bi se moglo pripisati susretu s dvojnikom ili alter egom
koji ih konstruira. Meutim, s dananjeg stajalita istraivaa etnologa smatram da je nemogue govoriti o
povezivanju (dananjih) vjerovanja u nadnaravna bia s arhainim vjerovanjem u egzistenciju teriomorfnog
alter ega. Za takve tvrdnje potrebno je ponajprije napraviti detaljna knjievnopovijesna istraivanja srednjo-
vjekovnog materijala koji bi svjedoio o tadanjem vjerskom svjetonazoru (na kojem se temelje spomenute
tvrdnje) te bi se o eventualnim rezultatima svakako trebalo posavjetovati s psiholozima i psihijatrima koji

112
 Luka eo Kazivanja o nadnaravnom

etnoloka tribina 33 vol. 40, 2010. str. 107-115

Takav odnos prema vjerovanjima u nadnaravna bia u Bukovici moemo primarno
objasniti strahom osoba s kojima smo razgovarali od pripadnika intelektualne elite
koji hoda selom i zapisuje sve to se pria. To je uoila i francuska etnologinja Jeanne
Favret-Saada, koja je istraivala vjerovanja u vjetice u francuskoj ruralnoj pokrajini
Bocage, u kojoj su stanovnici smatrali da istraivai tradicijskih vjerovanja (folkoristi i
etnolozi) nositelje takvih vjerovanja esto vide nazadnima i primitivnima i zato se nikad
ne ure istaknuti svoja vjerovanja da ne bi bili smatrani nazadnima (1980:4). Stoga se
kazivai u svojim iskazima esto koriste autocenzurom ili racionaliziraju problem kako
se ne bi osobno doveli u vezu s takvim nazadnim vjerovanjima. Meutim, u primjeru
Bukovice takav odnos prema vjerovanjima u nadnaravna bia jo je naglaeniji jer kazivai
ne samo da se ne ele pokazati nazadnima i primitivnima ve, mnogo vanije, ne ele
se pokazati nazadnima i primitivnima povratnicima Srbima ili povratnicima Hrvatima
koji su se vratili iz izbjeglitva ili prognanitva i nastoje ostvariti miran suivot. Isto tako
kazivai u Bukovici nisu skloni isticati svoje poznavanje tradicijskih vjerovanja u nad-
naravna bia jer, za razliku od kazivaa u Dalmatinskoj zagori, nemaju snaan osjeaj
grupne i lokalne pripadnosti zbog nedavnog rata, u kojem je lokalno stanovnitvo bilo
u meusobnom sukobu. Stoga negiranje, racionaliziranje i autocenzura do prije rata
zajednikih tradicijskih vjerovanja u nadnaravna bia7 proizlazi i iz potrebe (nedavno
zaraenih) grupa da se vie ne determiniraju meusobno jednakima. Za razliku od
Dalmatinske zagore u kojoj kazivai imaju potrebu rekonstruirati zajednika sjeanja
vezana uz nadnaravna bia, u Bukovici kazivai imaju upravo suprotnu potrebu dekon-
struiranja takvih zajednikih sjeanja i stoga je razumljivo njihovo odbijanje prianja,
negiranje, autocenzuriranje i racionaliziranje takvih tradicija te isticanje nekih drugih
oblika grupne pripadnosti poput izjava da su npr. Hrvati katolici koji idu u crkvu (Ivan).
Na posljetku treba istaknuti da su svi ispitani kazivai tijekom Domovinskoga rata due
boravili u veim urbanim sredinama u kojima su se susreli s racionalnim objanjenjima
nazadnih vjerovanja koja su njegovali stariji ljudi u njihovim selima. Potvrdu za to
dao mi je kaziva Milorad, govorei da je za svojeg izbjeglitva u Beogradu itao Ericha
von Dnikena i Carlosa Castanedu8 te je shvatio da su nadnaravna bia iz pria starijih
ljudi zapravo budalatine. Sukladno tomu pretpostaviti je da su tradicijska vjerovanja u
bi mogli uputiti na vezu srednjovjekovnog koncepta dvojnika s dananjim vjerovanjima u nadnaravna bia.
U ovom radu to nam nije namjera. Meutim, ostaje injenica da se na prostoru unutranjosti Dalmacije naj-
ee javljaju vjerovanja upravo u ona nadnaravna bia koja spominje Lecouteux, odnosno u vjetice, vile i
vukodlake. Nije iskljueno da ta vjerovanja i danas nalazimo upravo iz istih razloga koje navodi Lecouteux,
ali blii sam stajalitu da su vjerovanja u nadnaravna bia kroz povijest konstruirana (i opstala) prvotno radi
reguliranja drutvenih odnosa i normi. Iz cjelokupnog panteona niih mitolokih bia danas se frekventnije
javljaju upravo vjetica, vukodlak i vila jer su se tijekom vremena pokazala kao bia koja su u stanju regulirati
najiri raspon drutvenih funkcija te se, sukladno tomu, njihovim prouavanjem i mogu izvesti neki opi
zakljuci o odnosu ovjeka prema okolini i drutvenim procesima pa tako i o ovjekovoj grupnoj pripadnosti
i identitetu o kojem govori ovaj rad.
7
Starija literatura i graa koja obrauje vjerovanje u nadnaravna bia u Bukovici pokazuje da gotovo
nema razlike izmeu vjerovanja Hrvata i Srba (v. npr. Ardali 1899, 1917).
8
vicarski autor Erich von Dniken proslavio se knjigom Chariots of the Gods (1968), u kojoj je izloio,
a poslije dopunjavao, teoriju prema kojoj su izvanzemaljci posjetili planet Zemlju i utjecali na razvoj o-
vjeanstva. Carlos Castaneda je peruansko/ameriki antropolog javnosti poznat svojim knjigama (12), od
kojih je najpoznatija prva pod naslovom The Teachings of Don Juan (1968). U svojim je knjigama Castaneda
opisao navodna vlastita iskustva tijekom uenja amanistikih tehnika koje mu je prenio Don Juan, aman
sjevernomeksikog indijanskog plemena Yaqui.

113
 Luka eo Kazivanja o nadnaravnom
etnoloka tribina 33 vol. 40, 2010. str. 107-115

nadnaravna bia u Bukovici dodatno dekonstruirana i usmjerena rapidnoj deklinaciji

zbog masovnog odlaska kazivaa u vee urbane sredine tijekom Domovinskoga rata u
kojima su stekli odmak od takvih nazadnih vjerovanja.
Istraujui vjerovanja u nadnaravna bia meu stanovnitvom Bukovice, moemo
zakljuiti da dodirujemo delikatan odnos kazivaa prema nadnaravnom koji je ispre-
pleten s jednako delikatnom pozicijom povratnika Srba i povratnika Hrvata u Bukovicu.
Za razliku od Dalmatinske zagore, u kojoj kazivai poznavanje i prianje o nadnaravnim
biima prepoznaju kao dio svoje tradicije i simbola lokalne pripadnosti, ponajprije zbog
koherentnosti svoje skupine i regije (pri tom se ne bojei stavova intelektualne elite),
stanovnici Bukovice, bilo Srbi ili Hrvati, takva vjerovanja i prianja smatraju neime
to se ne smije ili to u najmanju ruku nije preporueno. Stanovnici Bukovice skloni
su negiranju, autocenzuri i racionalizaciji nadnaravnih bia jer, pokuavajui ostvariti
miran suivot, ne ele kompromitirati sebe kao nazadnog ili primitivnog povratnika
Hrvata ili povratnika Srbina i stvoriti negativnu sliku o sebi. Stoga ovaj rad upuuje
kako istraivanje vjerovanja u nadnaravna bia, koja su sama po sebi delikatna, moe
posluiti kao indirektni pokazatelj jednako delikatnog odnosa ovjeka prema grupnoj i
lokalnoj pripadnosti. Otkljuavajui ovjekov odnos prema vjerovanju u nadnaravna
bia otkljuavamo i mnogostrukost ovjekovih meuodnosa, konstrukcija i meha-
nizma njegova ponaanja unutar vlastite grupe, drutva i kulture.

Literatura
Ardali, Vladimir. 1899. Bukovica. Narodni ivot i obiaji. Zbornik za narodni ivot i obiaje 4/1:113-126.
Ardali, Vladimir. 1917. Vjetica i vila. (Bukovica u Dalmaciji). Zbornik za narodni ivot i obiaje 22:302-311.
Bokovi-Stulli, Maja. 1991. Pjesme, prie, fantastika. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, Zavod za
istraivanje folklora.
Favret-Saada, Jeanne. 1980. Witchcraft in the Bocage. Cambridge: Cambridge University Press.
Jordan, Rosan Augusta. 1975. Ethnic Identity and the Lore of Supernatural. The Journal of American Folklore.
88/350:370-382.
Lecouteux, Claude. 2003. Witches, Werewolves, and Fairies. Shapeshifters and Astral Doubles in the Middle Ages.
Rochester, Vermont: Inner Traditions.

Accounts of the Supernatural Toward Local Foundations of

Group Belonging
Summary
Recent eld research of belief in supernatural beings in Dalmatias hinterland suggests that the research of
belief in fairies, witches, moras and werewolves can offer some general insights into local belonging of certain
population groups. This paper focuses on two such groups and their attitude toward believing in supernatural
beings. The rst groups is composed of informants from the Dalmatinska Zagora region who emphasize their
own knowledge of the legends about supernatural beings and frequently witness and interpret personal
experience and encounters with fairies, moras, witches and werewolves. The accounts attempt to reconstruct
collective memories. Each of the informants tries to add something to the initial story, tries to remember
additional elements to complete it, in order to underline their belonging to the tradition of their village.

114
 Luka eo Kazivanja o nadnaravnom

etnoloka tribina 33 vol. 40, 2010. str. 107-115

The knowledge of information, details, the stressing of ones own involvement in the encounter with
supernatural beings makes them qualied members of the local community. On the other hand, a group
of informants from Bukovica, although evidently privy to the researched topic, is almost always inclined
towards negation, self-censorship and rationalizing when it comes to believing in supernatural beings. Unlike
Dalmatinska Zagora, where informants identify the knowledge of and telling stories about supernatural
beings as part of their tradition and as a symbol of local belonging, primarily due to the homogeneousness of
their group or region, the people from Bukovica, whether ethnic Serbs or Croats, consider these beliefs and
stories as something forbidden or at least not recommended. In other words, the inhabitants of Bukovica
are prone to negation, self-censorship and rationalizing when it comes to supernatural beings because, in
their attempts at achieving a peaceful coexistence, they do not want to compromise themselves as backward
or primitive Croatian or Serbian returning refugees, thus avoiding the negative image in the eyes of the
intellectual elite.
[supernatural beings, traditional beliefs, informants, group belonging]

115