You are on page 1of 7

Eve Levin

Muka i enska homoseksualnost kod pravoslavnih Slovena (od X do XVIII veka)

Srednjovekovno slovensko kanonsko pravo je bio


ukorenjeno u uenjima crkvenih otaca. Oni su pak bili
pod velikim uticajem postojeih tumaenja delova
Biblije koji su se bavili ispoljavanjem seksualnosti,
kao i stavovima prehrianske Grke. Dve tradicije
nisu bile kompatibilne. Stavovi starog semitskog
drustva prema mukoj homoseksulanosti su izraeni u
Mojsijevom zakonu i interpretacijama prie o Sodomi
i Gomori. Mojsijev zakon je svrstavao
homoseksualnost meu velike zloine, koji su se
kanjavali kamenovanjem. Apostolsko preferiranje
celibata je podrazumevala obeshrabrivanje bilo kakvog
oblika seksualne aktivnosti, bilo hetero- ili
homoseksualne, ali je homoseksualna bila naroito
osuivana. Neoplatoniarska filozofija je zastupala Eve Levin
ograniavanje ulnog preputanja seksu, naroito ako ono nije bilo u prokreativne svrhe.

Helenska kultura je imala i neasketske elemente takoe, a muka homoseksualnst je bila


prihvaena ako ne i propagirana. Ali nisu svi homoseksualni kontakti bili podjednako
poeljni. Analni odnos se smatrao poniavajuim, za pre svega pasivnog partnera, zato to ga
je postavljao u podreenu, ''ensku'' poziciju. (1) Atinjani su u zlatnom veku idealizovali
razliite oblike homoseksualnih odnosa, koji su se odvijali izmeu starijih i mlaih mukaraca
iste elitne drutvene klase. Veza je navodno trebalo da prvenstveno bude duhovna, zasnovana
na uzajamnom potovanju: mladi je duboko potovao status i dostignua svog ljubavnika,
dok se stariji mukarac divio fizikoj lepoti i potencijalima mladia. Kada je njihova
zajednica bila fiziki konzumirana, praktikovali su uzajamnu masturbaciju i interkruralni
odnos (seksualno zadovoljavanje meu butinama. Prim. prired.) radije no analnu penetraciju.
Ranohrianska sredina je tako razlikovala dva oblika muke homoseksualnosti: prezirani
oblik analne penetracije i onaj koji se vie cenio i podrazumevao meusobnu stimulaciju
rukama i bedrima. Iako hrianski autori nisu mogli da se pomire sa bilo kojim oblikom
vanbranog seksualnog odnosa, prihvatili su preovlaavajuu premisu svog drutva, da je
jedan od oblika homoseksualnosti grozniji od drugog.

Stoga su slovenski pravoslavni crkveni poslenici nasledili sistem vizantijskog kanonskog


prava koji je pravio razliku izmeu homoseksualaca koji su praktikovali analni odnos, i onih
koji su praktikovali uzajamnu mastrubaciju, kao i razliku izmeu pasivnih i aktivnih partnera.
Homoseksualni odnos koji je ukljuivao analnu penetraciju (nazvan muebludie ili
muzelotvo) smatran je onoliko ozbiljno koliko i heteroseksualno neverstvo. Prema sv.
Vasiliju (IV v. n. e.), ovaj prestup je povlaio za sobom pokoru u trajanju od petnaest godina,
isto kao i neverstvo. Slovenski kanonisti su preferirali skraeno pokajanje u trajanju dve do tri
godine posta i molitvi kako je propisao sveti Jovan Posnik (VI vek). (2) Odstupanje od ove
norme, ka blaoj ili strozijoj kazni je bilo retko. Pokora se obino odreivala u trajanju od
jedne, pet ili sedam godina, sve u okviru propisanih kazni za heteroseksualne grehe.(3)
Izuzetno ostra pokora je bila retko pominjana, ali i to onda u tekstu koji je preporuivao i
umerenije kazne.(4)

Kod odreivanja pokore za homoseksualne odnose svetenici su bili savetovani da utvrde


godine prestupnika, broj puta koliko je uestvovao u odnosu, njegov brani status, njegovu
voljnost da uestvuje, kao i ulogu koju je pritom imao.(5) Tu je bila i uobiajena blagost za
mlae ljude ispod trideset godina optuene za homoseksualne odnose. Jedan zakon je
preporuivao dvogodinju pokoru za mladog oveka, trogodinju za starijeg mukarca.(6)
Graanski vizantijski zakon, poznat u slovenskom prevodu i slovenska autohtona pravna
praksa, oslobaali su deake ispod dvanaest godina starosti od optube za svesno injenje
prestupa. Prema jednom pokajnikom upitniku, ukoliko je deak ispod pet godina starosti bio
seksualno iskorien, njegov je zlostavlja nosio teret greha; ukoliko je imao vie od pet
godina, a nije bio pravno punoletan, bila je odgovornost njegovih roditelja sto ga nisu nauili
da izbegava greh.(7) Na dva ili tri mladalaka homoseksualna eksperimentisanja se gledalo
kao na manji prekraj. (8) U homoseksualnim odnosima, kao i kod heteroseksulane
fornifikacije (bluda), neoenjenim mukarcima je bila dozvoljena vea sloboda; oenjen
mukarac je pre trebalo da zadovolji svoje seksualne potrebe sa svojom zakonskom
suprugom, a ne da se obrati nekom drugom bilo kojeg da je pola. (9) Mladi koji je bio
primoran da igra pasivnu ulogu u homoseksualnom analnom odnosu je smatran manje krivim
od uesnika koji je bio voljan da isto uini. Najmanje jedan autor je oslobodio optube u
potpunosti mlaanu rtvu homoseksualnog silovanja.(10)

Neki crkveni zvaninici su smatrali pasivnu ulogu u homoseksulnom odnosu manje grenom
od aktivne. Ovaj stav je obrnuo stav starih Grka, po kojoj je onaj koji je trpeo analnu
penetraciju postajao dclass, dok je penetrator zadravao svoj status. Ali iz perspektive
pravoslavnih crkvenih stareina, inicijator greha je zasluio veu osudu od onoga koji je samo
pristao na njega. Prema ovom stavu, najgori mogu sluaj je bio onaj u kome su se oba
partnera smenjivala u ulogama aktivnog i pasivnog, tako da su obojica bila podjednako krivi.
(11) Drugi slovenski autori se nisu slagali sa tim, smatrajui da aktivna i pasivna uloga
podjednako zasluuju osudu. (12)
Saglasno razlikovanju u staroj Grkoj
analnog i interkruralnog homoseksulanog
odnosa, slovenski crkveni jerarsi su obino
smatrali ovaj drugi oblik seksualnog
kontakta blazim prekrajem. Dok je analni
odnos bio kategorisan kao veliki greh, isti
kao i preljuba i bestijalnost (seksualni odnos
oveka i ivotinje, prim. prev.), interkruralni
odnos je bio u kategoriji masturbacije
(malakia ili rukobludie). Uobiajena pokora
se sastojala od osamdesetodnevnog posta i
pedeset metanija dnevno (padanja na
kolena), to je dva puta vie od pokore za
masturbaciju. Alternativna pokora koja se
sastojala od odluivanja od priea na dve
godine, bez posta, povremeno se
primenjivala. (13) Kada je trogodinja
pokora bila preporuivana, to je jasno
raeno po analogiji sa kanonima o Tradicionalna ruska javna sauna. Tri gola
masturbaciji, pre nego sa onim o mukarca u pozadini koja se rashlauju u
homoseksulanim odnosima. (14) Slovenski snegu ne izazivaju nikakvu panju prolaznika
klirici su smatrali korienje ruku u i ulinih prodavaca.
meusobnoj masturbaciji grenijim od
upotrebe butina, ''iako su oba zla i porona.'' (15) Interkruralni odnos se nije smatrao za
''potpun pad'' u greh, na nain na koji se smatrao analni odnos; onima koji su u to bili umeani
nije bio zabranjen ulazak u svetenstvo. (16)

Drugi oblici homoseksualne aktivnosti su bili manje ozbiljni. Pozudno ljubljenje drugog
mukarca je donosilo kaznu od etrdeset dana sa sto metanija, samo malo vie nego za
ljubljenje ene. Pokuaj da se privue panja mukarca, zarad zapoinjanja seksualne veze
nije bila ozbiljnija od pokuaja da se zainteresuje ena za nezakonit seks. (17)

Bilo je mnogo opasnije za mukarca ''da podsea na enu'' tako to brije svoju bradu.
Za ovaj prekraj je mogao da bude anatemisan. Protopop Avakum (XVII vek), voa
ruskih staroveraca, odbio je da da svoj blagoslov izbrijanim sinovima jednog od svojih
pristalica pod navodima da oni mora da su jeretici. Pravoslavni vernici su smatrali da su
mukarci pravljeni po uzoru na Boga, i da stoga ne bi trebalo da menjaju svoj izgled u enski.
(18)

Iako slovenski pravoslavni kanoni koji su se odnosili na muku homoseksualnost, proizilaze,


ini se, iz helenskih i ranohrianskih misli, njihovo jednoobrazno prihvatanje od strane
srednjovekovne slovenske crkve ukazuje da su zadovoljavali slovenske drutvene potrebe i
stavove. Prigovor na homoseksualnost nije bio zasnovan na ideji da je bilo ''neprirodno''
za mukarce da budu seksualno privlani jedni drugima, ve su pre slovenski klirici
smatrali da je vano za mukarce i ene da zadre svoje dodeljene rodne uloge. Ove
uloge iskljuuju muku podreenost penisnoj penetraciji od strane drugog mukarca.
Izazivanje ''feminizacije'' drugog mukarca, tako to se stavlja u ensku ulogu, bilo je jo gore.
Kada su mukarci bili ukljueni u meusobnu masturbaciju, te ni jedan nije preuzimao ulogu
ene, prave rodne uloge su tako bile ouvane. Sledstveno tome, slovenski jerarsi su mogli da
budu mnogo vie optimisti u vezi sa ovim tipom homoseksualne aktivnosti.
U svakom sluaju, slovenski crkveni zvaninici i naroito ruski, pokazali su manje
neprijateljski stav prema homoseksualnoj aktivnosti u odnosu na zapadno-evropske klirike,
smatrajui je ekvivalentom heteroseksualnoj preljubi, u najgorem sluaju. Ni zakonik
Jaroslava (978-1054), ni cara Duana (1331/1345-1355), nije smatrao homoseksualnost
vrednom pomena. Mogue je da je najvie homoseksualnih aktivnosti tog perioda bilo
ogranieno na manastire; monaka manastirska pravila su imala odredbe koje su se odnosile
homoseksualne postupke. Do kraja kasnog petnaestog veka, homoseksualnost je, meutim,
bila takoe vidljiva u zajednici obinih graana, iako jos uvek nije izazivala naroito
prekoravanje. Samuel Collins, Englez koji je posetio Rusiju u sedamnaestom veku, primetio
je da je homoseksualno ponaanje bilo vidljivije i tolerisanije u Rusiji nego kod kue. (19)
Podvajanje moskovitskog drutva na odreene muke i enske sfere je, uskraujui
mogunosti za heteroseksualne, povealo mogunost za homoseksualne kontakte.

Lezbejska aktivnost nije smatrana za ozbiljan prekraj. Seksualni odnos izmeu odraslih ena
je obino bio kategorizovan kao oblik masturbacije (malakia). Pokora koja se savetovala u tim
sluajevima je bila jednogodinje uskraivanje priea. (20) Preporuena kazna, vea od one
za uzajamnu masturbaciju kod mukaraca, ukazivala je na percepciju veeg greha, iako ne
veliine mukog homoseksualnog analnog odnosa. lan 59 zakona ''Sudnyj Ljudem'' je
odreivao ibanje za ene koje su uestvovale u homoseksualnim odnosima sa enom koja u
sedeem poloaju opkorauje drugu. (21) Nije bilo uputno za enu da preuzme ulogu
mukarca u seksualnim odnosima, ak i sa drugom enom. U isto vreme, enino naputanje
svog pravog ''rodnog'' mesta u odnosu na drugu enu je smatrano za manju pretnju
drutvenom poretku nego uzurpacija autoriteta u mukoj sredini.

Svetenstvo je imalo jos jednu brigu u vezi sa lezbejskom aktivnou: vezu izmeu enske
homoseksualnosti i paganskih obreda. ene koje su uestvovale u lezbejskim aktivnostima su
nazivane ''babe bogomrzice'' (baby bogomerzskie), est i podrugljiv naziv za enske paganske
voe. One su takoe bile optuene da se u svojim homoseksualnim kontaktima mole vilama,
enskim duhovima. (22) Stoga je enska homoseksualnost imala opasan anti-hrianski
element koji je nedostajao mukoj masturbaciji.

Episkop Nifon je odluio da seks izmeu dve devojke povlai za sobom laku pokoru,
naroito ako himen ostane ceo, od predbrane heteroseksualne fornifikacije. (23) Lezbejske
igre izmeu neudatih devojaka su po svemu sudei bile este u Rusiji sedamnaestog veka.
Svetovna pria o Frolu Skobeevu, koji je eleo da oeni mirainku Anusku, uprkos
protivljenjima njenog oca. Podmitivi Anuskinu dadilju, prisustvovao je zabavi za Anukine
prijateljice, preruen u devojku. Dadilja je, na njegovo podstrekivanje, predlozila igru
''venanja'', izabravi Anuku za ''mladu'' i Frola, dvostruko preruenog, za ''mladoenju''.
Tokom igre su mladi ljudi odigrali ''ceremoniju'' i ''gozbu'', i stavili ''brani par'' u krevet. Frol
je iskoristio ovu priliku da siluje Anusku i da je vrbuje za sebe. (24) Anonimni autor ove prie
nije izmislio igru ''venanje'' da bi poboljao svoju priu, pokajnika pitanja koja su se
postavljala mladim devojkama svedoe o njenom postojanju. (25) Ovako nesto je moglo
otvoreno da se tolerie, uz blago uzdravanje, jer je pripremalo zatiene devojke za brani
ivot a da ih ne izlae riziku izgubljene nevinosti i predbrane trudnoe. Lezbejstvo meu
devojkama je jo vie utvrdilo pravila odgovarajueg ponaanja.

Fusnote:

1. K. Dover, Greek Homosexuality,


John Boswell, Christianity, Socialy Tolerance, and Homosexuality: Gay People in Western
Europe from the Beginning of the Christian Era to the Fourteenth Century, chicago
University Press, 1980. Buffiere Felix, Eros adolescent: La Pederastie dans la Grece antique.
Paris: Belles Letres, 1980, 19-22, 195-198. Ovaj stav je vazio i za stari Rim takodje, vidi P.
Veyne, L' Homosexualite a Rome, u: Aris Philippe et Bjin Andr , Sexualit occidentales,
Paris (Seuil) 1982, str. 40-51.

2. E.g., SANU (rukopis Srpske akademije nauka i umetnosti, Beograd), 123 (28) (Nomokanon
(ili Zakonopravilo), XVII vek), f. 25v: 15 godina, ili 3 godine posta i 200 metanija). GIM,
Sin. (Dravno istorijski muzej, Moskva, Sinodalna zbirka), 227 (Kormcaja Efremovskaja, XII
v.), f. 195r; VAT-Bor. (Vatican Library, Borgiani Illirici Collection) 15 (Trebnik, ruski, 1541.
god.), f. 476v: 15 godina ili 2 godine, 200 metanija; Hil. (Hilandarski rukopis), 378 (trebnik,
XV vek), f. 167v: 3 godine, 500 metanija; Troicki Sergije, Dopunski lanci vlastareve
sintagme, Srpska akademija nauka, Posebna izdanja, vol. 268. Odeljenje drutvenih nauka,
vol. 21 Beograd 1956, str. 69-70.

3. E.g., Smirnov, Materialy dlja istorii drevnorusskoj pokajannoj discipliny. Ctenija obcestva
istorii i drevnostei rossijskih pri Moskovskom universitete, vol. 134 (1 godina), 143 (5
godina), Moskva 1912; Almazov A., Tajnaja ispoved' v pravoslavnoj vostocnoj cerkvi, tom 3,
Odessa 1894, str. 286: 7 godina, 100 padanja na kolena; Hil. 301 (Zakonik, srpki, 1620), f.
126r: 5 godina, 300 padanja na kolena.

4. NBS (rukopis Narodne biblioteke Srbije) 688 (Zakonik, sredina XVI veka), ff. 25r, 93v,
110r - navodi se veliki izbor kazni za homoseksualni analni odnos: 2 godine i 200 padanja na
kolena, 15 godina, 18 godina (pripisano Grigoriju Nisskom), kao i fenomenalnih 80 godina.
Rila (rukopis rilskog manastira, Bugarska) 1/20 (48) (Nomokanon, srpski, XVII vek), ff. 94v,
102r, 185r-186r,188 - navodi pokore od 2 godine, 3 godine, 5 godina, 15 godina i 30 godina;
GIM, Sin. 227 (mns. cit.) ff. I8Iv-I82r.

5. E. g., SANU 124(29) (Nomokanon, srpski, XVII vek), ff. 8v,16r; Pe (rukopis Peke
patrijarije, Pe) 77 (Trebnik, spski, polovina XV veka), ff.23v - 24r.

6. Rila 1/20 (48), mns. cit, f. 186r.

7. NBS 688, mns. cit., f. 25v ; Almazov, op. cit., 3:149.

8. Pec 77, mns. cit., ff. 23v-24r.

9. Kiev (slovenske knjige iz Kijeva, univerzitet u Torontu) 191 (Potrebnik, Moskva, 1651.
tampana knjiga), f. 154r.

10. Rila 1/20 (48), mns. cit., f. 21r; Hil. 301, mns. cit., f. 126r.

11. E.g., Pec 77, mns. cit., ff. 23v-24r.

12. Almazov, op. cit., 3:149. U Veneciji je aktivan homoseksualni partner smatran vie krivim
i abnormalnim u odnosu na pasivnog; vidi Ruggiero Guido, The Boundaries of Eros: Sex
Crime and Sexuality in Renaissance Venice. New York: Oxford University Press 1985, str.
121.
13. E.g., Decani (Deanski rukopis, Srbija) 70 (Trebnik, srpski, poetak XVII veka), f 227r;
Hil. 627 (Nomokanon, srpski, 1610-1620), f. 15v; Kiev. 191, mns. cit., f. 686r; Troicki, op.
cit., str. 67. Dva manuskripta pominju na jednom mestu pokoru od 12 godina, a uobiajenu
kaznu od 80 dana na drugom: Pe 77, mns. cit., ff. 236v, 261v; SANU 124(29), mns.cit., f.
54r-v.

14. E. g., Almazov, op. cit., 3:276; SANU 124(29), mns. cit., ff. 72r, 77r-v; NBS I-14
(Trebnik, srpski, 1546, tampana knjiga) ff. 259r, 264v. U renesansnoj Veneciji je smatrano
da interkruralni homoseksualni odnos zasluzuje kaznu kao i analni seks izmeu mukaraca,
dok je partner koji je pokazao inicijativu mogao da bude osuen na smrtnu kaznu. V.
Ruggiero, op. cit., str. 110-111, 115-116.

15. Rila 1/20 (48), mns.cit., f. 127v. Oralni homoseksualni odnos je bio gotovo nepoznat kod
srednjovekovnih Slovena; samo jedan od 9 pokajnikih upitnika ga spominje; vidi Almazov,
op. cit., 3:152.

16. E.g., Hil. 628 (Nomokanon, srpski, prva dekada XVII veka) , f. 38v.

17. Almazov, 3:275, 280.

18. ''Poslanie rostovskago arxiepiskopa,'' u: RIB (Russkaja istorieskaja biblioteka) 6:880.


Gudzij, N. K., Hrestomatija po drevnej russkoj literature XI- XVII vekov, Moskva, 1962, str.
493. Sudski sluaj iz 1687.godine otrkriva primenjivanje kanona protiv brijanja, mada bez
posledica za optuenog po pitanju homoseksualnih tendencija. On se izjasnio kao neupuen u
sluaj, i stavio se na milost sudu. Vidi no. 182 u RIB, 12:864-866.

19. Collinsov komentar da su Rusi bili ''prirodno naklonjeni sodomiji i ''buggery'' ukazuje
savremenom itaocu pre na veu rusku otvorenost, nego na preferiranje homoseksualnosti.
Collins je takoe izrazio svoje iznenaenje da homoseksualnost nije kanjavana smrtnom
kaznom, kao to je bio sluaj u Engleskoj toga vremena. Olearius je imao sline komentare.
Conf. Collins Samuel, The Present State of Russia, London, 1671, str. 106; Olearius Adam,
The Travels of Olearius in Seventeenth-Century Russia, izd. Samuel Baron, Stanford:
Stanford University Press, 1967, str. 142.

20. E. g., Almazov, op. cit., 3:161; Smirnov, Materialy, op. cit., 143; SANU 124 (29), mns.
cit., f. 77r-v; NBS I-14, mns. cit., f. 264v. Jedan tekst izjednaava uzajamnu ensku
masturbaciju sa masturbacijom uopte, i propisuje kaznu u vidu etrdesetodnevnog posta; vidi
Almazov, op. cit., 3:163. Dva teksta, koja odreuju pokoru od 12 godina za musku
masturbaciju, odreuju istu i za ensku. Rila 1/20(48), mns. cit., f. 185v; SANU 124(29),
mns. cit., f. 54r.

21. Dewey Horace and Ann Kleimola, Zakon Sudnyj Ljudem (Court law for the People),
Michigan Slavic Materials, no. 9. Ann Arbor: Universtity of Michigan Press, 1973, str. 42-43.
Prevod ovde nije najprecizniji, usled netanog znaenja na kon'. Rimski pisac Seneka je
omaloavao enu koja se ponaala kao mukarac u lezbejskom odnosu, opisujui je kao
prekrioca prirodnog poretka. Vidi Veyne, op. cit., str. 33.

22. Kiev 191, mns. cit., f. 162r; Almazov, op. cit., 3:161.

23. Voprosy Ilji, arts. 23 i 24, u: RIB, 6:62.


24. Gudzij, op. cit., str. 417-418. Neki noviji istrazivaci datiraju ''Priu o Frolu Skobeevu'' oko
1720. god. Vidi Gitta Hammerberg, ''Eighteen-Century Narrative Variations of ''Frol
Skobeev'''', Slavic Review 46 (1987): 529-539. Prica je prepravljena u XVIII veku, ali njen
original zasigurno odraava obiaje drutva kasnog XVII veka.

25. Almazov, op. cit., 3:169. Lezbejska aktivnost meu mlaim devojkama je slino bila
tolerisana u renesansnoj Italiji, kao uvod u brak. Katolika crkva je tretirala ensku
homoseksualnost kao manji prekraj od muke, dok su za ovo neki raniji zakoni odredjivali
smrtnu kaznu. Vidi Judith C. Brown, Immodest Acts: The Life of a Lesbian Nun in
Renaissance Italy, New York 1986, str. 11-13.

Prevod: Jelena

Preuzeto iz: Levin Eve, Sex and Society in the World of the Orthodox Slavs, 900-1700.
Ithaca, N.Y.: Cornell University Press, 1989, str. 199-205. Fus note su u knjizi od broja 201
do 225.

You might also like