764412.predavanja TTM PDF

Biserka Runje
Predavanja iz kolegija
TEORIJA I TEHNIKA MJERENJA
Zagreb, 2014.
FSB TEORIJA I TEHNIKA MJERENJA KATEDRA ZA
MJERENJE I KONTROLU
SADRAJ
1. UVOD .................................................................................................................................. 1
2. OSNOVNI POJMOVI U MJERITELJSTVU ..................................................................... 2
3. MJERNE POGREKE ........................................................................................................ 7
3.1. Sustavne pogreke ........................................................................................................ 7
3.1.1. Geometrijske pogreke 1. i 2. reda ........................................................................ 8
3.1.2. Linearna pogreka ............................................................................................... 12
3.1.3. Sustavna pogreka zbog utjecaja temperature .................................................... 13
3.2. Sluajne pogreke ...................................................................................................... 14
3.2.1. Tonost i preciznost ............................................................................................ 17
3.3. Grube pogreke .......................................................................................................... 18
3.3.1. 3s test .................................................................................................................. 18
3.3.2. Grubbsov test ...................................................................................................... 19
3.3.3. Dixonov test ........................................................................................................ 20
4. MJERNA NESIGURNOST .............................................................................................. 22
4.1. Proraun mjerne nesigurnosti GUM metodom .......................................................... 22
4.1.1. Mjerni model ....................................................................................................... 22
4.1.2. Odreivanje standardnih nesigurnosti ................................................................. 23
4.1.3. Odreivanje sastavljene standardne nesigurnosti ............................................... 26
4.1.3.1. Nekorelirane ulazne veliine........................................................................ 26
4.1.3.2. Korelirane ulazne veliine ........................................................................... 27
4.1.4. Odreivanje proirene nesigurnosti .................................................................... 28
4.2. Proraun mjerne nesigurnosti MCS metodom ........................................................... 29
5. PROCJENA KVALITETE MJERNOG SUSTAVA......................................................... 34
5.1. Procjena sposobnosti mjernog sustava R&R ............................................................. 34
5.1.1. Procjena R&R metodom aritmetikih sredina i raspona ..................................... 36
6. UTJECAJ KVALITETE MJERNOG SUSTAVA NA PROCJENU SPOSOBNOSTI
PROCESA ......................................................................................................................... 43
6.1. Openito o sposobnosti procesa ................................................................................. 43
6.1.1. Indeksi sposobnosti procesa ................................................................................ 43
6.2. Utjecaj varijacije mjernog sustava na indeks sposobnosti procesa C p .................... 44
7. ISPITIVANJE HRAPAVOSTI TEHNIKIH POVRINA .............................................. 48
7.1. Normizacija ................................................................................................................ 48
7.3. Osnovni pojmovi i definicije...................................................................................... 51
7.3.1. Parametri hrapavosti ........................................................................................... 57
7.3.1.1. Amplitudni parametri ................................................................................... 57
7.3.1.2. Uzduni parametri ........................................................................................ 58
7.3.1.3. Hibridni parametri ........................................................................................ 59
7.3.1.4. Krivuljni i srodni parametri ......................................................................... 60
7.3.2. Odabir parametara ............................................................................................... 62
MJERENJE I KONTROLU
8. ODSTUPANJE OD OBLIKA I POLOAJA ................................................................... 63

8.1. Odstupanje od pravocrtnosti i ravnosti ...................................................................... 63
8.1.1. Metode ispitivanja ravnosti tehnikih povrina .................................................. 64
9. LITERATURA .................................................................................................................. 70
MJERENJE I KONTROLU
1. UVOD
Mjerenje je proces eksperimentalnoga dobivanja jedne ili vie vrijednosti veliine koje se
mogu razumno pripisati veliini. Svrha svakog mjerenja je odreivanje vrijednosti mjerene
veliine. Kako mjerenja nisu savrena zbog djelovanja sluajnih utjecaja (sluajne pogreke) i
zbog ogranienih mogunosti korekcije sustavnih djelovanja (sustavne pogreke) mjerni
rezultat samo je aproksimacija ili procjena vrijednosti mjerene veliine. Upravo su kroz
matematiki model mjerenja, kojim se skup ponovljenih mjerenja pretvara u mjerni rezultat,
ukljuene razliite utjecajne veliine koje nisu tono poznate i potrebno ih je procijeniti.
Nedostatak znanja o utjecajnim veliinama, promjene rezultata u uvjetima ponovljivosti ili
obnovljivosti te nesigurnost pridruena matematikom modelu doprinosi nesigurnosti
mjernog rezultata. Sve naznaene mjeriteljske pojmove potrebno je moi opisati i
kvantificirati statistikim parametrima, metodama i alatima. Definicije mjeriteljskih pojmova
preuzete su iz Mjeriteljskog rjenika, Vodia za procjenu mjerne nesigurnosti i norme ISO
5725 Ponovljivost i obnovljivost rezultata mjerenja.
Tona i precizna mjerenja su nasuna potreba u svim podrujima ljudske djelatnosti. U

suvremenoj proizvodnji potreba za to uspjenijom kontrolom procesa postaje neizbjena
zbog neprestanog rasta kompleksnosti tehnikih sustava u industriji. U skladu s time, raste
uporaba statistikih metoda i alata koje izmeu ostalog ukljuuju alate za procjenu kvalitete
mjernog sustava i alate za procjenu sposobnosti procesa. Ukoliko se eli doi do spoznaje o
stvarnoj sposobnosti procesa, mjerni sustav mora biti u mogunosti detektirati odstupanja
procesa ili proizvoda koji se prati.
Danas je neophodno potrebno poticati istraivanja i razvoj u podruju mjerenja i ispitivanja,

izobrazbu i prijenos znanja te podizati svijest o vanosti mjerenja i ispitivanja.
1
MJERENJE I KONTROLU
2. OSNOVNI POJMOVI U MJERITELJSTVU
Definicije, pojmovi i pridrueni nazivi koji se upotrebljavaju u mjeriteljstvu dani su u

nastavku.
Mjeriteljstvo (metrologija) je znanost o mjerenju i njegovoj primjeni. Mjeriteljstvo obuhvaa

sve teoretske i praktine aspekte mjerenja bez obzira na njihovu mjernu nesigurnost i podruje
primjene.
Mjerenje je proces eksperimentalnoga dobivanja jedne ili vie vrijednosti veliine koje se
mogu razumno pripisati veliini.
Mjerni rezultat (rezultat mjerenja) je skup vrijednosti veliine koje se pripisuju mjerenoj
veliini zajedno sa svim drugim dostupnim bitnim podatcima. Mjerni se rezultat openito
izraava jednom vrijednou mjerene veliine i mjernom nesigurnou. Ako se mjerna
nesigurnost smatra zanemarivom za neku svrhu, mjerni se rezultat moe izraziti kao
pojedinana izmjerena vrijednost veliine. U mnogim podrujima to je uobiajeni nain
izraavanja mjernog rezultata.
Mjerna nesigurnost je parametar pridruen rezultatu mjerenja koji opisuje rasipanje

vrijednosti koje bi se razumno moglo pripisati mjerenoj veliini. Rije "nesigurnost" znai
sumnju i, prema tomu, u najirem smislu "mjerna nesigurnost" znai sumnju u valjanost
mjernog rezultata.
Mjerni sustav je skup od jednog ili vie mjerila i esto drugih ureaja prilagoen da daje
podatke koji se upotrebljavaju za dobivanje izmjerenih vrijednosti veliine specificirane vrste
u specificiranim intervalima veliina. Osnovni elementi mjernog sustava su predmet mjerenja,
mjeritelj, mjerni postupak, okolina i vrijeme u kojem se provodi mjerenje.
Mjerni postupak je podroban opis mjerenja u skladu s jednim ili vie mjernih naela i danom
mjernom metodom, na temelju mjernog modela i ukljuujui svaki izraun kako bi se dobio
mjerni rezultat.
Mjerna metoda (metoda mjerenja) je opi opis smislene organizacije postupaka koji se
upotrebljavaju u mjerenju.
2
MJERENJE I KONTROLU
Metoda u kojoj se vrijednost mjerene veliine odreuje izravno, bez mjerenja drugih veliina
funkcijski povezanih s mjernom veliinom naziva se izravna ili direktna mjerna metoda (Slika
1).
Slika 1. Primjeri izravnog mjerenja
Metoda u kojoj se mjerena veliina usporeuje s istovrsnom veliinom poznate vrijednosti,

malo razliitom od mjerene veliine, a mjeri se razlika tih dviju vrijednosti naziva se
diferencijska ili usporedbena metoda (Slika 2).
Slika 2. Primjer usporedbene metode mjerenja
Metoda u kojoj se vrijednost mjerene veliine odreuje mjerenjem drugih veliina to su s

njom funkcijski povezane naziva se posredna mjerna metoda (Slika 3).
3
MJERENJE I KONTROLU
R x 2 1
Slika 3. Primjeri posredne metode mjerenja
Mjerno jedinstvo
Mjerno jedinstvo je stanje kada se mjerni rezultati, izraeni u zakonitim jedinicama, mogu s
utvrenim mjernim nesigurnostima dovesti u vezu s referencijskim etalonima.
Sastavnice mjernog jedinstva mogu se navesti kako slijedi:
mjeriteljska infrastruktura
meunarodni sustav jedinica SI
etalon
umjeravanje
sljedivost.
Mjeriteljska infrastruktura
Mjeriteljska infrastruktura podrazumijeva temelj mjeriteljstva. Ona se u veini zemalja sastoji

od nacionalnih mjeriteljskih ustanova, imenovanih nacionalnih laboratorija i ovlatenih
laboratorija pri emu se tei da oni budu imenovani akreditacijom, potvrivanjem ili
ocjenjivanjem od njima ravnopravnih strunjaka.
Meunarodni sustav jedinica SI
Meunarodni sustav jedinica je sustav temeljen na sedam osnovnih veliina: duljina, masa,
vrijeme, elektrina struja, termodinamika temperatura, koliina tvari i svjetlosna jakost.
Meunarodni sustav jedinica je 1960. godine prihvatila Generalna konferencija za utege i
4
MJERENJE I KONTROLU
mjere (Conference Generale des Poids et Mesures, CGPM) te je istovremeno odlueno da e

kratica tog sustava na svim jezicima biti SI, prema izvornom nazivu na francuskom jeziku
Systme International.
Etaloni
Mjerni etalon je stvarna mjera, mjerilo, referentna tvar ili mjerni sustav namijenjen za
odreivanje, ostvarivanje, uvanje ili obnavljanje jedinice jedne ili vie vrijednosti neke
veliine kako bi mogao posluiti kao referenca. Etalon je ostvarenje definicije dane veliine s
iskazanom vrijednou veliine i mjerne nesigurnosti. Vrste mjernih etalona dane su u tablici
1.
Tablica 1. Vrste mjernih etalona

-etalon priznat meunarodnim dogovorom da bi sluio kao
Meunarodni
meunarodna osnova za dodjeljivanje vrijednosti drugim etalonima
mjerni etalon
odreene veliine.
-mjerni etalon priznat odlukom dravne vlasti da slui u toj dravi ili
Dravni mjerni
gospodarstvu kao temelj za dodjelu vrijednosti veliine drugim mjernim
etalon
etalonima za dotinu vrstu veliine.
Primarni mjerni -mjerni etalon uspostavljen uporabom primarnog mjernog postupka ili
etalon stvoren kao predmet odabran dogovorom.
Sekundarni mjerni -mjerni etalon uspostavljen umjeravanjem u odnosu na primarni mjerni
etalon etalon za veliinu iste vrste.
Referentni mjerni -mjerni etalon odreen umjeravanje drugih mjernih etalona za veliine
etalon dane vrste u danoj organizaciji ili na danoj lokaciji.
Radni mjerni -mjerni etalon koji se redovito upotrebljava za umjeravanje ili
etalon ovjeravanje mjerila ili mjernih sustava.
Prijenosni mjerni -mjerni etalon, esto posebne konstrukcije, koji je namijenjen za
etalon prijenos na razliita mjesta.
Umjeravanje
Skup postupaka kojima se u odreenim uvjetima uspostavlja odnos izmeu vrijednosti

veliina koje pokazuje neko mjerilo ili mjerni sustav ili vrijednosti koje pokazuje neka
materijalizirana mjera ili neka referencijska tvar i odgovarajuih vrijednosti ostvarenih
etalonima.
5
MJERENJE I KONTROLU
Sljedivost
Sljedivost je svojstvo mjernog rezultata kojim se rezultat dovodi u vezu s navedenim

referencijskim etalonima (dravnim ili meunarodnim) koritenjem neprekinutih lanaca
umjeravanja od kojih svako umjeravanje doprinosi utvrenoj mjernoj nesigurnosti. Lanac
sljedivosti (Slika 4) je neprekidan lanac usporedaba, od kojih svaka ima utvrenu mjernu
nesigurnost. Time se osigurava da mjerni rezultat ili vrijednost etalona bude povezana s
referentnim etalonima na vioj razini.
BIPM Definicija
jedinice
Meunarodni Nacionalni
Nacionalni laboratoriji (u veini zemalja etaloni (primarni) etaloni
su nacionalni mjeriteljski instituti)
Referentni
Akreditirani laboratoriji etaloni
Poduzea
Industrijski
etaloni
Krajnji korisnici
Mjerna sredstva
Slika 4. Lanac sljedivosti
6
MJERENJE I KONTROLU
3. MJERNE POGREKE
Pogreka mjerenja se definira kao razlika izmeu izmjerene vrijednosti veliine i referentne
vrijednosti veliine.
POGREKA = POGRENO - TONO
Pogreke se prema uzroku nastajanja dijele na sustavne, sluajne i grube pogreke.
VRSTE
POGREAKA
SUSTAVNE SLUAJNE GRUBE

POGREKE POGREKE POGREKE
Slika 5. Vrste pogreaka
3.1. Sustavne pogreke
Sustavne pogreke u tijeku ponovljenih mjerenja iste veliine ostaju stabilne ili se mijenjaju
na predvidiv nain. Nastaju kao posljedica neodgovarajue metode mjerenja, loe
konstrukcije, deformacija i istroenosti mjernih ureaja to dovodi do netonosti rezultata
mjerenja (Slika 6).
SREDNJA REFERENTNA
VRIJEDNOST VRIJEDNOST
SUSTAVNE NETONOST
POGREKE REZULTATA
Slika 6. Sustavna pogreka
7
MJERENJE I KONTROLU
Obiljeja sustavnih pogreaka:

- Izmjerene vrijednosti odstupaju od prave vrijednosti.
- Uzrokovane su poznatim uzrocima koji se moraju ukloniti.
- Postoji funkcijska veza izmeu mjerene vrijednosti i pogreke.
- Poznatog su iznosa te se njihovo djelovanje na mjerni rezultat moe smanjiti
korekcijom rezultata mjerenja.
- Dovode do netonosti rezultata.
Netonost se definira kao razlika izmeu dobivenog rezultata mjerenja i referentne

vrijednosti.
NETONOST
REZULTAT
MJERENJA
REFERENTNA
VRIJEDNOST
Slika 7. Netonost
Referentna vrijednost je vrijednost koja slui kao dogovorena referenca za mjernu vrijednost,
a moe biti utvrena na osnovi srednje vrijednosti rezultata vie mjerenja provedenih
mjernom opremom vie razine tonosti.
Primjeri sustavnih pogreaka navedeni su u nastavku teksta.
3.1.1. Geometrijske pogreke 1. i 2. reda
Geometrijske pogreke se javljaju zbog neparalelnosti mjernih povrina mjernog instrumenta

ili ureaja. Pogreka prvog reda ili tzv. Abbeova pogreka najznaajnija je po iznosu i javlja
se kod instrumenata kod kojih se predmet mjerenja ne nalazi u nastavku mjerne skale (Slika
8a). Kod instrumenata kod kojih se predmet mjerenja nalazi u nastavku mjerne skale zbog
neparalelnosti mjernih povrina javlja se pogreka drugog reda (Slika 8b).
8
MJERENJE I KONTROLU
a) Pomino mjerilo: Nije b) Mikrometar: Zadovoljen Abbeov

zadovoljen Abbeov princip princip mjerenja pogreka
mjerenja pogreka prvog reda drugog reda
Slika 8. Geometrijske pogreke 1. i 2. reda
Moe se zakljuiti da je Abbeov princip mjerenja zadovoljen kod mjerenja mikrometrom, dok
to nije sluaj kod mjerenja pominim mjerilom.
Abbeov princip mjerenja (Slika 9) glasi:
U cilju uklanjanja pogreaka 1. reda potrebno je da se predmet mjerenja nalazi u produetku
mjerne skale.
Pogreke 1. reda su najvee po iznosu i imaju dominantnu ulogu.
Slika 9. Abbeov princip mjerenja
9
MJERENJE I KONTROLU
Pogreka koja nastaje zbog neparalelnosti mjernih povrina kod mjerenja pominim mjerilom
prikazana je na slici 10.
Slika 10. Prikaz pogreke kod mjerenja pominim mjerilom
POGREKA = POGRENO - TONO
Iznos pogreke P oznaene, na slici 10, duljinom IJ odgovara duljini GE
Slika 11. Trokut s pogrekom P
Uz pretpostavku E = L iznos pogreke proizlazi iz sukladnosti trokuta IJL i FGE.
10
MJERENJE I KONTROLU
pri emu je:
slijedi:
Razvojem funkcije u MacLaurinov red slijedi:
U sluaju kada je zadovoljen Abbeov princip mjerenja, zbog neparalelnosti mjernih povrina
mjerila ili zbog neostvarene okomitosti izmeu pravca mjerenja i podlone ravnine nastaje
pogreka drugog reda (Slika 12).
l
C
h
B

b
Slika 12. Primjer pogreke 2. reda
P AB AC
11
MJERENJE I KONTROLU
AC AC
cos , odnosno AB
AB cos
AC
P AC
cos
1
P AC ( 1)
cos
Razvojem funkcije u MacLaurinov red slijedi:
1 x2
1 ...
cos x 2

1 2
1 ...
cos 2

2
P AC
2
3.1.2. Linearna pogreka
Linearna pogreka je stalan linearni rast ili pad vrijednosti pogreke rezultata mjerenja unutar
odreenog mjernog podruja.
Slika 13. Linearna pogreka
12
MJERENJE I KONTROLU
Slika 14. Prikaz regresijskog pravca i pravca y = x
Linearnu pogreku opisuje koeficijent smjera regresijskog pravca
n xy x y
a
n x 2 ( x) 2
pri emu je:

n broj mjerenja
x referentna vrijednost
y izmjerena vrijednost
Iznos linearne pogreke = 1 a
3.1.3. Sustavna pogreka zbog utjecaja temperature
Rezultate mjerenja potrebno je iskazati na referentnoj temperaturi od 20 C. Ukoliko su

mjerenja provedena na temperaturi razliitoj od 20 C potrebno je provesti temperaturnu
korekciju i rezultate korigirati za dobivene iznose.
Prilikom direktnog mjerenja duljine predmeta temperaturna korekcija se provodi sukladno
izrazu:
13
MJERENJE I KONTROLU
gdje je:
duljina predmeta na 20 C
izmjerena duljina predmeta
odstupanje temperature predmeta od 20 C
odstupanje temperature mjerila od 20 C
koeficijent temperaturnog rastezanja materijala predmeta mjerenja
koeficijent temperaturnog rastezanja materijala mjernog instrumenta
Prilikom mjerenja duljine predmeta indirektnom metodom temperaturna korekcija se provodi

sukladno izrazu
gdje je:
duljina etalona na
izmjerno odstupanje duljine predmeta
odstupanje temperature etalona od
odstupanje temperature predmeta od
koeficijent temperaturnog rastezanja materijala predmeta mjerenja
koeficijent temperaturnog rastezanja materijala mjernog instrumenta
Nazivna duljina etalona
3.2. Sluajne pogreke
Sluajne pogreke u tijeku ponovljenih mjerenja iste veliine mijenjaju se na nepredvidiv

nain. U literaturi ih je mogue nai i pod izrazom neodredljive pogreke. Takve pogreke,
kao to i sam naziv govori, ne mogu se prepoznati ni odrediti pa se iz istih razloga ne mogu ni
otkloniti. Sluajne pogreke dovode do nepreciznosti rezultata mjerenja (Slika 15).
14
MJERENJE I KONTROLU
SLUAJNE Nepreciznost
POGREKE rezultata
Slika 15. Sluajna pogreka
Mjerna preciznost je bliskost slaganja izmeu izmjerenih vrijednosti veliine dobivenih

ponovljenim mjerenjima na istim ili slinim predmetima pod utvrenim uvjetima. Utvreni
uvjeti mogu podrazumijevati uvjete obnovljivosti, uvjete ponovljivosti, uvjete
meupreciznosti mjerenja. Mjerna preciznost obino se izraava brojano mjerama
nepreciznosti, kao to su standardno odstupanje, varijanca ili koeficijent promjene pod
utvrenim mjernim uvjetima.
a) Preciznost u uvjetima ponovljivosti

Ponovljivost je usko slaganje izmeu rezultata uzastopnih mjerenja iste mjerene veliine
izvedenih u istim mjernim uvjetima koji ukljuuju:
- isti mjerni postupak
- istog mjeritelja
- isto mjerilo upotrebljavano u istim uvjetima
- isto mjerno mjesto
- ponavljanje u kratkom vremenu
Ponovljivost se moe izraziti koliinski s pomou znaajki rasipanja rezultata mjerenja.
Ponovljivost u najveoj mjeri odreuje utjecaj mjerila u varijaciji mjernog sustava.
15
MJERENJE I KONTROLU
Slika 16. Preciznost u uvjetima ponovljivosti
b) Preciznost u uvjetima obnovljivosti

Obnovljivost je rasipanje rezultata dobivenog od veeg broja mjeritelja kod ponovljenih
mjerenja iste karakteristike na istim ili slinim predmetima uz koritenje istih ili razliitih
mjernih instrumenata i mjernih postupaka. Obnovljivost se moe izraziti koliinski s pomou
znaajki rasipanja rezultata mjerenja.
Obnovljivost u najveoj mjeri odreuje utjecaj mjeritelja u varijaciji mjernog sustava.
Promijenjeni uvjeti mogu ukljuivati:
- mjerno naelo
- mjernu metodu
- mjeritelja
- mjerni instrument
- referentni etalon
- mjesto, uvjete uporabe, vrijeme
Kod odreivanja obnovljivosti vano je da se tono navedu promijenjeni uvjeti.
Slika 17. Preciznost u uvjetima obnovljivosti
16
MJERENJE I KONTROLU
3.2.1. Tonost i preciznost
Tonost i preciznost su dva veoma znaajna termina u mjeriteljstvu i najee se javljaju

zajedno. Tonost i preciznost, odnosno netonost i nepreciznost grafiki su prikazani na
slici 18.
NEPRECIZNO NETONO I TONO I

PRECIZNO PRECIZNO
Slika 18. Tonost i preciznost
Nema smisla govoriti o tonosti u sluaju loe preciznosti!

Preciznost u uvjetima ponovljivosti i obnovljivosti prikazana je na slici 19.
Slika 19. Preciznost u uvjetima ponovljivosti i obnovljivosti
17
MJERENJE I KONTROLU
3.3. Grube pogreke
Grube pogreke u tijeku ponovljenih mjerenja iste veliine znaajno odstupaju u odnosu na
ostale rezultate. Nastaju nepanjom mjeritelja, primjenom neodgovarajue mjerne opreme ili
neodgovarajue metode mjerenja, koritenjem neispravnog mjernog instrumenta, oitavanjem
rezultata na pogrenoj mjernoj skali ili oitanjem krive vrijednosti, izostavljenom znamenkom
prilikom oitavanja sa skale i sl. Takve greke daju netoan rezultat koji se izbacuje iz analize
te se mjerenje ponavlja na ispravan nain. Rezultati mjerenja koji sadre grube greke
znaajno odstupaju od ostalih rezultata, odnosno mogue ih je lako primijetiti. Ponekad je
teko razluiti radi li se o gruboj pogreci ili samo o odstupanju rezultata kao posljedici
sluajne pogreke. U takvim nejasnim sluajevima koriste se statistiki testovi na osnovu
kojih su definirani kriteriji za odreivanje grube pogreke. Najee koriteni testovi su: 3s
test, Grubbsov test i Dixonov test.
3.3.1. 3s test
3s test je relativno jednostavan test kojeg je mogue primijeniti brzo i bez koritenja
raunalnih programa. Kao glavni nedostatak 3s testa navodi se neosjetljivost na sumnjive
rezultate te se smatra relativno grubim testom u odnosu na ostale testove. 3s test, kao i
Grubbsov i Dixonov test , koriste se za skup podataka koji se ponaa po normalnoj raspodjeli.
Kriterij 3s :
gdje je:
rezultati mjerenja
aritmetika sredina rezultata mjerenja
procijenjeno standardno odstupanje
18
MJERENJE I KONTROLU
Podaci koji se nalaze izvan podruja smatraju se grubim pogrekama uz

vjerojatnost 99,73 %.
3.3.2. Grubbsov test
Openito vrijedi izraz:
Ukoliko je rezultat se odbacuje.

gdje je:
je kritina vrijednost, oitana iz tablice.
i. Ako je izraunata vrijednost manja ili jednaka kritinoj vrijednosti ,

odreenoj uz rizik od 5 %, testirani rezultat se prihvaa i ulazi u analizu.
ii. Ako je izraunata vrijednost vea od vrijednosti odreene uz rizik od 5 % i

manja ili jednaka vrijednosti odreenoj uz rizik od 1 % testirani mjerni
rezultat naziva se lutalicom te se oznaava zvjezdicom u skupu mjernih podataka.
Rezultat se moe, ali ne mora ukljuiti u analizu. Odluku donosi mjeritelj.
iii. Ako je izraunata vrijednost vea od kritine vrijednosti odreene uz rizik
od 5 % tada se testirani rezultat mjerenja naziva statistikim outlierom, oznaava
se dvostrukom zvjezdicom i ne ulazi u analizu.
Primjer:
Dani su rezultati mjerenja parametra hrapavosti Ra u mikrometrima. Je li posljednji dobiveni
rezultat posljedica grube greke?
Rezultati mjerenja poredani po veliini: 16,84; 16,86; 16,91; 16,93; 17,61.
Rjeenje:
19
MJERENJE I KONTROLU
Slijedi:
Izvadak iz Grubbsove tablice kritinih vrijednosti
n Gk Gk
P = 90 % P = 95 %
3 1,1547 1,1543
4 1,4962 1,4812
5 1,7637 1,7150
Zakljuak: Posljednji rezultat u nizu smatra se grubom pogrekom mjerenja.
3.3.3. Dixonov test
Najjednostavniji Dixonov test je tzv. Q-test koji se koristi za testiranje vrijednosti kako
najmanjih tako i najveih podataka, odnosno outliera.
Openito vrijedi:
Postupak prorauna:
1. Poredati sve rezultate po rastuoj vrijednosti od do gdje je najmanjeg iznosa,
a najveeg.
20
MJERENJE I KONTROLU
2. Izraunati iznos Dixonove pogreke prema izrazima:
Za outlier najmanjeg iznosa
Za outlier najveeg iznosa
Gdje je iznos nazivnika jednak vrijednosti raspona R tj.
3. Usporediti najveu vrijednost Q s kritinom vrijednou , koja se oitava iz

tablice, i ako je vrijednost tada je promatrani rezultat mjerenja gruba
pogreka, odnosno rije je o outlieru.
Napomena: Dixonov test nije primjenjiv za skupove podataka poredanih po rastuoj
vrijednosti od kojih prva dva ili zadnja dva podatka imaju jednaku vrijednost, a smatraju se
sumnjivim rezultatima jer tada u brojniku kod izrauna Dixonove pogreke slijedi da je
razlika sumnjive vrijednosti i najblie vrijednosti jednaka nuli, pa je analogno Q = 0.
Primjer:
Prethodni primjer rijeen je i Dixonovim testom. Dani su rezultati mjerenja parametra
hrapavosti Ra u mikrometrima, zanima nas je li posljednji dobiveni rezultat posljedica grube
greke?
Rezultati mjerenja: 16,84; 16,86; 16,91; 16,93; 17,61.
; Qk za uzorak n = 5 iznosi 0,710;
Izvadak iz Dixonove tablice kritinih vrijednosti
n Qk Qk Qk
P = 90 % P = 95 % P = 99 %
3 0,941 0,970 0,994
4 0,765 0,829 0,926
5 0,642 0,710 0,821
6 0,560 0,625 0,740
; Rezultat je posljedica grube pogreke u mjerenju te se odbacuje iz analize.
21
MJERENJE I KONTROLU
4. MJERNA NESIGURNOST
Mjerna nesigurnost definirana je kao parametar pridruen rezultatu mjerenja koji opisuje
rasipanje vrijednosti koje bi se razumno mogle pripisati mjerenoj veliini. Procjena mjerne
nesigurnosti temelji se na procjenama iz nepoznatih razdioba vjerojatnosti koje su odreene s
pomou ponovljenih odnosno obnovljenih mjerenja, ili iz subjektivnih ili apriornih razdioba
koje se temelje na sveukupnim raspoloivim podacima.
4.1. Proraun mjerne nesigurnosti GUM metodom
(GUM - Guide to the expression of uncertainty in measurement)
4.1.1. Mjerni model
U veini sluajeva mjerena veliina Y ne mjeri se izravno nego se odreuje iz N drugih

veliina X 1 , X 2 ,... X N na temelju funkcijskog odnosa koji predstavlja osnovni matematiki
model za potpuno odreenje mjerene veliine (Slika 20).
X1
X2
f Y
.
.
XN
Slika 20. Skalarni odnos izmeu ulaznih veliina i mjerene veliine
Ulazne veliine X 1 , X 2 ,... X N o kojima ovisi izlazna veliina Y mogu se promatrati kao
mjerene veliine i mogu ovisiti o drugim veliinama dovodei tako do sloenog funkcijskog
odnosa koji se ne mora uvijek moi eksplicitno napisati (Slika 21).
22
MJERENJE I KONTROLU
f 1 ( X 1 , X 2 ,.... X N ) Y1
f 2 ( X 1 , X 2 ,.... X N ) Y2
. . Y
. .
f N ( X 1 , X 2 ,.... X N ) YM
Slika 21. Vektorski odnos izmeu ulaznih veliina i mjerene veliine
4.1.2. Odreivanje standardnih nesigurnosti
Proraun nesigurnosti A - vrste i B - vrste
U GUM-u postoji jasna podjela izmeu sastavnica nesigurnosti tipa A i tipa B s obzirom na
razliite naine njihova proraunavanja. Vrlo jednostavno moe se rei da se proraun
nesigurnosti A - vrste temelji na statistikoj analizi niza ponovljenih mjerenja. Procijenjeno
standardno odstupanje izraunato iz niza ponovljenih mjerenja ujedno je procijenjeno
standardno odstupanje u ( xi ) koje opisuje sastavnicu nesigurnosti A - vrste i esto se naziva
standardna nesigurnost A - vrste. Za opisivanje sastavnice nesigurnosti A - vrste potrebno je
dati i broj stupnjeva slobode i nesigurnosti u ( xi ) . Za veliinu procijenjenu s pomou
srednje vrijednosti niza ponovljenih mjerenja broj stupnjeva slobode jednak je n 1 .

Ukoliko se procjena xi ulazne veliine X i dobiva iz krivulje dobivene metodom najmanjih
kvadrata broj stupnjeva slobode standardne nesigurnosti bit e n 2 .
Standardna nesigurnost B - vrste ne moe se utvrditi samo statistikom analizom niza

ponovljenih mjerenja, ve se pri tome moraju primijeniti neke druge metode koje se temelje
na svim dostupnim podacima o naravi mjerene veliine. Ponovljena mjerenja takoer mogu
biti od pomoi pri utvrivanju utjecajnih parametara u postupku prorauna nesigurnosti B
vrste. Ukoliko se provode ponovljena mjerenja to ne znai da se iskljuivo radi o proraunu
nesigurnosti A - vrste. Standardna nesigurnost u ( xi ) B - vrste, dobiva se iz apriornih
razdioba vjerojatnosti. Pri tome se postavlja pitanje broja stupnjeva slobode i koji treba
pripisati standardnoj nesigurnosti dobivenoj iz prorauna B - vrste. U velikom broju
sluajeva za standardnu nesigurnost dobivenu iz prorauna B - vrste moe se pretpostaviti da
23
MJERENJE I KONTROLU
je ona tono poznata, pa slijedi i . U drugim sluajevima broj stupnjeva slobode i

treba procijeniti prema izrazu.
2
1 u ( xi )
i
2 u ( xi )
u ( xi )
pri emu je: subjektivna veliina ija se vrijednost dobiva znanstvenom prosudbom
u ( xi )
koja se temelji na skupu dostupnih podataka.
Ono to je zajedniko sastavnicama mjerne nesigurnosti je da se obje vrste prorauna temelje

na razdiobama vjerojatnosti, a iskazuju se varijancama ili standardnim odstupanjima. Dok se
iz prorauna A - vrste nesigurnost u ( xi ) dobiva iz razdioba vjerojatnosti utemeljenih na
frekvenciji, nesigurnost u ( xi ) iz prorauna B - vrste dobiva se iz apriornih razdioba

vjerojatnosti.
Razdiobe vjerojatnosti
Ako se procjena xi ulazne veliine X i temelji na nizu ponovljenih mjerenja n, standardna
nesigurnost u ( xi ) dobiva se iz Studentove razdiobe (Slika 22) uz faktor Studentove razdiobe
t p ( ) koji ovisi o broju stupnjeva slobode i traenoj vjerojatnosti P . Svoenje
procijenjenog standardnog odstupanja na razinu standardne nesigurnosti izvodi se dijeljenjem

s t p - faktorom Studentove razdiobe.
- +
Slika 22. Studentova razdioba
24
MJERENJE I KONTROLU
2
U sluaju kad t razdioba se pribliava normalnoj razdiobi, a t p ( ) (1 ) k ,

gdje je k faktor pokrivanja za normalnu raspodjelu uz vjerojatnost P .
Ako je u c2 ( y ) zbroj dviju ili vie procijenjenih sastavnica varijance ui2 ( y) ci2 u 2 ( xi ) ,
primjenom centralnog graninog teorema, razdioba te varijable takoer se priblino moe
opisati t razdiobom sa stvarnim brojem stupnjeva slobode eff dobivenim iz Welch
Satterthwaiteove formule prema izrazu:

u c4 ( y )
eff N
u i4 ( y )

i 1 i
gdje je
u i ( y ) ci u ( xi )
Kad se procjena ulazne veliine temelji na procjeni granica intervala pojavljivanja (od a
do a ), uz jednaku vjerojatnost pojavljivanja unutar cijelog procijenjenog intervala,
odnosno vjerojatnost da ulazna veliina lei izvan tog intervala jednaka je nitici, tada se
standardna nesigurnost dobiva iz pravokutne razdiobe (Slika 23) moguih vjerojatnosti.
Svoenje procijenjenog standardnog odstupanja na razinu standardne nesigurnosti izvodi
se dijeljenjem s 3.
a- a+
Slika 23. Simetrina pravokutna razdioba
25
MJERENJE I KONTROLU
Simetrina trokutasta razdioba (Slika 24) koristi se u sluaju kada se pretpostavlja procjena
ulazne veliine odreene vrijednosti, a vjerojatnost pojavljivanja u granicama od a do +a
u okolici pretpostavljene vrijednosti je nepoznata. Svoenje na standardnu nesigurnost
izvodi se dijeljenjem s 6.
a- a+
Slika 24. Simetrina trokutasta razdioba
4.1.3. Odreivanje sastavljene standardne nesigurnosti
Sastavljena standardna nesigurnost u c ( y) , odreuje se odgovarajuim sastavljanjem
standardnih nesigurnosti u ( xi ) procjena ulaznih veliina x1 , x2 ,...x N .
4.1.3.1. Nekorelirane ulazne veliine
U sluaju kada su sve ulazne veliine neovisne (nekorelirane) standardna nesigurnost u c ( y)
jednaka je pozitivnom drugom korijenu sastavljene varijance u c2 ( y ) prema izrazu:

N
u c2 ( y ) ci2 u 2 ( xi )
i 1
U sluaju kada je nelinearnost funkcije f znaajna u izraz za sastavljenu varijancu moraju se

ukljuiti i lanovi vieg reda njezina razvoja u Taylerov red prema izrazu:
N N N
1
u c2 ( y) ci2 u 2 ( xi ) ( cij2 ci cijj )u 2 ( xi )u 2 ( x j )
i 1 i 1 j 1 2
26
MJERENJE I KONTROLU
f 2f 3 f
gdje su: ci , c ij , cijj koeficijenti osjetljivosti.
xi x i x j xi x 2j
Derivacije, koje se nazivaju koeficijenti osjetljivosti, opisuju kako se procjena vrijednosti

izlazne veliine y mijenja s promjenama vrijednosti procjena ulaznih veliina x1 , x2 ,...x N ,
(Slika 25).
y f
f
y ux uy
x
f
ci
xi
x ux x
Slika 25. Koeficijent osjetljivosti
4.1.3.2. Korelirane ulazne veliine
Kad su ulazne veliine korelirane izraz za sastavljenu varijancu u c2 ( y ) glasi:
N N
f f N
f N 1 N
f f
u c2 ( y) u ( xi , x j ) ( ) 2 u 2 ( xi ) 2 u ( xi , x j )
i 1 j 1 xi f j i 1 xi i 1 j i 1xi x j
gdje su xi i xj procjene veliina Xi i Xj , a u(xi, xj) = u(xj, xi) procijenjena je kovarijanca

pridruena procjenama xi i xj .
u ( xi , x j )
S pomou korelacijskih koeficijenata r ( xi , x j ) i koeficijenata osjetljivosti
u ( xi )u ( x j )
f
ci izraz sastavljena varijanca postaje:
xi
N N 1 N
u c2 ( y) ci2 u 2 ( xi ) 2 ci c j u ( xi )u ( x j )r ( xi , x j )
i 1 i 1 j i 1
27
MJERENJE I KONTROLU
Korelacije izmeu ulaznih veliina ne mogu se zanemariti ako postoje i ako su znaajne,
meutim same korelacije mogu se izbjei ako se zajedniki utjecaji uvode kao dodatne
neovisne veliine s neovisnim standardnim nesigurnostima.
4.1.4. Odreivanje proirene nesigurnosti
Proirena nesigurnost je veliina koja odreuje interval oko mjernog rezultata za koji se moe
oekivati da obuhvaa veliki dio razdiobe vrijednosti koje bi se razumno mogle pripisati
mjerenoj veliini. Proirena nesigurnost dobiva se mnoenjem sloene standardne
nesigurnosti u c ( y ) s faktorom pokrivanja k , a oznauje se s U.
U k u c ( y)
Vrijednost faktora pokrivanja k moe se samo nai ako postoji iroko znanje o razdiobi
vjerojatnosti svake ulazne veliine i ako se te razdiobe sastavljaju da bi se dobila razdioba
izlazne veliine. Procjene xi ulaznih veliina i njihove standardne nesigurnosti u ( xi ) same
nisu prikladne za tu svrhu. Stoga se zahvaljujui centralnom graninom teoremu pretpostavlja
da je razdioba vjerojatnosti veliine (y Y ) / uc(y), t - razdioba. Pri tome je faktor pokrivanja
k t p ( eff ) , s tp faktorom koji se temelji na stvarnom broju stupnjeva slobode eff
u c4 ( y )
nesigurnosti u c ( y ) dobivene iz Welch Satterthwaiteove formule eff .
N
u i4 ( y )

i 1 i
Za mnoga praktina mjerenja faktor pokrivanja k e biti u podruju izmeu 2 i 3. U
sluajevima gdje je razdioba vjerojatnosti opisana s y i u c ( y ) priblino normalna, a broj
stupnjeva slobode sastavljene standardne nesigurnosti u c ( y ) znaajan po iznosu, moe se

pretpostaviti da uzimanje k = 2 daje interval uz vjerojatnost od priblino P = 95%. Meutim
ak i ako razdiobe veliina Xi nisu normalne, razdioba veliine y esto se priblino opisuje
normalnom razdiobom uz primjenu centralnog graninog teorema. Meutim, za posebne
primjene k moe biti i izvan tog podruja. U odreenim sluajevima u praksi moe se
dogoditi da odreeni uvjeti koje zahtijeva centralni granini teorem nisu ispunjeni te njegova
primjena moe dovesti do neprihvatljivih rezultata. Takoer ako je funkcijski odnos izmeu y
i njezinih ulaznih veliina nelinearan, a razvoj te funkcije u Taylorov red uz zadravanje samo
28
MJERENJE I KONTROLU
prvih lanova razvoja nije prihvatljivo priblino odreenje, razdioba vjerojatnosti izlazne
veliine Y ne moe se dobiti konvolucijom razdioba ulaznih veliina. U takvim sluajevima
zahtijevaju se druge analitike ili numerike metode.
4.2. Proraun mjerne nesigurnosti MCS metodom
Monte Carlo simulacija (MCS) je statistika simulacija povezana sa sluajnim dogaajima.

Neki autori Monte Carlo simulacijama zovu bilo koju vrstu programa to se koristi sluajnim
brojevima. Termin Monte Carlo simulacije upotrijebit e se samo za simulacije kod kojih se u
rjeavanju problema koristi stvaranje uzoraka iz razdioba sluajnih varijabli.
MCS metoda u postupku procjenjivanja mjerne nesigurnosti rezultata mjerenja temelji se na

generiranju sluajnih brojeva iz funkcija gustoe vjerojatnosti za svaku ulaznu veliinu X i i
stvaranju odgovarajue vrijednosti izlazne veliine Y , kombinirajui razliite razdiobe
kojima su definirane ulazne veliine. Postupak se ponavlja M puta te se na taj nain tvori
eksperimentalna funkcija gustoe vjerojatnosti izlazne veliine koja se temelji na M Y
vrijednosti. Iz eksperimentalne funkcije gustoe vjerojatnosti slijedi procjena izlazne veliine
y , procijenjeno standardno odstupanje, te procjena intervala ( y 1 P , y 1 P ) za zadanu
(( ) M , ( ) M )
2 2
vjerojatnost P.
Karakteristike MCS metode u postupku procjenjivanja mjerne nesigurnosti rezultata mjerenja

su sljedee:
- Mogua je kombinacija razliitih funkcija gustoa vjerojatnosti kojima su definirane

ulazne veliine.
- U proraun su ukljueni vii redovi razvoja funkcije u Taylerov red.
- Simuliraju se nepoznate sustavne pogreke.
Ideja o primjeni Monte Carlo simulacije na mjerni sustav prikazana je slikom 26.
29
MJERENJE I KONTROLU
Generiranje sluajnih brojeva

iz funkcija gustoe vjerojatnosti
ulaznih veliina X , X ... X
1 2 N
Matematiki model
Funkcija gustoe
mjerene veliine
vjerojatnosti koja
g( X1 )
opisuje mjerenu
g (Y ) veliinu
Y f ( X1 X 2 ,... X N )
g( X 2 )
g( X N )
Mjerna nesigurnost
Slika 26. Monte Carlo simulacija mjernog sustava
Mjerenja nisu savrena kako zbog djelovanja sluajnih utjecaja (trenutna promjena
temperature, tlaka i vlage ili neiskustvo mjeritelja, nesavrenost ureaja i osjetila) tako i zbog
ogranienih mogunosti korekcije sustavnih djelovanja (promjena karakteristike instrumenta
izmeu dva umjeravanja, utjecaj mjeritelja pri oitanju analogne skale, nesigurnost vrijednosti
referentnog etalona itd.). Mjerna nesigurnost je upravo posljedica djelovanja sluajnih
utjecaja i ogranienih mogunosti korekcije sustavnih djelovanja.
Mjerna nesigurnost procjenjuje se iz razloga to mjerenja nisu savrena, zbog nedvosmislenog
iskazivanja i usporedbe mjernih rezultata dobivenih u razliitim umjernim i ispitnim
laboratorijima, te radi usporedbe rezultata sa specifikacijama proizvoaa ili zadanom
tolerancijom.
30
MJERENJE I KONTROLU
PRIMJER: Procjena mjerne nesigurnosti u postupku umjeravanja pominog mjerila (0 150)

mm / 0,01 mm.
Pogreka pri oitavanju pominog mjerila E x na referentnoj temperaturi t0 20 oC moe se

prikazati izrazom:
Gdje su:
lix oitanje pominog mjerila
ls duljina etalona (planparalelne granine mjerke)
prosjeni koeficijent temperaturnog irenja pominog mjerila i etalona

t razlika temperatura pominog mjerila i etalona
lix korekcija zbog rezolucije pominog mjerila
l m korekcija zbog mehanikih utjecaja i Abbeovog principa
Ls nazivna duljina etalona (planparalelne granine mjerke)
Procjena standardnih nesigurnosti
Nesigurnost oitanja pominog mjerila

Provedeno je ispitivanje ponovljivosti rezultata mjerenja pominog mjerila iz 25 neovisnih
opaanja na duljini L = 140 mm. Procijenjeno standardno odstupanje iznosi:
Ukoliko e se u budue provoditi tri ponovljena mjerenja standardna nesigurnost iznosi:
Nesigurnost umjeravanja duljine granine mjerke
Nesigurnost umjeravanja duljine granine mjerke u( l s ) dana je u certifikatu o umjeravanju
mjerki i iznosi: U = 0,2+2Ls, k = 2, P = 95 %.
Standardna nesigurnost iznosi:

31
MJERENJE I KONTROLU
Nesigurnost zbog razlike temperature pominog mjerila i etalona
Komponenta mjerne nesigurnosti u( t ) je utjecaj temperature. Pretpostavlja se da su nakon

adekvatnog vremena stabilizacije etalon i pomino mjerilo na istoj temperaturi, ali bi razlika
temperature mogla leati s istom vjerojatnou bilo gdje u procijenjenom intervalu unutar
0,5 oC.
Standardna nesigurnosti iznosi:
Nesigurnost zbog rezolucije mjerne skale pominog mjerila
Komponenta mjerne nesigurnosti u( lix ) je utjecaj rezolucije mjerne skale pominog

mjerila. Rezolucija za digitalno pomino mjerilo iznosi 0,01 mm.
Nesigurnost zbog mehanikih utjecaja
Komponenta mjerne nesigurnosti u( l m ) je korekcija zbog utjecaja mjerne sile, ravnosti i

paralelnosti mjernih povrina te Abbeove pogreke. Ukupna varijabilnost procjenjuje se
intervalom od (3 4 L) m , L u m.
Odreivanje sastavljene standardne nesigurnosti
32
MJERENJE I KONTROLU
Tablica 2. Prikaz komponenta sastavljene standardne nesigurnosti

Iznos Doprinos mjernoj
Sastavnica Uzrok
Razdioba standardne nesigurnosti,
nesigurnosti nesigurnosti
nesigurnosti m (L je u m)
Ponovljivost Normalna 0,30 1 0,30
Duljina
umjeravanja Normalna 1
mjerki
Razlika
Pravokutna 0,289
temperatura
Rezolucija Pravokutna 2,9 1 2,9
Mehaniki utjecaji
Pravokutna 1
i Abbeov princip
Sastavljena standardna nesigurnost, uc u c 3,38 2 (1,53 L) 2
Linearizirana proirena mjerna nesigurnost

U, k =2, P = 95%
Napomena: Iznos prosjenog koeficijenta temperaturnog irenja pominog mjerila i etalona

izraenih iz elika iznosi:
33
MJERENJE I KONTROLU
5. PROCJENA KVALITETE MJERNOG SUSTAVA
Kod procjene kvalitete mjernog sustava potrebno je identificirati i kvantificirati izvore

varijabilnosti, odrediti stabilnost, te odrediti sposobnost mjernog sustava. Potrebe za analizom
mjernog sustava javljaju se pri preuzimanju nove mjerne opreme, kod usporedbe mjernih
karakteristika razliitih mjernih sredstava, pri utvrivanju sustavnih pogreaka, kod usporedbe
mjernih karakteristika prije i poslije popravka mjerne opreme, te kod odreivanja sastavnica
za izraunavanje varijacija procesa mjerenja i ocjenjivanja prihvatljivosti za kontrolu
proizvodnog procesa. Ukoliko je varijacija mjernog sustava znaajna u odnosu na utvrenu
varijaciju predmeta mjerenja u proizvodnom procesu, mjerni sustav moda nee dati
pravovaljanu informaciju o kvaliteti procesa. Iz tog razloga prije utvrivanja stabilnosti i
sposobnosti procesa potrebno je analizirati mjerni sustav i utvrditi hoe li mjerni sustav moi
dosljedno, tono i precizno razlikovati dijelove u procesu.
5.1. Procjena sposobnosti mjernog sustava R&R
Potreba za procjenom kvalitete mjernog sustava proizlazi iz vrlo jednostavne injenice da

mjerenja nisu savrena. Varijacije u mjernom sustavu posljedica su djelovanja sluajnih i
sustavnih utjecaja. Glavni izvori varijabilnosti mjernog sustava su predmet mjerenja, mjerna
oprema, mjeritelj te okolina i vrijeme u kojima se mjerenje odvija. Znaajnost elemenata u
mjernom sustavu se izraava iznosom rasipanja rezultata mjerenja dobivenih u definiranim
mjernim uvjetima. Utjecaj mjerila u varijaciji mjernog sustava u najveoj mjeri odreuje
ponovljivost EV (equipment variation). Obnovljivost AV (apraiser variation) u najveoj mjeri
odreuje utjecaj mjeritelja u varijaciji mjernog sustava. U sluaju da u mjernom sustavu
sudjeluje samo jedan mjeritelj, obnovljivost je definirana kao rasipanje rezultata mjerenja
dobiveno pri viestrukom mjerenju identine karakteristike na istim dijelovima uz koritenje
istog ili razliitog mjernog instrumenta kroz dui vremenski period. Varijacija PV u najveoj
mjeri odreuje utjecaj predmeta mjerenja u ukupnoj varijaciji mjernog sustava TV.
Varijacija mjernog sustava ovisi o ukupnom rasipanju rezultata mjerenja uslijed zajednikog
uinka ponovljivosti i obnovljivosti R&R. Izraun varijacije mjernog sustava R&R dan je
izrazom:
R & R EV 2 AV 2 34
MJERENJE I KONTROLU
Varijacija mjernog sustava R&R jo se naziva i preciznost mjernog sustava, a matematiki se

moe prikazati izrazom:
Pr eciznost 2 ponovljivost 2 obnovljivost
Ponovljivost i obnovljivost su upravo mjere preciznosti u definiranim uvjetima.
Ukupna varijabilnost TV ovisi o varijaciji mjernog sustava R&R i o varijaciji dijelova

(uzoraka) PV.
TV R & R2 PV 2
Sposobnost mjernog sustava predstavlja udio varijabilnosti mjernog sustava R&R iskazanog
postotkom podruja ukupne varijacije TV ili podruja doputenog odstupanja T, odnosno
udio varijance mjernog sustava u ukupnoj varijanci. Izrazi za izraunavanje sposobnosti
mjernog sustava glase:
R&R
Sposobnost mjernog sustava 100%
TV
R&R
Sposobnost mjernog sustava 100%
T
R2&R
Doprinos 2 100%
TV
Kriteriji za ocjenu kvalitete mjernog sustava R&R u tolerancijskom polju T ili ukupnoj
varijaciji TV dani su u tablici 3, a kriteriji za ocjenu kvalitete mjernog sustava za postotak
doprinosa dani su u tablici 4.
Tablica 3. Kriteriji za ocjenu kvalitete mjernog sustava R&R u tolerancijskom polju T ili
ukupnoj varijaciji TV.
% T, %TV Mjerni sustav je

< 10 Zadovoljavajui
od 10 do 30 Granini
> 30 Ne prihvatljiv
35
MJERENJE I KONTROLU
Tablica 4. Kriteriji za ocjenu kvalitete mjernog sustava R&R za postotak doprinosa.
% Doprinosa Mjerni sustav je

<1 Zadovoljavajui
od 1 do 9 Granini
>9 Ne prihvatljiv
5.1.1. Procjena R&R metodom aritmetikih sredina i raspona
Algoritam postupka procjene sposobnosti mjernog sustava dan je slikom 27.
Slika 27. Algoritam postupka procjene sposobnosti mjernog sustava
Pri emu je:

EV - Varijacija mjerila (engl. equipment variation)- ponovljivost
R
EV 5,15
d2
36
MJERENJE I KONTROLU
R
R
g
R X max X min
g = broj uzoraka broj mjeritelja

5,15 oznaava broj standardnih odstupanja uz vjerojatnost od 99 %.
R raspon rezultata
aritmetika sredina raspona

g broj raspona
AV- Varijacija mjeritelja (engl. appraiser variation)- obnovljivost
R&R - Ponovljivost i obnovljivost (engl. Repeatability and Reproducibility)
PV - Varijacija dijelova (engl. Part Variation)

37
MJERENJE I KONTROLU
TV - Ukupna varijacija (engl. Total Variation)
PRIMJER: Procjena sposobnosti mjernog sustava metodom aritmetikih sredina i raspona.

Sluajnim izborom odabrano je pet dijelova iz proizvodnog procesa. Mjerenja su provela dva
mjeritelja (mjeritelj A i mjeritelj B). Svaki dio mjeren je tri puta od strane svakog pojedinog
mjeritelja. Potrebno je analizirati mjerni sustav metodom aritmetikih sredina i raspona ako su
poznate granice doputenih odstupanja:
Gornja granica USL = 60
Donja granica LSL = 30
Potrebno je izraunati i komentirati udjele pojedinih varijacija u tolerancijskom polju uz
vjerojatnost P = 99 %.
Rezultati mjerenja nalaze se u tablici 5. Vrijednosti faktora d2 prikazane su u tablici 6, a
vrijednosti konstanti A2, D3 i D4 u tablici 7.
Tablica 5. Rezultati mjerenja

MJERITELJ A MJERITELJ B
Dio
Mjerenje broj: Mjerenje broj:
broj: R R
1 2 3 1 2 3
1 40 42 43 3 41 41 41 0 41,33
2 47 45 47 2 46 44 45 2 45,67
3 49 48 48 1 47 49 49 2 48,33
4 43 41 42 2 43 43 43 0 42,50
5 50 50 50 0 49 48 49 1 49,33
45,7 - 45,2 - -
38
MJERENJE I KONTROLU
Tablica 6. Vrijednosti faktora d2

m
2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
1 1,41 1,91 2,24 2,48 2,67 2,83 2,96 3,08 3,18 3,27 3,35 3,42 3,49 3,55
2 1,28 1,81 2,15 2,40 2,60 2,77 2,91 3,02 3,13 3,22 3,30 3,38 3,45 3,51
3 1,23 1,77 2,12 2,38 2,58 2,75 2,89 3,01 3,11 3,21 3,29 3,37 3,43 3,50
4 1,21 1,75 2,11 2,37 2,57 2,74 2,88 3,00 3,10 3,20 3,28 3,36 3,43 3,49
5 1,19 1,74 2,10 2,36 2,56 2,73 2,87 2,99 3,10 3,19 3,28 3,35 3,42 3,49
6 1,18 1,73 2,09 2,35 2,56 2,73 2,87 2,99 3,10 3,19 3,27 3,35 3,42 3,49
7 1,17 1,73 2,09 2,35 2,55 2,72 2,87 2,99 3,10 3,19 3,27 3,35 3,42 3,48
g 8 1,17 1,72 2,08 2,35 2,55 2,72 2,87 2,98 3,09 3,19 3,27 3,35 3,42 3,48
9 1,16 1,72 2,08 2,34 2,55 2,72 2,86 2,98 3,09 3,18 3,27 3,35 3,42 3,48
10 1,16 1,72 2,08 2,34 2,55 2,72 2,86 2,98 3,09 3,18 3,27 3,34 3,42 3,48
11 1,16 1,71 2,08 2,34 2,55 2,72 2,86 2,98 3,09 3,18 3,27 3,34 3,41 3,48
12 1,15 1,71 2,07 2,34 2,55 2,72 2,85 2,98 3,09 3,18 3,27 3,34 3,41 3,48
13 1,15 1,71 2,07 2,34 2,55 2,71 2,85 2,98 3,09 3,18 3,27 3,34 3,41 3,48
14 1,15 1,71 2,07 2,34 2,54 2,71 2,85 2,98 3,08 3,18 3,27 3,34 3,41 3,48
15 1,15 1,71 2,07 2,34 2,54 2,71 2,85 2,98 3,08 3,18 3,26 3,34 3,41 3,48
1,128 2,059 2,534 2,847 3,078 3,258 3,407
>15
1,693 2,326 2,704 2,970 3,173 3,336 3,472
Tablica 7. Konstante A2, D3, i D4

Broj ponovljenih
A2 D3 D4
mjerenja
2 1,880 0 3,267
3 1,023 0 2,575
4 0,729 0 2,282
5 0,577 0 2,115
6 0,483 0 2,004
7 0,419 0,078 1,924
8 0,373 0,136 1,864
9 0,337 0,184 1,816
10 0,308 0,223 1,777
11 0,285 0,256 1,744
12 0,266 0,284 1,716
13 0,249 0,308 1,692
14 0,235 0,329 1,671
15 0,223 0,348 1,652
Varijacija opreme
39
MJERENJE I KONTROLU
Varijacija mjeritelja
Ponovljivost i obnovljivost
Varijacija dijelova
Ukupna varijacija
40
MJERENJE I KONTROLU
Mjerni sustav moe se smatrati zadovoljavajuim!
Isti zadatak rijeen je primjenom programskog paketa Minitab - probna verzija. Rezultati
analize prikazani slikom 28.
41
MJERENJE I KONTROLU
Gage R&R (Xbar/R) for C4

C omponents of V ar iation C 4 by P ar ts
100 50
% Contribution
% Study Var
% Tolerance
Percent
50 45
40
0
Gage R&R Repeat Reprod Part-to-Part 1 2 3 4 5
Parts
R C har t by O per ator s
1 2 C 4 by O per ator s
UCL=3,347 50
Sample Range
3,0
_
1,5 R=1,3 45
0,0 LCL=0
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 40
Parts
1 2
Operators
Xbar C har t by O per ator s
1 2 P ar ts * O per ator s Inter action
50
50
Sample Mean
Operators
_
UCL=46,76
_ 1
X=45,43 2
Average
45
LCL=44,10
45
40
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5
40
Parts 1 2 3 4 5
Parts
Slika 28. R&R - metoda aritmetikih sredina i raspona
42
MJERENJE I KONTROLU
6. UTJECAJ KVALITETE MJERNOG SUSTAVA NA PROCJENU

SPOSOBNOSTI PROCESA
6.1. Openito o sposobnosti procesa
Analiza sposobnosti procesa, uz statistiku kontrolu i planiranje pokusa, statistike su metode,

kojima se ve godinama pokuava smanjiti varijabilnost proizvodnih procesa i njihovih
konanih proizvoda. Sposobnost procesa oznauje prirodno ponaanje procesa kada na njega
ne djeluju znaajni uzroci, a uobiajeno je da se brojano izraava kao udjel procesa unutar
zadanih tolerancija. Temeljni uvjet sposobnosti procesa je T 6 . Proces je sposoban ako je
raspon zahtjeva T, vei ili jednak od raspona procesa 6 . Raspon procesa podrazumijeva
podruje unutar 3 standardna odstupanja u odnosu na sredinu procesa , to predstavlja
99,73% povrine ispod krivulje normalne razdiobe kojom se aproksimira proces. Sposobnost
procesa se procjenjuje raunanjem tzv. indeksa sposobnosti procesa. Raunanje i pravilna
interpretacija indeksa sposobnosti procesa temelji se na sljedeim pretpostavkama:
- raspodjela podataka se moe aproksimirati normalnom raspodjelom

- pouzdana procjena sposobnosti procesa moe se donijeti samo temeljem praenja
procesa primjenom odgovarajue kontrolne karte i nakon dovoenja procesa u stanje
statistike kontrole (stanje pod kontrolom).
Otklanjanjem znaajnih uzroka varijacija u procesu i dovoenjem sredine procesa u okoli

ciljane vrijednosti ima smisla procjenjivati njegovu sposobnost.
6.1.1. Indeksi sposobnosti procesa
Indeksi sposobnosti procesa raunaju se nakon odvijanja procesa tijekom razlono dugog
vremenskog razdoblja u kojem su se mogli pojaviti svi mogui utjecaji varijacija procesa.
Proces nuno treba pratiti primjenom odgovarajue kontrolne karte. Najee koriteni
indeksi su indeks za izraun potencijalne sposobnosti C p i indeks demonstrirane izvrsnosti
CPK . Indeks C p opisuje raspon tolerancijskog polja u odnosu na stvarno rasipanje podataka,
dok indeks CPK utvruje poloaj procesa u odnosu na granice zahtjeva. Indeksi sposobnosti
procesa dani su izrazima:
43
MJERENJE I KONTROLU
USL LSL T
Cp
6 6
USL x x LSL
C pK min ;
3 3
gdje su :
USL - gornja granica zahtjeva

LSL - donja granica zahtjeva
T - podruje tolerancije
- aritmetika sredina (centralna linija kontrolne karte)
6 - raspon promatranog procesa
Standardno odstupanje procijenjeno je temeljem podataka iz kontrolne karte i naziva se

standardno odstupanje iz uzoraka ili unutranje standardno odstupanje (within subgroups or
internal standard deviation). Raznovrsne kontrolne karte se koriste za otkrivanje varijacija u
procesu te za utvrivanje iznosa standardnog odstupanja procesa.
Ako se u postupku procjene standardnog odstupanja koriste svi podaci iz uzoraka kontrolne
karte dobiva se tzv. ukupno standardno odstupanje (engl. overall standard deviation)
temeljem kojeg se rauna indeks stvarne sposobnosti procesa (engl. Performance Process). U
nazivlju indeksa se umjesto sposobnost koristi termin znaajka. U tom smislu se indeksi
oznaavaju kao Pp i Ppk. Raunaju se na isti nain kao Cp i Cpk osim to se standardno
odstupanje procjenjuje iz svih podataka temeljem izraza:
(x i x)2
s i 1
n 1
6.2. Utjecaj varijacije mjernog sustava na indeks sposobnosti procesa C p
Pri analizi sposobnosti procesa upravo najveu teinu ima indeks C p koji se temelji na
rasipanju procesa. Ukoliko se eli doi do spoznaje o stvarnoj sposobnosti procesa mjerni
44
MJERENJE I KONTROLU
sustav mora biti u mogunosti detektirati odstupanja procesa ili proizvoda koji se prati. U
daljnjoj analizi prikazan je odnos promatranog indeksa sposobnosti procesa C pTV koji je
posljedica ukupne varijabilnosti TV i stvarnog indeksa C p koji se temelji na varijaciji dijelova
u procesu PV.
T T
Cp
6 PV 6 TV2
R2&R
T
C pTV
6 TV
C pTV C p 1 R & R
2
Odnosi indeksa sposobnosti procesa C pTV i C p u ovisnosti o kvaliteti mjernog sustava R&R
prikazani su slikama 29 i 30, te tablicama 8 i 9.
3
10%
2,5 30%
2 50%
1,5 70%
CpTV
90%
1
0,5
0
0 0,5 1 1,5 2 2,5 3
Cp
Slika 29. Odnosi indeksa sposobnosti procesa C pTV i C p .
45
MJERENJE I KONTROLU
Tablica 8. Odnosi indeksa sposobnosti procesa C pTV i C p

Sposobnost mjernog sustava R&R, %
Cp 90% 70% 50% 30% 10%
C pTV
0,5 0,22 0,36 0,43 0,48 0,50
1 0,44 0,71 0,87 0,95 0,99
1,5 0,65 1,07 1,30 1,43 1,49
2 0,87 1,43 1,73 1,91 1,99
2,5 1,09 1,79 2,17 2,38 2,49
3 1,31 2,14 2,60 2,86 2,98
Ukoliko je kvaliteta mjernog sustava R&R iskazana odnosom varijance mjernog sustava
R2&R i ukupne varijance TV
2
veza koeficijenata sposobnosti procesa C pTV i C p u ovisnosti o
kvaliteti mjernog sustava R&R dana je izrazom: C pTV C p 1 R & R
Rezultati su grafiki i tabelarno prikazani slikom 30 i tablicom 9.
3 10%
30%
2,5
50%
2 70%
90%
CpTV
1,5
0,5
0
0 0,5 1 Cp 1,5 2 2,5 3
Slika 30. Odnosi indeksa sposobnosti procesa C pTV i C p u ovisnosti o doprinosu R&R.
46
MJERENJE I KONTROLU
Tablica 9. Odnosi indeksa sposobnosti procesa C pTV i C p u ovisnosti o doprinosu R&R.

Doprinos mjernog sustava R&R, %
Cp 90% 70% 50% 30% 10%
C pTV
0,5 0,16 0,27 0,35 0,42 0,47
1 0,32 0,55 0,71 0,84 0,95
1,5 0,47 0,82 1,06 1,25 1,42
2 0,63 1,10 1,41 1,67 1,90
2,5 0,79 1,37 1,77 2,09 2,37
3 0,95 1,64 2,12 2,51 2,85
Iz prikazanih rezultata moe se zakljuiti da postoji znaajan utjecaj kvalitete mjernog sustava
R&R na iznos koeficijenta sposobnosti procesa C p . Ukoliko je promatrani koeficijent
sposobnosti procesa C pTV 1,41, a mjerni sustav troi 50 % ukupne varijacije ili polja
tolerancije stvarni koeficijent sposobnosti procesa iznosit e C p 2,0 . Ako pak mjerni sustav
troi 10 % ukupne varijacije ili polja tolerancije stvarni koeficijent sposobnosti procesa iznosit
e C p 1,42 to je znaajno bolja procjena sposobnosti procesa. Isto tako, treba naglasiti
ukoliko je varijacija mjernog sustava znaajna u odnosu na utvrenu varijaciju predmeta

mjerenja u procesu, mjerni sustav nee ispravno procijeniti sposobnost procesa.
Na osnovu provedene analize moe se zakljuiti da su kvalitetni mjerni sustavi neophodni za

otkrivanje i praenje varijacija u procesu. Vei % R&R znai veu pogreku procjene indeksa
sposobnosti procesa C p . Pogreka procjene je to vea to je vei iznos indeksa C p . Samo e
kvalitetan mjerni sustav moi tono i precizno procijeniti sposobnost procesa.
47
MJERENJE I KONTROLU
7. ISPITIVANJE HRAPAVOSTI TEHNIKIH POVRINA
U vrijeme kada je kvaliteta proizvoda jedan od osnovnih imbenika uspjenosti njegove

prodaje na tritu, pred sudionike koji osiguravaju tu kvalitetu postavljaju se sve sloeniji
zahtjevi. Kod izrade dijelova u strojarskoj proizvodnji definiraju se sve kompleksniji zahtjevi
u pogledu doputenih odstupanja s ciljem osiguravanja bolje zamjenjivosti i duljeg vijeka
trajanja dijelova tj. bolje kvalitete gotovog proizvoda. Suavanjem podruja doputenih
odstupanja kod izrade dijelova automatski se postavljaju stroi zahtjevi u pogledu obrade
povrine. Finija kvaliteta obrade uzrokuje poveane trokove proizvodnje zbog poveanja
relativnog vremena izrade iji odnos nije linearan nego eksponencijalan. Stanje povrine se
prvenstveno ocjenjuje na temelju parametara hrapavosti ija su doputena odstupanja vrlo
esto definirana ispod vrijednosti 1 m tj. u podruju nanometarskih mjerenja. Budui da se
radi o malim vrijednostima odstupanja pred proizvoaima mjerne opreme i mjeriteljskim
sustavom postavljeni su vrlo visoki zahtjevi. Zbog navedenih razloga u mjeriteljstvu
hrapavosti tehnikih povrina posebna panja usmjerena je na osiguravanje mjernog jedinstva
koje se odvija u okviru nekoliko podruja:
- Normizaciji s ciljem definiranja jedinstvenih nacionalnih normi baziranih na ISO

normama.
- Konstrukciji mjernih ureaja za ispitivanje hrapavosti tehnikih povrina s ciljem
osiguravanja mjerne obnovljivosti.
- Umjeravanju radnih etalona hrapavosti i ureaja s ciljem osiguravanja sljedivosti.
7.1. Normizacija
Znaajnu ulogu u normizaciji kod definiranja parametara hrapavosti povrina odigrao je

razvoj metode dodirom i elektromehanikih ureaja s ticalom. Moe se rei da su danas
uspostavljene jedinstvene norme u pogledu definicije parametara hrapavosti te naina
ispitivanja koji su u potpunosti prilagoeni metodi dodirom. Definirajui jedinstvene
standarde iju osnovu ine ISO norme uspostavljen je jedan od bitnih preduvjeta za ostvarenje
mjernog jedinstva na tom podruju.
48
MJERENJE I KONTROLU
7.2. 2D i 3D mjerni sustavi mjerenja hrapavosti tehnikih povrina
Zahvaljujui razvoju tehnologije danas je mjernu povrinu mogue karakterizirati s 2D i 3D

parametrima. Realna povrina definirana je kao povrina koja ograniava tijelo i odvaja ga od
okolnog medija. Profil povrine (surface profile) rezultat je presjeka realne povrine i ravnine.
Uobiajeno je odabrati ravninu s normalom koja lei paralelno sa stvarnom povrinom i u
prikladnom smjeru.
Slika 31. Odabran profil povrine.
2D mjerenje profila povrine je mjerenje linije povrine koja se moe opisati matematiki kao
funkcija z = f (x), odnosno mjerenje okomito na smjer tragova.
Rije trag se koristi za opisivanje smjera dominantnog povrinskog uzorka. U praksi se nastoji
mjeriti okomito na trag, iako postoje iznimke osobito kod problema trenja ili brtvljenja. U
sluajevima u kojima nije mogue formirati miljenje o smjeru traga, provode se mjerenja u
vie pravaca i prihvaa maksimalna vrijednost kao parametar hrapavosti.
Mjerenje prostorne teksture povrine daje trodimenzionalni prikaz povrine (Slika 32). 3D
mjerenje moe se opisati matematiki kao funkcija z = f (x, y).
49
MJERENJE I KONTROLU
Slika 32. Primjer prostorne teksture povrine
Podruje uzorkovanja odnosi se na veliinu xy ravnine u kojoj se mjerenje izvodi. Najmanje

dva presjeka pod pravim kutom su potrebna za uspostavu topografije povrine. U praksi se
pokazalo najboljim koritenje pet presjeka u proizvoljnim smjerovima.
Prednosti 3D mjernog sustava mjerenja hrapavosti tehnikih povrina u odnosu na 2D sustav

su sljedee:
- Topografija povrine je po prirodi trodimenzionalna te se stoga bolje moe opisati 3D
mjerenjima.
- 3D pristupom ne samo da se kvalitativno odreuju znaajke povrine, kao to su
udubine, uzduni ljebovi, usmjerenost, anizotropija i nehomogenost, ve je mogua i
kvantifikacija znaajki povrine.
- Parametri dobiveni 3D pristupom realniji su od onih dobivenih 2D pristupom.
- 3D mjerenja topografije povrine mogu pruiti nove parametre koji se ne mogu dobiti
uobiajenim analizama 2D profila. Radi se o parametrima koji kvantificiraju volumen
dolova i volumen brjegova te naznauju povrinu dodira. Ti parametri posebno su
znaajni za podruje tribologije te omoguavaju analizu funkcionalnih svojstava
povrina.
- Statistika analiza 3D topografije povrine je pouzdanija i reprezentativnija jer uzima
u obzir veliki broj podataka.
50
MJERENJE I KONTROLU
7.3. Osnovni pojmovi i definicije
Stvarna povrina koja je nastala razliitim postupcima obrade trodimenzionalna je tvorevina

koja ograniava tijelo i odvaja ga od okoline. Na povrini se nalazi itav niz odstupanja
sukladno teorijskom modelu tj. geometrijskoj povrini koje se mogu svrstati u etiri osnovne
grupe: povrinske greke, odstupanje od oblika, valovitost i hrapavost.
Odstupanja na povrini prikazana su na slici 33.
Povrinske greke Valovitost
Hrapavost
Slika 33. Odstupanja na povrini
Pod povrinskom grekom podrazumijeva se odstupanje dijela povrine od predvienog

geometrijskog oblika koje je nastalo u toku ili poslije oblikovanja proizvoda, djelovanjem
nepredvienih faktora. Odstupanja od pravilnog geometrijskog oblika koja nastaju kao
normalna i redovna posljedica proizvodnog procesa i imaju karakter zakonomjernosti ne
smatraju se grekama. Povrinske greke su nenamjerne i neeljene znaajke povrine.
Obino se termin greka odnosi na znaajke kao to su ogrebotine i udubljenja. Primjeri
povrinskih greaka prikazani su na slici 34.
51
MJERENJE I KONTROLU
Slika 34. Primjeri povrinskih greaka
Osnovni pojmovi i definicije mjeriteljstva hrapavosti tehnikih povrina, dani u nastavku,

definirani su normom HRN EN ISO 4287:2008/A1:2010: Geometrijske specifikacije
proizvoda (GSP) -- Tekstura povrine: Metoda snimanja profila -- Nazivlje, definicije i
parametri teksture povrine -- Amandman 1: Broj izbrojenih izboina (ISO 4287:1997/Amd
1:2009; EN ISO 4287:1998/A1:2009).
Bez obzira na znatne prednosti 3D mjerenja hrapavosti jo uvijek se u najveoj mjeri provodi
2D mjerenje hrapavosti povrine. Razlozi lee u skupoj mjernoj opremi 3D mjernih sustava i
problemu osiguravanja sljedivosti rezultata mjerenja 3D parametara do definicije metra.
U nastavku se dani pojmovi i definicije odnose na mjerenje hrapavosti tehnike povrine 2D

mjernim sustavom.
2D sustav ispitivanja hrapavosti povrine temelji se na mjerenju dvodimenzionalnog profila
na kojem se raunaju 2D parametri hrapavosti. Mjernim ureajem (elektroniko-mehaniki
ureaj s ticalom) snima se primarni profil koji ukljuuje tri komponente profila: odstupanje od
oblika, valovitost i hrapavost (Slika 35).
52
MJERENJE I KONTROLU
Slika 35. Komponente profila
Odstupanja od oblika obuhvaaju odstupanja od zadane geometrije. Greke oblika mogu biti
rezultat velikog broja uzroka koji se pojavljuju u proizvodnom procesu kao greke voenja
alata i izratka, neadekvatno stezanje izratka, pojave savijanja dijelova stroja i izratka ili
posljedica troenja dijelova stroja.
Valovitost se iskazuje u obliku dugih valova na povrini u odnosu na geometrijsku povrinu.

Moe biti rezultat nepravilnosti kod stezanja alata ili izratka, vibracija, unutranjih naprezanja
u materijalu, svojstava stroja, primjerice nebalansiranog brusnog kotaa, i dr. Valovitost je
komponenta teksture koja sadri i hrapavost.
Hrapavost povrine rezultat je nepravilnosti na povrini koja je svojstvena postupku obrade,

a ne stroja, ali koja ne ukljuuje valovitost, odstupanje od oblika i povrinske greke.
Hrapavost ukljuuje kratkovalne nepravilnosti povrine. Openito je posljedica proizvodnog
procesa. Kvantificira se vertikalnim odstupanjima stvarne povrine od njenog idealnog oblika.
Ako su ta odstupanja velika - povrina je gruba, a ako su mala - povrina je glatka. Hrapavost
igra veliku ulogu u odreivanju komunikacije izratka s okolinom. Hrapave se povrine obino
troe bre i imaju vee koeficijente trenja od glatkih povrina.
Tekstura povrine se odnosi na fine nepravilnosti (brjegove i dolove) dobivene na povrini

putem postupka oblikovanja. Prema dogovoru, tekstura se sastoji od dvije komponente:
hrapavosti i valovitosti. Radi se o odstupanjima koja su kraih valnih duljina od odstupanja od
oblika.
53
MJERENJE I KONTROLU
Topografija povrine ukljuuje komponente teksture i ostale nepravilnosti (odstupanje od

oblika).
Profil povrine (Slika 36) predstavlja presjek realne povrine s odreenom ravninom gdje su
c i f profilni filtri hrapavosti i valovitosti.
100
Profil hrapavosti Profil
valovitosti
Prijenos %
50
s c f Valna duina
Slika 36. Prijenosne karakteristike profila hrapavosti
Filtriranje je proces odvajanja odreenih komponenti frekvencija. Ovisno o tome koju

komponentu elimo, postupak filtriranja moe biti:
- proputanje komponenti kratkih valnih duljina (visoke frekvencije) - izdvaja se hrapavost
- proputanje komponenti dugih valnih duljina (niske frekvencije) - izdvaja se ili valovitosti ili
oblik
- izdvajanje komponenti specificirane irine upotrebom oba filtra.
Gaussov filtar je primjer profilnog filtra i prikazan je slikom 37.
54
MJERENJE I KONTROLU
Slika 37. Gaussov filtar
Pojam cut-off (granina vrijednost filtra c, f) numeriki odreuje graninu frekvenciju

ispod ili iznad koje su komponente izdvojene ili eliminirane. U tablici 10 nalaze se
preporuene granine vrijednost filtra (c) prema normi ISO 4288:1996 Geometric Product
Specification (GPS) Surface texture: profile method Rules and procedures for the
assessment of surface texture.
Tablica 10. Preporuene granine vrijednost filtra (c)
REFERENTNA DULJINA PERIODIKI

NEPERIODIKI PROFIL
DULJINA VREDNOVANJA PROFIL
lr(c) u mm ln = 5lr u mm RSm u m Rz u m Ra u m
0,08 0,4 0,013 do 0,04 do 0,1 do 0,02
0,25 1,25 0,04 do 0,13 0,1 do 0,5 0,02 do 0,1
0,8 4 0,13 do 0,4 0,5 do 10 0,1 do 2
2,5 12,5 0,4 do 1,3 10 do 50 2 do 10
8 40 1,3 do 4 50 10
55
MJERENJE I KONTROLU
Karakteristine duljine ispitivanja su: duljina ispitivanja lt, duljina vrednovanja ln, referentna
duljinu lr.
Referenta duljina lr je iznosom jednaka graninoj vrijednosti filtra c. Na slici 38 prikazan je

odnos karakteristinih duljina 2D profila hrapavosti:
lrlr lr
lr lr
lr lrlr lr
lr
ubrzanje usporenje
ticala lnln ticala
ltlt
Slika 38. Karakteristine duljine 2D profila hrapavosti
Srednja linija profila (Slika 39) se definira za primarni profil, profil hrapavosti i profil
valovitosti, a predstavlja referentnu liniju za izraun parametara. Za primarni profil srednja
linija profila se odreuje metodom najmanjih kvadrata, a za hrapavost i valovitost se odreuje
uz primjenu profilnih filtra c i f.
Slika 39. Srednja linija profila
56
MJERENJE I KONTROLU
7.3.1. Parametri hrapavosti
Parametri se definiraju i raunaju u ovisnosti o vrsti profila. Postoje tri prefiksa parametara
(prvo slovo simbola), koji oznaavaju vrstu profila:
- R je prefiks parametara hrapavosti profila.
- W je prefiks parametara valovitosti profila.
- P je prefiks parametara primarnog profila.
U nastavku su navedeni parametri hrapavosti profila povrine za 2D mjerni sustav:

- Amplitudni parametri - opisuju varijacije po visini profila.
- Uzduni parametri - opisuju varijacije uzdu profila.
- Hibridni parametri - opisuju varijacije iz kombinacije uzdunih i amplitudnih
karakteristika profila.
- Krivuljni i srodni parametri - opisuju varijacije na krivuljama dobivene iz uzdunih i
amplitudnih karakteristika profila.
7.3.1.1. Amplitudni parametri
Ra - najee koriten parametar hrapavosti. Ra predstavlja aritmetiku sredinu apsolutnih

odstupanja profila hrapavosti od srednje linije (Slika 40).
lr
1
Ra
lr Z ( x) dx
0
lr referentna duljina
Slika 40. Srednje aritmetiko odstupanje Ra
57
MJERENJE I KONTROLU
Rp - najvea visina vrha profila na referentnoj duini.

Rv - najvea dubina dola profila na referentnoj duini.
Rz = Rp + Rv je najvea visina profila unutar referentne duine.
lr referentna duina
Slika 41. Parametri Rp, Rv, Rz na profilu hrapavosti
Rt - ukupna visina profila (suma visine najveeg vrha profila i dubine najnieg dola profila
unutar duljine ocjenjivanja).
Rt
ln duina vrednovanja
Slika 42. Parametar Rt na profilu hrapavosti
7.3.1.2. Uzduni parametri
RSm - Srednji korak elemenata profila dan je izrazom:
1 m
RSm Xsi
m i 1
gdje je m broj elemenata profila.
58
MJERENJE I KONTROLU
lr referentna duina
Slika 43. Korak profila
HSC - (High Spot Count) Broj lokalnih vrhova profila unutar duine vrednovanja (Slika 44).
Slika 44. Broj lokalnih vrhova profila
7.3.1.3. Hibridni parametri

1 lr 1 lr
( x )dx
Rq - Srednji kvadratni nagib profila Rq l ( ( x ) ) dx
2
l r 0
r 0
gdje je nagib profila u danoj toci.
59
MJERENJE I KONTROLU
Slika 45. Nagibi profila u razliitim tokama
7.3.1.4. Krivuljni i srodni parametri
Krivuljni parametri se temelje na krivulji udjela materijala profila (Abbott Firestone krivulja
ili krivulja udjela nosivosti podruja). Krivulja je kumulativna funkcija gustoe vjerojatnosti
visine profila povrine (Slika 46). Krivuljni i srodni parametri se koriste za karakterizaciju
tribolokih stratificiranih (slojevitih) povrina.
Triboloke funkcije povrine obino su posljedica redoslijeda operacija obrade. Prva operacija
utvruje opi oblik povrine (gruba obrada), a daljnje operacije poboljavaju zahtjeve
povrine odreene dizajnom. Slijed operacija e ukloniti sve vrhove, dok e dolovi ostati
netaknuti. Ovaj proces dovodi do teksture povrine koja se naziva stratificirana (slojevita)
povrina. Asimetrija razdiobe e biti negativna. Teko je jednim amplitudnim parametrom,
kao to je Ra, prikazati povrinu dosljedno i uinkovito. Zbog toga se za stratificirane
povrine karakterizacija provodi na osnovu krivulja udjela materijala.
Dva vana aspekta profila, razmatraju se odvojeno: gornja povrina koju obino dobijemo
bruenjem i duboki dolovi koji ostanu netaknuti obradom. Gornja povrina odreuje period
uhodavanja, tijelo definira karakteristike troenja, a dolovi karakteristike podmazivanja
(zadravanje ulja).
Abbott Firestone krivulju (Slika 46) promatramo u tri podruja:

1. projekcijski dio: sadri najvie toke projekcije profila povrine
2. sredinji eksploatacijski dio: najvaniji, odreuje ivot pojedinih dijelova
3. niski depresijski dio: slui za zadravanje filma maziva.
60
MJERENJE I KONTROLU
Slika 46. Abbott Firestonova krivulja (Krivulja udjela materijala)
Krivuljni i srodni parametri su definirani na duini vrednovanja.

Rmr(c) - Udio materijala u profilu
Rmr(c)= Ml(c) / ln
Slika 47. Udio materijala u profilu
Parametri hrapavosti krivulje udjela materijala mogu se navesti kako slijedi:

Rpk reducirana visina vrha profila dio profila koji e u tijeku eksploatacije biti prvi
istroen.
Rk dubina jezgre hrapavosti profila dio profila s poveanom nosivosti koja preuzima
osnovna optereenja i bitno utjee na karakteristike i ivotni vijek povrine.
Rvk reducirana dubina dolova profila dio profila koji ima sposobnost zadravanja ulja u
dubokim ljebova koji su stvoreni pri strojnoj obradi povrine.
Mr1 relativni udio materijala u vrhovima.
Mr2 relativni udio ulja u dolovima.
A1- povrina materijala vrhova profila.
A2 povrina maziva dolova profila.
61
MJERENJE I KONTROLU
Slika 48. Isjeak profila (jezgra) izdvojen razinama
7.3.2. Odabir parametara
Prema dosadanjim iskustvenim saznanjima i pretpostavkama, uoene su odreene

povezanosti parametara hrapavosti s traenom funkcijom povrine (Tablica 11).
Tablica 11. Funkcija povrine odabir parametara hrapavosti

PARAMETRI HRAPAVOSTI
FUNKCIJA PRIMJENA PROCES Amplitudni Uzduni Krivuljni i srodni
Ra Rz Rz Rp PC Rpk Rk Rvk A2
Cilindar Honovanje
Kruno
Plat klipa
bruenje
Klizanje
Dinamika Klizni leaj Bruenje
optereenja Umjetni Bruenje /

zglobovi poliranje
Kotrljajui Bruenje /
Kotrljanje
leaj poliranje
Statika Brtvene Glodanje /
Stajanje
optereenja povrine bruenje
Bojenje
Valjanje
povrine - lim
Estetika Elektro-
Kalupni alat za
kemijska
plastiku
erozija
Povrine u
Valjanje /
prehrambenoj
Bez poliranje
industriji
optereenja
Elektro-
kontaktne Platiniranje
Ostalo
povrine
Keramika-
porozne Sinteriranje
povrine
Papir / tkanina
- oznaava maksimalnu dozvoljenu vrijednost za parametar hrapavosti
- oznaava dozvoljeno podruje unutar maksimalne i minimalne vrijednosti za parametar hrapavosti
- oznaava minimalnu dozvoljenu vrijednost za parametar hrapavosti
62
MJERENJE I KONTROLU
8. ODSTUPANJE OD OBLIKA I POLOAJA
Zahtjevi za ispitivanjem odstupanja od oblika i poloaja najee se javljaju u domeni izrade

dijelova i provjere geometrijske tonosti alatnih strojeva. Osnovni simboli sustava tolerancije
oblika i poloaja dani su u tablici 12.
Tablica 12. Simboli sustava tolerancije oblika i poloaja
8.1. Odstupanje od pravocrtnosti i ravnosti
Pravocrtnost je stanje kod kojeg su sve toke na jednom pravcu. Doputeno odstupanje od
pravocrtnosti odreeno je udaljenou izmeu dva paralelna pravca koji obuhvaaju realnu
tvorevinu (Slika 49).
Slika 49. Odstupanje od pravocrtnosti
63
MJERENJE I KONTROLU
Ravnost je stanje povrine kod kojeg su sve toke u jednoj ravnini. Doputeno odstupanje od
ravnosti odreeno je prostorom izmeu dviju ravnina koje su meusobno udaljene za iznos
doputenog odstupanja Tra. (Slika 50).
Slika 50. Odstupanje od ravnosti
Odstupanje od ravnosti odreeno je zbrojem udaljenosti dviju najvie udaljenih toaka (jedna
s donje a druga s gornje strane ravnine) od ravnine dobivene metodom najmanjih kvadrata.
8.1.1. Metode ispitivanja ravnosti tehnikih povrina
Mjerenje ravnosti temelji se na mjerenju pravocrtnosti. Mrea pravaca na mjernoj povrini

omoguuje pronalazak traenih geometrijskih znaajki povrine. Zbog toga je nuno, prije
poetka mjerenja, razraditi plan mjerenja prema kojem se utvruje sljedee:
metoda mjerenja
izbor tipa i duljina mjerne baze
raspored i redoslijed mjerenja mjernih pravaca
Najee se u primjeni susreu dva tipa rasporeda mjernih pravaca i to pravokutni ili Grid i
dijagonalni tip ili Union Jack.
Slika 51. Pravokutni ili Grid raspored Slika 52. Dijagonalni ili Union Jack
raspored
64
MJERENJE I KONTROLU
Na raspolaganju postoji velik broj metoda mjerenja ravnosti povrine , a prvenstveno se dijele
s obzirom na koritenu mjernu opremu:
lineal s komparatorom
3D duinski mjerni ureaji
autokolimator
laserski mjerni sustav
koincidentna libela.
8.2. Odstupanje od krunosti
Krunost se odnosi na stanje krune linije ili povrine krunog dijela, kod kojeg su sve toke
na liniji ili na obodu poprenog presjeka dijela jednako udaljene od sredinje toke.
Odstupanje od krunosti TK je radijalna irina prstenaste povrine izmeu dvije komplanarne,
meusobno koncentrine krunice. Niti jedna toka profila ne smije izlaziti van prstenaste
povrine (Slika 53).
T
K
Slika 53. Odstupanje od krunosti
Karakteristine greke krunosti dane su na slici 54.
a) ovalnost b) izboenost c) valovitost
Slika 54. Karakteristine greke krunosti
65
MJERENJE I KONTROLU
8.2.1. Metode ispitivanja krunosti
Metode ispitivanja krunosti s unutranjom mjernom referencom (kao mjerna referenca uzima
se jedna ili vie toaka s povrine kontroliranog izratka):
- dijametralno ispitivanje krunosti
- ispitivanje krunosti primjenom mjernih iljaka
- ispitivanje krunosti primjenom V-prizmi.
Metode ispitivanja krunosti s vanjskom mjernom referencom (kao mjerna referenca uzima se
vanjski element, npr. os vrtnje okretnog stola mjernog ureaja).
- tip rotirajueg stola
8.2.2. Ispitivanje krunosti primjenom mjernih iljaka i primjenom V-prizmi
Odstupanje od krunosti cilindrinih dijelova primjenom mjernih iljaka mjeri se na nain

prikazan na slici 55. Krunost se odnosi na jedan presjek cilindrinog komada, to se kod ove
metode osigurava graninikom. Pri tome se uzimaju u obzir varijacije oitanja (maksimalna
vrijednost minimalna vrijednost) mjernog instrumenta za jedan okretaj dijela.
MIN MAX
graninik
Slika 55. Mjerenje krunosti primjenom mjernih iljaka
Princip mjerenja krunosti primjenom V- prizmi prikazan je na slici 56.
66
MJERENJE I KONTROLU
Slika 56. Ispitivanje krunosti primjenom V-prizmi
Princip oitanja odstupanja isti je kao to je opisano kod mjerenja krunosti primjenom
mjernih iljaka (Slika 55). Mjerenje se provodi u V - prizmama nazivnih kutova 600, 900 i
1200.
S porastom kuta prizme izmjereno odstupanje od krunosti ovalnih uzoraka (parni broj
izboina) raste, a izboenih uzoraka (neparni broj izboina) pada (Slika 57).
67
MJERENJE I KONTROLU
Stvarno
Stvarno odstupanje
odstupanje od
od krunosti
krunosti
=60
=90
=120
=180
Slika 57. Ovisnost promjene izmjerenog odstupanja od krunosti s kutom V-prizme
68
MJERENJE I KONTROLU
8.2.3. Mjerenje krunosti metodom s vanjskom mjernom referencom
Metoda ispitivanja krunosti s vanjskom mjernom referencom primijeniti e se na ureaju za

ispitivanje krunosti - tip rotirajueg stola (Slika 58).
Pick-up
Ticalo
Izradak
Referentna Okretni stol

os
Slika 58. Princip ureaja za mjerenje krunosti s vanjskom mjernom referencom tip
okretnog stola
Metode za procjenu odstupanja od krunosti:
metoda najmanjih kvadrata

metoda najmanje opisane krunice
metoda najvee upisane krunice
metoda najmanje krune zone.
69
MJERENJE I KONTROLU
9. LITERATURA
[1] Meunarodni sustav jedinica (SI), Meuvladina organizacija Dogovora o metru, 8.

izdanje 2006.
[2] JCGM 200:2008: Meunarodni mjeriteljski rjenik Osnovni i opi pojmovi i
pridrueni nazivi (VIM), Dravni zavod za mjeriteljstvo, Zagreb, 2009.
[3] JCGM 100:2008 Vrednovanje mjernih podataka Upute za iskazivanje mjerne
nesigurnosti
[4] JCGM 101:2008 Vrednovanje mjernih podataka Dopuna 1. Uputama za iskazivanje
[5] mjerne nesigurnosti Prijenos razdioba uporabom metode monte karlo
[6] International Standard: ISO 5725-2, Accuracy (trueness and precision) of measurement
and results, ISO, 1994.
[7] Mark Curtis and Francis Farago, Handbook of Dimensional Measurement, 2010.,
Industrial Press Inc.,U.S.; 5th Revised edition edition 2013.
[8] Horvati, A.:Statistika u mjeriteljstvu, diplomski rad FSB Zagreb 2013.
[9] Runje, B.: Istraivanje mjernih nesigurnosti u postupcima umjeravanja etalona duljine,
Doktorska disertacija, FSB, Zagreb, 2002.
[10] Runje, B., Bari, G., Kralj, H.: Utjecaj kvalitete mjernog sustava na procjenu
sposobnosti procesa, II Kvaliteta-nasljee za budunost, HKD, ibenik, 2010.
[11] tipak, M.: Izrauni mjerne nesigurnosti, diplomski rad FSB Zagreb 2013.
[12] Markovi, M.: Utjecaj hrapavosti povrina na debljinu sloja premaza, zavrni rad FSB
Zagreb 2012.
[13] Leach, R. K.: The measurement of surface texture using stylus instruments,
Measurement Good Practice Guide No. 37, July 2001.
[14] http://www.dzm.hr/_download/repository/MjeriteljstvoUkratko3.pdf (23.09.2013.)
70

764412.predavanja TTM PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

764412.predavanja TTM PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Biserka Runje

8. ODSTUPANJE OD OBLIKA I POLOAJA ................................................................... 63

Tona i precizna mjerenja su nasuna potreba u svim podrujima ljudske djelatnosti. U

Danas je neophodno potrebno poticati istraivanja i razvoj u podruju mjerenja i ispitivanja,

2. OSNOVNI POJMOVI U MJERITELJSTVU

Definicije, pojmovi i pridrueni nazivi koji se upotrebljavaju u mjeriteljstvu dani su u

Mjeriteljstvo (metrologija) je znanost o mjerenju i njegovoj primjeni. Mjeriteljstvo obuhvaa

Mjerna nesigurnost je parametar pridruen rezultatu mjerenja koji opisuje rasipanje

Slika 1. Primjeri izravnog mjerenja

Metoda u kojoj se mjerena veliina usporeuje s istovrsnom veliinom poznate vrijednosti,

Slika 2. Primjer usporedbene metode mjerenja

Metoda u kojoj se vrijednost mjerene veliine odreuje mjerenjem drugih veliina to su s

Slika 3. Primjeri posredne metode mjerenja

Mjeriteljska infrastruktura podrazumijeva temelj mjeriteljstva. Ona se u veini zemalja sastoji

Meunarodni sustav jedinica SI

mjere (Conference Generale des Poids et Mesures, CGPM) te je istovremeno odlueno da e

Tablica 1. Vrste mjernih etalona

Skup postupaka kojima se u odreenim uvjetima uspostavlja odnos izmeu vrijednosti

Sljedivost je svojstvo mjernog rezultata kojim se rezultat dovodi u vezu s navedenim

Slika 4. Lanac sljedivosti

Pogreke se prema uzroku nastajanja dijele na sustavne, sluajne i grube pogreke.

SUSTAVNE SLUAJNE GRUBE

Slika 5. Vrste pogreaka

3.1. Sustavne pogreke

Obiljeja sustavnih pogreaka:

Netonost se definira kao razlika izmeu dobivenog rezultata mjerenja i referentne

3.1.1. Geometrijske pogreke 1. i 2. reda

Geometrijske pogreke se javljaju zbog neparalelnosti mjernih povrina mjernog instrumenta

a) Pomino mjerilo: Nije b) Mikrometar: Zadovoljen Abbeov

Slika 8. Geometrijske pogreke 1. i 2. reda

Slika 9. Abbeov princip mjerenja

Slika 10. Prikaz pogreke kod mjerenja pominim mjerilom

POGREKA = POGRENO - TONO

Iznos pogreke P oznaene, na slici 10, duljinom IJ odgovara duljini GE

Slika 11. Trokut s pogrekom P

Uz pretpostavku E = L iznos pogreke proizlazi iz sukladnosti trokuta IJL i FGE.

pri emu je:

Razvojem funkcije u MacLaurinov red slijedi:

3.1.2. Linearna pogreka

Slika 13. Linearna pogreka

Slika 14. Prikaz regresijskog pravca i pravca y = x

Linearnu pogreku opisuje koeficijent smjera regresijskog pravca

pri emu je:

Iznos linearne pogreke = 1 a

3.1.3. Sustavna pogreka zbog utjecaja temperature

Rezultate mjerenja potrebno je iskazati na referentnoj temperaturi od 20 C. Ukoliko su

izmjerena duljina predmeta

odstupanje temperature predmeta od 20 C

odstupanje temperature mjerila od 20 C

koeficijent temperaturnog rastezanja materijala predmeta mjerenja

koeficijent temperaturnog rastezanja materijala mjernog instrumenta

Prilikom mjerenja duljine predmeta indirektnom metodom temperaturna korekcija se provodi

izmjerno odstupanje duljine predmeta

odstupanje temperature etalona od

odstupanje temperature predmeta od

koeficijent temperaturnog rastezanja materijala predmeta mjerenja

koeficijent temperaturnog rastezanja materijala mjernog instrumenta

Nazivna duljina etalona

3.2. Sluajne pogreke

Sluajne pogreke u tijeku ponovljenih mjerenja iste veliine mijenjaju se na nepredvidiv

Slika 15. Sluajna pogreka

Mjerna preciznost je bliskost slaganja izmeu izmjerenih vrijednosti veliine dobivenih

a) Preciznost u uvjetima ponovljivosti