Professional Documents
Culture Documents
Aristotel ideje svoje politike filozofije razlae prvenstveno u Nikomahovoj etici i Politici, kao i u
Ustavu atenskom, jedinom sauvanom od 158 ustava grkih dravica koje je Aristotel prikupio. Tu
je dana ustavna povijest Atene praena prikazom atenskog ustava iz Aristotelova doba.
Nikomahova etika
Aristotel smatra da SVE tei nekom dobru, pa tako i ovjek, ali i politika zajednica tee nekom
dobru.
Politika znanost je znanost koja istrauje kako ovjek djeluje u svojoj usmjerenosti ka najviem
dobru, te koja istrauje to je najvie dobro za ovjeka, tj. koji je ovjekov cilj, njegova prirodna
specifina funkcija.
Cilj i sadraj politike znanosti je - ono dobro za ovjeka i za polis, tj. najvii cilj djelovanja, tj. srea.
Prema Aristotelu, ovjek postoji radi dobrog ivota, a dobar je ivot jednak za jednog ovjeka i za
polis.
Politika znanost je hijerarhijski na najviem mjestu od svih znanosti o ovjeku, te svakoj od drugih
praktinih znanosti i umijea odreuje njezino mjesto u ivotu polisa.
ovjek je politian po prirodi - on je ivo bie koje je po svojoj prirodi odreeno za ivot u ispravno
ureenoj zajednici, tj. bie koje ne moe dobro koje mu je primjereno pronai izvan zajednice.
Tko po prirodi, a ne samo sluajno ivi izvan polisa - ili je lo, ili je vie nego ovjek, a tko ne moe
ivjeti u zajednici ili mu ona nije potrebna, taj nije dio polisa, ve je ili ivotinja ili bog.
Stoga se u istraivanju toga koji je ispravan poredak za ljudsku zajednicu moramo voditi, smatra
Aristotel, time koji su ispravni ciljevi ovjekovog djelovanja. Samo ovjek moe djelovati - tj. voljno i
racionalno usmjeriti svoju aktivnost ka nekom cilju tj. dobru. Postoji hijerarhija ciljeva, tj. dobara
kojima se moe teiti, a najvie dobro kojemu svi tee i radi kojega ostvarujemo nia dobra, je -
srea. Srea nije instrumentalni cilj (ne slui tome da doemo njome do neeg drugoga), ve je ona
svrni cilj (eli ju se samo radi nje same).
Postoje uvrijeena mnijenja o srei:
da ivot posveen uivanju tei ugodi,
ivot dravnika - asti,
kontemplativan ivot filozofa - motrenju istine.
No, zapravo je srea najvie dobro, jer je ona cilj koji je savren (srei se moe teiti samo radi nje
same, a ne radi toga to emo uz pomo nje dobiti neto drugo) i ujedno autarkian (srea je samoj
sebi dovoljna da zadovolji ovjeka).
Srea je djelatnost due u skladu s vrlinom, ono dobro za ovjeka i za polis, cilj ivota ovjeka kao i
polisa.
Jedan ovjek svojim vlastitim snagama rijetko moe osigurati uvjete sree. Sretni mogu biti samo
dobri ljudi, a dobri ljudi nastaju od dobrih zakona, doim dobri zakoni nastaju od dobre vlade.
Vrlina dobrog ovjeka sastoji se u tome da on dobro ispunjava svoju prirodnu funkciju ili zadau.
Funkcija neega je ono to je tom neemu inherentno kao potencija, njegova svrha, i bez ega to neto
1
ne bi bilo to t jest. Npr. funkcija noa je rezanje, i ako no ne ree, to onda nije no ve komad metala
koji je sluajno u obliku noa.
Ono to je dobro za ovjeka, ovjekov cilj = ovjekova prirodna i specifina funkcija, ono to moe
initi samo on, ili to on moe najbolje uiniti.
Ono to ovjeka razlikuje od drugih ivih bia jest to je njegova dua podvrgnuta racionalnom
principu, pa je stoga ovjek - racionalno ivo bie.
Meutim, ovjekova dua nije samo racionalna - ona ima tri dijela:
nutritivan (obuhvaa neracionalne strasti i udnje koje se mogu podvrgnuti kontroli uma), vegetativan
(onaj koji se ne moe podvrgnuti kontroli uma) i aperceptivan (racionalan dio due).
Ono dobro za ovjeka je djelatnost due u skladu s vrlinom. Vrline se mogu podijeliti na dvije grupe:
etike vrline (vrline iracionalnog dijela due strasti i udnji, podvrgnutih racionalnom dijelu, vline
koje se moraju utisnuti odgojnim procesom) i dijanoetike vrline (vrline racionalnog dijela due; one
ovjeku omoguuju spoznaju istine).
Etika vrlina je kvaliteta karaktera koja je poukom i vjebom postala navikom. Vrlina je tu navika da
se bira sredina izmeu prekomjernosti i nedostatka (npr. hrabrost je sredina izmeu kukaviluka i lude
smionosti).
Dijanoetike vrline su vrline znanosti (bavi se dokazivanjem iz prvih, nepromjenjivih principa koji se
mogu prouavati), vjetine, pameti (one se odnose na promjenjivo podruje djelovanja, gdje je vjetina
znanje o proizvoenju predmeta, a pamet - habitus djelovanja na osnovi ispravnog promiljanja u
podruju onoga to je za ovjeka dobro i zlo), razboritosti, uma i mudrosti.
Dijanoetike vrline su hijerarhijski nadreene etikim vrlinama. U djelovanju po dijanoetikim
vrlinama ovjek se moe uzdignuti do prave sree kontemplativnog ivota.
Djelatnosti koje tvore dobar ivot moraju biti poeljne radi sebe samih, a ne radi nekog vanjskog
cilja. Za tri vrste djelatnosti smatra se da ispunjavaju taj cilj:
1. djelovanje po vrlini
2. ugodna zabava - dokolica i oputanje
3. motrenje istine - mislilac vidi stvari kakve one jesu i postaje jedno s bogom.
Meutim, Aristotel smatra da zabava i dokolica ne mogu biti zadnji cilj ivota, pa tu djelatnost
izbacuje.
Djelovanje po vrlini (br. 1), pak, je ono najvie to veina ljudi moe dosei i u tome ostvariti svoju
funkciju, svoje najvie dobro, a samo neki, i to u samo odreenim trenucima, mogu doivjeti savrenu
sreu, i to u djelatnosti teorije, tj. motrenja boanske istine (br. 3).
Etike vrline se moraju utisnuti u pojedinca - to se vri odgojnim procesom koji pak ovisi o
institucionalnom ureenju okoline. Dakle, bitno je da se zna kakvo institucionalno ureenje drutva
pogoduje nastanku vrlina kojima se tei u graaninu, tj. kojima se omoguuje dobar ivot.
2
I jedno i drugo moe se nazvati politikom znanou u uem smislu (dok je opi oblik politike
znanosti - nauk o vrlini).
Povrh toga u podruje pameti pada i umijee gospodarenja.
Budui da znanje o tome to je dobro djelovanje nije dovoljno da ljude, koji su veinom ipak voeni
strastima a ne ratiom, usmjeri na dobro djelovanje, nuni su dobri zakoni, koji nas prisiljavaju da
djelujemo dobro. Kod Aristotela politika i etika su neodvojive - dobro djelovanje je omogueno tek
dobro organiziranom politikom u dravi.
Politika
U Politici Aristotel istrauje bit polisa, te raspravlja o razliitim problemima politikog poretka.
Polis nije logiki ekvivalent drave, jer je polis vrsta zajednice koja ukljuuje sve druge (i stoga
nie) oblike zajednice. Polis nije ni mjesto, ni stanovnitvo.
Polis je zajednitvo, politika zajednica, zajednica koja ukljuuje sve druge ljudske zajednice, a sama
nije ni u jednu ukljuena, te koja zbog svoje sveukljuivosti ukljuuje u sebi cilj ili svrhu svakog
drugog oblika zajednice.
Prvo jedinstvo u polisu je jedinstvo mukarca i ene radi nastavka vrste, u domainstvu. Radi
zadovoljenja viih potreba vie domainstava se udruuju u seosku zajednicu, gdje vladaju kraljevi po
uzoru na monarhijsku vlast oca u domainstvu. Udruivanjem seoskih zajednica pak nastaje savrena
zajednica polisa. U polisu je svoj cilj dostigla prazajednica domainstva, tj. prazajednica domainstva
je u polisu dola do svoje prirode, pa se moe rei da polis postoji po prirodi (a ne samo po zakonu ili
ugovoru).
Polis je jedina zajednica prikladna za ispunjenje ovjekova specifino ljudskog potencijala, pa on
mora prethoditi domainstvu u smislu u kojemu hrast mora prethoditi iru. Polis prethodi i
pojedinanom ljudskom biu, jer ako ne ivi u polisu, ovjek ne moe ivjeti punim ljudskim ivotom,
ne moe postojati kao ovjek. Jer ovjek je umna i politika ivotinja.
Svaki polis je zajednitvo; (svako zajednitvo nastaje zajednikim djelovanjem, a svako djelovanje
tei nekom dobru, pa) svako zajednitvo tei nekom dobru, to u konanici znai da svaki polis tei
nekom dobru.
Ustav je zajednica graana, tj. poredak onih koji nastanjuju polis, a polis je neki broj graana.
Graani polisa imaju zajedniki cilj: dobrobit zajednice.
Graanin je onaj koji sudjeluje u donoenju i provedbi zakona.
Vrlina dobrog graanina je ovisna o poretku polisa, a ti poredci su razliiti, mogu biti dobri i zli, i
stoga postoje mnogi oblici graanske vrline, doim vrlina dobrog ovjeka moe postojati samo u
jednom obliku. Stoga se vrlina dobrog graanina razlikuje od vrline dobrog ovjeka.
Samo je u jednom sluaju vrlina dobrog graanina identina s vrlinom dobrog ovjeka, a to je u osobi
dobrog dravnika, dravnika koji je razborit, tj. sposoban za politiku vlast (dakle ne despotsku) nad
svojim sugraanima.
Onaj koji je sposoban vladati (premda ne mora biti vladar), bilo sam ili zajedno s drugima, u dobrom
poretku (tj. u onom koji graanstvo daje jedino onima koji su sposobni za praktinu mudrost i moralnu
krepost, tj. onima koji mogu aktualizirati svoje ljudske potencijale), istodobno je i dobar graanin i
dobar ovjek.
3
Cilj je da imamo takav ustav da je pod njim vrlina dobrog graanina identina s vrlinom dobrog
ovjeka.
Pravi cilj polisa je ovjekov dobar ivot, a dobar ivot tvori zajedniku korist graana polisa.
Stoga je ispravan, pravedan, onaj poredak vlasti koji slui zajednikoj koristi graana, osigurava
zajedniko dobro, a neispravan onaj koji slui samo osobnoj koristi onih na vlasti.
Oblici polisa tj. oblici ustava
Tako Aristotel razlikuje est glavnih vrsta poredaka:
tri ispravna ustava i poretka: kraljevska vlast (vladanje jednog), aristokracija (vladanje manjine) i
politeia (vladanje mnotva, ustavna vladavina),
i tri promaena: tiranija (vladar brine samo za vlastitu korist), oligarhija (vlada se na korist bogataa,
koji su malobrojnih) i demokracija (vlada se na korist siromanih, kojih je naravno vie, i kojima
nedostaje dokolica, pa ne dolaze do potpunog razvoja vrlina usaenih odgojem).
Poloteia je mjeavina dvaju izopaenih poredaka, demokracije i oligarhije. Tu zahtjevi mnotva
odgovaraju zahtjevima vrline.
Osim tih 6 glavnih, razlikuje i velik broj oblika svakog od njih, te beskonaan broj kombinacija oblika.
Ne moe svatko sudjelovati u potpunoj zajednici jednakih koja tvori pravi polis, primjerice siromani
koji nemaju dokolicu time nemaju ni vremena za potpun razvoj vrlina i stoga Aristotel savreni polis
zamilja kao grad bez demosa-puka, tj. grad koji se sastoji samo od plemstva na jednoj i robova na
drugoj strani. Tomu je tako jer, smatra on, neki ljudi su robovi po prirodi - nisu sposobni za potpunu
aktualizaciju svoje racionalne prirode, pa se njima mora vladati kao djetetom. Tako on opravdava
pravnu instituciju robovlasnitva koju ustanovljava u svom idealnom polisu.
U savrenom polisu treba biti i aristokrata i bogatih i dobrih. Svakog od njih moe se sprijeiti u elji
da apsolutiziraju svoja prava, tako to ih se upozorava da jedan / malobrojni / mnotvo mogu biti
bogatiji / kreposniji / plemenitija porijekla od njih. Tako svaki takmac ublaava svoj zahtjev, svjestan
da se moe okrenuti protiv njega.
Najbolje dravno ureenje je stoga Aristotelu - politeia, ustavna vladavina, poredak koji je mjeavina
demokracije i oligarhije. Taj poredak dovodi u ravnoteu dva elementa koji se sami ne mogu
kombinirati. Politeia je neka vrsta kreposne sredine izmeu dviju loih krajnosti koje tvore zahtjevi
bogatstva i siromatva, pomirenje tih zahtjeva, njihovo usklaivanje u zajednikom dobru. Na tlu
takve politeie moe poeti cvasti aristokracija, vladavina najboljih, estitih ljudi.
Podloga politeie je srednji stale, koji nije ni vrlo bogat ni vrlo siromaan.
Premda je politeia najire ostvariv poredak, ona nije prikladna za sve sluajeve, jer negdje, u nekim
uvjetima, moe uspjeti samo demokracija ili oligarhija. Bitno je za odabir vladavine nai koji stale je
po prirodi tu najjai.
4
Najbolji ivot pojedinca i polisa je - ivot vrline. Da bi se to omoguilo, nuno je da se zadovolje neki
preduvjeti:
- broj stanovnika treba biti takav da polis bude samodostatan, ali ujedno i pregledan,
- teritorij treba biti dovoljno velik i raznolik da osigurava produkte potrebne za ivot polisa, ali ujedno
i pregledan
- poloaj polisa treba biti takav da s jedne strane titi zemlju, ali da ujedno doputa lako trgovanje
- prirodna svojstva stanovnika trebaju biti takva da postoji mjeavina inteligencije, vjetine i energine
hrabrosti (poput osobina Helena)
Revolucija je za Aristotela proces kojim jedan poredak zamjenjuje drugi kada neka skupina osvaja
vlast u tom poretku ili kada se poredak mijenja tako da vie nije isti.
Zakonodavcem moe postati samo graanin koji postane vrli ovjek, i koji stoga znade drutvu dati
dobar oblik.
5
MACHIAVELLI: Vladar
Machiavelli politiku vidi kao ljudsku aktivnost par exellence, jer se u njoj afirmira i pobjeuje ljudski
razum.
Osnovni smisao Machiavellijeva Vladara jest stvaranje graanske vladavine, politikog oblika u
kojem e se vladar oslanjati na narod, a ne na plemstvo.
Machiavelli drutvenu strukturu vidi tripartitno, kao narod (popolo grasso: graanska klasa + popolo
minuto: sitni obrtnici, najamni radnici), velikae i vladara.
Rjeenje klasnih antagonizama vidi u stvaranju nove, graanske, vladavine. Svrha politike je
ostvarenje graanske vladavine. To moe napraviti idealni vladar, privatni graanin, koji ne
zlodjelima ili nekim drugim nepodnoljivim nasiljem, nego naklonou sugraana postaje vladarom u
svojoj domovini. Tu Machiavelli anticipira koncepciju ustavne vlasti do koje se dolazi
institucionaliziranim konsenzusom.
Vladar mora ugoditi narodu i drati ga u zadovoljstvu.
Machiavelli smatra da se vladar NE SMIJE slijepo drati uobiajenih predodbi o ovjekovoj dobroti:
on mora biti otar i odluan, te se ne smije plaiti pribjegavanju sili, jer se potovanje temelji na
ljubavi i strahu. Na taj nain e vladar s malo okrutnosti sprijeiti stvaranje nereda i spasiti svoj narod
od stradanja koja od tuda mogu iznii.
Nasljedne su vladavine stabilnije, pa se vladar mora samo truditi ouvati poredak predaka i u
6
skladu s time prilagoavati se nepogodama koje s vremena na vrijeme mogu protresti kneevinu.
Za takvo je vladanje potrebna tek ordinaria industria, tj.obina umjenost. Nasljedni su vladari
omiljeniji u narodu, jer je narod na njih ve naviknut, kae Machiavelli.
Druga podjela monarhija (koje on naziva i kneevinama):
Monarhije mogu biti:
1. AUTOKRATSKE / APSOLUTNE monarhije, poput orijentalnih i
2. FEUDALNE monarhije, poput europskih (feudalne monarhije (npr. Francuska) je puno lake
pokoriti, jer su iznutra podijeljene - velikai su potkupljivi i imaju suprotstavljene interese. Apsolutne
monarhije (npr. Turska) je tee osvojiti, ali s obzirom da im je temelj vlasti ui, osvajau osim vladara
ne ostaje nitko drugi koga bi se trebao bojati, jer nitko nema toliki ugled u narodu.)
3. GRAANSKA VLADAVINA, tj. GRAANSKA / CIVILNA MONARHIJA - za Machiavellija je
to najciviliziraniji oblik vlasti, koji gotovo dostie vrline republikanskog modela.
4. CRKVENA/PAPINSKA MONARHIJA - o njoj Machiavelli pie s ironijom. Crkvene monarhije
pripadaju prolosti, budui da su suprotstavljene svakome obliku slobodnoga ivota - machiavelli
kritizira teokraciju.
* * Kada se osniva nova drava, da bi vladar uspio, treba imati vrline (osobne sposobnosti), primijeniti
silu, te imati fortunu (stjecaj povoljnih okolnosti).
Vrlina je za Machiavellija liena tradicionalnog etikog sadraja: on vrlinu vidi kao zbir svih
dravnikih i politikih sposobnosti kojima se vladar razlikuje od obina ovjeka.
To je sinteza energije, volje, hrabrosti, snage, sposobnosti prilagoavanja okolnostima, a ujedno ona
znai i oprez, postojanost, marljivost i objektivnu procjenu raspoloivih snaga.
Za Machiavellija je, dakle, vrlina - politika vrijednost, sposobnost politikog ovjeka (homo
politicusa) da djeluje u skladu sa spoznatom dunou, koja je personificirana u fortuni.
Fortuna (=srea; sudbina) je sklop objektivnih okolnosti koje su izvan ovjekove moi, ali samo
prividno, jer se djelatnom vrlinom moe promijeniti tijek sudbine! ovjek ima slobodnu volju!
Srea je poistovjeena sa enom - treba ju tui i krotiti da se pokori. (:G)
Da bi ovladao fortunom, vladar mora imati razboritost (prije nego istu mudrost).
Vrlina se moe razvijati oponaanjem uzora iz prolosti, posebice iz antike (za razliku od klasine
politike misli koja dri da duhovna hrana za vladare ne trebaju biti uzori, nego - filozofija).
Machiavelli voli primjere jakih vladarskih linosti, te na njima gradi dosta svoje argumentacije istie
Aleksandra Velikoga, Cezara, Scipiona Afrikoga
7
Kao prototip novoga vladara, on obrauje primjere dva suvremena vladara Francesca Sforze i
Cesarea Borgie. (ovo nije toliko bitno - preskoiti ako si u urbi :)
Dok je Sforza postao vladar svojom iznimnom sposobnou - vrlinom i nakon velikih napora, ali je
zato vladao u miru i s malo truda,
Borgia je postao vladar zahvaljujui srei - okolnostima i, unato svojoj razboritosti i sposobnosti,
izgubio je vlast jer nije do kraja postupao u skladu sa zahtjevima vladarskoga umijea. Uspio je
unititi stare vladare, privukao je na svoju stranu rimske velikae i bogatae u Romanji, te je
uspostavio kontrolu nad kardinalskim kolegijem. Ostvario je tri pretpostavke uspjene vladavine, ali
nije uspio u etvrtoj konsolidirati svoju vlast i obraniti se od novog pape Julija II., koji ga je
uljuljkao u lanu sigurnost i potom unitio. Drave lako propadaju ako rastu brzo, a nemaju snaan
korijen (poput biljaka- Machiavelli ima naturalistiko shvaanje drave).
Machiavelli daje apologiju Borgiine vladavine.
Borgia je u Romanji ukinuo lokalnu samovolju feudalaca, te stanovnitvu omoguio pravnu sigurnost,
sigurnost imovine i ekonomski prosperitet, kojih nije bilo u feudalnoj anarhiji.
To su i karakteristike nove monarhije, tj. nove vladavine: ona podanicima osigura PRAVNU
SIGURNOST, SIGURNOST IMOVINE i EKONOMSKI PROSPERITET, ime podanici drave
postaju GRAANI.
Novi je vladar, dakle, reformator dravnog poretka u cilju ostvarenja graanskoga drutva.
VLAST tu nije CILJ, ve SREDSTVO vladar vlada u interesu podanika, a ne u osobnom interesu.
Zato je opravdano da vladar bude okrutan i pragmatian, da se zna osigurati od neprijatelja, stei
prijatelje, pobijediti bilo silom, bilo izdajom, omiliti ljudima i zadati im strah, potamaniti nevjernu
vojsku i stvoriti novu
Novi vladar, ako eli stabilnu i trajnu vladavinu, pak pribjegava samo prividnoj podlosti, a zapravo
svoju vlast temelji na KONSENZUSU PODANIKA. Vladar treba biti potpora sugraana, tj.
GRAANSKI VLADAR, VLADAR-GRAANIN, vladar PO VOLJI GRAANA.
Tako nastaje CIVILNA / GRAANSKA MONARHIJA, koja se posve razlikuje od dosadanjih oblika
monarhije graanski vladar na vlast NE dolazi silom.
Graanska monarhija je od svih oblika monarhije najblii najviem obliku drutvenog ureenja kako
ga poima Machiavelli, SLOBODNOM DRUTVU, VIVERE LIBERO.
Dvije su razliite tenje u svakome gradu, odnosno dravi narod ne eli da njime vladaju velikai i
ugnjetavaju ga, a velikai ele vladati narodom i ugnjetavati ga. Iz ovih dijametralno suprotnih
nastojanja ostvaruje se u dravama jedna od triju posljedica:
TIRANIJA,
SLOBODA (DEMOKRACIJA)
8
ili ANARHIJA (RASPUTENOST).
Graanski vladar se na vlast uspinje ili UZ POMO VELIKAA ili UZ POMO NARODA. Ako se
vlasti domogao uz pomo velikaa, bit e mu je i tee zadrati, dok, ako se na vlast uspeo uz pomo
naroda, njegova je vladavina vra i stabilnija, jer su tenje naroda mnogo asnije od tenji velikaa,
jer oni ele tlaiti, a narod samo ne eli biti tlaen.
Tu je Machiavelli dalekovidno anticipirao ideju USTAVNE MONARHIJE, smatrajui da vladar moe
opstati samo kao ustavni vladar, oslonjen na narodne interese i njihovo zadovoljenje. Vladar mora
smisliti takav nain vladanja da njegovi podanici/graani uvijek, i u mirno i u ratno doba, osjeaju
potrebu za njim i dravom, pa e mu uvijek biti vjerni.
Machiavelli je shvatio klasne suprotnosti svog vremena (velikai i narod - djelovanje velikaa je
destruktivno jer ele podjarmiti narod, a djelovanje naroda je konstruktivno jer on samo ne eli biti
podjarmljen), te je osmislio civilnu monarhiju koja balansira izmeu suprotstavljenih tenji tih dviju
klasa, tj. izmeu krajnosti republike (=pobjeda buroazije) i oligarhije (=tiranija velikaa). Civilna
monarhija to postie kroz saveznitvo vladara i naroda!
Pribjegavanje vladaru je nuno u ovom trenu u povijesti, jer je republika je u krizi zbog korupcije, i
stoga treba pribjei autoritetu monarha.
Monarh civilne monarhije mora razumjeti duh vremena i njemu prilagoditi svoje metode: mora
potraiti saveznitvo irokih slojeva, buroazije i plebsa; mora uspostaviti takvu ravnoteu interesa da
u njoj prevlada INTERES NARODA i da se iz te FUZIJE INTERESA NARODA I INTERESA
VLADARA stvori nova drava, koja je u nepovoljnim povijesnim okolnostima jedina mogua
civilna monarhija. Vladar je u takvome ureenju tuma i predstavnik interesa buroazije i itave
zajednice. Takvo ureenje postaje DRUTVENI PAKT recipronih interesa.
Machiavelli ima utilitarnu logiku: dobro je ono to je korisno za politiku zajednicu (a ne ono to je
etino).
Machiavelli smatra kako je za ouvanje civilne monarhije vladaru potrebno povjerenje ljudi, graana,
poduprto orujem i utvrdama, dobro opskrbljena vojska za voenje otvorenih bitaka i utvrda za
obrambeni rat.
9
6. Glavni temelji svih drava?
Glavni temelj svake drave jesu DOBRI ZAKONI i DOBRA VOJSKA (i religija).
ZAKONI su za Machiavellija IZRAZ RAZBORITOSTI. Zakoni su tek instrumenti, kojima se vlast
odrava i realizira. Bez sile (vojske) koja ih osnauje zakoni ne ispunjavaju svoju svrhu.
Machiavelli smatra da e dobra vojska (sila) automatski dovesti do dobrih zakona.
Takoer smatra da se svaka vlast temelji na - SILI!, a pogotovo vladareva vlast. Sila koja odrava
republiku ne identificira se samo s vojskom i oruanom silom, ve se oituje u samoj zajednici
graana, u obliku njihovih interesa, u unutarnjoj koheziji koja ih sve povezuje.
Machiavelli smatra da je odranje vlasti bitno povezano s njenim proirenjem: vladar koji eli ouvati
vlast se mora posvetiti umijeu ratovanja, prouavanju vojnih pravila i disciplini.
8. Naini borbe?
U politici postoje dva naina borbe:
1. borba zakonima - svojstvena ovjeku
2. borba silom - svojstvena ivotinjama, ali se njome moe sluiti i ovjek. Vladar stoga mora imati
lukavost lisice i snagu lava - dakle, sila nije dovoljna, i tko god se znao bolje sluiti lisijim
svojstvima, bolje je proao. O tome svjedoi, bezbroj prekrenih ugovora o miru i ispraznih obeanja
vladara.
Politiku Machiavelli vidi kao nastavak ratovanja drugim sredstvima - sredstvima lisice (to je zakljuio
promatrajui politiku svog doba, koja je zaista i bila puna spletki i laganja).
Vladar pak ne smije nikada priznati da posjeduje lisija svojstva, tj. da se njima slui. Nuno je znati
prikriti ta svojstva, pretvarati se. Priroda politike je takva, da vladar, elei se odrati na vlasti, mora
javno isticati kako se pridrava opeprihvaenih moralnih stajalita, no u praksi mora znati od njih i
odstupiti.
Kada bi ljudi po prirodi bili dobri, sve te malverzacije ne bi bile potrebne, no ljudi su po prirodi loi, te
vladar mora posjedovati praktinu mudrost kojom e podanike dovesti u red. Vladar se NE SMIJE
UDALJAVATI OD DOBRA, no ako ga prisile na to okolnosti, on MORA ZAGAZITI U ZLO (no tu se
ne radi nikad o zlu koje vodi u tiraniju).
10
Prirodno stanje Machiavelli vidi kao dunglu u kojoj vlada zakon jaega. Jedino drava moe
ograniiti destruktivnost pojedinca te ga prisiliti na zajedniki ivot i izgradnju sustava vrijednosti.
zakoni djelovanja u politici tako se uvijek razlikuju od zakona djelovanja meu pjedincima.
12. Normativni smisao zakona? - obuzdavanje ovjekove sklonosti ka zlu (vladar kao zakonodavac
moe za svoje podanike stvoriti nudu da imaju vrline, time to e njihove mane kanjavati
bespotednim kaznama; sustavnom i strogom primjenom zakona moe se kneeva herojska volja
preliti u njegove podanike)
14. Rat?
? - ne moe se izbjei, ve samo odgoditi; vladar ne smije imati druge brige osim rata, vojnih pravila i
stege, jer je on zapovjednik
- uloga rata: rat odrava one koji su roeni kao vladari i esto uzdie obina lica na vladarski
poloaj
- 1. uzrok gubljenja vladavine je zanemarivanje vojne vjetine
- vladar treba vjebati i u ratu i u miru (djelom, razumom)
U ratu nije presudna materijalna sila (utvrde), ve odanost, disciplina i ratna vjetina vojnika.
11
15. Machiavellijev nedostatak za potpunu znanstvenost?
Nedostatak koji Machiavellijevu teoriju ini ne potpuno znanstvenom, jest shvaanje da fortuna
upravlja dijelom naih akcija - djelujui tamo gdje nedostaje hrabrosti da joj se suprotstavimo.
Machiavelli se suprotstavlja humanistima 14. stoljea, koji su smatrali da je ovjeku uroena dobrota.
On smatra da je dobrota vrlina velikaa koji su dokoni i cijene viteke vrline; nasuprot tome njegov
ovjek je aktivni ovjek iz puka, koji je u svakodnevnoj borbi za opstanak. Tu je bitna razboritost, koja
pokazuje da ono to je naoko pozitivno zapravo vodi do propasti, i obratno. Pa tako vladar treba biti
okrutan, okrutno reagirati na tetu nanesenu zajednici.
Machiavelli se zalae za drakonske kazne, ali ne kao svrha sama po sebi, ve u funkciji odranja
poretka i vjere.
Machiavelli smatra da su ljudi nezahvalni, nepouzdani, pohlepni, prijetvorni; ako im ini dobro, uz
tebe su, ali kad doe nevolja - bjee. Ljudskoj prirodi je specifino da joj je vlastiti interes jai od
ljubavi - ljudi bre zaboravljaju smrt oevu nego gubitak imanja. Vladar upravo stoga nikada ne smije
posegnuti za imovinom svojih podanika, jer e tako na sebe navui istu mrnju (a ljubav moe postii
samo vladar koji uspostavi ili republiku ili graansku monarhiju, koja je jedini podnoljiv sustav vlasti
jer se bazira na konsenzusu podanika. Vladar koji nema konsenzus podanika iza sebe mora raunati
jedino na strah od kazne kako bi odrao poredak i vjeru). Vladar dakle mora imati sposobnost da
izbjegne prijezir i mrnju itave zajednice (jer uvijek e postojati neki koji ga mrze, ali to ne smije biti
veina).
Za mislioca modernoga doba kakav je Machiavelli, imovina je sveta kategorija drutva, privatno
vlasnitvo je nedodirljivo. Zatita privatne imovine je dakle najbolja zatita vladara od tzv. unutarnjeg
neprijatelja, tj. onog iji su konkretni, materijalni, interesi ugroeni, jer se zatitom privatnog
vlasnitva dobiva naklonost puka. Niccolo kao tiraniju vidi onaj sustav u kojemu nema zatite
privatnoga vlasnitva: treba puku osigurati pravnu sigurnost, sigurnost imovine i ekonomski
prosperitet!
12
MORE: Utopija
13
5. Specifinost politike teorije?
Moreova politika teorija specifina je po tome to daje opis Utopije, ne-mjesta, nepostojee idealne
zemlje, koja predstavlja negaciju postojeeg stanja, a ujedno i metodiki ideal kojemu treba stremiti.
6. Privatno vlasnitvo?
U idealnom drutvu Utopije nema privatnog vlasnitva, jer More smatra da je privatno vlasnitvo
uzrok svih drutvenih zala.
I svojina i organizacija proizvodnje je - drutvena.
7. Drava?
Drava Utopija nije savez bogatih protiv siromanih, kao europske drave, nego je to drava opeg
blagostanja (ako se iskljue robovi, koji tu ipak postoje!).
14
12. Kako su u Utopiji ureeni brak i obitelj?
U Utopiji postoji vrsta monogamna patrijarhalna obitelj, koja je - neraskidiva (praktiki nema
razvoda- senat odobrava zahtjeve za razvod, i to vrlo rijetko).
13. Rat?
More je u principu odluan protivnik rata, i u njemu vidi jedno od neizbjenih zala starog drutva.
Meutim, budui da je ostatak svijeta (osim Utopije) i dalje u starom poretku, do rata e vjerojatno
dolaziti.
More tu razlikuje pravedne od nepravednih ratova.
Nepravedni su svi oni agresivni ratovi, kojima je cilj porobljavanje drugih naroda.
Pravedni rat je nuno zlo. Pravednim ratom More smatra:
- obrambeni rat
- oslobodilaki rat (tiu se obrane i oslobaanja kako Utopije, tako i pomoi prijateljskim zemljama)
- te rat koji lii na kolonizatorski - kad su uslijed prenaseljenosti Utopljani prisiljeni da se sele u druge
zemlje, oni se naseljavaju na neiskoritene povrine na kopnu, koje pripadaju drugim dravama. Ako
uroenici odbiju da tu ive s Utopljanima, i po utopljanskim zakonima, tada Utopljani vode rat protiv
uroenika, i tjeraju ih s tog podruja!
Svrstavanjem ovog tipa rata u pravedne ratove More sam sebi skae u usta jer ovaj rat znai
porobljavanje drugih naroda, to je prije definirao kao nepravedni rat.
More zastupa ideju vojnog odgoja svih graana (i mukaraca i ena). Ali, tendencija je da se prvo
ratuje najamnikom vojskom - plaenicima, a tek onda vlastitim snagama, i to dobrovoljcima, ako
bude potrebno. Najamniku vojsku ine ratoborni narodi, koje Utopljani stavljaju na najgora bojina
mjesta, jer smatraju da je dobro da izgine to krvolono pleme.
Utopljani nastoje dobiti rat uz to manje rtve na obje strane, dakle uz to manje krvavih bitki, a uz to
vie lukavstava. Snagom duha nastoje uvoditi dezorganizaciju u neprijateljske redove - pijunaom,
ucjenama, atentatima na bitne glaveine (radije ubijaju nekolicinu krivaca nego gomilu nevinih),
psiholokim ratom propagandom, ... (tu se idejama More pribliava malkice Machiavelliju!)
No, More je protiv krvolonosti, ratnih zvjerstava i pustoenja.
Smatra da se trebaju kanjavati samo ratni zloinci, a pobijeenoj zemlji se namee danak.
Ratni zarobljenici NE postaju robovi!
14. Kriminalitet?
Kriminalitet u Utopiji ne postoji, jer svi uivaju zajednika dobra, pa nema pohlepe i gramzivosti. No,
ako i postoje prijestupi, oni se rjeavaju kaznama.
More naputa srednjovjekovnog shvaanja kazne kao odmazde (time se opravdavalo surovo i
nehumano kanjavanje), te uvodi shvaanje kazne kao odgojno-pravne mjere! Kazna dakle ima
korektivnu funkciju za prekritelja, a ujedno koristi i drutvu, jer osigurava radnu snagu za tee
poslove - mrtav prijestupnik dakle nikome ne koristi. (Meutim, More nije protiv smrtne kazne - npr.
ako se nevjera ponovi nakon to je prvi puta oprotena, slijedi smrtna kazna!)
Radnici tekih poslova (a meu teke poslove spada i klanje ivotinja, koje ne vre graani jer taj
posao u ovjeku unitava njegov najplemenitiji osjeaj - milosre) iliti - ROBOVI (!) su, osim
prekritelja zakona, i graani susjednih drava koji su tamo kanjeni na smrt, a Utopija ih otkupljuje,
te graani susjednih drava koji dobrovoljno stupaju u najamniki odnos, kojeg mogu raskinuti.
Uvodei u Utopiju posebnu klasu robova, More opet ini proturjeje svojemu besklasnom sistemu
slobodnih ljudi.
15
Utopija je iznimno bogata zemlja, koja izvozi vunu, ito, med, drvo, ... a uvoze metal, zlato i srebro.
To zlato i srebro ne koriste kao novac (novac je u Utopiji izbaen iz upotrebe), ve ga uvaju kako bi
njime platili najamne ratnike, ako doe do rata, a u meuvremenu ga koriste pretvarajui ga u zlatno
posue koje svakodnevno svi koriste. Kako ljudi ne bi postali gramzivi za zlatom, uveden je obiaj da
zloinci, kao znak gubitka asti, moraju nositi zlatne naunice, prstenje, narukvice i krunu :))
15. Kakvo je u Utopiji dravno ureenje? Kakav oblik zajednice More predlae?
Kako se u Utopiji bira vladar?
Utopija je ureena tako da svaka grupa od 30 obitelji sebi bira svake godine starjeinu (na staro-
utopijskom: sifogrant :). Starjeine-sifogranti tajnim glasovanjem biraju vladara izmeu etvorice
kandidata koje je izabrao narod.
Dakle, u Utopiji vlada izborna demokracija.
Svi se magistrati biraju svake godine, a vladar vlada doivotno. Dakle, kod Morea je, kao i kod
Machiavellija, vladar - profesionalni dunosnik.
Vladarova doivotna vlast moe se prekinuti samo ako je optuen za tiraniju. U tom sluaju narod ima
pravo na pobunu - dakle, More je ve u 16. stoljeu zastupao smjelu ideju narodnog suvereniteta!
Koja su vladarova ogranienja?
Vladareva ogranienja: ne smije donijeti niti jednu odluku bez da se prethodno o njoj 3 dana raspravlja
u senatu. Svako raspravljanje dravnih poslova izvan senata se kanjava smru! - time se spreava
nametanje tiranije koje bi kralj mogao dogovoriti s predstavnicima sifogranata - tiranborima.
Iako postoje razni kultovi za koje postoji velika tolerancija, veina Utopljana ipak vjeruje u jedno
boanstvo - Mitru, a spremno su prihvatili kranstvo koje je kod njih doveo Rafael :D
Zakonom je propisana vjerska tolerancija.
Politika i etika (koja je vezana za religiju) su u Utopiji odvojeni - sveenici nemaju nikakvu vlast,
crkva je odvojena od drave, nema nikakvu dravnu vlast, nema pravo kanjavanja heretika -
pravosue je iskljuivo u rukama drave.
16
18. Kakav je pravni sustav u Utopiji?
U Utopiji postoji jako malo zakona, jer je tamo drutveno ureenje takvo da im je tih nekoliko sasvim
dovoljno (Tacit kae: U najgoroj dravi najvie zakona). Zakoni su svima poznati i jasni, pa ne
postoje odvjetnici, kao u drugim dravama gdje su zakoni brojni i nejasni, nego svatko sam sebe
zastupa na sudu.
17
HOBBES: Levijatan
Levijatan je ime koje je Hobbes preuzeo iz Knjige o Jobu, a kojim oznaava dravu, shvaajui ju
tako kao jedan veliki ivi organizam. --> Drava je umjetni ovjek, koji je vei i jai od onog
prirodnog, i koji slui da prirodnog ovjeka titi - namjena drave je dobrobit naroda.
I. O ovjeku
4. to je volja?
?- in, a ne sposobnost htijenja
5. to je mo?
Mo nekog ovjeka su sredstva kojima ovjek trenutno raspolae radi dobivanja nekog budueg dobra.
6. Koje su 2 vrste moi?
a) prirodna (izvorna) mo - tjelesne i duhovne sposobnosti (npr. snaga, mudrost, rjeitost,
velikodunost)
b) instrumentalna mo - steena pomou prirodnih moi ili sretnim stjecajem okolnosti, a slui
kao sredstvo pomou kojeg se stjee jo vie moi (npr. bogatstvo, ugled, prijatelji, dobra srea)
7. Koja je najvea ljudska mo?
Najvea ljudska mo je ona koja je sastavljena od moi najveeg broja ljudi, udruenih po sporazumu
u prirodnu ili graansku linost (npr. mo drave ili mo stranke).
18
11. Koji je prirodni uzrok religije?
Religija postoji samo kod ljudi i nastaje iz ljudskoga straha od neizvjesne budunosti iji tijek
odreuju neki ovjeku nevidljivi uzroci koje on eli spoznati. Te uzroke vidi kao nevidljive,
bestjelesne inioce, koje naziva bogovima ili demonima, te prema kojima osjea strahopotovanje, i
nastoji predvidjeti njihovo ponaanje pomou prolih dogaaja.
Pravo daje slobodu injenja, a zakon injenje obavezuje (pravo i zakon nisu isto!).
14. to je prirodno pravo?
Prirodno pravo je sloboda koju svaki ovjek ima da upotrijebi vlastitu mo po vlastitu nahoenju u
cilju zatite svog ivota.
U prirodnom stanju svaki ovjek ima prirodno pravo na SVE, pa ak i na tue tijelo! (dakle u
prirodnom stanju nema privatnog vlasnitva!).
Prirodno pravo se moe ograniiti graanskim zakonom.
15. to je sloboda?
Sloboda je odsustvo vanjskih zapreka kretanju.
16. Sloboda podanika?
Sloboda podanika sastoji se u slobodi od ugovora: podanik ima slobodu injenja ili neinjenja prema
vlastitom nahoenju, u sluajevima kada zakon uti (npr. sloboda da kupuju i prodaju, nain ishrane i
sl.).
19
18. Koji je osnovni prirodni zakon?
Osnovni prirodni zakon je da svaki ovjek treba teiti miru sve dotle dok postoji nada da se mir moe
postii; tek ako ga ne moe postii, onda smije pribjei ratu.
Drugi prirodni zakon je da ovjek bude voljan odloiti svoje prirodno pravo na sve i zadovoljiti se s
onoliko slobode prema drugima koliko bi drugima dopustio prema samome sebi.
19. emu slue prirodni zakoni?
Prirodni zakoni slue odranju ivota, tj. mira, jer su oni propisi razuma koji ovjeku zabranjuju da
ini ono ime se unitava njegov ivot - prirodni zakon ograniava prirodno pravo, tj. apsolutnu
slobodu.
20. Saeti prirodni zakon?
Ne ini drugome ono to ne eli da drugi uine tebi!
21. to je ugovor?
Ugovor je uzajamno prenoenje prava.
Znaci ugovora su preutni ili izriiti (rijei: Dajem, darujem...).
Ugovorom naputamo prava i prenosimo ih na nekoga drugoga - to je voljna radnja koju ovjek ini
da bi postigao neko dobro za sebe. Prenoenjem prava na nekog drugog taj drugi preuzima prava i
obveze, a krenje obveza kanjava se u graanskom stanju, gdje postoji zajednika sila nad objema
stranama.
22. Kako prirodni zakoni obvezuju?
Prirodni zakoni obvezuju po savjesti, i to obvezuju na elju i nastojanje da ih se provodi, ali oni
obvezuju stvarno tek u dravi, tj. tamo gdje postoji sigurnost.
Prirodni zakoni su nepromjenjivi i vjeni.
23. Koji su prirodni zakoni?
1) teiti miru
2) spremnost na naputanje vlastitog prirodnog prava na sve stvari, u ime mira (te pristajanje
na onoliko slobode koliko smo i sami voljni priznati drugima)
3) svi trebaju biti pravedni, u smislu potivanja sporazuma.
Pravda je mogua tek s uspostavom graanskog stanja, gdje postoji zajednika sila koja podjednako
primorava ljude da izvravaju sklopljene sporazume, i to pod prijetnjom kazne.
Pravda moe biti:
- distributivna (pravda presuditelja, akt kojim se definira to je pravedno)
- komutativna (pravda ugovaraa, injenje po sporazumu)
4) zahvalnost za milost, darivanje od strane nekoga drugoga
5) meusobna susretljivost - svatko treba teiti tome da se prilagodi ostalima, da bude
drutven
6) spremnost na pratanje
7) da se pri osveti potuje budue dobro (kazna samo u svrhu popravljanja poinitelja zlodjela,
a ne svirepost)
8) ne iskazivati prijezir
9) ne biti ohol
10) ne biti neskroman i traiti za sebe ono to ne bi dao drugim ljudima
11) biti pravedan, a ne pristran - ravnomjerno raspodijeliti svakome ono to mu po razumu
pripada
12) ono to se moe dijeliti trebamo uivati zajedniki
13) ako je nemogua podjela ili zajedniko koritenje dobara, da se pravo u cjelini ili
naizmjenino koritenje odredi arbitrarnom kockom
20
14) kocka moe biti proizvoljna - kad se oko nje dogovore svi natjecatelji, ili
prirodna/primogeniturna - kada ono to se ne moe dijeliti pripadne prvom posjedniku
15) da se svima koji posreduju radi mira da slobodan prolaz
16) da oni koji su u sporu trebaju podvri svoje pravo sudu arbitra
17) nitko nije sudac u vlastitoj stvari
18) sudac ne moe biti nitko tko bi mogao biti pristran
19) u sporu se sudac treba oslanjati na svjedoenja raznih ljudi
II. O Dravi
24. Da li je ovjek po prirodi drutveno bie? - ne, egoist je, bie interesa, koristoljublja.
25. to je krajnji cilj ljudi u dravi?
Ljudi nad samima sobom uvode ogranienja i stupaju u dravu zato to ele sigurnost i zadovoljniji
ivot mirnoga stanja.
26. to je drava?
Drava je jedinstvo svih pojedinaca u jednoj te istoj osobi, stvoreno sporazumom/suglasnou svakog
sa svakim, s ciljem da prui sigurnost svojim lanovima.
To je umjetna pravna linost koja raspolae neogranienom, suverenom vlau, daje nam mir i obranu
- smrtni bog ili Levijatan, umjetni proizvod straha i razboritosti.
27. Cilj drave?
Cilj drave je zatita naroda, pruanje narodu sigurnosti.
21
29. Vrste drava (prema razliitosti vladara/suverena)?
Postoje tri vrste drava: monarhija, demokracija, aristokracija (vrhovnu vlast ima jedan ovjek, svi ili
nekolicina).
30. to je monarhija?
Monarhija je ustanovljena drava u kojoj je suverenost kod jednog ovjeka; on predstavlja sve lanove
drave.
33. to su sistemi/sustavi?
Sistemi su mnotva ljudi udruenih u jedan interes ili jedan posao.
34. Kako se dijele sistemi?
Sistemi mogu biti:
1) ureeni - sistemi koji imaju predstavnika
a) apsolutni i nezavisni - podinjeni samo svome predstavniku
b) nesamostalni (ovisni) - podinjeni nekoj suverenoj vlasti zajedno sa svojim
predstavnikom i lanovima
- politiki (pol. tijela i pravne osobe)
- privatni: zakoniti (npr. porodica) i nezakoniti
2) neureeni - sistemi koji nemaju predstavnika, a ini ih samo skup ljudi. Mogu biti zakoniti -
ako ih drava nije zabranila, ili nezakoniti.
35. to je predstavnik?
Predstavnik je nositelj linosti, ujedinitelj mnotva.
22
Vrhovni vladar je zakonodavac, i on ne podlijee graanskom zakonu, ve samo prirodnom zakonu jer
su prirodni zakoni boanski i ne moe ih ukinuti niti jedan ovjek i niti jedna drava.
Prirodni zakon (svaki nepisani zakon) je dio graanskog zakona, a graanski zakon je dio naloga
prirode - oni se meusobno sadravaju.
Pravo, pak, je sloboda koju nam ostavlja graanski zakon.
23
47. Koji su razlozi raspada drave?
Drava se raspada zbog svog nesavrenog ustrojstva, a ono se oituje u slijedeim sluajevima:
1) kada vladar sebi uzima manje apsolutne vlasti no to je to potrebno za odranje mira i
obrane drave
2) kada svaki graanin sam rasuuje o tome to je dobro a to zlo, umjesto da o tome sudi
graanski zakon
3) kada se graani vode samo svojom individualnom savjeu, a ne zakonom, kao oblikom
javne savjesti
4) kada onaj koji ima vrhovnu vlast potpada pod graanski zakon
5) kada svaki pojedinac ima takvo apsolutno vlasnitvo nad svojim dobrima, da to iskljuuje
pravo vrhovnog vladara
6) kada je vrhovna vlast podijeljena
7) kada narod oponaa susjedne narode, mijenjajui oblik vladavine po uzoru na susjede
8) ugledanje na Grke i Rimljane, kroz itanje knjiga koje opisuju antike vladavine, veliaju
demokraciju i monarha prozivaju tiraninom
9) miljenje da u dravi ima vie od jednog vladara, naime uz svjetovnog, da postoji i duhovni
vladar - nuno je da je ili svjetovna vlast nadreena duhovnoj ili obratno, jer dva vladara ne mogu
vladati istom dravom
10) kada ne vlada jedan vladar nego jedni donose zakone, drugi zapovijedaju, treu ubiru
porez itd.
11) kada drava nema dovoljno novca
12) kada novac stoji kod nekih, kroz monopole i zloupotrebe zakupaca dravnih prihoda
13) kada postoje popularni ljudi koji lako zavedu narod protiv vlasti
14) kada grad dosegne pretjeranu veliinu i mo, te kad postoji mnotvo korporacija
15) kada postoji sloboda kritiziranja suverene vlasti
Zato narod treba pouavati da ne prigrli ni jedan oblik vladavine koji vidi kod susjednih nacija vie od
svog vlastitog, te da ne eli i ne izaziva promjenu vladavine!
48. to je suveren?
Suveren je vrhovni vladar, bio to monarh ili skuptina, tj. nosilac jedinstvene, zajednike linosti
(drave) kojemu pripada suverena vlast.
On je dua koja dravi daje ivot i kretanje - bez njega drava ne postoji.
Funkcija mu je briga o sigurnosti naroda - na to je obvezan prema prirodnom zakonu i za to polae
raun samo Bogu, tvorcu prirodnog zakona. Za sigurnost naroda se brine javnom poukom, uenjima,
kao i donoenjem i provoenjem dobrih zakona.
On je neogranieni gospodar nad vlasnitvom i ivotima graana i jedini koji je zadrao prirodno
pravo na sve; on je i svjetovni i duhovni vladar.
Suveren donosi zakone, primjenjuje kazne i nagrade.
49. Prava i ovlatenja onoga kojemu je povjerena suverena vlast?
Suveren ili vrhovni vladar ima nedjeljiva i neprenosiva prava, tj. neogranienu (apsolutnu) vlast, jer
dioba vlasti dovodi do graanskog rata. Ta prava su:
1) podanici ne mogu promijeniti oblik vladavine, jer se time vraaju u prirodno stanje
2) suverena vlast ne moe se izgubiti (suveren ne moe kriti sporazum)
3) nitko ne moe pravedno protestirati protiv ustanovljenja suverena kojeg je proglasila veina
24
4) podanik se ne moe pravedno aliti na suverenove radnje, jer su sve suverenove radnje
injene po ovlasti koju je dobio od podanika, dakle sve suverenove radnje su zapravo radnje podanika
koji su ga ovlastili da bude vladar
5) suveren ne moe biti kanjen od svojih podanika
6) suveren odluuje to je potrebno za mir i obranu podanika, koja su uenja podobna, a koja
tetna
7) suveren je jedini zakonodavac
8) suveren vri pravosue i rjeava sporove (izvrna i pravosudna vlast) - vrhovni je sudac u
sporovima
9) suveren ima pravo na voenje rata i sklapanje mira
10) on bira svoje savjetnike i ministre
11) ima pravo nagraivanja i kanjavanja
12) dodjeljuje poasti
50. Kojem je zakonu podinjen suveren?
Suveren je podinjen samo prirodnim zakonima, jer su oni boanski, ali nije podinjen zakonima koje
on sam stvara.
51. Kakva je vrhovna vlast?
Vrhovna vlast je apsolutna (neograniena) i nedjeljiva.
52. Zato vlast mora biti apsolutna i nedjeljiva?
Vlast mora biti apsolutna i nedjeljiva zato to dioba vlasti dovodi do graanskog rata i propasti drave
(graanski rat uzrokovan je neposlunou podanika); podijeljena vlast unitava jedna drugu; jer bi
ograniavanje vlasti ili njena podjela znaila obnovu prirodnog stanja anarhije.
53. Zato je kod Hobbesa monarhija apsolutna?
Monarhija je apsolutna jer svako ograniavanje vlasti dovodi do rata.
25
56. Zato dolazi do neprijateljstva i rata svih protiv svih?
Do neprijateljstva i rata svih protiv svih dolazi zbog nedostatka prostora potrebnog za ivot (to je
bitno jer je ovjek - materija u kretanju).
57. Kakva je to koncepcija?
To je antropomehanika i materijalistika koncepcija.
58. Kada nastaje vlasnitvo? - uspostavom dravne vlasti, kad se zakonima raspodjeljuju dobra.
26
IV: O Kraljevstvu Tame
Pored boanske i ljudske vrhovne vlasti, Hobbes smatra da postoji i kraljevstvo tame, sotone, tj.
varalica koji nastoje mranim i pogrenim uenjima narod zavesti na krivi put, udaljiti od boga i
zavladati nad njima na ovome svijetu.
1. to je afekt?
Afekti nisu poroci ljudske prirode, ve njene nune, iako neugodne, osobine; primjerice: ljubav,
mrnja, bijes, zavist, astohleplje, milosre.
Afekti su stanja ljudskog tijela u kojima se poveava ili smanjuje mo injenja tog tijela, te mo
miljenja naeg duha.
Afekti su trpljenje due - nejasna ideja kojom duh potvruje veu ili manju snagu postojanja svoj tijela
nego prije.
2. Koja su 3 osnovna afekta?
Primarni, osnovni afekti, koji proizlaze iz ljudske prirode i ije su ostali afekti tek kombinacije, su:
- udnja (najvaniji afekt, jer izraava nagon za samoodranjem)
- radost - prijelaz iz manjeg savrenstva u vee
- alost - prijelaz iz veeg savrenstva u manje
3. to su strasti?
Strasti su pasivni afekti, koji nastaju ako ovjek posjeduje neadekvatne ideje, pa trpi.
Osnovne strasti su strah od boli i oekivanje ugode, tj. nada.
(Za razliku od toga postoje aktivni afekti, koji nastaju ako ovjek posjeduje adekvatne ideje, i onda
ini, djeluje - ti afekti se svode na radost ili na udnju).
27
4. to je prirodno pravo?
Prirodno pravo su prirodni zakoni/pravila prema kojima se sve dogaa,
tj. prirodno pravo, to je sama sila prirode iliti boja mo.
Uzrok nastanka i postojanja svih prirodnih bia je bog, koji je kod Spinoze identian prirodi (bog
panteizma), to onda znai da smo svi podloni bojim ili prirodnim zakonima. Ti zakoni su vjeni i
nenaruivi.
Svaki ovjek ima toliko prava u prirodi kolika mu je mo. ovjek ima najvie prava kada je
najmoniji, a najmoniji je kada je nezavisan i kada ivi po vlastitoj volji, tj. kada se vodi svojim
razumom.
Nita ovjek ne radi - vodio ga razum ili udnja - a da nije sukladno zakonima ili pravilima prirode, tj.
po prirodnom pravu. Dakle, kod Spinoze prirodno pravo uope nije normativno - ne pokazuje to bi
trebalo biti, ve naprosto opisuje kako stvari stoje - to je deskriptivno prirodno pravo.
Isto tako, kod Spinoze se prirodno pravo protee na sva bia u prirodi, i kao najbitniji tu je svima -
zakon samoodranja. Pravo prirode protee se do granica njene moi: pravo pojedinca protee se
koliko i njegova mo, tj. on ima pravo initi sve to moe u cilju samoodranja.
to vie ljudi se udrui, to vie prava oni skupa imaju nad prirodom.
Opi prirodni zakon je da se svatko trudi da se odri onakav kakav jest, vodei rauna samo o sebi i o
svom odranju, jer onaj tko ivi samo pod vlau prirode ima neogranieno pravo da udi za onim to
smatra korisnim i njegovo je pravo da to prisvoji.
28
natjera sve, da svojevoljno ili pod pritiskom sile, rade ono to je za opu dobrobit, tj. ive po
naredbama razuma.
To meutim ne znai da u graanskom stanju nestaje prirodno pravo - prirodno pravo ostaje i tu, jer je
utemeljeno u prirodi svakog ovjeka: svi su ljudski postupci odreeni ljudskom prirodom. Spinoza se
tu razlikuje od Hobbesa, jer smatra da pojedinci ne mogu u potpunosti prenijeti svoje prirodno pravo
na dravu, jer je prirodno pravo zapravo - njihova mo, koja je dio ljudske prirode. Ljudi tako na
dravu ne prenose svoju mo, ve svoju vlast nad sobom, tj. pravo da u potpunosti ive iskljuivo
prema vlastitom nahoenju. Tako pojedinci ovlauju dravu da putem zakona, na racionalan nain
uredi ono to oni sami nisu bili u stanju urediti - njihove meusobne odnose.
Dakle, i u prirodnom i u graanskom stanju ovjek djeluje po zakonima svoje prirode, brinui se za
svoju korist: u oba stanja ovjek je voen strahom od boli i oekivanjem ugode, tj. nadom, s time da su
u graanskom stanju i strah i nada za sve vezani uz isto: svi se sada boje istoga i svima je jedan te isti
uzrok sigurnosti.
Prirodno pravo pojedinaca dosie samo dotle dokle dosie njihova mo.
Drava nema svoje vlastite moi, pa je njezina mo tek ujedinjena mo graana, tj. naroda - njihova
volja da se dravi podrede. Stoga mudra drava ne ide protivno volji naroda.
29
17. to je rat?
- element prirodnog prava, tj. stanje rata je prirodno stanje, stanje u kome svatko ivi po svom
nahoenju uz veliku opasnost po vlastiti ivot
- ljudi su po prirodi jedni drugima neprijatelji, jer su po svojoj prirodi u najveem stupnju podloni
strastima (sukobljavaju se zbog srdbe, zavisti, elje da budu prvi i da potlae druge, jer prir. pravo
svakog pojedinca dopire dokle i njegova mo/sila)
- za rat je potrebna volja samo jedne drave - 2 drave stoje jedna prema drugoj kao dva pojedinca,
dakle, one su neprijatelji po prirodi (a za sklapanje mira treba suglasnost dviju drava) - pravo rata
pripada svakoj dravi, a pravo mira najmanje dvjema (one su tada "ugovorne sile")
18. Od ega se odravaju zakoni?
- oni su dua drave i nenaruivi su samo ako ih brane razum i ljudsko raspoloenje (ope ljudske
strasti), jer ako se oslanjaju samo na razum, nemoni su i lako se kre
19. Osnova dravnog i drutvenog vladanja?
- vlast, sila i zakoni koji koe ljudske strasti i elje?
20. Nastanak drave?
Budui da ljude vie vodi afekt nego razum, iz toga slijedi da se mnotvo prirodno udruuje ne iz
razumskih razloga, ve iz nekog zajednikog afekta - zajednika nada ili zajedniki strah. Svi ljudi se
tako boje samoe, jer sami nemaju snage da se odbrane i odre na ivotu, pa ive u strahu i
nesigurnosti, stoga je prirodno da ljudi tee stvaranju drave. Zato svatko prenosi sporazumom svu
svoju vlast na drutvo, i time poinje ivjeti po naredbi razuma. Tu je svatko bilo svojevoljno bilo pod
pritiskom kazne obvezan initi ono to je za zajedniku dobrobit. Drava tako omoguuje svakome da
ivi sigurno i bez straha, tj. da sauva netaknuto svoje prirodno pravo na ivot, bez tete po njega i po
drugoga - cilj drave je sloboda.
Prirodno pravo pojedinca nije u dravnom stanju negirano, nego je zasnovano na razumu.
21. to je sloboda?
Sloboda je umni izraz ljudske moi; spoznata nunost, te ivot u skladu s razumom.
- istinski cilj drave
- duevna snaga i vrlina pojedinca, savrenstvo (iako je samo Bog savreno slobodan), jer slobodan
ovjek je onaj koji se rukovodi razumom - sloboda ne oduzima potrebu djelanja, ve ju namee
- ope pravo graana
22. ime je uvjetovan drutveni ljudski opstanak? - zakonima?
23. Kada je ovjek slobodan?
ovjek je slobodan kada se rukovodi razumom, jer sloboda ne uklanja nunost djelovanja, ve je
uspostavlja.
Razum nas ui da traimo mir.
24. to je granica prava (u prir. stanju)?
U prirodnom stanju granica prava je - mo.
25. to je pravo drave?
Pravo drave je pravo vrhovnih vlasti; prirodno pravo ogranieno silom mnotva koje djeluje kao da
ima jednu duu. Samo vrhovne vlasti imaju pravo odluivanja to je dobro/zlo, to je
nepravedno/pravedno; pravo kanjavanja krivaca, pravo donoenja zakona i njihova tumaenja u
svakom pojedinom sluaju, pravo biranja inovnika koji e obavljati javne poslove, pravo navijetanja
rata.
Drava ima onoliko prava kolika je njena mo (a graanin ima pravo samo na ono to mu jami
drava).
30
26. to je savjest?
-?
27. Da li se treba pokoravati i nepravednim zakonima? - da, jer nam razum propisuje da izmeu
dva zla trebamo izabrati manje i jer je pokoravanje postojana volja da se izvrava ono to je prema
zakonu dobro i to treba initi u skladu s opom voljom
- volju drave treba smatrati kao volju svih
2. aristokracija
Vlada nekolicina odabranih (patriciji) - mo takve vlasti je vea jer se manje vode poudom a vie
razumom, te se vie od monarhijske vlasti pribliavaju apsolutnoj vlasti, pa je stoga prikladnija za
uvanje slobode.
Da bi aristokratska drava bila postojana, treba u njoj smanjiti broj patricija na najmanju mjeru (mjera
patricija i naroda treba biti 1:50).
29. Vrste aristokracije?
a) s glavnim gradom kao sjeditem drave.
b) bez glavnog grada, tj. oblik drave koji obuhvaa veliki broj gradova, ujedinjenih u dravu
putem Senata i suda (ova je bolja! jer tu vie ljudi ima slobodu - jer kada vlada samo jedan grad, tada
se on za druge brine samo kad je to njemu u interesu).
30. Koji je najbolji oblik aristokratske vladavine?
Najbolji oblik aristokratske vladavine jest aristokratska vladavina koja nema glavnog grada i u kojoj
su gradovi ujedinjeni u dravu putem Senata i suda.
3. demokracija
Vladaju svi graani, stoga je demokracija apsolutna dravna vlast, jer su oni koji vladaju i oni kojima
se vlada - jednaki. U takvoj dravi vlada jednakost, stoga je ta drava najmonija, i s najvie prirodnog
prava, razumskog ivota i razvoja duha i vrline.
31
U demokraciji vlast moe donositi kakve god zakone eli to se tie religije, ali te zakone koji
omoguuju javni sklad i stabilnost mora uskladiti sa osobnim slobodama u govoru, misli, vjeri. Bog
dakle ovdje nije vien kao zakonodavac - njegovi nalozi postaju zakoni tek ako ih vlast u dravi
ozakoni.
32
37. to je drava?
Drava je racionalni posrednik koji omoguuje meusobni suivot ljudi - omoguuje im da se vode
razumom, te da razvijaju vrline i duh.
Drava je: pravo koje odreuje mo mnotva, a koje u cijelosti dri onaj koji se, zajednikim
pristankom, brine za dravne poslove, tj. donosi, ukida i tumai zakone, utvruje gradove, odluuje o
ratu i miru i sl.; izraz jedinstvene volje i moi.
Kao i svaki pojedinac u prirodnom stanju, tako i cjelina drave ima toliko prava koliko je mona. I isto
tako svaki pojedini graanin, odnosno podanik, ima to manje prava to je dravna zajednica monija
od njega.
Nijedan graanin nije nezavisan, ve je zavisan od dravne zajednice ije je naloge obvezan izvravati,
a ti nalozi su zapravo nalozi svakog pojedinog graanina, jer drava izraava njihovu volju.
38. Cilj drave?
Cilj drave je mir, sigurnost ivota, te sloboda, a u konanici: sloboda filozofskog govora,
a to se omoguuje obuzdavanjem ovjekove strastvene prirode.
39. Koji filozofi smatraju da "svoj vlastiti sudac" prestaje u graanskoj dravi?
= Hobbes, Spinoza, Locke, Kant
40. Zato i kako nastaje dravno stanje?
- da bi ivjeli mirno i sigurno, ljudi su se meusobno sporazumjeli i pristali da zajedniki
uivaju pravo nad svim stvarima, koje po prirodi pripada svakom pojedincu - u dravnom stanju ivot
ljudi uvjetovan je moi i voljom cijele zajednice. - dakle, drava je stvorena da bi se sauvalo
netaknuto prirodno pravo svakog pojedinca.
Dvije drave se odnose jedna prema drugoj kao dva ovjeka u prirodnom stanju.
41. Kad je drava nezavisna?
Drava je nezavisna dok god se moe brinuti za svoju sigurnost i zatititi se od tue sile, te dok god
ima moi, tj. vodi se razumom, tj. slobodna je;
a zavisna je od druge dok je ona druga prijei da radi to hoe ili dok joj je ona druga potrebna za
ouvanje i napredak.
42. Moe li vrhovna (najvia) vlast pogrijeiti?
Vrhovna vlast moe pogrijeiti - ona grijei kad ini ili doputa ono to moe uzrokovati njenu
propast, tj. kad radi protivno pravilima razuma - dakle ona grijei kada iznevjerava sebe.
33
46. Koji je bitan faktor drave i pojedinca?
Bitan faktor, kako drave tako i pojedinca, je prirodni zakon samoodranja.
Drave su meusobnom odnosu kao i pojedinci - neprijatelji su po prirodi.
- prirodno pravo, jer se ono protee koliko i mo (najvie prirodno pravo nad svim ljudima
ima onaj koji ima najvie moi, jer ih moe primoravati silom ili obuzdavati prijetnjom smrtne kazne -
on zadrava to najvie pravo sve dok ima mo da izvrava svoju volju); prirodno pravo ovjeka ne
prestaje u dravi, jer i tu ovjek djeluje prema zakonima svoje prirode i misli na svoju korist, razlika je
samo u tome to se u graanskom stanju svi plae iste stvari i to za sve postoji isto naelo sigurnosti
59. to je podanik?
Podanik je onaj koji je duan pokoravati se dravnim zakonima.
34
60. to nas ui razum?
Razum nas ui da traimo mir i da izmeu 2 zla treba izabrati manje.
Religija se ne moe podvri nikakvoj vrhovnoj vlasti, jer duh, dok se god slui razumom, je nezavisan
od vrhovne vlasti.
70. Kako religija stjee zakonsku snagu?
- samo na osnovu odluka vladara
71. to su svjetovni vladari? - tumai boanskog (crkvenog) prava
72. Koji je najvii stupanj pobonosti? - domoljublje
73. to je zakon?
a) u irem smislu - ono to nekom pojedincu nalae neki utvren nain djelovanja, a to
ovisi o prirodnoj neophodnosti ljudske volje
b) u uem smislu - nain na koji treba ivjeti ovjek koji sebi ili drugima propisuje
izvjesnu svrhu
74. Koje 2 vrste zakona postoje?
a) ljudski zakon - pravilo ivota koje slui samo sigurnosti ivota i drave
b) Boji zakon - zakon koji se odnosi na najvie dobro, tj. na istinsko poznavanje Boga i
ljubav prema Njemu, zajedniki je svim ljudima - izveden je iz ope ljudske prirode
75. U emu se sastoji blaenstvo i ovjekova najvia srea?
- u ljubavi prema Bogu
76. Koji je cilj filozofije? - istina i mudrost
77. Koji je cilj teologije/vjere? - tek pobonost i poslunost bojim zakonima
78. Koja je najvia dunost graanina? - ouvanje mira u dravi
79. Dokle see pravo slobode govora?
- sve dok se ne vrijea ugled vlasti i ne remeti mir u dravi
35
80. Kakva je Spinozina slika svijeta?
- mehanicistiko-materijalistika (apsolutni determinizam, racionalizam, antitelologizam, kozmiki
panteizam).
81. Na to je usmjeren osnovni nagon za samoodranjem?
- na znanje i na mo (otuda jedinstvo razuma i volje)
82. to je ovjek? - bie prirode, dio prirodne cjeline i podvrgnut je samo zakonima prirode
83. Koji mu je ideal dravnog ureenja?
- razumski ureena demokratska republika
84. Kakva je veza izmeu drave i prirode?
- kao to je priroda kategorija uma, tako je i drava razumska konstrukcija, koja nastaje na
temelju dravnog/drutvenog ugovora, kojim ovjek prelazi iz prirodnog u graansko stanje
85. to je pretpostavka razumski ureene drave?
- sloboda miljenja, nauke i umjetnosti
O duhu zakona je djelo koje je suma Montesquieuovog politikog miljenja. To je zagonetno djelo,
teko razumljivo, i smatra se da je Montesquieu tako pisao kako bi od nemudrih sakrio vane istine
koje bi, otvoreno iznijete, mogle nanijeti nepotrebnu tetu.
1. to je drava?
Drava je politika zajednica onih koji vladaju i onih kojima se vlada, te instrument (aparat, organ)
drutva, tj. naroda/puka (drutvo ne bi moglo opstati bez vlade, zato je potrebna drava/politiko
stanje kao sjedinjenje svih pojedinanih sila); da bi funkcionirala kako treba, uvodi se naelo podjele
vlasti (pojedine vlasti kontroliraju jedna drugu, a pojedinci kao politiki narod mogu tako bolje i
preglednije kontrolirati djelovanje drave).
2. to je izvor zakona?
Izvor zakona je ljudski um.
3. to su politiki i graanski zakoni?
Politiki i graanski zakoni su samo posebni sluajevi primjene ljudskog uma.
a) politiki zakoni - tvore vladavinu - reguliraju odnose izmeu onih koji vladaju i onih kojima
se vlada
b) graanski zakoni - odravaju vladavinu - reguliraju odnose svih graana meusobno
4. to je duh zakona?
Duh zakona je sveukupnost odnosa izmeu zakona i ostalih drutvenih relevantnih faktora (klima, broj
stanovnitva, obiaji, trgovina, itd.), kao i zakona u odnosima jednih prema drugima.
Montesquieu ima tri pojma zakona, koja se meusobno razlikuju, a koja mijea u upotrebi, to moe
djelo uiniti zbunjujuim.
To su: 1. pozitivni zakoni - u O duhu zakona Montesquieu obrauje mnotvo pozitivnih zakona iz
povijesti i suvremenosti, europskih i orijentalnih. Pozitivni su zakoni oni koji imaju tvorca, koji su
proglaeni onima koji ih se imaju drati, te koji se provode, sa prateim sankcijama.
2. prirodni zakoni, apsolutno mjerilo ili norma kojom se mogu vrednovati pozitivni zakoni, ta
historijska graa koju je M. sakupio u ovome djelu.
Ta dva su zakoni u normativnom smislu.
36
Nenormativni zakoni su:
3. nepromjenjivi zakoni - trajno utvren odnos uzroka i uinka koji je prirodoznanstveno deskriptivan.
Taj pojam zakona je M. preuzeo iz prirodne znanosti i pokuao primijeniti na objanjenje drutvenog
svijeta, traei u njemu kauzalne veze.
Ta tri shvaanja zakona Montesquieu zbija u jednu formulu: zakoni u najirem smislu su nuni odnosi
koji proizlaze iz prirode stvari, i u tom smislu sva bia imaju svoje zakone (boanstvo ima svoje
zakone, materijalni svijet ima svoje zakone, ivotinje i ovjek takoer). Zakoni upravljaju djelovanjem
svega.
9. Vrste odnosa?
a) meusobni odnosi naroda/nacija - meunarodno pravo
b) odnosi izmeu onih koji vladaju i onih kojima se vlada - politiko/dravno pravo
c) meusobni odnosi graana - graansko pravo
37
Montesquieu razlikuje slijedee dravne oblike/politike poretke:
1. republika - tu najviu vlast ima narod ili neki dio naroda; republika se dijeli na demokraciju i
aristokraciju
2. monarhija - najviu vlast ima pojedinac koji vlada po utvrenim zakonima
3. despocija - najviu vlast ima pojedinac koji vlada u skladu sa svojim raspoloenjem, proizvoljno.
Svaka vladavina ima i prirodu i naelo na koje se moraju odnositi njeni zakoni.
11. to je priroda vladavine?
Priroda vladavine govori tko i kako vlada. To je struktura vladavine, ono to vladavinu ini takvom
kakva jest.
To kakav e biti oblik vlasti ovisi o veliini zemlje i o ponaanju stanovnitva:
Demokracija je mala agrarna drava. Vrlina koja je potrebna je patriotizam, nesebina predanost opoj
stvari, jednostavnost, jednakost. Primjer za to je antika Sparta.
Aristokracija je primjerice rana rimska republika: tamo je plemstvo suveren, a puk ne sudjeluje. Tu
vrijedi naelo: duh umjerenosti plemstva.
Monarhija je ono to je bila politika zbilja 18. stoljea. Vlada pojedinac prema propisanim zakonima,
i bitno je da postoji plemstvo kao posrednik izmeu monarha i puka, te da monarh zakonodavnu vlast
dijeli s jo nekim tijelom. Ako je monarh ujedno i jedini zakonodavac, to je onda despocija! Monarhija
je vea od republike.
Despocija je apsolutno zlo, jer onemoguuje slobodu. Tu jedan ovjek vlada kako eli bez zakona.
Primjer su bliskoistona i junoazijska carstva - u Aziji je zbog njene klime despotizam neminovan!
Prilike za umjerenu vladavinu stoga su mnogo vee u Europi.
12. to je naelo vladavine?
Naelo vladavine, to su ljudske strasti koje vladavinu pokreu - to je sociopsiholoka osnova poretka.
Svaki dravni oblik ima svoje naelo, tj. specifinu ovjekovu strast koja je potrebna ba tom
odreenom tipu drave:
U demokraciji je potrebna vrlina, jer kada svi sudjeluju u donoenju zakona kojih se sami moraju
pridravati i izboru vlastitih upravljaa izmeu sebe, potrebna je vrlina, tj. domoljublje, nesebina
predanost zajednikom dobru. Da bi se ta vrlina odrala, bitno je da se onemogui krajnje bogatstvo i
krajnje siromatvo, tako da se zakonski ogranii donja i gornja granica imetka - svi trebaju biti manje-
vie jednaki, i imati bolje manje nego vie, da bi bili skromni.
Najprivlanije kod demokracije je upravo ta moralna veliina njezinih graana, ali i visok stupanj
slobode i sigurnosti pred zakonom, koji tu postoji.
No isto tako, demokracija ima svoje nezgodne osobine: ona je mala i siromana, te postavlja granice
irenju i obogaivanju svojih graana, i suzbija im privatnost kroz cenzuru, javnu osudu nevjernih
supruga, te openito nadgledanje svake vrste ponaanja. Sve to znai da je u demokraciji otean
potpuni razvoj ljudskih sposobnosti, osobito u podruju filozofije i lijepih umjetnosti.
Demokracija podrazumijeva intelektualnu i umjetniku prosjenost.
U aristokraciji potrebna je vrlina, ali u prvom redu umjerenost plemstva (a plemstvo vlada),
umjerenost zbog koje se plemstvo suzdrava od neumjerenog uzdizanja jednih nad drugima ili nad
pukom.
Monarhija ivi od astohleplja - svi tu tee da se istiu, da budu u superiornijem poloaju od drugih,
pa je stoga monarhija nemoralnija, nepravinija i nestabilnija od demokracije, i tu postoje velike
nejednakosti.
Despociji treba strah, koji izaziva primjena brutalne sile osobito na monicima, koji bi inae tlaili
mase. No, ta masa je bez kreposti, asti i uenosti, jer su takvi neopasni za poredak. To je
najneljudskija i najgluplja vladavina, a ipak prevladava meu ljudima.
38
13. to je vrlina u republici?
Vrlina u republici je ljubav prema republici, tj. domovini (u demokraciji je to ljubav prema
demokraciji, tj. prema jednakosti i prema skromnosti, a u aristokraciji ljubav prema umjerenosti).
14. to je vrlina u aristokraciji?
Vrlina u aristokraciji je - duh umjerenosti (skromnost i jednostavnost u ponaanju aristokratskih
plemia) .
15. to je drutvena (politika) vrlina?
Drutvena/politika (a ne moralna) vrlina je - ljubav prema domovini, zakonima i jednakosti - to je
naelo vladavine u republici (u aristokraciji i demokraciji), a sastoji se u injenju na ope dobro i
stoga zahtijeva da se od drugih razlikujemo; u demokraciji su vrline ljubav prema jednakosti i prema
skromnosti; u aristokraciji je to umjerenost.
Za razliku od Aristotela, Montesquieu (kao i Locke i Machiavelli) ne uzima kao kriterij razlikovanja
poredaka to da li ih motivira krepost ili porok, tj. da li su voeni eljom za probitkom sviju, ili eljom
za vlastitim probitkom.
16. Po emu se ravnaju zakoni obrazovanja (odgoja)?
Zakoni odgoja i obrazovanja se ravnaju prema naelima vladavine (u republici je cilj vrlina, u
monarhiji ast, u despociji strah).
17. Gdje je najtei odgoj?
Najtei odgoj je u republici, tj. u republikanskim vrlinama, jer se tu radi o svladavanju samoga sebe;
zato Montesquieu trai stroge zakone, kojima je svrha odranje gospodarske jednakosti meu
graanima (jer - gdje postoji bogatstvo i bijeda, tu nema jednakosti - tj. demokracije).
39
a) zakonodavna narodna skuptina - predlae i izglasava zakone, ali njihovo
konano vaenje ovisi o pristanku 2. doma (Donji dom)
b) 2. dom - aristokracija (Gornji dom)
23. to je sloboda?
Sloboda je po Montesquieuu pravo da se ini ono to zakoni doputaju.
Politika sloboda je sigurnost graanina koju on ima zahvaljujui zakonima. ta se politika sloboda
nalazi samo u umjerenim oblicima vlasti, u kojima postoji tripartitna podjela vlasti.
Ustav koji jami slobodu Montesquieu je naao u Engleskoj, pa je napisao esej O engleskom ustavu
gdje polazi od stvarne situacije u Engleskoj, ali ju racionalizira, zanemaruje detalje i tako dolazi do
idealnog ustava. U idealnom sluaju postoji podjela vlasti na tri dijela, no u Engleskoj to tada nije bilo
ba tako - Montesquieu je idealizirao stvarno stanje.
40
smije htjeti, a da pri tome ne bude prinuen initi ono to ne smije htjeti (sloboda - pravo da se ini sve
to zakoni doputaju).
Zakonodavstvo treba provoditi jedno narodno zastupnitvo i jedan gornji dom koji je rezerviran za
plemstvo;
monarh je nadlean za provedbu zakona,
a sudovi moraju biti bezuvjetno neovisni i pri svojim presudama obvezani zakonom.
25. Koja je najvia vrijednost za svaku umjerenu vladavinu?
Najvia vrijednost, za svaku umjerenu vladavinu, je politika sloboda graanina.
26. Koji ideal ima M.? - vladavinu prava
27. to su zakoni?
Zakoni su vrsto jamstvo protiv arbitrarnog obnaanja vlasti i jamstvo individualne slobode, jer su
opi i podjednako vae za sve.
28. Tko vlada nad vladarom? - zakon
31. Koji imbenici utjeu na stvaranje osebujnosti zemlje i naroda, tj. opeg duha nekog
naroda?
imbenici koji stvaraju opi duh naroda i zemlje su: fiziki: klima, geografski poloaj, veliina
zemlje, svojstva tla, prometne mogunosti; i drutveni: broj stanovnitva, zakoni, nain ivota,
voenja trgovine i financija, stupanj blagostanja, religija i obiaji.
41
LOCKE: Dvije rasprave o vladi
U drugoj raspravi Locke polemizira s Hobbesovim idejama, koje se, za razliku od Filmerovih, kreu,
dakle, u istim drutveno-ugovornim okvirima.
2. to je prirodno stanje?
Locke smatra da je prije drutvenog ugovora i graanskog stanja postojalo - prirodno stanje.
Prirodno stanje je stanje potpune jednakosti i slobode ljudi (3. to je jednakost? = jednakost je stanje
u kojem nema zajednikog pretpostavljenog, nitko nema vie vlasti od drugih, i svatko je vlastiti
sudac), stanje mira, uzajamne pomoi, tj. ivot u skladu s umom. To dakle, nije stanje samovolje: tu
ve vrijedi prirodni zakon (tu se Locke razlikuje od Hobbesa, koji smatra da je prirodno stanje - stanje
rata, ne-umno stanje, u kojemu jo nema prirodnoga zakona).
4. to predstavlja um?
Um (razum) predstavlja prirodni zakon, koji vlada u prirodnom stanju (ali ujedno i ne prestaje vrijediti
u drutvu - prirodni zakon vrijedi kao vjeno pravilo za sve ljude!).
Prirodni zakon obvezuje svakoga, spoznaje se razumom, brani pojedincima da uine neto naao svom
ili tuem ivotu, slobodi ili imetku, jer su svi ljudi djelo boje, te slui ouvanju mira i sigurnosti.
Posjedovanje uma daje nam slobodu volje i slobodu djelovanja.
U prirodnom stanju takoer postoje i prirodna prava: to je, prvenstveno, pravo na svojinu, koju Locke
dijeli tripartitno (to je Lockeova specifinost!): pravo na izvjesnost ivota, na slobodu, te na imovinu.
Dakle, kod Lockea privatno vlasnitvo postoji ve u prirodnom stanju.
Osim prava na svojinu, u prirodnom stanju pojedinac ima i prirodno pravo retribucije dobara, tj. ima
izvrnu vlast nad svakim prekriocem prirodnog zakona. No, kako prirodni zakon svatko tumai na
svoj nain, i kako, bez zajednikog suca, ljudi esto nepravedno i pristrano sami sude u vlastitom
sluaju, prirodnom stanju je potreban zakon, koji e jamiti, osigurati prirodna prava.
Stoga, da bi se jamila prirodna prava na svojinu, te tako izbjeglo stanje rata, se naputa prirodno
stanje, te se, drutvenim ugovorom meu pojedincima, stvara politiko/graansko drutvo.
42
5. Koji su temelji za stvaranje politikog/graanskog drutva?
Dakle, odreen broj slobodnih ljudi sklapa ugovor kojim se ujedinjuju u politiko drutvo radi
jamenja prava na svojinu svih lanova tog drutva. Prirodna prava, koja postoje ve u prirodnom
stanju, se sada jame, osiguravaju zakonom, a postoji i sudstvo na kojeg svi prenose svoje prirodno
pravo kanjavanja povreda prirodnog zakona.
U tom politikom tijelu veina ima pravo da odluuje za ostale, tj. akt veine smatra se aktom cjeline.
7. to je politiko/graansko drutvo?
Politiko drutvo je sporazumom uspostavljeno tijelo/zajednica ljudi, koja ljude izvodi iz prirodnog
stanja i u kojoj se svaki lan odrekao svoje:
a) prirodne vlasti da ouva svoju i tuu svojinu (ivot, slobodu i imetak)
b) prirodne vlasti kanjavanja prekritelja prirodnog zakona
Obje vlasti ovjek predaje zajednici koja a) donosi zakone i b) izvrava ih.
8. Kakve vlasti ima ovjek po prirodi?
Po prirodi ovjek ima vlast da ouva svoju svojinu, tj. svoj ivot, slobodu i imetak, te da kazni
prekritelje prirodnog zakona.
43
15. Koja je osnova stupanja u dravu?
Osnova stupanja u dravu je (izriita) suglasnost odreenog broja slobodnih ljudi da se ujedine i
utjelove u politiko drutvo, te da uspostave suca kao zakonodavca.
Ako je netko dao samo preutnu suglasnost, pa se predomislio i prodao ili napustio svoj posjed, on je
slobodan da ode i da se prikljui nekoj drugoj dravi.
Ako je, pak, jednom dao izriitu suglasnost da pripada nekoj dravi, on je trajno obvezan da ostane
njen podanik i nikad vie ne moe biti u slobodi prirodnog stanja.
Stranci NE postaju lanovi drave time to cijeli ivot provode pod njenom vladom i uivaju njene
povlastice i zatitu.
ovjek, dakle, postaje lanom drave samo na osnovu pozitivne obveze i izriite suglasnosti i
ugovora.
44
22. Rad?
Rad stvara vlasnitvo!
Locke smatra da je bog svim ljudima dao Zemlju i sve na njoj, kao zajedniko vlasnitvo, ali budui
da je svatko vlasnik svoje linosti, svog tijela, svojih ruku, tako je i rad njegovih ruku - njegov. Radom
dakle mi prisvajamo sve objekte iz prirode koje inimo prikladnim za svoju upotrebu, iskljuujui
zajedniko pravo ostalih.
Ipak, postoje granice prisvajanja: prisvojiti smijemo samo onoliko koliko moemo upotrijebiti radi
neke ivotne koristi prije nego to se to pokvari - te granice postavio je um.
Ulaskom u graansko stane izumljen je novac koji je nekvarljiv, to je omoguilo sve vee i vee
posjedovanje. Dakle, pravo na vee posjede uvedeno je pronalaskom novca.
45
29. Kada su pozitivni zakoni ispravni?
Pozitivni zakoni su ispravni kad su zasnovani na prirodnom zakonu.
2.) izvrna vlast: vlast koja uvijek postoji, jer treba nadgledati izvrenje donesenih zakona. Izvrna
vlast obuhvaa primjenu domaih zakona drutva unutar njega na sve lanove drutva.
3.) prirodna ili federativna vlast: odgovara vlasti koju svaki ovjek ima po prirodi prije nego stupi u
drutvo: cijela zajednica je jedno tijelo u prirodnom stanju u odnosu na sve druge drave.
Federativna vlast obuhvaa upravljanje vanjskom sigurnou i interesom zajednice prema van, pitanje
stranaca, objavu rata i mira i sl. stvari koje se tiu vanjske politike.
I izvrna i federativna vlast zahtijevaju silu drutva za svoje vrenje, obje su ministarske i podinjene
su zakonodavnom tijelu (parlamentu).
Izvrna vlast ima pravo sazivanja i rasputanja Parlamenta (radi sigurnosti naroda), ali time
nije via od njega; regulira broj lanova Parlamenta - ako upotrijebi silu da onemogui sastajanje i rad
Parlamenta, stupa u stanje rata s narodom.
33. to je pobuna?
Pobuna je suprotstavljanje vlasti.
34. to je prerogativa?
Prerogativa je izvrna vlast monarha, koju on moe uoptrijebiti po volji jer nije zakonom regulirana.
Ta je vlast potrebna jer postoje mnoge stvari za koje se zakon ne moe nikakvim sredstvima pobrinuti
(npr. vlast sazivanja Parlamenta).
Locke opravdava prerogativu ako je ona injenje opeg dobra bez pravila.
46
35. Koje tri vlasti razlikuje Locke?
Locke razlikuje tri oblika vlasti:
1.) oinska vlast - vlast koju po prirodi roditelji imaju nad svojom djecom, radi dobrobiti djece, dok
djeca ne postanu punoljetna, tj. dok im se razum ne razvije toliko da mogu sami upravljati svojom
svojinom.
2.) politika vlast - vlast koju po dobrovoljnom sporazumu ljudi daju u ruke drutva, tj. vladarima, radi
dobrobiti naroda, da bi im osigurali posjed i koritenje njihove svojine.
Ova vlast postoji samo tamo gdje ljudi sami raspolau svojim vlasnitvom.
3.) despotska vlast - apsolutna, arbitrarna vlast koju jedan ovjek dobiva, po zloinu, nad drugima, radi
vlastitog dobra, liavajui podanike njihove cjelokupne svojine.
36. to je uzurpacija?
Uzurpacija je vrenje vlasti na koju drugi ima pravo (vrst domaeg osvajanja).
37. to je tiranija?
Tiranija je vrenje vlasti izvan prava, tj. upotrebljavanje vlasti ne radi dobra onih koji su pod njom,
nego radi vlastite koristi.
47
46. Kakvo je pravo osobne slobode?
Pravo osobne slobode, slobode linosti, je pravo koje svaki ovjek ima po roenju.
?? = No, to vlasniko pravo na svoju linost (koje obuhvaa ivot i slobodu) se moe izgubiti (npr. u
sluaju osvojenosti u pravednom ratu) - za razliku od vlasnikog prava na materijalna dobra, koje
ostaje ouvano.
52. Tko moe glasovati? Na emu se, moralno, kod Lockea temelji pravo glasa?
Glasovati moe samo onaj tko plaa porez; dakle pravo glasa se kod Lockea temelji na plaanju
poreza!
Onaj tko nema imovinu (stoga i ne plaa porez), je izvan politikog drutva, te nema pravo glasa, jer i
jest cilj cijelog udruivanja u drave - ouvanje svojine svih ljudi. Stoga su robovi, koji nemaju
svojinu i ne plaaju porez, izvan politikog drutva.
48
55. Koji je cilj braka (branog drutva)?
Cilj branog drutva je raanje kao produenje vrste.
56. to je punoljetnost?
Punoljetnost je dostizanje stanja slobode - kada dijete postane punoljetno, to znai da mu je um
spreman da shvati zakon, te da se prema njemu i ponaa. Tada roditelji vie nemaju oinsku vlast nad
djetetom, te dijete samo raspolae svojom svojinom.
58. to je mo religije?
Religija ima mo potpunog unutranjeg pridobivanja duha bez prisile.
49
ROUSSEAU: Drutveni ugovor, Rasprava o podrijetlu nejednakosti
50
10. to povezuje Rousseaua i Montesquieua?
Rousseaua i Montesquieua povezuje gledite da je prirodno stanje - stanje mira (a ne rata), te da je
prirodan ovjek plaljiv.
Preokret iz takvog prirodnog stanja koje je Rousseau vrlo milo, deava se kad je netko prvi ogradio dio
zemljita i rekao: to je moje!, a drugi dobrodunici su mu povjerovali i nisu se pobunili; tj. prirodno
stanje prestaje, te poinje drutveno stanje, kada se uvodi privatno vlasnitvo!
Korijen drutvene nejednakosti i izrabljivanja ovjeka od strane ovjeka je, stoga, u uspostavi
privatnog vlasnitva!
U despotizmu su svi ljudi, umjesto u slobodi kao u prirodnom stanju, jednaki u neslobodi!
Takvo strano stanje, smatra Rousseau, narod ima pravo prekinuti nasilno, tj. revolucijom! Narod ima
pravo na revoluciju, smatra Rousseau (za razliku od Kanta) jer narod ima neotuivi suverenitet.
Nakon revolucije e se stvoriti razumna drava, u kojoj e ovjek imati SLOBODU, i to onu pravu,
moralnu/graansku slobodu, koja je razliita od prirodne slobode koju ovjek ima u prirodnom stanju,
a koja je zapravo - ropstvo, jer izvire iz fizikih nagona.
51
15. Koje je osnovno naelo politikog prava?
Osnovno naelo politikog prava je ouvanje (zatita) vlastite slobode.
16. to je sloboda?
Sloboda je pravo ovjeka (a ne graanina - kao u Rimu).
17. Vrste slobode?
Rousseau razlikuje prirodnu slobodu - onu koju pojedinac ima u prirodnome stanju, i koja je
ograniena samo snagama pojedinca - ta sloboda je zapravo - ropstvo, jer izvire iz fizikih nagona; te
graansku/moralnu slobodu - koja je ograniena opom voljom, tj. zakonom, i koja je prava sloboda
ovjeka!
52
2. opu volju - volont gnrale
Opa volja je volja cijelog naroda, do koje se dolazi NE tako da zbrajamo pojedinane volje, ve tako
da u postupku dijalektikog proiavanja iz pojedinanih volja izluimo ono to je ope, to se zbiva
putem glasovanja.
Opa volja stvara zakon (=narod kao opa volja je suveren i zakonodavac), te koi privatne interese,
pazei na zajedniki interes.
Opa volja svoju opost crpi iz dvije okolnosti:
a) po svome bivstvu ona je volja pojedinaca koju se ujedinili drutvenim ugovorom ili volja
barem veine,
b) po svome predmetu ona je usmjerena samo na takva odreenja koja vae za sve jednako i
bez iznimke
53
33. to je potrebno za govor i ope ideje?
Za govor i ope ideje potrebna je mo apstrakcije (npr. prvo je svaki hrast imao posebno ime, a tek
kasnije su ljudi poeli uoavati vrste!).
54
42. Pravo jaega?
Rousseau smatra da sila nije osnova nikakve zakonite vlasti meu ljudima: sila ne stvara pravo, ona je
fizika mo. Ustuknuti pred silom je stvar nunosti i razboritosti, a ne volje. Ali, kad prestaje sila,
nestaje i to pravo - duni smo se pokoravati samo zakonitim vlastima.
44. to je drava?
Drava nije skup politikih ustanova, ve itav narod, ako potuje zakone (pasivno politiko tijelo).
45. Na emu se stvara drava?
Drava se stvara na razumu.
46. to ini bit drave?
Zakon ini bit drave.
47. to je javna osoba?
Javna osoba je moralno i kolektivno tijelo koje ima svoj ivot i volju, svoje zajedniko Ja - nekad se
zvala grad, a sad se zove republika ili politiko tijelo, koje njezini lanovi zovu drava (kad je
pasivna), suveren ili vlast (kad je aktivna):
48. to je suveren?
Suveren ili vlast kod Rousseaua nije jedna osoba, ve cjelina politikog tijela, ako stvara zakone.
Dakle, suveren je aktivno politiko tijelo.
49. Osobine suverenosti (izvravanja ope volje naroda)?
Suverenost naroda je:
a) neotuiva - dakle, volja se ne moe ni prenositi niti zastupati - moe se prenositi samo vlast!
b) nedjeljiva (opa volja je volja cijelog naroda)
c) nepogreiva
d) to je apsolutna vlast nad svim lanovima politikog tijela
50. to je in suverenosti?
in suverenosti je pogodba cjeline sa svakim svojim lanom, tj. sporazum koji je:
a) zakonit (jer mu je osnova drutveni ugovor)
b) jednakopravan (jer je zajedniki za sve)
c) koristan (jer mu je cilj ope dobro)
d) postojan, vrst (jer su mu jamac snaga javnosti i vrhovna vlast)
51. Da li je kralj i suveren isto?
Ne! Kralj je nositelj izvrne vlasti - egzekutiva, i dri vladu u svojim rukama,
a suveren je narod kao kolektiv, opa volja, i on je legislativa.
52. Kako se odrava suverena vlast?
Suverena vlast se odrava okupljanjem naroda u narodne skuptine, gdje on izraava opu volju.
55
53. Koje su granice suverene vlasti?
Granice suverene vlasti su te da ona ne moe odluivati o pojedinanim sluajevima, nego se na sve
primjenjuje openito.
56
c) krivini zakoni: tiu se odnosa izmeu prekraja zakona i kazne
d) obiaji, navike i javno mnijenje: to su nepisani zakoni, ali urezani u srca graana, stoga su bitni.
63. to je vlada?
Vlada je posredniko tijelo izmeu suverena (narod kao kolektiv - aktivni graani, opa volja) i
podanika (pojedinaca, posebnih volja - pasivni graani, tj. drava).
Vlada izvrava zakone koje donosi suveren, a koje potuju podanici.
Vlada je vrhovna uprava.
lanovi vlade zovu se magistrati (upravljai).
Snaga vlade je najvea kad jedan vlada (jer je onda volja vlade jednaka pojedinanoj volji vladara), a
najmanja kad puno njih vlada, ali je tada volja vlade najblia opoj volji .
Volja vlade (tijela) je zasebna u odnosu prema dravi; vlada je dio drave kao cjeline.
Snaga vlade je najvea kad jedan vlada (jer je onda volja vlade jednaka pojedinanoj volji vladara), a
najmanja kad puno njih vlada, ali je tada volja vlade najblia opoj volji .
57
67. Proporcije vlasti?
U vladi je najbolje da nema previe magistrata, da se ne bi hrpa magistrata povodila po svojim
individualnim voljama, to bi dovelo do slabljenja vlade;
ali nije dobro ni da ih je premalo, jer to je vie magistrata, to se volja vladinog tijela vie pribliava
opoj volji.
68. U kojoj se vlasti narod predstavlja?
Narod se predstavlja u izvrnoj vlasti (a zakonodavna vlast je narod sam).
69. to je puk/narod?
Puk/narod:
- kao kolektiv, opa volja, narod je suveren, zakonodavac, tj. aktivno politiko tijelo;
- kao drava, narod je pasivno politiko tijelo, podanici, koji potuju zakone koje donosi narod kao
suveren, a izvrava vlada - egzekutiva.
70. to je tribunat?
Tribunat je zasebna posrednika magistratura izmeu
vlade i podanika
ili
vlade i suverena,
sa svrhom obrane zakona i spreavanja njihova krenja.
Tribunat je uvar zakonodavne vlasti: nita ne moe uiniti, ali sve moe sprijeiti (nije trajan organ).
71. to je vladavina?
Vladavina je zakonito ustanovljenje izvrne vlasti.
72. Kakve vladavine postoje (s obzirom na upravnu vlast)?
a) republike (drave zasnovane na zakonima):
1) demokracija - vlada narod: ima vie graana u vladi nego izvan vlade.
Zakonodavna i izvrna vlast su u jednom tijelu.
Demokracija pristaje najbolje malim i siromanim narodima, gdje se svi poznaju i imaju jednostavne
obiaje. Za demokraciju bitno je da su njeni graani jednaki po poloaju i imunosti, te da imaju malo
ili nimalo luksuza, jer on izopauje.
2) aristokracija - vlada izabrana grupa: suveren ograniava vladavinu na mali broj
magistrata. Zakonodavna i izvrna vlast su odvojene, pa stoga postoje 2 ope volje: vlada i suveren.
Tri su vrste aristokracije:
- prirodna a. (u prvim drutvima)
- izborna a. (najbolja)
- nasljedna a. (najgora)
Aristokracija pristaje najbolje dravama koje su srednje veliine i bogatstva. Pretpostavlja manje
vrlina od demokracija, ali su joj svojstvene umjerenost bogatih i zadovoljnost siromanih.
Aristokracija doputa stanovitu nejednakost u imunosti.
b) monarhija - vlada 1 linost: monarh ili kralj. On upravlja svime - jedini u dravi raspolae
izvrnom vlau. Monarhija odgovara velikim i bogatim dravama smjetenim u plodnim
podnebljima, jer su narodi u monarhiji najvie izrabljivani.
58
73. Nedostatak demokracije (narodne vladavine)?
U demokraciji su vladalac i suveren jedno te isto lice - onaj koji zakone stvara te zakone i izvrava, pa
postoji opasnost od utjecaja brojnih pojedinanih gledita/interesa na javne poslove.
Isto tako, demokracija je podobna samo za male drave, s jednostavnim obiajima, jednakom
raspodjelom bogatstva, te gdje svi graani sudjeluju u vlasti - takvo to ne moe se ostvariti u ljudskoj
realnosti (demokracija je za narod bogova, a nije za ljude).
Takoer, demokracija ini dravu neotpornom prema graanskim ratovima, unutranjim pobunama.
59
82. Koje su razlike izmeu Lockea i Rousseaua:
- Locke: stupajui u graansko drutvo, ljudi otuuju u korist suverena samo pravo
kanjavanja prijestupnika prirodnog prava.
- Rousseau: ljudi ustupaju sva svoja prava u korist zajednice (ivot, sloboda, dobra koja
faktiki posjeduje)
- za razliku od Lockea, R. porie ovjekovu drutvenost u prirodnom stanju (ali smatra da je
ovjek od prirode dobar)
- u prirodnom stanju kod R. ne postoji vlasnitvo, a kod Lockea postoji; kod Rousseaua je (ali
ne i kod Lockea) privatno vlasnitvo - izvor svih zala!
- Rousseau je republikanac, a Locke liberalist: za R. je drutvo bitnije od pojedinca, i drutvo
pojedinca oblikuje, dok je za L. drutvo - tek zbroj pojedinaca, koji su najbitniji.
85. to je cenzura?
Cenzura je izuzetna magistratura, iji je cilj odranje nepisanih zakona (obiaja) spreavanjem
kvarenja mnijenja. Rousseau smatra cenzuru opravdanom: ispravite miljenje ljudi, i njihove e se
naravi oplemeniti same od sebe!.
87. to je religija?
Religija je uvar drutvenog poretka (ali se R. zalae za vjersku snoljivost).
Rousseau je smatrao da suveren - narod - mora ustanoviti graansku vjeru, vjerske obrede koji su za
sve obvezni, a koji stvaraju osjeaj drutvenosti, i tako koristi dravi.
Treba postojati mono, razumno, zatitniko boanstvo,
vjera u zagrobni ivot,
i u sreu pravednih.
I ovdje su Jakobinci fanatino slijedili Rousseauove ideje, uvevi kult najviega bia, iji je vrhovni
sveenik bio Robespierre.
60
88. U emu je Rousseauova idealistika obmana?
? Rousseauov idealizam oituje se na vie mjesta:
- za demokraciju postavlja u dananjim uvjetima nemogu uvjet da narod ne vlada putem
predstavnika, ve da direktno, neposredno i u potpunosti obavlja sam inove suverenosti
- opisuje utopijsku, idealnu dravu, u kojoj pojedinac povjerava sva svoja prava suverenu, kojega
oivljuje opa volja, izraena u zakonu (zamilja idealan drutveni ugovor, a onda ga pokuava
primijeniti na stvarnost)
- kad govori o zakonima, stvara ih za vjenost
- u zabludi je kad poistovjeuje ivot naroda sa ivotom ovjeka
- utopija to se tie stajalita da snaga zakonodavstva mora uvijek teiti da odri jednakost, koju uvijek
tei unititi snaga zbivanja.
Kralj je egzekutiva, on dri VLADU u svojim rukama i posrednik je izmeu suverena koji
donosi zakone i naroda koji ih potuje.
61
KANT: Um i sloboda
U prirodnom stanju, dok je izvan regulative uma i na njemu zasnovanih zakona, sloboda je divlja,
brutalna i neobuzdana. To je stanje slobode bez pravne prinude.
U prirodnom stanju tako, po Kantu kao i po Hobbesu, vlada nesigurnost, rat svih protiv sviju - rat je
stalna mogunost. Odnosi meu ljudima nisu posredovani nikakvim racionalnim sredstvima, ve se
ljudi odnose meu sobom iskljuivo prema koliini fizike snage koju imaju. Zbog nesigurnosti
prirodnog stanja, ljudi ga naputaju, te ulaze u graansko stanje (u dravu) u kome vlada zakonita
sloboda. Ljudi nuno ulaze u graansko stanje, jer ne mogu dugo biti u stanju divlje slobode!
Za Kanta je drava - sistem slobode, sredite i olienje slobode.
Graansko stanje, tj. drava ima svoju osnovu u a priori datim principima zakonodavnog uma.
Cilj graanskog stanja je da zakonom svakome garantira sigurnost i slobodu u zajednici s drugim
ljudima. Dakle, razlog postojanja drave po Kantu nije blaenstvo graana nego osiguravanje zakonite
slobode!
To se postie pravom - pravo je ograniavanje svaije slobode tako da ona bude suglasna sa slobodom
drugih; prema tome je javno pravo - ukupnost vanjskih zakona koji omoguuju potpunu suglasnost
slobode sa slobodnom svakoga drugoga.
Po Kantu, samo se u graanskom drutvu (tj. u drutvu koje sadri najveu slobodu, a i najvee
osiguranje te slobode) ostvaruje najvia namjera prirode, razvoj svih ovjekovih sposobnosti.
Uspostavljanje pravednog graanskog ureenja predstavlja za ljudski rod najvii zadatak prirode.
Osnovu graanskog ureenja ini prvobitni ugovor, ali on ne pripada svijetu injenica nego je on
ista ideja uma. Prvobitni drutveni ugovor je mjerilo zakonodavstva jer obvezuje zakonodavca da
svoje zakone stvara kao da bi oni mogli proizlaziti iz ujedinjene volje cijelog naroda.
Prvobitni ugovor je ujedno i idealni kriterij dravnog ureenja, dakle pravilo, a ne izvor dravnog
ureenja.
1. Dravno ureenje?
Dravno ureenje koje Kant tu zastupa je republikansko: to je drava temeljena na pravu - pravna
drava (za razliku od despocije). Ono ovjeku omoguava najveu slobodu, a ujedno i najvie
osigurava tu slobodu.
Kant pod republikanstvom razumije ne dravni oblik, ve oblik vlasti: razlikuje dva oblika vlasti:
republikanski i despotski, te tri dravna oblika: monarhiju, aristokraciju i demokraciju.
Republikanski ustav/ oblik vlasti je dravni princip odvajanja izvrne vlasti (vlade) od zakonodavne.
Vlada je tu ona koja predstavlja narod, dok je sam taj narod vrhovni zakonodavac.
62
Republikanstvo je najbolje jer omoguuje samoodreenje naroda, tj. jer republikanski vladati znai
postupati s narodom po principima koji su u skladu s duhom zakona slobode (kakve bi narod zrela
uma propisao sam sebi), premda se od njega ne trai doslovan pristanak. Stoga i monarhija moe biti
republikanska!
No, demokracija ne moe! Zato? Zato to Kant u demokraciji vidi despotizam - jer se tu spajaju
zakonodavna vlast i izvrna vlast u jednu vlast koja provodi zakone koje je sama donijela, i tu svi
odluuju o jednome, a moda i protiv njega (koji, dakle, nije suglasan), dakle to su svi, koji ipak nisu
svi; to je proturjeje ope volje sa samom sobom i sa slobodom. U izvrnoj vlasti demokracije po
Kantu vladaju zbrka i nered jer svatko moe i eli biti svoj gospodar. Tu pojedinac predstavlja sve, a
opet nita! - to je izoblien oblik vlasti.
Republikanski ustav je zasnovan na principima slobode lanova nekog drutva (kao ljudi), potom na
naelima ovisnosti svih o jednom jedinom zajednikom zakonodavstvu (kao podanika), te na zakonu
njihove jednakosti (kao dravljana).
Bitno je da republika ima to obuhvatniju reprezentaciju/predstavnitvo, a na elu republike je kralj
(danas: predsjednik).
Uspostavljanje graanskog drutva u kojemu se narod samoodreuje - tj. republike - je krajnja svrha
historijskog procesa, ali je ujedno i najtei zadatak ljudskoj vrsti, jer je ovjek ivotinja koja, ako ivi s
drugima, ima potrebu za gospodarom, koji e ga prisiliti na potovanje zakona, granica slobode.
Budui da je i gospodar uvijek ujedno i ovjek, taj problem je teko rjeiv, pa se ovjek zapravo moe
samo pribliavati ideji savrenog graanskog drutva.
2. to je namjera/plan prirode?
Namjera prirode je da se povijest ljudske vrste razvija u tono odreenom smjeru, kreui se svom
krajnjem cilju: ostvarenju savrenog dravnog ureenja - opesvjetskog graanskog poretka. Stoga je
uspostavljanje pravednog graanskog ureenja za ljudski rod - najvii zadatak prirode, a ujedno i
krajnja svrha historije.
Po Kantu, samo se u graanskom drutvu (tj. u drutvu koje sadri najveu slobodu, a i najvee
osiguranje te slobode) ostvaruje najvia namjera prirode, razvoj svih ovjekovih sposobnosti.
Do savrenog drutvenog ureenja priroda dovodi ljude pomou njihova antagonizma u drutvu, tj.
njihove nedrutvene drutvenosti: ovjek je sklon ulasku u drutvo jer se u drutvu vie ispunjava
kao ovjek, ostvaruje svoje potencijale, jer ovjek (kao jedino umom obdareno bie na zemlji, koje se
ne vodi nagonima, ve tim umom i slobodom volje) moe u potpunosti razviti svoje sposobnosti uma
samo u vrsti, a nikada sam,
ali, ujedno, ovjek je sklon osamljivanju jer eli sve urediti prema svome shvaanju, netrpeljiv je,
natjecateljski usmjeren, udi za imovinom, za gospodarenjem. Taj ljudski antagonizam je sredstvo
63
kojim se priroda slui da bi ostvarila razvoj ljudskih potencijala, da bi ljude nagnala da upregnu svoje
snage, da se potrude i iznalaze stalno nova i bolja rjeenja nadolazeih problema.
Dakle, povijesni napredak nije posljedica moralna djelovanja, nego on nastaje kao posljedica
mehanizama prirode, prirode koja se slui upravo onim sebinim sklonostima ljudske prirode,
porocima, nasiljem i ratom, tj. upravo onim ljudskim negativnostima ije je ukinue njezina zadaa!
Dakle, Kant, kao i Rousseau, smatra da civilizaciju prate zla, poroci i bijeda, ali, za razliku od
Rousseaua, Kant smatra da ta zla imaju svoju povijesnu ulogu, te da e ta zla sama sebe nadii (osim
nedrutvene drutvenosti ljudi, koja pripada ovjekovoj vjenoj prirodi, i koja je korisna za razvoj
idealnog graanskog drutva: lanovi tog drutva imat e najveu slobodu i meu njima e vladati
opi meusobni antagonizam, ali e ta sloboda imati tono odreene granice kako bi mogla postojati
uz slobodu drugih).
Tako se, pod utjecajem prirode (koja je sve dijelove Zemlje uinila naseljivima, te je ratovima ljude
potjerala da ih nasele i tako premree planet), stanje rata ukida stvaranjem republika, a potom i
federacija meu njima; no, stapanje drava u jednu ta ista priroda ometa razlikama jezika i religija, ali
to rjeava napredak prosvjeenosti (koja uvodi jednu univerzalnu, umnu religiju). kao i trgovaki duh
(tu se kant slae s Montesquieuom, kada religiji koja razdvaja suprotstavlja trgovinu koja sjedinjuje),
koji spajaju ljude.
5. to je prosvjeenost?
Prosvjeenost je ovjekov izlazak iz stanja nezrelosti koju si je sam skrivio, izlazak putem slobodne i
samostalne javne upotrebe vlastitog razuma.
6. to je nezrelost?
Nezrelost je nemo ovjeka da svoj razum upotrebljava bez vodstva nekog drugog.
Kada ovjek ne upotrebljava svoj razum ne iz nedostatka istoga, ve iz nedostatka hrabrosti da se
njime slui bez tueg rukovoenja, tada je to samoskrivljena nezrelost. Ona vrlo esto ovjeku postane
navika.
Stoga je lozinka prosvjeenosti/prosvjetiteljstva: sapere aude! - imaj hrabrosti da se slui vlastitim
razumom! (um je osnova i cilj prosvjetiteljstva). Takvo slobodno razmiljanje na posljetku dovodi
narod do toga da slobodno i djeluje.
Kant smatra da je njegovo doba - doba prosvjeenosti, jer npr. daje ljudima slobodu da se vode svojim
razumom u pitanjima religije, a ne propisuje religiju, kao to se to prije inilo.
64
7. to je privatna, a to javna upotreba uma?
Privatna upotreba uma je ona koju vri graanin, u izvjesnim graanskim dunostima ili povjerenim
slubama - ovdje nije doputeno razmiljanje, nego se mora sluati, jer se izvrava tui nalog.
Javna upotreba uma, pak, je ona koju vri graanin kao nauenjak - javna upotreba uma mora biti
posve slobodna, kako bi nauenjak mogao slobodno objavljivati svoja miljenja o svemu. Iz takve
upotrebe uma proizlazi prosvjeenost.
65
Moral je nauka koja nas ui kako trebamo postupati da postanemo dostojni sree.
14. Kakav je odnos teorije prema praksi u moralu?
Sve to je u moralu ispravno u teoriji, takoer mora vrijediti i za praksu (jer svatko od nas je djelatan
ovjek, a ujedno i bie podvrgnuto odreenim dunostima preko vlastitog uma).
15. to je dunost?
Dunost je nunost djelovanja iz potovanja prema zakonu kojeg um slobodnom voljom sam sebi
propisuje,
tj. ogranienje htijenja pod uvjetom opeg zakonodavstva.
16. to je volja?
Volja je vrst kauzaliteta umnih ivih bia; ona je u sreditu izmeu svog apriornog formalnog principa
i svoje aposteriorne (materijalne) pobude.
Kant razlikuje dvije vrste praktikih naela - pravila: to su maksime i praktiki zakoni.
17. to su maksime?
Maksime su subjektivna praktika naela kojih se ovjek pridrava i po kojima djeluje; subjektivni
princip htijenja. Neija maksima moe biti stjecanje nekog objekta: elim neto i to uzrokuje moju
akciju; no, to neto moe ispasti ugodno i neugodno - to moemo saznati samo empirijski, i ne moe
na jednak nain vaiti za sva ljudska bia.
18. to je imperativ?
Praktiki zakoni ili imperativi su pak objektivna naela, objektivni principi htijenja, koji se spoznaju a
priori umom, a ne iskustvom. Praktiki zakoni su moralni zakoni, univerzalni principi koji vae za sva
ljudska bia i po kojima treba djelovati - to su imperativi, zapovijedi. Praktiki zakoni su produkti
istoga uma, a odnose se na ovjekovu volju.
Kant smatra da kriterij moralnosti postupaka nije u njihovom vanjskom efektu (npr. da donose sreu,
zadovoljstvo, blaenstvo, korist) - Kant kritizira hedonistiko-eudaimonistike i utilitaristike etike,
smatra da moral nije nauka o srei, ve o tome kako da postanemo dostojni sree!
Naprotiv, kriterij moralnosti je u volji! Moralni smo kada nama upravlja dobra volja, a volja je dobra
kada se vodi moralnim zakonom, osnovnim moralnim zakonom istog praktikog uma -
kategorikim imperativom, koji glasi: djeluj tako da maksima tvoje volje u svako doba ujedno
moe vaiti kao princip opeg zakonodavstva. (tj. ovjek se mora pitati moe li maksima kojom se
vodi njegovo namjeravano djelovanje postati opim zakonom djelovanja za sve ljude a da ne uniti
sam taj in, pa tako primjerice onaj koji je neto posudio a nee vratiti shvaa da, kad bi svi davali
lana obeanja, ukinulo bi se i posuivanje, koje je cilj obeanja)
Tako je kategoriki imperativ - praktiki zakon, zakon koji zapovijeda, i koji ne odreuje sadraj, ve
samo formu djelovanja. Moralno djelovanje je stoga samo ono djelovanje koje proizlazi iz osjeaja
dunosti, tj. iz potovanja prema kategorikom imperativu. Nijedna druga motivacija nema moralnu
vrijednost - moe imati legalnu vrijednost, ali ne i moralnu!
Osim kategorikog, postoji i hipotetiki imperativ, koji ne zapovijeda, ve savjetuje: ako eli postii
prednosti i izbjei neugodnosti, onda postupaj kako treba.
19. to je moralnost?
Moralnost je odnos radnji prema autonomiji volje.
20. to je autonomija volja?
Autonomija volje je najvii princip moralnosti - osobina volje na temelju koje volja predstavlja zakon
samoj sebi u obliku kategorikog imperativa.
66
Heteronomija volje je izvor lanih principa moralnosti, jer tu volja nije sama sebi zakon, nego je zakon
u neemu drugome, izvanjskome.
22. to izraava moralni zakon?
Moralni zakon izraava autonomiju istog praktikog uma, tj. slobode.
1. sloboda svakog lana drutva kao ovjeka se oituje u tome da me nitko ne moe prisiliti da na
njegov nain budem sretan, jer svatko smije svoju sreu traiti na svoj nain, pod uvjetom da time ne
nanosi tetu slobodi drugih da tee svojoj srei.
2. jednakost svakog sa svakim kao podanika se oituje u tome da svaki lan politike zajednice ima
pravo prisile protiv svakog drugoga, od ega je izuzet samo -
27. Tko jedini u dravi nije podvrgnut prinudnom zakonu?
- poglavar zajednice (koji nije lan, nego tvorac i uvar zajednice, i koji stoga jedini ima pravo
prisiljavanja, bez da sam moe biti prisiljen).
28. Tko je podanik?
Podanik je dakle svatko tko je u dravi podvrgnut zakonima, tj. pravnoj prinudi.
29. Na osnovu ega su podanici meusobno jednaki?
Podanici su meusobno jednaki prema pravu (javnom zakonu) - to je pravna jednakost.
67
Javni zakon je akt javne volje, iz koga proizlazi svako pravo i koji zato ne smije biti nepravedan, jer je
volja cjelokupnog naroda - za to jedinstvo potrebno je glasovanje.
32. to je graanin?
Graanin je onaj koji ima pravo glasa. Osobine potrebne za to su da nije dijete ili ena i da je ovjek
svoj vlastiti gospodar i da pritom ima neko vlasnitvo, kojim se uzdrava.
33. to je najvia osnova izgradnje graanskog ureenja?
Najvia osnova izgradnje graanskog ureenja je prvobitni (drutveni) ugovor.
Prvobitni ugovor je osnovni zakon koji moe nastati samo iz ope (ujedinjene) volje naroda, i samo na
temelju prvobitnog ugovora se moe zasnovati graansko, sveope pravno ureenje meu ljudima i
izgraditi jedna politika zajednica!
Prvobitni ugovor je koalicija svake posebne i privatne volje u narodu radi zajednike i javne volje,
samo u svrhu pravnog zakonodavstva - on nije injenica, ve samo ideja uma, ali koja ima svoj
praktiki realitet (da obvee svakog zakonodavca da tako daje zakone kao da su oni mogli proizai iz
ujedinjene volje cijelog naroda, jer je zakon pravedan samo ako je mogue da se narod usuglasi s
njim).
Prvobitni ugovor dakle nije injenica ve umni princip prosuivanja svakog javnopravnog ureenja
uope.
34. to mora postojati u svakoj politikoj zajednici?
U svakoj politikoj zajednici mora postojati poslunost zakonima, ali i duh slobode (prvo bez drugog
je pokretaki uzrok tajnih udruenja).
35. Da li je doputena pobuna protiv drave?
Kant smatra da narod ima pravo na javnu kritiku nezakonite vladavine, despocije i tiranije, kao i na
negativni otpor, tj. da odbije odobriti zahtjeve koje im vlada postavlja. Ali, ni pod kojim uvjetom on
ne doputa pravo naroda na aktivan otpor iliti revoluciju - ona je u politikoj zajednici najvei i
najkanjiviji zloin!
Naime, Kant je protiv revolucije jer:
- smatra da bi aktivni otpor razorio cjelokupno pravno stanje, temelje drave, i vratio ljude u prirodno
stanje
- smatra da bi aktivni otpor obezvrijedio pravni princip da nitko ne moe biti sudac u vlastitoj stvari
- drava u Kantovim oima zasluuje bezgranino potovanje jer je ona sredite i olienje slobode, tj.
jer je ona jedino stanje koje ljudima omoguuje da budu u posjedu svojih prava.
Promjena loeg ureenja se stoga treba desiti postupno, reformama koje donosi suveren.
68
Napredak ovjeanstva se deava ne naim nastojanjima, ve djelovanjem nae ljudske prirode u
nama, koja nas usmjerava na pravi put, koji je, u konanici, stvaranje jednog svjetskograanskog
federativnog ureenja u kojemu su sve drave podvrgnute meunarodnom pravu, te vlada opi mir.
Ovdje, smatra Kant, takoer vrijedi da ono to iz umnih razloga vrijedi za teoriju, to takoer vai i za
praksu.
Kant radi analogiju izmeu prvobitnog stanja ljudi, i stanja koje proizlazi iz oformljenja pojedinanih
drava: i jedni i drugi nalaze se u poetku u stanju divlje slobode, oekuju zlo i nasilje jedni od drugih.
No, nuno je da pojedinci napuste stanje brutalne slobode i udrue se u dravu, a ve stvorene drave
su prisiljene da uspostave stanje mira i sigurnosti, tj. da stvore savez naroda u kojemu je svakoj dravi
osigurano njeno pravo.
Savez naroda proizlazi iz najboljeg mogueg ureenja drava iznutra,
te iz zajednikog dogovaranja i zakonodavstva izvana,
i kao takav se on moe sam od sebe odravati, kao automat.
Savez Kant zamilja kao svjetskograansko ureenje, ali budui da je taj ideal teko ostvariv, realna
opcija je federacija drava, sa zajedniki dogovorenim meunarodnim pravom.
Time se ostvaruje ideja vjenoga mira, koji obuhvaa sve drave, koji znai zapravo ostvarenje
svjetsko-graanskog stanja, i koji omoguuje ostvarenje i ispunjenje ovjeka kao moralnog bia, tj.
ozbiljenje uma (da vlada um i da se povijest pokorava njegovom vodstvu!).
Vjeni mir je, kao i sloboda, jednakost i drutveni ugovor - kod kanta - ideja, tj. ono to ne postoji
zbiljski ali to bitno odreuje zbilju! :)
69
3) zabrana konkurirajueg vojnog naoruavanja: "Stalne vojske trebaju s vremenom potpuno
nestati"
4) zabrana zaduivanja drave zbog vanjskih sukoba: "Drava se ne smije zaduivati zbog
vanjskih dravnih razmirica"
5) zabrana nasilnih intervencija: "Nijedna drava ne smije se nasilno upletati u ureenje i
upravljanje druge"
6) zabrana takvog voenja rata koje unaprijed iskljuuje mir, npr. politiki terorizam,
pijunaa i slino: "Nijedna se drava u ratu s drugom ne smije uputati u takva neprijateljstva koja bi
u buduem miru nuno onemoguila meusobno povjerenje, a to su iznajmljivanje plaenih ubojica,
trovaa, krenje ugovora i poticanje na izdaju u dravi s kojom se ratuje"
70
50. Koji je tajni lan vjenog mira?
Tajni lan vjenog mira je da drave naoruane za rat trebaju zatraiti savjet od filozofa o tome kako
se ponaati prema drugim dravama, kako bi postigli javni mir. Budui da je dravi, koja treba nositi
atribut najvee mudrosti, traenje savjeta od njenih podanika - ponienje, ona treba preutno filozofe
poticati da ju savjetuje, tako da im dopusti da javno govore.
71
Objektivno (u teoriji) uope nema sukoba izmeu morala i politike, ali subjektivno (s obzirom na
sebine ovjekove sklonosti) taj e sukob uvijek postojati (ali neka i postoji, jer se na njemu izotrava
naa vrlina).
Kant dri da javno pravo zahtijeva publicitet, jer kad se neto dri u tajnosti, to navjetava da se radi o
nekoj nepravdi.
64. Koja tri stajalita postoje o pitanju napretka ljudskog roda k boljem?
O pitanju napretka ljudskog roda k boljem postoje tri moralna stajalita:
a) moralni terorizam (smatraju da ljudski rod stalno nazaduje ka gorem)
b) eudaimonizam (smatraju da ljudski rod stalno napreduje k boljem u moralnom smislu)
c) abderitizam (smatraju da ljudski rod vjeno miruje na sadanjem stupnju moralnosti)
Kant pak smatra da e ljudski rod krenuti ka boljemu, kada se ukloni najvea prepreka dobru, a to je
pogreno drutveno ureenje, i kad se ostvari graansko drutvo - tj. kada se konstituira ustav po kome
bi narod upravljao samim sobom prema zakonima slobode i jednakosti, i pod kojim bi izostao svaki
prohtjev za ratom, pa bi ratovi polako nestali.
Nauke i umjetnosti ne vode prirodno unapreivanju moraliteta, ali mu ipak slue time to suzbijaju
barbarstvo i razvijaju prijemivost za moralne osjeaje (razliito od Rousseaua).
72
67. Kako Kant dijeli dravljane?
Kant dravljane dijeli na aktivne i pasivne:
a) aktivni - oni koji su ekonomski nezavisni, pa su, na temelju samostalnosti svoje
egzistencije, podobni za glasovanje (pa tako sudjeluju u zakonodavstvu)
b) pasivni - oni koji su nesamostalni, nisu ekonomski nezavisni, pa nemaju udjela u donoenju
javnih zakona ("sugraani"), ali imaju pravo slobode i jednakosti
Svaka ivotinja pojedinano dosee svoje odreenje; kod ovjeka, samo rod (a ne individuum) dosee
svoje odreenje, kao umno stvorenje: iz sirove prirode se uzdie do savrenstva.
73
81. Tko moe privreivati, i shodno tome ima pravo glasa?
Pravo glasa ima samo onaj koji privreuje, a to je onaj koji proizvodi materijalne stvari (npr.
Perckemacher - radi perike! :D) - samo takvi imaju pravo glasa, jer stvaraju predmete, doim oni iji
posao nema za posljedicu materijalne stvari (npr. brija) - ne smiju imati pravo glasa, jer nita ne
stvaraju!!
Sva vlast drave je ili legislativna (nju ima suveren) ili egzekutivna (nju ima princ, magistrat, vlada).
83. to je sloboda?
- temeljno i jedino Kantovo pravno dobro
- ovjekova sposobnost da svoje ine podvrgne zahtjevima kategorikog imperativa, da se
istrgne iz okova ulnosti, nad sferom empirijske utilitarnosti - sloboda je vrenje dunosti
- sloboda je autonomija ovjekove volje, tj. osobina volje po kojoj se moe djelati nezavisno
od vanjskih uzroka i kao takva osobina volje umnih bia (Osnove metafizike udorea); sloboda je
mogunost samoodreivanja za umno djelovanje.
- sloboda je nezavisnost od odredbenih razloga osjetilnog svijeta - ona nije iskustveni pojam,
ve ideja uma, nuna pretpostavka uma u biu koje je svjesno volje
- slobodna volja je volja kojoj kao zakon slui samo zakonodavna forma maksime; nezavisna
od empirijskih uvjeta - odreuju je kategoriki imperativi (praktiki zakoni/zakonodavan praktiki
um), jer um je u praktikoj upotrebi konstitutivan (propisuje moralni in) (Kritika praktikog uma)
- najvii zadatak prirode za ljudsku vrstu je drutvo u kojem postoji sloboda po vanjskim
zakonima povezana s najjaim pritiskom vlasti, tj. jedan potpuno pravian graanski poredak
- prosvjeenosti je potrebna sloboda, i to ona koja je najmanje tetna: naime, da se od uma u
svim stvarima naini javna upotreba (ona koju znanstvenik ini od uma pred italakom publikom)
- historija slobode poinje od zla, jer je djelo ovjeka (za razliku od historije prirode,
koja poinje od dobra, jer je djelo Boje) - za prirodu, tj. ovjeka kao vrstu ta je promjena znaila
dobitak
- sloboda svakog lana drutva kao ovjeka je jedan od 3 apriorna principa na kojima se
zasniva graansko stanje kao pravno stanje (uz jednakost podanika i samostalnost graanina)
- federativno stanje (savez) meu dravama, ija je namjera da ukloni rat, je jedino pravno
stanje koje ne zadire u slobodu drava, pa je suglasnost morala i politike mogua samo u federativnoj
zajednici
74
86. Koji je razlog postojanju drave?
- njena je jedina zadaa pruanje pravne zatite (drava je udruenje mnotva ljudi pod
pravnim zakonima), pa je drava u slubi prava - ona je zatitnik pravnog poretka
- u prirodnom pravu nije bilo organizacije vlasti: u njemu je vailo prirodno pravo (pravo
uma), ali samo kao privatno pravo; u njemu je bilo i vlasnitva i ugovora privatno-pravnog karaktera,
ali nije bilo javne sile koja bi ljudima pruala pravnu zatitu, nije bilo priznatog sudca
- u svrhu osiguranja privatnoga prava trebalo je stvoriti dravnu silu s javnim, za sve
obveznim ustavom
- osnutkom drave tim propisima privatnog prava pridolaze jo i propisi javnog prava, kojima
se organizira javna vlast
- razlika izmeu privatnog i javnog prava je tek u tome da javno pravo moe nastati samo u
graanskom stanju (tj. dravi), dok privatno moe postojati i u prirodnom stanju, ali bez zatite i
osiguranja
- drava je kod Kanta izraz opeg pravnog zakonodavnog uma, apstraktna drava, regulativna
ideja, norma prema kojoj bi se povijesne empirijske drave imale ravnati
75
HEGEL: Osnovne crte filozofije prava
Hegel gradi enciklopedijski filozofski sistem koji ima dijalektiku grau: teza, antiteza, sinteza. Uz
pomo tog svevaeeg dijalektikog zakona tijekom povijesti ljudi sve vie spoznaju bitak, sve do
toke kada e ta spoznaja biti apsolutna, tj. kada e nestati otuenost Objekta od Subjekta.
Shema sustava ide ovako:
1. Logika
2. Filozofija prirode
3. Filozofija duha - u ovoj sferi se nalazi ono to nas zanima:
3. to je apstraktno pravo?
Apstraktno pravo je formalna koncepcija prava, koja se ne tie pojedinanih interesa, ve ono
jednostavno daje doputenje djelovanja koje ne ugroava prava drugih. Apstraktno pravo predstavlja
izvanjski pritisak i izraeno je u obliku pravnih zabrana.
4. to je pravo?
Pravo je sloboda koja je formirana u pravnim zakonima i tako realizirana. Pravni sistem je carstvo
ozbiljene slobode - pravo realizira slobodu, u tri stupnja realizacije: apstraktno pravo, moralnost i
obiajnost.
Hegel razlikuje prirodne i pravne zakone. Pravni zakoni su neto postavljeno, neto to potjee od
ovjeka, i to nastaje i razvija se - u dravi.
5. to je sfera prava?
Sfera prava je sfera slobode (a ne prirode).
6. to je zakon? - um stvari
7. Kakva je podjela zakona?
Postoje dvije vrste zakona:
a) zakoni prirode - oni su opi, toni i vae onakvi kakvi jesu; mjerilo im je izvan nas, moramo
ih spoznati
b) zakoni prava (pozitivni zakoni) - oni su postavljeni, potjeu od ovjeka, stoga nisu
apsolutni: imaju samo historijsku vrijednost, prolazne su prirode.
76
8. to je predmet prirodnog prava?
- umni pojam prava ?
9. to je pozitivno pravo?
Pozitivno pravo je postavljeno pravo, koje potjee od ovjeka i stoga nije, poput prirodnog prava,
apsolutno, nego je prolazno, ima samo historijsku vrijednost, tj. vai samo u nekoj dravi u nekom
vremenu.
Pravo je pozitivno po:
a) obliku - ono to vai u nekoj dravi, a temelj za njegovo poznavanje je pozitivna pravna
znanost
b) sadraju, po kojemu pravo dobiva pozitivan element: poseban nacionalni karakter, stupanj
njegova povijesnog razvoja, nunost da sustav zakonskog prava sadri primjenu opeg pojma na
posebne sluajeve, posljednja odreenja koja su potrebna za odluku u zbilji
10. Kakvi se segmenti volje javljaju u apstraktnom pravu?
Univerzalna volja, volja U sebi, tj. sloboda OD neega, ini sferu apstraktnog i formalnog prava.
(A subjektivna volja, sloboda ZA neto, tj. volja ZA sebe, koja omoguuje djelovanje, ini sferu
moraliteta! dok obiajnost/udorednost predstavlja jedinstvo univerzalne i subjektivne volje! )
11. to je supstancija prava?
Supstancija prava je slobodna volja. Slobodna volja je osnova i ishodite prava.
12. to je pravni sustav?
Pravni sustav je carstvo ozbiljene slobode, svijet duha proizveden iz njega samoga kao druga priroda.
14. O vlasnitvu?
Vlasnitvo je odnos osobe i stvari.
Vlasnitvo, smatra Hegel, osobi podaruje slobodu (a onda i egzistenciju)!
Vlasnitvo je prvo odreenje slobode ovjeka: ja postajem ja kao osoba tek putem vlasnitva, jer tu
aktualiziram svoju volju stavljajui ju u stvari, i tako one postaju moje. Tek u vlasnitvu osoba opstoji
kao um.
Ljudi su jednaki kao osobe, ali vlasnitvo pojedinaca ne treba biti jednako.
77
APSTRAKTNO PRAVO - UGOVOR
15. O ugovoru?
Ugovor je odnos dviju volja kao jedne zajednike.
Oni koji sklapaju ugovor se moraju meusobno priznati kao osobe i vlasnici, te tada vlasnitvo jendog
moe prei u vlasnitvo drugoga zajednikom voljom.
Pod pojam ugovora se ne moe podvesti brak (Hegel se tu razlikuje od Kanta), a ni priroda drave ne
lei u ugovornom odnosu (= razliito od kontraktualista Kanta, Rousseaua, Lockea).
Ako se ugovor ne izvrava, dolazi do neprava.
17. to je moralitet?
Moralitet je antiteza prava, izvanjskog pritiska; to je samoodreenje slobodne volje, tj. unutranja
upotreba slobode. Ni drava, ni zakon ne smiju prodrijeti u tu sferu subjektivnosti.
Subjektivna volja, koja ini sferu moraliteta, je volja ZA sebe, sloboda ZA neto, koja dakle
omoguuje djelovanje.
Pravo moralne volje ima tri aspekta:
a) naum i odgovornost - volja ima pravo da djeluje, te da kao svoje akcije prepoznaje samo
one koje je svjesno provodila
b) namjera i dobrobit - u djelovanju treba biti svjestan posljedica tog djelovanja na druge, jer
nam uvijek cilj treba biti dobrobit sviju; meutim, pravo i dobrobit sviju esto dolaze u sukob. To se
prevladava u:
c) dobro i savjest - tu volja prepoznaje dobro kao svoju dunost, dunost radi dunosti,
dakle formalna dunost bez sadraja (kao kategoriki imperativ kod Kanta).
Moralnim ljudskim djelovanjem se realizira ideja dobra u svijetu - njeno ostvarenje je samo sebi
svrhom.
78
UDOREDNOST - OBITELJ (brak, vlasnitvo i dobro obitelji, odgoj djece i razrjeenje
obitelji)
Obitelj je etiki um/obiajni duh u svojoj prirodnoj fazi i karakterizira ga ljubav i osjeaj zajednitva.
19. Koja je osnova obitelji?
Osnova obitelji je ljubav i osjeaj zajednitva.
20. Koje su strane obitelji?
Obitelj ima 3 strane:
a) brak - monogamna veza mukarca i ene koja nastaje iz njihove ljubavi i to
slobodnim pristankom obje osobe da napuste svoju pojedinanu linost i da uu u zajednicu.
b) vlasnitvo i dobro obitelji - obiteljsko vlasnitvo je zajedniko svim lanovima, a
njime upravlja mu kao glava obitelji.
c) odgoj djece i razrjeenje obitelji - odgoj djece ima dva cilja: usaivanje etikih,
obiajnosnih principa u njih, te uzdizanje iz instinktivnog nivoa do toga da postanu slobodne
samostalne linosti spremne da napuste obitelj. Obitelj se razrjeuje ili odlaskom djece, ili razvodom
roditelja, ili pak smru roditelja.
a) sistem potreba
22. Koja je osnova graanskog drutva?
Graansko drutvo poiva na sistemu potreba. Za razliku od ivotinja, ljudi imaju uvijek nove i sve
vee potrebe. Potreba je svijest o nedostatku; potreba se zadovoljava radom.
U zadovoljavanju potreba su ljudi upueni jedni na druge, jer svatko radi neto drugo ime se
zadovoljava neka od potreba - pa se uspostavio sistem meusobne zavisnosti (ja peem kruh, ti kopa
u vrtu, on uva djecu).
79
b) zatita vlasnitva pravosuem
Svatko ima pravo na privatno vlasnitvo. Privatnom vlasnitvu validitet daju zakoni. Zakoni, da bi bili
vaei, moraju biti ope objelodanjeni, obavezni i obvezujui. Njihovo krenje dovodi do kazne.
c) policija i korporacija
Policiju Hegel vidi kao javnu slubu u graanskom drutvu - osim borbe protiv zloina, ona djeluje i
kao vrsta socijalne slube, nadzire trgovinu, obrazovanje, organizira pomo siromanima.
Korporacija pak je posebno bitna za zanatlijski stale, jer ona povezuje interese razliitih osoba, te
svoje lanove titi i podupire.
UDOREDNOST - DRAVA (unutarnje dravno pravo ili ustav, vanjsko dravno pravo,
svjetska povijest)
24. to je drava?
Drava je politika zajednica u kojoj pojedinci nadilaze razinu svojih privatnih elja (tj. subjektivni
duh, partikularnu volju), te bivaju objedinjeni i pomireni - antagonizmi partikularnih interesa privatnih
vlasnika, koji postoje u graanskom drutvu, tu su dokinuti.
Drava tako predstavlja sintezu principa koji vladaju u prethodnim stupnjevima razvoja duha: ona
spaja opost (osjeaj opeg dobra) i partikularnost (slobodu pojedinanih interesa).
Drava omoguuje ozbiljenje ideja udorednosti i slobode. Kroz ideju slobode u dravi se ozbiljuje
objektivni duh u procesu svjetske povijesti!
Drava nastaje kao rezultat povijesti, a kako je povijesni razvoj bitno uman, tako je i drava - umna.
Stoga Hegel ne eli izgraditi neku idealnu dravu, nego obnoviti stvarnu dravu time to e pokazati
da je umna. Ono to se ini neumnim u samoj dravi nesvjesno radi prema pobjedi umnoga, pa e se
ono to se ini proturjenim na posljetku uskladiti u potpuno razvijenom politikom poretku.
Drava je utjelovljenje, aktualizacija, ozbiljenje boanskoga (apsoluta, uma, duha, slobode) na zemlji.
Svrha drave jest u tome da ona ozbiljuje um/apsolut.
No, dravom se utjelovljenje apsoluta ne iscrpljuje - ona omoguuje umjetnost, religiju i filozofiju
koje na neki nain transcendiraju dravu.
Drava je najvia svrha za pojedinca koji u njoj nalazi istinu svoje egzistencije, svoju dunost i svoje
zadovoljstvo.
Drava nastaje iz sukoba: svaki ovjek eli da ga drugi priznaje, a da on njega zauzvrat ne priznaje, to
uzrokuje borbu za priznanje. Ta borba zavrava nejednakou: iz nje se izlazi ili kao gospodar ili kao
rob, jer e jedan od dvojice, potaknut strahom od nasilne smrti, priznati drugoga, ne traei da ovaj
prizna njega.
Uloga drave je da razrijei taj sukob gospodara i roba. Dakle, ona postie da gospodar i rob jedan
drugoga priznaju.
80
25. Gdje opstoji ideja slobode?
Ideja slobode opstoji u dravi.
Drava je racionalna ako ima podjelu vlasti na tri dijela: zakonodavna, upravna i kneevska vlast.
- zakonodavna vlast
Zakonodavna vlast uspostavlja ono univerzalno, kroz donoenje zakona. U zakonodavnoj vlasti
sudjeluje mnotvo: zakone donosi narod, organiziran u staleki parlament koji ima dva doma: Gornji
dom ine zemljoradnici, najneovisniji i najstabilniji stale, koji stoga posreduje izmeu kneza i
graanskog drutva; Donji dom ine zanatlije i opi stale, i to samo preko predstavnika, koje ne
biraju opim pravom glasa - Hegel naime smatra da mase nemaju dovoljno iskustva niti politikog
obrazovanja za glasovanje)
- upravna vlast
U upravnoj vlasti sudjeluju neki: upravna vlast sastavljena je od opeg stalea, koji je inteligentan i
dobro obrazovan. Upravna vlast provodi odluke koje je, formalno, donio knez i to tako da supsumira
pojedinane sluajeve pod ope, pod zakone.
- kneevska vlast
29. Kakvu ulogu ima knez u filozofiji apsoluta?
Knez ili monarh je jedan i on predstavlja dravu - u njemu su razliite vlasti obuhvaene u
individualno jedinstvo, on je moment cjeline koji apsolutno odluuje.
Postavlja ga Bog i on je najblii Apsolutu (?)
On je taj koji objavljuje rat, potpisuje zakone, imenuje svoje savjetnike - on uvijek ima dunost
odluke, ali ne i konkretnu zadau upravljanja (= upravnu vlast ima opi stale!).
81
b) vanjsko dravno pravo
Vanjsko dravno pravo proizlazi iz odnosa meu autonomnim dravama. One nisu poput osoba u
graanskom drutvu, koje idu svaka za svojim partikularnim interesom u kontekstu ope
meuzavisnosti; one su sasvim autonomne, nezavisne, no ipak imaju neke odnose meusobno.
c) svjetska povijest
31. to se ostvaruje nakon drave?
34. to su stalei?
Stalei su nain zadovoljavanja razliitih ljudskih potreba koje postoje u graanskom drutvu - svaki
stale bavi se svojom specifinom djelatnou i tako se osigurava zadovoljenje potreba.
82
36. Navedi princip obiajnog suprotstavljanja.
Unutar obiajnosti postoje dva meusobno suprotstavljena elementa: opa volja i pojedinana volja,
koje dolaze u jedinstvo u treem, sintetskom momentu obiajnosti, u dravi.
U dravi pojedinci nadilaze razinu svojih privatnih elja (tj. subjektivni duh, partikularnu volju), te
bivaju objedinjeni i pomireni - antagonizmi partikularnih interesa privatnih vlasnika, koji postoje u
graanskom drutvu, tu su dokinuti.
VOLJA
83
46. to je apstraktna slobodna volja?
- osoba: apstraktnost slobode u pravu poiva na tome da je slobodan ovjek osoba koja sebi
daje vanjsku sferu svoje slobode, te tako svoju pravu realnost ima u izvanjskoj stvari
47. to je pojedinac kao slobodna volja?
52. to je umno?
Umno je samo ono ope, univerzalno (a nikad ne ono pojedinano).
55. to je linost/lice/osoba?
- subjekt koji je slobodan za sebe i sebi daje postojanje u stvarima; sloboda u apstraktnom i
formalnom pravu
- volja koja postaje pojedinana volja, a apstraktni identitet je ono to sainjava odreenost
- osoba je volja koja postoji za sebe ili apstraktna volja
- ona je bitno razliita od subjekta, jer je subjekt samo mogunost personalnosti
- osoba je pojedinanost slobode u istom bitku za sebe
56. Koja je uloga, zadatak apstraktne linosti (osobe)?
60. to je sloboda?
Sloboda je temeljno odreenje volje.
Vlasnitvo je to koje osobi podaruje slobodu - vlasnitvo je prvo odreenje slobode ovjeka - ja
poslajem ja kao osoba TEK putem vlasnitva, jer ja tu aktualiziram svoju volju stavljajui je u stvari
(koje time postaju moje navlastite).
Najveu slobodu ovjek moe postii tek u dravi, kada se svatko odrie svoje individualne volje u
njenoj posebnosti, te se odluuje za objektivnu i opu volju. Tek u dravi tako ovjek dolazi do umne
egzistencije.
84
61. Kako sebe zna samosvijest?
- kao neto openito - kao mogunost da apstrahira od samog odreenja - kao posebnost s
odreenim predmetom, sadrajem
62. to ima ovjek u prirodi?
ovjek u prirodi ima nagon za pravom, za vlasnitvom, za moralitetom, za spolnom ljubavi, za
druevnou itd. - on nalazi u sebi kao injenicu svijesti da on hoe pravo, vlasnitvo, dravu. itd.
63. to je potreba?
Potreba je svijest o nedostatku.
64. to je interes?
Interes je svijest o potrebama, racionalna razmjena - osnova modernog drutva (vezani smo
interesima, a ne osjeajima), jer danas nema neposrednih odnosa, ve vlada impersonalnost.
65. to je drutvo?
Drutvo je sfera zbrinjavanja potreba, sfera rada i interesa.
Razlika Kant/Hegel:
Hegel kritizira Kantovu ideju vjenoga mira, smatrajui da su ratovi korisni, jer oni slue duhu da
ostvari svoj naum, a isto tako oni doprinose svetom jedinstvu drave uutkavajui podjele i posebne
interese: u ratu su svi zdrueni domoljubljem za zajedniko dobro. Ratovi su dozvoljen nain, po
Hegelu, da razvijeni narodi podvrgnu nerazvijene svojoj vlasti, i oni e postojati dok god sve drave
ne budu potpuno razvijene. Rat nestaje ozbiljenjem potpuno umne drave!
85
MILL: O predstavnikoj vladavini, O slobodi
O slobodi
Mill u ovom tekstu raspravlja o prirodi i granicama vlasti koju drutvo moe legitimno vriti nad
pojedincem, tj. o graanskoj/drutvenoj slobodi. U Millovoj politikoj teoriji najvanije je osiguranje
individualne slobode.
Pod SLOBODOM se prvo podrazumijevala:
1. zatita pojedinaca od tiranije vladara,
a onda, kad je uvedena demokracija i vladari su izjednaeni s narodom koji ih bira,
sloboda je postala 2. zatita pojedinca od tiranije veine, tj. od drutvene kontrole.
Prije je bilo mnogo individualaca - osoba koje imaju svoj karakter svoje elje, ne povodi se za nikime
- pa im je drutvo moralo nametnuti pravila koja su obuzdala njihove elje. Meutim, sada je drutvo
potpuno zavladalo nad individualnou - svi se boje biti individualci da ih se ne bi etiketiralo kao
udne, i tako je zavladao konformizam, prosjenost. Svi postaju isti, vlada teror veine/masa/javnog
mnijenja!
Meutim, individualnost tj. ekscentrinost u odnosu na konformistiko niveliranje, je bitna jer ona
znai razvijena ljudska bia koja dolaze do novih otkria, stoga je vano dati individualnosti slobodu
svugdje osim tamo gdje ugroava druga ljudska bia! (Jedino to ljude ovlauje da se mijeaju u tuu
slobodu jest samozatita, spreavanje nanoenja tete).
1. Gdje prestaje djelovanje drave?
3. Odnos drave prema pojedincu?
Dakle,
SLOBODNO DRUTVO mora zadovoljiti ove ljudske slobode:
slobodu misli, osjeaja te njihova slobodna izricanja,
slobodu ukusa i tenji,
sloboda udruivanja pojedinaca.
+ FUNKCIJA VLASTI je da spreava pojedinca da ini nepravdu drugima. ovjek je dakle drutvu
odgovoran samo za svoje ponaanje koje se tie drugih (drutvo smije posezati u slobodu pojedinca
samo kada ovaj ini zlo nekom drugome).
Vlada ne bi smjela zadirati u ivot pojedinca nasilno mu pomaui:
- kad pojedinci vre neku stvar bolje nego drava
- kad pomo drave onemoguuje samostalni napredak pojedinca
- kad pomaganjem vlada nepotrebno iri svoju vlast (npr. kad bi banke, ceste, eljeznice, sveuilite
itd. bili podrunice vlade, to bi bila neslobodna zemlja).
Mill smatra da je cilj: decentralizacija vlasti i postojanje obvezne nadzorne oblasti kao grane centralne
vlade.
Mill smatra da je MORAL drutveno odreen - odreuju ga sklonosti monijeg dijela drutva (vladari,
mukarci, ...).
Mill takoer smatra da ne postoji apsolutna istina - svaku stvar treba razmotriti sa raznih strana i tako
doi do kakve-takve izvjesnosti koja moe dostajati za ciljeve ljudskog ivota. Potom tu izvjesnost
treba uvijek iznova propitkivati i suprotstavljati joj drukija gledita.
Za razliku od toga, katolika crkva ne doputa propitkivanje njezinih istina, i tako one postaju
dogme.
Drutvo ne smije nikog sprjeavati u traenju (mogue) istine i njezinu proglaavanju ak ni kada bi ta
(mogua) istina mogla postati opasna za drutvo. Drutvo ne smije potiskivati nijedno mnijenje bilo
ono istinito ili lano, jer bi time loe sluilo istini.
86
Razmatranja o predstavnikoj vladavini
Mill smatra da se oblici vladavine stalno mijenjaju jer se narod neprestano uspinje s jednog stupnja na
drugi, vii, napredniji. Kod odgoja naroda, kao i kod pojedinaca, postoji prirodan slijed, od ropstva do
samouprave.
Taj razvoj je kontinuiran, i u svakom stadiju narod ui neku lekciju, tj. stjee neke nove karakterne
crte.
Stoga, KRITERIJ ODABIRA NAJBOLJEG OBLIKA VLADAVINE jest: sposobnost vlade da
omogui napredak, tj. da 1. potie vrlinu i inteligenciju ljudi
2. iskoritava dobre osobine stanovnitva,
i to tako da osigurava narodu ono to mu je potrebno da naui lekciju koja se mora nauiti kako bi se
prelo u slijedee, naprednije stanje drutva.
Samo visoko razvijena drutva tee demokraciji, a za rane stadije zajednice najprimjerenija je
kraljevska vlast, neometana predstavnikim institucijama, dok se barbarima smije vladati ak i posve
despotski.
Mill smatra da je svrha vladavine da omogui napredak i prui zatitu od nazadovanja, te da
pobolja ljude kroz odgoj i upotrebljavanje njihovih najviih osobina koje su razvili.
U sreditu Millove teorije nalazi se odgoj samo odgoj moe proizvesti dravu u njegovom smislu.
Millov cilj je elitizam, ali elitizam u kojem ostali graani mogu suodreivati izbor iz kruga elite. Mill
nije oznaavao demokraciju kao dravni oblik koji treba uvijek imati prednost. Naprotiv, slabo
razvijenom narodu potreban je dravni oblik koji e mu najbre poticati razvoj - tako je barbarskom
narodu primjeren despotizam.
Narod mora ispuniti ova tri uvjeta, kako bi u njemu uspio odreeni sustav vladavine (pa tako i
predstavnike vladavine):
1. narod mora biti spreman prihvatiti taj sustav vladavine
2. mora biti spreman initi ono to je potrebno za njegovo odranje
3. mora biti spreman ispuniti dunosti i funkcije koje mu ta vladavina namee.
87
1. parlament kontrolira i nadzire djelovanje vlade, tako da ono bude transparentno;
2. parlament treba biti arena gdje e narod moi iskazati svoja miljenja;
3. parlament odobrava poreze, kako bi se sprijeila zloupotreba vlasti, no pravo na poreznu inicijativu
iz istog razloga treba imati samo vlada;
4. mora se pobrinuti da u upravi najprimjereniji ljudi djeluju na odgovarajuim mjestima. Njih pak
treba birati egzekutiva na osnovi ispita (princip uinka) te trebaju napredovati u skladu s godinama
slube (jednostavni poloaji) ili strunom kvalifikacijom (vii poloaji);
5. samo se prvi ministar treba birati; drugi lanovi vlade se imenuju, kako bi se iskljuilo skupljanje
moi na strani parlamenta.
6. treba se javno raspravljati o svim shvaanjima i protushvaanjima, ali samo djelovanje mora biti
preputeno obrazovanoj eliti. Dakle, narodno zastupnitvo ne treba vladati jer u njemu nije zastupljena
duhovna elita nacije. Zato je dovoljno da skuptina ima kontrolu nad vladom.
to se tie zakonodavstva, pravo inicijative i pravo glasanja treba ostati u rukama parlamenta (element
volje), ali sadraj zakona treba odreivati iskljuivo komisija sastavljena od mudrih ljudi (element
uvida).
to se tie egzekutive, svaka od njenih zadaa treba biti povjerena nekom pojedincu, kako bi se
sprijeila mogunost bijega u anonimnost tijela. Egzekutiva ima i pravo na rasputanje parlamenta.
4. to je tolerancija?
Tolerancija je dunost koja se prihvaa uz preutna ogranienja - prihvaanje raznolikosti.
88