ZLATNA KNJIGA

SVJETSKE LJUBAVNE
POEZIJE
PETO IZDANJE

Sastavio
NIKOLA MILIEVI
 Kad sam se prihvatio posla da sastavim ovu Zlatnu knjigu nisam imao (niti sam mogao imati)
namjeru da pruim potpunu panoramu svjetske ljubavne lirike. Takve pretenzije bile bi previe
ambiciozne i neostvarive. Jedini put koji sam mogao izabrati bio je: da pregledam ono to je u nas u
novije doba prevedeno iz strane poezije, da nastojim da se jo poneto prevede i da od svega toga
izaberem ono to mi se inilo i najprikladnije, kako bih itaocima pruio to je mogue bolju i
raznovrsniju zbirku pjesama za itanje. Za vee i ire organiziranje posla nije bilo ni vremena ni
mogunosti.
Zahvaljujui injenici da je u posljednjih dvadeset godina u nas znatna panja posveena
prevoenju poezije, imao sam na raspolaganju podosta gradiva, od kojega se eto, ipak, mogla sastaviti
prilino bogata knjiga ljubavnih pjesama svih vremena i gotovo svih naroda. Ali, pregledavajui sav taj
materijal, lako je bilo uoiti da nam jo mnogo toga nedostaje, kao npr. iz klasine poezije nekih
evropskih naroda, naroito iz engleske i francuske. Poezija azijskih naroda (arapska, perzijska, indijska,
kineska, japanska) kod nas je poseban problem. 1 nije sva nevolja u tome to se ove poezije u nas ne
prevode s jezika originala, nego to se sve to radilo prilino povrno i bez ikakva sistema. Na veim
evropskim jezicima postoje mnoge dobre i pouzdane antologije ovih poezija (pravljene u novije doba), te
bi se uz ozbiljan rad i uz konzultiranje razliitih edicija ipak moglo doi do koliko-toliko
zadovoljavajuih rezultata. Ali, na alost, tako se kod nas ne radi.
U ovoj se knjizi naao na okupu znatan broj veoma dobrih i veoma poznatih ljubavnih pjesama iz
svjetske literature. Ali isto tako znatan broj tekstova neemo ovdje nai. Takva knjiga, razumije se, ne
moe sve obuhvatiti, ali je ozbiljniji razlog u injenici da se ne moe sve prevesti. Uloio sam mnogo
truda da se za ovu priliku prevede to vie neprevedenih pjesama. U tim sam nastojanjima bar jednim
dijelom uspio, i to mi je posebno drago. Na alost, kao to esto biva, neki prevodioci nisu izvrili svoja
obeanja i zbog toga je knjiga u nekim dijelovima poneto manjkava. Zbog toga sam isto tako bio
prisiljen da sam prevodim vei broj tekstova, kako bih bar donekle popunio neke praznine.
Iz poezije jugoslavenskih naroda uzeo sam neto vei broj pjesama nego to bi (u omjeru prema
izabranom gradivu iz drugih knjievnosti) trebalo uzeti. Tako sam postupio naprosto zato to je to
n a a poezija. Pa ipak e mi tkogod prigovoriti to nema ovog ili onog pjesnika, ove ili one pjesme. I
meni je samom ao za mnogim pjesnicima i pjesmama. Ali ovaj, kako rekoh, i tako irok okvir nisam
mogao jo vie proirivati.
Izbor poezije iz stranih knjievnosti mnogo puta nije ovisio o volji sastavljaa, nego
O raspoloivim prijevodima, i ako su npr. talijanska, francuska i panjolska poezija bolje zastupljene od,
recimo, engleske ili ruske, to je zato to nisam imao dovoljno engleskih
i ruskih prijevoda. Posebno mi je ao to nisam mogao doi do tekstova novijih ruskih pjesnika.
Zlatnu knjigu sam komponirao po epohama, a unutar svake epohe pjesnici pojedinih zemalja su
ostali na okupu. Tako je npr. poezija srednjega vijeka rasporeena ovako: provansalska, portugalska,
talijanska, njemaka, panjolska, katalonijska, francuska. inilo mi se da je taj nain mnogo prikladniji
od stroge i potpune kronologije, koja bi zahtijevala da se pjesnici svih zemalja izmijeaju pa onda
poredaju po godinama roenja. A jo manje bi imalo smisla knjigu komponirati po zemljama (odnosno
jezicima) tako da npr. francuska ili talijanska ili neka druga poezija bude sva na okupu. Onaj tko eli
pregledati u cjelini poeziju ove ili one zemlje, lako e se orijentirati prema *Popisu pjesnika po zemljama,
koji se nalazi na kraju knjige.
U komponiraju po epohama i u redoslijedu zemalja unutar epoha ne treba traiti neku strogu svrhu ili
dosljednost, jer poznato je da je razdobljima mnogo puta teko odrediti preciznu granicu.
Narodnu poeziju svih zemalja smjestio sam otprilike u osamnaesto stoljee, ispred romantizma
(premda su neke od tih pjesama zabiljeene mnogo ranije), jer je tada poelo izrazitije zanimanje za
narodno stvaranje i jer je velik dio narodnih pjesama upravo tada prikupljen.

Zagreb,6. travnja 1965. Nikola MILIEVI

NAPOMENA UZ PETO IZDANJE

Budui da zbog vie razloga nije bilo mogue znatnije proiriti ovu knjigu, ovo izdanje se
samo neto malo razlikuje od prethodnog. Dodano je petnaestak pjesama kojih dosad nije bilo,
a pet-est ih je izostavljeno.

Zagreb, 6. veljae 1982. N. Milievi

Stavi me kao znak na srce, kao peat
na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao
smrt, a ljubomora tvrda kao grob; ar
je njezin ar vatre i plamena bojega.

Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke

potopiti.
Da netko daje za ljubav
sve to u kui ima,
taj bi navukao prezir na sebe.
PJESMA NAD PJESMAMA (Biblija)
PJESME STAROG EGIPTA

LJUBAV MOJE DRAGE

Ljubav moje drage na drugoj je strani.

I izmeu nas je rijeka iroka.
elim doi do nje.
Ali se krokodil na pijesku pruio.

Silazim u vodu I gazim valove.

Moje srce nemirno je poput bujice,
Ali je voda vrsta kao tlo pod nogama.

Jer me ljubav moja uinila neranjivim I ona je

vodu kao i mene zaarala.
KUKOLJA

POZIV DRAGOME

Dragi moj, moj muu voljeni,

Presretna sam, to mogu sii (k rijeci)
I ispuniti tvoju elju,
Da se naga kupam pred tobom.

eljna, da ti vidi svu moju ljepotu,

U odjei od najtanjega lana,
Natopljenu mirisavim uljem I namirisanu
skupocjenim balzamom.

Ulazim u vodu, da do tebe doem,

I opet iz vode, zbog ljubavi, izlazim Sa crvenom
ribom u rukama svojim, to je hladnu na vrele
grudi prinosim.

O, muu moj, najmiliji,

Doi, doi i ovdje je, jadnu, pogledaj.
KUKOLJA
PIJANSTVO OD LJUBAVI

1
Vidim svoju dragu, kako k meni dolazi
I srce mi je sretno,
A moje se ruke ire da je zagrle.
Moje srce od radosti skae Kao da ne
misli nikad prestati.

Ne ostavljaj me sama i doi Blie k

meni, o moja miljenice.

2
Kada svoju dragu na ruke podignem I kad me
njene ruke vrsto zagrle, Osjeam se kao u
sanjanome kraju,
Kao da je moje tijelo Premazano
mirisavim balzamom.

A kada je ljubim
I kad su njene usne uz moje priljubljene, Osjeam
se posve pijanim A da nisam ni okusio pia.

KUKOLJA

IZ VELIKE RADOSTI SRCA

Ona, to je meni najdraa,

I najljepa na svijetu cijelome,
Ona kojoj nema ravne, slina sjajnoj zvijezdi, Na pragu
jedne divne nove godine.

Ona, to sja ljepotom i ija se koa Ko

najljepi biser zrcali u noi,
Ona, koja ima oi jasnog pogleda I koja
nikad ne zbori uzalud.
Ona, iji vrat je tanak ko u labuda I ije su grudi
slatke ko dvije jabuke,
Ona, ije su ruke sjajnije od zlata,
I iji su prsti njeni ko lotosove peteljke.

Ona, iji struk je tanak, a bokovi zaobljeni, I ije

noge ljepotu svijetom pronose,
Ona, iji hod je prepun dostojanstva,
Kada zemljom prolazi i nikoga ne gleda.

Ona, za kojom se kad proe I mlado i staro

pomahnitalo okree,
I to svakog ini i sretnim i nesretnim,
Kad mu svojim glasom bilo to progovori.

Ona, to nalikuje, kad iz doma svoga izlazi, Na

najdivniju neku boicu,
Tek jednim svojim poljupcem Uzbunila je moje srce.
KUKOLJA

MOGRANJ

Zrnje moje nalikuje na zube njezine,

A plodovi su nalik njenim grudima.
U vrtu sam, bez sumnje, ja drvo najljepe, Jer ivim i
cvatem najdue u godini.

I draga i njen dragi vole najvie Pod granama mojim

uvijek etati,
Pijani od vina i sree ljubavne,
Ko da ih opaja balzam i rajski mirisi.

A ujesen, kad padnu moji cvjetovi,

I u vrtu sve drvee bez lia ostane,
Ja ponosan i zelen stojim i dalje
Jer dvanaest mjeseci ivim preko godine.
Zar nisam, dakle, prvo drvo u vrtu,
Iako me oni posljednjim smatraju?
Ali vie neu ni ja utjeti,
Budu li me oni toliko potcjenjivali.
I neu vie kriti tajne njihove,
Budu li o meni zlo govorili,
I budu li se samo lotosovim cvijeem kitili, Pa neka se
zna tada, to su radili.
KUKOLJA

POUKE

1
Ako li si mudar, podigni svoj dom
I osnuj svoje ognjite.
Ljubi svoju enu onako,
Kako tebi samome to najbolje odgovara.
Odmaraj svoj duh i hrani svoje tijelo,
Te raduj svoje srce tako dugo dok -ivi,
Jer ono je, uistinu, Najvjerniji prijatelj svoga gospodara.

2
Svaki ovjek oenjen treba da zna
Obuzdavati samoga sebe,
Ne nadgledajui enu odvie izbliza I ne
doputajui joj nikada Da odvie uznemiruje
njegovo srce.
3

Uzmi svoju enu, dok je jo mlada I pouavaj je u

onome, to ine ljudi.
Ona e ti na vrijeme darovati sina,
I ti e imati zdravo i lijepo potomstvo.
Jer ovjek koji je sklon ljudima,
Stjee pravi ugled tek po svojoj djeci,
Koja su mu bila od njegove ene roena.
KUKOLJA
NEPOZNATI PJESNIK (oko 4. stoljea stare ere) IZRAEL

PJESMA NAD PJESMAMA (Fragmenti)

Zarunica

to je jabuka meu umskim stablima, to je dragi

moj meu mladiima, bila sam eljna hlada njezina
i sjedoh:
plodovi njeni slatki su grlu mome.

Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom

ljubavi.

Potkrijepite me kolaima, osvjeite me jabukama,

jer padam bolna od ljubavi.

Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom

me grli.

Keri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i

koutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav
moju dok sama ne bude htjela!

Zarunik
Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i doi,
jer evo, zima je ve minula, kia je prola i
nestala.
Cvijee se ukazuje posvuda, vrijeme pjevanja
doe i grlica se javlja u naem kraju.
Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u
cvatu, mirie.
Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i doi!
Golubice moja (koja prebiva) u spiljama
kamenim, u skrovitima vrletnim, daj da ti
vidim lice i da ujem glas, jer glas je tvoj
ugodan i lice je tvoje krasno.

Kralj Salomon
Lijepa ti si, prijateljice moja, lijepa ti si:
ima oi kao golubica kad gleda ispod
koprene, a kosa je tvoja kao stado koza to
izaoe na brdo Galaad.
Zubi su ti kao stado ovaca kada s kupanja
dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i
nijedna nije osamljena.
Usne su tvoje kao trake od grimiza i rije je
tvoja draesna, kao krike mogranja tvoji su
obrazi pod koprenom tvojom...
Tvoje su dvije dojke
kao dva laneta blizanca koutina
to pasu meu ljiljanima...
Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane
na tebi.
Zarunik

Poi sa mnom s Libana, nevjesto, poi sa mnom s

Libana.
Sii s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz
lavljih spilja, s planina leopardskih.
Srce si mi ranila, sestro moja nevjesto,
srce si mi ranila
jednim pogledom svojim,
jednim samim biserom kolajne svoje.

Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja nevjesto!

Slaa je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih
ugodniji od svih mirisa.
S usana tvojih, nevjesto, sae kapa, pod jezikom ti je
med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris
libanski.
Ti si vrt zatvoren, sestro moja nevjesto,
vrt zatvoren i zdenac zapeaen...

Zarunica

Dragi je moj bijel i rumen, istie se meu tisuama.

Glava je njegova kao zlato, zlato isto, uvojci kao
plamine mladice, crne poput gavrana.
Oi su njegove kao golubi nad potokom, zubi mu
kao mlijekom umiveni, u okvir poredani.
Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnoga bilja, kao
cvijee ugodno, usne su mu kao ljiljani iz kojih
smirna tee.

Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja,

prsa su njegova kao ista bjelokost pokrita
safirima.

Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom

podnoju.
Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra.

Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti.

Takav je dragi moj, takav prijatelj moj,

o keri jeruzalemske!

Salomon (gleda zarunicu kako plee)

Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, keri

kneevska!
Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene
rukom umjetnika.
Pupak ti je kao okrugla aa koja nikad nije bez
pia.
Struk ti je kao stog penice ograen ljiljanima

Dvije su dojke tvoje

dva laneta blizanca koutina.
Vrat je tvoj kao kula bjelokosna.
Oi su tvoje kao ribnjaci u Hebonu kod vrata
batrabimskih.
Nos ti je kao kula libanska.
to gleda prema Damasku.
Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na
glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene
uvojke.

Kako si lijepa i kako si ljupka,

o najdraa, u milinama!

Stas je tvoj kao palma, dojke su tvoje

grozdovi.
Rekoh: popet u se na palmu da dohvatim
vrke njezine, a dojke e tvoje biti kao
grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.

Usta su tvoja kao najbolje vino...

Zarunica

Doi, dragi moj, ii emo u polja, noivat

emo u selima.
Rano emo ustajati, ii u vinograde da vidimo
cvate li loza, zamee li se groe, jesu li
procvali mogranji?

Tamo u ti dati ljubav svoju.

Mandragore ire miris, u naim kuama ima

svakog voa, novog i starog.
za te sam ga uvala, o najdrai moj!

O da si mi brat,
da si sisao prsa majke moje, nala bih te vani,
poljubila bih te
i nitko me zato ne bi prezirao.
 Povela bih te i uvela u kuu majke svoje,
koja me odgojila,
pojila bih te najboljim vinom
i sokom od mogranja.

Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me

zagrli.

Zaklinjem vas, keri jeruzalemske, ne

budite, ne budite ljubav moju dok sama ne
bude htjela.

MILIEVI

18
ARHILOH (7. stoljee stare ere)

GRKA

LJUBAVNA ENJA

Takva je nastala ljubavna enja u mome srcu, da je gusta

magla obvila moje oi a njeno srce ukrala iz grudi...

SMERDEL

VESELA SE DRAGA RADUJE

S granicom mirte i njenim pupoljkom rue vesela se

draga raduje. Njena kosa puna sjaja na vrat joj pada u
obliku sunanoga slapa.

SMERDEL

SAPFO (oko 628-568. stare ere)

GRKA

OEKIVANJE

Otprhnula je poput ptice s lovorove granice i sad je u

srcu sve mirnije...
Djevojina dua vie ne dre.
Moda je stigo neki putnik, netko tko joj je drag...
Zabrinuta shvatila sam boli u srcu prijateljice.
Za doek je obukla lijepu haljinu, obukla za
susret prijateljski.
I sad sva u urbi, jer je netko eka, postaje jo
ljepa. Njezina je enja u tako lijepu ruhu
meka, meka...

SMERDEL

PJESMA O DJEVOJCI

Slatkoj je jabuci slina, rumenoj jabuci na vrhu

najvie grane.
Ubrati nju su berai zaboravili, dok voe su
brali.
Nisu je zaboravili, dohvatiti nisu je mogli.

SMERDEL

LIJEPA DJEVOJKA Milo je tvoje oblije,

tvoje su oi pune dragosti... i tvoja ljubav... Ta se slatka

ljubav prelijeva kao rumeni med tvojim licem, koje onda
budi enju...

SMERDEL
MOJA LJUBAV

Ljubav danas razdire moje srce.

Ona je ko vjetar koji u planini na hrastove
stoljetne udara ...

Ljubav je vjetar koji sve pustoi...

SMERDEL

SLOMILA JE LJUBAV

Slatka majko, ja ne znam vie tkati. Svladala

me ljubavna enja, koju mi je udahnula mila
Afrodita za mladiem jednim ...

SMERDEL

INI MI SE BOZIMA SLIAN

ini mi se bozima slian onaj koji smije

naprama tebe sjesti te izbliza sluati tebe
kako ljubazno zbori,

smijekom slatkim smije se, to je meni

sve u grudma stravilo srce miljem. im te
samo za asak vidim, glas mi u grlu zapne,

jezik meni zanijemi, tihi mene po svem tijelu

ljubavni oganj proe, nit ve vidim oima nit
to ujem, ui mi ume,

21
 teki znoj mi tee sa ela, drem sva ko
prut, a ua sam nego trava, ini mi se,
samo jo malo te bih umrla jadna.

BADALI

ANAKREONT (6. stoljee stare ere)

GRKA

JELENE

Plaljivo se djevojka okree slina jelenetu

sisanetu koje u umi od straha strepi, kad
mu se udalji kouta majka...

SMERDEL

LJEPOTICA S LEZBA

Eros zlatne kose udari me jednog dana

purpurnom loptom.
Potaknu me da se loptam s djevojkom sa
sandalama izvezenim. Al ona

ko djevojka s Lezba i iz dobro

graena grada prezirno pogleda
moju sijedu kosu i za drugog
ushit sauva svoj...

SMERDEL
ANAKREONTIKA

GRKA

PJESMA U PROLJEE

Kako je lijepo lutati niz zelene livade, kad lahor odie

ljupkim dahom mirisnih trava. Kako je krasno pohoditi
vinograde kad listaju, pa pod liem loze njenu zagrliti
djevojku to odie svom ljupkou boice Afrodite!

SMERDEL

MOJA LIRA

Htio bih pjesmom slaviti Atride, htio bih Kadma junaka

opjevati, ali moja lira sa svim icama svojim skladno svira
samo s pjesmama ljubavnim. Htjedoh nedavno zamijeniti
ice i svojim pjesmama izmijeniti lice pa da pjevam
Heralkovim podvizima, al osjea ipak moja lira da je samo
ljubav zanosi i dira.
O svi vi dini junaci, moju napustite matu, jer moju liru
samo ljubav zanosi i dira.

SMERDEL

23
 IBIK (6. stoljee stare ere)

GRKA

JESEN LJUBAVI

Opet me Eros oima crnim ispod trepavica

eznutljivo gleda i u meni tamnu budi enju za
novom kobnom ljubavlju.

Zato drhtim kad je naslutim.

Slian sam konju pobjedniku
koji kad osjeti starost
obino bezvoljan s mlaim trkaima tri.

SMERDEL

PRAKSILA (6. stoljee stare ere)

GRKA

ODLOMAK

Ti koja me gleda oima lijepim sa svoga prozora,

ti si djevica u licu a ena u kukovima ...

SMERDEL

24
NONOS (4. stoljee stare ere)

GRKA

BALADA

Umro je krasni pastir, ubi ga djevojka krasna.

Njega prepuna enje pogubila djevojka ljupka.
Tako je umjesto ljubavi smrti darovala njemu, jer je krvlju
pastira svoju omastila strijelu i ugasila ljubavnu zublju vjenih
Erota.

Krasni pastir je umro, ubi ga djevojka krasna!

Nimfe sluala nije, pa nije ni hridi ni gore,

nije ni brijestove, ni omorike kad su joj rekle:
Strijelu ne bacaj, nemoj pastira ubiti krasna! Vuk je
plakao za njim i medvjedi plakahu drski, plakahu za njim
mrkogledi lavovi suzama krupnim.

Krasni pastir je umro, ubi ga djevojka krasna!

Junice, druge planinske glavice traite sada

i vi bikovi pasite odsada travnjake druge.
Ljupki umro je pastir, enje ubie njega.
Panjaci, ostajte zdravo! Travnjaci da ste mi zdravo!

Krasni pastir je umro, ubi ga djevojka krasna!

Izvore zbogom! Pozdravljam i vas strme o hridi, ostajte zbogom

i vi Nimfe uma i voda!
Pastirski Pan i sjajni Apolon rekoe tada:
O nek nestane frula! Gdje li je osveta sada? Gdje je
Afrodita? Erose, luk ti sada odbaci!
O nek odsad zauvijek zamru frulini zvuci, jer je preminuo
pastir koji je pjevao divno.

SMERDEL 25
NOSIDA (oko 330. stare ere)

GRKA

AFRODITINE RUE

Slae ti nita, sretnije nita od ljubavi nije.

Ljubav kad osvoji nas, drugo sve gubi svoj sjaj. Nosida misli
da i med je poslije ljubavi gorak.
Boica dariva slast onom to poznaje cvat njezinih rua i dah
toga milog joj cvijeta.

SMERDEL

MELEAGAR (130-60. stare ere)

GRKA

IGRA EROSOVA

esto se Eros i ja igramo loptom. Gle,

Heliodoro, on ti umjesto lopte moje dobacuje
srce!
Uslii ipak moju enju i poigraj se sa srcem mojim,
al ako ti na zemlju padne, tad nikad Afroditi oprostiti
neu nehajno loptanje tvoje!

SMERDEL

NEZABORAVNA ZENOFILA

I arkadski potvrdit e Pan da ti, Zenofilo, skladno na

harfi svira, te ice preskladan zvuk uz tvoj se
razlijee glas.
 Kako da napustim tebe? Kamo da odem?
Sa svih strana k tebi me goni Eroti.
Izgubih zbog toga dah, strast mi odnijela mir.
as me tvoja zanosi pjesma,
as me oparava tvoja krasota a zatim jo ljupkost. Od enje
izgaram, plamtim. Izgorjet u sav!

SMERDEL

UMRLOJ DRAGOJ

aljem ti, Heliodoro, suze u Podzemlje tamno, izbirak njenosti

uj, iako skriva te Had.
Gui me suza gorina, dok rtvujem ganut na grobu rtvu
spomena tvog, ljubavi preslatke srh.
Za tobom kuka Meleagar, jer si mu draga i mrtva,
uzalud kuka ti on, gluh je Aheront i gluh.
Kuku i lele! Had mi je udenu zgrabio dragu, divni
rascvali cvijet, obori njega u prah.
Zemljo, majice svega, djevojku zagrli njeno rukama
svojim ti sad, koju oplakuje svak!

SMERDEL

RUFIN (1.- stoljee)

GRKA

KAKO JE KRASNA!

Nije Vrijeme potamnilo sav sjaj tvoje ljepote, krasi te

jote i sad bive draesti ar.
Svjea je tvoja milota i ruama sline ti grudi, prekrasan
njihov je smijeh, jedar njihov je val. Odnio oka ti plam
mnogim je u srcu mir!

SMERDEL 27
 LJEPOTICA

U drage zlatne su oci, a obrazi njeni su cvjetni, ljepi no

rua je cvat usana njezinih kras.

Mramorno bijeli u nje je vrat i prebujne grudi bijelih nogu

joj hod Tetidi oteo ar.

Ako sjedina se koja u njenoj kosi ba blista, prezreti neu

je ja.
Srebrne niti su to!

SMERDEL

28
KATUL (87 54. stare ere) RIM

IVIMO, LEZBIJO

ivimo, Lezbijo moja, i ljubimo se, a sva kivna

brbljanja strogih staraca neka ne vrijede za nas
ni po groa. Sunce zalazi, ali se opet vraa, a
nama kad se pogasi kratki sjaj ostaje no i samo
beskrajan san.
Daj mi tisuu cjelova i onda sto pa drugu tisuu
i opet drugih sto i onda jo jednu tisuu i jo sto.
A kad se skupi mnogo, mnogo tisua, tada
pomrsimo raun, nek se ne zna, da nas zlobnici
moda ne bi urekli kad bi za takvo mnotvo
cjelova znali.

MILIEVIC

MOJA MI DRAGA KAE

Moja mi draga kae da mene jedinog voli, da bi i

samog Jupitra odbila, da joj doe. Kae; ali to ena
u strasti kae ovjeku, to zapisi na vjetar, na talas
brze vode!

MILIEV1

29
 NAJLJEPI DAN

ako se nekome ispune elje kad se najmanje nada, sretan

je u svom srcu.
I ja sam sretan i to mi je drae od zlata, jer evo opet si
dola, Lezbijo, k meni koji sam tako arko eznuo za
tobom, dola si, a ja sam eznuo za tobom bez ikakve
nade; opet si dola. O dane, dostojan da te oznaim
najbjeljom bojom. Tko je sretniji od mene, tko bi mogao
neto ljepe poeljeti u svom ivotu!

MILIEVI

JADNI KATULE

Jadni Katule, ne daj se vie.

to misli da je propalo, propalo je, znaj. Dok si iao s
djevojkom draom ti od sviju, Raskono ti je blistao
sunev sjaj.

Tolike radosti ovdje proivio si s njome. Veseo ti je bio

svaki asak taj.
Sve to je ona htjela, po elji ti je bilo. Raskono ti je
blistao sunev sjaj.

Sad ona vie nee, ali nemoj vie ni ti.

Ne udi za onim, to slii varavoj sjeni.
Ne budi oajan, slabi nemoj biti.
Uporno sve podnosi, otvrdni, okameni.

30
 Zbogom, djevojko, Katul ti nije vie jadan.
to ti je bio, nikad ti vie nee biti.
A ti e za njim jo kako zaaliti.
Otvrdnuo je Katul, ko kamen je hladan.

A ti, zloo, ta ti osta od ivota?

Drugome nee biti, to si bila meni.
Koga e sada voljeti, kome e draganom biti? Koga e
ljubiti, ije e usne gristi?

A ti, Katule, samo odluno, stvrdni se, okameni. op

HORACIJE (65 8. stare ere) RIM

LIDIJA
Horacije

Nekad, Lidijo, dok ti bijah mio, dok nisi bila sklona da ti

drugi savija ruke oko bijelog vrata, bijah sretniji od kralja
Perzije.

Lidija

Prije, dok nisi za drugom eznuo i dok ti Kloe nije bila

draa, ime Lidije bilo je slavnije nego Ilija, boginja Rimljana

Horacije

Sada sam posve predan dragoj Kloi to mi milo pjeva i na

citri svira.
Za nju bih umro bez ikakva straha, samo da usud njoj dade
da ivi.
 Lidija

za Kalaisa, sina Ornitova, ja sva izgaram, i

on za me gori. Rado bih za njeg i dvaput
umrla, samo da usud njemu da da ivi.

Horacije

Ali, da stara povrati se ljubav i da nas opet u

tvrd jaram vee? Da plavu Klou otjeram, i da
mi otvori vrata prezrena Lidija?

Lidija

Premda je onaj i od zvijezde ljepi, ti

nestalniji od laganog pluta i od burnoga
Jadrana nagliji, s tobom u rado ivjeti i
mrijeti.

MILIEVI

DJEVOJCI KLOI koja je odbila pjesnika

Nekada bijah mio djevojkama i boj

bojevah s uspjehom i slavom, danas, oruje,
istroeno ratom, i lutnju svoju objesit u o
zid
koji zaklanja tvoje lijevo krilo,
Venero morska. Okaite ovdje blistave
baklje, lukove i motke koje su tvrda
otpirale vrata.

32
 O ti, boginjo, kraljice, to vlada nad sretnim
Ciprom i toplim Memfisom, gdje nema snijega, daj,
zamahni biem, i drsku Klou bar jednom raspali.
MILIEVIC

TIBUL (48 19- stare ere) RIM

DELIJI

O, sve zlato svijeta neka radije propadne, nego da zbog mog puta
plae ijedna djeva.
Tebi pristaje, Mesala, da na kopnu i moru ratove vodi i kuu
trofejima krasi; mene je privezala jedna lijepa djevojka te kao
straar sjedim na pragu njenih vrata.

to e mi slava, Delijo! Glavno je da sam s tobom pa nek mi

slobodno kau da sam nitko i nita.

Sada se ljubimo, dok nam je sudbina sklona, jer brzo e doi smrt,
ovita crnim mrakom, doi e starost i nee nam priliit vie da,
sijedi, ljubimo i apemo njene rijei. Sada uivajmo ljubav, dok
nije sramota razbiti vrata ili izazvati svau.
U takvu sam poslu dobar voa i vojnik.
Vi, zastave i trube, dalje odavde! A rane nosite ratniku koji je
slave eljan.
Njemu i blago dajte! Ovo malo to imam meni je sasvim dosta.
ivim bez ikakve brige i prezirem bogate kao to prezirem glad.

MILIEVI
 TKO LJUBAV NOSI U SEBI

Tko ljubav nosi u sebi, miran i posveen, nek ide kud ga je

volja. Nek se ne boji zasjeda. Meni ne kodi studen ledene
zimske noi ni pljuskovi kie, samo da Delija na vratima
svojim povue zasun, da mi pucketanjem prsta, neujno,
dade znak da uem.
Skrenite oi, ljudi i ene: ljubav hoe da njene potajne
krae ostanu skrite.
Nemojte da strepim od bata koraka, ne traite kako se
zovem i vae sjajne baklje ne prinosite k meni. Ako me
netko sluajno opazi, nek uti, neka se na sve bogove kune
da se ne sjea nieg.
No ako se netko ipak izbrblja i kae taj e se
uvjerit da je boginja ljubavi roena iz krvi i
valova bijesnog mora.

MILIEVI

NJEZIN ORA

Cerinte, djevojka moja otila je u selo.

O kako je bezduan taj, kome jo mio je grad
I sama je Venera za njom u selo otila bijelo.
Priprosta seljaka rije Amoru draga je sad.
O kako bih radosno kraj nje ja motikom kopao tamo, oro uz najtei
trud svuda oko nje u krug.
Samo da blizu nje budem i kradom je pogledam samo naas, i dalje da
svoj preteki povlaim plug.

OP

34
SULPICIJA (1. stoljee stare ere) RIM

LJUBAV JE DOLA

Napokon, ljubav doe, i da je, zbog stida,

pokuam kriti, bila bi vea sramota nego da je
nekome kaem. Moje su muze molile Veneru
te mi je ona donese i spusti u krilo. Tako
boginja ljubavi ispuni obeanje i, ako se nade
netko tko nije imao sree, taj neka pria
o mojoj radosti. Nita neu da zapiem, jer ne
elim da o tome netko ita prije mog dragana. Ali
grijeh je sladak
i gadno bi bilo da zbog dobra glasa pravim
nevino lice. Bili smo dostojni jedno drugog. I
to neka se kae.

MILIEVI

PROPERCIJE (48 16. stare ere)

RIM

TO ENE ZNAJU

I tako, nevoljna eno, zar nisi mogla ni jednu no,

ni jedan jedini dan izdrati sama? ak to vie,
pili ste au za aom, u smijehu, i o meni,
moda, podrugljivo priali svata.

35
 A pola si upravo k onom, koji te nekad odbacio. Pa
dobro, kad ti se svia, uivaj s njime! Ali, zar ti tako
pamti zavjete to sam ih neko inio za tvoje zdravlje,
kad ti je glava ve bila u vodi Stiksa i kad smo uz tvoj
krevet stajali plaui? O podmukla, a on, gdje ti je bio,
ta li je radio onda?
ta bi od tebe bilo da sam sluajno u dalekoj Indiji
sluio vojsku ili da sam u lai plovio irokim morem?
No vama je lako kovati lai i varke, jer to je oduvijek
jedino to ene znaju.

MILIEVI

GORKI SPOKOJ

Ova su pusta i spokojna mjesta za onog tko bol u dui

nosi, jer ovdje nikog nema, samo daak vjetra piri
samotnom umom. Tu bez straha moe otkriti tajne
boli, ako je istina da samo kamenje uti...
.. .O bukve i borovi, toliko dragi Panu, vi mi svjedoci
budite, vama ljubav rekoh. Koliko puta su odzvanjale
moje rijei u sjeni vaih kroanja! Koliko puta ime
dragane svoje upisah u vau koru! Koliko trpjeh od
tvojih nepravdi, Cintijo, to tvoja nijema vrata najbolje
znaju.
Ve sam naviko da posve krotko podnosim tvoje ohole
naredbe i da ne plaem na glas patnje svoje. Jedina su
utjeha meni boanski izvori i ove hladne hridine a
divlje staze daju mi gorki spokoj.

36
I sve to osjeam, sve to mi duu titi moram u
osami priati zvonkim pticama. No bila ti kakva mu
drago, ume e meni i dalje umit Cintija, a ime e
tvoje uvijek odzvanjati kroz puste, daleke gore.

MILIEVI

MUZE IPAK POSTOJE

On joj je davao mnogo i bio je spreman jo vie dati, pa ipak je

pohlepa nije odvukla iz mog krila. Nisam je slomio zlatom ni
biserjem s istoka nego umilnim tonom stihova mojih. Dakle, muze
ipak postoje, i one, koji iskreno ljube, Apolon uje.

MILIEVI

PISMO CINTIJI U KUPALITU BAJI

Cintijo, sada dok uiva kliktava, sjajna sred Baje,

putenog roita tog tamo uz Herkulov al,
dive se moru nad kojim je Tesprot kraljevao davno,
slavni gdje Mizenov grob umni zapljuskuje val,
misli li na mene, sada, dok bdijem nad noima naim?
Osta li u srcu tvom za me bar slabani trak?
Ili te napasnik neki ve salijee, hoe da moji stihovi od sada svi
zvue bez imena tvog.
Kamo li sree da snatre vesla jezercem Lukrinom, tihi mu
motrei ar, sama u amiu svom.
II l ovijena u prozirne bukove bistrog Tevtranta plivaju
zamahom svim, presijeca brzi mu tok, nego da negdje na zabitnom
alu, podatljiva, udna, varavom apatu sad priklanja uzbuen
sluh.
Djevojci lukavoj slina, to mugnuvi pratilji s oka, bestidno
podlegne tad, preziru bogove sve.
 Nisi ti sumnjiva meni, to glasine o tebi bruje, nego se u srcu ar
ljubavni burka i bol.
Draga, oprosti mi, ako te togod rastuie moji stihovi; svemu je kriv
potajni u meni strah.
Ah, ni za majicu dragu toliko se brinuo ne bih.
Bez tebe ivot je moj nitavan, besciljan svud.
Ti si mi bogatstvo cijelo, o Cintijo, sve mi na svijetu. Svakom
trenutku si mom radost i utjeha ti.
Doem li prijanu tuan, ii radostan, uvijek u njemu, istu proaptati
rije: Sve je zbog Cintije to.
Samo to prije, to prije tu razbludnu ostavi Baju. Mnogom je
razdoru, znaj, uzrokom bio taj al.
Bjei iz gadnoga legla, to nije za djevojke edne. Proklet bio taj al,
proklet mu varavi val.

OP

OVIDIJE (43. stare ere17. nove ere) RIM

PA VJERUJ U BOGOVE

Eto, pa vjeruj u bogove!? Ona mi

postade nevjerna, a sve je na njoj
jednako kao i prije. Bujna kosa,
kakvu je nekad imala, jednako niz nju pada
duga i bujna. Bila je bijela bjelinom,
rumena, a isto joj lice i sad
ko zlato sija. Noga joj uvijek bila
i ostala mala. Vitki i visoki stas
i danas vitko se njie. A arke oi,
to su me okrutno varale, ko zvijezde
jednakim sjajem gore.

38 MILIEVI
 BRIJEST I LOZA

Brijestu je mila loza i loza ne naputa brijest. Zato se onda

esto od svoje drage dijelim?
Ti si se meni klela da e mi biti vjerna, klela se oima svojim,
zvijezdama mojim dragim. No rijei djevojaka lake su od
suha lia i prazna obeanja nose lahor i voda.

MILIEVI

MARCIJAL (40-104)

RIM

LIKORI

Nije bilo nijedne ene, Likoro, koja se mogla usporediti s

tobom; danas Gliceri nijedna nije ravna.
Ona e jednom postati kakva si ti, ti nikada vie kakva je ona
sada.
Eto to ini vrijeme!
Sad evo elim nju, a nekad sam elio tebe.

MILIEVI

39
PETRONIJE (1. stoljee nove ere) RIM

SASVIM NEJAKA

Sasvim nejaka udadoh se za ila i snana mua, a sada

evo, kad sam zrela, kod sebe imam troma starca. Onaj me
slabu mrcvario, ovaj me, dok sam puna snage, po svu no
puta neka leim i nee niti da me takne.
Kad nisam htjela, gnjavio me, sad, kada hou,
nema nita.
O ljubavi, posluaj me: ili mi vrati mlade
dane, ili mi vrati mlada mua.

MILIEVI

NEPOZNATI (3. stoljee stare ere 1. stoljee nove ere) RIM

POMPEJANSKI NATPISI

Plavojka me pouila da mrzim crnke.

Mrzit u ih, ako budem mogao.
U protivnom ljubit u i protiv volje.

Ako tko sliku Apelesove Afrodite vidio nije, nek

djevoje pogleda moje; slina je boici i ljepotom blista!
O ti cvijete Afroditin, ako zna
to ljubav znai, ako srca ima,
ti dopusti da u sobici te
pohodim...

Dok ove rijei na zidu piem Ljubav mi

ispunja srce za tobom, ona me na to
upuuje.
Radije bih poginuo
i kad bog bih neki postao nego da ivim bez
tebe

O, elim, ljepotice Sabino, da ljepota tvoja

dovijeka cvjeta, elim da lijepa bude do kraja
svijeta!
SMERDEL

41
 Iz zbornika I-KING (115. stoljee stare ere) KINA

NEMIRNE VODE

Usred nemirnih voda

Bijelo je stijenje isto.
U bijelom kaputu crvenoga ruba Sve do Yueha
te slijedih.
Sad kad vidjeh svoga gospodara Zar da se ne
veselim?

Usred nemirnih voda Oprano bijelo je stijenje.

U bijelom kaputu crvenoga ruba Sve do Kaoa
te slijedih.
Sad kad vidjeh svoga gospodara Zato bih bila
tuna?

Usred nemirnih voda Bijelo je stijenje golo.

ula sam da si se vjenao:
Kako da se usudim da ti ita kaem?

OLJAN

UZLAZI MJESEC

Bijeli uzlazi mjesec,

Gospo ljupka i sjajna. to
sam oparan tako? to me
izjeda bol?

42
 Bijeli ulazi mjesec; Rasko gospoje moje,
to sam lancima sputan? to me izjeda bol?

Raste raskoni mjesec, Svjetlo ljubavi moje.

to sam naputen tako? to me izjeda bol?

SOLJAN

KOU E (1. stoljee stare ere)

KINA

KAD JE ENA SAMA

Veoma je zelena trava na obali rijeke, veoma su

guste vrbe u vrtu, veoma je gorda ta ena uvrh
paviljona: blistava pojava na prozoru!
Veoma lijepa pod rumenilom, u raskonoj
odjei.
Ona promatra svoje profinjene ruke. Nekada je
bila kurtizana.
Danas je ena lakoumna ovjeka,
lakoumna ovjeka, koji je izaao i koji se
ne vraa.
Kad je ena sama,
teko je ouvati prazan krevet!

MILIEVI
 CARICA IWA NO HIME (4. stoljee)

JAPAN

ENJE

Sve dok bijelo inje jesenje ne

padne na moju vranu valovitu
kosu, itav ivot ekat u tebe,
koga ljubim.

Ti si ve odavno otiao, i u enji

za tobom, ne znam,
moram li sad na brdo tebi
ususret izii, ili mi je ekati,
pa e brdo samotno k meni
dolje sii.

O, radije bih umrla, ili tvrdi kamen

iz gore kao jastuk stavila pod glavu,
nego da me, oajnu, i dalje enja
tako mui.

KUKOLJA

44
JAUR-VEDA (Prije nae ere) INDIJA

O ENO!

O eno, ti si blago tijelom svojim,

i ja te kao blago uzimam.
Ti si smjerna i meni pristupana kad proe
vrijeme uenja.
Ja te uzimam!
Ti si bogatstvo, i ja te kao bogatstvo
uzimam.
Ti si blistanje,
i ja te kao blistanje uzimam.

KRMPOTIC

SVA SI OD MILJA

O eno, ti obasjava zemlju i nebesa

i iroko carstvo zraka meu njima.
Sva si od milja i od ljupkosti,
i od iste svjetlosti znanja.
Postavljam te u dom mua tvojega
koji je duga vijeka, pod okrilje te
muko dajem, zatiti njegovoj, u srce te muko smjetam,
u dubinu njegovu poput morske.

KRMPOTI

45
KALIDASA (5. stoljee)

INDIJA

LJETO

Sunce u poaru, mjesec blag i hladan; lokva, ak i

plitka, na kupelj poziva; suton u tiini, ljubav u
klonuu, eto, to je ljeto!
Djevojke u svili, s pojasom na boku, s grudima u
cvijeu, gdje grimiz-bradavice sandalom odiu,
raeljane kose, mirisne, podane.
Kako lako gaze lelujave ene tabanima rujnim od laka
i smole, tako im grivne ko labui kliku,
pamet muku mute.
Grudi naprahane skrletnim sandalom, pod
cvjetnim vijencem netaknute rose, krupni
bokovi s kojih pojas klizi
tko da im odoli?
Zbog znojne rose u dolinama tijela skidaju se halje
tekim zlatom tkane; sad tanka svila bujnost enskih
grudi jo bujnijom ini.
Na bijeloj terasi djevojke pospale, a pohotni mjesec
pase udne oi; u zoru kad ga sunce u tome zatee,
poblijedi od srama.
Nek ti ljetni dani prou u kupelji mirisnoj od lia, u
kropcu lotos-rose; noivao na krovu, mjesecom
umiven, u pjesmi s ljepojkama.
KRMPOTI
TIRUVALUVAR (5. stoljee)

INDIJA

TUALJKA U PREDVEERJE

Ti nisi puko vee ti si koplje to probada ivot

nujnih nevjestica. Zbogom ostaj, o veernje doba!

Neka ti je pozdrav, potiteni sutone!

Jesu li ti noi emerne ko meni?
Je li tvoja ena jednako bezduna kao suprug moj?

Dok je mu moj boravio sa mnom, drhtavo i krotko

prilazilo vee; a sad mi se primie bez straha i s
jadom me mojim razgovara.

Otkad nema voljenog supruga,

veeri se iz potaje uljaju,
ko dumanske vojske na zlim pohodima.

Kakvo li sam dobro jutru uinila te mi vazda nosi

olakanje?
ime li sam vee uvrijedila, te me stalno na muke
udara?

Dok je mu moj boravio sa mnom, nisam znala to

je vee kadro uiniti ucviljenoj dui.

Ljuvena je boljka jutrom u pupoljku, i dan kako

raste, tako ona raste, a uvee punim cvatom cvate.

47
 Svirala pastirska, nekad blagozvuna, sad je
glasnik veernje lomae.
Blii mi se kao smrtonosno oruje u ruci veeri,
as prije smaknua.

Kad padne vee, moj duh se rastepe, a svrh grada

lijee mrak i sumor, i puk ide u zbunjenoj misli.
Moja se dua sama sobom krijepi, omrkla u pustoj
amotinji, u duboke zavezana misli
o muu koji ode tragom zlata.

KRMPOTI

BHAVABHUTI (78. stoljee)

INDIJA

SLAST ILI BOL

Ne umijem rei je li to slast ili bol, mrtvilo ili san?

Da li se to otrov ulja kroz ile, ili slatka omama od
pia?
Jer kad te taknem, zbune i se ula, um se moj zamagli
i vie ne zna za sebe.

KRMPOTI

48
AMARU (7. stoljee)

INDIJA

LJUBAV

Kamas je slomio moje srce i ubio

vitko tijelo.
Nikad mu se neu pribliiti u ljubavi. Tako je
govorila prijateljici ponosnim rijeima, a
pogledom gazele gledala je da li se on
pribliava.

GOLOB

EKANJE

Sve tamo dokle pogled dopire ona promatra put

kojim je otiao.
A kad se putovi pomute u suton, kad tama pone
gmizati, klonula i tuna ona upravi korak prema
svome domu.

MILIEVI
 BHARTRIHARI (7. stoljee)

INDIJA

RIJEKA

Njeno je tijelo rijeka samotnica na

kojoj trepte traci mjeseine; tri su je
mreke oplele u struku, u krunom
slijedu, kao kolobari.

Dvije labud-ptice kvase snjeno perje i

neujno se ljuljaju na valu, i voden-rue
glavama klimaju, al je bjelji cvijet njezina
ela.

Vi koji pijete od vode ivota, dr te se

obale, podalje od vira!
Jer tamo u dubini uda su neznana, strave i
hudobe kakvih nigdje nema.

KRMPOTI

SARMAD (17. stoljee)

INDIJA

LJUBAVNA BITKA

U bitci ljubavi ne pogiba nitko izim onih to vole; slabi i rdavi ne

dopadnu rana.
Ti, ako si zaista ljubavnik, ne bjei od bitke, oni koji
preive, mrtvi su za ljubav.
KRMPOTI

50
KONZUL MAKEDONIJE (5. stoljee)

BIZANT

EROS MI JE OTEO SANJU

San sam sanjao noas da sam djevojku dragu i nasmijanu

zanosno grlio. I sva se predala meni, dok sam je milovao
strasno.
Ipak, ljubomoran bijae Eros!
Blizu sobice moje uljao se kao tat i u kasni sat probudio
me, te sna lijepog nestade.
Eto tako je meni neskloni Eros
u duboku nonome snu
sve radosti i zanose srca rasprio moje!
SMERDEL

PAVAO SILENCIJARIJ (520-575)

BIZANT

LAIDIN OSMIJEH

Sladak je Laidin osmijeh. Njene su oi mile, kada

zablista u njima bisernih suza niz.
Juer je draga zaista bez razloga plakala naslonivi
glavicu njeno na rame moje.
A kad je i dalje uzdiui plakala i kad sam je u usne
poeo cjelivati, poljupce nae orosie prevrele suze.
Napokon rekoh joj: - Zato Laido plae? Drhtavim
glasom odgovorila ona:
Strepim da me ne ostavi!
Svi se vi kunete i o vjernosti govorite, al zakletva vaa
esto je obina la!
SMERDEL
POLJUPCI

Galateja cjeliva dugo i pucka pri tome usnama, al Dema sono, dok
Dorida grize.
Onda, u emu je najvea slast?
Zaista, nisu ui zato da poljupce ocijene, jer usne su tu da
ocjenu iskrenu dadu.
O srce, ti si zaneseno! Soni i blagi Demini poljupci poznati su
tebi, jer njena je usna slaa od meda.
Nju samo cjelivaj, jer ona ljubiti zna!
Pa neka drugi ljepotice druge ljube, ja Demu zaboraviti neu!

SMERDEL

KRATKA JE NO

Dugo je u mrkloj noi plakala ljupka Teano naslonivi glavicu na

rame moje.
A kad je veernja zvijezda ko Danica nad Olimpom zablistala,
Teano plaui ree: Gle, zora ve svie!
O nijedna se ljudska ne ostvaruje enja!
Zaista, za poklonike Erosove sve su noi vrlo kratke!

SMERDEL

DVIJE RUMENE JABUKE

Potajno i kriom od majke lijepo mi je djevoje na dar poslalo

dvije rumene jabuke.
Vjerujem da je u jabuke tajno arobni udahnula
dah, jer jadnik izgaram od ljubavnog plama dok
drim na dlanu samo jabuke dvije!

SMERDEL
IMRUL-KAIS (umro oko 540) ARABIJA

UAO SAM JEDNOG DANA

Uao sam jednog dana u Onajzinu nosiljku ..

Nesreo! Natjerat e me da idem pjeice, ree mi;

a nosiljka je u meuvremenu krenula s nama... i zatim: Sii, Imrul-

Kais, ivine mi zamara.

A ja joj odgovorih: Hajd, otpusti mu uzde; ne tjeraj me, pobogu, od

svog ploda koji me opija ...

Posjeivao sam ene poput tebe, pa ak i trudne, neke bi ostavljale

dojene, okrueno amuletima...

Ako bi zaplakalo, one bi se napola okrenula prema njemu, a moj bi ih

raonik mimo rezao i ne bi "spao iz brazde.
j. PUPAI

NA PIJESKU OTISAK NAIH TIJELA

Proao sam etu uvara koji me, spremaju mi neasnu smrt, vrebahu;

kad se na nebu ukazae Vlaii, poput niza bisera na pojasu,

uoh, a ona bje zbog poinka odloila svu odjeu kraj zavjese, izim
tunike lagane.

Ne! Zaboga! Lukavstvo ti ne uspijeva ovdje, ree mi, vidim, ne

kani prestati da me zavodi.
 I povedoh je odmah; krih joj put, a ona je, vuku po zemlji ogrta, brisala nae
tragove.

Kad preosmo preko seoskog trga i stigosmo do male doline, okruene dunama,

rukama na njenim sljepoicama nagnuh je,

ona se, vitka stasa i oblog bedra, privi uza me, ukraena prstenjem.

Tanka i bijela, nikakvu pravu samou nije doputala; glatke i sjajne kao ogledalo grudi
joj bijahu.

Odrazi odbijanja il elje na glatkome licu, zadovoljni pogled divljeg Wadjaraha na

njegovu djetetu,

lijepi vrat kao onaj u bijele gazele, njean, kada se uspravi, i bez ikakva uresa;

bujna i potpuno crna kosa, to ukraava lea, bogata poput palmine grane pune
plodova;

i neposlune joj kovre diu se neukroene, potapajui vrpcu u zamrene talase;

njeni bokovi, gipki kao ue spleteno; noga, postojani okot u plodnoj zemlji,

i prosute mrvice mousa po njezinu leaju,

ona spava, pod visokim suncem, oputena nehajno.
J. PUPAI

54
KUTHAIJIR (? 723)

ARABIJA

KAD BIH SE MOGAO RAZBOLJETI

Netko drugi na mome mjestu dobio bi svoj dio sree

kraj neke druge na tvom mjestu, tek govore joj ove pjesme
to za te sam ih ispjevao.
A1 meni one ne koriste da dobijem to posti elim.

Poezija nek postane pothvat jalov i nemoan kad nestanem s

ovog svijeta, kad vi takoer nestanete.
Stih neka onda poslije mene
premine svojom lijepom smru, isto ko onaj to ga spjeva,
Ljubavi u ast.

J. PUPAI

KAIS IBN AL-MULAVAH, zvani: Madnun Laila (8. stoljee) ARABIJA

LEILA

Uvijek mislim na Leilu

i na minule dane. Prijatelji moji,
zato ne oplakujete sa mnom moju nevolju?

Htio bih da imam prijatelje koji plau

kada sam tuan. O, da li Alah ima mo
da sjedini dva srca, kad je nada,
 Neka Alahova kletva padne na sve one
koji misle da vrijeme mome srcu moe donijeti mir.
Moj um i moje srce neprestano sanjaju o Leili
i u snu je vidim gdje oeve ovce
svako vee tjera s livade.

Ali Alah je ve drugom obeao moju dragu, a mene je izludio od

ljubavi.
Zar mi nita ljepe nije mogao darovati?

Zar mi ne rekoe da ona svakoga ljeta dolazi u

Timu? Ali topli ljetni dani odavno ve prooe,
a nje jo uvijek nema.

Jao, moja ljubav napeta je kao strijela i jednog e dana luk

popustiti.
I svakoga jutra, kad jutarnja zvijezda sa blistavom zorom iz duboke
noi izlazi, probudi se opet moja enja...
A kad se spremam na molitvu Alahu,
sagibam se prema onoj strani,
gdje ti, moja najdivnija zoro, boravi...

I ma da mi sveti zakoni Korana to zabranjuju, ja ipak samo za njom

eznem, jer vie od svega volim ime Leilino.
I ljubim sva imena koja slie njenome.

Ali besmislenim ini mi se ovaj ivot

jao! kad ona, za kojom toliko eznem, pripada sada
drugome.
Ja ivim sad da stradam i tugujem za Leilom.

I kad jaem na svom konju preko livade, priteem to vre mogu

svoje sedlo, jer se ono uvijek naginje spram one strane gdje se moja
draga nalazi...

A kad nou ne mogu da usnem, zaklinjem Alaha, neka mi san

daruje 56 da barem u snu vidim njenu divnu sliku.
 Jer dra i milina, koje od nje dolaze, arolija su
najvea. I kada bih znao da uistinu ima tajanstvenih
rijei kojima se moe arati nikada ih ne bih elio
izgovoriti, da ne zaaram njima svoju dragu, kojoj
sve do smrti elim sluiti.
Prijatelji moji, ako mi ne moete rei gdje se nalazi
Leila,
pripremite mi sanduk i mrtvake ponjave, i molite
Alaha, neka se smiluje ovjeku kome je srce
prepuklo za Leilom.

KUKOLJA

ABU NUVAS (arapski pjesnik, 748 814) IRAK

OKRUTNOST

Bila je tako lijepa one veeri i tako vedrih oiju.

U smionoj igri dopustila je da joj skinem s ramena
bijelu maramu.

A kad je no spustila preko nas svoju crnu zavjesu,

postao sam jo odvaniji.
No ona mi se istrgla i rekla: Priekaj do sutra!

Drugog dana, kada sam je sreo, bila je jo divnija.

 I ja joj uzdrhtavi od sree rekoh to mi je
obeala.
No ona mi je na to odgovorila:
Mutne rijei to se kazuju u noi gube danju svaki
smisao!

I nasmijeivi se blago ree mi na odlasku: Budi

strpljiv i ne gubi nade nikada!

KUKOLJA

SJENE

Nedavno sam u snu doivio da su se nae sjene

ponovo srele i naa je ljubav bila kao i nekada.
Zato su, draga, naa tijela rastavljena a nae sjene
sretne?
Zar ne bi bilo bolje da i u ivotu dolazi
tako blaga u susret meni kao i u ivotu
mog sna.
Od boli! Mi smo dva ljubavnika koji se vole kad
sanjaju, a stvarnost je puna mrnje.
Treba se uvati kula u zraku i snova, ali oni su
ponekad mudriji od nas ljudi.

GOLOB

58
 OPOJNOST

Izgledala je zabrinuta.
Htjedoh da je zagrlim iznenada. No tada iz
njenih oiju potekoe tople suze, palei rue,
to su venule na njenim obrazima.

Ponudih joj au... i tako mi poe za rukom

da prodrem do njena Raja.

Ali jao! Kad je izronila iz valova svoje

opojnosti, pomislih da e me ubiti jednim od
maeva svog zaborava.

To vie to nisam znao pravilno vezati uzao

njena pojasa.
MILIEVI

IBN AL-MUTAS (arapski pjesnik, 861 908) IRAK

POBJEDNICA

Ne ljubiti vie, odluio sam, ali me

ljubav ipak svladala.
Ne saopivi mi sata svoga dolaska, posjetila
me draga, opremljena
svim orujima sjajnim svoje draesti. 59
 Nju posjedovati gotovo je isto to i zlatan
ivot ivjeti.
Nju izgubiti gotovo je isto to i najstraniju
smrt doekati.

Ma, luk i strijele zdrueni se vide u njezinu

pogledu.
I kao vatre sjaje
oko njena tijela zlatni pojasi.
Dok u bokovima njenim smiono koraca
gordost pobjede.

I ma da se zauvijek posvetih svetoj molitvi,

svi zavjeti sada
u prah e se pred njom sruiti.

KUKOLJA

60
VANG SENG JU (6. stoljee) KINA

OSAMLJENA

K.ao mjesec na nebu, sama sam u sobi. Ugasila sam

svjetiljku i drhtim u tami, kao plaha ptica.

Svi presahnuli izvori u meni su prokljuali

i ja opet plaem plaem, jer si ti daleko. . .
I nikad nee doznati,
kako mi je teka ova no bez tebe.

KUKOLJA

VAN VEJ (701-761)

KINA

PITANJE

Ti dolazi ravno iz mog sela

i sigurno e znati mnogo toga rei.
Kai, da li je ve procvala trenja
u njezinu vrtu,
nije li koza obrstila ruu,
to sam je zasadio kraj njena prozora?

KUKOLJA

61
 LI TAI PO (701 - 762) KINA

TUGA ZA MUEM VOJNIKOM

Mu moj otiao daleko, daleko, na svome bijelom

konju
i oblaci praine sada ga ovijaju u tuoj hladnoj zemlji.
Kako prolazi teko vrijeme
i misli su moje o njemu sve tunije i alosnije
i mranije svakog dana.
Jesenske krijesnice dolijeu na stakla
mojih prozora,
i trijem se od inja zabijelio,
i mjesec tiho putuje.
S lipe se truni posljednje lie
i stablo je ve golo: grane pod otrim vjetrom
u noi lamataju i kripe.
A ja osamljena toliko o njemu mislim
danju i nou.
A suze bez prestanka iz oiju mojih samo teku
i teku.

MILIEVI

62
ENA RIJENOG TRGOVCA: PISMO

Dok sam jo nosila kosu ravno postrienu na elu Igrala sam se

kraj vrtnih vrata berai cvijee.
Ti si naiao na bambusovim hoduljama igrajui se konjanika; Obilazio si oko
moje kue poigravajui se s modrim ljivama. A mi smo i dalje ivjeli u selu
o Kan:
Dvoje mladih ljudi, bez neprijateljstava ili sumnji.

S etrnaest godina pola sam za tebe, Moj Gospodaru. Srameljiva,

nisam se nikada smijala.
Obarajui glavu, gledala sam u zid.
Zazivana, tisuu puta, nisam se okretala.

S petnaest godina prestala sam se mrgoditi;

Poeljela sam da se moj prah izmijea s Tvojim Zauvijek i
zauvijek i zauvijek.
Zato da ekam na straarskom tornju?

Kad sam navrila esnaest godina Ti si otputovao.

Otiao si u daleki Ku To Jen, na rijeci uskovitlanih virova;
I nema Te ve pet mjeseci.
Tuni su glasovi majmuna s krova.
Kad si odlazio koraci su Ti bili nevoljki.
Kraj vrtnih vrata razrasla se sada mahovina, razne mahovine
I suvie guste da se opljeve!

Ove se jeseni lie rano osiplje na vjetru.

Leptiri u parovima ve ute od kolovoza Nad
travom u Zapadnom vrtu;
Nanose mi bol. Starim.

Ako se vraa tjesnacima rijeke Kiang,

Javi mi, molim Te, unaprijed,
I ja u Ti doi u susret.
Sve do o Fu Sa.

BUJAS

63
 LJEPOTICE VIE NEMA

Tu dvoranu je krasilo cvijee Kad joj je

bila dom.

Ljepotice vie nama

Li Po je pjevao o tom.

Haljine njene na leaju S vezom od arene

svile.

Tri godine ve bez vlasnice,

A njen su miris skrile.

Ziv je neprispodobiv daak,

Da uvijek bude bliz,

Premda gospodarice nema.

Godina besciljan niz.

Danas mislim samo na nju,

A uto lie slijee.

Vrt na pod surovom slanom Zelenjeti

vie nee.
BUJA

TU FU (712-770)

KINA

POSLIJF NJENOG ODLASKA

Kad ona ode, ne donosite mi vie iz vrta

boure,
64 ve granice empresa.
 Obuci u tada svoje
najljepe haljine
i otii u da snivam meu
visoke bambuse, koje je
ona toliko voljela.

KUKOLJA

NA RIJECI U

Moj amac hitro rijekom prolazi, ja utim i

gledam u vodu.
Nada mnom lete bijeli oblaci,
i meni se ini, kao da moj amac plovi po nebu.

Srebrna slika mjeseca zasja

najednom u vodi,
i tad mi se uini, da je to slika moje drage procvjetala u
mome srcu.

KUKOLJA

ANG CZI (8. stoljee)

KINA

PJESMA VJERNE ENE

Vi znate da sam udata, pa ipak mi nudate

dva sjajna bisera.
Ja sam ganuta vanom njenom ljubavlju
i htjela bih da ih objesim na
svoju crvenu halju.
 Kua se moja uzdie tamo, na kraju carskih
vrtova, a mu moj, s kopljem u ruci, uva
mir gospodarev u dvorcu Jasne Svjetlosti.
Znam da je ko sunce i mjesec vaa namjera
ista, no ja sam se zaklela da u ivjeti i
umrijeti uz svoga mua. Zato vam suznih
oiju vraam vaa dva bisera sjajna.
O, zato vas nisam susrela prije, dok sam
djevojka bila?

MILIEVI

NEPOZNATI PJESNIK (8. stoljee)

KINA

LJUBAVNI POKLON

Ubrao sam krukin cvijet i dao ga mladoj

eni.
Usne joj od neba rumenije, njenije od
krukina cvijeta.

Uhvatio sam lastavicu i dao je mladoj eni.

Obrve njene jo tanje su i tamnije od krila
lastavice.

Jednog je dana cvijet uvenuo a lastavica

odletjela u modre planine.
Ali usne mlade ene jo su rumene, a tamne
obrve nisu odletjele sa njenih oiju.

GOLOB
NEPOZNATI PJESNIK (8. stoljee)

KINA

POVRATAK VOJNIKA U SELO KI-ANG

Na zapadu zalazi crveno sunce i ptice pjevaju negdje u

daljini.
Iza grmlja vidim gdje se smijei moja kua ko brod sa
zastavama.

eno moja, dijete, tu sam konano!

Ne nalazim rijei, samo suze.
Graanski rat je spalio zemlju i vjeala rastu umjesto
drvea.

Morao sam bjeati hiljade milja, hiljadu puta umro

sam na vjealima.
Tamno je ve, doi, nek lampa gori, pusti da se nijemo
u oi gledamo.
GOLOB

LI AN JIN (812-858)

KINA

BEZ NATPISA

U osmoj se godini kradom gleda u ogledalu I ve zna

crtati obrve.
Deset godina. U proljetnim etnjama Haljina joj
okiena sljezovim cvjetovima.
U dvanaestoj godini ve prebire na lutnji Prsti joj
srebrnim noktom ukraeni.
U etrnaestoj, neodluna pred zarukama Bjei pred
estoricom.
Napokon petnaest godina. Skrivena iza njihaljke Puta da joj
vjetrovi lagani piju suze.

IVANISEVI
 LI O EJ (9. stoljee)

KINA

PJESNIK MISLI NA SVOJU DRAGU

Jo uvijek kii. Vjetar ranjava

cvijee jasmina u mome vrtu i lomi
boure, koji posiplju stijene.
Otvaram prozor i kao da vidim talasanje djevojakih
kosa.
alostan sam i mislim na svoju dragu. Plavo nebo,
zeleno more i bijele planine nas dijele. Ah, kada bi ove
ptice mogle ponijeti mojoj dragoj list, koji joj sada
piem. Ah, kada bi potok mogao da joj ponese latice
mojih boura! Magnolije sjaje u noi.
Ne uzimam lutnju. Promatram mjesec, koji mi nalikuje
na golem magnolijin cvijet.

KUKOLJA

68
OTOMO NO JAKAMOI (720-785) JAPAN

UTJEHA CVIJEA

Prognan od svemonog cara u

daleku pustu zemlju, pet godina eto
ve ivim bez tebe, ljubljena eno.

I nema utjehe za me do toga cvijea

u vrtu, to ga iz movare donijeh i
zasadih pred vratima kue.

Te uvijek kad idem od kue gledam

gdje ono cvate, mislei uvijek na te,
ljubljena moja eno.

Pripjev

O, kada vas ne bi bilo,

slatki ljubavni snovi, da
mi ublaite muku, doista
ne bih ni asa mogao vie
da ivim u tome pustom
kraju.

KUKOZJA
 MUIMARO (8. stoljee)

JAPAN

ALOSNA VRBA

alosna vrba na grobu djevojke savila je

grane na jednu stranu. Tamo je humak
mrtvog mladia. Tko moe jo sumnjati ija
je bila ljubav ove djevojke?

GOLOB

PRINC NARIHIRA (825 - 880)

JAPAN

LJUBAV

Na procvaloj grani, gdje je ona, sjedei u

zoru, pjevala nje sad vie nema. Zbog
toga je slavuj danas tako alostan.

KUKOLJA

70
GOSPOA KAMAI (834 - 885)

JAPAN

MOLITVA

Onoga, koji zna za moju ljubav,

a ipak odlazi,
zaustavi o drvo trenjino!
I neka padnu tvoje latice da zametu njegov put.

KUKOLJA

OIKOI NO MITSUNE (859-907)

JAPAN

JEDNOM PRIJATELJI
Ti mojoj kui samo zato dolazi
da vidi kako cvate divno cvijee u mom vrtu,
a kad ono uvene,
znam, da u danima ekati uzalud
tvoj dolazak.

KUKOLJA

MIBU NO TADAMINE (868-960)

JAPAN

RASTANAK

Otkako se od nje hladne kao zora! rastadoh, dok je

blijedi mjeseev srp na jutarnjem nebu stajao, nita za mene
nije tako bolno kao bljetavi sjaj jutarnjeg rumenila.

KUKOLJA 71
 RIJEKA LJUBAVI

Kao to perunike u dubokoj rijeci

tu i tamo bez korijenja bujaju,
tako i ja rastem
bez prestanka
uokolo u rijeci ljubavi.

KUKOLJA

Nepoznati pjesnici iz zbirke KOKINU (9. stoljee) JAPAN

LUDOST JE

Ludost je pisati rijei po vodi koja protjee,

ali nema nita lue, nego svoje snove
darovati eni koja nema srca za tebe.

KUKOLJA

LJUBAV I SMRT

Tko je bio taj koji je ljubav prozvao

imenom ljubavi?
Zar ne bi bilo bolje
da ju je nazvao umiranjem,
kad ljubiti uistinu znai umrijeti?

KUKOLJA

72
 SJENA

Od plamene enje osuih se kao sjena.

O, kada bih barem mogao sad biti
sjena svoje drage,
da joj vjeno bijele noge milujem.

KUKOLJA

TERANGE (10. stoljee)

JAPAN

ALOST

Jao, drugi posjeduje srce lijepe djevojke

koju volim.
esto se sjetim alosne vrbe to raste u
mom vrtu.
Vrba je moja, ali njene grane rese susjedov
vrt, a ne moj.

KUKOLJA

NEPOZNATA PJESNIKINJA (10. stoljee)

JAPAN

OSTAVLJENA

Prijatelju, ti ne zna kako je tuna i duga

no od veeri do zore, kad ja sama, sama,
sama leim na postelji mokroj od suza.

GOLOB
 IGEJUKI (11. stoljee)

JAPAN

OAJ

Kao to se talas na olujnom vjetru

o kamenu hrid razbija, tako se i moja
enja na otroj stijeni tvoje oholosti
razbija, o moja hladna ljubavi!

GOLOB

GOSPOA INO BETO (11. stoljee)

JAPAN

ISTA NO

Kako to, da jedna ista no, to smo je

proveli zajedno, tvom srcu dade mir, a mene
zauvijek ispuni ludom ljubavi?

KUKOLJA

74
GOSPOA IZUMI IKIBU (11. stoljee)

JAPAN

SAMO JO JEDNOM

Jo samo jednom, dragane, prije nego to

zemlju ostavim, pusti me da gledam tvoj
mili lik, da ga u sebe duboko upijem i da
ga ponesem sa sobom u tamno carstvo
vjenosti.

KUKOLJA

75
 NEPOZNATI PJESNIK (10. stoljee)

BIZANT

PODOKNICA
(Iz poeme Digenis Akritas)

O pojavi se, ljepotice, da ti vidim krasno lice,

pa da tvoja ljubav moje prome srce!
Mlad sam i nevin, ali kad me tvoja
oara ljubav, o plavojko moja,
tad ni moni otac tvoj,
ni rodbina ugledna tvoja,
ni sve njihove strijele,
ni maevi ni lukovi
zastraiti nee moje srce zaljubljeno ...

I gle, preko praga pozlaena prozora prekoraila je ljepotica!

A mladi uspravljen na dobro osedlanu konju doekao
Eudokiju djevicu.
Odletjela je prepelica.
Zgrabio je jastreb, ptica grabljivica!
SMERDEL

NEPOZNATI PJESNIK (14. stoljee)

BIZANT

LIBISTROSOVA POHVALA LJUBAVI (Iz poeme Libistros i

Rodamneja)

Ljubav je svemoni kralj, vladar u cijelom svijetu.

Ona je vladar u neivu carstvu. Vlada i nad vladarima samim, a sve due
ispituje i upravlja strastima svima.
76 Ona vodi snane elje aprijatelj je estitosti.
Nekad za te, o Ljubavi, mario nisam. tavie,
prezirah te, o vladaru svemoni, al nemoj mi zbog
pogreke zamjeriti ove i ne kazni me, jer neupuen
bijah.
Ti to dobro zna pa zato meni oprata!
I to je dovoljno to me toliko plai. Smiluj mi se, jer
od sada tvoj u biti rob, u svemu u te sluati i svaku
tvoju posluati rije, dok me tamni ne skrije grob!

SMERDEL

77
OMER HAJ JAM (1040-1123) PERZIJA

RUBAIJE

Zbirka poezije i burence vina, komad suha kruha

nijema tiina, a ja i ti sami oko nas pustinja.
To je carstvo, a ne kruna od rubina!

Vino, svirka i djevojke mlade, pa jo rijeka i cvjetne

livade!
To ti je raj ne spominji pako, drugog raja, vjeruj, ne
imade!

Jedne zgode sad u se dotai, ali hou da budem to

krai: s ljubavlju u pod zemlju otii i s ljubavlju iz
zemlje izii.
*
Miris tvoje due u ruici traim, kada duh klonuli hou
da osnaim.
Stog je ruin miris moj balzam i snaga, a njen cvijet
nakit kojim cure draim.
*
Zora je, ustaj, draga, izvore moje sree, pij i sviraj na
harfi kraju se ivot kree! Ni oni dugo ne ive, to
dugo spavati mogu a ni oni koji su bili nikad se vratiti
nee!

Ljubav je uvod knjizi vie znanosti, ljubav je prva

strofa pjesme mladosti.
Ti, koji nema pojma o uvstvu ljubavi, znaj da je
ljubav izvor ljudske radosti.

MIRZA SAFET
SAADI (oko 1193-1250)

PERZIJA

GLEDAJUI DRAGU

ivot je lijep ovako, ljepi na obali mora.

Vino nam bolje prija kad sluamo slavuja.
O, divno je usnuti kod procvala jasmina! Prijatna li je frula
uz namirisanu dragu.
Meni ne treba harfa ni pjevanje pjevaa, radije razgovaram
sa svojom milom draganom. Da bi vidio polje, ne okrei se
nikad od svoje vjerne drage: ona je ugodnija.
Njene uvijene i kovave kose draesnije se njiu od valova
pod vjetrom. Saadi, da 1 e ikad vrijednost svoje drage
moi upoznati bez napora i patnje?
Mnogo je ugodnije postii to se eli poslije mnogog truda
i mnogih nastojanja.

MILIEVI

HAFIZ (14. stoljee)

PERZIJA

ENA

Rua nije lijepa, ako uz cvjetove njene nema umilnog lica

drage, voljene ene.
Bez opojna pia, bez dobrog starog vina ni proljee ne
vrijedi ni njegova milina.
I nebo ti je pusto, i sva je bata pusta ako nema poljupca s
toplih, rumenih usta.
I na svijetu ti, brate, nema tunije stvari nego
gledati dragu kad se u licu ari, kada se u njoj
tajno ljubavna vatra budi, a ne brati poljupce, ne
milovati joj grudi. I ples vitkog empresa i
umilnost rue, ako nema ljubavi, to mogu da ti
prue? I sva svjetlost uma, pa i mudrost sama, bez
svjetlosti ljubavi nisu nego tama. Divna je ljepota
pjesme, rue, vina, no kad nema ene sve je to
praznina.

MILIEVI

ALOSNO PROLJEE

Javilo se proljee. Karanfil i tulipani i narcisi niu

nasmijani iz svih tratina. Ali gdje si ti?
Zemlja te vrsto skriva u svojoj tami. Plakat u poput
proljetnog oblaka, moda e ipak iz svoje dubine
niknuti kao najljepi cvijet proljea.

GOLOB

NAJLJEPA SMRT

Ja sam siromana uljena svjetiljka koja mutno i

neprimjetno tinja u noi.
Ti si bogato jutarnje rumenilo to se sjajno i raskono
raa na horizontu. Pred tobom gasne moje malo svjetlo
i ne bih alio, kad bih morao umrijeti.
Ti si tako neizrecivo lijepa,
gdje je slae umrijeti nego u tvojoj ljepoti?
IBN KUZMAN (arapski pjesnik, 1095 1159)

ANDALUZIJA

POHVALA

Srce mi kida, malena.

O, kad bi znala kako stradavam!

Toliko te elim
iz zbog svojih elja toliko sam tjeskoban, da ne mogu oka
sklopiti ni usnuti.
Samo su Alahu poznate moje misli i moja duboka
osjeanja.

Kada te vidim, o bjelino mojih oiju, kad promatram rue

tvojih obraza, vrt svoj,
kad si zadovoljna sa mnom,
o ljubavi srca mojega,
tada sam ispunjen savrenom radou.

Ljepota je sluavka tvoja i robinja tvoja.

Svijet se ukraava da te primi kad se pojavi. Kad stane
pred svoju postelju da legne,
cijela se kua svjetlou ispuni.

Tvoje je lice svjetlost mojih oiju i zora moja. Ti si za

mene mirta i slatko pie.
Nemam radosti ni nadahnua, ako tvoje lice ne vidim.

MILIEVI
 NEPOZNATI ARAPSKI PJESNIK

STARA MUDROST

S ljubavlju je isto kao i sa

sjenom:
ako za njom tri, dostii je nee nikada.
No samo joj okreni lea, ona e te zauvijek
slijediti.
KUKOLJA

IBN AL-DABARI (arapski pjesnik, umro oko 1240)

SIRIJA

NO RADOSTI

Mi u bujnom perivoju,
o ljepoto toga vrta,
to pred naim se vidom stere, opasan
krunom bisernom koju nosioci kie
oblaci bijahu poloili.

Jedna golubica gue svoju

radost po granama,
i svaka se granica svija, svaka
granica,
pod teretom cvijea, pod
teretom plodova.

82
Odbacila sam svaki stid u udnji za
njegovom ljubavlju, i to mi bijae milo.
Radosni zanosi
roeni s muzikom to se ula, njeni
napjevi na lutnji bez struna.

I svjetla se pehar, i pije sa mnom Dragi

moj, sjajni mjesec
meu blistavim zvijezdama...

Postigla sam ono to je udjela moja

ljubav, blagost zagrljaja i balzam
cijelog jednog ivota
u njegovu drutvu,
bez klevetnika i bez smutnji.

O slasti ove noi!

Probdjeli smo je na prijestoljima, jedno
pored drugog, pokriveni rascvalim
granicama, klizei
niz neku bistru rijeku.

B. PUPAI

83
AN TIJU LIN (12. stoljee) KINA

LIST PROLJETNE VRBE

Ne ljubim zato onu mladu enu, koja se sanjarski

nagnula preko prozora, to ima dvorac na utoj
rijeci.
Ne! Nego je ljubim, to je taj maleni list
proljetne vrbe bacila u vodu.

Ne ljubim zato istoni vjetar, to mi je s dalekih

visina donio miris krukina cvijeta.
Ne! Nego ga ljubim, to je taj maleni list
proljetne vrbe doveo do moga amca.

Ne ljubim zato taj maleni list vrbe, to mi je

ranjenom srcu poklonio proljetnu radost.
Ne! Nego ga ljubim, to je na njemu njezinom
rukom ispisano moje ime.

KUKOLJA

LI I HAN (13. stoljee)

KINA

DIVLJI LABUDOVI

Svu no je vjetar puhao

i bjesnila oluja,
podstiui plamen moje enje.

U zoru, kad je svanulo

pola sam na balkon, gdje sam neko
ekala svog dragog.
Jo je uvijek kiilo i nabujala rijeka valjala je
odasvud panjeve stabala.
Ali moje boli ne htjede da ponese...

I dok sam tako matala, gledajui u vrtu usnule

boure, odjednom zauh nad sobom pjev divljih
labudova.

O, ptice drage! zaplakah i spustih im na krila

dvije vrele kapi suza Ponesite ih onome, to me tako
mui.

KUKOLJA
 VILIM OD POITIERSA (Guilhem de Peiteus, 1071-1126) PROVANSA

SA NOVIM VREMENOM

Sa novim vremenom slatkoe listaju

ume, ptica hoe da svaka na svoj
nain jekne po stihu novom, novom
zvuku; pa pravo je, svak to da stekne
za im ga elje snano vuku.

Od te, to ima svu mi svijest ne dolazi mi list

ni vijest, zbog eg nit spavam nit se smijem,
a nit se pokrenut smijem, jer ja o miru ne
znam je li onakav, kakva ga ja elim.

Naa je ljubav jednakoga udesa,

kao grana gloga koja na grmu
drhte lista za noi, kie i za slane,
do jutra, sunce kad zablista u
zelenome liu grane.

Jo spomen mi na jutro traje kad

ratovanju bio kraj je i kad mi dade dar
ko niko: svoj prsten, milovanja slast:
daj bog mi ivjet jo toliko da ruke
stavim pod njen plat!

86
JAUFRE RUDEL (12. stoljee)

PROVANSA

KAD RAZBISTRI SE MLAZ FONTANE

Kad razbistri se mlaz fontane kako i treba u as nov,

kad divlje rue bukne cvat i umom razlegne se jeka
to slavuj pjeva s vrha grane i pjesma izvija se
meka to ne bi jeknula i moja?

O ljubavi sa tla daleka, zbog vas mi tijelo mui jad,

a nai mu ne mogu lijeka osim da doem na va zov
dok ljubavne me elje mame za zastor, il u cvjetna
polja u drutvu eljene mi dame.

Al prilike mi nema sad,

i ne udim se to sam plamen, jer niti jedna od nje
bolja kranka nije, ne da bog,
ni idovka ni Saracenka; kog malo njenog srca eka
tog uistinu manom hrane!

Moja je elja stalna tijeka k toj, kojoj najvie sam

rad; a znam, zavarava me volja ako je izgubljena za
me; otrije bode nego glog bol, to u slasti nae
lijeka! al nemoj stog se smilit na me.

SLAMNIG
 BERNART DE VENTADORN (12. stoljee)

PROVANSA

VRIJEME DOLAZI

Vrijeme dolazi, bjei, tee,

mjeseci, ljeta, dana trista, a
moje srce to da ree?
Moja je elja uvijek ista: niti se
mijenja, nit me minu, jer vazda elim
nju jedinu, koja mi ne htje radost dati.

Ona se smije, jer joj godi, a

mene mui bol paklena.
Igra, kojoj me ona vodi, za me je dvaput
izgubljena, jer ljubav lako gine, bjei,
kad samo jedno za njom tei i dok je
drugo ne prihvati.

Ako sam brukom tom pogoen, sve mi to

moja pamet dade, jer nije stvor, od majke
roen, sluio tako, a bez nade.
Ne kazni li me ona sama, jo lui
bit u, jer ludama batina samo
razum vrati.

Zato pjevati vie neu. kao to moj je

htio metar, jer pjesma mi ne donije
sreu, iako strofa bje mi vjeta; bilo da
zborim il se tuim, niemu sve mi to ne
slui, uvijek me ista bijeda prati.

88
No neka, neka samo ini od
mene to je njena volja, neka me
mui, neka kini, jednom e ipak
postat bolja, jer iz Svetoga
pisma slijedi da dan radosti vie
vrijedi nego sto dana kad se pati.

Ljubavi dobra i jedina,

lice proeto rujnom bojom,
stasito tijelo, puti fina,
to Bog je stvori rukom svojom,
o tebi uvijek ja sam snio
i drugu nisam poelio,
nit u za drugu ljubav znati.

Pojavo divna, lie mio,

On to te stvori, kad bi htio da me uz
tebe k srei vrati.

MILIEVI

I NIJE UDO

I nije udo, to mi par nijedan od

pjevaa nije: k ljubavi elja jaa
mi je, za slubu njenu vei dar.
A srce, tijelo, znanje, um
posvetih joj, i snagu, mo; sve
tako odluno, da po ne mogu
ve na drugi drum.

Taj ba je mrtav, tko ni trun ljubavi

nema, da ga grije, tom ivot sav bez
vrijednosti je i samo dosade je pun.
 Ah, Bog gospodar nek mi da da umrem
isti dan il no, u dosadu kad moram do
i ljubavi ne utjet ar...

SLAMNIG

COMTESSA DE DIA (12. stoljee)

PROVANSA

U VELIKOJ TEGOBI BIH

U velikoj tegobi bih zbog viteza kog
imaah, i htjela bih da uvijek zna kako
ga voljeh iznad svih. Znam sad da sam
prevarena, jer mu ne predah ljubav svu,
u velikom bjeh zbog zlu, u postelji i
obuena.

O, da moj vitez plemenit u naruaj mi

doe nag! Trenutak taj e bit mu drag;
jer ja u jastukom mu bit; Floris nije
tako bio za svojom Blancheflorom lud;
dajem mu ljubav, srce, grud, um i oi,
ivot cio.

Lijepi moj, dobri, da bar znam kad u

nad vama imat mo! Da legnem s vama
jednu no i ljubavni vam cjelov dam!
Znajte, vas bih kao mua eljela imat,
jer ste vi uiniti obeali
sve ono to mi radost prua.

SLAMNIG
MARTIN COD AX (umro 1250)

PORTUGAL

BARKAROLA

Moja sestrice lijepa,

hoete sa mnom doi
tamo u crkvu u Vigo gdje
je visoko more i gledat
emo vale.

Moja sestrice lijepa,

doite drage volje tamo u
crkvu u Vigo gdje se
podiglo more i gledat
emo vale.

Tamo u crkvu u Vigo gdje

je visoko more, tamo e, o
majko, doi i moj dragi i
gledat emo vale.

Tamo u crkvu u Vigo gdje

se je more diglo, jer tamo e
biti, majko, i moj mili i
gledat emo vale.

MILIEVI

91
BERNAL DE BONAVAL (13. stoljee) PORTUGAL

ENJA

enu koju volim koja je gospa moja, pokai mi

je, Boe, ako je volja tvoja, ako ne, smrt mi
zadaj.

Nju, koja je svjetlost za ove oi moje, za kojom stalno

plaem, pokai mi je, Boe, ako ne, smrt mi zadaj.

Nju, koju si stvorio ljepom od svih ena koje poznam,

Boe, pusti da je gledam, ako ne, smrt mi zadaj.

Nju, koju si dao da je vie volim nego sebe, Boe, daj da

s njome zborim, ako ne, smrt mi zadaj.

MILI C EVI

RUY FERNANDEZ (13. stoljee)

PORTUGAL

BARKAROLA

Kada promatram vale i

strme obale divne, vali mi
srce rane zbog jedne djeve
mile: prokleto bilo more
koje me mui tako!
 Nikad ne gledam vale ni
previsoke stijene da mi
ne rane srce zbog jedne
krasne djeve: prokleto
bilo more koje me mui
tako!

Ako promatram vale, ako

promatram ale, vali mi srce
rane zbog jedne vitke male:
prokleto bilo more koje me
mui tako!

MILIEVI

JOAN ZORRO (13. stoljee)

PORTUGAL

BARKAROLA

U Lisabonu, gdje je more, graditi

dadoh lae nove, haj, moja gospo
lijepa!

U Lisabonu, a uz alo graditi nove

lae dadoh, haj, moja gospo
lijepa!

Graditi dadoh lae nove, neka

puinom mora plove, haj, moja
gospo lijepa!

Graditi nove lae dadoh i na more

u s njima rado, haj, moja gospo
lijepa!

MILIEVI
PERO DA PONTE (oko 1200-1250) PORTUGAL

O DA MI JE NE VOLJET NJU

O da mi je ne voljet nju to
mene nije zavoljela
i da navedem kakvom zlu
tu, to je uvijek zlo mi htjela, s tom
osvetom bih sretan bio, samo da
mogu muit nju koja me mui ivot
cio.

Ali ne mogu da zavaram to srce moje to me

vara: ono me sili da izgaram za njom, to za
mnom ne izgara. Zato sam od sna poblijedio,
jer muiti ne mogu nju koja me mui ivot
cio.

O, da napusti dobri Bog tu, to me tako

napustila, i da mi da da budem strog s njom,
to je sa mnom stroga bila. Tada bih miran
san usnio,
samo da mogu muit nju koja me
mui ivot cio.

Da se ne molim vie toj koja ne

moli, ve prkosi.
Zato da zbog nje snosim bol, kad
ona za me bol ne snosi?
Zato sam uvijek jadan bio, jer muiti
ne mogu nju koja me mui
ivot cio.

MILIEVI
KRALJ DON DINIS (1261-1325)

PORTUGAL

KAU VAM, GOSPO

Kau vam, gospo, za moje zlo da ja ne

pjevam jer vas volim neg zato to mi pjesma
godi, a meni dobro ne dao Bog,
ako ja pjevam za svoju volju, ve pjevam,
gospo, za ljubav tvoju.

I ta koja vam veli to da pjevam samo jer

uivam, a ne zbog vas o kojoj snivam, lae, i
svako snalo me zlo,
ako ja pjevam za svoju volju, ve pjevam,
gospo, za ljubav tvoju.

Zato, tko god vam rek& da ja ne pjevam zbog

vas koju elim, ve zato jer me pjesma veseli,
lae, i Bog me kaznio sad,
ako ja pjevam za svoju volju, ve pjevam,
gospo, za ljubav tvoju.

MILIEVI

95
CHIARO DAVANZATI (umro oko 1280) ITALIJA

NE UDI MENE

Ne udi mene to izmeu sviju ostalih

ena vi ste poput cvijeta i to se svakoj
sve ljepote skriju kad uz vas budu, jer
im vaa smeta;

jer vae se vrline sravnit smiju sa zvijezdom to

se ranom zorom sreta to vie gledam, vie iz vas
siju ljubavna uvstva prirodna i sveta.

Stoga su misli moje uvijek iste kad svjetlost vidim

u vama toliku: da enski stvor sa ovog svijeta
niste, ve mislim da u svome divnom liku po volji
velianstva bojeg vi ste anela jednog pokazali
sliku.

CALH

COMPIUTA DONZELLA (13. stoljee)

ITALIJA

U PROLJEE

Kada priroda procvate i lista, ljubavnik njean

veu radost ima: svakoga u gaj vodi elja ista kad
ptice ljupke pjesme poju njima;
 zaljubi se tko god je srca ista, gospama mladim
sluiti je svima, pa svaka od njih u radosti blista, a
samo mene bol i pla se prima,

jer otac moj je uzrok tome jadu, moje se

muke esto jedva broje; na silu hoe udati
me mladu.

A daleko od mojih elja to je i sve u patnji ivim,

pa ne znadu radost cvijea i lia misli moje.

ALE

GUIDO CAVALCANTI (oko 1255-1300)

ITALIJA

U VAMA CVIJEE...

U Vama cvijee sve i zelen sva je i sve to

sja i ljepotom se kiti; jae od sunca pojava
Vam sjaje, tko Vas ne vidi nee otmjen
biti.

Na ovom svijetu u nijednog stvora toliko nema

ljupkosti i drai; i ljubovnik srameljiv planut
mora, jer Vae lice u njem udnju snai.

Svaka od gospi to Vas pratit znadu s ljubavi Vae

moju hvalu prima; ponizno molim njinu krepost
mladu

nek ast i hvalu samo za Vas ima; nek sve Vam

draga srca prednost dadu jer ste i tako vi prva nad
svima.

TOMASOVI - MAROEVI
 RAD SEBE SAMOG.

Rad sebe samog samilost me gane, pun

bolnog jada vidim ivot cijeli; a kada
slomljen odmorit se elim, gledam gdje
duu bol razdirat stane.

Sav sam utuen, jerbo dobro utim da moji

jadi vrh svake su boli, a gospa ona iju
milost molim ostavlja mene u mukama
ljutim.

A kada svoje njoj upravim oi, ona mi tada

prezriv pogled vrati okrutno tako da mi srce
plae.

Tad bivam lien svake svoje moi, a srce

moje kao da e stati s pogleda ovih to
nemilost znae.

TOMASOVI - MAROEVI

DANTE ALIGHIERI (1265-1321)

ITALIJA

SONET

Tolike drai i sklad se u moje Gospoje vide,

kad pozdravlja koga,
Da svaki jezik nijem protrne s toga, A oi u nju
gledati se boje.

Dok joj, kad ide, svatko hvalu poje, Nju resi

krotkost i dobrota mnoga,
Pa misli: stvor je taj zemlji od Boga Poslan, da
udo on pokae svoje.
Tko god je gleda, tako mu se mili, Da kroz
oi mu slast u srce lije, Koju ne pojmi, tko
je kuo nije.

I s njene usne regbi duh se krili Ljubavi

slatke pun, to duu zove Neprestano na
uzdisaje nove.

KOMBOL

GUIDU CAVALCANTIJU

Guido, htio bih da ti se, Lapo i ja ko zaarani

naemo u lakom brodiu, da po vjetru plovi ma
kom, i po naoj nas volji morem njija;

i da oluja nikad ne zavija i nemirnim ne

zaprijei nas zrakom, ve jedna elja da raste u
svakom: da zajedno nam uvijek biti prija.

I gospe Vannu i Lagiu i s njima

onu to trideseta je po redu
da taj arobnjak dobri kraj nas stvori,

i samo da se o ljubavi zbori, da im je lijepo u

svakom pogledu, kao to, mislim, bilo bi nam
svima.

ALE

99
CECCO ANGIOLIERI (oko 1260-1313) ITALIJA

TRI STVARI

Tri su mi samo stvari drage sanje i dovoljne mi

nikad nisu bile, a to su: ene, krma i kockanje,
samo su one mome srcu mile.

No sad ih moram uivati mnaje, jer depovi me

prazni na to sile; dreknem kad mislim na to jadno
stanje, da elje imam, a pare se skrile.

Pa velim: Oca koplje nek udari! Jer moro

bih se iz Francuske vratit bez poziva, kad novac
ne da stari.

Njemu je tee jedan dinar platit, pa i na

Uskrs kad se daju dari, nego tri drala
sokolu uhvatit.

ALE

FRANCESCO PETRARCA (1304-1374)

ITALIJA

ZAMILJEN

Zamiljen, samac, hodam sve sporije, kroz pusto

gazim koraka napeta i pazim mjesta da izbjegnem
kleta kuda je ljudska noga prola prije.
Zaklona drugog ne znam da me skrije od zagledanja
znatieljna svijeta; a jer je s mene sva radost uzeta,
izvan se ita da u meni vrije.

I mislim: gore i ikare ljute, rijeke i

ali poznaju jednako ivot mi to ga
pred drugima skrivam.

Al ne znam nai tako divlje pute,

gdje Amor ne bi stigao me lako,
da sa mnom zbori i da s njim prebivam.

MILIEVI

TO UTIM

to utim, to je, ako ljubav nije,

Al ako je ljubav, boe, to je ona?
Ako je dobra, zato je zlu sklona,
Ako je zla, zbog ega slatka mi je?

Gorim li od sebe, emu pla i tuba, Kriv li sam

tome, malo jauk vrijedi.
O iva smrti, slatkoo u bijedi,
Ako vas neu, emu ste mi druba?

Al ako vas hou, zdvajat nemam prava, Suprotni me

vjetri, kroz um i bjesnou, Tjeraju u amcu vrh
bezdana plava.

Slab razbor i grijesi razlog su mi sjeti, Tako da ne

znam sam stvarno to hou, Te se znojim zimi, a
cvokoem ljeti.

DELORKO
 VESELI I SRETNI CVIJECI

Veseli i sretni cvijeci, trave mile, to vas zamiljena

moja gospa gazi, obalo, do koje glas njen sladak
slazi, gdje su lijepe noge trag joj ostavile!

O vi drvca glatka, grane to bi bole

i ljubice blijede, koje ljubav grije, sjenate ume, o
vas sunce bije, pa je uzrok da ste visoke i hole.

O susrete krasni, o ti rijeko ista, to joj

vlai lice ko i oi jasne, sjajnost joj je oka
ko i tvoja ista.

Zbog navika njenih mene enja mori, nek ne bude

sred vas hridi, pa da strasne ne osjea udnje i sa
mnom ne gori!
DELORKO

JA NEMAM MIRA

Ja nemam mira, a u rat ne hrlim; Leden a

gorim, plaim se i nadam; Po nebu letim, a
na zemlju padam; Ne hvatam nita, a svijet
itav grlim.

Amor me kazni da sred uza stojim, Nit omu drijei,

nit okove stee,
Nit da me smakne, niti da odvee, Nee me iva, ne
smatra me svojim.

102
Bez vida vidim, nijem glasa ne gubim: Umrijeti
udim, a pomoi traim,
Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim.

Nit mi se mrije, niti mi se ivi, Smijem se

plaui, alou se snaim. Ovakvom stanju vi
ste, gospo, krivi.

TOMASOVI

IZ KOJEG DIJELA NEBA

Iz kojeg dijela neba i iz koje zamisli Narav uzor

je uzela za milo lice, u kojem je htjela da tu
pokae rajske moi svoje?

Takove zlatne kose zar postoje u umskih vila i

nimfa iz vrela?
Jo mnoga krepost u njoj se je srela, a najvia je
uzrok smrti moje.

Boanstvenu ljepotu zalud ite tko njene oi jo

vidio nije kad blagi pogled okree i njie.

A kako ljubav i lijei i bije, zna tko nju vidje

kad milo uzdie i milo zbori i milo se smije.

MILIEVI

103
 AMORA MOLJAH

Amora moljah i molim da mene ispria

kod vas, gorka moja slasti, moj jade
slatki, ako s puta asti i s vjerom jakom
ponekada skrenem.

Ne nijeem, gospo, nit mi nijekat vrijedi da um, to

ravna dobrom duom svakom, ne svlada elja; pa me
ona lako odvede tamo gdje je silom slijedim.

Vi, srca to ga obasjava snagom nebeskom vinja

krepost, pamet jasna, kakva na svijetu ne vidje se
nikad,

trebate rei saalno i blago:

to drugo moe, muen od mog lika: on tako eljan,
a ja tako krasna.

TOMASOVI

KO DAD

Ko dad mi s lica gorke suze liju i muan

vjetar uzdaha ih prati, kad dogodi se da mi
pogled svrati na vas, zbog koje sklanjam
se od sviju.

Dok vam se ljupke oi blago smiju, mogu mir mojoj

vruoj udnji dati i smire plam u kom mi srce pati,
kad motriti ih moje oi smiju.

104
No svaki duh se u meni zaledi, im vidim
kako rastaju se odu kobnih mi zvijezda
ari nesueni.

Kad ljuven klju je pusti na slobodu, iz srca dua

ode da vas slijedi, pa s milju na vas povrati se
meni.

ALE

HAJDETE BOLNE RIME

Hajdete bolne rime tvrdom kamu to mi u zemlji

milo blago skriva, odzvat e vam se s neba,
premda sniva tijelo joj skrito u samrtnu jamu.

Recite da mi teko ivjet samu i plovit ovim

stranim morem biva, pa plod joj slave skupljam
sa svih njiva, i za njom idem krok po krok u
tamu.

O njoj ivoj i mrtvoj samo zborim, dapae samo

ivoj, sad besmrtnoj, neka je svatko voli i upozna.

Molim je kada za smrt moju dozna, koja je blizu,

nek upravi put moj k sebi, da kraj nje u nebu se
stvorim.
 U KRHKO STAKLO

U krhko staklo svoje nade kujem, a misli

slikam na zrak i na sjene, kad hou naprijed
onda nazadujem: sudba je moja uvijek
protiv mene.
Mir traim, a rat strani prieljkujem, jer to da
ekam od varljive ene?
Ko list na vjetru ona je lagana i stoput mijenja
elje tokom dana.*

MILIEVI

GIOVANNI BOCCACCIO (1313-1375)

ITALIJA

NA LIVADICI

Na livadici u zelenoj travi prepunoj cvijea, oko

jednog vrela
o ljubavi su moda zbore sjela tri anela, a
granica na glavi

to svakoj od njih u vjeni se savi po

lijepu licu sjenke im je plela; s vjetriem
blagim kosa im se srela, pa s njim se igra
uvojak im plavi.

A domalo e jedna od njih rei (kako sam

uo): Kad bi iznenada doao svakoj na
dragi po srei,

bismo li od stra mi utekle tada? Druge e

dvije: Koja bi utei htjela toj srei, njom pamet
ne vlada!
ALE

106 Ne zna se pouzdano je li ovo Petrarkina pjesma.

FRANCO SACCHETTI (1330?-1400) ITALIJA

MADRIGAL

Kraj ala jednog dovede me Amor; netko je

pjevo gdje je rijeka tekla, a ne znam otkle
pjesma je potekla.

Tako mi srce ispuni milinom,

da se okrenuh pitat svog gospara
gdje se ta slatka udnja s pjesmom stvara?

Milosne sjajne oi gospodara pokazae mi

jednu gospu malu, koja je poju sjedjela na
alu:

Tu nimfu posla boginja Dijana, iz udesnih

je stigla umskih strana.

ALE

NEPOZNATI PJESNIK (14. stoljee)

ITALIJA

GIZDAVA GOSPO

Gizdava gospo, vi ste uzdah moj!

Kada vas vidim, ar me kida vrui; iz polja,
s posla, vraaju se kui ko luak idem
viu oja oj.
Trim i trim, pustivi volove, i kad ne
radim, moje misli plove za vama to ste
dinija od zlata, ko potonica miljem ste
bogata, ko cvijet brnistre okrunjena sjajem.
Ako vam, gospo, sve to srce dira, s prozora
vaeg pogledajte na me, a ja vam evo za
uzdarje dajem: svinjetu vaem punu korpu
ira, teletu vaem punu korpu slame.
A vama, gospo due umiljate, vama donosim
koaru salate.

MILIEVI
WALTHER VON DER VOGEL WE IDE (1170-1228)

NJEMAKA

OVDJE POD LIPOM

Ovdje pod lipom Usred luga

Bio je krevet dvoje nas: Zgaeni
hipom,
Ko dva druga,
Trava i cvijee bjehu taj as! A
pred lugom, gdje stoji dol,
Tralalala!
Slavuj je ljubavnu pjevo bol.

Dola sam amo

Cvijee brati,
A moj me dragan doeka:
On bje ve tamo.
Boja mati,
Kako li sretna bijah ja!
Cjelov li da mi? Hiljade! Tralalala!
Usne mi gore jo i sad, gle!

Spremio mi je
Leaj ba lijep;
Cvijeem ga posuo svud.
Tomu se smije Tko nije
slijep,
Ako na isti dospije put A po
ruama moe da zna, Tralalala!
Gdje mi je glava leala.

109
 Da bi tko znao,
Sto li sve nismo Radili tamo, ne dao
bog!
Stid ne bi dao
Priznat, da mi smo
Grlili tu se, i mnogo jo tog.
Sve je to gledala ptiica,
Tralalala!
Al ona tajnu uvati zna.

JEI

KLARA HATZLERIN (15. stoljee) NJEMAKA

IZ PJESMARICE
(1471)

Svom duom, tijelom tvoja sam,

Najdrai mi od svih si, znam; Da mogu
sebe da ti dam, Najsretnija bih bila ja.
Ah, uzmi ljubav, uzmi sve,
Po mojoj elji tvoje je.
U srce svoje stavi me,
Nek mojim kuca ilama.

Ja sluim ti, ko da si car.

I ljubavi me pali ar:
Moj budi k novom ljetu dar To elja
mi je jedina.

JEI

110
JUAN RUIZ (Arcipreste de Hita; 1283?1351?) PANJOLSKA

MALE ENE

Hou da skratim govor i da zborim bez zloe, jer moja rije je

vazda pravi uzor kratkoe, a o malenoj eni malo se rijei hoe.
Kratki se govor pamti, ako je pun jasnoe.

Tko brblja tom se smiju, a mnogo se smije bena. Ako je ena

mala, u njoj je ljubav golema.
Mnoge velike ene nisu maloj ni sjena i od velikih esto bolja
je mala ena.

Ljubav me na to tjera da slavim ene male i evo, odmah u za

njih velike rei hvale, za one male ene s kojima zbijate ale:
hladne su poput snijega a kao vatra se pale.

Izvana su ledene, u njima gore plami, one su

oganj, radost, u krevetu, u tami; u radu i veselju
njima prolaze dani.
Promatrajte ih dobro, uvjerite se sami!

Biseru malom nitko ne moe sjaj da sprijei, mali eer je

sladak, od sveg drai i prei, a mala ena ljubavlju najbolje zna
da lijei.
Tko dobro shvaa tome ne treba mnogo rijei.

I malo zrno ita, to se u zemlju sije, vanije je

neg orah i mnogo bolje grije, tako i mala ena,
kad iz nje ljubav vrije, nijedna slast na svijetu
milija od nje nije.

111
 Kao to mala rua po boji sjajna biva, ko to u malo zlata
poiva vrijednost iva, ko to u malo balzama veliki miris
pliva, tako u maloj eni velika ljubav sniva.

Kao to mali rubin mnogo ljepote ima, i sjaja i kreposti, i

vrijednosti pred svima, tako i mala ena mnoge pohvale
prima zbog ljepote i ara, ljubavi i milina.

Mala je ptica eva, malen slavuj to lijeta, ali pjevaju

bolje od veeg ptijeg svijeta.
I ena, kad je mala, to ba nita ne smeta, jer je ovjeku
slaa od eera i cvijeta.

Mala se ena ni s im usporediti ne da, ona je raj

zemaljski, ona je utjeha vedra, ona je sjaj i radost, ljubav
slaa od mea; bolja je kad se kua nego kad se gleda.

Manja neka vam uvijek bude draa neg vea, jer nije
mudro uzet veliko zlo na plea,
Od dva zla biraj manje na to nas mudrac sjea zato u maloj
eni poiva prava srea.

MILIEVI

MARQUES DE SANTILLANA (1388-1458)

PANJOLSKA

ROMANCA

Kud me noge nose ja ne vidjeh lice ko u obanice 112

sela Finohose.
Idu malo prije iz
Kalatravenja put Svete
Marije, zalutah sred
stijenja i dno gorske
kose ugledah pristalu
obanicu malu sela
Finohose.

U drutvu pastira uvala

je stada, po cvijeu, sred
mira, gazila je mlada; ja
sam udio se takvoj
ljepotici i to obanici sela
Finohose.

Niti rua jasna ne bi za me

bila ni toliko krasna, ni
toliko mila, da sam susreo
se prije s lijepim licem
male obanice sela
Finohose.

Ne gledah je da me ne
oara ime, no da bih
saznao bar njezino ime,
rekoh: Djevo, to se
ee, lijepa lica, gdje je
obanica sela Finohose?

113
 Dobro doli k nama, (u smijehu
mi vrati) ja razumijem sama to
elite znati, no ljubavne ale
nita ne zanose obanice male
sela Finohose.

MILIEVI

GIL VICENTE (portugalski i panjolski pjesnik, 1470?1536?) DRAESNA

DJEVOJICA

Gle draesne djevojice, krasna

li je i pristala!

Ti nam reci, o mornaru, na

brodu si vijek proveo, je li brod
i je li jedro, je li moda zvijezda
jasna tako krasna?

Ti nam reci, o vitee, to oruje

bojno pae, je li konj i je 1
oruje, je li bitka ta opasna tako
krasna?

Ti nam reci, o pastiru, koji svoje

stado uva, je li stado, je 1
dolina, je li moda gora glasna
tako krasna?

114 MILIEVI
AUSIAS MARCH (1397-1459)

KATALONIJA

LJUBAVNA PJESMA

Ko bik to odmor u pustoi trai kad je od jaeg

svladan protivnika i ne vraa se dok se ne osnai
da pobijediti moe pobjednika, ja tako bjeim iz
vae blizine, jer va mi pogled cijelu snagu ubi,
i neu doi sve dok me ne mine taj ludi strah
zbog kojeg sreu gubim.

MILIEVI

JORDI DE SAN JORDI (1397-1425) KATALONIJA

RASTANAK

Uzdiem, gospo, zbog vas izdaleka, a ludost

moja sve me jae mori zbog te ljubavi kojoj
nema lijeka te mi se radost u tugu pretvori kad
se sjetim da moram otii i odijelit se od vaeg
pogleda; zbog tog rastanka patnja e me stii i
bol velika to srce izjeda.

Znam, bolje bi mi bilo i umrijeti ko sveti Petar i

sveci po redu okrutnom smru, nego doivjeti da
prisustvujem tom tunom obredu.
 Kad na to mislim, razum pove gubim, kad lud
hodam, sam sa sobom zborim i sve rijeima
odgovaram grubim, ako me netko smiruje i kori.

U teke muke mene ljubav mee te do odlaska

muiti ne elim vlastite oi, jer pomo mi nee
znanje ni razum s umovanjem cijelim, i ako
silom otii mi treba, hou da odem odmah, bez
ekanja, od vaeg tijela, divnijeg od neba, a srce
moje nek ostane s vama.

O Boe, kako da se smrti spasim, kada se

naem, smeten, nasred mora, u broduj to ga
podiu talasi, daleko od vas i od ovih gora?
Kada se, dalek, sjetim vaeg lika
i mile zemlje, vae postojbine, umrijet u
moda poput oajnika, kunui sebe i grubost
sudbine.

Vau ljepotu preporuam Bogu

i umnost vau koja zlo otklanja,
i vas to svijetu daste slavu mnogu, jer ast
vam je u srcu upisana. Preporuam mu i oko
ljuveno koje mi patnje nanese podmukle.
Ostajte zbogom, najdivnija eno od svih koje su
koulju obukle.

Kraljice asti, svud, na svakoj strani, iv ili

mrtav, ja sam va pred svima,
i neka Bog me od zla ne obrani ako pogazim
ljubav koju imam.

MILIEVI

116
CHARLES D ORLEANS (1394-1465)

FRANCUSKA

RONDO

Lijepo li ju je gledat, boe,

Ljupka je, dobra i milena!
Ta prevelika vrijednost njena Svakome srce hvalom
proe.

Tko nagledati nje se moe?

Ljepota sved joj obnovljena.
Lijepo li ju je gledat, boe,
Ljupka je, dobra i milena!

Pa da se sve na svijetu sloe,

Nijedna djevojka ni ena Nije ko ona savrena.
Ko san me miso na nju proe.
Lijepo li ju je gledat, boe!

ALE

FRANCOIS VILLON (1431-1480?)

FRANCUSKA

BALADA O DEBELOJ MARGOTI

Toj ljepojci ako sluim dragovoljno,

Zar sam zato luda, po miljenju vaem?
S njom bi svako srce bilo zadovoljno, Stog za njenu
ljubav ma i pojas paem. Pa kad dodu gosti, po
krage kaem
I donosim vino bez kavge i zloe:
Tu im nudim vode, kruha, sira, voe.
Pa tko dobro plati, podravljam ga: Svate, Svrati
opet k nama, kad god ti se hoe, U jazbinu ovu gdje
nam poso cvate!
 A1 ponekad znade izbit ljuta tua,
Kad se tko bez pare k Margoti uulja;
Gonim ga i grmim: Daleko ti kua,
Skidaj hlae, gae! Gdje je potkoulja?
A sad bje otale, bezona si hulja!
Podboim se, sijevam gle ti Antikrista!
A on mi se kune smru Isukrsta,
Da je zadnji puta! epam kladu, brate, Zviznem ga
po tikvi, polomim mu krsta,
U jazbini ovoj gdje nam poso cvate.

A kad sve se smiri, ona vjetar puta,

Debeo ko dobro ugojena urka.
Cerei se, apu na tjeme mi sputa
I veli: Vozi! pa me nogom gurka.
Tad hremo pjani zvonko poput turka;
A u zoru, kad joj krule jutro javi,
Na mene se popne, da svoj plod ne davi. Pod
dahtanjem njenim tad provodim sate, Dok me
poljupcima malone udavi,
U jazbini ovoj gdje nam poso cvate.

Vjetar, mraz il tua moj se hljebac pee! Izvrstan sam

ortak lopue jo vee.
Lijepi par smo: krpa nae svoje vree:
Lonac svoj poklopac, vrijedni iste plate, Odani
uitku ba smo vrake sree.
Ne traimo asti, il ona k nama nee,
U jazbinu ovu gdje nam poso cvate.

KUKOLJA

118
MATTEO MARIA BOJARDO (1441-1494) ITALIJA

JA VIDJEH

Ja vidjeh sunce gdje se s mora die pod bujnom

grivom od zlaanih zraka, a u licu mu takva
sjajnost arka kao da plamen iz puine lie.

Vidjeh kad grane rosom se ogrnu, ruu kad cvatu

takvom bojom sine te svak bi reko, motre iz
daljine: to vatra gori na zelenom trnu.

Proljee vidjeh, zemlju obnovljenu,

i mlade travke kad se blago prue
i kad bujaju mlaanim ivotom.

I vidjeh jednu boanstvenu enu pod ranim

suncem kako bere rue
i sve na svijetu zastire ljepotom.

MILIEVI

KROZ KAKVU OLUJU

Kroz kakvu oluju samo moram proi, Srea, ne,

nije bila sklona meni,
Ona sipa na me snijeak zaleeni,
Da kasnije mogu svoj elji doi.

Ispod ljuta neba ja u isto poi,

Strah me nee biti vjetra ni studeni,
Jer se u mom srcu igra val ognjeni,
Pa mi zbog njeg zima nee nita moi.
 Uz Ljubav se njeno stislo bie moje,
A ona mi kae putove, kroz koje Moja enja ravno
samo k njojzi stie.

Sada bijela rua, a sad bijelo cvijee,

Priinja se meni snijeg to s neba lijee, Dok mislim na
Sunce, kome sam sve blie.

DELORKO

LORENZO DE MEDICI (1448-1492)

ITALIJA

KROZ PAMET MOJU

Kroz pamet moju nepsretano luta

i u sjeanje vraa mi se esto
haljina ona, i vrijeme, i mjesto gdje
gospu svoju vidjeh prvi puta.

Ti zna, ljubavi, kakav ar je kiti, jer ti si uvijek uz nju

boravila; koliko bjee draesna i mila, teko je rei,
teko zamisliti.

I to su sjajne zrake sunca, kada po snijegu sjaju vrh

planinskih strana, nad bijelom haljom to je kosa njena.

No to da zborim i nabrajam sada!

Gdje ima sunca tu je uvijek dana, raj je nebeski gdje je
lijepa ena.

MILIEVI

120
ANGELO POLIZIANO (1454-1494)

ITALIJA

NAOH SE

Naoh se, cure, jednog lijepog maja izjutra

usred zelenoga gaja.

Ljubice bjehu okolo, ljiljani, cvjetii ljupki sred

zelene trave, modri i bijeli, rumeni, zlaani:
stadoh ih brati, prinosit do glave, da njima kitim
svoje kose plave, vjeniem ljupkim da okrunim
prame, Nadoh se, cure...

Kad je u skutu puno cvijea bilo, ugledah rue

raznovrsne boje; potrah tad da skupim puno
krilo, tako im bjehu blagi vonji koje osjetih kako
bude srce moje
i elju slatku, boanstvene plame. Nadoh se,
cure...

Promatrao sam: bjehu tako mile da izre

ne znam, one rue tada: neke su netom u
pupoljku bile, neke tek vehnu, a neka je
mlada. Amor mi ree da uberem sada na
trnu to su najcvjetnije za me. Naoh se,
cure...

121
 Laticu svaku kada iri rua, kad
najljepa je, tad je treba brati;
vjeniu ukras tad najbolji prua,
prije no ari bjeat e joj stati.
Berimo, cure, kad najvie cvati u vrtu
rua od ljepote same.
Naoh se, cure...

ALE

JACOPO SANNAZZARO (1458-1530)

ITALIJA

UT ETE OPET

ut ete opet, obale sunane, pla i

jad tei no to itko sluti;
o ume, bolne glase ete uti
i tuan zvuk zbog stare moje rane.

ut e, o more, muke dobro znane,

i ribe e mi albu osluhnuti; lahori,
druzi, nee ostat kruti na uzdisaje
arke to me hrane.

ivi l sred hridi ovih iskra ista ljubavi

prave, moebit ih gane srce to ude izgara
i blista.

Ah, njena milost nee da mi svane: spram

mojoj udnji ona je sve ista, pa i spram suzi
kad iz oka kane.

ALE

122
LODOVICO ARIOSTO (1474-1533) ITALIJA

SRETNI ZATVOR

Zatvore sretni, ljupki, gdje me stavi Dumanka

moja i slatka i lijepa,
A1 ne rad srdbe to joj srce cijepa, Ve radi
milote i njene ljubavi;

Zatvori drugi, kad ih se zabravi,

Stue, a moj mi radost i okrepa:
Ne ekam suca od zakona slijepa,
Ni smrt, ni muke, nego ivot pravi;

Ve blagi doek, vrele zagrljaje,

Rijei, to dem ih nikakav ne sputa, Igru i alu,
milovanje milo;

Vatrene dane, slatke poljubljaje Tisuu, tisu,

tisu, tisu puta
Sve da ih zbrojim, malo bi ih bilo.

ANGJELINOVI

GASPARA STAMPA (1523-1554)

ITALIJA

SONET

Kojoj je od vas, gospe, upoznati stalo Gospodina

moga, nek sebi doara Mlada, umna stvora,
kome nema para,
I kojeg je svako slavlje ovjenalo.
 Puti ive, svijetle, oka to bi znalo Razigrati
mnoge, krupnim likom stvara Sliku savrenstva
pravoga tek ara Ljubavnog u njega, ah, ima
vam malo.

A tko hoe mene upoznati, nek gleda enu

trepetljivu, due osjeajne,
A uz to slaba, napaena lika:

Boravite vrsto vjere ive, stalne: Jednu to, jer

plae, uzdie i preda,
Ne moe da gane krutog ljubavnika.

DELORKO

TORQUATO TASSO (1544-1595)

ITALIJA

URBINSKOJ VOJVOTKINJI

U nezreloj dobi, plavoj rui slina,

Bila si, koja na sunane zrake,
Ne otvara grudi, neg sred svoje lake Zelena halje,
nije svijetu vina!

Ili jo bolje sliila si Zori,

(Smrtna stvar nije poreenje za te),
S koje polja blijete, a brda se zlate
I ista rosa kao dijamant gori.

Sad iako nisi ko prije zelena,

Iako ti prva mladost nije dana,
Jo si uvijek svjea, mila i rumena.

Tako se i cvijet vie krasan raji,

Kad otvori ake, a sunce sred dana Vie nego s
jutra svjetluca i sjaji.

DELORKO
CVIJETI ZUZORI

Ni svjee stablo nema takve kose,

Kad ih rasplete, il mraz ih stegne leden,
II l kad se nona koprena razvede
Ko te, to mree Amorove nose.

Ni zvijezde jutra, vlane jo od rose,

Na istom nebu, privlane i blijede Nisu
ko oi, to me egu, lede,
Ko usnice, gdje grimiz skupio se.

Da, to je cvijet, visoko u ljepoti

I kreposti, kog Ilirija rodi,
A1 amo ga je prevezao Amor:

Tu uzdasi mu nai laki lahor,

A mjesto toplih voda tu od plaa Ljepota mu
je i zamamnost jaa.

SLAMNIG-SOLJAN

EPIGRAM

Da mi je biti pela,
gospo lijepa i stroga,
da iz vas siem soka medenoga;
pela bi bar smjela
da vas ubode u ta prsa bijela
i na taj nain da vam se osveti,
pa u toj slatkoj rani
da ostavi svoj ivot okonani.

MILIEVI

125
 MADRIGAL

ute ume i rijeke,

more bez vala sniva,
vjetar u spilji smiren otpoiva,
a tamna no je puna
tiine, koju stvara bijela luna:
svu ljubavnu milinu
mi sakrismo u tminu:
nek ljubav naa veeras ne die
i neka se ne glasi,
nek su nijemi poljupci i moji uzdasi.

MILIEVI

126
KARLO PUCI (latinist, 1461-1522)

HRVATSKA

POHVALA DJEVOJCI JANJI (Odlomak iz Prve

elegije)

Zar nisi krasna kao nebo i divnija od zvijezde? Koja ljepota tvoju
zasjeniti moe?
Oi su ti ljepe od suneva sjaja, a mlijena ramena svjetlija od
snijega.
Izgaram, kad me kao zvijezda promatra.
Izgaram, kad zbori il utljiva uti.
Izgaram, kad skladne rijei govori.
Izgaram, kad na tle hladno obara oi,
II l kad se osmjehuje il gorko plae il ljupke izgovara rijei.
Izgaram, bilo da hitrim hodom izmie oku
ii l smirena po stazi koraa.
Izgaram, pa ako si me odvie mrzila
ii l moda sada arko ljubi.
Takve zlatne niti isplele su meni Sudenice!
A ja bih radije htio da mnogi gorki pretrpim tren nego da val
brzice rijeke primi moj sjen!

SMERDEL

127
 ELIJE LAMPRIDIJE CRIJEVI (latinist, 1463-1520) HRVATSKA

NEPOSTOJANA FLAVIJA

Tee je milovati tvoje tijelo to uvijek izmie nego

dohvatiti na obali morskoj Proteja to proricati znade.
Htjedoh da te cjelivam, al usne moje niz jagodice skliznue
tvoje.
I kad htjedoh bujne da pomilujem grudi, ti prekrila si rukom
drai krasne.
Al onda elio sam da te zagrlim, taj vrat tvoj nemirni da
obuhvatim...
Uzalud se pruile ruke... Jer kad se ponadaju one da ve te grle,
ti vjeto njima izmie pa one klonu nepomine...

SMERDEL

DORE DRI (1461 -1501)

HRVATSKA

ODILJAM SE

Odiljam se, moja vilo, bog da nam bude u drubu; pla i suze i
moju tubu da bi znala, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu
ostavljam lice bilo.

Pokle ti je sluba mila koju ti sam ja inio, a sad te sam

ucvilio, ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se a ne vijem
komu ostavljam lice bilo.

128
Putovaje, uzdihaje i srdacem svaki danak, a na oi moje sanak
da t ne pride, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam
lice bilo.

Sila mi je putovati; oh, gorka je moja srjea, od svih tuga ma

najvea; da bi znala, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu
ostavljam lice bilo.

Ne uzdam se u dni kratke da te vidu, srce moje, koje ostavljam da

je tvoje; ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu
ostavljam lice bilo.

Ako drumak pomanjkaje ter te ivot moj ne vodi, srce moje ne

slobodi; ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu
ostavljam lice bilo.

Neka srce ne zabludi da ne bude drugoj sluit, a s tobom se ne

razduit; ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu
ostavljam lice bilo.

Ja ti dadoh vjeru moju do ivota da te sluim, a po smrti da te

zdruim; ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu
ostavljam lice bilo.

Govori se: pravi sluga i tko bude vjeran biti, u vijek nee izgubiti,
tko se bude potruditi.

Odiljam se, moja vilo. Oh, kako ja, moja vilo, odiljam se a ne
vijem komu ostavljam lice bilo.

129
 HANIBAL LUI (1485-1553)

HRVATSKA

JUR NIJEDNA NA SVIT VILA

Jur nijedna na svit vila

lipotom se ve ne slavi, jer
je hvale sve skupila vila ka
mi srce travi.
Ni e biti, ni je bila njoj takmena ka se
pravi. Lipotom se ve ne slavi jur nijedna
na svit vila.

Vrhu njeje vedra ela vridna

ti se kruna vidi od kosice ku
je splela, kojom zlatu ne
zavidi; svakomu je radost
vela, kad ju dobro razuvidi.
Vridna ti se kruna vidi vrhu njeje vedra
ela.

Obrve su tanke i crne nad

crnima nad oima; crne oi
kada svrne, lovik tugu prem
da ima, tuga mu se sva
odvrne za veselje koje
prima.
Nad crnima nad oima obrve su tanke i
crne.

130
Kako polje premaliti lica joj se
ruom die, rua nigdar pri na
sviti toli lipa ne iznie.
Mladost e se pomamiti,
kojano se za njom stie.
Lica joj se ruom die kako
polje premaliti.

Pri rumenih njeje usti ostao bi

kuralj zada; zubii su drobni,
gusti, kako biser ki se sklada;
slatku ricu kad izusti, bi re
mana s neba pada. Ostao bi
kuralj zada pri rumenih njeje
usti.

Blaen tko joj bude grlit grlo i

vrat bil i gladak; sria ga e
prem zagrlit, iviti e ivot
sladak; arko sunce nee hrlit da
mu pojde na zapadak. Grlo i vrat
bil i gladak, blaen tko joj bude
grlit.

Lipo ti joj ustrepeu prsi bilji

sniga i mlika, tere oi na nje
meu, ki alosti iu lika, jer ne
mogu slatkost veu umisliti do
vik vika.
Prsi bilji sniga i mlika lipo ti joj
ustrepeu.

131
 Prsti su joj tanci, bili, obli,
duzi, ravni, prosti, gdi bi
zelen venac vili ali krunu
od vridnosti, koga ne bi
prehinili od lefane da su
kosti?
Prsti joj su ravni, prosti, obli, duzi,
tanci, bili.

Od svih gospoj, ke su godi,

gospodina njoj se prosi, meju
njimi jer kad hodi, toli lipo kip
uznosi, bi re tanac da izvodi, tim
se ona ne ponosi. Gospodina njoj
se prosi od svih gospoj, ke su godi.

Grihota bi da se stara ova lipost

uzorita, boe, ki si svim odzgara,
in da bude stanovita, ne daj
vrime da ju shara do skonanja
sega svita. Ova lipost uzorita
grihota bi da se stara.

IVAN BUNI (1594-1658)

HRVATSKA

SLATKA DUO MOM IVOTU

Slatka duo mom ivotu, ah drago ti travi

mene kroz zamjernu tvu ljepotu i razblude
te ljuvene.
Milo ti mi e bolovati
ugodnome mom nezdravi i
svakomu pripijevati tko me
veza i zatravi.

Vi ste, vi ste zamrsili moju mladost,

svijetli prami, i u ropstvo postavili
zlatnijeh ica verigami.

Vi ste krivci, krivci vi ste me slobode

izgubljene jer vi sami uloviste
zlatnom mreom tvrdo mene:

Vi, dadei tiho i blago vrh

snjeana bila vrata, utopiste
mene drago sitnom rosom suha
zlata:

Vi ste kruna zlatni kosi bez

procjene slavna dosti kom se
dii i ponosi esarica od
lijeposti.

O razbludni svijetli vlasi, moj

gorui prami lijepi,
o sunani zraci drai s kojieh dua
ma oslijepi:

O dubravo ne zelena neg li od

zlata istonoga, slatka plato ma
ljubljena, dragi otkupu srca
moga.
 Pravo e pravo vjerovati da ovim
zlatom strijele svoje vazda ljubav
pomno zlati kada ranja srce moje.

Od ovoga svijetla prema spletena

mu jest tetiva, od ovoga snuje
sama zastor kijem se zasljepljiva:

Od ovoga vlasa zlatna, od

njega su izatkane meke uze,
tanka platna kojem lijei
moje rane.

Ma pjesance, ne naprijeda,
ustavi se, pjesni mila, evo i ti sa
mnom, gleda, u pram si se
zamrsila.

Oba emo robovati u srijed veza

zlatnijeh ica i suni se sreni
zvati, ja rob, a ti robinjica.

134
CLEMENT MAROT (1496-1544)

FRANCUSKA

NISAM TO BIJAH

Nisam to bijah, vidim eto, i to

sam bio nikad vie, proljee
moje, moje ljeto ve mi kroz
prozor iskoie.

Ljubav je, iznad svih bogova, bila gospodar

moje volje.
O, da mi se je rodit snova,
sluio bih je jo i bolje!

MILIEVI

MAURICE SCEVE (1510 -1564)

FRANCUSKA

DELIJA

Sam sam, ona sa svojim je drugom, I u

branoj dok poiva luci,
Od bjesnila valjam se u muci.
Na rukama poiva mu s tugom Njegov
dodir zasipa me rugom;
Vri slaba, to je dunost eni; Ljubav
skvrni, to je pravo plijeni. To je ljudsko, a
ne boje pravo!
O zakone sveti, krut si meni,
Jer ja patim, njoj to skrivi avo.

JEI 135
PIERRE DE RONSARD (1524-1585)

FRANCUSKA

USTAJTE, MARIJO

Ustajte, Marijo, ljenivice mlada: ve se nebom ori poj

veselih eva, ve slavuj u grmlju tankovito pjeva, i
svoju ljuvenu tugovanku sklada.

Na noge! Poimo vidjet travnjak mali, to biserom

blista, i pupoljke bujne vae rue krasne te klinace
rujne, koje ste briljivo sino zalijevali.

Sino ste lijeui kleli oi svoje, da ete od mene

jutros di se prije, ali san u zoru, drag diklicam to je,

jo vam slatkim drijemom divne oi krije. Ah! dajte da

njih i vae lijepe grudi sto puta cjelivam, da vas tako
budim,

TOMASOVIC

USRED TMINE NOI

Usred tmine noi ja sam jednom snio kako se

preda mnom grob otvara jedan: smrt lee u njem,
sva od strave blijeda,
to grob je Marije odzgor natpis bio.

Od tog sna preplaen kliknuo sam smjesta: I

ljubavlju, dakle, ljudski zakon vlada! Najljepe je
svoje izgubila sada, i njegova carstva s jednom smru
nesta.
Ni doreko nisam, kad u zoru ranu putnik neki
brian na vrata mi banu, i vijest bolnu saznah od
putnika toga.

Hrabro, duo moja, slijedit nam je treba: isti smjer

bje puta i njenog i moga; i ve ujem kako zove
nas sa neba.

T0MAS0V1

MRTVOJ MARIJI

Ko to majskoj rui, kad blista na grani u mladosti

lijepoj, u svom prvom cvatu, i nebo zavidi na sjaju i
zlatu, a Zora je, plau, suzom rose hrani.

Ljubav i milina u njoj sniju tada i mirisom

njenim vrt itavi die, a onda, najednom,
od ege i kie nemona umire, list joj po
list pada.

Tako tebe, mladu, u ranoj ti zori, dok te sve slavilo

s ljepote i sree, kobna Parka ubi i u prah obori.

Posljednji ti poklon alost moja prua: tu posudu s

mlijekom i koaru s cvijeem, da iva i mrtva bude
kao rua.

MILIEVI

137
 SONET HELENI

Kada stara bude, navee, pri svijei, predui uz

vatru, ti e iznenada poju pjesme moje u zanosu
rei: Ronsard me slavio kad sam bila mlada.

A sluavka tvoja te e rijei uti, premda ve

pospana od dnevnog rada, na moje e ime glavu
podignuti i besmrtne hvale rei e ti tada.

Ja u bit pod zemljom, avet bez kostiju, pod mirtom

u sniti, dalako od sviju, a ti e kod pei, stara i
pognuta,

alit ljubav moju i svoj prezir ljuti.

Zato ivi danas, dok ivota puti ruama ti cvatu, i
ne ekaj sutra.

MILIEVI

LOUISE LABE (1526-1566)

FRANCUSKA

SAN

im mi se tijelo u postelji prui i u san

klone da odmora nae, alosni duh moj iz
mene izae i k tebi leti, oko tebe krui.

Tad mi se ini: u meni prebiva eljeno dobro koje

sam sanjala i za kojim sam tako uzdisala te esto
miljah da u svisnut iva.

138
O slatki snovi, prepuni tiine, odmore
blagi, moja sretna noi, neka se san moj
nikad ne prekine.

Ako ne moe moja jadna dua do svoga dobra u

stvarnosti doi, neka ga barem u obmani kua.

MILIEVI

SONET

Dok mi suze mognu iz oiju tei, za vremenom s

tobom provedenim patit, dok jecaje glas mi mogne
uzdrati, kroz uzdahe barem rije poneku rei;

dok mi ruka mogne u leut zvonei

o lijeposti tvojoj ice prebirati;
i dok duh mi htjedne samo za te znati nikakvoj ne
tee izvan tebe srei,

ja ivjeti elim sve do toga trena.

Ali kad outim da sjaj zgasnu zjena kad glas mi
zamukne, ruka mo izgubi,

u tom smrtnom stanu kada duh mi jadan pokazat ne

mogne vie kako ljubi, smrt u molit nek mi dan
pomra tada.

TOMASOVI
 PHILIPPE DESPORTES (1546-1606)

FRANCUSKA

VILANELLA

im izbivah, Rosette, malo, srce

vam se izmijenilo, nestalnost vam
jer je znalo, i mom isto to se zbilo;
ari takve nevjernice kanit u se
dok iv trajem; vidjet emo,
pastirice, tko e prvi da se kaje.

Dok u plau bolan venem svoj

odlazak kunu jadan, po navadi
mjesto mene vi grlite drugog sada.
Nemaju ni vjetrenice tako brze
okretaje; vidjet emo, izdajnice,
tko e prvi da se kaje.

Obeanja gdje su mnoga, na

rastanku rijei mile? Varka srca
nestalnoga one suze zar su bile?
Boe, kakve laljivice! Proklet,
tko vam vjeru daje! Vidjet emo,
pastirice, tko e prvi da se kaje.

140
 Onaj to mi mjesto ote kao
ja vas ljubit nee; koju
ljubim, ta ljepote i vjere je
od vas vee. Ljubavi se
drte svoje, za promjene
ma ne haje, vidjet emo od
nas dvoje tko e prvi da se
kaje.

TOMASOVI

AGRIPPA DAUBIGNE (1552-1630)

FRANCUSKA

LUDA LJUBAV

Snanim bljeskom svoga boanskog pogleda mene

smrtnog tvoja nebeska ljepota nagna da okuam to je
smrt i bijeda da bih se domogo besmrtna ivota.

Duh tvoj me zanese i nebu me ote, tvoj plamen

boanski smrtnost mi sagori, moja dua s tvojom bje
puna divote: boginjo, bozima ti me ravnim stvori.

Usnom htjedoh tai usnice crvene, da bih, lien

smrti, ljepost vjenu brao; ambrozija, nektar
hranili su mene, najslae boanstvo tad sam
uivao.

Imam rtvenike posred rajskih dvora ko i drugi bozi,

puni zlobna bijesa, i za me se, Boe, stidi Ljubomora,
otkad zvijezdom svojom izmijenih nebesa.

141
 Slijepi, kivni ljudi gone me bez kraja, ljestvama do
neba popeli se k meni: no ja im prezirem zemlju iz
svog Raja, a uz ljepost tvoju nit nebo ne cijenim.

MILIEVI

VOITURE (1598-1648)

FRANCUSKA

RONDO

Svako tijelo, svaka slika, sve

je runo ispred lika to ga
Ani nebo dade, njene oi,
usne mlade plijene srca
prolaznika.

Njeno grlo, boje djelo, njena prsa, njeno tijelo, sve

to mami, sve to zove, sve je lijepo.

Ali moje enje plove oko jedne stvarce zlatne,

rumenkaste, delikatne, no to je samo za bogove.
Manimo se, pero moje, sve je lijepo.

MILIEVI

142
THEOPHILE DE VIAU (1590-1626)

FRANCUSKA
SAMOA

U tom dolu usamljenu, na um

vode to se toi, jelen riu sputa
oi k vrelu, motre svoju sjenu.

Iz potoka gdje Najada otvorivi

dveri svoje sred kristalna stana
poje, zvone zvuci serenada.

Nimfa lovom satjerana u hlad ovih

luga zade da skrovito mjesto nade,
od satira divljeg gnana.

U brijestova mladih sjeni spokoj

sniva hladan, sjetan, dok granama
njie vjetar ire neki ar
ljuveni...

Corine, blie sada doi:

prostrimo se tu na polje, da
budemo skriti bolje, ili sa
mnom spilji poi.

Oh, otvori oi snene: sto ljubavi

lei tamo, njezinih su strijela
plamom ispunjene tvoje zjene.

Od pogleda znaj da tvojih i sam

Amor biva svladan, te u svojem
carstvu sada u uzama ko rob
stoji...

TOMASOVI
 GARCILASO DE LA VEGA (1503-1536)

PANJOLSKA

SONET

Dok se ljiljan i rua mirisava bojom

na licu vaemu ogleda, dok edna
vatra vaega pogleda svjetlou istom
oluju svladava;
dok vae kose, pomnjivo sabrane i privezane u
vrpcu od zlata, vjetar vam mrsi oko bijelog
vrata, vijore njima urno na sve strane;
proljea vaeg berite to prije plodove slatke,
dokle bijesno vrijeme vrhunac lijepi snijegom
ne pokrije.
Jer hladni vjetar rui smrt zadaje i sve e
brzo promijeniti vrijeme, koje ne mijenja
svoje obiaje.
MILIEVI

GUTIERRE DE CETINA (1515-1557) PANJOLSKA

MADRIGAL

Oi jasne i mirne,
ako umilnost vaa svakog dirne,
zato ste za me uvijek pune leda?
Ta to ste manje krute
i to je u vas vie smilovanja,
to ste ljepe za onog tko vas gleda.

144
 Stog ne budite ljute,
da vam ljepota ne bi bila manja.
Aj zlo i naopako!
Oi jasne i mirne,
o, gledajte me, pa makar i tako!

MILIEVI

BALTASAR DEL ALCAZAR (1530-1606)

PANJOLSKA

PJESMA

Moja ljubav tri su stvari i svaka mi srce

rani: lijepa Ines, dobra unka i sa sirom
patlidani.

Zbog te Ines, ljubavnici,

pamet mi je bila slijepa te
sam skoro zamrzio sve to
nije Ines lijepa.
I tako sam ludovao dok mi nije jednog
dana za marendu dala unke pa sira i
patlidana.

I otada nitko ne bi mogo pravo da rasudi

za kojom mi od tri stvari ponajvie srce
udi, jer razlike tu vam nema, sve je
dobro i bez mane: sad bih Ines, sad bih
unku, sada sir i patlidane.
 unka je iz Aracena, a Ines
je ljepotica, dobar sir i
patlidani panjolska je
poslastica.
I ako se pravo vae tereti su
poravnani, sve je isto:
unka, Ines i sa sirom
patlidani.

MILIEVI

FERNANDO DE HERRERA (1534-1597) PANJOLSKA

SONET

Rujno sunce, to ara bezbroj boja blistavom

bakljom po nebu uznijetu, vidje li igdje ljepote na
svijetu ko to je mirna, sretna Svjetlost moja?

Vjetriu blagi neujnih koraka, to si nas esto

svjeim dahom sreo, kad Svjetlost moja stavi
zlatni veo, takne li igdje ljepih uvojaka?

Mjesee, slavo noi, divni Zbore zvijezda, to

blude nebesima, sjajne, da li sretoste takve
zvijezde dvije?

O Sunce, Vjetre, o vi Svjetla gore, uste li moje

vapaje beskrajne, vidjeste l Svjetlost koja gore
bije?

MILIEVI

146
LUIS DE GONGORA (1561-1627)

PANJOLSKA

LIJEPA LEONORA

Za rujnom zorom sunce pozlaeno pomaljalo se

kroz vrata istoka, ona u cvijeu, ljubiasta oka,
ono u zrake sjajne okrunjeno.

Kao da sreu il bol svoju slave, ova umilnim,

ona bolnim glasom, malene ptice pri tom svjetlu
jasnom, u svjeem zraku i sred rosne trave.

A kad poelje lijepa Leonora da tijelo prui

vjetru, duh kamenju, pa poju sie iz svojega
grada,

ne uh ve ptice i ieznu zora, jer sve postade

nijemo u uenju;
(il moda ja sam obnevidjeh tada!?)

MILIEVI

SONET

Dok uzalud se takmi s kosom tvojom to isto

zlato, kad se suncu preda, dok elo tvoje s
preziranjem gleda ljiljan u polju, sjajan bijelom
bojom;

i dok bi oi radije ubrale

usnice tvoje neg karanfil rani,
dok vrat tvoj divni ponosno se stani
i zasjenjuje blistave kristale, 147
 uivaj kose, vrat, usne i elo, prije neg sve
to, to je nekad sjalo ko zlato, ljiljan,
kristalna iskrita,

ne bude s tobom zajedno postalo, ne

blijedo srebro ili cvijee svelo, ve otpuh
zemlje, dim, sjena i nita.

MILIEVI

JEDNOJ DAMI IZ GALICIJE KOJA JE U ITALIJI

SVOJIM TIJELOM ZARADILA BOGATSTVO

U kune si se odjela dopola, zlo naih kesa, sreo

podlih Juda, kurvo, punija promjena i uda neg igra
kola i let sto sokola.

S galjekih kuna ne budi ohola, po mekoj

dlaci poznate su svuda, a zaraene ne ba
s mnogo truda, jer krmarska ti pomogla
je kola.

Prednji si dio kunama podila spomou uvijek

vlanog prednjeg dijela, to ga panjolske kie
namoie.

A Italija alosna je bila

to i na stranji nisi kune djela,
kad ih stranjica zaradi jo vie.

MILIEVI

148
ROMANCA

Djevojka najljepa iz
naega sela udova je
danas, a juer ga
srela, vide da joj oi
odlaze u boj majci
svojoj kae to joj
slua bol: pustite da
plaem na obali mora.

Jer mi daste, majko, u

moj mladi dan tako dugu
patnju, tako kratak san,
kad me povjeriste tom to
u rat kree odnose mi
kljue slobode i sree:
pustite da plaem na
obali mora.

Ove moje oi svaki

pogled blag u gorko
plakanje nek okrenu
sad, to drugo da rade
u nevolji toj, u rat ide
onaj to mir bio moj:
pustite da plaem na
obali mora.

149
 Nemojte me prijeit ni
re krivi sud, pravo nije
pravo, drugo j uzalud,
ako me volite, ne inite
zlo, utei umrijeti o,
strano je to: pustite da
plaem na obali mora.

O majko, tko ne bi
zaplakao tu, pa imao
duu od kamena svu, tko
alio ne bi moju jadnu
kob vide kako vene
najljepa mi dob: pustite
da plaem na obali mora.

Nek idu i noi kad

morahu po oi, zbog
kojih sam bdjela mnogu
no, neka, da ne vide
samou i bol dok mi je
suvino pol kreveta mog:
pustite da plaem na
obali mora.

MILIEVI

150
NEPOZNATI PJESNIK (16. ili 17. stoljee)

PANJOLSKA

CRNA GOSPA

Za gospoom jednom crnom crni je

udvara tuni mnoge crne suze lio a
iz svojih crnih grudi.

Doe joj u crnoj noi, tako crnoj

kao da je zbog njegove strasti crne
odjenula crne halje.

Gitara mu bila crna, zelenih i crnih

ica, i vijci su na njoj crni jer ih
crna ruka dira.

Crn mi Uskrs, ako nisam zbog

milina crnih tvojih postao ve
mnogo crnji od crnine vjene noi.

Jednu crnu milost molim, ako milost

crnu ima i ako se crnca samo crnim
plaa milostima.

Gospoa je crna tada na

crnca ve ljuta bila i svog
crnog udvaraa crnom
rijeju ojadila:

151
 "Nek u crnu propast ide
crnac to toliko eli, jer za
crnce zaljubljene mi imamo
crni prezir".

A gospodin crni tada, ne

htiju ocrnit sebe vie nego
bje crn, skide crni eir i
pobjee.

MILIEVI

LOPE DE VEGA (1562-1635)

PANJOLSKA

ENA

ena je dobro najvee u ljudi, (ludost je

rei da to nije tako) ona nam daje ivot,
dobro svako, ona nam esto smrt i otrov
nudi.

Mirno se nebo u oku joj budi, a mnogo puta

paklu je jednako; svijet vrijednost njenu
uoava lako; a ovjek pati od podle joj
udi.

Ona krv daje, ivot nam podari, i bog ne

stvori od nje lue stvari: sad aneo je, sad
gora od zmije.

Voli pa mrzi, miluje pa mrvi, i ena, to

je ko putanje krvi to katkad spasi, a
katkad ubije.

152 MILIEVI
 BUHA

Ubode neka iva stvarca kleta u bijele grudi

lijepu Leonoru: dragulj s biserjem, sjaj
ruina cvijeta taj trag gdje zubi nevidljivi
oru.

Ona, ljutita, smoi u tom trenu dva sjajna

vrka na bijelim prstima i gnjee njima
buhu prestraenu u jednoj kazni dvje osvete
ima.

Izdiu, buha ree: Jao, boli!

Za sitan ubod hoe me ubiti!
Ja rekoh: Buho, tebe srea prati;

ustavi dah i Leonoru moli

nek pusti da je ubodem gdje i ti,
i svoj u ivot za smrt tvoju dati.

MILIEVI

BARTOLOME LEONARDO DE ARGENSOLA (1562-1631) PANJOLSKA

SONET

Prvo ti moram priznat, don Juane, da ona

rumen kod gospe Elvire, kad dobro gleda,
iz nje ne izvire, ve su te boje novcima
satkane.

Ali ti moram priznat isto tako, da je

tolika lijepost njene lai, da niti lice,
puno prave drai,
ne moe s njenim takmiti se lako. 153
 No najgore je to ta varka kleta pamet mi uze,
premda svi mi znamo kako nas vara narav
plemenita.

Jer plavo nebo to ga svi gledamo, niti je nebo ni

je plavo. teta to sva ta rasko nije istinita.

MILIEVI

FRANCISCO DE QUEVEDO (1580-1645) PANJOLSKA

VARAVI UICI SNA

Floralba, sanjah da te... Zar da kaem? Da, jer san

bjee, da te grlim ludo. Ljubavnik samo, u snu,
takvo udo stvara, i skupa raj i pako slae.

Tvoj snijeg ledeni i moj oganj vreli, kao suprotne

iz tobolca strijele, spajao Amor, spajao ih smjele,
ko ljubav moja, kad te budna eli.

I rekoh: da mi sudbina dosudi, ako sam budan, da

ne zaspim nikad, i ako spavam, da se ne probudim.

Al probudih se, nesta to sam snio, i vidjeh da sam

ivio u smrti, i vidjeh da sam, ive, mrtav bio.

MILIEVI

154
BERNARDO DE BALBUENA (1568-1627)

PANJOLSKA

SONET

Izgubljen, gospo, lutam bez ivota, bez vas, bez

sebe, bez bia, bez Boga, bez vas, jer neete
udvaranja moga, bez sebe, jer vaa daleko je
ljepota;

bez bia, jer od vas kada sam daleko, svaka me

stvar od bia mog rastavlja, bez Boga, jer dua
Boga zaboravlja misle kako bih ljubav vau
steko;

bez ivota, jer dua nije s njime, i ako nisam

mrtav to je zato to vjeru u vas izgubit ne mogu.

O lijepe oi, o blistavo zlato, pogledajte me i

vratit u se time vama, sebi, biu, ivotu i
Bogu.

MILIEVI

155
 LUIS DE CAMOES (1524-1580)

PORTUGAL

JAKOB I RAKELA

Sedam je godina Jakob pastir bio Labanu, ocu

branke divne Rakele; ne ocu, ve njoj je sluio
dane cijele i samo nju je kao nagradu htio.

S nadom u dan jedini tekli su dani i sati, im pogleda

je, sretniji je od sviju: ali se otac njezin lukavstva
lati, mjesto Rakele dao mu je Liju.

Vidjevi tuan pastir kako je varkom obmanut

tako pastiricu svoju izgubio, kao da je nije
zasluio dvorbom arkom,

sedam godina novih produio je zadatak, rekavi:

Sluit u dalje, ako ne bude bio za tako dugu ljubav
ivot tako kratak.

CETTINEO

LJUBAV

Ljubav je oganj to nevidljiv gori, rana to boli, al se

ne osjea, ona je nikad zadovoljna srea, bol to ne
boli nego mukom mori.

Ne eljet drugo nego da se ljubi, izmeu svijeta ii

sam i zdvojan, u zadovoljstvu ne bit zadovoljan 156 zaradu htjeti
tamogdje se gubi.
Ljubav je ropstvo po vlastitoj volji: pobijeenome
na usluzi biti, vjernost poklanjat onom tko nas
bije.

No kako ljubav moe darom svojim smrtna

nam srca skladom ispuniti, kad tako mnoge
suprotnosti krije?

MILIEVI

O DOBRA DUO MOJA

O dobra duo moja, ti se vinu tako prerano iz

bolnog ivota
i odmara se sred rajskih ljepota,
a ja jo idem kroz zemnu gorinu.

Ako u zranom stanu nebeskome miso na ivot

smije da vas gane, sjeti se katkad ljubavi odane
koja je sjala u pogledu mome.

I ako moda ustanovi da ti ugaa

neto ova patnja kleta koju zbog
tebe sad podnosim bijedan,

moli se Bogu, to ti ivot skrati, nek me to prije

digne s ovog svijeta, da s tobom budem, da te
opet gledam.

MILIEVI

157
SONET IZ INDIJE

Ljepota ove hlaane planine, sjene

zelenog kestenova granja, ovi potoci
blagog otjecanja gdje sva alost nestane
i mine.

Mukli um mora u tom stranom kraju poinak

sunca kad za gore pada, skupljanje u tor i
posljednjih stada, borba oblaka u nebeskom sjaju.

I sve od ove prirode bogate, to nam je tako

raznoliko dano, sve me to mui, kad nisam uza te.

Bez tebe sve me vrijea i ranjava, bez tebe tu me

mori neprestano uz mnogu radost mnogi jad i
strava.

MILIEVI

ROBINJA BARBARA

Robinja me ova svojim robom ini

i jer ivim u njoj ne da mi da ivim. Oi ne
vidjee nikada na svijetu tako lijepu ruu u
njenom buketu.
 Ni na nebu zvijezde ni
cvijee iz polja, nita nije
lijepo kao ljubav moja:
neobino lice, oi mirom
gore, crne i umorne, no
smru ne more.

ista, iva ljupkost u

njima joj tinja, te je gospa
onom kome je robinja.
Njene crne kose kada se
pojave, nitko ve ne
smatra da su lijepe plave.

Ta crnina divna sve

ljubavlju plijeni, te bi i
snijeg htio da boju
promijeni. Vesela joj
blagost bistru umnost
krije: tuinka je udna,
no barbarka nije.

Ta spokojna dua oluju

sputava, uz nju patnja
moja odmorena spava.
Ta me robinjica svojim
robom ini
i jer ivim u njoj, ja
moram da ivim.

MILIEVI

Ova pjesma odnosi se na neku enu, crnkinju ili mulatkinju, s kojom je Camoes ivio u Indiji. 159
 SOR JUANA INES DE LA CRUZ (1651-1695) MEKSIKO

U OBRANU ENE

O vi ljudi nerazumni, to enu

optuujete,
a neete da vidite
da ste uzrok njena grijeha.

Vi to arko nastojite da steknete

njezin prezir, elite da bude dobra,
a na zlo je navodite?

Vi njen otpor svladavate, a onda

ste sasvim strogi
i lakoom nazivate
ono to ste s mukom stekli.

Nijednu ne potivate, pa ma kako

da je skromna, primi li vas, tad je
laka, odbije vas, nemila je.

I tako ste vazda glupi te slijepo

osuujete jednu da je neovjena,
drugu da je laka roba.

Pa kakva da bude ena da zaslui

ljubav vau, kad vas vrijea
nezahvalna, a laka vas samo ljuti?

160
No u ljutnji i u patnji za
koje ste sami krivi dobro
ini koja nee da vas voli
ni potiva.

Ljubei ih nastojite da slobodna

krila steknu
i kad zlu ih nauite hoete da
budu dobre.

Ta tko li je vei krivac u

djelima grene strasti, taj to
klone pred molbama,
i l tko moli da se klone?

Koga vie da krivimo, pa ma

kakvo zlo inio, onog to za
novac grijei, ili onog to grijeh
plaa?

Kad je tako, zato li ste svi toliko

uplaeni zbog slabosti i zbog
grijeha za koje ste sami krivi?

Volite ih dakle takve

kakve ste ih uinili,
i l nastojte neka budu kakve
biste sami htjeli.

Prestanite s opsjedanjem i tad ete

s vie prava napadati onu, koja
prva doe da vas moli.

U borbi se gordost vaa

orujima mnogim slui, jer
spajate s udvaranjem krv i
svijet i samog avla.

MILIEVI 161
EDMUND SPENCER (1552-1599) ENGLESKA

SONET LXXV

Na al sam jednom ime joj napiso, al doe val i

ispra njeno ime.
Napisah opet, drugim rukopisom, al moja ruka
posta plijenom plime.

Luae, ree, to se bavi time da

smrtnom dade vjeitosti dar, ta i ja sama
propasti u s njime kratkovjekom svom
imenu sam par.

Ne tako, rekoh, neka nia stvar istrune

ti e ivjet po slavi, po stihu mome
vjean ti je ar, na nebo e ti ime da se
stavi.

I tu e, kada smrt sve ivo svlada, ivjeti naa

ljubav, vjeno mlada.

SLAMNIG

SONET LXXVIII

Kroz brda traim ljubav, kroz ravnice, ko lane

mlado, to za srnom bjei, i traim mjesta, gdje
joj vidjeh lice, kog otisak u dui nosim svjei.

Niz polje, koje stopa obiljei prolazim, gledam

umski zaklon, gdje prisutnost njena nedavna jo
lei; nigdje je nema, sve je puno nje.
 Al kad se oi tamo uprave vrate se opet meni,
izigrane; mislim da vidim njihov cilj al ne, to mene
samo prazne mate hrane.

Stanite, oi, kad se vidjet ne da, i misao nek u meni je

gleda.

SLAMNIG

SIR PHILIP SIDNEY (1554-1586)

ENGLESKA

TI IMA SRCE MOJE...

Ti ima srce moje, a ja tvoje,

Izmjenom ravnom ba jedno za drugo;
Ja uvam tvoje, a ti pazi moje,
Pogodbe bolje nije bilo dugo:
Ti ima srce moje, a ja tvoje.

U meni tvoje, a u tebi moje

Jednim nas stvara, jednim uvstvom grije;
Ti ljubi moje, jer je bilo tvoje,
Ja tvoje utim, jer u meni bije:
Ti ima srce moje, a ja tvoje.

ANGJELINOVI

163
 WILLIAM SHAKESPEARE (1564-1616) ENGLESKA

VENERA I ADONIS (Ulomak)

im bez daha joj on tre s usana Usta, taj

koralj teka rajskog soka,
Nagnu se natrag nju povue znana udnja da
pije, kao e estoka:
On pjan je od nje, a nju udnje gue, Sljubljenih
usta na zemlju se srue.

Usnama udna guta mu usnice,

Taj plijen to dre, al glada ne blai;
Pobjednim njenim njegve podlonice Plaaju
danak to silnica trai;
Ko nesit udi sve vie i vie,
Da sva mu blaga s usana isie.

I kad osjeti svu slast svoga plijena, estinom

slijepom plijeniti ga stade;
Lice joj planu, krv zavrije njena,
Slijepa joj udnja slijepu hrabrost dade, Zaborav
svlada razum joj od strasti, Sram s uma
smetnu i ast upropasti.

On vru, slijep, trudan u grljenju tome, Ko plahi

srnda shrvan proganjanjem,
Il divlja ptica kada je pitome,
Il plano edo smireno ljuljanjem Podatan sav je,
ona sve uzima to moe ne sve, to eli da
ima.

164
Zar stinut vosak toplina ne kravi,
Da ve poputa i na dodir slabi? Odvanost spasi
esto u ljubavi Beznadno: prst daj, ljubav ruku
grabi, Ne blijedi ljubav kao podli ljudi,
im vie ima, tim vie i udi.

Kad se on neko, tad ustukla nije;

O, kakav nektar s usana mu sasnu!
Tko ljubi, rije ga zla odbit ne smije; Zar radi trna
ne brat ruu krasnu? Ljubav e skrit dvadeset
lokota Ako se skriva pod njima ljepota.

ANGJELINOVI

SONET XVIII

Da kaem, da si poput ljetnog dana?

Ti vie ima draesti i milja:
Pupoljke majske vihor kida s grana,
A ljetno vrijeme prekratko je zbilja.

Prevrelim katkad nebo sjaji okom,

A esto opet pomueno sja,
I lijepo sve zastranit katkad zna.
II l sluajem, il stalnim svijeta tokom.

Al tvoje ljeto cvast e kroz vremena, Izgubit nee

nikada ljepotu,
A smrt se nee hvalit, da si njena,

Kroz vjenost ti e ostat na ivotu.

Dok ljudi diu i dok oi sjaje,
I ovo ivi, ivot tebi daje.

SLAMNIG-OLJAN

165
 SONET XXIX

Kad sasvim sam nad svojim stanjem tuim Prezren od

ljudi, prezren od Fortune, ispraznim krikom gluho nebo
ruim, pogledam sebe, sudbinu prokunem,

ko ovjek bogat nadom biti hou, graen ko on, ko on

pun prijatelja, sad za vjetinom udim, sad za mou, za
tim to imam najmanja mi elja.

Zamalo tako prezrem sebe sama al na sreu se tada

tebe sjetim, i poput eve, kad se gubi tama, pjevaju, s
tune zemlje k nebu letim.

Jer tvoja ljubav blago alje

da ne da mi se mijenjat niti s kraljem.

SLAMNIG

SONET XIX

O gladno vrijeme, kande lavu atri, nek zemlja sama

svoju djecu prodre, iupaj divljem tigru zube otre,
feniksa spali u vlastitoj vatri,

nek slijede doba veselo i jadno,

o brzonogo vrijeme, u tvom letu, to god te volja ini
cijelom svijetu, al jedno ti zloinstvo branim gadno:

166
po elu moje drage ne potei, sa vjenim perom
dana od nje bjei! Kroz tok tvoj neka netaknuta
bude ko uzor lijepog za budue ljude.

II l kuaj sve: usprkos tvojih jada u mom e

stihu ivjet, vjeno mlada.

SLAMNIG

SONET CXVI

Brak srodnih dua zar s puta ne smetne Zapreku

svaku! Prava ljubav nije Ako se mijenja kada
mijenu sretne,
I krene vjerom kad nevjera bije.

Ne, ljubav nije igraka Vremena,

Oluje gleda da nikad ne trene;
Ladi to luta cilj ko zvijezda daje:
Upliv joj neznan, mjere izmjerene.

Ne, ljubav nije igraka Vremena,

Makar joj rue srp Vremena robi,
I ne mijenja se od trena do trena,

Ve vrsne ak i pod otricom kobi. Kad toj bi

varci ja dokazom bio,
Ja ne bih pjevo nit bi tko ljubio.

ANGJELINOVI

167
 SONET CXXX

Ljepe se koralj od usna joj rudi;

Ko sunce lijepost oi joj ne krasi; Ako bijel je
snijeg, sive su joj grudi,
II l vlas crna ica, ice su joj vlasi.

Vidjeh barun rua, rujnih i bijelih, Na licu

takva rua dragoj nije;
Mnogi miris vie slasti dijeli Od daha to
iz moje drage bije.

Volim glas njen, ma da vie godi Muzika,

jer zvuk jo ljepi ima: Boicu nikad ne
vidjeh da hodi,

A moja draga ide samo tlima;

Tako mi neba, ipak divna mi je,
I nijedna joj druga ravna nije.
GORAN KOVAI

JOHN DONNE (1572-1631)

ENGLESKA

BUHA

Gle buhu tu, i samim tim Da mi se preda

ne smatraj zlim;
I mene je i tebe pila,
U buhi naa krv se slila;
Tome ne daje znaenje,
Jer nije grijeh, ni razdjevienje;

168
A lako ubra uitak,
Nae je krvi krijepi napitak, Umjesto na
buhin je dobitak.

Potedi u njoj ica tri,

Jer mi smo vre no vjenani.
Ta buha sad smo ti i ja,
Brani na hram, brana postelja; Zalud svim
bijes, jer zatvara Zid nas ve ivi od jantara.
Prem mene moda ubije,
Sebe samu i brak na ne smije, Tri zla trim
krvima da umije.

Zar, okrutnice, nokat tvoj U ednosti greznu

krvavoj?
Da buha nije kriva bila S kapi krvi iz tvojih
ila?
Ti pobjedu kanda slavi,
Ne vidi da kao i ja slabi;
Sad zna: to nije strahota,
Ni da se poda nije grehota,
Ni buhe smrt kraj tvoga ivota.

KUAN

PJESMA

Najdraa moja, ne odlazim Jer zamoren sam

tobom,
I da svijet bi me obdario ne mislim Ljubavi
za me boljom;
Ali kako znam Da na kraju umrijeti moram,
Bolje je smrti da se narugam
I hinjenom smru da umirem.

169
 Sino je sunce odavle krenulo,
A ipak je danas ve ovdje,
I dok put mu je dugaak vrlo,
Ono nit enju, nit razum ne posjeduje.
Zato nemoj nada mnom da strepi, Ve vjeruj
da bit u Putnik bri, jer letjet u Krilima koja ti
uznosi.

O kako nemoan je ovjek Kad

ovlada ga srea,
Za koji asak da produi joj vijek,
II l izgubljena asa da se sjea.
Ve doi zla kobi,
Jo stranijom te zamiljajui,
Dopustit emo ne htijui Tvoj udes
da nas zdrobi.

Uzdie li, ne uzdie vjetre,

Ve duu uzvitlava moju,
Plae li, te suze tvoje dobre Krv
mojih ila isahnjuju.
Ne moe biti Da koliko kae me voli,
Kad ruei svoj, moj ivot rui,
Kojeg najbolji dio si ti.

Srcu svome vidovitom nemoj dati Zla

slutnja da ga ispunja,
Sudbini bi moglo se prohtjeti Da
ostvari tvoja strahovanja.
Ve zamisli Da usnuli smo lakim snom;
One koji ive jedan u drugom,
Nita ne moe da odijeli.

JOJI

170
ROBERT HERRICK (1591-1674)

ENGLESKA

JULIJINIM GRUDIMA

Jeste li vidjeli kad (sa veseljem)

Crvenu ruu gdje viri iz bijele?
II l moebit trenju (boanskom se ini) Unutar
ljiljana? Ba u sredini?
II l ikada zrake primijetili one,
to jagoda puta, u vrhnje kad tone?
II l vidjeli rumen rubina, iz istoga
Glatkoga bisera bijelog, sa Istoka?
Ba slina je ovom i svemu tom skupa Draest
joj prsiju svakoga pupa.

SLAMNIG-OLJAN

THOMAS CAREW (1595?-1639?)

ENGLESKA

PRIJETNJA NEZAHVALNOJ LJEPOTICI

Znaj, Celia, u svojoj ponosnosti,

Da ja sam glas i slavu dao tebi.
U gomili ljepotica bi prostih ivjela; nitko
pamtio te ne bi,
Da stih moj nije pronio ti ime Svijetom; ja
digoh krila Fame njime.

171
 Ta ubojita mo ni malo nije tvoja;
Ja sam je dao tvom glasu i zjeni;
Slatkoa ti i draest sva je moja;
Moja si zvijezda, sja s mog neba meni; Ne strijeljaj
stog iz neba posuenog Munje na onog to te tamo
djeno.

Prijetnjama takvim vie me ne kinji,

Rainit mogu ono to sainih;
Nek se budale dive tvom mistinom obliku, Ja tebe
znadem u smrtnikome liku. Pjesnici mudri skrie
Istinu u djela,
Al je sami znadu kroz sva njena vela.

SOLJAN

ANDREW MARVELL (1621-1678)

ENGLESKA

SVOJOJ PLALJIVOJ GOSPOJI

Da svijeta i vijeka nam dosta je, vilo,

Nekanje ne bi vam zloinstvo bilo.
Razmiljaju mogli bi spokojno sjesti
I misliti, gdje emo ljubav sprovesti.
Kraj indijskog Gangesa ti bi rubine Traila; ja
bih kod Humbera plime Tuio; deset bih ljeta
vas volio Prije no potop bi svijetom se prolio;
A vi bi se na mene, po volji, mrtili Sve dok se
idovi ne bi pokrstili Ljubav bi bujna moja
narasla Vea, al sporije, od svakog carstva.

172
Stotinu ljeta bih pjevao slavu Oima tvojim, i motrio
glavu.
Po godina dvjesta za svaku od grudi;
A ostalom trideset hiljada budi.
Po vijek jedan najmanje za svaki dio,
A posljednji vijek bi ti za srce bio.
Jer vrijedni ste, gospojo, za ovo stanje,
A ni ja vas ne bih tada ljubio manje.

Al ujem za leima stalno sve blie Krilata koija

vremena stie;
Tamo pred svima se prostire nama Golema vjenosti
pustinja sama.
Sa svijeta e tvoja se lijepost ukloniti A pjesme mi
nee pod mramorom zvoniti;
I tada e naeti crviju sila Nevinost, to dugo je
uvana bila,
U prah e pretvoriti udnu vam ast U pepel obratiti
svu moju strast.

Skriveni i lijepi su grobnice svodi,

A sumnjam da pod njima ljubav se vodi.

Pa zbog toga, dokle ti koa jo nosi Tu mladosti

boju, to slina je rosi,
I dok ti poletna dua jo gori Naprestanim vatrama
na svakoj pori,
Daj da se igramo, dok je mogue,
Ko grabljive ptice kad ljubav ih vue Poderimo
radije vrijeme odjednom U valjanju nemojmo lijenit
se bijednom. Svu slatkost i snagu nam zbijmo
odsvuda Nek postanu jedna jedincata gruda,
I probijmo snano sve nae uitke Kroz vrata
ivota, kroz gvozdene ipke.
I tako, mi neemo sunce zadrat,
Al emo zato ga uspjet ubrzat.

SLAMNIG-OLJAN
 JOHN DRYDEN (1631-1700)

ENGLESKA

EPITAF PJESNIKOVOJ ENI

U ovome grobu lee kosti moje ene.

Vjeni sad mir kod nje vlada. A tako i kod mene.

JEI

PJESMA

U dui hranim plamen, to me svija

I srce mui, al mi ipak prija:
To ugodna je bol, i draga mi je, Izgubiti
je! umrla bih prije.

Al onaj, za kim patim, nee znati,

Ni glas ni oi nee znaka dati,
Jer uzdah, suza zbog tog moga jada Ko rosa
preko rue tiho pada.

Pa da mi ljubav drugoga ne mori, Sama je

rtva, sama sobom gori;
I dok ja patim da on mimo ee, Vjernost mi
godi, premda on je nee.

Promatrat u mu oi, u veselju,

Zle volje se ne bojim, kriju elju.
Ni slutiti ne mogu veu sreu,
A ne penju se, niti pasti neu.

SLAMNIG-SOLJAN

174
MIKOLAJ REJ (1505-1569) POLJSKA

ONAJ, TO MU SE ENA U VRTU OBJESILA

Na kruki se nekome ena objesila; on je za njom tugovo, jer je

dobra bila.
Doe k svome susjedu, taj je imo goru, pred njim se je tuio na
svoju pokoru.
Taj e njemu: Kojeta! to ti do tog stalo?
Hoe li se eniti, zar ih ima malo?
Samo daj mi, molim te, granu s kruke tvoje, da ucijepim u vrtu
svome kruke moje.

BENEI

JAN KOCHANOWSKI (1530-1584)

POLJSKA

MAGDALENI

Javi mi se, Magdaleno, da vidim lice, lice takvo,

da misli, gle! to su ruice, kosu zlatnu ti
raspleti, pogledaj okom slinim zvijezdi, to
krui po nebu visokom. Usta ljupka mi pokai,
rumena usta bisera puna, i prsa raskoi
pusta!
i mramornu ruku, gdje nalazi se sada srce moje! O, luda je,
mahnita nada!
to to ja elim? Nesretnik, kako te ljubim! Gledaju te, nad
sobom vlast potpuno gubim, nemam rijei, plamen me potajni
svlada, ui mi zuje, na oi tmina mi pada.

BENEI
 BALASSA BALINT (1551-1594)

MAARSKA

SUSREVI JULIJU, OVAKO JE POZDRAVIH

Nita svijet ne vrijedi Bez tebe, cvijete lijepi,

to stoji kraj srca moga Zdrava, sjajna, mila moja!

Ti radosti srca sjetna,

enjo due, slatka, njena,
Sreo moja najdivnija,
Boja ruka te titila.

Divan dvor si skupocjeni,

Rue krasne lik rumeni,
O arobna ljubiice,
Zadugo ti sjalo lice!

Sjaji, moje sunce jasno,

Obrve svedene krasno,
ar oiju to mi blista,
Nado moga ivota ista!

Zbog tebe mi srce gori,

Beskrajna me enja mori,
O ljubavi, duo, nice
K tebi padam, vladarice!

Kako sam je sreo bio,

I nju vedar pozdravio,
Na koljena pred nju pao,
Obraz joj se nasmijao.

VELEBIT

176
NAH ABED KUAG (16. stoljee)

ARMENIJA

ISPOVIJED

Otkako ivim na ovome svijetu,

Ne pooh popu na ispovijed svetu.

Kad kakav popo ide prema meni,

Ja se tad skrijem il pravac promijenim.

Al kada spazim kakvu zgodnu malu, Odmah joj

priem i zaponem alu.

Crkva i oltar ona bude meni, Ispovijedam se na

grudima njenim.

MILIEVI

177
 CHRISTIAN HOFFMANN VON HOFFMANNSWALDAU (1617-1679)

NJEMAKA

PRIGODOM POSLANOG KARANFILA

Odailja mi krv svog obraza i usne,

Tvoj vrli glasnik jest karanfil ovaj ubav:
Dodue vidim krv na bijelom kad se zgusne,
Al ipak nije to sva ona bliska ljubav.
Karanfil tujem tvoj uz poljubaca trista,
Nagnua utim srh pred darom tvoje ruke;
Al ne gane se kap, to nije radost ista;
Vrelina i tvoj dah su sad mi tlapnje puke.
Taj cvijet ne stavlja med na moju usnu vlanu, On niti
cmoknut zna a niti zapalacat,
Od sveg purpura tvog on pozna malju lanu,
I problijedi u tren dok cjelov stane bacat.
On moje usne dvije ne umije razdvojit,
Taj cvijetak ne zna dra tvog vlanog podraenja, Uz topli
drhtaj blag slast poljupca udvojit,
Jer mokrog cvijeta dah je kratkoga ivljenja.
Pa ipak ja taj cvijet iz svojih usti ne dam, Podilazi
me svud od tvoga znanog milja.
I zato cjelov vru u druici da predam,
Da vavijek bude nam tog rosnog preobilja.
Iz snatrenja me mog blag spomen uto tre,
Na poljubac tvoj lak sred milja to me zgodi.
I zato cjelov daj mi povrh cvijeta bre,
Da spoznam to mi to od cvijea vie godi.

RUNT1

178
FAZULI (16. stoljee)

TURSKA

LJUBAV KOJA ZAMARA

O kako li si mi samo duu zamorila!

Zar to i tebe ne mui, ljubljena moja?
Nebesa su se zapalila od mojih uzdaha...
I svijea bi mogla gorjeti od boli mojih!
Svim bolesnicima ukazuje se panja
Zato i mene ne lijee kad sam bolestan?
Ja tajim svoju tugu, ali rekoe dragoj.
Hoe li il nee vjerovat, nevjernica?
Dua mi izgara, krvave suze ronim,
Po noi svijet se budi od moga plaa.
Zar ta crna nesrea nikad nee zaspati?
Ti se smije, smije, a ja evo plaem.
Sada je doba rua, ej milena moja.
Ova tekua voda zar se pomai nee?
Ja se nikad nisam poklonio pred tobom,
A ti si mi svu pamet uzela iz glave... Nepaljivi
ljudi mene e ukoriti;
Zar se ti nee postidjeti toga?
Slobodni mislilac Fazuli sad je lud i omraen! Upitaj
ljubav, moe li se ogaditi?!

BJELEVAC

179
 NEFI OMER (ubijen 1634)

TURSKA

POLJANA KJATHANE

Poljana Kjathane puna je etaa,

Kao na Sudnjem danu, danas je na poljani.
Sav svijet je ovdje, raj se napunio ljepoticama, Mjesto je ovo
danas da gleda i uiva.
Ovo je dan nezaboravnih uspomena,
Divnih ljepota; ovdje je danas sastanak Propalih i nesretnih
ljubavi;
Velikih i poniznih sastanak je danas ovdje. Poboni fanatie,
shvati da si izgubljen ovdje,
U ovom mnotvu, gdje se luda ljubav lovi.

BJELEVAC

SEJRANI (18. stoljee)

TURSKA

OHOLOJ LJEPOTICI

Ne oholi se ljepotom, ljepojko sjajna ko mjesec. Koliko ih je

s visine na nisko palo i prolo! Nita ti koristit nee ni pla
tvoj ni kukanje Moj drhtavi uzdah i brdo Kei je proao...

Tvoja nesmiljenost i nevjernost tvoja!

Tko je kome naao uinio... Ti si meni uinila.
I sad me hoe za druga! ta da kaem na to? Ja sam se
proao takva posla, ljubljena moja...

180
 Proteno ti je od mene, prelijepa eno!
Idi s kim eli i ljubav mu pokloni!...
Tebi neka je zdravlje a spas meni
Takva trgovina ve mi je dojadila.

BJELEVAC

KATIBI - SEYDI ALI (18. stoljee)

TURSKA

NE BJEI LANE

Ne bjei od mene, lane, ja lovac nisam,

Na elu mi pie da tebe ljubim,
Ne bjei, divno lane!
Ja nemam planine da pobjegnem kao Mednun, Ni bae
nemam da ti ko slavuj pjevam,
Ne nosim zamke niti konce za njih,
Da te bar tako ulovim, jer lovac nisam...
Ti bjei od mene, druge gleda i daje im drai, Iz drugih
ruku pije slatko vino.
Kouto moja, to od mene bjei,
Ja nisam lovac, ne bjei od mene!
Ja u pismo napisati,
Zlatnim perom povijest napisati,
Uvojak tvoje kose nanizati biserjem...
Ne bjei, kouto, jer ja lovac nisam...

BJELEVAC

181
 NARODNE PJESME

JUGOSLAVIJA

DJEVOJKA I HRABAR

Na junaku su zlatne ostroge, a na djevojci

tanka koulja;
i zadjee se zlatne ostroge za djevojinu
tanku koulju.

(15. stoljee)

UZ POTOK NIZ POTOK

Uz potok, niz potok, gdje

djevojka sama spi, iz
njedara dunja ckli
i cavti. ah, da mi je pogristi.

(17. stoljee)

POASNICA MLADIU

Prilian junak suncu na nebi, pristala mu je

orda na bedri, na bedri orda mlada
djevojka. Podante mu je, ne brante mu je,
dobar je junak i dobre volje, oenite ga, ne
morite ga.

(Prva polovica 18. stoljea)

182
JUNAK JEZDI

Junak jezdi niz potok, konjic mu je

putonog.
Stani, konju, iv ti ja, da djevojci
cjelov dam, ako 1 joj ga i ne dam,
jo e biti to bog da!

(Prva polovica 18. stoljea)

KLOBUI

A ja si primaknuh trudan vodu piti, draica mi klobui

odnese, a ja ti se obrnuh: kamo meni bijeli klobui? Oto ti
mi klobuk djevojci na glavi tere mi se mlada na me
nasmija.

(Kraj 18. stoljea)

A TI, DIVOJKO EGLJIVA

A ti, divojko egljiva, zapni

putaca do grla, da ti se
dojke ne vide, da mene elja
ne bude.
Na tvoje dojke gledaju vranoga konja zakovah
i moje drube ja ostah
i mojega gospodina.

183
 A ti, divojko egljiva, vazmi
vidarce na glavu, i vidriicu na
ruku ter mi dva pojmo na vodu
kroz te mi luge zelene, na one
hladne studence!

Oni jidoe na vodu kroz te mi luge

zelene, na one hladne studence.
Kada dojdoe na vodu, na one
hladne studence, jo mi govori
divojka: Hodmo si mi dva
pospati, za te mi luge zelene!

Klie mi ree junak mlad: Mi ti

smo oba mlajahna i mi smo oba
lujahna, mi emo zoru zaspati i
nas e majka karati.

Klie mi ree divojka:

Ja jimam slavja u njadrih, ti
jima svoga slavia, ki e nas rano
buditi, neemo zoru zaspati, ni e
nas majka karati.

Oni jidoe pospati za te mi luge

zelene; svu su se nocu jigrali a
pak su zoru zaspali.
Karala jih je majica:
a ste toliko inili? za te mi luge
zelene?

(16. stoljee)

184
TRUDAN STAN

A djevojko, mala momo, ja sam jedan,

konj mi je jedan, moe li mi, duo
moja, stan bit u tebe?
A junae, mlad junae, ti si jedan,
konj ti je jedan, trudan ti si stan naao
ovdi u mene, trudan, brae, nepokojan,
a sam za sebe; konju ti e zobi biti i
bistre vode, tebi, mladu, nepokoja s
veer do zore.

(Kraj 18. stoljea)

DRAGI I NEDRAGI

Bela ruo, jesi li cvetala?

Golubice, jesi 1 se udala?
Jesam, dragi, za nedragog pola i s
nedragim edo sam rodila; htela sam mu
tvoje ime dati, ali nisam mogla od alosti;
edo moje bez imena zovem ko to mu je
majka bez dragoga.

(1805)

185
 DJEVOJKA JEAM PROKLINJE

Djevojka je jeam, ito klela:

Jeam ito, u boga ljepota!
Ja te ela, a ja te ne jela!
Svatovski te konji pozobali!

(Prva polovica 19. stoljea)

MOME IDE PLANINOM

Mome ide planinom, a

djevojka gradinom, on se
mee gloginjom, a
djevojka trnjinom.
Ne misle se ubiti, ve se misle ljubiti.

(Prva polovica 19. stoljea)

PRESJAJNA MJESEINA

Veer sjala sjajna mjeseina, obasjala pute i

sokake, da ne moe dragi dragoj doi od
sjajnosti sjajnoga mjeseca.

(19. stoljee)

186
OJ JAVORE

Oj javore, zelen bore, lako ti

je zeleniti i zelenu tebi biti!
I ja bih te mlada brala, ali
sada nemam kada, pria mi se
udavati a za ono mome
mlado to je sino dohodilo
sitno voe donosilo, svakom
daje po jabuku, meni daje
divljakinju, ne bi li mu
podivljala, u dvor sama
doigrala.

(19- stoljee)

MLADI NIKO

etao se Niko mlad pod

prozorom Elene ponosite
gospoje.
Govori mu Elena:
Doi gore, Niko mlad, otio
je Jeli ban, nee doi za tri
dan!
Prevari se Niko mlad i on ode
k Eleni, ponositoj gospoji.
Ljubili se cilu no, ljubili se
cili dan.
Al se vrati Jeli ban pa on
ree Eleni ponositoj gospoji:

187
 Bi je niko kod tebe!
Nije, bane, niko bi, nego nai
susedi, s dicom su se igrali.
Al govori Jeli ban:
Di su kljui za orman? Govori mu Elena:
Dica su se igrala, kljue su izgubila!
Rasrdi se Jeli ban, udre nogom u orman,
orman mu se otvori, mlad se Niko pokloni.
Govori mu Jeli ban:
Ne boj me se, Niko mlad, jer ja
kad sam bi ka ti, bi sam stoput vei
vrag, po plotima skakao, u koprive
padao, koprive me palile, stare babe
grdile, a divojke ljubile.

BUGARSKA

SIANA KIA

Siana kia ko biser pada, moj dragi svoga

konjica sedla da na rad ide u Karavlaku.
A ja mu zborim i ja ga molim: Ostani,
dragi, ovu godinu, ovu godinu i ovu zimu:
pare se, dragi, uvijek zarade, mladost je,
dragi, jedna na svijetu, mladost prolazi kao
rosica: zorom je ima, danju je nema!

188 KEPESKI
 MLADIEVA NEUGASIVA LJUBAV

More, kolko te ljubim, djevojko, Toliko

se uvaj,
Da te ne sretnem pjan na ulici, Pjan na ulici,
trijezan u klancu,
Da to ne uinim,
Jer mi je tuga na srce legla.
More, ako me sretne, junae, ta e! Ja
ti nisam
Jabuka da me u njedra skrije,
II l narana da me rasiiee,
Da me razdijeli,
Drubi svojoj, mojim druicama!
More, ako te sretnem djevojko, Pijan na
ulici,
Gdje nosi sitan erdan o vratu,
Ja u ga pokidat i zdrobiti,
To u uraditi,
Zrno po zrno, konac po konac, More,
ako te sretnem, djevojko, Trijezan u
klancu,
Cjelivat u ti bijelo lice,
Bijelo lice i crne oi,
More da vidi,
Kakva mi tuga lee na srce!

VELEBIT

RUSIJA

UMICA ZELENA

umica zelena svu no bi umila,

A ja, mlaahna, po svu no ne snila.
Po svu no ne snila, siela i prela.
Prei, moja preljo, prei, ne dangubi. 189
 Ja bih rado prela, u goste me zvao, U goste me zvao
susjed na besjedu, Susjed na besjedu, na pir pirovati,
Na pir pirovati, goste zabavljati.
Kad prijeha na pir na konjicu vranom,
Na konjicu vranom, pod bijelom dolamom, Pod bijelom
dolamom, moj dragi s brcima, Moj dragi s brcima, s
rusim uvojcima...

J. PUPAI

NA GORI RASTE KUPINA

Na gori raste kupina, pod gorom raste malina, Mlaahna

djevojka mladenca je ljubila;
Uzela njega za ruku, svu no ga vodila,
Svu no dok ne bje po; na dvoru bijeli se zora, Na dvoru bijeli
se zora djevojka spati mora. Dola je lijepa djeva na prozor
svoje sobice. Ozeblo lijepoj je djevi njezino bijelo lice.
Lako je tebi, djevojko, po gori lutati.
A da 1 je meni, mladiu, na zimi drhtati!
S mrazom se sleuju noge; bijeli snijeg sipa, Bijeli snijeg sipa, i
stazu zasipa...

J. PUPAI

DOBRI SE JUNAK DOSAUJE

Dobri se junak dosauje,

Ognjenu strijelu nasaduje:
Ti leti, leti strijelo ognjena, Povie uma preko nebesa,
I ispod sunca zemljom crnom,
Ti ubij, ubij, strijelo ognjena,
190 U letu sivoga sokola,
 Na pohodu hrabroga junaka,
Suru patku na Volgi rijeci,
Goluba sinjeg na stijeni kamenoj, Krasnu
djevojku na kuli visokoj: Sura patka
hrana je moja, Krasna djevojka
nevjesta moja, Sinji je golub zabava
moja, Dobri je junak dosada moja!

J. PUPAI

UKRAJINA

OJ MJESEE, NEMOJ SJATI

Oj mjesece, nemoj sjati Da te

drugi vide,
Samo svijetli mome dragom Kada k
meni ide.

Svijetli dragom i rastjeraj Sve

oblake lake,
A ako on drugu ima,
Zai za oblake.

Svijetlio je mjesec jasni Pa za

oblak zao,
A ja jadna gorko plaem:
Dragi drugu nao!

MENAC

191
 ESTONIJA

LJUBAVNA PJESMA

Drug moj je sada daleko, s onu stranu valova

moj je dragi, odve daleko za moje poglede.
Mnoge me stvari dijele od njega: prva je more,
iroko i silno, a onda pet prozirnih jezera,
onda est neplodnih bregova, sedam stotina
pjeanih ravnica, osam zelenih travnjaka
panjaka, devet strelovitih i bunih brzica,
deset izvora hladnih i bistrih, i jo dvadeset
drugih prepreka.
Tako ne mogu do njega doi, a ni on ne moe
doi do mene. Mjesec prolaze i ne znam kako,
sedmice prolaze, ne vidim kako, svri godina,
a njegov zagrljaj jo uvijek ne moe da me
utjei, nit mogu, jadna, njemu u krilo. Drug
moj je sada daleko, s onu stranu valova moj je
dragi, odve daleko za moje poglede, mnoge
me stvari od njega dijele, voda i zemlja meni
ga otimlju. Dahni mu pozdrav od mene, vjetre,
vjetriu, nosi mu rije ljubavi, oblaci, dugi mu
ivot dajte, valovi, dajte mu lijepe dane, a ti
mu, kio, utjehu nosi, nebo, sreu mu svaku
udijeli.

192
Ako je sretan, nek bude sretan, u radu
neka ga zdravlje slui. Toliko mu dragih
pozdrava nosite koliko elja srce mi eli,
koliko je lia u umi joha, koliko grana u
umi borova, toliko pozdrava njemu
nosite, koliko more ima valova, koliko
zvijezda sija na nebu.

MILIEVI

TKO POZNAJE MUKO SRCE

Zato me je namamio,
Zato zvao iz daljina?
Zborei da omorike,
Ljeskovici zlato kriju,
Da je meda pun borovik.
Ja poivjeh i ja vidjeh Omorike iglom
bodu,
Ljeskovici grad poznaju A borovik smolu
samu

Djevojka sam i ja nemam, Muko srce ne

poznam:
Strljeni su u njem, moda, Komjai se u
njem roje,
Bumbar se pod skutom gnijezdi;
Rusoglavca aka teka,
A drugi je srcem mamen,
Hitar ovjek, ruka kamen.

VELEBIT
LETONIJA

JA PUTELJKOM NEU POI

Ja puteljkom neu poi kud je io mlad

vlastelin.

Kroz movaru, trsku lome Trala sam

pred boljarom.

Movaru sam gazit stala,

Susrela sam tu boljara.

On je stao da me snubi,
Ja zaplakah tuge puna.

Ne plai mi, sirotice,

Zar te pitam za imutak?

Svidje mi se kosa tvoja?

Uzrast tvoj lijep i njean,

Uzrast tvoj lijep i njean,

Govor koji zvoni, jasan.

VELEBIT

RUMUNJSKA

TO JE LJUBAV?

Toliko me srce pita da mu kaem to je

ljubav. Srce, kako da ti velim to rije
ljubav pravo znai?
 Ne znam kako da je zovem, jer ne elim ,da pogrijeim.
To je ivot i uitak, to je mladost, to je nada, to je srea i
utjeha, uzdignue i padanje, ljubav, to je bol i patnja, to
je mnogo gorkih suza, gdje utjehe ne nalazi.
Takva ti je prava ljubav.

KOVAEC

NOVOGRKA

KRATKE PJESME

Oko mene mirie bosiljak, a vrt ne vidim.

To djevojka ga u njedrima nosi.
Zato bosiljak miris iri svoj.

Pozdravljam te pjevom slavuja.

Preko mora u kljunu lastavice aljem ti pismo.

O sjajni mjesee, na te je ljubomorno moje jer moju

promatra dragu, dok ja sam daleko, daleko,

Gle! moj junak prolazi.

Vitak je u pojasu. To zaista on sad prolazi.
O kako susjedama krvari srce!

Ustadoh rano da se zraka nadiem. Promatram tvoje

razgaljene grudi.
ini mi se da je osvanuo dan!
 Aneli tvoji su slikali lik,
kad je mjeseina obasjala cijeli krajolik.
Zato si bijela, bijela
i sjajna poput bisera.

Gle, kako dragi koraa!

Slian je anelu to mu u ruci blista korica maa!

Zanosi me tvoja ljubav, dok je enja za tobom

raspaljuje.
ini mi se da letim na oblacima ti ih Sjeverac
goni.

Pitaj oblaie na nebu

da ti kau zato suze oi moje
kad se sjetim tebe.
SMERDEL

TURSKA

PASTIRE

O pastire, uj me samo, doi da se veselimo,

sii dolje u ravnicu,
na izvore hladne vode. Jeleni su ovdje proli,
tvoja draga sad je s njima. Gle, visoko, pod
oblacima, drali lete u jatima.
I odlaze dalje... dalje... Doi da ih oplaemo
196 na podnoju te planine.
 Moda kakav trag naemo na
kamenju il na travi, kud nestalna
srea proe.. Naslon glavu na
rame mi da gledamo let
dralova. Hoe 1 opet k nama
doi i nai nas u zagrljaju?

BJELEVAC

DALEKI SU NAI PUTI

Sedlam konja potkovana, daleki

su nai puti, Dunav meta, Srijem
i Ugri, moj alate, put je dalek! Ti
ne plai, draga moja, ako ti se ja
ne vratim. Od mene e samo
ostat koulja okrvavljena,
A glas e ti moda stii, kad se
koji drugar vrati.

BJELEVAC

ITALIJA

VIDJEH JE

Vidjeh je u kouljici, na
balkonu poiva.
Da ne zgnjei male dojke,
laktom se podboila.

SLAMNIG 197
TO ON JE DALJE

to on je dalje, nada mi je vea, u toj daljini srcu

mom je srea: to on je dalje, vjernost mi je vea,
od te daljine ljubav naa krepa.

SLAMNIG

U CRKVU KADA IDE

U crkvu kada ide, ti se zuri, u svetu

vodu malu ruku turi i osvrne se, na
elo je metne, pa otac i sin i duh sveti
rekne.
Dva oka digne s klupe tamo sprijeda, jedno ti
Boga, drugo dragog gleda: tu svece tjera na
grijehe i blude izide van i tjera u smrt ljude.
Ubija mene, o ljubavi ista, a sve bez grijeha, ne
radei nita.

SLAMNIG

SLAVUJ

Vidite onog slavuja to pjeva?

On se pjevanjem jadovati voli.
To i ja inim ako kad zapjevam, jezik mi
pjeva, a srce me boli. Jezik mi pjeva, a
srce uzdie: tko me je volio taj me nee
vie.

MILIEVI
PANJOLSKA
(Narodni Romancero i Cancionero, 15. stoljee)

HLADNO VRELO

Hladno vrelo, hladno vrelo, hladno

vrelo ljuveno, gdje ptiice sve
dolaze da bi nale spokoj svoj, a
grlica udovica ona sama nee do.
Tu prolazi slavuj ptica, taj nevjerni
drski soj, podmukle su njemu rijei,
on podmuklo kae njoj: Ako
hoe, gospo moja, ja u biti sluga
tvoj.
Id odavde, dumanine, izdajnie
srca mog, nit sjedam na zelen-
granu, nit sred polja procvalog, ako
naem bistru vodu, mutnu pije
kljun je moj, ja neu da imam
mua, nit poroda hou svog, neu s
djecom zadovoljstva, nit utjehe s
njima, no.
Idi, crni dumanine, izdajnie srca
mog, neu biti ljubav tvoja, niti
hou u tvoj rod.

MILIEVI
 OD BOLA LJUVENOGA

Uz planinu pastir ide, ide pastir, gorko plae,

mokra mu je sva dolama, tolike mu suze pale.
Ako umrem od tog bola, u groblje me ne
kopajte, ve na nekoj livadici, u pustoi, grob mi
dajte.
Kosu van mi ostavite i
lijepo je poeljajte, da bi
rekli koji prou:
Neki jadnik ovdje pade.
Tu prolaze do tri dame, svaka od njih gorko
plae.
Jedna veli: Zbogom, rode!
Druga veli: Zbogom, brate!
A najmanja od njih veli:
Zbogom, dragi premileni!

MILIEVI

SELJANKA IZ ZARZUELE

Iao sam, majko, u Vilu Reale i zalutah s puta

kroz nemile strane. Idah sedam dana bez ikakve
hrane.

Izme Zarzuele i Darazutana ja upravih pogled

spram zapada samog
i kolibu spazih, dim se iz nje die.
Tad podbodem mazgu i pourim tamo. Budni
psi pastirski zalajali na me, al spazim
seljanku, ljepoticu pravu, Naprijed,
gospodine, nita se ne bojte, moj otac i majka
sada su u gradu, moj dragi Minguillo po kruh
otiao, nit e doi danas ni drugoga dana.

200
Uzet ete mlijeka dok se sir pripremi, spremit
emo krevet od trave i lana, pravit emo sina i
Paskal ga zvati,
ii l e biti biskup, kardinal il papa, ili
moda svinjar u Vili Reale.
Eto, ivota mi, ne moe bez ale.

MILIEVI

KADA CRNKA

Kada crnka pod maslinom naricati stane, od

alosti drhte grane.

Djevojica, vitko tijelo, crnka mala, vitko

tijelo, pod maslinom dragog plae i kako
naricat stane od alosti drhte grane.

MILIEVI

LUNO, KADA SIJA

Luno, kada sija, svu

no obasjava.

Aj, luno kad sija,

srebrna i bijela, svu
no obasjava moju
lijepu dragu.

Ljubljena, kad sija svu

no obasjava.

MILIEVI
KUPKE LJUBAVI

Ja u kupke od ljubavi
hou sama po
da se kupam cijelu no.

Da ozdravim od tog zla koje

mori jadnu mene i stvara mi
smrtni jad od kojeg mi tijelo
vene.

Ja u kupke teke tuge

hou sama po
da se kupam cijelu no.

MILIEVI

ANDALUZIJSKE KOPLE

Niti s tobom nit bez tebe nema

mojoj boli lijeka.
Kad sam s tobom, ubija me, a bez
tebe, smrt me eka.

S mojih e me vrata zvati, zvati

e me sve to jae.
Neu sii da otvorim, a ut e me
kako plaem.

Moj je uzdah otiao, otii e i tvoj

s tugom, ako se na putu sretnu, to
e rei jedan drugom?

Tko bi znao to se zbiva u

smetenom srcu mom; govorim ti:
ne volim te, a luda sam za
tobom.
 Ti si meni rije zadala tamo pokraj bistrog vrela,
i to si kod vode rekla, to je voda i odnijela.

Sa panjolskom vladom ja bih usporedit enu htio: niti e je tko

razumjet, niti ju je razumio.

Ako te gledam, ne misli da sam zaljubljen u te.

Mnogi na sajmu gledaju, a da nita ne kupe.

Voljesmo se, rastasmo se, sada opet trai mene, no ja vie ne

obuvam cipele ve odbaene.

MILIEVI

PORTUGAL

MALI KNEZ

Poao mi Mali knee da okupa konja svog, kako konjic

vodu pije, on mi pjeva divan poj:
Pij mi, pij mi, moj konjicu, neka mi te uva bog od nevolja ovog
svijeta, od tog mora irokog.
Probudi se, o princezo, i posluaj divan poj,
ii l aneli s neba poju, il sirene s mora tog.
Nit aneli s neba poju, nit sirene s mora tog, to mi pjeva Mali
Knee, koji eli biti moj.
Ako eli tvoj da bude, ubit u ga nevoljnog.
Onda s njim i mene jadnu nek ubije bode tvoj, kod vrata me
zakopajte, kod oltara dragog mog.
Umrije jedno, umrije drugo, svako spuste u svoj grob, iz jednoga niknu jelka, iz
drugoga viti bor. 203
 Raste bor i raste jelka i spoje se zajedno, kada kralj na misu ide
da ne moe tuda pro. Ali kralj je proklet bio, da ih sijeku, ree
on.
Iz jednoga mlijeko tee, krv kraljevska iz drugog, s jednog bjei
golubica, a s drugoga golub moj, kada kralj na misi sjedi, na
ramena slete mu. Toliko je ljubav teka, o teko je mnogo to: u
ivotu ni u smrti nee jedno bez drugog.

MILIEVI

KRATKE PJESME

U ulici ljubavi moje mnoge zapreke stoje: po danu starice

avrljaju, po noi psi laju.

Maramu cjelova nosim

i udim tebi ih dati s etiri vora ljubomore, koje ne mogu
odvezati.

Kad bi se poljupci rascvjetali ko rumarinove hvoje, mnoge bi

djevojke imale lica ko perivoje.

Tko ima jednu ljubav, ne spava, tko je nema, uspavljuje se, od

kog je daleko, plae, tko je ima blizu, pati.

CETTINEO

204
FRANCUSKA

SLAVUJ IZ DVORCA LJUBAVI

Slavuju, lijepi slavuju Hoe mi pismo

ponijeti Hoe mi pismo ponijeti Tamo u
dvorac ljubavi I reci mojoj dragani Reci
joj pozdrav od mene

Slavuj se digne, poleti Leti u

dvorac ljubavi Ah, evo za vas,
ljepojko Pismo od vaeg
dragana On plovi morem
irokim I od srca vas
pozdravlja

Slavuju, lijepi slavuju Ti si se za me muio

U moju sobu popni se Zlata i srebra uzimaj
To e ti dati hrabrosti Da mi to ee
dolazi

Na tvome zlatu, ljepojko I na

tvome srebru hvala ti Burno
sam more preao Bez broda i
bez posade Burno sam more
preao Bez pare i bez krajcara.

MILIEVI

205
PASTIRICA I PLEMI

to li radi, pastirice, to li radi u

tom polju?
Tu podnosi runo vrijeme, led i
kiu i nevolju.

Ne podnosim runo vrijeme, led ni

kiu ni nevolju, ve preslicu svoju
predem paze ovce u tom polju.

Ako bi me, pastirice, ako bi me

ljubit htjela, mogli bismo u hlad
poi, na livadu pokraj vrela.

U koiju moju doi, pusti stado nek

se skita, u mom dvorcu bit e dama
bogata i plemenita.

Briga me za koiju, u va dvorac ne

bih rado, drae mi je u slobodi da ja
uvam svoje stado.

Male ptice u poljima sto

puta su veselije nego one
ulovljene to ih lijepi
kavez krije.

MILIEVI
PERNET

Pernet se ustala
rano prije dana,

Uzela preslicu
i vreteno malo.

Kako god je prela tako

uzdisala.

Majka je upita:
to ti je, Perneto?

Da 1 te glava boli, ili

ljubav mori?

Ne boli me glava, ve
ljubav umara.

Ne plai, Perneto, udat

emo tebe,

dati te za kneza
ii l barunskog sina.

Ja neu ni kneza, ni
barunskog sina,

Hou moga Petra, iz

tamnice crne.

Nee po za Petra,
objesit emo ga!

Objesite 1 njega,
objeste i mene.

207
 Kod svetog Jakova vi nas
pokopajte.

Njeg prekrijte ruam, mene

hajduk-travom.

Putnici kad prou, beru struk

e rei:

Bog uvao due jadnih

zaljubljenih!

Jedno drugo ljube umrijee

oboje.
(15. st.)

B. PUPAI

NJEMAKA

TAMO GORE

Tamo gore u planini stari mlin

se vrti sam, i on melje samo
ljubav cijelu no i cijeli dan.
Ali mlinski kamen pue i
ljubavi doe kraj.
Bog te uvaj, draga moja, ja
odlazim u svoj jad.

MAJER

208
 PAO JE MRAZ

Pao je mraz u proljetnoj noi po prelijepim

cvjetiima, ubila ih zima.

Momak je djevojku volio, od

kue su bjeat stali, ni otac ni
majka nisu to znali.

Bjeahu daleko u tuinu,

nemahu sree ni u snima, ubila
ih zima.

MAJER

ARMENIJA

LJUBAVNA PJESMA

ijte ogrta za moju draganu, sunce uzmite za

tkaninu, od mjeseca podstavu reite, od oblaka
mu vatu stavite, konac posudite od pjene
morske, zvijezde neka za dugmad slue.

O moja dragano, u bijelom snijegu, kad bih te

nagu k sebi privinuo, zima bi za mene postala
ljeto.

Ne smijem da suncu povjerim tugu, strah me

da svjetlost svoju ne izgubi.
Tugu u svoju mjesecu rei koji se svakog
mjeseca obnavlja.

MILIEVI 209
 GRUZIJA

S TEBE OIJU NE SKIDAM

S tebe oiju ne skidam kao soko s

jarebice.
O kome li sada misli, htio bih da
kriom saznam.
O, sretna li za mene dana, kad te budem
zagrlio.
Ti si, djevo, bijeli papir to ga pero ne
dotae.
Ti si plodna, jaka zemlja, otrim plugom
neorana.
Ledina si, dobro znadem, stvorena si da
plod daje.
Za te krijem ljubav svoju, tko je moe
izmjeriti!

MILIEVI

KIRGIZIJA

TRI PJESME

Tu je, pod goru, k potoku ona po vodu

hodila.
Radost je nje se sjetiti, ljepojke s crnim
kosama.

O tvome snjenom vratu pjevam,

o bijelosnjenom vratu pjevam. Kai:
dokle u ja ovako beznadnu svoju
pjesmu pjevati?

210
 Ja sam za Ural odlutao, tvoju
postaju ugledao: ti si izila iz
atora, a moj je konjic od radosti,
od radosti zarzao.

MILIEVI

TADIKISTAN

SMIJEAK

Cvijetak se meni nasmijeio i oaran sam

bio, tek to se pogled s pogledom sreo ve
sam se zaljubio.
Zaljubio sam se tako, da jae ljubiti nije
mogue.
Kako li moe toliko ljubavi stati u jedno
srce?
Sad evo stojim pred ljepotom i emu da
se nadam?
Ko putnik na putu, pod olujom, i emu da
se nadam?

MILIEVI
 MONGOLIJA

KAD PLAMEN SUTONA

Kad plamen sutona zlati moju glavu, ja mislim

na tebe.
Kad vjeni snjegovi prolaze, grimizni i zlatni, ja
mislim na tebe.
Kad prva zvijezda zove pastira, kad blijedi
mjesec pone crvenjeti, ja mislim na tebe.
Kad niega nema, osim mene, ja mislim na tebe.

MILIEVI

SINDIRIJA

Pri svjetlu mjeseca za tebe sam tkala tuniku od

utih cvjetova.
Da sam znala da e me napustiti, cvjetove bih
bila u rijeku prosula.

U sjeni stabala za tebe sam tkala tuniku od

umske mahovine.
Da sam znala da e me napustiti, u etiri vjetra
bila bih je rasula.

Vjetar to se u ponorima kovitla ne moe pomai

Sindirijine stijene. Sva otrina nesmiljenih
bogova ne moe izmijeniti srce to te ljubi.

Voda svih kia i poplava ne moe zamutiti

Sindirijino vrelo.
Ni ljudi ni dani to prolaze ne mogu pomraiti
moje ljubavi.

212 MILIEVI
DAGESTAN

LJUBAVNA HIMNA

Neizmjerno su veliki bregovi Beparma, ali je mnogo vea

moja ljubav.

Gleeri na padinama blistaju bijeli, ali mnogo su bjelje

tvoje grudi.

Antilopa plae svijetlocrvenu krv iz bolne rane koju je

moja strijela uinila.

Nalik na crveno cvijee, krv je prekrila polja na kojima

cvijee jasmina lei poput snijega.

Tvoja je ruka bjelja od snijega. Tvolj poljubac gori

crvenije od krvi antilope.

Neizmjerno su veliki bregovi Beparma, ali je mnogo vea

moja ljubav.

GOLOB

KURDISTAN

EMILEH

Prijatelji moji, poznajete li emileh, karanfil, tirkiz,

najljepu djevojku koju je Bagdad vidio? Prijatelji moji,
poznajete li emileh?

O prijatelji moji, kako mjesec sjaji na njenu licu!

Po jedno sunce blista u svakome oku.
 O prijatelji moji, njene su grudi vrste
i uspravne kao nezrele breskve.
Kao dvije kule vitke i nepobjedive njena su mramorna
bedra.

Gledajte, prijatelji, emileh prolazi, zlatna kao kola

svetkovina i pali svaije srce.

Ona silazi sa planina, dragi prijatelji,

i u rukama nosi maleno cvijee,
koje je sama ubrala i koje nikada ne vene.

GOLOB

SIJAM

LJUBAVNA

Traio sam te neprestano i sada je moje srce ludo od

tvojih oiju. Kao da krv tee iz prerezanih ila, moj
ivot se lagano gasi.
Volim te! Rijei su samo sjena, kao slatka uspomena
skrivaju tvoja ramena. Volim te, jer ti si kao mjesec i ja
odlazim na visoke planine da budem blie tebe.
Ti si daleko i ne mogu te dostii.
Kada bih imao krila, poletio bih do tebe, ljubljena
prijateljice.
Moja te ljubav prati neprestano.
Ti si kao mjesec, a ja nemam krila, nikada neemo biti
zajedno.

GOLOB

214
KOREJA

RASTANAK

Kao i voda rijenim koritom

otila je ona, a moje oi
zauvijek skrivaju nemirnu uspomenu.

Juer je cvalo jo ljetno cvijee vatreno i crveno, a

danas ga nema vie, na zemlji lei jesen uokolo.

uju se krikovi divljih gusaka, ali nema vijesti od

moje dragane.
Samo kia uti mutno i neprestano.

Da sam barem drvo njene gitare, njeno bi me

grlile drage ruke.
O kakav miran san na tvome srcu.

Kada e, ljubavi, prestati na rastanak? Mjesee

dragi, puteve mi obasjaj do postelje moje dragane.

GOLOB

INDONEZIJSKI ARHIPELAG

KRATKE PJESME zvane Pantun

Biser sam u travi izgubio.

Iako je pao, sauvao je sjajnost.
Ljubim jednu djevojku, no ljubav e otii:
biserna kap rose to polako umire. 215
Gle, mjesec sija i zvijezde blistaju.
Vrana krade i jede mladu riu.
Ako dragana moja sumnja u moju ljubav, nek mi se otvore
grudi, nek mi se vidi srce.

Odakle dolazi ptica u svom letu?

S visine se sputa u riino polje.
Odakle dolazi ljubav i enja moja?
Iz njenih oiju u moje srce silaze.

Nogu sam svoju o panj ranio,

o maleni panj u svome polju.
Srce sam ranio motre jednu pletenicu, malu
pletenicu, cvijetom zakienu.

Jedna kapljica, dvije: voda tee iz posude

od kokosova oraha.
Krik svoj bacam u srce noi,
uzglavlje grlim jecajui.

Ako se mora vratiti uz dolinu rijeke, trai moje

tragove u svakom selu.
Ako bude morala umrijeti prije mene, ekaj me na
vratima neba.

Otvori plod uzbudljiva mirisa

i vie se nikad nee moi zasititi.
Njegove sjemenke kao jaja klize pod prstima. Njegov sok
je jak i sladak kao luk i mlijeko.

MILIEVI
VIJETNAM

SAVJETI MLADOJ SNASI

Druice, ti koja ulazi u dom ovaj kao snaha,

Moram da ti savjet dam i da te uputim.
O druice moja, milostiva je moja majka,
Pomiri se, zbog gladi, s tvojim loim haljinama
i psovkama mojih roditelja Jer
ipak imamo krov nad glavom,
Zadovolji se da imamo grede i potpornje,
Zadovolji se da smo mu i ena;
Prioni ivo uz kune obveze;
Ako u bazar krene, ne zvjeraj i ne lunjaj naokolo
I ako tko moli da stane, ako te tko ustavlja,
Uzvrati mu laui da te tvoj derani kod kue eka.

VELEBIT

NOVI ZELAND

TUALJKA ZATOENICE

Neizreciva, neizreciva je tuga moja.

Suze teku iz oiju kao dva izvora.
Gdje je sad moj ljubljeni Kaiuku, onaj koji
me ostavio?
Uspinjem se na brijeg
sa koga mogu vidjeti otoke zaviaja,
kada je vidik jasan
i tuna gledam ponosni Taumo,
gdje boravi na vladar Tangiteruru.
O da sam barem tamo visjeli bi zubi
morskog psa kao nakit na mojim uima.
O kako lijepa, kako bih lijepa bila u oima
moga dragana.

GOLOB-VRKLJAN 217
 AFRIKA
(Bagirmi, Sudan, Istona Afrika)

ENJA

Uzet u srebrni novac, kupit

u laganu svilu i rog sa
antimonom,
o ti moj vitki mome.

Skrivam se ukraj zida, suknjom sam

pokrila njedra, oprat u kuu svog
dragana.
O ti moj vitki mome.

Oi sam obrubila antimonom, stegnula pojas

amuletima, hou da zatomim ljubavlju enju,
o ti moj vitki mome.

GOLOB-VRKLJAN

(Galli, Istona Afrika)

NEODLUNOM DRAGANU

O slatki dragane
ne uri se dolazei,
ali ni mene ne ostavljaj samu,
eznem za tobom.
Dok ivi, ja u te oplakivati, kad umre,
nee me vie uti.
Guska je sretna jer se nee utopiti, a ti si bog ije
srce ne poznaje enje.

218 GOLOB-VRKLJAN
(Toucouleur, Zapadna Afrika)

LJUBAVNO PRIZNANJE

Ti zna dobro: kad te pogledima traim, a ne ugledam te,

da moje male oi postaju iezero suza;
a moje sitne noge stanu udarati od nestrpljivosti. Jer hou da
vidim svog mladog Samba Dyallo! Ali moj prijatelj
tamnosmede puti je u ratu. Neka ga bog uva!

KUKOLJA

(Madagaskar)

TUE ENE

U umi, ti si bila crveni kardinal, no ovdje, ti ima boju eve.

Tue ene su koralji rasuti po rogoini.
Oi ih rado gledaju.
Ruke ih ne mogu uzeti.

MILIEVI

PTICA ALI

Ptica ali za prolom sezonom.

Ja alim za dragom koja je otila. Piti vodu
sa dlana svoje dragane, nije to e, nego
hir ljubavi.

MILIEVI 219
 GRONLAND
(Eskimi)

SAN

Ove sam noi o tebi sanjao,

sanjao sam kako hoda po ljunku obale
zajedno sa mnom.
Ove sam noi o tebi sanjao
i kao da sam bio budan,
sanjao sam da te slijedim,
da te elim,
da si poeljna
kao sasvim mlada foka,
da te elim,
kao to lovac eli foku,
sasvim mladu foku,
koja roni jer osjea lovca.
Toliko te elim, ja koji sam sanjao o tebi.

GOLOB-VRKLJAN

SJEVERNA AMERIKA
(Dakota, Gornji Mississippi)

LJUBAVNA PJESMA

Ovu ti pjesmu alje onaj koji je alostan, jer ti si tako

nijema, moja ljubavi.
Zato uti?
Zar nismo dobili mo govora?
Zar nije lijepo, dragano moja, govoriti o ljubavi?
Znam tvoju ednost, da ali pokai je drugima, a ne meni.

220
 Nisam li zbog tebe sluio dugo vremena? Nisam li ti
pokazivao da te volim?
Zar nisi bila radosna kad smo se vidjeli? Dugo smo
trpjeli glad, dugo vremena i od slabosti postali
nijemi.
Ali sada je dola plodna godina.
Sada imamo dovoljno snage da govorimo i nemoj
utjeti vie, ljubavi moja.

GOLOB-VRKLJAN

(Kwakiutl, Sjeverozapadna Amerika)

LJUBAVNA PJESMA

Ona je ravnoduna,
ona me ne voli, jedina
moja ljubav, dragana
moja.
Ljubavi, otila si daleko, tvoje dobro ime nestaje,
jedina moja ljubavi, dragano moja.
Prijatelji, ne sluajmo vie ljubavne pjesme onih
koje ne vidimo.
Prijatelji, moda bi trebalo da naem novu ljubav,
novu draganu.
Nadam se da e ona uti moju ljubavnu pjesmu, koju
u pjevati novoj ljubavi dragana moja.

GOLOB-VRKLJAN
 (Sioux)

TUALJKA ZA MRTVIM

Najhrabriji od hrabrih!
Traio si slavu na vratima smrti, nisi mislio na
onu koja sama plae.
Zato se nisi sjetio mene?
Najhrabriji od hrabrih!
Traio si slavu, a ne ljubav.
Dragi moj, plaem i nisam kukavna,
srce moje plae za tobom,
srce moje plae kada se oi umore.
GOLOB-VRKLJAN

ODLAZAK
Crnaka tugovanka (blues)

Odlazim sada mila zaborav samo hou Odlazim

sada mila zaborav samo hou Jer ostanem li
ovde patiu danju i nou
Ma da te ne volim vie bar mi dobra budi Ma da te ne
volim vie bar mi dobra budi Ja prosto nisam mogo da
tvoje podnosim udi
Kad ovde kia pada na moru se bura pokrene Kad ovde kia
pada na moru se bura pokrene Dobrog si oveka muila kad
si muila mene
Pa dobro senka moja nee na prag ti pasti Pa dobro
senka moja nee na prag ti pasti Zbogom, nee me
vie sa praga oterati
Al ao mi je mila do srca mi je ao Al ao mi je
mila do srca mi je ao Tako smo dugo bili
zajedno a sad se moramo rastati

222 ANDRI
MEKSIKO
(Azteci)

PJESMA MLADE INDIJANKE

Ne znam jesi li daleko ili blizu, jer ja odlazim na

poinak s tobom i s tobom ustajem.
U mojim snovima mi smo sjedinjeni, kad naunice
na mojim ukama zadrhte, znam ti si se pomakao u
mome srcu.

GOLOB-VRKLJAN

PERU
(Indijanci Keua)

ANDSKA LJUBAVNA PJESMA

O prekrasna, s visina, Inti ti se nasmijao

i jednu je svijetlu zraku izgubio koja sada poiva u
tvojim oima.
Kondor je, kruei u visinama, ispustio jedno pero.
Ono je silo, treperei,
da bi se pretvorilo u tvoju kosu.
Plaljivi leptir zamijenio te za cvijet.
On sada poiva, zarobljen, u tvome srcu.
Dvije koljke izronie iz morskih dubina
i postadoe tvoje ui.
Savijena duga dade tvojim obrvama svoj blagi luk.

223
 eva se iz plavetnila spustila k tebi
i im te je vidjela izgubila je svoj glas.
Njene srebrne tonove naoe u tvom grlu.
A grlo je tvoje najljepe utoite...

MILIEVI

O CVIJETE PLAVETNI

Zato sam zavoljela tog neznanca? Zato ga

odabra moje srce, a ne znam ni ime njegova
plemena, ni put kojim je doao, ni dan kada
je stigao!
O trnje planinsko,
o cvijete plavetni!

Bila bih zavoljela vikunju to

plae na obali jezera, na
vrhuncima i visoravnima.
Bila bih zavoljela,
o trnje planinsko,
o cvijete plavetni, jelena koji pase slatku
travu po breuljcima.

Vikunja bi plakala moje patnje, jelen bi me

odnio u sjene visokih brda.
Ne bih bila sama,
o cvijete plavetni, srce mi ne bi bilo
ranjeno.
O poljski cvijete plavetni,
o trnje planinsko!

224 MILIEVI
CELSO MEDINA

Putnie, gdje si susreo Celsa Medinu?

Napustivi dragu svoju sam je otiao.
Susreo sam ga na vrhu planine, kod svetita, pod smetove
snijega i tue htio je da se zakopa, pod visoki snijeg i led htio
je da se zakopa.
Zar te nije pitao za svoju draganu, za onu koja mu je pomagala
da podnosi vjetar i hladnou,
za onu koja je po vjetru i hladnoi s njime plakala?
U njenim tunim oima nema vie suza, u njenom srcu patnja
se sasuila, kao samrtni vjetar ona mora da ide, a sama ne zna
kuda.
MILIEVI

VIKUNJO S BREULJAKA

Vikunjo s breuljaka, jelene s planina, recite, proe li ovdje

nezahvalna golubica, koja je napustila svoje gnijezdo
i zaboravila dragoga svoga?
Vikunjo s breuljaka, taruko s planina, doite i
gledajte kako mi oi plau; tako me ostavila s
uplakanim oima, tako me ostavila sa srcem
ranjenim.
O, da bi bila edna na putu!
Da ne bi nala ni inja na grmlju, da ne bi nala ni rose na travi!
O, da bi bila edna na svim putovima golubica, koja je tako
zaboravila svoga dragana.

MILIEVI 225
DA SAM SRNA

Slatki plode, nemire mog ivota, tko ti je

rekao da sam jo uvijek mala djevojica?
Sine crne krave,
june uprljani, tko
te je poslao da me
rasplae?
Ja sam vikunja, a nisam srna,
i kao vikunja iskreno te volim.
Jer da sam srna
i da imam rogove, ja
bih ti ih nabila kada god
bih htjela.

MILIEVI

ZALJUBLJENI

Ne daji svoju ljubav tuoj eni jer ti se

poslije moe desiti kao i njenom muu.
Ne zaboravi da posijano sjeme zemlja ne
uniti:
ono se vraa sa stostrukim plodom.

MILIEVI

MODA

Prekrasna eno, s madeom na licu, ako si

djevojka, sa mnom poi, ako si udata, idi
svojim putem, ako si udova, da vidimo,
moda...

MILIEVI
RAJMUND KUNI (latinist, 1719-1794) HRVATSKA

PJESMA DRAGOJ LYDI

Nimfe koje ste sve zaposjele krasne borike

i svaki tuskulski vrh, njegov planinski vis, neka bi Lydi
to voli pohoditi sjedita vaa, blistav va doeko lik, mio
presreo glas!
Vi je pridrite bolnu, izvedite u ume guste, vjetar gdje prenjeni dah svaki
pokree list, cvrkut gdje umilni arenih mnogih odjekuje ptica, a um vode je
plah, uboran njezin je slap. Vesela tu povedite kola, smijehom i alom njezin
razvedrite duh, pjevom veselite sluh!
Neka se razbjegnu alosne Brige i prestroga Tuga, a da bi
purpurni let Radosti bio njen svijet! Nimfe, neka bi u vaem
skupu po cvjetnom polju kratki provodila dan, koji ba leti ko
san! Doavi kui preslatki neka je obuzme drijem.
U snu da obgrli nju podnevne svjetlosti as.

SMERDEL

227
 LUDWIG HEINRICH CHRISTOPH HOLTY (1748- 1776) NJEMAKA

MAJSKA NO

Kada srebrni mjesec gleda iz grmlja

i svoje pospano svjetlo na travnjake lije
i slavuj pjeva,
lutam tuno od grma do grma.

Blaen te tada slavim, slavuju, dok zove, jer enka s

tobom prebiva u istom gnijezdu, svome muu koji pjeva
daje tisuu odanih poljubaca.

Zasjenjen liem, gue mi golublji par

o svom divljenju, ali ja se okrenem, traim
grmove mrane,
i osamljena suza tee.

Kad u te, o sliko nasmijeena, to kao rumenilo zore kroz duu sja,
na zemlji nai?
I osamljena suza
niz obraz klizi sve vrua i dre.

MAJER

JOHANN WOLFGANG GOETHE (1749-1832)

NJEMAKA

PRED SUDOM

S kime sam zanijala, neu vam rei,

Ma umrla ovoga trena.
Vi pljujete na pod: gledaj ti kurve A ipak sam
estita ena.

228
S kime se ljubim, neu vam rei. Drag mi je,
divan je za me,
Nosi li zlatan lanac o vratu
II l samo eir od slame.

Pa ako ve mora biti sramote,

Ponijet u sama sve jade.
Ja njega znam, on mene zna,
A bog nas oboje znade.

Mira mi dajte, gospodine sue! Jednako,

upnie, i vi!
Dijete je moje i ostat e moje,
Od mojih e ruku da ivi!

CESAR1

MIGNON

Pozna li zemlju, gdje limun cvate? U tamnom

liu narane se zlate,
Sa plavog neba laki vjetri piri, umori lovor,
mirta uz njeg miri,
Da li je zna?
O, poi s tobom tamo. Ljubavi,
moja, elja mi je samo.

Pozna li kuu? Krov joj nose stupi. U odajama

mramor blista skupi. Kipovi blijedi gledaju me
milo: Kakvo se zlo, o jadno dijete, zbilo? Da li
ga zna?
O, poi s tobom tamo, Zatito
moja, elja mi je samo.

229
 Pozna li brijeg i oblane mu staze? Tu mazge
trae put u magli gaze.
U peinama zmajevi su skriti,
I slap se rui preko strme liti.
Da li je zna?
O, poi tamo, tamo,
to prije, oe, elja mi je samo.

CESARI

NASLADA SJETE

Ne presuujte, ne presuujte,
Suze vjeite ljubavi!
Ah, ve i napol osuenu oku,
Kako pust i mrtav svijet se priinja! Ne
presuujte, ne presuujte,
Suze nesretne ljubavi!

TADIJANOVI

NONE MISLI

ao mi je vas, o jadne zvijezde, Koje divno

tako jasno sjate, Nevoljnome svijetlei
brodaru,
Bez nagrade od boga i ljudi,
Jer ne znate jadne, to je ljubav, Niti ste za
ljubav ikad znale!
Bez prekida vode vjeni sati Nebesima
povorke vam sjajne.
Kakve li ste prevalile pute,
Dok ja bijah u naruju drage,
Ne mislei na vas ni na pono!

CESARI

230
MOLBA

O lijepa djevojko,
Ti sa crnom kosom,
to prilazi k prozoru,
I na balkonu stoji!
Zar stoji uzalud?
O, kad bi za me stajala
I potegnula zasun,
Kako bih sretan bio!
I uspeo se brzo!

TADIJANOVI

GIZDAVOJ DJEVOJCI

Ne vidi li naranu?
Jo visi na drvetu;
A oujak ve proe,
I novi dolazi cvat.
Ja pristupam k drvetu,
I govorim: Narano,
Ti zrela narano,
Ti slatka narano, Tresem,
gle, ja tresem; O, padni mi u
krilo!

TADIJANOVI

231
 FRIEDRICH HOLDERLIN (1770-1843)

NJEMAKA

MENONOVA TUALJKA ZA DIOTIMOM

Svjetlo ljubavi! Hoe li i mrtvima sjati, zlaano!

Slike jasnijega doba, hoete li mi svijetlit u noi?
Dobro doli da ste mi, vi ljupki vrtovi,
Sutonske planine, i vi tihe staze gaja!
Svjedoci nebeske sree, i vi zvijezde to iz visoka gledate Udijelivi mi
esto, neko, blagoslov svojih pogleda!
I vas prepune ljubavi keri svibanjskih dana.
Tihe rue i vas, ljiljani, esto vas jo spominjem!
Izmiu proljea, jedna godina drugu istiskuje
Smjenjuju se u borbi, tako huji vrijeme u prolasku
Gore, nad smrtnom glavom, al ne pred blaenim oima
I ljubavnicima je drugi ivot udijeljen.
Jer svi ti dani i godine zvijezda, Diotimo moja,
Bijahu oko nas prisno u vjenost sjedinjeni.

A mi, zadovoljno smo drugovali, ko zaljubljeni labui Kad

poivaju uz jezero ili se, njihani valovima,
Zagledaju u vodu gdje se zrcali srebmasto oblaje,
A plavet etreska ispod njihovih tijela protie,
Tako smo putovali zemljom. Makar prijetio sjevernjak,
Ljubavnicima duman, zainju tolike jadikovke,
Makar s grana lie padalo i kiu nosio vjetar,
Smireno smo se smijeili i u povjerljivu razgovoru,
U zajednikom pjevu naih dua osjeali svog boga
I poput djece radosno sami, sa sobom pomireni.
Al sad mi je pustoan dom jer su mi svjetlost Oiju oduzeli i
sebe sama njome sam izgubio.
Stoga ja bludim i poput sjene valja mi ivjeti 232 I
odavna mi se ve sve ini besmislenim.
 Al ti, koja si mi neko na raspuu, za utjehu,
Kad ponikoh pred tobom, ljepotu viu kazala,
Ti, koja si me utke mirnim svojim oduevljenjem Uila da vidim
uzvieno i veselije da pjevam bogove, Hoe li opet, kao neko, s
pozdravom mi se javit,
Dijete bogova, i ko onda o viim govorit mi stvarima? Vidi, plakati
pred tobom i jadati se moram, mada se, Misle na plemenitiju
prolost, dua toga stidi.
Jer tako dugo, priviknut na te, tako dugo sam Lutaju obamrlim
stazama zemlje tebe traio,
Radosni due zatitnice, al uzalud i protekoe godine
Otkad smo puni slutnje gledali gdje blistaju veeri.

MRKONJI

FRIEDRICH SCHLEGEL (1772-1829)

NJEMAKA

PJESMA LJUBAVI

Ko nou to se burni vali pjene,

as rastu sve do sjajnih zvijezda gore,
as ruei se na dno kao sjene,
U smjeni igre, to je stvara more,
Sve dok se, smireni, ne zarumene U vlanom sjaju ruiaste
zore;
Na pjesmu tako rujni sjaj e pasti
Iz mora enje i greva slasti.

KRKLEC

233
NOVALIS (1772-1801)

NJEMAKA

ONKRAJ U POI

Ja onkraj u po, a muka

sva postat e bodlja
strasnoga sna.
Za kratak e as
prost bit mi put, ja
pjan u lei dragoj
u skut.
Beskrajan ivot u meni vri,
ja gledam s visina gdje
prebiva ti.
Na onom humku gasne tvoj
sjaj - sjena mi donosi
vijenaca hlad.
O, upij me, ljubljena,
snano ti,
da snivat bih mogo
i ljubiti.
Ja osjeam smrti pomlaen
vrv, u balzam i eter
mijenja mi krv.
I ivot mi danju
vjernost i har, a
smrt mi nou
posveen ar.

STAMA

234
CLEMENS BRENTANO (1778-1842)

NJEMAKA

KADA ZAE SUNCE JARKO

Kada zae sunce jarko,

Mrko zatreperi zrak.
Suton ima lice arko,
Crnu alost krije mrak.

Otkad ljubav tiho minu,

Ko siroe ostah ja.
Obrazi mi venu, ginu,
Sjetna tuga sa njih sja.

Crnim velom tama skriva Radost moju,

bol i jad,
Al zvjezdana no otkriva Sve to trpjet
moram mlad.

Stog, ako ti usne taje Bol mog srca

nisam kriv, Suze e ti otkrit da je ar
ljubavi u njem iv.

KRKLEC

HEINRICH HEINE (1797-1856)

NJEMAKA

OTROVANE SU MI PJESME

Otrovane su mi pjesme.
Da 1 drukije moe biti?
U moj ivot, kad je cvao, Poela si
otrov liti.
Otrovane su mi pjesme. Da l'
drukije moe biti? Srce mi je
puno zmija.
A uz to si u njem i ti.

CESARI

KAD ENA TE IZDA

Kad ena te izda, ti na drugi tad Upravi

pogled svoj smjeli.
Al' bolje e biti da ostavi grad.
Na rame torbu, i seli!

I jezero modro e nai. Ko krug Vrbici tu

turobni stoje.
Pa isplai ondje sav sitni svoj vaj
I siune bolove svoje.

I dok e na strme se bregove pet, Daui

gazit e sporo.
Al kada se popne na kameni vrh, Nad
tobom kretat e oro.

Sam bit e ko oro, preporoen sav Na onoj

planinskoj klisi;
I doznat e kako na tom naem dnu Izgubio
mnogo ba nisi.

NAZOR

CRNA ENA

Glavu je moju na grudi joj tada Sve njenije

stiskati stala.
Ah! Moji su vlasi posivili svi, 236
Gdje njezina suza je pala.
 Od cjelova njenih sam uzet, sam klijen, Njen cjelov
mi oslijepi zjene.
Iz kostiju ovih svu ispila sr e divlja u ustma te
ene.

I moje je tijelo ko leina! Duh U njemu

utamnien lei.
Il hvata ga ama, il drma ga bijes Pa divlja: sad
tuli, sad rei.

I nemono kune. Od kletva tih Ni muhu e

glava da boli.
Oh, smiri se, strpi. Gledaj da tih Ko dijete se
tui. I moli.

NAZOR

SJAJNE ZVIJEZDE

Sjajne zvijezde na visini, kate dragoj u daljini, da

sam ja jo uvijek njen bolan, blijed i zaljubljen.

MAJER

NIKOLAUS LENAU (1802-1850)

NJEMAKA

TEKO VEE

Oblaci su teki, juni,

Zamraili itav svod, A u
vrtu odjek tuni Pratio nam
spori hod. 237
 No bez zvijezda ponad krova
Poprimila tuge lik,
Isto kao i ljubav ova,
Stvorena za bol i krik.

Na rastanku naem tada,

Kad ostavih noni vrt,
Ja poeljeh, prepun jada, Svakom
od nas skoru smrt.

KRKLEC

PJESMA MELANKOLIJI

Tiha sjeta mene prati,

Uza me je ivot sav,
I kad zvijezde ponu sjati, Il'
tonut u ponor plav.

U sure me vodi kre,

Gdje orlova vlada muk. Crne jele
uvis stre.
Bui divljih rijeka huk.

Na mrtve se sjeam tada, Suzi

vreloj predam ud,
Pa prislonim, prepun jada, Obraze
na tvoju grud.

KRKLEC

238
ROBERT BURNS (1759-1796)

ENGLESKA

O AFTONE, TECI...

O Aftone, teci kroz pohumlja kraj,

Ja tvoje ljepote slavit u sjaj.
ubori blago kroz sunani dan,
Gdje Mary mi sanja svoj blagi san.

O golube divlji, tvoj uje se guk,

Kos cikalac zvidi kroz trnjak i lug; Vi
kieni vivci svoj stiajte glas,
Ne budite Mary, ja zaklinjem vas.

Na humcima, to te okruuju svud, Bjelasa

se mnoga staza i put.
Tu lutam u podne, a dolina sva Preda mnom,
stada, Maryna koliba.

Obala, do i zelen umiljata;

umom se jaglac uti poput zlata.
Kad veernja rumen nad dolinom sja, Pod
brezom se sklanjamo Mary i ja.

Oko Maryne se kolibe ista Tvoja voda

poput kristala blista,
Oko bijelih nogu udno joj plazi,
Kad ona, cvijee beru, ondje gazi.

O Aftone, teci kroz pohumlja kraj, Kada

tebe slavim i svoj zaviaj;
Kraj Mary, koja spava, pjesmu gudi, Al samo
pazi, da je ne probudi.

GORJAN

239
 WALTER SAVAGE LANDOR (1775-1864) ENGLESKA

ROSE AYLMER

Ah, to pripada kraljevskom rodu!

Ah, to boansko je!
to svakoj istoti, svakome skladu! Rose
Aylmer, sve bje tvoje.

Rose Aylmer, koju ove besane oi Plakati

mogu, alvidjet nikada, Uzdahe i sjeanja jedne
noi Posveujem ti sada.

BOROJEVI-JOJI

LORD BYRON (1788-1824)

ENGLESKA

GLE, IDE LIJEPA KAO NO

Gle, ide lijepa kao no kraja Zvjezdanog neba,

vedrih klima,
Sve najljepe od mraka i sjaja U
liku svom i oku ima, Umekanom
svijetlom raja,
to od neba ga dan ne prima.

Tek sjena jaa, manja zraka

I slabi slast neiskazana U valu njenih
uvojaka,
II l blaga svjetlost, licu dana,
Gdje kae slatka miso svaka
Svu dra, istou svoga stana.

240
 S tog obraza i ela njena
to tiho je, a rije ne gubi
Smijeci zbore i boja njena,
Da njenu prolost blagost rubi,
Da ne zna duh njen zemnih enja,
A srce njeno isto ljubi.
GORAN KOVAI

PERCY BYSSHE SHELLEY (1792-1822)

ENGLESKA

Ja cjelova se tvojih bojim,

Ti mojih se ne boj;
Pod tekim duhom jedva stojim,
I to da muim tvoj.

Tvoj glas me plai, kretnje, lice, Ti

mojih se ne boj;
Nevinim srcem, djevojice,
Ja slavim drhtaj tvoj.

GORAN KOVAI

JOHN KEATS (1795-1821)

ENGLESKA

LA BELLE DAME SANS MERCI

to te mui, o moj pau,

Da tu samac trai spas?
a tek uti, al svih ptica
Zanijemio glas. 241
 to te mui, o moj pau?
Tone sav u nujne sne?
Vjeveriin ambar pun je,
A jesen ve mre.

Tvoje elo bijel je ljiljan,

Boli kap ko biser ist
Blista, obraz blijedi vene Kao ruin list.

Gospu ja u polju sretoh:

Kao vila lijepa sva,
Kose duge, noke lake,
Oko joj se sja.

Glavu vijencem joj ukrasih,

Grivne spletoh njoj u ast.
Pogleda me, ja outjeh Svu ljubavnu slast.

Podigoh je na svog konja,

Za sve bijah slijep taj dan;
Pjevae mi pjesmu divnu,
Kao vilin san.

Korijenja mi slatkog, meda

Divljeg da i mane sjaj;
Govori ba udnim glasom:
Ja te ljubim, znaj.

Vilinskom me domu vodi.

Plae danju i po noi.
S tri poljupca morao sam Da joj stisnem
oi.

242
 Sve sam kralj i knez i ratnik
A svak blijed ko sablast, sjen -
Viu: La belle dame sans merci! Zauvijek si
njen!

Tu je mene uspavala;
Sanjah to, to nee pro.
Na obronku brijega hladna Proveo sam no.

Vidjeh usta razvaljena,

Prijete, da to nee pro.
Budim se, gdje tu na brijegu Proveo sam no.

Zato ovdje jadan lutam,

U samoi traim spas.
a tek uti, al svih ptica Zanijemio glas.

GORJAN

THOMAS HOOD (1799-1845)

ENGLESKA

RUTA

U zlatnu itu ravno stala,

A na njoj rana zora sjala,
I sunce ko na dragu baca Na Rutu
ar svih poljubaca.
 Duboko joj na licu zrela Jesenja rumen;
ta boja vrela, to kroz smeinu
zakrvari,
Ko mak u itu kad se ari.

A nad oi joj pale rude,

Crnje od svega, kad mrak bude,
I trepavice zastirale,
Da ne bi zrake odve sjale.

eira njenog obod slamni Rudasto elo

joj potamni,
Dok stajae kraj itnog stoga Hvalei
slatkim okom Boga.

I nebo nije moglo znati Gdje ja anjem,

da ti e brati, Odloi snop svoj ja joj
velim Da dom i etvu s tobom dijelim.

GORAN KOVAI

LORD TENNYSON (1809-1892)

ENGLESKA

MLINAREVA KI

Gle, to je mio, mio Stas mlinareve keri,

Kada bi dragulj bio,
to s uke joj treperi:
Skriven, svu no i dan cijeli Njen vrat
bih dirko, vrui i bijeli.

244
Da mi je pojas biti:
Njeni, njeni struk grlei uo bih
joj srce biti U tuzi i u srei:
Znao bih mu kucaj tako, Grlei je
vrsto, jako.

Lani bih bio rado,

Da uz grud njenu sjajem, Danju bih
se dizo, pado Sa smijekom il
uzdisajem; Nou s njom bih tiho
spavo, I rijetko se otkopavo.

GORAN KOVAI

245
 EDGAR ALLAN POE (1809-1849)

AMERIKA

ANNABEL LEE

Prije mnogo i mnogo godina,

U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je ivjela, koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je ivjela milju:
Da voli, i da se volimo mi.

Bio sam dijete i bila je dijete

U carstvu kraj mora to bi
Al vie neg ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i
Annabel Lee
I zbog toga nebeski krilati serafi Bili su
zavidni.

I to je razlog to jednom davno

U carstvu kraj mora to bi
Vjetar se spusti iz oblaka, nou,
Sledivi moju Annabel Lee.
I doli su plemeniti roaci njeni,
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu U tom
carstvu to kraj mora bi.

Zavidjeli su nam aneli s neba,

Ni upola sretni ko mi
Da! To je razlog (kao to znaju
U tom carstvu kraj mora svi),
Sto nou je vjetar iz oblaka doo I sledio,
ubio Annabel Lee.

246
Al ljubav nam bila je jaa od ljubavi mnogih to stariji
bili neg mi
I mudriji mnogo neg mi
I niti aneli, gore na nebu,
Ni podmorski demoni zli Ne mogu mi razdvojiti duu
od due Lijepe Annabel Lee.

Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese

O lijepoj Annabel Lee;
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore Tek oi
Annabel Lee.
Tako leim pored svoje drage do zore Svoje drage,
drage, ivota i mlade,
U njezinoj grobnici uz more U njenom grobu uz
umorno more.

SLAMNIG-OLJAN

247
 ANDRE CHENIER (1762 -1794) FRANCUSKA

EPIGRAM

Nejako bijah dijete, a ona lijepa, zrela. Dozivala me

smijekom i na se bi me sjela. Dok stajah joj na krilu,
edna mi ruka mala Njenu je kosu, lice i grudi
milovala.
A kadto njena ruka, iz koje ljupkost zbori, Tu
nesmotrenost djeju pravila se da kori. Kad kraj sebe
je dragane imala, smetene, Mazila je jo vie ta divna
ena mene.
Ah, koliko li puta (ta ta zna u toj dobi?) Moje lice od
njenih usana cjelov dobi!
A zavidni pastiri govorili su meni:
Sretno dijete! Koliki cjelovi izgubljeni!

ALE

ALPHONSE DE LAMARTINE (1790-1869)

FRANCUSKA

JEZERO

I noeni vjeno, u vjeitoj noi, bez povratka

gnani spram obala skritih, zar u moru ljeta
neemo se moi ni dan usidriti?

O jezero! Jedna godina,tek ode, a pred mile vale

koje bez nje gledam, gdje ona sjedae, na kamen
kraj vode, ja sam evo sjedam.

248
I onda si tako bualo pod stijenom i razbijalo se o
tvrde joj strane, a njoj vjetar prao tvojih vala
pjenom noge milovane.

Jedno vee pamti? plovismo u muku, med vodom i

nebom negdje iva glasa, jedino se vesla ula kako tuku u
skladu talasa.

Najednom, glas neki, udan, posve blago s arobnih obala

podigao jeku, val se primirio, a iz glasa dragog uh rijei
gdje teku:

O vrijeme, ne leti! Vi, trenuci sretni, ne hitajte tamo!

Pustite da slasti naih dana cvjetnih mirno uivamo!
Koliko nesretnih na zemlji vas moli: za njih brzo hajte;
njima odnosite i dane i boli, sretne ne gledajte.

Jo koji trenutak zalud molim vrue, vrijeme ni da uje.

Noi zborim: Lake!, ali ve svanue tamu rastjeruje.

Ljubimo se dakle! Ne gledajmo nita!

Nek nas radost primi!
ovjek nema luke, vrijeme pristanita, s njim teemo i
mi.

O zavidno vrijeme, zar e pjani sati, kad nas ljubav

sretnim valovima hrani, jednakom brzinom od nas otjecati
ko nesretni dani?

249
 Zar od njih ni traga nee biti vie?
Zar zauvijek nesta tih asova sree? Vrijeme to ih
daje, vrijeme to ih brie, zar ih vratit nee?

Vjenosti, prolosti, vi, dubine tamne, od otetih

dana to tamo inite?
Hoete 1 nam vratit sve zanose plamne to nam ih
grabite?

O jezero! stijene! pilje! umo slijepa!

Vi tono vas vrijeme obnavlja i tedi, na tu no
sauvaj, o prirodo lijepa, barem spomen blijedi!

Bilo u tiini tvojoj il u buri, jezero, u sjaju okolice

tvoje, u jelama crnim, u hridima surim to nad
tobom stoje.

Bilo u lahoru koji ume brodi, u umoru to ga al

alu predaje, u srebrnoj zvijezdi to u tvojoj vodi
blijedim sija sjajem.

Vjetar to jaue, trska to umori, lagani mirisi u

zraku i dahu, sve to vidim, ujem, diem, neka
zbori: Oni se voljahu!
MILIEVI

250
VICTOR HUGO (1802-1885)

FRANCUSKA

POTO SAM...

Poto sam pehar tvoj, jo pun, usnama tako;

Poto u tvoje ruke zaronih blijedim elom;
Poto dah blagi katkad udisao sam lako,
Dah tvoje due, miris tamnim ovijen velom;

Poto mi bjee dano da te jo ujem rei Rije onu to

na srce svoj tajni melem toi;
Poto vidjeh u tuzi, poto vidjeh u srei Tvoja usta na
mojim, a pred oima oi;

Poto vidjeh gdje mi je nad sretnom glavom sjala Zvijezda

tvoja, avaj, uvijek maglom omotana!
Poto vidjeh gdje mi je na val ivota pala Latica s rue otrgnute
od tvojih dana!

Ja mogu godinama sada urnim da velim:

Letite dalje, jer e starenje moje stati!
Odlazite odavde s tim vaim cvijeem svelim,
Ja imam cvijet kog nitko ne moe uzabrati!

Udrite krilima, prosut neete moi njima Tu au tako

punu iz koje sada pijem.
U meni vie plama, no u vas pepela ima!
Vie no vi zaborava, ja ljubavi krijem!

SAULA

251
 JUDITI GAUTIER

Ave, Dea: Moriturus te salutat.*

Smrt su i ljepota dvije stvari jake to u sebi

nose mrak i plavet sjajnu; sestre su, jednako
plodne i opake, istu zagonetku kriju, istu tajnu.

O ene, pogledi, kose plave, crne, sjajte, ja

mrem! Sijaj, ljubavi i drai!
O blistave ptice iz dubrave tmurne!
O biserje to ga val mije i vlai!

Gospo, nas smo dvoje blii po sudbini, neg to se

po licu mom i vaem ini: u oima vaim
svemirski je ar,

a u mojoj dui zvjezdan ponor vreba; oboje,

Judito, susjedi smo neba, vi, jerbo ste lijepi, a
ja jer sam star.

MILIEVI

GERARD DE NERVAL (1808-1855)

FRANCUSKA

LUKSEMBURKA ALEJA

iva i brza kao ptica, ona je prola, mlada

djeva, u ruci divan cvijet joj blista dok neki
novi napjev pjeva.

252 * Zdravo, Boginjo! Pozdravlja te onaj koji e uskoro umrijeti.

 Moda bi ba ta mogla doi i mome srcu ljubav
dati, i svu dubinu moje noi jednim pogledom
obasjati.

Al ne mladost je zavrena..
Zbogom, ti blago svjetlo moje Djevojka, miris,
uspomena. . .
Srea je prola nestalo je.

MILIEVI

ALFRED DE MUSSET (1810-1857)

FRANCUSKA

CHANSON

Rekoh svome srcu, slabom srcu svome: Zar to nije

dosta svoju dragu ljubit?
Zar ba neprestance treba srce gubit,
I rasipat sreu u traenju tome?

Reklo mi je srce: Ne, to dosta nije,

Ne, to nije dosta svoju dragu ljubit,
Ve ba neprestance treba srce gubit Slada nam je
srea, to je bila prije.

Rekoh svome srcu, slabom srcu svome: Zar to nije

dosta, ova vjena tuga?
I kad neprestance nadolazi druga,
Ne pati li boli u traenju tome?

Reklo mi je srce: Ne, to dosta nije,

Ne, to nije dosta, ova vjena tuga,
I kad neprestance nadolazi druga,
Sve su slae boli, to su bile prije.

JEI 253
 PISMO LAMARTINEU

Tko od nas, Lamartine, kad mladi smo bili, ljubavnika

strasnih pjesmu nije znao uz jezero kad si za nas
uzdisao?
Koga ti jecaji nisu rasplakali, ko nebo duboki, isti kao
vali?
Tko ljubavi lanih tuge dugotrajne, ostatke
vremena to se svuda krije, te tragove zrake
prolazne i sjajne ne poznaje, zar se ovjek
zvati smije?
Tko ljubljae tom su brazgotine dane, to sve otvorene
u grudima stoje; nosei te drage, tajanstvene rane manje
eli lijeka bolesniji to je.
To tebi, pjesniku patnje, zar da reem kako bol ti slavnu
patih podjednako?
Kako sam pred nebom, ko ti ono vee, u naruju bio
ica, nade, sree, poput tvog da nesta moj san isto tako?
Uz lahor u sumrak da sam jednog asa usnuo spokojan
kao ti i sretan, na nebeske rijei ljubljenoga glasa
mislio da stala zauvijek su ljeta?...

TOMASOVI

THEOPHILE GAUTIER (1811-1872)

FRANCUSKA

POSLJEDNJI LIST

U goloj umi, u jeseni, nieg u spletu granja bijedna,

ve jedan list zaboravljeni, jedan list i ptica jedna.

254
U pustom krilu moje due jo jedna
ljubav jadikuje, ali jesenski vjetar pue
i ne doputa da se uje.

Odlazi ptica, listak pada, ljubav se gasi

od studeni.
Doi mi na grob, ptico mlada, pjevaj,
kad stablo ozeleni!

MILIEVI

SERENADA U PANJOLSKOJ

Na balkon bi me dii htjela,

I saginje se... Zalud muka! Visoko ti je
ruka bijela,
Ne moe do nje moja ruka.

De, ne plai se svoje stare, erdan i

vrpcu spusti dolje,
Ili od ica sa gitare Opleti ljestve, ii jo
bolje...

Cvijee i ealj skini skupa, Spusti mi

svoje duge kose,
Taj slap jantarni koji kupa Oble ti noge,
pete bose.

Po tim ljestvama udnim ja u U visine

se lako peti.
Nisam aneo, a ipak u Sve do nebesa
odletjeti.

MILIEVI

255
 UGO FOSCOLO (1778-1827)

ITALIJA

LJUBLJENOJ

S pravom, kada te napustiti mogah,

Sad valima viem, to se ume roje Bijui o
Alpe, dok jecaje moje Nose vjetri gluhi mora
Tirenskoga.

Nadam se, naputen od ljudi i boga, Baen u

progonstvo protiv volje svoje Iz lijepa kraja, gdje
provodi tvoje Dane, uzdiui rad odsustva moga,

Nadah se, da e vrijeme, zgode dnevne I hridi,

kroz koje umorna me takla Divlja ravnodunost,
zatim ume drevne

Bit okrepa srcu u tolikoj bijedi.

Ah, prazna nado! Ljubav i sred pakla Besmrtna,
mona znat e da me slijedi.
DELORKO

256
GIACOMO LEOPARDI (1798-1837) ITALIJA

USPOMENE
(Ulomak)

O Nerino! Zar mi moda o tebi ne priaju ova mjesta?

Zar si, moda, iz misli mojih iezla? Kamo ti ode,
o dragosti moja, pa ovdje samo uspomene na te
susreem?
Vie te ne vidi zaviaj, a pust je onaj prozor s kojega si
mi obino govorila, na njemu tuni trepte zvjezdani
traci.
Gdje si, da vie ne ujem tvoj zvonki glas kao nekad
davno, kad bi svaka jedva jasna rije s usana tvojih, kad
bih je uo, bljedilom oblila moje lice?
Nepovratno to je doba. Prohujali su dani tvoji,
o mila ljubavi moja. Nestala si!
Drugima je dosudila sudba
koraati zemljom i na ovim
stanovati mirisnim breuljcima.
Ti brzo kroz ivot proe. Snu je slian bio ivot tvoj.
Prola si ko u plesu.
Radost ti sjala na elu,
u oima ti blistalo matanje puno pouzdanja
ono svjetlo mladosti,
kad ih udes utrnu i ti mrtva pade.
Oh, Nerino! U mom srcu biva ljubav vlada. Ako jo
katkad na proslave i sijela poem, samom sebi reknem:
Nerino moja, za sijela
i sveanosti ti se vie ne kiti!

257
A kad grane svibanj pa s granicama zelenim i s pjesmom idu k
djevojkama zaljubljeni mladii, ja opet velim: Nerino moja,
nikad se za te proljee i ljubav vratiti nee.
I za svaki vedar dan to ga gledam i svaki predjel u cvatu i za
uivanje svako to osjetim, velim: Nerina sad vie ne uiva,
ne divi se zraku ni poljima!
Oh, tebe je nestalo, vjeno moje uzdisanje, prola si! O nek
bude svakog lijepog zamiljaja i svih njenih osjeaja, tunih i
milih otkucaja srca uspomena ova pratilica gorka!

SMERDEL
JOSE DE ESPRONCEDA (1808-1842)

PANJOLSKA

RUE I NADE

Svjea i bujna i blistava rua, gizda i

ponos vrta rascvjetana, pristali ures
uzdignutih grana, raa se tiho i svoj
miris prua.

Al kad se sunce od srdbe potrese i kad

raspali arke zrake svoje, nestane njena
mirisa i boje, a brzi lahor lie joj odnese.

Tako i meni blijesak sree sinu kad su me

krila ljubavi ponijela, a na moj oblak sjaj
radosti pade.

Al, jao, dobro prijee u gorinu te s vjetrom

ode, gola i uvela, umilna rua moje tune
nade.

MILIEVI

259
 GUSTAVO ADOLFO BECQUER (1836-1870) PANJOLSKA

LJUBAV PROLAZI

Gle, nevidljive estice uzduha pale

se tiho i drhte uokolo.
Nebo se razbija u zlaane zrake, zemlju
potresa veliko veselje.
ujem: plovi kroz vale harmonije tih lepet
krila i um poljubaca.
Oi se moje sklapaju.. .to se zbiva?
To ljubav prolazi.

MILIEVI

TAMNE LASTAVICE

Opet e doi tamne lastavice i objesit e

gnijezda pod tvoj krov. opet e krilom kucnuti
o stakla da uje njihov zov.

Al one to su, da te vide lijepu i mene sretna, zustavljale let,

one to su imena naa znale, te.. .vie nee doi!

Vratit e se mladice kozje krvi i okitit e u

tvome vrtu plot, i ponovno e, uvee, mnogo
ljepe, cvijet otvoriti svoj.

260
Ali one, na kojima gledasmo rosu gdje
drhti u spokoju svom i pada kao iste
suze dana, te.. .vie nee do!

Doi e i arke ljubavne rijei da svojim

tonom dodirnu tvoj sluh, moda se tvoje srce
iz sna tekog probudi na taj zvuk.

Al nitko, nijem, nee preda te pasti da ti se

moli ko to se moli Bog, nikad te nitko nee
tako voljet ko to sam te volio ja.

MILIEVI

261
 JOAO BAPTISTA ALMEIDA GARRETT (1799-1854)

PORTUGAL

SUDBINA

Tko ti je stazu naznaio kojom e ii

nebom, zvijezdo? Tko li je pticu
nauio kako da gradi svoje gnijezdo?
Tko je kazao biljci: cvati, crvu da
mora pokrov tkati i da se onda u nj
obue, tko li mu za to niti sue?

Zar je kazao netko peli, koja

livadom zuji, gleda, da li cvijet
uti ili bijeli u sebi kriju slatkog
meda?
Da si ti, draga, moje bie,
dau tvom oku ivot svie,
da mi je ljubav tvoja sve,
to mi ne ree nitko, ne.

Kao to zvijezda nebom krui a

livadom se pela kree, kao to nagon
svakom prui da sazna pute svoje
sree, i ja na tvoje grudi divne dooh
da naem put sudbine, jer samo s
tobom znam ivjeti i samo za te mogu
mrijeti.

MILIEVI

262
JULIO DENIS (1839-1871)

PORTUGAL

METEOR

Ne vidjee je gdje prolazi? Jesen bijae

onda, kad cvjetovi venu, kad slavuj vie
u umi ne pjeva, a suha trava sni u
zaboravu.

Ne vidjee je gdje prolazi? Snijeg je vrhove

gora krunio bjelinom, dok su vjetrovi u
laganom letu zapuhivali snanim zamasima.

U tuzi ovih alosnih prizora ona jedina

smijala se, blijeda, grudi su joj se mraile od
patnje a lice joj se sjalo od veselja.

Ne vidjee je. Proe. Priroda je opet u bujnu

rasko odjevena, no moja dua ovita je tugom
kao u asu onoga rastanka.

MILIEVI

263
 ALEKSANDAR PUKIN (1799-1837)

RUSIJA

TRENUTKA JO SE SJEAM

Trenutka jo se sjeam sjajna,

Kad preda mnom se ti pojavi Ko privienje, kao
tajna,
I ko ljepote genij pravi.

Kad tuga sve mi skrha nade,

A kinjile me strepnje tate,
Tvoj njeni glas mi pjevat stade,
I lik tvoj sanjah na dnu mate.

No doba minu. Vihor snjeni Rasprio mi sne i

stravu.
I predadoh ja glas tvoj njeni I lik nebeski
zaboravu.

Polako su se vukli dani U zabiti, u zatoenju.

Bez zanosa, bez suza ranih,
Bez nadahnua, nalik mrenju.

Al stie dui probuenje.

I opet mi se ti pojavi Ko
iznenadno privienje I ko
ljepote genij pravi.

I kucat stade srce vrue.

Nov ivot u njem maha uze.
I opet plamti nadahnue,
I ljubav sja, i teku suze.

KRKLEC

264
NE PJEVAJ, DRAGA

Ne pjevaj, draga, kad si sa mnom, Gruzinske

pjesme pune tuge:
U sjeanju mi bude tamnom Daleki al i dane
druge.

Kad razliju se u tiinu Te pjesme lude,

zanesene,
Ja vidim stepu, mjeseinu I lik daleke, jadne
ene.

Otkada ugledah te, draga,

Njen lik u mome srcu gasne,
Al nova oivi ga snaga,
Kad zaujem te pjesme strasne.

Ne pjevaj, draga, kad si sa mnom, Gruzinske

pjesme pune tuge;
U sjeanju mi bude tamnom Daleki al i dane
druge.

CESARI

ELEGIJA

Ludo veselje mojih mladih ljeta Kao

mamurluk, sad mi samo smeta. Al kao vino
tuga davnog plaa U mojoj dui biva sve to
jaa.
Moj put je tmuran. A dane sve gore Nosi mi
burno budunosti more.

265
 Al mrijeti mi se nee. Jo se nadam. Ja ivjet
hou, da mislim i stradam. Med nedaama,
jadima i zlima,
Ja znam da za me i naslada ima. Ponekad opet
zanijet u se skladom, Nad svojom sanjom
zaplakati kradom I tko zna, nee 1 posljednji
mi dani Ljubavlju zadnjom biti obasjani.

CESARI

VOLIO SAM VAS

Volio sam vas; i ljubav jo, moda, Nije

ugasla sva u srcu mom;
No nek vas ona sad ne brine vie,
Ja neu da vas rastuujem njom. Volio sam
vas nijemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog; Volio
sam vas iskreno i njeno,
Volio vas tako drugi, dao Bog.

VITEZ

FJODOR TJUTEV (1803-1873)

RUSIJA

JA ZNADOH OI

Ja znadoh oi o te oi!
Kako ih ljubljah, sam bog zna!
Od njinih arnih, strasnih noi Ne mogoh
otkinut duu ja.
266
U ponorima tog pogleda,
to ivot do dna razotkriva, Takav
se u njem bol ogleda, Takva
dubina strasti skriva!

U trepavica sjeni tada Disae tuan

i udesan,
On sav umoran, ko naslada, I, kao
patnja, sav udesan.

I nijednom se to ne zbude U
trenucima divnim onim Da me
susretom ne uzbude I da bez suza u
njih ronim.

VITEZ

JA JO SE MUIM

Ja jo se muim tugom enja, jo tebi

stremim duom svom - i u sumraku
uspomena jo ljubav dajem liku tvom.

Tvoj mili lik, nezaboravan, uvijek

i svuda nosim ja, lik nedostian,
miran, stalan, ko zvijezda to na
nebu sja.

MILIEVI
 MIHAIL LJERMONTOV (1814-1841) RUSIJA

KAD ONA PJEVA

Kad ona pjeva glas se topi Ko poljupci

joj na usnama,
Kad gleda ko da pogled popi Svu
modru radost neba sama; Kad ide sve u
sklad se spaja I rije joj, to se grlu ote

Sve puno uvstva, izraaja,
Sve puno edne joj ljepote.

VITEZ

A. O. SMIRNOVOJ

Bez vas bih htio rei vam mnogo, Kraj

vas bih htio sluat vas;
No vi ute gledate strogo,
A ja, sav zbunjen, gubim glas.

I to sad?.. .Rijeju neiskusnom Zanijet

um va nije mi lako...
I sve bi to sad smijeno bilo,
Kad ne bi bilo tuno tako...

VITEZ

268
 NE, JA TE TAKO VATRENO NE LJUBIM

Ne, ja te tako vatreno ne ljubim,

Ljepota tvoja ne blista za mene:
U tebi svoje prole patnje ljubim
1 mlade svoje dane izgubljene.

U asu, kad te zadivljeno gledam,

S oima tvojim kad svoj pogled spojim,
Tajanstvenom se razgovoru predam,
Ali ne s tobom, ve sa srcem svojim.

Ja s dragom zborim, koje vie nema,

U tvome liku traim crte njene,
U ivim ustma usta davno nijema,
U oima ti sjaj ugasle zjene.

VITEZ

NIKOLA J NEKRASOV (1821 -1878)

RUSIJA

OLUJA

Susjetka se Ljuba dugo opirala,

Na koncu mi anu: Sjenica je mala

Tu u naem vrtu... pazi... ove noi.. . Nestrpljivo

ekah kad e veer doi!

269
Krv je u nje mlada: uzavret e velim. Al u nebo
glednem, pa se ne veselim.

Oblaci se teki svud okolo viju...

Udario pljusak i gromovi biju.

Ja namrten idem i sumnje me prate Danas na

sastanak nit ne misli, brate!

Plaljiva je Ljuba i mnogo je fina,

Takva nee vani kad je grmljavina.

Znam, njoj do oluje ne bi bilo stalo, Samo da je u me

zaljubljena malo.

K sjenici prilazim, bol me mori neka, Prilazim i

vidim: Ljubuka me eka!

Noge posve mokre, promoena bunda...

I da je prosuim trebalo je truda.

Otad se ne mrtim niti negodujem,

Nego se nasmijeim kad oluju ujem.

MILIEVI
TARAS EVENKO (1814-1861)

UKRAJINA

PLIVAJ, PLIVAJ, LABUDICE

Plivaj, plivaj, labudice,

Po sinjemu moru,'
Rasti, rasti topolice,
I prerasti goru.
Rasti tanka i visoka Do oblaka lakih I
gospoda pitaj da 1 u Dragog
doekati.
Rasti, rasti i pogledaj:
Tamo mi je srea Oj daleko, preko
mora,
A ovdje nesrea.
Tamo mi je crnooki,
Pjesme pjeva, ee,
A ja plaem, njega ekam, Nema
meni sree.
Reci njemu da me podsmijeh Tuih
ljudi prati,
Reci njemu da u umrijet Ako se ne
vrati.
U zemlju me ek i mati Hoe
zakopati,
A tko li e u starosti Tad nju
njegovati?
Nee se ni za nju nai Ljudi dobri,
blagi.

271
Majko moja! Sudbo moja
Boe, boe dragi!
Dobro gledaj, topolice! Ako
njega nema,
Plai rano, prije zore, Dok
nikoga nema.
Rasti, srce-topolice,
I prerasti goru,
Plivaj, plivaj, labudice,
Po sinjemu moru.

MENAC
ADAM MICKIEWICZ (1798-1856)
POLJSKA

NJEMENU

Njemene, rijeko rodna! Gdje su vali oni, Gdje vodu

nekad hvatah u dlanove male,
A zatim u brzake plivah da razgale Vrelinu srca koje
nespokojnost goni?

Tu se Laura, skraja, voljela da skloni,

U kosu da uplete vijence rascvjetale;
Tu lik joj to bi pao na srebrne vale esto suzama mutih
to ih mladost roni.

Njemene, rijeko rodna! Gdje su vode one,

S njima toliko sree, i nada, elja?
Gdje su godine drage djetinjih veselja?

Gdje ljeta draa kada nemiri nas gone?

Gdje je Laura moja, gdje krug prijatelja?
Sve proe pa to se jo moje suze rone?

AULA

JULIUSZ SLOWACKI (1809-1849)

POLJSKA

NA JEZERU

Odonda sretni bili smo nas dvoje jezerom plove tamno-

modre boje; ne znam, da 1 noge u amcu mi stoje, jer s
dusima sam bratimit se htio,
po vodi hodah, u raju sam bio, a ona mi je
voom bila svuda!
Ah! ona kao labud bijelih krila jezera plavog
kraljica je bila!
Letei s unom ona plovi tuga, za unom sjaj je
safirove boje
u sjaju tome ribe kolo vode i bacaju se k
njoj iz modre vode; i s takvom pratnjom plovljasmo
nas dvoje. Nad modrilom se usne njene smijee,
boginja voda modrih ona bjee, pred njenim amcem
golubi, delfini, a kristalni joj dvori u dubini, nou joj
krunu mjeseina splela...
Mogla je sa mnom init, to je htjela.

BENEI

ZA MRTVOM DRAGOM

Pod prozorima mojim je fontana,

to jaue u planom razgovoru: i jedno drvo,
gdje u harfe zboru slavuji ive; kroz prozor izvana
svaku no blijeda zaviri Dijana
i elo moje tunim sjajem mami. Dok
plaem, bude mene u osami: to drvo, mjesec taj, i ta
fontana.
Ustajem blijed, kroz prozor da izvirim: to
jadikovke kroz dolinu jee, slavuji plau, a
fontana tee, govore o njoj a ja srce irim,
u oaju se za smrt molim jae, i sahnem,
venem, mrtav da se smirim... A svako jutro ta fontana
plae.

BENEI
ADAM ASNYK (1838-1897)

POLJSKA

NIT MED NAMA BILO NIJE

Nit med nama bilo nije, niti rijei,

uzdisanja, nita, to se kae, krije, osim
tih proljetnih sanja,

osim tog mirisa, boja, i tog iznad zemlje

sjaja, osim gaja i tih hvoja i zelenog
svjeeg maja,

osim onih vodopada, gdje se rosom

cvijet odmara ispod duge blagog hlada i
prirode slatkih ara,

osim onih bistrih vrela, gdje je

srce zanos pilo, osim vijenca,
to si plela, nit med nama nije
bilo.

BENEI

275
 FRANCE PREEREN (1800-1849) SLOVENIJA

SONET

Mirisne, rosne rue poezije

otkrivaju to u srcu se skriva.
Srce je moje vrt i plodna njiva, gdje
sada ljubav elegije sije.

Ti si mi sunce. Al mi dano nije pronai te, o lui,

vatro iva: u kazalitu, ispod okna siva, na plesu,
etnji... svud se lik tvoj krije.

Koliko puta od elje poludim u gradu naem sresti

te to prije, no zalud lutam i uludo udim.

Oko mi suze u samoi lije i zato pjesme zbog kojih

se trudim iz kraja nisu u kom sunce grije.

KRKLEC

PETAR PRERADOVI (1818-1872)

HRVATSKA

MRTVA LJUBAV

Gdje u tebe, o ljubavi moja, sad zakopat, kad si

izdahnula?
U mom srcu nije ti pokoja, jer si pokoj sav mu
razmetnula.

276
 Da te legnem u zemljicu crnu, u
zemljici ti ne bi sagnjila, zemska vila
dragocjenost tvoju u kamenje
predrago bi zbila.

Da te spustim u duboko more, u moru se ne bi

rastopila, morska vila dragocjenost tvoju u
biser bi predragi salila.

Pak bi doli ljudi blagohlepni, iz zemlje bi te

iskopali, iz mora bi te izvadili i po svijetu
svuda rasprodali.

A ti idi, nek te uzdisaji k nebu dignu, tamo

zvijezdom budi, tamo meni alosnome sjaji,
tamo nee dostignut te ljudi!

BRANKO RADIEVI (1824-1853)

SRBIJA

NIKAD NIJE VITO TVOJE TELO.

Nikad nije vito tvoje telo Ruka moja mlada

obavila,
Ni s u tvoju usnicu upila Moja usna ikad,
edo belo!

Tio vee ko da te donelo Sred anela sa boija

krila,
U ma, s divno meni pojavila,
U ma divnu vee te odnelo.

277
 Sam ostado sa suznijem okom, Sam tu
samcit na svetu irokom, Sam sa noi
tavnom, al bez sanka.

O zoro moja, zora bez osvanka, Sunce

milo, al bez bela danka,
Na te mislim, duo, bez prestanka!

URA JAKI (1832-1878)

SRBIJA

NESTANOJ DEVOJCI

Zar poljubac meni, starcu, daje, mlada, sa

usana?
Zar na moje staro rame pada ruka usijana?

Je 1 to ljubav, je li ala, te je tvoja ruka

mala na ramenu sedog starca zadrhtala,
zatreptala?

II l si dola, zluradice, da me varka, da

me jedi? Izmuene stare grudi da povredi,
da pozledi?

Ja te ljubim!... tvrdi, mlada, puna jada,

puna nada, ali ljubav sedom starcu veruj,
duo, teko pada...

Uvele su grudi moje, tvoja ljubav vatra iva

pa se bojim, starac sedi, od plamena i
goriva.

278
JOVAN JOVANOVI ZMAJ (1833-1904) SRBIJA

LJUBIM LI TE ... IL ME SANAK VARA

Ljubim li te ... il me sanak vara,

to te udilj uza me doara;
Ljubim li te ... il me dua vara,
to se udilj s tobom razgovara;

Ljubim li te ... il me bezum ganja,

Nemam vida, nemam oseanja;
Ljubim li te ... il ljubavi nije
to se grli, to su same zmije;

Ljubim li te ... ili mene nema,

Ili tebe, nas ni jedno nema;
Ljubim li te ... ili nema sveta,
Nema sunca, ni rose, ni cveta,

Ve sve tmina, to je pako mesi,

A po tmini vitlaju se besi,
A med njima prabesina spava,
Moju ljubav u snu izmiljava.

LAZA KOSTI (1841-1910)

SRBIJA

SNOVE SNIVAM

Snove snivam, snujem snove, snujem snove biserove, u

snu ivim, u snu diem, al ne mogu sitne snove, ne
mogu ih da napiem.

279
 Snove snivam, snove snujem, u slike bih
da ih kujem, al su sanci poletanci, ne
mogu ih da prikujem, srcu mome
laganome.

Al nasloni na te snove tvoje grudi

biserove, dve ledene biser kapi: ta bi
studen smrzla snove, sve te slike sledila
bi.

RIKARD JORGOVANI (1853 1880)

HRVATSKA

DRVO LJUBAVI

Visoko vam je drvo ljubav,

Ko jablan vie, mnogo vie, Na
njegovih se vitih granah Umjesto ptice
zvijezda njie.

I sunace i mjesec blijedi Tek onda

cijelim arom sijeva, Kad preko lia toga
drva Na alostan se svijet osmijeva.

I blago onom kom je dano Uivat

radost a pod njime:
Je 1 slijep? Tad vidi rajske bate. Je l'
gluh? On uje serafime.

280
SANDOR PETOFI (1823-1849)

MAARSKA

BIT U STABLO

Bit u stablo ako cvijet si stabla.

Ako si rosa, bit u cvijee tvoje.
Bit u rosa ako si sjaj sunev,
Da se, najzad, naa bia spoje.

Djevojice, ako li si nebo,

Onda u se ja stvoriti zvijezdom;
Ako li si, djevojice, pako,
Zgrijeit u da s tobom ve sam jednom.

VELEBIT

MOJ JEDINI CVIJET SI BILA

Moj jedini cvijet si bila;

Svenu: pust mi ivot vene.
Bila si sjajno sunce, mila; Ugasnu: no je oko mene.

Krila si mojim snima dala; Slomljena si: ve ne

letim.
Krv si mi arom zagrijala;
Ti ohladnje, ja se ledim.

VELEBIT

281
 KRAJEM RUJNA

Gle, jo cvatu cvjetne bae u dolini I zeleni jablan jo

pod oknom lista,
Al pogledaj zimski svijet u daljini,
S vrhova planina snijeg posvuda blista.
U srcu jo ivi ljeto puno ara,
U njemu jo cvate proljee cijelo,
Ali kosa tamna sijedom se stvara,
Glavu ve mi pokri zimsko inje bijelo.

Vene, mre cvijee i ivot se gasi...

eno moja, amo u krilo mi sjedni!
Gle, na moja prsa glavu nagnula si,
A sutra e moda past na trup moj leni Reci, ako
mene uzme smrt prijeka,
Hoe li, uz suze, platem pokriti me,
Ili e zbog nekog mladoga ovjeka Napokon i moje
zaboravit ime?

Odbaci li veo tuge jednog dana,

Kao barjak crni vjeaj ga nad grobom: Doi u ga uzet
iz grobnoga stana U pono i, tuan, ponijet ga sa
sobom Da otarem suze to odvie lako Zaboravi mene,
mua svog u boli,
Da povijem rane srca to jednako I tamo jo, trajno,
samo tebe voli!

VELEBIT

282
CHARLES BAUDELAIRE (1821-1867)

FRANCUSKA

JA TE OBOAVAM

Ja te oboavam kao nebo nou,

O posudo tuge, i tvoju mirnou
Ja ljubim sve vie to mi bjei dalje Pa i
makar mislim da te tama alje Da bi ironino
razmak poveala to ga je do neba ve priroda
dala.

U divljem naletu nasrem i skaem

I ko crv leinu ne bih dao jaem!
I meni je draga, u oaju slijepom,
ak i ta hladnoa to te ini lijepom.

ROBI

JEDNOJ PROLAZNICI

Ulica je buno vrela oko mene.

Vitka, u crnini, s plemenitim strukom Jedna
ena proe pridiui rukom U raskonoj kretnji
rub halje vezene;
Isklesanih nogu, sklad oko nje rosi.
Nestrpljiv ko luda, lakomo sam pio Iz oka joj
(nebo gdje se orkan krio) Blagost to opinja i
slast to smrt nosi.
Blijesak ... pa no potom! Ljepoto bjegua.
O ti, ije oi u tren me opie,
Da li e te ikad moja e gorua
Opet sresti? Kasno! Moda nikad vie! Jer ja ne
znam tko si ni gdje si se skrila, Ti, to ud si moju
jasno osjetila!

JUREVI 283
 SMRT LJUBAVNIKA

Divani e nai bit mirisa puni,

Duboki ko rake, s leajima mekim,
Na stalcima cvijee to se tiho truni, Procvjetalo za
nas pod nebom dalekim.

Rasipljui strasno posljednje topline,

Naa srca dva e kao zublje sjati, Dvostruki e traci
od svjetlosti njine Na zrcalu duu jedan odraz dati.

A u vee modro nadnaravna sjaja Jedan emo blijesak

izmijenit jedini Kao dugi jecaj u znak oprotaja,

Odkrinuvi vrata, tad Anel e ui Da

radosnom kretnjom oivi u tmini Ogledala
mutna i uglasle lui.

JUREVI

JEDNOJ MALABAREANKI

Njena kao ruke stopala su tvoja,

Od bedara svih je tvoje ljepeg kroja; Umjetniku drag
je ritam tvoga boka;
Crnji je od puti barun tvoga oka.
U sunanom kraju gdje te Bog tvoj stvori, Odano ti
srce gospodara dvori:
Ti lulu mu pali i mirise drage,
Razgoni moskite i puni krage.
im jutarnji vjetar raspjeva platane, Kupuje na trgu
ananas, banane.
Bosonoga vazdan, leprava hoda,
Ti popijeva drevne napjeve svog roda.
A kad sie vee u grimiznu velu,
Rogoini preda svoju nagost vrelu.

284
 Tvoji sni su puni ljupkih kolibria I ko ti su cvjetni, sa
peludom pria.
to te, sretno dijete, u Francusku nosi,
U Francusku nau koju patnja kosi?
Plijen mornarskih ruku bit e sred puine; Zar ostavit
hoe rodne tamarine?
U opravi lakoj od tanka muslina,
Pod snijegom i tuom studenih daljina, alila bi
zavijek ova sretna ljeta,
Da pobirat mora steznikom sapeta Mrve tueg
jela u brlogu grada I prodavat miris svoga tijela
mlada,
Slijedei kroz maglu u veeri kasne Mutna privienja
kokose sablasne!
JUREVI

PAUL VERLAINE (1844-1896)

FRANCUSKA

MOJ INTIMNI SAN

O eni nepoznatoj san mi se udan vraa,

o eni to me voli i to je meni mila, koja nikada nije
kakva je prije bila,
a nije ni drukija, i voli me i shvaa.
I jer me shvaa, ona jedina moe ui
u moje srce jao! koje za nju samo nije
zagonetno, a znojno elo tamno jedina ona zna mi
osvjeit plaui.
Ne znam je 1 crna, plava, rida ta ljepota. Ime joj?
Samo pamtim: zvoni milo i meko ko imena dragana
prognanih iz ivota.
Kao pogled kipa pogled je njen usnuli, a u glasu
joj tihom, tekom i dalekom glasovi drhte dragi
koji su umuknuli.

MILIEVI 285
 GREEN

Evo lie i cvijee, grane, plodovi zreli, evo i moga srca

to samo za vas bije. Nemojte ga raniti rukama svojim
bijelim, i ovaj skromni darak neka vam mrzak nije.

Dolazim prepun rose, po meni kapi mnoge od vjetra

na mom elu hvata se inje lako. Pustite da moj umor,
smiren uz vae noge, sanja asove sretne i da se
odmori tako.

I po grudima vaim nek moja glava pliva, koja od

poljubaca sva umori i pada.
Od te oluje krasne nek tako otpoiva, i da trenutak zaspim
kad i vas umor svlada.
MILIEVI

SENTIMENTALNI RAZGOVOR

U starom parku, samotnom i lenom,

Dva stvora prooe stazicom jednom.

Njine su oi mrtve i usne meke,

A rijei jedva ujne i poput jeke.

U starom parku, samotnom i lenom,

Dvje sjeni spominju ta bjee jednom.

Na nau strast davnu sjea 1 te bar malo?

Da se tog sjetim, zato vam je stalo?

Bije 1 ti srce kad ime mi spomene se?

Da P duu moju jo u snu vidi? Ne.

286
 Ah, ti dani kad spajasmo usne vrue U neizrecivoj srei!
Da, mogue!

Nebo bje plavo, a nada tako mona!

Sad slomljenu nadu skriva tama nona!

I tako idu kroz travnjake puste I samo

no uje kada to izuste.
SAULA

FIFI SE PROBUDIO...

Fifi se probudio. U zoru si mi dala cjelov za dobro

jutro, a jadna ptica mala jedanput zacvrkuta i glavu
skri pod krilo te utihnu na asak pjevanje njeno
milo.
Tada ti za tvoj cjelov je cjelov svoj uzvratih mnogostruk,
posvudanji, koji te cijelu prati, sve dolje od stopala do kose
raspletene stajui na mjestima gdje su bljesci i sjene.
Bilo je to veselo i tebe smijeh osvoji, a ja koljena naglo
tisnuh izmeu tvojih, oprijeh se na njih, nagnut, usta ti
zgrabih ivo, i tada postah surov, a tebi ne bje krivo, ak mi
tvoj pogled vlani kao da ree hvala. Tada se Fifi prenu,
nemirna ptica mala,

i kao vjeran drugar, veseo svakog asa, to ne zavidi srei

niti zlo kakvo snuje, on pozdravi moj trijumf salvama svoga
glasa kao da hoe da ga i samo nebo uje.

Skakutae ponosno ko mome to se die da slavnom

pobjedniku uzvikuje i mae, a zora to tad rujna na stakla
sobe stie bila je, ne laui, svjedok ljubavi nae.

MILIEVI 287
 ARTHUR RIMBAUD (1854-1891)

FRANCUSKA

SANJARENJE ZA ZIMU
Posveeno.. .Njoj

Zima, malen vagon ruiaste boje,

Mi na modroj klupi.
Bit e fino. Kut, gdje poljupci se roje,
Sumrakom nas upi.

Ti e sklopit oi, da na none sjene Pogled ti

ne svrne,
Na demone iza stakla, na hijene I vukove crne...

Zatim e outit da ti odraz rudi,

I malean cjelov, kao pauk ludi,
Niz vrat e ti sii.. .

Prignuv glavu Trai! rei e zacijelo,

Svu no trait emo bubu, to e cijelo Tijelo ti
obii.

GERI

288
EMILE VERHAEREN (1855-1916)

FRANCUSKA

CRVENE LJUBAVI

Ma tko da mari za govorkanja, zle rijei,

Kad ivot u dvoje s toliko slasti ute?
Krik bogomoljca, zloban pogled zar da sprijei Tu
radost veeri kad stazom se upute,
Kad on je osjea gdje gori njenom puti Kad
stegne je uza se, dugi pogled svrne Na dugi vrat,
gdje mjesto poljupca ve sluti,
Na iskru udnje, to joj zasja zjene crne,
A ona uti srh i elju luda bila
Da preda mu se sva, da pomama je svlada,
Jer srce vrelu elju tjera tokom ila,
Krik nagona je sage eljom, te bi rada Od svoga tijela
momku bogat stol da poda,
Te do jutra da davnu glad i ed utai,
Nezasitnom da usnom ljubavi se oda Na pravoj gozbi
puti, mladosti i drai.
I zagrljeni tijesno kroz vrbake gaze,
Po sagu mahovine, prostrte za dvoje,
Sve dalje, kidajui ivicu kraj staze Da grozniavom
usnom lie s grane broje.
Sa smijekom on joj otkri nemir to ga atre Kad nije
bilo nade da mu bude ena,
I tad o sveanosti uzee da snatre Kad otetim cjelovom
prekri usta njena.
Al sad je ona ta to udi cjelov dati,
Te opija se sva tom nezasitnom hranom,
Na svjeem zraku, kada suton nebo zlati,
I l u crvenom oprotaju sunca s danom.
I ista, nereena elja ih odvue
Da zgodno mjesto u hrastiku mladu nau,
Te s osmijehom na licu, dok im srce tue,
Na zaokretu s puta niz obronak sau.

289
Kraj ute plohe rai obilata klasa Ko sluajno se nae
kutak gdje se ziblje Zelenilo to svjei vjetar ga talasa

Iza njih kronja stabla, sprijeda grm i iblje, Mjestance

mimo, gdje se samo ito vlano U dugom dahu glasa
kada vjetar due,
Sve gledajui se i zagrljeni snano,
Bez daha, tromi, na tie zbunjeni se srue.
Da divlja krika ula i estoke gladi, Osloboenih elja,
nagona u kome,
U borbi puti, enka i njen mujak, mladi,
U snanom stisku jedno drugom krsta lome, Svu travu
zgnjei klupko valjanja im luda,
Ko nalet snana vjetra, pljuska ili tue,
Te izrovana zemlja pored njih je svuda,
Od udaraca nogu praska krhko prue!
Bez krika, lana straha, opiranja, smjelo Sad ona sve mu
drai svoga tijela nudi,
Bez bojazni da glas e doprijeti u selo Eksplozije od
ljubavi to razdire im grudi.
Na obijest krda misle, kad ivinske glave U proljee se
divljim nagonom razgore,
Na konje kada ru, i na spremne krave Da ljubavnom se
jarmu bikova pokore.
A on, kralj njenog tijela, vladar svijesti njene, Od sviju
izbra nju, da s njome ljubav vodi,
I kada drhtavu je gleda poput sjene,
Tad momaki ga ponos nadme te mu godi.
I kad se baci na nju, to je krik oluje,
Jo bjenje no kad pljusak udara o stijenje, Od gra
njegova se dubok hropac uje,
U grcanju se gui divlje sjedinjenje.
Da obamru joj ula, slomit bi je htio U mutnu besvijest
snagom bia svoga,
Te posljednji je nalet tako estok bio
I sama im se ljubav uplai od toga.
Da, sprva e ih selo s porugom da prati,
A roditelji kletvom, ali dan e doi Kad ipak
privolu za udaju e dati,
I sadanji njen momak uza nju e poi,
Na dan vjenanja, s paskom mlada mua,
Da u crkvu je vodi, da joj prsten dade,
U sjaju novih svijea pored ranih rua,
Nju, to ve, mlada, drhtaj materinstva znade.

GERI

TI SI MI REKLA

Ti si mi rekla sino tako umilne rijei te nas je mnotvo

cvjetova, to se nad nama svilo, odjednom zavoljelo, a jedan od
njih sleti da bi nas dotakao, i pade nam u krilo.

Govorila si kako e ubrzo sve da mine, kako e

naa ljeta pasti ko zrelo voe, kako e odjeknuti
posljednji zvon sudbine
i kako emo se voljet sred starake samoe.

Srce ti je gorjelo puno spokojnog ara, tvoj glas

me je grlio stiscima koji gode,
i bi mi ko da vidim gdje se mirno otvara daleki splet puteva to
prema grobu vode.

MILIEVI

291
 HENRI DE REGNIER (1864-1936)

FRANCUSKA

ODELETTE

Kazah li rije o svojoj

Ljubavi, rekoh tromoj je vodi
Koja me slua kad se nad nju prignem;
Kazah li rije o svojoj
Ljubavi, to je bilo vjetru
to apue i smije se u granju;
Kazah li rije
O ljubavi mi, reko sam je ptici to prolazi i pjeva
Uz pratnju vjetra;
Kazah li rije,
To bjee jeci.

Ljubljah li duom svom,

To bjehu oi tvoje Vesele i tune;
Ljubljah li duom svom,
To bjehu usta tvoja stroga i slatka,
To bjehu usta tvoja;
Ljubljah li ita duom cijelom,
To bjehu put ti topla i tvoje usne svjee;
A to to traim, sjen je tvoja.

NAZOR

29 2
FRANCIS JAMMES (1868-1938)

FRANCUSKA

JA BIH TAKO ELIO

Ja bih tako elio u dan nedjeljni bijeli, kad bude mnogo

vrue i kad su grozdovi zreli, da mi je ruati u kakvoj
seoskoj kui, kod neke stare djevojke, gdje se rublje sui,
bijelo i isto rublje na konopcima svuda, a po dvoritu
mnotvo pilia vrluda
i vrti se oko zdenca, i jedna cura mlada da s nama
zajedno za stolom bude tada.
Ruali bismo dobre, masne gibanice, a s njima moda dvije
peene golubice.
Onda bismo popili kavu svih nas troje pa bismo brzo sloili
servijete svoje
i poli bismo u vrt, pun kupusa plavog, a stara bi nas
pustila da ostanemo tamo.
Dugo bismo se grlili, a naa usta arka crvena bi se spojila
pored crvenog maka.
Onda bi zazvonilo, kada se polja smrae, a mi bismo se
stisnuli vatrenije i jae.

MILIEVI

VREMENIMA VOLIM...

Vremenima volim Claru dEllebeuse, uenicu starih

internata, koja je u tople veeri odlazila ispod lipa itati
negdanje magazine.

293
Volim samo nju, i osjeam u srcu plavo
svjetlo njezina bijeloga vrata.
Gdje li je ona? Gdje bje onda ta srea? U svijetlu
njezinu sobu ulazile su grane.

Ona moda jo nije mrtva

il, moe biti, oboje to bijasmo.
U velikom dvoritu bilo je mrtvoga lia. Svreci
prastarog ljeta u hladnome vjetru.

Da li se sjea paunova perja u velikoj

vazi, u blizini koljki? Spoznasmo tada
da smo brodolomci
i Novom Zemljom nazivasmo klupu.

Dodi, o dodi, Clara dEllebeuse;

i volimo se jo, ako postoji.
U starom su vrtu stari tulipani.
Dodi sva gola, Clara dEllebeuse.

J PUPAI
GIOSUE CARDUCCI (1835-1907) ITALIJA

ZA ANNIE VIVANTI

U zatvoren kapak prozora udaram granicom cvijea

plavozelenkastog i modrog, ko tvoje oi, o Annie.

Vidi: sunce je osmijehom drhtave zrake poljubilo oblak, i reklo

Oblae bijeli, otvori se.

Sluaj: vjetar s planine svjeim apatom pozdravlja jedro, i kae

Prebijelo jedro, zaplovi.

Gledaj: ptica se s vlanoga neba sputa na breskvu u cvatu, i

cvrkue Rumena biljko, mirii.

Poezija, boginja vjena, iz mojih misli silazi na srce, i glasno

vie O staro srce, udaraj.

I posluno srce u tvoje velike vilinske oi gleda, i zove

Slatka djevojko, pjevaj.

MILIEVI

GABRIELE DANNUNZIO (1863-1938)

ITALIJA

KIA U BORIKU

uti. ume na rubu Rijei ti ne uje ljudske,

No rijei Koje su nove
I meke, 295
 A apu ih lie i kapi
Daleke.
Sluaj. Kia je pala Iz
oblaka rasutih nebom Na
borove otrih igala,
Na mru kojoj su grane
edne i slane;
Kii na miru Boansku,
Na blistave ukve S
kojih se cvjetovi
Trune,
Na smreke koje su sonih
I mirisnih bobulja Pune;
Kii na lica nam umska,
Kii na ruke nam Gole,
Kii na ruho nam Tanko,
Na svjee misli
to iz nove due nam
Niu,
Na lijepu priu
to tebe obmanila jue,
A meni gle danas Duu zatravit
svu e,
O Hermiona.

Na crne ti obrve kii;

I ja bih reko da plae Od
miline. Bijela Nijesi; noena
snagom Ko da si izala cijela Iz
kore drveta.
I ivot sav nam je sada
Mirisav, pun je svjeine;

296
U grudma je naima srce Ko breskva;
Izmeu vjea nam oi Ko puljci u travi,
A zubi su nai U rupicama svojima nalik Na
bademe gorke.
Od este k esti! Sada Smo skupa, a sad
nismo,
Dok biljska nam snaga Omotava glenje,
koljena vee;
Al ipak hodamo samo,
A tko zna kamo, a tko zna kamo?
I kii na lica nam
umska,
Kii na ruke nam Gole,
Kii na ruho nam Tanko,
Na svjee misli
to iz nove due nam
Niu,
Na lijepu priu
to tebe obmanila jue,
A meni gle danas Duu zatraviti svu e,
O Hermiona.

NAZOR

297
 ANTONIO FEIJO (1860-1917)

PORTUGAL

SERENADA

O zvijezde jasnih noi, budite budne! Mjesee,

laganije sijaj, laganije!
Klinaci, makovi, rue, sagnite glave!
Pustite je da spava, pustite je...

Ptice, stiajte se u starom umarku!

Tiino, pjeno koja cjeliva ale!...
Spava!... moda sanja... mene sanja...
Pustite je da spava, pustite je...

Polake pirite, klonuli povjetarci!

Zalijte je mirisima, preplavite je!
Tekim mirisima uvelih magnolija!
Pustite je da spava, pustite je...

Pretvorite se u kristal, suze none,

i u drhtavo biserje ovijte je,
padajte spokojno iz plavetnih urni!
Pustite je da spava, pustite je...

Mjesee, zvijezde bezbrojne, budite budne! Ptice,

tiina! Lahori, nosite mirise! Klinaci, makovi, rue,
sagnite glave!
Pustite je da spava, pustite je...

MILIEVI

298
ANTONIO NOBRE (1867-1900)

PORTUGAL

O DJEVOJKE

O djevojke, pri suncu to zalazi zapjevajte

idu po samotnoj stazi.
Hou pjesmu, koja izgubljeno ognjite moje
doarava, jer ga srce ite.

Zapjevajte mi svemonim svojim glasom

o suncu to tonu more vijencem kruni,
o obilju etve koja blista klasom,
o vinu, draesti, ljepoti i luni.

Pjevajte! Pjevajte vedre pjesme svoje! Uklonio

sam s razvalina kue sve one stare iluzije moje

to ih u snu vidjeh tune, umirue. Svojim me

glasom vedrim uspavajte,
o ljupke, o svjee djevojke... zapjevajte!

CETTINEO

299
CHRISTINA GEORGINA ROSSETTI (1830-1894) ENGLESKA

PJESMA

Umrem li, o dragi moj,

Nek pjesme ti ne tue;
Cipresu sjenatu na grob Ne
sadi, niti rue:
Nek bude trava zelena
Nada mnom, s rosom kie;
I ako hoe sjeaj se,
II l ne sjeaj se vie.

Ja neu sjenu vidjeti,

Ni utjet dad to lijeva:
Niti slavuja sluati,
to, ko da pati, pjeva;
I snivaju u sumraku,
Gdje sve se mijene skrie,
Moda u se sjeati,
A moda nikad vie.
GORAN KOVAI

THOMAS HARDY (1840-1928)

ENGLESKA

TAMNOOKI GOSPODIN

Pabirke spustih na Crimmercrock-stazi,

Da podvezu sveem i dalje da gazim,
Kad crnook gospodin tud proe i ree
Tako, da krv me u licu zapee:
 Sto vidim to ovdje ja?
Krasna li koljena!
I prie i podvezu moju mi zaveza.

Od sunca do mjeseca bje, to se sjeam;

Ah, lako se gubi, a gubitak je vjean!
Tom strancu ni imena nisam znala,
Al upoznah mu narav i sve to je dala.
Gorko sam tad Plakala ja,
to nekad mi podvezu zaveza.

Al kraj mene djeak sad ivahan sjedi,

Moj je prestup zaboravljen, ne ivim u bijedi, On mi je
radost i drug mi za poslom,
On me zatiuje, on mi je oslon.
On ne nosi jada,
I zahvaljujem sada,
to podvezu vezo mi njegov je tata.

SLAMNIG-OLJAN

WILLIAM BUTLER YEATS (1865-1939)

ENGLESKA

KADA BUDE STARA

Kada bude stara, sijeda i u snima, Drijemat e

kraj ognja, itaju polako Ispustit e knjigu,
sanjati o blagom Pogledu, kog oiju ti skrivala
dubina.

301
Voljeli su mnogi aske tvog veselja,
I ljubav im bila prava ili kriva,
Tek ti jedan ovjek duu punu elja Ljubio, i tugu,
to ti lice skriva.

Naginju se tuno k aru svog kamina, apni,

kako ljubav nas je ostavila,
I sad hodi iznad planinskih visina,
Gdje je posred zvijezda svoje lice skrila.

SLAMNIG-OLJAN

ZA ANNE GREGORY

Nikad nee mladi neki,

U oaj dok ga baca Boje meda bedem meki to
pada ti niz rame,
Voljet te zbog tebe same,
A ne tvoje ute prame.

Al mogu, ako mi se svia, Obojit kosu bilo kako,

Da bude crna, smea, ria, Oajni mladii da me
Vole radi mene same,
A ne moje ute prame.

Sino ba iznaao je Neki religiozni starac,

Da spis za dokaz naao je,
Da samo Bog bi mogo, draga, Voljet te zbog tebe
same,
A ne tvoje ute prame.

SLAMNIG-OLJAN
WALT WHITMAN (1819-1892)

AMERIKA

OBINOJ PROSTITUTKI

Budi sabrana sa mnom moe biti mirna ja sam Walt Whitman,

liberalan i vedar kao priroda.
Dok te sunce ne izopi, ni ja te neu izopiti.
Dok vode ti ne uskrate blistanje i listovi utanje, nee ti ni moje
rijei uskratiti blistanje i utanje.
Moja djevojko, ja ugovaram s tobom sastanak i obvezujem
te, da uini pripreme, da bude vrijedna mene.
I obvezujem te, da bude strpljiva i savrena, dok ja ne doem.
Do tada ja te pozdravljam znaajnim pogledom, da me ne zaboravi.
SLAMNIG-OLJAN

EMILY DICKINSON (1830-1886)

AMERIKA

JER NE STIGOH

Jer ne stigoh ustavit se pred Trenutkom Smrti On ljubazno preda

mnom je zato
U koiji uz nas jo samo
Besmrtnost zauze mjesto.
Polako odmicasmo on urbe ne poznavae A ja odloih posao svoj
I odmor takoer,
Te se prepustih susretljivosti njegovoj
Ostavismo kolu gdje djeca iekivahu Na
igralite izlazak
Ostavismo polja zablenuta ita
Ostavismo sunev zalazak
 II l bolje on ostavi nas
Drhtavicu i studen rosa mi donijela Jer
pauini nalik hajina mi, Ogrta od tila

Zastasmo pred kuom to bijae Nalik izboini
zemlje
Krov se jedva nazirae
Vijenac mu ispod zemlje

Stoljea su tome a ipak

Da krae je od dana se ini Kad prvi
put naslutih. da konji Vjenosti su
glave okrenuli
BOROJEVI-JOJI

SIDNEY LANIER (1842-1881)

AMERIKA

VEERNJA PJESMA

Promotri, Ljubavi, po utom pijesku,

Da vidi, kad se val i sunce spoje;
O, dugo li se ljube tu u blijesku!
Ah, dulje jo nas dvoje.
U morskoj rujnoj berbi ar se topi,
Ko biseri u vinu rastopljeni,
A no Kleopatrina sve sad popi.
O, Ljubavi, daj ruku meni.
O, zvijezde, nebu smirit srce treba,
Nek bljetav val po tamnom alu pljusne, Razdvoji,
Noi, sunce nam od neba,
Nikad nam ruke, usne.

SLAMNIG-OLJAN
304
JAMES WELDON JOHNSON (1871 -1938)

AMERIKA

OTKAD SI OTILA

ini mi se zvezde nisu sjajne tako,

ini mi se sunce da ne sija vie,
ini mi se sve je sada naopako,
Otkad si otila.

ini mi se nebo nije plavo sada,

ini mi se sve za tobom samo udi, ini mi se
ne znam ni ta u od jada. Otkad si otila.

ini mi se nita nije kako bee,

ini mi se dan je sada dvaput dui, ini mi se
ptice pesmu ne poee, Otkad si otila.

ini mi se moram uzdisati samo,

ini mi se grlo sui mi se stalno,
ini mi se da bih plako neprestano, Otkad si
otila.

ANDRI
 MIHAIL EMINESCU (1850-1889)

RUMUNJSKA

DALEKO SAM OD TEBE

Daleko sam od tebe i sam pokraj vatre, u mislima

prolazim ivot svoj bez sree, ini mi se da proveh itav
vijek na svijetu, da sam star kao zima, ti da si umrla.
U kapima na duu padaju uspomene budei
pred oima radosti proivljene; vjetar prstima
lakim u prozore tue, ja opet u mislima
predem nit slatke prie, i tada preda mnom kao
da prolazi u magli, s oima u suzama i
rukama njenim, rairenih ruku u zagrljaj moj
pada, i kao da eli neto rei i uzdie.
I ja grlim svoje blago ljubavi i ljepote, u poljupcu
spajamo nae bijedne ivote.
O! Glas uspomene ostaje zauvijek nijem, da
zaboravim sreu koju uivah tek tren, i kako si se iz
ruku mojih istrgla...
Bit u star i sam i bit e davno umrla.

KOVAEC

GHEORGHE COSBUC (1866-1918)

RUMUNJSKA

GAZELA

Ljudima sam skrivio to sam mlad i to volim,

Rekla si u mlin doi,

306 U suton, da te vidim,
U mlinu sretnem, prijatelje,
A pred njima se stidim.

Juer sam te opet sreo,

Kako da te zaustavim,

Kad me je stid majke,

A i tebe se stidim,

I itav me svijet ljuti,

Mrsko mi je to ivim.

Ostavio bih te, a ne mogu, Volio bih

te, al se ne usudim.
KOVAEC

307
 JOSEF VACLAV SLADEK (1845-1912)

EKA

TVRDA GLAVICA

Ta moja djevojka ima glavicu, tjera samo

svoje i svoje i svoje i gadnu uo bi pjesmicu
tko bi zaigro u druge boje.

Manje zrnaca makovica ima no ona bubica u

glavi, i svaka drugom je bojom obojena ko
ti leptirii u travi.

I u oima sto avolia ima s usta joj

praporci zvone svud, od navike plee
noicama,
i zar je udo to za njom sam lud.

No ako i svira svoju pjesmicu, tko, boe,

sad kriv je za to ko kremen ima glavicu,
a srce ko isto zlato.

KRITEK

JAROSLAV VRCHLICKY (1853-1912) EKA

UVRIJEDILA SI...

Uvrijedila si, ljubavi, uvrijedila srce

moje to sve ti je dalo, dobri boe,
gdje je samo sila,
308 toliko je bola, a snage je malo.
 Planinama hodih cijele noi traei travu za rane
svoje, koja bi mogla sav taj ar izvui to pali, ljubavi,
iz ruke tvoje.

Preao sam rijeka, ne znam im broja,

i nigdje cvijetka, gdje bi mogo bit? Klasove
zlatne hvata umorna ruka moja, al udesni cvijet
taj ne moe uhvatit.

I tako s tom ranom moram i u groblje, jer da je

zacijelim, nemam sila...
Ptica sam to s dlana sudbine tugu zoblje, uvrijedila
si, ljubavi, uvrijedila...

K.RITEK.

KAREL TOMAN (1877-1946) EKA

PORTRET

Dva divlja maka imae u kosi,, elastinost make

igrae smeim joj tijelom. I svjetlo elektrino drhtae,
ko u rosi, u tim oima, kretnjama i u biu cijelom.

Iezla je zauvijek. U mojoj pameti strasno, za asak,

njene strune zvone.
To zvui bol i prkos taj prokleti: crveni stijeg na vije
se nad tronom.

S KRITEK
 IVAN FRANKO (1856-1916)

UKRAJINA

ZATO LI, DJEVOJKO

Zato li, djevojko sa tihe vode,

To tvoje srce kao trn bode?
Zato su usta ti tiha molitva,
A srce tvoje otro ko britva?
Zato ti oi sjaju tim arom Da srce mora planut
poarom?
Oh tvoje oi crnje od noi,
Tko njih susree, ni sunca nee.
I zato tvoj osmijeh to pali i ee Ko ljuta oluja
srce mi stee?
Djevojko moja, moja zoro krasna!
Ti tugo moja, ti radosti jasna!
Kada te vidim, moram da te poljubim, A kad te
ljubim, duu svoju gubim.

MENAC

310
SILVIJE STRAHIMIR KRANJEVI (1865-1908)

HRVATSKA

U ELJI LJUBAVI

O doi negdje iznenada,

Ko talas zraka s lipe cvjetne
Za polusvijetle noi ljetne
Sva iva, arka, bujna, mlada,
Sa vrelom krvcom strasti sretne!

Ne znadem medna imena ti

I ne vidjeh te nikad divnu; Ko
slavuj eljno tebe zivnuh,
Kad milmirisna grana cvati
I ljubav vapi milostivnu.

O doi, eljo od vijeka,

Srdaca sviju uen trenu,
to ivot budi svud i svemu
I koju srce eka, eka,
Da l' kree otkud plana k njemu.

Ti, koja grije micaj svaki, Neutaena udnjo

svega, to smrtnim ovim putem bjega, Ko oblak
sitan, mali, laki,
to razi e se iza brijega..

O doi urno, neviena,

Doumi dru iz daljine
Na snenoj zraci mjeseine
I stav mi ruku na ramena,
Zagrli mene sred tiine!
 I sakriti u vrua lica U topli barun udna
tijela, Na opojna ti njedra bijela, Nek nagli
tvoj me dah golica I opija me ispod ela.

O doi negdje iznenada,

Rairi vrste ruke dvije,
U nesvjestici da se snije.
U zaboravi strasna sklada,
U velepjesni materije...

ALEKSA ANTI (1868-1924)

SRBIJA

EMINA

Sino, kad se vratih iz topla hamama, Prooh

pokraj bate staroga imama;
Kad tamo, u bati, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajae Emina.

Ja, kakva je pusta! Tako mi imama,

Stid je ne bi bilo da je kod Sultana!
Pa jo kada ee i pleima kree,
Ni hodin mi zapis vie pomo nee!

Ja joj nazvah selam! Al, moga mi dina, Ne e ni

da uje lijepa Emina;
No u srebrn ibrik zahitila vode,
Pa po bati ule zahvati ode.

312
 S grana vjetar duhnu, pa niz plei puste Rasplete
joj one pletenice guste:
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi;
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina!

Al meni ne doe lijepa Emina;
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje alak, to za njome crkoh!

JOVAN DUI (1871 -1943)

SRBIJA

POZNANSTVO

Kada je poznah, nebo bee mutno,

Vrti su mreli s bolnim nestrpljenjem;
Jesenje vode umile zloslutno,
I sve oajno urilo za mrenjem.
I mladost moja nije vie znala Za dane strasti i
trzanja njina:
U moju duu njena sen je pala,
Bleda i hladna, kao meseina.
Glas njezin bee ko muzika tuge:
I zato miljah, u sluanju mnogom,
Samo na prolost, na jeseni duge,
Na hladna neba, i na tuna zbogom.
Poljubac njezin bee tih i leden,
Mramorni poljub; a kosa joj plava Odisala je setan
miris jedan Bokora rua koji docvetava.
I mnogo puta, u jutra, bez moi,
Prenem se kao iz olovnih uza;
Ja ne znam to sam snevao te noi,
Ali mi oi mutne, pune suza. 313
 ANTUN GUSTAV MATO (1873-1914)

HRVATSKA

UTJEHA KOSE

Gledo sam te sino. U snu. Tuan. Mrtvu. U dvorani

kobnoj, u idili cvijea,
Na visokom odru, agoniji svijea,
Gotov da ti predam ivot kao rtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani

kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajui, da su tamne
oi jasne,
Odakle mi nekad bolji ivot sjao.

Sve ba, sve je mrtvo: oi, dah i ruke,

Sve, to oajanjem htjedoh da oivim U slijepoj
stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.

Samo kosa tvoja jo je bila iva,
Pa mi ree: Miruj! U smrti se sniva.

314
MILAN RAKI (1876-1938)

SRBIJA

ISKRENA PESMA

O, sklopi usne, ne govori, uti!

Ostavi misli, nek se bujno roje,
I re nek tvoja niim ne pomuti Bezmerno
silne oseaje moje.

uti, i pusti da sad ile moje Zabreku

novim, zanosnim ivotom,
Da zaboravim da smo tu na dvoje,
Pred velianstvom prirode; a potom,

Kad proe sve, i malaksalo telo Ponovo

padne u obinu amu,
I ivot nov i nadahnue celo,
Neujno tiho potone u tamu

Ja u ti, draga, opet rei tada Otunu pesmu o

ljubavi, kako eznem i stradam i ljubim te,
mada U tom trenutku ne oseam tako...

A ti e, bedna eno, kao vazda,

Sluati rado ove rei lane;
I zahvalie bogu to te sazda,
I oi e ti biti suzom vlane.

I gledajui vrh zaspalih njiva Kako se sputa

nema polutama,
Ti nee znati ta u meni biva,
Da je u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me Obuzme

celog silom koju ima,
I svaki ivac rastrese i nadme,
I oseaji navale ko plima! 315
 Za taj trenutak ivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja!
Al ne volim te, ne volim te, draga!

I zato u ti uvek rei: uti!

Ostavi duu, nek spokojno sniva, Dok kraj nas
lie na drveu uti,
I tama pada vrh zaspalih njiva.

DRAGOTIN KETTE (1876-1899)

SLOVENIJA

NEK SREM

Nek srcem, eno, u se tvoju slast, tvoj

demonski me pogled neka mori! Ne trebam
slatkih rijei! Nego zbori, ispovjedi mi, otkle ti
ta vlast?

I ime budi u meni tu strast?

I reci, to si? Ljutica u gori?
Tajanstvo, sfinga ili plod to zori, da l' aneo,
il demon, to nam ast

u propast vodi, led, il drhtav plamen,

ii l uzdrhtala trska ili kamen,
ii l moda sve, il nita? Reci, molim!

Ah, bog nek zna, a ja ti se tek divim, i samo

znam da beskrajno te volim, da bez tebe ne
mogu ni da ivim.
GERIC

316
OTON UPANI (1878-1949)

SLOVENIJA

TI CVIJETE MOJ TAJANSTVENI

Ti cvijete moj tajanstveni, ti ruo udesna, traio sam

te ja
i kad sam proao kraj tebe i pogledao na te, dua mi
zadrhta sva.

Srce je moje naslutilo

tajanstvenosti mo, srce je
moje outilo kako se vedri
no.

U mojoj je dui sijevnulo svjetlo

golema blaga.
Sve moje bie je eznulo
za tobom, za tobom, draga,
ti cvijete moj tajanstveni, ti ruo udesna.

O, bogat sam pomozi mi da

podignem, ponesem blago svoje,
sve blago due moje!

TOMA S I C

317
JOSIP MURN - ALEKSANDROV (1879-1901) SLOVENIJA

TI ZNA

Ti zna da volim drugu djevojku, a ipak se veseli, ti

zna da u otii, djevojko, kada to tako eli.

Ja znam da u otii, djevojko, kada to htjedne sama, a

znam da e mi otad ivot biti tek mrtvilo i tama.

GERI

VLADISLAV PETKOVI - DIS (1880-1917)

SRBIJA

MODA SPAVA

Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja,

Pesmu jednu u snu to sam svu no sluao: Da je ujem
uzalud sam danas kuao,
Kao da je pesma bila srea moja sva. Zaboravio sam
jutros pesmu jednu ja.

U snu svome nisam znao za buenja mo,

I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
Da u danu gube zvezde bele odore;
Bledi mesec da se kree u umrlu no.
U snu svome nisam znao za buenja mo.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.
I u njemu oi neke, nebo neije,
Neko lice, ne znam kakvo, moda deije,
Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.

Ne seam se nieg vie, ni oiju tih:

Kao da je san mi ceo bio od pene,
II te oi da su moja dua van mene,
Ni arije, ni sveg drugog, to ja noas snih;
Ne seam se nieg vie, ni oiju tih.

Ali slutim, a slutiti jo jedino znam.

Ja sad slutim za te oi, da su ba one,
to me udno po ivotu vode i gone:
U snu dou, da me vide, ta li radim sam.
Ali slutim, a slutiti jo jedino znam.

Da me vide, dou oi, i ja vidim tad I te oi, i tu

ljubav, i taj put sree;
Njene oi, njeno lice, njeno prolee U snu vidim, ali ne
znam, to ne vidim sad.
Da me vide, dou oi, i ja vidim tad:

Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,

I njen pogled to me gleda kao iz cvea,
to me gleda, to mi kae, da me osea,
to mi brino prua odmor i nenosti svet,
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.

Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;

Ne znam mesto na kom ivi ili poiva;
Ne znam zato nju i san mi java pokriva;
Moda spava, i grob tuno neguje joj stas.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.

Moda spava sa oima izvan svakog zla,

Izvan stvari, iluzija, izvan ivota,
I s njom spava, neviena, njena lepota;
Moda ivi i doi e posle ovog sna.
Moda spava sa oima izvan svakog zla. 319
 IVAN VAZOV (1850-1921)

BUGARSKA

PORTRET

De, moj slikam, naslikaj na

platnu sad mladu vilu, oivi je i
privlanost pokloni joj pri tom
milu.

I njenu joj ljepotu daj kakvu ni

jedna jo nema, da ljupki izraz
poprime oi i usta njena.

Malo nek i zlatna vlas ovjena

njeno elo, a poglede sve ushiti
draesno ljupko tijelo.

A grudi neka joj budu ko da ih

krije naem oku, al izvana nek
se vidi da svakog zaludjeti mogu.

Njenost i vatra strastvena u

oima modrim nek gori, ko eni
koja je voljena i koja beskrajno
voli.

De, ja te molim, naslikaj tu sliku

punu milina, a ja u pri tom
dodati odozdo jo: Katarina.

VELEBIT

320
KIRIL HRISTOV (1875-1945)

BUGARSKA

NEVOLJA

Tek dvije tri rijei izrekli smo bili Sluajno u vrevi

tatoga svijeta,
I gle, kakav ar ve utim u svakoj mi ili! Zato mi se
um toliko tebi preda?

Vani ve svie, dan stie ve umno,

A ja jo bdim, sve vie mir svoj gubim, Bacam se u
vatri i apem bezumno:
O kako si draga, koliko te ljubim!

VELEBIT
 JANKO JESENSKY (1874-1945)

SLOVAKA

ZBOGOM

Hej, to bjee zbogom, a ne dovienja, kad smo si posljednji

put, tuni, ruku dali. Lice mi tvoje iezlo, ko u daljini
rupi mali, to je mahao za sreu na putu strpljenja.

Ne, sree biti nee: sve do rastajanja obraz nam

svakom prepun suza bjee, to tjeit nas moglo
glupi ljudi nam uzee,
nama su ostala samo tugovanja...

Sad su moje misli mrea pauine,

U njoj se stalno jedna sjajna muha krije. Pustiti je ne
mogu na krilima joj med, njime me hrani dok u
golim poljima Rusije mislim na na dragi, maleni
svijet.

K.R1TEK

322
KOSTIS PALAMAS (1859-1943)

GRKA

PRVA LJUBAV

Kad se sjetim svoje prve ljubavi, uvijek kliknem: O nek

bude blagoslovena ta djevojka njena srca!
Sjeam se da me tada obuzela udna tjeskoba, slina onoj
to je ispunila srce knjeginjici iz neke drevne bajke, kad je
ugledala prestraena iznenada vraevu ibu.

O prijateljice, to si prva uinila da procvjeta cvijet moje

rane mladosti, pa uskoro odletjela u daleki kraj, a da me ni
pozdravila nisi!

Zlokobnice vile zapeatile moje usne, a zli dusi opsjeli mi

srce.
Jo i sada dru mi srce i dua, jo cijelo moje podrhtava
bie zbog buenja onog kojim si oparala mene,
o vjena eno!

Postala si ipak obmana i privid, daleko si ko Meka i

prorok pravovjernu hodoasniku.
O, daleko je Meka!
O vjena tjeskobo, ti si nedostina enja, a ta krilato
bjei od grenika jednog.
O srce puno ljubavi,
ko Oresta progoni te Erinija
kose tamne u kojoj sike klupko zmija!

SMERDEL

323
 GEORGIOS DROSSINIS (1859-1951) GRKA

SRETNA ILI NESRETNA

Da li je sretna ili nesretna ta rua to rob je

tvojih prstiju, ruku tvojih nevinih i
smrtonosnih. Gle, ta rua, uguena tvojim
milovanjem, potajno otrovana, vene, umir
ljupko, sporo i slatko. . .

Da li je sretna ili nesretna? jer ti kad vidje da joj je svjeina svenula i

da miris vie ne hlapi, bez kajanja si je bacila. Oh, to je tebi
skrivila rua pa si je usmrtila? Moda je to bilo neko ljudsko srce?

SMERDEL

KONSTANTINOS KAVAFIS (1863-1933)

GRKA

VRATI SE!

O dragi osjeaju, doi jo bezbroj puta,

vrati se i zanesi me,
jer se budi uspomena na jedno tijelo
dok drevna enja struji u mojoj krvi,
jer se usne i put moja sjeaju,
dok ruke jo uvijek kao da ljepotu dodiruju.

O vrati se bezbroj puta te po noi

zanesi me, kad se usne i put moja sjeaju...

324 SMERDEL
 KAD SE RAZBUDE.

O pjesnie, nastoj da sve sauva pa i ono najneznatnije to se od

prolaznosti spasiti moe vizije one tvojih ljubavi!
Potajno ih upleti u rijei svoje. Pjesnie, nastoj da sauva, kad se u
tvome razbude duhu po noi ii u blistavo podne.

SMERDEL

MILTIADIS MALAKASSIS (1869-1943)

GRKA

LJUBAV

O nek miso u prolost vie ne svraa, bolje je to je uspomena

netragom iezla.
Tko zna da te i sad ljubim,
a sueno je bilo ko nijednu drugu.
Ako je uvenula tvoja mladost za kojom tui, ta je bila ptica to je u
jatu s drugima odletjela.
I jesen boji tvoju kosu, a vie nego jedno proljee grli ljubav moju.
Tad ja neku drugu volim
i zaklinjem se okom lijepim tvojim da za njom udim samo.
To je blaga kratka zima prepuna vedrine.
Takvo u tvoje jednom ugledati lice,
Posluaj: Blagi sjaj se prosinakog sunca
i ljepota mjeseine mjeseca sijenja
ugledat u hirovitom travnju ne mogu, a ni u lijepim,
trajno vedrim danima mjeseca svibnja.

SMERDEL 325
 EJ-MIN (1859-1901)

KINA

LIST AJA DRIM U USTIMA

Na obzorju vidim
obris drveta. A preda mnom
u plantai aja ptice mlade pjevaju.
List aja drim u ustima i mislim na te, koja srce
moje mui, gdje li sad boravi?

Kad posljednji sam put te vidio, na

njenu ramenu riu si nosila: ila si kui
u kolibu svojih roditelja. Dan bjee
vru ko dananji, obrazi tvoji bjehu kao
mramor, i ti si se odmarala pod drvetom.
A ja, sav sretan, ja sam proao,
i srce mi je lupalo, kad tebe zapazih.

Gdje li sad boravi?

Ti ne zna za me, ne zna ni da ivim. Nikad me
vidjela nisi.

U srcu tvom zlatnom stoji slika drugog ovjeka,

na koga plau misli i u enji.
Na obzorju vidim obris drveta...
Obuzima me tuga, smrtna tuga.

GORJAN

328
MA HUANG UNG (1861 - ?) KINA

PREZREN RAZBIO SAM.SVOJU LUTNJU

Jedno vee stavio sam na prag svoje drage

vijenac od krukina cvijeta.
I zatim sam na svojoj lutnji zasvirao najnjeniju pjesmu
o ljubavi.

Sutradan, kada sam je opet sreo, ukraavali su njenu

kosu karamfili, to cvatu u susjedovu vrtu.

Oaloen, vratio sam se tad brzo

kui i, proklevi sve karamfile,
zaplakao sam
i razbio svoju lutnju.

KUKOLJA

TUNG LIU FAN (1863 -?)

KINA

NA VALOVIMA OKIENA LAA

Ori se pjesma na palubi. Najljepe djevojke, udova

bijelih i garave kose, na dueku svilenom lee u ladi.
I kraj jarbola stoje i, zagrljene, pjevaju
divno o smrti i ljubavi...
 I tiho, sretno plovi laa niz vodu, na sjajnom
suncu i u svijetlu utapa, sve dalje plovi, a
djevojke pjevaju
p smrti i o ljubavi, a lotosovo cvijee pjesmu
uje, pa se udom udi.
arene ptice prislukuju s drvea,
i pogled njihov tugom se ispunjava.
Tuga je i u vjetru, to kosu djevojaku
dodirkuje, mirisom njenim prolazi,
a tuga se iskri i u treptanju zvijezda...
Djevojke pjevaju oi im se are, kao da
gledaju nebo otvoreno.
Smijeak im titra na usni. I sve dalje plove I pjevajui
uplovit e one u more zeleno. I tu potonut e, udova bijelih i
garave kose.
Jo u smrti s usana njinih
orit e se pjesma, pjesma ljubavna...
Nikakve albe nee se uti!

GORJAN

330
RABINDRANATH TAGORE (1861-1941)

INDIJA

VRTLAR

48

Skini mi okove slatkoe, ljubavi moja!

Dosta je opojnog vina poljubaca!

Gusto se tamjan isparava, gui srce moje. Otvori vrata

jutarnjemu sjaju!

Izgubih se u tebi, obavijen

naborima tkanja tvojih milovanja.

Oslobodi me arolija svojih, vrati mi ljudskost, ponudit u

ti opet osloboeno srce.

49

Drim joj ruke, grlim je i traim Da poljupcima opljakam

njen smijeh,
U naruju da otmem njene drai,
Da ispijem joj oi, tamne kao grijeh.

Ah, tko da nebu plavetnilo uzme?

Ljepotu mi se ugrabiti htjelo,
Al izmed ruku ona mi ispuzne,
U rukama mi osta samo tijelo.

Gdje je ljepota? Gdje je njezin svijet?

Vraam se opet, prevaren i smoden.
Ah, kako tijelom da dotaknem cvijet to samo duh ga
dotaknuti moe?
 59

eno, ti nisi samo boje djelo,

Ve si i rukotvorina ljudi.
Nadahnjuju oni tvoje tijelo Ljepotom iz svojih grudi.

Pjesnici nitima zlatnih slika Za tebe tkaju mreu.

Slikari tvore od tvojih oblika Besmrtnost vjeno
svjeu.

More ti biser, rudnik zlato daje,

Vrt ljetni na te svoje cvijee truni,
Da bi ti drai sjale skupljim sjajem.

Mukoga srca enja slavom kruni Tvoga ivota svaki

mladi dan.
I ti si pola ena, pola san.

60

U ustrom aru i urbi ivota,

Ti, to si u kamenu klesana ljepota,
Sama, daleka stoji, mirno, nijemo.

Veliko Vrijeme, u te zaljubljeno,

ape, do tvojih nogu lee nice,
Reci mi neto, ljubavi, govori, nevjestice!

Al kamenom je okovan tvoj govor,

Ljepoto nepomina!

332
 61

Miruj, srce moje, nek slatko bude vrijeme rastanka.

Nek ne bude smrt ve ispunjenje.
Neka se ljubav u uspomene pretopi, pretopi patnja u pjesme.
Neka let nebom zavri
sklapanjem krila nad gnijezdom.
Neka posljednji dodir tvojih ruku bude blag poput nonoga
cvijeta.
Zaustavi se na as, o Lijepi Kraju, utnjom iskai svoje
posljednje rijei.
Naklonom te pozdravljam, svjetiljku podiui da ti obasjam put.

OLJAN

NAIDU SAROIJNI (1879-1949)

INDIJA

METEMPSIHOZA

Katkada mislim da se moja eljna dua sjea neke preanje

ljubavi, za kojom ezne i udi, kao da je ova naa vatra samo
ugljen nekog divljeg plamena koji je izgorio u ranijim
postojanjima.

Moda sam u prolim danima bio postigao ono to sada uvijek

uzalud traim; moda se moja dua s tvojom sastala i stopila u
nekoj velikoj noi koja je odavna iezla i umrla.

MILIEVI

333
 PAUL VALERY (1871 1945)

FRANCUSKA

KORACI

Tvoj korak, dijete moje utnje, Svet

i lagan, muk me muti,
K logu bdijenja moje slutnje Klizi
nijem i zamrznuti.

O bie divno, sveta sjeni,

Tih je korak tvoj snu blagom! Bozi!
Sve to elim, k meni Dolazi s tom
nogom nagom!

I ako usnom nesuvisli Ushit

udi da zanijemi, Stanovniku
mojih misli Hranu cjelova da
spremi,

Ne hitaj tim njenim inom, Teret

sumnje nije gorak;
ekah te u svom iu cijelom, Jer
moje srce tvoj je korak.
GERI

334
PAUL FORT (1872-1960)

FRANCUSKA

TA DJEVOJKA JE MRTVA...

Ta djevojka je mrtva, mrtva od ljubavnih rana, U zemlju su

je odnijeli, odnijeli prije dana,
U zemlju su je stavili, stavili u svem krasu, Stavili sasvim
samu, samu u tekom asu.
I vratili se veselo, veselo ko na piru,
I pjevali su veselo, veselo: Sad je u miru.
Ta djevojka je mrtva, mrtva od ljubavnih rana. I otili su
u polje, u polje ko svakog dana...

JEI

MAX JACOB (1876-1944)

FRANCUSKA

SANJA

Sanja trai rtve svoje:

U zrcalu je odraz lika;
Miljaste, da anel to je,
A vaa je bila slika.

U bijegu svom Eleonora Raspustila je duge kose,

Da vidjela ne bi zora,
Koga moje elje nose.

Na supruga moda mila Da se misli, nema kada;

Ljubavnik sam, imam krila,
Letjeti vas uim sada.
 K vam se muza lai sklanja,
Vrh prstia vaih stavlja Prezir, to
ga pastir sanja,
Ponosniji i od kralja.

JEI

O. V. DE L. MILOSZ (1877-1939)

FRANCUSKA

I OSOBITO..

I osobito da sutranji dan ne sazna gdje sam - uma, uma

bezbroj crnih bobica krije
Tvoj glas je kao zvuk mjeseca u starom zdencu
Gdje jeka, junska jeka dolazi da pije.

I da nitko ne izusti moje ime tamo, u snu, Vremena, vremena su

se posve ispunila
Ko sitno stablo to pati od prvog soka U halji bez nabora bjelina
je tvoja mila.

I da se trnovo grmlje zatvori za nama,

Jer strah me je, strah me je da se natrag vratim.
Veliki, bijeli cvjetovi miluju tvoja koljena.
A sjena, sjena je blijeda od ljubavi i pati.

I nemoj rei vodama umskim tko sam,

Ime je, ime je moje mrtvo i puno zaborava.
Oi tvoje imaju sretnu boju mladih kia,
Mladih kia na jezeru koje spava.

I nita ne priaj vjetru sa staroga groblja,

Jer bi mi mogao narediti da ga slijedim.
Kosa tvoja mirie na ljeto, mjesec i zemlju.
ivjeti, ivjeti treba, drugo nita ne vrijedi.

336 MILIEVI
JOAN MARAGALL (1860-1911)

KATALONIJA

ONA JE CIJELA CVIJET

Ona je cijela mekan i njean cvijet, cvijet, s oima cvijeta

i s duom u njima, njen glas, ko esma, u noi kad spava
svijet.
Ja vam govorim o njoj kao o ptijim letovima. Zbog nje
gledate nebesa dobra i plava, najljepe misli vam u elo
stavlja svima.
Jedino njena prisutnost mene spasava.
Lijep je dogaaj dana, kad ona, iznenada, proe pored
mene; njen korak mi tada donosi veliko obilje mirisa i
sklada.

MILIEVI

337
 RUBEN DARIO (1867-1916)

NIKARAGVA

SONATINA

Princeza sjedi tuna.. .to bi princeza htjela? Uzdasi stalno

bjee na njena usta vrela s kojih ieznu boja, s kojih
ieznu smijeh. Na svom tronu od zlata princeza sjedi
blijeda, njen klavir nijem poiva, ni glasa vie ne da, u
vazi naputenoj umire jedan cvijet.
Trijumf pauna carskih u vrtu bojom se ari, brbljava
pratilica pria banalne stvari, a na nozi se vrti smijeni,
areni klovn. Princeza se ne smije, princeza ih ne slua, po
nebu Orijenta njezina slijedi dua nestalne iluzije leptira
malenog.
Je li joj princ iz Kine moda na pamet pao,
i l onaj to je njenu koiju zadrao da bi oiju njenih
slatki vidio sjaj?
Ili misli na kralja s otoka toplog cvijea, ili se moda
vlasnika dijamanata sjea, ili onog to ima Ormuzov kamen
drag?
Oh, uboga princeza, rujnih usta i lica, htjela bi biti leptir i
biti lastavica i lestvama od svjetla do sjajnog sunca po;
imati krila laka i letjeti bez kraja, ljiljane pozdraviti stihom
procvala maja, ili nestati s vjetrom u morsku burnu no.

Vie ne eli dvore ni preslicu od srebra, ni sokola smiona,

ni skrletnoga sebra, ni labue to prave u vodi plavi krug.
Svi cvjetovi su tuni u vratu, u tiini, lotosi sa Sjevera, i
istoni jasmini, dalije sa zapada, rue i njihov Jug.

338
O uboga princeza, dva sjajna oka plava, sva
skuena od zlata i blistavih oprava, jer kavez od
mramora, u dvoru, nije raj.
A dvor velianstveni uvaju uvari, sto
crnaca bdije, sto kopalja se ari, hrt jedan
to ne spava i pregolemi zmaj.

apue kuma vila: princezo, uti, uti, sretnoga

konjanika ovamo vode puti, ma mu je za pojasom, u
ruci jastreba dva; ne zna te, al te voli i samo tebe eka,
on je pobjednik smrti, dolazi iz daleka, da ti zapali usne
kada ti cjelov da.

MILIEVI

339
 AMADO NERVO (1870-1919) MEKSIKO

U EKOJ

Ciganko, cvijete Praga, poljubi me za pet krajcara. Dok, umorni od bubnja,

medvjedi mirno stoje i dok okretna ruka handarom uda stvara, a plau gusle
i flauta daj mi usnice svoje, jagode pune ara.

Sii s tog magaria na kom praporci zvone i crni e

djeaci, to u frule romone, kad se poljubimo, smijeh
prosuti svoj.
Tu bakrenu preslicu pusti, tako ti boga, i daj,
odgovori! Ne boj se cige svoga, jer znaj: u
Dalmaciji skovan je bode moj!

MILIEVI

340
ANTONIO MACHADO (1875-1939)

PANJOLSKA

VOLJENA

Voljena, lahor mi ape

o tvojoj haljini bijeloj.. .
Oi te nee vidjeti, srce te
moje eka!

Ujutro mi je vjetar
donio ime tvoje, a jeku
tvojih koraka gora
stalno ponavlja... Oi te
nee vidjeti, srce te
moje eka!

U zvonicima tamnim alosna

zvona zvone... Oi te nee
vidjeti, srce te moje eka!

Po udarcima ekia crni lijes

nasluujem, a mjesto tvoga
groba po udarcima lopate...
Oi te nee vidjeti, srce te
moje eka!

MILIEVI

341
SANJAO SAM

Sanjao sam da me vodi po

blistavoj bijeloj stazi, posred
polja zelenoga, prema brda
plavetnilu, prema plavim
bregovima, spokojnoga jednog
jutra.

Drao sam tvoju ruku, tvoju ruku,

drugarice, tvoj glas krotki osjeao,
poput glasa novog zvona, jednog
zvona djevianskog u proljetnoj
blagoj zori. Tvoja ruka, glas tvoj, u
snu, kako li su bili stvarni!... ivi,
nado: tko bi znao to sve crna
zemlja guta!

MILIEVI

ZA MRTVOM DRAGOM

Gospode, uzeo si mi to sam najvie volio. Srce moje

ponovo vapi, Boe, uje li gore? Tvoja je volja, Gospode,
protiv moje izvrena, Gospode, opet smo sami moje srce i
more.

MILIEVI
JUAN RAMON JIMENEZ (1881-1958)

PANJOLSKA

ASOVITI POVRATAK

Boe moj, kakva, kakva li je bila?

O srce lano, neodluni due!
Je 1 bila dodir lahora kad pue?
II proljea u bijegu brza krila?

Bila je tako prozrana i laka ko sjena na vjetru..

.Nevidljiva ko to je osmijeh kad se u smijeh skriva.
Mutna u zraku ko drhtaj barjaka.

Barjak i osmijeh i sjemenka mala, proljee junsko,

lahor iz daljine...
Luda li i tuna tvoga karnevala!

Promjenljivost tvoja u nita se skrila

o sjeanje slijepo, o pelo gorine! Ne znam
to je bila, a znam da je bila!

MILIEVI

RASTVORIO SAM TE

Rastvorio sam te kao ruu da bih

tvoju duu vidio i ne vidjeh je.
Ali sve okolo
obzorja zemlje i mora sve, u
nedogled, bi ispunjeno
beskrajnim i ivim ivotom.

MILIEVI
DA BIH TE VOLIO

Da bih te volio, sudbini predao sam svoje

srce,
Vie se nee moi osloboditi
vie se neu moi osloboditi! od
kobnosti te ljubavi!

Ne mislim na to, ne osjea to; ja i ti smo

ve ti i ja, kao more i kao nebo, a nebo i
more postoje bez svoje volje.

MILIEVI
FJODOR SOLOGUB (1863-1927) RUSIJA

VOLI ME VEDRO

Voli me vedro, ko to voli zora,

Kada iskri smijehom, kad biserom gori. Obraduj
i nadom i prozranim snima,
I tiho zgasni u pramenju dima.
Voli me tiho, ko to voli luna,
Bestrasna, s hladnim sjajem liskuna. Osvijetli
svijet moj udom i tajnom, Odmor na putu
mranom i beskrajnom. Voli me prosto, ko to
voli potok,
I moj i niiji, cjelovom brzotok,
Zagrli, predaj se i dalje trai.
Kad razvoli, idi ne boj se, ne lai.

GERI

KONSTANTIN BALJMONT (1867-1943)

RUSIJA

SREMZA

Mirisav cvijet sremze oboje nas opi,

Zaboravismo zoru, dan se u san stopi.
I pretvori se jutro u more bez kraja,
U more granja, cvijea, oblanoga sjaja.
umarci, trave, cvijee, i cvijee i hvoje, Ocean
boja, cvijea, ljubav i nas dvoje.
S rukom u ruci, tiho, priljubljenih glava, Outjeli
smo sreu uzdrhtalih trava;
S visine sinu sunce, rasprlo u boje I sve je bilo
ushit, zanos i nas dvoje.
I u nas ue Vjenost, u to kratko danas,
I svitanje se rodi za nas, za nas, za nas,
I bjesmo slutnje svibnja, dvije zrake danje, I
mirisavom sremzom nadahnute sanje.
GERI

ONA POPUSTI BEZ PRIGOVORA

Ona popusti bez prigovora,

Ona utke u cjelov unire.
Kako dubok je taman jaz mora, Kako obrisi
oblaka mire!

Ona ni jednom ne ree: Nemoj! Ona ne eka rije

obeanja.
Kako magli se k noi nijemoj, Kako mirie
svjei dah sanja!

Ona bijee spremna da gubi,

Ona ne zna za osvetne more.
Kako basnen sjaj sazvijea rubi, Kako
zvijezde besmrtno gore!

GERI
IVAN BUNJIN (1870-1953) RUSIJA

PRVA LJUBAV

Pred zalazom se iznad luga Oblaak uzvi u visinu

I zaas humak vjena duga,
I okolina svjetlom sinu.

Svjetlucav, prorijedak i uman, Pljuskovit,

radostan, dad mahom Zapljusnu i zelen uma
Stihnu s blago hladnim dahom.

O, kakav dan! I esto tako Pljusak padne,

pa se stia...
I strah i radost podjednako Donije nam ta
zlatna kia!

I tek smo stigli do umarka,

Sve utihnu.. .O, roso pusta!
O, zjeno, radosna i arka,
O podatna hladnoo usta!

GERI

VALERIJ BRJUSOV (1873 -1924)

RUSIJA

KULA LJUBAVI

Oajavam, to nismo sami, danonono,

I to e mjesec, gost nebeski, k nama,
I to e grohot grada sruiti sve nono, I to e
zora rasuti to donije tama.
347
 Oajavam, to znam da sutra e odjednom Sa drugima
se sliti u jedan talas pjene,
I bit e meu njima, bit e s njima jedno, I tako e
bar naas zaboraviti mene.
O, da smo sami gdje u kuli, u visokoj,
Gdje vjeno krvav kondir boji sjene svoda, Gdje sutra
vraa juer, gdje je no i spokoj,
I gdje se uje kako umi voda.
I otrgnuti od svih, izvan vaseljene,
Ja tvoj, a ti moja, sami, tek nas dvoje, Zavladali bismo
vjenou svog trena,
I godine bi tekle kanda dani stoje.

GERI

MIHAIL A. KUZMIN (1876-1935)

RUSIJA

BITI OSTAVLJEN

Biti ostavljen o kakve li sree!

Kakva te svjetlost iz prolosti grije!
Tako za ljetom zimsko doba kree,
No sunce pamti i kada ga nije.

Cvijet osueni i pisma u kutu,

Oiju sretnih smijeak ti se javi;
Sad se prepusti tamnu, blatnu putu,
Ta proljetos si gazio po travi.

Ah, sad uitak drugom cilju kree,

Novi put, irok, pred noge ti pada.
Biti ostavljen o kakve li sree!
Biti neljubljen nema veeg jada.

348 MILIEVI
RAINER MARIA RILKE (1875-1926)

NJEMAKA

LJUBAVNA PJESMA

Kako da zadrim duu, da mi Ne dirne tvoje?

Kako da se s njome Vinem k drugim stvarma
to postoje? Ah, rado bih je sakrio u tami Kraj
izgubljenog neeg koje stoji Na tihom,
stranom mjestu nekom to ne treperi od
dubina tvojih,
Al sve to nas dirne, to nas slije Skupa kao
gudalo to dvije ice jednim glasom daje.
Gdje smo, Na kojem glazbalu to zvuci?
I koji igra ima nas u ruci?
O slatka pjesmo.

VELEBIT

PJESMA KIPA

Tko je taj koji me ljubi toliko, da za moj e

ivot svoj ivot ugasit? Ako se tko iz ljubavi
same u moru utopi za me, u ivot iz kamena
mene e spasit.

Ja udim da tijelom potee mi krv, jer kamen

je samo kamen.
Ja ekam i eznem u hladnoj samoi. Zar ne
moe nitko smjelosti smoi, da ivot mi vrati i
plamen?

A kad mi tko ivot jedanput vrati, to

zamamno sja se i zlati,

349
onda u plakat,
plakat u sama to
nisam vie kip od
kama.
Jer ta e mi krv to vri poput vina, kad ne mogu
dozvat iz morskih dubina svog ljubljenog, jedinog
moga.

SAMOA

Samoa je poput kie.

U veeri iz mora se die, iz ravnica pustih
i dalekih stie, ide u nebo, gdje je uvijek
ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svjetlost je izala, kad

ulice se okreu spram zore, i kad se tijela
to nisu nita nala, razoarano dijele
puna more, i kada ljudi to od mrnje
gore, u postelji jednoj moraju da noe.

Tad dolaze valovi samoe...

AULA
ELSE LASKER - SCHULER (1876-1954)

NJEMAKA

MOJA LJUBAVNA PJESMA

Na obrazima tvojim Sniju zlatni golubovi.

Srce ti je vihor,

Krv ti umi ko to moja umi Slatko

Du grmlja malina.

Ah, koliko na te mislim

Upitaj samo no.

Nitko se ne zna tako lijepo igrati Tvojim

rukama,

Nitko ne zna dvorce gradit, kao ja Od tvog

prstenjaka;

Zamkove s visokim kulama!

Mi postajemo tada gusari.

Kad si uza me Uvijek sam bogata.

Uzima me, a ja vidim Iz srca gdje ti sjaju

zvijezde.

Utroba je tvoja Od blistavih guterica.

Sav si od zlata
Sve su usne dah zatomile.

OLC 351
 UJ ME

Noima otimam Cvjetove usta tvojih

Da nijedna enka na njima e ne gasi.

Ona, koja te grli,

Krade meni moje slasti,
to ih satkah oko tvojih udova.

Rub sam puta tvojega.

Ona, koja e te taknuti,
Past e.

Osjea li ivot moj Svagdje

Kao da je dalek rub?

OLC

352
HERMANN HESSE (njemaki pjesnik, 18771962) VICARSKA

RAVENA

Sve gospe u Raveni kriju, uz dubok

pogled, ljupke kretnje, u sebi sjeanja na
prolost tog grada, praznike i etnje.

A plau tiho, poput djece, ko iz

dubina bol da klija, i kad se
smiju, to izgleda uz tuni tekst
svijetla melodija.

I molitve e, poput djece, njeno, s

uivanjem da kau, i ljubavnu e rije
kazivat, ne znajui da samo lau.

I cjelove e dati htjeti i neobino i

predano,
o tom ivotu znajui samo da svima
nam je umrijeti.

VELEBIT
 HERMAN GORTER (1864-1927)

NIZOZEMSKA

NA MAHOVINI

Na mahovini je tada bilo snijega, na nj se

opustila
Usne njene vlane otvorene, oi njene
vlane otvorene.

Ruka joj zemlju dodirnula, spora bjelina

prsta, ramena su njena kruila, u plavom
na bjelini snijega.

Oi ispod mene ovalne perle

Bila je tada dio mene mene izgubljenog.

ZEKOVI

354
JOHANNES V. JENSEN (1873-1950) DANSKA

DJEVOJKA LUTALICA

Tko si ti, djevojko divlja, to sama luta

po cestama i bori se s vihorom jakim
pod crvenim sutonskim suncem?

Da li si zbog toga takva to ima dogovor

s vjetrom?
On ti je leta! I ti nee ga na, jer je
pao!

Vihor pritiskuje ljubavno tanku ti suknju

na koljena. Vjetar ti njeno ocrtava mladi
struk, koji luta!

Zato napinje grudi

pred vihorom! On e te ponijet,
ne budi uporna tako!
Vihor pa to sam ja!

SLAMNIG - OLJAN
 HARALD BERGSTEDT (1877-1955)

DANSKA

DOK POTOI UBORI

Ah, draga, ti se raspria, ve

mnogo proe sati, u usta oi
zure mi, a um ni rijei da
shvati. Ah, nemoj se
zaustavit, govori, daj, govori
jer divan mir se prostire
dok potoi ubori.

SLAMNIG-OLJAN

356
IGBJ0RN OBSTFELDER (1866-1900)

N ORVEKA

RUA

Rua!
Volim ruu!

Mlade usne cijelog svijeta ljube

rue, ljube rue.
Drhtavi san u srcu djevojke.
Nitko ga nikad ne smije upoznati,
nitko osim nekoga,
rue.
Svaka ena na zemlji pomijeala je svoj dah s mirisom rue, i
proaptala je drhtavim usnama draesne rijei, plamtee rijei
koje nitko ne zna, nitko osim rue, koja je sama najuareniji
drhtaj.

SLAMNIG-OLJAN

BEZIMENA

Magla tame tone po stablima i ravnicama, lie nema boje,

trava nema zelenila.
Plamenovi svijetla su ute zjenice mraka ute zjenice koje
se tako neobino ire.
Nema nikoga tko bi se smijao ili jecao u prolazima parka. Kaljem. Moj
kaalj je ko izdisanje sablasti.
Idem. Moji koraci su kao koraci sablasti.
Ali u najmranijem prolazu parka, gdje nijedna svjetiljka
ne svijetli
sjedi sakrita meu stablima na osamljenoj klupi neka bludnica.
Veo joj je ispred blijedih obraza, crn veo
iza crnog vela su oi, koje neobino blistaju. 357
I mene hvata neka turobna, nona radost to sreem ovjeka u
mraku, u mrtvoj noi.
Tiho sjedam, odmiem joj crni veo,
moje oi su blizu njenima, moja dua njenoj dui.

Bezglasno pada nekoliko listova.

Paljivo polaem uho na njeno srce... i briznem u pla, plaem u
njenu hladnu rukavicu. Plaem i plaem i ne znam zato plaem.
Ona me ne odgurava.
Ona briljivo sui moje suze.
I ja hvatam njenu ruku u tekoj tjeskobi
i molim je da me skrije, da me skrije, da me skrije.

Magla tame tone po stablima, po duama.

Kronja nema boje, trava nema zelenila.
Ali u magli bezglasno padaju crni listovi,
i u tami sjedi skrita na osamljenoj klupi jedna bezimena,
i skriva na vruim grudima lice jednog bolesnog,
i skriva u bijelim rukama tjeskobu njegovih oiju
i nitko ne uje njegovo jadno ridanje,
i nitko ne uje njeno aptanje to tjei.

SLAMNIG-OLJAN
EINO LEINO (1878-1926)

FINSKA

KAO PO CVIJEU

Kao da stupa po samom cvijeu, kao da

pjesmu pjeva joj hod, ko vila vitka svud
nosi sreu ja joj se divim, bila gdje
god.

Nikad joj pjevat prestati neu, dokle

me grije nebeski svod; noge e njene
ii po cvijeu, valovi pjesme njihat
joj hod.

JEI

359
GUILLAUME APOLLINAIRE (1880-1918)

FRANCUSKA

LJUBAV PREZIR I NADANJE

Privinuo sam te na svoje grudi kao golubicu to je

djevojica i ne slutei gui Privinuo sam te sa svom
tvojom ljepotom s tvojom ljepotom bogatijom no to
su bila sva nalazita zlata Kalifornije u doba zlatne
groznice
I ispunio sam svu elju tvojim osmijehom tvojim
pogledima i tvojim treperenjem
I svladao sam to vie zavladao sam tvojim ponosom Dok te drah
tako privijenu i dok si ti podnosila nad sobom moju mo i moje
vladanje
I ve sam povjerovao kako te svu stekoh ali to je bila samo obmana
I sad ivim slian Ixionu to je milovao avet oblaka oblikovanu na
sliku i priliku one to je zovu Herom ili jo bolje nevidljivom
Junonom
Jer tko moe da uhvati tko moe da obujmi oblak tko moe svoju
ruku staviti na prikazu
I kako se duboko vara onaj to jo uvijek misli da je svoje ruke
ispunio nebeskim plavetnilom Ve sam povjerovao kako ti oduzeh
svu tvoju ljepotu a stekao sam samo tvoje tijelo Ali tvoje tijelo
jao! nije vjeito
I zatim tijelo je tek za uivanje no ono je bez ljubavi
I sad eto uzalud pokuavam
da dotaknem tvoju nevidljivu duu Jer ona
bjei i svuda mi izmie kao klupko guja to se
rasplee
 I tvoje lijepe ruke na dalekom obzorju ljutice su
guje koje zrae bojom jutara savijene u znak
pozdrava
I ja stojim zbunjen ostajem zaprepaten utei se ve
pomalo skren zbog te ljubavi koju ti odbacuje Stidei
se ve pomalo ove ljubavi koju ti toliko prezire Ali
tijelo ne odlazi bez due
I kako bih se onda mogao sad nadati da u opet
stei tvoje nekadanje tijelo kad je tvoje dua bila
tako udaljena od mene
Stoga neka se sad tijelo zdrui s duom Kao to
ine iva tijela sva
O ti koju posjedovah istom mrtvu

KUKOLJA

PIERRE JEAN JOUVE (1887-1976)

FRANCUSKA

OSAMLJENA USNULA ENA

Po vremenu vlanom i sumornom bila si ljepa Po

beznadnoj kii bila si toplija Za opustjela dana inila si mi
se vlanijom Kada su stabla u akvariju vremena Kada je
opak bijes svijeta u samim srcima
0 kada je zloj kobi dodijalo da tutnji u liu Bila si njena
Njena kao bjelokosni zubi mrtvaca
I ista poput grumena zgruane krvi
to je smijeei se navirala s usana tvoje due

Po vremenu vlanom i sumornom svijet postaje crnji Za opustjela

dana srce je vlanije.

KUKOLJA
 PIERRE REVERDY (1889-1960)

FRANCUSKA

OKRUTNO SRCE

Nikada vie ne bih htio da vidim tvoje alosno lice

Tvoju kosu na vjetru obraze ispijene bolom
Odhrlio sam dolom
Ispod vlanih stabala
Danju i nou
Po suncu i kii
Pod mojim je nogama utalo uvelo lue A kadikad je
zasjao mjesec

Nali smo se opet licem u lice Gledajui se bez ijedne rijei

I vie nisam nalazio mjesta u koje bih mogao utei

Ostao sam tako dugo prislonjen uz neko stablo S tvojom

ljubavlju stranom tu ispred sebe Muen tjeskobom jae
negoli u stravinom snu

No netko vei od tebe najzad me oslobodi

I svi pogledi tuni sada me slijede
I ta slabost protiv koje se borba ne vodi

Bjeim hitro spram zloe Spram snage to kao oruje podie

svoje pesti Na neman koja me svojim pandama otkinula od
tvoje topline Daleko od zagrljaja tvojih ruku u kojima se
sva
njenost krije

Odlazim diui na plua Preko

polja i uma
Prema udesnome gradu gdje moje srce bije

362 KUKOLJA
PAUL ELUARD (1895-1952)

FRANCUSKA

MOJA LJUBAV

Moja ljubav poto prikaza moje elje

Stavila je tvoje usne na nebo tvojih rijei kao zvijezdu
Tvoje poljupce u ivu no
I trag tvojih ruku oko mene
Kao plamen u znak pobjede
Moje su sanje na javi
Jasne i vjene.

I kada te nema uza me

Sanjam da spavam sanjam da sanjam.

IVANIEVI

INTIMNA

Hou samo da te volim

Oluja ispunja dolinu Jedna
riba rijeku

Stvorih te po mjeri svoje samoe itav svijet

da se sakrijemo Dane i noi da bismo se
razumjeli

Da nita vie ne vidim u tvojim oima Osim onoga

to mislim o tebi I o jednom svijetu nalik na tvoj
lik

I o danima i noima upravljenim tvojim vjeama.

IVANIEVI
363
 ZALJUBLJENA

Na vjeama mi ona stoji I kose su joj u mojima,

I ima oblik ruku mojih,
Oiju mojih boju ima,
U mojoj sjeni ona tone Kao kamen u nebesima.

Oi joj uvijek otvorene I spavati me ne putaju.

Njezini snovi u punom sjaju Tjeraju sunca da ishlape,
I ini da se smijem, plaem,
Da govorim kad nemam o em.

J. PUPAI

ZBOG LJUBAVI

Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam, Razmrsio polje i

grad gdje ivot provodim,
Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim oima, Gdje sunce izlazi,
gdje snivaju bdim.

Svijet male sree, bez povrine i bez dna,

S odmah zaboravljenim arima,
Roenje i smrt zamrava njihove dodire U neba i zemlje
pomijeanim naborima.

Nita ne odijelih, ve udvostruih srce svoje.

Da bi se voljelo, sve stvorih: nestvarno i to je java; Dadoh joj njen
razum, njen oblik, njenu toplinu I besmrtnu ulogu njoj koja me
obasjava.

364 j. PUPAI
LOUIS ARAGON (1897)

FRANCUSKA

OKTOBARSKA MELODIJA

Jedna melodija poput skuta beskrajna Jedna melodija

koja nikad ne zavrava Jedna melodija oktobra jedna
romanca Draa nego to je mjesec maj Jedna
melodija koja uvijek poinje iznova

Tvoje oi umorne su ve od obzorja Lud je tko

modrine vidi dosta modrima I kome nebo vie nije
tamnica Jer ljubiti treba bez mjere i opreza I za to
nije dosta imati tek razloga

Divna jesen s barunastim rukama To je pjesma

nikad jo nepjevana To je pjesma nae ljubavi To je
pjesma thea-cvjetova ije srce ima boju jutara

Je li dovoljan taj jecaj duboki Da ispria sve nae

osamljenosti Koje slie krugovima na vodi I vrijede
li te rijei ovu muziku Duge udnje zatvorene u srcu

Jedna melodija Elza bezumna Jedna melodija koja

nikad ne zavrava Jedna melodija oktobra jedna
romanca Draa nego to je mjesec maj Jedna
melodija poput skuta beskrajna.

KUKOLJA
 BENJAMIN PERET (1899-1959)

FRANCUSKA

BEZBOJNI TJEDAN Plavokosa plavokosa

bila je ena to je nestala meu kockama ceste tako lakima te biste

pomislili da su od lia tako golemima te biste povjerovali da su to
kue

Sjeam se bilo je to jednoga ponedjeljka dana kada je sapun nagnao

astronome da plau

U utorak sam je ponovo vidio

bila je nalik na razvijene novine
to se leprale na vjetrovima s Olimpa
i nakon smijeka to se ugasio poput svjetiljke
ona je pozdravila svoju sestru fontanu
i vratila se u svoj maleni dvorac

U srijedu naga i mrtvaki blijeda a okruena ruama ona je

proleprala kao maramica ne pogledavi ni sjene svojih blinjih to
su se pruile kao beskrajno more

U etvrtak vidio sam samo njezine oi signale uvijek otvorene za

sve katastrofe Jedno je nestalo negdje iza mozga a drugo je
progutao sapun

Petak je kad ljubimo dan svih elja

Ali ona je utekla dozivajui
Rika rika moja je svirala izgubljena
Idi je potrai pod snijegom ili u moru

366
 U subotu sam je ekao sa korijenom u ruci
spreman da joj zapalim u ast
zvijezde i no to su me odvajale od nje
ali ona je bila izgubljena kao i njezina svirala
i kao dan bez ljubavi
I tako sam ekao nedjelju
ali nedjelja nije nikada dola
a ja sam ostao na dnu ognjita
uplaen kao drvo

KUKOLJA

ROBERT DESNOS (1900-1945)

FRANCUSKA

TOLIKO SAM SANJAO O TEBI

Toliko sam sanjao o tebi,

Da gubi svoju realnost.
I da li je jo uvijek as da dostignem to
ivo tijelo i da poljubim na tim usnama raanje
glasa, to mi je tako mio?

Toliko sam sanjao o tebi,

Da se moje ruke, naviknute da grle tvoju sjenu,
Spoje na mojim grudima, ne bi li moda osjetile Obrise tvoga
tijela,
I da sam pred stvarnom pojavom onoga, to me tako mui i
upravlja sa mnom ve danima i godinama, postao bez
sumnje sjena.

O, osjeanja neodlunosti!
Toliko sam sanjao o tebi, da je bez sumnje Prolo ve
vrijeme moga buenja.
I ja sada spavam stojei s tijelom izloenim Svim
pojavama ljubavi i ivota,
I da bih tebi, o jedina, koja i danas za mene
jo uvijek neto znai, 367
 Mogao tee dodirnuti elo i usne,
Negoli bilo koje usne i bilo koje elo.

Toliko sam sanjao o tebi,

toliko hodao, govorio i spavao sa tvojom sjenom, da mi sad
vie nita ne preosta, a moda i zato, da postanem prikaza
medu tim prikazama i sjena sto puta vie nego sjena, koja se
ee, i etat e se radosno po sunanoj uri tvoga ivota.
KUKOLJA

JACQUES PREVERT (1900-1977)

FRANCUSKA

BARBARA Sjeti se Barbara

Nad Brestom je bez prestanka kiilo tog dana
A ti si prolazila nasmijana
Pokisla radosna i oarana Sjeti se Barbara
Nad Brestom je bez prestanka kiilo tog dana
A ja sam te sreo na Sijamskoj cesti
Ti si mi se tada ljupko nasmijala A i ja sam se tebi nasmijao
Sjeti se Barbara
Ti koju tada nisam jo ni znao Ti koja
mene isto tako nisi znala Sjeti se
Sjeti se ipak toga dana I ne zaboravi
Jedan ovjek pod strehu je stao Povikavi
iz svega glasa tvoje ime Barbara
I ti si po kii prema njemu tada potrala Pokisla radosna i
oarana 368 I u zagrljaj mu ravno pala
Sjeti se toga Barbara
I ako ti kaem ti ne ljuti se zbog toga na mene
Jer ja svakome govorim ti koga tako volim
ak i ako ga ne poznajem najbolje
Ja svima govorim ti koji se god vole
ak i ako oni ne poznaju jo mene
Sjeti se Barbara
I ne zaboravi jo te jednom molim
Onu kiu mudru i sretnu
Po tvome licu sretnom
Po tome gradu sretnom
Onu kiu po moru
I po arsenalu
Po brodu iz Ouessanta
O Barbara
Rat je uistinu teka gluparija
I reci mi to je s tobom sada Pod tom
kiom od gvoa Vatre elika i krvi
I da li onaj to te u svom zagrljaju stezao tada Zaljubljeno i
sretno
Jo i sada ivi ili pak i njega izjedaju ve crvi
O Barbara
Gle jo uvijek kii ponad Bresta Kao to
je kiilo i prije No to sada vie isto nije
Sada lije strana i korotna kia To ak
vie ni oluja nije Od elika gvoda ili
krvi Ve naprosto oblak to se kao
uginula tenad strvi Otjeui vodom
ponad Bresta Da nestane negdje daleko
Daleko veoma daleko od Bresta Gdje
nestaje sve.

KUKOLJA

369
 ZA TEBE MOJA LJUBAVI

Otiao sam na trg ptica I kupio sam ptica za tebe moja ljubavi

Otiao sam na trg cvijea I kupio sam cvijea za tebe moja ljubavi

Otiao sam na trg gvoa I kupio sam okove teke okove za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otiao na trg robija I tamo sam te traio Ali te nisam naao
Moja ljubavi.

KUKOLJA

REN CHAR (1906)

FRANCUSKA

EVANDE

Ljeto i na ivot bijahu od jednog jedinog komada Polje je jelo

boju tvoje mirisne suknje Izmirile su se pouda i oskudica
Dvorac Maubec uranjao je u glinu Uskoro e se sruiti ljuljanje
njegove lire
 Teturali smo od silovitosti bilja
Jedan gavran sumorni vesla udaljujui se od jata
Na nijemom kremenu podneva raetvoren
Njenim je pokretima pratio nas sporazum
Srp se posvuda morao odmarati
Naa rijetkost zapoinjala je kraljevanje
(Besani vjetar to nam vjee nabire
Okreui svake noi doputenu stranicu
Hoe da svaki tvoj dio to ga zadravam
Bude protegnut na jednu zemlju gladne dobi i goleme strehe)

Bilo je to u poetku divnih godina Zemlja nas je neto malo voljela sjeam se.

MRKONJI

GUILLEVIC (1907)

FRANCUSKA

NJEZINA POSTELJA

Njezina je postelja kao gnijezdo, uvijek ugrijana. I ona ne govori nikad, da je

pritite vrijeme. Ona, to jede plodove i koja pije vino.
Ona, koja nita ne eli od vremena.
Pa ipak, kada doekamo no, jedno uz drugo, Ona ne kae, da treba ostati.
I ona ne rasprema postelje.

KUKOLJA

371
 DAVID HERBERT LAWRENCE (1885-1930) ENGLESKA

PROBUEN

Polako die se luna iz rumene tmine,

Odriu se svoje koulje zlatne, i tako Izranja jasna i bijela, i ja u
udu Vidim gore pred sobom enu, koju nisam znao Da volim, ali
eno je gdje ide, ljepota njena srce mi ranjava.
Slijedim je u no, zaklinju je da se ne udaljava.

BOROJEVI JOJ1

ZIMSKA PRIA

Juer su tek siva bila polja od rasuta snijega,

A sada jedva da provizije i najdua travka,
Ipak duboke su ostale u snijegu njene stope, to vode Gore do
borova na bijeloj ivici brijega.

Ne vidim, je, jer od blijeda maglena ala Nejasna je tamna uma i

mutno naranasto nebo;
Ali ona eka, znam, nestrpljiva i hladna,
I jecaji se diu u dahu joj prozeblom.

Zato dolazi tako tano, kad znati mora Da samo blie je rastanku
kojeg ne moemo izbjei? Brijeg je strm, na snijegu moji koraci su
spori Zato dolazi kada zna to joj mogu rei?

BOROJEVI -JOJI

372
THOMAS STEARNS ELIOT (1888 -1965)

ENGLESKA, AMERIKA

POSVETA MOJOJ ENI

Kojoj dugujem to radou sam ispunjen I to se osjeaji moji

bude kad budimo se mi I to istog trena poinak dolazi kad
vrijeme je sna, Skladno disanje

Ljubavnika kojih tijela miriu jedno drugom Koji misle

iste misli bez potrebe da se zbori I tepaju iste rijei bez
potrebe da se neki smisao rodi.

Nee od zlovoljnog vjetra se zalediti Nit od sumornog tropskog

sunca uvenuti Cvijee u cvjetnjaku koji je na i samo na

Al posveta je ova da je drugi ita:

I bliske su ovo rijei u javnost tebi upuene.

SABLJAK

WYSTAN HUGH AUDEN (1907)

ENGLESKA

SAN

Draga, makar je prola no

San njen jo i danas oko nas krui,
Onaj to nas donese u sobu Duboku, uzvienu kao
 Posljednja eljeznika stanica,
A nagomilani u sjeti toj Kreveti su bili, i mi u jednom
to leao je u dalekom kutu.

Na apat ne probudi ure,

Ljubismo se i radostan bjeh Zbog svega to si uradila,
Ravnoduan na one
Koji su sjedili s neprijateljskim oima
U parovima na svakom krevetu,
S rukama oko vrata,
Tromi i nejasno tuni.

Kakvog pokopanog crva krivnje II, kakve zloudne

sumnje Ja sam rtva,
Zar si tad besramno
Uinila ono to nikad nisam htio,
Priznala ljubav drugu;
A ja, ponizan, osjetih Da sam neeljen i izaoh?

SABLJAK

KAD BIH TI MOGAO REI

Vrijeme nee vie rei nego to ti rekoh ja Vrijeme jedino zna cijenu
to moramo je platit;
Kad bih ti mogao rei, reko bih ti da zna.

Ako bismo plakali kad clownovi poinju predstavu svoju, Ako bismo se
poticali kad muziari sviraju,
Vrijeme nee vie rei nego to ti rekoh ja.

374
 Nema proricanja sree, premda,
Jer te volim vie nego to mogu kazat,
Kad bih ti mogao rei, reko bih ti da zna.

Vjetrovi moraju doi odnekud gdje puu,

Razlozi zato lie vene moraju biti;
Kad bih ti mogao rei, reko bih ti da zna.

Moda rue zaista ele rasti,

Vizija ozbiljno namjerava ostati;
Kad bih ti mogao rei, reko bih ti da zna.

Zamislimo da svi lavovi ustaju i odlaze,

I svi potoci i vojnici bjee;
Zar vrijeme nee vie rei nego to rekoh ti ja? Kad bih ti
mogao rei, rekao bih ti da zna.
SABLJAK

STEPHEN SPENDER (1909)

ENGLESKA

SAN

Ti sanja, ree on, zbog djeteta

Uspavanog u gnijezdu tvoga tijela, koje sniva...

Njene su usne sanjale, a on se smijeio.

Poloio je svoju, mislima otealu glavu,

Na san usana njenih. Tako spojeni U lei njihova zagrljaja
Promatrae ivot na koji su utjecali njihovi ivoti,
 Promatrana u njenoj savrenoj putenosti Budunost zagrli ivahne ulice
irei se zlatnim licem svanua,
Izmeu njihovih tijela kolijevka se ljuljala.

SABLJAK

ODSUTNOST

Nitko nije savren, ipak

Kada sam bez tebe, tjeim se
Razmiljaju o nekoj mani
Koja jednom otkrivena, moe sve pokvariti,
Govore mi da tvoja odsutnost moe moja elja postati,

Oh, zatim, ta prepreka to postavih je Izmeu nas, nestaje.

I vidim tvoju istou u tvojim oima.
Daljine koje lee izmeu mene i tebe Kao neke dveri otvorene Kroz
koje nae zajednike uspomene nalaze elje zdruene.

SABLJAK

ONA NASMIJEENA DJEVOJKA

Ona nasmijeena djevojka, tamnooka

Jo pred deset dana zborila je ovdje. Jo uvijek se smjeka
U mojim mislima; usne jo obeavaju
ivot tijelu, a bljesak oka obmanjuje.

376
Ona ivi pod naim svagdanjim stvarima: praini
I stolicama, i nekoliko njenih pjesama u sobi. Makar smrt
igra svoju igru, zemljina kora Progutala ju je u svom
golemom grobu,

Susreem je na svakom koraku; priguen dio, Utian aplauz,

povorka to zaprepauje,
Potiu njenu sjenu da u mom srcu se rodi. Kroz vrste zidove
gledam je kako plee!

SABLJAK
 SARA TEASDALE (1884-1933)

AMERIKA

NEK ZABORAVLJENO BUDE

Nek zaboravljeno bude poput cvijeta,

II plamena, to je presto da se ari,
Nek zaboravljeno bude za uvijek i uvijek, Vrijeme
dobar drug je, sve nas ini starim.

Ako tkogod pita, reci da je davno To

zaboravljeno u vremena toku,
Kao cvijet ili plamen, kao tihi odjek Koraka u
snijegu, davnu i duboku.
SLAMNIG-OLJAN

NEU TE VOLJETI VIE

Kad umrem i prozrani travanj

Nad grobom otrese kosu teku od kie,
Prignuvi se nada mnom, ako i pati,
Neu te voljeti vie.

Spokojna u biti, smirena ko kronje

Oputenih grana kada kia pada;
Njemija u biti i tvrega srca Od tebe
sada.
BUJA

378
EZRA POUND (1885-1972)

AMERIKA

POJAVA PLESAICE za vjenanje u

Kani Galilejskoj

Tamnooka,
O, eno mojih snova,
U sandalama od slonovae,
Tu nitko nije nalik tebi meu plesaicama,
Nitko s hitrim nogama.

Ne naoh te pod atorima,

U tami priguenoj.
Ne naoh te na studencu Izmeu ena
s krazima.
Tvoje su ruke mlado drvo ispod kore;
Tvoje lice kao rijeka obasjana.

Bijela kao badem ramena su tvoja;

Kao mlad badem oien.
Ne uvaju te eunusi;
Ni reetke od bakra.
Tirkiz pozlaen i srebro krase odmorite tvoje.
Smea halja zlatom protkana skupljena oko tvog tijela,
O Nathat-Ikanaie, Stablo na rijeci.
Kao potoi meu rogozom, na meni su tvoje ruke: A prsti tvoji ko
rijeka sleena.

Tvoje su djevice bijele kao oblutak;

Njihov poj te okruava!

Tu nitko nije nalik tebi meu plesaicama:

Nitko s hitrim nogama.

SABLJAK 379
 DORIA

Budi u meni kao vjena ud

turobnog vjetra, ne kao Prolazne
stvari koje su radosti cvijea.
Imaj me u ljutoj samoi Tamnih
hridina I surih voda.
Nek bogovi o nama njeno zbore U dane
budue,
Sjenovito cvijee Orcusa Nek te se
sjea.

SABLJAK

HILDA DOOLITTLE (1886-1961)

AMERIKA

PJESMA

Ti si kao zlato, poput poluzrela ita

to snova se u zlato stapa; bijela
poput bijele kie koja prodire u
poluzatvorene cvjetove bokorastog
cvata gustog na crnim rukama
jabukovih grana iz Ilirije.
Moe li med iriti miomiris kao
tvoja zlaana kosa?

380
 Jer lice ti je isto kao kia,
ali 'poput kinih kapi to bistre lee
na bijelom sau
i ine bijeli vosak jo sjajnijim,
tako kosa na tvom elu
prosipa svjetlost za jednu sjenu.

BUJA

CONRAD AIKEN (1889)

AMERIKA

SVAA

Odjednom ekali smo poslije svae, Potiteni, oborivi

oi, zanijemjeli,
Mrtvih vjea i prstiju, u beznadnoj Oajnikoj nadi u
opoziv rijei koja dijeli:

Dok se muk u sobi taloio nijemo,

Stazom naih misli douljao nam se glas Da se, tiho kao
list kada pada,
Spustila sjena i svaa je pala meu nas;

I dok sam se, u muku, divio s bolom Tvojoj dubokoj,

traginoj ljepoti to strada Kao razdrte blijede latice od
obijesnih ptica Toj aljenoj i voljenoj ljepoti, odbaenoj
sada;

Kad se sumornost trenutka zgusnula do kraja, A vjera

ugasla s nadom, i urotile se kie Da potresu strune naih
srca u siva arpeggia,
I smjelosti nije u ljubavi bilo, pa ni elja vie:
 Zvuk vedrog gudakog kvarteta se prosuo Iz susjedove sobe tog
trenutka,
Istrgnuvi se iz tiine, tiine poput nae,
Kao neukrotiv pjev ivotnog vrutka

to zvoni i kroz poraz; prenuvi se iz tuge, Probueni iz bola od

te alosti jo ie, Podigli smo oi koje pamte, pogledali se
Kroz radosne suze; a u mrtvo lie

Sletio je, tiho kao prvi, jo jedan list; Nestala je sjena i smisao
svae tog asa, Ustali smo uz te boanske zvuke,
Dodirnuh ti ruku i poljubismo se bez glasa.

BUJA

E. E. CUMMINGS (1894-1962)

AMERIKA

U KRAJU GDJE NIKAD NISAM BIO

u kraju gdje nikad nisam bio, sretno izvan svakog iskustva, tvoje
oi imaju svoju tiinu: u pokretu tvom neto se krije to me
okruuje neto to dotai ne mogu jer je previe blisko

tvom pogledu njenom koji me polako zatvara i onda kad bih

tako zatvoren bio,
laticu po laticu otvarala bi me ti kao to Proljee otvara (dodiruju
vjeto i tajanstveno) svoju prvu ruu

ii ako eli da zatvoren budem, ja i

ivot moj u istom trenu opet emo zatvoreni biti
kao to srce ovog svijeta zamilja
snijeg koji pomno posvuda pada;
nita to otkriti bismo mogli u svijetu tom nema mo takve
krhkosti kao to je tvoja: i trajanje njeno s bojom krajolika svojih
pobjeuje mene nudei smrt i vjenost u svakom dahu

(ne znam to je to u tebi to zatvara i otvara; al ipak jedan dio

mene pojmi da je glas tvojih oiju dublji od svih rua) nitko, ak
ni kia, nema tako malene ruke

SABLJAK

SVA U ZELENOM

Sva u zelenom je moja ljubav odjaila na velikom konju od zlata u

srebrnu zoru.

etiri vitka psa se uljaju sa smijekom veseli je jelen bjeao pred

njima.

Okretniji su od arenih snova brzi dragi jelenovi rijetki crveni

jelenovi.

etiri crvena srndaa kraj bijele vode okrutni rog je pjevao

sprijeda

S rogom o boku je odjaila moja ljubav odjaila niz jeku u srebrnu

zoru.

etiri vitka psa se uljahu sa smijekom livade su ravne bjeale

pred njima.
 Meki su neg san u papuama vitki
gipki jelenovi okretni nestali
jelenovi.

etiri okrutne koute u zlatnoj dolini izgladnjela

je strijela pjevala pred njima.

S lukom o pasu odjaila je moja ljubav odjaila

niz planinu u srebrnu zoru.

etiri vitka psa se uljahu sa smijekom otri su

iljci bjeali pred njima.

Bljei su od strane smrti glatki tanki jelenovi,

visoki, napeti jelenovi.

etiri visoka jelena na zelenoj planini sretan

lovac pjevao je pred njima.

Sva u zelenom je moja ljubav odjaila na velikom

konju od zlata u srebrnu zoru.

etiri vitka psa se uljahu sa smijekom Moje

srce palo je mrtvo pred njima.

SLAMNIG-OLJAN

384
LANGSTON HUGHES (1902-1967)

AMERIKA

JUE I DANAS

Kako bih eleo. mila, da jue danas

bude!
Jue si ovde bila,
A danas si me ostavila.

Nedostaje mi, Lulu, Nedostaje mi

mnogo.
I ne znam kako bih te Zaboraviti
mog'o.

Jue sam srean bio.

Smatro sam srenom i tebe. Ne
znam kako si sad,
Al mene je obrvo jad.

385
PEDRO SALINAS (1892-1951)

PANJOLSKA

DUA TI JE BILA

Dua ti je bila otvorena,

svijetla tako da ne mogoh
nikad u nju ui. Okuah
preace uzane, prolaze
strme i opasne...
A tvojoj se dui
pristupiti moglo
putima irokim.
Spremih ljestve
vitke
zidine visoke sanjah
kako prijee pristup tvojoj
dui , ali tvoja dua
bijae bez strae, zidova i
plota.
Traio sam k tebi uska
vrata due, al dua ti bjee
slobodna toliko da
nikakvih vrata na njoj nije
bilo.
Gdje je poinjala?
Svravala gdje je?
I ostadoh tako zauvijek
sjedei tu, na zagonetnom
pragu tvoje due.

MILIEVI
 PITANJE

Zato pitam gdje si, ako nisam

slijep, ako ti nisi odsutna? Ako
te vidim gdje ide i dolazi,
tebe, tvoje tijelo vitko koje
nestaje u glasu kao plamen u
dimu, u zraku, neopipljivom,

I pitam, te, da, i pitam te od

ega si, ija si,
a ti iri ruke i pokazuje mi
svoju vitku pojavu i kae da je
moja.
A ja uvijek pitam.

MILIEVI

FEDERICO GARCIA LORCA (1898-1936)

PANJOLSKA

NEVJERNA ENA

K rijeci je povedoh tada

mislei da djevojka je, no bila
je ve udata.
U noi, na Jakovljevo, s
dogovorom ko da bjee. Svjetla
bjehu pogaena, a krijesnice
upaljene.
Kod posljednjih tamo kua takoh
njene grudi snene i odmah se
otvorie ko zumbula kite cvjetne.
utao mi um u sluhu utirkane
suknje njene, ko to uti komad
svile kad ga deset noa ree.
Bez svjetlosti u kronjama
uzraslo je sve drvee, obzor pasa
lajao je u daljini, iza rijeke.

Kad prodosmo kroz kupine pa

kroz trnje i kroz evar, ispod
punde njenih kosa mekani
razgrnuh pijesak.
Ja onda kravatu skidoh, ona halju
skide spremna.
Ja pojas s pitoljem, ona prsluia
etiri tijesna.
Ni u smilja, ni u koljki tako
glatke koe nema, ni kristal na
mjeseini tako blistav ne izgleda.
Kao ribe prestraene bjeala mi
njena bedra, polovinu puna vatre,
polovinu puna leda.
Te sam noi projezdio najdivniju
od svih cesta na drebici
sedefastoj, a bez uzde i bez
stremena. Neu rei, jer sam
ovjek, sve to mi je ona rekla.
Svjetlost uma meni kae da razborit biti
treba.
Povedoh je s rijeke blatnu od cjelova i od
pijeska A maevi ljiljanovi borili se protiv
vjetra.

Ko Ciganin pravog soja ja se ponijeh

kakav jesam.
Kutiju joj za pletivo
poklonih, od platna svijetla,
i nisam se zaljubio
jer udata bjee ena,
a ree da djevojka je
kad se s njom na rijeku spremah.

MILIEVI

AMPARO

Amparo,
kako li samuje u svojoj kui u bijelo
odjevena!

(Ekvator izmeu jasmina i smilja.)

Slua udesne vodoskoke svog dvorita i

slabani uti urlik kanarinca.

Predvee vidi kako drhte empresi s

pticama, dok lagano veze slova na grubu
platnu.

389
Amparo,
kako li samuje u svojoj kui u bijelo
odjevena!
Amparo,
i kako ti je teko rei: ljubim te!

IVANISEVIC

MALI BEKI VALCER

U Beu ima deset djevojaka, jedno rame na

kojemu smrt jeca i jedna uma raspored
golubica.
Ima komadi jutra u muzeju inja.
Ima salon s tisuu prozora.
Jao, jao, jao!
primi ovaj valcer zatvorenim ustima.

Ovaj valcer, ovaj valcer, ovaj valcer

pristanka, smrti i konjaka koji kupa svoj rep u
moru.

Volim te, volim te, volim te s naslonjaem i

mrtvom knjigom, za potiteni hodnik, u
tamnom potkrovlju ljiljana, u naoj postelji
od mjeseca i u plesu to ga sniva kornjaa.
Jao, jao, jao!
Primi ovaj valcer slomljenih slabina.

U Beu su etiri ogledala u kojima se igraju

tvoja usta i jeka. Ima jedna smrt za klavir koji
u plavo bojadie mladie.
 Ima prosjaka na krovovima.
Ima svjeih vijenaca plaa.
Jao, jao, jao!
Primi ovaj valcer to umire u mojim rukama.

Jer ja te volim, volim, ljubavi moja, u potkrovlju gdje se igraju djeca, snijui
stara svjetla Ugarske u mrmorenju blage veeri, opaajui ovce i snjene
ljiljane u tamnom spokojstvu tvog ela.

Jao, jao, jao!

Primi ovaj valcer Ljubim te vjeno.

U Beu u plesati s tobom, pod

maskom koja e imati glavu
rijeke.
Gle, kakve li obale zumbula posjedujem! Ostavit u svoja usta meu tvojim
nogama, duu svoju u fotografiji i ljiljanima, a u tamnim valovima tvoga hoda,
elim, ljubavi moja, ljubavi moja, ostaviti violinu i grobnicu, vrpce valcera.

MILIEVI

VICENTE ALEIXANDRE (1898)

PANJOLSKA

OPRUENI, U NOI Tako tihu, motrim te,

gotovo te istraujem, eljan da nou dugo gledam boju tvojih oiju.

Lice ti hvatam rukama dok opruena ovdje lei,
pored mene, budna, probuena, nijema, gledajui me.
 Da zaronim u tvoje oi. Spavala si. Da te gledam, da te
promatram bez divljenja, suhim pogledom.
A ne mogu te tako gledati
jer ne mogu da te gledam bez ljubavi
To znam. Bez ljubavi nisam te vidio.
Kakva bi ti bila bez ljubavi?
Katkad pomislim na to. Da te bez ljubavi gledam. Vidjeti te
kakva bi bila iz drugog kuta.
Iz drugog kuta mojih oiju. Tamo gdje prolazi,
gdje bi prolazila pri drugom osvjetljenju, s drugim nogama, s
drugim umom koraka.
S drugim vjetrom koji bi pomicao tvoju odjeu.
I prilazila bi. Osmijeh... Prilazila bi.
Takvu te gledati i vidjeti kakva si. Kakvu te ne znam.
Kakva nisi... Jer ovdje si, ta koja spava.
Ta koju budim, koju imam.
Ta koja potiho kae: hladno je!
Ta koja, kad je poljubim, mrmlja
gotovo kao kristal, i izluuje me svojim mirisom.
Koja mirie na ivot,
prisutnost, slatko vrijeme, vrijeme mirisno.
Ta koju pokazujem kad pruim ruku, koju skupljam i pribliavam.
Ta koju osjeam kao stalnu blagost, dok se ja osjeam kao
srljanje koje bjei, koje prolazi, unitava se i saie.
Ta koja traje kao list rue to ne blijedi.
Ta koja mi daje ivot neprolazan, sadanji, sadanjost
nepominu kao ljubav, u mojoj srei, u tom buenju i
uspavljivanju, u tom svitanju, u tom da se pogasi svjetlo i da
se kae... Da se uti,
i da se spava uz taj neprestani miris, miris ivota.

MILIEVI

392
RAFAEL ALBERTI (1902)

PANJOLSKA

ZARUNICA

Evo, zazvonie zvona s

katedrale.
Ja cipela nemam, a moram
na vjenanje.

Gdje li je moj veo,

gdje haljina bijela, i
moj cvijet narane?

Gdje je moj prstenak, gdje

bro pozlaeni, i moj
derdan krasni?

Pourite majko!
Evo, zazvonie zvona s
katedrale.

Gdje li je moj dragi? Moj

ljubljeni dragi gdje li mi je
sada?

Evo, zazvonie zvona s

katedrale.
A ja bez dragoga moram na
vjenanje.

MILIEVI
 LUIS CERNUDA (1902-1953)

PANJOLSKA

KAD BI OVJEK

Kad bi ovjek mogao rei ono to voli,

kad bi ovjek mogao uzdii svoju ljubav do neba,
kao to je oblak uzdignut u svjetlosti;
kad bi poput zidova to se rue
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u sreditu,
kad bi ovjek mogao razoriti svoje tijelo,
ostavljajui samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koje se ne zove slava, srea ili ambicija, nego ljubav ili elja,
ja bih konano bio onaj, kako sam se zamiljao, onaj to svojim
jezikom, svojim oima i rukama objavljuje pred ljudima nepoznatu
istinu, istinu svoje istinske ljubavi.

Ne poznajem slobodu, osim slobode

da budem zarobljen u nekome,
ije ime ne mogu uti bez uzbuenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i nou ono to eli,
a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
kao izgubljeno drvlje to ga more die ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushiuje,
jedinom slobodom za koju umirem.

Ti opravdava moje postojanje.

Da te ne poznam ne bih ivio,
da umirem ne znajui te, ne bih umro, jer nisam ivio.

MILIEVI

394
MANUEL ALTOLAGUIRE (1905-1959) PANJOLSKA

NA MOJE RAME NASLONJENA

Na moje rame naslonjena bila si mi desno

krilo.
Kao da bi razastrla svoje milo, crno perje,
dizale me tvoje rijei u svjetlo i bijelo nebo.

Uzbuenje. Tiina.
Sad sjedim za svojim stolom, iz ramena krv
mi tee,
odsutnost me tvoja boli.

MILIEVI
 JOSEP CARNER (1884-1970)

KATALONIJA

SAMI

Kada ljubav bukne, ljudi okreu lice, ljutite ruke

zalupe vrtna vrata.
Kad se poljubimo, grana nas osipa liem i na
poljubac rastjera jato ptica.

A kad se zagrlimo pobonim zagrljajem, zlatna kia

dana polako malaksava; nestaju i ove pohlepne
hridi, i mi smo sami, brodolomci, igrake mora.

MILIEVI

PITAM TE

Hoe li se na me sjetiti kad odem, ti, to me i sad

dri za odsutna?
Tko e znati je li ta ledena ruka ve svemu kraj ili
tek poetak?

I znati da li s tjeskobom ili obeanjem apue moje

ime u kasni noni sat?
I znati da li se u svojim snovima boji mene ili se za
sebe boji?

KOVAEC

396
CARLES RIBA (1893-1959)

KATALONIJA

IZNAD NAS EVO ISTO GRANJE

Iznad nas evo isto granje, u

oima svijet se zaboravlja, u
tvojim rukama nada ivi; voda
tee a vrijeme staje, voda pati,
vrijeme uzdie; stari smo kao list
i talas, kao san koji nas
zarobljava.
Gle, meu nama rua die.
Rui i tebi, mila moja, dao sam jesen i proljee,
kao to dajem hitri pogled u noi sjeni koja
lijee.

MILIEVI

J. V. FOIX (1894)

KATALONIJA

U KAKVOM PONORU

U kakvom ponoru nas dvoje, u kakvom spokoju u sjajnosti

soli, na prostranoj plai mi se upoznasmo u dvomislenoj slici
i pod nebesima sjedinismo tijelo i suze?
Svako za sebe sami u izgubljenom zaklonu, dua odsutna u
neobinom kraju, no bijasmo jedno u varci, s krvlju i olujom
u samotnoj dolini brali smo lano cvijee.

397
 Bila si u meni neznatna prividnost, voda i
pijesak u neizvjesnim alima ili ognjeni
potoi u vrtu i polju?
U drijemeu visokog saznanja Stablo i Plod opaam,
Raj i Zmiju u tajnim uvalama tvojih oiju.

MILIEVI

TOMAS GARCES (1901)

KATALONIJA

PUTOVANJE

Ljubice se mijeaju sa zelenilom fontane i u

blijedo nebo vrhunci se urezuju.
Zvoni veer, zlatan list.
0 ljubavi moja, sjaj planine nas zove.
Tamo dolje, zemlja se leluja toplinom mesa
1 die poput nostalginih grudi.
ini se kao da nas nebo uhodi
i primie uho puteljku kojim hodamo.
Znat emo nai kakvu kolibicu, cvijet planinskog vrha,
koja zaklanja snove.
O ljubavi moja, putovanje je zavreno: u bukovoj umi
sjene dozrijevaju!

MILIEVI

398
DELMIRA AGUST1NI (1886-1914)

URUGVAJ

LABUD

Zjenica plava moga vrta to je

drhtavo ogledalo jezera
jednog iste vode, toliko iste
te vjerujem da se u sjajnu
povrinu misao moja upisuje.

Cvijet uzduha i cvijet vode, dua jezera

to je labud sa svoje dvije ljudske zjene,
teak i otmjen poput princa; krila mu
ljiljan, vesla rua... kljun mu u ognju,
vrat alovit i ponosit je, i bjelina,
i sva umilnost labudova.

Ta ptica bijela, ptica teka, to

zlokobnim se pjevom javlja;
karamfil, skriven u ljiljanu, u plam
i udo pretvara se... uzbuuju me bijela
krila kao gorue dvije ruke.

Nikakve usne nisu arke ko njegov

kljun u mojoj ruci; nijedna glava tako
krotko u moje krilo nije pala; nijedna
put mi nije dala takav uitak, takvu
patnju: kroz njegove se ile pjeni
plamena struja, dvaput ljudska.
Rubinom rujnim od poude glava je njemu
okrunjena; i on odnosi puste elje u svome
skutu ruiastom.
Na rukama mu vodu dajem, a ini se da
oganj pije; i ja izgledam ko da pruam
itavi pehar svoga tijela.

U mome snu toliko ivi i tako u put moju

tone te esto mislim je 1 to labud s dva
svoja krila leprava, s oima svojim
rijetkim, ljudskim
i sa crvenim, arkim kljunom, je li to
samo bijeli labud
u bistroj vodi mog jezera,
ii ljubavnik u mom ivotu...

Jezeru bistrom na obali zapitkujem ga u

tiini... a tiina je samo rua navrh njegova
arkog kljuna.
No on mi u svom mesu zbori, a ja ga u
svom mesu sluam.

Katkada cijela! ja sam dua; katkada

cijela! ja sam tijelo. Uranja kljun u
moje krilo i tu ostaje kao mrtav...
Na povrini od kristala, u drhtavome
ogledalu jezera, koje kadikada misao moju
odraava, crvenom bojom labud plai, a ja
bjelinom strah zadajem.

MILIEVI
GABRIELA MISTRAL (1889-1957)

ILE

STID

Sva sam lijepa kad tvoj me pogled prati, lijepa kao

trava puna rose meke, i visoke trske nee
prepoznati moje slavno lice, kad siem do rijeke.

Stidim se evo svog glasa razbita i grubih koljena i

usta punih bola.
Sada kad tako tvoj me pogled ita, vidim da sam
jadna i potpuno gola.

Ni stijenu na punu nisi jo nikada vidio golu pri

blistanju danjem, ko ovu enu na koju si sada
svratio pogled, uvi joj pjevanje.

Zbog ljudi koji idu kroz ravnicu utjet u da mi

sreu ne primijete po sjaju na mom elu i na licu i
po drhtanju moje ruke sretne.

No je, na travu pada rosa snena; gledaj me

dugo i api rije meku, jer ta koju ljubi bit
e ispunjena ljepotom, ujutro, kad sie na
rijeku.

MILIEVI
ODSUTNOST

Od tebe moje tijelo kap po kap odlazi, moje lice

odlazi u gluhome ulju; moje ruke u rastopljenoj ivi,
moje noge u dva pranjava vremena.

Sve odlazi od tebe, sve od nas odlazi.

Odlazi moj glas koji se pretvarao u zvono, gluho za

svakog, osim za nas. Odlaze moji pokreti to su se
upredali pred tvojim oima kao tkalaki unak. Odlazi
moj pogled, koji je nemoan kad te gleda, brijest i
smreka.

Odlazim od tebe sa samim tvojim dahom, kao vlaga

isparujem se iz tvog tijela. Odlazim od tebe s
budnou i sa snom.
U tvom vjernom sjeanju ve se briem i u tvojoj
uspomeni ve sam kao oni to se ne rodie u poljima i
dubravama.

Da sam krv, kolala bih u dlanovima tvog rada, u

tvojim ustima od mota.
Da sam tvoja utroba, izgorjela bih u tvojim koracima,
koje vie ne ujem, u tvojoj strasti, koja prolama no
kao mahnitost osamljenog mora.

Sve od nas odlazi, sve od nas odlazi.

MILIEVI
ALFONSINA STORNI (1892-1938) ARGENTINA

SUBOTA

Ustala sam rano i hodala bosa

kroz hodnike kue; sidoh dolje u vrt
da podragam biljke;
istu paru zemlje udisah duboko
upajui korov;
oprah se u zdencu to ga mlado grmlje opkoljava.
Zatim, jo mokra od vode, eljala sam kosu.
Namirisah ruke sokom bilja svjea i mirisna.
aplje teke i umilne
krale su polako mrve iz mog skuta; zatim se
obukoh u haljinu tanku, jo tanju od vela.
U laganom skoku sjedalo od slame bacih u
predvorje.
Uprte u ulaz oi su mi bile, uprte u ulaz.
Sat mi tada ree: Deset prije podne. Unutra,
zveckanje posuda i stakla, salon je u tami; ruke to
spremaju stolnjake.
A vani, sunce kakvo nikad ne vidjeh, na
bijelom mramoru stubita. Uprte u ulaz i dalje su
bile moje ive oi. ekala sam tebe.

MI L I C E VI C

403
 CARLOS OQUENDO DE AMAT (1899-1936) PERU

PJESMA Za tebe

imam osmijeh tampan na japanskom papiru gledaj me

jer ti ini da trava raste na livadama eno

mapo muzike bistrino rijeke svetkovino plodova na tvoj

prozor
vjeaju brljan automobilskih volana i
prodavai snizuju cijene svojoj robi dopusti da
poljubim tvoj glas
tvoj glas
koji pjeva u svim granama jutra.

MILIEVI

PABLO NERUDA (1904-1973)

ILE

OVE NOI

Ove noi mogu napisati najtunije stihove.

Napisati, na primjer: No je puna zvijezda, trepere modre

zvijezde u daljini.
Noni vjetar krui nebom i pjeva.

Ove noi mogu napisati najtunije stihove.

Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.

404
U noima, kao ova, drao sam je u svom naruju. Ljubio sam je,
koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.

Kako da ne ljubim njene velike nepomine oi.

Ove noi mogu napisati najtunije stihove.

Pomisao da je nema. Osjeaj da sam je izgubio.

Sluati beskrajnu no, bez nje jo beskrajniju.

I stih pada na duu kao rosa na livadu.

Nije vano to je moja ljubav nije mogla zadrati.

No je zvjezdovita i ona nije uz mene.

I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.

Moja je dua nespokojna to ju je izgubila.

Kao da je hoe pribliiti moj je pogled ite.

Moje srce je ite, a ona nije uz mene.

Ista no odijeva bjelinom ista stabla.

Mi sami, oni od nekada, nismo vie isti.

Vie je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.

Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast e drugome. Kao prije mojih poljubaca. Njen glas,

njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oi.

Vie je ne volim, zaista, a moda je ipak volim.

Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u noima, kao ova, drao u svom naruju, moja je dua
nespokojna to ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje, i ovi stihovi posljednji
koje za nju piem.
KATELAN
 TIJELO ENE

Tijelo ene, bijeli breuljci, bedra bijela, ti si spodobna

svijetu u svom inu nuanja.
Moje tijelo divljeg ratara u tebi kopa i izbacuje sina iz
dubine zemlje.

Bijah osamljen kao tunel. Od mene bjeahu ptice i no je u me nadirala

svojom monom najezdom.
Da bih se nadivio, kovao sam te kao oruje, kao strijelu u svom luku,
kao kamen u praki.

Ali dolazi trenutak osvete i ja te ljubim.

Tijelo od koe, od mahovine, od mlijeka vrsta i lakoma. Ah, pehari
grudi! Ah, oi odsutnosti!
Ah, rue prepona! Ah, glas tvoj spor i tuan

Tijelo ene moje, ostat u u tvojoj ljupkosti.

ei moja, pomamo moja beskrajna, moj pute neodluni! Tamna korita,
u kojima e vjeita traje, i umor traje, i patnja beskonana.

MILIEVI

EMILIO BALLAGAS (1910-1954)

KUBA

NOKTURNO I ELEGIJA (ulomak)

Ako upita za me, nacrtaj na zemlji znak kria od tiine i pepela preko
mutnog imena koje podnosim.
Ako upita za me, kai da sam umro i da se raspadam ispod mravinjaka.
Kai joj da sam sada grana narane i krotka zastavica na nekome
tornju.

406
Nemoj joj rei da jo uvijek plaem grlei prazninu
njene odsutnosti gdje je njen slijepi oblik ostao utisnut
uvijek ekajui da se tijelo vrati.
Krv je lovor koji pjeva i pati i ja u uzalud ekati pod
njegovom sjenom. Ve je veer. A ja sam nijema riba.

Ako upita za me, daj joj ove oi, ove sive oi i ove
prste; i kaplju krvi u ovoj maramici.
Kai da sam nestao, da sam se pretvorio u tamnu
jarebicu, u patvoreni prsten na nekoj obali
zaboravljenih sita: reci joj da lutam od afrana do
ljiljana.

Reci joj da htjedoh sauvati njene usne i nastaviti

palau njena ela.
Ploviti jednu no u njenim kosama.
Nauiti boju njenih zjenica i blago se ugasiti na njenim
grudima, potonuti kao pono, obamrijeti uz mrmor
gostionica i sordina.

Ako upita za me, reci da boravim u listu primoga i u

akaciji.
Ili, ako ti je drae, reci da sam umro.
Daj joj uzdah moj i moju maramicu, moju utvaru u
brodu ogledala.
Moda plaem u lovoru ili traim svoje sjeanje u
obliku jedne zvijezde.

MILIEVI
 FERNANDO PESSOA (1888-1935)

PORTUGAL

ODA

Doi, sjedni do mene, Lidija, na obali rijeke. Mirno

gledajmo kako tee i nauimo od nje da ivot prolazi, a
mi se ne drimo za ruke. (Drimo se za ruke.)

Onda emo misliti, velika djeca, da ovaj ivot prolazi i ne

staje, nita ne ostavlja i ne vraa se, odlazi prema dalekom
moru, odlazi Sudbini, dalje od bogova.

Opustimo ruke jer nije vrijedno da se umaramo. Uivali, ne

uivali, prolazimo kao rijeka.
No treba znati prolaziti sasvim spokojno i bez velikih
uzbuenja.

Bez ljubavi, bez mrnje i strasti koje podiu glas, bez zavisti
koja previe uznemirava oi, bez briga, jer i s njima rijeka e
jednako tei i uvijek e odlaziti prema moru.

Volimo se spokojno, mislei da moemo, ako hoemo,

izmijeniti poljupce, zagrljaje, milote, ali bolje je da sjedimo
jedno pored drugoga i da gledamo kako rijeka tee.

Naberimo cvjetova, uroni u njih i ostavi ih u svom krilu, nek

njihov miris blai ovaj trenutak ovaj trenutak kada smireni ne
vjerujemo ni u ta, nevini pogani propadanja.

408
Bar e se, ako postanem sjena, sjetiti mene poslije, a da te
sjeanje na me nee opei ni raniti, jer nikad se ne drasmo za
ruke niti se poljubismo, niti bijasmo drugo osim djeca.

I ako prije mene ponese obol mranom brodaru, neu morati da

patim kad te se budem sjeao.
Bit e mi blaga u spomenu kad te se sjetim na obali, tuna poganko s
cvijeem u krilu.

MILIEVI
MANUEL BANDEIRA (1886-1968)

BRAZIL

POSVUDANJOST

Svijet si moj misaon sjajni,

U svemu to matam si ti:
Horizont tvoj je beskrajni, Stoji
u zrnu to zri...

U ovci to pase si ti,

U rijeci to u more uvire: Tek
roeni tvoji su svi,
Stoji u svemu to umire.

U svemu, i puna nemira, Tako

isto, a razlino bie! (Bila si
prvo otkrie,
Bit e i konac svemira).

Stan tvoj duh je i slovo.

Dua s ulima tobom se kiti, A
vrijeme kad zavri ovo,
Na nebu, na nebu e biti.

CETTINEO

MELANKOLINI MADRIGAL

Ono to ja u tebi oboavam

Tvoja ljepota nije.
Ljepota je ta to se u nama krije.
Ljepota je pojam jedan.
I ljepota je tuna.
Po sebi ona tuna nije,
Ve po krhkosti i nesigurnosti koje u sebi krije.
Ono to ja u tebi oboavam,
Tvoja nadarenost nije.
Ni tvoja duhovitost, tako gipka i blistava,
Slobodna ptica uvrh planinskog neba treptava. Ni tvoja
duhovitost, tako gipka i blistava,
Svega to se'u srcima ljudi u stvari krije.

Ono to ja u tebi oboavam Nije ljupka muzika tvoga glasa,

Koja se stalno obnavlja svakog asa,
Draesna i vazduna kao misao tvoja,
Koja zbunjuje i smiruje osjeanja moja.

Ono to ja u tebi oboavam,

Mati, koju sam izgubio, nije.
Ni sestra, koju sad zemlja krije.
Ni mrtav otac nije.

Ono to ja u tebi oboavam Nije nagon materinstva duboka,

Otvoren kao rana u srcu tvoga boka.
Ni tvoja istota. Ni tvoja neistota.
Ono to ja u tebi oboavam neka mi bol i utjehu Ono to ja
u tebi oboavam ivot je koji prosi.

CETTINEO
 RIBEIRO COUTO (1889-1963)

BRAZIL

DJEVOJKA SA SIROMANE STANICE

Ja volim onu stanicu usamljenu,

Onu stanicu daleku, bezimenu,
Gdje se vri samo kratki zastoj i smjena...
U kui stanice, koja je mala i okreena,
ivi i vene jedna djevojica rastuena.

im stigne voz, malo podigav zavjesu,

Ona ispituje za staklom, to je skriva, kradomice. Mnogi ljudi
u vozu na okna se nadnesu I gledaju ljubopitljivo lice
djevojice,
Jednako bezimene kao i bijedne stanice.

Polazi voz... Ostala je u daljini, zaboravljena, Tuna djevojica

s prozora i mala stanica...
Ali sa mnom putuje bolna uspomena...
Ko zna da li od ivota oekivana ena Nije bila ona sa stanice,
ona djevojica,

Djevojica u daljini izgubljena?

CETTINEO

CECILIA MEIRELES (1901)

BRAZIL

PLAHOVITOST

Jedna bi mala kretnja, daleka i laka kretnja dovoljna bila da bi

ti poao sa mnom 412 i sa mnom vazda bio
 kretnja koju uinit neu.

S planina vremena jedna rije

pala ispremee sva mora, spaja
daleke zemlje,

rije koju kazati neu.

Da bi me meu tihim
vjetrovima odgonetnuo,
smraujem misli svoje,
oblaim none haljine

koje u izmisliti za te.

I sve dok me ti ne otkrije,

svjetovi brodei hode u mirnom
uzduhu vremena i ne zna se
dokada

a jednog dana ja u dokonati.

CETTINEO

PJESMA NJENOSTI

Kad bi ti ovjean bio, moje bi

ruke ivjele, vezui njenosti i
platna svilena, da ti prinesu
haljine udesne legende.
Kad bi ti ovjean bio, oi bi moje upaljene
sjale danju i nou,
i uperene bi tako bile u tebe to sav bi
blistao, kao onaj to se okrunio bio
sunevim plamenom.

Kad bi ti ovjean bio, moja

bi usta voe bila za tvoju
e,
i za tvoj san muzika ljubavna, sveanost
utjehe za tvoje njenosti.

Kad bi ti ovjean bio, ja bih ti bila igraka

djetinja,
oruje za tvoj rat, flauta u poznim ljetima
koja bi pjevala obredu vrlo bliskom smrti.

Kad bi ti ovjean bio,

O, Odabrani,
ja bih sve bila u tvome postojanju. Ali sam
nita...
Nisam drugo ve ova udnja neodoljiva da
postojim.

I mislim, kad bi ti ovjean bio, da bi ruke

moje ivjele, vezui njenost i svilu, da ti
prinesu haljine udesne legende.

CETTINEO
AUGUSTO FREDERICO SCHMIDT (1906)

BRAZIL

ELEGIJA

Ljepota e tvoja zapaliti lae na moru.

Ljepota bi tvoja zapalila ume.
Ljepota tvoja ima okus smrti.
Ljepota tvoja ima jednu zorinu tugu.

Ljepota tvoja ljepota je robinje.

Rodila si se za velike satove slave,
I tvoje e nas tijelo beznau da ponese.

Tvoja ljepota ljepota je kraljice.

Iz tvojih jednostavnih kretnja, iz tvog nevjerojatnog siromatva
Raa se ova gracija
Koja te obavija u tvoje tajanstvo.

Tvoja ljepota zapalit e ume i lae.

Rodila si se za slavu i za bolna iskuenja.
0 cvijete smrznutih voda,
Krine hladnih dolina,
Veernja zvijezdo.

Rodila si se za ljubav.
1 tvoje oi nee spoznati radosti,
I tvoje oi upoznat e se s bezutjenim suzama.
Ljepota je tvoja svjetlo uvrh golih tjelesa,
I zorina svjetlost uvrh studenog tijela.
Iz tebe se rada onaj tajanstveni disaj Koji ini
da drhture rue I mirne se vode jezera
mrekaju.

Zapalit u ume, zapalit u lae na moru,

Da se otkrije ljepota tvoja U
noi, preobraena.

CETTINEO 415
 UMBERTO SABA (1883-1957)

ITALIJA

DJEVOJICA

Tko tebe vidi, vidi proljee,

udno stabalce, koje ne donosi Cvjetove
nego voe.
Sad evo: rezali su ti kosu.
Stajala si izmeu tvog krvnika i majke, Uspravna i
drska,
Gotovo kao grub djeak ispod ibe,
Kome srdba i bol obraze ispunja vatrom, Sjale su
samo tvoje velike oi,
I vjerujem, da su ti se tresla koljena Od jada, kojeg si
trpjela.
Pa onda s koliko si ponosa kupila Ono palo blago,
Tvoju dugaku kosu.
Ja ti podmetnuh zrcalo: izmeu Crnih pramenova
isticalo se okruglo Tvoje lice kao sono voe.

DELORKO

ENA

Kad si bila djevojica bola si kao umska jagoda. I

noga ti je bila oruje, o divljana. Bilo te teko
dohvatiti.

416
 I dalje
mlada, i dalje
si lijepa. Tragovi
godina, patnje, vezuju
nam due, jednu od njih prave. A iza
crne kose koju spleem
oko prstiju, vie se ne plaim malog,
bijelog, iljatog demonskog uha.

RICOV

DINO CAMPANA (1885-1932)

ITALIJA

JEDNOJ BLUDNICI ELINIH OIJU

Gleda me svojim oima malim ivotinjskim I uti i eka

a onda se stie I ponovo me gleda i uti. Tvoja put
Nezgrapna i teka spava omlitavljela U prapoetnim
snovima. Bludnice...
Tko te je dozvao u ivot? Otkud dolazi?
Iz trpkih tirenskih luka S raspjevanih toskanskih sajmova
Ili je u goruem pijesku bila okretana Tvoja majka ispod
vjetrova jugoistonjaka? Beskrajnost ti utisnu uenje Na
zvjerskom licu sfinge

Kiptei dah ivota

Tragino kao lavici
Trese ti crnom grivom
I ti gleda bezbono janje plavo
Koje te ne ljubi i koga ti ne ljubi i koje trpi
Zbog tebe i koje te umorno cjeliva.

DELORKO 417
 ENA GENOVEANKA

Ti si mi donijela malo morske alge U svojoj kosi, i

miris vjetra,
to je hrlio iz daleka i stie teak Od ara, bio je u
tvom bronanome tijelu:
Oh boanska
Jednostavnost tvojih vitkih oblika
Ni ljubav ni enja, utvara,
Sjena nude koja luta Vedra i
neizbjena za duu

I oslobaa je u radosti, u uenju vedra Da je beskrajem jugo

Moe ponijet dalje.
Kako je malen svijet i lagan u tvojim rukama!

RICOV

VINCENZO CARDARELL1 (1887-1959)

ITALIJA

DJEVIIN SAN

Jedne veeri sam preao s tvojom majkom Prag tvoje

sobe,
Opora djevice,
I vidio sam te kako spava Tamo, na krevetu, leala
si nauznak,
Nepokretna, bez daha,
Napokon savladana.
Nita aneoskog nije bilo u tebi, koja si spavala. Bez sna,
bez due,
Kao to spava rua.
I neto se od tvoje boje 418
Bilo izgubilo.
 Zatvorena lica, ukruena U
nekom dalekom snu,
I naduta od potajnog previranja, Rasla
si spavajui, kao nekad U majinu krilu.
I ja sam vidio, djevojice,
Tvoj udesni san.

DELORKO

KLONULOST

Odletjela si, pobjegla kao

golubica
i nestala si, tamo, prema istoku.
No ostala su mjesta koja te vidjee
i asovi naih susreta.
Pusti asovi,
mjesta, koja su za mene postala groblje na kojem
straarim.

MILIEVI

GIUSEPPE UNGARETTI (1888-1970)

ITALIJA

LIPANJ

Kada mi
umre ova
no
i kada je kao tuin
uzmognem gledati te san me
obuzme
419
uz um valova
to se smiruju
premeui se do
bagremove ograde moje
kue

Kada se probudim u
tvom tijelu to se izvija
kao slavujev glas

Gasi se poput boje

blistave zrela ita

U prozirnosti vode
tanano zlato tvoje puti
osut e inje tamno

Uznesena
brenavim
staklima
zraka bit e
nalik
panteri

Slistat e pod
pominim sjeivima
sjene

Riui nijema u onoj

praini guit e me
Zatim e sklopiti vjee

Vidjet emo nau ljubav kako klone poput

veeri

Zatim u razgaljen u paklini obzorja duica

tvojih oiju ugledati umiranje svojih zjena

Sada je
vedrina svedena kao
u ovo doba jasmini
u mom afrikom kraju

Izgubio sam san Treptim

na uglu neke ulice kao krijesnica

Umrijet e mi ova no?

IVANIEVI
 EUGENIO MONTALE (1896-1981)

ITALIJA

DVOJE U SUTONU

Struji izmeu tebe i mene na uzvisini podvodno svjetlo koje

izobliuje s profilom klisura i tvoje lice.
Na prolaznu dnu stoji, odrezana
od tebe, svaka tvoja kretnja; ulazi bez stope
i nestaje u asu kad ispuni
svaki trag i zatvara se pri tvome koraku:
sa mnom si ovdje ti, u ovom zraku koji se spustio
da zapeati
ukoenost stijena.

A ja okrivljujem moru, to pritite, naokolo, doputam

vraaru da ne prizna vie od mene bilo to izvan mene: dignem li
tek ruku, mijenja mi se in, razbiju se o jedan kristal sjeanja
neznana i blijeda, a kretnja ve mi vie i ne pripada; govorim li,
sluam zblenut onaj glas kako silazi k svojoj ljestvici
najudaljenijoj ili moda ve ugaenoj na zraku koji je ne podnosi.

Takva u asu kad se opire posljednjem raspadanju dana traje

obmana; zatim pijavica zaplete doline u bjesomuno gibanje a s
granica dopre zvonki glas koji se izgubi u munjevitome dimu dok
prva svjetla riu pristanite.

422
 rijei...
meu nas padaju ve svele. Gledam te u meku zrcalu.
Ne znam da 1 te poznajem; znam da nikad ne bjeh
odijeljen od tebe kako to biva u ovaj kasni povratak.
Par trenutaka sagalo je od nas sve: osim dva lica,
dvije obrazine to se nadimlju u silom izazvani
smijeak.

RICOV

SALVATORE QUASIMODO (1901-1968) ITALIJA

A TVOJA HALJINA JE BIJELA

Pognuta ti je glava i gleda me; a tvoja haljina je

bijela, i grud proviruje iz ipke razrijeene na lijevom
ramenu.

Prestie me svjetlo; trepti i dira tvoje nage ruke.

Gledam te. Rijei su ti bile zatvorene i brze,

Stavljahu srce na uteg ivota koji sam znao iz cirkusa.

Duboka cesta gdje se sputao vjetar izvjesnih noi

marta i budio nas kao prvi put.

RICOV 423
 EPITAF ZA BICE DONETTI

S oima u kii i utvarama noi tamo je, na polju petnaest u

Musoku, ena Emilijanka koju sam volio u tuno vrijeme
svoje mladosti.
Nedavno se s njome smrt poigrala
dok je spokojno gledala kako vjetar jesenski
trese grane platana i lie
sa sive kue u predgrau.
Njeno je lice jo ivo od uenja,
kao to sigurno bijae u djetinjstvu zapanjeno
zbog gutaa plamena na visokim kolima.
0 ti, koji prolazi, privuen od drugih mrtvih, pored groba
jedanaest ezdeset,
zastani jedan asak da pozdravi onu,
koja se nikad nije potuila na ovjeka,
to je ovdje zaostao, mren, sa svojim stihovima,
jedan izmeu mnogih tvoraca sanja.

MILIEVI

CESARE PAVESE (1908-1950)

ITALIJA

LJETO

Jest svijetao vrt, okruen niskim zidom,

pun suhe trave i svjetla, vrt koji lagano iskuhava
svoju zemlju. A to svjetlo nosi okus mora.
Ti udie tu travu. Dodiruje kosu
1 stresa joj uspomene.

424
 Vidjeh gdje padaju
mnogi plodovi, slatki, u jednu tamo moju travu, uronjujui.
Tako se i ti prene na trzaj krvi. Mie glavom kao da se
naokolo dogaa udo zraka a udo si ti. Jednaka je aroma i u
tvojim oima i u toploj uspomeni
Slua
Rijei koje slua jedva te se dotiu.
Na mirnom licu ima jasnu misao koja ti na
ramenima hini svjetlost mora.
Na licu ti je utnja koja titi srce uronjujui, a iz nje
se cijedi stara patnja kao sok plodova koji su onda
pali.

SLAMNIG

ALFONSO GATTO (1909)

ITALIJA

MODA E ME OD TVOG LIJEPOG LICA

Moda e me od tvog lijepog lica, ljubavi, ostaviti

dah i plavo vee ieznut e kao muk unaokolo.
Bio je mekan snijeg tvojih koraka
a grad bijednih stovarita
gasio je na dimnom nebu modri
odraz zidova. Govorila si mi
razgaljena do pojasa poput djevojice
i daleko, kao u snu, vidio sam gdje silazi
mekanom stazom veeri i kako otvara sjenu.

425
Jedna rije dovoljna je tvome srcu i nitko za tebe
sada, kada zrak lista bedemima, nee znati da
izrazi muk to bijeli od tvoga daha.
Samo no, koje mjesec jednako plovi i mojim
snima, zaustavljajui nebom stabla, breuljke i
vjetar u empresima.

U mlaku zaboravu, to ga istok topi s dragim

daljinama i hladovinom, ja znam da ti pomae
dan, ivi i zaboravlja snove i moj glas.
Od tvoje sree ostaje mi tek zrak, prolost
nitavila, jedna rije.

RICOV
EMMY BALL-HENNINGS (1885-1948) NJEMAKA

NEBO MOJE MLADOSTI

Mladosti moje nebo, zvono od stakla. Trenja u

cvatu. Iz trave cvjetii vire. Pahulja snjena djeje
nam dlanove takla. Mi smo jo nosile fiorentinske
eire.

Daleka brda Jutlanda i polja pusta. Zvijezde padahu

u dvorite mog tate.
Tu mornar nam je priao u kasne sate
0 lukoj krmi i djevojci vatrenih usta.

Hoe li sa mnom mala? Pruih ruke.

1 poljubac mi dao mornar plavi je.
Jer zorom ranom kreemo iz luke... to li su
lijepe cure sred Batavije!

KRKLEC

GEORG VON DER VRING (1889)

NJEMAKA

ZALJUBLJENI

Dvojako rade potajno zaljubljeni Kada se

sretnu: Oni se smijee I dru. No smijeh
se raspri lako,
A drhtanje traje i iri se posvud Gdje se raskrili
dua.

427
 Ali kad veer padne,
Kad no u svakoj poiva rui, a crn je Mak, kad
smijeh i drhtanje stane,
I poljubac svri: Kako se dua tada Na krilima digne i
zdruena nemirno lebd Visoko iznad smrti.

KRKLEC

BERT BRECHT (1898-1956)

NJEMAKA

SPOMEN NA MARIJU

U plavom neko mjesecu septembru,

Pod kronjom ljive, tih dok bjee dan,
Na rukama je drah, ljubav dragu,
U zagrljaju arobnom ko san.
A nad nama, na lijepom nebu ljetnom Oblak je stajao:
ne mogu ni re
Bjelinom kakvom visoko je sjao.
No im ga spazili, nestao je ve.

Od onog dana mnogi mjesec minu. Otplovie ko taj

septembar svi.
I mnoge ljive ve su posjeene.
A ti me pita: ta s ljubavlju bi?
Rei u ti: Ne sjeam se vie.
Njen obraz davno zaboravih plah.
No jedno pamtim ko da juer bjee: Poljubac onaj, to
ga tad joj dah.

428
 Ne bi se ni njeg, moda, sjeo vie, Da nije s
nama bio oblak taj.
O, jo ga pamtim, jo u meni die Taj bijeli
oblak i taj vedri sjaj.
I ljive, moda, jo i dalje cvatu,
A njoj u krilu sedmo dijete spi.
No oblak onaj tek za trenut zasja I ve ga
vjetar od oiju skri.

KRKLEC

MANFRED HAUSMANN (1898)

NJEMAKA

SVAGDANJA UTJEHA

Zaboravi taj dan i rad, moj mili! Ta sve je

prolo, sad si tu! Zaboravi, o kad bi opet bili
Ko neko bliski! Zagrli me svu!

Ja ivim samo kad si pokraj mene Ko sad.

Uza te ivim sretno, znaj.
O ne gledaj na elu mome sjene. Ne traim
udo, tek ruku mi daj!

Tek asak s tobom na prozoru stati. Ta to je

sve, to elim ja,
I naslonjena na te osjeati Aprila rasko kako
vani sja.

I tad jo malko sanjariti mure

0 ljetu, to e skoro, skoro do, Dok
eljeznice kroz dolinu jure
1 gube se sa zvidukom u no.

KRKLEC 429
 ERICH KASTNER (1899)

NJEMAKA

OPETOVANJE OSJEAJA

Jednog dana opet bjee tu...

I nala ga je blijedog, slabe volje, A kad
on je pogledao nju, Pomisli: ni meni ne
ide bolje.

Uvee je odmah htjela poi Prvim

vlakom nekud u Tirol. Ispoetka
sjale su joj oi.
Kasnije se tuila na bol.

On joj kosu pogladi, al sjeta

Obuze ga: emu suze te?
Minulih tad sjetie se ljeta.
I ko neko svrilo je sve.

Probudiv se jo o ranoj zori Bjehu tui

jedno drugom. Dra Naglo nesta. I svi
razgovori,
Sve su rijei bile puka la.

Rastanak se odigro u tuzi Na stanici. Ve

se sputo mrak. Tu im srca leahu na
pruzi, Kojom, zaas, u no krenu vlak.

KRKLEC

430
MARIE LUISE KASCHNITZ (1906)

NJEMAKA

NA ALU

Danas opet vidjeh te na alu,

Gdje po pijesku crta udne are. Stigne
pjena, noena na valu,
Pa se od nje svi crtei kvare.

Sav u igri nestanoj, ko dijete, Crtao si

uvijek neto nova,
Al s puine valovi dolete,
Pa izbriu zagonetna slova.

Gledo si me s osmijehom i alom, Ni ne

slute kolko trpjet mogu Gledajui, kako
val za valom S pijeska brie stope tvojih
nogu.

KRKLEC

431
 ALEKSANDAR BLOK (1880-1921)

RUSIJA

U CRKVENU UEM TAMU

U crkvenu uem tamu,

I bijedni obred dajem.
Tamo ekam Divnu Damu Pod kandila
rujnih sjajem.

Kraj stubova u polusjeni Zvuk vrata prene

pogled moj A u me gleda ozareni Njen Lik
samo, san o Njoj.

O, privikoh se tim rizama Velianstvene

Vjene ene! Visoko bjee karnizama
Osmjesi, prie, snovienja.

Kako su, Sveta, mile svijee, Kako ti srce

radost visi!
Nitko mi uzdah nit rije ree, Ali
vjerujem: mila Ti si.
VITEZ

DANAS SI ILA POSVE SAMA

Danas si ila posve sama,

I ja ne vidjeh Tvojih uda.
Na gorskom Tvome visu, tamo, Zupasta
uma bjee svuda.

432
 I ta uma kroanja zbitih,
I ti putovi gorski tmasti Smetahu mi se s
neznanim sliti I plavetnilom Tvojim cvasti.

VITEZ

UZ TEZGU SKOVAN U MEHANI

Uz tezgu skovan u mehani.

Opijen. Smiren kao stijena.
Na trojci moja srea vani U srebrn dim je
odnesena...

Na trojci ode kao snovi U snijeg vremena

srea stara.. Ispod potkova duu ovi Srebrna
magla od iskara.

U pustom mraku iskre gore I cijele noi

svijetle slavno,
Praporci trojke zvee, zbore Da moja srea
ode davno.

Cijele se noi orma zlati,

Svu no se vidi... Nju sam sluo... Ti, pusta
moja duo, pati...
Jer ti si pjana, pjana duo. . .

SLAMNIG-OLJAN

433

28 Milievi: Zlatna knjiga svjetske ljubavne poezije

 ANDREJ BJELIJ (1880-1934)
RUSIJA

TVOJ BLISTAV POGLED

Tvoj blistav pogled: u njem sebe lovim. I s njega

nedohvatno opet snimam.
I sebe, tako odraena, volim,
I sebe, odraena, rado primam.

Tvoj bistar pogled: moja slika, itka, Puna mira i

blaenstva
U golemom prostranstvu bitka,
U golemom prostranstvu savrenstva.

Povezuje nas mo sunanog sjaja,

Puna zlaano sunanih sanja;
I nae due svjeim dadom maja Natopie plaem
naa rastajanja.

I ti i ja sanja smo, rasprena

O neiskazanu iskru nekog leca;
Susresmo se izvan svih vremena,
Presretna i razdragana djeca.

GERI

U SUTONU

Majski suton gasio se blijedo rujan. Travu osu

rosa, sitno drhturei.
Gledao sam te beznadno nujan,
Priao ti nezemaljske rijei.

434
 Zamrla si, otila u beskraj sama.
Shvatio sam. Sam sam, ostavila si me. inilo se da tvoj
pogled taman Vidi utvaru daleke zime.

utjela si... Stepa je ljepotom evala.

U daljini plavet, slap aurnih zraka.
Kao sjetni snovi, zalazom su pala Sivila oblanih
ogoraka.

Ustajui, rekla si mi: Privid... varka..

Ja uutjeh zauvijek. I glava mi se sagla.
A nad vlanim sjenama umarka Dizala se hladna nona
magla.

Ostavila si me. Godine nas dijele.

Zauvijek nas rastavie, sve nam kriju.
Ali zato te u ove nevesele Sive dane volim kao prije!

GERI

ANA AHMATOVA (1889-1966)

RUSIJA

MJESTO MUDROSTI ISKUSTVO

Mjesto mudrosti iskustvo. Ta hrana u bezukusnom

stanju.
Mladost je bila ko molitva nedjeljnog dana, i zar da ne
mislim na nju?

Koliko sam pustih putova prola s tim to mi ne bjee

mio.
Koliko se molila u crkvi za onog to je u me zaljubljen
bio.
 Sad sam zaboravljiva kao nitko na svijetu. Tiho
prolaze sati.
Nepoljubljene usne, nenasmijane oi tko e mi vie
dati!
MILIEVI

POD TANKI VEO

Pod tanki veo ruke sam skrila...

Zato si danas tako blijeda?...
Zato to sam mu duu nalila gorkog bola i leda.

Kako da zaboravim? Izaao je pognut i bolno

iskrivljenih usta, a ja sam, ne dre se ograde stuba,
za njim trala pusta.

Pa to je ala! kriknuh kao bez due Vrati se.

Umrijet u bez tebe.
A on mi ree mirno i trpko: Pue, uvaj se da ne
nazebe.
MILIEVI

U BIJELOJ NOI

Ah, nisam zatvorila vrata nit

se primakla svijei, bila sam
teko umorna, a nisam mogla
lei.

Gledati kako u granama suton gasne i zebe, opita

nekim glasom kao da sluam tebe.

436
 I znati da je sve propalo, da je ivot pakao
noi!
O, a tako sam vjerovala da e mi natrag doi.

MILIEVI

BORIS PASTERNAK (1890-1960)

RUSIJA

LJUBLJENA, PRIE SLADUNJAVE

Ljubljena, prie sladunjave,

Kao uglja su gar svudvjeni.
A ti uvane tajne slave Usisavajui rjenik.

A slava zemljina tea.

O, kad bih nikao pravostoj!
No i ovako ne kao protuha,
Ko svoj u ui u jezik svoj.

Sad ne samo vrnjaci s poetom,

Sve: mee, lijehe, staze uske Sa Ljermontovom
rimuje ljeto,
A sa Pukinom snijeg i guske.

Htio bih da se poslije smrti,

Kad zakljuimo pute svoje,
Tjenje, no srce i osrje,
Zarimujemo nas dvoje.

437
 Da, sloeni i sjedinjeni,
I sluh nekome prekrijemo Svime onim
to pijemo I ustima trava isiemo.

VITEZ

BEZ NASLOVA

Razdraljiva, a tako tiha, sva si od vatre

koja gori.
Daj mi, u tamno zdanje stiha ljepotu
tvoju da zatvorim.

Gle kako su preobraene u aru kuice

abaura, kraj zida, kraj okna, nae sjene i
obrisi naih figura.

S nogama sjedi na divanu, po turski ih

pod sobom splete, svejedno na svjetlu
i u tami ti vazda sudi kao dijete.

Priajui na konac nie zrnca to ti

padoe s vrata. Pogled je tvoj i odve
tuan, a rije naivna, umiljata.

Rije ljubav prola, ti si prava; drugo

u ime nai lako, za te u sav svijet
preimenovat, samo ako ti eli tako.

Moda e uvstva blago tajno tvoj tamni

pogled da istoi i tvog srca bogatstvo
sjajno?! Zato li tugom muti oi?

MILIEVI
438
MARINA CVETAJEVA (1892-1941)

RUSIJA

OSVOJIT U TE

Osvojit u te od svih zemalja, od svih nebesa,

Zato to je uma moja kolijevka, i grobnica uma, Zato to na
zemlji stojim jednom nogom samo, Zato to u o tebi spjevati
pjesmu kao nitko.
Osvojit u te od svih vremena, od svih noi,
Od svih zlatnih stjegova, od maeva svih,
Bacit u kljue i pse u otjerati s praga,
Zato to u zemaljskoj noi ja sam vjernija od psa.
Osvojit u te od sviju od one, jedine,
Niiji vjerenik nee biti, ja niija ena,
I na posljednjem sudu uzet u tebe uuti!
Od onoga, s kojim je Jakov stajao u noi.
No, dok ti ne ukrste na prsima prste
O, prokletstvo! u tebi ostaje ti:
Dva krila tvoja usmjerena prema eteru,
Zato to je mir tvoja kolijevka, i grobnica mir!

j PUPAI

KAO DESNA I LIJEVA RUKA

Kao desna i lijeva ruka

Tvoja je dua mojoj dui bliska.

Mi smo sklopljeni, blaeno i njeno, Kao desno i lijevo krilo.

Al vihor se die ponor se otvori Od desnoga do lijevoga krila.

J. PUPAI 439
 VLADIMIR MAJAKOVSKI (1893-1930)

RUSIJA

POAR SRCA
(Odlomak iz Oblaka u hlaama)

I osjeam
ja
za me je malo.
Netko se iz mene uporno otima.

Halo!
Tko govori?
Mama?
Mama?
Vaega sina divno boli!
Mama!
Srce mu poar obuzeo.
Recite sestrama, Ljudi i Olji ne zna vie kud bi se
djeo.
Svaka rije, ma i ala,
koju rigaju usne gorue, izbacuje se kao prostitutka
gola iz zapaljene javne kue.

Ljudi njue vonja paljevinom!

Stigli nekakvi.
Bljetavi!
Pod kacigama!
izmetinama nije mogue!
Recite vatrogascima,
da je njenije penju na moje srce gorue.

440
Sam u.
Bave suza iz oiju istoit cu.
O rebra dajte da se oprem.
Iskoit u! Iskoit u! Iskoit u! Iskoit u! Ljosnuli.
Iz srca nee iskoiti!
Na lice to gori iz
pukotine usana
pougljen poljupi hoe das prokljuje.

Mama!
Pjevati ne mogu.
U crkvici srca pojanje se uje!

Obgorjele figurice rijei i brojeva iz

lubanje,
kao djeca iz gorue zgrade.
Tako je strah uhvatiti se za
nebo dizao
gorue ruke Luzitanije.

Ljudima to drhte u
tiinu soba
s pristanita stooki se odrazuje sjaj.
Kriku posljednji, barem
ti jeku
o tom, da gorim, stoljeima daj!

VITEZ

441
 SERGEJ JESENJIN (1895-1925)

RUSIJA

KAALOVLJEVOM PSU

Daj, Dim, za sreu meni apu tu. Takove ape

niko vie nema.
Ded, lajat emo skupa na tiinu, kad no se spusti
mjeseina i nijema, Daj, Dim, za sreu meni
apu tu.

Oprosti, dragi, nemoj da se lie.

Bar ono to je najprostije shvati.
Ta ti i ne zna to to znai ivot, i kako se na
svijetu kadto pati.

Gospodar tvoj i slavan je i drag, i kua mu je

esto puta puna, i svaki gost podragao bi rado tu
tvoju dlaku, meku od baruna.

Na pseu ti si ba avolski lijep. Povjerljivo u

susret svakom hrli i nikoga ne pitajui nita ko
pjani drug i ljubi ga i grli.

Moj mili Dim, znam, kod tebe je bilo gostiju

kojekakvih sva sila, al ona to je tunija od sviju,
nije li ona ovdje kada bila?

Ona e doi, ja ti jamim za to.

I kada upre u nju pogled svoj, za sve za to sam
kriv i za to nisam, umjesto mene lizni ruku njoj.

CESARI

442
NEEMO VIE

Neemo vie gazit po lobodi, lutati

grmljem, ni traiti trag.
Sa snopom vlasi svojih poput zobi iz snova
mojih nesta lik tvoj drag.

S bojom na koi jagoda rumenih, ko rujni

suton kad tone za brijeg, njena i lijepa ti
si bila meni, nalik na bijeli i blistavi
snijeg.

Oiju tvojih zrna uvenula, zvonko ti ime

iezlo ko poj, no ipak osta u naboru ala
nevinih ruku medni miris tvoj.

A kad na krovu zora njuku svoju ko mae

mije, u taj tihi as, vodene trske, dok u
vjetru poju,
o tebi krotki donose mi glas.

Da si mi bila san, pjesma i srea, esto mi

plava doaptava no.
Tko tebi sazda gipki stas i plea, taj
svijetle tajne otkrio je mo.

Neemo vie gazit po lobodi, lutati

grmljem, ni traiti trag.
Sa snopom vlasi svojih poput zobi iz snova
mojih nesta lik tvoj drag.

MILIEVI

443
TI NE VOLI I NE ALI MENE

Ti ne voli i ne ali mene, nisam vie

mio srcu tvom? Gledaju u stranu
strast ti vene sa rukama na ramenu
mom.

Smijeak ti je mio, ti si mlada, rijei

moje ni njene, ni grube. Kolike si
voljela do sada?
Koje ruke pamti? Koje zube?

Proli su ko sjena kraj tvog tijela ne srevi

se sa plamenom tvojim. Mnogima si na
koljena sjela, sada sjedi na nogama
mojim.

Oi su ti poluzatvorene i ti sanja o
drugome nekom, ali ljubav prola je i
mene, pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne eli,

plahovita bjee ljubav vrua i ko to
smo sluajno se sreli, rastanak e biti
bez ganua.

Ti e proi putem pored mene da

prokocka sve te tune zore. Tek ne diraj
one neljubljene i ne mami one to ne gore.

I kad s drugim bude jedne noi u ljubavi,

stojei na cesti, moda i ja onuda u proi
i ponovo mi emo se sresti.
 Okrenuvi drugom blie plei ti e
glavom kimnuti mi lako. Dobro
vee, tiho e mi rei. Dobro vee,
miss, i ja u tako.

I nita nam srca nee ganut, due bit e

smirene posvema tko izgori, taj ne
moe planut, tko ljubljae, taj ljubavi
nema.

GOLOB

STJEPAN IPAOV (1899)

RUSIJA

KAD SVOJU LJUBAV

Kad svoju ljubav gledam u vremenu, ne mogu

dosta naudit se sebi, da tako strana bi mi, da o
svemu bar neto znah, a nita ba o tebi.

Kakvi god dani doli kobi hude, koliko god

jo ivio na svijetu, bez prestanka u
blagosiljat pute to pomogoe naemu
susretu.

VELEBIT

DOK LIE PADA

Dok lie pada i dok no svijeti, sjeat u

se ne ale, zanesen, kako nas je zavela
daleko javorova aleja u jesen.
 Sjedimo pod lunom zagrljeni, a sve su
due stabla kose sjene, uri se luna jer
na cijeloj zemlji jedina je za sve
zaljubljene.

VELEBIT

LEONID MARTINOV (1905)

RUSIJA

LJUBAV

Jo si iva,
jo si iva!
Nisu te saegli ni plamen ni lava, ni
pepelom nisu te zasuli, jedva da su te
okrznuli.

Jo si iva,
kao trava,
koja nije imala prava da
uvene,
i u snijegu e biti zelena, poslije
smrti i zaborava.

I jo nad grobom mojim ti e se uzdii kao

posmrtna slava. I kad ne bude mene, ti e
ostati iva.
Ne govori rijeima,
umjesto odgovora samo kimaj
dostojanstveno,
osmjehni se i kimni,
da bi zamukle isprazne glasine.

446
 Jo si iva,
jo si prava,
ti, otrov moj i radost moja, svaki
trenutak na zemlji to je trenutak tvoga
slavlja.

MILIEVI

KONSTANTIN SIMONOV (1915) RUSIJA

EKAJ ME

ekaj me, i ja u sigurno doi, samo

me ekaj dugo.
ekaj me i kada ute kie noi ispune
tugom.
ekaj i kada vruine zapeku, i kada
meava brie, ekaj i kada druge nitko
ne bude ekao vie, ekaj i kada pisma
prestanu stizati izdaleka, ekaj i kada
ekanje dojadi svakome koji eka.

ekaj me, i ja u siguno doi. Ne

sluaj kad ti kau kako je vrijeme da
zaboravi i da te nade lau.
Nek povjeruju i sin i mati da vie ne
postojim, neka se tako umore ekati i
svi drugovi moji, i gorko vino za moju
duu nek piju kod ognjita.

447
ekaj. I nemoj sjesti s njima, i nemoj piti
nita.

ekaj me, i ja u sigurno doi, sve smrti me

ubit nee.
Nek rekne tko me ekao nije:
Taj je imao sree!
Tko ekati ne zna, taj nee shvatit, niti e
znati drugi da si me spasila ti jedina
ekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat emo kako preivjeh
vatru kletu, naprosto, ti si ekati znala
kao nitko na svijetu.

MILIEVI
JANKA KUPALA (1882-1924)

BJELORUSIJA

TI DOI

Ti doi k meni u proljee,

Sa cvijetom budi,
Ljepotom cvati kao cvijee,
Miso mi probudi...

Ti zatim doi k meni ljeti,

Sa klasjem putuj,
etvenom pjesmom, to poljem leti,
Miso mi obraduj...

Ti doi jesenas zlatnom umom,

Zvijezdu slijedi,
U dalek kraj sa borovom umom Miso mi
povedi...

Ti doi k meni zimus zrakom,

Sa suncem budi,
I punom sjaja divnom bajkom Miso mi
probudi...

Proi na koncu mojom humkom,

Sa cvijetom hodi,
Tu vitki javor milom rukom Dareljivo
posadi...

Ti doi!

J. PUPAI

449

29 Milievi: Zlatna knjiga svjetske ljubavne poezije

JAKUB KOLAS (1882-1956)

BJELORUSIJA

GDJE GOD BIO

Gdje god bio, to god snio,

Uvijek si mi krasna,
I u mraku ti mi svijetli Kao
zvijezda jasna.

A u doba kobnih mora Tugu mi

stiava,
Jad i alost i nesreu Ti mi
ublaava.

Samo su se izmeu nas Digli

brijezi grdi,
Putove nam zatrpali Kamenovi
tvrdi.

U polju se slono cestom Dva

kotaa kreu,
Al nikad se medu sobom Oni ne
susreu.

J. PUPAI
MAKSIM BOGDANOVI (1891-1917)
BJELORUSIJA

NA KOULJI

Na koulji Ljavonovoj izvezene golubice, zato sam ih ja

izvezla, jer on ljubi u usnice.

Na koulji Semjenovoj izvezene ljubiice, zato sam ih ja

izvezla, jer on ljubit zna ulice.

Na koulji Sofronovoj izvezene potkovice, zato sam ih ja

izvezla, jer ljubi u obrvice.

MILIEVI
JULIAN TUWIM (1894-1953)

POLJSKA

JESEN
Preludij

Znam... Uz prozor sjela si sada i

gleda...
Poutjeli kesten pred prozorom Tvojim stoji. Lie s
njeg pada... jesensko lie...
Kia kropi... na kesten pada.
U dobrom Tvom oku jesenska tuga, ta Tvoja tuga,
udna... spominjanje...
Lie baca kestenje, uvelo, sumanuto, utei na zemlju
pada, tuno... zlatno... jesenje...
A moda sunce sja?

Znam, da misli na mene, juer sam kod Tebe bio...

Sjea se moje tuge goleme, jer sam te ostavit moro,
(.. Tiino, jesenja tiino...) jer sam
te ostavit moro, i ne gledam dobre
Ti oi, i vie se Tebi ne smijeim
(.. .Tiino, jesenja tiino...) ne
smijeim, dok tamo tiho umire
bolesna gospa...
Juer sam kod Tebe bio...
Znam...
A moda sunce sja?

Na ulici nikoga nema, miran je, miran ovaj Tvoj

gradi, samo to leti s kestenja lie, a kia na kestenje
pada, pada...
Sjedi uz prozor, draga, Ti sada sjedi
uz prozor, dobra, Ti sada,
Ti moje sunce drago,
Ti moja tuna, bezimena sreo!
.. .U sobi ura kucka na zidu ko svagda, ko
uvijek, ko svaki as,
(leti, leti s kestenja lie... tiino, jesenja
tiino...)
Tako si sva izmorena, pospana,
glavica lei Ti naslonjena, suza u oku Ti
zablijetila
Ah, to si se to zamislila?
Ah, to si se to rastuila? I ja
sam tu tako sam,
i ja takoer...
Ve tako se dobro poznamo, ve tako se
dobro poznamo...
Zna?
Lie baca kestenje uvelo, sumanuto,
pada zlatno, jesenje, a kia na kestenje
pada.
Sjedi, dobra, uz prozor sada, sjedi, mila,
uz prozor sada...
A moda sunce sja?

BENEI
 KAZIMIERZ WIERZYNSKI (1894-1969) POLJSKA

GLEDAJ VJETRA, PUSTOPANA VJETRA

Gledaj vjetra, pustopana vjetra, kraljevskoga luaka tog

svijeta, zakutnim to ulicama krivim i po mojim mislima
to lijeta.

Ulicom kad prolazim ja tako, misle ko to prilii sanjaru,

gle odjednom vidim kako eir kotrlja se moj po trotoaru.

Smijeno to je, doista je smijeno!

emu sada da se fantazira, znam zacijelo: da se srce moje
nalazi ba sred toga eira.

A gle tamo, na kraju ulice, kako

vjetar, pustoga li svata! ljetne
suknje curicama die i kako ih uz
noge ornata!

Ohej, ohej, pustopani vjetre, objeenjak ti si naumice!

O, koraci, to ste zastieni, o, vi ipke, o, vi podvezice!

I dok tako ulicom prolazim, ba mi nita vie i ne treba: s

cijelim svijetom flertujem ja tako i smijem se veselo
spram neba.

BENEI

454
JAROSLAV IWASZK1EWICZ (1894)

POLJSKA

TI, MOJA UMO

Ti, moja umo,

Ti, moja vodo,
Ti, noi moja,
Ti, moja zoro.

Ti, moj dae,

Moja ljepoto,
Ti, smrti moja,
ivote!

MALI

JULIAN PRZYBOS (1901) POLJSKA

TEBI O MENI

Zagledan, da bih samim trepavicama

pomeo snijeg s tvoje staze,
hvatam u ushit tvoj pokret i gubim:

Korakom tako ljupkim,

kao da ptie vodi na pramenu,
ila si ispred mene ispred sebe, ispred
Poplaena od vrabaca ispod nogu
tvoja se sjena u grmu zazelenila,
zabjelasala u sitnu liu.
I iezla si u svome pjevu. Uutjesmo.

Ali otad u sluh pretvoren, kad pitam

o sebi,
od biljke do rijei svaki se pup
izraava kieno; svijet cvijeta hrlije i
ogromnije u svecvijet.

(Vinjina se granica izvila od

cvjetova do lia lomnije
neg bi se vjeverica dosjetila.)

MALI
JOSEF HORA (1891-1945)

EKA

BIJELA NO

Kamo plove oi moje,

mila?

ija mi je svjetlost nokte

posrebrila?

Kad plamen krvi trai no,

svjetova nije.

Oko se oku u tami uzalud krije.

uje li moju put na tvojoj ta je?

Tvoj jezik u mojim ustima svjetlo

daje.

GOLOB

457
JIRI WOLKER (1900-1924) EKA

VEER

Naputena ena moe plakati, ali

naputeni mladi nikada.
Neproplakana bol uvee najvie zaboli i
ljubav,
kad sedam gora padne medu njih, sedam gora od
tvrdoga kamena.

Imam dva mala prozora, imam dva velika oka, no

pisma nemam nikakva, koje bi na moj stol palo u
sumraku, nalik bijelom oblaku, i koje bi reklo:
ovjee, ljudi se vole!

KRITEK

VITEZSLAV NEZVAL (1900-1958)

EKA

ZBOGOM I RUPI

Zbogom i da se vie nikad ne sastanemo bilo je to

divno i bilo je toga dosta Zbogom i da sastanak opet
zakaemo moda neu doi drugog e nai gosta

Bilo je to divno no sve svom kraju krene uti

posmrtno zvono tu alost ja ve znam Poljubac rupi
glas brodske sirene tri etiri osmijeha i onda ostati
sam
 Zbogom i da nita ne kaemo vie neka nas malene
uspomene prate mirisne ko rupi proste ko razglednice
i pomalo opojne kao vonj pozlate
Pa iako vidjeh to drugi ne vidjee tim bolje lasto to
trai rodno zdanje Jug si mi pokazala gdje gnijezdo
tvoje bjee Tvoja je sudbina let a moja je pjevanje
Zbogom pa ako zbilja konano sve propada tim gore
nade moje niega za vas nema Ako se elimo sastati ne
rastanimo se sada Zbogom i rupi Vri se sudbo
nijema!
KRITEK-MILIEVI

FRANTIEK HALAS (1901 -1949)

EKA

JESENSKA

Haljina bila jesenska kosa

joj bila jesenska i oi bile
jesenske
Usta joj bila jesenska grudi
joj bile jesenske snovi joj
bili jesenski
Stas joj je bio jesenski
bedra joj bila jesenska
osmijeh joj bio jesenski

elje joj bile jesenske boli

joj bile jesenske i njenosti
joj jesenske
Cijela je bila jesenska ko pjesma tuna, spomenska

MILIEVI 459
 FRANO KRAL (1903-1955)

SLOVAKA

BEZNADNOST

Zdenac utapa zvijezde.

Trenja sjenom pono ree.
Dvoje ljubavnika donesoe ljubav
u travu.

Potonica struak bjee im jastuak, pokriva

topli otri maslaak.

Ta zvonii, zvonite!
Uplaeni cvrku, arda zasviraj! Danas
nedjelja bjee i danas je maj.

Ah, mila
krvavom ranom podatnih usana nikad tugu iz
oiju mojih ne bi popila!
SKRITEK

460
ALOJZ GRADNIK (1882-1967)

SLOVENIJA

TUNA PJESMA

Nemoj otii, tu ostani sa mnom, i daj mi

ruku da se moja zgrije, nek sve se vrati
to je bilo prije, pa makar da je davno
pokopano.

Makar je mrano, ti ne pali lui, sve vidi tko

je proplakao noi, nema elja tko je vjeno,
u samoi, ekao, znaju kako usud mui.

Pred nama sad su samo krhotine.

U srce moje gledaj: kako malo od svih je
rijei med nama ostalo. Kajanje osta, to
nee da mine.

Nemoj otii, ne govori nita, nek tee dalje

slijepih snova rijeka i nek u unu nosi dva
ovjeka, a svejedno je gdje su pristanita.

MILIEVI
JANKO POLI-KAMOV (1886-1910) HRVATSKA

LEDENI BLUD

Tu emo umrijeti, Kitty, i nemone su noge moje; nema izlaza iz ledene

ume i nema putova u tmini; sve je pokrito i nestalo tragova naih;
klonula mi ruka i mraz je pao na misao moju; propast emo, Kitty,
pohotne su ralje smrti.

Sjea se ljeta i pjesama mojih?

papir e da pria potomcima grijehe moje i ime e moje
biti kletva;

plakat e tebe, i suza e biti Kitty;

oskvrnuli te stihovi moji i prtei si blud u knjizi mojoj.

Prepale se oi tvoje i sledila se sapa tvoja; sijeda si od studeni i usne su

tvoje razderane; dre ti dua i groza je melodija njezina; mrtva je
atmosfera i pjesma je oblijee tvoja; kratak je njezin vijek i vraa se k
nama ko snijeg.

uje li rijei moje, zabludjela plahosti? one su

bezglasni blud i ledeno sru k tebi; ruke te moje
bujme oh, daj mi apat krvi.

Gle, pomralo sunce i blijednuli mu traci;

sami smo u strahoti zimnih usta i crni se drijelo sablasti;
zove nas i pohotan je njezin pjev;
mahniti su zubi njezini i samljet e kosti nae.

Daj mi apat krvi u krvi je ivot na;

jaa je ona od bjesova i oduprijet e se samrtnoj navali;
o duni i skoknimo i tisnimo se jedno u drugo;
pospana je krv naa u bdijenju je spas na.
Gle, pao led i zamire botvo nae;
nema sjaja majka moja i mrtve su usne njezine;
nema mlijeka sa sisa njezinih i pomrijet e djeca njena;
ledena je groza i mraz plazi vrhu nas;
sledile se rijei moje i olovne se rue na nas.
Gdje ti je krv, ljubavi moja?
nokat e moj traiti i zub e biti ispitivalac,
oni e biti ko oi gladi i glas potopa.

Gluha si za rijei moje i nijema je strast tvoja; gdje ti je krv, eno

pjesama mojih i sanja mojih? zamire, duo, i nema zvonca kod
pogreba tvoga; sledila se krv tvoja i polomljene su kosti tvoje; nema
toplote dah moj i mrtav je cjelov.

Spremna su jestiva, sablasti, elim ti dobar tek, jedan je

tanjir, Kitty, i tjelesa su naa jestivo; vjenani smo, eno
u crijevlju nas eka pir; enidba je naa skora i krevet je
prostrt na; prostrt je krevet na i avlima pribie daske.

Jedan je grob na i preko njega nema krsta; jedan je lijes na i tjelesa se

naa grle, vlana je zemlja o mrtva ljubavi.
Nema due u kosturu naem i raspadu mesa naega; crvi su cjelovi nai
i sagnjie oliene daske.

Kapaju li suze povrh groba naega i cvjeta li cvijee? Miluje li nas

pero pjesnika i toplota suutne mladosti? Hoe li prorovati naslage i
probiti lijes?
Hoe li nai kosti nae i proitati posljednji stih?

Kratak je bio moj vijek i prerano je umrla dua; rana je bila smrt ko
prerane moje strasti; iz mrtvoga groba struji krik i osudan je njegov
zvuk; on je ko oaj s osude i plamen otpora.
 Gledajte zalutali blud, gledajte strasti bitka; prokunite
misao moju i sagite joj krila; sa strvina se izvija i
buntovan je njezin dah; mrtva se tjelesa ljube i oajan je
njihov krik.

Zbunila se majka priroda i pijana bjee kod poroda: tijesan mi

bijae vijek, a velebna bjee mi dua.

TIN UJEVI (1891-1955)

HRVATSKA

ZELENU GRANU

Zelenu granu s tugom uta voa u kakvom starom

spljetskom perivoju sanjarim s mirom dok se dua noa i
vlaga snova hvata duu moju;

al enja dre kao ptie golo, ko plava pjesma naglo

prekinuta, ko nebo blijedo i beznadno kolo, ko bosi
prosjak na po pusta puta.

Sva ljubav moja usred ceste kine, moje je srce od sedam

komada; pod svakim maem jedan plam da vrisne; nad
mojim dahom mramorna gromada.

Tmurne se misli reska svjetla boje; krv u modane,

mozak van da skoi; nad mojim mrakom sijevaju tek
tvoje, tuinska eno, samilosne oi.

464
MIROSLAV KRLEA (1893-1981)

HRVATSKA

ENA I ILUZIJE

ene jesu, kad glazba zvoni, med se toi i sunce gori.

I smijeh kada ubori ko fontana, i onda ene jesu. Ali kad je Tmina,
onda nema ena.
O, kada uzimljemo na se teret na i kletvu nau,
i kad je bol,
ne,
onda nema ena.
Nema onda nae enske nasmijane pratnje.
Apsolutno stoji ovjek sam.
I dobro je, da ovjek stoji apsolutno sam.
Iluzije su sve pogrebne i mrtve
I dobro je da smo tvrdi i da nam je na sprovodu svih snova oko suho.
Dobro je! Dobro je!

ANTUN BRANKO IMI (1898-1925)

HRVATSKA

LJUBAV

Zgasnuli smo utu lampu

Plavi plat je pao oko tvoga tijela Vani

ume oblaci i stabla Vani lete bijela
teka krila

Moje tijelo isprueno podno tvojih nogu

 Moje ruke svijaju se ude mole

Draga, neka tvoje teke kose Kroz no zavijore, zavijore

Kroz no Kose moje drage duboko umore kao more

MILO CRNJANSKI (1893-1977)

SRBIJA

TRAG

elim:
da posle snova
ne ostane trag moj na tvom telu.

Da ponese od mene samo tugu i svilu belu i miris

blag...

puteva zasutih liem svelim sa jablanova.

RADE DRAINAC (1898-1943)

SRBIJA

NAA LJUBAV

No me ta u mladosti stie,
Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
Videste li pseto koje ovek tera od sebe, A ono mu i
dalje ruke lie?

466
 Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada se osamim zaogrne me ogrtaem snova.
I mada mi davno ree sve,
Uvek je za me nova.

Danima se koljemo kao hijene I jedno u drugom vidimo kugu,

A opet... izvan te kobne ene U mojoj dui nema mesta za
drugu.

Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,

I ve sam od toga kao mesec ut,
Pa se opet neobjanjivo sastanemo Da zajedno produimo put.

Ne znam vie da li je to ljubav,

Ili zagonetni ulni mrak;
Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
0 reni brzak.

DESANKA MAKSIMOVI (1898)

SRBIJA

NE BOJ SE

Ne boj se, to je kao kad list padne pod granu, kao da se nou
izgubi posljednji um, kao kad se s vrha gore pogleda na
drugu stranu, kao kad za blagom milju odluta um.

Ne boj se, to je kao kad se more najednom stia

1 pokrije mutnim sjajem do u nedogled.
Ne boj se, bie lako, kao to se lako spusti kia, kao to pred
suncem iezne lako mesec bled.
 Ne boj se, bie to samo kao kad se u maglu tone, staze i izvori i
svet se pomrai sav.
Evo ti moje ruke, poslednje tanke spone, dokle se u pomrinu ne
bude otisnuo splav.

Ne boj se, bie blago kao kad bela povesma poveju se topola i
legnu tlom kao cvet.
Bie kao prelaz od jednog do drugog bola, ugledaemo u jezeru
rastuen sav oko sebe svet.

Ne boj se, bie brzo kao kad se namakne zamka, uskovitlae se

samo oko nas prostor plav.
Evo ti moje ruke, ona e biti slamka kojom je preko reke
prebrodio iz bajke mrav.

Nekada si, kao dete, koraao niz brvno, preko

ponora sveg u tamnoj, vlanoj esti, ne gledajui u
dno pod sobom crno.
Ne gledaj ni sad, ja u te polako povesti.

DUAN MATI (1898)

SRBIJA

DONEU TI CVEE

Doneu ti cvee to raste u snovima udno razroko grdno i

grdobno doneu ti cvee usamljenika snove onih kojima ljubav
nije odgovorila

doneu ti cvee to raste u pustinjama nepojamno otrovno opojno

i slepo doneu ti vatre to bukte u groznicama vatre to se ne
gase vatre od kojih se umire

468
 doneu ti cvee to nie u movarama cvee od
koga se nee nikad da izlei doneu ti mirise
svih mora svih sahara mirise od kojih se nikad
nee da probudi

doneu ti sve mrnje da risovi te one uvaju doneu ti sve

maske da nevidljiva mi bude doneu ti nezajaenost svoju
da u tebi zanavek gladuje
doneu ti beskraj da se nikad vie natrag ne povrati
doneu ti sve navike teke grivne da smire ruke ti nemirne
sve sumnje da veu nestalno ti srce
doneu ti sve radosti jake ko zaini istoka da te slome i
bude tiha kao reka ponornica

doneu ti cvee naih nebesa doneu ti cvee nae krvi

doneu ti nebo nae krvi doneu ti krv naeg cvea doneu ti
krv naih nebesa doneu ti nebo naeg cvea da krui u
meni ko zvezde to u noi smeno i smeteno krue
da si mi krvotok ivota da si mi krvotok smrti.

GUSTAV KRKLEC (1899-1977)

HRVATSKA

PEPEO STRASTI

Kao bludni otrov, u mene i u te prodrla je udnja jednoga za

drugim; nae strasti rastu u mrane kolute mi gorimo
nijemo u dnevima dugim.

469
Noi su nam bez sna, pune patnje, krika, traimo se
svakim pokretom i kretnjom. eamo se eom
vjenih ljubavnika koja prijeti suhom i samrtnom
prijetnjom.

Izvore nemira, vrelo vjenih snaga, crna esmo

mojih estih nadahnua, prije no to stignem do
tvojega praga nestat e mi daha, izdat e me plua.

Svaki dan je brazda u mom elu vrelom, svaka no

je krvav peat na dnu due. Svako jutro za te jedan
kobni prelom i svakog te mraka crnje more gue.

Kidamo se. Srca praskaju i gasnu.

Izgaraju tijela. Traimo se. Sve smo izgubili
svjesno. U sumraku kasnu krvlju cvatu usta.
Budimo se. Gdje smo?

Gdje smo? Usred mora, u zanosu sjajnom, u svijetu

bez svjetla? Usred bestjelesne strepnje? U samoi u
snu, u beskrajnom prostoru dvije munje pobunjene,
bijesne?

Nikad, nikad nee da se nau nae uzavrele udnje,

uzburkane strasti.
Svako e iz svoje gorke, slatke ae ispivi svoj
otrov, u groznici, pasti.

Izgorjeti svojom udnjom uzaludnom u pepeo i prah

za zgarita nova i ko dim od vatre nestani na
udnom, na arobnom putu put nestalih snova.
(DOBRIA CESARI (1902-1980^)

HRVATSKA

POVRATAK

Ko zna (ah, niko, niko nita ne zna. Krhko je

znanje!)
Moda je pao trak istine u me,
A moda su sanje.
Jo bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti velim,
Ali ja ne znam da li da je elim,
Ili ne elim.

U moru ivota to vjeito kipi, to vjeito hlapi,

Stvaraju se opet, sastaju se opet
Moda iste kapi
I kad proe vjenost zvjezdanijem putem, Jedna
vjenost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu nai Neka ista usta.

Moda e se jednom uvee pojavit Prekrasna, u

plavom,
Ne slutei da si svoju svjetlost lila Mojom
davnom javom,
I ja, koji piem srcem punim tebe Ove udne rime,
Oh, ja neu znati, enjo moje biti,
Niti tvoje ime!
 Pa ako i dua u tome trenutku Svoje uho
napne,
Sigurnim e glasom zagluiti razum Sve to slutnja apne;
Kod veernjih lampa mi emo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas veu Neki stari lanci.

No vrijeme se kree, no vrijeme se kree Ko sunce u krugu,

I nosi nam opet ono to je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut e oi, nai e se ruke,
A srce se dii
I slijepi za stope bivega ivota Njima emo ii.

Ko zna (ah, niko, niko nita ne zna. Krhko je

znanje!)
Moda je pao trak istine u me,
A moda su sanje.
Jo bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti velim,
Ali ja ne znam da li da je elim,
Ili ne elim.

RISTO RATKOVI (1903-1954)

CRNA GORA

PONO MENE

Zaspati ili umreti...

Ili se pretvoriti u suncokret...
Da li je ona ikada i bila...
Ali otkud njen lik nasluen u vazduhu im pogledam.
Njeni prsti iveli su u mojoj ruci i posle njene smrti.
Ja sam ih pokretao i nisam razlikovao
Da li imaju vezu kakvu jo sa kosom njenom,
Ili sa oima.
Ili sa haljinom novom to joj kupih.

Tako sam retko uzimao i za nju i za se.

Tako esto smo se svlaili kao vedar dan.
I ini mi se da nema mesta na svetu Gde nismo zajedno bili.

Mrtva si, a tebe nema.

Zato mi ne doe?...
Ta zna li kako si obeala ee da e se meni javljat...
Moda ti i kuca uporno na vid mi,
Moda su oi moje nesposobne da te vide.
Oseam lobanja cela tobom da mi je ispunjena.

Voskresni!
Voskresni ili sebe ili barem oi moje...
Sluh mi je ve malo savreniji:
Zovne me.
Osetih i dah tvoj i miris predsmrtni,
Tamo gde se nadao ne bih.

I srce mi je jo sposobnije Za otkucavanje tajnih znakova duha,

Duha ili druge materije,
Ono ini da nou katkad moram zatvoriti vrata od sobe I oseam da
lei povrh zelenih suncokreta.
U zelenoj koulji,
Prevrnutim oima.

473
 Ali mi jo dola nisi,
I bee kao ravnoduna
Prema strahu mom to svaka stvar bee zagrobno iva. Muih se dugo
u toj noi.
Jedan mi ovek, seljaki odeven, ispria,
U guvi dima i ljudi po jednom nepoznatom podrumu, Da ima neko to
dodir na spreava,
I to do mene lepe nisi doputovala.
Poverih tome sumnjivom prijatelju zaveru svoju Da tog u duha
polako ubiti iz puke to smeta naem sporazumevanju.

Pobediu ga, mislim, grobom tvojim,

Slikom i kosom crnom tvojom.
I cvetom sasuenim koji bee oko tvoje glave A cvet se prihvati rukava
mog:
To ti mi kao uzdarje vrati.

Pomozi mi, pomozi:

Vidnija budi kad u ma koju sobu za mnom ude...
Bar sad ne brine brige sirotinjske,
Jadnice moja!
Celog dana, onog dana, uzalud traih pare,
A kad ti dodoh mrtvoj ti dooh...
Velika patnice moja,
Krvavo te pozdravljam.

DRAGUTIN TADIJANOVI (1905)

HRVATSKA

LELIJA

Srce je moje skreno, a tebi je ime Lelija.

I ovoga proljea ubori potok kao i proljetos Kada si ti bila u
Rastuju.
Gdje si, Lelijo, gdje si?
 Vrbe uz potok rastu,
Mekane kore. Proljetos Sjedasmo ukraj potoka:
Ti i ja... Ustavi Odrezah granu vrbovu I sagradih
sviralu sitnu,
Ja, Lem.
Kada ti dadoh sviralu,
Potok je uborio, uborio:
Ti si u sviralu svirala
Kao vjetar to dolijee s bregova.
Ja, Lem, nagnuh se,
Kradom, nada te:
U njedrima tvojim Mirno, mirno leahu Dva mala,
bijela janjeta.

Gdje si, Lelijo, gdje si?

I ovog proljea ubori potok kao i proljetos Kada si ti bila u
Rastuju.
Srce je moje zgaeno, a tebi je ime Lelija.

OSKAR DAVIO (1909)

SRBIJA

HANA

im sam joj video prsa nad vagom kraj izloga izmeu

preseene narande i sapuna zavoleh je to je najlepa,
zavolo sam je stoga, to je sva bila hranjiva, sva kao usta
puna.
 Hana sa enicom od bibera, s pramenjem od vanilje sa prstima kao
cvee to u iraku gore...
Ko ne bi voleo te zaine, to lisnato obilje, taj dimnjak
nosa, ta prsa: bibavo more.

Ta ne zna njene usne to se svlae, zube to kripe, sneg to vrije, tu harmoniku s

dva reda dugmeta od porculana.
Njen smeh me svog iscepa i smehom sve zaije taj radosni
bunar, ta ivotinja Hana,

kad me poljubi ustima vrelim ko mlado kue i ljulja

poljupcima bez severa i smera, zagrljaji njeni u mene toe i
izrue sve to divljak rua i matroz veera.

Ti ne zna njen pogled prljav od uglja to se pui i gleda iz peci, te kapke to se diu:
spore zavese; oko to sine: beli badem oljuten, njene zube krilate, zube od malih rei
i jezik iljat i vreo, taj jezik pomalo rasputen.

476
NIK. VAS. RAKITIN (1885-1934)

BUGARSKA

LJUBAVNICI

Ona anje dok ne padne vee, on je tamo gore

gdje stada planduju. Razdvojena srca venu kao
cvijee, eznu i u enji snove svoje snuju.

Al eto ve i vee dohrli s visina, kraj izvora

sjen do sjeni brodi ona e po vodu sa
svijetlim vedrima, on umorno stado sad onamo
vodi.

Nad vrsima tamnim mjesec rog izvija, zvijezde

iskre kao zaljubljene oi, tiina meka ko cjelov
sad prija.

Ni vrbe ne trepere, ne umore; na izvoru voda

slatko pjev svoj toi i dva srca slatko apu
neto zbore.

VELEBIT '

ELISAVETA BAGRJANA (1894)

BUGARSKA

DALJINA

Svijet je sada podijeljen na dvoje

i put se moj i tvoj sastati nee.

Za nas nesavladivih daljina u prostranstvenom

pribliavanju ipak ima.
477
Jesi li sada tu ili na drugom kraju Zemlje, ili na
nekoj planeti nepoznatoj
jednako smo daleko jedno od drugoga
i u mraku izmeu nas razlivenom ne uje se ni
zov, ni zvuk. ni znak.

to ako isti val pjenuavi

i tvoju
i moju obalu prelije?

I najjaa je tvoja elja slaba danas da ukloni

sputene barijere, a ja
krila nevidljiva stei ne mogu da posljednju
stazu preletim
i da ti na veeri tunoj budem gutljaj vina
i zalogaj hljeba.

Svijet je sada podijeljen na dvoje

i put se moj i tvoj sastati nee.

KEPESKI
NIKOLA VAPCAROV (1909-1942)

BUGARSKA

OPROTAJ mojoj eni

Kao daleki gost iji dolazak ne sluti ponekad u ti dolaziti

u san.
Ne ostavljaj me ti na putu ne zakljuavaj stan.

Ui u tiho i spsti polako,

moj pogled kroz mrak do tebe e stii.
Kada gledajui te svoju e utolim tako, celivau te i otii.

UROEV1

GEORGE TOPIRCIANU (1886-1937)

RUMUNJSKA

RASTUENOJ DRAGOJ

Htio bih plavog neba, i mira, i svjetlosti, perivoj ko u prii

da mi se pojavi, s puteljcima, u sjeni, cvatom jorgovana
i alosnim vrbama na obali jezera.

I ti da bude tamo izvor moje sree!

Da gledam struk ti tanki i oi kako plamte, ti vilo moja
draga i kraljice cvijea, da ti dadem vjenost ljubavi
beskrajne!

Da te ne gledam tunu, ve ednu za ivotom,

i rumenu u licu, s nasmijanom ljepotom, da ne bude gorine
to te zadesila, da te ne boli vie bol tvoja sadanja.

KOVAEC 479
 ZAHARIA STANCU (1902-1974)

RUMUNJSKA

VEER

Sino smo stali pod stablom starim, s

jabukama ko obrazi tvoji.
Koliko sam htio da ti kaem da u misli mi
raste kao cvijet.

Odjednom se digosmo oboje,

zajedno smo s livade otili
zaleenih usana; po nama tiho je
teko potok mjeseine.

KOVAEC

GYULA JUHASZ (1883-1937)

MAARSKA

VJENA ANNA

Ljeta su dola, tekla, ti izosta pomalo iz mojih sjeanja

i posta sve bljei lik tvoj u srcu, izblijedje oblina tvojih
ramena, i presta zvoniti glas tvoj, i vie ne slijedih tebe
u umu ivota sve dublje.
Sad mirno izgovaram tvoje ime, vie ne drem pred
pogledom tvojim.
... Ta znam da bjee jedna izmed mnogih. Komedija je
mladost; no svejedno ne vjeruj, draga, da bjee badava,
480 i ne vjeruj da ieznu za vazda!
 Jo ivi u kravati koja kliznu u stranu, u svakoj
nezgrapnoj rijei, u promaenom mom pozdravu
svakom, ko i u svakom razderanom pismu, u
cijelom varavom ivotu za me ti ivi, vlada,
zauvijek. Amen.

VELEBIT

MIHALY BABITS (1883-1941)

MAARSKA

BLIJEDA ZIMSKA SLIKA

0 kakva tiina blijeda!

U zimskom snu gle dom na sni. Prii oknu,
cjeluni me
1 motri, draga, krajolik!

Sunce sija, snijeit presta, al roj pahulja leti

nijem: ko i one, meko, tiho sad leti za trenom
tren.

Doi, draga, ka prozoru, po dvoritu zirni sad!

Na njegovu meku sagu izgubi se svemu trag!
Samo noga male sluge
ostvarila trag svoj blijed i
gubi se ko Saharom
karavana dugi red.

31 Milievi: Zlatna knjiga svjetske Ijub&vne poezije

 Smrznut meu slamom zdenac stoji u dnu vrta sad,
svojom lenom bradom zbori: ljeta lete kao sat.
0 pahulje svih asova gdje ste sad dok vlada led
da branite zdenac srca bolje nego slamni splet

A na snijegu bliskog krova dim, gle, prati udan

sjen: ko da davni spomen leti srodnom srcu,
zamoren.
1 dok snijei, tko sad misli na nas kao brat ii
drug?
Idu zemljom, dobra srca tajno vee lanac dug.

VELEBIT

DEZSO KOSZTOLANYI (1885-1936)

MAARSKA

JADANJE BIJEDNOG DJEAKA

Ve gdjekada o ljubavi razmiljam. Kakva li je,

Boe, slika njena?
Ve je i sretoh negdje davno, davno, Valjda u
kojoj prii Andersena?
Bit e sjetna. Kestenjava. Mila.
Due njene, meke kao svila.
I dok e drugi ludovati, ona Darivat e cvijeem
mene bona.
Sjeda uz krevet. Knjiga pria su joj oi.

481
 Tiho ape. Samo meni. Vie nikom I bolnu mi
glavu ornata runikom.
A smijeh joj zvuke violine toi.
Sva ona ja sam. Sva je poput mene dana. Sva
zagonetna, udna. Rijetko nasmijana. Blaga je, tiha.
U no gleda, sniva I gdje se ozre, tu tiina biva...

VELEBIT

JULIO BAGHY (1891)

MAARSKA

NE MOE BIT ZA ME SVETA

Ne moe bit za me sveta jedna slaba ena, zalud je

to rimskom papi propovijeda tema.

Kad bi samo svetih bilo, kraj bi doo svima, ne bi

mene, tebe bilo, ni pape sred Rima.

Kapelice ja ne gradim od enskoga krila da ko

svetac hodoastim trae dui mira.

Tek svecu se ena moli,

pobono se udi, al
cjelov i srce grijenim
mukarcima nudi.

483
 Poljubac da najslai je od
svih ljudskih snova, jednako
to znadu pop i skitnica bez
krova.

Znao to i papa al je preo

zaboravu kad je tamni
uvojak jo resio mu glavu.

VELEBIT

ATTILA JOZSEF (1905-1937)

MAARSKA

DJETETOM TI ME STVORI

Djetetom ti me stvori. Trideset ljutih zima uzalud imah

za odgojitelja muku.
Ne mogu hodati ni sjediti mimo.
K tebi svi me udovi guraju i vuku.

U ustima te drim ko derle pas kaki

i da me ne zague, bjeao bih rado.
Sad na me trenutak nabacuje svaki ljeta od
kojih ivot mi je strado.

Hrani me, gle gladujem. Pokrij me zebem. Budala sam

daj, malo se sa mnom bavi.
Tvoja odsutnost kroza me ko propuh kroz kuu ide. Uini da strah
me konano ostavi.

Pogledala si me i sve zaboravljah.

Sasluala i rije mi morae zapeti.
Udesi da ne budem tako nemilostiv da sam
ivjet mogu i sam umrijeti!

484
 Majka me izbi na pragu sam leao da se moglo, u
se bih se sakrio bio poda mnom kamen, a nada mnom
praznina. eljan sna i mira, tebi zakucah tio.

Mnogo ih je beutnih poput mene, kojima ipak oi

prosuze jednom.
Jako te volim i voljeti sebe
nauih s tobom dragom, nada sve ednom.

VELEBIT

MIKLOS RADNOTI (1909-1944)

MAARSKA

LJUBAVNA PJESMA

Jo na zapenuenom nebu tromo sunce stoji, zatim

mahne senom pa potone.
I tu, u tvom oku, sjajna zraka sija, pa blistava zamre u
svodu plavom.

Jedna se uta staza svija, davno zarasla travom!

Jer pomalja se jesen. Ve stresaju orahe,

a u sobama tiina sa zidova kaplje,
pusti da ti sa ramena poleti sanjarska ptica,
pada lie, mraz se blii,
prevre se kruta oranica,
uje li tiho ruenje, ko da nebo izdie?

O, strao godinjih doba, krotka draga!

Volim te kako nikad neu voliti vie.

KI

485
 MARTINUS NIJHOFF (1894-1953)

NIZOZEMSKA

FUGUETTE

Klaudijo, svira na klaviru, a ja sam na

verandi, oslukujem pjesmu iz krhka srca
utihnulih stvari, glas noi sluam: nekome
se moli.

Moje se srce umirilo: to je tihi svretak

velikih nevolja. Klaudijo, kia to su nas
dijelile sad nema vie, a no je sve bjelja.

Njenou blagom muzika se glasi: ko da u

strani zelenoj prebiva,
ii basnu ita, ii mozaik motri.

A srce, primivi to srcu pripada, ne

zbunjuje se patnjom, nije bolno i zaboravlja
sve to jad mu zada.

ZEKOVI

GERRIT ACHTERBERG (1905 -1962)

NIZOZEMSKA

GROZNICA

Groznica vas kvasi u zemljinoj krasti.

Moja su usta suha i zlatna od ei krvi.

486
Vi ste ta tenost
to u mene klizi
iz ove ae;
slatka celuloza,
s kojom se pelud moje due
mijea u pokoj i rue.

Ja sam tuberkuloza, zarazim vas

drugim ivotom kasnim.

utim, va uvojak na usnama mi

lebdi.
utim rani duak
vie naih glava
vabi prve rijei; one
pred gaenje.

utavi dah noi sprijei umiranje.

ZEKOVI

487
EDITH SODERGRAN (1892-1923)

VEANKA IZ FINSKE

RASHLAUJE SE DAN

Rashlauje se dan u veer...

Pij toplinu iz moje ruke, krv moje ruke krv je proljea.
Uzmi moju ruku, uzmi moju bijelu ruku, uzmi enju mojih uskih
ramena...
Bilo bi divno osjetiti jedne jedine noi, ovakve noi tvoju teku glavu
na mojoj grudi.

II

Bacio si crvenu ruu svoje ljubavi u moje bijelo krilo ja vrsto

drim vrelim rukama crvenu ruu tvoje ljubavi to brzo vene...
O vladaru hladnih oiju, primam krunu koju mi prua, to saginje mi
glavu prema srcu...

III

Svog gospodara danas vidjeh prvi put, drui odmah ga prepoznah.

Sad dobro utim teku mu pest na svojoj lakoj ruci... Gdje je moj
zvonki djevianski smijeh, enska sloboda uzdignute glave?
Sad dobro utim vrsti mu stisak oko mog drhtavog tijela,
sad ujem stvarnosti tvrdi zvek
pod mojim ruiastim, ruiastim snima.
 IV

Cvijet si traio
naao plod.
Traio izvor
naao more.
Traio enu
naao duu
razoaran si.

SLAMNIG-OLJAN

INGER HAGERUP (1905)

VEDSKA

ZAELJEH UMRIJET PROLE NOI

Zaeljeh umrijet prole noi. Umrijet. Al

preplaih se, jer sam bila sama, Duboka kao more
bjee tama.

to e mi sati i noi i dani

I tijelo moje kada tebe nema.

Zaeljeh umrijeti, ali smrt bje preblizu. I

prekrupnim me pogledala okom.
U precrnome pogrebnome platu.

SLAMNIG-OLJAN
 I LJUBAV E UMRIJETI

Ubij me, ree ona, jer tako i tako smrt vlada nama.
Radije nego da me napusti ivot, napustit u ga
sama.

I ljubav e umrijeti ko da
je ni bilo nije.
Ljubljeni, pusti da odem prva, pusti
da umrem prije!

SLAMNIG-OLJAN

ERIK LINDEGREN (1910)

VEDSKA

ARIOSO

Negdje u nama uvijek smo zajedno, negdje u nama nikada ne moe

pobjei naa ljubav Negdje
o negdje
svi su vlakovi otili, a svi satovi stali: negdje u
nama uvijek smo ovdje i sada, uvijek smo ti do
stapanja i zamjene, iznenada smo udo uenja i
promjene, val to se rui, vatra rua i snijeg.

490
 Negdje u nama gdje su kosti izbijeljele kad je popustila e
istraivaa i sumnjaa do zanijekanog sklizanja do zapeaenog
naputanja
O oblae utjehe! negdje u nama
gdje su njihove kosti izbijeljele a udesa se sastala
die se daleka izvjesnost kao talasanje talasanja
zrcali nau daljinu kao talasanje daljinu zvijezde
zrcalim nau blizinu kao talasanje blizinu zvijezde
san uvijek skida masku i postaje ti
to se u bolu od mene odmie
do ponovnog povratka
do ponovnog povratka meni
sve vie i vie u nama, sve vie i vie ti.

SLAMNIG-OLJAN

KARL VENNBERG (1910)

VEDSKA

TAKVA JE MOJA BOL

Takva je moja bol kad me ostavlja, ravnoduna bol kao pokret

rukom.

Jedna je ljubav umrla, jedna ili obje, a povrijeenost, pratilica

mrtve ljubavi, ve je s druge strane prozora.

Nato si ustala i izala iz sobe.

Ipak je vedro svjetlo ulo kroz okna.

Takva je dakle moja bol kad me ostavlja ravnoduna bol kao

pokret rukom.

SLAMNIG-OLJAN
 OLAV AUKRUST (1883-1929) NORVEKA

BLAENSTVO

Kad oi rone u plaljive oi,

A nikad nee sti duboko
I dok se nebom svjetlo toi,
A njihova ljubav vjeno mora Letjet
visoko,
Dok im se radosno due stisle,
Tako da isto misle
Dok toi se zvjezdano svjetlo nebesko Kakvo
blaenstvo bit muko i ensko.

SLAMNIG-OLJAN

GUNNAR REISS-ANDERSEN (1896)

NORVEKA

SRCIMA

Ne zaboravi onu to nije te srela to moda te

sretne Jednom poslije smrti.

Ne zaboravi nikad Onu to moda ekae na te

Cijeli svoj ivot.

492
Ne zaboravi onu Za
kojom ezne Ne
zaboravi nju Zbog
one koju voli.

Ne zaboravi onu Jer

samo je ona Ona
koju voli U onoj
koju voli.

SLAMNIG-OLJAN

493
 NIS PETERSEN (1897-1941)

DANSKA

PROLJEE U MARIAGER FJORDU

Udruila se zlatna dva leptira, osmera krila nose

ih u dalj.
Muica sitna nae kavalira i oni vrag im nije
dao mira, a ivot kratak, brzo mu je kraj.

Madonna svilene zavitla vlasi, ko platem ovi i

prsa i plea.
S djetlicom djetli djetliki se mazi, a kukavica
proroki se glasi i puno gnijezdo djetlia obea.

Jaglaci niu, niu umarice, iz vlane zemlje

rumenika nie i milijuni pokazuju lice gle
nasmijane cvjetne djevojice, gle nasmijane
cvjetove mladie.

Proljee bjee i svi kao ludi pri svakom smijeku

na sunevu licu, a u toplini na travnatoj grudi
kovaeva je cura, bujnih grudi, ila i ila malu
kouljicu.

SLAMNIG-OLJAN

494
MAGNOS STEFANSSON (.Orn Arnarson.) (1884-1942) ISLAND

IZGON

U tvom ljubavnom raju zemaljskom Ko

blaen sam ljubavnik luto I brao sam voe i
jabuke I do mile volje ih guto.

Al u raju se ne smije grijeit Ako si mudar i

skladan.
I sad sam izgnan iz raja,
Ko Adam sad sam jadan.

Al jo je ostalo voa I jabuka. To me alosti.

Sve e to ostati drugima,
Drugima, Boe mi prosti.
SLAMNIG-OLJAN

TMAS GUDMUNDSSON (1901) ISLAND

O LIJEPI SVIJETE

Ko mlijeko bijel, ko mjesec blijed Ko

mjesec blijed ti obraz sino.
Ti doe svaku no u klijet I svaku no smo
ili vino.
I veselo je teklo vrijeme Veselo vrijeme.
Sretan sat,
I divne ruke, bijeli vrat.
O dragi sat al srea skrene.
 I emu alit proli dan to blistav
proe, emu tuba,
Na ljubav koja kao plam U srcu ivu
radost uga?
Mladost ti htjede ljubav, vino A
tisustruko se veseli Taj kojemu je
ivot cijeli U danu mino uz ljubav,
vino.

Znam, ljubav nema vjean tok,

Al znam za ljubav to slatkou I ar
e dati na kratak rok.
I kad ko smola crnom nou Konano
budem zamotan I kad se smrae,
zgasnu oi,
Znam koja e se pjesma toit Kroz
zrak i do mi uhu, znam:

O, lijepi svijete, vino, sunce, hvala vam!

SLAMNIG-OLJAN

496
OLAVI PAAVOLAINEN (1903)

FINSKA

NOTTURNO

Ljubi me da se odmorim; umor je lijep leaj ljubavi.

San na tvojim grudima grob je u moru.
Dugo, prazno ljuljanje u kolijevci morskih struja.
Ljubi me, da zaspim kao more koje nikad ne vraa mrtvace.
Ljubi me da se smirim
mirom tamnijim od beskrajne ume.
Samo uma pokapa svoje mrtve bolje nego more.
Daj da pustim svoje boli u njen labirint kao putnike koji se
predaleko usuuju: vitice loza razbijaju svaki krik, lie
paprati koja uzdie pokriva njihova tijela, divlje i mrano bilje
pokriva sve.
i
Sa suzama strasti na obrazu ti poiva u mojim rukama, ti si more, ti si
uma njihovi mrtvi se nikad ne vraaju u ivot!

SLAMNIG-OLJAN
 MARIE UNDER (1883 - ?)

ESTONIJA

EKSTAZA

U tom ivotu najbolje se utim,

Svih vrelih udnja tu je blagdan moj.
Tu predajem se slasti opojnoj
Jer smirenost je strana mojoj udi.

K nogama mojim, kao vrela pjena, Pada zelen

tit. U smetenosti Do kraja klizi, jer bez
himbenosti Najljepa je ipak naga ena.

to iri tako miris suncokret I suton poput prie

modar biva?
U svem lijepom bie mi uiva

to sklad u dui stvara, vii red:

au ivota ispijat se spremam Ko smrt da goni
pa vremena nemam.

VELEBIT

HENRIK VISNAPUU (1890)

ESTONIJA

ZLATNOUTA PJESMA

Zlatnout je park, zlatnouto je srce i hod sad u

ginuu zlatnom.
Zlatnout je put, zlatnouto je srce i dvoje u
ginuu zlatnom.

498
 Gle, par u zlatnom razgovoru;
zlatnouto je srce kao jesen; i hod u
zlatnom razgovoru, rije srdaca
zlatna je ko jesen.

Dva srca zbore zlatno u snu zlatnom.

Ta oba srca nejednako ute.
Moje je srce u svome snu zlatnom, a tvoje
prima druge boje ute.

Zlatnout je park i vjetar zlatno kosi, leptiri

zlatni klize svuda; zlatnout je put i vjetar zlato
nosi na put. Zar lijevo ili desno, kuda?
VELEBIT

HILDA DRESEN (1896)

ESTONIJA

MOLITVENE RIJEI

Zorom rano i uvee, ja ponovo ko da molim, ja ponovo ko da

molim, arka srca ovo zborim: ljubav moja da mi raste u sve
dane, u sve sate, u sve sate korijenje srca da mi jaa, cvate.
Ljubav moja da ne bude cvijet rujnih lati samo, cvijet rujnih lati
samo koji svene nenadano, ve da bude stablo vito, korjenito,
bujnih grana, bujnih grana, a na vjetru krepkost svjea, postojana.
Njenom rastu, ko i stabla, neka zastoj ne prijeti, neka zastoj ne
prijeti, a strah dalje od nje leti, i ko stablo duga vijeka, ljubav moja,
kad smrt zovne, kad smrt zovne, ko blagoslov nek u srcu ivi
tvome.

VELEBIT (sa esperanta)

EDVARTS VIRZA (1883-194o)

LETONIJA

ENA

Ko crven cvijet ja otvaram se nou u kasne

sate, o pononom muku, i arki plamen
proima me cijelu, a strasti plamte u
potmulom zvuku.

Tad golo tijelo mi na mjeseini blista kano

cvijet lotosov bijeli, i pruam ruke u
besvjesnoj strasti, to divlje, ludo zagrliti eli.

Krv tvoje krvi tad u meni struji, ti blijed se

rui poput ruevine; ja kao tamni poar dalje
hrlim, dok nova rtva na grud mi se vine.

JEI C
MYKOLAS VAJTKUS (1883-1973)

LITVA

NIKAD

Nikad, nikada vie ja te ugledat neu.

Nikad, nikada vie... Kako to zvui muklo! Bijedni e
prolazit dani: uzalud traei sreu, itav e ivot proi
vie te ugledat neu.

Kad srce pritisnu boli, uzalud trait u sreu U sjajnim oima

tvojim... Tuno je zvono tuklo. Nikad, nikad vie ja te ugledat
neu,
Nikad, nikada vie... Makar i srce puklo.

JEI

KAZYS INIURA (1906-1974)

LITVA

IVJETI I LJUBITI

Kad bi jedan dan mi samo

Stvoritelj na zemlji dao,
Jurnuo bih odmah amo i
radosno plesat stao:
Molitvicu izmolio,
Zemljicu bih poljubio,
Pa bih opet otplovio
I laka bih srca tad Ostavio
zemlju rad.
 Kad bi samo asak mali Tek za
ljubav meni dali, Makar ne znam
kako strado, I najvee boli rado
Podnio bih. Makar cio Na tom
plamu izgorio, Nikad ne bih poalio
Neka znadu ljudi svi to,
ljubavi, vrijedi ti!

JEI

502
KOSTAS URANIS (1890-1953) GRKA

PROLAZNICE

0 ene, to vas neko u vlakovima vidjeh, kad krenuti u

tue su zemlje morali,
1 vi ene, to vas ugledah kako s osmijehom iz jednog
zagrljaja srljate u drugi,
i vi ene s balkona to ste promatrale daljinu praznu lutajui
pogledom ili dok ste s lae na odlasku rupiem pozdravljale
znajte da sam ganut sjetno u sutonim kinim i hladnim,
jer se se tada sjeam vas!
O ene, to ste za tren
kroz moj prole ivot,
vi sad moju duu u tui odnosite kraj!

SMERDEL

GIORGOS SEFERIS (1900)

GRKA

QUID PLATANON OPACISSIMUS?

San te obavio, kao stablo, sa zelenim liem ti si disala kao

stablo u svjetlosti tihoj u bistrom izvoru promatrao sam tvoje
lice: sklopljeni kapci i trepavice arali po vodi.
Na mekoj travi moji prsti susreli su tvoje prste i zaas opipah
tvoje bilo i osjetih iz daleka tugu tvoga srca.
Pod platanom, uz vodu, izmeu lovorova grma San te izvlaio i mrvio
oko mene, blizu mene, a da ne mogoh te svu obuhvatiti,
ti si jedno sa svojom utnjom:
promatrajui kako sjena raste i manja biva
pa se gubi u sjenama drugim, u nekom drugom svijetu
koji te je putao i otimao.

Proivjeli smo ivot to nam ga darovali da ga ivimo. Oplakuj one to

s tobom strpljivo podnose izgubljeni izmeu zagasita lovora i krna
platana i one to osamljeni govore sa atmjama i zdencima utapajui
se u krugove svoga glasa.
Oplakuj druga to je s nama nestaicu i znoj dijelio i to je nestao u
suncu ko gavran iza mramorna brda bez nade da uiva u naoj nagradi.

SMERDEL

POEMA LJUBAVI

II

Zaboravljaju se tajne mora na obali tmina dubina zaboravlja se u pjeni,

Iznenada zasjaju purpurni koralji sjeanja.
Oh, budi spokojan! Pokuaj sasluati svoj odlazak.

Nijem... Dodirnuo si stablo s jabukama Pruila se ruka i nit ti

pokazuje put.
O sumornog li srha u korijenu i na liu
Da li e to ti biti
to zaboravljenu oslobaa zoru?
 Oh ugledati u dolini rastanka kako pupaju ljiljani i dane to svanjuju
zreli, ta grijanja neba.
Oh, u tim odbljescima gledati kako blistaju te oi ta ista dua kao to
je ispie pjesma frule.

Bijae li to no to je oi sklopila?
Ostaje pepeo kao dugi zuj to za odapetom zuji strelicom i pepeo
vrtoglavica u sunevoj uvali a na cesti lepet krila uronjen u podsvijesnu
misao.

Ti si nas, Vjetmice, znala i nas ko neznalice zatekla u trenu kad smo

htjeli mostove graditi da preko njih prijeu dvije sudbine s ukrtenim
prstima i ieznu u vrtlogu dokone svjetlosti!

SMERDEL

J. M. PANAJOTOPULOS (1901)

GRKA

EST OSJEAJNIH STIHOVA

Ove me je noi sjeta toliko zanijela te povjerovah da uz tvoj tajni leaj

stojim

i soba da na rue mirie zbog ljubavi budne tvoje, dok sve uzvieno
postaje ko tvoja krasota.

Nad divni cvijet se tvoga nagnuh tijela, da bih usnuo, da bih preminuo.

SMERDEL
MARIA POLYDURI (1902-1930) GRKA

U TVOJOJ BLIZINI

U tvojoj blizini ne hue olujni vjetrovi.

U tvojoj je blizni mir i svjetlost.
Na vitlo iz bajke nae pameti namata se ruiasta misao.
U tvojoj je blizini utnja slina osmijehu odsjaja oiju
njenih, a ako katkad govorimo, u naoj blizini radost
nemono krilima lepee.
Blizu tebe pupa tuga kao cvijet, pa neoekivano uranja u
ivot u taj mah.
U tvojoj je blizini sve slatko i meko: kao milovanje, lahor i
tvoj dah.

SMERDEL

ODIE AS ELITIS (1911)

GRKA

ZDRAVO STARA RIJEKO

Zdravo stara rijeko koja si gledala kako se zore Slino

Bojem sinu s granom breskve U zubima ispunjaju mirisom
tvojih voda;
Zdravo i ti seoska mumulo koja si krupnjala Kad god se
htio Andrucos predati snu;
I ti drago podnevno vrelo to si dopiralo do njegovih nogu
I ti djevojko koja si bila njegova Helena 506Koja si bila njegova ptica, njegova Bogorodica, njegova Plejada,
Jer ako se samo i jednom za ivota oglasi Ljubav u
ovjeku koja osvjetljuje Od zvijezde do zvijezde
tajna prostranstva Vladat e uvijek i svagdje njena
sveta jeka Da bi malim ptijim srcima resila ume I
lirama jasmina rijei pjesnika
I da bilo gdje skriveno zlo kanjava
I da bilo gdje skriveno zlo kanjava svojom svjetlou!

MARDESlC

507
FARUK NAFIZ (1898)
TURSKA

PROLJETNA PJESMA

Proljetni snijegovi s poplavama i kaskadama odoe uborei I vjetrovi raznijee

bukete gnjilog cvijea ko pramenove kose,
Po breuljcima i umama pojavie se rese na vrbama,
U batama lale i zumbuli procvjetae.
Zima osta kao hladna prolost, proljee nasta u mom ivotu... U grudima mi drugi
zrak, u venama druga krv!
Srce mi osvjetljuju zraci s tvoje zlatne glave.
Volim... Svjei potoi duom mi struji...
Volim... Volim pupoljke tvojih petnaest godina!
Ne alim ljeto, ne eznem za proljeem,
Jedino je u tome stvar to me sve sjea na tebe:
Mjeseinom obasjane noi, sunani dani moji,
Tvoje oi ko dragi kamen, kao srebro kosa...
Ti si osvijetlila sve kutove mog bia.
Jesi li vatra u grudima mojim, jesi li svjetlost oiju mojih?
Ovo proljee posljednje je proljee u mom ivotu,
Djevojko, prije nego proe hoe li moja biti?

BJELEVAC

AHMET KUTSI TEDER (1901)

TURSKA

HALAJ
(kolo)

Povedi kolo, nek saz bez prestanka svira!

Jae, jae vodi! Ugodi igru!
Nek se znoje plesai, nek se ljepotice znoje, I njihov vitki
struk! Nek oni kapci se znoje.
 Drite, djevojke, drite... Sastavite ruke!
Udri po sazu, udri, neka pucaju ice!
Djevojke, okrente... Nek se previja struk,
Neka lepraju duge i crne kose...

Neka frcaju arki pogledi ispod trepavica,

Kao trag zvijezde to svjetluca u noi...
I koljena neka dru, suknja neka vitla,
Neka lepraju duge i crne kose...
BJELEVAC

DEVDET KUDRET SOLAK (1907)

TURSKA

ELJA

Kad bih imao jednu malu, malenu kuicu.

Kad bih u njoj imao jedan malih tepih I kad bi sve
to bilo moje.

Sto, mastilo, polica I na prozorima moje zavjese.

I na polici kad bih imao svoje knjige.

Kad bih imao jednu malu, malenu kuu I u njoj enu koja
bi me bez para voljela...
I kad bi ta ena bila moja.

Ma gdje i u ma kom mjestu bilo,

Kad bih malu, malenu kuu naao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa ak i suvian.

Ma gdje, u ma kom gradu bilo,

Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
enu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, ak i suvie. 509
 ABUL-KASIM ALABI (arapski pjesnik, 1909 1934)

TUNIS

MOJE PIJANE PJESME

Snagu ivota nalazimo, kao ptica, u mirnom

obzorju,
i, kao pela, iznad cvijea
bujnom ljupkom svjeinom.

to se nas tie, uitak ivota uhvaen je u

liu,
kao dva posve mala djeteta zatvorena u
tlapnjama djetinjstva.

Na prekrasnoj hridi, u dolini,

izmeu putova, opasnih i nepoznatih.

Prolazimo od ranog jutra kroz ozelenjele

livade, gdje prisustvujemo smiraju dana i
pjevamo jednoglasno s blagim povjetarcem
koji pjevui svoje napjeve.

I apuemo svoje tajne

u uho Prirode,
koje dah se iri
itavim svemirom;
i sluamo kako kuca njezino srce,
slijedei mu ritam koji pjeva.
510 B. PUPAI
DAIGAKU HORIGUI (1892)

JAPAN

ENA MOJIH USPOMENA

Jedna ptica u mom vrtu plae i pjeva jutrom i veerom.

Jedna ena ivi u mojim uspomenama i lije studene suze
danas kao i jue.

Ptico u mom vrtu, eno u mojim uspomenama, kad ete

prestati da jadikujete, kad ete suzdrati svoje suze?
Ljubav je kratka, ali ivot je dug.
Takav je ivot, ta moete da radite?

Nato suze i jadikovke?

San nepovratno iezava.
Mrtva se ljubav vie ne vraa.
Ne jadikujte! Ne plaite!

Ptico u mom vrtu, eno u mojim uspomenama, a potom, a

potom, srce moje, kad ete prestati da jadikujete, kad ete
uzdrati vae suze?

CETTINEO
 JASO SAIDO (1892) JAPAN

NE JADIKUJ

Ne jadikuj radi svoje ljubavi,

jer ona ne traje, po svojoj prirodi, no samo trenutak. Ne jadikuj to
mora rei Zbogom.
Zbogom je uobiajeno kod ljudi koji se ovdje susreu. Gle kako je
mjeseina veeras studena i blijeda!

CETTINEO

KACUMI TANAKA (1911)

JAPAN

SLUAJNI SUSRETI

Halleyev komet pojavio se 1910.

(A ja sam se rodio godinu dana potom): njegov period traje
sedamdeset i est godina i sedam dana
pojavit e se, dakle, ponovo 1986.

Proitah to i srce mi se rastui.

Sva je prilika da nikada vie neu vidjeti onu zvijezdu.
Vjerojatno je tako i s ljudskim susretima.

Rijetko se susreu srodne due, jo rjee nai e pravu ljubav.

Znam da e se moj istinski prijatelj pojaviti tek poslije moje smrti i
da je moja draga umrla jo prije nego to sam se rodio.

512 GORJAN
LUC DECAUNES (1913)

FRANCUSKA

KAO U SNU

Zanos noi penjao se sa svjeih njiva

Svaka trava i svaki cvijet, siguran u svoju krepost,
Otvarao se drhtei uklijeten lopatama
A bio je uniten i posljednji trag kajanja u srcu.

ulo se, kako zvone seoska zvona...

U gradu, zorom sve poprima izglede nade.
Bolesnici, umirui u mirisu ljekovitih ajeva,
Nadali su se, da e doivjeti jo jedno vee.

Vidio sam nebo potpuno modro, vidio sam istu snagu, Kako udara
istinskim blijeskom o mjesta ljubavi, Sjedinjuju ono, to vene, s onim,
to jo uvijek traje Sjedinjujui besmrtni red s udima dana.

Vidio sam bezbroj predivnih pogleda, to se otvaraju

u tamnoj sjeni,
to se zauvijek gase, bez zebnje i bez kajanja,
Vidio sam i srce, kako se uvlai u dvostruki oklop I teku masku, koju
e smrt zagrliti!

O eno, na tvojim grudima putuje i nestaje Vrtoglava

nada ovjeka. U tvojim rukama Plamti ognjena lomaa
posmrtnih milovanja,
U tvojim se oima alostan svemir cijepa na komadike.

Pravdo! Proljee je rastvorilo svoju novu sveanost

I da bi se vidjelo tim njenim i umornim enskim oima Sjekire sunca
uinile su da poleti moja sumorna glava.
Trebalo je da umrem, a tebe ne bijae tamo.

KUKOLJA
 ROBERT PRADE (1917)

FRANCUSKA

SLIKE LJUBAVI

Ona je veoma lijepa pjesma

sa kinih obala pjesma sa
kraja svijeta tkanina to se
povija vjedro tiine gdje se
smiruje kia a ja sam
ogledalo
gdje se prekinuo list djeteline jednog imena ja sam
suza
za koju si ti mislila da je zauvijek presuila zatoena ja sam vrijeme
i ti ne moe vie ivjeti na stabljici sumnje

jo samo asak
ekat u na granici srca
tvoje ime
moda e mi se ono ipak da vrati
pored tog cvijea to ga je zasadilo pred tim vratima
moje srce
pod jednom zvijezdom
gdje tvoja sjena mojim oima svake veeri
ocrtava dan koji u nadam se prepoznati!

KUKOLJA

514
YVES BONNEFOY (1923)

FRANCUSKA

PRAVO IME

Nazvat u pustinjom zamak koji si bila Nou ovaj glas, odsuem

tvoje lice,
I kad bude pala u jalovu zemlju,
Nitavilom u nazvat munju to te nosila.

Umrijeti, zemlja je koju si ljubila. Stiem Al vjeito tvojim

sumranim putovima.
Razaram tvoju udnju, tvoj oblik, tvoj spomen, Neprijatelj sam to
prema tebi nee imat smilovanja.

Nazvat u te ratom i uzet u Spram tebe slobodu rata: imat u U

rukama tvoje lice mrklo i ispresijecano,
U svom srcu ovu zemlju koju obasjava oluja.

MRKONJI

JACQUES DUPIN (1927)

FRANCUSKA

UZMI IPAK

Uzmi ipak svoju zapaljenu etvu I otii, otvorenih ruku, tvrde krvi.

Ostalo je neto nepoznato, uklijeteno Ovim razdvojenim tijelom,

Jedna cesta na mojoj cesti,
I hrapavo likovanje izgladnjela prostora

Svjetlost oboava presahle brzice, Rasprsnute

usne...

Odlazi, kua je u redu,

Sulica vjetra njome prolazi.

MRKONJI
LEOPOLD SEDAR SENGHOR (francuski pjesnik, 1906)

SENEGAL

CRNA ENA eno gola, eno crna!

Odjevena svojom bojom koja je ivot, svojim oblikom koji je ljepota!
Rastao sam u tvojoj sjeni, njenost tvojih ruku povila je moje oi,
I eto gdje u srcu ljeta i juga, otkrivam te zemljo obeana s vrha visoke i puste
vrleti,
I tvoja me ljepota pogaa sred srca poput munje brzog orla.
eno gola, eno tamna!
Plode zreli vrsta mesa, mutne ekstaze crnog vina, usta to zanose moja usta,
Savano sa istim obzorima, savano to drhti pod arkim milovanjima Istonog
vjetra,
Tam-tame isklesani, tam-tame zategnuti, to grmi pod prstima Pobjednika,
Tvoj duboki glas kontra-alt duhovna je pjesma Ljubljene.
eno gola, eno tamna!
Ulje, to ga ne mreka ni jedan dah, ulje mirno sa bokova atlete, sa bokova
prineva Mali Gazelo nebeskih nagnua, biseri su zvijezde u noi tvoje koe!
Slasti ljubavnih igara, odsjevi crvena zlata na tvojoj koi, to se prelijeva.
U sjeni tvoje kose paluca mi tjeskoba na bliskom suncu tvojih oiju.
eno gola, eno crna!
Pjevam tvoju ljepotu koja prolazi, oblik koji urezujem u vjenost,
Prije no to te ljubomorna sudbina pretvori u pepeo, da hrani njime korijenje ivota. KUKOLJA517
 LIBERT CHATENAY (1905)

FRANCUSKA GUYANA

SKLOPLJENE RUKE

Tiina na tvom jasnom obrazu.

Oi ponovo vrsto zatvorene
nad vodom tihom i dubokom,
I mir opet osvojen,
U svim oajima,
Taj bogati i blagi mir Na opustjelim borama.

Jedan jedini korak u tvoju put Jedan jedini korak u

snijeg,
Taj snijeg tijela
Svim koracima zatvoren.

Ruke pruene iz naih noiju,

Ruke zdruene od naih buenja,
Ruke nevidljive,
Ruke tajnovite,
Ruke opet sklopljene na naim kapcima.

KUKOLJA

518
FLAVIEN RANAIVO (1914)

MADAGASKAR

PUKA LJUBAVNA PJESMA

Ne ljubite me, moja rodice, kao svoju

sjenu, jer sjena uvee iezava i morao
bih vas uvati do pjeva pijetlova; ni
kao papriku to mi trbuh zagrijava, jer
tada ne bih mogao da utaim svoj glad;
ni kao jastuk,
jer bismo bili zajedno u asovima poinka, ali se ne
bismo viali najvei dio dana; ni kao riu,
jer tek to je progutate, na nju i ne mislite; ni kao slatke
rijei, jer one brzo ishlape; ni kao med
veoma sladak, no preobian.
Ljubite me, kao divan san,
nou ivot va,
danju moje nadanje;
kao srebrn novac
na zemlji nevidljiv od mene,
a za dalek put
moj vjeran drug;
ili kao tikvicu,
to netaknuta slui za zahvaanje vode, razbijena, za
konjice mog glazbala.

KUKOLJA

519
 ATTILIO BERTOLUCCI (1911)

ITALIJA

LJUBAV MENI BLIZA

Ljubav meni bliza Okrutnou tvojom me tjei;

Vani je no i pada Slatka iznenadna kia.
Porodina svjetiljka otkriva Intimne i drage stvari.
Ljubav pria i pria o tebi
Pritajena kao voda izmeu visokih trava.

CETTINEO

GIORGIO CAPRONI (1912)

ITALIJA

SVITANJE

Ljubavi moja, u dimovima jednog bara u svitanje, ljubavi moja,

kakva duga zima i kakvi srsi ekati te. Ovdje, gdje je mramor u krvi
led, a svjeinom ak i oko mirie, sada u usamljenom umu preko
inja ja koji to tramvaj ujem, to otvara i zatvara u vjenost pusta
svoja vrata?... Ljubavi, meni se ustavilo bilo: pa ako aica kroz
buku
jedva ujnu ima drhtavicu meu zubima, to je moda
tih tokova jeka. Ali ti, ljubavi,
ne reci mi, sada, kad umjesto tebe ve izlazi
sunce, ne reci mi, da iz onih vrata,
tu, s tvojim korakom, ja ekam smrt.

520 RICOV
FRANCO FORTINI (1917)

ITALIJA

LJUBAVNA PJESMA

Sada praporcima zvekeu kola meu granjem sleenih grobita, kre staklasti
ljunak.
Veer psiui zaziva niz zabate, u naputenim parkovima bunca sijeanjski
vjetar.

Tebe, golo tijelo, boji sjaj vatre; istee tegobne udove, cjevanice, sagane
ljebove, kao da spava. Sanjajui razumijeva one zvukove, korak ovjeka
zgrbljena i crna na kolniku; sapa se pui s njegova kljuseta. Slua ga kako je
dalek, kako nestaje.

Onda, ljubimo nadalje: uivajmo, mi mladi ljubavnici, ako se i sputa sjena na

lica i mutan nas obuzima san.
Ako i ubijaju i viu ljudi u hladnim kuama, zaboravimo zimu, o tople ruke,
zajedno!

Ali koliko je tu tiine: uje se samo vjetar kako grize oblake.

Uzalud bismo htjeli milost! Ledena no

obuzet e nae obnaene due, grane krhke na vjetru,
sjenovite glasove, tualjke...
Ali ti se ve die, popravlja kosu naviklom
kretnjom i gleda Firencu kroz staklo.

SLAMNIG

521
 ELIO PAGLIARANI (1927)

ITALIJA

LJUBAVNA PJESMA

Imala si noge od kobile drebne a kosu od kuine,

tvoje oblike stolarske proizvodnje tukao sam siguran
u popravak, zamiljajui
kad bih ti zubima natezao cicke jedno
nabreklo obilje. Dobro ti je stajala marinerica,
bijela i modra.

Borio sam se na prini da te otvorim i da te

rijeim jedne sumnje, podsuknjo narodnih
vlakova.
Sam Bog zna to sam vjerovao da vidim,
u njezinim nemirnim oima.
Da je u tome grijeh! idemo tlapnjo dobi,
koja ostavlja znak i la: proglasivi odraslim ivot, evo me
gdje grbim iju da kaem: udna stvar, udna stvar, kao guska.

Uviam da sam da ne utonem upotrijebio tebe kao

pojas za spasavanje

Ovdje, gdje je more prepuklo, nema vie

sjeanja, i ako me obuze izdaja
dubine, to je samo no, jasnoa
brak mora i mjeseca u ovim zemljama
niskim, to je samo Villa Serena tako gola,
tiina, zbunjenost pred prijetnjama
zore.

SLAMNIG

522
OCTAVIO PAZ (1914)

MEKSIKO

ZAPISANO ZELENOM TINTOM

Zelena tinta stvara vrtove, ume, livade, kronje gdje pjevaju

slova, rijei koje su stabla, reenice koje su zelena zvijea.
Pusti da moje rijei, o bijela, siu i pokriju te kao kia lia
snjeno polje, kao brljan statuu, kao tinta stranicu.
Ruke, struk, vrat, grudi, elo isto kao more, potiljak jesenske
ume, zube koji grickaju vlat trave.
Zelene pjege, poput zvijezda, osipaju tvoje tijelo, kao tijelo stabla
u pupanju.
Neka te ne smetaju toliki sitni i svijetli oiljci: pogledaj nebo kako
je zelenim zvijezdama tetovirano.
MILIEVI

EFRAIN HUERTA (1914)

MEKSIKO

KRATKA ELEGIJA

Sada i u asu smrti nae, ljubavi, sada i uvijek,

po zapovijedi patnje i u sjeni sna,
ekam te, ekamo te, golube nostalgije, blaga evo.
 Sad je biser koji se raspada dok leti.
Patnja je tajna zadrana u svojoj smrti.
Rei golub, znai vidjeti kako nam nada kap po kap odlazi.
Evo me u tvojoj smrti, evo me u tvom ivotu.
Pod tvojom jasnom sjenom, podno agonije.
Malo sam stablo koje ne sui svog plaa, sjena sam sebe
samoga, alkohol izmueni.

Loman sam, mukarac, nostalgija sam zlostavljana.

Sjena sam tvoje smrti, profil tvog ivota, aa tvoje krvi,
rua tvog pepela, kip tvoga praha, estina tvoje svile.
Tvoj sam jecaj i rana tvoga leta.

Sada i u asu nae smrti, ljubavi,

ja sam mramor u tvom krevetu, karamfil u tvojoj zemlji, zlato na tvom
lijesu, empres na tvom grobu.

Sad sam ovjek s crninom na ramenima.

Tvoja sam crnina, tvoj crnac, slijep i promukao, ii i dolaziti,
umrijeti, roditi se i umirati.
Ti si bila golub najsavrenijeg leta.
Ja izmiljam tugu i izmiljam agoniju.
Stojim uz tvoju smrt koja je moj vlastiti otrov.
Stoji uz moju smrt i ja sam tvoja elegija.

MILIEVI

524
JOAQUIN PASOS (1915-1947)

NIKARAGVA

BESKRAJNA PJESMA

U ovoj veeri tvoj profil nema preciznih linija,

jer na tvom licu nema mee gdje bi poeo tvoj osmijeh;
al on je odjednom u tvojim ustima i ne zna se kako tee
i kad odlazi, nikad se ne moe rei da 1 je jo ovdje,
isto kao i tvoja rije, od koje nikad ne ujem prvi slog
i nikad da prestanemo sluati ono to govori,
jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti
te je uzalud pitati kad je doao tvoj dolazak,
jer nam se ini da si bila ovdje cijelog ivota,
s tim vjenim glasom, s tim stalnim pogledom,
s tim nepromjenljivim obrisom svoga lica.

MILIEVI

GUSTAVO VARCARCEL (1921)

PERU

DESET GODINA

Deset godina, drugarice i eno moja, lee uz

ljubav podno naih ivota.

Deset godina podiu iz vremena jedinstvo

naih bia sazdano na plau.

Deset godina nam alju etvero

djece i jedan ideal da se i dalje
borimo.
 Reci mi onda, kako da ne budem zahvalan prvom
susretu s tvojim oima.
Kako da ne elim vidjeti slobodu svijeta gdje
obasjava tvoje kose.
Kako da ne traim mir za nae suze ako muzika
svitanja svira za ivot.
Reci mi onda, kako da ne budemo dobri poslije
tolikih patnja.
Neemo nikada klonuti, drugarice,
jer nam deset godina rekoe
da u bijedi
tamnici
progonstvu
i plau
jo uvijek ima mjesta za sreu.
MILIEVI

JOSE RAMON MEDINA (1921)

VENEZUELA

SVE JE STVORENO ZA LJUBAV

Sve je stvoreno za ljubav.

Klas pjeva u polju, rasko uvruje istinu vremena.
Ukrtaju se rijei znakovi, tajanstveni tragovi niu iz
dubine izgubljenih dana.

526
 Tako, ivot
pjeva u ljubavi svijeta; i
svie jasnoa
slina kakvom boanskom licu u
samoi; ili pononi blijesak koji,
iznenada, obasja tamna podruja
zaborava.

Osjeanje sporih ruku koje rastapaju

snijeg, tajna leta, mekano amorenje
ptica u bijegu.

MILIEVI

ERNESTO CARDENAL (1925)

NIKARAGVA

EPIGRAMI

Poklanjam ti ove stihove, Claudia, jer ti pripadaju.

Napisao sam ih jednostavno, da bi ih ti razumjela.
Napisani su samo tebi, no ako te ne budu zanimali jednog dana poznavat e ih
moda itava Latinska Amerika. A ako prezre i ljubav koja ih je u pero
kazivala, druge e sanjariti o ljubavi koja nije za njih bila.
Moda e vidjeti, Claudia, kako ove pjesme,
(spjevane da bi te osvojile)
u drugih ljubavnika koji ih budu itali
bude cjelove koje u tebi nije probudio pjesnik.

527
 Od ovih kina, od zabava, Claudia
od ovih konjskih trka
potomstvu nee ostati nita
do stihova Ernesta Cardenala za Claudiju
(moda)

i Claudijina imena koje sam u njima spominjao i imena mojih

suparnika, ako ih odluim otkupiti zaboravu, i uklopiti u svoje
stihove ne bih ih li ismijao.

Moja e osveta biti:

Da jednog dana do tebe stigne knjiga slavna pjesnika, i da proita
stihove koje je pjesnik napisao tebi a da ti to ne zna.

Rekli su mi da si zaljubljena u drugog tad sam otiao u svoju sobu i

napisao protiv Vlade ovaj lanak zbog kojeg sad sjedim u zatvoru.
M. POLI

Ja sam rasturao ilegalne letke,

vikao sam ivjela sloboda javno na ulici
izazivajui naoruane straare.
Ja sam sudjelovao u aprilskoj buni,
ali problijedim kad prolazim kraj tvoje kue
i od sama tvoga pogleda zadrhtim sav.

Moda emo se vjenati ove godine, ljubavi moja, i imat emo neku
kuicu.
I moda e biti objavljena moja knjiga ili emo otputovati u
inozemstvo.
Moda e pasti Somoza, ljubavi moja.

MILIEVI
528 1961.
JOSE LUIS HIDALGO (1919-1947)

PANJOLSKA

NE

No te unitava da bih te traio kao luak, u tami, u snu, u smrti.

Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost rui, ivot se zatvorio.
Kakva samoa i mrak, kakav suh mjesec na nebu, kakvi daleki
putnici po nepoznatim tjelesima pitaju za tvoju krv, za poljupce, za
kucanje tvog srca, za tvoju neoekivanu odsutnost u noi koja raste.
Moje ruke te ne steu i moje oi te ne poznaju.
Moje su rijei uspravne traei te utaman.
Spokojna no u meni, horizontalna i duga, pruena kao rijeka sa
samotnim obalama.
Ali idem da te traim, otimam te i upam iz tame, iz sna, prikrivam
te za svoje sjeanje.
Tiina gradi tvoju neobjanjivu istinu.
Svijet se zatvorio. Sa mnom ostaje.

MILIEVI

MANUEL ARCE (1928)

PANJOLSKA

SADA

Bili smo kao dva mala kralja u svijetu naeg srca. Nae su ideje bile
kao mladi tigrovi.
I naa bol bijae takva: kao mladi tigar pred ivotom. A sada. . .
(Ne htjedoh ti rei da sam drugoga dana poao traiti slubu. Htio sam
te iznenaditi.)

Pooh da traim slubu.

Pooh da traim kredit od jedne banke.
Podoh da traim stan gdje bismo mogli ivjeti,
sanjati,
pretvoriti u opipljivu stvarnost ovo kraljevstvo ljubavi koje nas rui
unutra.

Ali alteri banaka,

ali predsoblja direktora poduzea,
ali hodnici jeftinih stanova,
ali ovaj strani svijet,
sav ovaj ivot, upisan u molbe i potvrde,
sve mi je to reklo da smo beznaajni,
da smo maleni,
da smo siroti.

Nisam imao hrabrosti da im govorim o djetetu koje oekujemo. I nisam im htio

rei da oekujemo dijete, koje emo nazvati Tereza ili Manuel.
Jer kako da im govorim o naim snovima,
kako da im reknem da ptica, cvijet, pogaena travka,
koje smo jednog dana ganuti promatrali...
Koje rijei da upotrijebim da bi nas mogli razumjeti.
(Ptica, cvijet, pogaena travka...)

I nisam htio da im govorim o djetetu koje oekujemo,

jer kako da im govorim o tolikim stvarima,
ako ni ne poznaju to udesno kraljevstvo koje se zove ljubav.

MILIEVI
SOPHIA DE MELLO BREYNER ANDERSEN (1919)

PORTUGAL

DA BIH S TOBOM PROLA

Da bih s tobom prola pusto ovog svijeta Da bismo se

zajedno suoili s uasom smrti Da bih vidjela istinu da
bih izgubila strah Pola sam uporedo s tvojim koracima

Zbog tebe ostavih svoje carstvo svoju tajnu Svoju hitru

no svoju tiinu Svoj biser okrugli i njegovu bjelinu
Svoje ogledalo svoj ivot svoju sliku
I napustih perivoje raja

Tako bijah na svjetlu bez koprene tvrda dana Bez

ogledala vidjeh da sam gola A pustinja se zvala vrijeme

Zbog toga si me svojim kretnjama odjenuo

I nauih ivjeti u punome vjetru.

MILIEVI

Strano je voljeti te na mjestu tako krhkom kao to je svijet.

Muno je voljeti te u tom kraju punom

nesavrenstva Gdje nas sve lomi i
uutkuje Gdje nas sve vara i rastavlja.

MILIEVI
 JORDI COTS (1918)

KATALONIJA

TIINA

Tko zna za kakvu je radost pla moj?

Tiina je kao da nas neki stranac ui pjevati, kada ti uti...
Sve je, kao da se danas u ovom blagom kraju,
gdje dolazi tiina, muzika, snovi,
netko igra svoje vjenosti
za tebe i za mene, koji smo nauili
kako da se gledamo.
O, ovo otjecanje voda, tiina!

MILIEVI

532
VINICIUS DE MORAIS (1913 -1980)

BRAZIL

AGONIJA

U tvom velikom bijelom tijelu ja sam potom ostao.

Oi ti bijahu pomodrjele i mene obuze strah.
Ve si bez sjene bila bila si kao velika pustinja
pjeanika
U koju sam se ukopao nakon dugog pjeaenja bez noiju.

U svojoj tjeskobi iskao sam onaj pejza mira to si mi bila

dala za tako dugo vrijeme.
Ali sve je bilo besplodno, nakazno i bez ivota I tvoja su njedra bila
razoreni sprudovi od prohujale oluje.

Drhtao sam u agoniji i trudio se da se sam uzdignem,

Ali sve je bilo besplodno, nakazno i bez ivota
Htio sam biti nepomian i moliti se, ali sam se u tebi utopio bio,
Nestao sam u tvom biu rasutom to se kao ponorskupljao.

Zatim je doao san, i mrak, i smrt.

Kad sam se probudio bila je svjetlost i ja sam snova propupao,
Bio sam prepun uasa od tvoje utrobe.

CETTINEO

533
JOSE TAVARES DE MIRANDA (1919)

BRAZIL

BEATRIIN TRENUTAK

Ne pojmim niti znam to to biva.

Samo znam da svi asovi slue jednom asu.
A to bi od mene bilo u ovim danima radosti, kad sjena
tvoga duha ne bi mazila moj lik?

Moda bi lirski trenutak bio ve proao,

i s velikim zvukom ne bi se nikad vie uskladila glazbala. to bi bilo
meutim od krilatih trublja
i promuklih glasova violonela?
Da li bi pjeaio pjesnik zajedno s onima koji pate?
Ili bi ostao na putu
bez snaga, sa stidom
i s tratinicom odlistalom u lijevoj ruci?
Ne pojmim niti znam to to biva.
Tratinica e stajati oivljena u mojim rukama
i produit u da slijedim put onih koji pate ne naputajui
da ivim ove asove,
ove asove slatke koji su svi slini jednom samom trenutku.
CETTINEO

JOAO CABRAL DE MELO NETO (1920) BRAZIL

ENA KOJA SJEDI

ena. ena i golubovi.

ena izmeu snova.
Oblaci u njenim oima?
Oblaci vrh njenih kosa.
 (Posjeta eka u sobi,
Vijest, na telefonu.
Smrt raste sa satom,
Proljee ima prozora.)

ena koja sjedi. Mirna u sobi, kao da leti.

CETTINEO

LEDO IVO (1924)

BRAZIL

PJESMA NADIVJELOG VOJNIKA

Tvoje noge gaze po razliitim morima, o, usnula ljepotice,

i u uspavanci tvoga tijela, otkriva novih ostrva, plovim oko mjesta
gdje se rijeka dijeli u kanale i bijela se voda uutkuje u travi, kao da s
enstveni pejza uspavljuje.

Idem s tobom, koja si mladost s spasenje, ali nosim mrtvace, kao to

pustinje vuku krst
jednoga sunca.
Otvorilo se vrijeme, i bio je jedan prozor, ali daleko od
bubnjeva i krikova
ja sam ostao gledajui te, eno iva, punu svretka i poetka, kao ivot
i doline, i nada je tolika bila da su mi gorjele oi.
Braa su moja ovi leevi prostrijeljenih, koje voda ispire i nosi
movarnim grobitima.
Moj je trg bombardiran, i kua, i crkva.
Ustremljujem se usred stijenja, prljav, naprasit i ogoren i slijedim te,
vidim te, presreem te, i motrim te. Zajedno s travom rijeke ivot se
obnavlja.

CETTINEO 535
 GWENDOLYN BROOKS (1917)

AMERIKA

KAD ZABORAVI NEDJELJU

A kad zaboravi arene pokrivae srijedom i subotom,

A naroito
Kad zaboravi nedjelju;
Kad zaboravi nae trenutke nedjeljom u krevetu,
Ili mene kako sjedim na radijatoru uline sobe u tromo
popodne,
I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi;
Zagrljenu priprostim kunim ogrtaem nenadanja;
I nita ne moram da radim, i sretna sam...
I kad ponedjeljak ne bi nikad trebao doi!
Kad to zaboravi, kaem.. .

I kako si psovao ako bi netko uporno zvonio na vratima,

I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon,
I kako smo konano odlazili na nedjeljni ruak;
To jest, kroz ulinu sobu do stola zamrljanog tintom u jugozapadnom
kutu, na Nedjeljni ruak.
A to je uvijek bilo pile s tjesteninom, ili pile s riom, i salata, pa raeni kruh i
aj, i kolaii s okoladnim mrvicama. Kaem, kad to zaboravi...

Kad zaboravi moj tihi predosjeaj

Da e rat svriti prije nego doe red na tebe;
I kako smo se konano svlaili,
Gasili svjetlo, uranjali u krevet,
Leali naas oputeni u nedjeljno svjeoj posteljini,
I njeno se slivali jedno u drugo...

Kada, kaem, zaboravi sve to,

Tada moe rei, tada u moda povjerovati Da si me dobro zaboravio.

536 BUJA
ALLEN GINSBERG (1926)

AMERIKA

LJUBAVNA PJESMA NA WHITMANOVU TEMU

Ui u kradom u spavau sobu i lei izmeu

mladoenje i mlade, tih tijela to su ravno s neba
pala,
pa lee i ekaju, ispruena, gola, nemirna, pokrivaju
laktom oi i u tami;
Zaronit u licem u njihova ramena i grudi, udisat u
vonj njihove koe,
i milovati, ljubiti im vrat i usta, rasporiti ih i
upoznati, podii noge podatno savijene, penis to u
tami bjesomuno trai i juria uzbuen sve od rupe
do pohlepne glave; tijela to drhte gola i sljubljena,
usne i bedra ko zavrtanj i matica,
i oi, oi to bljeskaju zavodniki,
razrogaene u zaboravu,
i stenjanje, pokreti, glasovi, ruke u kosi, ruke meu
bedrima, ruke u vlazi omekanih usnica, ritmiko
grenje trbuha, sve dok se bijelo sjeme ne prospe u
uskovitlanu posteljinu
i mlada krikne traei oprotaj, a mladoenja se oblije
suzama strasti i suuti,
i ja se diem iz postelje, obogaen posljednjim prisnim
pokretima i oprotajnim poljupcima sve to prije no se
probudi duh, iza zastora
i zatvorenih vrata u zamraenoj kui gdje stanovnici
tumaraju nezadovoljni u noi, gole sablasti to trae u
utnji jedna drugu.

SOLJAN
537
 ANNE HEBERT (1916)

KANADA

POSTOJI SIGURNO NETKO

Postoji sigurno netko Tko me jednom ubio

A zatim otiao Na vrhovima prsta,
Ne naruivi svoj savreni ples

Zaboravio me poloiti u krevet

I ostavio me da stojim Svezana vrsto Na
putu
Sa srcem zarobljenim kao i prije S oima
nalik
Na njihov odraz u vodi jo ist

Zaboravio izbrisati ljepotu svijeta Oko

mene
Zaboravio sklopit moje oi gladne
I dopustio im tu pustu strast

PALJETAK

538
JEAN-GUY PILON (1930)

KANADA

SJENE

Jer je jednog dana

Htjedoh uiniti dijelom svoje sudbine
Moji je snovi stvaraju strpljivo
Iz tisuu tajanstva
Ona je biljka ptica ili ena
Njeno ime titra u istim slogovima
Ako postane lopo
Galeb ii ljubavnica

PALJETAK

ROLAND EVERSON (1930)

KANADA

STUDENA LJUBAV
irei se od studeni jezerski led se kupi
i pritie vodu.

ujem kako puca led; voda prska uvis pod pritiskom.

Hladnoa stee moju krv goni je bre.

Sjea li se silovanja kod Drumhellera pri pedeset ispod?

Kanaani su vrsti.
uvaj se mene, ljubavi moja, u vjenosti zime; moja smrt ini
me jo ivljim.

PALJETAK 539
RUDOLF HAGELSTANGE (1912)

NJEMAKA

DOPUST

Usahla trava, svenuli cvijet,

Iz tisuu neba svjetlost je pala:
Posljednje, to jo imae svijet.
Cipelu rosa vlait je stala.
Bila je jesen, a nisi znala.
U kronji je krvava gorjela kap,
I oskorua mrko se sjala.
Zovu je sunani kropio slap.
Drozdu je godila bobica mala.
Jabuka zrela u vrtu je pala.
Sladak je bio i bazgov cvijet.
Od tamnih suza blistat je stao.
A ipak je bilo ko da je svijet
O proljeu novom znak nam ve dao. Med
zvijezdom i prahom tko bi to znao?
KRKLEC

HANS EGON HOLTHUSEN (1913)

NJEMAKA

KONAC RUJNA

0 jabuke su ljestve prislonjene

Od sino, kad na vonjak pade mrak. Vedrina
sad je rasprila sjene:
Ko zlatno runo prelijeva se zrak.

Sa kupinasto-tamnim spomenima U srcu

mom se ugnijezdio dan.
Opojnost ljeta zrelo voe prima
1 ar je njegov mladom vinu dan.
 Za djevojku je sada stigo trenut. Kako
si bez nje rasut bio as.
O, sa njom biti, grliti je, krenut U polje sa njom,
gdje je pao klas.

Ve kronju bukve rujna rasko kiti. Usta uz

usta, vreli zagrljaj.
Jedno uz drugo pripiti se, biti Tek jedna enja,
jedan zanos, sjaj.

O nadzemaljski ushieno stanje, Kada

se stapa radost, bol i krik. Potpuno ljeto
i s njim rastajanje.
U prvu maglu ve mu tone lik.

KRKLEC

KARL KROLOW (1915)

NJEMAKA

MOGU TE VIDJETI U TAMI

Mogu te vidjeti u tami, u noi, koja crni debele,

zelene orahe, u krajoliku, koji kao da je bez koe, s
mirisom lia i riba.

Mogu te vidjeti u tami.

Tvoje oi dvije tamne jagode u plavkastom mlijeku blistaju u

svjetlu ibica.
Zlatnik mjeseca u sjenama brijestova ne blista
nita njenije.
On je star i troan, loman od zraka, i melankolian
kao aranje pjeana sata.
Mogu te vidjeti u tami i sricati utnju,
i otri miris paprati u hladnoi bez vjetra, sricati tvoja usta i
no, koja u jutarnjem rumenilu postaje tako stvarna, i koja se
topi poput sladoleda.

VRKLJAN

OTILA SI

A ja volim zidove sobe i oslikavam ih tvojim

djeakim licem.
Else Lasker-Schuler

Otila si. Ti e uvijek otii,

kada dan na grudi stie sive golubove
i kada sumrak svoju maramu baca na nas.

No dolazi s obojenom kosom i mirisom badema.

Mjesec stoji nad strnitem koje mirii po metvici, i rana rosa
pada na rijeke, u kojima rastu jegulje.

Otila si. Crno je postalo plavetnilo u frulama encijana.

Ostala je soba i zelena boja jakne od baruna nad vunenom
suknjom,
odsutni pogledi, koji bijahu kao znatieljne muice.

Zidovi; obloeni nemirom i broncom jednog potiljka!

Otila si. A ja volim zidove sobe, i oslikavam ih tvojim
djeakim licem.

VRKLJAN
GEORGE FORESTIER (1920)

NJEMAKA

RAZGOVOR SA CRNIM ZIDOVIMA

Ja govorim u no,
Sa elom o prozorskom staklu Rije, koja me
tjei,
0 koju se hvatam U
smutnji, u utnji Zidova
golih.

Oh, da si tu,
Da i tebe tjeiti mogu Dahom usana svojih
1 svojim glasom Kog ne shvaa nitko Osim
onih, to poput tebe ekaju naslonjeni
S elom o prozorsko staklo Beskraja gluhog!

KRKLEC
 JAN ELBURG (1919)

NIZOZEMSKA

VJETICE VJETICE ara li?

ti ivi tako jednostavno

kao tisuu drugih
u atoru od francuskog platna
tvoje grudi u dva mala predsoblja
u kuici od tanke odjee
tako malenoj tako malenoj
da tvoje noge moraju na ulicu

ti sniva skromno u svojim oima ti giba

tako jednostavno ramenima kao tisuu i
jedna ena zato se onda moj glas mora
klanjati kao da prolazi kraljevna?

ja se predajem neizmjerna zrana flota mirno

prolazi

hajde priznaj ti (vjetice vjetice) to radi,

nije Ii istina, ara.

ZEKOVI

544
GERR1T KOUWENAAR (1923)

NIZOZEMSKA

U MARTU

U martu nou u dva sata zapalio je

na balkonu plamen nije se ugasio

ona ree jesam (tu rije zaoble

njegova usta) iva posvjedoe

jedna rije i nita da dahne nita ne

proe niti ita stane

samo ih bijelo plamenje u ledu

uvana toplina najtie noi godine
lizne

ZEKOVI

LUCEBERT (1924)

NIZOZEMSKA

KASNO LJETO

svoje sam oruje u travu poloio moje e

oruje odisati travom svoje sam tijelo u travu
poloio mirisno tijelo ko drvo gorko i slatko

to leanje to nitavno lagano leanje dok pluta

kao uta sliica na vodi sjajna savijena na
valovima na rubu ume pranoga tijela i sjena
 o veliki dahu ne podii jo kamenje ne oteaj jo
njihove obraze i oi manje kratkovidnije i sivlje

pusti ljubavnike da jo lee i tiina crna u njihovim

srebrnim uima i ah pusti djevojke nek namjetaju
svoje perje i nek se smijee

ZEKOVI

HUGO CLAUS (1929)

NIZOZEMSKA

ENA

Ubilako sjeme tjera estoko korijenje. Kako u se,

pastirice, u vama razgorjeti? Kopriva u travi?

Promuklo vam enstvo izvire iz grla I gasi jutro u

vrebanju.
Vaa put,

Taj divlji
Uzbibani a kojim plamen tjeram, Sagori u prepast.

ZEKOVI

546
MARIE WINE (1912) VEDSKA

LJUBI ME Ljubi me

Ali ne doi preblizu

Ostavi mjesta za ljubav
Da se smije svojoj srei
Daj da uvijek jedan pramen moje ute kose
Bude slobodan.

SLAMNIG-OLJAN

BO SETTERLIND (1923)

VEDSKA

LJUBAVNA PJESMA

Kod tebe leim u mraku nalazim mir.

Nitko nije na svijetu dobar ko mrak i ti.
Vezao sam se s mrakom Vezao sam se s tobom.
Da se rastanem s mrakom rastao bih se s tobom.
Kod tebe leim u mraku kao ptica u gnijezdu.
Vjetar mi raznosi pjesmu.

SLAMNIG
 TOMAS TRANSTROMER (1931) VEDSKA

PAR

Gase lampu i njezino bijelo sjenilo zatreperi na trenutak prije

nego to se rastopi kao tableta u ai mraka. Zatim uzdizanje.
Hotelski zidovi rastu u mrak nebesa.

Jenjali su pokreti ljubavi i oni spavaju

ali njihove se najtanovitije misli sastaju
kao da se dvije boje sastanu i upiju jedna u drugu
na mokrom papiru ake slikarije.

Mrano je i tiho. Ali grad se primaknuo blie u noi. Ugaslih

prozora. Dole su kue.
U nagruvanoj tiini stoje vrlo blizu, gomila ljudi bezizraznih lica.

SLAMNIG

548
VERONICA PORUMBACU (1921-1977) RUMUNJSKA

ZNA LI?

Zna li as kad zemlja pjeva svoju utnju

i as kad se vjetar pretvara u vihor?
Zna kad u letu s neba
ptica pada i as kad se
enja ve u bol
pretvara?
KOVAEC

NICHITA STANESCU (1933)

RUMUNJSKA

MUKA OD LJPOTE

Ne kaem da je srea bila to sam te

upoznao.
Kaem samo da je to udo bilo.
Gledaj da ne umre, voljena, pokuaj da
ne umre ako moe.
Meni je ivot nestao, tebi je srea
nestala.
Samo toliko kaem nas dvoje smo iveli
na zemaljskoj kugli.

PETRU KRDU 549

 MUHAMED AL ASMAR (1915) EGIPAT

BODE

Od tebe sam otiao, i svu ljubav prema tebi Iz srca svoga zauvijek
iupao.
Ali, jao! Tko moe prkositi svom udesu?
I ja opet, kao nekad, ludo eznem za tobom.

Kuda god bih prolazio putem samotnim,

Ja sam znao, da zaboraviti tebe ne mogu,
Negdanja mi enja uvijek pali srce I ti si opet sa mnom, uvijek i
svuda.

Tako sam te silno i duboko volio,

Da se danas, eto, u uasnu mrnju Pretvorio moj plamen ljubavni.
I sada mi pee duu dubokom i silnom ljubavi.

I zbog toga me, draga, ako hoe kori ili mi pak oprosti, Ali na moj
uas, ja sam sreo tebe:
I kao divnu ruu na grudi te htjedoh uzeti,
Al umjesto rue ti bode mi u srce usadi.

KUKOLJA

SALAH GAHIN (20. stoljee)

EGIPAT

AJ SA MLIJEKOM

etiri su ruke na bijelom stolnjaku:

To dvoje mladih sjedi za stolom samotnim:
Sunce je obasjalo sve kuteve kue.
Dvoje zaljubljenih pije aj sa mlijekom.

550
Radosni i sretni oni slave svoj zlatni dan, Dan, koji je
njima najveu sreu donio.
I na ovom surovome svijetu
Njihova dva mlada srca zauvijek zdruio.

Dvoje mladih uti, raduju se jedno Drugome. I samo

poljupci se uju iz tiine. Sunce je obasjalo sve kuteve
kue.
I proljetni lahor njie lake zavjese.

etiri su ruke na bijelom stolnjaku,

I na njima se sjaje dva zlatna prstena.
Sunce je odagnalo sve sjene s njinih lica I bacilo preko
njih svoj odsjaj rumeni.

Sunce slavi ljubav, to dva srca spaja, Ljubav, to je

jaa od bijede i od smrti, Rua svoje tajne ape
povjetarcu...
Dvoje zaljubljenih pije aj sa mlijekom.

KUKOLJA

551
LUDMILA JEVSEJEVA (1915)

LETONIJA

ZATO?

Privio me na grud. Rekoh:

Idi ve!
Al zato se pokrenu Srce
trepere?

Ugrizo me cjeluju, Stidi

se! aptah tio.
Al zato okom molih Da bi
ponovio?

Ta posve stran je meni i sva

je lana ala, al to sam ga
stalno eljom dozivala?

VELEBIT (sa esperanta)

MINNI NURME (1917)

ESTONIJA

MASKA

Iza tvoga lica ko iza maske stranac me gleda.

Ti titi srce moje,
kad hou k tebi, vide stranca, strah mi prii ne da, pa sumnjam i u
oi svoje!

Zar si ti taj to izgledae najdrai mom biu, kome sam srce dala?
Da, tvoju duu sablasnu, kojoj zore ne sviu, tako sam malo znala.

VELEBIT
JEVGENIJ JEVTUENKO (1933)

RUSIJA

U RUMENOM DRUTVU

U rumenom drutvu utokljunca ona je sjedila

u sali, ali svi avoli njenog lica mene u pomo
su zvali.
Ja prioh.
Sa cvijetom u ruci.
Poklonih se.
Gucnuh malo.
A ona je guvala rupi i on je sve to gledao.
Ona je tonula u polusan.
On se muio s kotletom.
O, kako mi je zavidio taj gusan i kako je
prikrivao sve to!
Poslije utei se digao od stola, a ona sva meni
se nagnula, pa ipak, i ne okrenuvi se, bez
bola, ne za mnom, za njim je krenula.
On joj je pridrao kaput, romana njenog heroj,
i osmjehnuo mi se usput estoko i rumeno.

SARAJLI
TADEUSZ ROEWICZ (1921)

POLJSKA

EVA

Izlazi
iz mojih oiju naga hrapave
koljke koljna ruiaste
unutranjosti otvaraju se u noi
bijelo krilo prepona anela polako
se zatvara
i slana rosa ljubavi prekriva kou

MALI

TO JE BILO SKRIVENO

to je bilo skriveno otkriveno je

ulazili smo u sebe

kao to se ulazi
u zemlju zrak
vatru vodu
tijela su nam drhtala
oi su nam bile zatvorene
 Dok si spavao u
toplom trbuhu noi
ohladnjelih usta
savijen u klupko
govorila sam srcu
tiho tiho budalice
kamo bi iskoilo

on e tu ostati
zauvijek
nee se probuditi

MALI

WISLAWA SZYMBORSKA (1929)

POLJSKA

PREBLIZU SAM

Preblizu sam da bi me sanjao.

Ne lepram nad njim, ne bjeim mu pod korijenje
drvea. Preblizu sam.
Mojim glasom ne pjeva riba u mrei.
S mog se prsta ne skida prsten.
Preblizu sam. Velika kua gori a ja ne viem u pomo.
Preblizu, da bi na mojoj kosi zvonilo zvono.
Preblizu da bih mogla ui kao gost pred kojim se
razmiu zidovi Vie nikad neu tako lako umrijeti, tako
posve izvan tijela, tako besvjesno, kao nekad u njegovu
snu. Preblizu sam, preblizu. ujem psiku i vidim
ljeskavu ljusku te rijei, nepomina u zagrljaju. On
spava, pristupaniji u ovom trenu jedanput vienoj
blagajnici putujueg cirkusa s jednim lavom nego meni
koja leim uza nj.

556
 Za nju se sada u njemu prostire riolisna dolina,
zatvorena osnjeenom planinom u plavetnom zraku.
Ja sam preblizu da mu s neba spadnem. Moj krik sam
bi ga probudio. Jadna, svedena na vlastitu pojavu, a
bijah breza, a bijah salamandra, i svlaih sa sebe
vrijeme i atlas prelijevajui se bojama koa. Mogla
sam milostivo iezavati pred zauenim oima, to je
blago nad blagom. Blizu sam, preblizu, da bi me
sanjao.
Ispod glave usnulog izmiem ruku, utrnulu, punu
nestvarnih iglica.
Na vrku svake od njih, da ih prebroji, svrgnuti sjede
aneli.

MALI

STANISLAV GROCHOWIAK (1934)

POLJSKA

GOSPOI

Volim iz pleha tvoga vra Piti gorki aj, gospoo

Volim gladiti tvog takora Kad mi do nogu dobaulja

Ili priam sa araem,

Ili psujem karbituu:
Ta je dama prostakua I ne krasi ti dvorca.
 Ipak ti je lijepa prljavtina S astronomijom
opakih pauka,
S mranim kazamatima svog podruma,
Gdjeno pleke ginu na kukama.

0 feudalna moja gospoo,

Slavim ti tvoj dom Vjeni
podanik tvoje kose,
Stalni vazal tvoga rebra...

MALI

JAROSLAV MAREK RYMKIEWICZ (?)

POLJSKA

SEDAMNAESTOGODINJA POPRAVLJA FRIZURU

Monika, jedna od mojih lijepih Muza, popravlja

frizuru. Bljeskom ukosnice sapeta,
Poeljana u konjski rep ili bubi,
Kosa od tradicionalnog zlata, u kojoj zeleni ealj, od
plastike, sitne iskre kree.

Monika, kroz prano, raspuklo ogledalce Nad

jastuiem srebrne pudernice,
1 ne znajui promie u davnu dekoraciju
Iskonskom gestom popravljanja kose,
Monika, Muza bilo koje epohe.

Sada se Moniki duboko klanjaju Perike dvorjana

u kraljevskom dvorcu

558
i bezimene sjene u krasuljcima Kneevine,
A poete, na svojim piknicima,
Samo za nju rimuju ljubavna uzbuenja.

Monika, trideset deveto godite,

Vraa se, kroz ogledalce nad jastuiem i dijalog Nastavlja,
zatim sitnu noicu U crnoj arapi uvlai u moju poemu,
Monika, jedna od mojih lijepih Muza.

Kosa to luta kroz epohe I seks u konvenciji koja tek nastaje.

MALI
 JIRI OTOLA (1924)

EKA

JA SAD IDEM VAN

Ja sad idem van i vratit u se tek ujutro.

Bit u vani, ne ekaj me, idi spavati, ondje u sjediti

i uati i doi u pijan.

Ja sad idem van i vratit u se moda tek na godinu, ta tako gleda u

mene?

Ja sad idem van i vratit u se moda tek za trista godina,

pa zar je to neko vrijeme?

Past u ti na prozor u spodobi jednog besprizornog razrokog fotona.

Posadit u se u obliku praine, spale nekome s cipela, na prag tvojih
vrata.

A ti onda ne budi zla i puti me k sebi. Ne pravi mi scene. Ljubavnike

emo pokupiti u pokriva i izbaciti kroz prozor.

I ostavit emo sebi svjetlo. Ta pusti me k sebi.

Ta pusti me ve k sebi, pa pusti me ve, zato ti to toliko traje, to je

nekoliko trenutaka, ta to je grozno dugo, pa ja u tu usahnuti umrijeti
umrijet od alosti, ta molim te ipak otvori ii u ti ta vrata razvaliti, kou
u ti izgrepsti, oi u ti iziziskopati

ljubavi moja.

KRITEK

560
 A KOLIKO SI IMALA LJUBAVNIKA?

A koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima

spavala? i to su ti govorili? i kako, kako je to bilo? Daj mi
mira.
uje, daj mi mira, fukam ti na tvoje fotografije spremljene u kutiju od cipela,
pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manetama i u policama pod rubljem,
prestani, prestani, idi ve, kao nesnosnu muhu pratim oima tvoj lik po svim
kutovima, idi,
izleti kroz prozor, nek te odnese propuh, idi, nemam vremena, moram se
ispavati, idi, rasplini se,
rastopi se negdje u toj naranastoj lokvi pod svjetiljkom, izgubi se meu
slovima ove glupe knjige to je itam,

idi, ne volim te, nita neu, nita te ne pitam, to me ne zanima,

fukam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijed

i sijed u te jo voljeti, nozaimeisusovo
koliko,

koliko si ih imala?

S KRIT E K

561

35 Milievi: Zlatna knjiga svjetske ljubavne poezije

 TEFAN ARY (1918)

SLOVAKA

KOMADI SUNCA

Komadi sunca u boici nosim ti, nek se u

tvojim oima rasvijetli,

areno dugino stakalce sam ti dao, ako ti moda pogled

neiji uini na ao.

Komadi svjetla u boici mirisni, atom sunanog jutra

draesni.

Kad ostane sama i no se spusti, ti malo njega iz boice

pusti.

Zrake e zaigrati posred stijene, crtati kvadrate, bacati zlatno

prstenje.

Komadi sunca u boici zarobljeni s tajnama o svakoj

alkemijskoj mijeni.

Praak da uzme kad eli na spavanje poi i ja u ti nou

opet u san doi.

Komadi svjetla ukradoh nebeskom svijetu tom za tvoje

grudi, kao za bro s topazom.

Oboma nama da jasno svijetliti stane kad vie ni sunce nad

zemljom ne grane.

KRITEK

562
MILAN KRAUS (1924)

SLOVAKA

OAJNOJ

Ti plae, a on ode tko zna s kojom, pred

prijekorima i pred suzom tvojom.

Ti sui rubac mokri, uplakani, on mijenja dane,

mijenjaju ga dani.

Ti eka list ko prosjak dva, tri groa, na prozor

tvoj ne kuca listonoa,

obilazi tvoj dom, Penelopo!

Taj tupi bol zacijeliti e rane i ti e nai mir za

svoje dane.

No moda jednom...

No moda jednom (vani pljute kie) zamolit e

te netko utoite.

Netko tko motri u mraku va dom.

Bit e to on.

Mir tvoje tuge dirnut e ga i

kad smjerno digne pogled oprostit e mu ti.

Oprostit e mu ti?

GOLOB
 MIROSLAV VALEK (1927)

SLOVAKA

JABUKA

Jabuka s ormara skoturala se na zemlju.

Tako, spakuj svoje stvari i moe ii.

Naslonila se leima na vrata i povikala oima:

Zaboga, molim te, ne!

No ja sam odmah znao da mi je toga dosta; ustao sam,

podigao jabuku, zapraenu i jo zelenu, i poloio je na stol.
Nije prestajala moliti, prila je k stolu, i plakala.
Gledajui u mene, brisala je jabuku i plakala.
Dok nisam rekao: Ostavi tu jabuku i idi!

Dogaaji su se odvijali kako sam pretpostavljao. to mari

ako po drugom rasporedu!
Otvorila je vrata,
problijedio sam i rekao: Ostani!
Ali ona je spakovala svoje stvari i otila.

Jabuka s ormara skoturala se na zemlju.

KRITEK

564
MILAN RUFUS (1928)

SLOVAKA

MOLITVA ZA DRAGU

Kako je tiho u liu iva.

Pla rose uje kako traje.
Pod nebom ptica srebrom pliva, a moja draga
bolesna je.

A moja draga lei sama pod bijelim svjetlom

mjeseine.
Ko kamenje na obalama, kao ta voda koja mine.

Izlijei, boe, zato eka, izlijei, travo.

Jorgovani.
Bol njena teka kao rijeka i moje srce stoput
rani.

0 luno, tvoje svjetlo bijelo tjeskobu nau neka

skrije.
Izlijei dijete neveselo.
1 vrati, vrati, vrati mi je.

GOLOB

JAN STACHO (1936)

SLOVAKA

NO KOJU U PROBDJETI S MARION

Molitva crnog baruna, djevica.

Hou da oslukuje svadbeno utanje
posteljnog rublja u asu
kad lastavica usne na mjeseini.
 Jutros sam vidio ivu enu.
Dolazila je s groblja s kosom kiom na licu, sa
zapjenjenim vlasima, s namjernim dodirom cijelog
dlana.

Dolazim ti skelom, ljubavi moja, da bismo

razgovarali o zemaljskoj srei, da bi otkrila moju
pjesmu, jer samo tvoja lampa svijetli, Marion.

Nou, kad usnule ribe podijele vodu na dvije

polovine,
drhtat e zvijezde, satovi javiti pono, a uplaene
ptice kruit e iznad gnijezda

i tada, upravo tada

izii emo na balkon zajedno i rukom tek tako
pruenom u tamu pozdraviti mjesec.

Grudi e ti do jutra biti uplaene i dozvolit u ti da

ruku do lakta
uroni u vodu zdenca.

Budi snana kao plavilo, a na rastanku rastvorena

kao vjetrenjaa.

Zatim emo u rukama, koje e mirisati na na

doivljaj, ti nevina medu enama, ponijeti eir i
do jutra
hvatati padajue zvijezde kao leptire.

GOLOB
566
LINA KOSTENKO (1930)

UKRAJINA

UMI VATRA

umi, gori vatra veseli satana, crvenim se

smehom otima iz pei...
A ja sam uz prozor elom prikovana i tuga mi
kriom obuzima plei.

Samotna, za srcem, pooh u svet novi, da uz

tebe naem kutak ubeita.
Misli moje, misli divlji golubovi, itee niz
polja plava utoita.

I pobegoh sama u sneg, u nesutra, da

pronaem kljue duevnih tiina,
a pronaoh samo gorku tugu jutra, au koju
pijem ko u mladog vina.

I nekakva uda ekam da se dese...

No upijam crnu i drhtim od svega.
Ako voli sam e nai, bez adrese, moj
ubogi prozor za morima snega.

I gle, plovim sama u gluvi as dana, na

prozorskoj santi, u studeno vee, a u pei spava
veseli satana, eene mu ape u pepelu klee.

I tako dok jutru ne pomodri lice, dok vozova ranih

ne ujem pitanje, do beskraja, kao u tami enice,
u nespokoj tihi iri se ekanje...

RAKOVI

567
 LIANA DASKALOVA (1927)

BUGARSKA

BIJELE KOSE

Rano pada snijeg na visoki vrh...

Rano su tvoje kose pobijelile, dragi!
Provlaim kroz njih ruke uz pritajen dah, snjegovi moji bijeli,
snjegovi neuporedivi...

Bile su to zlatne kose... Kad se u zoru ispravljala tvoja glava

na bijelom uzglavlju, ko to se sunce nehajno, prosuvi zlatne
iskre, zaas podizalo nad morem osvijetljenim...

Silne su bure urlale rani snijeg su nanijele, ovjenale su

zauvijek tvoje elo nepokorno...
Ti e uvijek biti isti u zori i u mraku, kao ponosni vrh to
ga kroz prozor vidim.

Snjenobijele uvojke na putu je posula rosa, kao to

padaju zvijezde na vrh u planini, kao to mrak
pokriva smolastu moju kosu, ko to nas izlazak sunca
poznatim cjelovom dira.

Vi ste morska pjena, a moj dlan je amac, on kroz vae njeno

pijanstvo zaljubljeno plovi, vi ste prozraan oblak, od mjeseca
obasjan nou, i magla u kojoj lutam kada sanjam.

Bijele meke kose! Kao mlijeni put noi, moda ste vi isto tako
zvijezde razasute?
O sijajte za mene cijelog ivota, do smrti, jer ja sam no
ako svjetlosti nemam!

KEPESKI

568
PENJO PENEV (1930-1959)

BUGARSKA

LASTAVICE

Tebi

Crni krstovi proumili su zrakom lastavija

krila krue iznad nas...
Opustjet e dani, da i ne zna kako lastavice lete,
posljednji je sat...

Mila moja! matah, tugovah za tobom s jatom

ovim sutra i ja u na jug!
Ne nagledah te se. Ne grlih te. Zbogom! Na stazama
bijelim ti ostaje tu...

Doletjet e jato, o ljubavi blaga, lastavice tebi vratit e

se sve...
Samo ja se vie vratit neu, draga
o neprealjena, nikad, ni za tren!...

... Crni krstovi ve prostrli su sjene crna krila

krue, drijema mali trg...
Zbogom treba rei, a ti si kraj mene utei te
gledam... i mislim na smrt...

PARUN

569
CENE VIPOTNIK (1914)

SLOVENIJA

VJERNOST

Bjei od mene, ne dokuujui da sam amiji od debala

ovih kestena gle, sunce se na njih blago naslanja a ja
jad samoe, samujui, u srce primam i bljetava se sanja
lomi ko tuom stabla potuena.

Uvijek sam sam: ti iezne za okukama svijeta... nestane

niz neku stazu.
Pod busenje trava legnem li, sruen, vrele iskre elja
ugasit e tama.
No posljednjim mrakom posve zasut, grliti jo u sjenu
tvoje due.

SLAVIEK

BLAE KONESKI (1919)

MAKEDONIJA

VIJ

Zakljuah te u svijesti kao u pononoj crkvi. I kao to

svijee blijede kad se gase, tako blijedi sada i ti, a sveci
te pohlepno slijede.
Ovdje si zatoenica, za koju sam se
toliko puta zavjetovao. Ali otkucava pravi as,
i sve mi kae treba da se javim.
 Dolazim kao strani Vij, sivih oiju, mrtva glava,
sav sam zemlja edna. Da, straan sam, a ti si
blijeda, jer njenost ti nosim u tvrdim grudima.
Primiem se kao strani Vij, ali tajanstvenu su
ve povukli crtu, i im ja stignem do te crte, rue
se, otro, u ponor stijene. Ruim se
u taj ponor i ja sav edan, ko pijesak. I ginem ve, Ja, Vij, koji je
domami u svijesti udno, ali bez snage da se vine do tebe.

KEPESKI

VESNA PARUN (1922)

HRVATSKA

TI KOJA IMA NEVINIJE RUKE

Ti koja ima ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbrinost.

Ti koja umije s njegova ela itati bolje od mene njegovu samou, i
koja otklanja spore sjenke kolebanja s njegova lica kao to proljetni
vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje
ime poinak njegovim mislima, i tvoje grlo hladovina njegovu leaju, i
no tvojega glasa vonjak jo nedodirnut olujama.

571
 Onda ostani pokraj njega i budi
pobonija od sviju koje su ga
ljubile prije tebe.
Boj se jeka to se pribliuju
nedunim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu, pod
nevidljivom planinom na rubu
mora koje hui.

ei njegovim alom. Neka te susreu

oaloene pliskavice.
Tumaraj njegovom umom. Prijazni guteri nee ti
uiniti zla.
1 edne zmije koje ja ukrotih pred
tobom e biti ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u noima

otrih mrazova.
Neka te miluje djeak kojega zatitih od uhoda
na pustom drumu.
Neka ti mirie cvijee koje ja zalijevah svojim
suzama.

Ja ne doekah najljepe doba njegove

mukosti. Njegovu plodnost ne primih u svoja
njedra koja su pustoili pogledi gonia stoke na
sajmovima i pohlepnih razbojnika.

Ja neu nikad voditi za ruku

njegovu djecu. I prie koje za njih
davno pripremih moda u ispriati
plaui malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj umi.

572
 Ti koja ima ruke nevinije od mojih budi blaga
njegovu snu koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim njegovo lice, dok na njega
budu silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad neto o njemu, da ne moram pitati
strance koji mi se ude, i susjede koji ale moju
strpljivost.

Ti koja ima ruke nevinije od mojih, ostani kraj

njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu!

ACO OPOV (1923)

MAKEDONIJA

PJESMA

Budi zemlja nepodatna i tvrda.

Budi nijema statua na stolu.
Nasmijei se prolaznosti. I izrasti, runa,
u kamenu i bolu.

Budi nebo. Plavetnilo moje. Zvijezda snoplje. ivo

vrijeme u etiri zida.
Zabodi se u srce. Nepogreivo kao koplje.
I podupri me ko karijatida.

KEPESKI

573
 IVAN MINATTI (1924)

SLOVENIJA

NAS DVOJE

Nas smo dvoje tiho, zaboravljeno groblje.

U nama mrtva ljubav spava.
Tiinu, gdje vjenost meu tronim krievima drijema, katkada samo
samotna ptica naruava.

Zacvrkue, strese se, otprhne... ko da od nas neka strava bije.

I ponovo na davne uspomene teak mir se slegne i na dva smo groba
nalik, ko i prije.

Ah, nekad bijasmo nemirne proljetne grane: u zagrljaj drhtav svoje

lie slagasmo.
Nekad sebe u nama smo strasno traili, sad odavno ve jedno za
drugim ne tragamo.

Svaki za se hodamo ovim neveselim svijetom i ni teki ni laki nisu

nam sni.
Tako emo koraat do kraja puta, ti ne vie ja, ja ne vie ti.
SLAVIEK

574
CIRIL ZLOBEC (1925) SLOVENIJA

PA IPAK

Uljudnost i taj tvoj smijeh su lani i oi to su tugu

skrivale u oima mojim tek su lai traile, dok su
me optuivale.

Znam, ni najiskreniji pogled, draga, bez lai nikad

nije, a rije je lana i kad je proaptana, kad srce
izgovori je.

Pa ipak... Sklopi oi, ponesena, poljubimo se,

tuni od boli, u poljupcu lai moda nema, jo
nema, i znat e da li te volim.

SLAVIEK

BRANKO V. RADIEVI (1925)

SRBIJA

LJUBOMORA

Tada je pevao dan u granama topola. Setim se tebe

i odmah mi grena miso. Jutrom reka, a ti ludo
gola.
Pa miljah da je reka muko ja bih od bola vrisko.

575
 I ja sam mogo ribe klati.
Nisam verovo grmu, niti enskoj jovi. Ti si se
mogla i mladom klenu dati.
Iz tvog su ela nicali beli rogovi.

Tada je pevao dan u granama topola. Da bi te

videla trska je porasla za dva kolenca.
Dolazile su zveri oba pola.
Iz tvojih grudi htela su potei dva bela
studenca.

I ja sam mogao da padnem na kolena.

Bio sam snaan junac a ti mlada mati. I gledao
sam dva tvoja oka zamagljena
zbog kojih kljua krv i snaga ludo pati.

Tada je pevao dan u granama topola, Tvoja sam

bedra zvao sapima, igraice. Oseao sam: iz
mog ela rastu dva roga vola.
Kako da stignem noge takve trkaice.

Bio je to ludi galop, od jutra pa do noi.

Povaljali smo trave, izranili ita.
I gledali smo se na svetlu, svojoj bledoi, ja
zdepast, debelog vrata, ti bela tankovita.

576
 I presta da peva dan u granama topola. udno:
rasle su ume sa korenjem gore.
U vuka oi pune vujeg bola.
U vodi ribe vode tajne razgovore.

I bila su dva neba, jedno je u reci.

I svaka je grana imala toplinu ruke.
Plovili su neki udni, crni meseci, s usnama da
ljube, s rukama za kurjake.

I presta da peva dan u granama topola. Bi vee.

Ti si leala na paprati.
A ja sam bio mladi, slab, bez ona dva roga vola.
Pa videh: ti bi se mogla
i mladom kurjaku dati.

Da sam ti bije rei riknuo ti bi znala.

I nikad blie nou ne bi moja ruka. Pobegoh, sa
mnom su i debla posrtala. Pratila su me dva
grozna oka, tvoja ili tvog vuka.

ZVONIMIR GOLOB (1927)

HRVATSKA

OBINA PJESMA

Sve je neobino ako te volim, vrtuljak to se

okree igrake i djeca. Vee koje silazi spava u
mojoj dui.
 Znam, vee koje silazi, stepenice, vjetar,
sve same obine stvari to se ne mogu ponoviti,
jer smrt se ne ponavlja, ni ti se ne ponavlja u meni.

Sve je neobino ako te volim:

more skida i svlai svoje plaljivo tijelo,
zatvorenih oiju i vlano od poljubaca.

Ja vie nisam isti, sluajuc glas

na nekoj samotnoj stanici dok me obilazi kia
mijenjam te u sebi. Samo rue to tonu.

Tjeskoba, obina pjesma, plai ponovo dok svoje

teke vjede zaboravlja u snu poput marame na
licu koje bdije.

Sve je neobino ako te volim,

ako te volim. Zagledana u nebo
ti postoji kao svjetlo pregaeno u tmini.

STEVAN RAIKOVI (1928)

SRBIJA

ZLATIBORSKA PESMA

Ako se nebo irilo kao plava uteha,

Ako je sunce imalo neto od tvoga disanja;
Mi smo bili dva bora, tuna, bez greha,
Dve grane to se lome i utanje... dva pitanja

Izgovorena tiho kao kamen da pita (Tiho, sasvim, da se do

besujnosti uje),
Skoro nemuta: tako samo priaju ita Svoju nejasnu ljubav u
vetrovima to huje.

578
Znam: odvojilo se neto od svega, ko ostrvo,
I postojalo tako, samovalo, samo;
Ako smo zvali: ljubav tiho je umelo drvo To, na kom je rasla
misao da neto znamo.

Zato su ulazile u nas daljine, one daleke.

Pa oticale lepe kao zvezdano nebo, i gue,
Od njih su nam ruke bivale po dve nemirne reke Sa pustim
obalama to trae blago ue.

Ako su trave imale prste koji nas prose I ptice, iznad, u perju
slutile potoke:
Bio sam u tvom oku krila to se nadnose Nad vode strano
zelene, izgubljeno duboke.

Dok je mirovalo, u vrhu, oblaje zaustavljeno Kao podvodno

stenje u nebeskoj dubini
Iz ponoi se dizalo tvoje koleno I sjalo belu svetlost po tunoj
jednoj tiini.

Pa ako su padine bile dlanovi zaborava I vrhovi bez ravnotee,

u udnom znaku samoe; Nas su njihala dva mora nebo i trava
Na crnom unu ljubavi gde raste glad i voe.

Zato smo (ne znam) slutili da noi ne umiru I verovali u sve to

kao u meso i kosti.
O mi smo bili tek dva kamena u viru Baena sa tanke grane
prolaznosti.

579
 SRBO IVANOVSKI (1928)

MAKEDONIJA

ZEMLJA

I povedoh je do rijeke
vjerujui djevojka je... Lorca

alila je stabljike
zapaljene vrelim tijelom
i nije ula kad vjetar zaplaka u travi.
A mislila je
dubine e ugasiti e
i prste je lomila u grudima zemlje.
Jer je u njoj htjela da ostavi plamen svoga ela.
I umirala je,
a moda je samo sebe traila, nemona da otkrije
svoju prisutnost nijemu.

Po bedrima su ve klizili tui prsti i sve je

laka bila zemlja pod njom.
Ruke su postale rijeke.
I protekle su nemirno.
Jer ih je zemlja crna zemlja upila.
I onda je tek shvatila da je oduvijek, oduvijek bila
dio nje i da se sa njom stopila.

K.EPESKI

580
SLAVKO MIHALI (1928)

HRVATSKA

PRIBLIAVANJE OLUJE

Pogledaj one oblake, Vera, zato uti Nisam, zaboga,

ivotinja, ali evo kie Kako je naglo zahladilo Daleko smo od
grada

U redu, Vera, nikad neu zaboraviti to si mi darovala

Mi smo sada jedno i emu govoriti uti oblaci obino donesu
tuu Sve je ve nijemo, zrikavci i ito

Ako ti eli, moemo i ostati

Bojim se za tebe, za mene je svejedno
Gromovi su opasni u poljima
A mi smo sada najvii (i tako prokleto sami)

Mnogi e ratar veeras kukati nad zrnjem rasutim iz klasja

Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o mijenama Ne plai,
Vera, to su samo ivci
I oni slute oluju

Kaem ti, ivot je u svemu mnogo jednostavniji Evo i prvih

kapi, sad e poeti urnebes Zakopaj haljinu, gle i cvijee se
zatvara Ne bih sebi oprostio da ti se neto dogodi

Dakako, ovo e mjesto u mojem sjeanju ostati sveto

Molim te bre koraaj i nemoj se osvrtati
 JOSIP PUPAI (1928 -1971) HRVATSKA

MOLITVA LJUBAVI

Kad me ispuni postajem svijetao iznutra

i, svijetlei, obasjavam prostor u
koji te unosim

Kad te nestane odjednom potamnim

Tvoje useljavanje i iseljavanje preobraava me kao to mijene

preobraavaju godine

Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba daj

u trenutku moga djela ostani prisutna u meni

Tek tako bih nestvaran za ivot sjao

iz krute skamenjene prolosti u nedodirnute zrakama tvoje njenosti
tamne ponore dua

582
MILIVOJ SLAVIEK (1929)

HRVATSKA

O LJUBAVI I O MOJOJ LJUBAVI

Jedina je budnost sputenih kapaka ljubav,

0 ona me, najzad, budi.
Ljubav je ubrus pri ruku i veeri.
Ljubav i ja u krevetu lutamo
njenim kosama.
A njena je put miris sna. Strast sna.
Njene su oi dua sna. Toplina sna.
Osmijeh je njen zastava sna. Pravac sna.

Mi, ljubei se, prijateljujemo Meni

je jeka potrebna!
Ljubav raeljava melodije eljem od njenih pokreta,
i elja die slikama melodija, nutrinom melodija
Ljubav, ko smjelost, kad su koraci sami,
vee osamljuje,
jer vee je ljustva ljubavi,
i ja se po njoj penjem do suza.
Meni je potrebna moja jeka, njoj je
potreban moj glas.
Ljubav me budi, ljubav me gleda
iz kave,
i lica je zauena.
A zapravo, ljubav nosi oklope godinjih doba,
i kaiprst ljubavi mjeseci su,
namjere.
Ja nestajem,
prelazim u njezinu blizinu.
 JANEZ MENART (1929)

SLOVENIJA

STARA PJESMA

Ti ljubi druge, ja u tebe ljubit, ja na te stavih sve to sam imao,

mnogiput ve mnogi znao je izgubit, jer je volio koju nije smio.

Ti ljubi druge, ja u tebe ljubit

i eljeti da bude nevjernome ena, da ti njega, a on da drugu
ljubi, da tako i ti bude poniena.

Ti ljubi njega, ja u tebe ljubit, a tvoj e

dragi, isto tako, drugu; nastoj da drugi tu
drugu mu snubi,
i svijet e lijepo vrtjet se u krugu.

SLAVIEK

MATEJA MATEVSKI (1929)

MAKEDONIJA

JEZERO

Ti si to moje jezero. Taj cvijet voda i neba

rupa u tijelu polja ptica u zagrljaju brijega
Jesi li ti taj starac to sunce taj govor
to mi s obale na obalu s talasa preko talasa dolazi

584
Dugo te traim jezero ali gdje li si mi ti u oku valova u grlu
kamena pritajena rosa na dlanu planina glas odavna spaljen i
pren u pepelu voda

Ti jezero divno si i sjajno krzno od kuna vuji zub jasike list

blejanje zvona ti jezero spokojstvo si i buna u tri stotine runa
kad te snagom dunje oplodi ona

No nikad mi nisi tu ti stijeno rastopljena okom sunca dahom

povjetarca ti ivo srebro nepodatnih ljeta ti otkosu sijena ti
maku crveni ti cvjetanje pjene

Ti si mi jezero ikona davno to se rodi pod paletom sunca na

usnama monaha ti si vojnik sedmogodinji ti pealba si
grobna ti nevjesta ti ekanje ti smrt i umiranje u nama

Ti si to moje jezero. Ti si mi to sada.

Prilegla u travi u cvijetu na stijeni ednoj ali val je tvoj ptica
to leti bez sjene
i sve je ve pjena i duga i vjetar

I jezero si uvijek. Tu si a vjeno te nema s jednom obalom s krugom s

obruem to mi pogled stee na jednom vrhu na dnu i u grmu jednom iz
kojega mi zvijer tajno neprestano bjei

Ti si mi to jezero. Ta ljepota i ena.

Pjeano podne. Jarbol zaboravljenih krila.
utim prisutno si. No obala je sva u pjeni kao da nisi jezero kao da nisi
ni bila.

585
 A ipak si ti jezero tuga izgubljena u polju zagrljaj brda sunce
uvijek samo s jednom obalom s obruem s pogledom jednim
zagledan u sebe kao kamen kao plamen.

KEPESKI

GANE TODOROVSKI (1929)

MAKEDONIJA

SONATINA

Sada smo samo spokoj,

snivani, smireni spokoj
samoa i svjeina

Praznino prhni prepelice, pepeljasta prepelice podnevom u

polju.

Tu je toliko tiho,
tajanstveno i tiho ba
za tugovanje

Magijskim mukom mami,

namrekane minute mami
Mirovanje! Mirovanje!

ICEPESICl

586
IVAN SLAMNIG (1930)

HRVATSKA

BARBARA

Veernja akula barba Nike

Barbara bjee bijela boka Barbara bjee vrsta,

iroka Barbara bjee naa dika Barbara, Barbara
lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga, kako je stasita
sprijeda i straga, srce se strese ko val na alu ko
tandarac lagan na maestralu.

To je lada to rijetko se raa, to je prova staroga

kova, to je krma to sitno se drma kad vjeto
promie izmeu molova ko mala krmarica
izmeu stolova.
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara, modro,
bijelo i crno farbana!)

Je 1 danas u brodova takav stas, ima 1 jo ljudi

poput nas, ima 1 jo mora, ima 1 zemalja, ima 1
jo vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreu!

Na kakvim sam munjama palio svijeu! Koliko
puta rekoh na siki:
Kupit u svijeu svetome Niki ako se spasimo
1
Barbara i ja, e tutti quanti in compagnia.

1 i svi koliko nas je u 587

drutvu.
 Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko, morske
smo krave muzli jutrom, uveer bijeli
kruh sa putrom.
A uto more uto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra, svojeglava Barbara,

Barbara dobra, spora ko kornjaa, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!

More je tamnocrvene boje, stari mornari

na palubi stoje.
Parone, dobar odabraste pravac, more je
gusti stari plavac.
Jo jedan kabli nek proe kroz stroj provjere
radi nalog je moj.

Barbara brodi, more nam godi, nijedna

stvar ti nije par.
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja

e il naufragar xe dolce in questo mar. 2

588 I brodolom je sladak na tom moru.

 POPIS PJESNIKA PO ZEMLJAMA I LITERATURAMA KOJIMA
PRIPADAJU
AFRIKA
Narodne pjesme 218 219 AMERIKA
(USA)
Narodne pjesme 220 222
Edgar Allan Poe (1809-1849)
246 Walt Whitman (1819-1892)
303 Emily Dickinson (1830
1886) 303 Sidney Lanier (1842-
1881) 304 James Weldon
Johnson (1871 1938)
305
Sara Teasdale (1884- 1933) 378 Ezra
Pound (1885) 379-380 Hilda Doolittle
(1886-1961) 380 Conrad Aiken (1889)
381 E. E. Cummings (1894-1962) 382-
383 Langston Hughes (1902 1967)
385 Gwendolyn Brooks (1917) 536
Allen Ginsberg (1926) 537
AMERIKA, I-ATINSKA
Meksiko
Narodna pjesma 223
Sor Juana Ines da le Cruz (1651
1695) 160
Amado Nervo (1870 1919) 340
Octavio Paz (1914) 523 Efrain Huerta
(1914) 523
Kuba
Emilio Ballagas (19101954) 406
Nikaragva
Ruben Dario (1876- 1916) 338
Joaquin Pasos (1915 1947)
525 Ernesto Cardenal (1925)
527
Venezuela
Jose Ramon Medina (1921) 526 Peru
Narodne pjesme Keua 223 226
Carlos Oquendo de Amat (18991936)
404
Gustavo Varcarcel (1921) 525
ile
Gabriela Mistral (1889-1957) 401-402
Pablo Neruda (1904-1973) 404-406
Argentina
Alfonsina Storni (18921938) 403 Urugvaj
Delmira Agustini (1886 1914) 399 Brazil
Manuel Bandeira (18861968) 410 Ribeiro
Couto (18981963) 412 Cecilia Meireles
(1901) 412 413 Augusto Frederico
Schmidt (1906) 415 Vinicius de Morais
(1913) 533 Jose Tavares de Miranda (1919)
534 Joao Cabral de Melo Neto (1920) 534
Ledo Ivo (1924) 535
ARAPSKA POEZIJA Imrul-Kais (umro 540),
Arabija 53 Kuthaijir (umro 723), Arabija 55
Kais Ibn al-Mulavah (8. st.) 55 Abu Nuwas
(748 814), Irak 57 59 Ibn al-Mutas
(861908), Irak 59 Ibn Kuzman (1095
1159), Andaluzija 81 Nepoznati pjesnik 82
Ibn al-Dabari (umro 1240), Sirija 82 Abul-
Kasim al-Sabi (19091934), Tunis 510
Muhamed al-Asmar (1915), Egipat 550
Salah Gahin (20. st.), Egipat 550
ARMENIJA Narodna pjesma 209 Nahabed
Kuag (16. st.) 177
BJEL0RUSIJA
Janka Kupala (1882-1942) 449
Jakub Kolas (1882- 1956) 450
Maksim Bogdanovi (1891 1917) 451 589
BUGARSKA
Narodne pjesme 188189 Ivan Vazov
(1850- 1921) 320 Kini Hristov (1875-
1945) 321 Nile. Vas. Rakitin (1885
1934) 477 Elisaveta Bagrjana (1894)
477 Nikola Vapcarov (19091942) 479
Liana Daskalova (1927) 568 Penjo
Penev (1930-1959) 569
EKA
losef Vaclav S'idek (1845 1912) 308
Jaroslav Vrchlicky (1853 1912) 308
Karel Toman (1877-1946) 309 Josef
Hora (1891-1945) 457 Jiri Wolker (1900-
1924) 458 Vitezslav Nezval (1900
1958) 458 Frantiek Halas (1901) 459
Jiri otola (1924) 560-561
DAGESTAN Narodna pjesma 213
DANSKA
Johannes V. Jensen (1873 1950) 355
Harald Bergsedt (1877 1955) 356 Nis
Petersen (1897-1941) 494
EGIPAT
Pjesme starog Egipta 912 (Novije
pjesnike vidi pod: Arapska...)
ENGLESKA
Edmund Spencer (1552- 1599) 162 Sir
Philip Sidney (1554- 1586) 163 William
Shakespeare (15641616) 164 168
John Donne (1572-1631) 168- 169
Robert Herrick (1591 - 1674) 171
Thomas Carew (1595- 1639) 171 Andrew
Marvell (1621 -1678) 172 John Dryden
(1631 - 1700) 174 Robert Burns (1759-
1796) 239 Walter Savage Landor (1775-
1864) 240 Lord Byron (1788- 1824) 240
Percy Bysshe Shelley (1799- 1822) 241
John Keats (1795- 1821) 241 Thomas
Hood (1799-1845) 243 Lord Tennyson
(18091892) 244 Christina Georgina
Rossetti (18301894) 300
Thomas Hardy (1840 1928) 300
William Butler Yeats (1865 1939) 301
302
David Herbert Lawrence (18851930)
372
Thomas Stearns Eliot (1888 1965) 373
Wystan Hugh Auden (1907) 373 374
Stephen Spender (1909) 375 376
ESTONIJA
Narodne pjesme 192193
Marie Under (1883 ?) 498
Henrik Visnapuu (1890) 498
Hilda Dresen (1896) 499
Minni Nurme (1917) 553
FINSKA
Eino Leino (1878-1926) 359
Olavi Paavolainen (1903)
497
FRANCUSKA Narodne pjesme 205 207
Charles dOrleans (1394 1465) 117
Francois Villon (1431 1480) 117
Clement Marot (1496 1544) 135
Maurice Sceve (1510 1564) 135 Pierre
de Ronsard (1524 1585) 136
138
Louise Labe (1526- 1566) 138- 139
Philippe Desportes (1546 1606) 140
Agrippa dAubigne (15521630) 141
Voiture (1598-1648) 142 Theophile de
Viau (15901626) 143 Andre Chenier
(1762 1794) 248 Alphonse de
Lamartine (1790 1869) 248 Victor
Hugo (1802- 1885) 251 -252 Gerard de
Nerval (1808 1855) 252 Alfred de
Musset (18101857) 253 254
Theophile Gautier (1811 1872) 254
255
Charles Baudelaire (1821 1867) 283
284
Paul Verlaine (18441896) 285 287
Arthur Rimbaud (18541891) 288 Emile
Verhaeren (1855 1916) 289 291
Henri de Regnier (18641936) 292
Francis Jammes (18681938) 293 Paul
Valery (1871 1945) 334 Paul Fort
(1872-1960) 335 Max Jacob (1876-
1944) 335 O. V. de L. Milosz (1877-
1939) 336 Guillaume Apollinaire (1880
1918) 360 Pierre Jean Jouve (1887
1976) 361 Pierre Reverdy (18891960)
362 Paul Eluard (1895-1952) 363-364
Louis Aragon (1897) 365 Benjamin
Peret (18991959) 366 Robert Desnos
(19001945) 367 Jacques Prevert
(19001977) 368 370 Rene Char
(1906) 370 Guillevic (1907) 371 Luc
Decaunes (1913) 513 Robert Prade
(1917) 514 Yves Bonnefoy (1923) 515
Jacques Dupin (1927) 515
Francuska Guyana Libert Chatenay (1905)
518
Senegal
Leopold Sedar Senghor (1906)
517 Madagaskar
Flavien Ranaivo (1914) 519
GRKA
Starogrka
Arhilon (7. st. stare ere) 19 Sapfo (oko
628 568. stare ere) 19 21 Anakreont
(6. st. stare ere) 22 Anakreontika 23
Ibik (6. st. stare ere) 24 Praksila (6. st.
stare ere) 24 Nonos (4. st. stare ere) 25
Nosida (oko 330. stare ere) 26
Meleagar (130 60. stare ere) 26 27
Rufin (1. st.) 27 28 Konzul
Makedonije (5. st), Bizant 51 Pavao
Silencijarij (520 575), Bizant 51 52
Nepoznati pjesnik (10. St.), Bizant 76
Nepoznati pjesnik (14. st.), Bizant 76
Novogrka
Narodne pjesme 195 Kostis Palamas
(18591943) 323 Georgios Drossinis
(1859 1951) 324 Konstantinos
Kavafis (1863 1933) 324 325
Miltiadis Malakassis (1869 1943) 325
Konstantin Hatzopulos (1870 1921)
326 Apostolos Melahrinos (1880
1952) 327 Kostas Urani (1890 1953)
503 Giorgos Seferis (1900) 503 504 J.
M. Panajotopulos (1901) 505 Maria
Polyduri (1902 1930) 506 Odiseas
Elitis (1911) 506
GRONLAND Eskimska narodna 220
GRUZIJA
Narodna pjesma 210
INDIJA Jaur-veda 45 Kalidasa (5. st.)
46 Tiruvaluvar (6. st.) 47 Bhavabhuti (7
8. st.) 48 Amaru (7. st.) 49 Bhartrihari
(7. st.) 50 Sarmad (17. st.) 50
Rabindranath Tagore (1861 1941) 331
Naiu Saroijni (1879-1949) 333
INDONEZlJSKI ARHIPELAG Narodne
pjesme 215 ISLAM >
Magnus Stelansson (18841942) 495
lomas Gudmundsson (1901) 495
ITALIJA
Narodne pjesme 197198 Chiaro
Davanzati (umro oko 1280) 96
Compiuta Donzella (13. st.) 96 Guido
Cavalcanti (oko 1255 1300) 97
98
Dante Alighieri (1265 1321) 98 99
Cecco Angiolieri (oko 12601313)
100 Francesco Petrarca (1304 1374)
100
106
Giovanni Boccaccio (1313 1375) 106
Sacchetti Franco (13301400) 107
Nepoznati pjesnik (14. st.) 107
Matteo Maria Bojardo (1441 1494)
119 Lorenzo de Medici (1448 1492)
120 Angelo Poliziano (1454 1494)
121 Jocopo Sannazaaro (1458
1530) 122 Lodovico Ariosto (1474
1533) 123 Gaspara tampa (1523
1554) 123 Torquato Tasso (1544
1595) 124 126 Ugo Foscolo (1778-
1827) 256 Giacomo Leopardi (1798
1837) 257 Giosue Carducci (1835
1907) 295 Gabriele DAnnunzio
(1863 1938) 295 Umberto Saba
(1883 1957) 416 Dino Campana
(1885 1932) 417 418 Vincenzo
Cardarelli (1887 1959) 418
419
Giuseppe Ungaretti (18881970) 419
Eugenio Montale (1896 1981) 422
Salvatore Quasimodo (1901 1968)
423
424
Cesare Pavese (1908 1950) 424
Alfonso Gatto (1909) 425 Attilio
Bertolucci (1911) 520 Giorgio Caproni
(1912) 520 Franco Fortini (1917) 521
Elio Pagliarani (1927) 522
IZRAEL (Stara hebrejska knjievnost,
Biblija)
Nepoznati pjesnik (Pjesma nad pjesmama)
13
JAPAN
Carica Iwa no Hime (4. st.) 44
Otomo no Jakamoi (720 785) 69
Muimaro (8. st.) 70
Princ Narihira (825 880) 70
Gospoda Kamai (834 885) 71
Oikoi no Mitsune (859 907) 71
Mibu no Tadamine (868 960) 7172
Nepoznati pjesnici (9. st.) 72 73
Terange (10. st.) 73
Nepoznata pjesnikinja (10. st.) 73
igejuki (11. st.) 74
Gospoda Ino Beto (11. st.) 74
Gospoa Izumi ikibu (11. st.) 75
Daigaku Horigui (1892) 511
Jaso Saido (1892) 512
Kacumi Tanaka (1911) 512 591
 JUGOSLAVIJA Narodne
pjesme 182 187 Crna Gora
Risto Ratkovi (19031954) 472
Hrvatska
Dore Dri (1461 1501) 128 Hanibal
Lui (1485 1553) 130 Ivan Buni
(14941658) 132 Petar Preradovi
(1818 1872) 276 Rikard Jorgovani
(1853 1880) 280 Silvije S. Kranjevi
(1865 1908) 311 Antun Gustav Mato
(1873 1914) 314 Janko Poli-Kamov
(18861910) 462 Tin Ujevi (1891-
1955) 464 Miroslav Krlea (18931981)
465 Antun Branko imi (18981925)
465 Gustav Krklec (1899-1977) 469
Dobria Cesari (1902 1980) 471
Dragutin Tadijanovi (1905) 474 Vesna
Parun (1922) 571 Zvonimir Golob
(1927) 577 Slavko Mihali (1928) 581
Josip Pupai (1928 1971) 582
Milivoj Slaviek (1929) 583 Ivan
Slamnig (1930) 587 Karlo Puci (1461
1522), latinist 127 Elije Lampridije
Crijevi (1463 1520), latinist 128
Rajmund Kuni (17191794), latinist
227
Makedonija
Blae Koneski (1919) 570 Aco opov
(1923) 573 Srbo Ivanovski (1928) 580
Mateja Matevski (1929) 584 Gane
Todorovski (1929) 586
Slovenija
France Preeren (1800 1849) 276
Dragotin Kette (1876-1899) 316 Oton upani
(1878-1949) 317 Josip Murn-Aleksandrov
(18791901) 318
Alojz Gradnik (1882 1967) 461 Cene
Vipotnik (1914) 570 Ivan Minatti (1924)
574 Ciril Zlobec (1925) 575 Janez
Menart (1929) 584
Srbija
Branko Radievi (18241853) 277
ura Jaki (1832-1878) 278 Jovan
Jovanovi-Zmaj (1833 1904) 279 Laza
Kosti (1841-1910) 279 Aleksa anti
(1868- 1924) 312 Jovan Dui (1871-
1943) 313 Milan Raki (1876- 1938)
315 592 Vladislav Petkovi-Dis (1880
1917) 318
Milo Crnjanski (18931977) 466
Rade Drainac (1898-1943) 446
Desanka Maksimovic (1898) 467
Duan Mati (1898) 468 Oskar
Davio (1909) 475 Branko V.
Radievi (1925) 575 Stevan
Raikovi (1928) 578
KANADA
Anne Hebert (1916) 538 Jean-Guy
Pilon (1930) 539 Ronald Everson
(1930) 539
KATAL0NIJA
Ausias March (1397 1459) 115
Jordi de San Jordi (1397- 1425) 115
Joan Maragall (1860-1911) 337 Josep
Carncr (1884 1970) 396 Carles
Riba (1893- 1959) 397 J. V. Foix
(1894) 397 Tomas Garts (1901) 398
Jordi Cots (1<)I8) 532 KINA
Zbornik I-KING (11 5. st. stare
ere) 42
Kou e (1. st. stare ere) 43 Vang
Seng Ju (6. st.) 61 Van Vej (701-761)
61 Li Tai Po (701-762) 62-64 Tu Fu
(712-770) 64-65 ang Czi (8. st.) 65
Nepoznati pjesnik (8. st.) 66
Nepoznati pjesnik (8. st.) 67 Li San
Jin (812-858) 67 Li O Ej (9. st.) 68 an
Tiju Lm (12. st.) 84 Li I Han (13. st.)
84 ej Min (1859-1901) 328 Ma
Huang ung (1861 ?) 329 Tung Liu
Fan (1863?) 329
KIRGIZIJA Narodne pjesme 210
KOREJA
Narodna pjesma 215
KURDISTAN
Narodna pjesma 213
LETONIJA
Narodna pjesma 194
Edvarts Virza (1883-1940) 500
Ludmila Jevsejeva (1915) 552
LITVA
Mykolas Vaitkus (1883) 501 Kazys
Iniura (1906) 501
MAARSKA
Balassa Balint (1551-1594) 176
Sandor Petoti (1823-1849) 281-182
Gyula Juhasz (1883 1937) 480 Mihaly
Babits (1883 1941) 481 Dezso
Kosztolany (1885 1936) 482 Julio
Baghy (1891) 483 Attila Jozsef (1905-
1937) 484 Miklos Radnoti (19091944)
485
MONGOLIJA Narodne pjesme 212
NIZOZEMSKA
Herman Gorter (1864 1927) 354
Martinus Nijhoff (18941953) 486
Gerrit Achterberg (19051962) 486 Jan
Elburg (1919) 544 Gerrit Kouwenaar
(1923) 545 Lucebert (1924) 545 Hugo
Claus (1929) 546
NOVI ZELAND Narodna pjesma 217
NORVEKA
Sigbjern Obstfelder (1866-1900) 357
Olav Aukrust (1883-1929) 492 Gunnar
Reiss-Andersen (1896) 492
NJEMAKA
Narodne pjesme 208 209 Walther
von der Vogelweide (1170 1228) 109
Klara Hatzlerin (15. st.) 110 Christian
Hoffmann von
Hoffmannswaldau (16171679) 178
Ludwig Heinrich Christoph Holty (1748-
1776) 228 Johann Wolfgang Goethe
(17491832) 228-231
Friedrich Holderlin (1770 1843) 232
Friedrich Schlegel (1772 1829) 233
Novalis (1772-1801) 234 Clemens
Brentano (1778 1842) 235 Heinrich
Heine (1797 1856) 235 237
Nikolaus Lenau (1802 1850) 237
238 Rainer Maria Rilke (1875 1926)
349 350
Else Lasker-Schiiler (1876 1954) 351
352
Hermann Hesse (18771962) 353
Emmy Ball-Hennings (1885 1948) 427
Georg von der Vring (1889) 427 Bert
Brecht (1898- 1956) 428 Manfred
Hausmann (1898) 429 Erich Kastner
(1899) 430 Marie Luise Kaschnitz
(1906) 431 Rudolf Hagelstange (1912)
540 Hans Egon Holthusen (1913). 540
Karl Krolow (1915) 541 542 George
Forestier (1920) 543
PERZIJA
Omer Hajjam (10401123) 78
Saadi (oko 1193-1250) 79
Hafiz (14. st.) 79-80
POLJSKA
Mikolaj Rej (1505-1569) 175 Jan
Kochanowski (15301584) 175 Adam
Mickiewicz (1798 1856) 273 Juliusz
Slowacki (18091849) 273 274 Adam
Asnyk (1838 1897) 275 Julian Tuwim
(18941969) 452 Kazimierz Wierzynski
(1894) 454 Jaroslaw Iwaszkiewicz
(1894) 455 Julian Przybos 0901) 455
Tadeusz Rozewicz (1921) 555 Wislawa
Szymborska (1929) 556 Stanislaw
Grochowiak (1934) 557 Jaroslav Marek
Rymkiewicz (?) 558
PORTUGAL
Narodne pjesme 203 204 Martin
Codax (umro 1250) 91 Bernal de
Bonaval (13. st.) 92 Ruy Fernandez (13.
st.) 92 Joan Zorro (13. st.) 93 Pero da
Ponte (12001250) 94 Kralj don Dinis
(1261 1325) 95 Luis de Camoes
(1524 1580) 156 158 JoSo Baptista
Almeida Garrett (1799 1854) 262
Julio Denis (1839- 1871) 263 Antonio
Feijo (1860-1917) 298 Antonio Nobre
(1867 1900) 299 Fernando Pessoa
(18881935) 408 Sophia de Mello
Breyner Andersen (1919) 531
PROVANSA
Vilim od Poitiersa (1071 1126) 86
Jaufre Rudel (12. st.) 87 Bernart de
Ventadorn (12. st.) 88 89 Comtessa
de Dia (12. st.) 90
RIM (Latinska poezija)
Katul (87 54 stare ere) 29 31
Horacije (65 8 stare ere) 31 33
Tibul (4819 stare ere) 33 34
Sulpicija (1. st. stare ere) 35
Propercije (48 16 stare ere) 35 38
Ovidije (43. stare ere 17. nove ere)
38-39 Marcija! (40104) 39 Petronijc
(1. st nove ere) 40 Nepoznati pjesnik
(3. st. stare ere 1. st. nove ere) 40
RUMUNJSKA Narodna pjesma 194
Mihail Eminescu (1850 1889) 306
Gheorghe Cosbuc (18661918) 306
 George Topircianu (18861937) 479
Zaharia Stancu (1902) 480 Veronica
Porumbacu (1921 1977) 549 Nichita
Stanescu (1933) 549
RUSIJA
Narodne pjesme 189190 Aleksandar
Pukin (17991837) 264 266
Fjodor Tjutev (1803 1873) 266 267
Mihail Ljermontov (18141841) 268
269
Nikolaj Nekrasov (1821 1878) 269
Fjodor Sologub (1863 1927) 345
Konstantin Baljmont (1867 1943) 345
346
Ivan Bunjin (18701953) 347 Valerij
Brjusov (1873 1924) 347 Mihail A.
Kuzmin (1876 1935) 348 Aleksandar
Blok (18801921) 432 433 Andrej
Bjelij (18801934) 434 Ana Ahmatova
(1889 1966) 435 436 Boris
Pasternak (18901960) 437 Marina
Cvetajeva (1892 1941) 439 Vladimir
Majakovski (1893 1930) 440 Sergej
Jesenjin (1895 1925) 442 444
Stjepan ipaov (1899) 445 Leonid
Martinov (1905) 446 Konstantin
Simonov (1915) 447 Jevgenij
Jevtuenko (1933) 554
SI JAM
Narodna pjesma 214 SLOVAKA
Janko Jesensky (1874 1945) 322
Frano Kral (1903 1955) 460 tefan
ary (1918) 562 Milan Kraus (1924) 563
Miroslav Valek (1927) 564 Milan Rufus
(1928) 565 Jan Stacho (1936) 565
PANJOLSKA Narodne pjesme 199202
Juan Ruiz (Arcipreste de Hita) (1283
1351) 111
Marques de Santillana (1388 1458)
112 Gil Vicente (14701536) 114
Garcilaso de la Vega (1503 1536) 144
Gutierre de Cetina (15151557) 144
Baltasar del Alcazar (1530 1606) 145
Fernando de Herrera (1534 1597) 146
594
Luis de Gongora (1561 1627) 147149
Nepoznati pjesnik (16. ili 17. st.) 151
Lope de Vega (1562 1635) 152 153
Bartolome Leonardo de Argensola
(1562-1631) 153 Francisco de Quevedo
(15801645) 154 Bernardo de Balbuena
(1568 1627) 155 Jose de Espronceda
(1808 1842) 259 Gustavo Adolfo
Becquer (18361870)
260
Antonio Machado (1875 1939) 341
342 Juan Ramon Jimenez (1881 1958)
343-344
Pedro Salinas (1892-1951) 386-387
Federico Garcia Lorca (1898 1936)
387 - 390 Vicente Aleixandre
(1898) 391 Rafael Alberti (1902) 393
Luis Cemuda (1902 1953) 394
Manuel Altolaguirre (1905 1959)
395 Jose Luis Hidalgo (1919 1947)
529 Manuel Arce (1928) 529
VEDSKA
Edith Sodergran (1892 1923) 488
Inger Hagerup (1905) 489 490 Erik
Lindegren (1910) 490 Karl Vennberg
(1910) 491 Maria Wine (1912) 547 Bo
Setterlind (1923) 547 Tomas
Transtromer (1931) 548
TADIKISTAN Narodna pjesma 211
TURSKA
Narodna pjesma 196 197 Fazuli (16.
st.) 179 Nefi Omer (ubijen 1634) 180
Sejrani (18. st.) 180 Katibi-Seydi Ali (18.
st.) 181 Faruk Nafiz (1898) 508 Ahmet
Kutsi Teder (1901) 508 Devdet Kudret
Solak (1907) 509
UKRAJINA Narodna pjesma 191 Taras
evenko (18141861) 271 Ivan Franko
(1856 1916) 310 Lina Kostenko (1930)
567
VIJETNAM Narodna pjesma 217