HERMANN HESSE

Najljepe pripovijetke
NASLOV IZVORNIKA
Die schonsten Eryahlungen
These texts are taken from the volumes 6-8 of the edition "Samtliche Werke in 20 Banden" by
Hermann Hesse.
Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main, 2001 For this selection: Suhrkamp Verlag,
Frankfurt am Main, 2002
HERMANN HESSE
Najljepe pripovijetke
dio prvi
Sva prava pridrana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti
u bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronikim ili mehanikim,
ukljuujui fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatikim
sustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdavaa.
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.112.2-32=163.42
HESSE, Hremann
Najljepe pripovijetke / Hermann Hesse; odabrao Volker Michels ; preveo Dalibor Joler. -
Zagreb : Zagrebaka naklada, 2003- . - (Feniks)
Prijevod djela: Die schoensten Erzaehlungen. ISBN 953-6234-26-X (cjelina)
Dio 1.-2003
ISBN 953-6996-27-8
430917133
ODABRAO VOLKER MICHELS
PREVEO DALIBOR JOLER
[zagrebaka naklada] ZAGREB, 2003.
Sadraj
Vuk.......................................................7
Iz djetinjstva........................................13
Pod starim suncem.............................37
Latinski ak........................................91
Ilintak..............................................133
Prva pustolovina............................... 181
Casanovino obraenje.....................189
Biljeka o piscu.................................223
Vuk
Ni
ikada prije u francuskome gorju zima nije bila tako strano hladna i duga. Zrak je tjednima
stajao bistar, krt i hladan. Danju su velika, kosa snjena polja zagasito bijela i beskrajna leala
pod blistavo modrim nebom, a nou je svijetao i malen nad njima plovio mjesec, ljutit ledeni
mjesec utoga sjaja kojega se jarka svjetlost na snijegu pretvarala u priguenu modrinu i
izgledala kao pravi pravcati mraz. Ljudi su izbjegavali sve putove, a napose visine, sjedili
tromi i ljutiti u seoskim kolibama kojih su crveni prozori nou na plavia-stoj mjeseini
izranjali zadimljeno mutni i brzo se gasili.
Bilo je to teko vrijeme za ivotinje iz okolice. One manje smrzavale su se hrpimice, ak su i
ptice ugibale od mraza, a mrava im trupla postajala plijenom jastrebovima i vucima. No i oni
su trpjeli nemilu hladnou i glad. Tamo je ivjelo samo nekoliko opora vukova, a nevolja ih
je primorala da se vre povezu. Danju su samostalno izlazili. Katkad bi pokoji tumarao
snijegom, mrav, gladan i oprezan, neujan i plah kao sablast. Njegova je tanka sjena klizila
uza nj povrinom snijega. iljatu je gubicu njuei pruao prema vjetru i s vremena na
vrijeme ispustio otar, napaen urlik. No
naveer su izlazili u punom broju i promuklo zavijajui natiskivali se oko sela. Tamo se
briljivo uvala stoka i perad, a iza vrstih prozorskih kapaka leale su uperene puke. Tek
rijetko bi im dopao neki manji plijen, moda pas, a dvoje iz opora ve je ustrijeljeno.
Studen nije poputala. Vukovi su esto u tiini zamiljeno leali zajedno, grijui jedni druge, i
tjeskobno oslukivali zamrlu pusto, sve dok jedan, ispaen okrutnim mukama gladi,
najednom ne skoi i ispusti jezovit krik. I svi su prema njemu okrenuli njuke, zadrhtali i stali
uglas strano zavijati, prijetei i jadikujui.
Na posljetku se manji dio opora odlui na odlazak. Ranom zorom napustili su jazbine i
okupili se, uzbueno i uplaeno njuei ledeni zrak. Zatim su krenuli brzim i ravnomjernim
korakom. Vukovi koji su ostali, slijedili su ih pogledom krupnih, staklastih oiju, potrali za
njima desetke koraka, zastali neodluni i zbunjeni, pa se polako vratili u prazne jazbine.
Vuci odmetnici u podne su se razili. Troje je krenulo na istok prema vicarskoj Juri, a ostali
produie prema jugu. Ono troje bile su lijepe, jake ivotinje koje su strano smravjele.
Njihov uvueni svijetli trbuh bio je uzak kao ramena, na prsima su im alosno ispala rebra,
gubice su im bile suhe, a oi krupne i zdvojne. Utroje su zali duboko u planine Jure, drugoga
su dana ulovili ovna, treega dana psa i drijebe, pa su ih sa svih strana stali proganjati bijesni
seljaci. U kraju bogatom selima i gradovima zavladao je strah od neobinih uljeza. Potanske
saonice dobile su naoruanje, a iz
sela u selo nitko nije iao bez puke. U stranome kraju, tri su se vuka nakon tako dobra ulova
osjeala u isti mah i plaho i ugodno; postali su hrabriji no ikada prije kod kue i u po bijeloga
dana provalise u staju na nekom majuru. Rika krava, praskanje rasprsnutih drvenih pregrada,
topot kopita i vru, pohlepan dah ispunie usku, toplu prostoriju. No ovaj su se put umijeali
ljudi. Za vukovima je bila raspisana nagrada, pa je to udvostruilo hrabrost seljaka. Tako su
ubili dva vuka, jednomu je puano zrno prostrijelilo vrat, a drugoga su zatukli sjekirom.
Trei im je uspio pobjei te je trao sve dok se polumrtav ne srui na snijeg. Bio je najmlai i
najljepi meu vucima, gorda ivotinja silne snage i gipkih oblika. Dugo je leao i soptao.
Pred oima su mu se vrtjeli krvavo crveni krugovi, i s vremena na vrijeme ispustio bi
piskutav, bolan jecaj. Baena sjekira bila ga je pogodila u lea. Ipak se oporavio i uspio se
ponovno osoviti na noge. Tek sada je vidio koliko je daleko trao. Nigdje na vidiku nije bilo
ljudi ni sela. Tik ispred njega stajala je snijegom zametena mona planina. Bio je to
Chasseral. Odlui ga zaobii. Morila gaje e, pa je sa snjenoga pokrivaa odgrizao
komadie smrznute kore. S druge strane planine odmah je naiao na selo. Padala je veer.
ekao je u gustoj jelovoj umi. Zatim se oprezno stao uljati oko vrtnih ograda slijedei miris
toplih staja. Ulica je bila pusta. Plaho i pohotno mirkajui prikradao se izmeu kua. Tada
odjeknu hitac. On zabaci visoko glavu i zamahnu prednjim nogama kadli ve prasnu i drugi.
Taj ga pogodi. Bijeli mu je
trbuh postrance bio poprskan krvlju to je kapala gustim, krupnim kapljama. Ipak je uspio
pobjei inei visoke skokove i domoi se ume u planini. Tamo je na trenutak oslukujui
zastao i s dviju strana uo glasove i korake. Preplaeno je pogledao prema vrhu planine. Bila
je strma, umovita i teko prohodna. Pa ipak, nije imao izbora. Zadihano se uspinjao uza
strmu liticu dok se dolje planinom razlijegao amor psovki, zapovijedi i svjetlo fenjera.
Ranjeni se vuk drhturei penjao sumra-nom jelovom umom dok mu se s boka cijedila
smea krv.
Hladnoa je popustila. Na zapadu je nebo bilo tamno i inilo se da najavljuje snijeg.
Iscrpljeni se vuk napokon popeo u visinu. Sada je stajao na laganoj strmini velikoga
snjenoga polja blizu Mont Crosina, visoko iznad sela otkuda je pobjegao. Nije osjeao glad,
ve neku tupu, upornu bol od rane. Tih, boleiv cvile otme mu se iz oputene gubice. Srce
mu je tuklo teko i bolno i osjeao je da ga ruka smrti pritie kao neizrecivo teko breme.
Jedna usamljena jela irokih grana mamila gaje; sjeo se pod nju i tugaljivo zurio u sivu
snjenu no. Prolo je pola sata. Tada na snijeg padne zagasito crvena svjetlost, neobina i
meka. Vuk se stenjui ustane i okrene lijepu glavu prema svjetlu. To je mjesec, gorostasan i
krvavo crven, izlazio na jugoistoku polako rastui na tmurnom nebu. Ve tjednima nije bio
tako crven i krupan. alosna pogleda ivotinja je na umoru gledala zagasit mjeseev krug, i
ponovno u hropcu bolno i neujno ispustila slabaan jecaj u no.
10
Pristigla su i druga svjetla i koraci. Seljaci u debelim gunjevima, lovci i mladii sa ubarama i
u nezgrapnim gamaama prtili su snijeg. Netko ciknu. Nali su vuka gdje skapava; ispalili su
na njega dva hitca, ali ga nijedan ne pogodi. Tada vidjee daje ve na umoru pa udri po njemu
tapovima i palicama. Nije to vie osjeao.
Slomljenih nogu odvukli su ga dolje u St. Immer. Smijali su se, hvastali, radovali se rakiji i
kavi, pjevali, kleli. Nitko nije primjeivao ljepotu snijegom okovane ume ni bljetavilo
visoravni ni rumeni mjesec koji je visio nad Chasseralom dok mu se slabana svjetlost lomila
na cijevima puaka, u kristalima snijega i ugaslim oima zatuenog vuka.
(1903.)
11
Iz djetinjstva
D
'aleka smea uma posljednjih se dana ivahno krijesi zelenim mladicama. Danas sam pored
puta spazio prve napola procvjetale jaglace. Na vlanome vedrom nebu snivaju meki
travanjski oblaci, a iroke, tek uzorane njive tako su blistavo smee i s toliko se udnje steru
mlakomu zraku ususret kao da eznu da u se neto prime i potjeraju i svoje nemute snage
iskuaju, oute i daruju u tisuama zelenih klica i poniklih vlati. Sve eka, sve se priprema,
sve sanjari i klija u nekoj laganoj, blago nestrpljivoj groznici nastanka -klica prema suncu,
oblak prema polju, mlada trava prema zranim strujama. Iz godine u godinu u ovo vrijeme s
nestrpljenjem i enjom vrebam kao da e mi neki poseban trenutak objasniti to udo novoga
roenja, kao da se mora dogoditi da jednom, na sat vremena, u cijelosti vidim i shvatim tu
objavu snage i ljepote i doivim kako ivot razdragano nie iz zemlje i prema svjetlu otvara
svoje mlade krupne oi. I svake godine to udo, mirisno i zvonko, prolazi pokraj mene
voljeno i oboavano - i neshvaeno; evo tu je, a nisam ga vidio kako dolazi, nisam vidio kako
je prsnula opna klice i prvo njeno vrelo zatreperilo na svjetlu. Najednom sve pro-cvjetalo,
drvee blista svijetlim liem ili pjenasto
13
bijelim cvatom, a ptice se, klikui, u lijepim lukovima premeu u toplom plavetnilu. udo se
zbilo, mada ga nisam vidio, ume se izvijaju u oble svodove, a daleki vrhovi zovu, i vrijeme je
da pripremimo izme i torbu, tap za pecanje i vesla i da se svim ulima radujemo mladomu
ljetu koje je svaki put ljepe nego ikada prije i kao da svaki put sve bri kroi. - Kako je dugo,
kako je neiscrpno dugo neko bilo proljee dok sam bio djeak!
Kada mi vrijeme dopusti, a srce je voljno, ja za-legnem u mokru travu ili se uzverem na prvo
jae stablo, njiem se u granju, udiem miris pupoljaka i svjee smole, gledam iznad sebe
zamren splet granja, zelenila i modrine i kao tihi gost to u snu hoda ja stupam u blaeni vrt
svoga djeatva. Tako nam rijetko uspijeva, a tako je divno ponovno se tamo vinuti i udahnuti
svje jutarnji zrak rane mladosti i jo jednom, na trenutak vidjeti svijet onakvog kakav je
izaao iz Bojih ruku i kakvog smo ga svi u djetinjstvu vidjeli jer se u nama samima raalo
udo snage i ljepote.
U ono vrijeme drvee je veselo i prkosno raslo u visine, narcis i zumbul tako su blistavo lijepi
nicali u vrtu; a ljudi, koje smo jo jedva poznavali, bili su prema nama vrlo njeni i blagi jer
su na glatkom nam elu jo osjeali boanski daak o kojemu mi nita nismo znali i kojega
smo u tenji za odrastanjem nehotice i nesvjesno izgubili. Kako sam samo bio divlji i
neobuzdan djeak, koliko se od malena otac za mene brinuo, koliko je majka strahovala i
uzdisala! - pa ipak, i
14
na mom je elu bilo Bojega sjaja, i to sam vidio bilo je lijepo i ivo, a mojim su mislima i
snovima, i kada nisu bili nimalo pobone naravi, bratski prolazili i aneli i uda i bajke.
Iz doba mojega djetinjstva s mirisom svjee uzoranih polja i zazelenjelih uma povezana je
jedna uspomena koja mi se svakoga proljea vraa i tjera me da ponovno naas oivim ono
napola zaboravljeno i neshvaeno vrijeme. I sada na nju mislim i pokuat u, uzmognem li, o
njoj pripovijedati.
U naoj spavaoj sobi prozorski su kapci bili zatvoreni, i leao sam u mraku napola budan,
sluao mlaega brata kako pokraj mene otro i ravnomjerno die i ponovno sam se udio to
sklopljenih oiju umjesto mrkloga mraka vidim sve samo arenilo boja, ljubiaste i zagasito
crvene krugove koji su se sve vie irili i rasplinjavali u tami i neprestano se iznutra navirui
obnavljali, svaki od njih obrubljen tankom utom vrpcom. Oslukivao sam i vjetar to se u
mlakim, nehajnim zapusima sputao s planina, blago se kovitlao u visokim topolama i
gdjekad svom teinom pritiskao krov koji je pod njim stenjao. Ponovno mi je bilo ao to
djeca nou ne smiju ostati budna i izai, ili barem stajati uz prozor, i sjetio sam se jedne noi
kada je majka zaboravila zatvoriti prozorske kapke.
Tada sam se probudio usred noi, tiho se ustao i oklijevajui priao prozoru. Pod prozorom je
bilo neobino svijetlo, uope nije bilo crno i kao u rogu mrano
15
kako sam zamiljao. Sve je izgledalo magliasto i zamueno i tuno, krupni su oblaci stenjali
preko cijeloga neba, a plaviasto-crne planine kao da su s njima plovile, kao da se svi boje i
bjee ne bi li utekli pred nekom nadolazeom nesreom. Topole su usnule i izgledale posve
klonulo kao neto mrtvo ili ugaslo, ali je zato na dvoritu kao i uvijek stajala klupa i vjedro s
bunara i mlado stablo kestena, no i oni pomalo umorni i nujni. Nisam znao jesam li kratko ili
dugo gledao kroz prozor promatrajui taj blijedi preobraeni svijet, kadli u blizini stade
zavijati ivotinja, plaljivo i plaho. Mogao je biti pas, pa i ovca ili tele koje se probudilo i u
mraku osjetilo strah. On i mene obuze, pa pobjegoh natrag u sobu i u postelju nesiguran
trebam li zaplakati ili ne. No, prije negoli sam ita odluio, zaspah.
Sve je to sada opet zagonetno vrebalo vani, iza zatvorenih prozorskih kapaka, i bilo bi tako
lijepo i opasno iznova proviriti. Ponovno sam zamiljao tmurna stabla, slabano, treperavo
svjetlo, utihnulo dvorite, planine to umiu zajedno oblacima, blijede pruge na nebu i
bezbojnu seosku cestu to se nejasno gasila u sivkastoj daljini. Tamo se, zaogrnut u velik crn
kaput, uljao lopov, ili ubojica, ili je pak netko zalutao i trao amo--tamo u strahu od noi,
bjeei pred zvijerima. Moda je bio djeak moje dobi koji je zalutao ili pobjegao ili je otet ili
bez roditelja, i mada je bio hrabar, ve gaje sljedei noni duh mogao ubiti ili ga vuk zgrabiti.
Moda su ga razbojnici odveli u umu, pa je i sam postao razbojnik, dobio ma ili dvocijevni
pitolj, velik eir i visoke jahake izme.
16
Odavde je bio potreban samo jo jedan korak, bezvoljno preputanje, i naao bih se u zemlji
snova i mogao oima vidjeti i rukama dotaknuti sve to je sada jo bilo sjeanje i misao i
mata.
No nisam zaspao jer je u tom trenutku, kroz kljuanicu sobnih vrata, iz lonice mojih roditelja
prema meni potekla tanka, crvena zraka svjetlosti, ispunila tamu slabanom, treperavom
slutnjom svjetla i na vratima ormara, to su najednom prigueno zasvijetlila, naslikala utu,
zupastu mrlju. Znao sam da sada otac ide lei. uo sam ga kako tiho gaa u arapama, a
odmah potom zauh i njegov priguen dubok glas. Jo je kratko razgovarao s majkom.
"Spavaju li djeca?" upitao je.
"Da, ve odavno", rekla je majka, a ja sam se posramio to sam jo budan. Zatim je na
trenutak utihnulo, no svjetlo je i dalje gorjelo. Vrijeme mi se oduilo i san se ve htio spustiti
na oi kadli majka ponovno zapoe.
"Jesi li pitao i za Brosija?"
"Sam sam ga posjetio", rekao je otac. "Naveer sam bio tamo. Da se ovjek nad njim saali."
"Zarje tako loe?"
"Vrlo loe. Vidjet e, kada doe proljee odnijet e ga. Smrt mu je ve na licu."
"to misli", rekla je majka, "da poaljem jednom prilikom maloga? Moda bi dobro
djelovalo."
"Kako god eli", odgovorio je otac, "ali nije nuno. to tako malo dijete zna o tome?"
17
"Onda laku no."
"Da, laku no."
Svjetlo se ugasilo, zrak je prestao titrati, pod i vrata ormara ponovno su utonuli u tamu, a
sklopivi oi opet sam vidio ljubiaste i tamnocrvene krugove sa utim rubom kako naviru i
rastu.
No dok su roditelji tonuli u san, a sve je utihnulo, moja je iznenada uzbuena dua ustro
radila duboko u no. Onaj napola shvaeni razgovor pao je u nju kao plod u neku mlaku, i nad
njim se stadoe brzo i plaho iriti uurbani krugovi, i dua zadrhta od tjeskobne znatielje.
Brosi o kojemu su govorili roditelji gotovo je bio nestao iz moga vidokruga, u najboljem
sluaju bio je jo mutno, skoro ugaslo sjeanje. A sada, on kojemu sam jedva jo znao ime,
polako se borei izbijao je na povrinu i ponovno bivao iva slika. Isprva sam znao tek da sam
to ime neko mnogo puta uo i sam zazivao. Zatim sam se sjetio jesenjega dana kada mi je
netko darovao jabuke. Sjetio sam se da je to bio Brosijev otac, a onda sam najednom ponovno
znao sve.
Vidio sam lijepoga djeaka po imenu Brosi, godinu dana starijega, ali ne i viega od mene.
Prije moda godinu dana njegov je otac bio na susjed, a taj mi je djeak postao prijatelj; no
moje sjeanje nikada nije do tamo sezalo. Ponovno sam ga jasno vidio: nosio je pletenu plavu
vunenu kapu s dva udna roga, i uvijek je u torbi imao jabuke ili kriku kruha, i im bi
postajalo dosadno, obino je ve imao spremnu neku zamisao,
18
igru ili prijedlog. Na sebi je i radnim danom imao prsluk na kojemu sam mu veoma zavidio.
Prije sam mislio da u njemu nema skoro nimalo snage, sve dok jednom u selu nije prebio
kovaeva sina jer mu se rugao zbog rogate kape koju mu je majka isplela; tada sam ga se neko
vrijeme bojao. Imao je pripitomljena gavrana koji je, pak, u jesen s hranom dobio previe
mladoga krumpira te uginuo, a mi smo ga pokopali. Lijes mu je bila kutijica, no bila je
premalena i poklopac se nije mogao nataknuti. Ja sam poput sveenika odrao nadgrobni
govor, a kada je Brosi zaplakao, moj mlai brat prasnu u smijeh, Brosi ga udari, zatim i ja, i
malian stade tuliti, a mi se razbjeasmo. Poslije je k nama dola Brosijeva majka i rekla da
mu je jako ao, a ako bismo sutra popodne doli do nje, poastila bi nas kavom i kolaem od
dizana tijesta koji je ve u penici. Za kavom nam je Brosi kazivao priu koja je u sredini
uvijek poinjala ispoetka, i premda ju nikada nisam uspio zapamtiti, uvijek sam se pri
pomisli na nju morao nasmijati.
No to je bio tek poetak. Istodobno su mi na um padale tisue doivljaja, svi od ljeta i jeseni,
kada mije Brosi bio prijatelj, i u tih nekoliko mjeseci, otkako ga nije bilo, gotovo sam ih sve
zaboravio. A sad su nahrupili sa svih strana, poput ptica kada im zimi baci zobi, svi
najednom, jatimice.
Ponovno sam se sjetio blistavoga jesenjeg dana kada se Dachtelbauerova toranj ska klikavka
izvukla iz upe. Poctrezano krilo bilo joj je izraslo, mjedeni je lani oko noge tarui
prekinula i izala iz uske mrane
19
upe. Sada je suelice kui mirno sjedila na stablu jabuke, a desetak je ljudi stajalo na ulici
ispod drveta, gledalo uvis, govorilo i davalo prijedloge. Nama djeacima, Brosiju i meni, bilo
je osobito tjeskobno u dui dok smo stajali tamo sa svima i promatrali pticu kako mirno sjedi
na stablu i otro i smjelo gleda prema nama. "Ta se vie nee vratiti", uzviknu netko. Nato
sluga Gottlob ree: "Da jo moe letjeti, ve bi odavno od-maglila." Klikavka je, ne
isputajui granu iz kanda, iskuavala svoja velika krila; bili smo strano uzbueni i ni sam
nisam znao to bi me vie obradovalo, da smo je uhvatili ili da je odletjela. Na posljetku je
Gottlob primaknuo ljestve, Dachtelbauer se popeo i pruio ruku prema klikavki. Uto ptica
ispusti granu i snano zale-pee krilima. Nama djeacima srce je tako glasno tuklo da smo
gotovo ostali bez daha; opinjeno smo promatrali lijepu pticu to lepee krilima, a onda je
doao trenutak kada je klikavka uinila nekoliko velikih zamaha i vidjevi da jo moe letjeti
stala se polako i gordo sve vie i vie u velikim krugovima dizati uvis sve dok nije postala
sitna kao poljska eva i neujno se izgubila na svjetlucavu nebu. Kada su ljudi ve odavno
otili, mi smo jo uvijek tamo stajali, dizali glave uvis i pogledom pretraivali nebo; tada
Brosi najednom veselo poskoi visoko u zrak i doviknu ptici: "Leti, samo leti, sada si opet
slobodna."
Morao sam se prisjetiti i susjedove ostave za kolica. U njoj smo skutreni jedan do drugoga
uali dok je vani lijevala kia, sluali zvuk i huk pljuska i promatrali tlo u dvoritu u kojem
su se stvarali potoci, struje i
20
lokve, izlijevali se, kriali i mijenjali. A jednom, dok smo tako uali i oslukivali, zapoe
Brosi: "Vidi, dolazi potop, to emo sada? Sva su sela ve potopljena, voda ve nadire do
ume." I tada smo sve zamiljali, izviali uokolo po dvoritu, oslukivali pljusak i u njemu
prepoznavali um dalekih valova i morskih struja. Rekao sam da bismo morali napraviti splav
od etiri ili pet greda koja bi nas dvojicu mogla ponijeti. No Brosi me prekori: "Tako dakle, a
tvoji otac i majka, a moj otac i moja majka, a maka i tvoj mlai brat? Njih ne bi poveo?" Na
to, dodue, u uzbuenju i pred opasnou nisam bio mislio, a da bih se opravdao, slagao sam:
"Da, ali mislio sam da su se ve svi utopili." No, on se zamislio i sneveselio jer je sve zorno
vidio, pa ree: "Promijenimo igru."
U ono vrijeme, dok je njegov siroti gavran jo bio na ivotu i posvuda skakutao, odnijeli smo
ga jednom zgodom u nau vrtnu sjenicu i stavili na poprenu gredu, a on je po njoj trkarao
tamo-amo jer nije mogao sii. Pruio sam mu kaiprst i u ali rekao: "Hajde, Jako-be, ugrizi!"
Uto me on utinu za prst. Nije me jako za-boljelo, ali me naljutilo, pa sam zamahnuo da ga
udarim i tako kaznim. No Brosi me vrsto zgrabio oko struka i nije putao sve dok ptica, koja
je u strahu sletjela s grede, nije pobjegla van. "Pusti me", vikao sam borei se s njim, "ujeo
me."
"Sam si mu rekao: Ugrizi, Jakobe!" uzviknuo je Brosi i objasnio mi daje ptica posve imala
pravo. Ljutilo me njegovo popovanje, pa sam mu rekao: "Neka ti
21
bude", no odluio sam iduom se prilikom osvetiti gavranu.
Poslije, kada je Brosi ve izaao iz vrta i bio na pola puta kui, jo jednom me zovne i krene
natrag. ekao sam ga. Prie mi i ree: "Moe li mi vrsto obeati da Jakobu nee vie
nauditi?" Kako nisam nita odgovorio, drei se prkosno, on mi obea dvije velike jabuke.
Prihvatio sam i on pode kui.
Netom poslije toga, u vrtu njegova oca dozrele su na stablu prve jabuke i on mije dao obeane
dvije, izabravi medu najljepima i najveima. Sada me je bilo stid i nisam ih odmah htio
uzeti sve dok nije rekao: "Ta uzmi ih, nije to zbog Jakoba, ionako bih ti ih dao, a i tvoj e
braco dobiti jednu." Tada sam ih uzeo.
Jednom smo pak cijeloga popodneva skakutali po livadi, a onda zali u umu u kojoj je ispod
bunja rasla meka mahovina. Bili smo umorni, pa sjedosmo na tlo. Nekoliko je muica zujalo
iznad neke gljive, a umom su letjele svakovrsne ptice; poznavali smo samo neke, ali veinu
ne. uli smo i unu kako marljivo kucka, i osjeali smo se tako ugodno i veselo da smo skoro
prestali razgovarati. Samo kada bi netko otkrio kakvu posebnost, na nju bi upozorio i pokazao
ju drugom. U tom nadsvodenom zelenom prostoru strujala je zelena blaga svjetlost, a umi se
kraj gubio negdje u daljini u sme-em sumraku ispunjenom slutnjom. Ono to se tamo iza
micalo, utanje lia i lepet ptijih krila, dolazilo je iz zaaranih bajkovitih dubina,
odzvanjalo tajnovito udnim zvukom i moglo je svata znaiti.
22
Kako je Brosiju bilo pretopio od tranja, skinuo je jaknu, a zatim i prsluk i cijeli se ispruio u
mahovinu. U jednom se trenutku okrenuo, koulja mu se na vrhu rastvorila, a ja sam se silno
uplaio ugledavi iznad njegova bijelog ramena dugaak crven oiljak. Odmah sam ga htio
ispitati odakle mu oiljak i ve sam se radovao prii o pravoj nesrei; ali tko e ga znati zato,
najednom ipak nisam htio pitati, ve sam se pravio kako da nita nisam vidio. U isto vrijeme
strano mi je bilo ao Brosija s njegovim velikim oiljkom koji je sigurno bio uasno krvario i
bolio, i u tom trenutku moji su osjeaji prema njemu postali mnogo njeniji nego prije, ali
nita nisam mogao rei. Poslije smo zajedno izali iz ume i vratili se kui; tada sam otiao u
sobu i donio svoju najbolju puku, koju mi je svojedobno napravio sluga od debela bazgova
trupca, a zatim sam siao i darovao ju Brosiju. Isprva je mislio da se alim, zatim ju nije elio
primiti i ak je ruke stavio na leda, pa sam mu ju morao gurnuti u torbu.
Pria za priom, svih sam se ponovno sjetio. I one iz jelove ume s druge strane potoka kamo
sam preao s prijateljem jer smo eljeli vidjeti srne. Stupili smo u taj iroki prostor, na glatko
smee tlo izmeu ravnih stabala to su sezala nebu pod oblake, ali koliko god smo hodali,
nismo naili ni na jednu jedinu srnu. No vidjeli smo mnotvo velikih kamenih gromada
izmeu gologa korijenja jela, a skoro sve kamenje imalo je mjesta na kojima je rastao uzak
sveanj svijetle mahovine poput malih zelenih pjega. Htio sam sastrugati jednu od malih
mahovina koja nije bila mnogo vea od dlana. Ali
23
Brosi hitro ree: "Nemoj, pusti ju!" Upitao sam zato, a on mi objasni: "Kada aneo hoda
umom, to su mu tada stope; svugdje gdje stane odmah u kamenu izraste takva mahovina."
Sada smo zaboravili srne i ekali hoe li moda ba sada naii aneo. Zastali smo napregnuvi
ula; u cijeloj je umi vladala grobna tiina, a na srne-em su tlu treperile svijetle suneve
pjege, u daljini su se okomita stabla zbijala u neki visok crven zid od stupova, a u visini, iza
gustih crnih kronja plavilo se nebo. S vremena na vrijeme neujno bi prostrujao lagan
prohladan povjetarac. Tada bismo obojica postali tjeskobni i sveani jer je bilo tako tiho i
samotno i jer e uskoro moda doi aneo, a malo poslije krenuli smo zajedno sasvim tiho i
urno, proli pokraj mnogih stijena i stabala i izali iz ume. Naavi se ponovno na livadi i
preavi potok, jo smo neko vrijeme gledali prijeko, a onda se trkom vratili kui.
Poslije sam imao jo jednu svau s Brosijem, a onda smo se opet pomirili. Bliila se ve zima
i rekoe mi da je Brosi bolestan i elim li ga posjetiti. Otiao sam jednom ili dvaput i naao ga
kako lei u postelji i gotovo nita ne govori, a to mije bilo tjeskobno i dosadno premda mije
njegova majka darovala pola narane. Na tome je i ostalo; igrao sam se sa svojim bratom i
Lohnersnikelom ili s djevojicama, i tako je prolazilo jedno dugo, dugo vrijeme. Pao je snijeg
i okopnio, zatim ponovno pao; potok se zaledio, pa se odmrznuo i bio sme i bijel i napravio
poplavu i iz gornje doline doplavio krmau to se utopila, i gomilu drva; izlegli
24
su se pilii od kojih je troje uginulo; moj se braco razbolio, pa ozdravio; u tagljevima se
mlatila slama, u kui se prelo, a i polja su ponovno uzorana, ali sve bez Bro-sija. Tako se on
sve vie i vie udaljavao, na posljetku nestao, i bio sam ga zaboravio - sve do sada, do ove
noi kada je crvena svjetlost potekla kroz kljuanicu i kada sam uo oca kako majci govori:
"Kada doe proljee odnijet e ga."
Usnuo sam u kolopletu silnih uspomena i osjeaja, i moda bi ve iduega dana u arkoj elji
za novim doivljajima tek probueno sjeanje na iezloga druga ponovno potonulo i moda
se nikada vie ne bi vratilo s onom istom, svjeom ljepotom i snagom. No ve za dorukom
majka me upita: "Sjeti li se ponekad Bro-sija koji se uvijek s vama igrao?"
"Da", uzviknuh, a ona nastavi blagim glasom: "Zna, na proljee biste vas dvojica zajedno
poli u kolu. Ali on je sada toliko bolestan da se to moda nee dogoditi. Bi li poao k
njemu?"
Rekla je to vrlo ozbiljno, a ja sam se sjetio oevih rijei koje sam prole noi uo, i obuze me
jeza, no u isti mah i neka plaha znatielja. Brosiju je, kazao je otac, smrt bila na licu, a to mi
se inilo neizrecivo jezivim i udesnim.
Ponovno sam rekao "da", a majka mije izrijekom napomenula: "Misli na to da je veoma
bolestan! Ne moe se sada s njim igrati i ne smije galamiti."
Sve sam obeao i ve sada sam se trudio biti vrlo tih i skroman, te jo istoga jutra pooh k
njemu. Zastao sam ispred kue koja je u prohladnom dopodnevnom
25
svjetlu spokojno i pomalo sveano stajala iza svojih dvaju ogoljelih kestena. Malo sam
priekao, osluhnuo zvukove iz hodnika i skoro poelio vratiti se kui. Ipak sam pribrao
hrabrost, u hipu preskoio tri crvene kamene stube, proao kroz otvoreno krilo vrata, u hodu
se osvrnuo te pokucao na sljedeim vratima. Brosijeva je majka bila siuna, okretna i blaga
enica; pojavila se vani, podigla me i poljubila, a onda upitala: "Htio si posjetiti Brosija?"
Nedugo zatim zastala je na gornjem katu ispred bijelih sobnih vrata drei me za ruku. U toj
njezinoj ruci, koja me trebala pribliiti onim mrano sluenim jezivim udima, nisam vidio
nita drugo doli ruku anela ili arobnjaka. Srce mi je ustraeno i silovito tuklo kao da me eli
upozoriti, i oklijevao sam svim snagama i kanio ustuknuti, pa me ena skoro morala uvui u
sobu. Bila je to velika, svijetla i udobna soba; stajao sam zbunjen i uasnut na vratima i
gledao prema svijetlom krevetu sve dok me ena nije do njeg odvela. Brosi se tada okrenu
prema nama.
Zagledao sam mu se u lice, usko i iljato, ali nisam u njemu vidio smrt, ve samo traak
svjetlosti, a u oima neto neobino, dobroduno ozbiljno i strpljivo, i od tog pogleda obuzee
me slini osjeaji kao za onog stajanja i oslukivanja sred utihle jelove ume kada sam u
tjeskobnoj znatielji zaustavljao dah osjeajui kako tik do mene prolaze aneoski koraci.
Brosi kimnu i prui mi ruku, vruu i usahlu. Majka gaje pogladila, kimnula mi i izala iz sobe.
Stajao sam
26
sam uz njegov mali visoki krevet i gledao ga, i neko vrijeme nismo izustili ni rije.
"No, jesi li to jo ti?" ree zatim Brosi.
Uzvratim mu: "Da, a ti?"
A on e: "Je li te tvoja mama poslala?"
Kimnuo sam.
Bio je umoran, pa glavu ponovno spusti na jastuk. Nisam znao to bih rekao, samo sam grizao
rojtu na kapi i netremice ga gledao sve dok se nije osmjehnuo i u ali sklopio oi.
Tada se malo okrenuo na stranu i dok je to inio iznenada sam kroz prorez ispod dugmadi na
koulji ugledao kako svjetluca neto crveno. Bio je to onaj veliki oiljak na ramenu, i
ugledavi ga, najednom briz-nem u pla.
"Ma, to ti je?" upitao me odmah.
Nisam mogao nita odgovoriti, nego sam i dalje plakao briui obraze grubom kapom sve dok
me nije zaboljelo.
"Daj, reci. Zato plae?"
"Samo zato jer si tako bolestan", rekao sam. No to nije bio pravi razlog. Bio je to samo nalet
snane i suosjeajne njenosti kakvu sam svojedobno ve osjetio, i ona je u meni iznenada
navrla ne mogavi se drukije osloboditi.
"Nije tako loe", rekao je Brosi.
"Hoe li uskoro ozdraviti?"
"Da, moda."
"A kada?"
"Ne znam. To dugo traje."
27
Nakon nekog vremena najednom primijetih daje zaspao. Priekao sam jo trenutak, a zatim
izaao, spustio se niza stube i vratio kui i bio sretan to me majka nije nita pitala. Vjerojatno
je vidjela da sam se promijenio i da sam neto doivio, pogladila me po kosi i kimnula ne
rekavi ni rije.
Usprkos tomu sasvim je mogue da sam onoga dana bio jo i vrlo nestaan, naprasit i grub,
bilo da sam se posvaao s bratom ili iivcirao sluavku u kuhinji ili pak gacao po mokrom
polju i vratio se kui sav zama-zan. Neto tako sigurno se dogodilo, jer se dobro sjeam da me
jo iste veeri majka vrlo njeno i ozbiljno pogledala - valjda me je bez rijei htjela podsjetiti
na dananje dopodne. Dobro sam ju razumio i osjetio grinju savjesti, a kada je to primijetila,
uinila je neto osobito. Iz svoga stalka na prozoru dala mije malen lonac za cvijee pun
zemlje i u njega utaknula crnkast gomolj koji je ve potjerao nekoliko iljatih, svijetlozelenih
sonih mladih listia. Bio je to zumbul. Pruila mi gaje govorei: "Pazi, sada ti ga dajem.
Poslije e od njega biti velik crven cvijet. Tamo u ga staviti, a ti na njega mora paziti, ne
smije ga se doticati ni prenositi, a svakoga se dana mora dvaput zalijevati; zaboravi li, ve u
te podsjetiti. Razvije li se u lijep cvijet, smije ga uzeti i odnijeti Brosiju neka se raduje.
Moe li na to misliti?"
Stavila me u postelju, a ja sam s ponosom mislio na cvijet njegovanje kojega mi se inilo
asnom i vanom dunou, no ve iduega jutra zaboravio sam ga zaliti, pa me majka
podsjetila. "A to je s Brosijevom
28
lonanicom?" upitala je, a tih je dana to morala ne jednom ponoviti. Pa ipak, u ono vrijeme
nita me nije toliko zaokupljalo i inilo sretnim kao moja lonanica. U sobi i u vrtu bilo je
dovoljno i drugoga, veega i ljepega cvijea, a otac i majka esto su mi ga pokazivali. No
sada sam po prvi put i od srca takvu biljicu promatrao, elio, njegovao i o njoj skrbio.
Nekoliko dana cvijet je izgledao otuno kao da pati od nekog nedostatka i ne nalazi dovoljno
snage za rast. Kada sam zbog toga najprije postao potiten, a onda i nestrpljiv, majka mi ree:
"Vidi, s tom je lonanicom kao i s teko bolesnim Brosijem. Tu ovjek mora biti dvaput
ljubazniji i paljiviji nego inae."
Ta mi je usporedba bila razumljiva i ubrzo me navela na sasvim novu pomisao koja me otad
posvema zaokupila. Sada sam osjeao tajnu sponu izmeu malene biljke stoje s mukom rasla i
bolesnoga Brosija; i na posljetku sam vrsto vjerovao da, uspije li zumbul, i moj prijatelj mora
ozdraviti. Ali ako se zumbul ne oporavi, i prijatelj e umrijeti, a ja u za to moda snositi dio
odgovornosti jer sam zanemario biljku. Kada se to razmiljanje u meni uvrstilo, uvao sam
lonac s cvijetom bojaljivo i ljubomorno kao neko blago u kojem su zatvorene posebne, samo
meni znane i povjerene arobne moi.
Tri ili etiri dana nakon moga prvog posjeta - biljka je izgledala jo prilino jadno - ponovno
sam svratio u susjednu kuu. Brosi je morao leati posve mirno, a kako nisam imao to za
rei, stajao sam uz postelju i promatrao uvis upravljeno lice bolesnika koje je njeno
29
i toplo virilo iz bijelih plahta. Povremeno bi otvorio, pa zatvorio oi, ali se nije pomicao, a
neki mudriji i stariji promatra moda bi djelomice i osjetio daje Brosijeva dua ve bila
nemirna i eljela razmiljati o povratku. I upravo kada me obuzimao strah od tiine u sobi,
ula je susjeda tiha koraka i ljubazno me odvela.
Idui put doao sam mnogo vedrijeg srca jer je kod kue moja lonanica nekom novom
radou i snagom tjerala iljato veselo lie. Toga je dana i bolesnik bio vrlo ivahan.
"Sjea li se dok je jo gavran bio iv?" upitao me.
Sjeali smo se gavrana i o njemu razgovarali, oponaali one tri rijei koje je znao izgovoriti i
sa udnjom i sjetom govorili o nekoj sivkasto crvenoj papigi koja je navodno svojedobno
ovamo zalutala. Bio sam se raspriao, i dok je Brosija ubrzo ponovno svladavao umor, na
trenutak sam posve zaboravio njegovu bolest. Priao sam u naoj kui ve legendarnu priu o
odbjegloj papigi. Vrhunac prie bio je kada neki vremeni sluga ugleda lijepu pticu kako sjedi
na krovu upe te primak-ne ljestve ne bi li je ulovio. Kada se pojavio na krovu i oprezno se
pribliio papigi, ova mu ree: "Dobar dan!" Uto sluga skine kapu govorei: "Oprostite molim
vas, skoro sam pomislio da ste ptica."
Ispriavi to, pomislio sam da e se Brosi sada morati grohotom nasmijati. No kako to nije
odmah uinio, zaueno sam ga pogledao. Vidio sam kako se lagano i srdano smijei, obraza
malo rumenijih nego prije, ali nita nije govorio niti se glasno smijao.
30
Tada mi se najednom uini kao daje mnogo godina stariji od mene. Moja se radost u trenutku
ugasila, a umjesto nje obuze me zbunjenost i tjeskoba jer sam dobro osjeao daje izmeu nas
izraslo neto novo, neka udna smetnja.
U sobi je zujala velika zimska muha, pa sam upitao da li daje ulovim.
"Nemoj, pusti ju!" ree Brosi.
I to mi je zazvualo kao da je izgovorila odrasla osoba.
Otiao sam zbunjen.
Na povratku kui, po prvi put u ivotu osjetio sam djeli one slutnjom ispunjene, prikrivene
ljepote ranoga proljea, to u ga ponovno osjetiti tek godinama poslije, na samome kraju
svoga djeatva.
Stoje to bilo i kako je dolo, ne znam, ali se sjeam daje hujao vjetar, da su na rubu oranica
strile vlane, tamne grude zemlje i prugasto se presijavale i da se u zraku osjeao osobit miris
fena. Sjeam se i da sam htio pjevuiti neku melodiju, ali sam odmah prestao jer me neto
titalo i stiavalo.
Taj kratki put od susjedne kue prema mojoj, neobino mi se duboko urezao u pamenje.
Jedva da se jo sjeam neke pojedinosti; no katkada, uzmognem li sklopljenih se oiju vratiti
u to vrijeme, ini mi se da jo jednom zemlju vidim oima djeteta - kao dar i djelo Boje to,
lagano tinjajui, sanjari u svojoj netaknutoj ljepoti kakvu mi stariji poznajemo inae samo iz
djela umjetnika i pjesnika. Put moda nije bio dug ni cijelih dvjesto
31
koraka, ali je na njemu i iznad njega i na njegovu rubu ivjelo i zbivalo se beskrajno vie
negoli na mnogim mojim kasnijim putovanjima.
Gola stabla voaka pruala su u zrak isprepletene i prijetee grane, a s tankih vrhova ogranaka
crvenkasto smee smolaste pupoljke. Iznad njih je strujao vjetar i rojili se hitri oblaci, ispod
njih je izvirala gola zemlja u proljetnom vrenju. Izlila sejama puna kinice i preko ceste
odaslala uzak mutan potok kojim je plovilo kruko vo lie i smei iverci, a svaki je od njih
bio brod, jurio i nasukao se, doivio radost i tugu i mijenu sudbine, a s njima sam ih i ja
doivio.
Iznenada mi u zraku pred oima zalepra mrana ptica, prevrne se i posrnuvi zalepee
krilima, najednom ispusti dug glasan triler i u posljednjem odsjaju prhne u visine, a za njom
poleti i moje zaueno srce.
Prazna teretna kola s neupregnutim pomonim konjem stigla su uza kripu, nastavila se
kotrljati i priko-vala mi pogled sve do iduega zavoja, doavi sa svojim snanim konjima iz
nekog nepoznatog svijeta i u njemu ieznuvi, budei i sa sobom odnosei ao vite lijepe
slutnje.
To je tek jedna lijepa uspomena, ili dvije, tri; no tko e pobrojati sve one doivljaje,
uzbuenja i radosti to ih u jednome satu djetetu prirede stijene, biljke, ptice, zrak, pa ih ono
odmah potom zaboravi, da bi ih ipak prenijelo u sudbine i mijene buduih godina? Osobita
nijansa zraka na obzorju, slabaan um u kui, u vrtu ili u umi, pogled na leptira ili uh
nekog mirisa u meni esto naas pokrene itave oblake sjeanja na prola
32
vremena. Ona nisu jasna i pojedinano prepoznatljiva, ali sva nose onaj isti negdanji
zamamni miris kada je izmeu mene i svakog kamena i ptice i potoka postojao srdaan ivot i
povezanost ije ostatke ljubomorno nastojim sauvati.
Moja se lonanica u meuvremenu pridigla, pruila lie uvis i vidljivo ojaala. S njom mi je
rasla i radost i vjera u ozdravljenje moga prijatelja. Svanuo je i dan kada se izmeu debelih
listova stao okretati i uspravljati okrugao crvenkast pupoljak cvijeta, i dan kada se pupoljak
otvorio raskrivi tajnovito klupko ubavih crvenih latica s bjelkastim rubovima. No dan kada
sam lonanicu s ponosom i radosnom obazrivou odnio u kuu naih susjeda i predao
Brosiju, posve sam zaboravio.
Onda je doao ijedan svijetao sunan dan; iz tamne oranice ve su strili tanki zeleni vrci,
oblaci su imali rubove od zlata, a na mokrim cestama, na dvoritima i trijemovima zrcalilo se
blago, isto nebo. Bro-sijev je mali krevet bio primaknut blie prozoru na kojem se blistao
crveni zumbul; bolesnika su malo pridigli i podmetnuli mu jastuke. Razgovarao je sa mnom
neto vie nego inae, po kratko mu je oianoj plavoj kosi veselo i sjajno tekla topla svjetlost
i crveno sjajila kroz ui. Bio sam odlino raspoloen i jasno vidio da e ubrzo sasvim
ozdraviti. Njegova je majka takoer sjedila u sobi, i kada joj se inilo daje dovoljno, podarila
mi je utu zimsku kruku i poslala me kui. Jo na stubama zagrizao sam kruku, bila je meka
i medna, a
33
sok mi se cijedio niz bradu i ruku. Ogrizak sam usput u visokom luku hitnuo preko polja.
Iduega je dana lijevalo kao iz kabla, morao sam ostati u kui i smio sam uredno opranim
rukama do mile volje uivati u ilustriranoj Bibliji u kojoj sam ve imao mnoge miljenike, no
najdrai mi je ipak bio rajski lav, Eliezerove deve i mali Moj sije u au. Ali kada je i drugoga
dana nastavilo pljutati, postao sam mrzovoljan. Pola prijepodneva proveo sam zurei kroz
prozor u kesten i dvorite u kojem je grgoljila kia, zatim su se izredale sve moje igre, a kada
su i one bile gotove i padala je veer, jo sam se i s bratom posvaao. Stara pria: jedan
drugoga smo zadirkivali sve dok mi malian nije rekao teku pogrdu, tad sam ga udario, a on
je kroz sobu, hodnik, kuhinju, stubite i spavaonicu tulei otrao k majci i bacio joj se u krilo,
dok je mene ona uzdiui otpravila. Kada se otac vratio kui, sve je sasluao, mene kaznio i s
nunim opomenama strpao u krevet. Osjeao sam se beskrajno nesretno, no ubrzo sam zaspao
obliven suzama.
Kada sam ponovno, vjerojatno iduega jutra, stajao u Brosijevoj bolesnikoj sobi, njegova je
majka neprestano drala prst na ustima i opominjui me gledala, a Brosi je leao sklopljenih
oiju tiho stenjui. S tjeskobom sam mu pogledao lice, bilo je blijedo i od boli izoblieno. A
kada je Brosijeva majka primila moju ruku i spustila ju na njegovu, otvorio je oi i na trenutak
me blago pogledao. Oi su mu bile krupne i promijenjene, a kada me pogledao, to je bio stran,
udan pogled kao iz neke daleke tuine, kao da me uope ne pozna i da
34
mi se udi, no da istodobno ima neke druge i mnogo vanije misli. Poslije kratkoga vremena
na prstima sam se iskrao iz sobe.
Toga poslijepodneva, dok mu je majka na njegovu molbu kazivala priu, utonuo je u drijem
koji je trajao sve do veeri, a za to je vrijeme njegovo slabano bilo polako posustajalo i
utihnulo.
Kada sam poao na spavanje, majka je ve znala. Ipak, rekla mije tek ujutro, poslije alice
mlijeka. Potom sam cijeloga dana tumarao uokolo kao u snu, zamiljajui daje Brosi preao k
anelima i postao jedan od njih. Nisam znao da njegovo malo mravo tijelo s oiljkom na
ramenu jo lei prijeko u kui, a ni od pogreba nisam nita vidio ni uo.
Moje su se misli time mnogo bavile, i trebalo je proi neko vrijeme dok mi pokojnik ne
postane dalek i nevidljiv. A onda je, rano i iznenada, stiglo cijelo proljee, iznad brjegova je
zalepralo uto i zeleno, u vrtu je zamirisalo na mlado bilje, kestenovo je drvo iz ras-puklih
pupoljaka pipkalo uokolo svojim blago svijenim listovima, a pokraj svih jama na debelim su
se stabljika-ma ozareno zlatili blistavi maslaci.
(1903J1904.)
35
Pod starim suncem
S
proljea ili ljeta, ak i u ranu jesen kada je dan blag, a ugodna, umjerena toplina boravak u
prirodi ini pravim uitkom, pretjerano zakrivljena, polukruna krivina na AUpacherskom
putu ispred posljednjih visoko smjetenih gradskih kua, preivno je mjestace. Na cesti to
penjui se vijuga neprestano se skuplja ugodna sunana toplina, mjesto je dobro zatieno od
vjetra, nekoliko grbavih starih voaka prua malo hlada, a uz rub ceste priljubila se blago
zaobljena iroka, meka, travnata rudina i mami ovjeka da na nju sjedne ili legne. Cestica se
bjelasa na svjetlu lagano se penjui u brdo i za svakim seljakim kolima, dvopregom ili
potanskom koijom odailje tanak oblak praine i preko kosoga niza tamnih krovova
mjestimice isprekidanog kronjama prua pogled ravno u srce grada, na trg koji odavde
izgleda mnogo manje pristalo, ostavljajui dojam tek neobino zakrenutog etverokuta s
naherenim kuama, istaknutim vanjskim stubama i podrumskim ulazima.
Za takvih sunanih dana, na udobnoj se rudini uz onaj visinski zavoj brdske ceste uvijek
odmara skupina mukaraca ija odvana i ogrubjela lica nisu posve u skladu s njihovim
blagim i sporim pokretima, a najmlaemu medu njima barem je dobrih pedeset ljeta. Oni
37
udubno sjede ili lee na suncu i ute, ili brundajui i gunajui meu sobom vode kratke
razgovore, pue crne korjenie iz lula i esto s dubokim prijezirom u odva-nim lukovima
pijuckaju niz brijeg. A egrte koji bauljaju tim putom, paljivo procjenjuju i - ovisno o ishodu
-pozdravljaju dobronamjernim "Servus, mome!" i naklonom glave ili ih pak utke preziru.
Stranac koji bi vidio starie kako sjede i u najblioj se ulici raspitao o neobinoj skupini
sijedih danguba, mogao je od svakog djeteta uti da su to Sunana braa, i mnogi bi se tada
jo jednom osvrnuo, vidio kako umorna druina lijeno mirka prema suncu i udio se otkuda
su dobili tako sveano, zvuno i pjesniko ime. No zvijezda po kojoj su prozvana Sunana
braa ve odavno nije sjala ni na kakvom nebu, ve je to bilo ime neke bijedne gostionice
koja se ugasila jo prije mnogo godina, izgubivi i svoju plou s imenom i sjaj, jer je kua
odnedavna pretvorena u gradsku ubonicu te je udomila i mnoge koji su svojedobno doivjeli
suton onoga Sunca za ijim su ankom iskapili toliko aa da su stekli pravo na skrbnitvo i
sadanji smjetaj.
Ta kuica, pretposljednja u strmoj ulici i gradu, bila je najblia sunanoj rudini i onako
nakrivljena izgledala kao da joj uspravno dranje priinja silne tegobe. Vie uope nije davala
naslutiti koliko je samo doivjela radosti i zvonjave aa, ale i smijeha i ludih zabava do
zore, a da o veselim tunjavama i sijevanju noeva i ne govorimo. Otkako je stara ruiasta
buka na proelju posvema izblijedjela i u raspucanim komadima pootpadala, stara je podrtina
svojim izgledom savreno
odgovarala namjeni, to je u dananje vrijeme kod gradskih zgrada prava rijetkost. Poteno je
i jasno davala do znanja daje utoite i prihvatilite za brodolomce i neu-spjenike, otuni kraj
malene slijepe ulice iz koje se vie nikakvi planovi ni zapretane snage ne trse vratiti u ivot.
U krugu Sunane brae rijetko su se sretala takva melankolina razmiljanja. tovie, skoro
svi su poput drugih ljudi ivjeli svoje pozne godine, kao da jo uvijek ni u em ne
oskudijevaju, iz petnih su se ila trudili svoje razmirice i zabave i igrarije napuhivati kao
vane dogaaje i trenutke, i nisu dodue jedni druge, ali je svatko sebe shvaao vrlo, vrlo
ozbiljno. Dapae sada kad su se iz bunih ulica aktivnog ivota sklonili u stranu, vladali su se
kao da tek sada poinje prava strka i graja, i svoje su sadanje beznaajne poslie obavljali
takvim arom i upornou kakvu u svojim prijanjim djelatnostima naalost u pravilu nisu
pokazivali. Premda je nadstojnik ubonice njima upravljao posvema despotskim nainom kao
da su obespravljeni pojedinci promaenih ivota, i oni su poput mnogih drugih malih naroda
vjerovali da su malena republika u kojoj je svaki slobodni graanin tono pazio na tui rang i
poloaj i briljivo skrbio da on sam nigdje ni za dlaku ne bude manje tovan negoli zasluuje.
Sunanoj je brai s drugim ljudima bilo zajedniko i to da su veinu svojih sudbina,
zadovoljstava, radosti i boli doivljavali vie u mati nego u stvarnosti. Priprost bi ovjek
openito smatrao da se razlika izmeu
38
39
ivota tih odbaenih i zabludjelih ljudi i ivota djelatnih graana temelji zapravo samo na
umiljaju, jer i jedni i drugi svoje poslove i djela obavljaju istom vanou, a napokon,
bijedan stanovnik ubonice u Bojim oima moda nije nimalo loiji od mnoge prevane i
asne gospode. Ali i ako ne odemo tako daleko, lako emo uoiti da smirenom promatrau
ivot Sunane brae nije nedostojan predmet razmatranja.
I to se vie blie vremena kada e narataj, koji sada stasa, zaboraviti ime negdanjega Sunca
i Sunane brae i svoje siromahe i odbaene zbrinjavati u nekim drugim prostorima, utoliko bi
bilo poeljnije imati povijest te stare kue i njezinih gostiju. Kao kroniarski prilog toj
povijesti na ovim e stranicama biti prikazano poneto iz ivota prve Sunane brae.
U vrijeme kada je dananja zrela mlade Gerber-saua jo nosila kratke hlae ili suknjice, a
iznad ulaznih vrata budue ubonice na ruiastom se proelju, str-ei prema ulici, ponosno
koio natpis od kovana eljeza s limenim suncem, jednoga se dana u kasnu jesen u rodni grad
vratio Karl Hurlin, sin davno pokojnoga bravara Hurlina iz Ulice senfa. Bio je preao
etrdesetu i nitko ga vie nije poznao jer se svojedobno kao golo-brad djearac otisnuo u
svijet i vie nikada u gradu nije pojavio. Sada je nosio izvrsno i uredno odijelo, iljate brie i
kratku kosu, srebrn lanac sa satom, krut eir i visoke ovratnike. Posjetio je nekoliko bivih
poznanika i kolega i posvuda nastupao kao netko tko se otuio i
40
postao otmjen i sada je bez oholosti svjestan svoje vrijednosti. Zatim je otiao u vijenicu,
pokazao svoje papire i izjavio da se tu eli nastaniti. Gospodin je Hurlin tada razvio neku
tajnovitu djelatnost i korespondenciju, esto odlazio na kraa putovanja, kupio zemljite na
kraju doline i tamo na mjestu izgorjele uljare poeo zidati novu kuu od opeke, pokraj kue
upu, a izmeu kue i upe ogroman dimnjak od opeke. Povremeno ga se vialo u gradu
naveer za aom vina, i isprva se vladao tiho i otmjeno, no poslije samo nekoliko aa
govorio je glasno i silovito i nije proputao rei da on, dodue, ima dovoljno novaca u depu
da bi si mogao priutiti lijep gospodski ivot, ali neki su lijenine i tvr-doglavci, drugi su
geniji i poslovni duhovi, a to se njega tie, on pripada ovoj drugoj vrsti i nema namjeru otii
u mirovinu prije negoli iza brojke svoga imetka bude mogao staviti est nitica.
Poslovni ljudi povjerenje kojih je elio zadobiti raspitali su se o Hiirlinovoj prolosti i saznali
da do sada zapravo nigdje nije imao vaniju ulogu, ve je povremeno radio u radionicama i
tvornicama, na kraju i kao nadzornik, ali je nedavno stekao pozamano nasljedstvo. Ostavili
su ga na miru i prema njemu gajili odreenu mjeru potovanja. Neki su poduzetnici ak
uloili i novac u njegov projekt, pa je uskoro u dolini nastala osrednje velika tvornica, a uz nju
stambene kuice, u kojoj je Hurlin namjeravao proizvoditi nekakve valjke i strojne dijelove
potrebne za tkaonice vunenih proizvoda. Narudbe nisu izostale, veliki se dimnjak
41
puio danju i nou, i nekoliko godina cvjetali su i Hur-lin i njegova tvornica daje bila milina, i
uivali ugled i izdano povjerenje.
Tako je on ostvario svoj ideal i ispunio svoj stari omiljeni san. Dodue, on se i u mlaim
godinama esto pokuavao obogatiti, ali mu je tek nasljedstvo to gaje gotovo neoekivano
stekao dalo poleta i omoguilo da ostvari svoje stare smjele nakane. Uostalom, bogatstvo nije
bila njegova jedina enja, ve je cijeloga ivota arko elio zauzeti neko prevano,
zapovjedno mjesto. Kao indijanski poglavica ili ministar ili pak kao seoski policajac on bi isto
tako bio u svom elementu, no ivot tvorniara inio mu se i udobnijim i neovisnijim. Stajati
uz prozor ili sjediti za pisaim stolom s cigarom u kutu usana i zabrinutim, a znaajnim
smijekom na licu, i izdavati svakojake zapovijedi, potpisivati ugovore, sluati prijedloge i
molbe, s namrtenim elom prezaposlene osobe spajati oputenu leernost, biti as odbojno
strog, as dobroduno nadmen i pri svemu uvijek osjeati daje glavni i da mnogo na tom
svijetu o njemu ovisi, to je bio njegov dar koji je tek kasno do kraja izbio na vidjelo. Sada je
imao svega u izobilju, mogao je initi to mu je volja, ljude zapoljavati i otputati, ugodno
uzdisati nad bogatstvom bremenitim brigama i gledati kako mu mnogi zavide. U svemu tome
uivao je i vjebao se znalaki i predano, ljuljukao se u srei i osjeao da ga je sudbina
napokon stavila na primjereno mjesto.
42
No u meuvremenu je neki konkurent stvorio nov izum nakon ijega je uvoenja vei broj
prijanjih proizvoda postao dijelom suvian, a dijelom pojeftinio, a kako Hurlin unato svojim
uvjeravanjima ba i nije bio genij te je shvaao samo vanjtinu svoga posla, tako je isprva
polako, a zatim sve bre tonuo iz svoje visine i na kraju nije mogao skriti da je propao. U
oaju si je pokuao pomoi s jo nekoliko vratolomnih financijskih trikova zbog kojih je sebe
samoga, a sa sobom i itav niz zajmodavaca na kraju doveo do neasnog bankrota. Pobjegao
je, ali je uhvaen, osuen i zatvoren, a kada se nakon mnogo godina ponovno pojavio u gradu,
bio je obezvrijeen i mlitav ovjek s kojim se vie nita nije dalo napraviti.
Neko vrijeme povlaio se po beznaajnim namje-tenjima; no ve u tjeskobnim vremenima,
osjeajui da se blii slom, prometnuo se u prikrivena pijanca, i to je tada bilo u potaji i jedva
primijeeno, sada je postalo javna stvar i sablazan. Kako je zbog nepouzdanosti otputen sa
slabo plaenoga pisarskoga posla, postao je zastupnik nekog osiguravajueg drutva i kao
takav se smucao po svim gostionicama toga kraja, pa je i tamo dobio otkaz i na posljetku,
kada ni od torbarenja i prodaje ibica i olovaka nije bilo nikakve zarade, pao je gradu na teret.
Tih je godina brzo posve ostario i propao, ali je iz potonuloga sjaja uspio sauvati zalihu
malih umijea i vjetina ophoenja koje su mu pomagale prebroditi najvee neugodnosti, a u
manjim su gostionicama jo uvijek donekle ostavljale dojam. Sa sobom je u
43
krme donio i neke ivahne raskone geste i mnoge zvune fraze koje su odavno jo samo na
povrini bile njegove, ali je zahvaljujui njima ipak jo uvijek uivao odreeno potovanje
meu gradskim lupeima.
U ono vrijeme Gerbersau jo nije imao ubonicu, pa je ta beskorisna sirotinja povremeno
dodjeljivana obiteljima kod kojih je, za neznatnu naknadu iz gradske blagajne, jela, dobivala
najnunije stvari i prema mogunostima obavljala manje kuanske poslove. No kako je u
posljednje vrijeme od toga bilo svakakve tete, a propaloga tvorniara, koji je na sebe bio
navukao mrnju itelja, ba nitko nije elio primiti, opina je morala osigurati posebnu kuu
za ubonicu. A kako je upravo ona bijedna stara gostionica K suncu dola na bubanj, grad ju
je otkupio i u njoj, osim nadstojnika, kao prvoga stanara smjestio Hurlina za kojim su ubrzo
slijedili i mnogi drugi. Prozvae ih Sunanom braom.
Hurlin je ve odavno sa Suncem imao bliske odnose, jer otkako je propao, malo-pomalo je
zalazio u sve skromnije i sve jadnije krme, a na posljetku najee u Sunce u kojem je bio
svakodnevni gost i uz veernju rakijicu dijelio stol s mnogim pajdasima koji e mu se, kada i
njima doe vrijeme, pridruiti u toj istoj kui kao stanovnici ubonice i prezrena gradska
sirotinja. Radovalo ga je to je upravo tamo naao svoj novi dom, a u danima nakon drabe
dok su tesar i stolar urno i skromno staru krmu privodili njezinoj novoj svrsi, stajao je tamo
od jutra do mraka i prodavao zjake.
44
Jednoga toploga sunanog jutra opet se tamo naao, stao pokraj ulaznih vrata i gledao unutra
radnike u poslu. Promatrao je sa zanosom i veseljem i rado je preuo sve zajedljive primjedbe
radnika, zabivi ruke duboko u depove prljavoga sakoa dok je tresui svojim poklonjenim,
predugim i preirokim hlaama pravio spiralne nabore u kojima su mu noge izgledale poput
vadiepa. Skoro useljenje u novu kuu i nada u udobniji i ljepi ivot ispunjavali su starca
sretnom znatieljom i nemirom.
Dok je promatrao postavljanje novih stuba i utke odmjeravao tanke jelove daske, najednom
osjeti da ga je netko gurnuo u stranu, i okrenuvi se prema ulici, ugleda bravarskoga
pomonika s velikim dvostrukim ljestvama koje je s pomou brojnih podloenih daica
tekom mukom pokuavao namjestiti na strmini ulice. Hurlin se premjestio na drugu stranu
ceste, naslonio na kameni kolobran i pozorno pratio bravarov rad. Bravar je sada uspravio i
uvrstio ljestve, popeo se i iznad ulaznih vrata stao strugati buku da bi skinuo staru plou s
imenom gostionice. Njegova su nastojanja bivega tvorniara ispunila nekom napetou i
tugom, jer se sjetio nebrojenih aa i aica to ih je iskapio pod tim znakom, ali i openito
prolih vremena. Silno gaje radovalo to je nosea poluga od kovanoga eljeza bila tako
vrsto uglavljena u zid i to se bravarski pomonik svojski morao namuiti daju skine. Ta
ispod toga jadnoga starog natpisa esto je bilo ludo veselo! Kada je bravar stao psovati, starac
se ispod brka nasmije, a dok je ovaj
45
miHluvljao vui, svijati i trzati i oznojivi se skoro pao s IjCHlava, promatra osjeti nemalu
zadovoljtinu. Bravarski pomonik tada ode i za etvrt se sata vrati s pilom /a /clje/o. Hurlinu
je sada bilo posve jasno daje astii'imi ukrasu doao kraj. Pila je zvonko zvidala u vrsi mu
eljezu i ve nakon nekoliko trenutaka eljezni se nosa alosno svio malo u stranu, a odmah
zatim zveknuo o plonik.
Tada Hurlin prijee na drugu stranu. "uj, bravaru11, zamoli ga ponizno, "daj mi to! Ionako
vie nit' ne vrijedi."
"A zato bih? Tko si ti?" otrese se mladi.
"Iste smo vjere", preklinjao je Hiirlin, "moj stari je bio bravar, a i ja sam bio. Daj sad!"
Pomonik je u meuvremenu podignuo plou s natpisom i gledao.
"Dra je jo dobar", odluio je, "svojedobno je netko dobro obavio posao. Ali ako eli ovaj
komad lima, on vie nema vrijednosti."
Strgnuo je zeleno obojeni limeni vijenac od lia, u kojem je visjelo zlatno sunce s bakrenim
ulubljenim zrakama, i pruio mu ga. Starac se zahvalio i udaljio s plijenom da bi ga malo
povie u bazgovu gustiu skrio od tue pohlepe i znatielje. Tako nakon izgubljenog boja
palatin skriva vladarske insignije da bi ih spasio za bolje dane i novu slavu.
Nekoliko dana poslije bez mnogo je buke i pompe slubeno otvorena oskudno ureena nova
ubonica. Nabavljeno je nekoliko kreveta, dok je preostali namjetaj
46
potjecao jo iz vremena kada je gostionica prodana na drabi. Osim toga neki je dobrotvor za
svaku od triju spavaonica darovao na ljepenki ispisanu biblijsku izreku uokvirenu vijencem
od naslikanog cvijea. Za raspisano radno mjesto nadstojnika nije se prijavilo mnogo
kandidata, pa je izbor odmah pao na gospodina Andre-asa Sauberlea, obudovjelog pletaa
vunenih proizvoda koji je sa sobom donio i stolac za pletenje i nastavio svoj obrt, jer je od
namjetenja jedva zaraivao dovoljno za ivot, a nije imao volje pod stare dane i sam postati
Sunanim bratom.
Kada je staromu Hurlinu dodijeljena soba, istoga ju je trena podvrgnuo podrobnom pregledu.
Soba je imala prozor koji gleda na omanje dvorite, dvoja vrata, krevet, krinju, dva stolca,
nonu posudu, metlu i krpu za prainu, zatim kutnu policu presvuenu votanim platnom na
kojoj je stajala aa za vodu, limeni lavor, etka za odjeu i Novi zavjet. Opipao je solidnu
posteljinu, na eiru iskuao etku, au i lavor provjeravajui okretao prema dnevnom
svjetlu, probe radi sjeo na oba stolca i utvrdio da je sve zadovoljavajue i u redu. Jedino se
namrtio na onu pozamanu izreku na zidu uokvirenu cvijeem. Neko ju je vrijeme
podrugljivo gledao, a zatim proitao: "Djeice, volite jedni druge!" i nezadovoljno stao vrtjeti
raupanom glavom. Potom je izreku strgnuo sa zida, a na njezino mjesto vrlo paljivo
objesio staro sunce s gostionike ploe to gaje u novi stan donio kao jedini vrijedan predmet.
47
No upravo u tom trenutku vratio se nadstojnik i izgrdi v-i ga zapovjedio da izreku ponovno
objesi na staro mjesto. Sunce je htio ponijeti sa sobom i baciti, no ljutiti Karl Hurlin grevito
je drao sunce i zapomaui ustrajao na svom pravu vlasnitva, a zatim je psujui trofej skrio
pod krevet.
ivot koji je iduega dana krenuo svojim tijekom nije posvema odgovarao njegovim
oekivanjima i isprva mu se nimalo nije svidio. Ujutro je morao ustajati u sedam i ii na kavu
u pletaevu sobu, zatim je morao namjestiti krevet, oprati lavor, oistiti izme i pospremiti
sobu. U deset sati dobio bi komad crnoga kruha, a onda su poinjali grozni poslovi u ubonici.
U dvoritu je bio dovezen velik tovar bukova drveta koje je trebalo ispiliti i nacijepati.
Kako je zima bila jo daleko, Hurlin se i nije odve urio s drvima. Polako i oprezno poloio
bi bukovu cjepanicu na kozlia, briljivo ju i pipavo namjestio, a onda bi neko vrijeme
razmiljao gdje da prvo zaree, lijevo ili desno ili u sredini. Zatim bi paljivo prislonio pilu,
pa ju jo jednom odmaknuo, pljunuo u dlanove i ponovno ju namjestio. Onda bi povukao tri,
etiri poteza za-rezavi otprilike prst duboko u drvo, ali je odmah ponovno izvukao pilu i
sitniavo ju promatrao, zatezao konop, pipkao list pile, malo ga ukosio, dugo ga mirkajui
odmjeravao okom, onda duboko uzdahnuo, pa malo otpoinuo. Zatim bi iznova zapoeo i
pilio do dubine pola cola, a onda bi mu postalo neizdrivo vrue i
48
morao je skinuti sako. To je inio polako i paljivo, zatim malo podue traio isto i sigurno
mjesto za odloiti sako. A kada je napokon i to obavio, ponovno bi stao piliti, ali ne zadugo
jer je sada sunce odskoilo iznad krova i tuklo mu ravno u lice. Morao je, dakle, kozlia,
cjepanicu i pilu, svaki komad posebno prenijeti na drugo mjesto gdje je jo bilo hlada; od toga
se oznojio, pa mu je trebao rupi da obrie elo. No rupia nije bilo ni u jednom depu i
pade mu na pamet da ga ima u sakou, pa ode tamo gdje je leao sako, uredno ga rairi, potrai
i nae areni rupi, obrie znoj i odmah ispue i nos, ponovno spremi rupi, paljivo sloi
sako i osvjeen se vrati kozliu. Ali, tu mu se nekako uini da je maloprije list pile moda
ipak namjestio previe koso, i zbog toga je sada ponovno po tom dugo prkao te na posljetku
uz silno stenjanje napokon prepilio cjepanicu. Bilo je podne i zvonilo je s tornja, te on hitro
navue sako, odloi pilu u stranu i poe u kuu na objed.
"Vrlo ste toni, mora vam se priznati", rekao je pleta. Dostavljaica je donijela juhu, potom
kelj i kriku slanine, a Hurlin se marljivo primio jela. Poslije objeda je trebalo nastaviti s
piljenjem drva, ali se on odluno usprotivio.
"Nisam na to naviknuo", rekao je bijesno i ostao pri svome. "Mrtav umoran sam i moram se
odmoriti."
Pleta je slegnuo ramenima i rekao: "inite to vas je volja, ali tko ne bude radio, nee dobiti
uinu. U etiri sata dobit ete vonoga vina i kruha ako ste pilili drva, u suprotnom nita do
veere."
49
Vono vino i kruh, mislio je Hiirlin predomiljajui se u tekim dvojbama. ak je i siao i
ponovno izvukao pilu, no tada se uasnu posla na podnevnoj ezi, ostavi drva, izae na ulicu,
nade na ploniku opuak, pokupi ga i polako se uspne pedeset koraka do zavoja puta. Tu je
odahnuvi zastao, sjeo uz cestu na ugodno zagrijanu rudinu, promatrao odozgo mnogobrojne
krovove i trnicu, u podnoju doline vidio je i svoju nekadanju tvornicu i tako je kao prvi od
Sunane brae sveano otvorio ovo mjesto na kojem su otada sve do danas mnogi njegovi
drugovi i nasljednici prosjedili svoja ljetna po-podneva, a esto i prijepodneva i veeri.
Spokojan ivot u starosti lien briga i nedaa, kakav je oekivao od boravka u ubonici, a koji
mu se ujutro pri munom poslu rasplinuo poput lijepa privida, ipak je postupno poinjao. S
osjeajima umirovljenika doivotno zbrinutoga od nevolje, gladi i beskunitva lijeno je
lekario u travi, na usahnuloj koi osjeao ugodnu toplinu sunca, gledao u daljini poprite
svojih negdanjih pothvata, poslova i patnja i strpljivo ekao da naie netko od koga moe
zamoliti vatru da pripali opuak. Prodoran zveket lima iz limarske radionice, daleka zvonjava
nakovnja iz kovanice, tiha kripa udaljenih kola uzdizala se, pomijeana s malo praine s
ceste i tankim dimom iz velikih i malih dimnjaka, ovamo gore u visinu i pokazivala da se
tamo dolje u gradu zduno udaralo ekiima, turpijalo, radilo i znojilo dok je Karl Hiirlin nad
svim stolovao s otmjene distance.
50
U etiri sata tiho je uao u nadstojnikovu sobu koji je ritmino amo-tamo pomicao polugu
svoga malenoga pletaeg stroja. Malo je priekao nee li na posljetku moda ipak dobiti
vonoga vina i kruha, no pleta gaje samo ismijao i otpravio. Razoarano se vratio na svoje
poivalite, potiho gunao, sat ili vie proveo u drijemu, a onda gledao kako na usku dolinu
pada veer. Tamo gore bilo je toplo i ugodno kao i prije, no njegovo dobro raspoloenje sve
vie je poputalo, jer ga je unato tromosti uhvatila dosada, a i misli su mu se neprestano
vraale na uinu to mu je izmakla. Pred sobom je vidio visoku kriglu punu utoga, sjajnoga
vonog vina to mirie slatkom oporou. Zamiljao je kako bi u ruku uzeo hladnu oblu
kriglu, primaknuo je ustima i najprije potegnuo dobar gutljaj, a zatim polako i tedljivo
pijuckao. Svaki put bi bijesno uzdahnuo prenuvi se iz lijepoga sna i sva se njegova srdba
usmjerila prema beutnomu nadstojniku, pletau, tom bijednom krcu, tvrdici, gulikoi,
trgovcu ljudskim duama i opakom idovu. Poto se ispuhao, poeo je sam sebe saalijevati
te postade cendrav, no na kraju odlui da e sutra raditi.
Nije vidio kako je dolina izblijedjela i ispunila se krhkim sjenama, a oblaci postali ruiasti,
niti je vidio veernje meku, njenu boju neba i potajno plavljenje udaljenijih planina; vidio je
samo proputenu kriglu vonoga vina i posao koji gaje sutra neizbjeno ekao i svoju okrutnu
sudbinu. Jer u takva je razmiljanja zapadao svaki put kada cijeli jedan dan ne bi dobio nita
za piti. A nije smio ni pomisliti kako bi bilo sada popiti rakijicu.
51
Pogrbljen i mrzovoljan spustio se u vrijeme veere u kuu i zlovoljno sjeo za stol. Bilo je
juhe, kruha i luka, a on je srdito jeo sve dok je jo bilo ega u zdjeli, no pia nije dobio.
Poslije objeda je sjedio usamljeno ne znajui kamo da se djene. Ni pia,-ni cigareta, ni
razgovora! Naime, pleta je uz svjetiljku nastavio vrijedno raditi ne marei za Hurlina.
On je, pak, pola sata prosjedio za praznim stolom, sluao klopotanje Sauberleova stroja, zurio
u ut plamen visee svjetiljke i tonuo u ponore nezadovoljstva, samosaaljenja, zavisti, gnjeva
i zlobe iz kojih nije nalazio izlaza niti gaje traio. Na posljetku ga svlada tih bijes i beznae.
Visoko zamahnuvi tresnuo je akom po stolu daje sve prasnulo i po vikao: "Grom i pakao i
svih mu avola!"
"Oho", uzviknuo je pleta i priao, "ta to je sad opet? Kod mene se, molim, ne psuje!"
"Da, to da se k vragu ovdje radi?"
"Ah, dosada? Moete u krevet."
"Da ne bi! U ovo se doba u krevet alje malu djecu, a ne mene."
"Onda u vam donijeti neki posli."
"Posao? Hvala na toj gnjavai, robovlasnie!"
"Oho, samo bez uzrujavanja! Ali evo, itajte neto!"
Stavio je preda nj nekoliko svezaka iz oskudno popunjena zidnog regala i vratio se svom
poslu. Hurlin nije imao nimalo volje za itanje, ali je jednu od knjiga ipak uzeo u ruku i
otvorio. Bio je to kalendar i on u
52
njemu stade razgledati slike. Na prvom je listu kao glavni lik bila prikazana fantastino
odjevena idealna enska ili djevojaka figura bosih nogu i otvorenih uvojaka. Hurlin se
odmah sjetio komadia olovke koji je posjedovao. Izvadio gaje iz depa, ovlaio i djevojci na
stez-niku nacrtao dvije velike oble dojke te ih vlanom olovkom uvijek iznova toliko dugo
podebljavao dok se papir nije razmekao i zamalo poderao. Okrenuo je list i sa zadovoljstvom
vidio da se otisak crtea prozire kroz mnoge stranice. Idua slika na koju je naiao pripadala
je bajci i prikazivala nekakvog vraika ili bjesomu-nika zlih oiju, s opasnim ratnikim
brinama i razjapljenom golemom gubicom. Starac je poudno usnama navlaio olovku, a
onda krupnim, itkim slovima kraj nemani napisao: "Ovo je pleta Sauberle, nadstojnik."
Odluio je, uzmogne li, cijelu knjigu tako oslikati i zapackati. No idua gaje slika tako snano
fascinirala da se nad njom zaboravio. Prikazivala je eksploziju neke tvornice i sastojala se
gotovo samo od golema stupa dimne pare i vatre oko kojeg su zrakom fijukala prepolovljena i
cijela ljudska tijela, komadi zida, cigle, stolice, grede i letve. To ga je privuklo i natjeralo da
osmisli cijelu priu, a napose da zamisli kako su se u trenutku eksplozije osjeali oni uvis
katapultirani. U tome je bilo neke drai i zadovoljstva koji su ga dugo drali u napetosti.
Kada je na uzbudljivoj slici iscrpio svoju matovitost, nastavio je listati i ubrzo naiao na
sliicu koja
53
ga je ponovno privukla, ali na sasvim drugaiji nain. Bio je to svijetao, vedar drvorez: lijepa
sjenica na ijoj je najistaknutijoj grani visjela gostionika zvijezda, a nad zvijezdom je
napuhanog vrata i otvorena kljuna sjedila ptiica i pjevala. U sjenici, za vrtnim stolom, vidjelo
se omanje drutvo mlaih mukaraca, studenata ili putujuih djetia kako avrljaju i iz
svijetlih staklenih boca piju dobro vino. Sa strane, uz rub, vidjela se ruevna utvrda s velikim
ulaznim vratima kako svojim tornjevima stri u nebo, a u pozadini se u daljini gubio lijep
krajolik, neto poput doline Rajne, s rijekom i brodovima i planinskim lancima. Veseljaci u
krmi bili su listom mladi, zgodni ljudi, golobradi ili s mladalakim bradicama, ljubazni i
vedri mladii koji su oito vinom slavili prijateljstvo i ljubav, drevnu Rajnu i Boje modro
ljetno nebo.
Isprva je taj drvorez podsjetio usamljenog i mrzovoljnog promatraa na bolja vremena, kada
si je jo mogao priutiti vino, i na mnoge ae i vreve dobroga pia to ih se u ono doba
nauio. A onda bi mu se uinilo da tako zadovoljan, raspoloen i od srca vedar kao ti mladi
veseljaci zapravo nikada nije bio, ak ni neko davno u bezbrinim godinama naukovanja
kada je putovao svijetom kao mlad bravarski djeti. Ta ljetna razdraganost u sjenici, ta
svijetla, mila i vesela lica mladia rastuie ga i rasrdie; dvojio je nije li sve to tek slikarova
izmiljotina, uljepana i lana, ili moda i u stvarnosti ima negdje takvih sjenica i tako lijepe,
radosne i bezbrine mladei. Njihova gaje vedrina ispunjala
54
zaviu i enjom, i to ih je due gledao, sve vie je imao osjeaj da kroz uzak prozori na
trenutak gleda neki drugi svijet, neku ljepu zemlju i slobodnije i do-brodunije ljude no to ih
je ikada sreo. Nije znao u kakvo to strano carstvo gleda niti je znao da su to isti osjeaji kao u
ljudi koji itaju pjesme. No, on se nimalo nije znao sladiti tim osjeajima, pa knjiicu zaklopi,
ljutito ju baci na stol, promrmlja nevoljko laku no i poe prijeko u svoju sobicu u kojoj se
iznad kreveta i poda i krinje razlila sumrana mjeseina i blago ljeskala u vodi umivaonika.
Mrtva tiina u jo ranu veer, spokojna mjeseina i prazna soba, gotovo prevelika za obinu
spavaonicu, u starome su grubijanu meka srca izazvale osjeaj nepodnoljive samoe od
kojega se, tiho mumljajui i proklinjui, spasio tek kasno bijegom u zemlju sna.
Smjenjivali su se dani kada je pilio drva i dobivao vono vino i kruh, s danima kada je
ljenario ostajui bez uine. esto je sjedio gore na rudini uz cestu pun jeda i pakosti, pljuvao
dolje prema gradu gajei u srcu skrivenu mrnju i ogorenost. Izostao je onaj ueni osjeaj
udobne ukotvljenosti u sigurnoj luci, a namjesto toga sam se sebi doimao prodanim i izdanim,
s pletaem se estoko obraunavao ili pak utke u sebi gutao osjeaj zakinutosti i zlovolje i
dosade.
U meuvremenu je jednom od gradskih siromaha istekao rok tijekom kojega je u privatnim
kuama imao pravo na skrb, pa jednoga dana kao drugi stanovnik u "Suncu" osvanu bivi
uarski majstor Lukas Heller.
55
Ako je loe poslovanje od Hiirlina stvorilo pijanca, kod Hellera je bilo suprotno. On nije kao
onaj prvi, iz raskoi i bogatstva najednom pao na niske grane, ve se polako i ustrajno od
skromna obrtnika pijanevanjem srozao do neskromnoga propalice, pa ga ni njegova vrijedna
i energina ena nije mogla spasiti. tovie, ona, koja se doimala mnogo snanijom od njega,
podlegla je uzaludnoj borbi i odavno umrla, dok je njezin beskorisni mu bio zdrav kao drijen.
Dakako, bio je uvjeren da je s tom enom, gotovo kao i s uarskim poslom, imao neshvatljivu
nesreu i da je svojom darovi-tou i postignuima zavrijedio sasvim drukiju sudbinu.
Dolazak toga ovjeka Hurlin je oekivao s eznutljivom napetou, jer gaje samovanje
postupno neizrecivo umorilo. No kada je Heller stigao, tvorniar je glumio otmjenost i jedva
da se na njega obazirao. ak se i ljutio to su mu u sobu stavili Hellerov krevet, premda se
potajice radovao.
Budui da mu je drug bio tako tvrdoglavo utljiv, uar se poslije veere latio knjige i stao
itati. Hurlin mu je sjedio suelice i strijeljao ga sumnjiavim pogledima, a kada se ita
nasmijao neem aljivom, Hurlin se silno razveseli da ga moe upitati o emu je rije. No
kada je u tom trenutku Heller podignuo pogled s knjige, oito u nakani da mu ispria alu,
Hurlin istoga trena smrai lice i stade se pretvarati da se posve zadubio u promatranje muice
koja je puzala po stolu.
56
Tako su prosjedili cijelu veer. Jedan je itao i beskrajno eljan razgovora povremeno dizao
pogled, drugi ga je netremice promatrao, ali bi ponosno skrenuo pogled u stranu kad god bi ga
ovaj pogledao. Nadstojnik kue sveudilj je pleo do kasno u no. Hurlinova je mimika
postajala sve zagrienija mada je u dui zapravo bio sretan to vie ne mora sam leati u
spavaonici. Kada je na satu izbilo deset, nadstojnik ree: "Sada moete poi i u krevet, vas
dvojica." Obojica su se ustala i otila.
Dok su se dva sirotana polako i ukoeno svlaila, Hurlinu se uini daje sada pravo vrijeme da
zapodjene ispitivaki razgovor i da si razjasni tko je taj dugo prieljkivani sustanar i supatnik.
"Sad smo, dakle, dvojica", zapone i baci sako na stolicu.
"Da", ree Heller.
"Ovo je umez", nastavi Hurlin.
"Zbilja? 'si siguran?"
"Jesam li siguran! - Ali sada ovamo mora ui ivot, govorim ja, sada! Da."
"uj," upita Heller, "skida li ti nou koulju ili ju ostavi na sebi?"
"Ljeti ju skidam."
Heller takoer skine koulju pa gol legne u krevet koji pod njegovom teinom zastenje. Poeo
je duboko disati, no Hurlin je elio znati jo vie.
"Helleru, spava li ve?"
"Ne."
57
"A nije ni urba. - Ti si uar, zar ne?"
"Bio sam, da. Majstor sam bio."
"A sada?"
"A sada odi k vragu kad postavlja glupa pitanja."
"Isuse, to si vickast! Bedak, moda si i bio majstor, ali to i nije bogzna to. Ja sam bio
tvorniar. Tvor-niar, razumije li?"
"Ne galami toliko, znam ve odavno. A poslije, to si poslije proizvodio?"
"Kako to misli poslije?"
"Jo i pita! Mislim, u zatvoru."
Hurlin prasnu u smijeh.
"A ti si kao nevinace. Nekakav svetac?"
"Ja? Samo mi jo to treba! Nevinace nisam, ali nisam bio ni u zatvoru."
"Ne bi se tamo ni uklopio. Tamo su veinom vrlo fina gospoda."
"O Isuse, tako fina gospoda kao to si ti? Tamo bi mi stvarno bilo neugodno."
"Svatko pria to i koPko zna."
"To i ja kaem."
"Hajde, budi razuman! Zato si napustio uarski zanat?"
"Daj, pusti me na miru! Uarski je zanat bio u redu, samo to je davao negdje drugdje uao.
ena je bila kriva."
"ena? - Je li pila?"
"Samo je jo to nedostajalo! Ne, ja sam pio, kao to bog zapovijeda, a ne ena. Ali ona je bila
kriva."
58
"Je li? Pa to je napravila?"
"Ne ispituj me toliko!"
"Ima li djece?"
"Sina. U Americi."
"On ima pravo. Bolje mu je nego nama."
"Da, kad bi to barem bilo istina. Pie i trai novac, klipan! I oenio se. Kada je odlazio rekao
sam mu: Frie-der, sretno i uvaj se; radi to ti je volja, ali kada se oeni, evo bijede. -1 sad
gaje snalo. A ti, nisi imao enu?"
"Ne. Vidi, i bez ene se moe nagrabusiti. to veli?"
"Zavisi tko je kakav. Danas bih jo bio majstor, da nije bilo vraje babe."
"Pa, da!"
"Neto si rekao?"
Hurlin je utio pravei se da spava. Slutnja gaje opominjala da uar nee znati zavriti kada
jednom pone raspredati o svojoj eni.
"Samo ti spavaj, tvrdoglave!" dovikne mu He-ller. No vie se nije dao izazvati, ve je neko
vrijeme neprirodno duboko disao dok nije doista zaspao.
Uar, koji je sa svojih ezdeset godina ve imao krai san, idueg se jutra prvi probudio.
Ostao je pola sata leati zurei u bijeli strop. A onda je, on koji se inae doimao trapavim i
ukoenih ruku i nogu, ustao iz postelje tiho poput jutarnjega povjetarca, bos neujno
odskakutao do Hurlinova kreveta i stao mu prevrtati po odjei to je prostrta leala na stolici.
Oprezno ju je
59
'
pretraio, no u njoj nije naao nita osim komadia olovke u depu sakoa, pa ju je uzeo i
zadrao. Rupu u arapi svoga druga iz spavaonice obojim je palevima vidno proirio. A onda
se polako vratio u toplu postelju i pomaknuo se tek kada se Hiirlin ve bio probudio i ustao i
kada ga je s nekoliko kapi vode poprskao po licu: tada je naglo skoio, navukao hlae i
zaelio mu dobro jutro. S oblaenjem se nije urio, a kada gaje tvorniar stao pourivati,
leerno uzviknu: "Ta, poi samo, ja u ve doi." Ovaj je otiao, a Heller s olakanjem
odahne. Spretno je zgrabio lavor i istu vodu kroz prozor izlio u dvorite jer se duboko
uasavao pranja. Izbjegav-i tu mrsku mu radnju, u tren oka se obukao i pourio na kavu.
Namjetanje kreveta, pospremanje sobe i ienje izama, sve se to obavljalo, no naravno bez
urbe i uz izdane stanke za avrljanje. Tvorniaru se inilo da udvoje sve to ide nekako
ugodnije i udobnije negoli prije samomu. ak mu je i onaj neizbjeni posao danas ulijevao
neto manje straha nego inae, pa je nakon nadstojnikova upozorenja, premda oklijevajui,
gotovo vesela izraza lica siao s uarom u dvorite.
Usprkos pletaevim estokim izljevima bijesa i njegovoj ilavoj borbi s mrzovoljom svoga
tienika, u proteklih je nekoliko tjedana na zalihama drva dolo do jedva zamjetne promjene.
Hrpa se i dalje doimala jednako velikom i visokom kao i prije, a hrpica od niti dva tuceta
ispiljenih cjepanica koja je leala u kutu, podsjeala je na radinu igrariju nekog djeteta koje
ju je u jednom trenu zapoelo, a ve u drugom napustilo.
60
Sad su se dva sijeda starca trebala udvoje latiti posla; valjalo je uskladiti se i slono raditi jer
je postojao samo jedan kozli i samo jedna pila. Nakon nekoliko pripremnih pokreta, uzdaha i
fraza uspjeli su prevladati i svoj unutarnji otpor i htjedoe se primiti posla. No naalost se
pokazalo da su radosne nade Karla Hiirli-na bile pusti snovi jer je u nainu rada njih dvojice
odmah na vidjelo izala duboka razlika njihovih naravi.
Svaki od njih na svoj je poseban nain bivao aktivan. Naime, u objema duama, usprkos
uroenoj nera-dinosti, neki ih je ostatak savjesti srameljivo opominjao da budu marljivi;
dodue, nijedan ni drugi nisu doista eljeli raditi, nego barem pred sobom samima stei privid
da su donekle korisni. No tomu su teili na posve razliite naine, i u tim se potroenim i
naizgled sudbinom zbratimljenim muevima oitovao neoekivan razdor njihovih prirodnih
sposobnosti i sklonosti.
Hiirlinova je metoda bila da gotovo nita ne uradi, ali da neprestano bude vrlo zaposlen ili da
ostavi takav dojam. Jednostavan zahvat rukom kod njega se pretvarao u krajnje zamren
manevar jer se svaki, i najmanji pokret, odvijao u tedljivom, postojanom ritmu ritar-tanda.
Povrh toga, neprestano je izmeu dvaju jednostavnih pokreta, primjerice izmeu hvatanja i
prisla-njanjapile, izmiljao i uvjebavao itave nizove bezvrijednih i laganih meuaktivnosti i
uvijek je bio do kraja zaposlen pokuajem da beskorisnim dangubljenjem barem jo malo od
sebe otkloni pravi posao. U tome je sliio osueniku koji izmilja i ovo i ono i uvijek jo
61
neto to se mora dogoditi ili odrati i uiniti i obaviti, prije negoli se suoi s neizbjenom
patnjom. Tako je doista i uspijevao propisane sate popunjavati neprekidnom zaposlenou, pa
i orositi elo trakom pravoga znoja, a da ipak nije obavio nikakav spomena vrijedan posao.
Nadao se da e taj osebujan, ali praktian sustav Heller razumjeti i podrati, ali se gorko
razoarao. Uar je, naime, u skladu s vlastitom osobnou, slijedio suprotnu metodu. U
naletima grevite odlunosti upadao je u stanje bjesomune srdbe te prezirui i smrtnu
pogibelj bacao se na posao i bjesnio tako daje znoj curio, a iverje frcalo. No to bi potrajalo
nekoliko minuta, a onda bi se iscrpio i, zadovoljivi vlastitu savjest, mlohavo i iznemoglo
poivao nita ne radei sve dok nakon dueg vremena opet ne bi naiao val srdbe i ponovno
bjesnio, pa se rasplinuo. Uinci tog naina rada nisu bili mnogo vei od tvorniarovih.
U takvim okolnostima jedan su drugomu morali postati teka smetnja i gnjavaa. Hellerov
nasilni i nagli nain rada na mahove tvorniaru je bio duboko odbojan, dok je pak njegovo
stalno lijeno raduckanje onom drugomu bilo jezivo. Kada bi uara uhvatio jedan od njegovih
bjesomunih napadaja marljivosti, preplaeni bi Hiirlin ustuknuo nekoliko koraka i prijezirno
promatrao dok se ovaj sav zapuhan muio obliven znojem, ali bi ipak sauvao ostatak daha
kako bi Hurlinu mogao prigovoriti zbog ljenarenja.
62
"Samo ti gledaj," vikao je na njega, "samo gledaj, lijena mrcino to Bogu krade dane! Je li,
voli kada se drugi za tebe mrcvare? Pa naravno, gospodin je tvor-niar! Mislim da bi ti bio u
stanju etiri tjedna piliti po istoj cjepanici."
Ni uvreda asti ni istinitost tih prigovora nisu Hiir-lina osobito uzrujavali, pa ipak nije uaru
ostajao ni za jotu duan. im bi Heller onemoalo malo prisjeo, ovaj bi ga stao psovati.
Govorio mu je daje tupoglavac, ni-tarija, koija, uarski budala, vjetrogonja, magarina,
musavac, beznaajnik, zgubidan, lupe, stara ispiutura i izazovnim je pokretima izraavao
namjeru da e ga tako dugo mlatiti po toj njegovoj tikvurini dok mu se ne uini da je svijet
gnjecavi krumpir, a dvanaest apostola banda razbojnika. Takve se prijetnje, naravno, nikada
nisu ostvarile, ve su bile puke govornike figure koje protivnik i nije drukije shvaao. U
nekoliko navrata uzajamno su se tuakali kod nadstojnika, ali je Sauberle bio dovoljno
pametan da to nipoto ne dopusti.
"Momci," rekao je ljutito, "pa niste vie kolarci. U takva rovarenja ne elim se uputati;
dosta, toka!"
Usorkos tomu obojica su, svaki za se, ponovno dolazila tuakati onoga drugoga. Tada za
rukom tvor-niar ne bi dobio meso, a kada bi se prkosno pobunio, pleta je odgovarao: "Ne
uzbuujte se toliko, Hiirlin. Morate biti kanjeni. Heller mije ispriao to ste opet govorili."
Uar je silno likovao zbog tako neoekivanog uspjeha. No naveer bi se stvar obrnula. Heller
ne
63
bi dobio juhu i tako su dva mudrijaa shvatila da su nadmudrena. Otada vie nije bilo
tuakanja.
No meusobno se nisu putali na miru. Vrlo rijetko, kada bi jedan do drugoga uali gore na
rudini i za prolaznicima istezali svoje naborane vratove, medu njima bi se moda na sat
vremena razvilo kratkotrajno duevno zajednitvo dok su raspredali o ivotu i svijetu, o
pletau, njezi siromaha i slabanoj kavi u ubonici ili pak razmjenjivali svoja duhovna dobra
koja su se kod uara sastojala od uvjerljive psihologije ena, a kod Hiir-lina od uspomena na
godine putovanja i fantastinih zamisli o financijskim pekulacijama u velikom stilu.
"Vidi, kad se netko oeni..." tako je svaki puta glasio Hellerov poetak. A Hurlin, kada je na
njemu bio red, uvijek je poinjao: "Kada bi mi netko pozajmio tisuu maraka..." ili: "U to
vrijeme kada sam bio u Solingenu..." Prije mnogo godina radio je tamo tri mjeseca, ali je bilo
zapanjujue to mu se sve upravo u Solingenu dogodilo i to je sve tamo vidio.
Umorivi se od prianja, utke su prevakavali svoje najee hladne lule, sputali ruke na
iljata koljena, pijuckali u nejednakim razmacima na cestu i pokraj grbavih stabala jabuka
tupo zurili prema gradu kojega su bili otpadnici i krivili ga za svoju nesreu. Tada bi postali
sjetni, uzdisali, obeshrabreno lamatali rukama i osjeali da su stari i uvenuli. To bi uvijek
potrajalo tek toliko dok se sjeta ne bi ponovno pretvorila u zlou za to je najee bilo
dovoljno pola sata. Tada bi obino Lukas Heller zametnuo svau, poevi najprije nekom
zadjevicom.
64
"Vidi tamo dolje!" uzviknuo bi i pokazao u smjeru doline.
"A to to?" gunao je ovaj drugi.
"Jo mora i pitati! Ja znam to vidim."
"Dakle to, sto mu gromova?"
"Vidim takozvanu tvornicu valjaka negdanjega Hurlina i sljepara, a sada Dalles & Co.
Bogati su to ljudi, bogati!"
"Mene moe sresti u 'Orlu'!" promrmljao je Hurlin.
"Ma nemoj? Hvala lijepo."
"Ti to mene zeza?"
"Nema potrebe, ve si zeznut."
"Uarski lupeu!"
"Robijau!"
"Ispiuturo!"
"Sam si to! Ne moe, a da ne vrijea potene ljude."
"Razbit u ti zube!"
"Prebit u te k'o maku, bankroteru umiljeni!"
Time je okraj bio otvoren. Nakon to su iscrpli sva u tom kraju uobiajena pogrdna imena i
uvrede, mata dvojice lakrdijaa razmahivala se u osebujnim i vrlo zvunim novotvorinama
dok i taj kapital ne bi potroili, a onda bi se dva borbena pjetlia iscrpljena i ogorena jedan
iza drugoga doklatila do kue.
Svaki je elio onoga drugoga to vie obeshrabriti i osjetiti se nadmonim, no ako je Hurlin
bio pametniji, Heller je bio lukaviji, a kako pleta nije stao ni na iju
65
stranu, nijedan nije mogao odnijeti pobjedu. Obojica su arko eljela zauzeti ugledniji i bolji
poloaj u ubonici, i toj su elji posveivali toliko razmiljanja i upornosti da bi svojedobno,
da na tom nisu krtarili, svakomu od njih i upola manje bilo dovoljno da se ponovno osovi na
noge umjesto da postane Sunani brat.
U meuvremenu se u dvoritu povelika hrpa drva polako smanjivala. Preostali dio odloili su
za poslije, privremeno se posvetivi drugim poslovima. Heller je u odreene dane radio u vrtu
naelnika opine, a Hurlin se pod nadstojnikovim nadzorom bavio mirnijim poslovima poput
ienja salate, prebiranja lee, sjeckanja mahuna i tomu slino, pri emu se nije morao
pretrgnu-ti, a ipak je mogao biti od kakve-takve koristi. inilo se da e se tako zalijeiti i
neprijateljstvo dvojice ubonika jer vie nisu cijele dane provodili zajedno. Takoer si je
svaki umiljao da mu je zbog njegovih posebnih vrlina bio dodijeljen upravo taj posao i tako
mu priznata prednost pred onim drugim. Tako se ljeto sporo vuklo sve dok lie nije stalo
utjeti.
A onda se tvorniaru dogodilo, dok je jednoga poslijepodneva sam sjedio pred ulaznim
vratima i pospano promatrao svijet, daje neki stranac, spustivi se niz brijeg, zastao ispred
"Sunca" i upitao za put prema vijenici. Hurlin gaje otpratio dvije ulice dalje, odgovorio
strancu na sva pitanja i za svoj trud dobio na dar dvije cigarete. Od prvoga koijaa kojega je
sreo zamolio je vatre, pripalio cigaretu, vratio se u svoj hlad
pokraj ulaznih vrata i preplavljen osjeajima zadovoljstva predao se davno zaboravljenom
uitku u dobroj cigari iji je zadnji ostatak na posljetku puio u maloj luli sve dok nije
preostao jo samo pepeo i nekoliko smeih kapi. Naveer kada se uar vratio iz naelniko-va
vrta i po obiaju na dugako i na iroko prepriavao kako je za uinu dobio ukusan sok od
kruaka i bijeli kruh i rotkvice i kako su prema njemu otmjeno postupali, Hurlin je izdanom
rjeitou ispriao svoju pustolovinu i kod Hellera probudio stranu zavist.
"A gdje su ti sada te cigarete?" upita ga ubrzo Heller s velikim zanimanjem.
"Popuio sam ih", oholo se nasmije Hurlin.
"Obje?"
"Nego to, stari moj, obje."
"Najednom?"
"Ne, glupane, ve na dvaput, jednu za drugom."
"Maje li istina?"
"Zato ne bi bila istina?"
"Tako", ree lukavo uar koji u to nije vjerovao, "onda u ti neto rei. Ti si, naime, jedan
telac, i to povelik."
"Je li? A zato?"
"Zato to bi, da si jednu sauvao, imao neto i za sutra. A to sad ima od toga?"
Tu tvorniar nije odolio. Cerei se izvue i prednjeg depa preostalu cigaru i gurne ju
zavidnom uaru pod nos ne bi li ga do kraja rasrdio.
66
67
"Zna to? Ipak nisam tako beznadno glup kao to misli."
"Tako dakle. Ima jo jednu. Daj pokai!"
"Samo kad bih morao!"
"Kojeta, samo da vidim! Znam prepoznati je li dobra. Odmah ti ju vratim."
Hurlin mu je tada pruio cigaru, a on ju u prstima prevrtao, primicao nosu, mirisao, a onda,
nerado ju vrativi, saaljivo rekao: "Evo, samo ju uzmi natrag. Takvih se dobije dvije za
krajcar."
Iz toga se razvila svaa oko kakvoe i cijene cigare koja je potrajala sve do poinka. Svlaei
se, Hurlin svoje blago poloi na jastuk bojaljivo ga uvajui. He-ller se stade rugati:
"Obvezno ju ponesi sa sobom u krevet! Moda dobije mlade." Tvorniar mu nita ne
odgovori, a kada je onaj legao u krevet, on paljivo poloi cigaru na prozorsku dasku, a onda
se i sam uvue u postelju. U njoj se ugodno opruio i prije nego gaje svladao san, jo jednom
je prizvao u sjeanje onaj popodnevni uitak kada je s toliko ponosa i hvastavosti otpuhivao
fini dim prema suncu, a s ugodnim se mirisom u njemu probudio ostatak njegova negdanjeg
sjaja i osjeaja veliine. Tada je usnuo i dok mu je san u punom bljetavilu prizivao sliku
iezloga zlatnog doba, on u snu gurnu u zrak svoj pocrvenjeli nos pun prijezira prema
vlastitim boljim vremenima.
No usred noi, suprotno svim svojim navikama, iznenada se probudio i u polusvjetlu ugledao
uara kako
68
stoji kraj uzglavlja njegova kreveta i mravu ruku prua prema cigari to je leala na prozoru.
Uz bijesan krik skoi iz kreveta i zaprijei zlikovcu odstup. Neko vrijeme nisu izustili ni
rijei, ve su dva neprijatelja nepomino i k'o od majke roeni stajali jedan nasuprot drugomu,
odmjeravali se ubojitim pogledima ne znajui ni sami je li se zbog straha ili prevelika
iznenaenja jo nisu pograbili.
"Ostavi cigaru!" povie napokon Hurlin daui.
Uar se nije micao.
"Ostavi ju!" povie onaj drugi jo jednom, no kako Heller ni tada nije posluao, on zamahnu i
zasigurno bi mu prilijepio sonu pljusku da se uar nije na vrijeme sagnuo. Ali tada ovom
ispade cigara iz ruke, Hurlin ju htjede hitro podignuti, no u tom ju asu Heller petom nagazi i
ona se tiho pucketajui razmrvi u komadie. Tvorniar sad Hellera udari u rebra i zapoe
tunjava. Bilo je to prvi put da su se njih dvojica potukli, no njihova je kukavtina prilino
ublaila bijes, pa se to nije pretvorilo ni u to ozbiljno. as bijedan od njih istupio korak
naprijed, as drugi, i tako su se dva goliava starca vrtjela po sobi bez puno buke kao da
vjebaju neki ples, i svaki je bio junak, i nijedan nije primao udarce. To je tako ilo sve dok se
u pogodnom trenutku tvor-niaru pod rukom nije naao prazan lavor i on njime bijesno
zamahnu po zraku pa tresnu po glavi svog nenaoruanog neprijatelja. Puni pogodak limenim
lavorom odjeknuo je po cijeloj kui tako ratniki tretavim zvukom da su se odmah otvorila
vrata, nadstojnik je u
69
koulji uao u sobu te psujui i smijui se stao ispred dvojice neprijatelja.
"Pa vi ste dva prava klipana", povie otro, "akate se tu po sobi goli golcati kao dva stara
jarca! Kupite se u krevet, i da vas nisam uo!"
"Krao je" - povikao je Hurlin gotovo plaui od bijesa i povrijeenosti. No nadstojnik ga
odmah prekinu i upozori da se smiri. Jarci se gunajui vratie u postelje, pleta je jo neko
vrijeme prislukivao na vratima, a kada je otiao u sobi je i dalje bilo tiho. Kraj umivaonika su
na podu leale krhotine cigare, kroz prozor je provirivala blijeda no kasnoga ljeta, a iznad
dvaju smrtno gnjevnih danguba visjela je na zidu cvijeem ovjenana izreka: "Djeice, volite
jedni druge!"
Iz te je afere iduega dana Hurlin odnio barem jednu, malu pobjedu. Nepokolebljivo se
usprotivio tomu da nastavi dijeliti spavaonicu s uarom, pa je nakon tvrdoglavog otpora pleta
ipak morao popustiti i dodijeliti mu drugu sobu. Tako je tvorniar ponovno postao samotnjak,
i koliko god da se rado rijeio uarova drutva, to ga je ipak inilo sjetnim i prvi put je jasno
osjetio u kakvu ga je beznadno slijepu ulicu pod stare dane gurnula sudbina.
Bile su to nevesele predodbe. Prije je, kako god bilo, barem bio slobodan i u najbjednijim
vremenima imao katkad jo i neto sitnia za gostionicu i mogao je, daje samo htio, svakoga
dana ponovno poi na put. No sada je sjedio tu, obespravljen i pod tuim skrbnitvom, i
nikada nije dobivao ni prebijene pare i u ivotu vie
nije imao drugih ciljeva, ve da do kraja ostari i one-moa i kada mu doe vrijeme da legne.
Poeo je, to inae nikada nije inio, sa svoga vidikovca na rudini uz cestu, gledajui preko
grada motriti dolinu, pogledom mjeriti bijele ceste i eznutljivo gledati za pticama i oblacima
u letu, kolima u prolazu i pjeacima koji su odlazili i dolazili. U veernjim je satima ak
stekao naviku itanja, no itajui nabone pripovijesti iz kalendara i pobonih asopisa esto
je odsutno i potiteno dizao pogled, prisjeao se svojih mladih godina, Solingena, svoje
tvornice, zatvora, veeri u bivemu "Suncu" i neprestano razmiljao kako je sada sam,
beznadno sam.
Uar Heller sa strane ga je odmjeravao zlobnim pogledima, ali je ipak nakon nekog vremena
ponovno pokuao popraviti njihove meusobne odnose. inio je to tako da bi, susrevi
tvorniara vani na poivalitu, namjestio ljubazan izraz lica i doviknuo mu: "Lijepo vrijeme,
Hurlin! Bit e dobra jesen, to kae?" Ali Hurlin bi ga samo pogledao i lijeno kimnuo ne
pustivi ni glasa.
Vjerojatno bi se usprkos tomu postupno ponovno isplela neka poveznica izmeu dvojice
tvrdoglavaca, jer u svojoj zamiljenosti i jadu Hurlin bi radije od svega posegnuo za prvim
ljudskim biem koje sretne ne bi li se barem naas rijeio emernog osjeaja samoe i
praznine. Nadstojnik kojemu se tvorniarovo tiho tugovanje nimalo nije svialo takoer je
inio to je mogao da ponovno zblii svoja dva tienika.
70
71
**
Tijekom rujna u kratkom su se vremenu jedan za drugim doselila dva nova doljaka, k tomu
vrlo razliita.
Jedan od njih zvao se Louis Kellerhals, no nitko u gradu nije poznavao to ime, jer je Louis
ve desetljeima nosio nadimak neobjanjiva podrijetla - Holdria. Kako je ve odavno pao na
teret gradu, smjestili su ga kod nekog ljubaznog obrtnika u kojeg mu je bilo dobro i gdje je
pripadao obitelji. No obrtnik je umro, a kako se tienika nije moglo ubrojiti u nasljednike,
morala gaje sada preuzeti ubonica. Doselio se s pristojno napunjenom platnenom vreicom,
ogromnim plavim kiobranom i zeleno obojenom drvenom krletkom u kojoj je sjedio ugojen
vrabac ne uznemirujui se odve zbog selidbe. Holdria je doao nasmijeen, srdaan i ozaren,
sa svima se rukovao, ni rije nije rekao i ni za to pitao, blistao je od zadovoljstva i
dobrodunosti kad god bi mu se netko obratio ili ga pogledao. Da ve odavno nije bio
nadaleko poznat, jedva bi uspio kojih etvrt sata skrivati daje dobroduan slaboumnik.
Drugi pak, koji je doselio nekih tjedan dana poslije, nije doao nita manje ivahan i
dobroudan, no on nipoto nije bio malouman, ve, dodue bezopasan, ali prepreden lisac.
Zvao se Stefan Finkenbein podrijetlom iz drevne i u cijelom gradu znamenite dinastije
skitnica i prosjaka Finkenbeina kojih se zamreni rod u mnogostrukim ograncima stalno
nastanio u Gerbesauu
72
i njegovim sudnicama. Finkenbeini su gotovo svi bez iznimke bili bistre i ivahne glave, pa
ipak nitko od njih da bi ikada ita postigao, jer je od njihova cijelog bia i ivota sasvim
neodvojiva bila njihova beskrajna sloboda i njihov humor u neimatini.

Spomenutom Stefanu nije jo bilo ezdeset godina, a zdravlje gaje besprijekorno sluilo. Imao
je pomalo tanke i njene ruke i noge, ali je bio ilav i uvijek krepak i jak, i bilo je zagonetno
kakvim se lukavstvom uspio na opini uuljati i progurati kao kandidat za mjesto u ubonici.
Bilo je u gradu dovoljno starijih, jadnijih pa ak i siromanijih. Meutim, od samog osnutka te
ustanove on nije imao mira, osjeao se kao roeni Sunani brat, pa je to htio i morao postati. I
sada je bio tu, isto onako nasmijeen i mio kao i sjajni Holdria, ali s bitno lakom prtljagom,
jer osim onoga stoje imao na sebi, sa sobom je donio, mada ne bojom, ali oblikom dobro
ouvan krut nedjeljni eir staromodna izgleda. Kada bi ga stavio na glavu i malo zabacio,
Stefan Finkenbein bio je klasian predstavnik skitnikoga soja. Predstavio se u drutvu kao
zabavna i komunikativna osoba, a kako je Holdria ve bio smjeten u Hiirlinovu sobu, njega
su stavili kod uara Hellera. Sve mu se inilo dobrim i hvalevrijednim, samo mu se utljivost
njegovih drugova nije sviala. Jedan sat prije veere, dok su sva etvorica zajedno sjedila na
otvorenom, Finkenbein iznenada zapoe: "uj ti, gospon tvoraiar, je li kod vas uvijek ovako
otuno? Prava ste mrtva puhala."
"Ah, pusti me."
73
"Ma to ti je? A i zato se uope svi tu ubijamo od dosade? Mogli bismo barem popiti
rakijicu, zar ne?"
Hurlin je na trenutak ushieno sluao, umorne su mu se oi zakrijesile, no onda oajno zatrese
glavom, '\ prevrnu prazne depove, a lice mu poprimi napaen izgled.
"A tako, nema love?" uzviknu Finkenbein kroz ,| smijeh. "Isuse, a ja sam oduvijek mislio da
jednom tvor-niaru uvijek u depu neto zvecka. No, danas je moja nastupna veselica i to ne
smije proi nezaliveno. Doite, ljudi, Finkenbein ima za nudu jo neto kapitala u svojoj
monji.
Uto oba mrtva puhala hitro skoe na noge. Maloumnoga su ostavili da sjedi, a njih trojica
pruili korak prema "Zvijezdi" i uskoro su sjedili na klupi do zida svaki ispred aice rakije
od ita. Hurlin, koji ve tjednima i mjesecima nije iznutra vidio gostionice, bio je ushien od
radosti. Duboko udiui mirise toga mjesta to ih tako dugo nije osjetio, pijuckao je rakiju u
kratkim, tedljivim, plahim gutljajima. Poput nekoga tko se probudio iz tekih snova osjetio
se ponovno vraenim u ivot i osjeao je zaviajnu privlanost te dobro mu znane sredine.
Ponovno je, jednu za drugom, izvlaio one zaboravljene i smjele geste iz svoje krmarske
prolosti, udarao po stolu, pucketao prstima, pijuckao ispred sebe na pod i preko toga glasno
strugao potplatom cipele. Nain njegova govora najednom je ivnuo, a sone prostote iz
njegovih sjajnih godina s modrih su mu usana jo jednom zazvuale gotovo onom starom
brutalnom sigurnou.
74
Dok se tvorniar tako pomlaivao, Lukas je He-ller zamiljeno zurio u aicu mislei kako je
dolo vrijeme da se tom gizdavcu osveti za uvredljiv udarac lavorom one noi. Bio se uutio i
vrebao pravi trenutak.
U meuvremenu je Hurlin, kao stoje prije obiavao, kod druge aice stao prislukivati
razgovore ljudi za susjednim stolom, u njima sudjelovati kimanjem glave, nakaljavanjem i
mimikom, da bi na posljetku povremeno dobacio i pokoji prijateljski da-da ili aha. Osjeao se
posvema vraenim u lijepu prolost, a kada je razgovor za susjednim stolom ivnuo, on se sve
vie i vie onamo okretao i prepustivi se staroj strasti ubrzo s puno ara uletio u bujicu ustre
rasprave. Ispoetka nisu na njega obraali pozornost sve dok jedan od njih, neki koija,
najednom je viknu: "Isuse, tvorniar! Pa to e ti tu, stara protuho? Budi ljubazan i dri jezik
za zubima, jer u ti inae sve skresati u brk."
Izgreni Hurlin pokunjeno se okrenuo, ali ga uto uar komnu laktom i revno mu priapnu:
"Ne daj dripcu da ti zaepi gubicu! Odbrusi toj pijanduri!"
To sokoljenje u tvorniarovu je osjeaju za ast rasplamsalo novu samosvijest. Prkosno je
udario akom po stolu, jo vie se primaknuo sugovornicima, odva-nim se pogledima oko
sebe osvrnuo, a onda dubokim basom zagrmio: "Budi malo pristojniji, molit u lijepo! Izgleda
da ne zna to se prilii."
Neki se nasmijae. Koija mu jo jednom dobroudno zaprijeti: "Pripazi se, tvorniare! Ne
dri li jezik za zubima, moglo bi te neto snai."
75
"Nema mene to snai," dostojanstveno e i vanim tonom Hiirlin, kojega je Heller ponovno
osokolio kom-nuvi ga, "ja ovdje mogu biti i govoriti kao i svatko drugi. E tako, sad zna."
Koija koji je za svoj stol bio platio rundu, pa glumio gospodina, ustane i prie. Bilo mu je
dosta toga odlajavanja. "Odi doma u sirotite, kamo i pripada!" zagalami na prestraenog
Hurlina, epa ga za ovratnik, odvue do ulaznih vrata pa mu nogom ubrza izlazak. Ljudi su
se smijali i govorili, pravo budi lakrdija-u. Time je ta nezgoda bila okonana, a oni su,
vodei vane razgovore, nastavili psovati i galamiti.
Uarski je majstor bio presretan. Potaknuo je Fin-kenbeina da ga poasti jo zadnjom
aicom. Spoznavi vrijednost novoga druga, svojski se trudio s njim se sprijateljiti, a
Finkenbein je to sa smijekom prihvaao. On je svojedobno doao prositi na Hurlinovu
imanju, no tom ga je prilikom gospodin tvorniar grubo otjerao. Unato tomu nije imao nita
protiv njega i nijednom rijeju nije podravao pogrde to ih je Heller sada sipao na raun
nenazonoga. Bolje nego oni, koji su se srozali iz nekih sretnijih prilika, on je bio naviknut
prihvaati svijet onakvoga kakav jest i zabavljati se ljudskim posebnostima.
"Neka ga, uaru", rekao je protivei se. "Hiirlin je dodue budala, ali ni izdaleka jedan od
najgorih. Hvala lijepo, ali ja se ne bih rado tukao s onima tamo."
Heller je to upamtio, pa je posluno prihvatio pomirljivi ton. Kako je dolo vrijeme polasku,
krenuli su
76
i stigli tono na veeru. Stol za kojim je od sada sjedilo pet osoba izgledao je vrlo dojmljivo.
Na elu stola sjedio je pleta, zatim s jedne strane rumeni Holdria pokraj mravoga, propalog i
namrgoenog Hurlina, njima suelice sjedio je proelavi, prepredeni uar pored pla-vookog
veseljaka Finkenbeina koji je izvrsno zabavljao i uveseljavao nadstojnika, u meuvremenu
napravio nekoliko ala s onim glupanom koji se polaskano cerio, a kada je stol bio
raspremljen i opran, izvukao je karte i predloio da odigraju partiju. Pleta je to htio zabraniti,
ali na kraju dopusti pod uvjetom da se "ni u to" ne karta. Finkenbein se grohotom nasmija.
"Naravno ni u to, gospodine Sauberle. A u to bismo kartali? Ja sam, dodue, prirodni
milijuna, ali sve mi je propalo u Hurlinovim dionicama - nemojte to zamjeriti, gospon
tvorniar!"
Poeli su kartati i neko je vrijeme igra tekla vrlo veselo, poticajno prekidana brojim
Finkenbeinovim kartakim vicevima, ali i jednim uarovim pokuajem prijevare koju je taj
isti Finkenbein otkrio i sprijeio. No uaru vrag nije dao mira, pa se u zagonetnim aluzijama
sve ee prisjeao dogodovtine iz "Zvijezde". Hiirlin je to prvo preuo, a zatim ljutito
odmahnuo rukom. Tada se uar zlurado osmjehne prema Finkenbei-nu. Hiirlin podigne
pogled, spazi neugodan osmijeh i namigivanje, i najednom mu postane jasno daje ovaj kriv za
njegovo izbacivanje, a sada mu se jo i ruga. To ga je do sri pogodilo. Razvukao je usta u
grimasu, usred igre bacio karte na stol i vie se nije dao nagovoriti da
77
nastavi igru. Heller je odmah primijetio to je posrijedi, oprezno se uutio dvostruko se
trudei da s Finken-beinom ostane u vrlo srdanim odnosima.
I tako je medu dvama starim suparnicima opet sve bilo pomueno, tim prije stoje Hurlin bio
uvjeren daje Finkenbein znao za tu pakost i daje pripomagao. Ovaj se pak i dalje ponaao
veselo i prijateljski, no kako ga je Hurlin sada stao sumnjiiti i njegove ale i oslovlja-vanja
poput komercijalni savjetnie, gospon Hurlin i tomu slino osorno doekivao, Sunana se
braa ubrzo raspadoe u dva tabora. Naime, tvorniar se brzo bio naviknuo na glupoga
Holdriju kao novoga sudruga u spavaonici i uinio ga svojim prijateljem.
Finkenbein, koji je iz nekih skrivenih izvora uvijek imao neto sitnia u depu, znao je s
vremena na vrijeme ponovno predloiti zajedniki izlazak u krmu. No Hurlin se, unato
golemu iskuenju, junaki drao i nikada im se nije pridruio, mada ga je jedila pomisao da e
Heller tim bolje proi. Umjesto toga ostajao je s Holdri-jom koji gaje sluao s ozarenim
smijekom na licu ili uplaeno razrogaenih oiju dok je ovaj jadikovao ili psovao ili matao
to bi uinio da mu netko pozajmi tisuu maraka.
Lukas Heller mudro se drao Finkenbeina. Dodue, na samom je poetku ugrozio novo
prijateljstvo prebirui jedne noi, po svom obiaju, po odjei sobnoga druga u kojoj je
pronaao i prisvojio trideset pfeniga. Ali okradeni, koji nije spavao, mirno je sve to promatrao
kroz poluotvorene vjede. Ujutro je estitao uaru
78
na spretnosti zatraivi povrat novca i pravei se kao daje sve bilo samo dobra ala. Tako je
stekao potpunu nadmo nad Hellerom i ako je ovaj u njemu naao dobroga druga, ipak mu
nije mogao posve nesputano pjevuiti svoje tubalice kao Hurlin onom svojemu. Osobito su
njegove prie o enama Finkenbeinu ubrzo dosadile.
"Ta dobro, uaru, nemoj vie. Ti si kao vergl s vjeno istom pjesmom, nema zamjenskoga
valjka. to se ena tie, mislim da ima pravo. Ali stoje previe, previe je. Mora si nabaviti
priuvni valjak - neto malo drukije jer, zna, inae mije bolje bez tebe."
Takvih je izjava tvorniar bio poteen. To mu je, dodue, bilo lagodno, ali mu nije inilo
dobro. to mu je slua bio strpljiviji, to je on dublje kopao po svom jadu. Jo nekoliko puta
nakratko bi ga zarazila suverena vedrina dangube Finkenbeina, i onda bi ponovno izvlaio i
vjebao one raskone pokrete rukama i uzreice iz svoga zlatnog doba, no ruke su mu s
vremenom prilino izgubile gipkost, i to vie nije dolazilo iz njegove nutrine. Posljednjih
sunanih jesenjih dana sjedio je jo katkad pod stablima jabuka to venu, ali na grad i dolinu
vie nije gledao sa zaviu ili enjom, ve otueno, kao da ga se sve to vie ne tie ili da mu
je strano. A i nije ga se nita vie ticalo, jer je vidljivo bio na zalasku i iza sebe nije imao to
vie traiti.
To gaje neobino brzo sustiglo. On je, dodue, ve ubrzo nakon svojeg pada, u onim
oskudnim vremenima kada mu je "Sunce" poelo bivati prisnim, osijedio i
79
poeo gubiti pokretljivost. No jo godinama bi se nekako kobeljao i jo bi mnogo puta za
stolom u krmi ili na ulici mogao voditi glavnu rije. Samo je ubonica bila ta koja gaje
pokosila. Kada je u ono vrijeme bio radostan to dolazi u prihvatilite, nije razmiljao da si
time ree svoju najbolju nit. Jer, nije imao dara za ivot bez projekata i bez izgleda na
svakovrsne aktivnosti i spektakle, a injenica daje u ono vrijeme podlegao umoru i gladi i dao
se u mirovinu, znaila je njegov pravi bankrot. I sada mu nije ostajalo drugo doli do kraja
proivjeti svoj vijek.
Osim toga, Hurlin je prevelik dio ivota proveo u krmama, a starih se navika, pa bile one i
poroci, sijed ovjek ne rjeava bez tete. Samoa i okraji s Helle-rom pridonijeli su da se
potpuno uuti, a kada stari hva-lisavac i galamdija iznenada utihne, tada je ve jednom
nogom u grobu.
tota je sada dolazilo uznemirivati i nagrizati tu neotesanu i loe odgojenu duu, a pokazalo
se da je unato negdanjoj krutosti i svojeglavosti bila vrlo neotporna. Nadstojnik je prvi
prepoznao njegovo stanje. Gradskomu upniku, koji je jednom zgodom doao u posjet, rekao
je slijeui ramenima: "ovjeku doe ao Hurlina. Otkako je tako propao, ne silim ga ni na
kakav posao, ali kakva korist, u njega su drugi uzroci. On odve mozga i prouava, a kada ne
bih poznavao ljude takva kova, rekao bih da je rije o neistoj savjesti i da mu tako i treba. Ali
ni blizu! Njega to izjeda iznutra, u tom
80
je stvar, a ovjek u tim godinama ne moe to dugo podnositi, vidjet ete." Potaknut time
gradski je upnik nekoliko puta sjedio kod tvorniara u njegovoj sobici pokraj zelene krletke
za vrapce i s njim razgovarao o ivotu i umiranju pokuavajui u njegovu tamu unijeti bilo
kakvu svjetlost, ali uzalud. Hurlin je sluao i nije sluao, kimao je ili mrmljao, ali nita nije
govorio i bivao je sve rastreseniji i sve udniji. Od Finkenbeinovih viceva poneki bi mu
katkad godio i tada bi se tiho i resko nasmijao, lupio po stolu i s odobravanjem kim-nuo
glavom, da bi odmah zatim ponovno u sebi stao oslukivati zbrkane glasove.
Prema vani je pokazivao tek osobu koja je postala tia i plaljiva, i svatko se s njim ophodio
kao inae. Samo bi onaj slaboumnik, da mu je bilo uma, mogao shvatiti Hiirlinovo stanje i
propast i istog se asa uasnuti. Jer taj je vjeno ljubazni i miroljubivi Holdria postao
tvorniarov pratitelj i prijatelj. Zajedno su uali pred drvenom krletkom, pruali prste prema
debelom vrapcu doputajui da ih kljuca, ujutro su po zimskom vremenu, koje je polako
nadolazilo, stajali naslonjeni na toplu pe ijedan drugoga gledali u oi s mnogo razumijevanja
kao da su dva mudraca. Ponekad se moe vidjeti da se tako gledaju dvije umske ivotinje
kada su zajedno zatvorene.
Hurlina je ipak najvie izjedalo ono ponienje i sramota to ih je na Hellerov nagovor doivio
u "Zvijezdi". Za ankom za kojim je godinama skoro svakodnevno sjedio, na kojem je ostavio
svoje zadnje novce, gdje
81
je bio dobar gost i govornik, sada su gostioniar i gosti smijui se gledali kako ga izbacuju.
Na vlastitoj je koi morao iskusiti i osjetiti da tamo vie ne pripada, da se u njih vie ne
ubraja, da je zaboravljen i prekrien i da tamo vie nema ni najmanjeg prava.
Za svaku drugu pakost zasigurno bi se prvom prilikom osvetio Helleru. No ovaj put ak nije
ni sasuo uobiajene pogrde koje su mu inae tako lako navirale na usta. to da mu kae? Ta
uar je posve imao pravo. Da je on bio jo onaj stari i daje jo ita vrijedio, ne bi se u
"Zvijezdi" usudili potpraiti mu pete. Bio je gotov i mogao se pakirati.
Sada je gledao naprijed niz tu usku i ravnu i njemu namijenjenu cestu, idui kraj bezbrojnih
nizova ispraznih dana - smrti ususret. Tu je sve bilo utvreno, uvreno, propisano, i sve se
neumoljivo podrazumijevalo. Tu nije bilo mogue falsificirati bilancu ili neki papiri,
pretvoriti se u dioniarsko drutvo ili se, daj Boe, zaobilazno preko steaja i zatvora ponovno
uuljati u ivot. Premda je tvorniar bio spreman na svakovrsne okolnosti i ivotne situacije i
znao im se prilagoditi, na ovu nije bio spreman i nije se znao prilagoditi.
Dobri Finkenbein nerijetko bi mu uputio ohrabrujuu rije ili ga s dobroudnim smijekom
utjehe potapao po remenu.
"uj, vii komercijalni savjetnie, nemoj toliko studirati, ionako si dovoljno pametan i tolike
si imune i pametne ljude svojedobno preveslao, zar ne? - Nemojte odmah reati, gospon
milijuna, nije reeno sa
82
zlom namjerom. To je samo ala, ovjee Boji ta sjeti se svetoga stiha iznad svoga leaja."
I dostojanstvom kakva sveenika rairi ruke kao za blagoslov, pa sveano ree: "Djelce,
volite jedni druge!"
"A pazi ovo, sad emo zapoeti tedjeti u kaicu, i kada ju napunimo otkupit emo od grada
njegovu tronu ubonicu, vani istaknuti natpis i ponovno otvoriti ono staro "Sunce" da
podmaemo bolesni stroj to kae na to?"
"Pet tisua maraka kada bismo imali..." stao je Hurlin raunati, no ostali su se nasmijali, pa on
prestane, uzdahne i ponovno utone u mozganje i zurenje
Bilo mu je prelo u naviku da danima trkara po sobi, katkada bijesno, katkad plaho, drugom
pak zgodom vrebajui i zlobno. No inae nikomu nije smetao Holdria mu je esto pravio
drutvo, hvatajui korak pridruio bi mu se u neprestanom trkaranju po sobi i svojski se
trudio odgovarati na poglede, gestikulacije i uzdahe nemirnoga putnika koji je neprestance
bjeao od zla duha to ga je ipak u sebi nosio. Ako je u ivotu volio i s promjenjivom sreom
igrao prevarantske uloge, sad je bio osuen da svojim lakrdijakim manirama mora do kraja
odigrati alostan svretak
U muiavosti i ludorije toga udaka odnedavna se ubrajalo i to da se vie puta dnevno
Svlaio pod krevet, vadio stari natpis sa suncem i sav se predavao nekom eznutljivo
budalastom obredu, as sveano nosei natpis ispred sebe poput relikvije, as ga stavljajui
83
preda se i promatrajui ushiena pogleda, as ga bjesomuno udarajui akama da bi ga
odmah potom ponovno briljivo njihao, milovao i na posljetku vratio na mjesto. Kada je
poeo s tim simbolinim lakrdijama, kod Sunane je brae izgubio ostatak povjerenja, pa su i
njega kao i prijatelja mu Holdriju smatrali potpunom ludom i prema njemu se tako i odnosili.
Napose ga je uar gledao s neskrivenim prijezirom, zadirkivao ga i poniavao kad god je
stigao, i ljutio se stoje Hurlin to naizgled jedva primjeivao.
Jednom mu je uzeo natpis sa suncem i skrio ga u nekoj sobi. Kada gaje Hurlin htio izvui, a
nije ga naao, neko je vrijeme tumarao po kui, potom opetovano traio na starome mjestu, a
onda je svim ukuanima odreda, pa i samom pletau, stao prijetiti nemono drei gnjevne
govore i mlatarajui rukama po zraku. No kada nita od toga nije pomoglo, sjeo je za stol,
zabio glavu u ruke i briznuo u oajan pla koji je potrajao pola sata. To je suosjeajnom
Finkenbeinu prelilo au. Udario je akom nasmrt preplaenog uara i natjerao ga da odmah
donese skrivenu dragocjenost.
ilavi je tvorniar unato skoro sijedoj kosi mogao poivjeti jo mnogo godina. No volja za
umiranjem koja se u njemu vrpoljila, ubrzo je nala izlaz. Jedne prosinake noi starac nije
mogao usnuti. Sjedei u postelji prepustio se ispraznim mislima, zurio u tamne zidove i sam
se sebi inio usamljenijim nego ikada. Iz dosade, straha i neutjenosti napokon se ustao ne
znajui
84
zapravo to ini, razvezao svoje konopljane naramenice i njima se beumno objesio na arci
sobnih vrata. Takvog su ga ujutro pronali Holdria i nadstojnik koji je doao uvi luakov
prestraeni krik. Liceje bilo malo poplavjelo, ali se osim toga na njemu malo to moglo
izobliiti.
Uas i iznenaenje bili su veliki, no kratka vijeka. Samo je slaboumnik potiho cmoljio u svoj
loni za kavu, dok su svi ostali znali ili osjeali da taj svretak nije doao u krivo vrijeme i da
nije bilo povoda ni ja-dikovanju ni srdbi. Ta nitko ga nije ni volio.
Kada je svojedobno Finkenbein kao etvrti gost stigao u ubonicu, u gradu su se ule pritube
da se tek osnovano prihvatilite nedolino brzo puni. Sada je ve otiao jedan od tih
prekobrojnih. Ako je tono da se itelji ubonica najee neobino dobro dre i dozive
duboku starost, tada je tono i to da rijetko kada rupa ostane onakva kakva jest, nego se
uokolo iri. Tako je i tu bilo; u tek procvjetalu koloniju probisvijeta uvukla se bolest i u njoj
rasla.
Isprva se inilo da su tvorniara zaboravili i da je sve bilo po starom. Lukas Heller vodio je,
koliko mu je Finkenbein doputao, glavnu rije, zagoravao pletau ivot i vjeto uspijevao i
od ono malo posla polovicu prebaciti na uvijek voljnoga Holdriju. Zbog toga se dobro osjeao
i bio veseo. Sada je bio najstariji od Sunane brae, osjeao se posve domae i jo nikada u
ivotu nije bio u takvom skladu s okolinom i svojim stalnim
85
zaposlenjem iji su mu mir i polaganost ostavljali vremena da se protegne i osjeti vlastito
tijelo i da samoga sebe doivi kao tovanja vrijednu i vanu sastavnicu drutva, grada i svijeta
u cjelini.
S Finkenbeinom je bilo drukije. Slika o ivotu Sunanoga brata, kakvu je u svojoj ivahnoj
mati neko zamislio i predivno oslikao, bila je posve drukija od onoga to je u zbilji zatekao
i vidio. On je dodue izgledom i dalje bio vjetrogonja i aljivac, uivao u udobnom krevetu,
toploj pei i izdanom jelu, i inilo se da ni u em ne oskudijeva. I nadalje je sa svojih
tajnovitih izleta sa sobom uvijek u grad donosio nekoliko pfeniga za rakiju i duhan i ta dobra
dareljivo dijelio s uarom. Takoer mu je rijetko nedostajalo razbibrige jer je poznavao sva
lica u gradu i posvuda bio mio, pa je pred svakim kunim ulazom i vratima duana, na mostu i
brvnu, uz teretne koije i runa kolica u svako doba sa svakim mogao popriati.
No usprkos tomu, u toj se koi nije najbolje osjeao. Dolo je vrijeme kada su mu Heller i
Holdria kao svakodnevni drugovi bili od neznatne vrijednosti, i tad gaje, to due to vie,
titala pravilnost toga ivota koji je propisivao tona vremena za ustanak, objed, rad i poinak.
Napokon, a u tom je bila stvar, taj je ivot za njega bio odve dobar i udoban. Bio je naviknuo
dane gladovanja zamjenjivati danima gozbe, spavati malo na lanenim plahtama malo na
slami, biti as predmetom divljenja as grdnje. Bio je naviknuo do mile se volje uokolo
smucati, plaiti se policije, imati uvijek u priuvi
86
nekakve poslie i smicalice i od svakoga dana oekivati neto novo. Ta sloboda, neimatina,
pokretnost i neprestana napetost ovdje mu je posvema nedostajala, i doskora je shvatio da
ulazak u ubonicu nije, kako je mislio, bilo njegovo majstorsko djelo, ve gluparija sa
alosnim posljedicama za cijeli ivot.
Pa ako je u tom pogledu Finkenbein proao gotovo isto kao tvorniar, u svemu ostalome bio
mu je ista suprotnost. Prije svega, nije poput onoga bio pokunjen i misli vjeno napasao na
istome pustom polju tuge i oskudice, ve se drao vedro, nastojao ne gledati u budunost,
nehajno ivei od danas do sutra. Gledajui i pletaa i maloumnika, uara Hellera i tustoga
vrapca i to cijelo stanje, pokuavao je vidjeti onu vedriju stranu. A to nije inilo samo njemu
dobro, ve i cijeloj kui ija je svakodnevica zahvaljujui njemu primala daak slobodoumlja i
vedrine. A on joj je doista bio nuan, jer su Sauberle i Heller uveseljavanju i uljepavanju
jednolinih dana mogli pridonijeti otprilike onoliko malo koliko i siroti Hodria.
I tako su tekli dani i tjedni. Nadstojnik je od rada i brige bivao sve umorniji i mraviji, uar je
ljubomorno uivao u svojoj jeftinoj ugodi, Finkenbein je zamirio na jedno oko i odravao se
na povrini, a Holdria je cvjetao u svom vjenom duevnom miru i svakoga dana rasla je
njegova ljubaznost, dobar apetit i pretilost. Idila bi bila savrena. No usred toga hranjivog
mira kruio je suhonjavi duh pokojnoga tvorniara. Rupa se i dalje parala.
87
Tako se jedne srijede u veljai dogodilo daje Lukas Heller ujutro morao obaviti posao u
drvarnici, a kako jo uvijek nije znao drukije biti marljiv doli na mahove, uznojio se,
otpoinuo ispod vrata te zaradio kaalj i glavobolju. Za ruak je pojeo jedva polovicu od
uobiajenog, poslijepodne je ostao uz pe srdei se, kaljui i psujui, a naveer je ve u osam
legao u krevet. Iduega jutra pozvali su lijenika. Taj put Heller uope nije ruao, malo
poslije javila se vruica, a tijekom noi su Finkenbein i nadstojnik morali uz njega naizmjence
bdjeti. Iduega je dana uar preminuo, a grad se rijeio jo jednog ubonika.
U oujku je neobino rano zavladalo ljetno vrijeme i sve je prolistalo. Zazelenjeli su veliki
brjegovi i mali ulini jarci, ulice su ivnule kad su se na njima sjatile kokoi, patke i egrti, a
zrakom su u veselom zamahu jurcale velike i male ptice.
U sve veoj osami i tiini kue tjeskoba je Finken-beinu sve vie titala srce. Oba su ga
smrtna sluaja zabrinjavala i sam je sebi sve vie sliio na posljednjeg preivjelog na brodu
koji tone. Iz sata u sat udisao je mirise provirujui kroz prozor ususret toplini i blagom
plavetnilu proljea. Krv mu je uzavrela u rukama i nogama, a njegovo se jo mlaahno srce,
osjetivi miris miloga proljea, prisjealo starih dana.
Jednoga dana sa sobom iz grada nije donio samo smotuljak duhana i nekoliko najnovijih
vijesti, ve i dva nova dokumenta u pohabanom votanom platnu koji su na sebi dodue imali
lijep kitnjast rukopis i sveane
88
plave slubene peate, ali nisu bili pribavljeni u vijenici. Kako jedan ostarjeli i smioni
potepuh i pokuar ne bi vladao osjetljivim i tajanstvenim umijeem prenoenja svakovrsnih
starih ili novih peata na uredno ispisane papire? Ne zna i ne moe to svatko, jer potrebni su
profinjeni prsti i dobra uvjebanost da bi se sa svjeeg jajeta skinula tanka unutranja opna i
besprijekorno rairila, na nju se utisnuo peat neke stare domovnice i putnoga lista te uredno
prenio s vlane opne na novi papir.
Jednoga je dana Stefan Finkenbein potajice ponovno ieznuo iz grada i kraja. Sa sobom je na
put ponio svoj visoki kruti skitniki eir, a staru je vunenu kapu ostavio za sobom kao jedinu
uspomenu. Vlasti su provele manju i opreznu istragu. No kako je ubrzo dopro glas da je u
susjednom kotaru vien iv i zdrav u jednom omiljenom svratitu, a nije im bilo u interesu da
ga bez prijeke potrebe vraaju, sprjeavaju njegovu moguu sreu i dalje ga hrane o
gradskome troku, mudro su odustali od daljnje istrage i nesputanu ptiicu uz najbolje elje
pustili da odlepra kamo joj volja. Poslije est tjedana stigla je od njega dopisnica iz Bavarske
u kojoj je pisao pletau: "Potovani gospodine Sau-berle, u Bavarskoj sam. Ovdje je mnogo
hladnije. Znate to? Uzmite Holdriju i njegova vrapca i pokazujte ga za novac. Tad emo
moi zajedno putovati. Onda emo pokojnomu Hiirlinu izvjesiti njegov natpis. Va odani
Stefan Finkenbein, vjetrogonja."
Od Hellerove smrti i Finkenbeinova odlaska prolo je petnaest godina, a Holdria jo uvijek
tust i rumenih
89
obraza obitava u negdanjem "Suncu". Isprva je neko vrijeme bio sam. Kandidati za ubonicu
bili su suzdrani jer se glas o jezivoj tvorniarovoj smrti, brzom uaro-vom umiranju i
Finkenbeinovu bijegu proirio cijelim krajem, pa su pola godine kuu okruivale jezovite
prie. Ali nakon tog vremena, nevolja i tromost ponovno su natjerale neke goste u "Staro
sunce", i Holdria od tada nikada vie nije bio sam. Gledao je kako dolaze, zajedno s njim
objeduju i umiru neobina i dosadna braa, a ovog asa on je najstariji u toj obitelji od est
drugova, ne raunajui nadstojnika. Za toplih, ugodnih dana esto ih se u punom broju vidi
kako sjede na rudini uz brdsku cestu, pue kratke lulice i oronulih lica gledaju dolje na grad
to se u meuvremenu proirio dolinom i gore i dolje.
(1904.)
90
Latinski ak
sred skuenoga staroga gradia smjestila se ogromna zgrada s brojnim oknima i alosno
izlizanim vanjskim i unutranjim stubama, dijelom dostojna potovanja, dijelom smijena, a
upravo se tako osjeao i mladi Karl Bauer dok je kao uenik, esnaestogodinjak, svakoga
jutra i podneva ulazio u nju sa kolskom torbom. Tu je uivao u lijepom, jasnom i
nepodmuklom latinskom i u staronjemakim pjesnicima, a muio se s tekim grkim i
algebrom, koju na treoj godini jednako nije volio kao ni na prvoj, s uitkom je sluao onih
nekoliko sjedobradih starih profesora, a muku muio s nekolicinom mlaih.
Nedaleko kolske zgrade stajala je prastara trgovina ijim su mranim i vlanim stubama
neprestano prolazili ljudi kroz uvijek otvorena vrata, a u hodniku je bilo mrano kao u rogu i
vonjalo po rakiji, petroleju i siru. No Karl se dobro snalazio u tom mraku jer je visoko gore u
kui bila njegova soba, i tamo je majci vlasnika duana dolazio na objed i noenje. Koliko
god je dolje bilo mrano, toliko je gore bilo svijetlo i otvoreno; tamo su imali sunca koliko
god je sjalo i imali pogled na pola grada ije su krovove gotovo sve odreda znali i mogli ih
poimence nabrojati.
91
Od svakovrsnih ukusnih stvari kojima je duan obilovao, rijetko je to strmim stubama stizalo
ovamo gore, barem ne Karlu Baueru, a objedi stare gospoe Kusterer bili su neizdani i
nikada ga nisu nasitili. No, zanemarimo li to, ona i on stanovali su u sasvim prijateljskim
odnosima, a on je svoju sobu posjedovao kao knez svoj dvorac. Nitko mu u njoj nije smetao,
mogao je initi to mu je volja, a inio je tota. One dvije sjenice u krletki bile bi jo
najmanja stvar, no on je uredio i neku vrstu stolarske radionice, u pei je talio i lijevao olovo i
kositar, a ljeti u kutiji drao sljepice i gutere koji bi mu uvijek nakon kraeg vremena
pobjegli kroz stalno nove rupe u reetkastoj ici. Osim toga imao je i violinu i kada nije itao
ili se bavio stolarijom, gudio bi na njoj u bilo koje doba dana i noi.
I tako je taj mladi ovjek svakoga dana imao svoje radosti i nikada mu se vrijeme ne bi
oduilo, pogotovo to mu nije nedostajalo knjiga koje je posuivao im bi koju ugledao.
Mnogo je itao, no nisu mu sve knjige bile jednako drage, ve je bajke i prie i tragedije u
stihu volio vie od svega.
Sve to, ma koliko bilo lijepo, ipak mu nije moglo utaiti glad. Stoga se, kada bi fatalna glad
postala neizdriva, tiho poput lasice znao spustiti niza stare crne stube u kameniti hodnik u
koji je samo iz duana dopirao slabaan traak svjetlosti. Nerijetko je tamo na visokom
praznom sanduku leao ostatak finoga sira ili je kraj vrata stajalo pola bavice slea. Za
dobrih dana ili kada je pod izgovorom da bi htio pomoi Karl hrabro
92
sam uao u duan, znalo je katkada u njegovim depovima zavriti i nekoliko aka punih
suenih ljiva, kruaka i drugih stvari.
U pohode nije odlazio s pohlepom i neistom savjeu, nego dijelom s bezazlenou gladna
ovjeka, dijelom s osjeajima plemenita razbojnika koji ne poznaje strah i odvano se i gordo
suoava s opasnou. inilo mu se daje posve u skladu sa zakonima moralnoga svjetskog
poretka da ono to je stara majka krta-rei na njemu pritedjela bude izuzeto iz prepune
riznice njezina sina.
Te razliite navike, aktivnosti i strasti mogle su uza svemonu kolu zapravo biti dovoljne da
mu ispune vrijeme i misli. No Karla Bauera to jo nije zadovoljavalo. to oponaajui neke
uenike, to zbog proitanih mnogih knjievnih djela, a to iz potrebe vlastita srca, u ono je
doba po prvi put kroio u lijepu, slutnjama ispunjenu zemlju enske ljubavi. A kako je
unaprijed znao da ga njegovo sadanje nastojanje i udvaranje nee dovesti ni do kakva realna
cilja, nije bio odve skroman i svoje je divljenje iskazivao najljepoj djevojci u gradu koja je
potjecala iz bogate kue i ve samom raskoi svoje odjee dobrano zasjenila sve vrnjakinje.
Svakoga je dana prolazio pokraj njezine kue, a kada bi ju sreo, skidao je eir tako duboko
kako nije ni pred ravnateljem.
U takvim je, eto, prilikama ivio kada je sluaj htio da neka sasvim nova boja ue u njegov
svijet i da mu se otvore nova vrata ivota.
93
Jedne veeri potkraj jeseni, ponovno se ne nasiti-vi od alice tanke bijele kave, Kad je, tjeran
glau, krenuo u pohod. Neujno se oduljao niza stube, stao pretraivati hodnik i nakon
kraeg traenja ugledao glinen tanjur na kojem su stajale dvije zimske kruke zamamne
veliine i boje, prislonjene uz crveno obrubljenu kriku holandskoga sira.
Gladnije mladi lako mogao zakljuiti daje objed namijenjen kuevlasnikovu stolu i da ga je
sluavka samo na trenutak spustila; no u oduevljenju od neoekivanog prizora, mnogo blia
bila mu je pomisao da je rije o sretnoj kobi te on s osjeajima zahvalnosti strpa taj dar u
depove.
I prije nego je bio gotov i utekao, kroz podrumska je vrata u papuama neujno ula sluavka
Babett sa svijeom u ruci i zaprepatena otkrila nedjelo. Mladi je kradljivac u ruci jo drao
sir; ukipio se oborivi pogled dok se u njemu sve raspadalo i ruilo u ponor od srama. Stajali
su oboje na svjetlosti svijee, a ivot e smjelom djeaku otada prirediti i bolnijih trenutaka,
no zasigurno nikada munijih od ovoga.
"No, takvo to!" ree napokon Babett i pogleda skrhanoga zloinca kao daje on samo olienje
uasa. Nije imao to rei. "Krasno!" nastavi ona. "Ta zar ti nije jasno da je to ukradeno?"
"Pa, jest."
"Isuse i Boe, pa kako ti se to dogodilo?"
"A nekako je tu stajalo, Babett, pa sam mislio..."
"to si mislio?"
94
"Kako sam bio strano gladan..."
Kod tih rijei stara djevojka razrogai oi i zagleda se u sirotog djeaka s beskrajnim
razumijevanjem, uenjem i samilou.
"Gladan si? Pa zar tamo gore ne dobije nita za jesti?"
"Malo, Babett, malo."
"Sad jo i to! Onda u redu, u redu je. Zadri to to ima u depu, i sir, samo to zadri, ima
toga jo u kui. No sad moram gore jer e jo netko doi ovamo."
U neobinu raspoloenju Karl se vratio u svoju sobu, sjeo i zamiljeno jeo najprije holandski
sir, a potom kruke. Tada mu je bilo manje tjeskobno oko srca, pa je udahnuo, protegnuo se, a
onda na violini zasvirao svojevrstan psalam zahvale. Tek to gaje odsvirao, na vratima se zau
tiho kucanje, a kada ih je otvorio, pred njima je stajala Babett pruajui mu ogroman i
velikoduno namazan kruh s maslacem.
Koliko god ga je to obradovalo, htio je uljudno odbiti, no kako mu nije dopustila, on rado
prihvati.
"Doista krasno svira violinu", rekla je udivljeno, "ve mnogo puta sam ula. A to se jela
tie, za to u se ja ve pobrinuti. Naveer ti uvijek mogu poneto donijeti i nitko za to ne mora
znati. Zato te ne hrani bolje kada tvoj otac ionako mora platiti poveliku hranarinu."
Djeak je jo jednom plaho pokuao sa zahvalom to otkloniti, no ona ga uope nije sluala, pa
je rado pristao. Na kraju su se dogovorili da e Karl za gladnih dana pri ulasku u kuu na
stubitu zazvidati pjesmu
95
"Zlatno veernje sunce", a ona e doi i donijeti mu togod za jelo. Zvidi li to drugo ili
uope ne, znai da nije potrebno. Potiteno i zahvalno stavio je svoju ruku u njezinu iroku
desnicu koja je snanim stiskom zapeatila sklopljeni savez.
Od toga je trenutka gimnazijalac s uitkom i ganuem uivao suosjeanje i brigu jedne dobre
enske due, po prvi put nakon djeatva u svom zaviaju, jer kako su mu roditelji ivjeli na
selu, rano su ga smjestili u pansion. esto se prisjeao godina proivljenih u zaviaju, jer ga je
Babett pazila i mazila kao da mu je majka, a to mu je po godinama otprilike i mogla biti.
Imala je oko etrdeset godina i bila je elina, vrsta i energina narav. Meutim, prilika ini
lopova, a kako je u mladiu nenadano pronala zahvalna prijatelja i tienika i ptiicu za
opanje, iz dosad uspavane dubine njezina otvrdnula srca na povrinu je sve vie izbijala
gotovo bojaljiva sklonost njenosti i nesebinoj blagosti.
Taj proplamsaj njezina srca dobro je doao Karlu Baueru i brzo ga razmazio kao to i inae
sve ponueno, pa bio to i najrjei plod, djeaci prihvaaju spremno i kao neko svoje pravo.
Tako se i dogodilo daje ve nakon samo nekoliko dana posve zaboravio onaj sramotni prvi
susret kod podrumskih vrata i svake je veeri na stubitu zvidukao svoje "Zlatno veernje
sunce" kao da nikada i nije bilo drukije.
I pored svekolike zahvalnosti, Karlova uspomena na Babett moda ne bi ostala tako
neunitivo iva da su
96
se njezina dobroinstva ograniila samo na jela. Mladost je gladna, no nita manje sanjalaka,
i odnos prema mladiima ne moe se trajno podgrijavati sirom i unkom, pa ak ni voem iz
podruma i vinom.
Babett ne samo daje u kui Kustererovih bila veoma cijenjena i prijeko potrebna, nego je i u
cijelom susjedstvu uivala ugled besprijekorna potenja. Gdje se ona nala, tamo se pristojno
vladalo. Susjede su to znale i s naklonou su gledale da im se sluavke s njom drue, napose
one mlae. Koga bi ona preporuila, nailazio je na dobar prijam, a tko je s njom bio prisan,
bio je zatieniji nego daje u enskom konviktu ili djevojakoj udruzi.
Stoga je petkom naveer i za nedjeljnih popodne-va Babett rijetko samo vala; uvijek je bila
okruena mlaim sluavkama kojima je pomagala utuci vrijeme i davala im svakovrsne
savjete. Tu su se igrale igre, pjevale pjesme, zadavala aljiva pitanja i zagonetke, a ako je
neka moda imala zarunika ili brata, smjela gaje dovesti. To se, dodue, vrlo rijetko
dogaalo jer su mladenke ubrzo najee postale nevjerne kruoku, a mladi egrti i sluge nisu
s Babett bili u tako prijateljskim odnosima kao djevojke. Nije trpjela razuzdane ljubavne
prie; ako bi neka od njezinih tienica zabludjela na takve staze i ozbiljnim se opomenama
nije dala poboljati, nju bi iskljuili.
U to veselo djevojako drutvo latinski je ak primljen kao gost, i tu je nauio moda vie
nego u gimnaziji. Veer svoga ulaska u drutvo nije zaboravio. Bilo
97
je to u stranjem dvoritu. Djevojke su sjedile na stubama i praznim sanducima, bilo je
mrano, a gore je etvrtasto uokvireno veernje nebo jo plivalo u slaba-noj, blago modroj
svjetlosti. Ispred polukrunoga kolnog ulaza u podrum sjedila je Babett na bavici, a Karl je
bojaljivo stajao do nje naslonjen na vratnicu, utio i u sumraku promatrao djevojaka lica. U
isto je vrijeme pomalo plaho razmiljao to bi njegovi prijatelji rekli na ovo veernje druenje
kada bi za njeg saznali.
Ah, ta djevojaka lica! Skoro ih je sva ve poznavao iz vienja, no sada su, ovako zbijena u
polutami, bila posve promijenjena i sva odreda zagonetna. Jo i danas pamti sva njihova
imena i lica, a o mnogima i priu. I to kakve prie! Koliko je samo sudbine, ozbiljnosti,
estine, ali i ljupkosti u tih nekoliko malih ivota sluavki!
Bila je tu Anna iz Zelenoga stabla, koja je neko kao sasvim mlada djevojka u svojoj prvoj
slubi neto ukrala i za to odsjedila mjesec dana. Sada je ve godinama bila vjerna i potena i
slovila je kao pravi mali dragulj. Imala je velike smee oi i opora usta, utljivo je sjedila i
odvanom znatieljom promatrala mladia. Njezin dragi, koji joj je u vrijeme onog sluaja s
policijom postao nevjeran, u meuvremenu se oenio pa ponovno obudovio. Sada je iznova
trao za njom i svakako ju nastojao pridobiti, no bila je vrsta i pretvarala se da za njega vie
ne eli znati premda ga je potajice jo voljela kao neko.
98
Margareta iz knjigovenice uvijek je bila vesela, pjevala i kliktala, a njezina je kovrava
crveno-plava kosa zraila toplinom. Uvijek je bila uredno odjevena i nosila neto lijepo i
vedro, modru vrpcu ili cvjetove, a ipak nikada nije troila novac, ve je svaku lipu slala kui
svojem ouhu koji bi to propio ne rekavi ni hvala. Poslije je imala teak ivot, nespretno se
udala, a i inae proivjela svakovrsne nesree i nevolje, ali i tada je jo hodala poletno i lijepo,
ureivala se i dotjerivala i, dodue, malo se rjee smijeila, ali utoliko ljepe.
I tako su sve redom, koliko god im ivot davao malo radosti i novaca i ljubaznosti, a mnogo
posla, brige i nevolje, sve su se probile i ostale gore, i sve su, uz rijetke iznimke, bile estiti i
neslomljivi borci! Kako su se samo u tih nekoliko slobodnih sati smijale i sitnicama
uveseljavale, nekom alom i pjesmom, akom oraha i ostatkom nekakve crvene vrpce! Kako
su samo od zadovoljstva treperile sluajui neku okrutnu priu o muenitvu, i kako su u glas
pjevale tubalice i uzdisa-le, a u oima im se caklile krupne suze!
Neke od njih bile su i odbojne, angrizave i vjeno spremne na zanovijetanje i ogovaranje, no
Babett im je, kad god bi ustrebalo, znala otro odbrusiti. Ali i one su nosile svoj teret i nije im
bilo lako. Najvea nesretnica bila je Gret iz Biskupskoga kutka. ivot joj je bio bremenit, a i
velika vlastita vrlina bila joj je teko breme, pa joj ak ni djevojaka udruga nije bila dovoljno
pobona i stroga, i pri svakoj grubljoj rijei koja bi do nje doprla duboko bi uzdahnula,
stisnula usnice i
99
proaptala: "Pravednik mora mnogo trpjeti." Ona je iz godine u godinu trpjela, ali joj je dobro
ilo, i kada bi prebrajala svoju arapu punu uteenih talira, to bi ju do suza ganulo. Dvaput se
mogla udati za nekog majstora, ali to oba puta nije uinila jer je jedan bio vjetro-gonja, a
drugi je i sam bio tako pravedan i plemenit da bi se uz njega morala odrei onoga uzdisanja i
osjeaja neshvaenosti.
Sve su one tako sjedile u kutu mranoga dvorita, uzajamno si pripovijedale svoje
dogodovtine i ekale to e jo dobroga i radosnoga donijeti veer. Njihove prie i pokreti
uenom se mladiu isprva nisu inili odve pametnima i profinjenima, no ubrzo, kako minu
njegova smetenost, osjeao se slobodnije i bolje, i sada je te djevojke to su jedna do druge
sjedile u tami, gledao kao neobinu, udno lijepu sliku.
"Ovo bi, dakle, bio gospodin latinski ak", ree Babett hotei odmah ispripovijedati priu o
njegovu alosnu gladovanju, no on ju moleivo cimnu za rukav i ona ga dobroudno potedi.
"Vi zasigurno silno mnogo uite?" upita crvenkasta plavojka iz knjigovenice, i odmah
nastavi: "to ete studirati?"
"Pa, to jo nije do kraja odreeno. Moda medicinu." To je izazvalo strahopotovanje i sve su
ga pozorno pogledale.
"No, za to najprije morate pustiti brkove", ree ljekarnikova Lene i sve su se nasmijale, neke
su se tiho hihotale, neke prasnule u smijeh i stale ga zadirkivati
100
stotinama doskoica od kojih bi se bez Babett teko obranio. Na posljetku su zahtijevale da im
ispria priu. Koliko god je bio naitan, nije mu u tom asu nijedna padala na um osim bajke
o ovjeku koji je poao u svijet da bi upoznao strah. Tek stoje poeo, nasmijale su se i
povikale: "Tu ve odavno znamo", a Gret iz Biskupskoga kutka ree prezrivo: "To je samo za
djecu." Tada on posramljeno prestane, a Babett u njegovo ime obea: "Idui put ispriat e
neto drugo, koliko samo knjiga kod kue ima!" To mu je odgovaralo i on odlui da e
izvrsno udovoljiti njihovoj elji.
U meuvremenu je nebo izgubilo svoj posljednji modri odsjaj, a na zagasitom je crnilu plutala
zvijezda.
"Sada stvarno morate poi", upozorila je Babett, a one su se ustale, protresle i popravile
pletenice i pregae, jedna drugoj kimnule glavom i otile, jedne kroz stranja dvorina
vrataca, druge kroz hodnik i kuni ulaz.
Karl Bauer takoer je zaelio laku no i popeo se u svoju sobu, u isti mah i zadovoljan i ne,
nejasnih osjeaja. Jer ma koliko ogrezao u mladalakoj oholosti i akim ludostima, ipak je
primjeivao da se u krugu tih novih poznanica ivjelo ivotom drukijim od njegova i da su
skoro sve te djevojke bile vrstim sponama povezane sa ivahnom svakodnevicom i u sebi
nosile snage i poznavale stvari koje su njemu bile strane poput bajke. Stoga je nakanio, ne bez
odreene sitne istraivake umiljenosti, to dublje zaviriti u zanimljivu poeziju tog naivnog
ivota, u taj svijet praiskonskog
101
pukog duha, jezovitih pria i vojnikih pjesama. No ipak je osjeao daje taj svijet u nekim
stvarima silno nadmoan njegovu svijetu i bojao se svakovrsna nasilja i ugnjetavanja.
Isprva se, meutim, nije nazirala takva opasnost, a i veernja sijela sluavki bivala su sve
kraa, jer su ve duboko zali u zimu, i premda je jo bila blaga ljudi su svakoga dana
oekivali snijeg. Pa ipak, Karl je jo naao priliku da se rijei obveze i ispria priu. Bila je to
pria o Zundelheineru i Zundelfriederu koju je proitao u krinjici1, i ona je naila na nemalo
odobravanje. Pouku s kraja prie bio je izostavio, ali je nekakvu pouku dodala Babett prema
vlastitoj potrebi i mogunosti. Djevojke su, osim Gret, neizmjerno hvalile pripovjedaa,
naizmjence ponavljale glavne prizore i usrdno ga molile da i idui put ispripovijeda neto
slino. To je i obeao, no ve iduega dana tako je zahladilo da se na stajanje na otvorenom
nije moglo ni pomisliti; poslije su ga s nadolaskom Boia zaokupile neke druge misli i
radosti.
Svake je veeri za svoga oca rezbario tabakeru, a zatim i prikladan stih na latinskom. No stihu
nikako nije uspijevao podariti onu klasinu plemenitost bez koje latinski dvostih uope ne
moe stajati na nogama, pa je na kraju krupnim kitnjastim slovima na poklopcu napisao samo
"ivio!", noiem za rezbarenje izvukao je
1 Schatzkastlein des Rheinischen Hausfreundes, naslov zbirke anonimnih pria u izdanju
Johanna Petera Hebela, opisuje vragolaste zgode brae Zundelheinera i Zundelfriede-ra.
(prim. prev.)
102
crte i kutijicu uglaao plovucem i voskom. Potom je zadovoljno otputovao na praznike.
Sijeanj je bio hladan i vedar, a Karl je, im bi ulovio slobodan trenutak, odlazio na klizanje.
Tu je jednoga dana izgubio i onaj ostatak zamiljene ljubavi prema lijepoj graanskoj
djevojci. Njegovi prijatelji udvarali su joj se stotinama malih kavalirskih udvornosti, a on je
jasno vidio kako se prema svima odnosila s istom hladnom, pomalo obijesnom uljudnou i
vrckavou. No jednom se odvaio i pozvao ju na klizanje, a da pritom nije ni previe
pocrvenio ni zamuckivao, no srce mu je ipak jae tuklo. Stavila je svoju malenu lijevu ruku u
mekoj konoj rukavici u njegovu promrzlu desnicu, otisnula se s njim na led i jedva da je
prikrivala koliko su ju zabavljali njegovi bespomoni pokuaji galantne konverzacije. Na
kraju se od njega odvojila lagano se zahvalivi i kimnuvi glavom, a odmah potom uo je
kako se s prijateljicama, od kojih su neke lukavo pogledavale prema njemu, tako zlobno
hihoe kako to znaju samo lijepe i razmaene djevojice.
To je u njemu prelilo au, pa je svoj ionako patvoreni ljubavni zanos s gnuanjem odbacio i
poeo uivati u tome da derite, kako ju je sada zvao, ubudue vie ne pozdravlja ni na
klizalitu ni na ulici.
Svoju radost zbog odbacivanja nedostojnih okova bezline ljubavne udvornosti nastojao je
izraziti, a moda i uveati, odlazei s nekolicinom odvanih drugova u veernje pustolovine.
Rugali su se redarstvenicima,
103
kucali na osvijetljene prozore u prizemlju, povlaili uzice na kunim zvoncima, a u elektrine
prekidae uglavljivali krhotine ibica, izluivali privezane pse uvare, a u zabaenim ulicama
u predgrau zvidanjem, abicama i petardama plaili djevojke i ene.
U tim je pothvatima u zimskom veernjem mraku Karl Bauer neko vrijeme uivao; vesela
oholost i istodobno tjeskobna grozniavost doivljaja inili su ga bijesnim i smionim i u
njemu izazivali divno lupanje srca koje nikomu nije priznavao, ali je u njem uivao kao u
opojnosti. Poslije bi kod kue jo dugo svirao violinu ili itao napete knjige i podsjeao je sam
sebe na viteza pljakaa koji se vratio s razbojnikoga pohoda, obrisao sablju, objesio ju na
zid i ugao lu da mirno svijetli.
No kako se u tim veernjim pohodima malo-po-malo sve uvijek svodilo na iste nepodoptine i
zabave, a nikada se nisu dogaale one potajice oekivane prave pustolovine, uitak mu je
postupno omrznuo i on se stao sve vie i vie povlaiti iz obijesnog drutva. A upravo one
veeri kada je posljednji put sudjelovao i bio ve napola odsutan duhom, ipak mu se neto
moralo dogoditi.
Njih etiri djeaka trkarala su ulicom Bruhel, igrala se malim tapovima za etnju i smiljala
vragolije. Jedan je na nosu imao limeni cviker, a sva etvorica nosila su eire i kape obijesno
naherene na potiljak. Poslije nekog vremena pretekne ih uurbana sluavka prohujavi pokraj
njih s velikom koarom objeenom o
104
ruku. Iz koare je visio dugaak komad crne vrpce i as bi veselo zaleprao, as zaprljanim
krajem dotaknuo tlo.
Ne mislei pritom zapravo ni na to, Karl Bauer iz oholosti primi vrpcu i vrsto ju stisne. Dok
se mlada sluavka bezbrino udaljavala, vrpca se sve vie i vie odmatala, a djeaci se stadoe
zlurado smijati. Djevojka se tada okrenu, lijepa, mlada i plavokosa, i u hipu se stvori ispred
djeaka koji su pucali od smijeha te Baue-ru prilijepi pljusku, na brzinu pokupi izgubljenu
vrpcu i pouri svojim putem.
Sada su se djeaci stali rugati kanjenom Karlu, no on se uutio i na prvom uglu ulice od njih
se na brzinu rastao i otiao.
Bilo mu je neobino oko srca. Djevojka ije je lice vidio samo na trenutak u polumranoj ulici
doimala se vrlo lijepom i milom, a udarac od njezine ruke, ma koliko ga se stidio, vie gaje
blaio nego bolio. Pri pomisli daje tom dragom stvorenju priredio glupu djeaku psinu i daje
sada zacijelo na njega ljuta i smatra ga priprostim lakrdijaem, zapekla gaje savjest i obuzeo
stid.
Polako se vraao kui i na strmom stubitu ovaj put nije zazvidao pjesmicu, ve se tiho i
potiteno popeo u sobu. Pola sata prosjedio je u mranoj i hladnoj sobi ela prislonjena na
prozorsko staklo. Zatim je izvukao violinu i svirao sve odreda njene, stare pjesme iz svoga
djetinjstva, medu njima neke koje ve etiri ili pet godina nije zapjevao ni zasvirao. Mislio je
na sestru i vrt njihove kue, na stablo kestena i crvene dragoljube
105
na verandi, i na majku. A kada je potom umoran i zbunjen legao u krevet, a nije mogao
odmah zaspati, prkosnomu se pustolovu i ulinom heroju dogodilo daje sasvim tiho i njeno
zaplakao i prigueno jecao sve dok nije utonuo u san.
Karl je sada medu svojim dosadanjim veernjim pustolovima doao na glas kao kukavica i
dezerter jer vie nije sudjelovao u pohodima. Umjesto toga itao je Don Car los a, pjesme
Emanuela Geibela i Biernatzkijev Otok brodolomaca2, poeo pisati dnevnik i jo vrlo rijetko
koristio uslunost dobre Babett.
Ona je pak stekla dojam da s mladiem neto zasigurno nije u redu, a kako je ve na sebe
preuzela skrb o njemu, jednoga se dana pojavila na vratima njegove sobe da izvidi to je
posrijedi. Nije dola praznih ruku, ve je donijela lijep komad kobasice i zahtijevala daju Karl
istog asa pred njom pojede.
"Ma pusti, Babett", rekao je, "sada ba nisam gladan."
Ona je meutim smatrala da bi mladi ljudi morali u svako doba moi jesti i nije popustila sve
dok joj nije ispunio elju. Svojedobno je neto naula o preoptere-enosti gimnazijske
mladei, no nije znala koliko se njezin tienik uvao bilo kakvog premaranja uenjem. Sada
je u zamjetnu smanjenju njegova teka vidjela poetak bolesti, stala mu drati prodike, potanko
se raspitivala o tome kako se osjea, a na kraju mu ponudila prokuano narodno sredstvo za
ienje crijeva. Tu se Karl
2 Die Hallig, oder die Schiffbriichingen aufdem Eiland in der Nordsee, roman manje
poznatoga njemakog pisca JohannaChristoshaBiernatzkoga iz prve polovice 19. st. (prim.
prev.)
106
morao nasmijati, pa joj je objasnio daje posve zdrav i da njegov smanjeni tek potjee od
raspoloenja ili zlovolje. To je odmah shvatila.
"Vie te gotovo nikada ne ujem zvidati", rekla je ivahno, "a nitko ti nije umro. Reci mi,
nisi se valjda zaljubio?"
Karl nije mogao prikriti daje lagano porumenio, no tu je sumnju ljutito odbio tvrdei da mu ne
nedostaje nita drugo doli malo razonode jer mu je dosadno.
"Onda odmah znam neto za tebe", uskliknu Babett veselo. "Sutra je vjenanje malene Lies iz
Donje krme. Ve dugo je zaruena s nekim radnikom. ovjek bi pomislio daje mogla nai i
bolju priliku, ali taj mukarac nije lo, a novac sam po sebi ne ini ovjeka sretnim. Na to
vjenanje mora doi, Lies te ve pozna, a svi se raduju kada doe i pokae da nisi odve
ohol. Anna iz Zelenoga stabla i Gret iz Biskupskoga kutka takoer e doi, no inae nee biti
mnogo ljudi. Tko bi sve to platio? Bit e to skromna svadba, u kui, bez sveanog objeda i
plesa i tomu slinoga. I bez toga ovjek moe biti zadovoljan."
"Ali ja ipak nisam pozvan", rekao je Karl dvou-mei se, jer ga to uope nije privlailo. Babett
se samo nasmijala.
"Kojeta, za to u seja ve pobrinuti, a uostalom rije je samo o jednom ili dva sata naveer.
Upravo mi je palo napamet ono najbolje! Ponijet e violinu. - Ta zato ne bi! Ah, glupi
izgovori! Ponijet e ju, vrijedi, to e unijeti malo ivosti, a i ljuc|i e ti biti zahvalni."
107
Nije dugo potrajalo i mladi je gospodin obeao.
Iduega je dana Babett predveer dola po njega; bila je odjevena u dobro uuvanu sveanu
haljinu iz svojih mlaih dana koja ju je silno sputavala i grijala, i bila je sva ustreptala i
rumena u licu radosno iekujui poetak sveanosti. Nije dopustila da se Karl preodjene, ve
samo da stavi ist ovratnik, a izme mu je, usprkos svojoj sveanoj opravi, ietkala im ih je
obuo. Zatim su zajedno poli u siromanu kuicu u predgrau gdje je mladi brani par
unajmio sobicu s kuhinjom i malenom lonicom. Karl je ponio violinu.
Hodali su polako i oprezno jer je od juer zatopli-lo i snijeg je kopnio, a tamo su ipak htjeli
stii istih izama. Babett je pod rukom nosila ogroman i masivan kiobran, a crvenosmeu
opravu objema je rukama drala visoko podignutu, no to nije veselilo Karla koji se pomalo
stidio da ga vide u njezinu drutvu.
U vrlo skromnom, gipsom obijeljenom dnevnom boravku upravo vjenanih mladenaca sjedilo
je oko jelova, uredno prostrta kuhinjskoga stola sedam ili osam uzvanika, osim samoga para
jo dvoje mladoenjinih kolega i nekoliko sestrini ili prijateljica mlade ene. Za sveani
objed poslueno je svinjsko peenje sa salatom, zatim se na stolu nala torta, a na podu pored
stola dva velika vra piva. Kada je Babett dola s Karlom svi su se ustali, domain se dvaput
srameljivo naklonio, a govoru vjetija supruga na sebe je preuzela pozdravljanje i
predstavljanje i svaki se gost rukovao s pridolima.
108
"Posluite se kolaem", rekla je domaica. Mu je utke stavio na stol dvije nove ae i
natoio pivo.
Prilikom upoznavanja, budui da jo nije bilo upaljeno svjetlo, Karl nije prepoznao nikoga
osim Gret iz Biskupskoga kutka. Na Babettin je mig kovanicu zamotanu u papir, koju mu je
prije toga dala Babett, spustio domaici u ruku estitajui joj. Tada su mu pri-maknuli stolicu
i on sjedne ispred svoje ae piva.
U tom trenutku trgne se ugledavi pored sebe lice mlade sluavke koja ga je nedavno
oamarila u ulici Bruhel. inilo se da ga ne prepoznaje, jer gaje ravnoduno gledala u lice, a
na domainov prijedlog da svi zajedno nazdrave, ljubazno mu je pruila svoju au. To ga je
donekle umirilo i Karl se odvai izravno ju pogledati. U posljednje je vrijeme svakodnevno
mislio na to lice koje je samo jednom nakratko vidio i poslije nikada vie, a sada se udio
kako je izgledala drukije. Bila je blaa i njenija, pa i malo vitkija i laka nego njezina slika
koju je Karl nosio u sebi. Ali nije bila manje lijepa i bila je jo mnogo ljupkija i uinila mu se
jedva neto starijom od njega.
Dok su ostali, napose Babett i Anna, ivahno razgovarali, Karl nije znao to bi rekao, pa je
utei samo sjedio, vrtio u ruci au piva ne skidajui oiju s mlade plavojke. Gotovo da se
uplaio pri pomisli koliko je samo esto udio poljubiti ta usta, jer to ju je due gledao, ta mu
se pomisao inila sve teom i smionijom, pae sasvim nemoguom.
109
Karl se pokunjio i neko vrijeme sjedio utljiv i ne-veseo. Tada ga Babett pozove da zasvira na
violini. Mladi se prvo malo opirao i nekao, zatim je dohvatio kutiju, malo trzao i ugaao
ice, a onda zasvirao omiljenu pjesmu koju je, iako previsoko intoniranu, cijelo drutvo
odmah prihvatilo.
Time je led bio probijen i oko stola je zavladalo buno veselje. Gostima je pokazana i nova
novcata malena stajaa svjetiljka koju su napunili uljem i upalili. Pjesma za pjesmom
odzvanjala je sobom, stigao je i nov vr piva, a kada je Karl Bauer zasvirao jedan od rijetkih
plesova koje je znao, u trenu su se skoila tri para i smijui se zaplesala u preuskoj prostoriji.
Oko devet sati gosti su se poeli razilaziti. Plavokosa djevojka jednu je ulicu ila zajedno s
Karlom i Babett, a on se odvaio s djevojkom povesti razgovor.
"Gdje ste ovdje na slubi?" upitao je bojaljivo.
"Kod trgovca Kolderera, u Slanoj ulici na uglu."
"A, tako."
"Da."
"Da zbilja. Tako..."
Zatim je zavladala dua stanka. No on je riskirao i jo jednom zapoeo.
"Jeste li ve dugo ovdje?"
"Pola godine."
"Sve mislim kao da sam vas ve negdje vidio."
"Ali ne i ja vas."
"Jednom naveer, u ulici Bruhel, zar ne?"
"Ne znam za to. Ta ne moe se ovjek zagledavati u sve ljude na ulici."
110
Odahnuo je sav sretan to u njemu nije prepoznala nekadanjega zlotvora; ve je bio odluio
moliti ju za oprost.
Sada je stigla do ugla svoje ulice i zastala da se pozdravi. Pruila je Babett ruku, a Karlu ree:
"Onda, zbogom, gospon student. I hvala lijepo!"
"A za to?"
"Za glazbu, lijepu glazbu. Dakle, laku no oboma."
I upravo kada se htjela okrenuti, Karl joj prui ruku, a ona ju ovla primi. Potom se udalji.
Kada je poslije na stubinom odmoritu Babett zaelio laku no, ona ga upita: "I, je li bilo
lijepo ili ne?"
"Bilo je lijepo, predivno, kako da ne", rekao je sretno, zadovoljan stoje bilo tako mrano jer je
osjeao kako mu topla krv navire u lice.
Dani su postajali dui. Bivalo je sve toplije i sve modrije, ak se i u najskrovitijim jamama i
dvorinim zakutcima topio stari sivi led, a za svijetlih je popodne-va zrakom ve strujala
slutnja ranog proljea.
Sada je i Babett ponovno otvorila svoj veernje dvorino sijelo pa je, kad god bi vrijeme
doputalo, sjedila ispred podrumskoga kolnog ulaza razgovarajui sa svojim prijateljicama i
tienicama. Karl se meutim nije vie druio s njima, ve je plovio u sanjarskim oblacima
svoje zaljubljenosti. U sobici je prestao uzgajati vivarij, a vie se nije bavio ni rezbarenjem ni
stolarijom.
111
No zato je nabavio par eljeznih utega pretjerane veliine i teine, i kada sviranje na violini
nije pomagalo, s njima je do iznemoglosti vjebao eui po sobici gore--dolje.
Tri ili etiri puta ponovno je na ulici sreo plavokosu mladu sluavku i svaki mu se put uinila
jo milijom i ljepom. Ali s njom vie nije razgovarao niti je za to vidio ikakva izgleda.
A onda se jednoga nedjeljnog popodneva, prve nedjelje u oujku, dogodilo da je na izlasku iz
kue iz malenoga dvorita zauo glasove okupljenih djevojaka i ponesen iznenadnom
znatieljom stao uz pritvorena vrata te virio kroz prorez. Vidio je Gret i veselu Mar-gret iz
knjigovenice kako sjede, a iza njih glavu svije-tloplave kose koja se u tom trenutku lagano
podignula. Karl u njoj prepozna svoju djevojku, plavokosu Tinu, i od vesela je zaprepatenja
prvo morao duboko udahnuti i pribrati se prije nego je otvorio vrata i priao drutvu.
"Ve smo pomislile daje gospodin moda postao preponosan", uzviknu Margret smijui se i
prva mu prui ruku. Babett mu priprijeti prstom, ali mu odmah oslobodi mjesto i pozove ga da
sjedne. Zatim su ene nastavile zapoete razgovore. No im je uzmogao, Karl je napustio
svoje sjedalo i neko vrijeme etao dok se nije zaustavio pokraj Tine.
"Tako, i vi ste tu?" upitao je tiho.
"Naravno, zato da ne? Uvijek sam vjerovala da ete jednom doi. Vi sigurno stalno uite."
112
"O, pa to s uenjem i nije tako strano, to se da rijeiti. Da sam barem znao da ste tu, sigurno
bih doao."
"Joj, nemojte s takvim komplimentima!"
"Ali to je istina, posve sigurno. Znate, onda na vjenanju bilo je vrlo lijepo."
"Da, vrlo zgodno."
"Jer ste vi tamo bili, samo zato."
"Nemojte takvo to govoriti, vi se samo alite."
"Ne, ne. Nemojte mi zamjeriti."
"Zato zamjeriti?"
"Ve sam se bojao da vas nikada vie neu vidjeti."
"Da, i onda?"
"Onda - onda vie ne znam to bih uinio. Moda bih skoio u vodu."
"O da, bilo bi teta za kou, mogla bi se smoiti."
"Da, vama bi bilo samo do smijeha."
"To pak ne. Ali vi priate takve stvari koje bi ovjeka mogle posve zbuniti. Pazite to govorite
jer bih vam jo mogla povjerovati."
"To i smijete uiniti, ja drukije i ne mislim."
Tad ga nadjaa opori Gretin glas. Kretavo i ja-dikujui priala je dugaku i stranu
pripovijest o nekom zlu gospodaru koji se bijedno ophodio sa sluavkom, i loe ju hranio, a
kada se razboljela, jednostavno ju je otpustio. I tek to je zavrila priu, stadoe sve ostale
buno i ustro govoriti uglas sve dok ih Babett nije opo-menula da se smire. U aru rasprave
Tinu je njezina prva susjeda primila rukom oko struka, pa je Karl Bauer shvatio da zasad
mora odustati od daljnjega razgovora.
113
Nije vie prilazio radi novog zbliavanja, ali je strpljivo ekao sve dok poslije gotovo dva sata
Margret nije dala znak za polazak. Ve se smrailo i postalo je hladno. Karl se na brzinu
pozdravio i urno udaljio.
Kada se etvrt sata poslije u blizini svoje kue Tina opratala od posljednje pratiteljice i djeli
puta ila sasvim sama, najednom iza nekog javora pred njom iskrs-nu latinski ak i pozdravi
ju uljudno i plaho. Malo se uplaila i gotovo ga srdito pogledala.
"Ma to hoete vi tu?"
Tada primijeti daje mladi posve prestraen i blijed, pa prilino ublai i pogled i glas.
"No dakle, to vam je?"
Strano je mucao jedva izgovarajui ita razgovijetno. Ipak je razumjela to eli rei, a
razumjela je i da on to ozbiljno misli, i tek to je vidjela mladia tako joj bespomono
preputenog, ve se nad njim saalila, ne osjetivi, dakako, zbog toga nita manje ponosa i
radosti zbog svoga trijumfa.
"Ne inite gluposti", govorila mu je dobroduno. A uvi da mu glas gue suze, ona doda:
"Drugi put emo razgovarati, sada moram kui. Ne smijete biti tako uzbueni, zar ne? Onda,
do vienja!"
Rekavi to, hitro se udalji kimajui glavom, a on je odlazio polako, vrlo polagano dok je sve
jae padao mrak i napokon se posve pretvorio u tamu i no. Hodao je ulicama i trgovima,
pokraj kua, visokih zidina, vrtova i zdenaca to meko ubore, do polja izvan grada pa natrag,
ispod svodova gradske vijenice i do gornjega sajminog trga, no sve se promijenilo i
pretvorilo
114
u nepoznatu zemlju iz mate. Volio je djevojku i to joj je rekao, a ona je prema njemu bila
ljubazna i rekla mu "dovienja"!
Dugo je tumarao uokolo, a kako mu je postalo hladno, ruke je zavukao u depove hlaa. Kada
je skrenuvi u svoju ulicu podignuo pogled, prepoznao mjesto i probudio se iz sna, stao je, ne
marei za kasni veernji sat, glasno i prodorno zvidati. Sve je odjekivalo ulicom ve
utonulom u no i utihnulo je tek u prohladnome hodniku kue udovice Kusterer.
Tine je mnogo razmiljala u to e se sve to razviti, svakako vie od njega zaljubljenoga koji u
groznici iekivanja i slatkom uzbuenju nije stizao misliti. I to se vie vraala na protekle
dogaaje i o njima razmiljala, to je ljepukastom mladiu nalazila manje zamjerki; takoer
joj je bio nov i divan osjeaj znati da je jedan tako uglaen i obrazovan, usto jo i neiskvaren
mladi zaljubljen u nju. Ipak nijednog trenutka nije pomiljala na ljubavnu vezu koja bi joj
mogla donijeti samo neprilike ili ak tetu i ni u kom sluaju nije mogla voditi dobrom cilju.
S druge pak strane nije eljela grubim ili dapae nikakvim odgovorom povrijediti sirotoga
djeaka. Najradije bi ga napola sestrinski, napola majinski odbila sve kroza smijeh i alu.
Djevojke su u tim godinama ve zrelije i u sebe sigurnije nego djeaci, a osobito je
115
sluavka, koja zarauje vlastiti kruh, u pitanjima ivotne mudrosti kudikamo naprednija od
svakoga uenika ili brucoa, pogotovo ako je ovaj zaljubljen i bezvoljno preputen njezinim
prosudbama.
Misli i odluke zabrinute djevojke dva su se dana neprestance kolebale. I koliko god bi esto
dola do zakljuka daje najbolje strogo i jasno ga odbiti, toliko se esto protivilo njezino srce
koje u mladia nije dodue bilo zaljubljeno, ali mu je bilo privreno nekom suutno
dobrostivom naklonou.
Na posljetku je uinila ono to veinom ljudi uine u takvim prilikama: svoje je odluke vagala
toliko dugo dok se takorei nisu potroile i zajedno ponovno predstavljale ono isto
sumnjiavo kolebanje kao i na samom poetku. A kada je dolo vrijeme za djela, nije uinila
ni izgovorila nijednu rije od svega unaprijed smiljenoga i odluenoga, ve se posvema
prepustila trenutku, ba kao i Karl Bauer.
Susrela gaje tree veeri u blizini svoje kue, dobivi prilino kasno jo jedan izlazak.
Skromno ju je pozdravio i izgledao vrlo pokunjeno. Dvoje mladih stajalo je suelice ne
znajui to bi jedno drugom rekli. Tine se bojala da ju netko ne vidi i brzo se povukla u
otvoren, mraan kolni ulaz, a Karl ju je plaljivo slijedio. U pokrajnjoj staji konji su strugali
kopitima, a u jednom od susjednih dvorita ili vrtova neki je neiskusni diletant iskuavao
poetnike hvatove na flauti.
"Uh, to ovaj pisti!" ree Tine tiho i usiljeno se nasmija.
116
"Tino!"
"Da, molim?"
"Ah, Tino..."
Plahi mladi nije znao to e od nje uti, no inilo mu se da se plavokosa djevojka nije na
njega nepomirljivo naljutila.
"Tako si draga", proaptao je i istog se trenutka uplaio to joj je bez pitanja rekao ti.
Malo je oklijevala s odgovorom. Tada on, glave posve ispranjene i smuene, posegnu za
njenom rukom uinivi to tako plaho i drei ju za ruku tako bojaljivo labavo i moleivo, da
ga nije mogla zaslueno ni ukoriti. tovie, nasmijeila se i slobodnom je lijevom rukom
sirotoga ljubavnika njeno pogladila po kosi.
"Ne ljuti se na mene?" upitao je blaeno potresen.
"Ne, djeae, mali moj", nasmije se Tine sada ljubazno.
"Ali sada moram poi, kod kue me ekaju. A moram jo i po kobasicu."
"Zar ne smijem s tobom?"
"Ne, to ti pada na pamet! Kreni ispred mene i ravno kui, da nas netko ne vidi zajedno."
"Onda laku no, Tino."
"Da, poi sada. Laku no."
tota je jo htio upitati i zamoliti, no sada vie nije na to mislio i poao je sretan, koraka
mirna i laka kako daje poploana gradska ulica meka tratina, oiju slijepih i prevrnutih kao da
dolazi iz neke zasljepljujue
117
svijetle zemlje. Jedva da je s njom neto prozborio, ali joj je rekao ti i ona njemu, drao ju je
za ruku, a ona mu je pogladila kosu. To mu se inilo vie nego dovoljnim, i jo je nakon
mnogo godina, kad god bi se sjetio te veeri, osjeao kako mu srea i zahvalna dobrota
ispunjaju duu poput zrake svjetlosti.
No Tine, naknadno razmiljajui o zgodi, nikako nije shvaala kako se to zbilo. Ipak je dobro
osjeala da je Karl te veeri doivio sreu i da joj je na tome zahvalan, a nije ni zaboravila
njegovu djeju srameljivost, pa na posljetku u svemu to se dogodilo nije nalazila veeg zla.
Pametna je djevojka ipak znala daje od sada odgovorna za tog sanjara, pa je nakanila na
zapoetoj ga niti to blae i to sigurnije izvesti na pravi put. Jer i sama je, ne tako davno,
bolno iskusila daje prva ovjekova zaljubljenost, ma koliko bila sveta i lijepa, tek pripomo i
zaobilazni put. Sada se nadala da e djeaku pomoi da bez nepotrebne boli prevlada to
stanje.
Idui susret dogodio se tek u nedjelju kod Babett. Tamo je Tine ljubazno pozdravila
gimnazijalca, s mjesta mu jednom ili dvaput smijeei se kimnula, vie ga puta uvukla u
razgovor i inae ostavljala dojam kao da s njim nije u drukijim odnosima nego prije. No za
njega je svaki njezin osmijeh bio neprocjenjiv dar, a svaki pogled plamen koji ga obavija
sjajem i arom.
Nekoliko dana poslije Tine je s mladiem napokon jasno progovorila. Bilo je to popodne
poslije kole, Karl je ponovno u tom kraju vrebao u blizini njezine
118
kue, a njoj se to nije svidjelo. Kroz omanji vrt povela gaje u drvarnicu iza kue gdje je
mirisalo na piljevinu i suhu bukovinu. Tamo gaje ukorila, napose mu zabra-nivi uhoenje i
vrebanje i jasno ga pouila to se prilii zaljubljenu mladiu njegova kova.
"Vidi me svaki put kod Babett, i odatle me uvijek moe pratiti ako eli, ali samo do tamo
dokle i ostali idu, ne cijelim putem. Sam ne smije ii sa mnom, a ne bude li pred drugima
pazio i znao se svladavati, sve e poi po zlu. Ljudi posvuda imaju oi, i gdje vide dim,
odmah viu vatra."
"Da, ali ako sam tvoj dragi", podsjetio ju je Karl pomalo plano. Nasmijala se.
"Moj dragi! to sad to znai! Reci to samo Babett ili svom ocu, ili profesoru! Ti si meni vrlo
drag i ne elim prema tebi biti nepravedna, no prije nego bi mi mogao biti dragi, morao bi
prvo biti svoj gospodar i jesti vlastiti kruh, a do tada je jo mnogo vremena. U meuvremenu,
ti si jednostavno zaljubljeni kolarac, a da ti nisam sklona ne bih s tobom o tome uope
razgovarala. No zbog toga ne treba biti alostan, to nee popraviti stvar."
"A to da uinim? Nisam li ti drag?"
"O maleni! Ta ne radi se o tome. Samo treba biti razuman i ne traiti ono to u svojim
godinama ne moe dobiti. Bit emo dobri prijatelji i malo priekati, a s vremenom e stvari
doi na svoje mjesto."
"Misli? Vidi, neto sam ti ipak htio rei."
"A to?
119
I
"Naime..."
"Ta govori ve jednom!"
"... ne bi li mi htjela dati i poljubac."
Promatrala je njegovo pocrvenjelo lice stoje nesigurno izustilo pitanje, i njegova djeaka,
lijepa usta, i na trenutak joj se uinilo gotovo doputenim ostvariti mu elju. No odmah samu
sebe prekori i strogo odmahnu glavom.
"Poljubac? A radi ega?
"Tek tako. Ne mora se ljutiti."
"Ne ljutim se. Ali ni ti ne mora biti drzak. Jednom emo poslije o tome ponovno razgovarati.
Jedva da me pozna i ve bi se ljubio! S tim se stvarima ne treba igrati. Hajde, budi sada
dobar, u nedjelju u te ponovno vidjeti, a tada bi mogao ponijeti i svoju violinu, zar ne?"
"Da, rado."
Otpravila ga je i gledala za njim kako odlazi zamiljeno i pomalo neveselo. inilo joj se daje
on ipak dobar momak i da ga ne smije previe povrijediti.
Premda su Tinine opomene za Karla bile gorak zalogaj, ipak ih je potivao i nije se loe
vladao. Dodue, njegove su predodbe o voljenoj osobi bile donekle drugaije i isprva je bio
prilino razoaran, no uskoro je otkrio staru istinu daje vie radosti u davanju nego u
uzimanju i daje vee blaenstvo i ljepota ljubiti negoli biti ljubljen. To to svoju ljubav nije
morao skrivati i stidjeti je se, ve je vidio daje priznata, premda isprva
ne i nagraena, dalo mu je osjeaj zadovoljstva i slobode i izdignulo ga iz uskoga kruga
njegova dosadanjeg beznaajnog ivota u vii svijet velikih osjeaja i ideala.
Na djevojakim okupljanjima sada je svaki put odsvirao na violini nekoliko pjesmica.
"To je samo za tebe, Tino," rekao joj je poslije, "jer ti inae nita ne mogu dati i za ljubav
uiniti."
Proljee se bliilo i najednom je bilo tu, sa utim lijepim katama na njeno zelenim livadama,
s dubokom modrinom dalekih umovitih planina, s tankom koprenom mladoga lia u
kronjama i pticama selica-ma to se vraaju. Domaice su stavljale lonce sa zum-bulima i
pelargonijama na zeleno obojene police za cvijee ispred prozora. Mukarci su oko podneva
probavljali svoj objed stojei ispred kunih vrata u kratkim rukavima, a naveer su vani mogli
kuglati. Mladi su ljudi postajali nemirni, zaneseniji i stali se zaljubljivati.
Jedne nedjelje to je osvanula blago modra i nasmijeena iznad ve zelene rijene doline pola
je Tine u etnju s prijateljicom. Htjele su sat vremena proetati do Emanuelova dvorca, jedne
ruevine u umi. Ali kada su, ve izvan grada, prolazile pokraj vesele vrtne restauracije u
kojoj je odzvanjala glazba, a na okruglom se podiju od tratine plesao lagani valcer, uspjele su
se dodue othrvati iskuenju, ali polako i oklijevajui, a kada se cesta savila u luku, a u zavoju
jo jednom do njih
120
121
dopro onaj slatki zvuk ve udaljene glazbe, one jo vie uspore hod, i na kraju vie uope nisu
hodale, ve su se naslonile na ogradu i sluale, a kad su nakon nekog vremena ponovno
skupile snagu za hodanje, veselo je eznutljiva glazba bila jaa od njih i prizvala ih natrag.
"Stari Emanuelov dvorac nee nam pobjei", rekla je prijateljica i time su se obje utjeile te
rumene u obrazima i oborenih pogleda ule u vrt u kojem se kroz mreu granja i smolastih
kestenovih pupoljaka nebo jo modrije smijeilo. Bilo je to predivno poslijepodne, a kada se
Tine predveer vraala u grad, nije bila sama, ve ju je ljubazno pratio snaan, naoit
mukarac.
Ovaj put Tine je naila na pravoga. Bio je stolarski pomonik i nije morao predugo ekati ni s
majstorskim ispitom ni sa enidbom. Govorio je u naznakama i nemuto o svojoj ljubavi, a
jasno i teno o svojim prilikama i izgledima. Pokazalo se daje Tinu, dok se jo nisu poznavali,
ve nekoliko puta vidio, da ju je iskreno elio i da mu nije bilo samo do prolazna ljubavna
zadovoljstva. Tjedan dana viala ga je svakodnevno i svakim joj je danom bivao sve drai,
istodobno su razgovarali o svem potrebnom, a onda se sloili i jedno pred drugim i pred
svojim poznatima nastupili kao zarunici.
Prvotno sanjalako Tinino uzbuenje zamijenila je tiha, gotovo sveana srea zbog koje je na
trenutak sve zaboravila, pa i jadnoga uenika Karla Bauera koji ju je cijelo to vrijeme
uzaludno ekao.
122
**
Kada joj je zapostavljeni mladi ponovno doao na pamet bilo joj ga je toliko ao da je u prvi
mah pomislila kako e mu tu novost jo neko vrijeme tajiti. No onda joj se ipak uinilo da to
nije dobro ni doputeno, i to je vie o tom razmiljala, inilo joj se sve teim. Strepila je od
toga da s njim, koji nita ne sluti, posve otvoreno razgovara, a ipak je znala daje to jedini
valjani put. Tek sad je uvidjela koliko je opasna bila njezina dobronamjerna igra s tim
djeakom. Neto se svakako moralo dogoditi prije nego mladi od drugih sazna za njezinu
novu vezu. Nije htjela da o njoj loe misli. Osjeala je, mada ne znajui jasno, da je mladiu
pruila prvi okus i slutnju ljubavi i da bi ga spoznaja o prevare -nosti povrijedila, a doivljaj u
njemu zatrovala.
Na kraju je u posvemanjoj zbunjenosti otila k Babett koja, dodue, i nije bila najpozvanija
suditi o ljubavnim pitanjima. Znala je, meutim, daje Babett voljela svoga latinskog aka i o
njemu skrbila, pa je tako radije htjela podnijeti njezin prijekor negoli znati da je zaljubljeni
mladi ostavljen sam bez zatite.
Prijekor nije izostao. Pozorno i bez rijei sasluavi cijelu djevojinu pripovijest, Babett srdito
lupi nogom o pod i stade ju ogoreno grditi.
"Ne uljepavaj stvari!" izgalami se na nju. "Jednostavno si ga vukla za nos i njime, Bauerom,
besramno se poigrala, nita drugo."
123
"Grdnja nee mnogo pomoi, Babett. Vidi, da mi je bilo samo do zabave, tada ne bih
dotrala ovamo k tebi i priznala. Nije mi bilo tako lako."
"Je li? I to sad misli? Tko bi sada trebao pokuati kau? Moda ja? Pa ipak sav teret ostaje
na djeaku, jadan on."
"Da, ao mi gaje. Ali sluaj me. Mislim da u sad s njim porazgovarati i sve mu sama rei, ne
elim se tedjeti. Samo sam htjela da za to zna kako bi poslije mogla na njega pripaziti ako
ga bude previe muilo. Naime, ako hoe...?"
"Zar mogu drukije? Ludo dijete, moda iz ovoga neto naui kada je rije o tatini i
izigravanju Boga. Ne bi bilo naodmet."
Posljedica toga razgovora bila je daje stara sluavka jo istoga dana upriliila sastanak njih
dvoje u dvoritu, a da Karl nije slutio da ona ita zna. Padala je veer, a komadi neba nad
malim dvoritem ario se slabanim zlatnim sjajem. No u kutu ulaznih vrata bilo je mrano i
tamo nitko nije mogao vidjeti dvoje mladih.
"Moram ti neto rei, Karl", zapoe djevojka. "Danas se moramo oprostiti. Svemu jednom
doe kraj."
"Ali emu..., zato?"
"Jer sad imam zarunika."
"Ima..."
"Smiri se i prvo me posluaj. Vidi, bila sam ti draga i nisam te htjela otpraviti samo tako. Ali
sam ti odmah rekla da me zbog toga ne smije smatrati svojom dragom, zar ne?"
124
Karl je utio.
"Zar ne?
"No, da."
"Sada to moramo okonati, i nemoj to uzeti k srcu; ulica je puna djevojaka, a ja nisam jedina
niti sam za tebe ona prava, tebe koji studira i poslije e biti gospodin, a moda i doktor."
"Ne, Tino, ne govori to!"
"Ali tako je i nikako drugaije. Jo ti elim rei da prva ljubav nikada nije ona prava. Tako
mlad ovjek jo uope ne zna to eli. Od toga nikada nita ne bude, a poslije ovjek gleda
sasvim drugim oima i shvati da to nije bilo ono pravo."
Karl je htio odgovoriti, imao je mnogoto rei protiv toga, ali od tuge nije izustio ni rije.
"Jesi li to htio rei?" upitala je Tine.
"Ah ti, ti uope ne zna.
"to, Karl?"
"Ah, nita. Tino, to da sada uinim?"
"Nita nemoj uiniti, samo budi miran. To nee dugo potrajati, a poslije e biti sretan stoje
tako ispalo."
"Ti samo pria i pria..."
"Govorim ono stoje u redu, a ti e vidjeti da imam potpuno pravo premda u to sada ne moe
povjerovati. Sluaj, ao mi je, doista mi je jako ao."
"ao ti je? Tino, neu nita rei, vjerojatno ima posve pravo, ali da sve to treba najednom
prestati, sve..."
125
Nije mogao nastaviti, a ona mu je stavila ruku na rame koje se treslo i tiho ekala da se smiri
njegov pla.
"uj me", rekla je tada odluno. "Mora mi sada obeati da e biti dobar i razborit."
"Ne elim biti razborit! elim biti mrtav, radije mrtav, nego ovako..."
"Karl, ne budi tako neobuzdan! Gledaj, jednom prije elio si od mene poljubac, sjea li se?"
"Da."
"No, dakle. Bude li sada dobar - vidi, ne elim da poslije o meni misli loe; htjela bih se od
tebe lijepo rastati. Bude li dobar, dat u ti danas poljubac. Hoe li?"
Samo je kimnuo i zbunjeno ju gledao. Ona mu se sasvim priblii i dade mu poljubac, poljubac
miran i bez poude, jednostavno dan i uzet. Istodobno ga primi za ruku i lagano ju stisne, a
onda kroz vrata pohita u hodnik i van.
Karl Bauer uo je kako joj koraci odjekuju u hodniku bivajui sve tii; uo je kako naputa
kuu i stubitem izlazi na ulicu. uo je, ali je mislio na druge stvari.
Mislio je na veernji sat kada mu je na ulici mlada plavokosa djevojka udarila pljusku, i
mislio je na veer ranoga proljea kada ga je u sjeni kolnoga ulaza djevojaka ruka pogladila
po kosi, i svijet je bio zaaran, a gradske su ulice bili neki nepoznati, blaeno lijepi prostori.
Sjeao se melodija to ih je svirao na violini, i one svadbene veeri u predgrau uz pivo i
kolae. Pivo i kolai, inilo mu se, zapravo su bili smijena kombinacija,
126
ali nije vie mogao o tom razmiljati, jer - izgubio je svoju dragu i bio je prevaren i naputen.
Doista, dala mu je poljubac - poljubac... O Tino!
Umoran se spustio na jednu od mnogobrojnih praznih kutija u dvoritu. Mali etverokut neba
iznad njega postao je crven i srebrn, zatim se ugasio i dugo bio mrtav i mraan, a poslije
nekoliko sati, kada je ve zasjala mjeseina, Karl je jo uvijek sjedio na kutiji, a njegova je
skraena sjena crna i izobliena padala pred njim na grbav kamen plonik.
Bili su to samo prolazni, povremeni pogledi nezvanoga gosta kojima je mladi Bauer zavirio u
zemlju ljubavi, no bili su dovoljni da mu se uini kako je bez utjehe enske ljubavi ivot
alostan i bezvrijedan. I tako je ivio sada isprazne i sjetne dane, a prema dogaajima i
obvezama svakodnevna ivota drao se ravnoduno kao netko tko tamo vie ne pripada.
Njegov profesor grkoga uzalud je rastresenom sanjaru upuivao beskorisne opomene; ak ni
ukusni zalogaji privrene Babett nisu ga krijepili, a njezino dobronamjerno tjee-nje nije u
njega nalazilo nikakva odjeka.
Bila je nuna vrlo otra, izvanredna ravnateljeva opomena i sramotna kazna kolskoga zatvora
da bi se zahirjeloga silom ponovno privelo radu i razboru. Shvatio je da bi bilo ludo i alosno
da upravo prije posljednje godine kolovanja ponavlja razred, pa se latio knjige uei punom
parom sve do veernjih sati ranoga ljeta koji su iz dana u dan bivali sve dui. To je bio
poetak ozdravljenja. i
127
Katkada bi jo otiao u Slanu ulicu u kojoj je stanovala Tine ne shvaajui zato ju ni jedan
jedini put nije sreo. No to nije bilo bez razloga. Djevojka je ubrzo nakon posljednjeg
razgovora s Karlom otputovala da bi u svom zaviaju pripremila miraz. On je pak vjerovao
daje ona jo tu i da ga izbjegava, a nikoga za nju nije htio pitati, ak ni Babett. Nakon takvih
neuspjelih pohoda vraao se kui katkad gnjevan, katkad alostan, i tada bi bjesomuno svirao
violinu ili kroz prozori dugo zurio u mnogobrojne krovove.
Ipak se oporavljao, a za to je i Babett bila zasluna. Kada bi primijetila da je imao lo dan,
nerijetko bi se naveer popela do njegove sobe i pokucala na vrata. A onda je, premda mu ne
hotei odati da zna uzrok njegovim jadima, dugo kod njega sjedila tjeei ga. Nije govorila o
Tini, ali mu je priala kratke smijene anegdote, donijela bi mu pola boce mota ili vina,
molila ga da joj na violini odsvira pjesmu ili joj proita priu. Tako bi veer protekla u miru, a
kada bi ve bilo kasno i Babett otila, Karl je postajao mirniji i mogao je spavati bez runih
snova. A stara bi se djevojka na odlasku svaki put jo i zahvalila na lijepoj veeri.
Melankolini je mladi polako ponovno stjecao svoje negdanje navike i vedrinu, ne znajui
da se Tine poesto u pismima o njemu raspitivala kod Babett. Postao je neto muevniji i
zreliji, u koli je nadoknadio proputeno i sada je ivio poprilino slinim ivotom kao i prije
godinu dana, samo to se vie nije ponovno
128
bavio skupljanjem gutera i dranjem ptica. Iz razgovora maturanata koji su polagali zavrni
ispit do uiju su mu dopirale primamljive rijei o akademskom sjaju, te osjetivi se ugodno
bliskim tom raju poeo se nestrpljivo radovati ljetnim praznicima. Tek sada je saznao od
Babett daje Tine ve davno otila iz grada, i premda je rana jo zatezala i lagano pekla, ipak je
ve bila zacijelila i gotovo zarasla.
ak i da se nita vie nije dogodilo, Karl bi priu svoje prve ljubavi sauvao u zahvalnom
sjeanju i zasigurno ju nikada ne bi zaboravio. No dogodio se i kratak epilog koji pogotovo
nije mogao zaboraviti.
Osam dana prije ljetnoga raspusta radost zbog skorih praznika u njegovoj je jo povodljivoj
dui nadjaala i potisnula odjeke ljubavnih jada. Ve se poeo spremati i spaljivao je stare
kolske biljenice. Pomisao na etnje umom, kupanje u rijeci i vonju amcem, pomisao na
borovnice i prve jabuke i nesputano vesele izlaske inila gaje tako sretnim kakav dugo nije
bio. Presretan je jurio vrelim ulicama, a na Tinu ve nekoliko dana nije ni pomislio.
Tim vie se trgnuo kada je jednoga poslijepodne-va, vraajui se s tjelovjebe, u Slanoj ulici
iznenada sreo Tinu. Stao je, zbunjeno joj pruio ruku i potiteno ju pozdravio. No unato
zbunjenosti ubrzo je primijetio daje tuna i smetena.
"Pa, kako je, Tino?" upitao je plaho ne znajui da li da joj kae "ti" ili "vi".
129
"Nije dobro", rekla je. "Hoe li me otpratiti dio puta?"
Okrenuo se i polako se s njom vraao niz ulicu sjeajui se kako se svojedobno protivila daju
vide s njim. Dakako, sada je zaruena, mislio je, i kako bi barem neto rekao upitao ju je za
zarunika. Tada se Tine tako alosno stresla da je i njega zaboljelo.
"Ti, dakle, jo nita ne zna?" rekla je tiho. "U bolnici je i ne zna se hoe li iv izai. to mu
je? Pao je s novogradnje i od juer ne dolazi k svijesti."
utke su nastavili hodati. Karl se uzalud pokuavao sjetiti prikladnih rijei suosjeanja; bilo
mu je poput tjeskobnoga sna daje sada hodao pokraj nje ulicom i daje morao suosjeati.
"Kamo sada ide?" upitao je na posljetku ne mo-gavi podnijeti utnju.
"Ponovno k njemu. U podne su me odande otpravili jer mi nije bilo dobro."
Otpratio ju je do velike, tihe bolnice smjetene izmeu visokih stabala i ograenih travnjaka, a
onda s laganom jezom poao s njom irokim stubitem kroz iste hodnike u kojima gaje
bolnikim mirisima natopljeni zrak inio plahim i potitenim.
Zatim je Tine sama ula na jedna vrata s brojem. On je tiho ekao u hodniku; bio je to njegov
prvi boravak u takvoj ustanovi, a predodba o mnogim uasima i patnjama to su se skrivale
iza svih tih svijetlosivo obojenih vrata duu mu je ispunjala jezom. Nije se usudio pomaknuti
sve dok Tine nije ponovno izala.
130
"Malo je bolje, kau, i danas e se moda probuditi. Onda zbogom, Karl, ja u ovdje ostati, i
hvala ti lijepo."
Tiho je ponovno ula i zatvorila vrata na kojima je Karl po stoti put odsutno proitao brojku
sedamnaest. Neobino uzbuen napustio je nelagodnu bolnicu. Prijanja vedrina u njemu se
posvema ugasila, a ono to je sada osjeao nije vie bila negdanja ljubavna patnja, ve je bilo
zatvoreno i obavijeno nekim mnogo irim i veim osjeajem i doivljajem. Njegova patnja
zbog odricanja inila mu se neznatnom i smijenom prema toj nesrei iji gaje prizor
iznenadio. Najednom je uvidio i da njegova mala sudbina nije nita osobito i nije okrutna
iznimka, ve da i onima to ih je smatrao sretnicima upravlja neumitna kob.
No trebao je nauiti jo i vie i bolje i vanije. Iduih dana, budui daje Tinu esto posjeivao
u bolnici, kada je bolesniku ve bilo toliko bolje da ga je Karl smio povremeno vidjeti,
doivio je jo jednom neto sasvim novo.
Nauio je tada da ni najneumitnija kob jo nije vrhunac i kraj, ve daju nejake, plahe, shrvane
ljudske due mogu prevladati i pobijediti. Jo se nije znalo hoe li se stradalniku moi spasiti
vie od bespomono jadnoga ivotarenja teko bolesnog invalida. No unato tim brigama
ispunjenima strahom, Karl Bauer vidio je kako to dvoje siromaha uiva u bogatstvu svoje
ljubavi, vidio je kako umorna, brigama iznurena djevojka ostaje uspravna i oko sebe iri
svjetlost i radost i vidio je blijedo
131
lice shrvanoga mua usprkos bolovima ozareno radosnim sjajem njene zahvalnosti.
A kada su praznici ve poeli, ostao je jo nekoliko dana sve dok ga Tine sama nije prisilila
na odlazak.
U hodniku ispred bolesnike sobe oprostio se od nje drukije i ljepe nego onda u dvoritu
Kustererova duana. Samo ju je primio za ruku zahvalivi joj bez rijei, a ona je suznih oiju
kimnula glavom. Zaelio joj je svako dobro, i nije imao drugih elja doli da i sam jednom
uzmogne na tako svet nain voljeti i primati ljubav kao ta jadna djevojka i njezin zarunik.
(1905.)
Ilintak
-Liadanje Erlenhof smjestilo se nedaleko ume i planine na visoravni.
Ispred kue je bio prostran ljunani trg na koji se nastavljala cesta. Tu su mogla prii kola
kada bi tko dolazio u posjet. Inae je etvrtasti trg uvijek bio pust i tih i zbog toga se doimao
jo veim nego je bio, osobito ljeti kada bi ga jarko sunce i vreli ustreptali zrak tako ispunili
da ovjek nije ni pomiljao preko njega prijei.
ljunani trg i cesta dijelili su kuu od vrta. Zvali su ga "vrt", no to je bio srednje velik
perivoj, ne odve irok, ali dubok, sa stasitim brijestovima, javorima i platanama, krivudavim
puteljcima za etnju, mladim jelovim umarkom i brojnim klupama za odmor. Izmeu njih
leali su osunani, svijetli travnjaci, neki prazni, neki ureeni cvjetnim rondelama ili ukrasnim
grmovima, a u toj veseloj, toploj slobodi tratine stajala su sama i uoljiva dva velika odvojena
stabla.
Jedno je bilo alosna vrba. Stablo je okruivala uska klupa od letvica, a posvuda su visjele
duge, svileno njene, umorne grane tako duboko i gusto da se unutra stvorio kao neki ator ili
hram u kojem je unato vjenome hladu i sumraku neprestano kolala mlaka toplina.
132
133
Drugo stablo, od alosne vrbe odvojeno nisko ograenom livadom, bila je mona crvenolisna
bukva. Izdaleka je izgledala tamnosmee i gotovo crno. No kad biste joj prili ili pod nju stali
i pogledali uvis, sve lie vanjskih grana, proeto sunanom svjetlou, gorjelo je nekom
toplom, slabanom purpurnom vatrom to je suzdranim i sveano priguenim arom svijetlila
kao na crkvenim vitrajima. Stara crvenolisna bukva bila je najslavnija i najneobinija ljepota
velikoga vrta, i odsvuda se mogla vidjeti. Stajala je sama i tamna usred svijetloga travnjaka i
bila dovoljno visoka daje ovjek, s kojeg god mjesta u parku prema njoj gledao, vidio njezinu
okruglu, vrstu, lijepo zaobljenu kronju kako stoji usred modra zranog prostora, i to je
modrina bivala svjetlija i bljetavija, to je crnje i sveanije u njoj mirovao vrak stabla. U
ovisnosti o vremenu i dobu dana stablo je izgledalo vrlo razliito. esto se na njemu vidjelo
daje bilo svjesno svoje ljepote i nije bez razloga stajalo samo i ponosno daleko od ostalih
stabala. Diilo se i povrh svih odvano gledalo u nebo. No esto se doimalo kao da dobro zna
daje jedino od svoje vrste u vrtu i da nema brae. Tada bi gledalo prema drugim, udaljenim
stablima, trailo i eznulo. Ujutro je bilo najljepe, a i predveer dok se sunce rumenilo, no
onda bi se najednom takorei ugasilo, i inilo se da je na njegovu mjestu no stigla sat prije
negoli drugdje. Najosebujniji i najmraniji izgled imalo je ipak za kinih dana. Dok su ostala
stabla disala, protezala se i veselo pupala u svijetlom zelenilu, ono je stajalo mrtvo u svojoj
samoi, crno od vrka do dna. I premda nije drhturilo,
134
vidjelo se da mu je hladno i da s nelagodom i stidom stoji samo i naputeno.
Neko je pravilno izgraeni perivoj bio strogo umjetniko djelo. No kada su dola vremena u
kojima je ljudima radost mukotrpna odravanja, njegovanja i obrezivanja postala mukom i
kada nitko vie nije pitao za teko odnjegovane nasade, stabla su preputena sebi samima.
Meusobno su sklopila prijateljstvo, zaboravila svoju umjetniku, izoliranu ulogu, u nudi se
sjetila svoga staroga umskog zaviaja, jedna se na druga naslonila, rukama obgrlila i
poduprla. Odve ravne staze zakrila su gustim liem i pustivi korijenje privukla ih k sebi i
pretvorila u hranjivo umsko tlo. Vrcima su se meusobno splela i srasla i gledala kako pod
njihovom zatitom ustro nie itava kolonija stabala to su svojim glatkijim deblima i
svjetlijom bojom lia ispunjala prazninu, osvajala neobraeno tlo, a sjenom i otpalim liem
zemlju zacrnila, razmekala i zamastila, pa su i mahovine i trave i sitno bunje mogli lako
napredovati.
A kad su poslije iznova doli ljudi i nekadanji vrt htjeli upotrijebiti za odmor i razonodu, on
se pretvorio u umu. To su morali prihvatiti. Dodue, ponovno je raskren stari put izmeu
dvaju redova platana, a to se ostaloga tie, zadovoljili su se da kroz gusti prokre uske i
vijugave puteljke, travom zasiju pustopoljine i na prikladnim mjestima postave zelene klupe.
Ljudi iji su djedovi po pagi sadili i obrezivali platane i po vlastitom ih nahoenju postavljali
i oblikovali, sada su im s djeicom dolazili u goste i radovali se stoje tijekom
135
duge zaputenosti od aleja nastala uma u kojoj su se odmarali sunce i vjetrovi i pjevale ptice,
a ljudi se preputali svojim mislima, snovima i udnjama.
Paul Abderegg leao je u polusjeni izmeu umarka i livade drei u ruci bijelo i crveno
ukorienu knjigu. Malo je itao, malo iznad trave promatrao leprave leptire plavce. Stao je
upravo na mjestu gdje Frith-jof plovi morem, zaljubljeni Frithjof, pljaka hramova,
prognanik iz domovine. S ogorenjem i kajanjem u grudima on plovi negostoljubivim morem,
stojei za kormilom; oluja i valovi ibaju brzi vikinki brod, a gorka enja za zaviajem
svladava snanog kormilara.
Nad livadom je leala toplina, visoko i prodorno cvrali su cvrci, a u nutrini umice nie i
milije pjevale su ptice. Bilo je divno u tom samotnom kolopletu mirisa i zvukova i sunanih
zraka ispruen zirkati u vrelo nebo, ili iza sebe oslukivati mrana stabla, ili se svom duinom
protegnuti sklopivi oi i svim udovima osjeati duboku, toplu ugodu. Frithjof je plovio
morem, a sutra su dolazili gosti, i ako jo danas ne doita knjigu, moda vie ni nee, kao i
prole jeseni. I tada je ovdje leao zapoevi Frithjofa, i tada su dolazili gosti i itanju je bio
kraj. Knjiga je ostala tu, a on je u gradu iao u kolu i izmeu Homera i Tacita neprestano
mislio na zapoetu knjigu i to e se u hramu dogoditi s prstenom i kipom.
Iznova je revno itao u pola glasa, dok je iznad njega u kronjama brijestova lahorio
povjetarac, pjevale ptice i leprali svjetlucavi leptiri, muice i pele.
136
Proitavi knjigu do kraja, zaklopi ju i skoi uvis; liva-' daje bila puna sjena, a na svijetlo
rumenom nebu gasila se veer. Umorna pela sjela mu je na rukav i pustila daju nosi. turci
su i dalje cvrali. Paul se brzo udaljio, kroz bunje i aleju platana, a zatim preko ceste i
mirnoga trga uao u kuu. Bilo gaje lijepo za vidjeti, u vitkoj snazi njegovih esnaest ljeta, a
glavu je pognuo mirnih oiju jo uvijek ispunjen sudbinama nordijskoga junaka i prisiljen na
razmiljanje.
Ljetna soba u kojoj se objedovalo nalazila se sasvim u dnu kue. To je zapravo bila dvorana
koju je od vrta dijelio samo stakleni zid i od kue se isticala kao omanje prostrano krilo. Tu je
sada bio stvarni vrt kojega su od davnina zvali "na jezeru", premda je umjesto jezera izmeu
lijena, brajdi, staza i vonih nasada leala tek mala, duguljasta mlaka. Stubite koje je iz
dvorane vodilo van okruivali su oleandri i palme, no osim toga "jezero" nije izgledalo
gospodski, ve ugodno seoski.
"Dakle, sutra nam dolaze gosti", rekao je otac. "Nadam se da se raduje, Paule?"
"Da."
"Ali ne od srca? Da, mladiu moj, tu se nita ne da uiniti. Za nas nekoliko ukuana kua i vrt
su preveliki, a itava ta divota nije tu valjda ni za koga! Ladanjska kua i perivoj slue tomu
da veseli ljudi po njima tre, to vie, to bolje. Uostalom, doao si s pristojnim zakanjenjem.
Juhe vie nema."
Zatim se obrati kunom uitelju.
"tovani, uope vas se ne vidi u vrtu, a ja sam oduvijek mislio da ste poklonik ivota na selu."
137
Gospodin Homburger se namrti.
"Moda imate pravo, no svoje bih praznike ipak radije potroio na privatne studije."
"Svaka ast, gospodine Homburger! Kada jednom vaa slava obie svijet, dat u ispod vaega
prozora postaviti plou. Pouzdano se nadam da u to jo doivjeti."
Kuni uitelj napravi grimasu. Bio je vrlo nervozan.
"Precjenjujete moju ambiciju", rekao je ledenim glasom. "Sasvim mije svejedno hoe li mi
ime jednom postati poznato ili ne. A to se ploe tie..."
"O, ne brinite se, dragi gospodine! No vi ste jamano preskromni. Paule, ugledaj se!"
Teti se uini kako je sada pravo vrijeme da spasi studenta. Poznavala je tu vrstu uljudnih
dijaloga u kojima je domain toliko uivao, a ona ih se pribojavala. Natoivi vino skrenula je
razgovor u drugom smjeru i tamo ga zadrala.
Uglavnom se razgovaralo o oekivanim gostima. Paul je jedva sluao. Jeo je koliko je bolje
mogao i usput se jo jednom upitao kako to da je mladi kuni uitelj pored gotovo sijedoga
oca uvijek izgledao kao da je stariji.
Ispred prozora i staklenih vrata vrt, uma, mlaka i nebo poeli su se mijenjati zapahnuti prvom
jezom nadolazee noi. umarci su tamnjeli stapajui se u crne valove, a stabla kojima su
vrhovi nadvisivali obrise udaljenih planina, nesluenim i danju jo nevienim oblicima
mrano su se i nekom nijemom strau istezala u
svijetlo nebo. Raznovrsni, plodni krajolik sve viftc gubio svoj mirno areni i raspreni lik i
zbijao se ti s like, vrsto povezane mase. Udaljene planine iskakule su smjelije i odlunije,
dolina je leala crnkasto oprue-na i davala outjeti jo samo najjae nabrcklinc tlu Ih-pred
prozora se jo preostalo dnevno svjetlo umutim borilo sa sjajem svjetiljaka.
Paul je stajao u otvorenome krilu vrata i promatrao, bez prevelike panje i ne razmiljajui
mnogo. Razmiljao je, dodue, ali ne o tome stoje vidio. Vidio je kako pada no, ali nije
mogao osjetiti kako je to lijepo. Bio je premlad i odve ivahan da bi takvo to prihvatio i
promatrao i time se zadovoljio. Razmiljao je o noi na nordijskome moru. Na plai izmeu
crnih stabala iz gorueg hrama sukljaju ar i gusti dim u nebo, more se lomi o stijene i u njem
se odraavaju divlja crvena svjetla, a u mraku punim jedrima odmie vikin-ki brod.
"Dakle, mladiu", povie otac, "kakvu si danas knjiicu opet vani ituckao?"
"O, Frithjofa!"
"Vidi, vidi, zar mladi ljudi to jo uvijek itaju? Gospodine Homburger, to vi mislite o tome?
Kakvo je danas miljenje o tom starom vedu? Vrijedi li on jo to?"
"Mislite na Esajasa Tegnera?"
"Da, tono, Esajas. Dakle?"
"Mrtav je, gospodine Abderegg, posve mrtav."
138
139
I
"To vam svakako vjerujem! Ve u moje doba vie nije bio iv, mislim u vrijeme kada sam ga
itao. Htio sam pitati je li jo u modi."
"ao mi je, o modi i modama jo nisam obavijeten. No kada je rije o znanstveno-estetskom
vrednovanju..."
"Pa da, to sam i mislio. Dakle, znanost...?" "Povijest knjievnosti biljei onoga Tegnera jo
samo kao ime. Bio je, kao to ispravno kaete, u modi. Time je sve reeno. Ono pravo, ono
stoje dobro, nikada nije bilo u modi, ali zato ivi. A Tegner je, kao to sam rekao, mrtav. On
za nas vie ne postoji. On nam se ini patvorenim, izvjetaenim, sladunjavim..." Paul se
silovito okrene.
"Ali to ne moe biti, gospodine Homburgeru!" "Smijem li pitati zato ne?" "Jer je lijepo! Da,
jednostavno je lijepo." "Je li? No nije razlog da se tako uzrujavate." "Ali vi kaete da je to
sladunjavo i bez ikakve vrijednosti. Meutim, to je doista lijepo."
"Mislite? Da, ako vi tako neupitno znate to je lijepo, trebalo bi vam dati katedru. No kao to
vidite, Paule - ovaj put vaa se prosudba ne slae s estetikom. Vidite, to je upravo suprotno
nego kada je rije o Tuki-didu. Njega znanost dri lijepim, a vi ga smatrate uasnim. A
Frithjofa..."
"Ah, to nema nikakve veze sa znanou." "Nema niega, ba niega na svijetu, s ime znanost
ne bi imala veze. Ali, gospodine Abderegg, dopustit ete da poem."
"Ve?"
"Morao bih jo neto napisati."
"teta, ba bismo lijepo avrljali. No, sloboda i/ nad svega! Onda, laku no!"
Gospodin Homburger uljudno je izaao iz sobe i neujno nestao u hodniku.
"Dakle, Paule, svidjele su ti se stare pustolovine?" nasmijao se domain. "Onda ne dopusti
nikakvoj znanosti da ti ih pokvari, jer e sam biti kriv. Nisi se valjda snudio?"
"Ah, nije to nita. Zna, bio sam se ponadao da gospodin Homburger nee poi s nama na
ladanje. Rekao si da tijekom ovih praznika ne moram biflati."
"Da, ako sam to rekao onda je tako, i moe se tomu radovati. A gospodin uitelj nee te
ujesti."
"Zato je i on morao doi?"
"Vidi, mladiu, a gdje bi inae ostao? Tamo gdje mu je dom, nije osobito lijepo. A i ja se
elim zabaviti! Druiti se s obavijetenim i uenim ljudima, to je dobit, upamti to. Ne bih se
volio liiti naega gospodina Homburger a."
"Ah, tata, kod tebe se nikada ne zna kada se ali, a kada si ozbiljan!"
"Onda, sine moj, naui razlikovati. Bit e ti od koristi. A sada emo jo malo zasvirati, zar
ne?"
Paul je odmah veselo odveo oca u susjednu sobu. Nije se esto dogaalo da otac s njim svira
bez poziva. No, nikakvo udo jer je otac bio majstor na glasoviru, a mladi je, u usporedbi s
njim, znao tek pomalo kvrcati.
140
141
Teta Greta je ostala sama u sobi. Otac i sin pripadali su onim glazbenicima koji sluatelja ne
vole imati ispred nosa, ali rado vole nekog nevidljivoga za kog znaju da sa strane sjedi i slua.
Teta je to dobro znala. A kako i ne bi? Zar joj je na njima dvojici mogla biti nepoznata ijedna
mala, siuna crta, njoj koja ih je godinama okruivala ljubavlju i na njih pazila i obojicu ih
gledala kao djecu. Sjedila je poivajui u savitljivom naslonjau od trske i pozorno sluala.
Ono to je ula, bila je etveroruno izvoena uvertira koju zasigurno nije sluala prvi put, ali
joj ne bi znala rei ime; jer koliko god je voljela sluati glazbu, slabo ju je razumjela. Znala je
da e poslije na izlasku stari ili djeak upitati: "Teta, koja je to bila skladba?" Tada e ona rei
"Mozartova" ili "iz Carmen", a oni e ju ismijati, jer je uvijek bilo neto drugo.
Naslonivi se, sluala je i smijeila se. Bila je teta to to nitko nije mogao vidjeti, jer njezin je
smijeak bio iskren. Vie se smijeila oima negoli usnama; cijelo lice, elo i obrazi iskreno
su sjajili, i to je izgledalo kao duboko razumijevanje i ljubav.
Smijeila se i pozorno sluala. Bila je to lijepa glazba i veoma joj se dopadala. No, ona nije
sluala samo uvertiru, premda ju je pokuavala slijediti. Najprije se trudila otkriti tko sjedi
lijevo, a tko desno. Paul je sjedio lijevo, to je sluajui brzo otkrila. Ne da je tamo zapinjalo,
ali su vii tonovi zvuali tako lagano i smjelo i iznutra pjevali onako kako nijedan uenik ne
moe odsvirati. Sada je sve mogla zamisliti. Vidjela je njih
142
dvojicu kako sjede za glasovirom. Kod prekrasnih dionica vidjela je oca gdje se smjeka ispod
brka. Paiila je pak vidjela kako se na tim mjestima otvorenih usta i zaarenih oiju istee na
stolici. Kod osobito veselih fraza pazila je nije li se Paul moda nasmijao. Naum tada je otac
katkad znao napraviti takvu grimasu ih iu obuzdanu gestu daje mladima bilo teko suzdrati
se
to je uvertira vie odmicala, to ih je gospoica jasnije vidjela pred sobom i s vie ljubavi
itala njihova lica ushiena muziciranjem. A s brzom je glazbom kraj nje promicao velik dio
ivota, iskustva i ljubavi.
Bila je no, jedni drugima ve su poeljeli ugodan poinak, i svatko se povukao u svoju sobu.
Tu i tamo jo bi se otvorila poneka vrata ili prozor. Potom je utihnulo.
Ono to se na selu podrazumijeva, mirna no, graaninu je ipak jo uvijek udo. Tko iz svoga
grada doe na vee ili manje seosko imanje i prve veeri stoji uz prozor ili lei u krevetu, ta
ga tiina obavija poput zaviajne arolije i mirne luke, kao da se pribliio onom istinskom i
zdravom i kao da osjea daak vjenosti.
To nije savrena tiina. Ona vrvi glasovima, ali to su tamni, prigueni, tajanstveni glasovi
noi, dok se u gradu noni zvukovi tako strano malo razlikuju od dnevnih. To je kreketanje
aba, um stabala, ubor potoka, let none ptice, imia. A kada, primjerice, neka kasna
seljaka kola protutnje ili u dvoritu zalaje pas, to je poeljan pozdrav ivota koji irina
zranoga prostora sveano prigui i proguta.
143
Kod kunoga je uitelja jo gorjelo svjetlo, a on nemirno i umorno etao po sobi. Veer je sve
do ponoi proveo itajui. Mladi gospodin Homburger nije bio kakvim se doimao ili pravio.
Nije bio mislilac. Nije ak bio ni uenjaka glava. Na neki je nain ipak bio nadaren, i bio je
mlad. Njemu, u ijem biu nije bilo nikakvog strogog i neizbjenog teita, nije moglo
nedostajati ideala.
Trenutano su ga zaokupljale knjige u kojima su si neki neobino prilagodljivi mladii
utvarali da slau mozaik neke nove kulture tako to mekim, milozvunim jezikom as od
Ruskina, as od Nietzschea ukradu svakovrsne male i lijepe dragulje koji se lako nose. Te su
knjige bile mnogo zabavnije tivo negoli sam Ru-skin i Nietzsche, bile su vrckavo graciozne,
velike u malim nijansama i svilenasto otmjena sjaja. A kada bi zatrebali velike i snane rijei i
strasti, citirali su Dantea ili Zaratustru.
Stoga je i Homburgerovo elo bilo natmureno, oko umorno kao od premjeravanja golemih
prostora, a njegov korak uzbuen i neravnomjeran. Osjeao je da su na taj umali svijet
svakodnevice posvuda naslonjeni ovnovi za ruenje i da valja pristajati uz proroke i
donositelje novoga blaenstva. Ljepota i duh preplavit e njihov svijet, i u njoj e iz svakoga
koraka curiti poezija i mudrost.
Pred njegovim je prozorima lealo i ekalo zvjezdano nebo, oblak to lebdi, park koji sniva,
polje to u snu die i svekolika ljepota noi. ekala je da prie prozoru i pogledaju. ekala je
da mu srce rani enjom
144
i nostalgijom, da mu oi umije svjeinom, a dui odrijei sputana krila. No on je legao u
postelju, privukao svjetiljku i nastavio leei itati.
Kod Paula Abderegga nije gorjelo svjetlo, ali jo nije spavao, ve je u koulji sjedio na
prozorskoj dasci zagledavi se u mirne kronje stabala. Junaka Frithjofa bio je zaboravio.
Uope nije mislio ni na to odreeno, samo je uivao u kasnome satu iji mu ivahni osjeaj
sree jo nije dao usnuti. Kako su lijepo zvijezde stajale u tamnoj noi! I kako je samo otac
danas opet svirao! I kako je mirno i bajkovito poivao vrt u tami!
Lipanjska3 je no njeno i gusto obavijala djeaka, tiho mu prilazila, hladila u njemu jo ono
vrelo i us-plamtjelo. Lagano mu je oduzimala suviak mladosti sve dok mu se oi nisu
umirile, a sljepooice ohladile, i tad gaje, smijeei se poput dobre majke, pogledala u oi.
Nije vie znao tko ga gleda ni gdje je, leao je drijemajui u postelji, duboko disao i predano,
bez misli, promatrao te velike, tihe oi u ijem su se odrazu prolost i sadanjost pretvarali u
udesno spletene slike i teko razmrsive prie.
Sada je i studentov prozor bio mraan. I ako je u tom asu neki noni eta prolazio cestom i
vidio kuu i pred njom trg, perivoj i vrt kako bezglasno snivaju, mogao je prema njoj gledati
pun nostalgije za zaviajem i pomalo sa zaviu se radovati tom prizoru spokoja. A ako je to
bio siromah, prosjak, beskunik, mogao je
3 Premda je naslov pripovijetke Ilintak (srpanj), Hesse na ovome mjestu spominje lipanjsku
no. (prim. prev.)
145
bezbrino ui u bezazleno otvoreni perivoj i za postelju odabrati najduu klupu.
Ujutro se, ovaj put protiv svoje navike, kuni uitelj probudio prije svih. Nije zbog toga bio
veseo. Od dugoga itanja uz svjetiljku zaboljela gaje glava, a kada je na posljetku ugasio
svjetlo, krevet je ve bio previe ugrijan i razbacan da bi u njem mogao spavati, pa je jeei se
od hladnoe i razbuen ustao umornih oiju. Osjeao je jasnije nego ikada nunost neke nove
renesanse, ali u tom asu nije imao volje nastaviti svoja prouavanja, ve je osjetio snanu
potrebu za svjeim zrakom. Stoga se iskrao iz kue i polako krenuo u polje.
Seljaci su ve posvuda bili u poslu, pa bi ozbiljnoga etaa pogledali tek letimice, a inilo mu
se, i podrugljivo. To ga je zaboljelo te on pohita prema oblinjoj umi u kojoj ga oblije
svjeina i blago polusvjetlo. Pola sata zlovoljno je tumarao umom. Potom osjeti neku
unutranju prazninu i stade razmiljati hoe li moda ubrzo biti posluena kava. Okrenuo se i
prolazei pokraj ve toplo osunanih polja i neumornih seljaka ponovno prui korak prema
kui.
Ispred kunih vrata najednom mu se uini neot-mjenim da tako ustro i pohlepno hita na
zajutrak. Okrenu se, svladavi elju, te odlui umjerena koraka jo malo proetati stazama
perivoja kako se ne bi zadihan pojavio za stolom. Neprirodno laka nehajna koraka etao je
alejom platana i upravo kada je, stigavi do brijestova, htio okrenuti natrag, prene ga
neoekivan prizor.
146
Na zadnjoj klupi, pomalo skrivenoj u bazgovu grmlju, leao je ispruen ovjek. Leao je
potrbuke poloivi lice na laktove i ruke. Gospodin Homburger u prvi je mah bio sklon
pomisliti daje rije o zloinu, ali ga spavaevo vrsto, duboko disanje ubrzo uvjeri da stoji
ispred usnula ovjeka koji je izgledao zaputeno, i to je uitelj vie spoznavao daje suoen s
vjerojatno vrlo mladim i nejakim djeakom, to mu je u dui sve vie rasla hrabrost i srdba.
Ispunjao gaje osjeaj nadmoi i muke gordosti kada se nakon kraeg oklijevanja pribliio te
spavaa protresao i probudio.
"Ustanite, mladiu! to tu radite?"
Obrtniki pomonik prestraeno se pridignu te zbunjeno i u strahu stade gledati oko sebe.
Pred sobom je vidio gospodina odjevenog u redingot kako mu neto zapovijeda, i pokuavao
se domisliti to bi to moglo znaiti, sve dok se nije prisjetio daje nou uao u otvoren vrt i tu
zanoio. U svitanje je kanio nastaviti put, ali je zaspao i sada se morao opravdati.
"Zar ne moete rei to tu radite?"
"Samo sam spavao", uzdahnuo je ukoreni djeak i do kraja se ustao. Kada se osovio na noge,
djeakova je slabana konstitucija potvrdila nedovreno mladalaki izraz njegova jo gotovo
djejeg lica. Mogao je imati najvie osamnaest godina.
"Poite sa mnom!" zapovjedi student i neznanca, koji ga je bezvoljno slijedio, povede prema
kui i na samim kunim vratim sretne gospodina Abderegga.
"Dobro jutro, gospodine Homburger, uranili ste! Kakvo nam to neobino drutvo dovodite?"
147
"Ovaj je mladi koristio va park kao prenoite. Smatrao sam da vas o tome moram
izvijestiti."
Domain kue odmah shvati i nasmijei se.
"Zahvaljujem vam, dragi gospodine. Iskreno govorei, ne bih u vas predmnijevao tako meko
srce. Ali imate pravo, jasno je da siroti djeak mora dobiti barem kavu. Da moda unutra
kaete gospoici da za njega iznese doruak. Ili, priekajte, odvest emo ga odmah u kuhinju.
Poite sa mnom, mladiu, zacijelo je neto ostalo."
Za dorukom se suutemeljitelj nove kulture okruio velianstvenim oblakom ozbiljnosti i
utljivosti to je staroga gospodina nemalo obradovalo. Ipak nije bilo nikakva zadirkivanja
ve i stoga to su sve misli zaokupili gosti koje se danas oekivalo.
Teta je u stalnoj brizi nasmijeeno skakutala od jedne gostinske sobe do druge, posluga je u
uzbuenju umjereno sudjelovala ili se promatrajui smijuljila, a oko podneva je domain s
Paulom sjeo u koiju i zaputio se prema oblinjem kolodvoru.
Ako je bilo u Paulovoj naravi da se plai prekida to ga u njegov uobiajeni, mirni praznini
ivot donose posjeti, isto tako bilo mu je priroeno da goste, kad su ve tu, na svoj nain to
bolje upozna, promatra njihovu ud i na neki ih nain usvoji. Tako je na povratku s kolodvora
u pomalo pretrpanoj koiji potiho promatrao tri neznanca, ponajprije priljiva profesora, a
zatim, pomalo plaho, i dvije djevojke.
Profesor mu se sviao ve i stoga jer je znao daje prisan oev prijatelj. Inae se doimao
pomalo strogo i
148
I
ostarjelo, ali ne odbojno i svakako neizrecivo pametno. Bilo je mnogo tee odrediti se prema
djevojkama. Jedna je bila ba prava djevojica, iparica, u svakom sluaju gotovo njegove
dobi. Jedino e pitanje biti je li podrugljive ili dobrodune udi, i u ovisnosti o tome izmeu
njega i nje razvit e se rat ili prijateljstvo. U osnovi su sve mlade djevojke te dobi bile sline, i
sa svima je bilo jednako teko razgovarati i izai na kraj. Svidjelo mu se to je barem tiha i to
nije odmah sasula hrpu pitanja.

Ona druga bila mu je zagonetnija. Moglo joj je biti, mada nije znao izraunati, kojih dvadeseti
tri ili dvadeset i etiri godine i pripadala je onoj vrsti dama koje je Paul dodue volio vidjeti i
izdaleka promatrati, ali ga je poblie ophoenje s njima plailo i u pravilu dovodilo u
nepriliku. Kod takvih osoba nikako nije znao odijeliti prirodnu ljepotu od elegantna dranja i
odijevanja, a njihove geste i frizure redovito su mu se inile afektirani-ma i u njih je
predmnijevao mnotvo nadmonih znanja o stvarima koje su za njega bile velike zagonetke.
Kada jeo tome podrobnije razmiljao, mrzio je cijeli taj soj. Sve su lijepo izgledale, ali su i
sve imale istu poniavajuu ljupkost i sigurnost u nastupu, iste ohole zahtjeve i istu
omalovaavajuu nadmenost prema mladiima njegove dobi. A kada bi se smijale ili
smijeile, to su vrlo esto inile, to je nerijetko izgledalo tako nepodnoljivo prijetvorno i
neiskreno. to se toga tie, iparice su ipak bile kudikamo podnoljivije.
U razgovoru je, osim dvojice mukaraca, sudjelovala samo gospoica Thusnelde - ona starija,
elegantna. Mala plavokosa Berta utjela je jednako plaljivo i
149
ustrajno kao i Paul kojemu je sjedila suelice. Na glavi je imala velik, meko svijen, neobojen
slamnat eir s plavim vrpcama i blijedomodru, laganu ljetnu opravu s labavim pojasom i
tankim bijelim porubima. inilo se daje posve zanesena prizorom sunanih polja i vrelih
livada pod sijenom.
No esto bi pogled nakratko svrnula prema Paulu. Tako bi voljela jo jednom doi u Erlenhof,
samo kada ne bi bilo toga djeaka. Izgledao je vrlo uredno, ali i pametno, a pametni su
najee bili najodvratniji. Oni bi katkada rabili tako podmukle strane rijei i postavljali tako
ohola pitanja, primjerice o imenu kakva poljskog cvijeta, a onda, kada ona ne bi znala,
bezobrazno su se smjekali, i tako dalje. Znala je to od svojih dvaju bratia od kojih je jedan
bio student, a drugi gimnazijalac, a gimnazijalac je bio jo gori, jednom djeaki neodgojen,
drugi put s onom nepodnoljivo prijezirnom kavalirskom uljudnou koja ju je plaila.
Berta je barem jednu stvar nauila i bila odluna toga se svakako i sada pridravati: nije
smjela plakati, to god da bilo. Nije smjela plakati ni rasrditi se, inae bi bila poraena. A to
ovdje nipoto nije htjela. Kao utjeha pade joj na pamet da e za svaki sluaj tu biti i neka teta;
njoj e se obratiti radi zatite, bude li potrebno.
"Paul, jesi li nijem?" do viknu mu iznenada gospodin Abderegg.
"Ne, tata. Zato?"
"Zaboravlja da ne sjedi sam u koiji. Mogao bi prema Berti biti malo ljubazniji."
Paul neujno uzdahnu. Dakle, poelo je.
150
"Vidite, gospoice Berta, tamo odostrag je naa kua."
"Ali djeco, pa neete si valjda govoriti vi!" "Ne znam, tata - mislim da hoemo." "Onda
izvolite! No, doista je nepotrebno." Berta je pocrvenjela, a Paul, primijetivi, i sam se
zacrveni. Razgovor je meu njima ponovno utihnuo i bili su sretni to odrasli to nisu
primjeivali. Postalo im je nelagodno, pa su odahnuli kada su kola uz iznenadnu kripu
zaokrenula na ljunani put i zaustavila se ispred kue.
"Izvolite, gospoice", ree Paul pomaui Berti pri silasku. Time je zasad bio osloboen skrbi
za nju jer je na ulazu ve stajala teta i inilo se da se cijela kua smijei, otvara i poziva ih da
uu; tako je gostoljubivo veselo i srdano kimala glavom i pruala ruku pozdravljajui
jednoga za drugim, a zatim svakoga jo jednom. Gosti su otpraeni do svojih soba uz molbu
da dou za stol vrlo brzo i vrlo gladni.
Na bijelome stolu stajala su dva velika buketa cvijea mijeajui svoj miris s mirisima jela.
Gospodin Abderegg rezao je peenje, a teta je otrim okom odmjeravala tanjure i zdjele.
Profesor je zadovoljno i sveano sjedio u redingotu na poasnom mjestu, upuivao teti blage
poglede, a prezaposlenog domaina ometao bezbrojnim pitanjima i alama. Gospoica
Thusnelde ljupko je i sa smijekom pomagala u dodavanju tanjura i inilo joj se daje premalo
zaposlena, jer je njezin susjed, student, malo jeo, a jo manje govorio. Nazonost staromodna
profesora i dviju mladih dama potpuno ga
151
je sputala. Osjeajui strah za svoje mlado dostojanstvo neprestano je bio pripravan na
nekakve napade, pa i uvrede i unaprijed ih je nastojao odbiti ledeno hladnim pogledima i
napregnutom utnjom.
Berta je sjedila pokraj tete i osjeala se zatieno. Paul se s naporom posveivao jelu kako ga
ne bi uvukli u razgovore, i tomu se potpuno predajui doista je u okusima uivao vie nego
svi drugi.
Pred kraj objeda domain je u estokom okraju sa svojim prijateljem uspio oteti rije i vie ju
nije preputao. Poraeni je profesor tek sada naao vremena za jelo i umjereno nadoknaivao
proputeno. Gospodin Homburger konano je primijetio da ga nitko ne kani napadati, ali je
prekasno uvidio da mu je utnja bila neumjesna i sada je mislio da ga susjeda za stolom
podrugljivo promatra. Stoga je pognuo glavu tako duboko da mu se ispod brade koa lagano
nabrala, obrve je po-dignuo i inilo se da u glavi prevre probleme.
Budui da je kuni uitelj zakazao, gospoica Thusnelde zapone vrlo njean razgovor s
Bertom u kojem je i teta sudjelovala.
Paul se u meuvremenu najeo i, osjetivi se najednom odve sitim, odloio no i vilicu.
Podignuvi pogled sluajno ugleda profesora u smijenom trenutku: on je upravo u zubima
drao povelik zalogaj jo nabo-den na vilicu, kadli mu neka vulgarnost u Abdereggovu
govoru privue panju. Tako je neko vrijeme zaboravio izvui vilicu te razrogaenih oiju i
razjapljenih usta zurio u prijatelja koji je i dalje govorio. U tom trenutku, ne mogavi odoljeti
iznenadnom naletu smijeha, Paul se prigueno zahihoe.
152
U aru govora gospodin je Abderegg naao tek toliko vremena da ga osine pogledom. Student
pomisli da se smijeh odnosi na njega i ugrize se za donju usnu. Bez posebna razloga i Berta
oduevljeno prasnu u smijeh. Bila je silno vesela jer se Paulu dogodio taj djeaki nestaluk.
Dakle, nije bio jedan od onih besprijekornih.
"to vas toliko veseli?" upitala je gospoica Thusnelde.
"O, zapravo nita."
"A tebe, Berta?"
"Ni mene. Eto, i ja sam se nasmijala."
"Mogu li vam jo natoiti?" upita gospodin Homburger usiljenim tonom.
"Ne, hvala."
"Ali molim meni", rekla je teta ljubazno, no zatim je vino ostavila nepopijeno.
Stol je nakon toga raspremljen, i posluena je kava, konjak i cigare.
Gospoica Thusnelde upita Paula pui li.
"Ne", odgovorio je, "uope mi ne prija."
Zatim, nakon male stanke, najednom iskreno doda: "A jo ni ne smijem."
Kada je to rekao, gospoica Thusnelde vragolasto mu se nasmijei nagnuvi glavu lagano u
stranu. U tom trenutku uinila se djeaku armantnom i on se pokaja zbog mrnje koju je prije
na nju sasuo. Ipak je mogla biti vrlo draga.
Veer je bila tako topla i privlana da su jo u jedanaest sati sjedili vani u vrtu uza svijee to
su lagano
153
treperile u staklenim cilindrima. Sada vie nitko nije mislio da su gosti umorni od puta i da
ele rano poi u krevet.
Topli se zrak neravnomjerno i sneno valjao amo--tamo u laganoj omari, nebo je u visinama
bilo zvjezdano i vlano sjajno, a u smjeru planina crno i zlatnouto, proarano drhtavim
iljem munja. umarci su mirisali slatko i teko, a bijeli je jasmin nesigurnom svjetlou
slabano svjetlucao u tmini.
"Vi dakle vjerujete da ta reforma nae kulture nee doi iz svijesti naroda, nego od jednog ili
nekolicine genijalnih pojedinaca?"
U ton svoga pitanja profesor je unio odreeni obzir.
"Ja tako mislim..." uzvratio je pomalo kruto kuni uitelj i otpoeo dug govor koji osim
profesora nitko nije pratio.
Gospodin Abderegg alio se s malom Bertom kojoj je teta davala potporu. Sjedio je s punim
uitkom zavaljen u naslonja pijuckajui gemit.
"Dakle, i vi se itali 'Ekkeharda'?" upitao je Paul gospoicu Thusnelde.
Leala je opruena u vrlo niskoj rasklopnoj stolici, posve zabacivi glavu, i gledala ravno
uvis.
"Dakako", odgovorila je. "Zapravo bi vam takve knjige trebalo jo zabraniti."
"Da? A zato?"
"Jer jo ne moete sve razumjeti."
"Mislite?"
"Naravno."
154
"Ali tamo ima mjesta koja sam razumio moda bolje od vas."
"Doista? A koja su to?"
"Ona latinska."
"Ta vi se samo alite!"
Paul je bio vrlo raspoloen. Za veeru je smio popiti i malo vina i sada je uivao
razgovarajui u blagoj, tamnoj noi i nestrpljivo ekao hoe li uspjeti tu elegantnu damu malo
izbaciti iz njezina tromog spokoja i potaknuti na ustrije suprotstavljanje ili na smijeh. No,
nije gledala prema njemu. Leala je nepomino, licem nagore, s jednom rukom na stolici, s
drugom oputenom do tla. Zagasit odsjaj njezina bijela vrata i lica izdvajao se iz pozadine
crnih stabala.
"to vam se u 'Ekkehardu' najvie svidjelo?" upitala je i dalje ga ne gledajui.
"Opijenost gospodina Spazza."
"Ah?"
"Ne, kako je otjerana umska starica."
"Da?"
"Ili mi se moda najvie svidjelo kako gaje Pra-xedis pustila da pobjegne iz tamnice. To je
zgodno."
"Da, to je zgodno. Kako je to bilo?"
"Kada poslij e istresa pepeo..."
"Ah, da. Znam."
"Ali sada mi morate rei to se vama najvie svidjelo."
"U 'Ekkehardu'?"
"Da, naravno."
155
"To isto mjesto. Kada Praxedis pomae redovniku da pobjegne. I jo mu da poljubac, a onda
se nasmijeena vrati u dvorac."
"Da..., da", rekao je Paul polako, no nije se mogao sjetiti poljupca.
Profesorov je razgovor s kunim uiteljem bio zavrio. Gospodin je Abderegg pripaljivao
virdiniju, a Berta znatieljno promatrala kako na plamenu svijee spaljuje vrak dugake
cigare. Tetu koja je kraj nje sjedila djevojka je zagrlila desnom rukom i irom otvorenih oiju
sluala fantastine doivljaje o kojima joj je pripovijedao stari gospodin. Rije je bila o
pustolovnim putovanjima, osobito u Napulju.
"Je li to doista istina?" odvai se jednom upitati.
Gospodin Abderegg se nasmije.
"To ovisi samo o vama, mlada gospodino. U nekoj prii istinito je uvijek samo ono u to
sluatelj vjeruje."
"Ali nemogue?! Ba u pitati tatu."
"Samo izvolite!"
Teta ju pogladi po ruci kojom ju je Berta obgrlila oko struka.
"To je samo ala, dijete."
Sluala je avrljanje, tjerala none muice s bratove ae vina i svakom tko bi ju pogledao
uzvraala dobrodunim pogledom. Zadovoljstvo su joj inila dva stara gospodina, Berta i
ivahno brbljavi Paul, lijepa Thusnelde koja je, odlutavi iz drutva, zurila u modru no, kao i
kuni uitelj koji je jo naknadno uivao u mudrostima to ih je izgovorio. Bila je jo
dovoljno mlada i nije zaboravila kako mladima u takvim ljetnim
156
veerima u vrtu moe biti toplo i ugodno. Kolika sudbina jo samo eka svu tu lijepu mlade i
mudre starce! Pa i kunoga uitelja. Kako su svakomu njegov ivot i njegove misli i elje bile
silno vane! I kako je lijepa bila gospoica Thusnelde! Prava ljepotica.
Dobroduna je dama pomilovala Bertu po desnoj ruci, milo se nasmijeila pomalo
usamljenom studentu i s vremena na vrijeme iza domainove stolice pipnula stoji li i njegova
boca vina jo u ledu.
"Ispriajte mi neto iz svoje kole!" rekla je Thusnelde Paulu.
"Ah, kola! Pa sada su praznici."
"Zar ne idete rado u gimnaziju?"
"Znate li ikoga tko tamo rado ide?"
"Ali vi ipak elite studirati?"
"Pa, da. Zapravo elim."
"No, to biste jo vie eljeli?"
"Jo vie? - Ha-ha - Vie bih elio postati pirat."
"Pirat?"
"Naravno, morski razbojnik. Pirat."
"Ali onda ne biste mogli ovoliko itati."
"To i ne bi bilo potrebno. Ve bih naao neku razonodu. "
"Mislite li?"
"O, sigurno. Ja bih.
"to?"
"Ja bih - ah, to se uope ne moe rei."
"Onda nemojte rei."
Postalo mu je dosadno. Primaknuo se Berti i pomagao joj u sluanju. Tata je bio strano
zabavan. Sada je samo on govorio, a svi su sluali i smijali se.
157
Tada se gospoica Thusnelde polako ustane u svoj oj lepravoj, laganoj engleskoj haljinici i
prie stolu.
"Htjela bih vam zaeljeli laku no."
Svi su ustali i gledajui na sat nisu shvaali daje doista ve pono.
Na kratkome putu do kue Paul je hodao uz Bertu koja mu se najednom veoma sviala,
napose otkako se vrlo srdano smijala tatinim alama. Bio je glup to se ljutio zbog posjeta.
Ta bilo je tako ugodno naveer avrljati s djevojkama.
Osjeao se kavalirom i kajao se to se cijele veeri posveivao samo onoj drugoj. A ona je
bila razmaeno derite. Berta mu je bila kudikamo draa, i bilo mu je ao to danas nije bio uz
nju. To joj je pokuao i rei. Za-hihotala se.
"O, va je tata bio tako zabavan! To je bilo drae-sno!"
Za sutra joj je predloio etnju do Eichelberga. Uvjeravao ju je da nije tako daleko, a lijepo je.
Zatim je poeo opisivati, govoriti o putu i o pogledu i sasvim se zanio.
Gospoica Thusnelde upravo je kraj njih prolazila u trenutku njegove najvee zanesenosti.
Malo se osvrnula i pogledala ga u lice. Uinila je to mirno i pomalo znatieljno, no njemu je
to izgledalo podrugljivo i on zauti. Berta je iznenaeno podignula pogled i vidjela kako se
oneraspoloio, no nije znala zato.
U meuvremenu su ve stigli kui. Berta je pruila Paulu ruku. Zaelio joj je laku no.
Kimnula je glavom i otila.
158
Thusnelde je ve bila ispred njih otila ne rekavi mu laku no. Vidio ju je kako se s runom
svjetiljkom penje stubama i gledajui za njom bio je na nju ljut.
Paul je budan leao u postelji preputajui se laganoj groznici tople noi. Sparina je bila sve
jaa, odsjaji munja neprestano su podrhtavali na zidovima. Povremeno je vjerovao da u daljini
uje tihu grmljavinu. U dugim stankama zapuhivao je mlohav vjetar od kojega su jedva
umjeli vrhovi stabala.
Djeak je u polusnu razmiljao o protekloj veeri i osjeao da je danas bio drukiji nego
inae. Sam je sebi izgledao odraslije, tovie inilo se da mu je uloga odrasloga danas bolje
pola za rukom nego u prijanjim pokuajima. S gospoicom je vrlo teno razgovarao, a
poslije i s Bertom.
Muilo gaje, je li ga Thusnelde shvatila ozbiljno. Moda se njime samo poigrala. A ono s
Praxedisinim poljupcem morat e sutra ponovno proitati. Je li to zbilja nije shvatio ili je
samo zaboravio?
Volio bi znati je li gospoica Thusnelde doista lijepa, istinski lijepa. Tako mu se inilo, no
nije vjerovao ni sebi ni njoj. Svidjelo mu se kako je tamo pri slabanom svjetlu u stolici
napola sjedila, a napola leala, onako vitka i mirna, spustivi ruku na zemlju. Kako je nehajno
gledala uvis, napola zadovoljno, napola pospano, a onaj bijeli vitki vrat - u svijetloj, dugoj
haljini - to bi isto tako mogao biti prizor na umjetnikoj slici.
Dakako, Berta mu je bila kudikamo draa. Moda jest bila pomalo prenaivna, ali blaga i
zgodna, i ovjek
159
je s njom mogao razgovarati ne sumnjajui da mu se u potaji ruga. A da se od samoga poetka
drao nje, umjesto tek u zadnjem trenutku, moda bi sada bili ve vrlo dobri prijatelji.
Openito mu je sada bilo ao to su gosti ostajali samo dva dana.
No, zato gaje, kada se na povratku kui smijao s Bertom, ona druga onako pogledala?
Ponovno ju je vidio kako prolazi i okree glavu, i ponovno je vidio njezin pogled. Bila je
lijepa. I sve si je iznova jasno predoio, no nije mogao prijei preko toga - pogled joj je bio
podrugljiv, nadmono podrugljiv. Zato? Jo zbog "Ekkeharda"? Ili zato to se smijao s
Bertom?
Ljutnja zbog toga pratila ga je jo u snu.
Ujutro se cijelo nebo zastrlo oblacima, ali jo nije kiilo. Posvuda je mirisalo na sijeno i toplu
prainu.
"teta," jadala se Berta silazei, "danas neemo moi u etnju?"
"O, to moe tako potrajati cijeli dan", tjeio ju je gospodin Abderegg.
"Inae nisi tako poletna za etnju", ree gospoica Thusnelde.
"Ali kad smo tu tako kratko!"
"Imamo vanjsku kuglanu", predloio je Paul. "U vrtu. A i kroket. Ali kroket je dosadan.
"Meni je kroket jako zgodan", ree gospoica Thusnelde.
"Onda ga moemo igrati."
"Dobro, poslije. Najprije moramo popiti kavu."
160
Nakon doruka mladi su otili u vrt, a pridruio im se i student. Uinilo im se daje za kroket
trava previsoka, pa su se ipak odluili za drugu igru. Paul je marljivo donio i postavio
unjeve.
"Tko poinje?"
"Uvijek onaj tko pita."
"No, dobro. Tko igra?"
Paul je igrao s Thusnelde u paru. Igrao je vrlo dobro i nadao se da e ga ona za to pohvaliti ili
ga barem zadirkivati. No ona to uope nije primjeivala niti je obraala pozornost na igru.
Kada bi joj Paul dodao kuglu, nehajno bi ju bacila ak ni ne brojei koliko je unjeva palo.
Umjesto toga razgovarala je s kunim uiteljem o Turgenjevu. Gospodin Homburger danas je
bio vrlo uljudan. Jedino se Berta doimala sasvim predana igri. Stalno je pomagala u
postavljanju unjeva i doputala Paulu da joj pokae kako se cilja.
"Pao je kralj u sredini!" povikao je Paul. "Gospoice, sada emo sigurno pobijediti. To vrijedi
dvanaest bodova."
Samo je kimnula glavom.
"Turgenjev zapravo i nije pravi Rus", rekao je student zaboravljajui daje na njemu red za
igru. Paul se naljutio.
"Gospodine Homburger, vi ste na redu!"
"Ja?"
"Da vi, svi vas ekamo."
Najradije bi mu kuglu bacio u cjevanicu. Berta, koja je primijetila njegovu zlovolju, i sama se
uznemirila i vie nita nije pogaala.
"Moemo onda i prestati."
161
Nitko nije imao nita protiv. Gospoica Thusnel-de polako se udaljila, a uitelj za njom. Paul
je mrzovoljno nogom prevrnuo jo uspravne unjeve.
"Zar neemo nastaviti?" upitala je Berta plaho.
"Ah, udvoje nije nita. Spremit u ih."
Skromno mu je pomagala. Kada su svi unjevi opet bili u kutiji, on se osvrnu za Thusnelde.
Nestala je u parku. Naravno, on je za nju bio obian mulac.
"I to sada?"
"Moda da mi malo pokaete park?"
Hodao je stazama tako brzo da se Berta zadihala i gotovo morala trati da bi ga sustigla.
Pokazao joj je umicu i aleju platana, zatim crvenolisnu bukvu i livade. I dok se gotovo stidio
to je bio tako grub i utljiv, istodobno se udio to se pred Bertom vie uope nije
ustruavao. Hodao je s njom uokolo kao da je dvije godine mlaa. A ona je bila tiha, blaga i
plaha, jedva da bi rekla koju rije i samo bi ga katkad pogledala kao da za neto moli oprost.
Kod alosne vrbe susreli su se s drugo dvoje. Student je i dalje govorio, gospoica se uutjela
i doimala neraspoloeno. Paul je iznenada postao razgovorljiv. Upozorio ih je na staro drvo,
razmaknuo objeene grane i pokazao okruglu klupu oko drveta.
"Sjest emo", zapovjedila je gospoica Thusnelde.
Posjedali su jedno do drugoga na klupu. Bilo je vrlo toplo i zaguljivo, zeleni je sumrak bio
mlohav, sparan i uspavljuju. Paul je sjedio Thusnelde s desna.
"Kako je ovdje tiho!" zapoe gospodin Hombur-ger.
162
Gospoica kininu.
"I tako vrue!" ree ona. "Neko vrijeme neemo uope govoriti."
Sada je sve etvero sjedilo utei. Na klupi pokraj Paula poivala je Thusneldina ruka, duga i
tanka damska ruka s vitkim prstima i profinjenim, njegovanim, zagasito sjajnim noktima. Paul
je bez prestanka gledao tu ruku. Izranjala je iz iroka svijetlosiva rukava i bila bijela kao i
ostatak ruke koja se vidjela do iza zloba. Od zgloba se svijala malo prema van i poivala
sasvim mirno kao daje umorna.
Svi su utjeli. Paul je mislio na jueranju veer. Tada je ta ista ruka takoer bila tako duga i
mirna i spokojno oputena i cijela je figura nepomino napola sjedila, napola leala. To je bilo
u skladu s njom, njezinom figurom i odjeom, njenim ugodno mekim, ne sasvim slobodnim
glasom, ali i s licem koje je zajedno s mirnim oima izgledalo tako pametno i iekujui
oputeno.
Gospodin Homburger pogleda na sat.
"Oprostite, moje dame, sada bih morao poi na posao. Vi ete, Paule, jo ovdje ostati?"
Naklonio se i otiao.
Njih troje ostalo je sjediti u tiini. Paul je svoju lijevu ruku polako i bojaljivo oprezno poput
zloinca primaknuo djevojinoj ruci, a onda pustio da poiva tik do njene. Nije znao zato je
to uinio. Dogodilo se to bez njegove volje, i pritom ga obuze takva teka tjeskoba i vruina
da mu se cijelo elo orosilo.
"Ni ja ne volim igrati kroket", ree Berta tiho, kao da u snu govori. Uiteljevim odlaskom
izmeu nje i
163
Paula otvorila se praznina i cijelo je vrijeme razmiljala da li da se primakne. I to je vie
oklijevala, to joj se inilo sve teim, pa je poela govoriti samo da se vie ne bi osjeala posve
usamljeno.
"To doista nije simpatina igra", dodala je nesigurnim glasom nakon due stanke. Nitko joj
nije odgovorio.
Ponovno je zavladala tiina. Paulu se inilo da uje kucanje vlastitoga srca. Osjeao je
potrebu da skoi i kae bilo to smijeno ili glupo ili da pobjegne. No, ostao je sjediti, zadrao
ruku na istome mjestu i imao osjeaj da polako, polako ostaje bez zraka, sve dok se ne pone
guiti. Sada je postalo ugodno, ugodno na neki tuan i muan nain.
Gospoica Thusnelde pogledala je Paula u lice mirnim i pomalo umornim pogledom. Vidjela
je kako netremice gleda u svoju lijevu ruku stoje leala na klupi tik do njezine desne. Ona
pridigne desnu ruku, vrsto ju spusti na Paulovu i tamo zadri.
Ruka joj je bila meka, ali snana i suho topla. Paul se prestraio kao zateeni lopov i stao
drhtati, ali ruku nije povukao. Jedva da je jo mogao disati, tako snano mu je tuklo srce, a
cijelo tijelo gorjelo i istodobno drhtu-rilo od hladnoe. Polako problijedivi, moleivo je i
uplaeno pogledao gospoicu.
"Jeste li se prepali?" tiho se nasmijala. "Mislim da ste bili zaspali?"
Nije mogao nita rei. Maknula je svoju ruku, ali je njegova i dalje tamo leala jo uvijek
osjeajui dodir. elio ju je povui, ali je bio tako slabaan i zbunjen
da nikakvu misao nije mogao sroiti ni odluku donijeti i nita nije mogao uiti, pa ak ni to.
Najednom ga uplai priguen, plaljiv um to ga zau iza sebe. Oslobodio se i duboko
udahnuvi skoio. I Thusnelde je ustala.
Berta je sjedila na svome mjestu duboko pognuta i jecala.
"Poite u kuu", rekla je Thusnelde Paulu "doi emo odmah za vama."
A kada je Paul krenuo, ona jo doda: "Uhvatila ju je glavobolja."
"Doi, Berto. Ovdje je prevrue, zaguljivo je od sparine. Doi, svladaj se! Idemo u kuu."
Berta nije nita odgovorila. Njezin mravi vrat leao je naslonjen na svijetloplavi rukav
djevojine haljinice iz koje je visjela tanka, koata ruka sa irokim runim zglobom. Plakala
je mirno i tiho jecajui sve dok se nakon dueg vremena nije uspravila rumena i zauena,
zagladila kosu i stala se polako i mehaniki smijeiti.
Paul nije imao mira. Zato je Thusnelde onako poloila svoju ruku na njegovu? Je li to bila
samo ala? Ili je znala kako to udnu zadaje bol? Koliko god je puta to ponovno zamiljao,
uvijek se ponavljao onaj isti osjeaj; zaguujui gr mnogobrojnih ivaca ili ila, pritisak i
laka omaglica u glavi, vruina u grlu i neravnomjerna, neobina uzburkanost srca to koi
tijelo kao daje bilo podvezano. Alije godilo, ma koliko bilo bolno.
164
165
Proavi pokraj kue zaputio se k malenom jezeru te stao gore-dolje etati vonjakom. U
meuvremenu je sparina bivala sve jaa. Nebo se posvema naoblailo i slutilo je na oluju.
Nije bilo vjetra, tek tu i tamo u kronjama lagan, neodluan povjetarac od kojeg se i blijeda,
glatka povrina jezera na trenutak srebrnasto namrekala.
Stari ami to je privezan leao uz travnatu obalu zapne mladiu za oko. On ue i sjedne na
jo jedinu preostalu veslaku klupu. No barku nije odvezao: u njoj ve odavna nije bilo
vesala. Umoio je ruke u vodu; bila je gadljivo mlaka.
Najednom ga obuzme bezrazlona tuga koja mu je bila sasvim neobina. inilo mu se kao
daje u nekom tjeskobnom snu i kao da se, sve da i hoe, ne moe ni pomaknuti. Bljedunjavo
svjetlo, mrano oblano nebo, mlaka zaparna bara i stari, pri dnu mahovinom obrasli drveni
un bez vesala, sve je to izgledalo alobno, otuno i jadno, preputeno nekoj tekoj, tupoj tuzi
koju je dijelio bez ikakva razloga.
Iz kue su nejasno i tiho dopirali zvui glasovira. Sada su, dakle, svi bili unutra, a tata im je
vjerojatno svirao. Ubrzo Paul prepozna i skladbu, bila je to glazba iz Griegova "Peera Gynta",
i poeli se vratiti kui. Ostao je ipak nepomino sjediti iznad tromih voda zurei u nebo kroz
umorne, ukoene grane voaka. ak se ni kao inae nije mogao radovati oluji premda e se
uskoro zasigurno spustiti i biti prvo pravo nevrijeme ovoga ljeta.
Tada utihnu glazba glasovira i na trenutak zavlada potpuna tiina. Onda se zau nekoliko
njenih, lelujavo
166
blagih taktova, neka plaha neobina glazba. Potom pjesma, enski glas. Paulu je pjesma bila
nepoznata, nikad ju nije uo, nije o tom ni razmiljao. Ali je poznavao glas, lagano prigueni,
pomalo umorni glas. To je bila Thusnelde. Njezino pjevanje moda nije bilo osobito, ali je
pogaalo i drailo djeaka isto onako tjeskobno i bolno kao i dodir njene ruke. Oslukivao je
nepomino, i dok je jo tako sjedio i sluao, stadoe prve trome kine kapi, mlake i teke,
pljuskati po jezeru. Padale su mu na ruke i lice, ali ih nije osjeao. Osjeao je samo da se neka
prisila, neko vrenje i napetost oko njega ili ak u njemu samome zgunjava i buja i trai izlaz.
U isti mah pade mu na pamet odlomak iz "Ekkeharda", i u tom trenutku najednom ga iznenadi
i uplai sigurna spoznaja. Znao je da voli Thusnelde. No istodobno je znao da je ona odrasla i
da je dama, a on kolarac, i da e ona sutra otputovati.
Pjesma je ve bila utihnula i metalnim se zvukom oglasi zvonce za objed. Paul polako poe u
kuu. Ispred vrata otare kine kapi s ruku, zagladi kosu i duboko udahne kao da kani uiniti
neki teak korak.
"Ah, ve je poela kia", poali se Berta. "Onda, znai, nita od toga?"
"Od ega?" upita Paul ne diui pogleda s tanjura.
"Pa mi smo..., obeali ste mi da ete me danas voditi na Eichelberg."
"Jest, ali po ovom vremenu to doista nije mogue."
S jedne strane, eznula je za tim da ju pogleda i upita kako se osjea, a ipak je bila sretna to
to nije
167
uinio. On je bio sasvim zaboravio onaj muni trenutak kada je ispod vrbe briznula u pla. Ta
iznenadna provala plaa ionako ga se nije odve dojmila, ve gaje samo uvrstila u uvjerenju
da je ona ipak jo vrlo mala djevojica. Umjesto da joj obrati pozornost, neprestance je
pogledavao prema gospoici Thusnelde.
S kunim uiteljem, koji se stidio zbog svoje jueranje djetinjarije, ivahno je razgovarala o
sportskim temama. U tome se gospodin Homburger snalazio poput mnogih drugih; o stvarima
o kojima nita nije znao govorio je mnogo ugodnije i tenije negoli o stvarima koje su mu bile
poznate i vane. Najee je dama vodila rije, a on se zadovoljavao pitanjima, kimanjem
glavom, odobravanjem i pokojom frazom za popuniti stanku. Pomalo koketno umijee te
dame u voenju razgovora oslobodilo ga je njegove uobiajene ukoenosti; ak se, kada je
toei vino promaio au, i sam uspio nasmijati i nezgodi ne pridati nikakvu vanost ni
ozbiljnost. Meutim, njegova lukavo ubaena molba da, s doputenjem, poslije objeda
gospoici proita poglavlje iz jedne od svojih najdraih knjiga, ljupko je otklonjena.
"Nema vie glavobolju, dijete?" upitala je teta Greta.
"O ne, uope", rekla je Berta potiho. No jo uvijek je izgledala prilino jadno.
"O, vi djeco!" ree teta kojoj nije promaknula ni Paulova uzbuena nesigurnost. Imala je
svakojake slutnje te odlui da nee nepotrebno smetati dvoma mladima, ali da e biti na
oprezu i sprijeiti gluposti.
168
Paulu je to bilo prvi put, u to je bila sigurna. Koliko jo treba proi vremena, i on e prerasti
njezinu skrb i poi putovima koji e njezinim pogledima biti skriveni! O, vi djeco!
Vani se gotovo smrailo. Kia je lila as jae, as slabije uz naizmjenine zapuhe vjetra, oluja
je jo oklijevala, a grmljavina odjekivala jo miljama daleko.
"Bojite li se nevremena?" upitao je gospodin Homburger svoju damu.
"Naprotiv, ne znam nita ljepe od toga. Mogli bismo poslije otii u paviljon i promatrati.
Berta, hoe li s nama?"
"Ako hoe, da, rado."
"Idete, dakle, i vi, gospon student? - Dobro, radujem se tomu. To je ove godine prvo
nevrijeme, zar ne?"
Odmah poslije objeda uputili su se s kiobranima u rukama prema oblinjem paviljonu. Berta
je ponijela knjigu.
"Nee li im se pridruiti, Paule?" ohrabrivala ga je teta.
"Ne, hvala. Zapravo moram vjebati."
U zbrci nabujalih osjeaja poao je u sobu s glasovirom. No tek to je poeo svirati, ni sam ne
znajui to, u sobu ue otac.
"Mladiu, ne bi li se pomaknuo nekoliko soba dalje? Pohvalno je to eli vjebati, ali sve ima
svoje vrijeme, a nae bi stare kosti po ovoj sparini rado pokuale malo odrijemati. Do vienja,
sinko!"
Djeak je proao kroz blagovaonicu i hodnik i izaao na ulazna vrata. Prijeko je upravo
ugledao ono troje
169
kako ulaze u paviljon. Zauvi iza sebe tetin tihi korak, on mugnu van i zabivi ruke u
depove pohita golo-glav na kii. Grmljavina je sve vie jaala, a prve plahe, drhtave munje
parale su crnkasto sivilo.
Paul je zaao iza kue i poao prema jezercu. Osjeao je s prkosnom patnjom kako mu kia
prodire kroz odjeu. Jo nerashlaeni, treperavi zrak ario gaje, i on isprui oba dlana i napola
otkrivene ruke prema tekim kapima kie. Sada je ono troje zadovoljno sjedilo u paviljonu,
smijalo se i avrljalo, i nitko nije na njega mislio. Vuklo gaje tamo, no prevagnuo je prkos;
kada im se ve onda nije elio pridruiti, sada nije htio naknadno za njima trati. A Thusnelde
ga nije ni pozvala. Pozvala je Bertu i gospodina Hombufgera, a njega ne. Zato ne njega?
Mokar do koe, ne pazei kuda hoda, stigao je do vrtlarske kuice. Munje su sada gotovo bez
prestanka okomito i poprijeko parale nebo u fantastino smjelim crtama, a kia je glasnije
umjela. Ispod drvenih stuba vrtlarske upe neto zvecnu i pojavi se velik dvorini pas
suzdrano ljut. Prepoznavi Paula, veselo se i umiljato zaleti prema njemu. Paul ga, u
iznenadnom naletu njenosti, zagrli oko vrata, odvue natrag u sumraan zakutak stubita i
ostade tamo uz njega tepajui mu i mazei ga, ni sam ne znajui koliko dugo.
U paviljonu je gospodin Homburger dogurao eljezni vrtni stol do ozidane stranje stijene na
kojoj je bio naslikan neki talijanski obalni krajobraz. ive boje, plava, bijela i roza loe su se
slagale s kinim sivilom i izgledale kao da im je unato sparini hladno.
170
"Loe vam je vrijeme za Erlenhof', ree gospodin Homburger.
"Zato? Meni je oluja prekrasna."
"I vama, gospoice Berta?"
"O, ja ju vrlo rado gledam."
Bio je bijesan to je i mala pola s njima. Upravo sada, kada se s lijepom Thusnelde poeo
bolje razumijevati.
"I sutra ete doista ve otputovati?"
"Zato to kaete tako tragino?"
"Valjda zato to mi je ao."
"Doista?"
"Ali milostiva gospoice..."
Kia je pljutala po tankom krovu i u strasnim naletima sukljala iz otvora lijeba.
"Znate, gospon student, imate dragoga mladia za uenika. Zacijelo je zadovoljstvo
poduavati takva aka."
"Vi to ozbiljno mislite?"
"Dakako. On je divan mladi. Zar ne, Berta?"
"O, ne znam, jedva da sam ga vidjela."
"Zar ti se ne svia?"
"Ne, svia mi se. Kako da ne."
"to zapravo predstavlja ova zidna slikarija, gospon student? ini se da je veduta neke
rivijere?"
Paul se nakon dva sata mokar do koe i iscrpljen vratio kui, oprao se hladnom vodom i
presvukao. Zatim je ekao da se ono troje vrate, a kada su doli i Thusneldin glas odjeknu
hodnikom, on se prepadne, a srce mu stade snano tui. Ipak je odmah zatim uinio
171
neto, za to trenutak prije ni sam ne bi vjerovao da ima hrabrosti.
Kada se gospoica sama penjala stubitem, vrebao ju je i iznenadio na gornjem katu. Priao
joj je i pruio struak rua. Bile su to divlje rue to ih je ubrao vani na kii.
"Je li to za mene?" upitala je Thusnelde.
"Da, za vas."
"A ime sam ih zasluila? Ve sam se uplaila da vi mene uope ne podnosite."
"O, vi me samo ismijavate."
"Zasigurno ne, dragi Paule. Hvala vam lijepa na ovom cvijeu. Divlje rue, zar ne?"
"ipkova rua."
"Pribost u si jednu, poslije."
Potom produi u svoju sobu.
Naveer su ovaj put ostali sjediti u dvorani. Bilo je lijepo osvjeilo, a vani su se jo cijedile
kapi s dobro umivenih grana. Kanili su muzicirati, no profesor je elio jo tih nekoliko sati
provesti u ugodnom razgovoru s Abdereggom. Sada su svi udobno sjedili u velikoj prostoriji,
gospoda su puila, a ispred mladih su stajali vrevi s limunadom.
Teta je s Bertom gledala album i pripovijedala joj stare prie. Thusnelde je bila dobre volje i
esto se smijala. Kunoga je uitelja poprilino iscrpilo dugotrajno bezuspjeno govorenje u
paviljonu, i ponovno je bio ivan, a miii lica bolno su mu titrali. Smatrao je
172
neukusnim to je ona sada tako smijeno koketirala s tim djearcem i izbirljivo je traio nain
da joj to kae.
Paul je bio najivahniji od svih. injenica da je Thusnelde za pojasom nosila njegove rue i
obraala mu se s "dragi Paule" udarila mu je u glavu poput vina. Zbijao je ale, pripovijedao
prie, obrazi su mu se zaarili i nije pogleda skidao sa svoje dame koja je tako graciozno
prihvaala njegove izraze dubokog tovanja. Pritom mu je u dubini due bez prestanka jealo:
"Ona sutra odlazi! Sutra odlazi!" i to je jeka bila glasnija i bolnija, to se s veom enjom
grevito hvatao toga lijepog trenutka i sve veselije pleo jezikom.
Gospodin Abderegg, koji je na trenutak posluh-nuo, kroza smijeh dovikne: "Paule, rano si
poeo!"
Nije se dao smesti. Na trenutak bi g^ uhvatila neodoljiva elja da izae i glavu nasloni na
vratnicu i zaplae. Ali ne, ne!
Za to vrijeme Berta je s tetom prela na ti i zahvalno se predala njezinoj zatiti. Titalo ju je
poput bremena to Paul samo za nju nije mario, to joj cijeloga dana gotovo ni rije nije
uputio, pa se umorna i nesretna prepustila tetinoj dobrodunoj njenosti.
Dva stara gospodina nadmetala su se u podgrija-vanju sjeanja i jedva su osjetila da se pokraj
njih sueljavaju i sukobljuju mlade neizreene strasti.
Gospodin Homburger sve vie je i vie ispadao iz razgovora, a njegove povremene, lagano
otrovne upadice jedva da je itko vie primjeivao, i to je vie u njemu rasla ogorenost i
srdba, to je manje uspijevao
173
nai prave rijei. Paulovo je ponaanje smatrao djetinjastim, a neoprostivim nain na koji je
gospoica to prihvaala. Najradije bi im bio zaelio laku no i otiao. No to bi jamano
izgledalo kao priznanje daje ispucao sve svoje argumente i da se predaje. Radije je ostajao i
prkosio. I koliko god mu je Thusneldina obijesno razigrana narav veeras bila odbojna, ipak
se nije elio odvojiti od pogleda na njezine meke pokrete i rumenka-sto lice.
Thusnelde ga je prozrela i nije se trudila prikriti koliko uiva u Paulovim strasnim izrazima
panje, ve i stoga jer je vidjela da to srdi studenta. A on, koji ni u kom pogledu nije bio
snaan ovjek, polako je osjeao kako mu se bijes pretvara u onu enski turobnu rezignaciju
kojom su skonali gotovo svi njegovi dosadanji ljubavni pokuaji. Je li ga ikada neka ena
razumjela" i cijenila po njegovoj vrijednosti? O, ali on je bio dovoljno umjetnik da moe
uivati i u razoaranju, boli i usamljenosti sa svim njihovim najskrovitijim draima. I mada
drhtavih usana, ipak je u tom uivao. Premda neshvaen i prezren, ipak je bio junak na sceni,
nositelj neke nijeme tragike, nasmijeen s noem u srcu.
Razili su se kasno. Uavi u svoju prohladnu spavau sobu, Paul je kroz otvoren prozor vidio
smireno nebo pokriveno nepominim, mlijenobijelim paperja-stim oblaiima; kroz njihovu
se tanku koprenu probijala mjeseina, meka i jaka, i tisuama odraza svjetlucala na mokrome
liu stabala u perivoju. U daljini iznad planina, nedaleko tamnoga obzorja, svijetlio je uzak
174
i poput otoka izduen djeli istoga neba, vlaan i a na njemu jedna jedina blijeda zvijezda.
Djeak je dugo gledao kroz prozor i nije to \ i vidio je samo neko blijedo komeanjc i oko
sebe osji > .n ist, svjee ohlaen zrak, i uo dosad nepo/nate dubo ke glasove kako bue
poput dalekih oluja i iulisao mek zrak nekog drugog svijeta. Stajao je nagnut na pro/ott. i
gledao, nita ne videi, kao zaslijepljen, a pred njin> se nesigurno i mono prostirala zemlja
ivota i strasti proeta vrelim olujama i zastrta tmastim oblacima.
Teta je posljednja pola na poinak. Oprezno je jo provjerila vrata, rolete i svjetla i zavirila u
mranu kuhinju, a potom pola u svoju sobu i pri svjetlosti svijea sjela u staromodni
naslonja. Sada je znala to se zbiva s malianom i u dubini due bila je radosna to gosti kane
sutra otputovati. Kada bi samo sve dobro prolo! Bilo je ipak neobino takvo dijete izgubiti
od danas do sutra. Jer, dobro je znala da e se Paulova dua od nje sada neumitno udaljavati i
bivati joj sve nepro-zirnija, i zabrinuto je gledala kako prvim djeakim koracima stupa u vrt
ljubavi ije je voe ona sama u svoje vrijeme jedva okusila, a ono je gotovo uvijek bilo gorko.
Zatim je pomislila na Bertu, uzdahnula i nasmijeila se, a onda dugo u ladicama traila neki
utjean dar za rastanak s malenom. Pritom se uplai vidjevi koliko je sati.
Iznad usnule kue i u mrak utonula vrta poivali su mlijenobijeli, pahuljasto tanki oblaci,
nebeski otok na obzoru polako je prerastao u iroko, isto, tamno jasno polje njeno protkano
slabano svjetlucavim
175
zvijezdama, a povrh najudaljenijih planina protezala se blaga, uska srebrna crta odvajajui ih
od neba. U vrtu su osvjeena stabla disala duboko i spokojno, a na livadi u perivoju s tankim
se varljivim sjenama oblaka smjenjivala crna sjena crvenolisne bukve.
Blagi, jo vlagom nasieni zrak polako je isparavao u posve bistro nebo. Lokvice vode leale
su na ljunanome trgu i cesti, zlatno bljeskale ili odraavale njenu modrinu. Koija se uz
kripu zaustavila ispred ulaza i putnici uoe. Student se vie puta duboko naklonio, teta je
ljubazno kimala glavom i jo jednom svima stisnula ruku, a sluavke su iz dubine hodnika
promatrale odlazak.
Paul je sjedio u koiji nasuprot Thusnelde i hinio veselost. Hvalio je dobro vrijeme, veliao
divne izlete u planine na koje kani ii tijekom praznika i poudno upijao svaku djevojinu
rije i svaki osmijeh. Ranom zorom nemirne se savjesti bio uuljao u vrt i u oevoj omiljenoj i
najzatienijoj lijehi odrezao najljepu napola otvorenu ajnu ruu. Nju je sada, umotanu u
svileni papir, nosio skrivenu u gornjem depu neprestano se brinui da ju ne zdrobi. Jednako
se pribojavao i da bi otac to mogao otkriti.
Mala je Berta bila vrlo tiha drei ispred lica propupalu granu jasmina koju joj je teta
darovala. Bila je zapravo skoro sretna to odlazi.
"Da vam se povremeno javim dopisnicom?" upitala j e Thusnelde ivahno.
"O da, nemojte samo zaboraviti! To bi bilo lijepo."
A zatim je dodao: "No onda se i vi morate potpisati, gospoice Berto."
Malo se stresla i kimnula glavom.
"Onda dobro, nadajmo se da emo na to misliti", rekla je Thusnelde.
"Da, ja u te podsjetiti."
I ve su bili na kolodvoru. Vlak je trebao stii tek za etvrt sata. Paul je tih etvrt sata osjetio
kao neprocjenjivu milost. No bilo mu je neobino; otkako su izali iz koije i gore-dolje etali
ispred eljeznike postaje, nije mu vie padala na pamet nikakva ala ni dosjetka. Najednom
je bio potiten i utljiv, esto je pogledavao na sat i oslukivao uje li se dolazak vlaka. Tek je
u posljednjem trenutku izvadio ruu i jo na stepenici vagona spustio ju gospoici u ruku. Ona
mu veselo kimnu glavom i ue u vlak. A onda je vlak otiao i sve je bilo svreno.
Bojao se povratka kui zajedno s ocem, a kad je ovaj ve uao, Paul povue nogu sa stepenice
i ree: "Zapravo bih se volio vratiti pjeice."
"Neista savjest, Pauliu?"
"O ne, tata, mogu ja i s tobom."
No gospodin Abderegg samo je smijui se odmahnuo rukom i krenuo sam. "Sad neka to i
pokusa", mrmljao sije putem u bradu, "nee od toga umrijeti." Pritom je, po prvi put nakon
mnogo godina, mislio na svoju prvu ljubavnu pustolovinu udei se kako se jo svega tono
sjea. Sada je, dakle, ve bio red na njegovu djeaku! No svidjelo mu se to je djeak ukrao
ruu. Dakako daje to vidio.
176
177
Kod kue je na trenutak zastao ispred knjinice. Izvadio je Werthera i stavio ga u dep, ali
gaje odmah potom ponovno izvukao, malo prolistao, stao zvidati neku pjesmu, pa knjiicu
vratio na mjesto.
Za to vrijeme Paul se toplom seoskom cestom vraao kui trudei se uvijek iznova zamiljati
sliku lijepe Thusnelde. Tek kada je sav vru i klonuo stigao do ivice perivoja, otvorio je oi i
pomislio to mu je initi. Iznenadan bljesak sjeanja neodoljivo ga povede prema alosnoj
vrbi. Potraio je stablo noen bujicom udnje, provukao se kroz duboko objeene grane i sjeo
na ono isto mjesto na klupi na kojem je juer sjedio pokraj Thusnelde kada je svojom rukom
pokrila njegovu. Sklopio je oi, pustio da ruka poiva na klupi i jo jednom osjetio onu cijelu
oluju koja ga je juer zahvatila i opila i izmuila. Oko njega su kuljale vatre, umjela mora, a
vrele drhtave struje huei promicale na purpurnim krilima.
Nije dugo sjedio na svom mjestu kadli zau zvukove i netko mu pristupi. Zbunjeno podignu
pogled prenut iz stotina snova i pred sobom ugleda gospodina Homburgera.
"Ah, vi ste tu, Paule? Ve dugo?"
"Ne, bio sam na kolodvoru. Vratio sam se pjeice."
"I sada tu sjedite i melankolini ste."
"Nisam melankolian."
"Onda niste. Dodue, uvijek sam vas viao vedrijega."
Paul nije odgovorio.
178
"Dali ste si mnogo truda oko dama."
"ini vam se?"
"Osobito oko jedne. Prije bih pomislio da ete prednost dati mlaoj gospoici."
"Djevojici? Hm."
"Upravo tako, djevojici."
Tada Paul primijeti kako se student fatalno nacerio, te ne rekavi vie ni rije okrenu se i
odjuri ravno preko livade.
Za rukom je bilo vrlo tiho.
"ini se da smo svi pomalo umorni", nasmijeio se gospodin Abderegg. "Ti takoer, Paule. A
vi, gospodine Homburger? No, bila je to ugodna promjena, zar ne?"
"Zacijelo, gospodine Abderegg."
"Dobro ste se zabavili s gospoicom? Bit e daje silno naitana."
"U to bi Paul morao biti upuen. Ja sam naalost samo na trenutke imao to zadovoljstvo."
"to ti na to kae, Paule?"
"Ja? A o kome razgovarate?"
"O gospoici Thusnelde, ako nema nita protiv. Doima se pomalo rastresenim..."
"Ah, to bi se mladi toliko brinuo o damama", dometnu teta.
Ponovno je postalo vrue. Trg ispred kue isijavao je vrelinu, a na cesti su se osuile i
posljednje kine lokve. Na sunanoj livadi stajala je stara crvenolisna
179
bukva okupana toplim svjetlom, a na jednoj od njezinih debelih grana sjedio je Paul Abderegg
naslonjen na stablo i sasvim okruen crvenkasto tamnim sjenama lia. Bilo je to djeakovo
staro omiljeno mjesto na kojem je bio siguran od svakog iznenaenja. Tu na bukovoj grani
ujesen prije tri godine potajice je itao "Razbojnike", tu je popuio prvu polovicu cigare, i tu
je u ono vrijeme napisao i prvu satirinu pjesmu o svom bivem kunom uitelju otkrie koje
je strahovito uzrujalo tetu. Mislio je na te i na druge nepodoptine s osjeajem nadmoi i
obzirnosti kao daje sve to bilo u neko davno doba. Djetinjarije, djetinjarije!
Uzdahnuvi, uspravio se, oprezno se okrenuo u sjedalu, izvukao perorez i poeo rezuckati
stablo. To je trebalo biti srce, a u njegovu sreditu slovo T, i on ga nakani napraviti lijepo i
uredno pa makar mu za to trebalo i nekoliko dana.
Jo iste veeri otiao je do vrtlara da mu naotri no. Pritom je sam gazio okreui brusno
kolo. Na povratku je malo posjedio u starome amcu, pljuskao rukom po vodi pokuavajui
prizvati u sjeanje melodiju pjesme koju je odavde uo dok ju je pjevala. Nebo se napola
zastrlo oblacima i izgledalo je kao da se i ove noi sprema oluja.
(1905.)
180
Prva pustolovina
N
I eobino je kako se doivljaji od ovjeka mogu otuiti i nestati! itave godine s tisuama
doivljaja mogu ieznuti. esto gledam djecu kako tre u kolu i ne mislim na vlastito
kolovanje, gledam gimnazijalce i jedva da se jo sjetim kako sam to i ja bio. Gledam strojare
kako odlaze u radionice, a vjetrogonjasti pisari u urede, i posve sam zaboravio da sam neko i
sam tako iao i nosio plavu bluzu i pisarsku kutu s ulatenim lak-tovima. U knjiari
promatram neobine zbirice pjesama osamnaestogodinjaka, objavljene u nakladi Pier-son u
Dresdenu, i vie ne razmiljam kako sam i sam neko pisao takve stihove i nasjeo ba tom
istom lovcu na autore.
I tako sve dok u nekom trenu, u etnji ili vonji vlakom ili besanom nonom asu ne iskrsne
cijeli jedan zaboravljeni dio ivota i ukae mi se, jarko osvijetljen, kao kakav kazalini prizor
sa svim sitnicama, svim imenima i mjestima, zvucima i mirisima. To mi se dogodilo prole
noi. Vratio mi se doivljaj za koji sam svojedobno bio siguran da ga nikada neu zaboraviti,
a koji mije ipak godinama netragom pao u zaborav. Kao kada izgubimo knjigu ili perorez, pa
nam isprva nedostaje, a
181
onda ga jednog dana ugledamo u ladici medu starudijama i on je opet tu i ponovno je na.
Bilo mi je osamnaest godina i svravao sam bravarski nauk. Odnedavno mije bilo jasno da u
toj struci neu daleko dogurati te odluih jo jednom promijeniti zanimanje. Dok se ne ukae
prilika da to priopim ocu, ostao sam u bravariji obavljajui posao napola mrzovoljno, napola
veselo kao netko tko je ve dao otkaz svjestan da svi putovi samo njega ekaju.
Imali smo tada u radionici volontera kojemu je najvea vrlina bilo njegovo srodstvo s
imunom damom iz susjednog mjesta. Ta dama, mlada udovica nekog tvorniara, stanovala je
u omanjoj vili, posjedovala elegantnu koiju i jahaega konja i slovila kao gizdava i
ekscentrina jer nije zajedno s drugima pila kavu, ve je umjesto toga jahala, pecala, uzgajala
tulipane i drala bernardince. G njoj su govorili sa zaviu i ogorenjem, napose otkako se
saznalo da je u Stuttgartu i Mimche-nu, kamo je esto odlazila, znala biti vrlo drutvena.
Otkad je njezin neak ili brati kod nas volonti-rao, taje udesna ena ve triput bila u naoj
radionici, pozdravila svoga roaka i razgledala strojeve. Svaki je put izgledala prekrasno i na
mene ostavljala snaan dojam dok bi u otmjenoj haljini prolazila aavom prostorijom i
znatieljna pogleda postavljala smijena pitanja, visoka svijetloplava ena lica tako svjeeg i
naivnog kao u djevojice. Stajali smo tamo u svojim masnim bravarskim bluzama garavih
ruku i lica, s osjeajem kao da nam je kraljevna dola u posjet. To se nije
182
slagalo s naim socijaldemokratskim nazorima, no to bismo svaki put tek poslije uvidjeli.
Jednoga dana u vrijeme uine prie mi volonter i ree: "Hoe li u nedjelju sa mnom k mojoj
teti? Pozvala te je."
"Pozvala? uj, ne zbijaj sa mnom glupe ale, jer u ti nabiti nos u kabao s vodom." No, bio je
ozbiljan. Pozvala me je u nedjelju naveer. Kui smo se mogli vratiti vlakom u deset, a ako
bismo due ostali, moda bi nam dala koiju.
Ophoditi se s vlasnicom luksuzne koije, gospodaricom jednoga sluge, dviju sluavki,
koijaa i vrtlara, po mome je tadanjem svjetonazoru bilo upravo besramno. No to mi je palo
na pamet tek poto sam ve odavno ustro prihvatio poziv raspitujui se je li moje uto
nedjeljno odijelo dovoljno dobro.
Do subote sam od silnoga uzbuenja i sree trkarao uokolo kao muha bez glave. A onda me
uhvatio strah. to da tamo kaem, kako da se vladam, kako da s njom razgovaram? Moje
odijelo, kojim sam se oduvijek ponosio, najednom je imalo toliko nabora i mrlja, a svi su mi
ovratnici na rubovima bili pohabani. Osim toga, i moj je eir bio star i troan, a sve to nije se
moglo nadomjestiti trima mojim najraskonijim odjevnim predmetima - parom kao igla
iljatih glenjaa, blistavo crvenom, polusvilenom kravatom i cvikerom s ponik-lanim
okvirima.
U nedjelju naveer krenuo sam s volonterom pjeice u Settlingen, bolestan od uzbuenja i
zbunjenosti. Ugledavi vilu, stali smo uz ogradu ispred inozemnih
183
borova i empresa, dok se lave pasa mijeao sa zvukom zvonca na ulaznim vratima. Sluga
nas je utke uveo u kuu odnosei se prema nama s omalovaavanjem, jedva doputajui da
se obranim od krupnih bemardinaca koji su me pokuavali epati za hlae. Plaljivo
pogledah svoje ruke koje mjesecima nisu bile tako savreno iste. Veer uoi, pola sam ih sata
prao petrolejom i sapunom.
Dama nas je primila u salonu odjevena u jednostavnu, svijetloplavu ljetnu opravu. Pruila
nam je ruku ponudivi da sjednemo. "Veera e zaas biti spremna", ree dama.
"Jeste li kratkovidni?" upita me.
"Pomalo."
"Znate, taj vam cviker uope ne stoji." Skinem ga, strpam u dep i prkosno pogledam.
"A i socijalac ste?" nastavi.
"Mislite socijaldemokrat? Da, naravno."
"A zato?"
"Iz uvjerenja."
"Aha. Ali kravata vam je doista zgodna. No, idemo jesti. Vas dvojica ste valjda doli gladni?"
U susjednoj sobi bila su postavljena tri kuvera. Tamo, suprotno mome oekivanju, osim triju
vrsta aa nije bilo niega to bi me zbunilo. Juha od mozga, bu-brenjak, povre, salata i
kolai, sve su to bila jela koja sam znao jesti, a da se ne osramotim. Vina je domaica sama
toila. Tijekom objeda razgovarala je gotovo samo s volonterom, a kako su me ukusna jela i
vino lijepo zaposlili, uskoro osjetih ugodu, pa i odreenu sigurnost.
184
Nakon objeda vinske su nam ae prenesene u salon, a kada su mi ponudili finu cigaru i na
moje ju uenje pripalili na crvenoj i zlatnoutoj svijei, moja se ugoda pretvorila u milinu.
Sada sam se odvaio i pogledati damu, a bila je toliko profinjena i lijepa da sam se s ponosom
osjetio prenesenim u blaena prostranstva otmjena svijeta o kojemu sam iz nekih romana i
feljtona bio stekao neku eznutljivo nejasnu predodbu.
Zapodjenuli smo vrlo iv razgovor, a ja sam postao toliko odvaan da sam se usudio naaliti
na raun prijanjih gospoinih primjedaba o socijaldemokraciji i crvenoj kravati. "Imate
potpuno pravo", ree smijeei se. "Samo vi ostanite pri svome uvjerenju. No, kravatu biste
trebali vezivati manje ukoso. Vidite, ovako..."
Stala je preda me, nagnula se, objema rukama primila moju kravatu i stala ju popravljati. Tad
najednom s uasom osjetim kako dva prsta zavlai u procjep moje koulje i lagano mi dotie
prsa. A kada sam ju zaprepateno pogledao, ona me jo jednom dotaknu s oba prsta netremice
me gledajui u oi.
K vragu, pomislih, i srce mi stade tui, a ona malo ustuknu glumei da gleda kravatu. No,
umjesto toga, ponovno me promotri, ozbiljno i temeljito, i nekoliko puta lagano kimnu
glavom.
"Mogao bi iz gornje sobe donijeti kutiju s igrica-ma", ree svome neaku koji je prelistavao
asopis. "Da, budi tako dobar."
On ode, a ona mi se priblii, polako, irom otvorenih oiju.
"Zna...", apnu mi meko, "...drag si."
185
Pritom mi se unese u lice i usne nam se spoje, neujno i arko, a onda opet, pa jo jednom.
Zagrlio sam ju i privio uza se, tu visoku lijepu damu, i to tako snano da ju je moralo boljeti.
Ali ona je ponovno traila moja usta i dok me ljubila, oi su joj se zasuzile blistajui
djevojakim sjajem.
Volonter se vratio s igricama, pa smo sjeli i kockali za praline. Ponovno je ivahno
razgovarala i pri svakom se bacanju alila, no ja nisam izustio ni rije i teko sam disao.
Povremeno joj je ruka zalazila ispod stola, poigravala se s mojom rukom ili mi poivala na
koljenu.
Oko deset sati izjavi volonter daje vrijeme za polazak.
"I vi biste ve poli?" upita me ona i pogleda. Neiskusan u ljubavnim stvarima promucao sam
daje, valjda, ve vrijeme, i ustao.
"Pa, kad je tako..." uzviknu ona, a volonter krenu. Slijedio sam ga prema vratima, i u trenutku
kada je prekoraio prag, ona me trgnu za ruku i jo jednom privue. Na izlasku mi doapnu:
"Budi pametan, pametan budi!" To takoer nisam razumio.
Oprostili smo se i otrali prema postaji. Kupili smo karte, a volonter je uao u vlak. No meni
sada nije trebalo drutvo. Popeo sam se samo na prvu stubu, a kada je prometnik zazvidao, ja
saskoih i ostadoh. Bila je ve mrkla no.
Omamljen i tuan vraao sam se kui dugom cestom, uljajui se kao lopov kraj njezina vrta i
ograde. Otmjena me dama voljela! Preda mnom su se otvarale
186
zemlje udesa, a kada sam sluajno u depu napipao poniklani cviker, bacio sam ga u grabu
pokrit) pul*
Idue je nedjelje volonter opet bio pozvan na ruak ali ne i ja. Vie nije dolazila u radionicu.
Tijekom tri mjeseca esto sam odlazio u Solllin gen, nedjeljom ili kasno naveer, oslukivao
uz ogrndu. uljao se oko vrta, sluao lave bernardinaca i um vjctr.i u kronjama inozemnih
stabala, gledao svjetlo u sob ma mislei: Moda me jednom ugleda; ta ona me voli Jednom
sam iz kue zauo klavirsku glazbu, meku i lc-lujavu, i leei uza zid zaplakao.
No nikada me vie sluga nije uveo u kuu i branio od pasa, i nikada vie njezina ruka nije
dotaknula moju ruku ni njezine usne moje usne. To mi se jo samo u snu nekoliko puta
dogodilo, u snu. U kasnu jesen napustio sam bravariju, zauvijek svukao plavu bluzu i otisnuo
se daleko u neki drugi grad.
(1905.)
187
Casanovino obraenje
U
Stuttgartu kamo gaje privukla svjetska slava raskona ivota na dvoru Karla Eugena, pustolov
Jakob Gasanova nije se dobro proveo. Tamo je, dodue, kao u svakome gradu na svijetu,
odmah susreo itav niz starih poznanika, medu njima i Venecijanku Gardellu, tadanju
vojvodinu miljenicu, i proveo nekoliko veselih i bezbrinih dana u drutvu prijatelja plesaa,
plesaica, glazbenika i kazalinih dama. inilo se da mu je kod austrijskoga poslanika, na
dvoru, pa ak i kod vojvode zajamen dobar prijam. No tek to se tamo malo udomaio,
vjetrogonja je jedne veeri s nekoliko asnika poao meu ene gdje se kockalo i pilo
maarsko vino, a uitak je zavrio tako daje Casanova prokockao etiri tisue lujdora u
markama, liio se svih dragocjenih satova i prstenja i u jadnom stanju morao pozvati koiju da
ga vrati kui. Na to se nadovezao i nesretan sudski postupak, i dolo je dotle da se odvani
pustolov naao u opasnosti da uz gubitak cijeloga imetka bude prisilno unovaen u vojvodine
pukovnije. Stoga mu se uini kako je vrijeme da odatle nestane. On kojega je bijeg iz
venecijanskih olovnih komora uinio slavnim, lukavo je
189
utekao i pred zatvorom u Stuttgartu, a ak je uspio spasiti i kovege i preko Tiibingena i
Fiirstenberga skloniti se na sigurno.
Tamo se sada odmarao u gostionici. Jo na putu vratila mu se mirnoa; pa ipak, ta gaje
nezgoda veoma otrijeznila. Shvatio je daje pretrpio tetu u novcu i da mu je okrnjen ugled, da
ga je iznevjerila njegova slijepa vjera u boicu sree te da je bez plana puta i nepriprem-ljen
preko noi zavrio na ulici.
Unato tomu taj pokretni ovjek nimalo nije odavao dojam osobe koju je snala zla kob. U
gostionici su ga, u skladu s njegovim odijelom i nastupom, posluivali kao putnika prvog
razreda. Nosio je zlatan sat ukraen dragim kamenjem, mrkao malo iz zlatne, malo iz srebrne
tabakere, odijevao najfinije rublje, arape od njene svile, holandske ipke, a vrijednost
njegove odjee, dragog kamenja, ipki i nakita tek je nedavno jedan stutt-gartski strunjak
procijenio na sto tisua franaka. Njemaki nije govorio, ali je zato govorio besprijekoran
pariki francuski, a njegovo je vladanje priliilo bogatom, razmaenom, no dobronamjernom
turistu. Imao je svoje prohtjeve, ali zato nije alio troka niti je tedio na napojnicama.
Stigao je naveer nakon dramatina puta. Dok se prao i pudrao, po njegovoj mu je narudbi
spravljena izvrsna veera koja mu je uz bocu rajnskoga vina pomogla da ugodno i brzo
provede ostatak dana. Potom je rano poao na poinak i do jutra odlino spavao. Tek sada je
krenuo sreivati poslove.
190
Poslije doruka, koji je pojeo obim"- pos nioje da bi naruio tintu, pisai pribor i
pojavila zgodna djevojka dobi th mitmrti stavila na stol. Casanova sr uljudno 4 prije na
talijanskom, zatim na francuskom, lo se daje zgodna plavokosa djevojka ran cuski.
"Vi zacijelo niste sobarica", rckai> i o/br ljubazno. "Sigurno ste hotelijerova ki
"Pogodili ste, gospodine."
"Zar ne? Zavidim vaemu ocu, 1 ijepa ,pm!i On je sretan ovjek."
"A zato, mislite li?"
"Bez sumnje. On svakoga jutra i svake veeri ino/c dati poljubac najljepoj, najljupkijoj
keri."
"Ah, tovani gospodine! On to uope ne ini."
"Tada ini nepravdu i valja ga aliti. Na njegovu mjestu ja bih znao cijeniti takvu sreu."
"Hoete me dovesti u nepriliku."
"Ali dijete! Izgledam lija kao Don Juan? Mogao bih vam biti otac, po godinama."
Tada ju primi za ruku i nastavi: "Na takvo elo utisnuti oinski poljubac jamano je srea
puna ganua."
Lagano ju poljubi u elo.
"Dopustite to ovjeku koji je i sam otac. Uostalom, moram se diviti vaoj ruci."
"Mojoj ruci?"
"Cjelivao sam ruke kraljevnama koje se pored ovih vaih sakriti moraju. Moje mi asti!"
191
Tada joj poljubi desnu ruku. Prvo je lagano i paljivo poljubio nadlanicu, potom joj zakrenuo
ruku i poljubio mjesto bila, a onda ljubio svaki prst zasebno.
Zarumenjevi se, djevojka se nasmijala te lagano i pomalo podrugljivo klecnuvi koljenom
ustuknula i izala iz sobe.
Casanova sa smijekom sjedne za stol, uzme list papira i na njega lakom, elegantnom rukom
stavi nadnevak: "Fiirstenberg, 6. travnja 1760." Zatim se zamisli. Odgurnuo je papir u stranu,
iz depa barunasta prsluka izvukao malen srebrn toaletni noi i neko vrijeme turpijao nokte
na prstima.
A onda na brzinu i s malo stanki napie jedno od svojih tenih pisama. Bilo je upueno onim
stuttgart-skim asnicima koji su ga doveli u tako teku nevolju. U njemu ih je optuivao da su
mu u tokajac stavili omam-ljujue pie kako bi ga prevarili na kocki, djevojkama dali da mu
opljakaju dragocjenosti. Pismo je zavravalo vrlo otrim izazovom. Molio ih je da se u roku
od tri dana pojave u Fiirstenbergu gdje ih oekuje u ugodnoj nadi da e ih svu trojicu
ustrijeliti u dvoboju i tako u Europi udvostruiti svoju slavu.
Pismo je prepisao u dva primjerka i zasebno ga adresirao na Stuttgart. Dok se time bavio,
zau se kucanje na vratima. Bila je to ponovno lijepa gostioniarova ki. Neizmjerno se
ispriavala ako smeta, no bila je zaboravila donijeti i posudicu s pijeskom. Da, evo tu je, i
neka joj oprosti.
192
"Kako se to zgodno sruilo!" uzviknuo je kavalir ustajui iz naslonjaa. "I ja sam maloprije
neto zaboravio to bih sada elio ispraviti."
"Doista? A to bi to bilo?"
"Uvreda je vaoj ljepoti to sam propustio poljubiti vam i usta. Sretan sam to to sada mogu
nadoknaditi."
I prije nego je mogla uzmaknuti, on ju primi oko steznika i privue k sebi. Pocikivala je i
pruala otpor, no to je inila s tako malo buke daje iskusni ljubavnik bio siguran u pobjedu. S
profinjenim osmijehom poljubi joj usta, a ona mu uzvrati. Sjeo je natrag u naslonja, stavio ju
na krilo govorei joj tisuu njeno vragolastih rijei kojima je u svako doba raspolagao na tri
jezika. Jo nekoliko poljubaca, pokoja ljubavna poalica i hihot, a onda plavokosa djevojka
odlui daje vrijeme da se povue.
"Nemojte me odati, dragi. Dovienja!"
Izala je. Casanova stane potiho fukati neki venecijanski napjev, poravna stol i nastavi raditi.
Zapeatio je sva tri pisma i odnio ih gostioniaru da ih poalje urnom potom. Istodobno je
zavirio u kuhinju u kojoj su iznad vatre visjeli bezbrojni lonci. Gostioniar gaje slijedio.
"to danas ima ukusnoga?"
"Mlade pastrve, milostivi gospodine."
"Peene?"
"Dakako, peene."
"Kakvo ulje koristite?"
"Nikakvo ulje, gospodine barune. Peemo na maslacu."
193
"A tako. A gdje je maslac?"
Pokazali su mu maslac, on ga pomirie i odobri.
"Pobrinite se dnevno za posve svje maslac, dokle god sam tu. Na moj raun, naravno."
"Budite bez brige."
"Imate dragulj od keri, gospodine gostioniaru. Zdravu, lijepu i ednu. I sam sam otac, a to
ovjeku izotri pogled."
"Dvije su, gospodine barune."
"Kako, dvije keri? I obje odrasle?"
"Naravno. Ona koja vas je sluila, to je starija. Drugu ete vidjeti za objedom."
"Ne sumnjam da ona vaemu odgoju nee biti na manju diku od starije. U mladih djevojaka
nita toliko ne cijenim kao skromnost i nevinost. Samo tko i sam ima obitelj moe znati
koliko to mnogo znai i kako se brino mlade mora tititi."
Vrijeme pred ruak putnik je posvetio dotjerivanju. Sam se brijao budui da ga sluga nije
mogao pratiti na njegovu bijegu iz Stuttgarta. Stavio je na sebe pudera, promijenio sako, a
papue zamijenio laganim, udobnim cipelama na kojima su zlatne kope imale oblik ljiljana i
potjecale iz Pariza. Kako jo nije bilo vrijeme objeda, izvadio je iz mape biljenicu s
ispisanim papirom i stao ga prouavati s olovkom u ruci.
Bile su to tabele s brojevima i raunima vjerojatnosti. Casanova je u Parizu vjetom
organizacijom kladionica bio pomogao teko uzdrmanim kraljevim financijama i pritom
zaradio pravo bogatstvo. Usavriti svoj sustav i uvesti ga u rezidencije koje vape za novcem,
194
poput onih u Berlinu ili Peterburgu, bio je jedan od njegovih stotinu planova za budunost.
Brzo i sigurno prelijetao je pogledom nizove brojeva, pomaui se pritom kaiprstom, a u
mislima su mu pred oima titrale svote u milijunskim iznosima.
Za objedom su obje keri posluivale. Jelo je bilo izvrsno, i vino je bilo dobro, a meu
ostalim gostima naao je Casanova barem jednoga s kojim se isplatilo razgovarati. Bio je to
neki osrednje odjeven, jo mlad ljubitelj umjetnosti i poluuen ovjek koji je prilino dobro
govorio talijanski. Tvrdio je daje upravo na studij skome putovanju po Europi i da se
trenutano bavi pobijanjem posljednje Voltairove knjige.
"Poslat ete mi svoj rad kada izae iz tiska, zar ne? Bit e mi ast oduiti vam se djelom to
ga stvaram u slobodno vrijeme."
"ast mi je. Smijem li znati naslov?"
"Molim. Rije je o talijanskome prijevodu Odiseje kojim se ve due vrijeme bavim."
Sipao je teno i olako svakakve duhovitosti o osebujnosti, metrici i poetici svoga materinskog
jezika, o rimi i ritmu, o Homeru i Ariostu, boanskome Ariostu od kojega je izrecitirao
desetak stihova.
No usput je nalazio prigodu dvjema lijepim sestrama uputiti i koju ljubaznu rije. A kada su
ustali od stola, on se priblii mlaoj obrativi joj se s nekoliko uljudnih izraza punih tovanja
te upita je li moda vina friziranju? Dobivi od nje potvrdan odgovor, zamoli ju da mu
ubudue ujutro uini tu uslugu.
"O, ja to mogu jednako dobro", povie starija.
195
"Doista? Onda emo naizmjence." A mlaoj ree: "Onda, sutra poslije doruka, zar ne?"
Poslijepodne je napisao jo nekoliko pisama, ponajprije plesaici Binetti u Stuttgartu, koja mu
je pomogla u bijegu, molei ju da se pobrine za njegovog slugu koji je tamo ostao. Sluga se
zvao Leduc, slovio je za panjolca i bio danguba, ali silno vjeran, i Casanova mu je bio
privreniji no to bi se kod tako lakomislena ovjeka inilo moguim.
Zatim je jedno pismo napisao nekom holandskom bankaru, a drugo bivoj ljubavnici u
Londonu. Potom stade razmiljati to dalje da poduzme. Najprije je morao saekati trojicu
asnika kao i vijesti o svome slugi. Pomislivi na skori dvoboj pitoljima, uozbilji se i odlui
da e sutra jo jednom revidirati svoju oporuku. Proe li sve dobro, namjeravao je
zaobilaznim putom stii do Bea koji su mu mnogi preporuili.
Nakon veernje je etnje objedovao, a potom ostao budan u svojoj sobi itajui jer je u
jedanaest oekivao posjet starije gostioniarove keri.
Topao fen puhao je oko kue i donosio kratke plju-skove. Idua dva dana Casanova je proveo
slino kao i protekli samo to mu je sada i druga djevojka ee pravila drutvo. Tako gaje
osim lektire i pisanja pisama prilino zaokupljalo radosno ljubakanje i obzirno sprjeavanje
stalno prijeteih scena prepada i ljubomore izmeu dviju plavokosih sestara. Mudro
balansirajui, raspolagao je satima i dana i noi, nije zaboravio ni
svoju oporuku, a u pripravnosti je drao lijepe pitolje sa svim priborom.
No, tri izazvana asnika nisu se pojavila. Nisu doli i nisu pisali ni drugog ni treeg dana
ekanja. Pustolov kojemu je prvi bijes odavno splasnuo nije zapravo bio odve protiv toga.
Vie ga je uznemirivao nedolazak Leduca, njegova sluge. Odluio je priekati jo jedan dan.
Zaljubljene su se djevojke u meuvremenu oduivale za poduku iz ars amandi pomalo ga
uei njemaki, a on je bio beskrajno darovit ak.
etvrtoga je dana Casanovino strpljenje bilo pri kraju. No tada je, jo u vrlo rano dopodne, na
zasopta-nom konju dojurio Leduc, od glave do pete uprskan blatom s cesta jo raskvaenih u
rano proljee. Njegov gospodar, veseo i ganut, zaeli mu dobrodolicu, a Leduc i prije nego je
navalio na kruh, unku i vino, stade urno pripovijedati.
"Prije svega, gospodine vitee", zapoe, "naruite konje i dajte da se jo danas domognemo
vicarske granice. asnici, dodue, nee doi da bi se s vama borili, ali pouzdano znam da e
vas, ostanete li tu, uskoro ovdje uznemirivati pijuni, biri i plaeni ubojice. Navodno je i sam
vojvoda bijesan na vas i uskratio vam je zatitu. Dakle, pourite!"
Casanova nije dugo razmiljao. Nije se uzbudio, jer mu je u nekim drugim vremenima nevolja
ve bila i mnogo blie za petama. No dao je svome panjolcu za pravo i naruio konje za
Schaffhausen4.
Grad u vicarskoj, (prim. prev.)
196
197
Za rastanak mu je ostalo malo vremena. Platio je raun, starijoj sestri za uspomenu darovao
ealj od kornjaevine, a mladoj sveano obeao da e se to je mogue prije vratiti, spakirao
kovege i nepuna tri sata po Leducovu dolasku ve je s njim sjedio u potanskoj koiji.
Mahali su rupcima i dovikivali pozdrave za rastanak, a onda se dobro upregnuta ekspresna
koija izvezla iz dvorita i pojurila mokrom cestom.
II
Nije bilo ugodno morati tako navrat-nanos bez priprema pobjei u sasvim nepoznatu zemlju.
Leduc je takoer morao priopiti potitenom gospodaru da je njegova lijepa, prije samo
nekoliko mjeseci kupljena putnika koija ostala u rukama Stuttgaraca. Ipak se negdje ispred
Schaffhausena ponovno oraspoloio, a preavi dravnu granicu i stigavi do Rajne, strpljivo
je primio vijest da u vicarskoj u ovom trenutku jo ne postoji sluba posebnih potanskih
koija.
Za nastavak putovanja prema Zurichu unajmili su konje, a dok oni ne budu spremni, mogli su
na miru pojesti ukusan objed.
Pritom iskusni i mudri putnik nije propustio na brzinu se koliko-toliko obavijestiti o ivotu i o
prilikama u stranoj mu zemlji. Svidjelo mu se to je gostioniar domainski sjedio na elu
stola, a njegov se sin, premda u carskoj vojsci s inom kapetana, nije stidio da kao posluga
stoji iza njegova stolca i mijenja mu
198
tanjure. Svjetskomu putniku burna ivota, koji \c mnogo drao do prvih dojmova, uinilo se
da je doputovao u neku dobru zemlju u kojoj neiskvareni ljudi sretno ive jednostavnim, ali
ugodnim ivotom. Tu se takoer osjeao zatienim od bijesa stuttgartskoga silnika, a
proboravivi dugo vremena na dvorovima i u kneev-skim slubama, sada je poudno mirisao
zrak slobode.
Naruena koija stigla je na vrijeme, njih dvojica uoe i put se nastavi prema Zurichu,
nekakvom blistavo utom veernjem sjaju ususret.
Leduc je gledao gospodara kako je u zamiljenu raspoloenju poslijepodnevnoga poinka
utonuo u meke jastuke, dugo je ekao hoe li mu se moda prohtjeti razgovarati, a onda je
zaspao. Casanova na njega nije obraao pozornost.
Bio je dijelom zbog rastanka od djevojaka, dijelom od dobroga jela i novih dojmova u
Schaffhausenu ugodno ganut i odmarajui se od brojnih uzbuenja proteklih tjedana s blagim
je umorom osjeao da ipak vie nije mlad. Dodue, nije jo imao osjeaj da se zvijezda
njegova sjajnoga lutalakog ivota stala gasiti. No prepustio se razmiljanjima koja ovjeka
bez zaviaja su-stignu prije negoli druge ljude, razmiljanjima o neumitnom nadolasku
starosti i smrti. Svoj ivot je bez zadrke povjerio prevrtljivoj boici sree, a ona gaja posebno
voljela i mazila i priutila mu vie negoli stotinama suparnika. Ali, dobro je znao da Fortuna
voli samo mladost, a mladost je bila prolazna i nepovratna, i u nju vie nije bio siguran ne
znajui je li ga moda ve napustila.
199
I
Dakako, nije bio preao trideset i petu, ali je ivio etverostruko i desetorostruko. Ne samo da
je ljubio stotine ena, ve je leao i po tamnicama, probdio mune besane noi, proivio dane
i tjedne u putnikim koijama, iskusio strah ugroena i progonjena ovjeka, a onda se
ponovno bavio uzbudljivim poslima, zaarenih oiju provodio iscrpljujue noi za igraim
stolovima svih moguih gradova, stjecao i gubio i ponovno vraao imetke. Gledao je i
prijatelje i neprijatelje, koji su poput njega, nemajui zaviaja, tumarali svijetom kao hrabri
lovci na sreu, kako ih sustiu nevolje i bolest, tamnica i sramota. U pedeset gradova triju
zemalja imao je prijatelje i ene koji su mu bili privreni, no bi li ga se htjeli sjetiti kada
bijednom doao k njima bolestan, star i traei milostinju.
"Spava li, Leduc?"
Sluga se prenu.
"Izvolite?"
"Za sat vremena smo u Zurichu."
"Mogue je."
"Poznaje li Zurich?"
"Ne bolje od svoga oca, a njega nikada nisam vidio. Bit e daje to grad poput ostalih, ali
preteito plavokos, kako sam uo."
"Dosta mi je plavokosih."
"Oho. Valjda jo od Fiirstenberga? Nisu vas valjda one dvije djevojke povrijedile?"
"One su me frizirale, Leduc."
"Frizirale?"
"Frizirale. I uile me njemaki, nita vie."
"Je li to bilo premalo?"
"Nikakve ale sada! - Zna, starim."
"Ve danas?"
"Urazumi se. Polako bi i tebi bilo vrijeme, zar ne?"
"Za ostarjeti, ne. Za urazumiti se, da, ako je mogue na astan nain."
"Ba si prasac, Leduc."
"S dunim doputenjem, to nije tono. Roaci se meusobno ne prodiru, a meni nema
boljega od svjee unkice. Inae, ona u Fiirstenbergu bila je preslana."
Takav nain razgovora nije bio gospodaru po volji. A ipak, nije ga zbog toga prekorio, jer je
bio preumoran i u preblagu raspoloenju. Samo je utio i smjekajui se odmahivao rukom.
Osjeao je umor i nije vie mogao sabrati misli. Dok je tonuo u lagan drijem, sjeanja su mu
plovila natrag u doba prve mladosti. U svijetlim, radosnim bojama i osjeajima sanjao je neku
Grkinju koju je kao sasvim mlad djeak sreo na brodu ispred Ancone, i svoje prve, fantastine
doivljaje u Konstan-tinopolju i na Krfu.
Koija je hitro odmicala, pa se - trgnuvi spavaa iz sna - stala kotrljati po kamenu ploniku, a
odmah zatim preko mosta ispod kojega je umjela crna rijeka, a u njoj svjetlucali odrazi
crvenih svjetala. Stigoe u Zurich ispred gostionice Kod maa.
Casanova se u trenu razbudio. Protegnuo se i izaao, a vani ga doeka ljubazan gostioniar.
"Dakle Zurich", promrsi sebi u bradu. I premda je jo juer namjeravao otputovati u Be i ni
priblino nije znao ime bi se uope u Zurichu mogao baviti, veselo
200
201
je gledao oko sebe, poao za gostioniarom u kuu i izabrao udobnu sobu s predsobljem na
prvom katu.
Poslije veere se ubrzo vratio svojim prijanjim razmiljanjima. I to se osjeao sigurnije i
ugodnije, to su ga naknadno sve vie zabrinjavale nedae pred kojima je netom utekao. Treba
li se svojevoljno ponovno upustiti u takve pogibelji? Treba li se, poto gaje olujno more bez
njegove zasluge izbacilo na miran al, bez potrebe jo jednom prepustiti valovima?
Kada je tono sraunao, vrijednost njegova posjeda u novcu, vrijednosnim pismima i
pokretnoj imovini iznosila je nekih sto tisua talira. To je mukarcu bez obitelji bilo dovoljno
da si zauvijek osigura miran i lagodan ivot.
S takvim je mislima poao na poinak i u dugom, neometanom snu doivio itav niz spokojno
sretnih snova. Vidio se kao vlasnika lijepa imanja koji ivi slobodno i vedro, daleko od
dvorova, drutva i spletki, u uvijek novim slikama seoske ljupkosti i svjeine.
Ti su snovi bili tako lijepi i toliko nasieni istim osjeajem sree, da je Casanova jutarnje
buenje doivio gotovo kao bolno otrenjenje. No odmah je odluio da e posluati taj
posljednji mig svoje dobre boice sree i ostvariti snove. Bilo da se okuci u ovome kraju, bilo
da se vrati u Italiju, Francusku ili Holandiju, u svakom sluaju od danas se elio odrei
pustolovina, lova na sreu i vanjskoga ivotnog bljetavila i to prije stvoriti miran i bezbrino
neovisan ivot.
Odmah poslije doruka zapovjedio je Leducu da mu pripazi na odaje te je sam i pjeice
napustio hotel.
202
Neka potreba, kakvu odavno nije osjetio, vukla je velikoga putnika na stranu, na selo, prema
livadama i umi. Ubrzo je iza sebe ostavio grad i laganim korakom etao uz jezero. Blagi,
njeni proljetni zrak u mlakim je za-pusima lahorio nad sivo-zelenim livadama na kojima su
se utjeli prvi cvjetii, a na rubovima ve niknula ivica puna crvenkasto toplih, nabreklih
pupoljaka. Vlano modrim nebom plovili su meko zaobljeni, svijetli oblaci, a u daljini se
povrh zagasito sivih i jelovo modrih obronaka bijel i svean ocrtavao zupasti polukrug Alpa.
Poneki amac na vesla i teretna barka s velikim trokutastim jedrom klizili su namreskanom
povrinom jezera, a na obali je dobar, vrlo uredan put vodio kroz svijetla sela izgraena
mahom u drvetu. Koijai i seljaci susretali su etaa, a neki ga i ljubazno* pozdravljali. Sve
mu je to bilo draesno i uvrstilo ga u estitim i mudrim nakanama. Na kraju neke mirne
seoske ulice uplakanom je djetetu darovao malen srebrnjak, a u gostionici u kojoj se poslije
gotovo trosatnoga hoda odmarao i uinao, dobroudno je dopustio gostioniaru da se poslui
njegovom burmuticom.
Casanova uope nije znao u kojem se kraju nalazi, a ime nekog neznaboakog sela ne bi mu
ba nita pomoglo. Ugodno se osjeao na blago osunanu zraku. Bio se dovoljno oporavio od
svih napora posljednjih dana, a i njegovo vjeno zaljubljeno srce sada je bilo mirno i uivalo u
blagodati, i u tom asu nije znao nita
203
ljepe od bezbrine etnje nepoznatom, lijepom zemljom. Kako je neprestano sretao skupine
seljaka nije bilo opasnosti da zaluta.
Osjeajui sigurnost zbog svojih najnovijih odluka, sada je uivao u osvrtu na svoj buran
skitniki ivot kao u nekoj predstavi koja gaje znala i ganuti i razveseliti, a da mu ipak ne
poremeti ovaj duevni mir. ivot mu je bio pogibeljan i esto razuzdan, sam si je to
priznavao, no sagledavajui ga sada u cjelini, ipak je to nesumnjivo bila zgodno arolika,
bezbrina i korisna igra koja je ovjeka znala razveseliti.
U meuvremenu, taman kada se poeo polako umarati, put ga je naveo u iroku dolinu
izmeu visokih planina. Tamo je stajala velika, krasna crkva na koju su se nastavljale
prostrane zgrade. Iznenaeno je primijetio da je to zacijelo samostan i obradovao se
nenadanom dolasku u katoliki kraj.
Uao je u crkvu skinuvi eir i stao u udu gledati mramor, zlato i skupocjene vezove.
Upravo se sluila posljednja misa pa ju je pobono posluao. Potom se znatieljno zaputio u
sakristiju u kojoj je vidio mnotvo benediktinskih redovnika. Tu je bio i opat, prepoznatljiv po
kriu na prsima, a na stranev je pozdrav uzvratio ljubaznim pitanjem eli li razgledati
znamenitosti crkve.
Casanova rado prihvati i opat ga osobno u pratnji dvojice brae provede crkvom, pa je s
diskretnom znatieljom obrazovana putnika razgledao sve dragocjenosti i relikvije, sluao o
povijesti i legendama crkve, a pomalo gaje u nepriliku dovodilo samo to to

204
zapravo nije znao gdje se nalazi i kako se zovu mjesto i samostan.
"A gdje ste odsjeli?" upita ga na posljetku opat.
"Nigdje, preasni. Doetavi iz Zuricha uao sam ravno u crkvu."
Ushien hodoasnikovom pobonom revnou, opat ga pozove za stol, a on zahvalno prihvati.
Budui da ga je opat smatrao putujuim pokajnikom koji je prevalio dalek put ne bi li ovdje
pronaao utjehu, Casanova vie nikako nije mogao pitati gdje se nalazi. Kako mu njemaki
nije ba iao od ruke, s duhovnim je pastirom govorio latinski.
"Naa braa poste", nastavio je opat, "a ja od svetoga oca Benedikta XIV. imam povlasticu
koja mi doputa svakodnevno s trima gostima blagovati i mrsna jela. elite li kao i ja
iskoristiti tu povlasticu ili biste moda radije postili?"
"Strana mije pomisao, preasni oe, da ne iskoristim papino doputenje kao i va ljubazni
poziv. To bi se moglo doimati bahatim."
"Onda jedimo!"
U opatovoj je blagovaonici doista na zidu, uokvireno ispod stakla, visjelo papinsko breve. Na
stolu su bila postavljena dva pribora za jelo uz koja je sluga u livreju odmah dodao i trei.
"Objedovat emo utroje, vi, ja i moj kancelar. On upravo stie."
"Imate kancelara?"
"Da. Kao opat Maria-Einsiedelna ja sam knez Rimskoga Carstva i kao takav imam obveze."
205
Napokon je gost znao kamo je dospio i radovao se to je svjetski znamenit samostan sasvim
nenadano upoznao u tako posebnim okolnostima. U meuvremenu su sjeli za stol i poeli
blagovati.
"Vi ste stranac?" upitao je opat.
"Venecijanac, no ve due vrijeme na putu."
O svome prognanstvu zasada nije morao pripovijedati.
"I nastavit ete putovanje po vicarskoj? U tom sluaju voljan sam vam dati nekoliko
preporuka."
"Zahvalno u ih prihvatiti. No prije negoli nastavim put, bila bi mi elja s vama u povjerenju
razgovarati. Htio bih vam se ispovjediti i zamoliti savjet za mnoge stvari koje mi tite
savjest."
"Bit u vam poslije na raspolaganju. Bogu se svidje da vam probudi srce, pa e za srce nai i
spokoja. Ljudski su putovi raznovrsni, no samo su rijetki toliko zabludjeli da im vie nema
pomoi. Istinsko pokajanje preduvjet je obraenja, mada prava, bogougodna skru-enost jo
ne moe nastupiti u stanju grijeha, nego tek u stanju milosti."
Tako je govorio neko vrijeme dok se Casanova gostio jelom i vinom. Kada je zautio,
Casanova opet uzme rije.
"Oprostite mi na znatielji, preasni, ali kako je kod vas mogue da u ovo doba godine imate
tako slasnu divlja?"
"Nije li? Imam za to recept. Divlja i perad to ih ovdje vidite stari su est mjeseci."
"Maje li mogue?"
206
"Imam ureaj s pomou kojega stvari mogu tako dugo drati savreno hermetiki zatvorene."
"Na tome vam zavidim."
"Molim lijepo. No zar ne elite ni probali lososa?" "Ako mi ga posebno nudite, sigurno hou."
"Pa to je posno jelo!" Gost se nasmije i poslui lososom.
III
Nakon objeda se kancelar, neki tih ovjek, pozdravio i udaljio, a opat je svojemu gostu
pokazivao samostan. Venecijancu se sve veoma svialo. Shvatio je da ljudi potrebiti mira
odabiru samostanski ivot i da se u njemu mogu dobro osjeati. I ve je poeo razmiljati nije
li to na posljetku i za njega najbolji put k smirenju tijela i due.
Jedino knjinicom nije bio odve zadovoljan.
"Tu dodue vidim", primijetio je, "mnotvo folija-nata, no ini se da su najnoviji meu njima
stari najmanje stotinu godina, i to sve same biblije, psaltiri, teoloka egzegeza, dogmatika i
knjige legenda. To su zasigurno sve odreda vrsna djela..."
"Predmnijevam", nasmijeio se prelat.
"No vai redovnici jamano imaju i drugih knjiga, o povijesti, fizici, lijepim umjetnostima,
putovanjima i tomu slinom."
"emu to? Naa su braa poboni, jednostavni ljudi. Oni ine svoju svakodnevnu dunost i
zadovoljni su."
207
"To j e velika istina. - No, tamo visi, upravo ju gledam, slika kolnskoga kneza izbornika."
"Onaj tamo u biskupskome ornatu, dakako."
"Lice mu nije sasvim dobro pogoeno. Imam njegov bolji portret. Pogledajte!"
Iz unutranjeg depa izvadi lijepu tabakeru u iji je poklopac bio ugraen minijaturni portret.
Prikazivao je kneza izbornika kao Velikoga metra njemakoga reda.
"Zgodno. Otkuda vam to?"
"Od samoga kneza."
"Doista?"
"ast mi je biti njegov prijatelj."
Sa zadovoljstvom je primijetio kako je vidno porastao u opatovim oima, pa tabakeru
ponovno spremi.
"Vai su redovnici poboni i zadovoljni, rekli ste. ovjek bi gotovo dobio elju za takvim
ivotom."
"To je ivot u slubi Gospodina."
"Zacijelo, i daleko od oluja ovoga svijeta."
"Tako je."
Zamiljeno je slijedio svoga vou, a nakon nekog vremena zamolio ga da sada saslua
njegovu ispovijed kako bi od njega dobio oprost i sutra se mogao priesti-ti.
Gospodin gaje odveo do omanjeg paviljona u koji uoe.
Opat je sjeo, a Casanova je htio kleknuti, no opat to ne dopusti.
"Uzmite si stolicu", rekao je ljubazno, "i priajte mi o svojim grijesima."
208
"To e potrajati."
"Molim vas, samo zaponite. Bit u pozoran."
Dobroduni ovjek nije time previe obeao. Vitezova ispovijed, mada se trudio pripovijedati
saeto i brzo, potrajala je puna tri sata. Visoki je dostojanstvenik isprva nekoliko puta zatresao
glavom ili uzdahnuo, jer se s takvim nizom grijeha jo nikada nije sreo, i nevjerojatno se
naprezao pokuavajui pojedina nedjela na brzinu procijeniti, zbrojiti i zadrati u pamenju.
No ubrzo je od toga posve odustao i s uenjem sluao teno izlaganje Talijana koji je na
neusiljen, okretan i gotovo umjetniki nain pripovijedao cijeli svoj ivot. Katkad bi se
nasmijeio opat, katkada pripovjeda, no nije se zaustavljao. Njegova je pripovijest vodila u
strane zemlje i gradove, kroz rat i plovidbe morima, kroz kneevske dvorove, samostane,
kockarnice, tamnicu, kroz bogatstvo i nevolju, letjela od ganutljivoga do sulu-doga, od
bezazlenog do sablanjivog, ali nije pripovijedana kao neki roman ili kao ispovijed, ve
nesputano, katkada i veselo duhovito, a uvijek samouvjereno-u osobe koja, priajui
doivljaje, ne mora na njima ni krtariti niti se njima razmetati.
Nikada se opat i carski knez nije bolje zabavio. U tonu ispovijedi nije primjeivao posebno
kajanje, no uskoro je i sam zaboravio da on tu sjedi kao ispovjednik, a ne kao gledatelj
uzbudljiva kazalinog komada.
"Sad sam vas zagnjavio", zakljui na kraju Casanova. "tota sam moe biti zaboravio, no
poneka pojedinost vie ili manje vjerojatno nije presudna. Jeste li se umorili, preasni?"
209
"Nimalo. Nisam propustio ni jednu rije."
"A mogu li oekivati oprost?"
Jo posve smuen opat je izgovorio svete rijei kojima su Casanovini grijesi bili oproteni, a
on bio dostojan primiti svetu priest.
Sada mu je dodijeljena soba kako bi vrijeme do jutra mogao neometano provesti u skruenu
razmiljanju. Ostatak dana iskoristio je za razmiljanje o ideji da se zaredi. I koliko god je bio
hirovit ovjek i brz u prihvaanju ili odbijanju, ipak se predobro poznavao i bio odve mudro
proraunat, a da bi si brzopleto sputao ruke i liio se prava da odluuje o vlastitom ivotu.
Do u potankosti je zamiljao svoj budui redovniki ivot i kovao plan kako da si, u sluaju
da se pokaje ili razoara, ostavi otvorena vrata. Plan je okretao i prevrtao sve dok mu se nije
uinio savrenim, a onda gaje briljivo zapisao.
U tom spisu izraavao je spremnost da kao novak pristupi samostanu Maria-Einsiedeln. Kako
bi si ipak ostavio vremena za razmiljanje i mogui odustanak, molio je desetogodinji
novicijat. Da bi mu odobrili taj neobino dugi rok, poloio je glavnicu od deset tisua franaka
koja je poslije njegove smrti ili izlaska iz samostanskog reda trebala pripasti samostanu.
Nadalje je zamolio i doputenje da o vlastitu troku smije nabaviti i u eliji drati svakovrsne
knjige; i one su po njegovoj smrti trebale prijei u vlasnitvo samostana.
Nakon molitve zahvale za svoje obraenje legao je na poinak i spavao dobro i vrsto kao
netko komu je
210
savjest ista kao snijeg i laka kao pero. Iduega se jutra u crkvi priestio.
Opat gaje pozvao na toplu okoladu. Tom prigodom Casanova mu je predao svoj spis uz
molbu da odgovor na njega bude povoljan.
Opat je odmah proitao molbu, estitao gostu na odluci i obeao mu poslije objeda dati
odgovor.
"Drite li da su moji uvjeti odve sebini?"
"O ne, gospodine vitee, mislim da emo se sporazumjeti. Mene bi to osobno iskreno
radovalo. No, vau molbu moram najprije predoiti konventu. "
"Posve prikladno. Smijem li vas zamoliti da se za moj podnesak ljubazno zauzmete?"
"Sa zadovoljstvom. Dakle, do ponovnoga vienja za objedom!"
I tako je bjegunac pred svijetom jo jednom proetao samostanom, promatrao brau,
razgledao elije i sve mu se svidjelo. Radosno je etao uokolo Einsiedel-nom, gledao
hodoasnike kako dolaze sa zastavom i strance u unajmljenim zurikim kolima, odsluao jo
jednu misu i u krabicu spustio talir.
Za vrijeme ruka, koji ga se ovaj put iznimno dojmio zbog odlinih rajnskih vina, upitao je
kako stoje stvari s njegovom molbom.
"Budite bez brige", odgovori opat, "iako vam ovog asa jo ne mogu dati konaan odgovor.
Konvent trai jo vremena za razmiljanje."
"Vjerujete li da u biti primljen?"
"Nema sumnje."
"to mije u meuvremenu initi?"
211
"to vas je volja. Vratite se u Zurich i tamo ekajte na odgovor koji u vam, uostalom,
osobno donijeti. Danas etrnaest dana ionako moram u grad, tada u vas potraiti, a onda ete
se vjerojatno moi odmah sa mnom vratiti. Odgovara li vam to?"
"Izvrsno. Dakle, danas etrnaest dana. Stanujem u gostionici Kod maa. Tamo se odlino
jede; hoete li onda za ruak biti moj gost?"
"Vrlo rado."
"Ali kako da se danas vratim u Zurich? Mogu li se gdje nabaviti kola?"
"Poslije ruka ete otputovati mojom koijom."
"To je odve ljubazno..."
"Ah, pustite! Ve sam zapovjedio. Radije gledajte da se jo dobro okrijepite. Jeste li moda za
jo malo teleeg peenja?"
Netom po objedu stigla je opatova koija i prije nego se gost u nju popeo, opat mu preda jo
dva zapeaena pisma upuena utjecajnoj zurikoj gospodi. Casanova se srdano oprosti od
gostoljubivog gospodina i s osjeajima zahvalnosti, vozei se uz jezero u vrlo udobnoj koiji,
kroz nasmijeen kraj vrati se u Zurich.
Kada se u koiji zaustavio ispred gostionice, doeka ga sluga Leduc neskriveno se cerei.
"to se smije?"
"Pa, samo me raduje to ste u ovom stranom gradu ve ulovili priliku da se puna dva dana
zabavite izvan kue."
212
"Gluposti. Idi reci gostioniaru da u ovdje ostati etrnaest dana i da za to vrijeme elim imati
koiju i dobroga najamnika."
Pojavio se sam gostioniar i predstavio slugu osob -no jamei za njegovu estitost. Takoer
je nabavio i otvorenu koiju, jer drugih nije bilo.
Iduega dana Casanova je osobno predao svoja pisma gospodi Orelli i Pestalozzi. Oni nisu
bili kod kue, ali su ga obojica poslije podneva posjetili u hotelu i pozvali ga sutra i
prekosutra na objed, a veeras na koncert. Poziv je prihvatio i pojavio se na vrijeme.
Koncert za kojega je ulaznica stajala jedan talir uope mu se nije svidio. Osobito mu se nije
svidio dosadni obiaj da mukarci i ene sjede odvojeno, svaka skupina u jednom dijelu
dvorane. Njegovo je otro oko meu damama otkrilo nekoliko ljepotica, i nije razumio zato
mu obiaj zabranjuje da im se udvara. Poslije koncerta predstavljen je gospoama i kerima
gospode, a napose mu se gospoica Pestalozzi uinila iznimno lijepom i draesnom damom.
Ipak se suzdrao od bilo kakve lakomislene galanterije.
Premda mu takvo vladanje nije bilo sasvim jednostavno, ipak je laskalo njegovoj tatini.
Svojim novim prijateljima u opatovu je pismu bio predstavljen kao obraen ovjek i budui
pokajnik i primijetio je da su se prema njemu odnosili gotovo s dubokim potovanjem,
premda se najvie druio s protestantima. To mu je potovanje godilo i djelomice mu
nadomjetalo zadovoljstvo koje je morao rtvovati svojem ozbiljnom nastupu.
213
A taj mu je nastup tako dobro uspijevao da su ga doskora ak i na ulici pozdravljali s
izvjesnim tovanjem. Nekakav miris askeze i svetosti obavio je tog neobinog ovjeka kojega
je pratio glas nestalan koliko i njegov ivot.
Pa ipak, nije si mogao uskratiti da prije negoli se povue iz svjetovna ivota, vojvodi od
Wurttemberga napie jo jedno besramno zapapreno pismo. Za to nitko nije znao. A nitko nije
ni znao daje katkada nou, pod okriljem tame, odlazio u kuu u kojoj nisu stanovali redovnici
niti su se u njoj pjevali psalmi.
IV
Prijepodneva je poboni gospodin vitez posveivao prouavanju njemakoga jezika. S ulice je
pokupio nekakvoga sirotana, enoveana po imenu Giustinia-ni. Taj je sada svakodnevno u
prijepodnevnim satima sjedio kod Casanove i uio ga njemaki za stoje svaki put dobio est
franaka honorara.
Taj zahirjeli ovjek, kojemu je, izmeu ostaloga, njegov imuni uenik imao zahvaliti i adresu
one kue, svoga je dobrotvora uglavnom zabavljao psujui u svim moguim tonalitetima i
ogovarajui redovnike i samostanski ivot. Nije znao da mu se uenik upravo priprema stupiti
u benediktince, inae bi zacijelo bio oprezniji. No Casanova mu nita nije zamjerao.
enoveanin je neko bio kapucinski redovnik, ali je iskoio iz mantije. Neobinoga je
obraenika sada zabavljalo sluati
214
izljeve mrnje prema samostanskom ivotu to mu ih je iznosio siroti momak.
"No ima meu redovnicima i dobrih ljudi", primijetio je jedanput.
"Nemojte to rei! Nema ni jednoga, ni jednoga jedinoga! Oni su bez iznimke dangube i lijene
mrcine."
Uenik je sa smijehom sluao radujui se trenutku kada e klevetnika zaprepastiti vijeu o
svojem sko-rom novicijatu.
U tom mirnom nainu ivota vrijeme mu se ipak pomalo oduilo i s nestrpljenjem je brojao
dane do vjerojatnoga dolaska opata. Poslije, kada bude sjedio u tiini samostana i u miru se
bavio prouavanjem, ve e ga napustiti dosada i nespokoj. Kanio je prevoditi Homera, pa
komediju, povijest Venecije, a da bi u meuvremenu ipak neto u tom smjeru uinio, ve je
kupio povei sveanj dobroga pisaeg papira.
I tako mu je prolazilo vrijeme, dodue sporo i neveselo, ali je prolazilo, a ujutro dvadeset i
treega travnja s olakanjem je utvrdio da bi mu to trebao biti zadnji dan ekanja, jer se
iduega dana oekivao opatov dolazak.
Zatvorio se u sobu i jo jednom razmislio i o svojim svjetovnim i o duhovnim stvarima,
pripremio se za pakiranje stvari i radovao se to je napokon na samome poetku novoga,
mirnoga ivota. U svoj primitak u samostan Maria-Einsiedeln nije sumnjao jer je, bude li
potrebe, bio odluan udvostruiti obeanu glavnicu. Zar je u tom sluaju deset tisua franaka
bilo bitno?
215
Oko est sati naveer, kada se u sobi polako poelo mraiti, priao je prozoru i pogledao van.
Odatle je mogao vidjeti cijeli trg ispred hotela i most preko Li-mmata.
Upravo je stizala i pred gostionicom se zaustavljala putnika koija. Casanova je znatieljno
promatrao. Konobar priskoi i otvori vrata. Iz koije je izala kaputom ogrnuta starija
gospoa, zatim jo jedna, pa trea, sve odreda poput matrona ozbiljne, pomalo namrtene
dame.
"Ove su ba mogle i drugdje odsjesti", pomislio je stojei na prozoru.
No sada se za njima pojavio i neto vitkiji kraj. Izala je etvrta dama, visoka lijepa figura u
kostimu koji se tada mnogo nosio i bio poznat pod imenom amazonska haljina. Na crnoj je
kosi nosila koketnu kapu od modre svile sa srebrnom roj tom.
Casanova se istegnuo na nonim prstima i nagnuvi se gledao dolje. Uspio joj je vidjeti lice,
mlado, lijepo, smee lice s garavim oima ispod ponosnih, gustih obrva. Sluajno je pogledala
uz kuu prema gore i primijetivi da netko stoji uz prozor i osjetivi na sebi njegov,
Casanovin pogled, na trenutak ga paljivo promotri -samo na trenutak.
Zatim je s ostalima pola u kuu. Vitez je pohitao u predsoblje kroz ija je staklena vrata
mogao vidjeti u hodnik. Pojavile su se njih etiri, a kao posljednja u pratnji gostioniara
stubama se penjala ljepotica i prolazila pokraj njegovih vrata. Ugledavi kako ju pogledom
fiksira onaj isti mukarac koji je maloprije u nju
216
zurio s prozora, crnka ispusti priguen krik, no odmah se pribere i zahihotavi se pohita za
ostalima.
Casanova je gorio. inilo mu se da godinama nije vidio nita slino.
"Amazonka, moja amazonka!" pjevuio je potiho i raskopao svoj koveg s odjeom kako bi se
u najveoj urbi nalickao od glave do pete. Danas je, naime, morao objedovati dolje za
stolom, zajedno s novopridoli-ma! Do sada je objede naruivao u sobu kako bi njegovao svoj
stil odbojnosti prema svijetu. Sada je pak urno obukao barunaste hlae, nove bijele svilene
arape, prsluk sa zlatnim tkanjem, sveani sako i ipkaste man-ete. Zatim je pozvonio
konobaru.
"to zapovijedate?"
"Danas u ruati za stolom, dolje."
"Postavit u."
"Imate nove goste?"
"etiri dame."
"Odakle?"
"Iz Solothurna."
"Govori li se u Solothurnu francuski?"
"Ne svi. Ali ga ove dame govore."
"Dobro. - ekajte, jo neto. Dame e dolje jesti?"
"ao mi je. Veeru su naruile u sobu."
"Tristo mu avola! Kada ete tamo posluivati?"
"Za pola sata."
"Hvala. Idite!"
"Ali hoete li onda jesti za stolom ili...?"
"Za boga miloga, ne! Uope neu jesti. Idite."
217
Bijesno je letio po sobi. Veeras se moralo neto dogoditi. Tko zna nee li crnka ve sutra
ujutro otputovati. Osim toga, sutra dolazi opat. A on se htio zarediti. Glupo! Preglupo!
No bilo bi neobino kada taj umjetnik ivljenja ne bi pronaao neku nadu, neko sredstvo,
izlaz, put, pute-ljak. Njegov je bijes potrajao samo nekoliko minuta, a onda stade razmiljati.
Nakon nekog vremena ponovno zvoncem pozove konobara.
"Izvolite?"
"Omoguit u ti da zaradi zlatnik."
"Stojim na usluzi, gospodine barune."
"Dobro. Onda mi dajte svoju zelenu pregau."
"Sa zadovoljstvom."
"I dopustite mi da podvorim dame."
"Rado. Molim vas razgovarajte s JLeducom, jer kako moram dolje posluivati, ve sam ga
zamolio da ovdje gore preuzme poslugu."
"Odmah ga poaljite ovamo. - Hoe li dame ovdje due ostati?"
"Sutra rano ujutro putuju u Einsiedeln, katolkinje su. Osim toga, najmlaa me pitala tko ste
vi."
"Pitala? Da tko sam ja? I to ste joj odgovorili?"
"Da ste Talijan, nita vie."
"Dobro. Budite diskretni."
Konobar je otiao, a odmah zatim uao je Leduc grohotom se smijui.
"to se smije, klipane."
"Vama kao konobaru."
218
"Dakle, ve zna. A sad se prestani smijati ili vie nikada od mene nee dobiti ni prebijene
pare. Pomogni mi da sveem pregau. Poslije e ovamo donijeti pladnje, a ja u ih od tebe
preuzeti ispred vrata naih dama. Na posao!"
Nije morao dugo ekati. U konobarskoj pregai svezanoj preko pozlaenoga prsluka uao je u
sobu strankinja.
"Slobodno, moje dame?"
Amazonka ga je prepoznala i doimala se ukoenom od zauenosti. Besprijekorno je servirao
i imao prigodu dobro ju promotriti. Bila mu je sve ljepa. Dok je umjetniki rezao kopuna,
ona sa smijekom ree: "Dobro servirate. Jeste li ve dugo ovdje u slubi?"
"Hvala na ljubaznom zanimanju. Tek tri tjedna."
Dok je pred nju stavljao tanjur s jelom uoila je njegove zasukane, ali ipak jo vidljive
manete. Primijetila je da su od prave svile, dotaknula mu ruku i opipala finu ipku. Bio je
blaen od sree.
"Ostavi to!" uzviknu prijekorno jedna od starijih ena, a ona se zarumeni. Ona se
zarumenjela! Casano-va se jedva suzdravao.
Poslije veere je ostao u sobi sve dok je mogao nai bilo kakav izgovor. Tri starije gospoe
povukle su se u lonicu, no ljepotica je ostala, ponovno sjela i poela pisati.
Napokon je bio gotov s pospremanjem i morao je poi. Pa ipak, zastao je na vratima.
"to jo ekate?" upita amazonka.
219
"Milostiva, na nogama su vam jo uvijek izmice, a vjerojatno u njima ne kanite u postelju."
"Ah tako, htjeli biste ih skinuti? Nemojte se toliko muiti oko mene!"
"To mije posao, milostiva."
Kleknuo je pred nju na pod, i dok je ona naizgled nastavljala pisati, on je lagano i paljivo
razvukao vezice.
"U redu je. Dosta, dosta! Hvala."
"tovie, ja se vama zahvaljujem."
"Sutra naveer ponovno emo se vidjeti, gospodine konobare."
"Opet ete ovdje jesti?"
"Dakako. Prije veeri vratit emo se iz Einsiedel-na."
"Hvala, milostiva."
"Dakle, laku no, konobaru."
"Laku no, madame. Da sobna vrata zatvorim ili ostavim otvorena?"
"Sama u ih zatvoriti."
To je i uinila kada je izaao na hodnik na kojem gaje ekao Leduc grozno se cerei.
"I?" ree njegov gospodar.
"Ulogu ste velianstveno odigrali. Dama e vam sutra dati napojnicu od jednoga dukata. Ali
ako mi ga ne prepustite, odat u cijelu priu."
"Dobit e ga ve danas, nakazo."
Iduega je jutra ponovno na vrijeme bio tamo s ulatenim izmicama. No nije postigao vie,
osim to mu je amazonka dopustila da joj ih obuje.
220
Predomiljao se da li da pode za njom u Einsie-deln. No malo poslije stigao je sluga s vijeu
da je gospodin opat u Zurichu i da e mu biti ast u podne nasamo objedovati s gospodinom
vitezom u njegovoj sobi.
Isuse, opat! Na njega dobri Casanova vie nije mislio. Pa, neka onda doe. Naruio je iznimno
raskoan objed za koji je u kuhinji osobno dao upute. Zatim je, pospan od ranoga ustajanja,
jo dva sata prilegao i odspavao.
U podne je stigao opat. Razmijenili su komplimente i isporuili pozdrave, a onda sjeli za stol.
Prelat je bio oduevljen velianstvenim objedom, pa je, zanesen ukusnim jelima, na pola sata
posve zaboravio za im je doao. Napokon mu i to pade na pamet.
"Oprostite", ree iznenada, "to sam vas tako neprikladno dugo drao u napetosti! Uope ne
znam kako sam toliko mogao zaboraviti."
"Nita zato."
"Nakon svega to sam u Zurichu uo o vama - ja sam se, razumljivo, malo raspitao - vi ste
doista posvema dostojni postati na brat. Stoga vam izraavam dobrodolicu, dragi gospodine,
srdanu dobrodolicu. Sada iznad svojih vrata moete napisati: 'Inveni portum. Spes et fortuna
valete!'
Po njemaki: Zdravo, boice sree; uplovih u luku! Stih potjee od Euripida i doista je veoma
lijep iako u mom sluaju ne sasvim prikladan."
"Nije prikladan? Vi ste odve sitniavi."
221
"Taj stih, preasni, nije prikladan za mene jer s vama neu poi u Einsiedeln. Juer sam se
predomislio."
"Taje li mogue?"
"Izgleda da jest. Molim vas ne zamjerite mi i u iskrenom prijateljstvu popijte sa mnom jo
ovu au ampanjca."
"Onda nazdravlje! I da se nikada ne pokajete zbog svoje odluke! Svjetovni ivot takoer ima
svojih prednosti."
"Da, ima ih."
Ljubazni se opat nakon nekog vremena oprostio i odvezao u svojoj koiji. Casanova je
napisao pisma za Pariz i upute svome bankaru, do veeri zatraio raun za hotel, a za ujutro
naruio koiju za Solothura.
(1906.)
222
BILJEKA O PISCU
Hermann Hesse (1877. - 1962.)
Jtlodonosni Nijemac Hermann Hesse jedan je od najitanijih i najprevoenijih pisaca stoljea.
Mlade na Zapadu smatrala gaje zaetnikom hipi-kulture te je osobitu popularnost stekao
ezdesetih godina.
Pohaao je sjemenite, iz kojega bjei, a zatim radi kao knjiniarski i bravarski pomonik.
Putuje u Indiju, koja ostaje njegova trajna inspiracija. Za Prvog svjetskog rata djeluje u
Crvenom kriu. Nastanivi se stalno u vicarskoj i postavi njen dravljanin (1923.), Hesse
javno istupa protiv nacistike ideologije i ratnog osvajanja. Njegova je prepiska s
istomiljenikom Romai-nom Rollandom vano ljudsko i kulturno-povijesno svjedoanstvo
toga vremena.
Vrhunac je Hesseova dometa roman "Stepski vuk" (Der Steppenwolf, 1927.). Brojne autorove
knjige poezije sadre nekoliko antologijskih pjesama. Dobitnik je Nobelove nagrade za
knjievnost 1946. godine. Hesse je pisao i putopise i eseje.
Najpoznatija su mu djela: Peter Camenzind (1904.), Pod rvnjem (1906.), Gertrud (1910.),
Rosshalde (1914.), Demian (1919.), Siddhartha (1922.), Narcis i Zlatousti (1930.) i Igra
staklenim perlama (1943.).
223
HERMANN HESSE
NAJLJEPE PRIPOVIJETKE
dio prvi
IZDAVA
Zagrebaka naklada
ZA IZDAVAA
Zdenko Vlaini
UREDNIK
Kreimir Maligec
LIKOVNA OPREMA
Zdenko Vlaini
KOMPJUTORSKA OBRADA NASLOVNICE
ario Bajurin
GRAFIKA PRIPREMA
Lobel Machala
TISAK VORAK - Zagreb
Copyright ZAGREBAKA NAKLADA 2003.
www.zg-naklada.hr kontakt@zg-naklada.hr