REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: Km 39/2016-10

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeu sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda

Lidije Grubi Radakovi kao predsjednice vijea, te Melite Boievi-Grbi, Ranka Marijana,
Draena Tripala i dr. sc. Zdenka Konjia kao lanova vijea uz sudjelovanje sudske savjetnice
Maje Ivanovi Stilinovi kao zapisniara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P., zbog
kaznenog djela iz l. 91. to. 5. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98,
50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11; dalje u
tekstu: KZ/97), odluujui o albama dravnog odvjetnika i optuenika podnesenim protiv
presude upanijskog suda u Splitu od 1. oujka 2016. broj Kzd-1/15, u sjednici odranoj 29.
studenog 2016., u nazonosti zamjenice Glavnog dravnog odvjetnika Republike Hrvatske
Mirte Kuhari i optuenikovog branitelja mr. sc. . G., odvjetnika iz S., i 8. lipnja 2017.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomino se prihvaaju albe dravnog odvjetnika i opt. D. P., preinauje se

prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izrie da je opt. D. P. radnjama za koje je
prvostupanjskom presudom proglaen krivim, poinio kazneno djelo ubojstva iz l. 90. KZ/97
i kazneno djelo silovanja u pokuaju iz l. 153. st. 1. u vezi s l. 34. st. 1. Kaznenog zakona
("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11).

II. Uslijed odluke pod I., i djelominim prihvaanjem albe opt. D. P., preinauje se
prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se opt. D. P. za kazneno djelo ubojstva iz l. 90.
KZ/97 za koje je proglaen krivim, na temelju te zakonske odredbe utvruje kazna zatvora u
trajanju od 15 (petnaest) godina, a za kazneno djelo silovanja u pokuaju iz l. 153. st. 1. u
vezi s l. 34. st. 1. KZ/11 za koje je proglaen krivim, na temelju tih zakonskih odredaba
utvruje se kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 8 (osam) mjeseci, dok se uzimaju kao
utvrene kazna zatvora u trajanju od 4 (etiri) godine i 6 (est) mjeseci iz pravomone presude
koju ine presuda upanijskog suda u ibeniku broj K-34/2011 od 19. listopada 2012. i
presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I K 171/13-8 od 27. oujka 2014. zbog
kaznenog djela iz l. 153. st. 1. u svezi l. 152. st. 1. i l. 34. KZ/11 i kazna zatvora u trajanju
od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci iz pravomone presude koju ine presuda upanijskog
suda u ibeniku broj Kv-186/2014 od 2. sijenja 2015. i presuda Vrhovnog suda Republike
Hrvatske broj I K 73/15-5 od 5. veljae 2015. zbog kaznenog djela iz l. 153. st. 1. u vezi s
l. 152. st. 1. i l. 34. st. 1. KZ/11, pa se opt. D. P. za ta kaznena djela i uz primjenu lanka 51.
stavaka 1. i 2. KZ/11, osuuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 (dvadeset)
 -2- Km 39/2016-10

godina, u koju mu se, na temelju l. 54. KZ/11, uraunava vrijeme provedeno u pritvoru i
istranom zatvoru od 18. srpnja 2002. g. do 14. kolovoza 2002. i od 26. lipnja 2011. pa
nadalje.

III. U ostalom dijelu alba dravnog odvjetnika i alba opt. D. P. odbijaju kao
neosnovane te se u pobijanom, a nepreinaenom dijelu potvruje prvostupanjska presuda.

Obrazloenje

Prvostupanjskom presudom upanijskog suda u Splitu opt. D. P. proglaen je krivim

zbog kaznenog djela tekog ubojstva iz l. 91. to. 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine"
broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07,
152/08, 57/11; dalje u tekstu: KZ/97) poinjenog na tetu A. B. za koje mu je, na temelju iste
zakonske odredbe utvrena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju trideset pet godina.
Optueniku su uzete kao utvrene kazne zatvora: a) u trajanju etiri godine i est mjeseci, na
koju je osuen zbog kaznenog djela iz l. 153. st. 1. KZ/11 u vezi s l. 34. KZ/11
pravomonom presudom koju ine presuda upanijskog suda u ibeniku od 19. listopada
2012. broj K-34/2011 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. oujka 2014. broj I K-
171/13, b) u trajanju dvije godine i deset mjeseci na koju je osuen zbog kaznenog djela iz l.
153. st. 1. KZ/11 u vezi s l. 34. KZ/11 pravomonom presudom koju ine presuda
upanijskog suda u ibeniku od 2. sijenja 2015. broj Kv-186/2014 i Vrhovnog suda
Republike Hrvatske od 5. veljae 2015. broj I K-73/15. Primjenom l. 51. i 53. KZ/11
optuenik je osuen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju etrdeset godina, u
koju kaznu je uraunato vrijeme provedeno u pritvoru i istranom zatvoru od 18. srpnja 2002.
do 14. kolovoza 2002. i od. 26. lipnja 2011. nadalje.

Na temelju l. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj

152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u
tekstu: ZKP/08) ot. obitelj B. je sa imovinskopravnim zahtjevom upuena u parnicu.

Na temelju l. 148. st. 1. u vezi s l. 145. st. 1. i 2. ZKP/08 optueniku je naloeno

naknaditi trokove kaznenog postupka u iznosu 233.576,01 kuna.

Protiv te presude albu je podnio dravni odvjetnik zbog pogreno utvrenog

injeninog stanja i povrede kaznenog zakona uz prijedlog da se prihvatialbu i ukine
prvostupanjsku presudu.

Protiv prvostupanjske presude albu (i dopunu albe) podnio je osobno opt. D. P. te

putem branitelja mr. sc. . G., odvjetnika iz S. te e sve albe i dopuna albe biti razmotrene
zajedno. Optuenik je u albi naznaio da je podnosi po svim zakonskim osnovama i na
kompletan predmet i postupanje institucija pravosua RH-a od 2011 do danas naglaskom na
povrede prava na pravino suenje. alba po branitelju podnesena je zbog bitnih povreda
odredaba kaznenog postupka, pogreno utvrenog injeninog stanja i odluke o kazni,
sadrajem i zbog povrede kaznenog zakona. albeni prijedlog je da se prvostupanjska presuda
preinai izricanjem oslobaajue presude ili osudom za kazneno djelo ubojstva odnosno ukine
i predmet vrati na ponovno suenje prvostupanjskom sudu, a zatraena je i obavijest o
sjednici vijea (alba po branitelju).
 -3- Km 39/2016-10

Dravni odvjetnik je odgovorio na albu optuenika.

Na temelju l. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Dravnom odvjetnitvu

Republike Hrvatske.

Postupajui prema odredbi l. 475. st. 2. ZKP/08, sjednica drugostupanjskog vijea

odrana je u nazonosti zamjenice Glavnog dravnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirte
Kuhari i optuenikovog branitelja mr. sc. . G., a u odsutnosti uredno izvijetenog
optuenika koji se pisanom izjavom izjasnio da ne eli prisustvovati sjednici vijea.

alba dravnog odvjetnika i optuenika su djelomino osnovane.

U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka

U albi po branitelju istiu se bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st.
1. to. 9., 11., st. 2. i 3. ZKP/08, a gotovo istovjetno sadrajem albe presudu pobija i
optuenik osobno.

U albi se tvrdi da je optuba prekoraena jer je prvostupanjski sud izmijenio

injenini opis i sukladno izmijenjenom injeninom opisu izmijenjen je i pravni opis, pa time
i pravna kvalifikacijato predstavlja bitan zahvat u injenini i pravni supstrat optunice
Time se, po stavu albe, oteava okrivljenikovo pravo na obranu zbog nemogunosti
oitovanja obrane o uinjenim izmjenama na raspravi i u zavrnom govoru.

Nasuprot albenim tvrdnjama, intervencijom prvostupanjskog suda u injenini opis

tereenog djela nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 1. to.
9. ZKP/08. Prvostupanjski je sud izmjenama u injeninom opisu izreke pobijane presude
ostao u okviru opisa djela iz optunice, prvostupanjska presuda se odnosi na djelatnost za
koju je optuenik tereen odnosno na injenino posve isti dogaaj. Pored toga, injenini
navodi koje je sud prvog stupnja dodao u opis djela ne predstavljaju odlune injenice da bi se
opisana djelatnost kvalificirala oblikom kaznenog djela tekog ubojstva za koje optuenik nije
bio tereen, dakle kao usmrenje radi poinjenja drugog kaznenog djela (kako je to pogreno
pravno oznaio sud prvog stupnja), ve su (uz postojei opis pruenog otpora oteenice
spolnom odnosu) podrobnije opisane okolnosti dogaaja, naglaskom na jaki intenzitet otpora
oteenice zbog kojeg je kazneno djelo silovanja ostalo u pokuaju (naiao na estok otpor
oteenice koji se pojavio kao zapreka za realizacijom njegovog prethodno stvorenog plana za
ostvarivanjem spolnog odnosa), a nakon ega je optuenik odluio usmrtiti oteenicu (s
ciljem da je usmrti) to je i realizirao na nain da ju je uguio stiskanjem oko vrata.
Istovremeno, budui da sud prvog stupnja nije naao dokazanim bitan navod optube koji je
osnovno djelo ubojstva inio kvalificiranim, pravilno je taj dio opisa djela izostavio, pa nije u
pravu alitelj da je optuba prekoraena, a s time u svezi je neutemeljen i prigovor o povredi
prava obrane na raspravi.

Neosnovano se optuenik ali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz l.

468. st. 1. to. 11. ZKP/08, navodom da o odlunim injenicama postoji bitna razlika izmeu
onoga to se navodi u razlozima presude o bitnim iskazima svjedoka i onim to su svjedoci
stvarno iskazali, kao i sadraja iskaza okrivljenika koji je dao pred policijom u B. L.. U
okviru ove albene osnove prigovara se selektivnom prihvaanju optuenikovog iskaza te
argumentaciji suda o ulasku oteenice u optuenikov kamion utemeljenoj na iskazima
 -4- Km 39/2016-10

svjedoka, premda nijedan od svjedoka na koje se poziva sud i ije iskaze smatra
vjerodostojnim ne iskazuje ono to sud navodi u razlozima presude, odnosno iz iskaza tih
svjedoka je vidljivo da nisu prepoznali vozilo koje su vidjeli kritine prigode kao vozilo
koje je vozio okrivljenik, a to nadalje znai da je oteena ula u neiji drugi kamion koji su
opisali svjedoci. Meutim, istaknuti oblik povrede iz l. 468. st. 1. to. 11. ZK/08 ostvaren je
kada se proturjeno reproducira stvarni sadraj isprava ili personalnih i drugih dokaza to
ovdje prvostupanjski sud ini korektno i bez proturjeja, dok je ocjena dokaza i izvoenje
zakljuka iz dokazne grae injenino pitanje tako da se u naravi radi o albenom pobijanju
pravilnosti utvrenog injeninog stanja. Prema koncepciji obrazloenja pobijane presude
razvidno je da postoji jasna razlika izmeu korektne reprodukcije sadraja dokaza, njihove
analize i izvedenog zakljuka o utvrenju odlunih i drugih dokazno vanih injenica.

Primjerice, kada se u albi istie da je svjedok M. V. rekao da nije vidio kamion

kojim je upravljao okrivljenik, svjedok B. (da) je jedino siguran da se radilo o leperu, a
svjedok B. (da) se ne sjea boje kabine radi se o dijelovima iskaza koji su svi upravo istim
sadrajem i reproducirani u pobijanoj presudi (str. 14 i 15 presude). Ocjenom tako korektno
prenesenih iskaza svih svjedoka koji su imali neka saznanja o inkriminiranom dogaaju na
podruju krianja ceste S.-D. Z. kod mosta na rijeci ., uz poredbu sa dijelom obrane
optuenika, sud prvog stupnja nalazi dokazanim injenicu da je oteenica na ovom mjestu
ula upravo u kamion kojim je upravljao optuenik koji se na ovom mjestu i okrenuo kako bi
nastavio vonju u smjeru iz kojega je doao. Prema tome, nije ostvaren ovaj vid bitne povrede
odredaba kaznenog postupka dok e ocjena dokaza biti razmotrena pri ispitivanju injenine
utemeljenosti pobijane presude.

Optuenik osobno i putem branitelja istie i bitne povrede odredaba kaznenog

postupka iz l. 468. st. 2. i 3. ZKP/08.

Osporava se zakonitost zapisnika i snimke ispitivanja optuenika od 26. lipnja 2011.

pred policijom u B. L., zbog uskraenih procesnih prava i prava na obranu koje bi imao pri
davanju iskaza u Republici Hrvatskoj. Pored zamjerki na nedostatke pri provoenju radnje
ispitivanja istie da je optuenik nesrazmjerno dugo bio na razgovoru u policiji bez hrane i
spavanja, da je priznanje dano pod fizikom i psihikom prinudom, da se nije oitovao na
kaznena djela koja mu se stavljaju na teret kao to je pokuaj silovanja i ubojstvo radi
prikrivanja kaznenog djela. Pozivanjem na praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje u
tekstu: ESLJP), osobito presudu Maer protiv Hrvatske glede povrede l. 3. Konvencije za
zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Meunarodni ugovori" broj: 18/97., 6/99.
proieni tekst, 8/99. Ispravak, 14/02. i 1/06. dalje u tekstu: Konvencija), okolnost da je
ve sama dvojba o ishoenju iskaza silom zahtijevala provoenje detaljne i zadovoljavajue
istrage o istome, alitelj smatra da je trebalo odgovarajuim putem ispitati policijske
slubenike i zapisniara koji su bili nazoni radnji ispitivanja, a s tim u svezi se zamjera i
odbijenom dokaznom prijedlogu za ispitivanjem branitelja-odvjetnika na okolnosti pod
kojima je optuenik dao osporeni iskaz.

Pitanje zakonitosti dokaza, optuenikovog iskaza kojeg je dao dana 26. lipnja 2011.,
izuzetih tragova ljudske krvi iz tegljaa, pismena koje je tijekom kriminalistike obrade i
predistranog postupka prikupile policija te nalaza i miljenja prometno tehnikog i
telekomunikacijskog vjetaenja, ve je bilo razmatrano u odlukama I K-171/13 od 27.
oujka 2014. i I K-322/15 od 13. listopada 2015. na koje se upuuje alitelja jer ovaj sud ne
nalazi razloga za drugaiju odluku o ovom pitanju.
 -5- Km 39/2016-10

S pravom je prvostupanjski sud ocijenio da je ispitivanje optuenika provedeno

sukladno odredbama Zakona o krivinom postupku Republike Srpske (dalje u tekstu:
ZKPRS) i bez uporabe nedozvoljenih sredstava. Spomenuti je zakon tijekom postupka
pribavljen i nalazi se u spisu, pa je oito da navod na str. 9 pobijane presude (na koji se upire
u albi) o pregledanom i proitanom Zakonu o krivinom postupku Republike Srbije
predstavlja tek omaku kod pisanja tim vie to se u daljem dijelu obrazloenja koristi
ispravan naziv (str. 10 presude). Valja ponoviti da su u vrijeme provoenja te radnje u
Republici Srpskoj na snazi bile odredbe o ispitivanju okrivljenika koje su bile sukladne
postupanju redarstvenih vlasti iz l. 177. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne
novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 - proieni tekst i 115/06;
dalje u tekstu: ZKP/97). Prije ispitivanja optuenik je bio detaljno upoznat sa svojim
procesnim pravima to je viekratno potvrdio svojim potpisom i sadrano je u zapisniku o
ispitivanju. U zapisniku se nalazi i optuenikov navod da eli suraivati sa policijom i
tuilatvom te u izjavu dati u prisustvu advokata, a na upit razumije li za to je osumnjien i
koji osnovi sumnje stoje protiv njega odgovorio je potvrdno. Takoer je navedeno da se radi o
uzimanju izjave od osumnjienogna okolnosti KD-a Teko ubistvo iz l. 149. stav 1. KZ
RS, izvrenog dana 07.06.2011. godine u mjestu K.na tetu maldb. A. B., to je za
predistranu fazu postupka dovoljno odredilo kriminalno ponaanje optuenika koje je bilo
predmet ispitivanja.

Na raspravi je sud prvog stupnja proitao osporeni zapisnik i reproducirao snimku

sainjenu prilikom tog ispitivanja te na tako izvedeni dokaz nije bilo primjedbi glede
nesuglasnosti sadraja. Nadalje, iz snimke je razvidno da je ispitivanje provedeno uz
povremene prekide, optueniku je primjerice omogueno puenje cigareta, njegovo je
kazivanje bilo suvislo uz razumijevanje postavljenih pitanja i odgovaranja na ista
razjanjavajui okolnosti dogaaja te dijelom uz emocionalnu pratnju iznesenog sadraja.
Prema tome u pravu je sud prvog stupnja da je iz tog video zapisarazvidno da prema
okrivljeniku nisu upotrijebljeni sila, prijetnja, niti druga sredstva prisile kojima bi se utjecalo
na slobodu izraavanja.

Optuenik je ovaj iskaz opovrgnuo pri prvom ispitivanju u Republici Hrvatskoj pred
istranim sucem tvrdei da je bio pretuen po cijelom tijelu, ali da su ga lijenici pregledali
tek protekom petnaestak dana kada su sve modrice nestale i da je priu (o predmetnom
dogaaju) izmislio prema podacima koje je uo putem medija. Na glavnoj raspravi 5.
listopada 2012. je rekao da se radi o scenariju napravljenom izmeu njega i jednog
policijskog inspektora iz . te da je prije ispitivanja dobio zamuenu vodu za pie u kojoj je
vjerojatno bila droga. Analiza obrane jasno ukazuje na nastojanje optuenika za otklonom
prvog iskaza radi njegovog izdvajanja iz spisa. Odmicanjem postupka optuenik nadograuje
tvrdnje o uporabi nedozvoljenih sredstava, prvo je to samo primjena fizike sile, a potom i
omamljujuih sredstava. Razliito prikazuje i kako je dolo do konstrukcije dogaaja,
najprije koritenjem svojih saznanja iz medija, kasnije, pod utjecajem policijskog inspektora
iz . Na optuenikovo zanoenje koje nema oslonca u stvarnosti kod prikaza tijeka postupka
ukazuju i osobni navodi albe kojima se sugerira izravna umijeanost visokih dravnih
dunosnika kod primjene nedoputenih sredstava u komunikaciji sa optuenikom (primjerice
amaranje optuenika po Glavnom dravnom odvjetniku RH M. B. na provaliji iznad jezera
B.). Nije bez znaaja ni injenica da je optuenik uhien dana 26. lipnja 2011. u 11,55 u
mjestu G. S. (list 420 spisa) te je istoga dana provedena i radnja ispitivanja. Imajui na umu
sve ove okolnosti, koje ne daju uvjerljivost i vjerodostojnost navodima optuenika o primjeni
 -6- Km 39/2016-10

sile odnosno zabranjenih sredstava kod prvog ispitivanja, osnovano je sud prvog stupnja
odbio prijedlog obrane za sasluanjem odvjetnika koji su bili nazoni i sudjelovali (pitanjem)
u osporenoj radnji te ini neutemeljenim albeni prigovor na raun izostanka provoenja
djelotvorne slubene istrage istinitosti optuenikovih pritubi o zlostavljanju. Pored toga
albeni navod kako je poznato da policija angaira branitelje koji su joj skloni i koji ba ne
inzistiraju na pravima okrivljenika niti se pretjerano bave prouavanjem spisa ima znaajke
subjektivne ocjene rada policije bez stvarnog uporita za konkretan predmet, tim vie to je
jamstvo formalne obrane zadovoljeno ve prisutnou jednog branitelja, dok su osporenoj
radnji prisustvovali dvojica branitelja.

Optuenik smatra da je ljudska krv pronaena na gornjem dijelu leaja u kabini vozaa
nezakonit dokaza jer da se radi o podmetnutom dokazu koji nije pronaen prigodom prvog
oevida 22. lipnja 2011. ve tek kod oevida 30. lipnja 2011., tim vie to se ni vjetaci nisu
mogli izjasniti je li krv naknadno donesena u kamion s nekog drugog mjesta gdje se nalazila
osoba od koje krv potjee.

Pravilnom i razumnom argumentacijom je prvostupanjski sud odbio prijedlog

optuenika za izdvajanjem spomenutog dokaza kao nezakonitog. Radi se o dokazu koji je
pribavljen kod druge pretrage tegljaa na temelju naloga istranog suca. Prema tome nema
dvojbe da je dokaz pribavljen potivanjem zakonom propisane procedure te se ne radi o
dokazu koji bi bio nezakonit ex lege. Teza obrane da je dokaz podmetnut osnovano je
otklonjena nakon to je sud temeljito ispitao sve okolnosti zbog kojih je dolo do nove
pretrage tegljaa i naina na koji je ta pretraga izvrena sasluanjem vjetaka M. K. A., kako
je podrobno navedeno u razlozima pobijane presude (str. 11, 19-20). Uz razloge suda prvog
stupnja te ve iznesenu argumentaciju i u odlukama ovog suda valja naglasiti da je prema
navodu vjetaka teglja u razdoblju izmeu dvije pretrage bio pod policijskim nadzorom i
osiguranjem to iskljuuje mogunost podmetanja tragova po drugim osobama izuzev
policije.

Kada se ve u albi govori o moguem podmetanju tragova u funkciji vlastite

promocije pojedinih policijskih slubenika radi dokazivanja tekog kaznenog djela koje je
medijski eksponirano, isto nema stvarnog uporita u stanju spisa, poglavito imajui na umu da
je pretpostavka podmetanja traga posjedovanje istog tog traga-dokaza. To bi znailo da je
policija u razdoblju izmeu dvije pretrage pribavila trag krvi oteenice (o emu nema
nikakvih naznaka, a kamoli dokaza) i podmetnula ga upravo u optuenikov teglja.
Istovremeno tijelo oteenice kroz cijelo ovo razdoblje nije pronaeno unato opsene potrage
koja je obuhvatila i isuivanje te pretragu jezera B. upravo u cilju prikupljanja tragova
kaznenog djela i ostalih podataka potrebnih za uspjeno voenje kaznenog postupka. Premda
nije nerazumna zamjerka albe na raun rada policije i vjetaka kod obavljanja prve pretrage
tegljaa samo u dnevnim uvjetima premda se znalo da se ide na oevid kaznenog djela
ubojstva isto samo po sebi ne opravdava postojanje sumnje u zakonitost i pouzdanost traga
krvi pronaenog i izuzetog tijekom oevida 30. lipnja 2011.

Stoga, nakon podrobnog ispitivanja vjetaka, koji je otvoreno, bez zadrke odgovorio
na sve upite suda i stranaka, njegov odgovor kako se ne moe oitovati na (takvo)
optuenikovo pitanje je li mogue da spornih tragova krvi prilikom prve pretrage kamiona
nije bilo, takoer ne ukazuje na sumnju u podmetanje dokaza. Jednako vrijedi i za odgovor
optueniku sudsko medicinskog vjetaka prof. dr. sc. M. D. G., da ne moe sa sigurnou
 -7- Km 39/2016-10

govoriti o tome na koji nain je trag krvi dospio na mjesto gdje je naen, ali je krv osobe bila
u kontaktu sa mjestom gdje je i naena.

Nije u pravu optuenik ni kada tvrdi da je iz spisa predmeta trebalo izdvojiti kao
nezakonite dokaze sva pismena koje je tijekom krim. obrade i predistranog postupka
prikupila policija, a kao izvidne radnje nemaju dokaznu snagu (izvijea o pregledu snimki
video nadzora, analiza izvijea o tahografskom listiu, izvijee o kriminalistikoj pretrazi
mjesta dogaaja, skica policije o navodnom kretanju okrivljenika na dan 07.06.2011.) te nalaz
i miljenje sa dopunom prometno tehnikog i telekomunikacijskog vjetaenja zbog koritenja
podataka TK operatera koji su pribavljeni protivno ZKP-u.

Naime, za ocjenu zakonitosti pojedinog dokaza relevantne su odredbe zakona koji je

bio na snazi u vrijeme pribavljanja dokaza, dakle, u ovom predmetu se zakonitost
problematiziranih dokaza procjenjuje prema odredbama ZKP/97. Valja ponoviti da su
prometno tehniko i telekomunikacijsko vjetaenje provedeni na temelju naloga suda, da je
isti nalog vjetaku za telekomunikacije bio osnova traenja podataka o ostvarenom
telekomunikacijskom prometu za odreene mobilne telefone koje je koristio optuenik.
Prema tome, svrha provoenja vjetaenja implicirala je potrebu traenja podataka to je sud
prenio na vjetaka, kako je to vjetak i prezentirao pojedinim TK operaterima pozivom na
nalog suda za vjetaenje i odgovarajuu dokumentaciju o traenju priloio u spis predmeta
(list 1612 do 1621).

Nadalje, da bi se radilo o nezakonitom dokazu u smislu l. 9. ZKP/97 (jednako i l.

10. st. 2. to. 3. ZKP/08), potrebno da se (kumulativno) radi o povredi odreene zakonske
norme kojoj sam zakon daje karakter nezakonitog dokaza. Stoga pismena na koja upire
alitelj nemaju karakter nezakonitih dokaza, a utvrenje odlunih i drugih dokazno vanih
injenica, poglavito naina kretanja tegljaa kojim je kritine zgode upravljao optuenik sud
prvog stupnja temelji na zakonito provedenim vjetaenjima koja su obuhvatila analizu
snimki nadzornih kamera, tahografskog listia, telekomunikacijskog prometa i terensko
mjerenje duljine prijeenih dionica puta.

Nastavno na prednje prigovore istiu se i povrede prava na pravino suenje i to

povredom vie aspekata naela pravinosti sadranim u l. 6. Konvencije.

Tako se u odnosu na prigovor o povredi prava na neovisan i nepristran sud (l. 6. st. 1.
Konvencije) u albi putem branitelja prigovara kako nain na koji je voen postupak,
poglavito neuvaavanje navedenih prijedloga koje je okrivljenik isticao i tijekom prethodnih
suenja ukazuju na previe sluajnosti u toleriranju povreda okrivljenikovih prava na
obranuukazuju na nedostatak objektivnosti jaaju okrivljenikov dojam o pristranosti
sudskog postupka na njegovu tetu. Ovom dojmu o pristranosti da dodatno doprinosi i
injenica da je sud prvog stupnja kod odmjeravanja kazne otegotnim, kao nekorektno dranje
pred sudom, cijenio navode optuenika da je sudstvo u Republici Hrvatskoj korumpirano.

Optuenik u osobnoj albi navodi da albu podnosi zbog nepravinosti i pristranosti

hrvatskog pravosua na svim instancama po nacionalnoj liniji s politikim i stranakim
interesima, nezakonitih radnji i poinjenih kaznenih djela od strane slubenih osoba u
postupku, sustavnog i udruenog spreavanja dokazivanja pred sudom, uskraenih prava,
diskriminacije, psiho-medicinske i dirigovane medijske torture, zlostavljanja i dovoenja u
nejednak poloaj za vrijeme istranog zatvora, udruenog i sustavnog prikrivanja svih
 -8- Km 39/2016-10

navedenih nezakonitosti uz prikaz tijeka postupka ukazivanjem na postojanje brojnih

nezakonitosti u istrazi, prvostupanjskom suenju i posebno u albenim postupcima.

Optuenikova alba koncipirana je na nain da dijelom predstavlja iskazivanje o

tereenom dogaaju te s tim u svezi optuenikovo vienje i ocjenu tijeka postupka, kako onog
pred sudom tako i glede uvjeta i naina izvravanja pritvora odnosno istranog zatvora
(prigovori: diskriminacija, psiho-medicinska tortura, zlostavljanje i dovoenje u nejednak
poloaj i drugi uvjeti u pritvoru) to prelazi okvire ispitivanja pobijane presude u albenom
postupku.

Razmotrivi albene navode optuenika (iz osobne i albe po branitelju) nije naeno
da je teko povrijeeno pravo na pravino suenje zajameno Ustavom i Konvencijom (l.
468. st. 2. ZKP/08) niti je na raspravi povrijeeno pravo obrane odnosno drugi vid povrede iz
l. 468. st. 3. ZKP/08 od utjecaja na presudu.

Nije u pravu optuenik da suenje nije provedeno pred neovisnim i nepristranim

sudom. Iz sadraja (obje) albe optuenika razvidan je naglasak na dojmu kojeg je optuenik
stekao tijekom postupka nezadovoljan nainom na koji je suenje provedeno, primjedbama na
raun voenja rasprave, ogranienja procesnih prava optuenika (npr. opseg postavljanja
pitanja svjedocima), odbijanja dokaznih prijedloga obrane, sainjavanja zapisnika o raspravi
itd. Stoga, u prilog otklona ove albene tvrdnje valja odgovoriti na ostale zamjerke budui se
optuenikova tvrdnja o pristranosti zasniva na njegovoj percepciji tijeka postupka i, po
njegovom miljenju, povrijeenih prava obrane koje cijeli postupak ine nepravinim.

Optuenik je proglaen krivim nakon provedena kontradiktorne rasprave s koje je,

sukladno zakonskim ovlastima i razumnom obrazloenju sud prvog stupnja, upanijski sud u
ibeniku, a potom i upanijski sud u Splitu, iskljuio javnost, koje odluke (o iskljuenju
javnosti) su bile predmet ispitivanja pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske te potvrene
kao pravilne i zakonite (list 2648-2649 i 3480-3481 spisa).

Kontradiktornost postupka, kao element prava na pravino suenje podrazumijeva

prisutnost stranaka u postupku, mogunost stranke da se oituje o radnjama u postupku te da
budu sasluane prije odluke. Tijekom prvog suenja upanijski sud u ibeniku je 29.
kolovoza 2012. proveo djelominu rekonstrukciju kojoj optuenik nije bio nazoan. Meutim,
ova je radnja prema odluci raspravnog vijea (list 1849 spisa) provedena sukladno l. 329. st.
5. i 6. ZKP/97, bez prisutnosti optuenika koji se nalazio u pritvoru, time da je radnji bila
prisutna njegova braniteljica. Pored toga, tijek radnje je fotografiran i snimljen video
kamerom to je postalo sastavni dio dokazne grae pa je zapisnik o rekonstrukciji proitan na
raspravi uz pregledanu fotodokumentaciju i reprodukciju snimke, dakle optuenik je imao
priliku upoznati se sa provedenom radnjom i o istome se oitovati. Stoga, imajui na umu
zakonsku utemeljenost provoenja radnje bez prisutnosti optuenika i da je nenazonost
optuenika radnji rekonstrukcije kompenzirana potpunim prikazom rekonstrukcije video
snimkom nema ni povrede prava obrane odnosno povrede kontradiktornosti u mjeri da bi
postupak u cjelini bio nepravian.

Nije u pravu optuenik da mu je povrijeeno pravo na djelotvornu obranu. Optuenik

tijekom postupka nije sam angairao branitelja po punomoi ve mu je bio postavljen
branitelj ex offo, sukladno vaeim zakonskim odredbama. U odnosu na prvog tako
postavljenog branitelja, odvjetnika B. B. (list 419 spisa) podaci u spisu ne daju osnova za
 -9- Km 39/2016-10

sumnju u neuredno obavljanje dunosti, poglavito imajui na umu da se radilo o pred

raspravnoj fazi postupka i da je branitelj bio prisutan nizu roita na kojima su ispitivani
svjedoci. Nadalje, optuenik ne spori da ga je branitelj B. B. posjetio dok je bio u pritvoru
(str. 5, 7 optuenikove albe), ali tvrdi da ga je isti odvjetnik molio da ne spominje na sudu
da on radi u saradnji sa DORH-om koji navod ve sam po sebi dostatno govori o tenji
optuenika za kompromitacijom uloge branitelja u postupku i koja tvrdnja nema realnog
uporita u stanju spisa.

Optuenik je u raspravnoj fazi postupka izrazio nepovjerenje prema postavljenom

branitelju B. B. (list 1277 spisa) pa isti je razrijeen 1. oujka 2012. kada je glavna rasprava
odgoena zbog postavljanja novog branitelja po slubenoj dunosti i optuenik upuen da
moe angairati branitelja po svom izboru (list 1412 spisa). Odvjetnica A. G. postavljena je
optueniku za novog branitelja po slubenoj dunosti (list 1415 spisa) te je nova glavna
rasprava odreena za dan 22. oujka 2012. koje vrijeme je bilo primjereno i dostatno da
optuenik opunomoi branitelja po svom izboru. U spisu se nalazi i odobrenje
prvostupanjskog suda na molbeni prijavak kojim optuenik (kao pritvorenik Zatvora u .)
trai telefonski kontakt sa odvjetnicom A. G. (list 1425 spisa). Na glavnoj raspravi 22. oujka
2012. optuenik je izjavio da je suglasan da ga zastupa postavljena braniteljica, ali da trai
odgodu rasprave kako bi angairao branitelja po svom izboru. Ovo je sud prvog stupnja odbio
ocijenivi da optuenik zlorabi svoje pravo budui je bio upozoren na mogunost izbora
branitelja. Naime, prvostupanjski upanijski sud u ibeniku je pribavio podatke o posjetima
koje je optuenik primio za vrijeme svog boravka u pritvoru (list 1449, 1450 spisa). Iz
dostavljenih podataka jasno proizlazi, ne samo da je formalno odobren kontakt sa lanovima
obitelji, ve su isti optuenika posjetili u dva navrata prije podizanja optunice (16. kolovoza
2011. i 13. rujna 2011.) te 1. studenog 2011. (prije podnoenja prigovora na optunicu), 6.
prosinca 2011. i 4. oujka 2012. dok ga je 22. oujka 2012. posjetio M. K. Ovaj sud
primjeuje da je optuenik u prigovoru na optunicu (list 1188 spisa) naveo kako mu je
tijekom boravka u pritvoru onemoguen telefonski kontakt sa porodicomi onemoguava
(mu se) bilo kakvo savjetovanje osim sa dodijeljenim advokatom koje tvrdnje su posve
neutemeljene i opovrgnute dostavljenim podacima Zatvora u . K tome valja istaknuti da
unato odbijanja prijedloga optuenika za odgodu glavne rasprave nije bilo zapreke da
optuenik u bilo kojoj fazi postupka angaira branitelja po svom izboru, a iz podataka u spisu
jasno proizlazi da su optueniku i odobravani zahtjevi za kontakte sa raznim odvjetnicima
sukladno njegovom traenju (list 2485 - . P. i A. N., 2489 - . P., 2620 - V. B. koja ga je,
prema podnesku optuenika sa lista 2614 i posjetila u istranom zatvoru).

Nije sporno da je odvjetnica A. G. u postupku pred upanijskim sudom u ibeniku

optuenika branila u svojstvu branitelja po slubenoj dunosti i da je tijekom postupka
optuenik viekratno izraavao nezadovoljstvo nainom na koji je obavljala svoju dunost.
Meutim, upanijski sud u ibeniku s pravom nije naao osnova za razrjeenje ove
braniteljice unato viekratno izraenog nepovjerenja optuenika i s tim u svezi traenja same
braniteljice da bude razrijeena ove dunosti. Naime, nije bez znaaja okolnost da je
optuenik ve jednom izrazio nepovjerenje prema prvom postavljenom branitelju po
slubenoj dunosti emu je udovoljeno. Iz podataka u spisu, zapisnika s glavnih rasprava i
drugih poduzetih radnji razvidno je da je odvjetnica A. G. uinkovito, struno i profesionalno
poduzimala sve radnje u korist obrane (ispitivanje svjedoka i vjetaka na raspravama,
stavljanje primjedbi na provedene dokaze, predlaganje dokaza, podnoenje albi itd.). Osim
toga, u dva je navrata, dakle i nakon izraenog protivljenja optuenika da ga brani spomenuta
odvjetnica, prvostupanjska presuda ukinuta prihvaanjem albe optuenika podnesene upravo
 - 10 - Km 39/2016-10

putem braniteljice. Nadalje, iz potvrde Kaznionice i Zatvora u . od 10. travnja 2014. o broju
posjeta braniteljice optueniku u pritvor (list 2482 spisa) razvidno je da je ista angairano i
neposredno kontaktirajui sa optuenikom obavljala svoju dunost, na liniji obrane
optuenika kojom je poricao tereena djela uz problematiziranje zakonitosti dokaza.

Jednako vrijedi i za branitelja po slubenoj dunosti mr. sc. . G., u odnosu na kojeg
optuenik u albenom postupku takoer iznosi zamjerke, posebnim naglaskom da na svakoj
albi u moje ime mora biti moja suglasnost i potpis identian donjem. Meutim, kako je
branitelj ovlaten u korist optuenika poduzimati sve radnje koje moe poduzeti sam
optuenik (l. 70. st. 1. ZKP/97 i l. 67. st. 1. ZKP/08) to je jasno da je ovlaten na
podnoenje pravnih lijekova i bez posebnog odobrenja optuenika, to su branitelji po
slubenoj dunosti i inili sukladno zakonskim ovlastima. Time nije ogranieno pravo
optuenika utjecati na podneseni pravni lijek podnoenjem osobne albe ili pak disponiranjem
ve podnesenom albom po branitelju.

Stoga, uzimajui u obzir sve navedeno, da tijekom viegodinjeg trajanja postupka

optuenik nije sam izabrao branitelja, da je prvi postavljeni branitelj razrijeen dunosti zbog
optuenikova nezadovoljstva njegovim radom, da je potom prihvatio za braniteljicu po
slubenoj dunosti odvjetnicu A. G. koja je efikasno obavljala tu dunost, da je kod treeg
ponovljenog suenja optueniku postavljen novi branitelj po slubenoj dunosti koji takoer
ispunjava zahtjeve za iskusnim i kompetentnim braniteljem promaen je prigovor o povredi
prava na djelotvornu (formalnu) obranu.

Nije osnovan ni prigovor o povredi zajamenih minimalnih prava obrane povredom

prava na pripremu obrane. Optuenik u albi i tijekom opsene pisane korespondencije prema
sudu viekratno tvrdi da mu je onemoguena uinkovita priprema obrane. Osim ve
navedene okolnosti da je optueniku osigurana struna pomo putem profesionalnog
branitelja i nije sprjeavan angairati branitelja po izboru, sud prvog stupnja je u vie navrata,
sukladno optuenikovom traenju formalno i stvarno omoguio uvid u spis, to je optuenik
iskoristio, o emu se u spisu predmeta nalaze podaci (uvid u snimke nadzornih kamera list
1553, uvid u spis listovi 2494, 2495, 2507, 2510, 2511, 2518, 2527, 2546-2547, 2768, uputa
upanijskog suda u Splitu list 3374 spisa), a na dobro poznavanje stanja spisa upuuje i opseg
albe.

Uz sve navedeno, nije bez znaaja da je prvostupanjski sud gotovo bez ogranienja
odobravao prosljeivanje optuenikovu potu raznim adresatima te da su u vie navrata
prvom savjetniku Veleposlanstva Republike Srbije odobrene posjete optueniku. Sve
navedeno dovoljno ukazuje na neodrivost optuenikovih tvrdnji o povredi prava na
djelotvornu pripremu obrane i prava na branitelja.

Kako je ve prethodno navedeno postupak je proveden kontradiktorno, optuenik je

imao mogunost ravnopravno u odnosu na protivnu stranku (dravnog odvjetnika) sudjelovati
u postupku na raspravi, osporiti vjerodostojnost dokaza optube, predlagati dokaze, ispitivati
svjedoke i vjetake. Iz sadraja spisa, zapisnika o (glavnim) raspravama razvidno je da je
optuenik, osim putem postavljenog branitelja i osobno postavljao pitanja ostalim
sudionicima u postupku, to uostalom i proizlazi iz njegove osobne albe.
 - 11 - Km 39/2016-10

Kljuni prigovori optuenika, koji se viekratno ponavljaju u osobnoj albi, a

naznaeni su i u albi putem branitelja odnose se na odbijanje dokaznih prijedloga optuenika
to po njegovom miljenju govori o pristranosti suda i nepravinom suenju.

Iz stanja spisa i tijeka suenja pred upanijskim sudom u ibeniku i upanijskim

sudom u Splitu razvidno je da je obrana predlagala dokaze, da je dio dokaznih prijedloga sud
prihvatio (npr. svjedoci . M., P. . tijekom prvog suenja, svjedoci djelatnici HGSS-a u
drugom suenju) dok je u odnosu na odbijene dokazne prijedloge sud prvog stupnja dao
razumno obrazloenje povezujui argumente o odbijanju dokaznih prijedloga sa ostalim
utvrenim injenicama u postupku i s tim u svezi ocjenom znaaja odbijenih dokaza za samu
presudu (npr. str. 6 predzadnji odlomak, str. 49 i 50 presude upanijskog suda u ibeniku broj
K-34/2011, str. 47-49 presude upanijskog suda u ibeniku broj K-11/2014 te u presudi
upanijskog suda u Splitu broj Kzd-1/15 str. 10, 11). Pri tome nije bez znaaja injenica da je
i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u svojim rjeenjima kod ukidanja
prvostupanjske presude postupio sukladno odredbi l. 391. st. 3. ZKP/97 odnosno l. 487. st.
3. ZKP/08 ukazavi na nedostatke koje u ponovljenom suenju treba korigirati, to je takoer
utjecalo na nain na koji su izvoeni dokazi u ponovljenim suenjima.

Nadalje, valja rei da je u l. 418. st. 1. ZKP/08 odreeno kako dokazivanje obuhvaa
sve injenice za koje sud i stranke smatraju da su vane za pravilno presuenje. Istovremeno
to ne znai da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predloe, ve je
ovlaten odbiti izvoenje dokaza pod uvjetima iz l. 421. st. 1. ZKP/08 pa je stoga i pitanje
potrebe prihvaanja prijedloga stranaka oko izvoenja nekog dokaza podlono ocjeni suda u
svakom pojedinanom sluaju.

Prema tome, kada se ima na umu da je optuenik tijekom postupka imao mogunost
izjanjavati se, predlagati dokaze, poduzimati sve zakonom doputene procesne radnje, a iz
prvostupanjske presude je jasno razvidno koji su dokazi izvedeni i na kojim dokazima se
temelji zakljuak o utvrenju kaznene odgovornosti optuenika, istaknuti prigovori na raun
odbijanja dokaznih prijedloga obrane ne dovode u sumnju pravinost postupanja, dok e
injenina utemeljenost pobijane presude i s tim u svezi pravilnosti sudske odluke glede
odbijanja dokaznih prijedloga biti razmotrena u okviru albene osnove pogreno i nepotpuno
utvrenog injeninog stanja.

Premda optuenik iznosi naelni prigovor da nije bio obavijeten niti prisutan
ispitivanju svjedoka u istrazi, ova zamjerka nije od utjecaja na zakonitost presude niti
predstavlja povredu prava na pravino suenje u smislu l. 6. st. 1. i 3. to. d. Konvencije.
Ovo stoga to su (kako i sam optuenik navodi u albi str. 7) svjedoci ispitivani na glavnoj
raspravi jo tijekom prvog suenja, te je time optueniku omogueno neposredno ispitivanje
svjedoka optube to je i inio tijekom postupka. Promaen je i prigovor o uskraenom pravu
na prisustvo sjednici u kojoj se odluuje o optunici (l.64 st.14 ZKP-a) jer zahtjev za
obavijest o sjednici vijea u smislu odredbe l. 273. st. 2. ZKP/97 nije stavljen u prigovoru
izjavljenom 24. studenog 2011. o kojem je odlueno 23. prosinca 2011. (list 1188 i 1197
spisa), niti bi taj propust predstavljao povredu iz l. 468. st. 3. ZKP/08.

Optuenik iznosi i primjedbe na raun sastavljanja raspravnih zapisnika za koje dri

(kao i za cijeli postupak) da su montirani odnosno falsificirani. Istie kako ove njegove
tvrdnje prihvaa (dodue prilino zamaskirano) i Vrhovni sud Republike Hrvatske u
rjeenju od 5. svibnja 2016. broj Km-11/16.
 - 12 - Km 39/2016-10

Iz sadraja spisa dade se zakljuiti da su zapisnici o provedenim (glavnim) raspravama

sainjeni sukladno zakonskim propisima koji ureuju nain voenja zapisnika o raspravi,
poglavito glede iskaza optuenika, svjedoka i vjetaka prikazom bitnog sadraja tih iskaza (l.
315. st. 3. ZKP/97 i l. 411. st. 3. ZKP/08), pa optuenikovi prigovori na raun
manipuliranja zapisnicima dijelom predstavljaju subjektivnu ocjenu naina na koji je,
primjerice, trebalo prenijeti iskaze svjedoka odnosno sainiti zapisnike. Premda albeni
navodi optuenika kako je viekratno upuivao pisane primjedbe na sadraj zapisnika o
raspravama na koje da mu nije odgovoreno upiru na propust postupanja prema odredbama l.
314. st. 4. ZKP/97 odnosno l. 410. st. 4. ZKP/08, ne radi se o povredi takvog znaaja da je
od utjecaja na presudu.

Naime, optuenik u albi primjerice ukazuje na iskaz svjedoka V. P. kao primjer

izostavljanja pitanja optuenog i odgovora svjedoka iz zapisnika da bi se prikrilo lano
svjedoenjeu istrazi na nain da je taj svjedok priznao da nije istovario moj
(optuenikov) kamion, uope nije viliarist ali pravi svjedok- viliarist nikada nije dao izjavu
pred sudom. Meutim, upravo takav sadraj iskaza svjedoka V. P. (da je istovar iz kamiona
obavljao njegov kolega) proizlazi iz zapisniku o raspravi od 5. travnja 2012. (u albi pogreno
naznaeno 30. oujka 2012.) na listu 1484 spisa. Nadalje, poziva se na pisane prigovore
upuene upanijskom sudu u ibeniku podnescima od 23. svibnja 2014. i 5. lipnja 2014. koji
su izneseni neovisno o voenju rasprave, izmeu dva suenja budui je prvo suenje zavreno
na glavnoj raspravi 18. listopada 2012., dok je nova rasprava u ponovljenom suenju zapoela
3. srpnja 2014. pa se oito ne moe raditi o primjedbama na zapisnik o raspravi u smislu l.
410. ZKP/08.

Nezadovoljan tijekom postupka pred upanijskim sudom u ibeniku, kao i

upanijskim sudom u Splitu, optuenik je viekratno stavljao zahtjeve za izuzee suda, koji
su redom odbijani ili odbacivani. U odnosu na albene zamjerke da u treem, ponovljenom
suenju sudija R. je na istoj sjednici osobno odbacio zahtjev za izuzeem samog sebe i da
nikada nije dobio pisanu odluku valja rei da je raspravno vijee pozivom na odredbu l. 35.
st. 5. ZKP/08 u dva navrata odbacilo zahtjev za izuzee svih sudaca i predsjednika suda.
Sukladno izriitoj zakonskoj normi u donoenju ove vrste rjeenja moe sudjelovati sudac
ije se izuzee trai, a kako protiv ove vrste odluke alba nije doputena nema ni dostavljanja
posebnog pisanog rjeenja ve je ono sastavni dio zapisnika o raspravi.

Konano, to se tie optuenikovih zamjerki o odnosu suda prema optueniku i

uvjetima boravka u pritvoru/istranom zatvoru valja ponoviti da iz stanja spisa, a protivno
navodima albe, proizlazi da je sud prvog stupnja, meu ostalim, gotovo bez iznimke
prosljeivao optuenikovu potu upuenu raznim tijelima (npr. Veleposlanstvu Republike
Srbije, Uredu Predsjednika RH, DORH-u itd.) i odobravao mu kontakte putem telefona i
posjeta, provjeravao pritube o ne pruanju medicinske pomoi (npr. list 2165-2166, 2173
spisa), da je uprava Zatvora u . dostavljala izvijea o optuenikovom odbijanju zatvorske
hrane, da je Uprava za zatvorski sustav izvijestila optuenika o provedenom inspekcijskom
nadzoru nad radom Kaznionice i zatvora u . (list 2807 spisa) i uputila odgovor optueniku na
pritube o uvjetima izdravanja istranog zatvora (list 2935 spisa), da je i nakon donoenja
druge nepravomone presude odobren posjet optuenikovim roditeljima (list 3272 spisa).

Slijedom navedenog nije osnovana optuenikova alba zbog bitnih povreda odredaba
kaznenog postupka, niti je povrijeeno pravo na pravino suenje kako se sugerira u
 - 13 - Km 39/2016-10

optuenikovoj albi. Prethodno izneseni razlozi ujedno ne opravdavaju zakljuak da je

optuenikov dojam o pristranosti suenja stvarno i objektivno opravdan kao relevantno
mjerilo za ocjenu povrede jamstva prava na nepristran i neovisan sud, poglavito imajui na
umu optuenikovu osobnost koju karakterizira poremeaj linosti paranoidnog i narcistikog
tipa uz ukljuene kverulantske karakteristike i modele ponaanja (nalaz i miljenje Klinike za
psihijatriju V. list 2865-2880 spisa).

U odnosu na pogreno i nepotpuno utvreno injenino stanje i povrede kaznenog

zakona

Nije u pravu dravni odvjetnik da je injenino stanje pogreno utvreno u odnosu

na razlog zbog kojeg je optuenik usmrtio oteenu, niti optuenik kada tvrdi da je zbog
neprovoenja predloenih dokaza obrane i nepravilne ocjene dokaza injenino stanje
pogreno i nepotpuno utvreno.

Suprotno albenim prigovorima stranaka, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda na

raspravi su provedeni svi potrebni dokazi, te je sud prvog stupnja temeljitom, savjesnom i
sveobuhvatnom analizom opravdano zakljuio da je nedvojbeno dokazana kaznena
odgovornost optuenika za kriminalnu djelatnost opisanu u izreci pobijane presude.

Ocjenu o dokazanosti djela prvostupanjski sud osnovano gradi povezivanjem svih

dokaza koji u cjelini nedvojbeno vode zakljuku da je oteenica kritine zgode ula u teglja
kojim je upravljao optuenik te da je upravo optuenik usmrtio oteenicu u istome tegljau
nakon to je pruila otpor njegovom nastojanju da s njom ostvari spolni odnos.

Optuenik je pak u albi poao od postavki da je dokaze mogue i trebalo tumaiti

njemu u prilog upiranjem na neprecizno odreeno vrijeme smrti, iznueno priznanje pred
policijom Republike Srpske, nemogunost utvrenja uzroka smrti vjetaenjem, pronalazak
tijela na mjestu koje je bez uspjeha bilo pretraivano odnosno drugo mjesto u odnosu na
iskaz, zdravstvena nemogunost optuenika da podigne mrtvo tijelo na gornji leaj kabine
tegljaa, podmetnuta krv na leaju tegljaa uz zamjerke na neprovoenje dokaza koje je
obrana predlagala i tijekom prethodnih suenja.

Premda je u pravu optuenik kada istie kako ni jedan svjedok u iskazu nije opisao
njegov teglja niti su ga prepoznali na predoenim fotografijama, pravilna je ocjena i
utvrenje suda prvog stupnja da su iskazi svjedoka znaajni u dijelu u kojem govore o
uoavanju oteenice na raskriju kod mosta na rijeci ., nainu kretanja tegljaa koji se
polukruno okree na ovom mjestu te da se radi o vozilu koje po gabaritima odnosno tipu
svakako odgovara tegljau kojim je upravljao optuenik.

Da je oteenica ula u optuenikov teglja potvruju materijalni tragovi, vlas kose

oteenice pronaena na deki tijekom pretrage tegljaa 22. lipnja 2011. te trag krvi oteenice
izuzet tijekom pretrage tegljaa 30. lipnja 2011. sa gornjeg dijela gornjeg leaja kabine. Valja
ponoviti da je vjetak za bioloke tragove podrobno, razlono i razumno objasnio na koji
nain su provoene obje pretrage i razlog zbog kojeg nije ve prilikom prve pretrage uoen
trag proimanja ljudske krvi na gornjem leaju kabine tegljaa koje objanjenje prihvaa i
ovaj sud. Sud prvog stupnja dao je razumne i relevantne razloge i za otklon postavke obrane
da je vlas kose podmetnut dokaz, pozivom na iskaz M. Z. i injenicu pronalaska tragova
sperme optuenika na istoj deki, time da je za potrebe analize kao nesporan trag koriten bris
 - 14 - Km 39/2016-10

bukalne sluznice optuenika izuzet dana 27. lipnja 2011. po nadlenom tijelu Republike
Srpske i dostavljen Centru za forenzika ispitivanja, istraivanja i vjetaenja I. V.
(dokumentacija list 1559-1581 spisa).

Nadalje, na boravak oteenice u tegljau optuenika ukazuje provedeno kombinirano

prometno i telekomunikacijsko (TKC) vjetaenje kojim je utvreno kretanje tegljaa
koritenjem snimki nadzornih kamera, TKC prometa (poglavito zabiljeeni pozivi majke
oteenice na mobilni telefon oteenice), analize tahografskog listia i terenskog mjerenja, a
potonje je dodatno potvrdilo da je optuenik tijelo oteenice odbacio na podruju na kojem
su kasnije i pronaeni posmrtni ostaci, sve potanko izneseno u pobijanoj presudi.

Prema ovom vjetaenju razvidno je da je optuenik na dan dogaaja imao dva

kontakata sa poslodavcem time da je u 9,47 sati na slubeni mobilni telefon primio poziv
upuen putem telefona poslodavca M. G., a da je optuenik uputio poziv poslodavcu istoga
dana u 11,24 sata. Svjedok M. G. u svom iskazu na glavnoj raspravi 20. travnja 2012., na koji
se upire u albi, govori (koliko se sjeam) da ga je optuenik nazvao i rekao mu za napuklo
vjetrobransko staklo smjetajui taj poziv izmeu 9 i 10 sati kritinog dana. Meutim, imajui
na umu da je svjedok u prijepodnevnim satima imao dva kontakta s optuenikom, za
utvrenje vremena kada je ostvaren kontakt povodom oteenja vjetrobranskog stakla
relevantan je navod svjedoka da je njega nazvao optuenik rekavi mu za oteenje, a to
prema rezultatu vjetaenja je poziv upuen u 11,24 sata, kako je pravilno utvrdio sud prvog
stupnja.

Prema tome, ovako meusobno podupirui i komplementarni dokazi posve otklanjaju

tezu obrane da je iskaz dan pred policijom Republike Srpske konstrukcija. Naprotiv, nema
dvojbe da je dio obrane, o odbacivanju tijela u jezero B., smiljena optuenikova konstrukcija
kako tijelo oteenice ne bi bilo otkriveno.

Nadalje, i ovaj sud nalazi da je svjedok V. P. uvjerljivo razjasnio zbog ega tijelo
oteenice nije pronaeno kod pretraivanja istog podruja u vrijeme dogaaja (blizina
odlagalita organskog otpada, nisu koriteni psi obueni za detekciju ljudskog tkiva), a kako
je ve navedeno i prometno-TKC vjetaenje podupire zakljuak da je optuenik ovdje
odbacio mrtvo tijelo oteenice nakon to ju je u tegljau, prema vlastitom priznanju, usmrtio
guenjem, koji mehanizam kao mogu uzrok smrti potvruje i sudsko medicinsko vjetaenje.

Pored navedenih dokaza, s pravom je sud prvog stupnja utvrdio da je oteenica

pruala snaan otpor optuenikovu nastojanju da s njom ostvari spolni odnos (str. 37 40
presude) jer na to, pored ocjene iskaza optuenika ukazuju okolnosti vezane uz oteenja
vjetrobranskog stakla, time da je o potonjem optuenik telefonom izvijestio poslodavca u
11,24 sata, dakle nakon ulaska oteenice u teglja, o emu iskazuju poslodavac M. G. i H. H.
(koji je obavio zamjenu stakla) dok je o mehanizmu oteenja ruice intradera, silom koja je
djelovala prema vjetrobranskom staklu i podu gledajui sa mjesta vozaa govorio vjetak dr.
sc. Z. P.

Upravo navedeni materijalni dokazi podvrgnuti strunoj obradi vjetaka, uz

podupirue iskaze svjedoka, takve su kvalitete i znaaja da pouzdano i izvjesno vode
zakljuku o dokazanosti kaznenih djela kako ih je i sam optuenik opisao u svom prvom
iskazu te nije bilo potrebe za dopunu dokaznog postupka kako je pravilno ocijenio sud prvog
stupnja. Radi se o opseno provedenom dokaznom postupku u kojem su osim svjedoka,
 - 15 - Km 39/2016-10

sudjelovali strunjaci raznih profila, za koje nema nikakvih realnih naznaka o pristranosti ili
zainteresiranosti o ishodu postupka.

Ovdje valja istaknuti da u kontekstu cjelokupnog dokaznog materijala iskazi svjedoka

koji se osobito istiu u albi (V., B., B.) nemaju prevladavajui znaaj kako nastoji prikazati
optuenik, niti je injenicom da je kazneni postupak protiv optuenika bio predmet osobitog
interesa javnosti i s tim u svezi poglavito u poetku postupka izrazito medijski praen,
povrijeena pretpostavka optuenikove nevinosti (l. 6. st. 2. Konvencije).

albena postavka da je optuenik oteenicu usmrtio nakon to je zbog njenog otpora

spolnom odnosu postao svjestan toga da e oteena, ako je pusti prijaviti kazneno djelo
konstrukcija je dravnog odvjetnika koja nema uporita, kako u optuenikovom iskazu tako ni
sagledavanjem dokazne grae u cjelini. Naime, kada se ima na umu da poinitelj kaznenog
djela u pravilu poduzima radnje kako bi sprijeio da bude otkriven i osuen, dakle u cilju
osobne zatite od kaznenog progona, albeno upiranje na optuenikovo skrivanje mrtvog
tijela oteenice u kabini tegljaa do odbacivanja na udaljeno mjesto svakako nije dostatna
injenica za nedvojben zakljuak o usmrenju radi prikrivanja kaznenog djela.

Na osnovu tako temeljito provedenog postupka ovaj sud nalazi da su u pobijanoj

presudi pravilno i potpuno utvrene sve dokazno vane i odlune injenice uz ispravan
zakljuak da je optuenik prema oteenici najprije primijenio silu kako bi skrio otpor i
obavio spolni odnos u emu nije uspio nakon ega je oteenicu usmrtio guenjem.

Stoga nisu osnovane albe stranaka zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog
stanja.

Meutim, osnovane su albe dravnog odvjetnika i optuenika zbog povrede

kaznenog zakona.

Na utvreno injenino stanje odraeno izrekom presude prvostupanjski sud je

pogreno primijenio kazneni zakon kada je ocijenio da se radi o prividnom stjecaju pokuaja
silovanja sa tekim ubojstvom proglasivi optuenika krivim da je oteenicu usmrtio radi
poinjenja drugog kaznenog djela. Naime, kod ovog oblika kaznenog djela tekog ubojstva iz
l. 91. to. 5. KZ/97 poinitelj najprije ini ubojstvo kako bi otklonio zapreku za uin drugog
kaznenog djela koje slijedi nakon usmrenja rtve pa je mogu i stjecaj ta dva kaznena djela.
Budui da je optuenik usmrtio oteenicu nakon pokuaja silovanja, a silovanja je mogue
poiniti samo na tetu ive osobe, to je jasno da nakon usmrenja oteenice vie ne moe
doi do realizacije spolnog odnosa u smislu dovrenja kaznenog djela silovanja, niti opis djela
sadri neko drugo kazneno djelo koje bi optuenik poinio nakon usmrenja oteenice. Iz
navedenog je razloga opisanu kriminalnu djelatnost optuenika trebalo pravno oznaiti kao
stjecaj kaznenih djela, kako osnovano u albi navodi dravni odvjetnik, i to, rukovodei se l.
3. KZ/11, kaznenog djela silovanja u pokuaju iz l. 153. st. 1. u vezi s l. 34. KZ/11 i
ubojstva iz l. 90. KZ/97, na to s pravom u albi upire optuenik.

U odnosu na odluku o kazni

Optuenik pobija i odluku o kazni, tvrdi da je izreena zatvorska kazna dugotrajnog

zatvora nerazmjerna kaznama koje su izreene i za viestruka ubojstva uz zamjerku to se
 - 16 - Km 39/2016-10

otegotnim cijeni optuenikovo miljenje o korumpiranosti ili nekorumpiranosti hrvatskog

pravosua.

Razmotrivi albene navode optuenika, ali i uslijed odluke pod to. I ove presude, u
ovom je dijelu trebalo prihvatiti optuenikovu albu. Ovaj sud nalazi da su kazna zatvora u
trajanju od pet godina i osam mjeseci utvrena za kazneno djelo silovanja u pokuaju te kazna
zatvora u trajanju od petnaest godina utvrena za kazneno djelo ubojstva primjerene
okolnostima uina djela, osobnosti i najviem stupnju krivnje optuenika te injenici da se
radi o specijalnom povratniku to uz kazne zatvora koje su uzete kao utvrene iz pravomonih
presuda opravdava osudu na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvadeset godina.

Ova jedinstvena kazna zatvora, ujedno i najvea mjera kazne koju je mogue izrei za
stjecaj predmetnih kaznenih djela (primjena l. 51. KZ/11 uz ogranienje iz l. 60. st. 2. to.
d) KZ/97 obzirom da su djela poinjena 7. lipnja 2011.) odgovara olakotnim i otegotnim
okolnostima utvrenim u pobijanoj presudi, poglavito nainu poinjenja djela odraenim i
kroz injenicu da je tijelo oteenice pronaeno protekom gotovo godinu i pol od njena
nestanka odnosno izvrenja djela te da su stoga posljedice djela dodatno teko i trajno
pogodile obitelj oteenice. Zbog prevladavajueg znaaja navedenih otegotnih okolnosti,
naspram roditeljskog statusa kao olakotne okolnosti, upravo jedinstvena kazna zatvora od
dvadeset godina u pravoj je mjeri izraz drutvene osude za poinjena djela, osobito imajui na
umu da je optuenik viekratno osuivana osoba i to zbog kaznenih djela silovanja poinjenih
gotovo istovjetnim obrascem ponaanja to posebno govori o ustrajnosti u injenju kaznenih
djela s elementima nasilja. to se tie nekorektnog odnosa optuenika prema sudu kao
otegotne okolnosti navedene u pobijanoj presudi, ovaj sud nalazi da optuenikove viekratne,
ustrajne i uzastopne tvrdnje o korumpiranosti sudova u Republici Hrvatskoj (kao i sve ostale
neutemeljene tvrdnje o montiranom ovom procesu, ali i onima u Republici Srbiji i u Bosni i
Hercegovini, itd.) naprosto treba podvesti pod kontekst obiljeja njegove linosti, nezavidni
procesni status te snanu potrebu i pokuaj ishoenja povoljnog rezultata kaznenog postupka.

Slijedom navedenog, te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu naene povrede
zakona iz l. 476. st. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po slubenoj dunosti,
trebalo je na temelju l. 486. st. 1. i l. 482. ZKP/08 odluiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 8. lipnja 2017.

Zapisniar: Predsjednica vijea:

Maja Ivanovi Stilinovi, v.r. Lidija Grubi Radakovi, v.r.