Professional Documents
Culture Documents
Ulazak U Hiperprostor - Ana Vuković
Ulazak U Hiperprostor - Ana Vuković
Seminarski rad
Ana Vukovi
Ulazak u hiperprostor
The Intention Experiment Lynne McTaggart
Poglavlje 5: Entering Hyperspace
U hladnom manastiru, visoko na Himalajima severne Indije, u zimu 1985. godine, grupa
tibetanskih monaha mirno je sedela, duboko u meditaciji. Iako su bili oskudno obueni, nisu
primeivali temperaturu sobe koja je bila blizu nule. Monah bi prolazio izmedju njih i zaogrtao ih
aravima natopljenim hladnom vodom. U takvim ekstremnim uslovima ovek bi inae pao u ok,a
telesna bi mu se temperatura strmoglavo spustila. Ako telesna temperatura padne za samo 11C,
osoba ubrzo gubi svest i vie ne daje znake ivota. Ali, monasi nisu drhtali-poeli su da se znoje.
Para se dizala s mokrih arava,a za jedan sat su bili sasvim suvi. Pomonik ih je zamenio novim,
natopljenim ledeno hladnom vodom. Do tada su tela monaha postala vrua poput pei. aravi su
bili osueni kao i oni pre njih.
Tokom svojih putovanja Benson je bio svedok neverovatnih trijumfa namere - upravljanja
temperaturom i metabolizmom, koja bi dovela do stanja slinog hibernaciji. Monasi koje je
prouavao Bensonov tim digli bi temperature ekstremiteta za 8C i usporili metabolizam za preko
60%. Benson je shvatio da su to najvee poznate varijacije umirivanja metabolizma. Tokom sna,
metabolizam pada za samo 10 do 15%, ak i iskusni u meditaciji mogu ga smanjiti samo za 17%.
Ali, tog je dana na Himalajima shvatio da se pomou mentalnog uticaja moe postii nemogue.
Monasi su, samo pomou svojih misli, zaleenu vodu doveli do kljuanja.
Sama meditacija nije fascinirala naunike, nego njen uticaj na ljudsko telo, posebno na
mozak i mogunosti koje on ima. Naunici su se nadali da e kroz detaljno prouavanje biolokih
efekata moi da razumeju neuroloke procese koji se odvijaju tokom delovanja visokousmerene
misli, kao to je bilo kod monaha s Himalaja. Naunici su takoe imali priliku da kod monaha
proue jesu li njihovi mozgovi, zbog godina fokusirane panje, dobili dodatne sposobnosti. Je li
monahov mozak postao slian vrhunskom atletiaru - razvijeniji i zapravo transformisan nakon
godina vebe i discipline. Menjaju li veba i iskustvo, vremenom, fiziologiju mozga? Je li moguce
vebanjem postati bolji i jai odailja namere? Odgovori na ta pitanja dotakli bi se dugotrajne
debate u neurologiji: da li je struktura mozga fiksna ili se menja, zavisno od misli osobe.
Frantzis je pouio svoje uenike postupnom razvoju vrhunske panje i to kroz inteznivnu
fokusiranost na disanje. Iako su poeli s kratkim intervalima disanja za dugovenost, postepeno
su produavali to vreme kako bi, potom, stalno mogli da ostanu u tom stanju. Uili su metode
osveivanja svakog ulnog doivljaja.
Dr. Janet Piedilato, amanska isceliteljka, esto neno mrmlja ili pevui ili koristi
zveku ili neki drugi instrument. Dr. Constance Johnson, majstor reikia, moe se vratiti u
izmenjeno stanje kad god poeli. Drugi moraju uloiti znaajne napore kako bi to postigli. Francis
Geddes, duhovni isceljitelj, na deset e se minuta fokusirati na maleni predmet, npr. list, oblutak
ili granicu. Drugi se u meditaciji fokusiraju na pacijenta. Dr. Judy Swack, isceliteljka uma i tela,
razvila je svoj holistiki sistem psihoterapije, a promenjeno stanje postie, kako kae, gledanjem
klijenta i potpunom koncentracijom na njega, pri emu ulazim u receptivno stanje u kojem se
iznutra otvaram poput radara prema svim informacijama i utiscima koji mi dolaze. Mnogi
iscelitelji u promenjena stanja ulaze samo sluajui klijenta - ulom sluha ili na druge naine.
ak i samo razmiljanje o tome kako elim nekome da pomognem usporava mi krv u ilama,"
tvrdi dr. Piedilato. Mnogi iscelitelji ispoetka osete pojaanje kognitivnih procesa, ali veina brzo
doe do take u kojoj unutranji dijalog nestaje, kao i sva ula - jedino to ostaje su iste slike.
Pomou fokusiranja oslobaaju se svih ogranienja. Iznenada postaju svesni procesa unutar
klijentovog tela, te oseaju da ih preplavljuje klijentovo bie.
Posebno me je zanimao uticaj koji izrazita fokusiranost ima na aktivnost mozga. Da li se
mozak ubrzava ili usporava? Tradicionalno je miljenje da se tokom meditacije mozak usporava.
Istraivanja koja su se bavila elektrinom aktivnou mozga tokom meditacije utvrdila su da tokom
meditacije dolazi do prevladavanja alfa talasa (sporih modanih talasa visoke amplitude,
frekvencije 8-13 Hz, koji se inae pojavljuju pri laganom sanjanju) i teta talasa, koji su sporiji (4-7
Hz) i pojavljuju se tokom dubokog sna. Mozak tokom uobiajenog svesnog stanja funkcionie puno
bre, i to pomou beta talasa (oko 13-40 Hz). Decenijama se mislilo da je alfa-stanje" idealno za
manifestovanje fokusirane namere. Richard Davidson, neurolog i psiholog pri Laboratoriji za
afektivnu neurologiju Univerziteta u Wisconsinu, nedavno je testirao tu pretpostavku. Davidson je
strunjak za afektivnu obradu" - mesto na kojem mozak obradjuje oseaje i komunikaciju izmeu
mozga i tela, koja iz toga sledi. Njegov je rad primetio i dalaj-lama, koji ga je 1992. pozvao u
posetu u Dharamsalu u Indiji. Dalaj-lama je, kao zaljubljenik u prirodne nauke, eleo bolje da
razume bioloke efekte intenzivne meditacije. Nakon toga je osam dalaj-laminih najboljih majstora
Nyingmapa i Kagyupa meditacije otputovalo u Davidsonovu laboratoriju u Wisconsinu. Tamo je
Davidson privrstio 256 EEG senzora na glavu svakog monaha kako bi zabeleio elektrinu
aktivnost velikog broja raliitih delova mozga. Od monaha se traila promiljena meditacija. Kao i
kod sistema namere Jeromea Stonea, meditacija se fokusirala na potpunu spremnost na pomaganje
drugima i elju da se sva iva bia oslobode patnje. U kontrolnoj su grupi bili studenti koji nikada
nisu meditirali i koji su proli sedam dana obuke. Na njih je privren isti broj EEG senzora kako
bi se pratile promene u njihovim mozgovima tokom meditacije. Nakon 15 minuta se, po itanjima
EEG-a, nije videlo usporavanje mozgova monaha. Naprotiv, poeli su se ubrzavati. Nivo njihove
aktivnosti bio je vrlo visok - niti jedan naunik nije nikada video tako neto. Monitori su pokazivali
stalne nagle poraste gama talasa u brzim ciklusima od 25-70 Hz. Kod monaha je visoku
koncentraciju beta talasa zamenila velika koliina alfa talasa. Nakon toga su ponovno dominirali
beta talasi, a na kraju su prevladali gama talasi. Gama talasi su modani talasi najvie frekvencije i
pojavljuju se kada je mozak izloen najveim naporima: maksimalnoj panji, pri intenzivnom
priseanju i tokom uenja. Davidson je otkrio da se kod takvih visokih frekvencija u mozgu faze
modanih talasa - njihovi usponi i padovi, usklauju. Ta usklaenost igra kljunu ulogu u
postizanju stanja poveane osveenosti. Gama stanje navodno menja modane sinapse,spojeve
kojma elektrini impulsi teku do neurona, miia ili lezde.
Monasi su vrlo brzo mogli da postignu to stanje, jer su godine intenzivne meditacije trajno
izmenile njihove nervne mehanizme. Iako su biti sredoveni, imali su puno koherentnije i
organizovanije modane talase od zdravih mladih ljudi u kontrolnoj grupi.
Budisti su, ak i tokom odmaranja, pokazivali visoke nivoe gama talasa u poreenju s
kontrolnom grupom.
Davidsonovo je istraivanje podstaklo ranija istraivanja koja su navodila na zakljuak da
kroz odreene oblike napredne meditacije mozak radi maksimalnim kapacitetom. Izuavanja jogina
pokazala su da tokom duboke meditacije njihovi mozgovi proizvode nagle poraste
visokofrekventnih beta ili gama talasa, koje moemo povezati sa stanjima intenzivne koncentracije
ili ekstaze. Oni koji mogu iskljuiti spoljanje nadraaje i sasvim se fokusirati lake e postii
hiperprostor gama talasa. Tokom kulminacije takvih stanja i otkucaji srca se ubrzavaju. Slini efekti
bili su zabeleeni tokom molitve. Jedno istraivanje pratilo je modane talase est protestanata
tokom molitve: u trenucima najintenzivnije fokusiranosti dolo je do poveanja brzine modanih
talasa.
Razliiti oblici meditacije mogu izazvati sasvim razliite modane talase. Jogini, na primer,
tee stanju koje zovu anuraga, a karakterie ga stalni oseaj svee percepcije; zen-budisti tee
stanju u kojem ne reaguju na spoljni svet. Istraivanja koja su uporeivala te dve vrste meditacije
utvrdila su da je u stanju anurage percepcija spoljnog sveta pojaana, dok zen pojaava poniranje
u sebe, tj. svest o sebi. Veina istraivanja meditacije bavila se vrstama koje se fokusiraju na neki
nadraaj, npr. disanje, ili zvuk poput mantre. Monasi su se u Davidsonovom istraivanju
koncentrisali na saoseanje sa svim ivim biima. Moda saoseajna namera, kao i slini
ekstrovertirani" pojmovi, stvaraju misli koje mozak uvode u stanje poviene percepcije.
Kada su Davidson i njegov kolega Antoine Lutz zapisali svoje istraivanje, shvatili su da su
naveli najvei nivo gama talasa ikad zabeleen kod ljudi koji nisu psihiki bolesni. U svojim
rezultatima primetili su vezu izmeu nivoa iskustva i sposobnosti odranja te izuzetno visoke
modane aktivnosti: monasi koji su mogli najdue da meditiratiraju imali su najveu gama
aktivnost. To pojaano stanje rezultiralo je trajnim emocionalnim poboljanjem tako to je aktiviralo
levi prednji deo mozga, koji se povezuje s oseanjem sree. Monasi su izvebali mozak kako bi se
veinu vremena oseali srenima. Davidson je u kasnijem istraivanju pokazao da meditacija menja
mozak, ak i kod osoba koje je kratko praktikuju. Praktikovanje saoseajne meditacije kroz samo
osam nedelja rezultiralo je poboljanim imunitetom i jaom aktivacijom dela mozga odgovornog za
oseaj sree.
Nekada su neurolozi mislili da je mozak slian sloenom raunaru, ija se nadogradnja
zavrava u adolescenciji. Davidsonovi rezultati ine ovakve teorije zastarelim. Mozak se celog
ivota obnavlja, zavisno od prirode svojih misli. Odreene stalne misli stvarale su merljive fizike
razlike i menjale njegovu strukturu. Forma je pratila funkciju: svest je oblikovala mozak.
Modani se talasi ne samo ubrzavaju nego se i usklauju tokom meditacije i isceljivanja. U
terenskom radu s uroenikim i duhovnim isceliteljima na pet kontinenata, Krippner je posumnjao
da kod svih iscelitelja, pre isceljivanja dolazi do pranjenja" mozga, koje dovodi do usklaivanja
modanih hemisfera i do sjedinjenja limbikog sistema (centra za emocije) i cerebralnog korteksa
(centra za logiko rasuivanje).
Jo jedan vaan efekat koncentracije je integracija leve i desne polovine mozga. Naunici
su donedavno verovali da one funkcioniu gotovo nezavisno. Leva strana bila je opisivana kao
raunovoa" i odgovorna za logiko, analitiko i linearno razmiljanje; desna strana mozga je
umetnik" i regulie orjentaciju u prostoru, muzike I umetnike sposobnosti te intuiciju.
Persinger je uoio slian otklon kod drugog darovitog medijuma, Seana Harribancea. Kada
je tokom gledanja na daljinu praen pomou EEG-a i SPECT-a (jednofotonske emisijske
raunarske tomografije), zabeleena je poveana aktivnost desnog potiljanog renja. Harridance i
Swann nadareni su veom sposobnou da svojim vidom" prelaze granice vremena, udaljenosti i
pet ula. Nauka je pokazala da je kroz odreene misli mogue poveati delove mozga i tako
poboljati njegov prijem". Ali, je li mogue mozak pretvoriti u bolji odailja"? Kako bih otkrila
karakteristike koje poboljavaju odailjanje, morala bih prouiti majstore" namere koji su posebno
nadareni za odailjanje. inilo mi se da je nabolje poeti s nadarenim isceliteljima.
Dr. Lawrence LeShan, psiholog i specijalista za rak, koji je prouavao delovanje iscelitelja,
otkrio je da prolaze kroz dva ista stadijuma: stadijum uspostavljanja promenjenog stanja svesti i
stadijum vizualizovanja apsolutnog sjedinjenja sebe i pacijenta.
Coopersteinovi iscelitelji opisivali su kako iskljuuju svoj ego i eliminiu svest o sebi kao
zasebnom pojedincu. Oseali su kako se nalaze u telu osobe koju lee. Jedan od iscelitelja osetio je
kako mu se menja telo i raspored energije. Iako iscelitelji nisu preuzeli na sebe bol i bolest, mogli su
ih osetiti kada bi vizualizovali sjedinjenje sebe i pacijenta. U tom stadijumu sjedinjenja izmenila se
percepcija iscelitelja, a njihova se motorika osetno smanjila. Preplavio ih je proireni oseaj iste
sadanjosti i nisu bili svesni prolaska vremena. Nisu ih vie sputavala vlastita tela i ak su iskusili
drugaiju sliku sebe. Oseali su se vii, laki - kao da su izvan svog fizikog tela - preplavljeni
oseajem bezuslovne ljubavi. Videli su sami sebe kao neku vrstu jezgra koje ostaje nakon svega":
Svestan sam procesa koji kao da se odvija izvan mene... Koncentrisan sam na pacijenta - moja
samokontrola gurnuta je u stranu, kao da sve posmatram sa strane. Onda me neto obuzme... Nikad
ne zaboravim da zapravo ja tamo sedim."
Drugi iscelitelji osetili su intenzivniji gubitak identiteta: kako bi mogli isceljivati, morali su
se sasvim sjediniti s pacijentom, morali su postati ta osoba i podeliti s njom njihovu fiziku i
emocionalnu prolost. Njihov identitet i seanja nestajali su i uli bi u stanje zdruene svesti, gde je
njihova impersonalna sutina zapravo isceljivala. Neki iscelitelji su se poistovetili s duhovima
uvarima i duhovnim vodiima: obuzeo ih je duhovni alter ego.
Krippnerov rad pokazao je da su neke osobe podlonije spajanju identiteta - one koje su u
psiholokom testu pokazale da imaju tanke granice". Prema Hartmannovom testu o granicama,
koji je na Univerzitetu Tufts razvio psihijatar Ernest Hartmann kako bi testirao individualni
psiholoki oklop", postoje osobe s debljim granicama", tj. s debelim oklopom": organizovanije,
pouzdane i s dobrim odbrambenim mehanizmom i jakom samosvesti, koja ih titi poput visoke
ograde. Takoe, postoje i osobe s tankim granicama": otvorene, nezatiene, osetljive i ranjive.
Lako se uputaju u veze, oseaju promenjena stanja i stalno lepraju izmeu mate i stvarnosti.
Nekada ne znaju u kojem se stanju trenutno nalaze. Ne potiskuju neugodne misli i ne razdvajaju
misli i oseanja. Za razliku od osoba s debljim granicama, lake im je da koriste nameru kako bi
upravljali dogaajima oko sebe. U istraivanju koje je meu muziarima i umetnicima sprovela
Marian Schlitz, kreativne osobe s tankim granicama" imale su najvie uspeha u uticanju na daljinu.
U svom sam istraivanju naila na dve vrste iscelitelja: neki su sebe videli kao vodu (izvor
isceljenja) ili kao cev (kanal kroz koji isceliteljska energija putuje). Prva je grupa verovala da su oni
sami izvor isceliteljske energije, ali daleko najvei broj ljudi sebe je video kao vodie za neku
superiornu silu izvan njih samih.
Psihijatar Daniel Benor koji je u etiri toma i na svojoj internet stranici akumulirao i
katalogizirao sva istraivanja o isceljivanju, prouio je pisane i usmene izjave najpoznatijih
iscelitelja u kojima oni govore o svom radu. Harry Edwards, jedan od najznaajniji i najvie
prouavanih iscelitelja, napisao je da iscelitelj deluje tako to vioj sili predaje svoju volju i molbu
za isceljenje: Tu promenu teko je opisati reima, moglo bi se rei da iscelitelja preplavljuje jedan
oseaj ili stanje koje blokira normalno stanje uma. Umesto njega, pojavljuje se novi identitet, koji
ga ispunjava snagom i sigurnou..." Iscelitelj postaje jedva svestan normalnih pokreta, govora itd.
Odgovara na pitanja o stanju pacijenta bez mentalnog napora i s neverovatnom lakoom - a
zapravo, upueniji Vodi daje odgovore. Iscelitelj se ukljuuje" kroz podlonost fizikog tela
duhu, koji tako postaje dominantan dok njime upravlja Vodi.
Coopersteinovi iscelitelji svoja su iskustva opisali kao oseaj potpune predaje procesu ili
viem biu. Svi su verovali da su deo vee celine. Kako bi pristupili kosmikom biu istinske
svesti, morali su se osloboditi ogranienja vlastitog identiteta ne bi li se sjedinili s viim biem.
Iscelitelji su se s tom promenom svesti i veom osveenosti oseali povezanima s velikim poljem
informacija, koje im je na trenutke prualo saznanja, simbole i slike. Nenadano su se pojavljivale
rei koje su, zapravo, bile dijagnoza. Neto izvan njihove svesti zapravo je isceljivalo.
Iako je proces isceljenja tekao pomou svesno usmerene misli, sam in ozdravljenja esto
nije. Kada, na primer, daju dvominutni tretman, minut i po razmiljaju racionalno, a onda im se
dogodi iracionalno iskustvo, koje bi moglo biti klju itavog isceljenja. Ubedljivo najvaniji aspekt
isceliteljstva je predaja, volja za naputanjem kontrole uma nad procesom kako bi se postalo ista
energija. Je li ta sposobnost micanja u stranu" vana kod svih tipova namere? Nala sam zanimljiv
odgovor u istraivanju ljudi s oteenjima mozga. Istraivai Programa za bihevioristiku
neurologiju i Istraivakog instituta Rotman na Sveuilitu u Torontu pokuali su ponoviti rad
PEAR laboratorije na Princetonu pomou generatora sluajnih dogaaja, ali s jednom vanom
izmenom: prouavali su nekoliko pacijenata s oteenjima eonog renja. Pacijenti s oteenjima
desnog eonog renja, zbog kojih su verovatno imali potekoe s koncentracijom, nisu imali
nikakve uticaje na aparate. Jedina osoba iji je uticaj bio natprosean imala je oteenja levog
eonog renja, dok joj je desni bio sasvim zdrav. Naunici su pretpostavljali da je razlog tome
njegov specifini hendikep, zbog kojeg ima oslabljen ego, ali nema potekoa s koncentracijom.
Mogue je da postizanje stanja smanjene svesti o sebi, to je za obinog oveka teak zadatak,
rezultira boljim uticajem namere na aparate.
Krippner pretpostavlja da, tokom nekih izmenjenih stanja svesti, telo iskljui neke nervne
spojeve, ukljuujui i deo blizu zadnjeg dela mozga, koji stalno proraunava na poloaj u prostoru
i oseaj gde prestaje nae telo a poinje spoljanji svet. Kada se taj deo tokom transpersonalnih i
transcedentalnih iskustava deaktivira, razgranienja izmeu sebe i drugih nestaju i postaje
nemogue odrediti gde jedan ovek poinje, a gde zavrava. Eugene d'Aquili sa Univerziteta u
Pennsylvaniji i Andrew Norberg, doktor u programu nuklearne medicine pri Univerzitetskoj
bolnici, to su pokazali u prouavanju tibetanskih monaha. Trenuci meditativnog iskustva bili su
vidljivi kao pojaana aktivnost u eonim renjevima i smanjena aktivnost u temenom delu.
Meditacija i ostala promenjena stanja mogu uticati i na slepoone renjeve, u kojima se nalazi
amigdala, grupa elija koja nam daje oseaj vlastite individualnosti i regulie nae emocionalne
reakcije: odreuje ta nam se svia, a ta ne. Stimulacijom slepoonih renjeva (ili njihovim
poremeajem) moe se stvoriti oseaj poznatog ili oseaj neobinog, a to su tipine odlike
transcedentalnog iskustva. Izgleda da intenzivno koncentrisanje na neko drugo bie iskljuuje"
amigdalu i uklanja nervnu svest o samome sebi.