VIKTORIJA LOVRI

Visoki trgovaki sud Republike Hrvatske, sudac

O SUDU EVROPSKIH ZAJEDNICA I EUROPSKE UNIJE UZ

ANALIZU PRESUDE TOG SUDA U PREDMETU KECK BROJ
C-267/91 I C- 268/91

( AURIRANO PREMA PODACIMA NA DAN 10. SIJENJA 2004. GODINE )

 SADRAJ

1. UVOD.

2. PROCESNA PITANJA....

2.1. nadlenost suda, nadlenost u prethodnim postupcima za ocjenu prava

EU, podaci u presudi KECK1 o nadlenosti za postupanje
.str.
2.2. sastav suda - podaci u presudi KECK o sastavu suda....
2.3. stranke u postupku i procesna legitimacija - podaci u presudi KECK o
strankama u postupku
2.4. intervenijenti u postupku- podaci u presudi KECK o intervenijentima u
postupku....
2.5. zastupnici stranaka i intervenijenata podaci u presudi KECK o
zastupnicima
2.6. jezik suda i jezik predmeta- podaci u presudi KECK o jeziku
predmeta......
2.7. tijek postupka - podaci o tijeku postupka u predmetu KECK...
2.8. uinci odluka ECJ....
2.9. metode tumaenja prava EU.

3. ANALIZA PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA U PREDMETU

KECK.

3.1 sloboda kretanja roba i tumaenje l. 28. (ex 30) Ugovora o EU..
3.2. zabrana koliinskih restrikcija uvoza i mjera istovrsnog uinka
3.3. opravdane koliinske restrikcije uvoza i mjere istovrsnog uinka....
3.4. nediskriminirajua ogranienja uvoza propisivanjem uvjeta prodaje
- pred Keck judikatura ....
3.5.dopustivo reguliranje uvjeta prodaje - FORMULA KECK...
3.6. post KECK judikatura.........

4. ZABRANA KOLIINSKIH OGRANIENJA I MJERA SA ISTOVRSNIM

UINKOM ODNOS PREMA SPORAZUMU O STABILIZACIJI I
PRIDRUIVANJU

5. ZAKLJUAK.

IZBOR IZ LITERATURE....

IZBOR IZ PROPISA

KAZALO SUDSKE PRAKSE....

1
Case C-267/91 i 268/91 , Keck and Mithouard ( Criminal Proceedings against) , (1993) ECR I 1097

2
 1. UVOD

Sud Europskih zajednica zajedno sa svojim Prvostupanjskim sudom i

Tribunalom za slubenike EU predstavlja zajedniko pravosudno tijelo evropskih
zajednica i ujedno sud Evropske unije koji u prvom redu osigurava tumaenje i
provedbu prava evropskih zajednica i Europske unije ( nastavno EU) . Smjer
razvitka pravnog sustava evropskih zajednica u velikoj mjeri je odreen presudama
tog suda, kao svojevrsnog imbenika integracije EU. Tumaenjem prava EU i
popunjavanjem pravnih praznina, vodei rauna o integraciji evropskog trita kao
cilju pravnih normi, sud ujedno djeluje na nain koji u pravilu ne poznaju pravni
sustavi zemalja lanica EU. Nadlenosti suda su taksativno navedene, i na slian
nain ureene su Ugovorom o evropskoj zajednici (l. 220. ECT), Ugovorom o
evropskoj zajednici za atomsku energiju (l. 136. EURATOM) i Ugovorom o
evropskoj zajednici za ugljen i elik (l. 36. MONTANA UNIJE), i konano
Konsolidiranom verzijom Ugovora o Europskoj Uniji i Ugovora o Europskoj zajednici.
Tumaenjem osnivakih ugovora i sekundarnog prava EU, aktivnom ulogom u
razvoju prava zajednice, nadzorom nad njegovom provedbom i ponaanjem drava
lanica u primjeni prava zajednice, te poduzimanjem mjera meuvladine suradnje u
drugom i treem stupu EU sud se svrstao u jednu od osnovnih institucija EZ, pa je
izuavanje i primjena prava EU nemogua bez uvida u sudsku praksu toga suda.

ECJ je osnovan godine 1952. stupanjem na snagu Parikog ugovora o

Evropskoj zajednici za ugljen i elik, prihvaen potom na temelju Rimskih ugovora iz
1958. godine od dviju novih zajednica. Odlukom Vijea iz 1988. godine pridodan mu
je Prvostupanjski sud, a odlukom Vijea od 2. studenog 2004. godine i Tribunal
Evropske unije za slubenike unije (u nastavku Tribunal). Sva tri suda ine
jedinstveni dio institucije Evropskog suda. Pored toga to predstavlja sud triju
zajednica, ECJ je ujedno sud Europske unije. Pravila postupka suda ureena su
Ugovorom o EU, Statutom suda EZ, EURATOM I MONTANA UNIJE, Poslovnikom
ECJ i Dodatnim poslovnikom ECJ te Poslovnikom Prvostupanjskog suda ECJ.

Kako se poetna uloga ECJ odvijala kroz prethodni postupak za tumaenje i

ocjenu prava EU, a taj postupak ujedno predstavlja i sastavnu fazu postupka koji se
pred nacionalnim sudovima zemalja lanica EU odvija u svrhu zatite subjektivnih
prava utemeljenih na pravu EU, za prikaz sudske procedure i prikaz tumaenja prava
Unije od strane suda odabrana je presuda u predmetu KECK u kojemu se ECJ u
prethodnom postupku za tumaenje prava Unije bavio tumaenjem odredbe l. 28.
(ex 30.) Ugovora o EU koji ureuje slobodu kretanja dobara unutar zajednica.
Prethodni postupak je pokrenut od strane nacionalnog suda Francuske (Tribunal de
grande instance de Strasbourg), a odluka je dala formulu suda o dopustivim
nacionalnim mjerama svojevrsnog ogranienja slobode kretanja dobara
propisivanjem posebnih uvjeta prodaje.

U radu e biti iznesena temeljna pravila postupka pred ECJ, sadraj presude
KECK koji se odnosi na procesna pitanja, kratak povijesni pregled tumaenja
odredbe l. 30. Ugovora o EU od strane ECJ, prikaz primjene odredbe l. 28.
Ugovora o EU (ex 30.) u pred KECK judikaturi, analiza formule KECK i utjecaj

3
presude na kasnije odluke ECJ. Takoer e biti iznijeto mogue tumaenje utjecaja
presude i openito sudske prakse ECJ na obveze Republike Hrvatske u primjeni
Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju zakljuenog izmeu Republike Hrvatske s
jedne strane, i Europskih zajednica i njihovih drava lanica, s druge strane u
periodu do prikljuenja Republike Hrvatske Europskoj Uniji.

2. PROCESNA PITANJA

2.1. NADLENOST I USTROJSTVO SUDA

Evropski sud je prvenstveno pravosudna institucija EU ija pravosudna

nadlenost je ureena Ugovorima o evropskim zajednicama i Ugovorom o EU. Pored
te temeljne vrlo iroke sudbene nadlenosti sud ima i usku zakonodavnu nadlenost,
pa je po Ugovoru ovlaten sam donositi svoj statut i pravila postupka.

Sudska nadlenost ECJ ureena je taksativno primarnim pravnim aktima

evropskih zajednica po principu pozitivne enumeracije. Sud je nadlean postupati
samo u onim postupcima u kojima mu je nadlenost izriito povjerena Ugovorom o
EZ, Montana ugovorom, ugovorom o EURATOM, te novim Ugovorom o EU. Obzirom
da su ugovori o uspostavi evropskih zajednica najvii pravni akti zajednica, odnosno
najvii pravni akti EU, izmjena nadlenosti suda mogua je jedino izmjenom
osnivakih ugovora. Valja naglasiti da ECJ nije ni u kojem sluaju albeni ili revizijski
sud u postupcima pred nacionalnim sudovima zemalja lanica. Taj sud je svojevrsni
ustavni sud EZ, iako se ne moe sasvim svrstati niti u tu kategoriju sudova, jer se
radi o sudu sui generis, teko usporedivim sa nacionalnim sudovima zemalja lanica.

ECJ u pravilu sudi u prvom i jedinom stupnju. Ako je predmet u

prvostupanjskoj nadlenosti Prvostupanjskog suda, ECJ je u drugom stupnju
nadlean za postupanje po albama protiv presuda Suda prvog stupnja, time da se
alba moe odnositi samo na pravna pitanja i u skladu sa uvjetima propisanim
statutom ECJ. Izriito je iskljuena mogunost prenoenja na Sud prvog stupnja
nadlenosti za odluivanje o pitanjima nacionalnih sudova podnesenim na prethodno
odluivanje temeljem odredbe l. 234. Ugovora o EU, dok je u svim drugim
sluajevima pravno mogue putem ovlatenih tijela EU na taj sud prenijeti
nadlenost sa ECJ, ukljuujui i sporove izmeu drava lanica, izmeu drava
lanica i institucija EU, ili izmeu institucija EU. Odluku o prijenosu nadlenosti
ovlateno je donijeti Vijee Evrope jednoglasno, na zahtjev ECJ, a nakon
savjetovanja sa Evropskim parlamentom2. Za sada je na sud prvog stupnja prenijeta
nadlenost za odluivanje u prvom stupnju samo u postupcima pokrenutim na
inicijativu pojedinaca. Osnivanjem Tribunala3 na Tribunal je prenesena nadlenost za
postupanje u prvom stupnju u sporovima izmeu EU i njenih slubenika (l. 236.
Ugovora o EU i l. 152. EAEC Ugovora), pa je Prvostupanjski dobio drugostupanjsku

2
Council Decision 88/591 /ECSA, EC, EURATOM, od 24. listopada 1988. godine
3
Council decision Press release No 88/04 od 2. studenog 2004. g

4
nadlenost u slubenikim sporovima, a predmeti samo iznimno mogu doi u
treem stupnju pred ECJ.

Nadlenost ECJ i njemu pridruenih sudova moe se generalno podijeliti na

onu koja izravno proizlazi iz Ugovora o EU i onu koju na temelju ovlasti iz Ugovora o
EU mogu ugovoriti Ugovorom ovlatene stranke.

U prvu skupinu spadaju postupci:

1.po tubama Europske komisije protiv drava lanica (l. 226.-228. Ugovora
o EU),
2. po tubama institucija zajednice i drava lanica (iji se pravni interes
podrazumijeva) i pojedinaca, pravnih i fizikih osoba (koje moraju dokazati pravni
interes), protiv institucije zajednice radi ponitenja pravnog akta EU (l. 230. Ugovora
o EU),
3. prethodni postupci za tumaenje i ocjenu valjanosti prava EU (l. 234.
Ugovora o EU,
4. po tubama za naknadu tete temeljem izvanugovorne odgovornosti EU (l.
235. Ugovora o EU), kada je nadlenost dodijeljena sudu EU ,
5. po tubama u radnim sporovima EU i njenih slubenika u okviru granica i u
skladu sa uvjetima predvienim Uredbama o slubenicima i Uvjetima zapoljavanja,
6. postupci radi odreivanja privremenih mjera i rjeavanja incidentalnih
pitanja vezanih za predmet spora u naprijed navedenim sluajevima,
7. postupci Evropske komisije, Evropskog vijea i drava lanica radi davanja
miljenja o usklaenosti meunarodnog sporazuma koji EU namjerava sklopiti sa
odredbama Ugovora o EU,
8. posebni postupci odreeni Ugovorom o EU (npr. l. 229. i 237. Ugovora o
EU),

U drugu skupinu spadaju:

1. sporovi iz ugovora javnog ili privatnog prava u kojima je nadlenost

zasnovana na arbitranoj klauzuli sadranoj u ugovorima u kojima je jedna ugovorna
strana EU (l. 238 Ugovora o EU)
2. sporovi izmeu zemalja lanica koji se tiu prava EU ako su stranke
ugovorile nadlenost ECJ (l. 239. Ugovora o EU).

Neovisno o navedenoj podjeli ECJ je iskljuivo nadlean odluivati o svojoj

nadlenosti (competence de competence) u svim predmetima koji su inicirani pred
tim sudom.

Nadlenost u prethodnim postupcima za ocjenu prava EU

Nadlenost ECJ da u prethodnim postupcima tumai i ocjenjuje pravnu

valjanost prava EU predstavlja dragulj u kruni jurisdikcije ECJ4. Ugovorom (l. 234.)
je propisana nadlenost tog suda za donoenje prethodnih odluka o:

4
Craig Paul, Grainne de Burca, EU LAW, Third Edition, Oxford, 2003, str. 432

5
 - tumaenju Ugovora o EU,
- valjanosti i tumaenju akata institucija EU i Europske sredinje banke i
- tumaenju statuta tijela uspostavljenih aktom Vijea, kada ti statuti tako
previaju.

Ugovorom je ureeno pravo i obveza nacionalnih sudova zemalja lanica

suraivati sa Europskim sudom, a ta suradnja nije rezervirana samo za najvii sud
zemlje lanice. Kada se pitanje tumaenja prava EU pojavi pred kojim
niestupanjskim sudom drave lanice taj sud moe, ako smatra da je odluka o tom
pitanju nuna za donoenje odluke, zahtijevati od ECJ da presudom odlui pravu EU
kao o prethodnom pitanju. Kada se pak pitanje pojavi pred sudom drave lanice
protiv ijih odluka nema pravnog lijeka prema nacionalnom pravu, taj sud e (mora)
uputiti predmet na rjeavanje ECJ. Ovu nadlenost ECJ za sada ne moe prenijeti
na Sud prvog stupnja ECJ.

Pojam nacionalnog suda ili tribunala ne ravna se prema slubenom nazivlju

sudova ili tribunala zemalja lanica EU, jer osim sudova obuhvaa i takva tijela koja
nisu dio pravosudnog sustava zemalja lanica. Pojam suda ili tribunala koji je
ovlaten i duan traiti tumaenje prava EU po odredbi l. 234. Ugovora o EU
formulirao je sam ECJ5 ustanovivi pretpostavke koje nacionalno tijelo mora
ispunjavati da bi se smatralo nacionalnim sudom ili tribunalom : ako je utemeljeno na
javnom pravu, ako je stalno, ako je njegova nadlenost obvezna (a ne ugovorena),
ako provodi sporni postupak iji je rezultat odluka sudske prirode, ako se radi o
postupku izmeu stranaka, ako primjenjuje pravila prava i ako je neovisno.

Pred ECJ mogue je pokrenuti tri razliita tipa prethodnih postupaka za

tumaenje i ocjenu valjanosti prava EU:
1. tip postupka sadran u l. 234., Ugovora o EU koji ukljuuje sva pitanja iz
prvog stupa odnosno tumaenje samog Ugovora o EU, iskljuujui odredbe l.
61.-69. Ugovora,
2. tip postupka pokrenutog u vezi sa l. 61.-69. Ugovora o EU po pitanjima iz
treeg stupa, koji se odnosi na vize, azil, imigraciju i druga sigurnosna pitanja
vezana uz slobodno kretanje osoba te
3. tip postupka uveden lankom 35. Ugovora o EU koji se tie policijske i sudske
kooperacije u materiji kriminaliteta.

Razlika u navedenim pristupima je to u prvom sluaju po l. 234. Ugovora o

EU niestupanjski sud ili tribunal moe pokrenuti prethodni postupak, a sud ili
tribunal protiv ijih odluka u konkretnoj stvari nema pravnog lijeka ima obvezu
pokrenuti prethodni postupak pred ECJ. Drugi tip postupka moe biti pokrenut samo
od suda ili tribunala protiv ijih odluka nema pravnog lijeka, dok u treem tipu nema
obveze prema pravu EU na pokretanje prethodnog postupka, pa je Ugovorom
ostavljeno na volju zemlji lanici da moe propisati jurisdikciju ECJ za tumaenje i
ocjenu mjera poduzetih u okviru treeg stupa, pri emu zemlja lanica moe dopustiti
pokretanje prethodnog postupka od strane suda ili tribunala bilo kojeg stupnja ili
samo suda ili tribunala protiv ijih odluka nema pravnog lijeka u nacionalnom pravu.

5
Case C-54/96 Dorsch Consult Ingenieurgesellschaft mbH v Bundesbaugesellschaft Berlin, mbH (1997) ECR
4961
Case 102/81 Nordsee Deutsche Hochseefischerei GmbH v Reederei Mond Hochseefischerei Nordstern AG and
CO KG (1982) ECR 1095

6
 Podaci u presudi KECK6 o nadlenosti za postupanje

Referencis for a preliminary ruling :

Tribunal de grande instance de Strasbourg
EEC TREATY, ART. 30 ( sada l. 28.)

U predmetu KECK radi se, dakle, o postupku po l. 234. (ex 177.) Ugovora o
EU pokrenutom od strane nacionalnog suda zemlje lanice (Francuske) radi
tumaenja l. 28. (ex 30.) Ugovora o EU.

2.2. SASTAV SUDA

Ugovor o EU (l. 221. st. 1.) propisuje da se ECJ sastoji od po jednog suca po
zemlji lanici EU, koji se mijenjanju parcijalnim (re)izborom dijela sudaca, pa sud
trenutno ima 27 sudaca7. Sudac moe biti osoba neupitne nezavisnosti koja
posjeduje kvalifikacije dovoljne za izbor za suca u najvii sud zemlje koja ga je
delegirala u sud. Mandat suca traje est godina, a po isteku mandata doputeno je
ponovno imenovanje. Izbor sudaca, osim u sluaju sudaca Tribunala, nije ureen
posebnim pravilima, ali prema opeprihvaenoj praksi svaka zemlja lanica prije
imenovanja suca u ECJ provodi konzultacije sa vladama svih zemalja lanica EU o
kandidatu za suca i potom slubeno izvjetava nadlena tijela EU o izvrenom
delegiranju.

Ustroj sudskih vijea i rad suda propisan je Poslovnikom suda8 (nastavno

Poslovnik) i Statutom suda9 (nastavno Statut). Suci biraju predsjednika suda tajnim
glasovanjem na rok od tri godine (l. 7. Poslovnika). Sud formira vijea od tri i pet
sudaca, a suci izmeu sebe biraju predsjednika vijea, time da mandat predsjednika
vijea pet sudaca traje tri godine, a predsjednika vijea trojice suda jednu godinu, uz
mogunost jednokratnog reizbora (l. 16. Statuta). Veliko vijee suda ini trinaest
sudaca, a predsjeda mu predsjednik suda. Sud iznimno u odreenim sluajevima
zasjeda u plenumu koga ine svi suci ECJ.

Svi se predmeti po izravnim tubama ili o prethodnim pitanjima mogu uputiti

vijeu, osim ako sloenost ili znaaj predmeta, ili posebne okolnosti ne upuuju na
potrebu odluke u plenumu. U pravilu se vijeu upuuju predmeti manjeg znaaja ili
takvi o kojima ve postoji ustaljena sudska praksa. Vijee kojemu je predmet upuen

6
Case C-267/91 i 268/91 , Keck and Mithouard ( Criminal Proceedings against) , (1993) ECR I- 1097
7
Dana 1. sijenja 2007. Bugarska i Rumunjska su postale zemlje lanice EU, pa su sukladno pravilima iz
Ugovora o EU imenovale po jednog suca u Evropski sud u Sud prve instance
8
RULES OF PROCEDURES OF THE COURT OF JUSTICE, 1. 12. 2005.
9
STATUTE OF THE COURT OF JUSTICE , 11. 10. 2005.

7
moe zahtijevati da o predmetu odlui plenum. Sud e uvijek odluivati u velikom
vijeu od trinaest sudaca ako to kao stranka u postupku zahtijeva zemlja lanica ili
institucija EU po pravilu iz l. 16. st. 4. Statuta ECJ, a u plenumu ako se sluaj tie
odredaba l. 195. (2), 213. (2), 216. ili 247. (7) Ugovora o EU ili 107d. ( 2), 126. (2),
129. ili 160b. (7) Ugovora EAEC.

Odluke vijea su valjane ako je sud sastavljen od neparnog broja sudaca, time
da vijee od tri i pet sudaca zasjeda u sastavu od najmanje tri suca, a Veliko vijee
zasjeda u sastavu od najmanje devet sudaca. Odluke plenuma valjane su ako
plenum zasjeda u sastavu od najmanje polovine ukupnog broja sudaca plus jedan
sudac10. Poslovnikom je ureen postupak izbora predsjednika vijea i suca
izvjestitelja, te postupak zamjene predsjednika vijea i suca za vrijeme sprijeenosti.

Sud prve instance ima slian ustroj kao i Evropski sud i ine ga najmanje po
jedan sudac iz svake zemlje lanice (25 sudaca 2006. godine). Suci se imenuju na
temelju sporazuma vlada zemalja lanica na obnovljivi mandat od est godina. Suci
izmeu sebe biraju predsjednika suda na tri godine. Mandat tajnika suda takoer je
est godina. Za razliku od Evropskog suda sastav suda nije uvijek zborni, pa u
odreenim sluajevima umjesto vijea od tri ili pet lanova sudi sudac pojedinac. Sud
moe suditi i u velikom vijeu od trinaest lanova, a iznimno, kada to zahtjeva pravna
sloenost predmeta ili znaaj predmeta spora, sud sudi u plenarnoj sjednici.

Slubeniki tribunal osnovan kao specijalizirani tribunal sa svrhom rjeavanja

rastueg broja slubenikih sporova uzrokovanog poveanjem broja slubenika
institucija i tijela EU sastoji se od sedam sudaca, time da Vijee moe na zahtjev
ECJ poveati taj broj. Suce Tribunala bira Vijee EU na rok od est godina iz reda
dravljana Unije, u posebnom postupku koji provodi Vijee, i uz mogunost
neogranienog ponovnog izbora. Tribunal sudi u sastavu od tri suca, a iznimno, ako
je tako propisano, sudi sudac pojedinac.

Osim sudaca u postupku sudjeluje samostalni odvjetnik (Advocate Generale).

ECJ ima osam samostalnih odvjetnika, a njihov broj moe se poveati odlukom
Vijea EU na prijedlog ECJ. Samostalni odvjetnik sudjeluje u pisanom i usmenom
dijelu postupka, a njegova temeljna uloga se sastoji u davanju obrazloenih miljenja
o predmetu spora, koje sud u pravilu prihvaa prilikom donoenja presude. Kako su
presude esto sumarno, pa i nekoncizno obrazloene, bez itanja obrazloenog
miljenja samostalnog odvjetnika ponekad nije mogue do kraja shvatiti kontekst u
kojemu je presuda donijeta i uinke presude na pravni sustav EU i nacionalna prava
drava lanica.

Za razliku od ECJ, Sud prve instance i Slubeniki sud nemaju stalnog

Samostalnog odvjetnika.

10
Zbog pravila da su odluke suda valjane ako sudi u neparnom sastavu, te kod injenice da je bilo razdoblja
kada su evropske zajednice brojale paran broj lanova , iznimno je radi prevladavanja nastalog raskoraka
pojedina zemlja lanica dobila mogunost delegirati dva suca. Tako je ve kod osnivanja suda , kada je broj
zemalja lanica bio est, sud bio sastavljen od sedam sudaca, od kojih dva Nizozemca. Kada sudi u plenumu ili
velikom vijeu sud u pravilu sudi u krnjem sastavu koji ini najmanji doputeni broj sudaca ( da bi odluka bila
pravovaljana ) plus dva suca kao rezerva za sluaj sprijeenosti kojega od sudaca . Ostali suci za to vrijeme sude
u malim vijeima radi racionalnijeg troenja radnog vremena

8
 Svaki od nabrojanih sudova ima tajnika od kojega se oekuje visoka
profesionalnost, znanje vie jezika, te iskustvo u podruju pravosua i
meunarodnog prava. Tajnika biraju suci tajnim glasovanjem na nain i u postupku u
kojemu se bira i predsjednik suda (l. 7. Poslovnika).

Podaci u presudi KECK o sastavu suda

THE COURTH,

Composed of: O. Due, President, G.F. Mancini, J.C. Mointiho de Almeida, M. Diez de Velasco and
D.A.O. Edward (Presidents of Chambers), C.N. Cakouris, R. Joliet, F.A. Schockweiler, G.C. Rodrigez,
Iglesias, F. Grevisse, M. Zuleeg, PJ.G. Kapteyn, J.L. Muray, judges,

Advocate General: W.van Gerven

Registar: D. Louterman-Hubeau, Principal Administrator

Predsjednik suda dodijelio je predmet na rjeavanje malom vijeu, oito

cijenei da se ne radi o predmetu veeg opeg znaaja i da o postavljenom pitanju
nacionalnog suda ve postoji ustaljena sudska praksa Europskog suda , kao i da se
ne radi o predmetu u vezi sa materijom koja se tie odredaba l. 195. (2), 213. (2),
216. ili 247. (7) Ugovora o EU ili 107d. (2), 126. (2), 129. ili 160b. (7) Ugovora EAEC,
za koju je iskljuivo nadlean plenum suda. Malo vijee imalo je drugaije miljenje o
znaaju predmeta, pa je predmet uputilo na plenum , koji je presudom djelomino
izmijenio ranije stajalite odustajanjem od presedana, to je vrlo rijedak sluaj u
praksi Europskog suda.

2.3. STRANKE U POSTUPKU I PROCESNA LEGITIMACIJA

Stranaka sposobnost u postupku pred ECJ nije odreeno definirana na nain

na koji je definirana u procesnim propisima zemalja lanica. Iz nekih odredaba
Statuta suda (npr. l. 42.) moe se ipak zakljuiti da stranka u postupku moe biti
zemlja lanica EU, druge zemlje nelanice EU, institucije EU, te druge fizike i
pravne osobe. Imovinskim tvorevinama bez pravne osobnosti nije priznata stranaka
sposobnost.

Unato generalno priznatoj stranakoj sposobnosti (ius standi in iudicio) svim

fizikim i pravnim osobama, nemaju sve fizike i pravne osobe aktivnu i pasivnu
procesnu sposobnost, a ona je za neke je postupke ograniena na vrlo uzak krug
pojedinano nabrojanih kategorija osoba.

U postupku po tubama iz l. 226.-228. Ugovora o EU aktivno je legitimirana

Komisija EU (l. 226) i koja od drava lanica (l. 227.), a pasivno je legitimirana
drava lanica za koju se tvrdi da ne izvrava obveze koje proizlaze iz prava EU.
Daljnja procesna pretpostavka za aktivnu legitimaciju Komisije je prethodno
provoenje administrativnog postupka u kojemu Komisija, nakon sasluanja drave

9
lanice, daje obrazloeno miljenje o krenju prava EU. Tek ako drava lanica ne
postupi po obrazloenom miljenju, Komisija stjee procesnu aktivnu legitimaciju na
deklaratornu tubu pred ECJ na utvrenje povrede i izricane kazne dravi lanici.
Isto pravo pripada i dravi lanici koja je od Komisije zatraila davanje obrazloenog
miljenja o krenju prava EU, a Komisija se ili ogluila pa u roku od tri mjeseca nije
dala obrazloeno miljenje, ili nakon davanja obrazloenog miljenja, nakon proteka
ostavljenog roka, nije podnijela tubu sudu radi utvrenja povrede prava EU i
izricanja kazni.

U postupku po tubama za utvrenje nitavim akata EU po l. 230. Ugovora o

EU aktivno su legitimirani kao privilegirani tuitelju institucije EU i drave lanice EU
iji se pravni interes podrazumijeva, a pored njih i druge fizike i pravne osobe, iji se
pravni interes ne podrazumijeva po Ugovoru, pa moraju dokazati pravni interes za
ponitenje akta. Pasivno je legitimirana institucija EU koja je donijela akt. U sluaju
prihvaanja zahtijeva utvruje se nitavost akta sa djelovanjem od njegovog
donoenja (ex tunc), uz nalog da se akt ukine ili zamijeni novim. Ista osobe imaju
aktivnu i pasivnu legitimaciju za tube u kojima se tvrdi da je institucija EU
protupravno propustila donijeti akt, time da je procesna pretpostavka za tubu
upuivanje poziva instituciji da u roku od dva mjeseca donese akt koji je po pravu EU
duna donijeti11.

Prethodni postupak za tumaenje i ocjenu valjanosti prava EU pokreu sudovi

i tribunali drava lanica i u njemu nema stranaka, a postupak nije kontradiktoran. U
postupku ipak sudjeluju bez svojstva stranke osobe koje su stranke pred nacionalnim
sudom zemalja lanica u predmetima u vezi kojih je pokrenut zahtjev za tumaenje
prava EU ili za ocjenu valjanosti prava EU.

U postupku pune jurisdikcije po tubama za naknadu tete temeljem

izvanugovorne odgovornosti EU po l. 235. Ugovora o EU aktivnu legitimaciju imaju
institucije EU, drave lanice, pojedinci - fizike i pravne osobe12, a pasivno je
legitimirana EU, sve pod pretpostavkom da je Ugovorom o EU za takve sporove
dodijeljena jurisdikcija ECJ, jer u protivnom o naknadi tete odluuju nacionalni
sudovi.

U sporovima iz l. 238. i 238. Ugovora o EU, u kojima se nadlenost ECJ

temelji na dopustivom sporazumu stranaka, aktivno i pasivno su legitimirane strane
iz ugovora.

U sporovima izmeu EU i njezinih slubenika zaposlenih u institucijama i

tijelima EU aktivno i pasivno su legitimirani EU, i njeni zaposlenici13.

Posebni postupak o incidentalnim pitanjima i privremenim mjerama uvjetovan

je postojanjem spora, pa procesna legitimacija ovisi o sporu uz koji se vee posebni
postupak.

Pred sudom se vode i razni drugi postupci propisani Ugovorom o EU, kao to
su kanjavanje (l. 229 Ugovora ) ili davanje miljena o usklaenosti meunarodnog

11
Za ove tube pojedinaca nadlean je u prvom stupnju Prvostupanjski sud , a u drugom stupnju ECJ
12
Za ove tube pojedinaca nadlean je u prvom stupnju Prvostupanjski sud , a u drugom stupnju ECJ
13
Sporovi izmeu Unije i njenih slubenika su u nadlenosti Tribunala ECJ

10
sporazuma sa Ugovorom o EU (l. 300 Ugovora), za koje je Ugovorom o EU
odreeno tko moe biti aktivno i pasivno legitimiran.

Podaci u presudi KECK o strankama u postupku

U prethodnim postupcima za tumaenje i ocjenu valjanosti prava EU nema

stranaka u postupku u doslovnom smislu te rijei, jer postupak pokree nacionalni
sud ili tribunal, a presuda se ne donosi protiv tuene stranke u postupku pred
nacionalnim sudom. Zato presuda KECK nema podataka o strankama. U postupku
su meutim kao sudionici sudjelovali punomonici okrivljenika (iz postupka pred
Francuskim sudom) Bernarda Kecka i Daniela Mithouarda, time da su sudjelovali u
cjelokupnom postupku na nain da su u pisanom dijelu podnijeli opservaciju o
predmetu, te u usmenom dijelu postupka na roitu od 15. oujka 1993. godine
podnijeli i usmeno izlaganje, prije iznoenja miljenja samostalnog odvjetnika.

2.4. INTERVENIJENTI U POSTUPKU

Pravo na intervenciju u tuem postupku ureeno je Statutom ECJ (l. 40).

Generalno, neuvjetovano pravo na interveniranje u postupcima pred ECJ pripada
zemljama lanicama EU iji se pravni interes za intervenciju pretpostavlja. Pravo
pripada i drugim osobama, pod uvjetom da dokae pravni interes za ishod postupka,
osim u sluaju spora izmeu zemalja lanica EU, izmeu institucija EU ili izmeu
zemalja lanica EU i institucija EU. Pravo interveniranja imaju i druge zemlje,
nelanice EU, koje su stranke Ugovora o EEA ili EFTA Surveillance Authority, ako se
predmet spora tie tih ugovora, a ne radi se o sporu izmeu zemalja lanica EU,
izmeu institucija EU ili izmeu zemalja lanica EU i institucija EU.

Interveniranje u postupku obavlja se na nain ureen Statutom i Poslovnikom

ECJ.

Podaci u presudi KECK o intervenijentima u postupku

U postupku su sudjelovali:

Daniel Mithouard,
Bernard Keck,
The French Guvernment,
The Greek Guvernment,
The Commission of the European Communities

Pravni interes grke i francuske vlade te Komisije EU za sudjelovanje u

postupku KECK se po Statutu ECJ podrazumijeva i ne treba ga dokazivati.
Intervencija Daniel Mithouarda i Bernarda Kecka temelji se na injenici da je
postupak pred ECJ pokrenuo francuski sud kao prethodni postupak za tumaenje
prava EU vezano uz kazneni premet koji francuske vlasti vode protiv njih pred
nacionalnim sudom, pa se uinci presude ECJ izravno proteu na njihov poloaj u

11
postupku pred nacionalnim sudom. Interes optuenika temelji se na njihovom
interesu za uspjeh u sporu pred nacionalnim sudom, jer je nacionalni sud koji se
obratio ECJ u odreenom predmetu radi tumaenja prava EU vezan tumaenjem tog
prava u primjeni prava na konkretni predmet.

2.4. ZASTUPNICI STRANAKA I INTERVENIJENATA

Zastupanje stranaka i intervenijenata u postupku pred ECJ ureeno je

Statutom14 i Poslovnikom ECJ15 Zemlje lanice EU, zemlje nelanice EU, a koje su
lanice EEA, EFTA Surveillance Authority i institucije EU zastupaju njihovi agenti
imenovani za svaki pojedinani sluaj. Agenti mogu biti asistirani po odvjetnicima i
savjetnicima. Ostale stranke i intervenijenti moraju biti zastupane po odvjetnicima.
Pravo savjetovanja i zastupanja stranaka pred ECJ imaju samo oni odvjetnici koji
imaju pravo zastupanja pred sudom zemlje lanice EU ili sudom koje druge zemlje
koja je stranka u postupku pred ECJ. Prava i obveze agenata, savjetnika i odvjetnika
ureuje poslovnik ECJ16.

Sveuilini profesori nacionalne pripadnosti kojoj zemlji lanici, koji u svojoj

zemlji imaju pravo zastupanja pred sudom, imaju pravo zastupanja i pred ECJ
sukladno pravilima o zastupanju po odvjetnicima, pa se i na njih odnose pravila o
pravima i dunostima odvjetnika ureene Poslovnikom ECJ.

Pravila o zastupanju stranaka odnose se i na zastupanje intervenijenata.

Podaci u presudi KECK o zastupnicima

-Daniel Mithouard, by M. Meyer, of the Sreasbourg Bar

-Bernard Keck, by J.P. Waschmann, of the Strasbourg Bar
-The French Guvernment, by P.Pouzoulet, Sous-Directeur in the Ministri of Foreign Affairs, and by H.
Duchene, Secretary of Foreign Affairs, acting as Agents
-The Greek Guvernment, by F.P. Georgakopoulos, Deputy Legal Advisr in the State Legal Service,
acting as Agent
-The Commission of the European Communities, by R. Wainwright, Legal Adviser and V. Melgar,
nacional official seconded to Commissions Legal Service, acting as Agents, assisted by H. Lehman,
of the Paris Bar

2.6. JEZIK SUDA

14
l. 19. Statuta
15
l. 32-36 Poslovnika
16
l. 32-36 Poslovnika

12
 Slubeni jezici koje sud koristi u postupcima unaprijed su odreeni
Poslovnikom suda, a u vrijeme donoenja presude KECK to su bili: danski,
nizozemski, engleski, finski, francuski, njemaki, grki, irski, talijanski, portugalski,
panjolski i vedski. Nakon najnovijeg proirenja Unije17 te prihvaanja Irskog jezika
kao slubenog jezika18 , postoji 23 slubenia jezika suda. Izbor jezika pojedinog
predmeta vri osoba koja pokree postupak (tuitelj, predlagatelj) uz izuzetke iz l.
29. toka 2. Poslovnika.

U prethodnim postupcima po zahtjevu nacionalnih sudova koji se vode po l.

23. Ugovora EU u vezi sa l. 103. Poslovnika jezik u postupku bit e jezik suda ili
tribunala na iji zahtjev je postupak pokrenut. Na pravodobni, dokazima potkrijepljeni
prijedlog jedne od stranaka iz glavnog postupka (koji se vodi pred nacionalnim
sudom) i nakon sasluanja protivne strane i samostalnog odvjetnika, moe biti osim
jezika nacionalnog suda koji je u tom sluaju jezik predmeta, za usmeni dio postupka
autoriziran i koriten bilo koji slubeni jezik suda.

Jezik predmeta naroito e biti koriten u pisanom i usmenom obraanju

stranaka sudu, prateim dokumentima, zapisniku suda i odluci o predmetu spora.
Dokumenti koji se odnose na predmet, a nisu na jeziku konkretnog predmeta,
prevode se na jezik predmeta. Neovisno o pravilima o jeziku suda, zemlja lanica
koja intervenira u postupak ili u njemu sudjeluje na bilo koji nain, ima pravo koristiti
svoj slubeni jezik bez posebnog doputenja suda, a sud e osigurati prijevod na
jezik predmeta. Ostalim zemljama nelanicama EU, kada sudjeluju u postupku kao
lanice EEA ili EFTA Surveillance Authority, moe biti doputeno koritenje njihovog
slubenog jezika uz osigurani prijevod usmenih iskaza i dokumenata na jezik
predmeta.

Zanimljivo je da predsjednik suda i predsjednik vijea za vrijeme usmenog

dijela raspravljanja, sudac izvjestitelj u prethodnim izvijeu i pri usmenoj raspravi,
suci i samostalni odvjetnik pri postavljanju pitanja, te samostalni odvjetnik u davanju
svog obrazloenog miljenja mogu, neovisno o jeziku konkretnog predmeta, koristiti
u postupku bilo koji slubeni jezik suda iz l. 29. st. 1. Poslovnika.

Unato proklamiranoj jednakosti jezika zemalja lanica francuski jezik je u

radu suda ipak jednakiji, jer je to jezik na kojemu sudsko vijee kolektivno, u
zasebnoj prostoriji za vijeanje, bez nazonosti tajnika, samostalnog odvjetnika i
prevoditelja glasuje o presudi i utvruje sadraj punog teksta presude. To je ujedno i
jezik u kojemu se prije prijevoda na druge slubene jezike i objave presude u
slubenom listu suda vri lektoriranje teksta presude. Zato osim formalnih
pretpostavki za delegiranje u ECJ sudac mora dobro znati francuski jezik, da bi
uope mogao sudjelovati u suenju. Tek u posljednje vrijeme engleski jezik dijelom
zamjenjuje francuski u postupku vijeanja .

17
1. sijenja 2007. godine Bugarska i Rumunjska su postale zemlje lanice EU, a bugarski i rumunjski postali su
slubeni jezici EU
18
Prema sporazumu postignutom u lipnju 2005. godine irski jezik postao je punopravni slubeni jezik EU.
Odluka je donesena na temelju podataka iz 2002. godine da 40% irskog stanovnitva govori irski, od kojih vie
od etvrtine govori irski na dnevnoj osnovi. Godinja cijena uvoenja tog jezika prema procjeni Komisije stajat
e Uniju 3,5 milijuna EUR. Neki jezici koji se govore u zemljama lanicama, kao to su katalonski , baskijski,
galicijski, nastoje postati polouslubeni jezici EU. Njihovo prikljuenje listi slubenih jezika moe se oekivati
samo pod pretpostavkom da zemlje lanice u kojima se ti jezici govore snose trokove uvoenja i koritenja tih
jezika.

13
 Podaci u presudi KECK o jeziku predmeta

Iz presude nije mogue utvrditi koji jezik je bio slubeni jezik predmeta, no
moe se pretpostaviti da je to bio francuski, jer je postupak pokrenuo nacionalni sud
Francuske. Presuda je objavljena na svim jezicima na kojima se vre sve slubene
objave prema odredbi l. prvog Uredbe Vijea EU broj 119.

2.7. TIJEK POSTUPKA

Postupak se inicira podneskom sudu koji mora imati sadraj i priloge

propisane odredbom l. 37. i 38. Poslovnika. Prije dostave prijedloga ili tube
protivnoj stranci sud e ispitati svoju jurisdikciju za postupanje, te utvrditi da li su
ispunjene procesne pretpostavke za suenje te da li nema kakve procesne smetnje .
Kada je u pitanju prethodni postupak za tumaenje prava EU sud e ve u stadiju
ispitivanja prijedloga odbiti prijedlog za tumaenje ako je postavljeno pitanje
hipotetike naravi, ako nije relevantno za rjeenje spora, ako pitanje nije dovoljno
jasno za razuman odgovor ili ako je nedostatno za primjenu pravnih pravila EU. Sud
e takoer otkloniti prijedlog za odluivanje ako je primjena prava EU na koje se
poziva predlagatelj oito neprimjenjiva na predmet spora, ili ako je oito na koji nain
sud treba tumaiti i primijeniti pravo EU (acte clair).

Postupak pred sudom sastoji se od etiri stadija: pismenog stadija, stadija

prethodnog postupka, usmenog stadija i stadija donoenja presude20.

Pismeni stadij sastoji se od komuniciranja sa strankama te institucijama EU

ije su odluke u pitanju, iznoenja predmeta spora, odgovora na tube i opservacija,
te replika na iskaze i dokumentaciju. Komunikacija se obavlja putem tajnika suda na
nain i u postupku ureenom Poslovnikom suda. Podnoenje pisanih oitovanja nije
obvezno, ali je za sudionike korisno, jer moe utjecati na tijek postupka kako u
procesnom smislu (npr. podnoenjem prijedloga drave lanice ili institucije da se
predmet dodijeli plenumu ECJ) , tako i u materijalnom smislu, jer omoguava
sudionicima postupka da pravovremeno iznesu argumente za svoja stajalita.
Stranke i institucije EU podneske predaju na jeziku predmeta, a drave lanice na
svom slubenom jeziku (ili jednom od svojih slubenih jezika), time sa sud osigurava
prijevod na jezik predmeta. Ovisno o vrsti postupka razliite su ovlasti sudionika u
pogledu sadraja pisanih podnesaka, pa u postupcima po tubama stranke mogu
podnescima komentirati podneske suprotstavljene strane, dok to pravo nemaju
sudionici u postupku davanja prethodnog miljenja radi tumaenja i ocjene valjanosti
prava EU.

Pripremni postupak odrava se na prijedlog suca izvjestitelja i nije nuan

sastavni dio postupka. U pravilu odravanje pripremnog postupka potrebno je ako se
namjeravaju izvoditi dokazi, o emu e se prije odluke sasluati samostalni odvjetnik.

19
EEC Council . Regulation No 1, Brussels, 15. travnja 1958.( amended and corrected), consolidate version 1.
5. 2004.
20
l. 21 Statuta

14
 Usmeni postupak odvija se na glavnoj raspravi koju vodi predsjednik suda kao
predsjednik plenuma, a ako o predmetu odluuje vijee, predsjednik vijea. Usmena
rasprava je javna, i sastoji se od itanja izvijea suca izvjestitelja, sasluanja
zastupnika, savjetnika i odvjetnika, te pravobranitelja, a po potrebi po odluci suda
mogu biti pozvani i svjedoci i eksperti pojedinih struka.

Postupak se dovrava donoenjem presude ili, u sluaju pojednostavljenog

postupka, donoenjem rjeenja ili miljenja. Vijeanje je zatvoreno za javnost, a u
njemu sudjeluju samo suci koji su sudjelovali u cijelom postupku, bez tajnika suda,
prevoditelja i samostalnog odvjetnika. Objava odluke je javna, a o terminu objave sud
je duan obavijestiti stranke.

Obvezatni sastavni dio presude po l. 63. Poslovnika ine: izjava da se radi o

presudi ECJ; datum donoenja presude; sastav vijea ; ime nezavisnog odvjetnika;
ime tajnika suda; ime odnosno oznaku stranaka; imena zastupnika stranaka; izjavu o
tubenom zahtjevu; izjavu da je sasluan nezavisni odvjetnik; injeninu i pravnu
osnovu odluke; izreku i odluku o troku postupka. Presude u prethodnim postupcima
sadre i oznaku nacionalnog suda koji je podnio zahtjev za tumaenje i ocjenu prava
EU, stranke postupka pred nacionalnim sudom, pitanje nacionalnog suda te oznaku
sudionika postupka.

Presuda ECJ postaje valjana nakon objave, a samo iznimno je doputena

revizija presude. O reviziji odluuje ECJ.

Dok traje prethodni postupak pokrenut od strane nacionalnog suda, u

postupku pred nacionalnim sudom nastupa prekid postupka, za ijeg trajanja u
pravilu nije doputeno poduzimati nikakve procesne radnje.

Podaci o tijeku postupka u predmetu KECK

Having regard to the Report for the Hearihg

After hearing the oral observation of D. Mithoard, represented by M. Meyer and Mr Huet of the
Strasbourg Bar, The French Guvernment and the Commission, at the Hearing on 9. March 1993.,

After hearing the Opinion of the Advocae General at the sitting on 28. April 1993.

(the courth) gives

Judgement

Priroda postupka nije zahtijevala sasluanje svjedoka niti ekspertize posebnih

strunjaka, a o samom tijeku postupka presuda sadri samo minimalne podatke
propisane odredbom l. 63. Poslovnika ECJ.

Izreka presude u predmetu KECK, koja inae po pravu EU predstavlja izvor

prava, predstavlja odstupanje od ranijeg presedana, to je sud naglasio u
obrazloenju. Samo obrazloenje sadri, osim pravnih pretpostavki i sudskog
shvaanja prava, takoer i povijesne drutvene uvjete u kojima je odluka donesena.

15
2.8. UINCI ODLUKA ECJ

Odluke ECJ u kojima je taj sud jedina i konana sudska instanca, obvezujue
su od trenutka javne objave. Odluke suda prvog stupnja obvezujue su ako protiv
njih nije izjavljena alba ECJ u roku od dva mjeseca od dostave odluke. alba protiv
odluke Suda prvog stupnja doputena je protiv: procesne odluke kojom se zahtjev
odbacuje (zato to nisu ispunjene sve potrebne procesne pretpostavke ili postoji koja
procesna smetnja), protiv odluke kojom se odbija zahtjev za intervenciju u postupku,
protiv djelominih i konanih presuda Suda prvog stupnja te protiv odluka kojima se
rjeava o zahtjevu za suspenziju akta EU i rjeenja o privremenim mjerama kao
incidentalnim pitanjima21. Protiv odluke Tribunala doputena je alba
Prvostupansjkom sudu, a iznimno i revizija ECJ.

Materijalno pravni uinak presuda ECJ uvjetovan je vrstama postupaka koji

su Ugovorom o EU stavljeni u nadlenost tom sudu. Naelno, o kojem se god
postupku radilo, valja imati na umu da ECJ nije apelacijski sud nadreen nacionalnim
sudovima drava lanica.

U postupcima po tubama Komisije ili drava lanica po ovlatenju iz l. 226.-

228. Ugovora o EU ako sud nae da je drava lanica povrijedila odredbe Ugovora o
EU, zahtijevat e od drave da poduzme potrebne mjere da udovolji presudi.
Presudom se ne odreuje vrsta mjera, a same tube i presude ne suspendiraju
pravnu valjanost akata drave lanice koji su u nesuglasju sa pravom EU. Svojevrsni
nadzor nad provoenjem presude ima Komisija, koja moe, ako smatra da drava
lanica nije poduzela potrebne mjere da udovolji presudi ECJ, omoguiti dravi da
podnese primjedbe, te obrazloenim miljenjem konstatirati u kojim tokama drava
lanica nije udovoljila presudi ECJ. Ako Komisija nae da drava lanica ni u
naknadnom ostavljenom roku nije udovoljila presudi, moe se obratiti sudu da u
novom postupku odredi paualnu svotu ili izrekne kaznu koju drava lanica mora
platiti.

U postupcima radi utvrenja nitavim akta institucija EU aktivno legitimirane

osobe direktno napadaju akt institucija EU (za razliku od indirektnog napada putem
prava po l. 234 Ugovora) pa se u ovim postupcima radi o posebnom sudskom
nadzoru nad aktima ili propustima institucija EU. Postupak radi napada akta EU se
pokree tubom deklaratornog karaktera kojom se trai da sud utvrdi nitavost zbog
nenadlenosti tijela za donoenje spornog akta, zbog bitne povrede odredaba
postupka u donoenju akta, povrede Ugovora o EU i zloupotrebe ovlasti. Ako sud
nae da je akt zahvaen razlozima nitavosti, utvrdit e akt nitavim (l. 231. st. 1
Ugovora o EU), sa uinkom nitavosti od njegovog donoenja , i prema svima , uz
propisane iznimke. Presuda nema konstitutivni uinak , a pravne posljedice utvrenja
nitavosti ovise o vrsti napadnutog akta. Ako je u pitanju utvrenje nitavom uredbe (
regulation), utvrenje nitavim uredbe ini nitavim i njene uinke, ali sud moe, ako
to smatra nunim, odluiti koji se uinci nitave uredbe smatraju konanim. U ostalim
sluajevima utvrenje nitavim pravnog akta nema za posljedici nitavost njegovih

21
l. 38 Statuta

16
uinaka. ire ovlasti ima sud samo u postupku protiv prisilnih mjera, u odnosu na
koje moe pored utvrenja nitavosti u okviru svoje ovlasti donijeti mjeru drugaijeg
sadraja.

Presude u prethodnim postupcima po l. 234. Ugovora o EU su presude sui

generis kakve ne poznaju nacionalni pravni sustavi zemalja lanica. ECJ nije
ovlaten po toj odredbi primijeniti pravo EU na konkretan predmet u vezi sa kojim je
nacionalni sud pokrenuo postupak, nego samo interpretirati pravo EU. Dok ECJ
interpretira pravo EU, nacionalni sud tu interpretaciju primjenjuje na konkretni
predmet. Utoliko se presude ECJ bitno razlikuju od presuda najviih sudova zemalja
lanica. Unato interpretativnom karakteru presude ECJ, nacionalni sudovi (uz rijetke
iznimke) prihvaaju interpretaciju ECJ i primjenjuju pravo EU u onom svjetlu u
kojemu ga vidi ECJ. Donesene u vezi sa prethodnim pitanjem u konkretnom
postupku koji se vodi pred nacionalnim sudom, presude imaju obvezujuu snagu
prema nacionalnom sudu koji je podnio zahtjev, i ostalim sudovima koji u tom
predmetu odluuju u nastavku postupka. Nacionalni sud primjenjuje u tom sluaju
pravo EU na nain kako ga je za potrebe konkretnog predmeta protumaio ECJ i nije
u tom predmetu ovlaten suditi drugaije. Uinci presude se proteu i na postupke u
kojima odluka o glavnom zahtjevu ovisi o nekom prethodnom pitanju, a prethodno
pitanje je ve rijeeno u postupku pred nacionalnim sudom zemlje lanice u kojemu
je ECJ tumaio pravo EU. Iznimno prema svima djeluju presude kojima se na
openiti nain utvruje nevaljanost sekundarnog prava zajednice (uredaba,
smjernica, odluka, preporuka i miljenja te organizacijskih akata), pa nacionalni
sudovi takve norme sekundarnog prava EU jednostavno nee primjenjivati bez
potrebe da u svakom pojedinom predmetu ponovno trae utvrenje nevaljanosti
prava EU.

Za sada nema jedinstvenog stajalita da li presude ECJ o tumaenju prava

EU ili ocjene valjanosti tog prava imaju uinak prema svima. Sam sud se nije o tom
pitanju izriito izjasnio, niti odredbe Ugovora o EU daju presudama takvu snagu, a
EU nema uinkoviti mehanizam da prisili nacionalne sudove da stajalita ECJ iznijeta
u presudama za tumaenje i ocjenu prava EU uvaavaju u postupcima pred
nacionalnim sudovima izvan predmeta u kojemu je tumaenje dano. Nema sumnje
da e prihvaanje presuda kao izvora prava, a time i sa uinkom prema svima,
najprije biti prihvaeno u pravnim sustavim common law a koji i inae primjenjuje
doktrinu stare decisis. U tim sustavima presuda ima uinak na stranke u postupku, ali
obrazloeni razlozi za presudu ratio decidendi za nie sudove predstavljaju obvezni
presedan. Obzirom da ECJ ne primjenjuje pravo EU nego ga samo tumai, ostaje
dvojben izravni uinak presuda tog suda erga omnes.

Postupci po tubama za naknadu tete zbog izvanugovorne odgovornosti EU

su sporovi pune jurisdikcije i po svojoj su prirodi najsliniji tubama pred nacionalnim
sudovima u materiji izvanugovorne odgovornosti, pa su i uinci presuda slini. Ako
sud utvrdi da su institucije EU svojim odlukama ili zaposlenici EU u obavljanju svojih
dunosti , povrijedile vii pravni akt EU na tetu tuitelja, u pravilu radei po principu
diskrecijske ocjene pri donoenju odluka, te ako je pri tom povreda vieg pravnog
akta oita i znaajna, ili dovoljno ozbiljna, time da je prouzroila tetu tuitelju, sud e
naloiti EU da, u skladu sa opim naelima zajednikim naelima prava drava
lanica, naknadi tetu oteenomu. Presuda ima uinak kakav imaju i inae

17
kondemnatorne presude nacionalnih sudova zemalja lanica u sporu za naknadu
tete.

Presude u radnim sporovima izmeu EU i njenih slubenika sud donosi u

aporovima pune jurisdikcije i mogu biti deklaratorne, konstitutivne i kondemnatorne,
ovisno o zatienom dobru i traenju stranaka, pa te presude imaju uinak kakav
presude u radnim sporovima inae imaju u nacionalnim pravima zemalja lanica.

Presuda donesene po l. 300. Ugovora o EU u postupcima povodom zahtjeva

Vijea EU, Komisije EU i drava lanica za davanje miljenja o usklaenosti
meunarodnog ugovora koji namjeravaju sklopiti sa Ugovorom o EU, a kojom sud
proglaava ugovor suprotnim Ugovoru o EU, ima uinak na ugovor koji se zakljui
nakon davanja negativnog miljenja. Meunarodni ugovor u tom sluaju moe stupiti
na snagu samo nakon izmjena Osnivakog ugovora. Kako podnoenje zahtjeva za
ocjenu usklaenosti nema suspenzivni uinak na postupak zakljuenja
meunarodnog ugovora, mogue je da se ugovor zakljui za trajanja postupka pred
sudom. Takva nova injenica predstavlja procesnu smetnju za daljnje voenje
postupka, jer je sud nadlean dati miljenje samo prije zakljuenja ugovora, pa e se
sud, nakon to utvrdi da je meunarodni ugovor zakljuen unato voenju postupka
za njegovu ocjenu usklaenosti sa pravom EU, proglasiti nenadlenim za
postupanje.

Tijek postupka pred ECJ i Sudom prvog stupnja u pravilu nema suspenzivni
uinak na akte EU, ali oba suda tijekom svih postupaka koji se pred njima vode
mogu, ako to konkretne okolnosti nalau, naloiti suspenziju akta EU ili privremenom
mjerom do okonanja postupka pred sudom urediti odnose (l. 242. i 243. Ugovora o
EU), time da odluke o suspenziji akta i mjere stupaju na snagu trenutkom njihove
objave i imaju uinak odreen njihovim sadrajem.

Evropske zajednice i Evropska unija nemaju ustrojen mehanizam ovrhe

pravomonih presuda, a nalozi iz presuda uglavnom se izvravaju bez potrebe
intervencije polugama prisile. U svakom sluaju ovrha je rezervirana za nadlena
tijela zemalja lanica.

2.9. METODE TUMAENJA PRAVA EU U PRESUDAMA ECJ

Evropski sud je tumaei pravo EU u prethodnim postupcima po l. 234.

Ugovora o EU razvio specifine metode tumaenja, koje su dijelom rezultat injenice
da je Evropsko pravo jo uvijek pravo u fragmentima, pa je vano kako e se pravna
pravila povezati u jedinstvenu cjelinu popunjavanjem pravnih praznina. Pravo EU po
svom nastanku i strukturi razliito je i od nacionalnih prava zemalja lanica i od
meunarodnog prava, to je uvjetovalo prihvaanje specifinih metoda tumaenja
tog prava. Sud se nije u svojim odlukama izriito izjasnio o metodama kojima se slui
u tumaenju prava, ali je rad suda bio esto predmetom izuavanja samih sudaca i
samostalnih odvjetnika koji su u svojim strunim radovima izvan sudskih predmeta
pojanjavali metode kojima se sud slui u interpretiranju prava.

18
 Nema sumnje da se ECJ u tumaenju prava prvenstveno slui svim klasinim
metodama tumaenja prava koji su razvijeni u pravosudnim sustavima zemalja
lanica EU, bez obzira na raznolikost pravnih sustava zemalja lanica u kojima su
pojedini suci kolovani. Sud je pored klasinih metoda razvio neke tom sudu
posebno svojstvene, metode tumaenja prava, pa se njegove metode tumaenja
mogu svesti na doslovno, povijesno, kontekstualno i teleoloko22 tumaenje prava.

Doslovno tumaenje uvijek je prvo od kojega polazi svaki sud, jer ono to je
izriito propisano tumai se onako kako propis odreuje. Kada je u pitanju pravo EU,
sud polazi prvenstveno od teksta Ugovora kao primarnog prava EU. Kako taj tekst
ima posebni stil, u kojemu su koriteni termini koje nije lako doslovno protumaiti,
sudac, itajui Ugovor, mora poi od duha samoga Ugovora. Pravni propisnici EU u
pravilu nemaju pojmovnik u svojemu uvodu, pa dolazi do potrebe tumaenja
koritenih nejasnih termina ee nego u tumaenju termina nacionalnih propisnika
zemalja lanica. Doslovno tumaenje propisa rezultira uskom konstrukcijom i
primjenljivou teksta.

Dodatnu potekou ini okolnost da se propisi Unije objavljuju u vie

autentinih verzija na svim slubenim jezicima zemalja lanica, to je ne jednom
rezultiralo razliitim doslovnim tumaenjem istog propisnika u raznim zemljama
lanicama. Sud je vie puta imao priliku izjasniti se o nainu na koji se u tom sluaju
tumai pravilo, pa je tako u predmetu Boucherau 23 u sluaju razlike u jezinim
verzijama istog propisa odredio da pravilo mora biti protumaeno pozivom na opu
shemu propisa kojemu pravilo pripada.

U svakom sluaju doslovno tumaenje propisa EU ee se primjenjuje u

sluaju detaljnog reguliranja pojedinih odnosa, kakvo se na primjer susree u sluaju
materiji carinske i poljoprivredne politike.

Povijesno tumaenje ukljuuje utvrivanje povijesnog konteksta u kojemu je

donesen propis i prave volje autora propisa u vremenu i prostoru donoenja propisa.
Takvo tumaenje olakano je u onim sluajevima kada su u preambuli propisa
navedene okolnosti u kojima se propis donosi, razlozi donoenja propisa i ciljevi koji
se ele postii. Ako je propis bez obrazloenih razloga i povoda za njihovo
donoenje i oznake ciljeva koji se ele postii, te ako mu je sadraj teksta nejasan i
nedostatan za doslovno tumaenje, sud e morati provesti temeljno prethodno
ispitivanje o pravoj volji zakonodavca.

Kada se ima na umu da su Ugovori o evropskim zajednicama, a esto i

sekundarno pravo EU rezultat kompromisa zemalja lanica, tada sud u njihovom
tumaenju mora uzeti u obzir okolnosti pod kojima su takvi pravni akti dogovoreni.
Sudionici dogovora nemaju uvijek iste ciljeve u pregovaranju, esto su im ciljevi
suprotstavljeni, a konani tekst predstavlja minimum kompromisa prihvatljivog za sve
pregovarae. U tumaenju prava koje je nastalo kao rezultat takvog pregovaranja
nije mogue poi od volje pregovaraa, jer je ona razliita od pregovaraa do
pregovaraa. Kako se prilikom pregovaranja ne istiu izriito ciljevi koji se ele
ostvariti buduim pravnim aktom, a prvenstveno Ugovorom, ponekad se prava volja i

22
Nevil Braun and Tom Kennedy, The court of justice of the European communities
23
Case 30/77R. v Bouchrau ( 1977) ECR 199, 2.CML.R. 800

19
eljeni cilj pregovaraa moe utvrditi tek analizom prijedloga za ratifikaciju
prihvaenog Ugovora u parlamentima zemalja lanica.

Mogue je i sam sud i njegov rad analizirati u povijensom kontekstu. Tako je

sud u razdobljima stagniranja integracijskog procesa agresivno, ponekad bez valjane
podloge u Ugovorima, poticao integraciju donosei presude koje su bile predmetom
kritike ne samo zemalja lanica nego i institucija zajednica. Rezultat takvih, u biti
pravno-politikih nastojanja suda, esto je bilo kreiranje novih normi sekundarnog
prava zajednica temeljenih na obrazloenjima presuda.

Kontekstualno tumaenje ukljuuje analizu cjelokupnog pravnog sustava EU, i

tumaenja pojedinog propisa u meusobnoj korelaciji. Sud se u svojim odlukama
esto pozivao na kontekstualni pristup, bilo pozivajui se na opu shemu Ugovora,
na sve propise koji ureuju jedinstveno trite, generalnu shemu Ugovora u cjelini,
svrhu i generalnu shemu Ugovora u cjelini i slino. Ostaje za procjenu to predstavlja
generalnu shemu ugovora ili to znae druge panel formulacije iz presuda, jer to nije
uvijek vidljivo iz njihovog obrazloenja. U sluaju kada Ugovor ili koji drugi propisnik
ureuje kakav izuzetak od konteksta konkretnog propisa ili konteksta cjelokupnog
prava EU, izuzetak se tumai doslovno i usko, a u sluaju dvojbe smatra se da
pravilo o izuzetku nije primjenjivo na konkretni sluaj.

Komparativno pravo kao pomo u tumaenju oekivana je metoda tumaenja

prava EU, i to ne samo zbog toga to Evropski sud ine svojevrsni zastupnici
nacionalnih pravnih sustava zemalja lanica. Pravo EU, bez obzira na odreene
razlike u pravnim sustavima zemalja lanica, temelji se na istim zasadama jo od
Rimskog prava. Neki termini, makar u pravu EU nigdje nisu posebno definirani, imaju
opeprihvaen sadraj u svim zemljama lanicama i podrazumijevaju se sami po
sebi bez potrebe tumaenja.

Ugovor ponekad i sam upuuje na primjenu opeprihvaenih naela zemalja

lanica, primjerice u sluajevima pozivanja na temeljne doktrine i ope pravne
principe. Generalni principi su utemeljeni u pravnim sustavima zemalja lanica i
njihov se sadraj podrazumijeva, pa sam sud rijetko posebno tumai to konkretno
podrazumijeva pojam generalnih pravnih principa. Moe se openito naglasiti da sud
spominje temeljne doktrine prava Unije, temeljne principe prava i temeljne principe
prava Unije. Definiciju temeljnih principa prava ne moe se nai u pravu Unije, nego
prije u pravima zemalja lanica, pa komparativno pravo u tom sluaju moe posluiti
za tumaenje prava primjenom kojeg opeprihvaenog principa.

S druge strane evropsko pravo uvodi posebnu terminologiju koja nije

svojstvena niti jednom od pravnih sustava zemalja lanica, pa traenje
odgovarajueg pojma u pravnom sustavu pojedinih zemalja nije mogue. Evropska
unija stvara svoju pravnu steevinu koja ukljuuje temeljnu doktrinu prava Unije i
temeljne principe tog prava. Kada se sudac ECJ suoi sa pravnim pitanjem za koje
nema odgovora u tekstu Ugovora o EU ili drugog mjerodavnog pravnog pravila, tada
posee za temeljnim principima prava.

Teleoloko tumaenje prava EU najvea je novost u odnosu na metode

tumaenja prava prihvaene od strane sudova i tribunala zemalja lanica.
Tumaenje ukljuuje utvrivanje cilja i svrhe koju dotina pravna norma treba postii,

20
pa je za primjenu te metode potrebno analizirati preambulu odgovarajuih propisa.
Pravo EU po toj metodi treba tumaiti prvenstveno prema cilju i svrsi proklamiranim u
preambulama Ugovora o evropskim zajednicama, odnosno odredbama Ugovora o
EU.

Cilj i svrha uspostave Unije formulirana je ponajprije u normama primarnog

prava EU, prije ostalog u odredbi l. 2. Ugovora o EU, pa e sudac u sluaju sumnje
o nainu tumaenja norme prava EU posegnuti za proklamiranim ciljem i u tom
svijetlu tumaiti manjkavu normu ili popuniti pravnu prazninu.

The Community shal have as its task, by establishing a common market and an economic and
monetary union and by implementing common policies activities refered to in Articles 3. and 4, to
promote throughout the Community a harmonius, balanced and sustainable development of economic
activities, a high level of employment and of social protection, equality between men and women,
sustainable and noninflationary growth, a high degree of competitiveness and convergence of
economic performance, a high level of protection and improvement of the quality of the enviroment,
the raising of the standard of living and quality of life, and economic and social cohesion and solidarity
among Member States.

Koristei teleoloku metodu ECJ se prometnuo u svojevrsnog tvorca prava

EU, primjerice uvodei u pravni sustav EU doktrinu direktnog efekta i doktrinu
nadreenosti prava EU pravima zemalja lanica, za to objektivno nije bilo temelja u
primarnom pravu EU, i zbog ega je sud trpio este kritike zemalja lanica.

Teleoloka metoda tumaenja prava EU zahtijeva od sudaca iroko

promiljanje i analizu cjelokupnog evropskog pravnog sustava do sada u pravilu
nepoznatu u pravosudnoj praksi tribunala i sudova zemalja lanica.

Kombinacijom navedenih metoda, sluei se pravnikim instinktom, ECJ ve

pola stoljea ne samo to tumai pravo EU, nego i popunjava pravne praznine. Zato
sudska praksa ECJ predstavlja dio pravne steevine EU koju nuno moraju izuavati
ne samo sudionici u postupcima pred ECJ nego i pravnici zemalja lanica. Upravo
nacionalni sudovi zemalja lanica primjenjuju uz nacionalno pravo i pravo EU, i ne
smije se dogoditi da zbog razliitog tumaenja i primjene prava EU u stvarnosti
egzistira toliko razliitih prava EU koliko ima zemalja lanica EU.

3. ANALIZA PRIMJENE EVROPSKOG PRAVA U PREDMETU KECK

3.1. SLOBODA KRETANJA ROBA I TUMAENJE L. 28. (ex 30.) UGOVORA O

EU

Sloboda kretanja roba i sloboda pruanja usluga, zajedno sa slobodom

kretanja osoba i kapitala ine samu bit Ugovora. Slobode proklamirane u naelima
Ugovora (l. 2.-16) odreuju zadau Unije da promovira u cjelokupnoj uniji
harmonian, ujednaen i odriv razvitak ekonomskih aktivnosti, visoki stupanj

21
zaposlenosti i socijalne zatite. Zajedniko trite je osmiljeno kao jedna od metoda
kolja vodi ostvarenju proklamiranih ciljeva i ujedno kao stupanj u razvitku do
konanog cilja, uspostave unutarnjeg trita kao podruja bez unutranjih granica, u
kome se, sukladno odredbama Ugovora, osigurava slobodan promet roba, osoba,
usluga i kapitala(l. 14. st. 2. Ugovora).

Odredbe Ugovora mogu se tumaiti na dva razliita naina, a radi postizanja

istog cilja: bilo kao mjere protiv dravnog protekcionizma ili kao mjere neograniene
slobode trgovanja temeljenog na ekonomskom liberalizmu. Antiprotekcionistiki
pristup u itanju Ugovora odgovara decentraliziranom federalnom pristupu zajednici,
u kojemu je dravama doputeno reguliranje svih segmenata u onoj mjeri u kojoj
mjere nisu prihvaene u protekcionistike svrhe. itanje ugovora uz ekonomsko
liberalni pristup ukljuuje centralizirane i koncentrirane ovlasti Unije. Unitaristiki i
federalni pristup Ugovoru i samoj Uniji meusobno se ispreplie, pa ih i ECJ u
razliitim razdobljima i sukladno prilikama ravnopravno primjenjuje.

Analiza prava EU i sudske prakse vezane uz slobodu kretanja roba zahtjeva

prethodno utvrivanje to se u pravu Unije smatra robom u kontekstu sloboda
kretanja roba. Pojam robe u Ugovoru nije definiran, a u sudskoj praksi se esto za
robu ravnopravno koristi i pojam proizvod. Jedna od moguih definicija je ona iz
predmeta Walonia waste24 u kojemu je roba definirana kao proizvod mjerljiv u novcu
i podoban biti predmetom komercijalne transakcije. Istovremeno je pod pojam robe u
smislu odredbe l. 28 (ex 30) Ugovora sud odustao od novane mjerljivosti
proizvoda pa je pod pojam robe svrstao i otpad koji nije mogue reciklirati i ima
negativnu novanu vrijednost, jer stvara troak u zbrinjavanju, odredivi da je roba i
objekt koji se prevozi preko granice za svrhe komercijalnih transakcija. Da pojam
robe nije jednoznaan, odreeno je u jednom drugom predmetu u kojemu je prijenos
televizijskih signala svrstan u usluge, dok je elektricitet koji se prenosi elektrinim
nosaima oznaen kao roba.

Slobodan promet roba ponekad je teko razgraniiti i od prometa kapitala i

pravila o prekograninom plaanju. Tako se kovanice novca u opticaju smatraju
kapitalom, dok su primjerice , temeljem odluke ECJ, britanske srebrne kovanice od
pola krune, koje dodue nisu legalno sredstvo plaanja, ali se u The Bank of England
mogu zamijeniti za aktualne valute , svrstane u robu koja potpada pod odredbu l.
28. (ex 30.) Ugovora o EU25, a ne pod pojam kapitala i prekograninog plaanja.

Bez obzira kako iroko generalno tumaili pojam robe, valja imati na umu da
je definicija pojma robe za odreene potrebe u Ugovoru ograniena i ima drugi
smisao od ope definicije robe. Jedno od ogranienja tog pojma uneseno je u
Ugovor za potrebe uspostave carinske unije, pa se pojam robe u l. 23. Ugovora
definira kao proizvod koji potjee iz zemlje lanice i koji dolazi iz treih zemalja koji je
u slobodnom prometu u zemljama lanicama, time da e kvantitativne restrikcije biti
eliminirane u prometu robe izmeu zemalja lanica, a ne i izmeu EU i treih
zemalja. Pri uvrtenju proizvoda pod navedeni pojam je odluno porijeklo robe, a ne
nacionalna pripadnost vlasnika robe. Neke robe imaju specifian tretman bilo po
samim osnivakim ugovorima ili tumaenjem prava Unije od strane ECJ, pa se na
njih takoer ne odnosi pravilo iz l. 28.
24
Case C-2/90 Kommission v Belgium ( 1992 ) ECR I-4431
25
Case 7/78 R v Thompson, Johnson and Woodiwis (1978) ECR 2247

22
 Slobodan promet roba unutar Unije nee se ostvariti sam po sebi, prvenstveno
zbog kontinuiranih protekcionistikih nastojanja zemalja lanica , pa Unija poduzima
za ostvarenje zacrtanog cilja razne zakonodavne i druge mjere. Najefikasnije
sredstvo za promicanje slobode prometa roba je ukidanje carinskih zapreka unutar
Unije primjenom l. 23.-25. Ugovora o EU, te zabrana necarinskih mjera koliinskih
ogranienja uvoza i izvoza i mjera sa istovrsnim uinkom. Tema ovoga rada nije
uspostava carinske unije, jer se ECJ u predmetu Keck nije bavio carinskim nego
necarinskim mjerama zemalja lanica. Zato se samo napominje da carinska unija
ukljuuje zabranu uvoznih i izvoznih carina ili davanja sa istovrsnim uinkom za
promet roba unutar Unije.

3.2. ZABRANA KOLIINSKIH RESTRIKCIJA UVOZA I MJERA ISTOVRSNOG

UINKA

Mjerodavna odredba Ugovora o EU

l. 28. Ugovora o EU
Guantitative restrikcions on imports and all measures having equivalent efekt shall be prohibited
between Member States.

Slobodan promet roba unutar EU osim zabrane carinskih barijera u bitnomu je

osiguran zabranom necarinskih uvoznih mjera (l. 28 Ugovora) i odredbom o
slobodnom izvozu roba izmeu drava lanica. Odredba je od strane ECJ uglavnom
tumaena kao odredba usmjerena na aktivnosti drava lanica, jer se odredbe o
slobodnom kretanju roba tiu samo javnih mjera. Eventualni izuzetak moe se nai
kada su u pitanju mjere zatite intelektualnog vlasnitva u nelojalnoj utakmici, iako i u
tom sluaju predmetom napada nisu sama ponaanja privatnih stranaka nego
ponovno nacionalne mjere koje privatnim strankama omoguavaju odreeni nain
koritenja intelektualnog vlasnitva.

Pojam koliinskih restrikcija i mjera sa istovrsnim uinkom nije definiran

Ugovorom o EU. Od sekundarnog prava EU koje se bavilo ovom materijom valja
spomenuti Direktivu Komisije EU 70/5026 koja je nabrajanjem primjera nacionalnih
mjera dala naznake pojma mjera sa uinkom istovrsnim koliinskim restrikcijama
(MEQR), pa navodi da su to primjerice: minimalne i maksimalne cijene odreene za
uvozne proizvode, nepovoljnije cijene za uvozne proizvode, uvjeti plaanja za
uvozne proizvode koji su razliiti od onih za domae proizvode, smanjenje koliine
uvoza kroz poveanje njihove cijene, propisivanje uvjeta pakiranja, sastava,
identifikacije, veliine, teine i slino, koji se primjenjuju na uvezenu robu ili koji su
razliiti i tee ostvarivi nego oni u sluaju domae robe, promicanje domae robe za
razliku od uvozne. Direktiva vie nije na snazi, ali i dalje predstavlja glavnu inspiraciju
o nainu tumaenja pojma mjera sa istovrsnim uinkom.

ECJ se pokazao sklonim irokoj interpretaciji pojma mjera sa istovrsnim

uinkom. U tom pogledu je interpretacijom, i takozvanom negativnom
harmonizacijom kroz ocjenu nedoputenih mjera drava lanica pretekao legislativnu

26
Commission directive 70/50/EEC , Brussels , 22. 12. 1969. godine donesene na temelju l. 33. Ugovora

23
harmonizaciju prava EU27, pa se tek iz prakse ECJ moe zaokruiti shvaanje pojma
mjera sa istovrsnim uinkom. U svakom sluaju pojam mjera sa istovrsnim uinkom
ukljuuje mjere Unije jednako kao i mjere zemalja lanica, iako su ove potonje u
veini sluajeva bile predmetom napada pred ECJ.

Jedno od prvih tumaenja pojma mjera sa istovrsnim uinkom ECJ je dao u

presudi Dassonville28.

Predmet Dassonville nastao je u povodu kaznenog postupka zbog povrede belgijske pravne norme
koja je obvezivala da dobra koja nose oznaku porijekla mogu biti uvezena u Belgiju ako nose
odgovarajui certifikat zemlje porijekla. Dassonville je u Belgiju uvozio kotski viski iz Francuske bez
odgovarajueg propisanog certifikata i bio optuen i procesuiran zbog krenja propisa. Okrivljeni se
branio tvrdei da je belgijski propis protivan l. 30. (sada 28.) Ugovora o EU. Sud je naao da je mjera
belgijskih vlasti mjera sa uinkom istovrsnim koliinskim ogranienjima, formulirajui da je MEQR:

1. svaka mjera poduzeta od strane zemalja lanica koja ima snagu sprijeiti trgovinu unutar
Unije, direktno ili indirektno, stvarno ili potencijalno, smatrat e se mjerom sa istovrsnim
uinkom mjerama kvantitativne restrikcije i
2. razumna ogranienja nee se smatrati protivnima odredbi l. 28. (ex 30.) Ugovora.

Sud je, dakle, postavio dva bitna elementa za ocjenu MEQR:

-nije bitna namjera zemlje lanice propisivanjem mjere ograniiti trgovinu, nego
stvarni efekt ogranienja,
-opravdanom mjerom smatrat e se ona koja ima efekt razumnog ogranienja, ali u
tom predmetu pojam pravila razuma u propisivanju ograniavajuih mjera jo nije bio
definiran, time da je objanjenje uslijedilo u nekim kasnijim predmetima o emu e
biti rijei u nastavku.

U sudskoj praksi iskristalizirala su se etiri tipa diskriminacijskih barijera

trgovini: uvozne i izvozne restrikcije29, promoviranje domaih proizvoda od strane
nevladinih ili privatnih tijela 30 (Buy Irish), propisivanje cijena31 i poduzimanje
privatnih akcija koje po strukturi predstavljaju nacionalne mjere32

27
, ( Wils W.P.J.: The Search for the Rule in Article 30 EEC : Much Ado About Nothing ( 1993),
18 EL Rev, 475- citirano prema Paul Creig , Grein de Burca )
28
Case C-8/4 Proceueur du Roi v Dassonville ( 1974 ) ECR 837

Case C-8/4 Proceueur du Roi v Dassonville ( 1974 ) ECR 837.

29

30
Case C-249/81 Kommission v Ireland, (1982) ECR 4005
Nastojei promovirati irske proizvode Irska vlada je uvela odreene mjere sa namjerom da
preusmjeri tri posto potroakog novca sa uvoznih na domae proizvode. Pri tom je prihvatila
niz mjera ukljuujui informacije upuene potroaima koji su proizvodi izvorni irski, potiuu
koritenje simbola Buy Irish za robu proizvedenu u Irskoj, te organizirajui javne kampanje
putem Irske Robnog Vijea u korist irskih proizvoda, osmiljene da potiu potroae na kupnju
irskih proizvoda. Prve dvije mjere su bile zabranjene od Irske vlade, ali komora je nastavila sa
svojim aktivnostima promocije.

EU Komisija je pokrenula postupak protiv Irske vlade tvrdei da je kampanja bila MEQR.
Obrana irske vlade temeljila se na tvrdni da nije nikada donosila mjere za svrhe iz l. 28. (ex
30.) Ugovora te da ne financira za te svrhe komoru.

Sud se nije zadrao na formalnoj vezi irske vlade i gospodarske komore i formalnom nainu
financiranja komore. Ocijenivi nain na koji je irska vlada bila involvirana u rad komore,
ustvrdivi da iako mjera usvojena od strane zemalja lanica nema obvezujui efekt, moe biti

24
 Domiljatost nacionalnih zakonodavstava moe ovaj popis proiriti i na koje
druge mjere koje imaju snagu sprijeiti trgovinu unutar Unije, direktno ili indirektno,
stvarno ili potencijalno.

3.3. OPRAVDANE KLIINSKE RESTRIKCIJE UVOZA I MJERE ISTOG UINKA

etiri slobode u trgovanju unutar Unije ne iskljuuju sasvim dopustivost

reguliranja unutarnjih trita zemalja lanica i prekograninu trgovinu unutar unije
propisivanjem barijera slobodnoj trgovini, jer su neke mjere nune u javnom interesu.
Ipak mjere koje se donose u javnom interesu ne smiju biti takve da uzrokuju vee
probleme od onih vezanih uz povredu javnog interesa i ne smiju biti poligon za
zatitu pojedinanih interesa privatnih interesnih skupina. Opravdani izuzeci od
zabrane koliinskih restrikcija i mjera istog uinka mogu se u bitnomu podijeliti na
one ureene Ugovorom o EU i one koje je kreirao ECJ.

A) Ugovor o EU sadri listu izuzetaka koji doputaju zemljama lanicama da

ometu slobodnu trgovinu za postizanje odgovarajuih legitimnih ciljeva.

l. 30. Ugovora (ex 36.)

The provision of Articles 28. and. 29. shall not preclude prohibitions or restrictions on imports, exports
or goods in transit justified on grounds of public morality33, publ ic policy34 or public security35; the
protection of healt and life of humans, animals or plants36 ; the protection of national treasures
possesing artistic, historic or archeological value; or the protection of industrial and commercial
property. Such prohibitions or restrictions shall not however, constitute a means of arbitrary
discrimination or a disguised restriction on trade between Member States.

Temeljno je pravilo da mjera restrikcije mora biti opravdana, te da konani sud

o opravdanosti mjere nije u jurisdikciji tijela zemlje lanice nego Unije, odnosno ECJ.
Tako je ECJ, tumaei odredbu Ugovora o opravdanim izuzecima, naao primjerice
da zemlje lanice ne mogu iskljuiti ekonomski sektor od slobodnog prometa roba
pozivajui se na javni poredak, javnu sigurnost i javno zdravlje. Takav zakljuak ipak
nije generalno unaprijed zadano pravilo, pa je formuliran izuzetak od izuzetka,

primjerena na usmjeravanje ponaanja trgovaca i potroaa u toj zemlji, i zato smatrana

mjerom istog uinak kao mjera koliinskih restrikcija, a obzirom na okolnosti da je mjera
komore poduzeta nedugo nakon mjere vlade za promociju domaih proizvoda, rad komore
ocijenjen je usklaenim sa radom vlade, a sa efektom uinka na trgovinu izmeu zemalja
lanica.
31
Case C-181/82 Roussel Labaratoria BV v The State of Nederlands ( 1983 ) ECR 3849

32
Case C-222/82 Aple and Pear Development Council K.J.Lewis Ltd ( 1983) ECR 4083
33
Case C-121/85, Conegate Ltd v Commissioners of Customs and Excise ( 1986) ECR 1007
34
Case C-231/83,Cullet v Center Leclerc ( 1985) ECR 305
35
Case C-72/83 Campus Oil Ltd Minister for Industry and Energy ( 1984) ECR 2727
36
Case C-174/82 Officier van Justitie v Sandoz BV ( 1983 ) ECR 2445

25
sudskim opravdanjem mjere istovrsne mjeri koliinskih ogranienja trgovine, koja je
donesena od strane Irske vlade pozivom na zatitu javnog interesa u sluaju irskih
rafinerija u predmetu Campus Oil37. Tumaei odredbu l. 30. Ugovora sud je,
dodue ne uvijek dosljedno, vodio rauna da je zabrana koliinskih ogranienja
temeljno pravilo, a razlozi za opravdanje mjera koliinskih ogranienja izuzetak koji
treba tumaiti usko, vodei rauna o konanom cilju, uspostavi jedinstvenog
evropskog trita.

B) ECJ je u svojoj praksi razvio pravila o izuzecima od zabrane stvaranja

barijera slobodnoj trgovini za koja se ne moe nai uporite niti i Ugovoru niti u
sekundarnom pravu EU. Tako je u ve spomenutom predmetu Dassonville38sud dao
elastino vienje l. 28. Ugovora o EU pozivom na izuzetak na temelju razumnog
pravila, iako je propustio elaborirati to predstavlja pojam razumnog pravila.

Neto kasnije ECJ je dao svoju najvaniju odluku u pogledu dopustivih mjera
ogranienja slobodne trgovine u predmetu Cassis de Dijon39.

Njemaka pravila koja su bila predmetom napada odnosila su se na zabranu prodaje likera koji sadri
postotak alkohola ispod odgovarajueg stupnja. Mjera je primijenjena na francuski liker kada je
uvoznik iz francuske pokuao uvesti u Njemaku liker koji nije zadovoljavao propisane standarde i bila
je napadnuta pred ECJ.

Sud je u bitnomu naao da zapreke za slobodno kretanje roba unutar Unije koji rezultiraju u
disparitetu izmeu nacionalnih propisa o trgovini predmetnim proizvodom, moraju se uzeti u obzir sve
dotle dok propis moe biti prepoznat kao potreban radi opravdanja nunih zahtjeva, osobito zahtjeva
uinkovite porezne kontrole, zatite javnoga zdravlja, potenog trgovinskog prometa i zatite
potroaa. Pravila o opravdanosti ogranienja slobodnog prometa roba iz L. 30. Ugovora ne
primjenjuju se meutim kada je zatieni legitimni interes harmoniziran pravom Unije, jer se
podrazumijeva da je harmonizacijom prava Unije u zatiti kojega legitimnog interesa zatien legitimni
interes na podruju cijele Unije.

Pozivanje zemlje lanice na doputeno ogranienje slobodne trgovine po l.

30. Ugovora uz opravdanje da se pravo kri i u kojoj drugoj zemlji lanici nema
zatitu pred ECJ 40.

Sud je u svojoj praksi razvio i pravila na kojima se mora temeljiti mjera da bi

se smatra dopustivom, ostavivi otvorenom listu izuzetaka. Prirodu izuzetaka je
teko objasniti, kao to je teko utvrditi da li se sud pri kreiranju pojma opravdanih
mjera u pojedinim sluajevima rukovodio temeljnim ljudskim pravima zatienim
Poveljom o ljudskim pravima ili kojim drugim temeljnim principima o najviim
zatienim dobrima, pravilima razuma ili pak temeljnim principima prava Unije.
Neovisno o tomu na emu poivaju odluke ECJ, moe se rei da mjere koje donose
zemlje lanice, a koje objektivno predstavljaju zapreku slobodnoj trgovini, moraju u
konkretnom smislu biti proporcionalne. To znai da prije ostalog moraju biti prikladne
i pogodne u odnosu na zatieno ope dobro i postavljeni legitimni cilj. Nacionalne
mjere moraju biti nune za zatitu kojih opravdanih legitimnih interesa, to

37
Case C-72/83 Campus Oil v Minister for Industry and Energy ( 1984) ECR 2727
38
Case C- 8/74 Procureur du Roi v Dassonville ( 1974 ) ECR 837
39
Case C-120/78 Rewe Centrale AG v Bundesmonopolverwaltung fur Branntwein ( 1979) ECR
649
40
Case C-57/94 , Hedley Lomas ( 1996) ECR

26
pretpostavlja da ne postoji koji drugi nain zatite legitimnog cilja koji bi u manjoj
mjeri prijeio trgovinu unutar Unije. Konano, mjere moraju biti stvarno
proporcionalne u svim svojim aspektima, kako u odnosu na posljedice i cijenu na
nacionalnom nivou i na nivou unije, tako i u odnosu na ostale prednosti i tete koje
mjera u cjelini donosi. Ocjena stvarne proporcionalnosti mjere moe se donijeti samo
osjetljivim mjerenjem razliitih, esto suprotstavljenih interesa u pojedinanom
sluaju, to predstavlja veliki test i za nacionalne sudove i za ECJ.

3.4. NEDISKRIMINIRAJUA OGRANIENJA UVOZA PROPISIVANJEM UVJETA

PRODAJE

Pred KECK judikatura

U dosadanjem izlaganju je iznijeto zakonodavno okruenje nadopunjeno

sudskom praksom ECJ koje je prethodilo stajalitu suda iznijetom u presudi u
predmetu KECK. Kako je naprijed reeno, formula opravdanih mjera ogranienja u
prometu robom dana je vrlo iroko u predmetu Dassonville, odredivi da je MRQR
svaka mjera poduzeta od strane zemalja lanica koja ima snagu sprijeiti trgovinu
unutar Unije, direktno ili indirektno, stvarno ili potencijalno. Ipak i takve mjere moraju
se uzeti u obzir sve dotle dok se mogu podvesti pod razumne, odnosno dok mogu
biti prepoznate kao potrebne radi opravdanja nunih zahtjeva, osobito zahtjeva
uinkovite porezne kontrole, zatite javnoga zdravlja, potenog trgovinskog prometa i
zatite potroaa.

Sudska praksa koja se nastavljala na formule Dassonville i Cassis de dijon

odnosila se na nedoputene mjere ograniavanja slobodne trgovine drava lanica
vezane uz karakteristike same robe, njezin sadraj, nain pakiranja, veliinu i slino ,
pri emu je zauzeto temeljno polazite da se svaka roba, koja je zakonito
proizvedena i prodavana u jednoj dravi lanici, moe bez daljnjih ogranienja (uz
dopustive iznimke) prodavati diljem Unije (equal - burden rules). Ovo temeljno pravilo
koje vrijedi za svojstva robe trebalo bi vrijediti i u odnosu na uvjete prodaje robe, jer
nema sumnje da propisivanje posebnih uvjeta prodaje na nacionalnim razinama
moe bitno oteati promet robe unutar Unije. Unato tomu ECJ je u pogledu uvjeta
prodaje zauzeo drugu crtu razmiljanja dopustivi da nacionalne vlade odreuju
uvjete prodaje koji objektivno utjeu na slobodan promet dobara unutar unije, pod
pretpostavkom da se radi o nediskriminirajuim nacionalnim mjerama.

Za razumijevanje stajalita suda formulirano u predmetu Keck treba poi od

ranih predmeta koji su se bavili problemom nediskrimnirajuih uvjeta prodaje. Tako je
u predmetu Cineteque41 ocijenjeno da mjera francuske vlade koja se ticala zabrane
prodaje videa i filmskih otisaka unutar roka od jedne godine od kada je film puten u
distribuciju ne predstavlja zabranjenu mjeru po l. 28 (ranije 30) Ugovora.

Francusko pravo zabranjivalo je prodaju videa i filmskih otisaka unutar prve godine od stavljanja filma
u opticaj, sa svrhom da ne odbije gledatelje od odlaska u kina i sa namjerom da zatiti profitabilnost

Cases 60/84 i 61/84 , Cineteque SA v Federation Nacionale des Cinemas Francais ( 1985 )
41

ECR 2605

27
kinematografske produkcije. Pravilo se odnosilo na domae i strane proizvode, i bilo je napadnuto od
strane distributera videa kao zabranjena mjera po l. 30. (sada 28) Ugovora. Sud je naao da pravila
mnogih zemalja lanica imaju sline mjere, sa istom svrhom zatite kinematografa, i da takva mjera
ne spada u nedoputene mjere. Ako se mjera odnosi bez razlike na video kazete proizvedene u
tuzemstvu kao i na one uvezene, njena namjera nije uplitanje u slobodnu trgovinu. Pravilo na prvi
pogled spada pod zabranjene mjere iz l. 30. (sada 28.) Ugovora, ali se moe smatrati pravovaljanom
ako za nju postoji objektivno opravdanje koje je prihvatljivo po pravu Unije i pod uvjetom da je metoda
42
za postizanje cilja proporcionalna .

Sud je naao da su mjere jednake primjene izvan dometa odredbe l. 30.

Ugovora, pri emu nije prihvatio stajalite samostalnog odvjetnika Slynna da i takve
mjere predstavljaju nedopustivu barijeru trgovanju robom.

Ideja je razvijena u predmetu Torfaen43 u kojemu se obrazloenje temelji na

istoj tezi, da nacionalna mjera Velike Britanije o zabrani prodaje na malo nedjeljom
izuzev prodaje odreenih proizvoda dodue na prvi pogled spada pod zabranjene
mjere iz l. 30. (sada 28.) Ugovora, ali se moe smatrati pravovaljanom, jer za nju
postoji objektivno opravdanje koje je prihvatljivo po pravu Unije i pod uvjetom da je
metoda za postizanje cilja proporcionalna.

Pred nacionalnim sudom B&Q su bili optueni zbog krenja nacionalnog propisa koji zabranjuje
prodaju na malo nedjeljom, izuzev odreenih vrsta proizvoda. Optueni su meu ostalim prigovorili
da je mjera temeljem koje su optueni mjera sa istovrsnim uinkom kao i koliinske restrikcije (MEQR)
i da je time zabranjena po l. 30. Ugovora o EU. Uinak mjere je smanjenje ukupnog prometa za 10%,
to odgovara smanjenju uvoza iz drugih zemalja lanica.

Sud je nakon konstatiranja da se mjera odnosi proporcionalno na domae i uvozne proizvode, te

nakon pozivanja na stajalita iz predmeta Cineteqe i Oebel, konstatirao da prema ranijim presudama
ECJ nacionalne mjere koje se tiu ogranienja vremena rada, dostave i prodaje kruha i konfekcijske
industrije, predstavljaju zakoniti dio ekonomske i socijalne sigurnosti i u okviru je javnog interesa
zatienog Ugovorom. Ista pravila moraju vaiti i za nacionalne mjere u vezi uvjeta maloprodaje.
Organizacija maloprodaje moe biti organizirana ovisno o sociokulturnim prilikama, pa moe biti
ureena nacionalnim pravom, a mjere poduzete u navedenoj maniri nisu poduzete radi utjecaja na
trgovinu meu dravama lanicama. Sud je dakle naao da se radi o proporcionalnoj mjeri i
doputenoj po pravu Unije.

3.5. DOPUSTIVO REGULIRANJE UVJETA PRODAJE - FORMULA KECK

U predmetu KECK sud se najjasnije oitovao o mjerama zemalja lanica o

uvjetima trgovanja unutar Unije. Dravne mjere koje ni izravno ni neizravno ne
diskriminiraju ne smatraju se mjerama protivnim pravilima trinih sloboda, ako one
ni izravno ni neizravno ne utjeu na prekogranini promet roba, osoba, usluga i
kapitala. Svoje stajalite sud je definirao u izreci presude:

Svaka mjera koja je podobna sprijeiti trgovinu unutar Unije, direktno ili indirektno, stvarno ili
potencijalno, smatrat e se mjerom sa uinkom jednakim mjerama koliinskih ogranienja,
zabranjenom izmeu zemalja lanica po l. 30l (sada 28l) Ugovora.

42
Paul CRAIG, Grein de burca , str. 644
43
( Case 145/88 Torfaen BC v B&Q pic ( 1989) ECR 3851

28
Ova definicija obuhvaa zapreke slobodnoj trgovini robom koja, u nedostatku harmonizacije
zakonodavstva, predstavlja rezultat primjene mjere na robu koja dolazi iz druge zemlje lanice gdje je
zakonito proizvedena i prodavana, i propisuje odgovarajue posebne obveze za plasman te robe (kao
to su one koje se tiu oznaavanja, oblika, veliine, teine, sastava, predstavljanja, etiketiranja,
pakiranja). To vrijedi ak i ako su takva pravila bez razlike primjenjiva na sve proizvode osim ako je
njihova primjena opravdano odstupanje od slobodnog prometa roba precedentima po osnovi javnog
interesa.

Nasuprot tomu, nee se smatrati da primjena nacionalnih restriktivnih mjera ili zabrane odreenih
naina trgovine na proizvode iz drugih zemalja lanica ometa slobodnu trgovinu izmeu zemalja
lanica, sve dotle dok se te odredbe primjenjuju na sve sudionike koji trguju na tuzemnom tritu i
tako dugo dok ti propisi utjeu na isti nain, pravno i faktiki, na prodaju domaih proizvoda i onih iz
drugih zemalja lanica. Pod uvjetom ispunjenja tih pretpostavki, primjena tih propisa o prodaji
proizvoda iz drugih zemalja lanica koja udovoljava zahtjevima koje propisuje ta ista drava, nije
sama po sebi takva da predstavlja ogranienje ili zatvaranje pristupa proizvodima na trite nita vie
nego to onemoguuje pristup domaim proizvodima . Zato takva pravila ne spadaju pod zabranjene
mjere iz l. 30. (sada 28). Ugovora o EU.

Prethodni postupak za tumaenje prava Unije pokrenuo je nacionalni sud

Francuske The Tribunal de grande instance de Strasbourg radi davanja miljenja u
kaznenom postupku koji se pred tim sudom vodio odvojeno protiv dvaju francuskih
trgovaca, Daniela Mithouarda i Bernarda Kecka. Ta dvojica bila su optuena za
prodaju 1.264 boce piva Picon i 544 kilograma kave Sati Rouge ispod nabavne
cijene robe to je bilo protivno Francuskom zakonu broj 63-628 od 2. srpnja 1963.
izmijenjenog l. 32. Uredbe br. 86-1243 od 1. prosinca 1985. godine, koji propisuje
zabranu prodaje robe ispod njene nabavne cijene (cijene kotanja), time da istim
propisom nije proizvoau robe zabranjena prodaja ispod cijene proizvodnje robe.
Okrivljenici su meu ostalim prigovorima tvrdili da je francuski propis takva mjera
drave lanice koja je protivna pravu Unije, poglavito odredbi l. 30. Ugovora o EU te
principima slobodnog prometa roba, osoba, usluga i kapitala i slobodnoj trinoj
utakmici unutar Unije.

The Tribunal de grande instance de Strasbourg naao je da ima mjesta

postavljanju prethodnog pitanja ECJ radi tumaenja prava Unije. Pitanje je
postavljeno jasno, injenino je i pravno obrazloeno, odnosi se na konkretni
predmet a ne na hipotetinu situaciju, a materija je takve naravi da nain primjene
prava Unije zahtijeva tumaenje, jer niti iz sekundarnog prava Unije niti iz dotadanje
prakse ECJ nije bio sasvim oito kako se u konkretnom sluaju ima tumaiti odredba
l. 30. Ugovora o EU. Tekst pitanja u cijelosti je ponovljen u presudi:

Da li je zabrana prodaje ispod nabavne cijene prema l. 32 Zakona broj 86-1243 od 01. prosinca
1986. godine kompatibilna sa naelima slobodnog kretanja roba, usluga i kapitala, slobodne trine
utakmice na jedinstvenom tritu i nediskriminirajua na temelju nacionalnosti propisanim Ugovorom
od 25. oujka 1957. godine uspostavi EEC, i posebno njegovom l. 3. i 7., budui da francusko
zakonodavstvo doputa naruavanje utakmice:
2.4. prvo tako to zabranjuje preprodaju ispod nabavne cijene, a izuzima od mjere zabranu
proizvoaima, koji su slobodni prodavati proizvode koje su sami proizveli, preradili ili
unaprijedili , po cijeni nioj od cijene proizvodnje,
2.5. b) drugo, time se naruava utakmica, posebno u pograninim zonama, izmeu raznih
trgovaca na temelju njihove nacionalnosti ili mjesta nastana.

29
 U presudi se napominje da su puni injenini opis sluaja od strane
nacionalnog suda te izvijea u postupku ponovljena u presudi samo utoliko ukoliko
su nuna za obrazloenje.

Sud je poao od konstatacije da se pravila Ugovora o EU koja se odnose na

slobodno kretanje osoba, usluga i kapitala unutar Unije naelno ne tiu zabrane
prodaje ispod nabavne cijene, koja se odnosi na trgovinu dobrima.

U pogledu principa o nediskriminaciji zadanih u l. 7. Ugovora o EU, i

usklaenosti tih naela sa zabranom preprodaje robe ispod nabavne cijene,
podvrgavanje tim mjerama moe biti svrstano u neravnopravne u odnosu na
natjecatelje zemlje lanice u kojoj je zabranjena preprodaja ispod nabavne cijene.

Zakljuak je da u svakom sluaju okolnost da su poduzea koja prodaju robu

u raznim zemljama lanicama podvrgnuta razliitoj legislaturi, od kojih je u nekima
preprodaja robe ispod nabavne cijene zabranjena a u nekima doputena, ne
predstavlja diskriminaciju po l. 7. Ugovora. Uvjeti prodaje odnose se na sve trgovce
unutar nacionalnog teritorija, neovisno o njihovoj nacionalnosti. Sud se pri tom
zakljuku pozvao na stajalite izraeno u ranijem predmetu Lambert 44.

to se tie navodne suprotnosti nacionalne mjere pravilu iz l. 3. Ugovora, sud

je zakljuio da nisu iznijete nikakve reference za zakljuak o primjeni pravila
Ugovora, pa je pitanje razmatrano u okviru slobodnog kretanja roba i donesen je
zakljuak da svaka mjera koja je podobna sprijeiti trgovinu unutar Unije, direktno ili
indirektno, stvarno ili potencijalno, smatrat e se mjerom sa uinkom jednakim
mjerama koliinskih ogranienja, zabranjenom izmeu zemalja lanica po l. 30
(sada 28.) Ugovora.

Nacionalno zakonodavstvo koje sadri generalnu zabranu preprodaje robe

ispod nabavne cijene nije osmiljeno radi reguliranja trgovine izmeu zemalja
lanica. Takva mjera moe smanjiti obim trgovine i ograniiti volumen trgovine
proizvoda iz drugih zemalja lanica, ali pitanje se donosilo da li je to dovoljno da bi se
mjera smatrala mjerom sa istovrsnim uinkom mjerama koliinskih ogranienja na
uvoz. Obzirom na sve uestalije pozivanje trgovaca na neusklaenost nacionalnih
mjera sa pravom Unije u pogledu slobodnog kretanja roba, sud je preispitao povijesni
slijed judikature u materiji koliinskih ogranienja i mjera sa istovrsnim uinkom,
posebno se osvrnuvi na stajalita iznijeta u predmetima Dassonville i Cassis de
dijon, sa konanim zakljukom da napadnuta mjera Francuskog zakonodavstva o
zabrani preprodaje robe ispod nabavne cijene ne spada u mjere zabranjene
odredbom l. 30. Ugovora o EU.

Zakljuci iz presude sadre, ini se, dovoljno elemenata za ozbiljnu kritiku

pristupa ECJ nacionalnim mjerama o uvjetima prodaje robe u pojedinim zemljama
lanicama. Odredba l. 28. Ugovora odreuje da su zabranjene koliinske restrikcije
uvoza i sve mjere sa istovrsnim uinkom. Direktiva Komisije EU 70/50 je dala
odreene naznake pojma mjera sa uinkom istovrsnim koliinskim restrikcijama
odredivi da su to mjere kojima se odreuju minimalne i maksimalne cijene odreene
za uvozne proizvode, nepovoljnije cijene za uvozne proizvode, uvjeti plaanja za

44
case 308/86 Ministere Public v Lambert ( 1988) ECR 4369

30
uvozne proizvode koji su razliiti od onih za domae proizvode, smanjenje koliine
uvoza kroz poveanje njihove cijene, propisivanje uvjeta pakiranja, sastava,
identifikacije, veliine, teine i slino, koji se primjenjuju na uvezenu robu ili koji su
razliiti i tee ostvarivi nego oni u sluaju domae robe, promicanje domae robe za
razliku od uvozne, to su samo primjeri ali ne i jedine mjere sa uinkom istovrsnim
koliinskim restrikcijama.

Ako se ima u vidu formula pojma mjere sa istovrsnim uinkom koju je upravo
ECJ dao u predmetu Dassonville odredivi, da je to svaka mjera poduzeta od strane
zemalja lanica koja ima snagu sprijeiti trgovinu unutar Unije, direktno ili indirektno,
stvarno ili potencijalno, tada se bez ozbiljne kritike ne moe prihvatiti neoekivano
odstupanje od precedenta u predmetu Dassonville i uvoenje novog precedenta po
kojemu su u pravilu doputene nacionalne mjere koje se tiu uvjeta prodaje, ako
zadovoljavaju uvjete iz formule KECK, dakle sve dotle dok se te odredbe primjenjuju
na sve sudionike koji trguju na tuzemnom tritu i tako dugo dok ti propisi utjeu na
isti nain, pravno i faktiki, na prodaju domaih proizvoda i onih iz drugih zemalja
lanica.

Uzimajui u obzir od suda prihvaeno pravilo da se svaka roba, koja je

zakonito proizvedena i prodavana u jednoj dravi lanici, moe bez daljnjih
ogranienja (uz dopustive iznimke) prodavati diljem Unije (equal - burden rules),
smatram da se stajalite suda o doputenosti pojedinih razliitih nacionalnih mjera o
uvjetima prodaje (dual burden rules) ne moe prihvatiti bez temeljite analize da li ta
mjera zaista pogaa prekograninu trgovinu vie nego tuzemnu. Iz sudske prakse
ECJ temeljene na stajalitu iz presude KECK nije mogue zakljuiti da je sud u bilo
kojemu predmetu zatraio eksprertizu o uinku mjere na obim prekogranine
trgovine zemlje lanice u odnosu na njenu tuzemnu trgovinu, a zakljuak da se ne
radi o diskriminirajuim mjerama samo na temelju injenice da se mjere formalno
odnose na sve trgovce ne mora znaiti i da ih jednako pogaaju. Sud konano i sam
konstatira da mjera zabrane preprodaje robe ispod nabavne cijene moe imati efekt
na trgovinu unutar Unije, a nema sumnje da se radi o ekonomskoj mjeri, pa obzirom
da je izostala ozbiljna provjera uinka nacionalne mjere na nacionalnom podruju i
na ukupno jedinstveno evropsko trite (to bi konano prouzrokovalo znatne
trokove sudu), ini se da je sud, pritisnut enormnim poveanjem sluajeva pozivanja
pojedinaca pred nacionalnim sudovima na odredbu l. 30. Ugovora, i time
poveanjem broja predmeta pre ECJ, formulom KECK zauzeo korak nazad u zatiti
trinih sloboda. Drugog razloga za ovakvo odstupanje od prihvaenih precedenata
sud nije iznio u obrazloenju presude, niti se mogu isitati iz obrazloenog miljenja
Samostalnog odvjetnika.

3.6. POST KECK JUDIKATURA

Formula o dopustivim mjerama koje ureuju uvjete prodaje koritena je u nizu

predmeta koji su se vodili pred ECJ u odnosu na dopustive restrikcije propisivanjem
uvjeta prodaje i to ograniavanjem mjesta prodaje, ograniavanjem vremena u
kojemu se moe vriti prodaja te osoba kojima se moe vriti prodaja, kontrolu cijena
i kontrolu oglaavanja.

31
 Tako je u predmetu Tankstation45, osim to je dana formula statikih i
dinamikih uvjeta prodaje, ECJ ocijenio, ponavljajui stajalite iz presude Keck, da
nacionalna pravila koja ureuju prisilno zatvaranje trgovina, u ovom sluaju
benzinskih crpki, ne spadaju pod mjere protivne odredbi l. 30. Ugovora o EU.

U kasnijem predmetu Hunermund46 sud je, takoer pozivom na formulu Keck,

ocijenio da zabrana ljekarnama oglaavanja prodaje parafarmaceutskih proizvoda, a
koje su inae ovlateni prodavati, ne spada u kategoriju MEQR. Po ocjeni suda
propis nije direktno usmjeren protiv jedinstvenog trita, ne ukljuuje druge trgovce
(osim ljekarni) u zabranu reklamiranja takvih proizvoda, i odnosi se na sve trgovce
lijekovima, a mjera nema znaajnijeg efekta na slobodno trite. Iz presude dodue
nije mogue utvrditi da je sud analizirao utjecaj mjere na slobodno trite, niti koji su
parametri koriteni pri ocjeni o efektu mjere na slobodno trite.

Kriterij za ocjenu da li se nacionalna mjera odnosi na svojstva robe, pa

predstavlja MEQR ili se odnosi na uvjete prodaje pa je dopustiva pod uvjetima iz
formule Keck, nije uvijek sasvim jasan. Tipian primjer je mjera austrijskog
zakonodavstva koja je zabranjivala prodaju periodinih listova koji sadre igre ili
natjecanja za nagrade o kojoj se ECJ izjasnio u predmetu Vereinigte Familiapress 47
Austrijski izdava Vereinigte Familiapress Zeitungverlags und Vertreibs GmbH tuio
je njemakog izdavaa zbog povrede austrijskih propisa reklamiranjem prodaje
periodika nuenjem pripadajuih nagradnih igara, a to je suprotno austrijskoj
nacionalnoj mjeri. Tuenik je prigovorio da se radi o nacionalnoj mjeri suprotnoj
odredbi l. 28. Ugovora o EU, a sporno pitanje je da li se radi o mjeri koja se odnosi
na robu i time spada pod zabranjene mjere po l. 28. Ugovora ili mjera predstavlja
zakonsko ureivanje uvjeta prodaje dopustivih po formuli Keck. Sud je ustvrdio da je
prodaja periodika kombinirana sa nagradnim igrama specijalni vid reklamiranja
proizvoda. Naime iako na prvi pogled mjera odnosi na uvjete prodaje, ona se po
svojoj biti odnosi na sam proizvod, a obzirom da ima utjecaja na slobodan promet
robama, sud je ocijenio da na taj sluaj nije mogue primijeniti formulu Keck o
dopustivim mjerama, pa mjera predstavlja MEQR. Sud je meutim naao da mjera
moe imati svoje opravdanje ako je proporcionalna cilju koji eli postii, a to je
raznovrsnost tiska u prodaji, pa je nacionalnom sudu ostavio za ocjenu da li se radi o
mjeri koja je opravdana jer udovoljava uvjetima proporcionalnosti

Formula Keck u post-Keck judikaturi ECJ nije izriito proirena u odnosu na

slobodu kretanja osoba i kapitala i slobodu pruanja usluga, iako iz presuda nije
mogue ocijeniti koji je razlog za takav pristup. Tako u predmetima Bosman48 i
Alpine Investments49 sud odbija primijeniti formulu Keck na mjere koje se tiu
slobodnog kretanja osoba i zapoljavanja te slobodu pruanja usluga unutar Unije,

45
Case C-401&402 /92 Criminal Proceedings against Tankstation t Heustke (1994) ECR I-2199,
2220
46
Case C-292/92 R. Hunermund v Landesapothekerkammer Baden-Wurtenberg ( 1993)ECR I-
6787
47
Case C-368/95 Vereinigte Familiapress Zeitungverlags und Vertreibs GmbH v Heinrich Bauer
Verlag (1997) 3CMRL 1329
48
Case 415/93 Union Royal Belge des Societes de Football Assotiation ASBL & others v Jean-
Marc Bosman ( 1995) ECRI4921
49
Case C-384/93 Alpine Investments BV v Minister van Financien ( 1995) ECR I-1141

32
iako bi se pristup suda moda mogao, kako dre neki autori, tumaiti i kao
unapreenje i redefiniranje same formule Keck50.

4. ZABRANA KOLIINSKIH OGRANIENJA I MJERA SA

ISTOVRSNIM UINKOM I SPORAZUM OSTABILIZACIJI I
PRIDRUIVANJU

Republika Hrvatska nije za sada zemlja lanica Unije, pa na njenom teritoriju

nije izravno primjenjivo ni primarno ni sekundarno pravo Unije. Unato tomu svi
relevantni subjekti, a na prvom mjestu institucije i tijela drave, imaju ve sada
obvezu voditi rauna o pravnim steevinama Unije (tzv acquis communautaire), pa i
onima koji se tiu slobodnog kretanja roba. Sporazumom o stabilizaciji i pridruivanju
izmeu Republike Hrvatske s jedne strane, i Europskih zajednica i njihovih drava
lanica, s druge strane51, koji je po svojoj pravnoj snazi ispod Ustava RH, ali iznad
zakona52, RH i Unija obvezale su se da e tijekom razdoblja od najvie est godina,
poevi od stupanja na snagu Sporazuma, omoguiti slobodno kretanje roba, meu
ostalim time to e postupno uspostaviti podruje slobodne trgovine u skladu sa
odredbama Sporazuma i odredbama Opeg sporazuma o carinama i trgovini 1994.
Svjetske trgovinske organizacije 53.

U pogledu industrijskih proizvoda, danom stupanja na snagu Sporazuma

ukidaju se carine na uvoz industrijskih proizvoda u Uniju proizvoda porijeklom iz
Hrvatske i koliinska ogranienja na uvoz u Uniju i mjere s jednakim uinkom (l. 17.
Ugovora). Istim danom ukidaju se carine na uvoz u Hrvatsku robe porijeklom iz Unije,
osim propisanih izuzetaka, te koliinska ogranienja te mjere sa istovrsnim uinkom
na uvoz u Hrvatsku robe porijeklom iz Unije. Potpisnice ugovora obvezale su se
stupanjem na snagu Sporazuma ukinuti sve izvozne carine i pristojbe sa jednakim
uinkom, te meusobno ukinuti sva koliinska ogranienja na izvoz te mjere sa
istovrsnim uinkom (l. 20 Ugovora). Sline odredbe sadri i poglavlje za
poljoprivredu i ribarstvo.

Slobodna trgovina svim proizvodima, osim u sluajevima gdje je Sporazumom

ili Protokolima drugaije odreeno, zadrat e se barem na nivou koji je vrijedio na
dan stupanja na snagu Sporazuma. Potpisnice su se obvezale da od toga dana nee
biti uvedene nove uvozne ili izvozne carine ni pristojbe sa jednakim uinkom, niti e
se one koje ve postoje povisivati, a nee biti uvedena ni nova koliinska ogranienja
uvoza ili izvoza ni mjera sa mjera sa istovrsnim uinkom, niti e se one koje ve
postoje uiniti restriktivnijima (l 33. Ugovora). Odreeno je u kojim sluajevima e
se mjere koliinskih restrikcija i mjera sa istovrsnim uinkom smatrati opravdanima.

50
Jukka Snell, Goods and Services in EC Law, Oxford, str. 91
51
Sporazum je stupio na snagu 1. 5. 2005.
52
l. 140 Ustava: Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu sa Ustavom i objavljeni, i koji su
na snazi , ine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona
53
l. 15. toka 4. Sporazuma

33
 Sporazumom je osnovano Vijee za stabilizaciju i pridruivanje (nastavno
VSP), sastavljeno od lanova hrvatske vlade s jedne strane i lanova Vijea
Evropske unije i lanova Komisije Evropskih zajednica s druge strane. VSP je
nadleno donositi za stranke obvezujue odluke, nadzirati primjenu i provedbu
sporazuma, te predstavlja ujedno tribunal nadlean obvezujuom odlukom rijeiti
sporove (izmeu potpisnica Sporazuma) koji se odnose na primjenu i tumaenje
sporazuma. Nema sumnje da e VSP u sluaju postupaka zbog krenja Sporazuma
uvaavati praksu ECJ.

Odredbe Sporazuma adresirane su prvenstveno na njegove potpisnike, ali se

uinci Sporazuma proteu, kao i u sluaju svih meunarodnih sporazuma, na daleko
iri krug adresata. Prije ostalih to su tijela uprave i lokalne samouprave koja su
ovlatena do odreenog stupnja propisivati pravila ponaanja u trgovanju dobrima
(npr. propisivati radno vrijeme trgovinama), i na taj nain ui u zabranjenu zonu
koliinskih restrikcija i posebno mjera sa istovrsnim uinkom koliinskim
restrikcijama. Tu su takoer u Hrvatska Gospodarska komora, te druga gospodarska
strukovna udruenja koja su do odreenog stupnja pod uplivom drave, a o mjerama
slinih subjekata zemalja lanica EU se u bogatoj sudskoj praksi ve izjasnio ECJ. S
druge strane Sporazum stvara odreena prava i obveze i za pojedince, kako one u
zemljama lanicama Unije tako i u Republici Hrvatskoj.

Pri ocjeni tko e biti nadlean rjeavati sporove nastale primjenom Sporazuma
valja imati na umu da je Sporazum postao sastavnim dijelom i prava EU i prava
Republike Hrvatske. Naime, meunarodni sporazumi koje sklapa Zajednica, kao i oni
u kojima je zajednica zamijenila drave lanice kao stranke, ili im pristupila kao
stranka uz drave lanice, predstavljaju izvor prava Zajednice po pravnoj snazi ispod
Ugovora o EU, ali iznad sekundarnog prava Unije koji prema odredbi l. 300.
Ugovora o EU obvezuje institucije Unije i zemlje lanice EU. Ujedno takvi
meunarodni ugovori predstavljaju sastavni dio nacionalnih pravnih poredaka
zemalja lanica. S druge strane on je u okviru pravnog sustava Republike Hrvatske
akt koji je po pravnoj snazi ispod Ustava RH, ali iznad zakona. Ako je meunarodni
ugovor dovoljno jasan i bezuvjetan, on ima izravni uinak , to znai da stvara
subjektivna prava na koja se pojedinci mogu pozivati pred nacionalnim sudovima.
Kako je Sporazum dovoljno jasan i bezuvjetan, pojedinci (fizike i pravne osobe) iz
zemalja lanica Unije i pojedinci iz Hrvatske mogu se pred svojim nacionalnim
sudom pozivati na Sporazum, ako smatraju da im je kakvom mjerom koliinske
restrikcije ili mjerom istovrsnog uinka mjerama koliinskih restrikcija, povrijeeno
kakvo osobno pravo.

U sluaju spora u primjeni Sporazuma nadlena tijela za rjeenje spora mogu se

podijeliti u tri paralelne skupine:

1. Sporove izmeu Republike Hrvatske s jedne strane, i Europskih zajednica i

njihovih drava lanica, s druge strane, nastale primjenom Sporazuma,
rjeavat e Vijee za stabilizaciju i pridruivanje temeljem prorogacijske
klauzule iz l. 113. Sporazuma.
2. u postupcima koje su pokrenuli pojedinci ili drugi subjekti (osim onih
navedenih pod tokom 1) ili se protiv njih vode pred nacionalnim sudovima
zemalja lanica EU u vezi sa primjenom Sporazuma o stabilizaciji i

34
 pridruivanju Sporazum e tumaiti i primjenjivati nacionalni sudovi zemalja
lanica EU, uz dopustivost upuivanja prethodnog pitanja ECJ za tumaenje
Sporazuma 54
3. u postupcima koje su pokrenuli pojedinci (ili druge ovlatene stranke) ili se
protiv njih vode pred sudovima Republike Hrvatske u vezi sa primjenom
Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju Sporazum e tumaiti i primjenjivati
hrvatski sudovi.

U sluaju dvojbe o primjeni Sporazuma samo su neka od navedenih tribunala

ovlatena i /ili duna obratiti se ECJ radi tumaenja Sporazuma. Kako je naprijed
navedeno pojam suda ili tribunala koji ima ovlatenje i dunost obratiti se ECJ radi
tumaenja prava Unije dao je sam ECJ ocijenivi da sud ili tribunal mora biti
utemeljen na zakonu (propisu), permanentan, i neovisan, njegova nadlenost mora
biti prisilna, u svom radu mora primjenjivati pravila prava i mora se raditi o postupku
izmeu stranaka. Druga bitna pretpostavka je da se radi o nacionalnom sudu zemlje
lanice Unije.

Jedini koji u ovom sluaju ispunjavaju uvjete za pristup ECJ radi tumaenja
odredaba Sporazuma su nacionalni sudovi zemalja lanica EU, kada se pitanje
ureeno Sporazumom pojavi pred tim sudovima, ali sa uinkom na adresate u samoj
Uniji, a ne i na Republiku Hrvatsku kao drugu stranu meunarodnog ugovora. Vijee
za stabilizaciju i pridruivanje nije nacionalni sud ili tribunal, pa nema pristup ECJ, a
taj pristup nemaju ni sudovi Republike Hrvatske. Dok e se, dakle, u eventualnom
tumaenju Sporazuma nacionalni sudovi zemalja lanica EU moi osloniti na
tumaenje Sporazuma od strane ECJ, Vijee za stabilizaciju i pridruivanje i hrvatski
sudovi nisu vezani sudskom praksom ECJ niti su ovlateni od tog suda traiti
tumaenje sporazuma ili ocjenu njegove valjanosti, bez obzira to je Sporazum
ujedno i sastavni dio sekundarnog prava EU. Obzirom da su odredbe Sporazuma o
koliinskim restrikcijama i mjerama sa istovrsnim uinkom sline odgovarajuim
odredbama Ugovora o EU, hrvatski e sudovi, iako formalno nemaju tu obvezu,
svakako voditi rauna o praksi ECJ vezanoj uz materiju trinih sloboda, a u ovom
sluaju uz materiju koliinskih ogranienja i mjera sa istovrsnim uinkom mjerama
koliinskih ogranienja.

54
primjer :
1 Case 181/73 Haegeman ( 1974) ECR 449 ECJ sud se oglasio nadlenim tumaiti odredbe
Sporazuma o pridruenom lanstvu izmeu Grke i EEZ
2.Case 327/02-ECJ u sluaju Sporazuma o pridruivanju Bugarske, Poljske i Slovake Case
327/02 Reference for a preliminari ruling Lily Georgijeva Panayotova, Radostina Markova
Kalcheva , Izabella Malgorzata Lis, Lubica Sopova, Isabela Leokadia Topa, Jolanta Monika
Rusiecka v Minister voor Vreemdelingezanken en Integratie ( 2004),zahtjev za tumaenje prava EU
nije odbaen

35
 5. ZAKLJUAK

a) Slobodan promet dobrima, zajedno sa slobodnim prometom osoba, usluga i

kapitala predstavlja kljunu toku politike Evropske unije. Ostvarenje konanog cilja,
jedinstvenog trita Unije namjerava se ostvariti carinskom unijom uz ukidanje svih
carina i mjera sa istovrsnim uinkom na uvoz i izvoz izmeu zemalja lanica, te
ukidanjem necarinskih mjera koje potencijalno ili stvarno mogu ugroziti slobodno
kretanje dobara unutar Unije.

b) Zabrane necarinskih mjera kvantitativnih restrikcija uvoza i izvoza i svih

mjera sa istovrsnim uinkom propisane su Ugovorom o evropskoj uniji (l. 28. i 29.
Ugovora), dakle primarnim pravom EU. Ugovor sadri i popis dopustivih mjera
restrikcije uvoza, izvoza i dobara u tranzitu opravdanih na temelju javnog morala,
javnog poretka, javne sigurnosti, zatite zdravlja i ivota ljudi, ivotinja i biljaka,
zatite nacionalnih trezora koji sadre umjetnike, povijesne i arheoloke vrijednosti,
zatite industrijskog i komercijalnog vlasnitva. Odredba ugovora usmjerena je
dravama lanicama i odnosi se iskljuivo na mjere drava lanica, a ne i privatnih
osoba.

c) Popis mjera koje se imaju smatrati mjerama sa istovrsnim uinkom

mjerama koliinskih restrikcija sadri Direktiva Komisije EU broj 70/50, koja propisuje
da e se takvim nedoputenim mjerama smatrati: minimalne i maksimalne cijene
odreene za uvozne proizvode, nepovoljnije cijene za uvozne proizvode, uvjeti
plaanja za uvozne proizvode koji su razliiti od onih za domae proizvode,
smanjenje koliine uvoza kroz poveanje njihove cijene, propisivanje uvjeta
pakiranja, sastava, identifikacije, veliine, teine i slino, koji se primjenjuju na
uvezenu robu ili koji su razliiti i tee ostvarivi nego oni u sluaju domae robe,
davanjem povlastica za promicanje domae robe u odnosu na uvoznu, ogranienjem
reklama za uvoznu robu u odnosu na domau, promicanje domae robe za razliku
od uvozne, propisivanjem davanja na uvoznu robu koja su razliita i tee ostvariva u
odnosu na ona koja se primjenjuju na domau robu, obvezivanjem uvoznika da na
podruju zemlje uvoza imaju stalnog agenta. Obzirom da se ne radi o numerus
clausus, pod pojam nedoputenih mjera mogu se svrstati i koje druge mjere zemlje
lanice. Direktiva formalno vie nije na snazi, ali je evidentno da ECJ i u novijoj
sudskoj praksi ima u vidu njezin sadraj.

d) Pojam mjere sa uinkom istovrsnim mjerama koliinskih ogranienja vrlo

iroko je dao ECJ u presudi Dassonvill , u kojoj je odreeno da je mjera s istovrsnim
uinkom ( MEQR) svaka mjera poduzeta od strane zemalja lanica koja ima snagu
sprijeiti trgovinu unutar Unije, direktno ili indirektno, stvarno ili potencijalno.

Sud je u predmetu Cassis de Dijon dao i formulu po kojoj e se nacionalne

mjere smatrati opravdanima, unato tomu to na prvi pogled spadaju pod zabranjene
mjere u smislu odredbe l. 30. Ugovora, odredivi da se zapreke za slobodno
kretanje roba unutar Unije, koje rezultiraju u disparitetu izmeu nacionalnih propisa o
trgovini predmetnim proizvodom, moraju uzeti u obzir sve dotle dok propis moe biti
prepoznat kao potreban radi opravdanja nunih zahtjeva, osobito zahtjeva uinkovite
porezne kontrole, zatite javnoga zdravlja, potenog trgovinskog prometa i zatite

36
potroaa. Pravila o opravdanosti ogranienja slobodnog prometa roba iz l. 30.
Ugovora ne primjenjuju se meutim kada je zatieni legitimni interes harmoniziran
pravom Unije, jer se podrazumijeva da je harmonizacijom prava Unije u zatiti kojega
legitimnog interesa zatien legitimni interes na podruju cijele Unije, pa time i svake
zemlje lanice. Pozivanje zemlje lanice na doputeno ogranienje slobodne trgovine
po l. 30. Ugovora uz opravdanje da se pravo kri i u kojoj drugoj zemlji lanici nema
zatitu pred ECJ.

e) Odredba lanka 30. Ugovora odnosi se, osim na karakteristike robe,

takoer i na uvjete njene prodaje u zemljama lanicama. Izuzetno mjere koje
ograniavaju uvjete prodaje mogu biti opravdane, a formulu za dopustivost sud je
dao u predmetu Keck:

Svaka mjera koja je podobna sprijeiti trgovinu unutar Unije, direktno ili
indirektno, stvarno ili potencijalno, smatrat e se mjerom sa uinkom jednakim
mjerama koliinskih ogranienja, zabranjenom izmeu zemalja lanica po l. 30.
(sada 28.) Ugovora.

Ova definicija obuhvaa zapreke slobodnoj trgovini robom koja, u nedostatku

harmonizacije zakonodavstva, predstavlja rezultat primjene mjere na robu koja dolazi
iz druge zemlje lanice gdje je zakonito proizvedena i prodavana, i propisuje
odgovarajue posebne obveze za plasman te robe (kao to su one koje se tiu
oznaavanja, oblika, veliine, teine, sastava, predstavljanja, etiketiranja, pakiranja).
To vrijedi ak i ako su takva pravila bez razlike primjenjiva na sve proizvode osim
ako je njihova primjena opravdano odstupanje od slobodnog prometa roba propisana
precedentima po osnovi javnog interesa.

Nasuprot tomu, nee se smatrati da primjena nacionalnih restriktivnih mjera ili

zabrane odreenih naina trgovine na proizvode iz drugih zemalja lanica ometa
slobodnu trgovinu izmeu zemalja lanica, sve dotle dok se te odredbe primjenjuju
na sve sudionike koji trguju na tuzemnom tritu i tako dugo dok ti propisi utjeu na
isti nain, pravno i faktiki, na prodaju domaih proizvoda i onih iz drugih zemalja
lanica. Pod uvjetom ispunjenja tih pretpostavki, primjena tih propisa o prodaji
proizvoda iz drugih zemalja lanica koja udovoljava zahtjevima koje propisuje ta ista
drava, nije sama po sebi takva da predstavlja ogranienje ili zatvaranje pristupa
proizvodima na trite nita vie nego to onemoguuje pristup domaim
proizvodima. Zato takva pravila ne spadaju pod zabranjene mjere iz l. 30. (sada 28.)
Ugovora o EU.

f) Formula Keck primjenjiva je samo u odnosu na slobodu kretanja roba,

vezano uz kvantitativna ogranienja uvoza i mjere istovrsnog uinka (l. 28. Ugovora
o EU), a ne i na mjere ogranienja slobode kretanja osoba i kapitala i slobodu
pruanja usluga.

g) Sporazumom o stabilizaciji i pridruivanju izmeu Republike Hrvatske s

jedne strane, i Europskih zajednica i njihovih drava lanica, s druge strane sadri
odredbe o slobodnom kretanju roba te zabrani kvantitativnih ogranienja i mjera sa
istovrsnim uinkom. Sporovi koji nastanu iz tog sporazuma rjeavat e se pred vie
tribunala:

37
- sporove izmeu Republike Hrvatske s jedne strane, i Europskih zajednica i njihovih
drava lanica, s druge strane , nastale primjenom Sporazuma, rjeavat e Vijee za
stabilizaciju i pridruivanje temeljem prorogacijske klauzule iz l. 113. Sporazuma,

- u postupcima koji su pokrenuti pred nacionalnim sudovima zemalja lanica kao

evropskim sudovima u vezi sa primjenom Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju
Sporazum e tumaiti i primjenjivati nacionalni sudovi zemalja lanica,

- u postupcima koji su pokrenuti pred sudovima Republike Hrvatske u vezi sa

primjenom Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju Sporazum e tumaiti i
primjenjivati hrvatski sudovi.

Bez obzira koji pod navedenih sudova i tribunala bude u okviru svoje
nadlenosti rjeavao nastale sporove, morat e imati u vidu acquis communautaire
EU, to ukljuuje i precedente ECJ, Prvostupanjskog suda i tribunala.

IZBOR IZ LITERATURE

1. CRAIG PAUL, GRAINE DE BURCA, TEXT, CASES AND MATERIALS,

Oxford, Third edition

2. APETA TAMARA, SUDOVI EUROPSKE UNIJE NACIONALNI SUDOVI

KAO EUROPSKI SUDOVI, IMO Zagreb, 2002.

3. HERDEGEN MATHIAS, EUROPSKO PRAVO, Prijevod i izdanje Pravni

fakultet Rijeka, 2003.

4. RODIN SINIA, EURPSKA INTEGRACIJA I USTAVNO PRAVO, IMO,

1997,

5. SHAW JO, LAW OF THE EUROPEAN UNION, Palgrave law masters, third
edition, 2000.

6. SNELL JUKKA, GOODS AND SERVICES IN EC LAW, Oxford , 2002.

7. TRIVA SINIA, GRAANSKO PARNINO PROCESNO PRAVO, Tree

izdanje, Narodne novine, Zagreb, 1978.

8. BRAUN NEVIL, KENNEDY TOM, THE COURT OF JUSTICE OF THE

EUROPEAN COMMUNITIES

38
 IZBOR IZ PROPISA

1. TREATY ON EUROPEAN UNION (consolidated text)

Official Journal of the European Communities, 24. 12. 2002. C-325/01
2. TREATY ESTABLISHING THE EUROPEAN COMMUNITY (consolidated text)
Official Journal of the European Communities, 24. 12. 2002. C-325/01
3. TREATY OF NICE
Official Journal of the European Communities, 10. 03. 2001. C-80/01
4. COMMISSION DIRECTIVE 70/50/EEC, Brusselles, 22. prosinca 1969,
5. USTAV REPUBLIKE HRVATSKE, Proieni tekst NN br. 41/2001, 55/2001,
6. SPORAZUM O STABILIZACIJI I PRIDRUIVANJU IZMEU EVROPSKIH
ZAJEDNICA I NJENIH ZEMALJA LANICA S JEDNE STRANE I REPUBLIKE
HRVATSKE, Official Journal of the European Communities C 333 E/2, 27.
studenog 2001.
7. ZAKON O SUDOVIMA RH, NN br. 150/2005
8. ZAKON O PARNINOM POSTUPKU RH, NN br. 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03
9. STATUTE OF THE COURT OF JUSTICE, 11. 10. 2005,
10. RULES OF PROCEDURES OF THE COURT OF JUSTICE, 1. 12. 2005.
11. RULES OF PROCEDURES OF THE COURT OF FIRST INSTANCE, 1.1.
2006.

39
 KAZALO SUDSKE PRAKSE

Case 181/73 Haegeman (1974) ECR 449

Case C-8/74 Proceueur du Roi v Dassonville (1974) ECR 837

1
Case 30/77R. v Bouchrau (1977) ECR 199, 2.CML.R. 800

Case 7/78 R v Thompson, Johnson and Woodiwis (1978) ECR 2247

Case C-120/78 Rewe Centrale AG v Bundesmonopolverwaltung fur Branntwein (1979) ECR 649

Case C-102/81 Nordsee Deutsche Hochseefischerei GmbH v Reederei Mond Hochseefischerei

Nordstern AG and CO KG (1982) ECR 1095

Case C-249/81 Kommission v Ireland, (1982) ECR 4005

Case C-174/82 Officier van Justitie v Sandoz BV (1983) ECR 2445

Case C-181/82 Roussel Labaratoria BV v The State of Nederlands (1983) ECR 3849

Case C-222/82 Aple and Pear Development Council K.J. Lewis Ltd (1983) ECR 4083

Case C-72/83 Campus Oil Ltd Minister for Industry and Energy (1984) ECR 2727

Case C-231/83,Cullet v Center Leclerc (1985) ECR 305

Cases 60/84 i 61/84, Cineteque SA v Federation Nacionale des Cinemas Francais (1985) ECR 2605

Case C-121/85, Conegate Ltd v Commissioners of Customs and Excise (1986) ECR 1007

Case C-308/86 Ministere Public v Lambert (1988) ECR 4369

Case C-145/88 Torfaen BC v B&Q pic (1989) ECR 3851

Case C-2/90 Kommission v Belgium (1992) ECR I-4431

Case C-267/91 i 268/91 , Keck and Mithouard (Criminal Proceedings against), (1993) ECR I 1097

Case C-292/92 R. Hunermund v Landesapothekerkammer Baden-Wurtenberg (1993) ECR I-6787

Case C-401&402 /92 Criminal Proceedings against Tankstation t Heustke (1994) ECR I-2199, 2220
Case C-384/93 Alpine Investments BV v Minister van Financien (1995) ECR I-1141
1
Case C-412/93 Leclerc- Siplec, (1995) ECR I-179

Case 415/93 Union Royal Belge des Societes de Football Assotiation ASBL & others v Jean-Marc
Bosman (1995) ECRI4921

Case C-57/94 , Hedley Lomas (1996) ECR

Cases C-34/95, 35/95, 36/85, Konsumentombundsman and De Agostini (Svenska) Forlag AB (C-
34/95), and, Konsumentombundsman and TV-Shop i Sverige AB (C-35/95. 36/95)

Case C-368/95 Vereinigte Familiapress Zeitungverlags und Vertreibs GmbH v Heinrich Bauer Verlag
(1997) 3CMRL 1329

40
Case C-54/96 Dorsch Consult Ingenieurgesellschaft mbH v Bundesbaugesellschaft Berlin, mbH
(1997) ECR 4961

Case 327/02 Reference for a preliminari ruling Lily Georgijeva Panayotova, Radostina Markova
Kalcheva, Izabella Malgorzata Lis, Lubica Sopova, Isabela Leokadia Topa, Jolanta Monika Rusiecka v
Minister voor Vreemdelingezanken en Integratie (2004)

Savjetovanje Visokog trgovakog suda i trgovakih sudova u Zagrebu, listopad 2006.

Podaci aurirani 10. sijenja 2007. godine

41