FIZIKALNA MEDICINA Skripta

UNIVERZITET U BIHAU
VISOKA ZDRAVSTVENA KOLA
Doc.dr.sc. ENVER BUDIMLI
F I Z I K A L N A T E R A P I JA
-SKRIPTA ZA ISPIT IZ FIZIKALNE TERAPIJE-
Biha,2009. godine
Doc.dr.sc. Enver Budimli Fizikalna terapija
1. ZNAENJE FIZIKALNE TERAPIJE U REHABILITACIJSKOM

PROCESU
Fizikalna medicina predstavlja medicinsku disciplinu koja izuava

bioloko djelovanje raznih oblika fizike energije na na organizam, kao i
primjenu fizikih agensa u cilju profilakse, dijagnostike i medicinske terapije.
Naziv fizikalna medicina vodi svoje porijeklo od grke rijei fizis

priroda.
Fizijatrija je lijeenje prirodom, odnosno prirodnim agensima.
Fizikalna medicina ima jednaku definiciju, a obuhvaa osim lijeenja i

dijagnostiku.
Fizikalno-dijagnostike pretrage:
- ultrazvuk dijagnoza i lijeenje

- biljeenje fizikalnih impulsa organizma, npr. EKG, EEG, EMNG
- denzitometrija mjerenje gustoe kostiju: na bazi ultrazvuka (screening) i
rentgena (preciznije).
1. Rehabilitacija je vraanje u osnovno stanje.
2. Habilitacija je stjecanje sposobnosti koje pacijent nikada nije imao

(djeca).
3. Rehabilitacijski model zdravstvene skrbi razlikuje se od

medicinskog modela.
Ova razlika ukazuje na filozofiju fizikalne medicine i rehabilitacije.
U medicinskom modelu problemska orijentacija okrenuta je prema

bolesti, a u rehabilitacijskom prema posljedicama bolesti.
________________________________1._______________________________
Fizikalna medicina dijeli se na:
1. Fizikalna profilaksa (koritenje fizikalnih agensa u cilju prevencije

nastajanja bolesti).
2. Fizikalna dijagnostika (primjena fizikalnih agensa u dijagnostici

oboljenja kao to su radiografija, ultrazvuk, kompjuterizirana tomografija,
magnetna rezonanca).
3. Fizikalna terapija je posebna medicinska disciplina koja se zasniva na

primjeni fizikih agensa u cilju lijeenja i osposobljavanja oboljelih i
povrijeenih.
Fizikalna medicina ima slijedee zadatke:
- Uspostavljanje oteenih funkcija ili njihovih kompenzacija.

- Poboljanje naruene autoregulacije.
- Maksimalno smanjenje fizike nesposobnosti poslije oboljenja ili
povrede.
Da bi ove zadatke ispunili moraju se ostvariti slijedei uslovi:
1. Smanjenje ili otklanjanje bola.

2. Poboljanje lokalne cirkulacije.
3. Poboljanje lokalnog i opteg metabolizma.
4. Smanjenje otoka ili edema.
5. Poboljanje elastinosti tkiva.
6. Savladavanje kontraktura.
7. Spreavanje stvaranja oiljaka.
8. Stimulacija zarastanja kosti.
9. Smanjenje tonusa simpatikusa.
10.Motorna reedukacija nakon oduzetosti ili inaktivnosti.
11.Poboljanje ventilatorne funkcije.
12.Poboljanje kardijalne funkcije.
-Galen je prvi iskoristio prirodne izvore za lijeenje pacijenata.

-Galvani je izvrio konstrukciju voltina elementa 1789. godine.
-Tesla otkrio je visoko frekventne struje.
________________________________2._______________________________
Fizikalni agensi i energija u fizikalnoj terapiji:
Prema izvoru i obliku fizikog agensa postoji jasno standardizirana podjela na:
1. prirodne (voda, vazduh, toplota,...)
2. vjetake (oni su oblici dobijene energije operativnim tehnikama

elektrine, zvune, svjetlosne energije, jonizirajue zraenje koje ne spada
u domen koritenja u fizikalnoj medicini)
Podjela fizikalne terapije prema vrsti aktivne energije:
1. fototerapija svjetlosna energija.

2. magnetoterapija energija elektrinog magnetskog polja.
3. termoterapija toplotna energija.
4. hidroterapija mehanika i toplotna energija.
5. balneo terapija mehanika i hemijska energija.
6. talasoterapija mehanika, toplotna i svjetlosna energija.
7. mehanoterapija mehanika energija.
8. hiperbarina oksigenacija hemijska energija.
9. kineziterapija kinetika energija.
10. elektroterapija elektrina energija.
Djelovanje fizikih agensa na organizam zasniva se uglavnom na apsorpciji

energije preko koe, kao dra i na odgovor organizma koji moe biti opti i
lokalni.
Fizikalni agensi djeluju na brojne receptore u koi ili u drugim

dijelovima organizma i to stimulatorno ili inhibitorno.
Receptori mogu biti mehanoreceptori, termoreceptori, nocioreceptori

reaguju na promjenu poloaja tijela, receptori na istezanje.
Opta reakcija organizma izaziva vei broj fizikalnih agensa. Specifina

reakcija je izazvana specifinim agensima.
Kvalitet reakcije organizma zavisi od jaine djelujueg agensa kao i

vremena trajanja procedure, stanja tkiva, vrste i povrine djelovanja.
________________________________3._______________________________
Terapijski uinak ovih reakcija organizma na fizike agense se ogleda u:
1.smanjenje bola,
2.poboljanje metabolizma,
3.izmjena miinog tonusa,
4.poboljanje imuniteta.
2. TERMOTERAPIJA
Termoterapija je oblast fizikalne terapije u kojoj se lijeenje oboljelih i

povrijeenih, kao i u profilaksi, vri vjetakim dovoenjem toplote organizmu
ili odvoenjem iste iz organizma hlaenjem (krioterapijom).
Toplota moe biti egzogena, dovoenjem sa nekog zagrejanog medijuma

( voda, parafin, peloid-lekovito blato, pijesak i sl.) i zraenjem I.R lampe, ili
endogene pretvaranjem energije visoko frekventnog elektro-magnetnog polja u
toplotu u samom organizmu (dugotalasna, kratkotalasna ili mikrotalasna
dijatermija).
Kao pogodna termoterapijska sredstva koriste se ona tijela koja imaju

veliki toplotni kapacitet i malu toplotnu provodljivost, odnosno imaju
sposobnost da prilikom zagrijavanja prime veliku koliinu toplote i da je
postepeno prenesu na organizam. Najee koriene materije u tu svrhu su
voda, parafin, ljekovito blato, ili isto pomijeano sa parafinom tzv.parafango.
Parafin i parafango su posebno povoljni za aplikaciju jer je

podnoljivost organizma za toplotu sa njih izuzetno visoka, iznosi od 50 st.C-
60 st.C.
Za hlaenje ili krioterapiju koristi se led, u direktnom kontaktu sa koom

ili uvijen u gazu ili foliju, dinamikom kriomasaom tretiranog podruja.
Kljuni terapijski efekat i zagrijavanja i hlaenja je kvalitetna

vazodilatacija, irenje krvnih sudova. Kao rezultat te pojave nastupa smanjenje
bolova,relaksacija miia, omekavanje svih tkiva, pa i oiljaka u tretiranom
poruju, popravljanje metabolizma i laka eliminacija raspadnih produkata
organizma.
________________________________4._______________________________
Primjena toplote i hladnoe koristi se kao pripremne procedure za sve ostale

oblike fizikalne terapije, posebno prije kineziterapije.
Po pravilu se kombinuje sa magnetnom terapijom.
Kriterijumi za primjenu toplote ili hladnoe su prije svega kronicitet oboljenja ili
posljedice povrede, tako da se kod akutnih povreda, akutnih zapaljenskih
procesa, akutnih oboljenja ivaca, odluujemo za primjenu leda. Kod hroniih
bolnih stanja, reumatizma, iijasa, raznih neuralgija i sl., primjenjujemo toplotu.
Klinika istraivanja su pokazala da je postignuta vazodilatacija uvijek
kvalitetnija i dugotrajnija poslije primjene leda.
Temperatura u unutranjosti tijela gotovo je stalna, tj. ne mijenja se iz dana u
dan za vie od 0,6 stupnjeva C, osim u febrilnim stanjima.
Prosjena normalna temperatura ima raspon od 36,0-37,2 stupnjeva C.

Temperatura ili toplina se neprekidno stvara u tijelu kao nus proizvod
metabolizma i neprekidno se izdaje iz tijela u okolinu.
Kad je stvaranje toplina sasvim jednako izdavanju, kaemo da je tijelo u stanju

toplinske ravnotee. Koa, potkono tkivo, mast u njima slue kao toplinski
izolatori. Krvne ile dotokom krvi u kou dovode toplinu iz unutranjosti tijela
na povrinu tijela.
Prema odnosu tjelesne temperature i temperature okoline organizmi se

dijele na:
1.hladnokrvne poikiloterme,
2.toplokrvne homeotermne.
Hladnokrvni su oni kod kojih temperatura tijela zavisi od temperature okoline.

Optimalna temperatura za njihov ivot je 15 stupnjeva C.
Toplokrvni ili homeotermni imaju relativno stalnu tjelesnu temperaturu, koja ne

zavisi od spoljane.
Kod homeoterma najmanja proizvodnja toplote je na spoljanjoj temperaturi kad

je 22-26 stupnjeva C i bliska bazalnom metabolizmu.
Pri snienju temperature okoline proizvodnja temperature raste i dostie

vrijednost vrhunskog metabolizma (2-3 puta vea od bazalnog metabolizma).
________________________________5._______________________________
Homeotermi su aktivni u irokim granicama spoljanje temperature od -40 do

+60 stupnjeva C.
Tjelesna temperatura je rezultanta prozvodnje toplote u organizmu u toku

metabolikih procesa i odavanje toplote u spoljanu sredinu.
Odavanje toplote u okolinu :
1. radijacija (zraenje)- odavanje topline zraenjem odaje se 60%

2. kondukcija (izravno odvoenje topline sa tijela na predmete)- odaje se
3% topline
3. konvekcija (strujanjem zraka na povrini koe se odvodi toplota).
4. evaporacija (znojenje) isparavanjem vode iz povrine tijela za 1 gram
ishlapljele vode 2,4 kJ ili 0,58 k kalorija
Isparavanjem vode iz plua dnevno ishlapi neosjetno 600 ml (50-67 kJ ili 12-16
kalorija).Dio mozga koji je odgovoran za termoregulaciju je hipotalamus.
Mehanizam termoregulacije
Termoregulacija obuhvata sve funkcionalne promjene koje obezbjeuju

odravanje tjelesne temperature u fiziolokim granicama.
Dijele se na:
1.fizika termoregulacija
2.hemijska termoregulacija
Fizika termoregulacija ograniava ili pojaava otputanje toplote, prije

svega preko koe, pojaavajui ili smanjujui odavanje toplote zraenjem,
provoenjem i isparavanjem.
Hemijska termoregulacija utie na proizvodnju toplote u metabolikim

procesima u jetri i skeletnim miiima.
________________________________6._______________________________
Funkcionalne promjene termoregulacije mogu se svesti na dvije osnovne

grupe:
1. odbrana od pregrijavanja.
2. odbrana od pothlaivanja.
Centri termoregulacije:
1.hipotalamus (najvaniji dio CNS-a mozga za termoregulaciju).

2.temperaturni receptori (periferni nervni sistem).
Koni receptori se nalaze u koi.
Dijele se na:
1. receptori za toplo,
2. receptori za hladno (4-5 puta vie).
Toplinska energija i njeni uinci na organske sisteme
Rregulacija tjelesne temperatue prvenstveno je centralna (hipotalamus).

Hipotalamiki termoregulacioni centar koordinira potrebe toplotne ekonomike.
Pri porastu tjelesne temperature iskljuuje se ili smanjuje hemijska

termoregulacija oslobaanjem toplote.
Pri padu tjelesne temperature poveava se hemijska termoregulacija, a smanjuje

se fizika termoregulacija preko smanjena cirkulacije na povrini tijela.
Termoterapija je oblast fizikalne medicine koja se bavi lijeenjem bolesnika

primjenom toplote, bilo dovoenjem ili odvoenjem.
Toplota je oblik kinetike energije koja predstavlja kretanje molekula i atoma

materije na koju dijeluje. Ovo kretanje je snanije, ako je temperatura via.
Hladnoa predstavlja kretanje materijalnih estica, ali je to kretanje manjeg
intenziteta.
________________________________7._______________________________
Termoterapija se dijeli na:
1. procedura tople diferentne zone (termoregulacija, termos-topao).

2. procedura hladne diferentne zone (krioterapija, krios-hladan).
Izmeu dvije diferentne zone postoji indiferentna zona ili temperatura

(toplotno stanje jedne materije koja aplikovana na kou organizma ne izaziva ni
osjeaj hladnog ni toplog). Za vodu je 34 stepena, za parafin 54, peloid 50,
vazduh 22 stepena.
Taka tolerancije je stepen zagrijanosti materije koji jo uvijek ne pravi

nikakve tetne posljedice na organizam (za suhi vazduh 100 stepeni, voda 45,
parafin 65, peloid 50 stepeni).
Specifina toplota (ST) je koliina toplote izmjerena u kalorijama koja je

neophodna da se 1 g neke supstance zagrije za 1 stepen C.
Toplotni kapacitet (TC) je koliina toplotne energije izraena u

kalorijama koja treba za 1 cm kubni supstancije da se zagrije za 1 stepen C.
Prenos toplote:
Toplotna energija se prenosi na ovjeije tijelo na 4 naina:
1. kondukcija (dovoenje toplote direktnim kontaktom organizma i

zagrijanog tijela. Toplota prelazi sa toplijeg na hladnije tijelo brzinom
koja zavisi od temperaturne razlike i specifine provodljivosti. Terapijske
procedure koje spadaju u oblast konduktivnog prenosa toplote na nae
tijelo imaju slijedee izvore : cigla, rastopljeni zagrijani parafin, zagrijani
peloid, elektrini jastuk.
2. radijacija (prenos toplote putem elektromagnetskog zraenja
infracrvene zrake. Tijelo nije u direktnom kontaktu sa izvorom (toplota)
zraenja, zraci prolaze kroz vazduh, ali bez zagrijavanja i kad dopru do
tijela oni prelaze u toplotnu energiju. To su soluks, svjetlosne kupke,
grijai s reflektorom.
3. konvekcija (prenos topline preko medijuma, koji se nalazi u stanju
kretanja. Primjena ove metode je zagrijan vazduh, koji poto postane
rijei penje se gore i strujanjem zagrijava tijelo.
4. konverzija (stvara se endogena toplota pri djelovanju visokofrekventne
struje (kratki talasi), gdje se u sutini el. energija konvektuje u toplotnu.
________________________________8._______________________________
Djelovanje toplote (fizioloko)
Dovoenje toplote tijelu dolazi do ubrzanog kretanja molekula i atoma to

poveava brzinu svih hemijskih procesa u ivim organizmima. Dolazi do brih
oksidoreduktivnih procesa, fermentivnih procesa, poboljanja odbrambenih
sposobnosti organizma, izmjene tonusa.
Prema Want Hoffovom zakonu, pri povienju temperature za 10 stepeni

C, brzina hemijskih reakcija se poveava 2-3 puta.
Kod drugog vremena djelovanje, zbog inaktivacije enzimskih procesa,

smanjuje se metabolizam u tkivima, venska krv pokazuje vei procenat
saturacije kisikom (91%) u odnosu na vensku u obinim uslovima (70% kisika i
lii na arterijsku).
Sva navedena dejstva toplote na organizam mogu se prema najvanijim

terapijskim efektima podijeliti na:
aktivna hiperemija.
anti baktericidno djelovanje.
anti zapaljensko djelovanje.
poveanje resorpcije.
smirivanje bolova.
izmjena tonusa.
smanjenje greva skeletnih i glatkih miia.
Djelovanje toplote na:
Krvne sudove u koi: izaziva irenje i najsitnijih krvnih sudova, otvaraju

se i kapilari koji su bili u mirovanju. Efekat toplote nije samo direktno
vei preko vegetativnog sistema na suprotnom ekstremitetu. U istoj regiji
moe se razviti hiperemija, koja se tumai kao konscenzualna reakcija u
ijoj osnovi je refleksni put.
Na duboke krvne sudove: djeluje reflektornim putem preko Hedovih

zona kao i prenosom toplote preko zagrijane krvi ka unutranjim
organima. Pri primjeni optih termoprocedura dolazi do mobilizacije krvi
iz unutranjih organa i krvnih depoa (jetra, slazena).
________________________________9._______________________________
Na srce: lokalna aplikacija toplote ne utie znaajnije na rad srca. Opte

termoterapijske procedure koje podiu temperaturu tijela za 1 stepen C,
ubrzavaju srani ritam za oko 20 otkucaja u minuti. Pored ubrzanja pulsa
poveava se i minutni volumen i raste tenzija. Znaajno je rei da topla
voda, tj. opte kupke s temperaturom od 37 stepeni C, sniavaju
arterijski pritisak zbog irenja perifernih krvnih sudova.
Na nerve i miie: pojaava tonus parasimpatikusa, dolazi do

vazodilatacije i usljed bolje oksigenacije dolazi do analgetskog efekta.
Intenzivna toplota uslovljava takoer analgeziju, spastini miii se
relaksiraju, smanjuje se miini tonus i na taj nain dolazi do analgezije.
Lokalno zagrijavanje u podruju upale dovodi do pojaane fagocitoze ako
se opta tjelesna toplota poveava. U trajanju od vie sati dolazi do
poveanja broja leukocita. Aplikovana toplota na prednji trbuni zid
uslovljava smanjenje peristaltike u lumbalnom dijelu (stranji dio), djeluje
na bubregu u smislu poboljanja prokrvljenosti bubrega i poveanja
diureze.
Nain primjene termoterapije:
Suhe procedure (zagrijani predmeti, termofor, pijesak, parafin,...)

Vlane procedure (hidroterapije, peloid, vodena para)
Parafin:
Dobija se preradom mrkog uglja i nafte. Predstavlja smjesu visoko

molekulskog ugljen vodonika. U vrstom stanju je u obliku krupno, kristalno,
bjeliaste mase. Njegova taka topljenja je 45-52 stepena C, a isparavanja na
350 stepeni.
Postoji vie vrsta parafina. U terapijske svrhe koristi se preieni, tzv.

medicinski parafin. Kao prenosilac toplote, parafin je pogodan zbog svoje
niske toplotne provodljivosti i latentne toplote topljenja, te kompresivnim
djelovanjem pri prelazu u vrsto stanje i visokom takom tolerancije do 65
stepeni C. Primjenjuje se zagrijan na temperaturi od 52-60 stepeni C i aplikuje
se na kou bez opasnosti nastajanja opekotina. Parafin se ne smije direktno
zagrijavati, nego na pari. Preko dva suda u vei spoljni sud ulije se voda, a u
manji parafin, ili sud sa duplim dnom.
________________________________10.______________________________
vrstom parafinu treba dodati odreenu koliinu parafinskog ulja kako bi

bio elastiniji i meki i laki za aplikaciju. Prvo se zagrijava na temperaturi od
100 stepeni C, da ispari voda kako ne bi dolo do opekotina. Pojava fine
skramice na povrini je znak da je temperatura pogodna za primjenu.
Parafin se najvie primjenjuje u vidu slijedeih aplikacija:

1. etkom za lak sa velikom povrinom premaza koristi se u slojevima,
dok se ne postigne debljina 1-2 cm. Pri nanoenju prvog sloja, etka se
zadrava kratko vrijeme u vazduhu kako bi se parafin ohladio i izbjegao
neprijatan termiki nadraaj. U toku jedne procedure, parafin se moe
aplikovati na povrinu 600-700 cm2.
2. aplikacija na lice parafinska maska, upotrebljava se parafin iz

posebnog lanca i nie temperature. Koristi se u kozmetike i medicinske
svrhe. Moraju se zatititi oi, nos, usne. Debljina sloja je 0,1-1 cm.
3. aplikovanje u vidu kompresa gaza se potopi u teni parafin i zatim se

u nekoliko slojeva stavi na tijelo.
4. imenzija- potapanje segmenta tijela u rastopljeni parafin. Prvo potapanje

mora biti postupno, paljivo (ako potapamo aku, prvo idu prsti, zatim
dlan, pa korijen ake, dobije se parafinska rukavica).
5. nalijevanjem u kese i kalupe u koji je postavljen dio tijela aka,

potkoljenica, stopalo
6. rasprivanjem parafina u obliku spreja pomou komprimovanog

vazduha ili ugljien dioksida. Prethodno se dio tijela zatiti folijom i tad se
parafin moe aplikovati s temperaturom od 70-80 stepeni C. Aplikovani
dio tijela se umotava u plastinu foliju, gumirano platno, polivinil, a preko
toga se stavlja pekir ili deka. Zavisno od debljine sloja, aplikacija traje
20-40 minuta, a parafin se lako skida sa tijela. U predjelu aplikacije koa
je topla, crvena, vlana i oroena kapljicama znoja. Pri skidanju tijela
treba da se sprijei rashlaivanje, taj dio tijela se umota u pekir ili deku u
trajanju od 20-40 minuta. Svaki put kod skidanja parafina ostane izvjesna
koliina znoja, deskvamiranih elija epitela, dlaka. Zbog toga se poslije
izvjesnog vremena, parafin proiava filtriranjem kroz gazu i
zagrijavanjem na 100 stepeni C (sterilizacija, isparavanje vode). Parafin
poslije dueg broja aplikacija postaje krtiji (lomi se). Treba ga zamijeniti
ili osvjeiti dodavanjem odreenih koliina svjeeg parafina.
________________________________11.______________________________
Toplotno dejstvo parafina:
Pri lijeenju parafinom, toplotno dejstvo, jeste osnovno dejstvo.

Kompresija proirenih kapilara omoguava ravnomjernije i dublje prodiranje
vode.
Parafin djeluje:
hiperemizirajue.
resorptivno.
analgetiki.
antispastiki.
djeluje povoljno na kou (poveava njenu trofiku, turgor i elasticitet).
Indikacije za primjenu parafina:

kontuzije.
distorzije.
distenzije.
stanja poslije ieenja zglobova i preloma kostiju.
post traumatske kontrakture zglobova.
artritis.
spondilitis.
artroze, spondiloze.
periartritis.
tendinitis, burzitis.
1miofibrozitis.
neuritis, neuralgia.
hronina zapaljenja enskih spolnih organa, osim TBC.
oiljne promjene na koi poslije opekotina.
Kontraindikacije:
oboljenja u akutnom stadiju.
zarazna oboljenja.
febrilna stanja.
krvarenja i sklonost ka krvarenju.
maligni tumori.
tuberkuloza.
dekompenzacija srca.
proirene vene.
________________________________12.______________________________
3. PELOIDI
Peloidi su prirodni, ljekoviti inioci tla, koji nastaju pod uticajem

geohidrolokih, biolokih, hemijskih, klimatskih i drugih procesa.
Tehnika primjene peloidoterapije:
Peloidi se primjenjuju u vidu aplikacija i kupki. Aplikacije lokalne i opte,

lokalne na pojedine djelove tijela, a opte na cijelo izuzev glave, vrata i predjela
srca. Opte se primjenjuju veoma rijetko jer optereuju kardiovaskularni sistem.
Aplikacije se primjenjuju na stola na koji se prvo stavi ebe,plastina folija
(aaf), a na aaf odreena koliina peloida koji se u debljini 5-6 cm aplikuje
na tijelo.
Potom se bolesnik umotava aafom,plastinom folijom i ebetom.

Aplikacija se primjenjuje na temperaturi 42-44 stepena celzijusa, a mogu se
primjenjivati na nioj temperaturi jer je indifirentna temperatura 38-39 stepeni
celzijusa. Procedura traje 15-20 min, a zavrava tako to se bolesnik tuira
ulazom vode temperature 36-39 stepeni celzijusa. Lokalne aplikacije proocedura
moe da bude svakog dana,a kod opte svakog drugog ili treeg. Jedna serija
ima 12-18 procedura nakon procedure pacijent se obue i odmara se u sobi za
odmor 30-40 min.
Prema svom porijeklu i osobinama, peloidi se dijele na razne vrste:
mulj
sapropel
treset
vulkanski
izvorski
Mulj nastaje na dnu plitkih bazena (morski zaljevi, jezera i rijeke) taloenjem
glinenih estica soli, organskih materija uz aktivno uee specifinog svijeta
vodene flore i faune.
Sapropel (mulj koji trune) stvara se na dnu slatkih voda, jezera.
ENSAPORIFIKACIJA (potpuno truljenje biljnih i ivotinjskih organizama).

________________________________13.______________________________
Treset formira se u tresetnim movarnicama humifikacijom biljaka.

Vulkanski (fango) nastaju tako to vrua sumporovita voda na svom putu iz
velikih dubina rastvara razliite slojeve zemlje i pretvara ih u blato koje se
povremeno izbacuje na povrinu.
Izvorski peloidi nastaju na izvorima sumpornih voda koje kvase i rastvaraju

okolno zemljite pretvarajui ga u ljekovito blato.
Peloid mogu zvati:

BIOLIT (organskog porijekla)
ABIOLIT (neorganskog porijekla)
Peloid se sastoji iz tene faze peloidni rastvor i dvije vrste faze (kristalni
skelet i koloidni kompleks.
Deponovanje, priprema, regeneracija
Poslije vaenja iz nalazita, peloidi se deponuju u plitkim betonskim

bazenima u kojima se zalijevaju morskom ili mineralnom vodom. Voda treba da
pokrije peloid za 5-10 cm (ne smiju da ih isue i da budu izloeni dejstvu
vazduha jer gube svoja ljekovita svojstva).
Priprema se sastoji u tome da im se dodaje ili oduzima sapropel i

odreena koliina vode. Kako bi dobili potrebnu konzistenciju, tokom primjene i
aplikacije peloidi gube svoja fizika i hemijska svojstva, tako da se
upotrebljavaju jednokratno. Upotrebljeni peloid se moe regenerisati u
posebnim bazenima ili u samom nalazitu u periodu od 4-5 mjeseci.
Metodika i tehnika primjene
Primjenjuje se u vidu aplikacija i kupki.
Aplikacije mogu biti: 1.Lokalne

2.Opte (izuzev glave i predio srca, vrat)
Opte se rijetko primjenjuju jer jako optereuju organizam (kardiovaskularni

sistem). Aplikacija se izvodi stavljanjem prethodno zagrijanog peloida na tijelo
u debljini 5-6 cm, zatim se bolesnik zamotava aafom, plastinom folijom,
dekom. Temperatura peloida se kree od 42-45 stepeni C, a moe se primjeniti i
na nioj temperaturi (indifernetna temperatura peloida 38-39 stepeni C).
________________________________14.______________________________
Procedura traje od 15-40 minuta, a zavrava se tako da se bolesnik tuira

mlazom vode temperature 36-37 stepeni C, oblai i odmara u sobi za odmor 30-
40 min. Aplikacije se primjenjuju svakog drugog dana ili dva dana uzastopno sa
pauzom treeg dana, a kad zahvataju manju povrinu (aka, lakat, stopalo) mogu
se primjenjivati svakog dana. Jedna serija lijeenja sastoji se od 12-18
procedura.
Peloidne kupke
Opta kupka dobija se mijeanjem zagrijanog peloida s mineralnom,

morskom ili obinom vodom u razliitom odnosnu. Taj odnos moe biti 3:1 do
1:3, pa mogu biti rijetke ili guste. Imamo opte kupke, polukupke, lokalne kupke
(temperatura 39 stepeni C i trajanje od 15-20 minuta). U toku ljetnih mjeseci
peloidi se mogu primjenjivati na plaama pored nalazita tako to se ugrijan na
suncu nanosi na tijelo, sui se sunanjem, a kad se osui nepotpuna procedura se
zavrava kupanjem u moru, odnosno jezeru. Peloid se moe kombinirati sa
elektroterapijom, tako to se nanosi peloid na mjesto gdje hoemo da djelujemo,
a zatim stavimo preko peloida elektrodu i propustimo oblik struja koji je
odreen terapijskim obrascem (galvadno peloidna terapija) i indiferentna struja.
Takoer se primjenjuje i elektroforeza (uzme se hidrofilna gaza umjesto vode,
natopi se peloidom i stavi se u predio obe elektrode). Prije aplikacije peloid se
zagrijava u posudi sa duplim dnom na temperaturi od 42-60 stepeni C.
Mehanizam dejstva:
Toplotno
Mehaniko
Hemijsko
Peloid ima slina svojstva parafinu (ima veliki toplotni kapacitet, slabu
toplotnu provodljivost, visoku taku tolerancije, indifernetnu temperaturu, te
odsustvo konvekcijom). Primjenjuje se na relativno velikim temperaturama (42-
44 stepena C), pri emu postepeno prenosi temperaturu na organizam.
Mehaniko dejstvo kod peloidnih kupki ogleda se u dejstvu hidrostatskog

pritiska.
Hemijsko dejstvo se ogleda u tome da pojedine hemijske materije H 2S, CO2,
radol, joni, bioloki aktivne materije-enzimi, hormoni iz peloida prelaze u
organizam kroz kou ispoljavajui farmakopoetsko dejstvo.
________________________________15.______________________________
Terapijsko dejstvo:
Pod dejstvom peloida u tkivima se javlja dugotrajna i izraena rekacija u

vidu proirenja krvnih sudova, poveava se lokalna cirkulacija krvi i limfe, to
ubrzava resorpciju patolokih produkata i otoka i povoljno djeluje na lokalni
zapaljenski proces, poboljava se trofika i ubrzavaju degenerativni procesi. Na
simptom bola djeluju analgetiki, a na povien tonus spazmolitiki.
Indikacije:
Artroze
Spondiloze
Diskopatije
Periartritis
Burzitis
Tendiritis
Entezopatije
Mijalgije
Reumatoidni artritis
Posttraumatske kontrakture
Usporeno stvaranje kolusa
Distorzije
Distenzije
Stanje poslije lukascija, frakture
Neuralgije
Neuritis
Radikulitis
Stanje poslije povrede perifernih ivaca
Adneksitis
Endomiomertritis
Postoperativni infiltrati
Kontraindikacije:
Maligni tumori
TBC svih organa
Akutni zapaljenski procesi
Hronini u fazi izraenog pogoranja
________________________________16.______________________________
Dekompenzacija srca
Aritmija
Stenokardia
Izraena ateroskleroza
Bolesti krvnih sudova
Nefritis i nefroze
Bronhialna astma
Bronhiektazije
Hipertireoza
Krvarenje i sklonost krvarenju
Izraena kaheksija
4. PARAFANGO TERAPIJA
Parafango je homogenizovana i fino granulizirana mjeavina parafina i

fango (peloid vulkanskog porijekla abolit). Ova mijeavina proizvodi se u vidu
tabli koje se zagrijavaju na temperaturi od 60 stepeni C i aplikuje se kao parafin
ili peloid. Zagrijavaju se u posudama sa duplim dnom na pari, a ne direktno.
Primjenuje se u vidu lokalnih aplikacija na 50 stepeni C, a procedura traje 25
minuta.
Parafango predstavlja mjeavinu blata vulkanskog porijekla i parafina

otopljnog u posebnim kazanima. Primjenjujemo ga za lokalnu
aplikaciju. Uinak toplotne terapije u subkroninim i kroninim
stanjima(upalnim i traumatskim) se koristi iz slijedeih razloga:
kao pripremna terapija za vjebe ( aktivne i pasivne) i savladavanja

kontraktura
prije mobilizacijskih tehnika
prije masaa
kod lokalnog spazma miia prije primjene ultrazuvuka
u kombinaciji s elektroterapijom jer smanjuje otpor koe i poboljava
djelovanje struja.
________________________________17.______________________________
Glina:
Ima osobinu plastinosti i modeliranja prema segmentima tijela. Za

terapiju se koristi masna i plastina glina, mrke ili ute boje, koja ne sadri
pijesak. Zagrijava se u vodenom kupatilu, a aplicira se slino lokalnoj aplikaciji
peloida, samo je sloj nanoenja deblji kako bi termoterapijski efekat bio ravan
peloidnim (temperatura 38-40 stepeni). Trajanje procedure je 20-30 minuta.
Terapija s toplim pijeskom (psamoterapija):
To je lijeenje zagrijanim pijeskom. Pijesak je lo provodnik toplote, tj.

ima nisku toplotnu provodljivost, ali je pogodan zbog svoje hignoskopnosti
(brzo upija znoj), omoguava produeno znojenje i dobro se podnosi.
Zagrijavanje se vri u posebnim bazenima u kojima su ugraene spiralne cijevi
kroz koji prolazi para koja grije pijesak. Primjenjuje se fino zrnasti pijesak u
obliku optih i lokalnih aplikacija na temperaturi od 45-50 stepeni C i u trajanju
20-30 minuta. Lokalne aplikacije se provode pomou drvenih sanduka u koji se
stavlja eljeni dio tijela i sipa se u njih ugrijani pijesak. Opte aplikacije se
provode u kadama. Ljeti se zagrijava na suncu i primjenjuju na plaama u
kombinaciji sa helioterapijom, temperature povrinskog sloja do 65 stepeni C.
________________________________18.______________________________
Zagrijani vazduh:
Kao termoterapijsko sredstvo koristi se u vidu:
Vazdunog tua
Lokalne vazdune kupke
Opte vazdune kupke
Saune
Vazduni tu (fen): je mlaz toplog vazduha pod pritiskom od 0,5 do 1 bara. Po

svom dejstvu to je aeromasaa.
Lokalne vazdune kupke: primjenjuje se na pojedine dijelova tijela

(ekstremitete, trup) pomou aparata Linderwanov. Aparat je na temperaturi od
80-100 stepeni C.
Opte vazdune kupke: za njihovu primjenu slue specijalni ureaji u obliku

sanduka u kojima bolesnik sjedi, a glava je izvan. Poetna temperatura je od 40-
45 stepeni C, pa se postepeno poveava do 60 stepeni C, najvie 80. Procedura
traje 10-20 minuta. Ove kupke izazivaju obilno znojenje, ubravaju srani rad i
disanje. Na glavu treba staviti hladne obloge.
Sauna:
To je hipertermika procedura. Sastoji se u primjeni zagrijanog vazduha

na temperaturi od 60-90 stepeni C u specijalnoj prostoriji koja je obloena
drvetom. Vazduh se zagrijava pomou elektrine pei ili grijalice. Potrebna
vlanost od 8-12 % postie se na taj nain to se zagrijani granitni kamen
postavlja na pe, polijeva se sa 0,5-0,75 l vode. Bolesnici lee ili sjede nagi na
drvenim klupama postavljeni na nekoliko nivoa. U viim nivoima je via
temperatura.
Tokom boravka u sauni, tjelesna temperatura se povea za 1-2 stepena C i

javlja se preteno zagrijavanje, tako da odrastao ovjek moe da izlui 0,5-2 l
znoja. Procedura traje 10-20 minuta, a zavrava se postepenim polijevanjem
hladnom vodom. Sauna predstavlja znatno optereenje za kardiovaskularni
sistem (minutni volumen srca se povea za 80-100%), o emu treba voditi
rauna o njenoj primjeni.
________________________________19.______________________________
Zagrijana para:
Primjenjuje se u vidu parnih kompresa parnog tua i opte parne kupke.

Parne komprese su obino vunene tkanine izloene dejstvu vodene pare u
specijalnim komorama. Vuna se koristi zbog toga to slabo prenosi toplotu.
Komprese se primjenjuju u vidu lokalnih pakovanja na temperaturi od 70-80
stepeni C. Prije primjene treba da se otresu od kapljica kondezovane vode.
Parni tu:
Primjenjuje se pod pritiskom od 1-2 bara i sa rastojanjem 0,5-1 m.

Temperatura pare iznosi 50-60 stepeni C. Prije procedura sa otvora crijeva treba
da se otklone kapljice vode.
Parna kupka:
Primjenuje se u istim ureajima kao i opta kupka sa toplim vazduhom

tokom procedure koja traje 10-15 minuta. Temperatura pare se poveava od 40-
50 stepeni C do 55 stepeni C. Ova kupka izaziva preteno znojenje,a poto para
sprijeava isparavanje znoja, moe da izazove pregrijavanje organizma i
toplotnog udara.
Topli oblozi hidrokolator:
Topli su oblozi jedan od najeih naina povrinske termoterapije. Oni

prenose vlanu toplinu tijelu kondukcijom. Bolesnik treba imati ugodan osjeaj
topline. Trajanje primjene toplih obloga je 20-30 minuta.
Topli oblozi koji se danas obino koriste su paketi koji sadre silikonski
gel, a pokriveni su platnom. Na tritu se mogu nabaviti u vie oblika i veliina,
a najee se koriste oni za lumbosakralni dio i cervikalni dio (premda koritenje
hidrokolatora za cervikalni dio treb raditi sa oprezom). Da bi to bolje prijanjali
na neravne povrine tijela i oblikovale se prema njima, odjeljeni su u vie
manjih dijelova avovima u podruju koje se moe savijati. Uronjeni su u vodu
na temperaturi od 74-79 stepeni C.
Gel ima niu konstantnu toplinsku vodljivost od vode, sporije se hladi.
Oblozi se ostavljaju u vodi 24 sata da bi apsorbirali to vie vlage i zagrijali se
do eljene temperature, a izmeu postupaka moraju biti u toploj vodi 20-30
minuta. Mogu postojati i roatcijski sistemi zagrijavanja koji olakavaju
orijentaciju koji su oblozi najtopliji.
________________________________20.______________________________
Kako oblozi ne predstavljaju izvor stalne topline, nakon to ih se izvadi iz

vode valja ih to prije staviti na tretirano podruje. Mogu imati tvornike,
najee spuvaste omote ili se u protivnom izmeu obloga i koe mora staviti
nekoliko slojeva suhe tkanine (runik ili plahta), poto bi se izravno stavljanjem
obloga na kou bolesnika izazvale opekotine. Ako je temperatura obloga nakon
vaenja iz vode 60-65 stepeni C, nakon stavljanja runika ili nekog drugog
materijala temperatura na povrini bolesnikove koe bi trebala biti oko 40-42
stepena C. Da bi se smanjio gubitak topline prema vanjskoj strani, oblozi se
pokriju nepropusnim materijalom (guma), da ne odaje toplotu i privrsti se da se
ne klie. Nakon 5 minuta primjene kao i po zavretku postupka treba pregledati
bolesnika, njegovu kou, radi provjere eventualnih opekotina. Iako topli oblozi
nisu izvorstalne topline, ne smije se dopustiti da bolesnici tokom tretmana zaspu
jer mora biti stalno svjestan intenziteta topline.
Prednost toplih obloga su jednostavna primjena, sigurnost, relativno niska

cijena i mogunost primjene u kui. Mogui nedostatci su: opekotine, te kod
nekih bolesnika nemogunost tolerancije njihove topline, pa je u tom sluaju
potrebno primjeniti drugu metodu povrinskog zagrijavanja.
Oblozi s stalnim zagrijavanjem:
Slini su hidrokolatorima, ali odaju stalnu toplinu jer se zagrijavaju nekim

drugim izvorima energije. Imaju termostat koji regulira stalnu temperaturu.
Imaju vei uinak u smislu zagrijavanja cijelog organizma, a kod oteene
cirkulacije su mogue akcidecalne opekotine (sluajne).
Oblozi sa bocama tople vode
Takoer se mogu primjeniti za povrinsko zagrijavanje, naroito u kunim

uslovima. Obino su gumene boce napunjene do polovine ili do 2/3 vode,
temperature 52 stepena C. Voda je dobar vodi, a guma izolator, pa je
temperatura koja dolazi do povrine tijela, ako je boca obloena runikom oko
45 stepeni C. Kapacitet je, meutim, tog naina povrinskog zagrijavanja mali.
Umjesto vode, u klinikim se uvjetima boce mogu napuniti tekuinom tano
odreene temperature da bi se izbjegle mogue opekotine.
________________________________21.______________________________
5. HELIOTERAPIJA
Helioterapija je primjena suneve energije u cilju lijeenja. Ova vrsta

terapije je poznata i pod nzivom sunanje. Djelovanje sunca na na organizam
je viestruk.T o nije samo djelovanje sunca nego i djelovanje vode, vazduha,
atmosferskog pritiska isparavanje iz morske vode i drugih faktora.
U spektru svjetlosne energije sunca postoje hemijski i termiki zraci.
Kombinovani efekat UV i IR zraka tokom sunanja odraava se povoljno na
organizam jer dolazi do promjena u krvnoj slici i reflektornih pojava na
motorne, vazomotorne i sekretorne funkcije organizma.
Metodika primjene svjetlosne energije je razraena po emi
ROLIER.Prema lokalnoj osjetljivosti najosjetljiviji dijelovi su: koa, grudi, lea,
fleksorne strane ekstremiteta. Individualna osjetljivost zavisi od koliine
pigmenta koju ovjek posjeduje.
Efekat djelovanja suneve energije zavisi od nekoliko faktora:

debljine vazdunog sloja,
vanosti zraka,
paine,
doba dana,
gdinjeg doba,
nadmorske visine,
oblanosti.
Predoziranje suneve energije na organizam izaziva osjeaj umora,

malaksalost, gubitak apetita, glavobolja, nesanica itd. Kod nekontrolirane
primjene helioterapije moe doi i do opekotina teeg stupnja ozraene povrine
koe. Sunanje treba da bude postepeno. Poinje se sa sunanjem prednje i
zadnje strane tijela po 5 minuta, a zatim se svakog sljedeeg dana poveava se
za 5 minuta. Ljeti se sunanje primjenjuje izmeu 8-11h ujutro i 15-18h
poslijepodne. Sunanje je mogue i u hladu.
Indikacije:
Lezije perifernog motornog neurona, degenerativna reumatska oboljenja,
psoniaza, ekcemi, rahitis, hipohromna anemija, infekcije respiratornih puteva,
TBC-bolesti, vegegativni poremeaj rekovalescencija i dr.
Kontraindikacije:
Aktivna TBC plua, sunani dekompezovani bolesnici, febrilna stanja, sklonost
ka krvarenju, maligna oboljenja i stanja poslije CVI.
________________________________22.______________________________
6. SOLLUX LAMPA
Infracrveni zraci (IR) su dio elektromagnetnog spektra valne duine

izmeu 770-150 nm. Ovi zraci spadaju u fototermike zrake. Svako tijelo ija je
temperatura iznad apsolutne 0 (-273,15 C) emituje IR. Kod nje se zagrijava
Volframova ica na temperaturu 2300-2700 stepeni celzijusa. Ta ica se nalazi u
balonu iz kojeg je izvuen vazduh.
Zadnji dio balona sa unutranje strane premazan je amalganom srebra,
tako da djeluje kao reflektor, zadnji dio je obojen u crveno pa djeluje kao filter.
Svijetli izvor emituje kratke infracrvene zrake maksimalnog zraenja
1500-2500 nm.IR na organizam djeluje saamo termiki.
Svijetli izvor daje talase krae talasne duine i prodiru do dubine 1 cm a
tamni izvori tu su zrake due talasne duine, manja prodornost 0.1-0.5 cm.
Koristi se na patoloke promjene na koi.
Izvori IR-a:
IR koristimo u fizikalnoj medicini u smislu povrinskog zagrijavanja. Prirodni

izvor je sunce a vjetaki se dijele na tamne (IR-lampa ili grijalica ) i svijetle
(SOLLUX lampa).
Fizioloko i terapijsko dejstvo:
Kad se apsorbuju IR zrake poveava se kinetika energija atoma i molekula

izazivajui u tkivima toplotu.
Na mjestu zraenja nastaje:

dilatacija arteriola i kapilara,
poboljava se trofika tkiva,
resorpcija otoka,
smanjenje bola i spazam miia,
regeneracija tkiva se poboljava.
Na koi nastaje eritema (crvenilo) traje oko 1h, nehomogen i nejasno

ogranien a moe se javiti i pigmentacija.
Opte dejstvo IR na veliku povrinu:

poveava se temperatura tijela,
puls je ubrzan,
smanjen krvni pritisak.
________________________________23.______________________________
Aplikaciona tehnika i doziranje:
Izvor zraenja se stavi na odreeno rastajanje od tijela koje se zrai.

Vana je vrsta izvora (svijetli ili tamni izvor), njegova snaga iznosi 10-30
minuta, a rastajanje obino 40-80 cm. Bolesnik treba da osjea prijatnu toplinu
a ne peenje i bol.
Doza zraenja na tijelu zavisi od ugla pod kojim se zrai najvei ugao 90
stepeni , to je manji ugao vea je povrina a manja gustina.
Sollux lampa se ne stavlja iznad bolesnika ve sa strane. Pri zraenju lica

koriste se filteri kao i svjetiljke manje snage (150W).
Svijetlosna kupka:
To je okvir od drveta, polucilindrinog oblika na ijoj unutranjoj strani je

postavljeno 8-12 sijalica koje su jaine 50-100W. Primjenjuje se lokalno na
pojedine dijelove tijela.
Osim IR.a i vidljivih zraka na organizam djeluje i zagrijani vazduh i ta

temperatura je 50.70 stepeni celijusa.
Ako se primjenjuju nestruno mogu se pojaviti i opekotine 1 i 2 stepena a

na oima se moe pojaviti katerakta.
Indikacije:
kone promjene (akne, herpes, folikulitis).

________________________________24.______________________________
7. HIDROTERAPIJA
Fizikana svojstva vode:
Lijeenje vodom je vrlo stara terapijska metoda (hidro-voda, terapeia-

terapija).To je termin kojim se podrazumjeva koritenje vode u svrhu lijeenja.
Tana definicija hidroterapije obuhvata unutranje ili vanjsko koritenje
vode u bilo kojem njenom obliku u lijeenje bolesti ili traume.
Pri svojoj primjeni voda ima sljedea djelovanja:
1. MEHANIKO
2. TERMIKO
3. KEMIJSKO.
Mehaniko djelovanje vode
1.Sila potiska tumai se Arihmedovim zakonom koji kae: Tijelo uronjeno u

vodi prividno gubi od svoje teine toliko kolika je teina volumena istisnute
tekuine. Koliina istisnute vode ovisi o gustoi jedinice volumena uronjenog
tijela u odnosu na gustou vode.
Sila potiska zavisi od:

postularni stav,
povrine uronjenog tijela,
teine kostiju u odnosu na miie,
masnom tkivu,
vitalnom kapacitetu.
Gustoa vode nije uvijek kostantna. Ona varira sa temperaturom i

atmosferskim pritiskom. Gustoa nekog volumena proporcionalna je njenoj
dubini.
Gustoa se mjeri u g/cm3 i opisuje se specifina teina vode koja za istu
vodu iznosi na temperaturi od 4 stepena celzijusa 1.0 g/cm3.
Da li e neka supstanca plutati ili toniti zavisi o njenoj specifinoj teini.

Specifina teina ljudskog tijela sa zrakom u pluima iznosi 0.974 g/cm3.
Specifina teina predstavlja veliku pomo pri vjebama u vodi. Sila potiska
djeluje suprotno od sile tee pa u sluajevima kad se trai kretanje da bi se
odrala miina snag, funkcija ili obje.
________________________________25.______________________________
Ako je kontraindicirano optereenje bolesnik moe sigurno hodati u vodi

koja je do razine vrata. U odreenom poloaju tijela svi se pokreti mogu izvesti
sa silom potiska ili protiv nje. Sila potiska u vodui pomae pokretima prema
gore.Kada se vre horizontalni opkreti u vodi sila potiska se neutralizira. U vodi
se eliminira sila gravitacije.
2.Hidrostatski pritisak- to je pritisak stuba vode na 1 cm2 ovjeijeg tijela. Na

dubini od 100cm taj pritisak iznosi 0.1 bar prema paskalovom zakonu.
Kad je uronjeni dio tijela u miru, tekuina e postii jednak pritisak na

svim povrinama tijela u datoj dubini.
Pritisak raste sa gustoom vode, gustoa raste sa dubinom.Visina pritiska

odreena je razlikom izmeu pritiska na povrini i dubini. Na svaki 2.05 cm tlak
se poveava za 22.4 mmHg.
Hidrostatski pritisak djeluje na:
Pranjenje kapilarnog sistema ime se ubrzava cirkulacija krvi i njenih

tvari, pojaava se priljev u desno srce,
Djeluje na povrat toka cirkulacie iz ekstremiteta ili udova u proksimalnom

djelu, ako je distalni dio poloen u dubljoj vodi (cirkulacijski problemi-
edemi).
Tretman bolesnika sa respiratornim tegobama- smanjenje obima

grudnog koa za 1-3 cm, poveavanje intra abdominalnog pritiska podie
se dijafragma na vie, poveava se intra-torakalni pritisak, medijastimum
se suava, inspirijum postaje otean, a ekspiruijum olakan.
Vjebe balansa (kombinacije sila potiska i hidrostatskog pritiska) u

stojeem poloaju. Hidrostatski pritisak osigurava ravnomjernu potporu
oko cijelog tijela, pa ako bolesnik posrne ili se nagne malo preko vertikale
dok stoji uronjen u vodi, sila uzgona pomae da ponovo doe u vertikalni
poloaj.
Uinak vode na tijelo u mirovanju i kretanju- kada tijelo miruje, miruje
i voda i to je hidrostatski pritisak.
________________________________26.______________________________
Povrinska napetost:
Molekule vode imaju na povrini veu tendenciju da se dre zajedno, pa je

otpo vei na povrini vode.Terapijski to nije znaajno, ali ako je bolesnik
izuzetno slab horizontalne pokrete moe lake izvoditi malo ispod povrine vode
nego na njenoj povrini.
Kohezija- je tendencija molekula vode da se priljube jedna uz drugu. to

je vea kohezija to je vea gustoa. Doprinosi otporu kod kretanja kroz vodu jer
je potrebna odreena snaga da se molekuli razdvoje.
Adhezija- je tendencija molekula vode da se priljube uz molekule drugih

tvari npr.kapljice vode se zadravaju na tijelu. Zbog toga se terapijske kade
poslije ienja moraju dobro obrisati do suhog.
Turbulencija- je brzina toka vode u datoj taki koja varira.
Voda ima visoki toplotni kapacitet a koeficijent toplotne provodljivosti je

relativno nizak tj. slabo odaje toplotu. To omoguava da se u H2O moe
apsorbirati velika koliina energije i da se ista energija sporo odaje u okolini.
Jedinica za toplotni kapacitet vode je: 1 velika kolorija i 1 mala kolorija.
1velika kolorija je koliina energije koja je potrebna da se 1kg neke materije
zagrije za 1 stepen celzijus (4.4=5.4 stepena celzijusa), a jedna mala kolorija je
ona koliina energije koja je potrebna da se 1 g neke materije zagrije na 1 stepen
celzijus.
Voda ima 25 puta veu provodljivost od vazduha. Indiferentna
temperatura vode iznosi 34 stepena celzijusa. Terapija u indeferentnoj zoni ili
temperaturi moe trajati satima od 1-4 stepena. Na termoskali terapija se dozira
u minutima a na 5-6 stepeni terapija se dozira u sekundama.
Fizioloko djelovanje hladne vode:
Djelovanje hladne vode ogleda se u dvofaznoj reakciji. Koa prvo poblijedi

usljed vazokonstrikcije koja traje oko 1 min, a zatim slijedi crvenilo i
vazodilatacija. Kod dueg djelovanja hladne vode dolazi do paralize, do
proirenja krvnih sudova, usporene cirkulacije, cijanoze i hladnoe koe.
________________________________27.______________________________
Djelovanje hladne vode ogleda se i u usporenju sranog rada, boljem

punjenju krvnih sudova, poveavanju pritiska i metabolizma, dubljem disanju,
poveavanju bijelih i crvenih krvnih zrnaca, poveavanju tonusa muskulature, a
kad due djeluje hladnoa dolazi do spazmolize i smanjenja tonusa miia.
Kod nekih osoba se javljaju grevi u nogama. Kratkotrajne hladne

aplikacije djeluju nadraajno u smislu tonizacije organizma uz povienje radne
sposobnosti i poboljanje mentalne aktivnosti. Zbir svih nabrojanih reakcija
organizma na hladnu vodu naziva se hidroterapijska reakcija.
Prema Banichu reaktivnost organizma se moe podjeliti na:
1. zadovoljavajua hidroterapijska reakcija,

2. defektna reakcija (pacijent osjea jezu),
3. loa reakcija (jeza, cvoktanje, cijanoza).
Skratiti vrijeme i povienu aplikaciju i prekinuti hidroterapiju hladnom

vodom.
Fizioloko djelovanje tople vode:
Topla voda izaziva crvenilo koe koje je uzrokovano

vazodilatacijom.Vrue procedure preko 40 stepeni izazivaju vazokonstrikciju,
jezu u kratkom vremenskom intervalu i zatim se javlja vazodilatacija.
Pod djelovanjem termodrai dolazi do irenja krvnih sudova u koi. U

unutranjim organima nastaje vazokonstrikcija osim u srcu i bubrezima.
Potrebno je znati da se i krvni sudovi u CNS-u ponaaju kao krvni sudovi u koi
a to moe dovesti do cerebrovaskularnih oboljenja, posebno kod osoba sa
povienom tenzijom i organski izmjenjenim krvnim sudovima zbog arterija i
ateroskleroze.
Topla voda temperature od 36-39 stepeni direktno izaziva aktivnu
hiperemiju arteriola i kapilara bez prethodne vazokonstrikcije.
Tople procedure ubrzavaju srani rad, disanje produbljeno, a kod due
kupke postaje ubrzano i povieno. Dugotrajne procedure toplom vodom
smanjuju tonus miia, usporavaju funkcije CNS-a, javlja se umor, pad
motivisanosti, tromost itd.
Indiferentna temperatura vode djeluje umirujue i obezbjeuje bolji san.
Topla voda djeluje na smanjenje nadraljivosti perifernih nerava pa se moe
koristiti za smanjenje bolova.
________________________________28.______________________________
PODJELA HIDROTERAPIJSKIH PROCEDURA:
1. U hidrotermalne procedure (HTP) spadaju: komprese, polijevanja,

trljanja, kupke i pakovanja.
2. U hidrokinetike procedure (HKP) spadaju: biserne kupke, podvodna
masaa, hidro- kinezi terapija.
3. U hidrohemijske procedure (HHP) spadaju: termalne vode npr. (slane
kupke, ugljovodonine kupke itd).
4. U hidroelektrine procedure (HEP) spadaju: galvanska kada,
dvoelijske i etveroelijske kupke.
7.1. IZVORSKE VODE (H2O)
Mineralne vode predstavljaju posebnu vrstu podzemnih voda koje u vidu

izvora izbijaju na zemljinu ovrinu i sadre u odreenoj koliini rastvorene
mineralne materije ili gasove i imaju iskustvom utvreno ljekovito dejstvo.
Pod mineralnim vodama se podrazumjevaju vode koje imaju vie od 1g
suhog ostatka na 1 litru vode ili je temperatura vode takva da se moe koristi u
terapijske svrhe.
Prema svom porjeklu mineralne vode mogu biti:

1. vadozne vode su povrinske vode. Nakon obilnih padavina povrinske
vode poniru u zemljui bivaju obogaene mineralima i gasovima da bi se
ponovo pojavile na povrini kao mineralne vode. Ove vode mijenjaju
tokom godina sastav, temperaturu, i kapacitet izviranja to zavisi od
koliine padavina.
2. juvenilne vode potiu iz usijane magme koja se u unutranjosti zemlje

nalazi pod velikim pritiskom. Ako se taj pritisak usljed taktonskih
poremeaja smanji, pregrijana vodena para zadrana u magmiizlazi iz nje
i prodire u slojeve blie zemljinoj povrini. Putem se hladi i kondezuje, a
otapanje minerala iz raznih zemljinih slojeva stie mineralizaciju. Na
povrini zemlje izbija na mjestima najmanjeg otpora u obliku izvora
imaju konstantan kemijski sastav, temperaturu i kapacitet izviranja.
3. fosilne vode ( dubinske) dolaze iz velikih dubina i one su po sastavu
stabilnije i toplije i nastaju iz padavina koje prodiru u pjeane i ljunane
slojeve i tu ostaju zatvorene jer su se u te slojeve istaloili nepropusni
slojevi. Do njih se dopire buenjem, ne mogu se obnavljati i trajanje je
ogranieno.
________________________________29.______________________________
Karakteristike mineralnih voda:

mineralizacija,
temperatura,
jonski sastav,
sadraj gasova,
radioaktivnost.
1.MNERALIZACIJA- je koliina rastvorenih vrstih materija koje se u

vodama nalaze u obliku jona, nedisocirani molekula i koloida.
2.TEMPERATURA MINERALNE VODE-mineralne vode prema temperaturi

se dijele na mineralne (manja od 20 stepeni)i tople (veu od 20stepeni
celzijusa).Tople vode se dijele na hipotermne, homeotermne, hipotermne.
Hipotermne imaju temperaturu 20-30 stepeni celzijusa, homeotermne 30-40
stepeni celzijusa, hipotermne iznad 40 stepeni celzijusa.
3. JONSKI SASTAV- predstavlja sadraj jona, a to su kationi i anjoni.
4. SADRAJ GASOVA-tu spadaju CO2, H2S i radon.Pored njih se moe nai

metan, etan, helijum, neon.
5. RADIOAKTIVNOST-u mineralnim vodama najee ima radona. Radon

emituje i zrake i ove zrake su ljekovite.
________________________________30.______________________________
7.2. KLASIFIKACIJA MINERALNIH VODA
I grupa:
To su vode koje sadre vie od 1g/l rastvorenih vrstih materija ili suhe
supstance.
HIDROKARBONATNE VODE:
1. natrij-hidrokarbonatne NaHCO3, one su alkalne kiseline.
2. kalcij ili magnezij-hidrokarbonate Ca, MgHCO3., one su zemljoalkane.
SULFATNE:
1. natrij-sulfatne- one su salinine.
2. magnezij-sulfatne-one su gorke.
HLORIDNE:
1. natrij i kalij-hlorid-one su slane.
II grupa:
To su mineralne vode koje sadre malu koliinu mineralnih sastojaka, ali su

bioloki aktivne.
1. sumporaste H2O (najmanje 1mg/l S),
2. jodne H2O (najmanje 1mg/l J),
3. gvoevite H2O (najmanje 1 mg/l Fe),
4. arsenske H2O (najmanje O,7 mg/l As).
III grupa:
To su mineralne vode koje sadre rastvorene gasove.

1.ugljeno kisele vode sa vie od 1mg/l rastvorenog CO2,
2.radioaktivne vode (radonske).
IV grupa:
Oligomineralne vode gdje je sadraj rastvorene vrste materije 1mg/l i manje

ose se zovu i divlje vode.
1.akrotermne vode temperature oko 20 stepeni celzijusa,
2.akrotopegne vode temperature nie od 20 stepeni celzijusa.
________________________________31.______________________________
I GRUPA
HIDROKARBONATNE VODE- sadre vie od 20 miliekvivalenata

HCO3 na 1 l H2O. Tu spadaju alkalne i zemljoalkalne. U ovim vodama je
rastvoren CO2 pa imaju osobine ugljeno-kiselih voda. Imaju GIT tj. djeluju na
luenje eluane kiseline. Pored pijenja mogu se koristiti za kupanje i za
inhalaciju.
SULFATNE VODE- koriste se za pijenje. Kod uzimanja u prvih 30

minuta stimuliu luenje eluane kiseline HCl, a pri naputanju eludca djeluje
depresivno. Poveava evakulaciju sadraja crijeva naroito hladnije uzeta voda.
Zbog sadraja sumpora djeluje preko pankreasa na jae luenje inzulina.
HLORIDNE VODE- koriste se za pijenje, djeluju na HIT, poboljava

motalitet crijeva.
Indikacije:
hronini gastritis,
oboljenja unih puteva,
zatvori.
Voda veeg saliniteta se koristi putem kupanja i inhaliranja (hronina

respiratorna oboljenja).
II GRUPA
SUMPORASTE VODE- to je najstariji oblik banjske terapije. Glavni

sastojak ove vode je sumpor u obliku H2S. On se resorbuje putem koe.
Kupanjem u toj vodi i 3 sata poslije kupanja koncentracioja sumpora u koi
dosee maksimum. Eliminie se putem urina. Ima lokalni keratolitiki efekat.
Upotrebljava se kod konih oboljenja, smanjuje eer u krvi, sniava krvni
pritisak itd.
JODNE VODE- koriste se pijenjem, kupanjem i inhalacijom. Primjenjuje
se kod oboljenja titne lijeze, reumatskih oboljenja i potpomae iskaljavanje.
GVOEVITO-ARSENSKE VODE koriste se u lijeenju anemija.
________________________________32.______________________________
III GRUPA
UGLJENOKISELE VODE- upotrebljavaju se putem pijenja i kupanja.

Pijenjem se stimulie luenje hlorovodonine kiseline i poveava motilitet
eludca. Ako su tople koriste se za kupanje. CO2 se resorbuje kroz kou ili
putem disanja. Mogu se primjeniti kod oboljenja krvnih sudova gdje je toplota
kontraindikovana.
RADIOAKTIVNE VODE- primjenjuju se putem kupanja i inhaliranja, a inhalacije

se vre u vrijeme kupanja. Djelovanje giht-a smanjuje broj eritrocita, a poveava
se broj leukocita i imaju najjai analgetski uinak. Upotrebljava se odmah na
izvoru.
IV GRUPA
DIVLJE VODE- primjenjuju se kupanjem (reumatska oboljenja, posttraumatska

stanja) ili pijenjem (mikrolitiaza).
7.3. VRSTE HIDROTERAPIJSKIH POSTUPAKA
HIDROTERMALNE PROCEDURE:
Komprese- hladne i tople obloge.
Polijevanje- lokalno i opte, koristi se voda temperature 20-30 stepeni

celzijusa, trajanje 3-5 minuta, koa se dobro istrlja dok ne pocrveni.
Trljanje- izvodi se vlnim pekirima ili rukavicom, poslije vlanog

primjenjuje se suho trljanje koje traje 5 minuta.
Kupke- mogu biti lokalne i opte.Opte idu u kadama. Kao opte pravilo
uzima se da jako nadraajne kupke ne traju due od 15 minuta. Kupke
umjerenog djelovanja traju od 10-30 minuta, i kupke indiferentne
temperature mogu trajati due od 30 minuta. Poslije optih kupki potreban
je odmor od najmanje 30 minuta.
________________________________33.______________________________
Kupke se dijele na:
1.NAIZMJENINE KUPKE
2.HAUFFEROVE KUPKE
3.SLANE KUPKE
4.ALKALNE KUPKE
5.AROMATINE KUPKE
PAKOVANJA- to je uvijanja tijela ili odreenog segmenta tijela u mokre arafe

koji se prethodno potope u hladnu vodu i iscjede. Ova procedura djeluje
sedativno na CNS zbog periferne vazodilatacije. Koriste se kod nesanica koje ne
reaguju na medikamentoznu terapiju.
SUHA PAKOVANJA- to je uvijanje pacijenta u suh araf ili topao, preko arafa
ide deka. Koristi se poslije drugih hidrotermalnih procedura.
HIDROKINETIKE PROCEDURE:
Tuevi- usmjereni mlaz vode na odreeni segment tijela pod odreenim

pritiskom temperature i definisanim ulazom. Pri primjeni tueva koriste se
2 vrste nadraaja tj. termiki i mehaniki.
kotski tu- predstavlja tu sa naizmjeninim primjenom mlaza hladne i

vrue vode od 10-15 sekundi. Pritisak se kree od 303.9-405 kPa.
Ponavlja se do 8x u jednom tretmanu, a u seriji se radi 10 procedura.
arkov tu- usmjereni mlaz vode pod pritiskom od 202.9-303.9 kPa,

poetne temperature od 20-25 stepeni koja se mijenja u tokiu procedure, a
aplicira se sa udaljenosti od 3 m ka tijelu.
Biserna voda- temperatura vode indiferentna. Kroz reetkastu plou sa
dna napunjene kade prolazi vazduh pod pritiskom 1-2 bara koji dovode do
komeanja i stvaranja mjehuria koji izgledaju kao biseri.
Podvodna masaa- to je mlaz vode indiferentne temperature pod

odreenim pritiskom koji se u kadi ili bazenu napunjenim vodom
usmjerava prema odreenim segmentima tijela.
________________________________34.______________________________
HIDROHEMIJSKE PROCEDURE:
To je kombinacija farmakolokog djelovanja odreenih materija koje

mineralna materija sadri ili se dodaju hemijske materije. Ugljenokisele kupke
djeluju preko receptora za toplotu i primjenju se sa temperaturom od 35 stepeni.
HIDROELEKTRINE PROCEDURE:
To je kombinovana primjena vode i galvanski struje (zato to je struja

jednosmjerna). Ove procedure se dijele na opte i lokalne. Lokalne se
primjenjuju u jednoj ili vie hidroelektrinih kadica pa se nazivaju jednoelijske,
dvoelijske ili etveroelijske galvanske kupke.Opte se primjenjuju u kadama
sa galvanskom strujom ili u Habest kadi.
Indikacije za primjenu hidroprocedura:
hladna diferentna zona,

topla diferentna zona
1.HLADNA DIFERENTNA ZONA:

miina i psihika napetost,
psihomotorni nemir,
nesanica,
klimaks,
hipertireoza,
osjetljivost na toplotu.
2.TOPLA DIFERENTNA ZONA:

Indikacije tople diferentne zone su iste kao i za termoterapijske uz neophodnu
analizu svakog sluaja.
Kontraindikacije za primjenu hidroprocedura:
1.HLADNA DIFERENTNA ZONA:

arterijske angiopatije,
preosjetljivost na hladnou,
hronini oblici reumatizma.
________________________________35.______________________________
2.TOPLA DIFERENTNA ZONA:

akutna zapaljenska stanja,
maligni procesi,
trudnoa,
osteomijelitis,
psihiki labilni bolesnici,
tea oteenja arterijskih krvnih sudova.
8. KRIOTERAPIJA
Krioterapija je postupak kojim se niskim temperaturama u sondama,

stvorenim proputanjem tekueg duika kroz posebni aparat, unitavaju bolesne
promjene tkiva.
Metoda je vrlo uinkovita i bezbolna. Namijenjena je u prvom redu

lijeenju upalnih i preinvazivnih promjena na grliu maternice i lijeenju
genitalnih virusnih bradavica (HPV).
Krioterapija lijeenje ledom.
U svetu sofisticirane medicinske njege masaa ledom je sigurno jedna od

efikasnijih i provjerenih metoda protiv bolova u predjelu vrata i lea.
Moe se sprovoditi kao samostalan metod, ali i u kombinaciji sa drugim
vidovima terapije.
Veina bolesti kime prouzrokovana je slabljenjem ili istezanjem miia.

Veliki miii, koji se u lenom djelu, kod kime, nalaze u paru, pomau u
pravilnom dranju kime. Usljed razliitih loih uticaja i navika tokom ivota,
ovi miii se oputaju ili koe, to uzrokuje bolove u lumbalnom djelu i
nepravlinosti ovog djela kime i lea.
Najei razlozi za gr i koenje velikih lenih miia ukljuuju:
nenadane, nagle pokrete,

nezgodne padove
dizanje tekih predmeta (uz nepravilnu upotrebu lenih miia)
sportske povrede
________________________________36.______________________________
Iako ukljetenje miia nije rjetkost, niti se smatra opasnim, ono moe
izazvati jake bolove. Zapravo, ba ove povrede su jedan od najeih razloga
zbog kojih se ljudi javljaju hitnoj pomoi. Na alost, nita posebno ne moe da
se uradi u ovakvim sluajevima (koji traju do dva dana), moemo samo uzimati
tablete protiv bolova ili pokuati da olakamo sebi hladnim ili toplim oblozima.
Masaa ledom utie na smanjenje bolova u kimi na razline naine:
Oblog od leda smanjuje upale i otoke, koji se obino pojavljuju nakon

povreda.
Veinu bolova u krstima prate razliite upale. Led blagotvorno utie na
upale i tima olakava bolove.
Smanjuje napetost razdraenog tkiva (djeluje protiv bolova - a podoban je
i kao lokalni anestetik);
Umiruje nervne impulse na podruju koje masiramo i tako prekida i
nervne signale bola;
Smanjuje povrede tkiva.
Masaa ledom je najefikasnija ukoliko led upotrebimo odmah nakon

nastanka povrede. Hladnoa uzrokuje da se krvni sudovi i koa skupljaju, a time
se smanjuje i prokrvljenost tkiva.
________________________________37.______________________________
9. KLIMATOTERAPIJA
Medicinska klimatoterapija prouava uticaj vremena i klime na ljudski

organizam.Taj uticaj moe da bude povoljan kad se koristi u svrhu profilakse i
lijeenja, a to se zove klimatoprofilaksa i klimatoterapija. Kad je uticaj klime
tetan onda se to zove klimatopatologija odnosno meteropatologija.
Klimatopatologija pouava uticaj klime na uticaj obolenja.

Metereopatologija prouava uticaj vremena na pojavu odreenih
oboljenja.Vrijeme fiziko stanje nieg sloja atmosfere iznad odreene oblasti u
datom momentu u kratkom periodu. Klima je srednja stanje, nieg sloja
atmosfere iznad odreene oblasti u duem periodu.Vrijeme je promjenjivo dok
je dok je klima konstantna i sporo se mjenja.
Klimatski inioci se prema porijeklu dijele na:

1. atmosferske ili meteoroloke,
2. kosmike,
3. telinske ili zemne.
Atmosferski: su temperaturna, vlanost, kretanje vazduha (vjetar)

atmosferski pritisak, oblanost, padavine, atmosferski elektricitet i fiziko-
hemijska svojstva vazduha.
Kosmiki su: suneva radijacija,s mjena dana i noi i smjena godinjih

doba.
Telinski su: magnetizam zemlje, radioaktivnost, geografski poloaj

odreene oblasti , biljni svijet, voda (jezera, mora i rijeke).
Klimatski inioci neprekidno djeluju na organizam tako to se ovjek
prilagoava t.j. aklimitizuje na odreenu klimu. Meutim kad ovjek pree u
uslove druge klime reakcija prilagoavanja koja obuhvata termoregulaciju
,metabolike i imune odgovore, respiraciju hemodinamiku itd...moe da bude
bionegativna pa nastaje disadaptacija sa negativnim dejstvom.
Kod promjene vremena u svim klimatskim zonama kod predisponiranih

osoba mogu da se jave meteropatske reakcije. To su bolovi u oiljcima
fantomski bolovi , neumatske tegobe u zglobovima , migrena, neunalgija, napad
asme, stenokardija, hipo ili hipertenzivne krize, smanjen ili povien tlak,
neumatske situacije koje izazivaju takve reakcije nazivaju se biotropnim.
________________________________38.______________________________
Temperatura vazduha zavisi od zemljine povrine u manjim djelom od

suneve.
S poveanjem nadmorske visine smanjuje se temperatura vazduha i to na

svakih 100 m od 0,5 do 0,6 stepeni celzijusa. Temperatura vazduha od blizine
mora, okeana, a od vlanosti vjetra u toplijoj sredini se poveava frekvencija
srca i smanjuje arterijski pritisak i obrnuto.
Vlanost vazduha djeluje na organizam u smislu zagrijavanja ili

rashlaivanja. Pri visokoj temperaturi velika vlanost oteava isparavanje i
stvara uslove za pregrijavanje organizma i toplotni udar.
Pri niskoj temperaturi visoka vlanost pojaava odavanje toplote. Hladni i

suhi vazduh izaziva vazokonstrikciju, a topao i suh vazduh vazodilataciju.
Vjetar vazduh u kretanju koji nastaje izjednaavanjem atmosferskog

pritiska izmeususjednih podruja.
Atmosferski pritisak se smanjuje sa poveanjem nadmorske visine zato

atmosferski pritisak djeluje na respiraciju, eritopoezu (stvaranje crveni krvnih
zrnaca) i cirkulaciju.
Oblanost nastaje kondenzovanjem vodene pare u atmosferi. Padavine

(kia, snjeg) sniavaju temperaturu vazduha i iste od praine dima i ostalih
zagaenja.
Magla djeluje tetno na disane puteve jer smanjuje sunevu radijaciju.

________________________________39.______________________________
10. TALASOTERAPIJA
Potjee od gr.rijei talasa-more,podrazumjeva ljeenje pri raznim

iniocima koji su svojstveni.
Ti faktori su:
primorska klima,
morska voda,
suneva radijacija,
aerosol morski peloidi.
Primorska klima:
More predstavlja ogroman rezervar toplote.Vjetrovi su dominantan

element primorske klime,pravac zavisi od vazdunog pritiska pa vjetrovi koji
dolaze s kontinenta su hladni i suhi, a oni sa mora koji dolaze vlani i topli.
More toplije tokom noi a hladnije tokom dana zato to postoji dnevni
povjetarac sa mora a noi sa kopna.
Za vrijeme tople sezone morski povjetarac ublaava efekte toplote i

obnavlja priobalnu atmosferu ljekovitim elementima.
Vazduh je ist je ne sadri prainu, tetne gasove i alergene.
Vlanost vazduha na primorju poveava morski vazduh bogat ozonom,

kiseonikom jodom i natrij-hloridom. Atmosferski pritisak stabilan, morski talasi
prilokom udaranja uz obalu naspjeuju estice morske vode (aeoso) i poveavaju
njihovu jonizaciju.
Fizioloko dejstvo primorske klime
Poveava amplitudne respiracije poboljava perifernu cirkulaciju

,poveava bazalni metabolizam, poveava aktivnost tiroidne lijezde i
paratinoide lijezde, poveava fiksaciju kalcija i fosfata sa smanjenjem njihovog
izluivanja putem urina.
________________________________40.______________________________
11. ALGOTERAPIJA
Alge su autotrafne biljke koje ive privrene za morsko dno. Alge

sadre aminokiseline , oligoelemente, vitamine, neki slue za ljudsku ishranu.
Alge slue kao dodatak morskim kupkama. Lokalno se aplikuju u vidu

gela i kataplazme (dobije se mjeavina istih koliina algi i samljevenog brana),
a aplikuje se na temperaturi od 38 stepeni celzijusa.
Gel se dobije tako to se samljevene alge dobiju agar-agar ili nekoj drugoj
elatinoznoj masti.
12. HELIOTERAPIJA
Primjena svjetlosne energije:
Svjetlost predstavlja oblik zrane energije a ini je kvanti i fotoni. Kvanti

nastaju pri prelasku elektrona sa vieg na nii nivo. Svjetlost se kree dijapazonu
od mikro do rengen zraka.
Talasna duina vidljivih zraka je od 740 440 nm.Infracrveni (IC) su od

780 1 nm, a ultraljubiasti (UV) 400 250 nm. UV zraci imaju najveu
frekvenciju a IC su manje frekvencije. U terapiju se koriste UV i IC jo se
koristi i biopton iji dijapazan svjetla je izmeu IC i UV zraenja (obuhvata mali
dio IC zraenja.
IC zraenje,vrste zraka i izvori: .
Dijele se u tri grupe: 1.IRa 780-1400 nm

2.IRb 1400-3000 nm
3.IRc 3000-1 nm
U terapijama se koriste IRb-zraci.
________________________________41.______________________________
Izvori :
Svako tijelo ija je temperatura iznad apsolutne nule emituje K zrake ako
je temperatura via emituju se zraci manje talasne duine a ako je nia
temperatura vea je talasna duina. Na temperaturu 500 stepeni celzijevih
javljaju se i vidljivi zraci na 1000 stepeni celzijevih-uti (uto usijanje) a na
temperaturi 1200 stepeni celzijevih javljaju se vidljivi zraci tzv. Bijelog usijanja.
Ako se temperatura jo vie poveava javljaju se UV-zraci.UV-zraci se
dobiju iz prirodnih i vjetakih izvora iji spektar sadri 60% zraka, a vjetaki
se dijele na : tamne i svijetle. Prestavnici tamnih izvora IC-svjetiljka gdje se
metalna ica zagrijava na temperaturi 400 500 stepeni celzijusa.
Tamni emituju zrake vee talasne duine 4000 5000 nm. Solux svjetiljka
zagrijava volframovu icu od 2300 2700 nm, ta ica se nalazi u staklenom
balonu u kojem je izvuen vazduh , a zadnji dio premazan amalganom srebra
tako da djeluje kao reflektor. Svjetli emituju IC-zrake kratke talasne duine 1500
2500 nm kao i vidljive UV. Prodornost zraka vea od talasne duine 4000
5000 nm ( tamni izvor je manji 0,1 0,5 m,a prodornost zraka manje talasne
duine je vea i iznosi 1 1,5 m.
IC-zraci na organizam djeluju samo tehniki , pigmentirano koa odbija

IC zrake 1,5x manje od nepigmentirane.
Fizioloki uinci IC zraka na organizam:
Kad se IC apsorbuju poveavaju energiju atoma i molekula u tkivima

stvaraju toplote na mjestu aplikacije stvaraju hiperemiju. Poboljava se trofika
dolazi do smanjenja boli i spaava mii. Na koi se javlja eritem koji traje 1 sat,
a poslije viekratnog javlja se pigmentacija koja je mrljasta i nejasno ograniena.
IC-zraci povoljno djeluju na regeneraciju tkiva pa zajedno sa UV primjena

za zarastanje rana koje sporo zarastaju.Dakle IC-zrci djeluju analgetski,
vazadilarnoj, trofiki djeluju na regeneraciju tkiva.
Opte dejstvo IC zraka javlja se kod zraenja vee povrine poveava se

temperatura tijela i pojaano znojenje sa ubrzanim disanjem i smanjuje se krvni
pritisak (tlak).
________________________________42.______________________________
Tehnika primjene i doziranje IC-zraka:
Kod doziranja i primjene IC-zraka vano je voditi rauna da li se radi o

tamnom ili svijetlom izvoru.
Da bi se izvor stavio na odreeno rastojanje od tijela koje se zrai vano

je znati da intezitet opada sa kvadratom rastojanja od tijela pa stoga doza koju
tijelo primi direktno je proporcijalna intezitetu i vremenu ozraavanja, a obrnuto
proporcijalna kvadratu izvora zraenja.
Izraunava se po formuli D=1*t / M*M trajanje zraenja iznosi 10 30

minuta, rastojanje, i odreuje se prema subjektivnim osjeajem pacjenta i treba
da osjeti ugodnu toplotu, a ne bol.
Doza je najvea pod uglom od 90 stepeni jer je povrina zraenja

najmanja, a gustoa zraenja najvea.
13.ULTRAZVUK
Terapijski ultrazvuk:
Zvuk se prema percepciji ljudskog uha dijeli na:

- infazvuk do 16 Hz
- ujni zvuk 16 20000 Hz
- ultrazvuk preko 20000Hz
-
U terapiji se koristi ultrazvuk i infazvuk .Ultrazvuk se u terapiji dobije
pomou invazije promjene piezoelektrinog efekta t.j. kvarcna ploica kad se
ukljui u kolo struje visoke frekvencije mijenja svoju debljinu usporedo s
oscilacijama struje pri nastaju vibracije koje ine izvor ultrazvunih talasa. Ova
ploica smjetena u ultrazvunoj glavi, a sa generatorom struje visoke
frekvencije povezane koaksialnim kablom.
Intezitet ultrazvuka se izraava W/cm*cm kada se ultrazvuna energija

emituje naprekidno dobije se konstantni ultrazvuk, a kad se emituje s prekidima
dobije se impulsni ultrazvuk.
________________________________43.______________________________
Fizikalna svojstva ultrazvuka:
U homogenoj sredini ultrazvuk se prostire pravolinijski, a na granici

izmeu dvije sredine. U ljudskom organizmu najvee odbijanje ultrazvuk mekih
tkiva i kosti kada ultrazvuk pada na ogranienu povrinu i od nje se dobija
dobiju se stojei talasi i ova pojava je karakteristina za ultrazvuk.
Prolazei kroz razliite sredine intezitet ultrazvuka se apsorbuje i pretvara
u toplotu. Apsorbacija zavisi od frekvencije i toplotne provodljivosti tkiva. Ako
je frekvencija vea i apsorbcija je vea pa je dubina prodiranja ultrazvuka manja
i obrnuta.Ako primjenimo ultra frekvencije.1000kg / Hz t.j. 1 mega / Hz onda
emo imati dubinsko djelovanje. Ako primjenimo ultrazvuk od 3000 kg / Hz
onda imamo povrinsko djelovanje to jest dubinsko prodiranje. Prema tome
prodiranje ultrazvuka 1 M Hz je 6 cm a frekvencija 3 M Hz je upola manja i
iznosi 3 cm.
Fizioloki uinci ultrazvuka:
Ultrazvuk na organizam djeluje mehaniki i hemijski.
1.Mehaniko djelovanje: se ogleda u naizmjeninom ultrazvuku i ubrzanju

estica koje se ogleda pod dejstvom mehanike sile. Koloidi i gel stanja prelaze
u sol stanje i tad nastaje tiskotropno djelovanje.
2.Hemijsko djelovanje: u stvaranju tzv upljina. U negativnnoj fazi ili fazi

razreenja, u tenim sredinama zbog cjepanja nastaju male upljine kavitacije.U
pozitvnoj fazi ili u fazi zgrunjavanja kavitacije nastaje pranjenje sa pojavom
luminiscencije. Ultrazvuk djeluje kako katalizatir kemijskih reakcija jer nastaju
bioloki aktivne materije.
3.Toplotno dejstvo u toplotu se pretvara samo apsorbovana energija koja se
stvara izmeu potkonog tkiva, miia i periosta.
Indikacije :
ultrazvuni keloidi i oiljci,
periartritis, miofibrozitis,
mijalgija, miogeloza,
usporeno stvaranje kalusa,
fantomski bolovi, diskopatije, reumatoidni artritis,
hronino zapaljenje enskih polnih organa.
________________________________44.______________________________
Kontraindikacija:
flebotromboza maligni tumori,

akutna pluna TBC,
sklonost krvarenju,
srana oboljenja.
Ultrazvuk se ne primjenjuje u podruju srca, mozga, kimene modine.

Ako se u toku terapije ozrauje kimeni stub, ne smije se ozraivati po
procesusu spinosusu. Kod trudnica se ne smije zraiti predio maternice
Tehnika primjene ultrazvuka:
U terapiji se koriste aparati koji se sastoje od generatora koji su sa kablom

spojeni na kvarcnu ploicu koja je smjetena u ultrazvunoj glavi. Kao kontakt
izmeu membrane ultrazvune glave i koe koristi se vazelin.
Ultazvuk se koristi na dva naina:
kad je glava fiksirana na dio tijela koji se ozvuava (stubilna).

kada se glava pomjerna kruno uzdueno (labilna).
Za ozvuavanje malih zglobova aka, stopala koristi se subakvalna

metoda ultrazvuka kroz vodu.
Doziranje se vri prema intezitetu i vremenu. Ozvuavanje se vri prema

intezitetu niske , srednje i visoke doze. Trajanje procedura zavisi od povrine
koja iznosi od 150 200 cm kvadratnih i ona se izvuava 3 5 min.
U toku jedne procedure mogu se ozvuavati dva do tri polja. Serija
ljeenja je deset procedura svakog dana ili svakog drugog dana. Ljeenje se
moe ponoviti nakon mjesec dana.
________________________________45.______________________________
14. BALNEOTERAPIJA
Balneoterapija je lijenje primjenom mineralne vode.
Mineralne vode su one vode koje sadravaju vie od grama otopljenih

vrstih tvari na jednu litru vode ili im je temperatura via od 20C. Isto tako, to
su i one vode koje sadre male koliine tvari s fiziolokim djelovanjem. U
nekim zemljama takva vrsta terapije naziva se i krenoterapijom. Svoje korijene
balneoterapija ima ve u prethistoriji, a koristili su je i Kelti, stari Grci i
Rimljani. Veliku vanost primjeni ljekovite vode pridavalo se i u srednjem
vijeku.
Djelovanje balneoterapije je dvojako fizikalno i kemijsko. Fizikalno

djelovanje je dominantno, a obuhvaa termalne efekte, djelovanje hidrostatskog
tlaka, otpora vode i uzgona na ljudski organizam. Za kemijsko djelovanje
zaslune su tvari koje se nalaze otopljene u vodi, odnosno joni. Djelovanje
balneoterapije najee se kombinira sa djelovanjem mikroklime podruja gdje
se provodi balneoterapija.
Postoji nekoliko osnovnih

naina lijeenja ljekovitom vodom.
To su kupelji, pijenje mineralne vode,
inhalacije i koritenje peloida.
Kupelji podrazumijevaju uranjanje
tijela u ljekovitu vodu. Mogu se
provoditi u bazenima, ali i u kadama
gdje se izvrsno mogu kombinirati sa
hidromasaom. Moemo ih
razlikovati i s obzirom na termalna
svojstva, ali temperatura im je
najee izmeu 34C i 42C.
Inhalacija je takoer oblik balneoterapije, a dijelimo je na inhalaciju plina i
inhalaciju aerosola. Aerosol predstavlja rasprenu mineralnu vodu, odnosno
udisanje kapljica vode ili estica soli rasprenih u zraku. Ovisno o sastavu
pozitivno moe djelovati na razliite tegobe, posebno one respiratornog sustava.
Peloidoterapija jedan je od oblika balneoterapije, a predstavlja koritenje

blata, mulja, limana, odnosno morskih muljeva u terapijske svrhe. Takva terapija
naziva se i lutoterapija. Peloidi su rahli sitnozrnati produkti geolokih zbivanja,
a sastoje se od organskih i anorganskih tvari.
________________________________46.______________________________
Prvi podaci o upotrebi peloida susreu se ve kod Rimljana, a koritenje

blata u terapijske svrhe poznato je i u pukoj medicini. Peloidi razrijeeni s
vodom koriste se za kupelji ili za obloge. Djelovanje im je termiko i kemijsko.
Termiko djelovanje je dominantno, a kemijsko djelovanje znaajnije je

jedino kod organskih peloida.
Balneoterapija je zauzela znaajno mjesto u ponudi ljeilita, ali i

wellness centara. Gotovo u svakom wellness centru moemo vidjeti elemente
balneoterapije. Osim pozitivnog djelovanja na fiziko stanje organizma ne smije
se zanemariti jo vei efekt na mentalno zdravlje, odnosno na suzbijanje tetnih
posljedica stresa i oputajue djelovanje.
To su vode temperature preko 20C, sadravaju vie d 1 g/l otopljenih vrstih

tvari te imaju male koliine tvari s jakim fiziolokim djelovanjem.
Vrste ljekovitih voda:
- sumporna kupelj
- slana kupelj
- morska kupelj
- jodna kupelj
- radioaktivna kupelj
- kupelj bogata CO2
- juvenilne vode, pregrijanom vodenom parom koja potje_e od magme
- fosilne vode ili naftna kupelj
- vadozne vode koje nastaju od oborinskih voda
Nain koritenja:
- kupelji: uranjanjem tijela ili dijela tijela; koriste se u kadama. Razlikujemo po
temperaturi indiferentne (34-36C) i hipertermalne (40-42C). Osim djelovanja
termalne vode, ostvaruje se i djelovanje mikroklime i oputajui uinak. Postoji
pozitivan uinak uzgona, topline, otpora vode i hidrostatskog tlaka.
- Pijenje: najee na tate ili nakon obroka.
- Inhaliranje: plin rjee ili aerosol.
- Peloidi: (ljekovita blata) mogu biti mineralni, organski i limani, a koriste se
u obliku kupelji ili obloga. Sastoje se od organskih tvari sitnozrnate strukture i
peloidnog karaktera.
________________________________47.______________________________
Indikacije:
- reumatske (degenerativne) bolesti
- neuroloke bolesti
- bolesti krvnih ila
- kardiovaskularne bolesti (uz oprez)
Priroda lijei prirodne terapije:
Prirodni naini lijeenja

najstariji su naini
lijeenja i postoje koliko i
ovjek. Ljudi su oduvijek
traili lijek za svoje
bolesti u svojoj okolini, a
tako je i danas. Unato
velikom napretku
suvremene medicine,
prirodni naini lijeenja
nisu potisnuti. tovie, u
novije vrijeme ovjek se
ponovno okree prirodi i
lijekovima koji dolaze iz
nje. I u dananjoj
medicini postoji trend holistikog pristupa ovjeku. Vie se ne lijei pojedini
organ, ve se uzima u obzir organizam kao cjelina. Promovira se koritenje
neagresivnih, prirodnih naina lijeenja.
Prirodni resursi predstavljaju neprocjenjiv izvor zdravlja te ih stoga treba

uvati i racionalno koristiti kako bi ostali upotrebljivi i za budue generacije.
Naalost, suvremeni nain ivota i industrijalizacija vrlo negativno djeluju

na nae okruje. Prirodne oaze zdravlja poput planinskih i primorskih podruja
istog zraka i bogate vegetacije postaju usamljeni otoci u sivilu smoga.
________________________________48.______________________________
15. KLIMATOTERAPIJA
Klimatoterapija je terapijsko
koritenje imbenika koji
sudjeluju u stvaranju klime
nekog podruja. O njoj su pisala
i dvojica najpoznatijih antikih
lijenika Hipokrat i Galen.
Prvo morsko klimatsko ljeilite
osnovano je u 18. stoljeu u
Margateu u Engleskoj, a ne puno
kasnije osnovano je i kod nas,
1875. u Opatiji. Prvo visinsko
klimatsko ljeilite u Hrvatskoj
bio je Brestovac kraj Zagreba.
Klimatoterapiju moemo koristiti za poboljanje opeg zdravstvenog

stanja, najbolje u kombinaciji s rekreativnim programima. Klimu odreenog
podruja ine fizikalni, kemijski i bioloki faktori.
Fizikalni faktori su:
- temperatura,
- sunane zrake,
- vjetar,
- atmosferski tlak.
Kemijski imbenici su:
- vodena para,
- aromatske tvari,
- peloidi,
- smog i slina oneienja zraka.
U bioloke imbenike ubrajamo:
- bakterije,
- viruse i
- gljivice.
________________________________49.______________________________
Za klimatoterapiju je najpogodnija klima srednjeg gorja (od 300 do 1000

metara nadmorske visine), a korisno djelovanje ima i klima visokog gorja (800
1800 metara nadmorske visine) koja djeluje stimulativno na organizam. Morska
klima takoer djeluje blagotvorno na organizam, no ona je oblik talasoterapije.
Speleoterapija
Poseban oblik klimatoterapije je

speleoterapija. To je terapija koja
koristi mikroklimatske uvjete u
piljama, a posebno blagotvorno
djeluje na astmu i ostale bolesti
dinog sustava. Naime, piljski zrak
relativno je visoke vlanosti, bez
oneienja, alergena, uzronika
bolesti i ozona, a bogat je raznim
negativnim ionima. Isto tako,
pretpostavlja se da terapijski djeluje
i poveana koliina radona zbog
prirodne radioaktivnosti u piljama. Nakon boravka u pilji koji traje nekoliko
sati simptomi bolesti smiruju se za due vrijeme. Za vrijeme boravka u pilji
rade se razliite vjebe disanja i relaksacije. Ovakve terapije provode se u
mnogim zemljama (Slovenija, Njemaka, Maarska, Slovaka itd.), no u
Hrvatskoj za sada ne. Slina terapija provodi se i u rudnicima soli i naziva se
haloterapijom.
Talasoterapija
Talasoterapija je terapijska primjena prirodnih fizikalnih i kemijskih imbenika
mora i primorja. Uinci
talasoterapije bili su poznati ve u
antiko doba. Terapijsko djelovanje
talasoterapije moemo podijeliti na:
termiko-higriki, aktiniki i
aerosolski kompleks. Termiko-
higriki kompleks obuhvaa
djelovanje temperature zraka, vlage
u zraku i vjetra. Aktiniki kompleks
obuhvaa sunevo zraenje (sunano svjetlo, ultraljubiaste i infracrvene zrake).
________________________________50.______________________________
Djelovanje aktinikog kompleksa uz obalu mora pojaano je zbog

refleksije s povrine mora. Aerosolski kompleks obuhvaa djelovanje eterinih
ulja bilja koje raste u primorskom pojasu (lavanda, bor, rumarin) i isparavanja
natrijevog klorida i joda iz mora.
Poseban oblik talasoterapije je psamoterapija. To je terapija ukopavanjem

u suhi vrui morski pijesak.
Boravak na podruju morske klime dovodi do brojnih pozitivnih promjena

u organizmu poboljava se krvna slika, ubrzava metabolizam, smiruju se
bolesti dinog sustava i poboljava se psihiko stanje.
Wellness i prirodne terapije:
S razvojem wellness pokreta prirodne terapije sve vie dolaze do izraaja,

a postaju i sastavni dio ponude brojnih wellness centara koji niu kod nas i u
inozemstvu.
Korisnici prirodnih naina lijeenja i odravanja zdravlja vie nisu

bolesnici po toplicama i rehabilitacijskim centrima nego zdravi ljudi koji ele
poboljati i ouvati svoje zdravlje.
Wellness pokret svoje korijene ima u rimskim termama gdje se

holistikim pristupom i prirodnim sredstvima vodila briga o psihikom i
fizikom zdravlju. I sama sintagma spa dolazi nam od latinskog izraza sanus
per aquam, odnosno od koritenja ljekovitih svojstava vode.
Danas je wellness pokret prisutan u cijelom svijetu, a osnova mu je
promicanje zdravih navika i postizanje fizikog i psihikog zdravlja te dobrog
osjeanja kroz razliite tretmane i tehnike.
Termin wellness postao je sinonim za sve aktivnosti kojima se ovjek bavi

radi odmora, oporavka te poboljanja psihofizikog stanja te mentalnih
sposobnosti.
Prirodne terapije, odnosno koritenje prirodnih resursa za ouvanje

zdravlja i oputanje sigurno imaju jednu od najvanijih pozicija u wellness
ponudama.
________________________________51.______________________________
Vrste ljekovitih voda:
1. Juvenilne vode potjeu iz rastaljene magme. Prolaskom prema povrini

zemlje vodena para se hladi i stjee mineralizaciju iz raznih slojeva.
Znaajke su im stalna temperatura, kapacitet i kemijski sastav.
2. Fosilne vode nazivaju ih i naftnim vodama. Do njih se dolazi buenjem,
a nalaze se u podzemnim ljunanim i pjeanim slojevima. Njihova
koliina je ograniena. Nalaze se na mjestima gdje su nekad bila mora i
esto prate nalazita nafte. Sadre primjese nafte i fosile morskih
organizama.
3. Vadozne vode nastaju iz oborinskih voda koje dospijevaju u podzemne
nepropusne slojeve. Koliina im je nestalna jer ovisi o koliini oborina.
4. Sumporne kupelji kupelji bogate sumporom. Pozitivno djeluju na kou
i regulaciju metabolizma, a dobro djeluju i na reumatske tegobe.
5. Slane i morske kupelji slane kupelji sline su po sastavu morskoj vodi.
Pozitivno djeluju na itav organizam.
6. Radioaktivne vode sadre radon, a osim za kupanje koriste se i za
inhalaciju. Uobiajeno se koriste za rehabilitaciju .
7. Jodne kupelji voda bogata jodom, a takoer slui za lijeenje.
8. Kupelji s ugljinim dioksidom CO2 otopljen u vodi podrauje
zavretke receptora za toplinu i time djeluje na poboljanje cirkulacije.
Metode fizikalne terapije koje se koriste u procesu rehabilitacije:
Elektroterapija
Neuromiina elektrostimulacija
Terapija ultrazvukom
Magnetoterapija
Terapija laserom
Parafango
Krioterapija
Hidroterapija
Manualna masaa
Individualna i grupna kineziterapija
Limfna drenaa
Metode manipulacija i mobilizacije
Metode relaksacije
________________________________52.______________________________
16. ELEKTROTERAPIJA
Elektroterapija je metoda fizikalne terapije gdje se koristi

niskofrekventna , srednjefrekventna i visokofrekventna struja u terapijske
svrhe. Iako se ove metode najdulje koriste u fizikalnoj terapiji njihova primjena
je uvijek strogo individualna prema terapijskom planu fizijatra zbog mnogih
neeljenih posljedica.
Galvanizacija
Jontoforeza
Dijadinamine struje
Faradske struje
Traebertove struje
Kotzove struje
Interferentne struje
Tens
Kombinacija/Traeberove-interferentne/
Kombinacija /dijadinaminih interferentnih/
17.1.NUEROMIINA ELEKTROSTIMULACIJA
Elektrostimulacija neuromiinih struktura je metoda kojom

odreenom vrstom struja izazivamo miinu kontrakciju. Kada stimuliramo vie
grupa miia koji sudjeluje u jednom kompleksnom pokretu tada govorimo o
funkcijskoj neuromiinoj stimulaciji.
________________________________53.______________________________
Elektrostimulacija se primjenjuje za slijedea oteenja:
Stimulacija miia kod oduzetosti perifernih nerava,

Stimulacija kod oduzetosti nakon cerebrovaskularnog inzulta,
Stimulacija miia kod kongenitalnih, neurominih i idiopatskih
skolioza u djece i adolescenata,
Stimulacija atrofirane ( oslabljene) muskulature nakon trauma i operacija
Toniziranje miinih grupa( stomak, bedra, nadlaktica)

Raspolaemo s vie vrsta aparata :
s tokastim elektrodama za stimulaciju muskulature lica kod pareza n.

facialisa,
dvokanalni aparti za stimulaciju pojedinanih miia i
viekanalne aparate s remote control sustavom za funkcijsku

stimulaciju vie grupa miia na jednom ekstremitetu.
16.2. TERAPIJA ULTRAZVUKOM
Sastoji se u primjeni ultrazvune energije u svrhu lijeenja.

Najprikladnija se pokazala frekvencija od 800-1.000kHz. Koriste se njegovi
termiki i netermiki uinci to zavisi od naina primjene: kontinuirani ili
impulsni terapijski ultrazvuk.
Kao kontaktno sredstvo se moe koristiti gel, lijek u obliku gela

(sonoforeza) ili voda (subaqualni). Klinika primjena ultrazvuka terapijskog
intenziteta se koristi kod: ukoenja zglobova zbog oiljkastog tkiva, smanjenja
boli i spazma miia, upala tetiva i burzi, odlaganja kacija u tkivima i cijeljenja
rana.
17.3. ELEKTROMAGNETOTERAPIJA
Elektromagnetoterapija je koritenje niskofrekventnog i impulsnog

magnetnog polja dobijenog pomou struje. Samo takva primjena magnetnog
polja ima teapijski uinak. Intenzitet, oblik impulsa i frekvencija se biraju u
ovisnosti od dijagnoze bolesti .
________________________________54.______________________________
U naoj ordinaciji koristimo dva ureaja:
Portabilni snage do 20 mT ( mili Tesla )

Veliki stacionarni s automaskim podeavanjem i 125 programa snage do
20mT.
Bioloki uinci magnetnog polja pobuuju sve stanice tijela ukljuujui

sredinji i centralni ivani sustav djelujui biostimulativno, analgetiski i
antiinfalamatorno.
Posebno je znaajna uloga u stimulaciji kolagena u oteenim mekim

tkivima i stimulaciji osteogeneze kod prijeloma ili kod osteoporoze.
Elektromagnetoterapija ima iroku primjenu u fizikalnoj medicini a prednost je
to ima malo kontraindikacija.
Primjenjuje se kod bolesti:
Osteoporoza, degenerativne bolesti zglobova i kraljenice i upalne

reumatske bolesti;
traume kotano miinog sustava, prijelomi i loe srastanje prijeloma,
Sudekova atrfija;
postoperativna rehabilitacija: operacija diskusa , zahvati na miiima i
tetivama, prihvatanje konih transplantata.
Bolesti sredinjeg i perifernog ivanog sustava: neuralgije, spastine i

mlohave pareze, glavobolje, esktrapiramidni poremeaji (Parkinsonova
bolest).
Bolesti srca i krvotoka: kardiopatija, povien krvni tlak, poremeaji

arterijske i venske cirukulacije, dekubitusi, limfni edem, Burgerova
bolest.
Bolesti dinih putova: sinusitis , otitis, bronhitis, bronhijalna astma.
Ginekoloke i uroloke bolesti : akutne i kronine upale.
Poremeaji izmjene tvari: staraki dijabetes s polineuropatijom, urini

artritis, hiperlipemija.
Psihosomatski poremeaji: gastritis, ulkus eluca i duodenuma, iritabilni

kolon, ulcerozni kolitis, smetnje spavanja.
Tegobe starije ivotne dobi: slabost kod kroninih bolesti,klimakterine

tegobe , hipertrofija prostate.
________________________________55.______________________________
17. TERAPIJA LASEROM
Rije LASER dolazi od skraenice ( Light Amplification by Stimulated

Emission of Radiation-pojaanje svjetlosti pomou stimulirane emisije
zraenja). Laser danas ima iroku primjenu u medicini.
Tehnolokim inovacijama nastojale su se otkloniti svi nedostaci

prethodnih tipova lasera koji su se koristili u fizikalnoj medicini.
MLS je najnoviji sustav terapije laserom koji sadri multi diodni aplikator
koji emitira lasersko zraenje razliitih valnih duljina kontinuiranog i
impulsnog tijeka. Stoga u isto vrijeme djelujemo antiedematozno i
antiinflamatorno s dubljim efektom djelovanja i trajnijim terapijskim efektom.
Dobijena energija zraenja potie kaskadu terapijskih efekata u podruju

aplikacije ubrzavajui prosece zaratavanja i lijeenje razliitih patolokih
stanja. Opremljen je s dva izvora koji se mogu primijeniti neovisno u istog
bolesnika: runim aplikatorom-direktno na kou i tu aplikatorom -pomou
snopa laserskih zraka na manjoj udaljenosti od koe.
Najee se primjenjuje kod:
Ozljeda mekih tkiva ( traumatske i upalne): istgnua i rupture tetiva ,

miia i ligamenta, hematom, upale tetiva i sluznih vrea( bolno
rame,teniski i golferski lakat)
Cijeljenje rana- lijeenje trofikih, varikoznih, dijabetinih i
dekubitalnih ulkusa, cijeljenje opeklina i poslijeoperativnih rana.
Oslobaanje od boli: akutne boli ( tenzione, migrenozne i neuralgine
glavobolje, lumboishialgija i brahialgija, postherpetina neuralgija);
kronine boli( bol u vratu i kriima , bol u zglobovima tetivama i
miiima)
Upale zglobova razliitog uzroka.
18. KRIOMASAA
Kriomasaa je vrsta povrinskog hlaenja masaom ledom. Koristimo je

u akutnim fazama bolesti lokomotornog sustava za smanjenje boli, krvarenja i
otekline i kao uvodna terapija za smanjenje bolnosti prije i nakon vjebi.
Koristimo je za smanjenje spasticiteta miia prije vjebi.
________________________________ ___56.___________________________________
19. HIDROTERAPIJA
Lijeenje vodom je vrlo stara metoda lijeenja. U hidroterapijskim

procedurama koristimo pozitvan uinak djelovanja vode na tijelo koje je u nju
uronjeno, uz pozitivan uinak zagrijane vode od 36 do 37 stupnjeva.Ovaj oblik
terapije provodi se u kadama s toplom vodom. U naoj ordinaciji koristimo
kadu s vie mogunosti.
1. PODVODNA TU MASAA: koja koristi usmjereni mlaz vode pritiska izmeu 2-
4kg/cm2 ili multijet kada s pritiskom vode iz vie mlaznica. Izuzetno je
uinkovita kod masaa velikih grupa miia i djeluje na dublja tkiva uz pozitivni
uinak tople vode.
2.BISERNA KUPKA: predstavljaju kupke s toplom vodom ( 36 do 37 stupnjeva) u

kojoj se upuhavaju mjehurii zraka pod tlakom od 1-2 bara. Mjehurii zraka
drae receptore u koi i djeluju kao mikromasaa i imaju izraeno sedativno i
relaksirajue djelovanje. Prijmjenjuje se kod spastine muskulature nakon
cerebrovaskularnog inzulta kod psihike napetosti i kao uvodna terpija prije
vjebi za savladavanje kontraktura.
3.GALVANSKA KUPKA: omoguuje primjenu konstatne ili isprekidane

istosmjerne struje na itavo tijelo, osim glave , koje je uronjeno u vodu. Na kadi
su privrene elektrode , sa svake strane po tri elektrode i dvije za noge. Struja
tee kroz vodu od jedne do druge elektrode . Kroz tijelo ulazi 1/3 strujnog toka .
Jaina struje je 300-1500 mA. Galvanska struja ima vazodilatatorni,
antiinflamatorni, anagetiki uinak, poveava podraljivost i vidljivost u
motorikom ivcu i miiu . Primjenjuje se kod pareza i paraliza perifernih
ivaca , reumatskih bolesti , poremeene cirkulacije, dijabetine
polineuropatije i posttraumatskih edema.
Galvanska kupka se moe kombinirati s podvodnom ili s bisernom kupkom kao

Stangerijeva kupka.
19.1. MANUALNA MASAA:je vrsta mehanoterapije koja se izvodi rukama i

djeluje na kou i njene receptore, mini i ivani sustav te cirkulaciju krvi i
limfe.Djeluje mehaniki i refleksno.
________________________________ ___57.___________________________________
U naoj ordinaciji se posebna panja posveuje primjeni specijalnih

metoda manualne masaa za razliita patoloka stanja.
Medicinska masaa djelova tijela ili cijelog tijela.

TUI-NA masaa s akupresurom akupunkturnih toaka.
Masaa zglobova i okolozglobnih struktura.
Sportska masaa.
Refleksoterapija- stopala i aka.
Manualna limfna drenaa.
Vibromasaa- aparatom.
Anticelulitna masaa.
Kako vam sportska masaa moe pomoi?
Poznata je znanstvena injenica da tehnike sportske masae , kada se

primjenjuju redovito , kao dio programa treninga , poboljavaju bre cijeljenje
ozljeda miia i ligamenata kod redovitih treninga i sportskih aktivnosti,
poveavaju opseg kretnji i snagu ozlijeenih miia.
Poslije svakog napornog treninga i takmienja osjea se krutost i zamor
u miiima kao posljedica biokemijskih procesa u miiima (nakupljanje tetnih
tvari) i sitnih ozljeda miinih i ligamentarnih struktura. Sportskim ozljedama su
ugroeni i osobe koje se 2-3 puta tjedno rekreacijski bave nekim od sportova.
Pravilnom sportskom masaom cijelog tijela postiemo slijedee uinke:
Otkrivamo osjetljiva i oteena podruja i pospjeujemo njhovo

cijeljenje,
Sprjeavamo nasatanak oiljaka,
Pojaavamo cirkulaciju i provodimo povrnu i duboku limfnu drenau ,
Ublaavamo bol , napetosti miia i zamor,
Vraamo miiima gipkost i elastinost,
Ubrzavamo oporavak nakon vjebanja,
Pojaavamo svijest o tijelu,
Djelujemo relaksirajue na psihu i tijelo.
________________________________ ___58.___________________________________
20. MOBILIZACIJSKE TEHNIKE , MANIPULACIJE, ISTEZANJA
Tehnike manuealne medicine su veoma rairene u svijetu s trendom

specifinih metoda koje , osim ciljane mobilizacije i manipulacije pojedinih
blokiranih segmenata , nastoje intervenirati i na mekim tkivima pomou tehnika
istezanja i vjebama. Prije samih tehnika manipulacije primjenjuju se tehnike
oputanja miua manualnom masaom i limfnom drenaom ili hidroterapijom.
Veoma esto se kombinira i s ostalim terapijskim procedurama koje djeluju
antiinflamatorno i analgetski (laser, ultrazvuk, elektroterapija) ili se taj uinak
postie blokadama neuromuskularnih struktura lokalnom primjenom anestetika
i/ili kortikosteorida.
Taj pristup je doveo do poboljanja uinkovitosti i duljine trajanja
pozitivnog terapijskog efekta za razliku od klasinih kiropraktiarskih
manipulacija.
Od terapijskih metoda koristimo:
Klasine metode mobilizacije i manipulacije

Mulliganove tehnike mobilizacije i istezanja
CIRIYAX metode ( blokade, masaa i mobilizacija s istezanjem)
Taping tehnike
1.METODE RELAKSACIJE /parcijalna, brza, opa/
Brz nain ivljenja , svakodnevni stresovi i konfliktne situacije

pogoduju razvoju anksioznosti i drugih ozbiljnijih poremeaja ponaanja to
moe utjecati i na organske poremeaje , poput povienog krvnog tlaka,
povienog eera i masnoa u krvi, gastritisa, poremeaja sna.
Metode relaksacije Vam omoguuju da se u veoma kratkom vremenskom

periodu opustite i dovedete tijelo u stanje oputenosti i ravnotee. Uenje
relaksacije i metoda oputanja su tehnike koje se provode kroz autogeni
trening i radi se individualno sa svakim bolesnikom. Program se provodi 5-10
puta.
________________________________ ___59.___________________________________
Medicinska gimnastika predstavlja niz programiranih metoda i postupaka

vjebanja za podizanje razine funkcionalnih i motorikih sposobnosti. Ovaj
program ukljuuje pregled lijenika specijaliste i sat vremena programiranih
vjebi. Prethodni pregled specijaliste fizijatra ima za cilj , strunu prosudbu o
stanju lokomotornog i kardio-respiratornog sustava i mogunostima provoenja
vjebi u grupi.
ZA MLAU DOBNU SKUPINU koristimo program vjebi koji se sastoji od
zagrijavanja, primjene statikih i dinamikih vjebi istezanja, globalne obrade
lokomotornosg sutava i porogramirani trening snage i to metodama veeg broja
ponavljanja s manjim intenzitetom i metode manjeg broja ponavljanja s veim
intenzitetom uz primjenu utega i elastinih traka. Na kraju vjebanja slijedi
statiko istezanje.
ZA STARIJU DOBNU SKUPINU koristimo program vjebi koji zapoinje

laganim zagrijavanjem, vjebama disanja, vjebama za poticanje cirkulacije,
potom vjebama istezanja i snaenja za korekciju posture, vjebama balansa i
na kraju metodama relaksacije.
________________________________ ___60.___________________________________
21. MEDICINSKA REHABILITACIJA
Medicinska rehabilitacija ili osposobljavanje, u najirem smislu, znai

vraanje ili odravanje optimalne razine tjelesne, psihike i socijalne
sposobnosti, sukladno zdravstvenom stanju bolesnika, njegovim potrebama i
eljama kao i potrebama njegove obitelji i ire socijalne zajednice. Medicinska
rehabilitacija je mlada grana medicine, a specijalist koji se njome bavi je
specijalist za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.
U mnogim europskim zemljama nosi naziv specijalist rehabilitacijske

medicine. Za razliku od klasinog pristupa lijeenju bolesnika, medicinska
rehabilitacija, kao humana grana , vodi rauna o cjelokupnosti ljudskih
aktivnosti i o kvaliteti ivljenja.
Metode kojima se medicinska rehabilitacija slui su interdisciplinarne i

obuhvataju edukaciju bolesnika, lijeenje pojedinih bolesti od strane lijenika
specijalista, primjenu fizikalne terapije , primjena pomagala, logopedski treman
i psiho-socijalnu podrku.
Srednji i vii fizioterapeuti, radni terapeuti i protetiari su glavni

izvritelji plana i programa to ga donosi specijalist za fizikalnu medicinu i
rehabilitaciju. U rehabilitacijski tim jo ulaze kao ravnopravni lanovi
bolesnik, lijenik ope prakse, lijenici drugih specijalnosti, medicinske sestre,
logoped, psiholog , socijalni radnik i pravnik.
21.1.EUROPSKA REZOLUCIJA D8908
U cjelokupnom rehabilitacijskom timu odgovornost za dijagnozu i

terapiju pripada lijenicima - specijalistima za fizikalnu medicinu i
rehabilitaciju. Oni su jedini sposobni preuzeti odgovornost za voenje,
propisivanje i mijenjanje plana rehabilitacije , uzimajui u obzir stanje
bolesnika u procesu rehabilitacije i savjete i sugestije ostalih lanova tima na
zajednikim sastancima. Jednoglasno prihvaeno od izvrnog komiteta UEMS-a
( Brisel, 1989. godine)
________________________________ ___61.___________________________________
REHABILITACIJSKI PROGRAMI KOJE PROVODIMO U

ORDINACIJI ZA DJECU I ODRASLE
Rehabilitacija bolesnika s artritisom
Rehabilitacija bolesnika s ankilozantnim spondilitisom
Rehabilitacija bolesnika s bolovima u vratu i kriima
Rehabilitacija bolesnika s diskus hernijom
Rehabilitacija bolesnika s artrozom kuka i koljena
Rehabilitacija oteenja nastalih radom na raunalu
Rehabilitacija ake i stopala
Rehabilitacija bolesnika s osteoporozom
Rehabilitacija nakon ugradnje totalnih endoproteza, rehabilitacija nakon
prijeloma, luksacija, puknua miia.
Rehabilitacija sindroma prenaprezanja ( bolno rame, bolna prepona, bol u
peti, prenaprezanje ahilove tetive)
Rehabilitacija sportskih ozljeda
Rehabilitacija neurolokih bolesnika
Rehabilitacija bolesnika s poremeaijima pokreta
Rehabilitacija bolesnika s poremeajem ravnotee
Rehabilitacija plunih bolesnika
Rehabilitacija osoba starije ivotne dobi
Rehabilitacija bolesnika s oteenjem cirukacije (arterije i vene)
Rehabilitacija djece s posturalnim deformitetima
Rehabilitacija nakon operacije tumora na dojci
Rehabilitacija akutne i kronine boli
Preventivni programi za ouvanje zdravlja na radnom mjestu
Anticelulitni program
________________________________ ___62.___________________________________
22. FIZIKALNA TERAPIJA
POD KONTROLOM FIZIJATRA:

GREEN PRESS 12
- Ureaj za medicinsku i kozmetiku limfnu drenau sa 2x12 izlaza
- Idealan za terapiju raznih limfnih edema
- Visoko uinkovita, osnovna anti-celulitna terapija
- Prevencija oteenih nogu, greva vena, 7 standardnih i 14 slobodnih programa
- podesivi parametri drenae: trajanje pritiska, kompresije i pauze, vrijeme
terapije
Elektroterapija
Klasine terapeutske struje primjenjujemo aparatima, dvokanalnim
elektrostimulatorom. Razliite frekvencije i oblici potencijala slue za
eliminaciju edema, poboljanje cirkulacije, smanjenje boli te elektrostimulaciju
oslabljenih ili paretinih miia.
Ultrazvuk
Ultrazvuk je fizikalni tretman koji provodimo direktno aplicirajui preko gela ili
kroz vodu. SONOFOREZA je aplikacija lijeka najee protuupalni lijekovi -
ultrazvunim valovima kroz 3 do 15 min. Tretiramo od miogeloza, oiljaka,
hematoma u starijoj formi, artrotskih promjena, bolom zakoenih korjenskih
zglobova do celulitnih nakupina.
Aromaterapija
Oputajui tretman u sauna deki s aromatinim uljima. Aromaterapija relaksira,

oputa i revitalizira. Tretman traje 1h.
Krioterapija
Lokalno lijeenje hladnoom
Solux lampa
Kombinirano zraenje ultraljubiastim i infracrvenim zrakama omoguuje
iroko podruje primjene u medicini.
Kineziterapija
Kineziterapija se koristi za prevenciju oboljenja lokomotornog aparata te
lijeenju kontaktura zglobova nakon operativnih ili konzervativnih zahvata na
istom.terapija pokretom ima jako dobre efekte kod raznih oboljenje kimenog
stuba te poveenja elastinosti i tonusa muskulature.
Dijagnostiki UZV kod povrede miia, tetiva, ligamenata
________________________________ ___63.___________________________________
REHABILITACIJE:
Reumatiara
Bolesnika s neurolokim poremeajima
Sportaa
SADRAJ
1.ZNAENJE FIZIKALNE TERAPIJE U DIJAGNOSTIKIM PROCESIMA........1

2.TERMOTERAPIJA.........................................................................................................4
3.PELOIDI..........................................................................................................................13
4.PARAFANGO TERAPIJA............................................................................................17
5.HELIOTERAPIJA..........................................................................................................22
6.SOLLUX LAMPA...........................................................................................................23
7.HIDROTERAPIJA.........................................................................................................25
7.1. Izvorske vode...................................................................................................29
7.2. Klasifikacija mineralnih voda........................................................................31
7.3. Vrste hidroterapijskih postupaka..................................................................33
8.KRIOTERAPIJA............................................................................................................36
9.KLIMATOTERAPIJA...................................................................................................38
10.TALASOTERAPIJA....................................................................................................40
11.ALGOTERAPIJA.........................................................................................................41
12.HELIOTERAPIJA.......................................................................................................41
13.ULTRAZVUK...............................................................................................................43
14.BALNEOTERAPIJA...................................................................................................46
15.KLIMATOTERAPIJA.................................................................................................49
16.ELEKTROTERAPIJA.................................................................................................53
16.2. Terapija ultrazvukom...................................................................................54
16.3. Elektromagnetoterapija...............................................................................54
17.TERAPIJA LASEROM...............................................................................................56
18.KRIOMASAA.............................................................................................................56
19.HIDROTERAPIJA.......................................................................................................57
19.1. Manualna masaa..........................................................................................57
20.MOBILIZACIJSKE TEHNIKE, MANIPULACIJE I ISTEZANJA......................59
21.MEDICINSKA REHABILITACIJA..........................................................................59
21.1.Europska rezolucija D8908...........................................................................60
22.FIZIKALNA TERAPIJA.............................................................................................62

FIZIKALNA MEDICINA Skripta

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

FIZIKALNA MEDICINA Skripta

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U BIHAU

VISOKA ZDRAVSTVENA KOLA

Doc.dr.sc. ENVER BUDIMLI

-SKRIPTA ZA ISPIT IZ FIZIKALNE TERAPIJE-

1. ZNAENJE FIZIKALNE TERAPIJE U REHABILITACIJSKOM

Fizikalna medicina predstavlja medicinsku disciplinu koja izuava

Naziv fizikalna medicina vodi svoje porijeklo od grke rijei fizis

Fizijatrija je lijeenje prirodom, odnosno prirodnim agensima.

Fizikalna medicina ima jednaku definiciju, a obuhvaa osim lijeenja i

- ultrazvuk dijagnoza i lijeenje

1. Rehabilitacija je vraanje u osnovno stanje.

2. Habilitacija je stjecanje sposobnosti koje pacijent nikada nije imao

3. Rehabilitacijski model zdravstvene skrbi razlikuje se od

Ova razlika ukazuje na filozofiju fizikalne medicine i rehabilitacije.

U medicinskom modelu problemska orijentacija okrenuta je prema

Fizikalna medicina dijeli se na:

1. Fizikalna profilaksa (koritenje fizikalnih agensa u cilju prevencije

2. Fizikalna dijagnostika (primjena fizikalnih agensa u dijagnostici

3. Fizikalna terapija je posebna medicinska disciplina koja se zasniva na

Fizikalna medicina ima slijedee zadatke:

- Uspostavljanje oteenih funkcija ili njihovih kompenzacija.

Da bi ove zadatke ispunili moraju se ostvariti slijedei uslovi:

1. Smanjenje ili otklanjanje bola.

-Galen je prvi iskoristio prirodne izvore za lijeenje pacijenata.

Fizikalni agensi i energija u fizikalnoj terapiji:

1. prirodne (voda, vazduh, toplota,...)

2. vjetake (oni su oblici dobijene energije operativnim tehnikama

Podjela fizikalne terapije prema vrsti aktivne energije:

1. fototerapija svjetlosna energija.

Djelovanje fizikih agensa na organizam zasniva se uglavnom na apsorpciji

Fizikalni agensi djeluju na brojne receptore u koi ili u drugim

Receptori mogu biti mehanoreceptori, termoreceptori, nocioreceptori

Opta reakcija organizma izaziva vei broj fizikalnih agensa. Specifina

Kvalitet reakcije organizma zavisi od jaine djelujueg agensa kao i

Terapijski uinak ovih reakcija organizma na fizike agense se ogleda u:

Termoterapija je oblast fizikalne terapije u kojoj se lijeenje oboljelih i

Toplota moe biti egzogena, dovoenjem sa nekog zagrejanog medijuma

Kao pogodna termoterapijska sredstva koriste se ona tijela koja imaju

Parafin i parafango su posebno povoljni za aplikaciju jer je

Za hlaenje ili krioterapiju koristi se led, u direktnom kontaktu sa koom

Kljuni terapijski efekat i zagrijavanja i hlaenja je kvalitetna

Primjena toplote i hladnoe koristi se kao pripremne procedure za sve ostale

Prosjena normalna temperatura ima raspon od 36,0-37,2 stupnjeva C.

Kad je stvaranje toplina sasvim jednako izdavanju, kaemo da je tijelo u stanju

Prema odnosu tjelesne temperature i temperature okoline organizmi se

Hladnokrvni su oni kod kojih temperatura tijela zavisi od temperature okoline.

Toplokrvni ili homeotermni imaju relativno stalnu tjelesnu temperaturu, koja ne

Kod homeoterma najmanja proizvodnja toplote je na spoljanjoj temperaturi kad

Pri snienju temperature okoline proizvodnja temperature raste i dostie

Homeotermi su aktivni u irokim granicama spoljanje temperature od -40 do

Tjelesna temperatura je rezultanta prozvodnje toplote u organizmu u toku

Odavanje toplote u okolinu :

1. radijacija (zraenje)- odavanje topline zraenjem odaje se 60%

Termoregulacija obuhvata sve funkcionalne promjene koje obezbjeuju

Fizika termoregulacija ograniava ili pojaava otputanje toplote, prije

Hemijska termoregulacija utie na proizvodnju toplote u metabolikim

Funkcionalne promjene termoregulacije mogu se svesti na dvije osnovne

1.hipotalamus (najvaniji dio CNS-a mozga za termoregulaciju).

Koni receptori se nalaze u koi.

Toplinska energija i njeni uinci na organske sisteme

Rregulacija tjelesne temperatue prvenstveno je centralna (hipotalamus).

Pri porastu tjelesne temperature iskljuuje se ili smanjuje hemijska

Pri padu tjelesne temperature poveava se hemijska termoregulacija, a smanjuje