UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET

ODSJEK/SMJER : OPĆA KINEZIOLOGIJA

ANALIZA PRIMJENE ODREĐENIH DIJAGNOSTIČKIH TESTOVA U

NOGOMETU

-magistarski rad-

Kandidat: Mentor:

Mirudin Osmančević Prof.dr. Damir Ahmić

Travnik, 2019.
PODACI I INFORMACIJE O KANDIDATU MAGISTARSKOG RADA:

1. Ime i prezime: Mirudin Osmančević

2. Datum i mjesto rođenja: 18.09.1993

3. Mjesto i adresa stanovanja: Kalinska 43/1, Novi Travnik

4. Naziv završenog fakulteta i godina diplomiranja: Edukacijski fakultet – smjer Opća

kineziologija, 2018. godine.

INFORMACIJE O MAGISTARSKOM RADU

1. Naziv master studija: Univerzitet u Travniku, smjer Opća kineziologija

2. Naslov magistarskog rada: Analiza primjene određenih dijagnostičkih testova u nogometu

3. Mentor: Prof. dr. Damir Ahmić

4. Broj i datum Odluke Naučnog vijeća kojom je rad prihvaćen:

5. Datum obrane Magistarskog rada: 2019.

SASTAV KOMISIJE ZA OBRANU MAGISTARSKOG RADA

1. Prof. dr Branimir Mikić predsjednik

2. Prof. dr Damir Ahmić mentor

3. Prof. dr Hazim Selimović, član

4. Doc. dr Amra Tuzović, zamjenski član

POTPIS MENTORA

---------------------------------

2
 SADRŽAJ

SAŽETAK........................................................................................................................................................ 5
SUMMARY ..................................................................................................................................................... 6
UVOD .............................................................................................................................................................. 7
1. DIJAGNOSTIČKE KARAKTERISTIKE TESTOVA U NOGOMETU ................................................ 9
1.1. Definisanje pojmova......................................................................................................................... 9
1.1.1. Dijagnostički testovi ................................................................................................................. 9
1.1.2. Fudbal ....................................................................................................................................... 9
1.1.3. Trening ..................................................................................................................................... 9
1.1.4. Mjerenja ................................................................................................................................... 9
1.2. Dijagnostika u sportu...................................................................................................................... 10
1.3. Važnost dijagnostike ...................................................................................................................... 12
1.4. Postupci funkcionalne dijagnostike u fudbalu ................................................................................ 13
2. PRISTUPNA RAZMATRANJA ........................................................................................................... 15
2.1. Kontrola treniranosti u nogometu ................................................................................................... 15
2.2. Primjena terenskih testova za procjenu VO2MAX ........................................................................ 17
2.3. Nove tehnologije u dijagnostici treniranosti sportaša .................................................................... 18
2.4. Dijagnostički testovi za procjenu aerobnog kapaciteta .................................................................. 24
2.4.1. Anerobni energetski kapaciteti ............................................................................................... 29
2.4.2. Protokoli testova za procjenu energetskih kapaciteta ............................................................. 37
2.4.3. Terenski testovi u dijagnostici ................................................................................................ 39
2.5. Izbor adekvatnog protokola testiranja za procjenu aerobnog i anaerobnog energetskog kapaciteta
41
2.6. Primjena rezultata dijagnostičkog postupka za usmjeravanje ekipa i individualaca u kondicijiskim
treninzima ................................................................................................................................................... 43
2.7. Kontrola kvalitete transformacijskih procesa pomoću dijagnostike u sportu ................................. 44
3. PREDMET, PROBLEM I CILJ ISTRAŽIVANJA ................................................................................ 46
4. ZADACI ISTRAŽIVANJA ................................................................................................................... 47
5. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA ............................................................................................................... 48
6. METODE ISTRAŽIVANJA .................................................................................................................. 49
7. REZULTATI ISTRAŽIVANJA............................................................................................................. 51
7.1. Stanje upotrebe dijagnostičkih testova u nogometu ....................................................................... 51
7.2. Bolje rangirani klubovi ................................................................................................................... 62
7.3. Lošije rangirani klubovi ................................................................................................................. 66

3
 7.4. Razlike između bolje i lošije rangiranih klubova u odnosu na upotrebu dijagnostičkih testova .... 70
8. TEORIJSKA I PRAKTIČNA VRIJEDNOST RADA ........................................................................... 73
9. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................................ 74
IZVORI I LITERATURA .............................................................................................................................. 75
PRILOG ......................................................................................................................................................... 76
- Anketa ................................................................................................................................................ 76
- Tabele i grafikoni ............................................................................................................................... 78
IZJAVA O PLAGIJARIZMU ........................................................................................................................ 81

4
SAŽETAK

U ovom radu istraživan je nivo primjene dijagnostičkih testova u nogometnim klubovima,

kao i objašnjenje same važnosti dijagnostičkih testova. U ovoj teorijskoj analizi korištena je
tehnika analize medijskih sadržaja i analiza dokumenata, na osnovu kojih su izabrane i metode
rada, te analiza elektronskih medija, stručnih i naučnih časopisa te udžbenika iz ove oblasti.
Uzorak ispitanika su bili nogometni klubovi iz Bosne i Hercegovine. Baterija testova koja se
koristila u ovom istraživanju su upitnici koji daju odgovor na nivo i vrstu upotrebe dijagnostičkih
testova. Rezultati su pokazali određen nivo upotrebe dijagnostičkih testova i određenu razliku
između bolje rangiranih i lošije rangiranih klubova, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih
testova.Na današnjem stupnju razvoja sporta provode se različiti dijagnostički postupci odnosno
mjerenja sposobnosti, osobina i znanja sportaša u funkciji vrednovanja stanja treniranosti i
sportske forme.

Ključne riječi: nogomet, dijagnostika, klubovi.

5
SUMMARY

This paper examines the level of application of diagnostic tests in football clubs, as well
as the explanation of the importance of diagnostic tests. In this theoretical analysis, a technique of
media content analysis and document analysis was used, based on which the methods of work
were selected, as well as analysis of electronic media, professional and scientific journals and
textbooks in this field. The sample of respondents were football clubs from Bosnia and
Herzegovina. The test battery used in this study is questionnaires that provide an answer to the
level and type of use of diagnostic tests. The results showed a certain level of use of diagnostic
tests and a certain difference between better ranked and poorly ranked clubs when it comes to the
use of diagnostic tests. At present, the development of sports is performed by various diagnostic
procedures, ie measuring the abilities, qualities and knowledge of athletes in the function of
evaluating the state of training and sports forms.

Keywords: soccer, diagnostics, clubs.

6
UVOD

U ovom radu je naglasak stavljen na samu primjenu dijagnostičkih testova u nogometu,

obrazlaganje osnovne i svrha određenih testova. Fudbal (engl. football, od reči (engl. foot) —
stopalo, i (engl. ball) — lopta) ili nogomet kolektivni je sport koji se igra između dvije ekipe,
sastavljene od po jedanaest igrača. Fudbal je trenutno najpopularniji sport na svijetu. Igra se u
preko 200 zemalja. Mogu ga igrati ljudi svih godišta i oba pola. Često se o fudbalu govori kao o
„najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“. Igra se fudbalskom loptom na pravougaonom igralištu s
travnatom ili vještačkom podlogom. Golovi su smješteni jedan nasuprot drugom na kraju uže
strane igrališta. Cilj igre je ubaciti loptu u protivnički gol bilo kojim dijelom tijela osim rukom.
Jedino golman može u ograničenom prostoru, takozvanom kaznenom prostoru, igrati rukom.
Pobjednik utakmice je ekipa koja na kraju utakmice postigne više golova.

Savremena fudbalska igra razvila se u Engleskoj poslije stvaranja prvog fudbalskog

saveza 1863. godine. Prva pravila datiraju iz iste godine, a sa manjim promjenama održala su se i
do danas. Najviše fudbalsko tijelo je FIFA (Fédération Internationale de Football Association). I
FIFA ima svoje takmičenje koje organizuje svake četiri godine a to je Svjetsko prvenstvo za
reprezentacije.

Fudbal je igra koja se igra po tzv. fudbalskim pravilima. 22 igrača obje ekipe na terenu se
koriste fudbalskim pravilima kako bi što više sačuvali loptu u svom posjedu i što prije i što više je
sprovela u protivnički gol. Ekipa koja na kraju postigne što više golova ona je pobjednik utakmice
,a isto tako utakmica može završiti i neriješenim ishodom.

Utakmica u fudbalu ne može započeti bez kapiten i golmana,a samo golman ima
određenu ulogu u ekipi dok svi ostali igrači mogu igrati na svim drugim pozicijama. U modernom
fudbalu, postoje, osim golmana, još tri osnovne pozicije:

• napadači: čija je glavna uloga postizanje gola

• vezni igrači: čija je uloga oduzimanje lopte protivniku, te dodavanje lopte svojim
napadačima

• bekovi: njihova je uloga sprečavanje protivničke ekipe da postigne gol.

7
 Igre koje su se temeljile na šutiranju lopte odigravale su se u mnogim zemljama tokom
istorije. Najstarija igra o kojoj postoje dokumenti je cuju, koja se pominje tokom vojnih vježbi za
vrijeme dinastije Čin u Kini (255.-206. prije nove ere). Ostale pradavne igre bile su kemari u
Japanu i harpastum u Starom Rimu.

Pravila fudbalske igre su donešena sredinom 19. stoljeća i nakon toga je došlo do
ujedinjena svih vrsta fudbala koji su se počeli igrati po srednjim školama u Velikoj Britaniji, zato
se Velika Britanija i smatra tvorcem fudbala. Prva su pravila izmišljena u Kembridžu 1848, ali
nisu bila usvojena. Neki su klubovi donosili sopstvena pravila, a najpoznatija su bila

„Šefildska fudbalska pravila“ iz 1867. Zatim, 1862, Džon Čarls Tring iznosi svoju vrstu
pravila koja su imala najviše utjecaja u sticanju „fiksnih pravila“ koji se i dan danas koriste s tim
da se iz godine u godinu pomalo mijenjaju.

Najstarije fudbalsko takmičenje je engleski FA kup, prvi put održan 1872. Engleska je
takođe vlasnik najstarije lige, koja je osnovana 1888. od strane Aston Vile. Originalni sistem
takmičenja okupljao je 12 ekipa iz srednje i sjeverne Engleske.

FIFA je osnovana 1904. u Parizu.

Danas, fudbal svoj status najpopularnijeg sporta na svijetu duguje jednostavnim

pravilima i minimalnoj opremi. Fudbal se danas igra na profesionalnom nivou u više od dvjesto
zemalja svijeta, a zanimljivo je napomenuti da je, prema FIFA-i, veći broj amatera nego
profesionalaca. Također, FIFA je 2001. objavila da preko 250 miliona ljudi igra fudbal redovno za
neki profesionalni ili amaterski.

8
 1. DIJAGNOSTIČKE KARAKTERISTIKE TESTOVA U NOGOMETU

1.1. Definisanje pojmova

1.1.1. Dijagnostički testovi

Testiranje odnosno dijagnostika u sportu je u najmanju ruku prikupljanje upotrebljivih

informacija o inicijalnom, tranzitivnom i finalnom stanju nogometaša u prostoru sposobnosti i
osobina koje znatno sudjeluju u jednadžbi specifikacije uspjeha u fudbalu.

1.1.2. Fudbal

Fudbal je kolektivni sport ,poznat kao „najvažnija sporedna stvar na svijetu“ koji se igra
između dvije ekipe koje se sastoje od po 11 igrača na terenu.

1.1.3. Trening

Trening je sistematsko vježbanje, tj. povremeno pripremanje tijela vježbanjem kako bi

moglo, na utakmici biti u najboljoj kondiciji i razviti punu vještinu i snagu.

1.1.4. Mjerenja

Mjerenja su sredstva skupljanja informacija pomoću kojih se planiraju buduće aktivnosti.

Oni su neophodni pri programiranju trenažnog procesa. Konstantno napredovanje igrača je
nezamislivo bez ovih aktivnosti i zbog toga su takve informacije veoma važne za svakog trenera.

9
 1.2. Dijagnostika u sportu

Kada je riječ o sportovima izdržljivosti, važnost dijagnostike postaje još bitnija. Da bi se

pratio rad, napredak i stanje treniranosti, neophodno je obavljati nekoliko osnovnih testova
funkcionalnih sposobnosti u toku godine. Tada se dobijaju veoma značajni parametri koji pomažu
u kreiranju mezocliklusa i mikrociklusa. Pravilnim formiranjem i usklađivanjem treninga u
zavisnosti od dobijenih parametara trenažni sistem postaje efikasniji i igrač i trener rade pametnije,
odnosno uz manji napor sportista postiže bolje rezultate. Prošlo je vrijeme kada je cilj bio trenirati
što više i što jače. Danas je poznato mnogo više o fiziologiji i medicini sporta, i mnogi
metabolički procesi su objašnjeni, tako da se veoma efikasno može ciljati određeni tip treninga sa
veoma jasnim efektima koji će uslijediti nakon treninga ili trenažnog procesa koji je za cilj imao
određeni stimulans.

Prije početka testiranja bitno je odrediti proces evaluacije i potrebe testova, i jasno znati
kakvi rezultati (tip rezultata) se očekuju nakon testa. Faktori koji utiču na testiranje se moraju
veoma pažljivo uzeti u obzir da bi se dobili što realniji rezultati. Sportisti koji su testirani moraju
biti upoznati sa svim detaljima protokola i moraju biti upoznati sa svim potencijalnim rizicima
koje nosi određeni test funkcionalnih sposobnosti. Profesionalni i vrhunski sportisti su familijarni
sa većinom vrstom testova jer ih primjenjuju godinama, tako da za njih praktično i ne postoji rizik
ili je veoma nizak.1

Da bi se kvalitetan plan i program treninga u vrhunskom sportu izradio i uspješno proveo,

nužno je imati uvid u specifične zahtjeve pojedinog sporta ili sportske discipline te uvid u aktualno
stanje relevantnih sposobnosti, osobina i znanja sportaša i sportske skupine. Zbog toga valja
utvrđivati i pratiti one morfološke, funkcionalne, biokemijske, biomehaničke, bazične i specifične
motoričke te psiho-sociološke pokazatelje koji će omogućiti uspješnu dijagnostiku inicijalnih,
tranzitivnih i finalnih stanja treniranosti u funkciji postizanja i očuvanja vrhunskih sportskih
rezultata. Osim u vrhunskom sportu, dijagnostika, mnogo važniju ulogu ima kod mladih sportaša i
djece gdje i najmanja greška u trenažnom programu i opterećenju može imati znatne posljedice, ne
samo na sportsku formu, već i na pravilan rast i razvoj organizma.

1
http://www.ognjenstojanovic.com/dijagnostika-u-sportu/

10
Naši programi sportske dijagnostike se individualno kreiraju s obzirom na dob, spol, sport i razinu
profesionalnosti kojim se netko bavi. Na taj način klijentima pružamo maksimalno individualiziran
pristup koji omogućava najbolju implementaciju dijagnostike u trenažni proces. Tim koji provodi
dijagnostičke postupke se sastoji od liječnika, sportskog znanstvenika, kineziologa i fizioterapeuta.

Paleta dijagnostičkih usluga koje nudimo se sastoji od procjene morfološkog statusa, funkcinalnog
statusa lokomotorng sustava, procjene motoričkih sposobnosti, izokinetičkog testiranja,
tenziomiiografije, utvrđivanja funkcionalnih sposobnosti, biokemijskog statusa, nutricionističkog
savjetovanja, te situacijske i notacijske analize sportske izvedbe.

MORFOLOGIJA

Morfološka obilježja trebalo bi pratiti tijekom svih faza rasta i razvoja djece, bez obzira
bave li se ona vrhunskim sportom, rekreativnim aktivnostima ili uopće nisu uključena u sportske
aktivnosti. Antropometrijske karakteristike dio su antropoloških obilježja, a definirane su kao
osobina odgovorna za dinamiku rasta i razvoja i karakteristike građe morfoloških obilježja kojima
pripadaju rast kostiju u dužinu i širinu, mišićna masa i potkožno masno tkivo. Mjerenje
morfoloških karakteristika radi se u skladu s napucima Međunarodnog biološkog programa (IBP),
a provode ga educirani i iskusni mjeritelji.

MOTORIČKE SPOSOBNOSTI

Motoričke sposobnosti razvijaju se različitim metodama i modalitetima treninga, a

utvrđuju se testovima motoričkih sposobnosti. Prilikom testiranja mladih nogometaša, ovisno o
dobi, sportskom stažu, sportskoj disciplini, fazi natjecateljske sezone i razini treniranosti, iz
sveukupne baze motoričkih testova odabiru se oni testovi motoričkih sposobnosti koji su u danom
trenutku primjenjivi i potrebni za analizu stanja treniranosti. Nakon provedenog testiranja podaci
se unose u bazu podataka gdje se statističkim analizama uspoređuje ispitanik sa selekcioniranom
populacijom vrhunskih sportaša, te na taj način pozicioniramo vrijednost testova unutar specifične
populacije. Na temelju analize pišu se preporuke i korekcije trenažnog plana i programa i daljnjeg
razvoja sportske forme.

FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI

Dijagnostika funkcionalnih sposobnosti u sportu, u uvjetima precizno kontroliranih

opterećenja, daje informacije o trenutnom stanju krvožilnog, dišnog i mišićnog sustava u njihovoj

11
osnovnoj zajedničkoj zadaći – izmjeni plinova. Općeprihvaćeni parametri za procjenu aerobnoga
kapaciteta, tj. dugotrajne izdržljivosti, jesu maksimalan primitak kisika te aerobni i anaerobni prag.
Kod nas možete odraditi laboratorijske testove (spiroergometrija na traci, spiroergometrija na
biciklu, laktat test na traci i laktat test na biciklu) i terenske testove (laktat test na terenu, beep test,
conconi i specifične testove za procjenu energetskih kapaciteta u pojedinom sportu)

SITUACIJSKA ANALIZA

Istraživači su dokazali da ljudsko opažanje i pamćenje nisu dovoljno pouzdani kako bi

bili točan i objektivan pokazatelj izvedbe sportaša, posebice ne u kompleksnim sportovima kao što
je nogomet, rukomet i košarka. Situacijska analiza nam daje uvid u strukture kretanja, energetsku
potrošnju, te u tehničku i taktiču izvedbu, a dijeli se na notacijsku i strukturalnu analizu.
Notacijska analiza je objektivan način bilježenja izvedbe, tako da ključni dijelovi izvedbe mogu
biti ocijenjeni na dosljedan i pouzdan način. Notacijska analiza omogućava povratnu informaciju
o situacijskoj efikasnosti sportaša koja je točna i objektivna.Strukturalna analiza omogućuje uvid u
faze igre strukture kretanja, intezitet kretanja, te strukturalne jedinice tehnike i taktike.
Strukturalna analiza ima za cilj prezentirati opterećenja s kojima su igrači konfrontirani tijekom
utakmice. Analizu provodimo sa GPS sustavom Catapult koji koriste velik broj vrhunskih
sportskih momčadi.

1.3. Važnost dijagnostike

Sportska je dijagnostika skup postupaka za mjerenje, procjenjivanje i vrednovanje

treniranosti sportaša (Milanović, 2010). Nezaobilazna je aktivnost za unapređivanje sporta i
sportskih rezultata. Marković i Bradić (2008) govore o nekoliko temeljnih razloga zbog kojih se
provodi testiranje kondicijskih sposobnosti nogometaša: prepoznavanje i selekcija mladih
nogometaša, utvrđivanje „jakih“ i „slabih“ strana kondicijske pripremljenosti nogometaša,
praćenje i evaluacija efekata rehabilitacijskih tretmana, prevencija ozljeda, davanje povratne
informacije igračima o njihovu napretku i stanju treniranosti, motiviranje igrača da više i
intenzivnije treniraju Isti autori govore kako postupak testiranja mora biti standardiziran te igrači
moraju biti upoznati s ciljevima, ali i izvedbom svakog testa. Upute igračima moraju biti jasne i
nedvosmislene, igrači moraju biti odmorni i zdravi, motivirani i dobro zagrijani. Testove za
provedbu dijagnostike energetskih kapaciteta s obzirom na mjesto testiranja.

12
 Vučetić (2004) dijeli na laboratorijske i terenske testove. Maksimalni primitak kisika
najbolje je procijeniti u laboratoriju na pokretnom sagu, biciklergometru ili veslačkom ergometru
gdje se, osim procjene maksimalnog primitka kisika, dobivaju informacije i o ostalim
ventilacijskim i metaboličkim parametrima.

Kod većine nogometnih klubova malo je ko u mogućnosti koristiti usluge dijagnostičkih

centara te se u tim slučajevima primjenjuju terenski testovi za procjenu aerobne izdržljivosti.
Terenski testovi moraju zadovoljiti kriterije valjanosti i pouzdanosti da bi ih bilo moguće
upotrijebiti. Omogućuju procjenu složenih specifičnih struktura kretanja, što je vrlo teško provesti
u laboratoriju (Calleja i sur., 2004).

Testiranje odnosno dijagnostika u sportu podrazumijeva prikupljanje upotrebljivih

informacija o inicijalnom, tranzitivnom i finalnom stanju sportaša u prostoru sposobnosti i osobina
koje znatno sudjeluju u jednadžbi specifikacije uspjeha u konkretnom sportu. Testiranjem
dobijamo uvid u stanje morfološke, motoričke i funkcionalne komponente treniranosti sportaša i
sportske ekipe. Skup testova možemo primjenjujemo u više vremenskih tačaka, a obavezno na
početku, u sredini i na kraju pripremnog te u sredini i na kraju natjecateljskog razdoblja.

1.4. Postupci funkcionalne dijagnostike u fudbalu

Primjenjuju se radi utvrđivanja nivoa treniranosti srčano-žilnog i respiratornog sustava.

Pokazatelji stanja aerobnog kapaciteta (aerobne izdržljivosti) su maksimalni i relativni maksimalni
primitak kisika. Na temelju primitka kisika te maksimalne frekvencije srca određuju se zone pulsa
koje su od neprocjenjive važnosti u tijeku doziranja trenažnih opterećenja.

F 12 – trčanje 12 minuta- Cooperov test

Test se izvodi na otvorenom ili u zatvorenom prostoru, a cilj je u 12 minuta proći čim veću
udaljenost. Rezultat se mjeri u metrima.

13
Tablica 1. Normativi Cooperovog testa za muške

Slika 1. Prikaz jednog Cooperovog testa kod muškaraca

Slika 2. Tablica kojom se koriste profesionalci

14
 2. PRISTUPNA RAZMATRANJA

2.1. Kontrola treniranosti u nogometu

Treniranost je složeno sportaševo stanje koje podrazumijeva: njegovo optimalno

zdravstveno stanje, visoku razvijenost i optimalnu strukturu funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti, vrhunsku tehničku i taktičku pripremljenost te psihičku stabilnost. Treniranost
određuje razinu sportaševe specifične radne sposobnosti, njegov aktualni kapacitet za postizanje
vrhunskih rezultata u konkretnoj sportskoj disciplini(Milanović, 2010). Sportska dijagnostika je
skup postupaka za mjerenje, procjenjivanje i vrednovanje treniranosti sportaša. Nezaobilazna je
aktivnost za unapređivanje sporta i sportskih rezultata. U procesu sportske pripreme valja provoditi
testiranja (rabiti mjerne instrumente-manifestne varijable) na temelju kojih se procjenjuju sve bitne
dimenzije pripremljenosti sportaša. Pritom ih se nastoji što više iskazivati brojkama. Dijagnostički
su postupci, s jedne strane, predmet znanstvenih istraživanja, a s druge dio svakodnevne
prakse.(Milanović, 2010). Za određivanje ciljeva treninga nužno je imati uvid u stanje relevantnih
sposobnosti, osobina i znanja sportaša. Zbog toga valja utvrđivati i pratiti morfološke,
funkcionalne, biokemijske, biomehaničke, motoričke, socijalne i psihičke pokazatelje stanja
treniranosti (Milanović i Heimer, 1997). Na temelju ovih definicija vrlo je jasno zbog čega
trebamo testirati i kontrolirati sposobnosti nogometaša: zbog selekcije, utvrđivanja „jačih“ i
„slabijih“ strana te praćenja i evaluacije efekata treninga, zbog davanja povratnih informacija
igračima kako bismo ih motivirali ali i prevenirali mogućnost ozljeda. Načela testiranja nalažu da
svi postupci testiranja moraju biti standardizirani, nogometaši moraju biti upoznati sa izvedbom i
ciljem testa. Upute koje dajemo odmornim i zdravim nogometašima prije testiranja moraju biti
svima razumljive, a redoslijed testova treba biti optimalan. Uza sve navedeno važno je naglasiti da
nogometaši koje testiramo moraju biti motivirani.

Testovi se mogu primijeniti :

- na početku pripremnoga razdoblja za jesenski dio

- pred početak jesenskoga dijela natjecateljske sezone

- na sredini jesenskoga dijela natjecateljske sezone

15
- na početku pripremnoga razdoblja za proljetni dio natjecateljske sezone

- pred početak proljetnoga dijela natjecateljske sezone

- na sredini proljetnoga dijela

Sve informacije i rezultate koje trener dobije nakon testiranja zasigurno će biti od velike pomoći
prilikom selekcije i usmjeravanja nogometaša na adekvatne pozicije (kod tehničko- taktičkih
zahtjeva koje će trener postaviti za vrijeme natjecateljskog perioda).

Maximalni primitak kisika u nogometu

VO2max jedan od opće prihvaćenih parametra za procjenu aerobne izdržljivosti. Apsolutne

vrijednosti VO2max povećavaju se tijekom djetinjstva iz godine u godinu, dok za razliku od njih,
relativne vrijednosti maksimalnog primitka kisika ostaju stabilne u muškaraca (Rowland, 1990).
Istraživanje Jacksona i suradnika (1995) pokazalo je da se starenjem smanjuje relativni primitak
kisika. Prosječni godišnji pad kod muškaraca iznosio je 0,46 ml/kg/min (1,2%), a kod žena 0,54
ml/kg/min (1,7%). Neki od razloga ovoj pojavi su smanjenje maksimalnog broja otkucaja srca te
udarnog volumena srca. Maksimalni primitak kisika ovisi o sposobnosti srčanožilnog i dišnog
sustava da dopremi atmosferski kisik do mišićnih stanica i o sposobnosti radne muskulature da
iskoristi kisik u procesu oksidativne razgradnje hranjivih tvari (Vučetić i Šentija, 2004). Faktore
koji ograničavaju maksimalni primitak kisika se dijeli na unutrašnje i vanjske faktore (Rađo
,2000). Unutrašnji faktori su plućna ventilacija, difuzni kapacitet pluća, minutni volumen srca,
kapacitet krvi za transport kisika, periferna upotreba kisika te sastav mišićnog tkiva, dok su vanjski
faktori veličina opterećenja, veličina upotrijebljene mišićne mase, položaj tijela, parcijalni pritisak
kisika i klima. Slika 3 uspoređuje maksimalni relativni primitak kisika vrhunskih nogometaša s
obzirom na pozicije u igri. Možemo uočiti kako najveći relativni primitak kisika imaju vanjski
braniči i vezni igrači, nakon čega slijede napadači, središnji braniči i vratari (Marković i Bradić,
2008). Isti autori govore kako intervalni trening aerobne izdržljivosti visokog intenziteta, u trajanju
od 6 do 8 tjedana, može povećati maksimalni primitak kisika treniranih nogometaša za 10-15%. U
odnosu na netrenirane muškarce i sportaše u ostalim sportskim igrama, nogometaši imaju veći
maksimalni primitak kisika, ali su te vrijednosti još uvijek znatno niže od onih zabilježenih kod
vrhunskih sportaša izdržljivosti. U nekoliko je navrata utvrđena pozitivna veza između
maksimalnog primitka kisika igrača i ukupno prijeđene udaljenosti u igri što ukazuje na to kako
aerobne sposobnosti predstavljaju važnu komponentu uspjeha u nogometu.

16
 VO2max (ml/kg/min)
70

65

60

55

50

45

40

35

30
GOLMANI SREDIŠNJI VANJSKI VEZNI NAPADAČI
BRANIČI BRANIČI IGRAČI

Slika 3. Prikaz maximalnog primitka kisika po pozicijama kod vrhunskih nogometaša

2.2. Primjena terenskih testova za procjenu VO2MAX

Terenski testovi koji procjenjuju aerobne sposobnosti nogometaša moraju biti

pouzdani te jednostavni za primjenu i dostupni većini nogometaša. Testovi bi trebali biti
prilagođeni specifičnim obilježjima pojedinog sporta. Za razliku od laboratorijskih testiranja
gdje se može analizirati „stvarna“ potrošnja kisika, terenski testovi su uskraćeni za tu
mogućnost te se vrijednosti maksimalnog primitka kisika dobivaju različitim matematičkim
postupcima nakon što se u formulu uvrste rezultati samih testiranja. U ovom dijelu ukratko
ćemo opisati nekoliko terenskih testova za procjenu aerobnih sposobnosti te prikazati formule
koje se mogu koristiti za izračunavanje maksimalnog primitka kisika.

Beep test

Test se sastoji od 21 ili više razina (zavisno od vrste protokola), po 7 i više intervala
istrčavanja dionica od 20 m. Svaka razina traje približno 60 sekundi, pri čemu brzinu sportaša
diktira interval zvučnih signala na CD-u ili kaseti. Dakle, pri svakom od intervala sportaš
pretrčava dionicu od 20 m zadanim tempom. Krajevi dionica označeni su čunjevima ili nekom

17
drugom oznakom, a zadatak je da sportaš u trenutku emitiranja zvučnog signala bude u blizini
tog markera (unutar prostora od 3 m). Početna brzina sportaša je 8 ili 8,5 km/h (ovisno o
varijaciji testa), a brzina trčanja se povećava tako što se smanjuje interval između zvučnih
signala.

JO – JO intervalni test izdržljivosti

Ovaj se test također može primijeniti na bilo kojoj ravnoj površini te je zapravo jedna
od modifikacija Beep testa. Aparatura potrebna za ovaj test je gotovo identična kao i kod
prethodnog, osim što je potrebno 3 čunja ili markera te CD s drugačijim zvučnim protokolom.
Na zvučni signal s CD uređaja igrač trči do drugog čunja udaljenog 20 m (oznaka B) i nazad
na start (oznaka A). Nakon dolaska na start, ispitanik ima pauzu od 5 sekundi tijekom koje
mora otrčati lagano do trećeg čunja (oznaka C) udaljenog 2,5 m i vratiti se nazad (slika 3). Na
novi signal ponavlja se trčanje. Brzina trčanja progresivno raste. Test se prekida kada
ispitanik dva puta uzastopno ne uspije istrčati dionicu zadanom brzinom. Rezultat u testu je
ukupno pretrčana udaljenost u metrima.

2.3. Nove tehnologije u dijagnostici treniranosti sportaša

Funkcionalna procjena pokreta (FMS; Functional Movement Screen) jest

dijagnostička metoda za procjenu učinkovitosti lokomotornog sustava, a najviše se odnosi na
procjenjivanje stabilnosti i mobilnosti različitih dijelova tijela (Cook, 2010; Džeko i
Milanović, L, 2010). Iako se počeci te metode bilježe od 1995. godine, kada su Gray Cook i
Lee Burton pokušali poboljšati suradnju fizikalnog terapeuta, liječnika i trenera, u posljednje
vrijeme postaje neizostavan dio baterije testova trenera vrhunskih sportaša diljem svijeta.
Temeljni razlog za primjenu te metode jest da u testiranjima vrlo često nedostaju bazični
ljudski pokreti preko kojih bi se na precizniji način mogli utvrditi mogući deficiti. Mobilnost
se odnosi na sposobnost postizanja odgovarajućeg opsega pokreta u određenom zglobu, a
stabilnost se može opisati kao sposobnost kontrole jakosti i snage ili sposobnost odupiranja
neželjenim pokretima ili silama. Konkretno, mobilni trebaju biti gležanj, kuk, torakalni
(srednji) dio trupa, rame i vrat, a stabilni trebaju biti stopalo, koljeno, lumbalni dio trupa i
lopatica. FMS se bazira na sedam osnovnih testova pomoću kojih se dijagnosticiraju
ograničenja u mobilnosti i stabilnosti ispitanika te različite asimetrije (npr. između lijeve i
desne strane tijela). Filozofija FMS-a zagovara tezu da svaki mišić i zglobni sustav mora
obavljati svoju temeljnu funkciju, kako bi tijelo kao cjelina funkcioniralo na učinkovit način

18
(Cook, 2003). Također, ljudski lokomotorni sustav nije moguće tretirati kao skup nezavisnih
dijelova, nego kao povezan i međusobno ovisan sustav koji u cijelosti ovisi o svakom
svojemu dijelu pa tako i najmanjemu (Myers, 2001). Upravo se zato vrlo često događa da
problem nije na mjestu gdje boli, nego je najčešće bolno mjesto samo posljedica nekog
drugog disbalansa u stabilnosti ili mobilnosti, a FMS je odlična baterija testova za
prikupljanje objektivnih podataka o ispitanikovim kvalitetama obrazaca najosnovnijih kretnji,
odnosno osigurava sredstva za identifikaciju slabijih karika u ljudskom tijelu te pronalazi
rješenja za moguće probleme. Ovaj sustav primjenjiv je u prevenciji ozljeda vrhunskih
sportaša, a ima i izuzetan značaj u poboljšanju sportske izvedbe. Ako je u sportaša postignuta
dobra postura (držanje tijela), osigurana ravnomjerno razvijena jakost mišića i fleksibilnost
(bez većih razlika između lijeve i desne strane tijela te dobar omjer između prednje i stražnje
strane tijela) te dovoljno razvijena ravnoteža, onda se to može smatrati tijelom koje može
podnijeti intenzivan trening u vrhunskom sportu.

Izokinetička dijagnostika

Da bi se pravilno i uspješno jačao mišićno-zglobni sustav, neophodna je odgovarajuća

kvalitativna i kvantitativna dijagnostika koja će omogućiti pravilan odabir vježbi te,
posljedično, dovesti do uravnotežavanja i optimalizacije stanja. Jedan od naprednijih
dijagnostičkih postupaka jest izokinetička dijagnostika. Izokinetičkim testiranjem dobivamo
detaljan i egzaktan uvid u jakost pojedinih mišićnih skupina, omjerni odnos agonista i
antagonista, bilateralnu usporedbu istih mišićnih grupa, količinu proizvedenog rada, mišićnu
izdržljivost mjerenu indeksom umora, opseg pokreta u testiranom zglobu i drugo (Desnica
Bakrač, 2003). Nadalje, na temelju testiranja različitih sportaša, izokinetičkom dijagnostikom
ustanovljen je niz specifičnosti vezanih za pojedini sport, kao i brojni karakteristični
disbalansi između antagonističkih grupa mišića, često i s bilateralnom razlikom. Efikasnost
treninga tako se znatno povećava ciljanim radom, a također se prevenira velik broj ozljeda,
koje su najveća opasnost u sportu. Izokinetički dijagnostički uređaji koriste se u evaluaciji
trenutnog stanja lokomotornog aparata tako da kvantitativno testiraju snagu određenih
mišićnih skupina pri različitim brzinama pokreta. U testiranju ekstremiteta najčešće se koriste
manje kutne brzine za mjerenje maksimalne snage i također, tijekom testa dobivaju se i drugi
važni parametri, kao što su ukupni rad, opseg pokreta, indeks umora, odnos agonističkih i
antagonističkih mišićnih skupina i drugo. Dobiveni podaci automatski se obrađuju u računalu

19
i uspoređuju s očekivanim rezultatima iz baze podataka, koji se smatraju standardnim
vrijednostima za određeni zglobni sustav.2

Slika 4. Sprava pomoću koje se mjeri izokinetička dijagnostika (preuzeto:

https://www.google.ba/search?q=izokineti%C4%8Dka+dijagnostika&source=lnms&tbm=isc
h&sa=X&ved=0ahUKEwiyr7rW3_bbAhWGJSwKHWWbAjgQ_AUICigB&biw=1280&bih=
918#imgrc=7IFHUCFxWZ3SPM) posjećeno: 24.06.2019. god

Elektromiografska analiza mišićne aktivnosti – EMG

Površinska elektromiografija je tehnika koja se koristi za analizu mišićne funkcije i

koordinacije mišića tijekom različitih položaja i pokreta. Vrlo se često koristi u rehabilitaciji
ili kod osoba s invaliditetom, ali i kod zdravih osoba i sportaša. S pojavom telemetrijskog
EMG uređaja, mjerenje mišićne aktivnosti počinje se sve više koristiti u realnim trenažnim
situacijama izvan laboratorija. Iako telemetrijski EMG sustavi postoje već duže vrijeme, tek
nedavno se pojavio telemetrijski EMG uređaj bez elektroda, žica i odašiljača koji su se trebali
pričvršćivati na tijelo sportaša tijekom primjerice izvedbe skoka.

2
https://www.paidotribas-art.com/2017/02/en-realidad-funcionan-las-mascaras-de.html

20
S obzirom da postoji potreba analize mišićne aktivnosti tijekom realnih, specifičnih pa čak i
natjecateljskih uvjeta, ovakav telemetrijski EMG sustav ukazuje na velike mogućnosti
primjene u vrhunskom sportu.

Slika 5. Prikaz rada EMG-a (preuzeto: http://www.medstar2000.ro/electromiografia-emg/)

Posjećeno: 24.06.2018. god.

Mjerenje ravnoteže putem Wii konzole

Ravnoteža je sposobnost održavanja ravnotežnog položaja uz analizu informacija o

položaju tijela koje dolaze putem kinestetičkih i vidnih receptora. Testovi za procjenu
ravnoteže na ravnotežnim klupicama, kao što je poznato, imaju slabije metrijske karakteristike
i više se gotovo i ne primjenjuju (Šimek, 2006). U posljednje vrijeme, za procjenu ravnoteže
koriste se vrlo različiti protokoli i pomagala poput Biodex balance sustava, 3D dijagnostički
sustavi, FiTRO metoda njihanja stabilografskim sustavom za mjerenje sposobnosti ravnoteže,
BOT-2 testovima i slično (Miletić, Maleš i Miletić, 2011). U procjeni ravnoteže svoju
primjenu nalazi i igraća Nintendo Wii konzola. Miletić i suradnici (2011) utvrdili su metrijske
karakteristike tri testa za procjenu ravnoteže: basic balance (osnovna ravnoteža), single leg
(ranoteža na jednoj nozi) i stilness (mirnoća). Najbolje rezultate pokazao je test Stilness. On
se izvodi na postolju Wii konzole na obje noge. Zadatak je zadržati stabilan položaj dok se
okolnosti u vidnom polju (na ekranu) mijenjaju. Test traje 30 sekundi, a rezultat se izražava u
postocima. Utvrđene su dobre karakteristike osjetljivosti i pouzdanosti testa stilness
(Cronbach alpha = 0.86). Autori zaključuju da svi testovi izvedeni na Wii konzoli imaju
neosporne pozitivne karakteristike:

21
- test je zabavan i djeca ga izvode igrajući se;

- nema pogreške mjerioca, budući je očitavanje rezultata automatizirano;

- test se izvodi bez smanjivanja površine oslonca te smanjuje udio utjecaja morfoloških
karakteristika.

Sustav za određivanje sastava tijela – BOD POD

U vrednovanju trenažnog procesa u velikom broju sportova veliku značajnost ima i

informacija o sastavu tijela npr. udio masne ili nemasne komponente. Dijagnostički
antropometrijski postupci na različite nam načine omogućuju određivanje sastava tijela: preko
kožnih nabora i opsega te uvrštavanjem vrijednosti u jednadžbe za određivanje gustoće tijela i
postotka masti (Jackson, Pollock i Ward, 1980; Siri, 1956), korištenjem uređaja na principu
bioelektrične impedancije (analizatori sastava tijela Omron i Tanita), a u posljednje vrijeme i
uz pomoć posebno konstruiranih uređaja poput BOD POD-a. U sportu masno tkivo najčešće
podrazumijeva balastnu masu koja umanjuje učinkovitost sportaša. Usporedbom vrijednosti
(% masti) našeg sportaša s onima koje su modelne ili prosječne vrijednosti kod vrhunskih
sportaša, stječemo uvid u eventualne potrebne promjene u sastavu tijela te trenažnom procesu
usmjerenom na smanjenje potkožnog masnog tkiva ili na povećanje mišićne mase. BOD POD
Gold Standard (Life Measurements, Inc.), uređaj je koji se koristi za utvrđivanje sastava tijela,
odnosno određivanje udjela masne i nemasne mase u sportaša. Test traje 5 minuta, a sastoji se
od mjerenja težine sportaša na vrlo preciznoj elektronskoj vagi te volumena koji se utvrđuje
unutar komore BOD POD-a. Iz te dvije mjere izračunava se sastav tijela sportaša.

Sustav za procjenu funkcionalnih sposobnosti

Za procjenu funkcionalnih sposobnosti i kapaciteta u posljednje se vrijeme sve više

primjenjuje prenosivi spiroergometrijski sustav kojim se utvrđuje primitak kisika (VO2)
(Cosmed K4, Italija). Takav sustav omogućuje izlazak iz laboratorijskih uvjeta mjerenja i
bilježenje stvarnih uvjeta tijekom treninga ili natjecanja što treneru i sportašu pruža izuzetno
važne informacije.

Cosmed K4 omogućava puno preciznije definiranje anaerobnog praga i ostalih

ventilacijskih i metaboličkih parametara koji su neophodni za precizno planiranje i
programiranje treninga. Uz sve ostale značajke i specifičnosti ispitanika koje trener treba
poznavati, rezultati dobiveni spiroergometrijskim testiranjem biti će mu od koristi pri

22
planiranju i programiranju treninga. Isto tako važno je voditi računa o razini pripremljenosti
sportaša u trenutku testiranja jer rezultati mogu značajno varirati tijekom sezone.

Grafički prikaz 1. FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI (energetski kapaciteti)

23
 Slika 6. Jedan od primjera kako se mogu mjeriti funkcionalne sposobnosti (preuzeto:
https://www.paidotribas-art.com/2017/02/en-realidad-funcionan-las-mascaras-de.html)
posjećeno: 25.06.2019. god

2.4. Dijagnostički testovi za procjenu aerobnog kapaciteta

Aerobna sposobnost predstavlja aerobnu snagu, aerobni kapacitet i aerobnu

efikasnost (ANP-a). Za procjenu aerobnog kapaciteta najčešće se koriste testovi za procjenu
laktatnog praga, kao i testovi kritične snage i maksimalne brzine trčanja, jer oni predstavljaju
kriterijum aerobne sposobnosti i jesu važan prediktor kapaciteta izdržljivosti. Laktatni prag se
definiše kao prijelomna tačka kada laktati u krvi naglo počinju da se akumuliraju u većoj
mjeri. Može se definisati i kao maksimalno stabilno stanje inteziteta rada pri kojoj ne dolazi
do velikog nagomilavanja laktata. Što je sportista utreniraniji, on ima višu granicu laktatnog
praga tj. veću toleranciju na laktate (hidrogen jone). A pošto se povećavaju u krvi istim
intezitetom kao i hidrogen joni i ostali metaboliti, i pošto ih je veoma lako izmjeriti za razliku
od ostalih parametara, onda iako nisu direktan uzrok već posljedica, mogu služiti kao veoma
značajan parametar prilikom testiranja.

Opće prihvaćeni parametri za procjenu aerobnoga energetskog kapaciteta su

maksimalni primitak kisika (VO2max), aerobni prag (AeP), anaerobni prag (AnP),
ekonomičnost (E) i efikasnost. Aerobni ili laktatni prag odnosno prvi ventilacijski prag
definiran je porastom intenziteta tjelesne aktivnosti na kojemu dolazi do znatnije aktivacije
anaerobne glikolize u odnosu na mirovanje u radnom mišićju i do porasta koncentracije
mliječne kiseline u krvi. Taj prag se javlja pri intenzitetu od oko 40 - 60% VO2max i
koncentraciji mliječne kiseline u krvi od oko 1,5-2 mmol/l. Maksimalno laktatno stabilno

24
stanje (MLSS) ili anaerobni prag (drugi ventilacijski prag) definiran je intenzitetom rada pri
kojem je još uvijek moguće postići stabilno stanje VO2 i mliječne kiseline u krvi, tj. može se
uspostaviti ravnoteža između procesa akumulacije i razgradnje mliječne kiseline (Barstow i
sur., 1993). Anaerobni prag se dostiže pri intenzitetu od oko 80 - 90% VO2max (u ne-sportaša
pri 65 - 70% VO2max, a u treniranih osoba čak i pri 95% VO2max, ovisno o trenažnom
ciklusu - pripremnom, pred natjecateljskom ili natjecateljskom), uz koncentraciju mliječne
kiseline u krvi od oko 3-5 mmol/L (Viru, 1995). Intenzitet pri aerobnom i anaerobnom pragu
izražava se brzinom trčanja (pokretni sag - km/h, tempo po km i sl.), snagom (bicikl
ergometar – Watt, kpm/min ili km/h; veslački ergometar - Watt, ili tempo na 500 m), a može
se izraziti i kao vrijednost u % dostignute vrijednosti maksimalnog primitka kisika
(%VO2max) ili kao vrijednost u % maksimalne dostignute brzine u testu (%Vmax),
maksimalnog intenziteta (%Pmax) i sl. Kada govorimo o anaerobnom pragu procijenjenom
temeljem laboratorijskog mjerenja na pokretnom sagu, jedan od najčešće praćenih parametara
jest brzina trčanja na razini praga. Brzina pri anaerobnom pragu izravno je proporcionalna
maksimalnom primitku kisika. Primjerice, u vrhunskih nogometaša iznosi oko 15 km/h, a u
vrhunskih maratonaca i preko 20 km/h (Vučetić i Šentija, 2005)

Treba definisati i bitan parametar koji se u stranoj literaturi označava kao MLSS ili
maximal lactate steady state. MLSS predstavlja maksimalno održivi stabilan nivo laktata, i taj
period može biti duži i od jednog časa. Dok god sportista održava istu brzinu, nivo laktata će
biti konstatan. A samo malo iznad tog nivoa, laktati će krenuti da se nagomilavaju i sporista
neće biti u stanju da održi brzinu više od nekoliko minuta nakon što počnje akumulacija
laktata. Iznad MLSS-a ne postoji više stabilnih stanja već samo neizbježno dostizanje nivoa
iscrpljenosti.

25
 Slika 7. Standardni model performansi – VO2 max i laktatni prag igraju važnu ulogu

Određivanje laktatnog praga testom na tredmil traci je jednostavno i svodi se na

trčanje pri prethodno određenoj brzini duži vremenski period pri čemu se bilježe vrijednosti
laktata u krvi. Na taj način se veoma lako može pratiti progresija povećanja ili stagnacije
nivoa laktata (ili čak i manjeg smanjenja ukoliko sportista nije bio dobro zagrijan, pa je
praktično prilikom aktivnosti tijelo “očistilo” određeni procenat laktata tj. hidrogen jona) i
tako veoma lako određujemo prag uz pomoć laktatne krivulje. Može se navesti primjer trkača
kojem su zabilježene različite vrijednosti laktata i frekvencije srca (FS) prilikom različitih
brzina trčanja. Na grafiku koji slijedi se lako uočava da pri brzini od 4.2 m/s sportista održava
konstantne vrijednosti laktata i frekvencije srca, dok na intezitetu iznad tj. većim brzinama
dolazi do produkcije laktata i hidrogen jona i nagomilavanja istih, i on nije u stanju da održi te
brzine duži vremenski period.

26
Slika 8. Vrijednosti laktata u krvi i frekvencije srca kod testiranog sportiste prilikom različitih
brzina trčanja

Maksimalan nivo održavanja laktata stabilnim (nivo MLSS) je najbolji prediktor

performansi u toku trke. Generalno, sportista sa višom brzinom na MLSS nivou će biti imati
bolje performanse. Povećanje nivoa MLSS uvijek utječe na poboljšanje performansi u trci u
sportovima izdržljivosti. Pošto su nivoi laktata značajni indikatori u sportovima izdržljivosti,
bitno je da se nekoliko puta u toku sezone uradi testiranje laktatnog praga, da bi se veoma
pouzdano izmjerio napredak trenažnog procesa.

Test na tredmil traci i protokol sa intervalima se obavlja tako što sportista trči
intervale, koji mogu biti različitog trajanja. Na narednom grafiku se nalaze podaci sportiste
koji je trčao ponavljanja od 3, 5 i 7 minuta. Pauza treba da je minimalna prilikom testova
ovog tipa, onolika koliko je dovoljno da se uzme uzorak krvi (uho, prst) za mjerenje nivoa
laktata u krvi. To je u većini slučajeva period od 60 sekundi. Ponekad interval pauze iznosi 30
ili 90 sekundi, u zavisnosti od trajanja intervala rada. Laktatni prag određujemo analizom
dobijenih rezultata sa grafika tako što uočavamo tačku defleksije – tačku pri kojoj nivo laktata
raste eksponencijalno. Što se više intervala i mjerenja naprave, krivulja će biti pravilnija i
samim tim će sa većom preciznosti biti moguće odrediti vrijednost.

27
 Slika 9. Test određivanja laktatnog praga pri različitim intervalima

Na gornjem dijelu grafika se nalaze vrijednosti frekvencije srca prilikom intervala navedenih
različitih dužina i jasno se uočava da ne postoji bilo kakva značajna razlika u vrijednosti
pulsa. Iz toga se jasno dobija zaključak da frekvencija srca ne bi bila dobar indikator i da nije
pokazala fiziolške promjene koje smo dobili mjerenjem nivoa laktata. Zbog toga su laktati
veoma moćan alat u sportskoj dijagnostici. Na zelenoj krivulji je tačka defleksije lijevo pri
brzini od oko 3 m/s, na crvenoj na 3.4 m/s, a plavoj na nešto brže od 3.4 m/s. Dobijene su i
vrijednosti brzine trčanja pri laktatnom pragu za različite intervale, i svakako da je pri kraćim
intervalima brzina pri pragu viša.

Testovi za procjenu aerobne snage - vrijednosti VO2 max i vVO2 max

Ergometrijska evaluacija maksimalnog aerobnog kapaciteta se vrši:

- DIREKTNIM

- INDIREKTNIM PUTEM

Direktnim putem se određuje u laboratoriji sa specijalnom aparaturom koja obuhvata masku

sa protokom kiseonika.

Indirektna obuhvata terenstki test gdje se prikupljaju podaci pomoću kojih se uz

prethodno standardizovane formule računa vrijednost koja u velikoj većini slučajeva odstupa

28
samo 1-2% od laboratorijske vrijednosti, tako da je na širokom spektru testiranih osoba, kao
srednja vrijednost, indirektan metod prilično pouzdan. Prednost indirektne evaluacije je
jednostavnost i odsustvo potrebe instrumenata koji mnogi treneri i klubovi ne posjeduju, dok
je prednost direktnih metoda tačnost i pouzdanost dobijenih rezultata. Direktni testovi se
uglavnom vrše na profesionalnim sportistima, a indirektni na amaterima i studentima, kao i
sportistima ekipnih sportova gdje egzaktna vrijednost nije od tolikog značaja kao kod
sportista koji se bave triatlonom, atletikom, biciklizmom ili plivanje. Direktno određivanje
VO2 max se vrši pomoću spirometrije (prethodno navedena aparatura koja se sastoji od
maske i aparata koje mjere protok kiseonika). Postoji više načina pomoću kojih se može
dobiti rezultat. Uglavnom se vrši protokol gdje se povećava opterećenje.

Trčanje na tredmil traci jedan od mnogih test protokola obuhvata povećanje brzine za
1 km/h na svaka 2 minuta, gdje je početna brzina od 10 do 12 km/h u zavisnosti od spremnosti
sportiste. Aparatura veoma efikasno izračunava vrijednost VO2 max, a vrijednost vVO2 max
dobijamo utvrđivanjem brzine pri kojoj je testirani sportista trčao u momentima kada je
dostignuta VO2 max. Vožnja ergometra (stacioniranog bicikla) gdje test protokol obuhvata
povećanje opterećenja za po 30 W (vati) svakih 60 sekundi, gdje je početno opterećenje 150
W.

2.4.1. Anerobni energetski kapaciteti

Anaerobni energetski kapacitet predstavlja sposobnost odupiranja umoru pri

dinamičkim aktivnostima sub maksimalnog ili maksimalnog intenziteta. Anaerobni energetski
procesi podrazumijevaju stvaranje energije procesima bez korištenja kisika. Kao energenti
koriste se mišićni glikogen i kreatinfosfat, a kao nusprodukt anaerobnog (glikolitičkog)
metabolizma nastaje mliječna kiselina (laktat) koja posredno snižava pH krvi i ometa funkciju
mišića. Anaerobni energetski kapacitet definiran je ukupnom količinom energije koja mu stoji
na raspolaganju za obavljanje rada (kapacitet organizma) i maksimalnim intenzitetom
oslobađanja energije (energetski tempo). Anaerobne energetske kapacitete možemo podijeliti
na anaerobni – alaktatni kapacitet i na anaerobni – laktatni kapacitet. U odnosu na aerobni
kapacitet, govorimo o supra maksimalnim opterećenjima. Karakteristično je stvaranje velikog
duga kisika te visoke koncentracije mliječne kiseline u krvi. Razina opće anaerobne
izdržljivosti ovisi prvenstveno o količini anaerobnih izvora energije (ATP, CP i mišićni
glikogen), o njihovoj efikasnoj razgradnji (enzimska efikasnost) i puferskoj sposobnosti.
Aerobni kapacitet (transportni sustav za kisik) nema značajniji utjecaj na opću anaerobnu

29
izdržljivost, iako se može zaključiti da veći aerobni kapacitet osigurava duže vrijeme
anaerobnog opterećenja jer se mliječna kiselina razgrađuje uz pomoć kisika (1g mliječne
kiseline zahtijeva oko 50 mlO2).

Wingate test je najčešće korišćen test kada je u pitanju određivanje maksimalnog

anaerobnog kapaciteta. Naziva se još i WANT (Wingate Anaerobic Test), a nastao je 1970.
godine u Izraelu na Vingejt Institutu. Za test je potreban samo ergometar – najbolje Fleiš ili
Monark stacionirano biciklo. Trajanje testa je 30 sekundi nakon inicijalnog zagrijavanja. Tih
30 sekundi treba da bude maksimalan napor gdje sportista vozi maksimalnom snagom koju
može da proizvede za taj period. U prvih nekoliko sekundi otpor je prilagođen na prethodno
određeni nivo, što je obično 45 g/kg (Fleiš) ili 75 g/kg (Monarh)

Maksimalna snaga P = F * d / t (F je otpor u kilogramima, d proizvod broja revolucija

(kadence) i distance točka ergometra, a t je vrijeme izraženo u sekundama)

Relativna snaga RPP = P / BW (P je maksimalna snaga, BW je tjelesna masa)

Anaerbni zamor ili indeks zamora AF = (P – LP) / P (LP je minimalna snaga)

Anaerobni kapacitet AC = formula je totalna aktivnost u toku testa, odnosno može se izraziti
kao prostor na grafiku ispod krivulje snage i vremena aktivnosti. Pi je snaga u bilo kojem
trenutku od početka pa do kraja trajanja testa

Test trčanja na 300 metara je praktično “duži sprint” test. Veoma je dobar
pokazatelj anaerobnog kapaciteta testiranih sportista. Jednostavan pošto je potrebna samo
trkačka staza ili tačno izmjerena distanca od 300 metara. Sportista ima zadatak da pređe
distancu za najkraće moguće vrijeme. Standardizovana je klasifikacija rezultata i oni koji
imaju vrijeme bolje od 48 sekundi se karakterišu vrhunskim sportistima, dok su vrijednosti od
65.1 do 71 sekunde prosjek, a rezultati ispod 77 sekundi su slabi i ispod prosjeka.

Anaerobno – alaktatni energetski procesi podrazumijevaju razgradnju adenozin-tri-

fosfata (ATP) kreatinfosfata (KP) u mišićnim stanicama. Ovaj energetski sustav naziva se još
i fosfageni sustav, a „alaktatni“ znači „bez stvaranja laktata“. Značaj fosfagenog sustava u
sportu očituje se pri kratkim sprintevima i startovima, te pri svim trenažnim eksplozivnim
aktivnostima koje traju do nekoliko sekundi. Ovaj sustav ima mali kapacitet odnosno malu
ukupnu količinu dostupne energije, ali najveći energetski tempo odnosno najveću brzinu
oslobađanja energije. Ovaj sustav predstavlja najbrže dostupni izvor ATP-a za mišićni rad i to

30
stoga što ne ovisi o dugoj seriji kemijskih reakcija i o transportu kisika do radne muskulature.
Naime, ATP i KP pohranjeni su direktno u kontraktilnom aparatu mišića. Pored toga, kreatin
koji nastaje razgradnjom kreatinfosfata, više je alkaličan (lužnat) od samog kreatinfosfata, te
djeluje kao pufer i odgađa pad pH i porast kiselosti koja nastaje pri anaerobnoj glikolizi kod
produžene aktivnosti. Kod potpunog iscrpljenja ovog kapaciteta u mišićima potrebno je oko
2-4 min za resintezu i popunu ispražnjenih depoa kreatinfosfata. Anaerobno – laktatni
energetski procesi podrazumijevaju razgradnju glikogena ili glukoze anaerobnom glikolizom
do pirogrožđane kiseline uz stvaranje laktata. Taj se proces sastoji od 12 vezanih reakcija te se
energija za obnavljanje ATP-a oslobađa znatno sporije, dakle manji je energetski tempo nego
kod fosfagenog sustava. Da bi kemijski procesi anaerobne glikolize postigli maksimalnu
brzinu potrebno je svega desetak sekundi. Iako je snaga glikolitičkog sustava značajno manja
od fosfagenog, ukupni je kapacitet dvostruko veći. Da bi se potrošio ukupni anaerobni
glikolitički kapacitet potrebna je maksimalna tjelesna aktivnost u trajanju od oko 40 - 60 s.
Stoga se značaj anaerobnog glikolitičkog sustava očituje pri aktivnostima trajanja od nekoliko
sekundi do 1 - 2 min, ali i pri intervalnim aktivnostima/treninzima dužeg trajanja. Kod
sportaša, dobar anaerobni laktatni kapacitet znači veću sposobnost i toleranciju na povišenu
koncentraciju laktat u krvi, te brži oporavak kod produženih i ponavljajućih brzih dionica.

Cunningham & Faulkner test je još jedan test za koji je potrebna samo tredmil traka
za trčanje, koja ima mogućnost podešavanja nagiba do 20%. Sportista se zagrijava 10-15
minuta, a potom kreće sa testom na tredmil traci sa početnom brzinom od 12.9 km/h pod
nagibom od 20%. Mjeri se vrijeme koje sportista može da trči do trenutka kada on više nije u
stanju da nastavi tom brzinom. Kada se radi o klasifikaciji i analizi rezultata nakon testa, ovaj
test je specifičan jer nema standardizovanu kategorizaciju prosjeka, već je test veoma koristan
kada se koristi kao referenca za buduća ili prošla testiranja istog sportiste. Zbog toga test treba
obavljati u više faza trenažnog procesa u toku jedne sezone.

31
 Slika 10. Kaningem-Faulknerov test na tredmil traci za trčanje (preuzeto:
https://www.google.ba/search?q=faulknerov+test&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ah
UKEwjqhJGClfnbAhUICiwKHeG1A3kQ_AUICigB&biw=1034&bih=871#imgrc=Vr26KcF
2oAaM5M: ) posjećeno 26.06.2019.god

Testovi za procjenu brzine

Brzina je jedan od najbitnijih faktora u fudbalu. Naučna definicija brzine predstavlja

zbroj pređene distance i vremena koje je bilo potrebno da se pređe ta distanca.

Postoje tri parametra brzine:

- Ubrzanje
- Maksimalna brzina
- Brzinska izdržljivost

Navedeni parametri brzine kod fudbalera su najlakše mjerljivi i evaluirani na testovima

trčanja.

Testovi za procjenu sposobnosti ubrzanja se vrše iz tri različita položaja starta –

stojeći, “nožni” kada je jedno stopalo na prekidaču za start i “palačni” kada je jedna šaka –
palac na prekidaču. Istraživanja koja su poredila tri navedene tehnike starta pokazuju da su
sve prihvatljive i da su dobijeni rezultati pouzdani kod svih kada se radi evaluacija
sposobnosti ubrzanja (Duthie et al 2006). Međutim, pokazano je da je “nožni” start najbrži, a
“palačni” najsporiji na sprintu dužine od 10 metara. To pokazuje da položaj starta ima

32
značajan uticaj na vrijeme sprinta, zbog toga sportisti treba da treniraju onaj tip starta koji je
karakterisitičan za njihovu disciplinu ili sport. Kada je riječ o fudbalerima, stojeći stav je
preporučljiv u testu evaluacije brzine jer većinskih broj startova i dešavanja tokom utakmice
upravo potječe iz stojećeg stava.

Slika 11. Krivulja brzine kod sportista različitih performansi

Test za procjenu maksimalne brzine predstavlja mjerenje maksimalne trenutne

brzine u toku sprinta. U toj situaciji startna pozicija nije relevantna jer će sportista dostići
maksimalnu brzinu u svakom slučaju. Potrebno je minimum 30 metara da bi sportista
dostigao maksimalnu brzinu. Neke od tehnika mjerenja uključuju lasersko mjerenje ili
mjerenje radarom koji koristi Doplerov efekat (pojava da uslijed relativnog kretanja
prijemnika ili izvora dolazi do mjenjanja frekvencije talasa). Međutim svakako da je danas
najjednostavnija tehnika mjerenje GPS uređajem, i sa obzirom da na tržištu postoje mnogi
satovi sa ugrađenom GPS tehnologijom, veoma je prosto izmjeriti maksimalnu brzinu trčanja.
Jedina njihova mana je period bilježenja podataka (prikupljaju se podaci na intervalima tako
da može da se desi da u momentu x sportista ima brzinu y, da u momentu x+0.05 sekundi ima
brzinu koja je veća od y) tako da se u tom slučaju preporučuje prolongirano vrijeme sprinta.

Test za procjenu brzinske izdržljivosti se vrši na distancama dužim od 60 metara.

Brzinska izdržljivost je veoma bitan parametar za procjenu brzine pojedinca. Postoje mnogi
testovi i za sada ni jedan nije u potpunosti standardizovan. Bilo je pokušaja da se
standardizuje vrijeme trajanja testa za određene sportove.

33
Testovi za procjenu snage

Maksimalna snaga se može odrediti korišćenjem nekoliko različitih metoda od kojih

svaka ima svoje prednosti i mane. Osnovni modeli su:

- Izoinercijani (konstanta masa otpora)

- Izometrijski (maksimalna kontrakcija pri mobilisanom-fiksiranom otporu)
- Izokinetički (otpor sa limitiranjem brzine pokreta; sofisticirana aparatura)

Izoinercijalni test je najjednosavniji i najpristupačniji test maksimalne snage.

Uglavnom se koristi protokol sa jednim ponavljanjem (1RM) gdje je cilj podići što veću
težinu. Neki treneri preferiraju test sa više ponavljanja, čak i do 10 (10 RM) jer vjeruju da je
manja šansa za povredom, međutim to nije potvrđeno niti je dovoljno naučno istraženo.
Hipotetički se može istaći da postoji veća šansa za povredom kada se radi o većem broju
ponavljanja. Test sa jednim maksimalnim ponavljanjem je veoma precizan kada se radi o
određivanju maksimalne snage.

Protokol koji se koristi uključuje:

- Zagrijavanje sa 10 ponavljanja na 50% maksimalne predviđene težine (mpt)

- 5 ponavljanja na 70% mpt
- 3 ponavljanja na 80% mpt
- 1 ponavljanje na 90% mpt
- Glavni dio gdje se 3 puta radi test maksimalne snage

34
 Slika 12. Izometrijski test Preuzeto:
https://www.google.ba/search?q=izometrijski+test&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ah
UKEwig9L3llfnbAhWLEiwKHWaTDYkQ_AUICigB&biw=1034&bih=871#imgrc=6_Cfbdv
M0Qh_WM: (posjećeno: 26.06.2019.god)

Izometrijski test može biti rađen na više sprava, za koje je potreban računar koji će
bilježiti i analizirati proizvedenu snagu. Protokol podrazumijeva zagrijavanje pri
submaksimalnim naporima, a potom glavni dio treba da se sastoji od nekoliko serija
maksimalnih napora.

35
 Slika 13. Izokinetički test

Preuzeto:
https://www.google.ba/search?q=izokineticki+test&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ah
UKEwjPwquFlvnbAhXEiywKHREvCH4Q_AUICigB&biw=1034&bih=871#imgrc=mOsNY
9VlhujHBM: (posjećeno: 26.06.2019.god)

Izokinetički test se uglavnom koristi za grupu mišića butina i zadnje lože, jer je tu
pronašao najveću aplikaciju u praksi. Prednost izokinetičkih testova je veoma precizno
određivanje maksimalne snage pojedinačnih udova, tako da se mogu dobiti egzaktni podaci
snage lijeve i desne noge, kao i lijeve i desne ruke. Izokinetički testovi, kao i izometrijski,
takođe imaju široku primjenu u zavodima i sportskim i medicinskim institucijama za
testiranje širom svijeta. Aparatura za izokinetička testiranja omogućava da se podesi ugao pri
kojem se zadaje otpor sportisti koji je testiran, što je veoma korisna funkcija jer se lako mogu
identifikovati slabe tačke kod sportiste.

36
 2.4.2. Protokoli testova za procjenu energetskih kapaciteta

Testove za provedbu dijagnostike energetskih kapaciteta u praksi dijelimo, s

obzirom na mjesto testiranja, na laboratorijske i terenske testove, s obzirom na karakter testa
na specifične i nespecifične. S obzirom na vrstu opterećenja dijelimo ih na testove fiksnog i
progresivnog opterećenja, a s obzirom na način izvedbe na kontinuirane (bez prekida između
pojedinog stupnja opterećenja) ili diskontinuirane (s prekidima između pojedinih stupnjeva
opterećenja) testove (Vučetić, 2009). Napredak sportsko dijagnostičke tehnologije omogućuje
sve lakše, jeftinije i preciznije laboratorijsko i terensko mjerenje aerobnih i anaerobnih
energetskih kapaciteta odgovornih za energetsku opskrbu organizma za vrijeme sportske
aktivnosti. Sukladno tome u praksi se pojavljuje sve veći broj testova koji se baziraju na
upotrebi tehnoloških pomagala kao što su mjerači srčane frekvencije, GPS sustavi, sustavi za
mjerenje energetske potrošnje i sl. Pitanje prednosti i mana laboratorijskog odnosno terenskog
testiranja je predmet mnogih istraživanja i izuzetno je važno poznavati ih prilikom izbora
skupa testova i provedbe testiranja. Kao sprave za dozirano opterećenje najčešće se koriste
biciklergometar i pokretni sag, iako se posljednjih godina u sportsko-medicinskim
laboratorijima sve više koriste i specifični ergometri za pojedine sportove (veslanje, kajak,
plivanje, skijaško trčanje i slično) koji vjerno reproduciraju dinamički stereotip kretanja
specifičan za pojedini sport. Biciklergometar u laboratorijskom testiranju omogućava
precizno doziranje opterećenja (u Wattima) i procjenu mehaničke efikasnosti rada, mogućnost
dodatnih invazivnih i neinvazivnih pretraga a manji je i rizik ozljeđivanja (zbog sjedećeg
položaja ispitanika), što je posebice značajno kod ispitanika starije dobi i rekreativaca.
Međutim, zbog manjeg udjela aktivne mišićne mase, često lokalna a ne opća mišićna
izdržljivost limitira doseg u testu. Pokretni sag ima prednost u odnosu na biciklergometar i
druge ergometre s obzirom da omogućava prirodne oblike lokomocije - hodanje i trčanje.
Također, izmjerene maksimalne vrijednosti primitka kisika, u odnosu na biciklergometar,
veće su za oko 5 -15% (Verstappen i sur., 1982; Walsh i sur., 1988). Uz razlike u odabiru
ergometra, laboratoriji se razlikuju i po protokolima primijenjenih testova (ovisno o tradiciji,
edukaciji, tehničkoj opremljenosti laboratorija, specifičnostima i potrebama ispitanika itd.).
Različiti autori preporučuju različite dužine trajanja pojedinog stupnja opterećenja (kao i
ostalih značajki protokola testa, npr. porasta intenziteta i nagiba saga) (Froelicher i sur., 1974,
Nummela i sur., 1996, Nummela i sur., 2007), stoga je komparacija rezultata iz različitih
laboratorija i različitih protokola (npr. progresivni test na pokretnom sagu i beep test) često

37
ograničena ili pak nemoguća. U pogledu optimalnih karakteristika protokola, različiti autori
navode kao optimalno ukupno trajanje testa od 8 do 12 minuta. Pritom su bolji tzv. ‘ramp’
protokoli, koji koriste manji i jednoliki porast intenziteta između pojedinih stupnjeva
opterećenja (Wasserman, 1999). Testovi sa znatno bržim porastom opterećenja i kraćim
ukupnim trajanjem od preporučenog ne daju maksimalne vrijednosti VO2, najvjerojatnije
uslijed mišićne limitiranosti zbog prevelikog napora. Sa druge strane, u testovima dugog
trajanja, dobivene manje vrijednosti VO2max objašnjene su povećanom temperaturom tijela,
većom dehidracijom, bolovima ili nelagodom u mišićima, gubitkom motivacije te različitim
energetskim zahtjevima. Danas se pretežno koriste kontinuirani progresivni testovi
opterećenja na biciklergometru i na pokretnom sagu, gdje se porast opterećenja postiže ili
povećanjem brzine saga (Taylorov test mod.), ili povećanjem nagiba saga (Balke, UCLA test)
ili se pak i brzina i nagib progresivno povećavaju (Bruce). U pravilu se test izvodi do
iscrpljenja ispitanika, ukoliko nema kontraindikacija ili limitirajućih faktora. Problem koji se
javlja prilikom laboratorijskog mjerenja i primjene rezultata u trenažnom programu je taj da
pri trčanju na pokretnom sagu nema otpora zraka, koji na otvorenome (sportskom polju ili
atletskoj stazi) raste približno kao kubna funkcija brzine trčanja. Unatoč nelinearnom porastu
primitka kisika s brzinom trčanja na otvorenom, i linearna funkcija može zadovoljavajuće
dobro opisati odnos VO2 i brzina pri brzinama trčanja do 18 km/h. Stoga različiti autori
preporučuju manje nagibe saga (1 - 2%) radi kompenziranja smanjenog opterećenja zbog
nedostatka otpora zraka (Heck i sur., 1985; Jones i Doust, 1996). Vrijednosti fizioloških
parametara (frekvencija srca, ventilacija, VO2 itd.) pri trčanju na pokretnom sagu u tom
slučaju vjerno simuliraju opterećenje pri trčanju na otvorenom. U testovima koji koriste veći
ili promjenjiv nagib saga teško je ili nemoguće opterećenje pretvoriti u odgovarajuću brzinu
trčanja na ravnoj stazi zbog veće energetske potrošnje (koja raste proporcionalno s porastom
nagiba saga), ali i promjene kinematičkih, odnosno biomehaničkih parametara (dužina i
frekvencija koraka, amplituda i kutna brzina u kuku, koljenom i gležanjskom zglobu,
aktivacija specifičnih mišića i mišićnih skupina itd.). Paradoksalno, pojedini autori navode
nešto više vrijednosti VO2max pri trčanju uz nagib nego po ravnoj podlozi. No u testovima s
visokim nagibom saga (preko 10-15%) pri maksimalnom opterećenju (npr. Balke, Bruce),
vidljiv je trend snižavanja VO2max s porastom nagiba. Na sljedećoj stranici imat ćemo
grafički prikaz jednog od načina testiranja za procjenu energetskih kapaciteta.

38
 Grafički prikaz 2. Jedan od načina prikaza testova za procjenu energetskih kapaciteta

2.4.3. Terenski testovi u dijagnostici

Zajednička osobina terenskih kontinuiranih testova ili tempo testova kao što su
Cooperov test, plivački testovi na 2000m i 3000 m, veslački testovi na 2000 m i 8000 m ili
biciklistički tempo testovi te ostalih modifikacija je u činjenici da se testovi provode u tempu
koji si sportaš sam određuje sukladno svojoj razini kondicijske pripremljenosti, stupnju
motivacije i poznavanju doziranja intenziteta u zadanim oblicima lokomocije (trčanje,
veslanje, plivanje, vožnja bicikla i sl) te svojih mogućnosti a kvantificiraju se ili ukupno
prevaljenom udaljenost u zadanom vremenu ili vremenom trajanja pojedine dionice. U novije
vrijeme, sportaši za vrijeme izvođenja ovih testova nose „puls-metre“ što omogućuje
naknadnu analizu stupnja opterećenja pri izvedenom tempu lokomocije i brzinu oporavka
nakon testa (Grafički prikaz 3). No, mana ove grupacije tempo testova je nemogućnost
detektiranja ili procjene anaerobnog praga, po mnogima osnovice za definiranje individualnih
„pulsnih“ zona opterećenja.

39
Grafički prikaz 3. Prikaz grafa frekvencije srca kao pokazatelja opterećenja tijekom trčanja na
3200m

Za sve modifikacije terenskih progresivnih testova kao što su Conconijev trkački ili
biciklistički test te test na zvučni signal („Beep“ test i ostale modifikacije), karakterističan je
progresivan tijek testa. Kod Conconijevog testa progresija intenziteta je vrlo slična opisu
laboratorijskog testa na pokretnom sagu (Protokol KF1) ili bicikl ergometru (KF25W) pri
čemu sportaš trči ili vozi bicikl u krug na stadionu. U trkačkom testu sportaš starta trčanjem
brzinom od 5 km/h ili većom i trči svakih sljedećih 200 m za 0,5 km/h brže (osim ako nije
dogovoreno drugačije) a tempo kontrolira ili uz pomoć male mape sa zadnim tempom trčanja
(papirom sa zadanim prolazima na svakih 50 m) u rukama ili signalima od strane trenera.
Testovi na zvučni signal više odgovaraju specifičnim situacijama kod momčadskih sportova
kod kojih je izražena aciklična kretna struktura jer se u toku testa moraju raditi ubrzanja i
zaustavljanja. Sportaši moraju trčati između dvije linije udaljene 20m. Brzina trčanja određuje
se prema akustičnim signalima koji su snimljeni na kazetofonu ili ih daje trener zviždaljkom.
Igrači počinju trčati brzinom od 8 km/na sat. Brzina se svake minute povećava za 0,5 km.
Bočne linije moraju se svaki put dotaknuti stopalom. Završetak testa, i kod testova na zvučni
signal i Conconijevog testa, definiran je slično kao i u laboratorijskim inačicama,
nemogućnošću sportaša da održi zadani tempo. Rezultati testa za svakog sportaša su njegovi
dosegnuti nivoi ili istrčane udaljenosti odnosno brzine trčanja. Na temelju rezultata testa
moguće je procijeniti primitak kisika (VO2max) po algoritmima. Ako se tijekom testa
sportašu postavi i „puls-metar“ tada se relativno lagano može procijeniti i anaerobni prag
temeljem točke defleksije (FSTD) na grafu frekvencije srca (Conconi i sur, 1996) te brzinu
oporavka (Grafički prikaz 4). U nekim testovima moguća je i primjena prenosivog

40
spiroergometrijskog sustava za mjerenje VO2 (Cosmed K4, Italija), što omogućava puno
preciznije definiranje anaerobnog praga i ostalih ventilacijskih i metaboličkih parametara koji
su neophodni za precizno planiranje i programiranje treninga.

Grafički prikaz 4. Prikaz grafa frekvencije srca tijekom testa na zvučni signal ('Beep testa') i
za vrijeme 10 minuta oporavka nakon testa (Polar ProTrainer, Finska) te prikaz procjene
anaerobnog praga uz pomoć „

Kod obje vrste terenskih testova (testova na zvučni signal ili Conconijevog testa)
traži se od sportaša da idu do svojih maksimuma, no treneri mogu svoje igrače pustiti da rade
samo do određenih nivoa, i te informacije će im biti dostatne za utvrđivanje dali je došlo do
poboljšanja izdržljivosti ili ne. Takov oblik testa zove se submaksimalni test.

2.5. Izbor adekvatnog protokola testiranja za procjenu aerobnog i

anaerobnog energetskog kapaciteta

Postavlja se pitanje na temelju čega definiramo koji je protokol testiranja adekvatan

za pojedini sport i pojedini trenažni sustav.

 Koji su to parametri koji nam mogu pomoći pri definiranju cilja treninga?
 Koji su to parametri koji nam mogu pomoći pri doziranju intenziteta treninga?
 Koji su to parametri koji nam mogu pomoći pri kontroli ostvarenog volumena
treninga?

41
  Koji su to parametri koji nam mogu pomoći pri analizi kratkoročnih i dugoročnih
trenažnih efekata?
 Kojim protokolom možemo izmjeriti i procijeniti tražene parametre?
 Koji protokol daje dovoljno precizne i pouzdane informacije?
 Kakva je naša (sportaševa / klupska) financijska situacija?
 Koje sustave i opremu mogu koristiti na treningu? Koje parametre razumijem i znam
primijeniti u treningu?

Opće je poznato da su najvažnije informacije za definiranje ciljeva treninga a samim

time i za planiranje i programiranje treninga, odnosno doziranje i kontrolu intenziteta i
volumena treninga, parametri pri aerobnom i anaerobnom pragu te vršnim vrijednostima testa.
Isto tako, poznato je da se za doziranje intenziteta treninga koriste parametri tempa i/ili brzine
lokomocije ili kretanja (trčanja, vožnje bicikla, veslanja, plivanja i sl.), frekvencija srca,
koncentracija laktata u krvi, subjektivni osjećaj opterećenja te snaga. U suvremenoj praksi
koriste se i biokemijski parametri i temperatura tijela. Dakle, ako želimo dozirati trening za
razvoj npr. razine anaerobnog praga kod nogometaša definitivno je potrebno poznavati brzinu
trčanja pri anaerobnom pragu (npr. vanp= 14,0km/h što odgovara tempu od 4’17’’ po
kilometru u progresivnom testu opterećenja ili vanp=12,5 km/h kod istog nogometaša u
intermitentnom progresivnom testu opterećenja (11 level u tzv Beep test i sl)), vršnu
vrijednost u testu (npr. vpeak=19 km/h u progresivnom testu opterećenja ili vpeak = 15km/h
što odgovara 14 levelu u tzv Beep testu), frekvenciju srca pri anaerobnom pragu (npr. FSanp=
167o/min), postotak od maksimalne frekvencije srca pri anaerobnom pragu (npr %FSmax=
90%) te maksimalnu ili vršnu vrijednost frekvencije srca (npr. FSpeak = 188 o/min). Nakon
što odredimo ove parametre biti ćemo u mogućnosti odrediti i individualne zone treniranosti.
Terminološki gledano, zone intenziteta se izražavaju u više oblika poput energy zones,
training zones ili training intensity zones. U nacionalnim okvirima koristi se također
raznovrsna terminologija među kojima se navode energetske zone, zone opterećenja, trenažne
zone, intenziteti trenažnog opterećenja i sl. Jedan od osnovnih faktora u planiranju i
programiranju treninga jest poznavanje optimalne zone intenziteta zadanog opterećenja za
pojedinog sportaša a moguće ih je definirati uz pomoć dvije kritične tranzicijske točke i tri
glavne energetske zone (Vučetić i sur., 2002). Zona oporavka (regeneracije) nalazi se prije
AeP (na oko 2 mmol/l i neproporcionalnog povećanja u omjeru VE/VO2) i čisto je aerobna
zona - aerobni metabolizam. Ekstenzivna (EA1 i EA2) i intenzivna (IA1 i IA2) aerobna zona
teškog intenziteta nalazi se između AeP i AnP ili aerobno-anaerobna zona i odgovara rasponu
intenziteta - kod kojih se energija za mišićni rad oslobađa istovremeno iz aerobnog i iz

42
anaerobnog metabolizma. Zona vrlo teškog intenziteta nalazi se iznad AnP (približno oko 4
mmol/l i slijedećeg neproporcionalnog povećanja u omjeru VE/VO2) - dominira anaerobni
metabolizam. Ovaj model omogućuje izradu trenažnih operatora za doziranje intenziteta u
pojedinim sportovima, ali samo na osnovu točno određenog aerobnog i anaerobnog praga na
jedan od gore navedenih načina.

2.6. Primjena rezultata dijagnostičkog postupka za usmjeravanje ekipa i

individualaca u kondicijiskim treninzima

Transformacija motoričkih i funkcionalnih sposobnosti kao i morfoloških obilježja

sportaša predstavlja osnovni cilj kondicijske pripreme. Da bi taj proces bilo moguće provesti
učinkovito potrebno je prikupiti što više informacija o „našim” sportašima. To se prije svega
odnosi na dijagnostiku trenutnog stanja sportaša, odnosno otkrivanje dobrih i loših strana
sportaševe pripremljenosti. Da bi se mogle utvrditi prednosti i nedostaci, rezultate pojedinog
sportaša potrebno ga je usporediti sa modelnim karakteristikama najboljih sportaša u tom
sportu, a ako je moguće i na poziciji na kojoj naš sportaš igra (Reilly, 2007.). Usporedba se
obavlja u testovima za procjenu sposobnosti, osobina i motoričkih znanja, kao i mjera
situacijske učinkovitosti. U nogometu se obično provode mjerenja kojima se na početku
pripremnog perioda identificira stanje svakog sportaša. Najčešće se koriste testovi za procjenu
motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, a poželjno je da su mjerioci što iskusniji te da sama
provedba testiranja omogući dobivanje što realnije slike o našim sportašima. Sposobnosti u
kojima je sportaš postigao odgovarajuće rezultate treba održavati na dostignutoj razini, a
sposobnosti, osobine i motorička znanja u kojima je utvrđen značajan deficit potrebno je
poboljšati kroz primjenu individualnog treninga (Weineck, 2007.). Individualni pristup
planiranju i programiranju treninga predstavlja temelj suvremene kondicijske pripreme u
kojoj je ključna učinkovitost na svim razinama. Da bi se vrijeme treninga iskoristilo za
postizanje maksimalnih učinaka, potreban je individualni pristup svakom sportašu (Issurin, V.
2008.). Naravno, u momčadskim sportovima presudan je grupni dio treninga, ali veliki dio
kondicijskog treninga, osobito dodatni kondicijski trening morao bi biti proveden uz
planiranje i programiranje individualnog treninga (Milanović, 2009.).

43
 2.7. Kontrola kvalitete transformacijskih procesa pomoću dijagnostike u
sportu

Dijagnostika stanja treniranosti i sportske forme temeljna je pretpostavka za

optimalno planiranje, programiranje i kontrolu procesa sportske pripreme. No, već i sam
proces utvrđivanja stanja treniranosti sportaša mora biti kvalitetan. Odabir mjernih
instrumenata mora biti sukladan sposobnostima, osobinama i znanjima o kojima ovisi
uspješnost u sportu. Suvremeni mjerni instrumenti, odnosno testovi trebaju imati
zadovoljavajuće metrijske karakteristike, a sam postupak mjerenja u terenskim ili
laboratorijskim uvjetima mora biti standardiziran. Kvaliteta dijagnostičkog postupka ogleda
se i u postupku obrade dobivenih podataka, odnosno primjeni adekvatnih metoda za analizu
podataka. U svakom trenažnom postupku presudno je da se rezultati dijagnostike stanja
treniranosti što kvalitetnije interpretiraju i koriste u svim fazama trenažnog procesa: a)
tijekom planiranja treninga – određivanje ciljeva, zadaća i uvjeta trenažnog procesa; b)
tijekom programiranja trenažnog rada – izbor i distribucija operatora trening i c) tijekom
provođenja trenažnih postupaka.

U procesu sportske pripreme dijagnostičkim postupkom utvrđuju se individualne

karakteristike sportaša korištenjem testova zadovoljavajućih metrijskih karakteristika ili
subjektivnim procjenjivanjem vodećih sposobnosti i osobina. Prikupljeni podaci o stanju
sportaša, u bilo kojoj točci trenažnog postupka, koriste se u svrhu uspoređivanja dobivenih
vrijednosti s parametrima modela odnosno modelnim karakteristikama vrhunskih sportaša.
Ove karakteristike su, u suštini, kriteriji kvalitete koje sportaši uključeni u trenažni proces
trebaju zadovoljiti. To znači da plan i program treninga treba usmjeriti u pravcu takovog
individualnog razvoja sportaša da se smanje koliko god je to moguće razlike sportaševih
karakteristika i karakteristika modela. Radi podizanja kvalitetnog ranga sportaša, trener i
njegovi suradnici u procesu sportskog treninga moraju izvršiti određene korekcije
pripremljenosti u onim sposobnostima i osobinama u kojima pojedini sportaš ili sportska
ekipa najviše zaostaju za parametrima modela.

Značajan broj zemalja članica Europske unije, ali i svijeta suočeni s višestrukim
rastom brojnih pokazatelja konkurentnosti u sportu prije 10 i više godina, počeli su sport
tretirati strateškim promišljanjem unaprjeđenja kvalitete rada u sportu na svim stupnjevima
sportske pripreme, od sporta djece i mladih do vrhunskog sporta, koji je gotovo bez iznimke
potican od strane najviših državnih i sportskih institucija pojedinih zemalja.

44
 Slika 14. Determinante kvalitete rada u sportu ,preuzeto:
http://hrks.hr/skole/15_ljetna_skola/6.pdf

Također, sportski klubovi osiguravaju kvalitetu rada kroz sustav organizacije kluba,
angažiranjem i zapošljavanjem kvalitetnih i školovanih stručnih kadrova, sustav financiranja
koji treba omogućiti odgovarajuće i dovoljne materijalno-tehničke uvjete za trening i
natjecanje (odgovarajuće financijsko praćenje trenera i sportaša, sportski objekti za trening i
natjecanje, trenažna oprema i pomagala, dopunski sadržaji sportske pripreme, itd.) i to za sve
natjecateljske dobne kategorije i razine natjecanja. Ukoliko se kvaliteti rada u sportu pristupi
na ovako opisan način osiguravanje kvalitete postaje sastavni i nerazdvojni dio ostvarivanja
sportskih rezultata. Opći globalizacijski trendovi, porast zanimanja za sport, snažan razvoj
sportske industrije i ubrzani razvoj tehnologija sportske pripreme uvjetuje jačanje
konkurencije u sportu.

45
 3. PREDMET, PROBLEM I CILJ ISTRAŽIVANJA

Predmet istraživanja u ovom radu je usko vezan sa samim naslovom rada, to je

primjena dijagnostike u nogometu.

Problem istraživanja doći do određenih saznanja kad je u pitanju dijagnostika u

nogometu i njena upotreba.

Cilj istraživanja ovog rada je ispitati i utvrditi vrste i nivo primjene dijagnostičkih
testova u nogometu.

46
4. ZADACI ISTRAŽIVANJA

- Analiza pojmova, karakteristika, dijagnostike ,nogometa

- Istražiti koje vrste dijagnostike u nogometu postoje
- -Uraditi analizu pojmova i karakteristika u nogometu, istražiti vrste dijagnostike u
nogometu i doći do sazananja na kojem je nivou upotreba dijagnostike u nogometu.
- Utvrditi razliku u primjeni dijagnostičkih testova u zavisnosti od vrste kluba
- Utvrditi nivo primjene dijanostičkih testova u nogometnim klubovima.
- Utvrditi nivo primjene dijanostičkih testova u bolje rangiranim nogometnim
klubovima.
- Utvrditi nivo primjene dijanostičkih testova u lošije rangiranim nogometnim
klubovima.

47
5. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA

- Glavna hipoteza
- H-Očekuje se razlika u primjeni dijagnostičkih testova u zavisnosti od vrste kluba
- Parcijalne hipoteze
- H1- Očekuje si visok nivo primjene dijanostičkih testova u nogometnim klubovima.
- H2- Očekuje si visok nivo primjene dijanostičkih testova u bolje rangiranim
nogometnim klubovima.
- H3- Očekuje si visok nivo primjene dijanostičkih testova u lošije rangiranim
nogometnim klubovima.

48
 6. METODE ISTRAŽIVANJA

Osnovna metoda koja će se koristiti u istraživanju je bibliografsko – deskriptivna

metoda.

Istraživanja dijagnostičkih testova u nogometu

U ovom radu kao put rješavanja problema u teorijskoj analizi testiranja i mjerenja u
dijagnostičkoj karakteristikama testova u nogometu, korištene su metode analize, deskripcije i
komparacije dosadašnjih istraživanja iz ove oblasti.

U ovoj teorijskoj analizi korištena je tehnika analize medijskih sadržaja i analiza

dokumenata, na osnovu kojih su izabrane i metode rada, te analiza elektronskih medija,
stručnih i naučnih časopisa te udžbenika iz ove oblasti.

Uzorak ispitanika

- Nogometni klubovi iz Bosne i Hercegovine

- Istraživanje je obuhvatilo 20 klubova.
- Baterija testova koja se koristila u ovom istraživanju su upitnici koji daju odgovor na
nivo i vrstu upotrebe dijagnostičkih testova.

Varijable istraživanja putem anketiranja u formi upitnika

- Upitnik koji daje odgovore na nivo i vrstu upotrebe dijagnostičkih testova.

- Vrste odgovora koji su predstavljeni u tabelama, radi statističke obrade podataka,
vrijednost odgovora je prebačena u brojčanu vrijednost. Tako da su odgovori dati
kroz:
- DA-1
- PONEKAD-2
- NIKAD-3

Obrada podataka je urađena u SPSS programu i za dobivene podatke se koristila

deskriptivna i komparativna statistika. Urađeni su deskriptivni parametri za analizu
činjeničnog stanja u klubovima, komparativna analiza je urađena da se utvrde razlike između
određenih grupa. Kad je u pitanju srednja vrijednost, korišten je Median test i srednja

49
vrijednost Mean. Za utvrđivanje razlika između grupa, u hipotezama u kojima je po
kriterijima uzorak ispitanika podijeljen u dvije grupe korišten je Mann-Whitney Test.

50
 7. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

7.1. Stanje upotrebe dijagnostičkih testova u nogometu

U tabeli 1 prikazani su rezultati koji nam pokazuju stanje sedam odgovora koji su
naznačeni kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu. Rezultati
pokazuju da je u jednom faktoru odgovor bio Median 1-DA, u jednom faktoru odgovor je bio
Median 1.5-između DA i PONEKAD, u četiri faktora odgovor je bio Median je bio 2-
PONEKAD i u jednom faktoru odgovor je bio Median 3-NIKAD. To pokazuje da su efekti,
kad je u pitanju upotreba ovih sedam dijagnostičkih testova u nogometu, na srednjem nivou.

TABELA 1

U grafikonu 1 je prikazana srednja vrijednost Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu. Najveću srednju
vrijednost Mean ima faktor “Mjerenje ravnoteže putem Wii konzole?” a najmanju vrijednost
ima faktor “Sustav za procjenu funkcionalnih sposobnosti“.

51
GRAFIKON 1

U tabeli 2 prikazano je stanje faktora „Beep test“ gdje vidimo da je 12 klubova odgovorilo
odgovorom 2 ili 60%, 8 klubova odgovorilo odgovorom 1 ili 40%.

TABELA 2

U tabeli 3 prikazano je stanje faktora „JO – JO intervalni test izdržljivosti“ gdje vidimo da je
5 klubova odgovorilo odgovorom 3 ili 25%, 9 klubova odgovorilo odgovorom 2 ili 45% i 6
klubova odgovorilo odgovorom 1 ili 30%.

52
TABELA 3

U tabeli 4 prikazano je stanje faktora „Izokinetička dijagnostika“ gdje vidimo da je po 10

klubova odgovorilo odgovorom 2 ili 50% i odgovorom 1 ili 50%.

TABELA 4

U tabeli 5 prikazano je stanje faktora „Elektromiografska analiza mišićne aktivnosti –

telemetrijski EMG“ gdje vidimo da je 7 klubova odgovorilo odgovorom 3 ili 23%, 9 klubova
odgovorilo odgovorom 2 ili 45% i 4 klubova odgovorilo odgovorom 1 ili 20%.

TABELA 5

U tabeli 6 prikazano je stanje faktora „Mjerenje ravnoteže putem Wii konzole“ gdje vidimo
da je 11 klubova odgovorilo odgovorom 3 ili 55% i 9 klubova odgovorilo odgovorom 2 ili
45%.

53
TABELA 6

U tabeli 7 prikazano je stanje faktora „Sustav za određivanje sastava tijela – BOD POD “ gdje
vidimo da je 4 kluba odgovorilo odgovorom 3 ili 20%, 9 klubova odgovorilo odgovorom 2 ili
45% i 7 klubova odgovorilo odgovorom 1 ili 35%.

TABELA 7

U tabeli 8 prikazano je stanje faktora „Sustav za procjenu funkcionalnih sposobnosti“ gdje

vidimo da je svih 20 klubova odgovorilo odgovorom 1 ili 100%.

TABELA 8

54
U tabeli 9 prikazani su rezultati koji nam pokazuju stanje sljedećih šest odgovora koj su
naznačeni kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu. Rezultati
pokazuju da je u tri faktora odgovor bio Median 1-DA a takođe u tri faktora odgovor je bio
Median 3-NIKAD. To pokazuje da su efekti, kad je u pitanju upotreba ovih šest
dijagnostičkih testova u nogometu, na srednjem nivou odnosno podjeljeni u dvije grupe (DA
i NE).

TABELA 9

55
U grafikonu 2 je prikazana srednja vrijednost Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu. Najveću srednju
vrijednost Mean ima faktor “Test na tredmil traci” a najmanju vrijednost ima faktor
“Dijagnostički testovi za procjenu aerobnog kapaciteta“ i „Testovi za procjenu brzine“.

GRAFIKON 2

U tabeli 10 prikazano je stanje faktora „Dijagnostički testovi za procjenu aerobnog

kapaciteta“ gdje vidimo da je takođe svih 20 klubova odgovorilo odgovorom 1 ili 100%.

TABELA 10

U tabeli 11 prikazano je stanje faktora „Određivanje laktatnog praga testom na tredmil traci“
gdje vidimo da je 13 klubova odgovorilo odgovorom 1 ili 65% i 7 klubova odgovorilo
odgovorom 1 ili 35%.

TABELA 11

56
U tabeli 12 prikazano je stanje faktora „Test na tredmil traci“ gdje vidimo da je 14 klubova
odgovorilo odgovorom 3 ili 70% i 6 klubova odgovorilo odgovorom 2 ili 30%.

TABELA 12

U tabeli 13 prikazano je stanje faktora „Testovi za procjenu aerobne snage - vrijednosti VO2
max i vVO2 max“ gdje vidimo da je 12 klubova odgovorilo odgovorom 1 ili 60% 8 klubova
odgovorilo odgovorom 2 ili 40%.

TABELA 13

U tabeli 14 prikazano je stanje faktora „Testovi za procjenu anaerobnog kapaciteta“ gdje

vidimo da je 4 kluba odgovorilo odgovorom 2 ili 20% i 16 klubova odgovorilo odgovorom 1
ili 80%.

TABELA 14

57
U tabeli 15 prikazano je stanje faktora „Testovi za procjenu brzine“ gdje vidimo da je svih 20
klubova odgovorilo odgovorom 1 ili 100%.

TABELA 15

U tabeli 16 prikazani su rezultati koji nam pokazuju stanje šest odgovora koj su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu. Rezultati pokazuju da je
u pet faktora odgovor bio Median 1-DA, u jednom faktoru odgovor je bio Median je bio 2-
PONEKAD i u jednom faktoru odgovor je bio Median 3-NIKAD. To pokazuje da su efekti,
kad je u pitanju upotreba ovih šest dijagnostičkih testova u nogometu, na zavidnom nivou.

TABELA 16

58
U grafikonu 3 je prikazana srednja vrijednost Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu. Najveću srednju
vrijednost Mean ima faktor “Izoinercijalni test” a najmanju vrijednost ima faktor „Test za
procjenu brzinske izdržljivosti“.

GRAFIKON 3

U tabeli 17 prikazano je stanje faktora „Testovi za procjenu sposobnosti ubrzanja“ gdje

vidimo da je 2 kluba odgovorilo odgovorom 2 ili 10% i 18 klubova odgovorilo odgovorom 1
ili 90%.

TABELA 17

59
U tabeli 18 prikazano je stanje faktora „Test za procjenu maksimalne brzine“ gdje vidimo da
je 3 kluba odgovorilo odgovorom 2 ili 15% i 17 klubova odgovorilo odgovorom 1 ili 85%.

TABELA 18

U tabeli 19 prikazano je stanje faktora „Test za procjenu brzinske izdržljivosti“ gdje vidimo
da je svih 20 klubova odgovorilo odgovorom 1 ili 100%.

TABELA 19

U tabeli 20 prikazano je stanje faktora „Izoinercijalni test“ gdje vidimo da je 11 klubova

odgovorilo odgovorom 3 ili 55% i 9 klubova odgovorilo odgovorom 2 ili 45%.

TABELA 20

60
U tabeli 21 prikazano je stanje faktora „Izometrijski test“ gdje vidimo da je 2 kluba
odgovorilo odgovorom 3 ili 25%, 6 klubova odgovorilo odgovorom 2 ili 30% i 12 klubova
odgovorilo odgovorom 1 ili 60%.

TABELA 21

U tabeli 22 prikazano je stanje faktora „Izokinetički test“ gdje vidimo da je 1 klub odgovorio
odgovorom 3 ili 5%, 11 klubova odgovorilo odgovorom 2 ili 55% i 8 klubova odgovorilo
odgovorom 1 ili 40%.

TABELA 22

Na osnovu ovih rezultata, može se konstatovati da je djelimično potvrđena parcijalna hipoteza

koja glasi: H1- Očekuje si visok nivo primjene dijanostičkih testova u nogometnim
klubovima.

61
 7.2. Bolje rangirani klubovi

U tabeli 23 prikazani su rezultati koji nam pokazuju stanje sedam odgovora koj su
naznačeni kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u bolje rangiranim
klubovima u nogometu. Rezultati pokazuju da je u tri faktora odgovor bio Median 1-DA, u
jednom faktoru odgovor je bio Median 1.5-između DA i PONEKAD i u tri faktora odgovor je
bio Median 3- NIKAD. To pokazuje da su efekti, kad je u pitanju upotreba ovih sedam
dijagnostičkih testova u nogometu, na srednjem nivou.

TABELA 23

U grafikonu 4 je prikazana srednja vrijednost Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu. Najveću srednju
vrijednost Mean ima faktor “Mjerenje ravnoteže putem Wii konzole” a najmanju vrijednost
ima factor „Sustav za procjenu funkcionalnih sposobnosti“.

62
GRAFIKON 4

U tabeli 24 prikazani su rezultati koji nam pokazuju stanje sedam odgovora koj su naznačeni
kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u bolje rangiranim klubovima u
nogometu. Rezultati pokazuju da je u tri faktora odgovor bio Median 1-DA, u dva faktora
odgovor je bio Median 2.5-između PONEKAD i NE i u jednom faktoru odgovor je bio
Median 3-NIKAD. To pokazuje da su efekti, kad je u pitanju upotreba ovih šest
dijagnostičkih testova u nogometu, na lošem nivou.

TABELA 24

63
U grafikonu 5 je prikazana srednja vrijednost Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu. Najveću srednju
vrijednost Mean ima faktor “Test na tredmil traci” a najmanju vrijednost ima faktor
“Dijagnostički testovi za procjenu aerobnog kapaciteta“ i „Testovi za procjenu brzine“.

GRAFIKON 5

U tabeli 25 prikazani su rezultati koji nam pokazuju stanje sedam odgovora koj su naznačeni
kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u bolje rangiranim klubovima u
nogometu. Rezultati pokazuju da je u pet faktora odgovor bio Median 1-DA, u jednom
faktoru odgovor je bio Median 2- PONEKAD. To pokazuje da su efekti, kad je u pitanju
upotreba ovih šest dijagnostičkih testova u nogometu, na visokom nivou.

64
TABELA 25

U grafikonu 6 je prikazana srednja vrijednost Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu. Najveću srednju
vrijednost Mean ima faktor “Izoinercijalni test” a najmanju vrijednost ima faktor “Testovi za
procjenu sposobnosti ubrzanja“ i „Test za procjenu brzinske izdržljivosti“.

GRAFIKON 6

Na osnovu ovih rezultata, može se konstatovati da je potvrđena parcijalna hipoteza koja glasi:
H2- Očekuje si visok nivo primjene dijanostičkih testova u bolje rangiranim nogometnim
klubovima.

65
 7.3. Lošije rangirani klubovi

U tabeli 26 prikazani su rezultati koji nam pokazuju stanje sedam odgovora koj su naznačeni
kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u lošije rangiranim klubovima u
nogometu. Rezultati pokazuju da je u jednom faktoru odgovor bio Median 1-DA, u četiri
faktora odgovor je bio Median 2- PONEKAD, u jednom faktoru odgovor je bio 2.5-između
PONEKAD i NIKAD i u jednom faktoru odgovor je bio Median 3-NIKAD. To pokazuje da
su efekti, kad je u pitanju upotreba ovih sedam dijagnostičkih testova u nogometu, na
izrazito srednjem nivou.

TABELA 26

U grafikonu 7 je prikazana srednja vrijednost Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu. Najveću srednju
vrijednost Mean ima faktor “Mjerenje ravnoteže putem Wii konzole” a najmanju vrijednost
ima faktor „Sustav za procjenu funkcionalnih sposobnosti“.

66
GRAFIKON 7

U tabeli 27 prikazani su rezultati koji nam pokazuju stanje sedam odgovora koj su naznačeni
kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u lošije rangiranim klubovima u
nogometu. Rezultati pokazuju da je u tri faktora odgovor bio Median 1-DA i u tri faktora
odgovor je bio Median 3-NIKAD. To pokazuje da su efekti, kad je u pitanju upotreba ovih
šest faktora dijagnostičkih testova u nogometu, na izrazito srednjem nivou.

TABELA 27

67
U grafikonu 8 je prikazana srednja vrijednost Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu. Najveću srednju
vrijednost Mean ima faktor “Određivanje laktatnog praga testom na tredmil traci” i “Test na
tredmil traci a najmanju vrijednost ima factor” “Dijagnostički testovi za procjenu aerobnog
kapaciteta“ i „Testovi za procjenu brzine“.

GRAFIKON 8

U tabeli 28 prikazani su rezultati koji nam pokazuju stanje sedam odgovora koj su naznačeni
kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u lošije rangiranim klubovima u
nogometu. Rezultati pokazuju da je u tri faktora odgovor bio Median 1-DA, u dva faktora
odgovor je bio Median 2- PONEKAD i u jednom faktoru odgovor je bio Median 3-NIKAD.
To pokazuje da su efekti, kad je u pitanju upotreba ovih šest faktora dijagnostičkih testova u
nogometu, takođe na izrazito srednjem nivou.

68
TABELA 28

U grafikonu 9 je prikazana srednja vrijednost Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu. Najveću srednju
vrijednost Mean ima faktor “Izoinercijalni test” a najmanju vrijednost ima faktor “Test za
procjenu brzinske izdržljivosti“.

GRAFIKON 9

Na osnovu ovih rezultata, može se konstatovati da je potvrđena parcijalna hipoteza koja glasi:
H3- Očekuje si visok nivo primjene dijanostičkih testova u lošije rangiranim nogometnim
klubovima.

69
 7.4. Razlike između bolje i lošije rangiranih klubova u odnosu na upotrebu
dijagnostičkih testova

U tabeli 29 prikazana je razlika u sedam primjenjenih varijabli odnosno odgovora koj

su naznačeni kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u zavisnosti od
ranga klubovima (bolje rangirani i lošije rangirani). Rezultati pokazuju da postoji statistički
značajna razlika u varijabli “Sustav za određivanje sastava tijela – BOD POD“.

TABELA 29

U tabeli 30 prikazane su varijable „Sustav za određivanje sastava tijela – BOD POD“gdje

vidimo da u ovoj varijabli, veću vrijednost imaju lošije rangirani klubovi. To nam pokazuje da
se više brinu o igračima u cilju samog napretka.

TABELA 30

70
U tabeli 31 prikazana je razlika u šest primjenjenih varijabli odnosno odgovora koj su
naznačeni kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u zavisnosti od ranga
klubovima (bolje rangirani i lošije rangirani). Rezultati su pokazuli da ne postoje statistički
značajne razlike u ovih šest varijabli.

TABELA 31

U tabeli 32 prikazana je razlika u sedam primjenjenih varijabli odnosno odgovora koj su

naznačeni kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u zavisnosti od ranga
klubovima (bolje rangirani i lošije rangirani). Rezultati pokazuju da postoji statistički
značajna razlika u varijabli “.Izometrijski test“ i „Izokinetički test“.

TABELA 32

71
U tabeli 33 prikazane su varijable „Izometrijski test“ i „Izokinetički test“ gdje vidimo da u
ovim varijablam, takođe veću vrijednost imaju lošije rangirani klubovi. To nam pokazuje da
se odnos prema ovim testovima daje veća pažanja u cilje određenih kontrolnih mjera, što je za
lošije ekipe od izuzetnog značaja.
TABELA 33

Na osnovu ovih rezultata, može se konstatovati da je djelimično potvrđena generalna hipoteza

koja glasi: H-Očekuje se razlika u primjeni dijagnostičkih testova u zavisnosti od vrste kluba.

72
 8. TEORIJSKA I PRAKTIČNA VRIJEDNOST RADA

Teorijska vrijednost ovog rada ogleda se u tome, što su dat teorijski prikaz
dijgnostičkih testova uz dodatne rezultate koliko se koji testovi koriste u nogometnim
klubovima. Takvi podaci daju osnovu za dalju analizu određenih testova u vidu usavršavanja i
same upotrebe istih.

Praktična vrijednost rada je u osnovnim spoznajama, koje nam pokazuju koji se

testovi i koliko koriste u zavisnosti od vrste kluba i pojednične upotrebe testova po klubu. To
je osnovni pokazatelj za praktično usavršavanje u samoj dijagnostici odnosno odabir
najpodobnijih testova.

73
 9. ZAKLJUČAK

U ovom radu istraživan je nivo primjene dijagnostičkih testova u nogometnim

klubovima, kao i objašnjenje same važnosti dijagnostičkih testova. Važnost dijagnostike u
sportu, odnosno nogometu je izuzetna. Aerobna izdržljivost jedna je od najvažnijih
sposobnosti relevantnih za uspjeh u nogometnoj igri. Maksimalni primitak kisika često je
korišten kao sinonim za aerobne sposobnosti te se izražava u apsolutnim ili relativnim
jedinicama. U ovome radu prikazani su najjednostavniji dijagnostički postupci za procjenu
maksimalnog primitka kisika u nogometu. Većina nogometnih klubova nije u mogućnosti
provoditi laboratorijske testove, za razliku od terenskih testova koji su jednostavni za
primjenu i dostupni većini nogometaša i trenera. Osnovna metoda koja će se koristiti u
istraživanju je bibliografsko – deskriptivna metoda.U ovoj teorijskoj analizi korištena je
tehnika analize medijskih sadržaja i analiza dokumenata, na osnovu kojih su izabrane i
metode rada, te analiza elektronskih medija, stručnih i naučnih časopisa te udžbenika iz ove
oblasti. Uzorak ispitanika su bili nogometni klubovi iz Bosne i Hercegovine. Baterija testova
koja se koristila u ovom istraživanju su upitnici koji daju odgovor na nivo i vrstu upotrebe
dijagnostičkih testova. Na osnovu ovih rezultata, može se konstatovati da je djelimično
potvrđena parcijalna hipoteza koja glasi: H1- Očekuje si visok nivo primjene dijanostičkih
testova u nogometnim klubovima, može se konstatovati da je potvrđena parcijalna hipoteza
koja glasi:H2- Očekuje si visok nivo primjene dijanostičkih testova u bolje rangiranim
nogometnim klubovima, može se konstatovati da je potvrđena parcijalna hipoteza koja glasi:
H3- Očekuje si visok nivo primjene dijanostičkih testova u lošije rangiranim nogometnim
klubovima i na osnovu ovih rezultata, može se konstatovati da je djelimično potvrđena
generalna hipoteza koja glasi: H-Očekuje se razlika u primjeni dijagnostičkih testova u
zavisnosti od vrste kluba. Na današnjem stupnju razvoja sporta provode se različiti
dijagnostički postupci odnosno mjerenja sposobnosti, osobina i znanja sportaša u funkciji
vrednovanja stanja treniranosti i sportske forme. Zbog toga ovaj rad će dati stanje upotrebe
dijagnostčkih testova, koji mogu biti parameter za dalje usavršavanja i istraživanja.

74
IZVORI I LITERATURA

- Bajrić, O., Lolić, V. (2014). FUDBAL – tehnika, taktika i metodika. Banja Luka:
Panevropski Univerzitet Apeiron.
- Bajrić, O., Sekimović, N., Bajrić, S., & Srdić, V. (2015). The effects of football
programmes on the transformation of anthropogical characterisitcs of young football
players, Sport science, 8 (2015) 2, 47-51, Travnik.
- Milanović, D. (2005). Utjecaj izabranih motoričkih sposobnosti za uspjeh u nogometu.
- Milanović, D. (2013). Teorija treninga. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u
Zagrebu.

INTERNET:

1. https://sh.wikipedia.org/wiki/Fudbal posjećeno: 24.06.2019.

2. http://www.sportskitrening.hr/dijagnostika-stanja-treniranosti-u-futsalu/
posjećeno: 24.06.2019
3. http://triatlon.hr/wp-content/uploads/2014/09/Dijagnosti%C4%8Dki-
postupci-za- procjenu-energetskih-kapaciteta-
sporta%C5%A1a_Vu%C4%8Deti%C4%87.pdf posjećeno: 25.06.2019.
4. http://www.medstar2000.ro/electromiografia-emg/ posjećeno: 27.06.2019.

5. https://www.paidotribas-art.com/2017/02/en-realidad-funcionan-las-mascaras-
de.html posjećeno: 01.07.2019.

6. http://www.ognjenstojanovic.com/dijagnostika-u-sportu/ posjećeno: 01.07.2019

75
PRILOG

- Anketa

76
77
- Tabele i grafikoni

POPIS TABELA:
 Tabela 1. Odgovori koji su naznačeni kao faktori, kad je u pitanju upotreba
dijagnostičkih testova u nogometu................................................................................48
 Tabela 2. Prikaz stanja faktora „Beep testa“.................................................................49
 Tabela 3. Prikaz stanja faktora „JO-JO intervalni test izdržljivosti“............................49
 Tabela 4. Prikaz stanja faktora „Izokinetičke dijagnostike“.........................................50
 Tabela 5. Prikaz stanja faktora „EMG analize mišićne aktivnosti“..............................50
 Tabela 6. Prikaz stanja faktora „Mjerenje ravnoteže putem WII konzole“..................50
 Tabela 7. Prikaz stanja faktora „Sustav za određivanje sastava tijela – BOD POD“...51
 Tabela 8. Prikaz stanja faktora „sustav za procjenu funkcionalne sposobnosti“..........51
 Tabela 9. Prikaz rezultata koji nam pokazuje stanje sljedećih šest odgovora koji su
naznačeni kao faktori u upotrebi dijagnostičkih testova...............................................52
 Tabela 10. Prikaz stanja faktora „Dijagnostičkih testova za procjenu aerobnog
kapaciteta“.....................................................................................................................53
 Tabela 11. Prikaz stanja faktora „Određivanje laktatnog praga testova na tredmil
traci"..............................................................................................................................53
 Tabela 12. Prikaz stanja faktora „Testa na tredmil traci“.............................................54
 Tabela 13. Prikaz stanja faktora „Testa za procjenu aerobne snage“...........................54
 Tabela 14. Prikaz stanja faktora „Testa za procjenu anaerobnog kapaciteta“..............54
 Tabela 15. Prikaz stanja faktora „Testa za procjenu brzine“........................................55
 Tabela 16. Prikaz rezultata koji nam pokazuju stanje šest odgovora koj su naznačeni
kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu..................55
 Tabela 17. Prikaz stanja faktora „Testa za procjenu sposobnosti ubrzanja“.................56
 Tabela 18. Prikaz stanja faktora „Testa za procjenu maximalne brzine“.....................57
 Tabela 19. Prikaz stanja faktora „Testa za procjenu brzinske izdržljivosti“.................57
 Tabela 20. Prikaz stanja faktora „Izoinercijalnog testa“...............................................57
 Tabela 21. Prikaz stanja faktora „Izometrijski test“.....................................................58
 Tabela 22. Prikaz stanja faktora „Izokinetički testa“....................................................58

78
 Tabela 23. Prikaz rezultata koji nam pokazuju stanje sedam odgovora koj su naznačeni
kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u bolje rangiranim
klubovima u nogometu..................................................................................................59
 Tabela 24. Prikaz rezultata koji nam pokazuju stanje sedam odgovora koj su naznačeni
kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u bolje rangiranim
klubovima u nogometu..................................................................................................60
 Tabela 25. Prikaz rezultata koji nam pokazuju stanje sedam odgovora koj su naznačeni
kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u bolje rangiranim
klubovima u nogometu..................................................................................................61
 Tabela 26. Prikaz rezultata koji nam pokazuju stanje sedam odgovora koj su naznačeni
kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u lošije rangiranim
klubovima u nogometu..................................................................................................63
 Tabela 27. Prikaz rezultata koji nam pokazuju stanje sedam odgovora koj su naznačeni
kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u lošije rangiranim
klubovima u nogometu..................................................................................................64
 Tabela 28. Prikaz rezultata koji nam pokazuju stanje sedam odgovora koj su naznačeni
kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u lošije rangiranim
klubovima u nogometu..................................................................................................65
 Tabela 29. Prikaz razlike u sedam primjenjenih varijabli odnosno odgovora koj su
naznačeni kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u zavisnosti od
ranga klubovima (bolje rangirani i lošije rangirani).....................................................67
 Tabela 30. Prikaz varijable „Sustav za određivanje sastava tijela – BOD POD“gdje
vidimo da u ovoj varijabli, veću vrijednost imaju lošije rangirani klubovi..................67
 Tabela 31. Prikaz razlike u šest primjenjenih varijabli odnosno odgovora koj su
naznačeni kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u zavisnosti od
ranga klubovima (bolje rangirani i lošije rangirani).....................................................68
 Tabela 32. Prikaz razlike u sedam primjenjenih varijabli odnosno odgovora koj su
naznačeni kao faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u zavisnosti od
ranga klubovima (bolje rangirani i lošije rangirani).....................................................68
 Tabela 33. Prikaz varijabli „Izometrijski test“ i „Izokinetički test“ gdje vidimo da u
ovim varijablam, takođe veću vrijednost imaju lošije rangirani klubovi......................69

79
 POPIS GRAFIKONA:

 Grafikon 1. Prikaz stanja vrijednosti Mean u grafičkom obliku...................................48

 Grafikon 2. Prikaz stanja vrijednosti Mean koji su naznačeni kao faktori u upotrebi
dijagnostičkih testova....................................................................................................53
 Grafikon 3. Prikaz srednje vrijednosti Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu.........................56
 Grafikon 4. Prikaz srednje vrijednosti Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu.........................59
 Grafikon 5. Prikaz srednje vrijednosti Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu.........................61
 Grafikon 6. Prikaz srednje vrijednosti Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu.........................62
 Grafikon 7. Prikaz srednje vrijednosti Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu.........................63
 Grafikon 8. Prikaz srednje vrijednosti Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu.........................65
 Grafikon 9. Prikaz srednje vrijednosti Mean u grafičkom obliku, koji su naznačeni kao
faktori, kad je u pitanju upotreba dijagnostičkih testova u nogometu.........................66

80
IZJAVA O PLAGIJARIZMU

Kao student magistarskog studija, smjer „Opća kineziologija“ na Edukacijskom

fakultetu Univerziteta u Travniku, ovom izjavom potvrđujem da sam magistarski rad napisao
samostalno i koristeći se isključivo navedenom bibliografijom, te da ovaj rad nije korišten pri
bilo kakvom drugom ocjenjivanju.

Saglasan sam da jedan primjerak mog rada bude javno dostupan preko biblioteke
Univerziteta u Travniku.

Mjesto/datum:___________________

Potpis: _________________________

81