IVANA VIDOVI BOLT

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU

ZAGREB, HRVATSKA
ividovic@ffzg.hr

IVOTINJA KAO (NE)INTELIGENTAN OVJEKOV

PRIJATELJ

Antropocentrinost i veinom negativna obiljeenost frazema u sastavu kojih je naziv ivotinje

dokazane su propitivanjem frazeolokih jedinica iz razliitih aspekata u mnogim europskim je-
zicima. Oba su obiljeja potvrda suivota ovjeka i ivotinje i odraz afektivna odnosa govornika
prema ivotinjama, posebno onima s kojima je u eem doticaju. Meu frazemima s nazivom
ivotinje posebno mjesto zauzimaju oni koji se odnose na ovjekov intelekt i u razliitim se
jezicima ostvaruju po istim ili vrlo slinim modelima, a zastupljenost odreene ivotinje ovisi
o stereotipnim predodbama svojstvenima jezinoj i kulturnoj sredini u kojoj su se frazeoloke
jedinice oblikovale i ustalile.
Kljune rijei: antropocentrinost, negativna obojenost frazema, animalistiki frazemi, stereotipi

1. Antropocentrinost i negativna obojenost kao vane znaajke

animalistikih frazema
Osim glavnih znaajki frazema kao to su ustaljenost, cjelovitost, relativno vrsta struk-
tura, reproduktivnost, desemantiziranost, idiomatinost, ekspresivnost, slikovitost, ko-
notativno znaenje, mogunost ukljuenja u razliite kontekste i oteana mogunost
prevoenja (Menac 1970/1971, Fink-Arsovski 2002 i dr.), animalistike frazeme1 ka-
rakteriziraju i antropocentrinost i uglavnom negativna obiljeenost. Po tim se obilje-
jima ne razlikuju od ostalih skupina frazema poput somatskih ili tonimnih2 kao ni fra-
zemskih skupina nastalih prema nekim drugim moguim kriterijima kao to su razliiti
koncepti, konceptualna polja ili konceptualne metafore.

1
U hrvatskim se frazeolokim radovima ustaljene desemantizirane sveze u sastavu kojih je naziv ivo-
tinje nazivaju zoonimskim (ili zoonimnim) frazemima. U lanku Nacrt za zoonomastika istraivanja
(na primjeru imena konja) objavljenom u asopisu Folia onomastica Croatica Dunja Brozovi Ron-
evi i Ankica ila impraga ukazuju na injenicu da se termin zoonim odnosi iskljuivo na ime, a
ne i na naziv ivotinje. Imajui to na umu predlaemo da se animalistikim frazemima naziva skupina
ustaljenih desemantiziranih sveza u sastavu kojih je naziv ivotinje (zoonimska komponenta), dio
ivotinjskoga tijela (somatska komponenta) odnosno izvedenica (pasji, konjski i sl.). Naime, ni tije-
kom rasprava na skupu Animalistiki frazemi u slavenskim jezicima odranom 21. i 22. oujka 2014.
u Zagrebu nije iznaen termin koji bi u frazeolokom kontekstu bio prihvatljiviji od ve ustaljenog
termina zoonim za naziv ivotinje kao frazemske sastavnice.
2
U sastavu nekih animalistikih frazema su osim zoonimske komponente i somatska i tonimna.
2 ivotinje u frazeolokom ruhu

1.1. Istaknuta dva obiljeja potvrdio je i korpus odabranih frazema sa spomenutim

sastavnicama, a koji sadri ukupno 641 frazem, 323 hrvatska i 318 poljskih ekscerpi-
ranih iz razliitih hrvatskih i poljskih jednojezinih i viejezinih opih i frazeolokih
rjenika (Vidovi Bolt 2011).
S obzirom na izraenu antropocentrinost frazemi su razvrstani u razliita temat-
sko-znaenjska makropolja: dob, izgled, karakterne osobine, intelektualne osobine, psi-
hika stanja i emocije, zika stanja, kretanje, odnos prema radu, navike, uloge i status,
meuljudski kontakti i odnosi te brojnost.3
Preostali neantropocentrini frazemi (18 hrvatskih i 11 poljskih), dio su temat-
sko-znaenjskih makropolja: doba dana, vremenski uvjeti, koliina, odjevni predmeti,
drave, institucije i poduzea te objekti (Vidovi Bolt 2011: 134).
1.1.1. U okviru tematsko-znaenjskih makropolja izdvajaju se razliiti koncepti
koji obuhvaaju frazeme istoga znaenjskog polja, ali nisu nuno iste strukture pa tako
nemaju ni isto frazeoloko ni kategorijalno znaenje. Ako istom konceptu pripadaju fra-
zemi dvaju ili vie jezika, oni nisu nuno potpuno ni djelomino ekvivalentni, dakle, ne
moraju udovoljavati postulatima frazeoloke ekvivalentnosti. Npr. koncept NAPORAN
RAD obuhvaa i ekvivalentne (i potpuno i djelomino) frazeme, ali i one kojih ekvi-
valentni parnjak nije potvren: baviti se konjskim poslom, raditi kao konj, raditi kao
pas, raditi (vui, tegliti) kao vol, chodzi jak ko w kieracie, harowa (ora, pracowa,
tyra) jak ko, harowa (pracowa, tyra) jak <dziki> osio, harowa (ora, pracowa,
tyra) jak w, pracowa jak <ten> w <roboczy>.
1.1.2. Zakljuak o negativnoj obiljeenosti frazema nije proiziao iz mogue i ranije
primijenjene trodijelne klasikacije frazema na pozitivno, negativno i neutralno konotira-
ne frazeme (Vidovi Bolt 2004) jer je, s obzirom na specinost grae, ustanovljeno da je
takvo razvrstavanje diskutabilno i osporivo. Naime, percepcija ovisi o poiljateljevu i pri-
mateljevu emocionalnom pristupu informaciji koju pronosi frazeoloka jedinica (Vidovi
Bolt 2004, Hrnjak 2006: 105). Pojedini frazemi mogu biti i ambivalentno konotirani, a na
to utjeu sudionici komunikacijskoga ina odnosno kontekst u kojem se frazemi pojavlju-
ju. Primjerice frazem raditi kao konj primarno je negativne konotacije iako moe opisivati
i neiji naporan rad koji svjedoi o marljivosti vritelja radnje. Takoer su esti i frazemi
izrazito pozitivne konotacije koji ne moraju nuno potvrivati pozitivnu obojenost. Takva
je npr. sveza vjeran kao pas koja pripada konceptu VJERNOST, ali pozitivna obiljeenost
moe biti i predmetom rasprave ako smo skloni tezi da ljubavlju opijena osoba sigurno
ni u kakvu ljubavnom zanosu ne obeava svoju vjernost izgovarajui i bit u ti vjeran
kao pas4. Zakljuak o negativnoj konotiranosti frazema u sastavu kojih je naziv ivotinje
rezultat je promatranja frazema u razliitim kontekstima i provjere njihova ve ustaljena
frazeolokog znaenja.

3
Ovaj rad obuhvaa i frazeme koji proiruju spomenuti analizirani korpus, ali njihovo ukljuivanje nije
rezultiralo uvoenjem novih tematsko-znaenjskih makropolja.
4
Na vanost kontekstualizacije ovoga frazema ukazala mi je akademkinja Antica Menac u razgovoru u
travnju 2014. na emu joj posebno zahvaljujem.
Ivana Vidovi Bolt IVOTINJA KAO (NE)INTELIGENTAN OVJEKOV PRIJATELJ 3

2. Posebnosti animalistikih frazema kojima se opisuje ovjekov

intelekt
U paleti frazeolokih jedinica antropocentrina karaktera negativnom se obojeno-
u posebno istie brojna skupina desemantiziranih sveza koje se odnose na ovjekov
intelekt5. Intelekt se promatra u skladu s denicijom prema kojoj je to ovjekova mo
spoznavanja i razvijena sposobnost inteligencije da spoznaje sloene pojave i proizvodi
nova dostignua; pamet, razum, um (HJP). Kad bismo svoje znanje o stvarnosti, pa
tako i stvorenjima, temeljili iskljuivo na odabranoj frazeolokoj grai i frazemima s
nazivom domae ivotinje kojima se opisuju intelektualne osobine, mogli bismo za-
kljuiti da je ljudski svijet gotovo lien ak i zrna mudrosti jer pozitivno konotirani
primjeri izostaju. Potvrene su samo frazeoloke jedinice kojima se opisuje glupa oso-
ba, osoba intelektualno skromnih sposobnosti i ogranienoga spoznajnog kapaciteta.
Na frazeme takvoga znaenja nadovezuju se i oni koji se takoer mogu rabiti u istome
odnosno slinome kontekstu jer ih povezuje pomanjkanje inteligencije6 ili pak potpuni
izostanak uoljiv na razini pamenja, shvaanja, smijanja.7 Visok stupanj zastupljeno-
sti negativno konotiranih frazema u skladu je sa zakljukom Anne Pajdziske (1991:
18) u kojem istie kako: mnogo vie frazema izraava negativno nego pozitivno vred-
novanje. Sinonimni nizovi koji opisuju negativne pojave bogatiji su od nizova koji opi-
suju pozitivne pojave..
2.1. U sastavu frazema kojima se upuuje na ovjekove intelektualne osobine uo-
ljive u raznolikim aspektima njegova ivljenja i ponaanja pojavljuju se nazivi razliitih
domaih ivotinja. U hrvatskome su to bik, guska, koko, konj, koza, magarac, magare,
tele, telac i vol, a u poljskome baran, byk, ciel, g, kura, koza, kozio, krowa, osio,
owca, winia i w.
Uglavnom su to, dakle, leksemi koji u svojem prenesenom znaenju upuuju na
glupu osobu, ali su zastupljeni i leksemi kojima to znaenje nije svojstveno (npr. pile i
pae) ili barem nije dominantno (npr. svinja).
Podudarnost zoonimskih sastavnica frazema odabranoga koncepta (iznimke su
leksemi kozio, ko, ovan i ovca), ukazuje nam i na identinost stereotipa o ivotinja-
ma u govornika obaju jezika. Iako konotativno znaenje svih leksema nije povezano s
intelektualnom ogranienou, prisutnost u frazemima onih leksema kod kojih takvo

5
O intelektu u hrvatskoj, poljskoj i ruskoj frazeologiji v. Agnieszka Spagiska-Pruszak (2005).
6
Inteligenciju promatramo kao skup sposobnosti shvaanja i laganog snalaenja u novim prilikama,
sposobnost otkrivanja zakonitosti u odnosima meu injenicama i rjeavanju problema; otroumnost,
pamet, bistrina duha, odnosno ukupnost sposobnosti shvaanja i uoavanja injenica u neposred-
nom snalaenju i borbi za opstanak ivih bia [inteligencija kukca; inteligencija ribe] (HJP).
7
U istraivanje nisu ukljueni frazemi kojima se opisuje psihiko stanje. Izostavljeni su i frazemi koji
primarno opisuju ovjekove postupke s ukljuenim semom nesmotrenosti, ogranienog intelektualnog
potencijala, trajnoga ili trenutanoga karaktera, npr. baciti / bacati biser (biserje) pred svinje i rzuca
pery przed winie dati / davati (rei / govoriti) togod lijepo onomu koji to ne shvaa i/ili toga nije
vrijedan, musti jarca u reeto, koza doi <prno> raditi uzaludan posao, dati vuku kozlie pasti
(uvati), povjeriti ovce vuku itd. lakomisleno povjeriti to nepouzdanoj osobi itd.
4 ivotinje u frazeolokom ruhu

obiljeje u prenesenome znaenju izostaje, nije umanjilo ekspresivnost frazeoloke je-

dinice. Neki su od leksema i rodno obiljeeni guska i g, koko i kura te koza u
svom metaforikom znaenju upuuju na glupu ensku osobu, a tele, telac, magarac
na muku.
2.2. Meu frazemima u kojima se ogleda stereotipna predodba o glupim i-
votinjama (Spagiska-Pruszak 2005, Rak 2007, Szerszunowicz 2006, 2011) poseb-
no su ekspresivne sveze poredbene strukture kod kojih je u A-dijelu pridjevska
sastavnica glup, glupa odnosno gupi, gupia, a nakon poredbenog veznika slijedi
naziv ivotinje: glup kao konj, glup kao magarac, glup kao magare, glup kao tele,
glup kao vol8, <glupa> kao guska, gupi jak baran, gupi jak ciel, gupi jak kozio,
gupi jak osio, gupi jak pies, gupia jak g. Kod takvih je sveza prepoznatljiva i
uporabno esta stilska gura poredba. Poredbenim frazemima i poredbi kao stilskoj
guri, osim strukture zajednika je i slikovitost, a razlikuju se po tome to navedene
desemantizirane sveze rijei ne nastaju spontano, nego su se estom i dugotrajnom
upotrebom potpuno frazeologizirale (Bagi 2012: 256) i kao takve odraz su ste-
reotipa nastalog na prototipnim obiljejima (Habrajska 1998: 118). Kurkowska i
Skorupka (2001: 158) poredbene frazeme nazivaju i stereotipnim svezama jer su
se ustalile predodbe prema kojima je npr. guska glupa, tele glupo, vuk gladan i
opasan, pas vjeran i sl.
Pridjevska sastavnica intenzivira znaenje i frazema neporedbene strukture: gupie
(marynowane) ciele, gupia g, gupia koza, gupia krowa, gupia winia. Za razliku
od poljskih, u hrvatskim frazeolokim rjenicima nisu navedene sveze nastale prema
modelu glup + naziv ivotinje.
2.3. U nekoliko neporedbenih frazema esta je somatska sastavnica i to u funkciji
intenzikatora simbolikoga potencijala kad stoji uz pridjevsku izvedenicu naziva i-
votinje. Najei somatizam je glava odnosno gowa, zatim mozak odnosno mzg ili
mdek (hrv. mali mozak). I frazemi hrvatskoga jezika potvruju da se u razliitim
jezicima nerazboriti i glupi ljudi opisuju pomou jedinica sa zoonimskim sastavnica-
ma kojima je zajednika metafora GLAVA JE SPREMNIK, ali se zoonimi razlikuju u
pojedinim jezicima. (Szerszunowicz 2011: 216). Glava nije samo somatizam, odnosno
u odabranim frazemima somatska sastavnica, nego je znak pameti i inteligencije, tj.
mjera za razum (Spagiska-Pruszak 2005: 137), a veliina dijela tijela predstavlja
veliinu ovjekovih intelektualnih mogunosti.
2.4. Spomenuta se metafora ostvaruje u nekoliko modela koji su potvreni i u
drugim jezicima, ali s odreenim razlikama svojstvenima propitivanom frazeolo-
kom fondu. Slinu klasikaciju navodi npr. Szerszunowicz (2006: 204), ali s veim
brojem modela jer su osim poljskih frazema razmatrani i talijanski i engleski. Ovdje
izdvajamo modele potvrene najmanje dvama frazemima hrvatskoga i poljskoga
jezika:

8
Prema . Fink (2002: 32) i to je potvrda da je aseksualnost nala odraza u frazeologiji.
Ivana Vidovi Bolt IVOTINJA KAO (NE)INTELIGENTAN OVJEKOV PRIJATELJ 5

a) glup + poredbeni veznik + zoonim glup kao konj, glup kao magarac, glup kao
magare, glup kao tele, glup kao vol, <glupa> kao guska, glupi jak baran, gupi jak
ciel, gupi jak kozio, gupi jak osio, gupi jak pies, gupia jak g
b) pridjevska zoonimska izvedenica + somatizam u nominativu pilea glava, ko-
koji mozak, pilei mozak, barania gowa, ola gowa, barani eb, kurzy mdek (ro-
zum), mzg (rozum) cielcy
c) somatizam + zoonim u genitivu gowa osa, gowa wou
d) glup + zoonim u nominativu gupie (marynowane) ciel, gupia koza, gupia
krowa, gupia owca
e) zoonim u nominativu + pridjev / glagolski pridjev trpni osio dardanelski, osio
kwadratowy (do kwadratu), osio patentowany, osio skoczony
f) razumjeti se // zna si + poredbeni veznik + zoonim + prijedlog + naziv povra
ili zaina ili naziv mjerne sprave razumjeti se u to kao koza u perin (perun), razu-
mjeti se u to kao magarac u kantar, razumjeti se u to kao magare u kantar, zna si na
czym jak (tyle co) kura na pieprzu, zna si na czym jak koza na pieprzu
g) biti + izvedenica naziva ivotinje u genitivu + pamet u genitivu biti pilee pa-
meti, biti paje pameti
h) gledati i sl. + poredbeni veznik + naziv ivotinje + prijedlog + pridjev + ime-
nica gledati (buljiti, blenuti i sl.) u koga, u to kao tele u arena (nova) vrata, gapi
si (patrze) na co, na kogo jak ciel na malowane (nowe) wrota, patrze jak w na
malowane wrota.
2.5. Frazemi barania gowa, barani eb, ola gowa, gowa osa i gowa wou znaenja
glupa osoba, osoba skromnih intelektualnih mogunosti primjeri su intenzikacije zna-
enja ostvarene simbiozom metaforikoga znaenja frazemske zoonimske komponente i
slike dijela velikog tijela ivotinje (baran (hrv. ovan), osio (hrv. magarac), w (hrv. vol)).
U frazemima kokoji mozak, kurzy mdek (rozum), pilea glava, pilei mozak
istoga znaenja veliina somatizma proporcionalna je intelektualnom kapacitetu te je
somatska komponenta signal manjega kvocijenta inteligencije (mali mozak = glupa
osoba). Naravno, kljuan je i simboliki potencijal zoonimske komponente.
Frazemom koko je pamet (mozak) pozobala komu takoer se opisuje intelektualno
ograniena osoba. Meutim, na formiranje znaenja nije utjecalo samo pejorativno zna-
enje sastavnice koko nego i slika ljudskoga mozga koji zbog male veliine koko moe
lako i brzo pozobati. Komponenta pamet metonimija je somatske sastavnice mozak.
Primjeri sa sastavnicom pilei i paji potvrda su kako metaforiko znaenje odre-
ene ivotinje nije uvijek podudarno sa znaenjem frazema u kojem se pojavljuju jer
sveze imati pileu pamet, biti pilee pameti, biti paje pameti upuuju na intelektualno
ograniena ovjeka iako ni pile ni pae ne pronose simboliku gluposti. tovie, pile
uiva poseban status u objema sredinama i to ponajprije meu djecom, a poznato je da
je simbol nade i novoga ivota. Te sveze potkrjepljuju tvrdnju Joanne Szerszunowicz
(2011: 44) da neki nazivi mogu izazvati negativnu konotaciju unato pozitivnoj slici
ustaljenoj u kulturi.
Svim frazemima sa somatskom komponentom opisuje se osoba liena sposobnosti
zakljuivanja, skromnih umnih sposobnosti odnosno ona koja sporo misli.
6 ivotinje u frazeolokom ruhu

2.6. Ekspresivnosti pridonose i glagolske sastavnice u frazemima gledati (buljiti, ble-

nuti i sl.) u koga, u to kao tele u arena (nova) vrata, gapi si (patrze) na co, na kogo
jak ciel na malowane (nowe) wrota, patrze jak w na malowane wrota, gapi si (pa-
trze si, wlepia wzrok) jak pies, koje opisuju ovjekovo nerazumijevanje, neshvaanje,
intelektualnu nesposobnost. Glagolskim sastavnicama buljiti i blenuti kao i gapi si do-
arava se nain gledanja, piljenja to ukljuuje i sem tuposti i nerazumijevanja.
Dosadanja istraivanja animalistikih frazema razliitih jezika pokazuju kako
najloiji status ima upravo pas (Mosioek 1992, Szerszunowicz 2011, Vasung 2009,
Vidovi Bolt 2011). ovjekov se skroman intelekt, uz frazem gupi jak pies, opisuje
i poljskom svezom s istom komponentom gapi si (patrze si, wlepia wzrok) jak
pies u znaenju buljiti, blenuti, promatrati s nerazumijevanjem.
ovjekov pogled lien razumijevanja doaravaju i frazemi telei pogled, kokoji
pogled, cielce spojrzenie iju ekspresivnost naglaavaju izrazito pejorativno obiljee-
ne zoonimske sastavnice dok je na intenzitet znaenja frazema barani wzrok utjecala
veliina ivotinje.
2.7. O vanosti konotativnoga znaenja zoonimske sastavnice svjedoi i frazem
telei osmijeh jer je zoonim izrazito negativno obojen. Frazemom se opisuje ovjekov
osmijeh koji je odraz nerazumijevanja izreenog (ale, doskoice i sl.).
2.8. Nekompetentnost ljudi opisuju frazemi ironina prizvuka kojih je znaenje su-
protno od znaenja glagolske sastavnice razumjeti se u to kao koza u perin (perun),
razumjeti se u to kao magarac u kantar9, razumjeti se u to kao magare u kantar, zna
si na czym jak (tyle co) kura na pieprzu, zna si na czym jak koza na pieprzu. Sve su
ustaljene desemantizirane sveze motivirane negativno konotiranim statusom samoga lek-
sema, a ivopisnim motivima upuenih ivotinja postie se atraktivnost frazema to pri-
donosi njihovoj uestalijoj uporabi. Frazem u sastavu kojega je komponenta w (hrv. vol)
chodzi jak w koo apteki uope se ne razumjeti u to takoer je odraz negativnoga
simbolikog statusa ivotinje zato to nam doarava sliku nesposobnoga vola koji hoda
oko ljekarne jer ne zna to treba napraviti odnosno to se od njega oekuje da napravi.
2.9. U hrvatskom i poljskom jezino-kulturnom kontekstu svinja je iznimno nega-
tivno konotirana ivotinja, ali o takvom statusu svjedoe i mnogi drugi jezici u kojima
bez sumnje ima najgoru poziciju meu domaim ivotinjama (Peisert 2003: 149).
Njezina je pozicija usporediva sa psom, ali psa odlikuju i neke pozitivne osobine, kako
one, doista mu svojstvene (npr. vjernost), tako nerijetko, opravdano ili ne, pripisivane
(npr. laljivost, ljubomora).
Osim u frazemu gupia winia, zoonim winia (hrv. svinja) komponenta je i sveze
winie powinien pasa motivirane klieiziranom slikom o deprecijativnom statusu
svinjara, osobe koja zbog vlastite nesposobnosti i skromnih intelektualnih predispo-
zicija mora uvati tako omraene ivotinje i obavljati tako poniavajui posao. Evan-
elje po Luki (Lk 15,15) takoer spominje prispodobu o rasipnome sinu kojega alju

9
Kantar je runa vaga za mjerenje, bez utega i plitica, koja se dri u jednoj ruci.
Ivana Vidovi Bolt IVOTINJA KAO (NE)INTELIGENTAN OVJEKOV PRIJATELJ 7

da u polju uva svinje, to se smatra(lo) velikom sramotom jer su se tim poslom bavili
samo pripadnici najniega drutvenog sloja (Vidovi Bolt 2011: 109).

3. Odnos ovjeka i ivotinje frazeoloki odraz

Propitivanje prisutnosti naziva domaih ivotinja u sastavu negativno konotiranih
frazema obaju jezika potvruje njihovu dominantnu zastupljenost u odnosu na ostale i-
votinje. Objanjenje koje se gotovo laiki namee i nije nuno uvjetovano sociolokim i
kulturolokim (pred)znanjem jest da je takav omjer rezultat specina odnosa korisnika
jezika (govornika) prema onim vrstama ivotinja s kojima je esto u kontaktu neovisno o
tome je li rije o stanovniku urbane ili ruralne sredine. Takvi frazemi odraavaju ovjekov
afektivni odnos prema ivotinjama s kojima je ee u doticaju i koje je uspio podrediti
svojim eljama i potrebama (ivotinje su uvari, radna snaga, ljubimci i sl.). Aristokratski
pristup ivotinji uoljiv je u procesu tzv. dvostruke metaforizacije (Vidovi Bolt 2007),
zoomorstikih postupaka dodjeljivanja ivotinji ljudskih osobina i obiljeja (ljubo-
mora, zavist, dobar sluh i sl.), neovisno o tome jesu li joj svojstvena ili ne, te kovanjem
novih frazeolokih sveza koje su, kao to pokazuju i ovdje navedeni primjeri, uglavnom
antropocentrini. Izdvojene sveze motivirane su ovjekovim iskustvom jo iz vremena
kad je bio vie u kontaktu s prirodom, s orom i faunom i njihovim predstavnicima, ali
udaljavanje od ivotinjskoga svijeta u moderno doba, uoljivo u sve eoj nemogunosti
raspoznavanja i razlikovanja tih stvorenja, ne utjee na zatiranje postojeih sveza niti
rezultira gubitkom motivacije za kreiranje novih. Sukladno je tomu stereotipni model an-
tropocentrian i izrasta iz zlouporabe jezika i ivotinjskih kategorija koje su prosuene
prema direktnoj korisnosti/nekorisnosti ovjeku. (Bertoa 1999: 6). Bartmiski (2007:
96) tvrdi da stereotipi o ivotinjama i biljkama pripadaju najstarijima i imaju posebno
kulturno znaenje pri emu upravo domae ivotinje imaju istaknuto mjesto u negativnoj
prosudbi unato ovjekovoj koristi koju od njih ima.
3.1. Poljskim frazeolokim fondom s primjerima koji upuuju na osobu skromnih
intelektualnih mogunosti dominiraju sveze sa sastavnicom osio (hrv. magarac): osio
dardanelski, osio do czwartej potgi, osio do kwadratu (czwartej potgi), osio kwa-
dratowy, osio patentowany, osio skoczony. O negativnom simbolikom potencijalu
samoga leksema svjedoi frazem zachowywa si jak osio u znaenju ponaati se
glupo. Tvrdnju da ovjek ivotinji s kojom je ee u kontaktu spremnije pripisuje
razliita negativna obiljeja, opovrgava odabrana skupina jer je meu njima upravo
magarac najzastupljeniji. Naime, iako je i prema poljskoj zoolokoj klasikaciji ma-
garac domaa ivotinja, ipak je rije o Poljacima egzotinoj ivotinji, jer ne nastanjuje
poljski teritorij.
Je li razlog za takvu bliskost i povezanost biblijske provenijencije (magarac uz
vola stoji uz uzglavlje tek roenoga Isusa) ili su doista pisci basni10 te autori razliitih
umjetnikih ostvarenja odigrali kljunu ulogu u pribliavanju magarca i stanovnicima

10
Magarac je prisutan u 30 Ezopovih basni gdje je, kao i kod drugih autora, esto predmet izrugivanja zbog
svojega izgleda (duge ui, nespretan hod) te pripisanog mu hrapava glasa (Kopaliski 2003: 290).
8 ivotinje u frazeolokom ruhu

prostora u kojima on ne obitava, nije lako jednoznano odgovoriti. Nedvojbeno je da se

magarcu glupost pripisuje kao znaajna, gotovo najvanija osobina i da je to dodijelje-
no mu metaforiko znaenje razlog tako veliku broju frazema sa sastavnicom magarac
unutar koncepta INTELEKTUALNA OGRANIENOST (Vidovi Bolt i Szerszuno-
wicz 2014: 488). Kad bi konotativno znaenje samoga zoonima bilo pozitivno, fraze-
mi osio do kwadratu (czwartej potgi) i osio kwadratowy, a koje Spagiska-Pruszak
(2005: 214) naziva matematiko-tehnikim frazemima, mogli bi znaiti i jako mu-
dra osoba. U prepoznavanju znaenja frazema osio dardanelski glupa (umno) ogra-
niena osoba, osoba koja nema sposobnost zakljuivanja i/ili koja sporo misli takoer
je presudno konotativno znaenje samoga zoonima, poznavanje stereotipa, ali i znanje
o svijetu. Naime, pozadinska nam slika otkriva Dardanelski tjesnac i upravo je slika
uskoga prolaza bila poticaj u kreiranju frazeoloke sveze takva znaenja.
3.2. U predstavljenim su primjerima uoljive stereotipne metafore11 zasnovane na
konotacijama i povezane s razliitim osobinama pripisanima ivotinjama (simbolika
funkcija) dok stvarne (ikonika funkcija)12, barem znanstveno utemeljene, izostaju. Da
stereotipe teko iskorjenjuju ak i znanstveno utemeljene injenice potvruje nam nega-
tivna konotacija leksema guska u frazemima <glupa> kao guska, gupia jak g, gupia
g. U obama se jezicima guska doivljava nadasve glupom ivotinjom a u stvarnosti
je osim vrane i papige najinteligentnija ivotinja (Spagiska-Pruszak 2005: 191) pa se
takvi frazemi mogu smatrati i antiprimjerima (Rak 1997: 113).
Izostanak frazema s istom sastavnicom rezultat je razliitih stereotipa to potvruje
da je simbolika ivotinja zapisana u jezinom i kulturnom kodu razliitih drutava
odraz slinog ili razliitog naina ivota, tradicije, vjerovanja (Peisert 2003: 149). Pri-
mjera radi, krava u Indiji uiva kultni status svete ivotinje, mrav je u europskoj kulturi
uglavnom simbol marljivosti dok se u Indiji kretanje mrava smatra potpuno besmisle-
nim (Szerszunowicz 2011: 37).

4. Prema zakljuku
S obzirom na bliskost sa ivotinjom ovjek je sebi (neopravdano!) dodijelio pravo da
joj pripisuje najrazliitija negativna obiljeja. Takvi su postupci popraeni aristokrat-
skim pristupom ivotinji i rezultiraju negativno konotiranim, nerijetko pejorativnim pa
i deprecijativnim frazemima koji se odnose uglavnom na ovjeka i pritom diskreditiraju
ivotinju (Spagiska-Pruszak 2005: 197) isticanjem njezinih negativnih (katkad stvar-
nih, ee izmiljenih) osobina ivotinje (usp. simbolika i ikonika funkcija). U sastavu
su predstavljenih frazema ivotinje koje obavljaju funkcije za koje, tvrdi se, nije potre-
ban gotovo nikakav intelektualni angaman (nesu jaja, obavljaju teke zike poslove i
sl.) (Deneva 2013: 297).

11
O stereotipnim metaforama koje se rasprostranjuju i ukorjenjuju u jezicima i kulturama u kojima se
rabe, a posebno u frazeologiji opirnije: Kurkowska i Skorupka (2001), Spagiska-Pruszak (2005),
Szerszunowicz (2011).
12
O ikonikoj i simbolikoj funkciji vie: Dobrovolskij i Piirainen (2005).
Ivana Vidovi Bolt IVOTINJA KAO (NE)INTELIGENTAN OVJEKOV PRIJATELJ 9

Izdvojimo li sveze sa sastavnicama pilei i paji jer, kao to je ve istaknuto, soma-

tizmi pile i pae nisu nositelji negativnoga simbolikog potencijala, moe se uoiti da
je negativnu konotiranost ustaljenih desemantiziranih sveza odredilo pejorativno meta-
foriko znaenje sastavnice zoonimskog leksema (naziv domae ivotinje)13. Njima
pripisane osobine, a ovdje propitane uglavnom su negativne, utjecale su i na formiranje
frazeolokih jedinica. Takve frazeme uvredljiva karaktera u ijem sastavu je naziv ivo-
tinje ili pak izvedenica, a koji se odnose na ovjeka, Szerszunowicz (2006: 203) naziva
fauninim frazeoinvektivama (frazeoinwektywy fauniczne).
ovjek je skloniji, spremniji, a zasigurno i smioniji domaoj ivotinji pripisati svo-
je ljudske osobine, a ponajprije slabosti i mane, nego divljim ivotinjama kojima se divi
i istodobno ih se boji, ali i od kojih zazire jer ih nije uspio ukrotiti i sebi podiniti. Time
pokazuje svoju slabost u odnosu na ivotinju, ali i svojevrsnu ovisnost o njoj. Takav je
pristup i razumljiv s obzirom na meusobnu upuenost pa ak i nezanemarivu, pogo-
tovo nekadanju, ovisnost ovjek ne moe bez ivotinje, a nerijetko ni ona bez njega.
ivotinja je ovjeku izvor hrane, odjee, ali i zatitnik, vjeran pratitelj te pomonik u
razliitim poslovima. ovjekova se vanost u ivotu ivotinja ne smije podcijeniti jer
im prua i utoite i pomo, naravno, ovisno o okolnostima u kojima se nalaze.
Iako ne nalazimo potvrdu za frazem kojim se opisuje inteligentna osoba, a u sastavu
kojega je domaa ivotinja, skloni smo zakljuku da odgovor na pitanje glup, gluplji,
homo ili animal? ide u prilog ivotinji kao inteligentnom stvorenju koje se priklanja
ovjeku kad procijeni da ga moe zatititi ili mu biti od koristi. Znaajan broj animali-
stikih frazema u kojima je ovjek glupost pripisao ivotinji dokaz je takoer ovjekove
neupuenosti (Szerszunowicz 2011: 50, 213) i ignoriranja novih znanstvenih spoznaja,
a zadravanje nekadanjih, izrazito stereotipiziranih. Kwirina Handke (1992: 182) pod-
sjea da odavno znamo da je magarac jedna od najmudrijih ivotinja ().. Moemo
dodati da ovjek, ljut na magarca zbog njegova vrstog karaktera, nesalomljivosti,
ustrajnosti u namjeri da se potuje njegovo trenutno raspoloenje a koju ovjek tumai
kao tvrdoglavost i glupost, rjee kao neposlunost, jer dovodi u pitanje i njegov autori-
tet, ustrajava u njegovanju postojeih stereotipa.
Frazemi zasnovani na viestoljetnim stereotipima odraz su tradicije da ovjek o
pripadnicima svoje vrste govori skriven iza maske (Bartmiski 2007: 96) razliitih i-
votinja. I dok u frazeolokom kontekstu opravdano govorimo o dvostrukoj metaforiza-
ciji, u realnom svijetu, kako smo istaknuli, uoavamo viestruku ovisnost, bez obzira
na injenicu to je upravo dar govora najjai ovjekov adut i rezultira novim svezama
nastalima po uzoru na razliite predstavljene modele.

13
Pokuaj da se spomenutom i analiziranom korpusu domaih ivotinja pridodaju i ostale, ranije neu-
kljuene ivotinje (ribe, divlje ivotinje itd.) nije promijenio polaznu toku u promatranju spomenutog
problema.
10 ivotinje u frazeolokom ruhu

LITERATURA
Bagi, Kreimir. 2012. Rjenik stilskih gura. Zagreb: kolska knjiga.
Bartmiski, Jerzy. 2007. Stereotypy nie mieszkaj w jzyku. Studia etnolingwistyczne. Lublin:
Wydawnictwo Uniwersytetu Marii Curie Skodowskiej.
Bertoa, Mislava. 1999. Ljudi, stereotipi, ivotinje. Lingvistiki pristup stereotipima o
ivotinjama na primjeru Esopovih basana. Diplomski rad. Filozofski fakultet.
Sveuilite u Zagrebu. Zagreb.
Brozovi Ronevi, Dunja; ila impraga, Ankica. Nacrt za zoonomastika istraivanja (na
primjeru konja). Folia onomastica Croatica. 17: 3758.
Cocagnac, Maurice. 2002. Biblijski simboli. Teoloki pojmovnik. Zagreb: antiBARBARUS.
Deneva, Diliana. 2013. Olej, kapusta, kalosze. Inteligencja i gupota w polskich i bugarskich
zwizkach frazeologicznych. Postscriptum polonistyczne 2 (12). 295301.
Dobrovolskij Dmitrij O.; Piirainen Elisabeth. 2005. Figurative Language: Cross-cultural and
Cross-linguistic Perspective. Current Research in the Semantics/Pragmatics Interface.
13. Amsterdam: Elsevier.
Fink-Arsovski, eljka. 2002. Poredbena frazeologija: pogled izvana i iznutra. Zagreb: FF press.
Habrajska, Grayna. 1998. Prototyp stereotyp metafora. U: Jzyk a kultura. Stereotyp jako
przedmiot lingwistyki. Teoria, metodologia, analizy empiryczne. t. 12. Anusiewicz,
Janusz; Bartmiski, Jerzy (red.). Wrocaw: Towarzystwo Przyjaci Polonistyki
Wrocawskiej. 116123.
Handke, Kwiryna. 1992. Ignorancka potoczno, U: Jzyk a kultura. Potoczno w jzyku i
kulturze. t. 5. Anusiewicz, Janusz; Nieckula, Franciszek (red.). Wrocaw: Wiedza o
kulturze. 179191.
Hansen-Kokoru, Renate. 1996. Magarac i konj u svjetlu njihovih frazeolokih osobina. Na
materijalu ruskoga, hrvatskoga i njemakoga jezika. Filologija. 27: 4352.
Hrnjak, Anita. 2006. Neke pragmatike osobitosti supstantivnih frazema koji se odnose na
ovjeka (na primjeru hrvatskih i ruskih frazema). U: Slavenska frazeologija i pragmatika.
Fink Arsovski, eljka; Hrnjak, Anita (red.). Zagreb: FF press. 105109.
Hyams, Edward. 1974. Zwierzta w subie czowieka. Warszawa: Pastwowe Wydawnictwo
Naukowe.
Kurkowska, Halina; Skorupka Stanisaw. 2001. Stylistyka polska. Zarys. Warszawa:
Wydawnictwo Naukowe PWN.
Menac, Antica. 1970/1971: O strukturi frazeologizama. Jezik. XVIII. 1: 14.
Mosioek, Katarzyna. 1992. Stereotypy psa zawarte w jzyku polskim. Poradnik Jzykowy. 4.
301304.
Menac, Antica. 2007. Hrvatska frazeologija. Zagreb: Knjigra.
Pajdziska, Anna. 1991. Wartociowanie we frazeologii. U: Jzyk a kultura. Wartoci w jzyku i
tekcie. t. 3. Puzynina, Jadwiga; Anusiewicz, Janusz (red.). Wrocaw: Wiedza o kulturze.
1528.
Ivana Vidovi Bolt IVOTINJA KAO (NE)INTELIGENTAN OVJEKOV PRIJATELJ 11

Peisert, Maria. 2003. Sus domesticus zwierz, ktrego nazwy uywa nie wypada. U: Jzyk
a kultura. Opozycja homo animal w jzyku i kulturze. t. 15. Dbrowska, Anna (red.).
Wrocaw: Wydawnictwo Uniwersytetu Wrocawskiego. 149155.
Rak, Maciej. 2007. Jzykowo-kulturowy obraz zwierzt utrwalony w animalistycznej frazeologii
gwar Gr witokrzyskich i Podtatrza (na tle porwnawczym). Krakw: Wydawnictwo
Scriptum.
Spagiska-Pruszak, Agnieszka. 2005. Intelekt we frazeologii polskiej, rosyjskiej i chorwackiej. Z
problematyki jzykowego obrazu wiata. ask: Ocyna Wydawnicza LEKSEM.
Szerszunowicz, Joanna. 2007. Frazeoinwektywy fauniczne nazywajce gupot w ujciu
konfrontatywnym (na materiale wspczesnego jzyka polskiego w porwnaniu z
angielskim i woskim). U: Slavenska frazeologija i pragmatika. Fink Arsovski, eljka;
Hrnjak, Anita (red.). Zagreb: FF press. 203208.
Szerszunowicz, Joanna. 2011. Obraz czowieka w polskich, angielskich i woskich leksykalnych
i frazeologicznych jednostkach faunicznych. Biaystok: Wydawnictwo Uniwersytetu w
Biaymstoku.
Vidovi Bolt, Ivana. 2004. Frazemi sa zoonimskom sastavnicom u hrvatskom i poljskom jeziku.
Doktorska disertacija. Filozofski fakultet. Sveuilite u Zagrebu. Zagreb.
Vidovi Bolt Ivana. 2007. Metaforika zoonima u hrvatskoj frazeologiji. U: Kulturni bestijarij.
Marjani, Suzana; Zaradija Ki, Antonija (red.). Zagreb: Institut za etnologiju i
folkloristiku Hrvatska sveuilina naklada. 403424.
Vidovi Bolt, Ivana; Szerszunowicz, Joanna. 2014. Jzykowo-kulturowy obraz osa w jzyku
chorwackim i polskim. Stao i zmienno w jzykach i kulturach wiata I. Dziadosz,
Dorota; Krzanowska, Agnieszka; Szlachta, Agnieszka (red.). Szczecin: Volumina pl
Daniel Krzanowski. 481499.
Vidovi Bolt, Ivana. 2011. ivotinjski svijet u hrvatskoj i poljskoj frazeologiji I, Zagreb: Hrvatska
sveuilina naklada.

RJENICI
Bako, Mirosaw. 2004. Sownik porwna. Warszawa: Polskie Wydawnictwo Naukowe PWN.
Fink Arsovski, eljka et al. 2006. Hrvatsko-slavenski rjenik poredbenih frazema. Zagreb: Knjigra.
Kopaliski, Wadysaw. 2003. Sownik mitw i tradycji kultury. Warszawa: Ocyna Wydawnicza
Rytm.
Matei, Josip. 1982. Frazeoloki rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika. Zagreb: kolska knjiga.
Menac, Antica; Fink-Arsovski, eljka; Venturin, Radomir. 2003. Hrvatski frazeoloki rjenik.
Zagreb: Naklada Ljevak.
Mogu, Milan; Pintari, Neda. 2002. Sownik polsko-chorwacki. Poljsko-hrvatski rjenik. Zagreb:
kolska knjiga.
Mldner-Nieckowski, Piotr. 2003. Wielki sownik frazeologiczny jzyka polskiego. Warszawa:
wiat Ksiki.
12 ivotinje u frazeolokom ruhu

Skorupka, Stanisaw. 1989. Sownik frazeologiczny jzyka polskiego. Warszawa: Wiedza

Powszechna.
Uniwersalny sownik jzyka polskiego. 2003. Dubisz, Stanisaw (red.). t. IIV. Warszawa:
Wydawnictwo Naukowe PWN.

Mreni izvori:
Hrvatski jezini portal: http://hjp.novi-liber.hr/ [HJP]
Vasung, A. 2009. Frazemi sa sastavnicama pas i maka u bugarskom i hrvatskom jeziku
(semantika analiza). Philological Studies 2./ http://philologicalstudies.org/
dokumenti/2009/vol2/3/39.pdf Datum posjeta: 28. 4. 2014.

SUMMARY
ANIMAL AS A(NON) INTELLIGENT HUMAN ANIMAL
Anthropocentricity and mostly negative connotations of idioms with an animal lexeme compo-
nent have been established by analyzing the connection between the two features from dierent
aspects in many European languages. Both features are a conrmation of co-existence between
humans and animals and a reection of the aective relationship between the speaker and the
animals, especially those with whom he or she has a more frequent contact. Special positions
among animal idioms have those which relate to human intellect and are in dierent languages
formed by the same or very similar models. On the other hand, the representation of animals that
appear depends on reected stereotypical images inherent to the linguistic and cultural environ-
ment in which the idiomatic structures have been formed and conventionalized.

Key words: anthropocentricity of idioms, animal idioms, stereotypes, intellect