Professional Documents
Culture Documents
ODJEL MENADMENT
ODJEL MENADMENT
Seminarski rad
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
5
21.ODREIVANJE UZORKA U KVANITATIVNIM ISTRAIVANJIMA
22. Uzorkovanje je proces odabira uzorka ili odreenog broja jedinica iz vee skupine
odnosno populacije kako bi one postale temelj procjene ili predvianja neke nepoznate
pojave, situacije ili rezultata u populaciji. Populacija ili osnovni skup su svi lanovi
skupine s odreenim obiljejem koje mjerimo odnosno skupina osoba, predmeta ili
pojedinosti iz koje se izdvajaju uzorci radi mjerenja. Pod uzorkom se smatra skup jedinica
populacije na kojima je provedeno istraivanje. Slika 1. prikazuje objanjenje osnovnih
termina uzrokovanja na temelju primjera studenata Ekonomskog fakulteta u Zagrebu:
23.
25. Iako je najee o pojavama nemogue zakljuiti analizom svih jedinica populacije,
mjerenje na osnovi uzoraka et je oblik mjerenja u drutvenim istraivanjima. Takvo
zakljuivanje zasnovano na dijelu pripadnika osnovnog skupa ima niz prednosti i
6
nedostataka. Prednost zakljuivanja na osnovi uzoraka je uteda vremena, financijskih i
resursa dok s druge strane ovaj se nain nikada ne moe utvrditi potpuno tona
informacija o populaciji i njenim karakteristikama. Pri odabiru uzorka cilj je dobiti to
preciznije podatke odnosno ostvariti maksimalnu preciznost uz izbjegavanje pristranosti
koja se moe dogoditi ako odabir odreenog uzorka nije sluajan i ako dio populacije nije
mogue pronai ili u sluajevima gdje populacija odbija suradnju.
27. Prilikom definiranja karakteristika uzorka potrebno je uzeti u obzir tri osnovna principa, a
to su:
28. 1. Pri odreivanju uzorka postojat e razlika izmeu numerikih procjena dobivenih na
uzorku i stvarnih podataka o populaciji
29. 2. Vei uzorak znai i precizniju procjenu odnosno aritmetiku sredinu populacije
30. 3. Vie variranje u populaciji oznaava i veu razliku izmeu aritmetikih sredina
populacije i uzorka.
31. Navedeni principi vezani su uz naglaavanje dvaju imbenika koja djeluju na stupanj
sigurnosti o zakljucima koji se donose na temelju uzorka:
32. 1. Veliina uzorka kada se govori o zakljucima oni koji su zasnovani na veim
uzorcima nude veu sigurnost u odnosu na one zasnovane na manjim uzorcima, vei
uzorak = pouzdaniji rezultat,
33. 2. Koliina variranja u populaciji koju istraujemo vee variranje karakteristike koju
mjerimo znai manju pouzdanost izmjerenog, te ako je populacija homogena s obzirom na
osobinu koju mjerimo i mali uzorak moe ponuditi relativno pouzdanu procjenu, no
ukoliko je heterogena potreban je vei uzorak za istu razinu tonosti. Ako bi sve jedinice
populacij bile istovjerne onda bi jedan uzorak dao potpuno tone rezultate. Vea varijacija
obiljeja koje se prouava jednaka je veoj nesigurnosti odreenog uzorka.
34.
35.
36.
37.
7
38.
39.
40.
44.
8
46.
47. Pod pojmom sluajnog uzorka podrazumijeva se da sve jedinice u populaciji imaju
jednaku i nezavisnu mogunost da budu odabrane u uzorak, pojam sluajno oznaava da
je vjerojatnost odabira svake jedinice populacije jednaka te da niti jedan jedinica nije pod
utjecajem primjerice osobnih preferencija.
48. Postoje dvije osnovne prednosti sluajnog uzorka. Prva prednost je da se zakljuci
dobiveni na temelju generiranja uzorka iz cjelokupne populacije istraivanja mogu
generalizirati na cijelu populaciju. Drugo je da se neki od statistikih postupaka koji su
zasnovani na teoriji vjerojatnosti mogu primijeniti iskljuivo na podacima dobivenim iz
sluajnih uzoraka.
49.
51. Izvlaenja iz eira - oznaavanje svake jedinice koritenjem papiria, stavljanje svih
papiria u kutiju te izvlaiti jedan po jedan. Efikasno ukoliko je ukupna populacija mala.
53. Tablicom sluajnih brojeva primjer bacanje kocke dobivaju se brojevi koji se redom
zapisuju, ti se brojevi nazivaju sluajnim i svaki ima jednu mogunost da se pojavi. U
ovom sluaju jedinice populacije oznaavaju se brojevima te se na osnovi prethodnog
postupka odabiru u uzorku.
54. Takoer postoje i dva osnovna pristupa u odabiru sluajnog uzorka gdje imamo
uzorkovanje bez zamjenjivanja u kojem se svaki odabrani lan populacije nakon sluajnog
izvlaenja iskljuuje iz populacije, te uzorkovanje sa zamjenjivanjem gdje se svaki
odabrani lan populacije vraa u populaciju i ako se ponovno izvue zamjenjuje se
drugim.
55. Tri su osnovne podvrste sluajnog uzorka, definirane metodom odreivanja uzorka:
jednostavni uzorak, stratificirani sluajni uzorak i klaster uzorak.
56.
9
56.1.1. JEDNOSTAVNI UZORAK
57. Najea metoda odreivanja uzoraka je jednostavni sluajni uzorak i to putem sljedeih
koraka:
60. 3. Odabrati jedinice uzorka izvlaenjem iz eira, raunalom ili koritenjem tablice
sluajnih brojeva.
61.
63. Slika 3. prikazuje putem kojih koraka se odreuje stratificirani sluajni uzorak bilo da se
radi o proporcionalnom ili disproporcionalnom uzorku.
10
64.
66.
11
70. Namjerni uzorci se koriste kada je broj jedinica u populaciji ili nepoznat ili se jedinice ne
mogu pojedinano utvrditi. Razlikuju se etiri tipa namjernih uzoraka gdje je svaki
zasnovan na razliitim pretpostavkama koji se koriste u kvalitativnim i kvantitativnim
istraivanjima, a to su: kvotni uzorak, prigodni uzorak, uzorak prema odluci istraivaa i
uzorak lanane reakcije.
71.
72. Istraiva je u ovom uzorku voen nekim vidljivim obiljejima kao to su spol ili rasa, a
glavna karakteristika kvotnog uzorka je dostupnost. Uzorak je odabran s lokacije koja je
spretna istraivau i kada god se na tom mjestu uoi osoba s navedenim obiljejem, tu se
osobu zamoli da sudjeluje u istraivanju, sam proces se nastavlja sve dok istraiva ne
prikupi dovoljan broj lanova uzorka odnosno kvotu. S jedne strane sam pristup ima
odreene prednosti poput niskih trokova u prikupljanju uzorka i ovakav pristup
omoguuje ukljuivanje upravo one vrste ispitanika koji su nam potrebni, dok s druge
strane dobiveni uzorak nije sluajan odnosno rezultati ne mogu biti priopeni na
populaciju i najdostupniji pojedinci mogu imati obiljeja koja su jedinstvena za njih stoga
nisu u potpunosti reprezentativna za populaciju.
73.
74. Kao i kvotni, prigodni uzorak je zasnovan na jednostavnosti dostupa uzorka iako se kod
prigodnog ne pokuava ukljuiti ljude koji imaju odreenu vidljivu karakteristiku kao to
je sluaj kod kvontnog uzorka. Sam uzorak ima sline prednosti i nedostatke kao i
kvontni. Budui da pri odabiru nisu znaajna neka vidljiva obiljeja, mogue je da
odabrani pojedinci nemaju informaciju koja je potrebna za istraivanje.
75.
76.
77.
12
78. Kljuno obiljeje je istraivaeva procjena prema kojoj on odluuje tko moe ponuditi
najbolje informacije za ostvarivanje ciljeva istraivanja, ispituju se oni ljudi koji su po
miljenu istraivaa imaju potrebnu informaciju i spremni su je podijeliti. Ovakav tip je
uzorkovanja je koristan u situacijama kada se eli opisati neki fenomen ili istraiti neto o
emu ima jako malo saznanja odnosno informacija.
79.
80. Ovakav oblik uzorkovanja odnosi se na proces odabira uzorka koritenjem mrea, na
nain da se prvo odabire nekoliko pojedinaca u skupini i od njih se prikupljaju traene
informacije. Zatim se od njih trai da identificiraju nove lanove skupine sve dok traeni
broj ili toka zasienja nije dostignuta. Takav pristup je koristan ako imate malo saznanja
o skupini ili organizaciji koju istraujete jer omoguuje dolaenje do eljenog uzorka
samo malim brojem poetnih kontakata. Takoer uzorak lanane reakcije ima i svoje
nedostatke koji se oslanja na izbor odabira pojedinca u prvoj fazi ukoliko su ti pojedinci
pristrani. Vei uzorak znai i sloeniju tehniku.
81.
82. Sistematsko uzorkovanje je vrsta mjeovitih uzoraka zato to ima obiljeja sluajnog i
namjernog odreivanja uzoraka. U sistematskom uzorkovanju okvir uzorka se dijeli u
unaprijed odreeni broj segmenata koji se nazivaju intervali. Zatim se odabire jedan lan
iz prvog intervala koritenjem tehnike jednostavnih sluajnih uzoraka. Sam odabir
jedinica iz drugih intervala ovisan je o redoslijedu jedinica u prvom intervalu. Koraci u
ovom postupku su sljedei:
13
91. Kvantitativna istraivanja se tipino provode na veim uzorcima za koje je poeljno da su
formirani sluajnim odabirom. Logika sluajnog odabira lanova uzorka proizlazi iz
teorije vjerojatnosti, te omoguuje da uklonimo moguu pristranost i rezultate istraivanja
na uzorku sa sigurnou poopimo za cijelu populaciju. Iako je pristranost odabira
jedinice uzorka u kvantitativnim istraivanjima slabost u kvalitativnim predstavlja najveu
snagu. Istraivai namjerno odabiru ispitanike na temelju osobne odluke zbog toga to
istraivai smatraju da e takve osobe pridonijeti svrsi istraivanja.
92. Prvi korak u kvalitativnim istraivanjima je definirati irinu odnosno dubinu istraivanja u
skladu sa svrhom, vremenom i ostalim resursima te vlastitim interesom. Primjer odnosa
dubine i irine istraivanja je onaj o poslovnoj klimi u sektoru industrije gdje uzorak ine
najbolja poduzea iz razliitih industrijskih grana ukupno njih 40. Smatralo se da su
miljenja njihovih predstavnika znaajna za otkrivanje pravnih problema s kojima se
susreu poslodavci u Republici Hrvatskoj. Definirani uzorak je uzak ali se uspjela dobiti
relativno duboka slika o njihovim sadanjim miljenjima, oekivanjima u budunosti i
preporukama koje su iznijeli Vladi s ciljem poboljanja poslovne klime u industrijskom
sektoru u Hrvatskoj.
93. Kako procijeniti koje je istraivanje najbolje - ono koje su odabrana najbolja poduzea, ili
ona na uzorku razliitih poduzea, a moda i anketa na velikom uzorku? Treba zapamtiti
da ne postoji toan ili netoan odgovor, a vodilja u procjeni je smisao i svrha istraivanja.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
14
103. VRSTE UZORAKA U KVALITATIVNIM ISTRAIVANJIMA
104.
105. Slika 4. prikazuje koje sve vrste uzoraka u kvalitativnim istraivanjima moemo
pronai.
106.
108.
15
109. Ovakvu vrstu uzoraka u kvalitativnim istraivanjima moemo podjelitit na uzorke
odabranih sluajeva (jedinica), homogene uzorke i heterogene uzorke.
110.
111.
112.
113.
114.
116. Uzorak ekstremnih sluajeva (jedinica) - koji ine sluajevi bogati informacija u
kojima su promatrana obiljeja posebna ili ekstremna u svom intenzitetu.
117. Polazi od toga da se analizom neobinih ili ekstremnih uvjeta nekih posljedica
aktivnosti mogu rasvijetliti i razumjeti ekstremni ili tipini sluajevi pa se i sam rezultat
moe pretvoriti u korisne informacije i primjeniti u tipinim situacijama. Prilikom samog
odabira ekstremnih sluajeva u uzorak potrebno je navesti razloge i kriterije prema kojima
su jedinice odabrane.
118. Uzorak tipinih sluajeva (jedinica) takav uzorak sainjava jedan ili vie tipinih
predstavnika skupine koja se istrauje. Pri odabiru lanova u utorak potrebno je postii iri
konsenzus oko toga to se smatra tipinim i po kojim kriterijima se tipino definira, a
konani odabir se temelji na konzultacijama s poznavateljiam prilika, kljunim
ispitanicima i zainteresiranim dionicima. Ovaj uzorak se moe odrediti i na temelju ankete
ili putem drugih statistikih pokazatelja, a koristimo ga ukoliko elimo opisati prosjene
odnosno tipine sluajeve pa se rezultati njihove analize ne mogu poopavati.
119. Uzorak kritinih sluajeva (jedinica) ovaj uzorak ine lanovi koji su iznimno vani
za promatranu istraivaku temu. Sam uzorak je pogodan ukoliko smo ogranieni
vremenom ili novcem pa najbolje informacije moemo prikupiti na temelju sluajeva koji
e pruiti najveu koliinu informacija i u najveoj mjeri utjecati na nae razumijevanje
analizirane teme, te on doputa odreeno logiko poopavanje rezultata.
16
120. Uzorak sluajeva (jedinica) odabranih prema zadanom kriteriju moe se formirati i
dobrovoljnom incijativom od strane isptanika. Istraiva moe objaviti potrebu
ispitanicima primjer na oglasnoj ploi ili na internetskom forumu odnosno na nekoj drugoj
internetskoj stranici. U toj objavi se navode potrebna obiljeja ispitanika te tema
istraivanja i kontakt istraivaa, a ispitanici koji su zainteresirani postaju uzorak.
121.
122.
123.
124.
126.
127. Ovo je uzorak sa najveom varijaciom meu jedinicama ili lanovima uzorka. lanovi
u uzorku se biraju temeljem unaprijed odreenih znaajki ili kriterija uzimajui u obzir da
meusobno budu to razliitiji. Koritenjem heterogenog uzorka dobit e se zanimljivi,
kvalitetni i detaljni opisi pojedinanih sluajeva ali i neki zajedniki obrasci proizali iz
sluajeva ija je vrijednost upravo heterogenost izvora.
128.
129. Iako je objanjenj u kvantitativnim istraivanjima moe se rei kako je ovaj pristup
odreenja uzorka uobiajeno koristiti kada je teko identificirati kljune ispitanike ili
kritine sluajeve. Odreivanje zapoinje pitanjima poput Tko su potencijalni lanovi koji
17
neto znaju o temi istraivanja? S kim bismo trebali razgovarati?. Zatim se njih moli da
odrede druge potencijalne lanove u skupini ili organizaciji koji tako postaju dio uzorka.
Ovakvim nainom moemo odrediti i uzorak poznavatelja ili strunjaka na temelju ijih
miljenja provodimo istraivanje ili odreujemo uzorak usklaen s njihovim preporukama.
130.
131. Prigodni uzorak ine lanovi koji su nam na raspolaganju odnosno koji su nam
stjecajem okolnosti dostupni prilikom istraivanja. Vrlo esto se koristi u kvantitativnim
istraivanjim, ali u kvalitativnim ovaj uzorak je najmanje zanimljiv budui da ne postoje
kriteriji prema kojima su lanovi uzorka odabrani, osim njihove dostupnosti.
132.
133. Kvotni uzorak predstavlja alternativu sluajnom uzorku stoga se rijetko koristi u
kvalitativnim istraivanjima. Detaljnije objanjenje se nalazi pod odreivanjem uzorka u
kvantitativnim istraivanjima.
134.
135. Kada se govori o mjeoivitim uzorcima potrebno je navesti dvije vrste kvalitativnih
uzoraka, a to su: stratificirani namjerni uzorak i uzorak sluajno odabranih jedinica
(sluajeva) koji nastaju kombiniranjem nekih od prethodnih postupaka.
136. Stratificirani namjerni uzorak se formira kao uzorak uzoraka pri emu lanovi
podgrupe trebaju biti homogeni, a vrlo vano je znati da se nalazi proizali na temelju
ovog uzorka ne mogu smatrati reprezentativnim ili poopavati.
137. Uzorak sluajno odabranih jedinica pretpostavlja odabir sluaja koji posjeduju
odreena obiljeja, ali je njihov odabir uinjen sluajno. Za veinu e znaiti veu
pouzdanost i vjerodostojnost rezultata to to su ispitanici u uzorku odabrani
sluajno.Takvi uzorci pruaju iru sliku o istraivanoj pojavi, ali se ne mogu poopavati
na razinu populacije.
18
138.
140.
141.
142. ZAKLJUAK
143.
145. Vrlo vano pitanje u ovakvim vrstama istraivanja je koliko velik uzorak treba biti?
Odgovor se nalazi u tome da sama veliina ovisi o postupcima koji se ele primjeniti na
prikupljenim podacima i ovisni su o vrsti odnosa koji ze eli utvrditi. Ustvari tu se kao
glavna odrednica pojavljuje preciznost rezultata koja ovisi i o veliini uzorka, a sve to u
svrhu ostvarivanja cilja istraivanja.
146. Moemo rei kako je za bilo koju vrstu kvantitativnih ili kvalitativnih istraivanja
bitno odrediti veliinu uzorka, ali takoer je vano utvrditi o kakvoj vrsti istraivanja se
radi koji je cilj, dubina odnosno irina istraivanja koja su utvrena onime to istraiva
eli saznati te to sve smatra vjerodostojnim izvorom informacija tj. vjerodostojnim
uzorkom.
19
147.
148.
149.
20