EUROPSKA I SVIJETSKA POVIJEST U 19.

STOLJEU

Dominantni oblik vlasti u Europi krajem 18.st. je apsolutna monarhija. Iznimke su bile
Britanija i Apeninske drave. U takvom ureenju vladari su nasljedni i vladaju ''po
milosti Bojoj'', te se nalaze na vrhu hijerarhije.
Europa je krajem 18.st. imala oko 187 miljuna stanovnika, a ljudi su bili mraviji i nii
rastom. Prosjena visina je bila oko 160 cm. Europa je bila preteito ruralna, a
izraena je drutvena nejednakost. Jedini urbani gradovi u Europi toga vremena, po
dananjim kriterijima, bili su London (oko miljun stanovnika) i Pariz (oko pola
miljuna stanovnika). Plemiki status je nominalno bio jedini put do najviih dravnih
slubi. U takvoj situaciji dolazi do novih ideja (prosvjetiteljstvo i romantizam) i
pobuna najniih drutvenih slojeva
Prosvjetiteljstvo je kulturni pokret koji se rairio Europom u 18.st. On u sredite
zbivanja stavlja razum, nastojei potisnuti religiju i politiku. Krilatice prosvjetiteljstva
su sloboda, jednakost i bratstvo svih ljudi.
Francuska revolucija je zapoela 1789.g., a trajala je sve do 1795.g. (po nekima ak do
1799.g.). Uzroci revolucije su bili loi ivotni uvjeti najniih slojeva, te prihvaanje
novih (prosvjetiteljskih) ideja. Francusko drutvo toga vremena se djeli na tri stalea.
Prvi stale je sainjavalo sveenstvo, drugi plemii, a trei stale su bili buroazija,
graanstvo i seljatvo. Trei stale je sainjavao ukupno 98% francuskog stanovnitva
sa kraja 18.st. Na vrhu staleke hijerarhije je bio kralj. Francuska revolucija zapoima
ruenjem omraenog zatvora Bastille. Nakon toga dolazi do ukidanja feudalizma, te je
donesena deklaracija o pravima ovjeka u kojoj se istie da se svi ljudi raaju slobodni
i jednaki. Godine 1792. Je uspostavljena Francuska Republika, a Luj XVI. i njegova
ena Marija Antoaneta su smaknuti 1793.g.
Tijekom Francuske revolucije francuski radikal Noel Babeuf je organizirao ''Zavjeru
za jednakost'', pokret koji je zahtjevao socijalizaciju sve imovine. Babeuf se smatra
''prvim komunistom''.
Jakobinci su bili revolucionarni demokrati u vrijeme Francuske revolucije. Na elu im
se nalazio Maximilien Robespierre. Jakobinci su traili vea prava za sitno graanstvo,
te ukidanje nejednakosti na temelju bogatstva. Stvorili su narodnu vojsku u kojoj se

1
 naao i Napoleon Bonaparte. Nakon poetka Francuske revolucije jakobinci
preuzimaju vlast, te vre teror nad svojim politikim protivnicima.
Napoleon Bonaparte je roen 1769.g. na otoku Korzici. kolovao se u Francuskoj
vojnoj akademiji, a Francusku revoluciju je doekao s inom topnikog asnika. U
Francuskim revolucionarnim ratovima brzo napreduje u vojnoj hijerarhiji, te u dobi od
24 godine dobiva in generala. Francuska 1795.g. osvaja Nizozemsku, a 1976.g.
Napoleon dobiva zapovjednitvo nad francuskim snagama koje su jug zemlje trebale
braniti od Austrijanaca. Napoleon je ubrzo porazio nadmonijeg neprijatelja, osvojio
sjevernu Italiju, te prisilio Austrijance na sklapanje mira u Campoformidu 1797.g.,
kojim Habsburka Monarhija priznaje Francusku prevlast nad Apeninskim
poluotokom. Godine 1798. Napoleon odlazi na pohod u Egipat, a 1799.g. inicira
dravni udar protiv Direktorija (Francuske vlade), te se proglaava prvim konzulom.
Godine 1802. Napoleon postaje doivotni konzul, te sklapa mir sa Velikom
Britanijom, no ve sljedee godine Britanija ponovno objavljuje rat Francuskoj.
Godine 1804. Napoleon se proglaava carem, a krunidba je odrana u Parikoj
katedrali Notre-Dame. Sljedee godine je okrunjen i za kralja Italije. Te iste 1805.g.
Napoleon je doivio poraz u pomorskoj bitci kod Trafalgara, od strane Britanske
mornarice predvoene admiralom Horatiom Nelsonom. Te iste godine Napoleon je
izvojevao pobjedu u bitci kod Austerlitza, te je na taj nain pokorio Austriju. Godine
1806. je porazio Prusku vojsku, te je tako formalno okonao Sveto Rimsko Carstvo.
Nakon toga Napoleon proglaava kontinentalnu blokadu protiv Velike Britanije, koju
je drao svojim najveim neprijateljem. Godine 1807. je stvoreno Varavsko Veliko
Vojvodstvo, te je osvojen Lisabon. Te iste godine Napoleon je donio ''Kodeks
graanskog prava'' (''Code civile''), u kojem se istie da su svi ljudi jednaki pred
zakonom. Godine 1809. pripaja Papinsku dravu, a 1810.g. se eni Marijom Lujzom
Habsburkom. Godine 1812. zapoinje velika Francuska kampanja na Rusiju sa vie
od 600.000 vojnika (''Velika armija''). No ta kampanja je bila neuspjena prvenstveno
zbog ruske taktike ''spaljene zemlje'', te velikog prostranstva, neprikladne klime i otre
zime. Vei dio ''Velike armije'' je izginuo (meu njima dosta Hrvata). Godine 1813.
Dolazi do odluujue bitke kod Leipziga, tzv. ''Bitka naroda'', u kojoj je sudjelovalo
oko 500.000 vojnika, i u kojoj je Francuska poraena. Sljedee godine Napoleon je
prisiljen abdicirati, te je prognan na otok Elbu. Novi reim francuskog kralja Luja
XVIII. pokazao se tako nepopularnim da je Napoleon ve 1815.g., nakon bijega sa
Elbe, sa aicom ljudi ponovno prisvojio vlast. Ubrzo je Napoleon uspio poraziti

2
 Pruse, ali je poraen od Britanaca, pod zapovjednitvom vojvode od Wellingtona, u
bitci kod Waterloa. Nakon toga Napoleona su, te iste 1815.g., zarobili Britanci, te ga
prognali na izolirani otok Sveta Helena, gdje je i umro 1821.g. Napoleon Bonaparte je
svojim djelovanjem nehotice probudio nacionalnu svijest kod ostalih europskih
naroda.
Sveta alijansa je organizacija koju su 1814.g. osnovale drave pobjednice u ratu protiv
Napoleona. Osnova organizacije je bila upravo borba protiv Napoleona i revolucija u
Europi. Vodeu ulogu u Svetoj alijansi imale su Austrija, Rusija i Pruska. Sveta
alijansa se raspala 1830.g. zbog razliitih politikih ciljeva svojih lanica.
Revolucije u 19.st. Nositelji europskih revolucija u 19.st. su liberali, te krupno,
srednje i sitno graanstvo, dok su tadanji seljaci bili revolucionarno neaktivni.
Formiraju se nacionalni pokreti koji nastoje stvoriti vlastitu nacionalnu dravu.
Tadanji liberalizam i nacionalizam idu ruku pod ruku (to nije dananji sluaj).
Postoje tri revolucionarna vala, a samo je drugi val, barem u Europi, bio relativno
uspjean.
Prvi revolucionarni val traje od 1820. do 1823.g., a on je osim Europe zahvatio i Junu
Ameriku. Zapoeo je u panjolskoj nakon ega se iri preko Apeninskog poluotoka do
Rusije. Nakon pada Napoleona, dinastija Burbonaca ponovno dolazi na vlast u
panjolskoj. Nato izbija revolucija koju je uspjeno ugasilo 100.000 francuskih
vojnika.
U Junoj Americi, u periodu od 1810. do 1825.g., dolazi do osamostaljivanja
nekadanjih panjolskih kolonija. Najzasluniji pojedinac za samostalnost
junoamerikih drava je bio Simon Bolivar. Njegov cilj je bio stvoriti, po uzoru na
SAD, savez junoamerikih drava. Meutim do toga ne dolazi, nego se formiraju
neke nove drave, kao to su Venecuela, Ekvador, Peru i Bolivija (nazvana upravo po
Simonu Bolivaru). Vie junoamerikih drava Bolivara danas smatra ''osloboditeljem
domovine''.
Jo 1804.g. u Srbiji je buknuo ustanak, pod vodstvom Karaora Petrovia, protiv
Osmanske vlasti. Taj ustanak je propao 1813.g., meutim 1815.g. dolazi od Drugog
srpskog ustanka, pod vodstvom Miloa Obrenovia. Godine 1830., nakon poraza
Osmanlija od strane Rusa, Srbija dobiva autonomiju u sklopu Osmanskog Carstva.
U Grkoj je 1814.g. osnovan ''Filiki heteria'' (''Drutvo prijatelja''), koje je imalo za cilj
odcjepljenje Grke od Osmanskog Carstva. Ustanak u Grkoj je buknu 1821.g., a za
cilj je imao osloboenje Grke i ujedinjenje pravoslavnih zemalja na Balkanu. ''Grko
3
 pitanje'' dovodi do podjele ''Svete alijanse'', koja se konano raspala 1830.g.
Ujedinjena Engleska i Francuska mornarica pobjeuju Osmansku 1821.g., a Grka, te
iste godine, dobiva samostalnost. U tim Grko-Osmanskim (Turskim) sukobima su se
dogodili prvi sluajevi etnikih ienja, dok su kasnije postizani humani dogovori o
preseljenju stanovnitva.
Drugi revolucionarni val traje od 1830. do 1831.g., i iri se iz Francuske preko Belgije,
Njemake i Poljske do Italije. Nakon ''Napoleonova doba'' u Europi nastaju tajna
revolucionarna udruenja, a meu njima su bili i talijanski Karbonari koji 1820-ih
godina pokuavaju izazvati meunarodnu revoluciju. Meu ostalim revolucionarnim
pokretima valja izdvojiti ''Mladu Italiju'', osnovanu od strane Giuseppea Mazzinia,
koja je za cilj imala ujedinjenje Italije, te ''Mladu Europu'' osnovanu 1834.g., koja je
promovirala stvaranje neovisnih i demokratski ustrojenih nacionalnih drava.
Trei revolucionarni val traje od 1848. do 1849.g. Revolucije su izbile spontano, a
zapoele su pobunom na Siciliji. Te iste 1848.g. po drugi put je proglaena Francuska
Republika. Tada se i Irci bune protiv Velike Britanije, a taj ustanak je uguen u krvi.
Izbijaju i pobune u Beu i Budimpeti, koje je austrijska vlast, ponajvie zahvaljujui
hrvatskom banu Josipu Jelaiu, uspjeno uguila. Jedan od istaknutijih revolucionara
toga doba je bio francuz Louis Blanc.
Industrijska revolucija Prva industrijska revolucija je zapoela izumom parnog stroja
1764.g. od strane kota Jamesa Watta. Nakon toga manifakturna proizvodnja je
zamjenjena tvornikim radom, te se poveala potranja za eljeznom rudaom i
ugljenom. Tada dolazi i do postupnog prijelaza iz starog feudalnog u moderno
graansko drutvo. Godine 1807. je sagraen prvi parabrod, a 1814.g. je konstruirana
prva parna lokomotiva. Prva eljeznika pruga je sagraena u Engleskoj 1825.g.
Godine 1858. je poloen podmorski telegrafski kabel izmeu Europe i Amerike.
Godine 1859. u SAD-u je otkriven prvi izvor nafte, te time dolazi do Druge
industrijske revolucije. Od tada e nafta postupno postati najvaniji izvor pogonske
energije u svijetu. Godine 1879. ameriki izumitelj Thomas Alva Edison je nainio
prvu elektrinu arulju, a 1887.g. Nikola Tesla je izumio motor na izmjeninu struju.
Krajem 19.st. se poima razvijati i teka industrija, a 1885.g. su konstruirani prvi
moderni automobili s benzinskim motorom. Jo 1869.g. je otvoren Sueski kanal, a
Rusija je 1904.g. dovrila Transibirsku eljeznicu, koja povezuje Moskvu sa
Vladivostokom na Pacifiku. Krajem 19.st. udareni su prvi temelji kinematografije i
filmske industrije, a poetkom 20.st. dolazi i do prvih uspjenih konstrukcija

4
 zrakoplova. Takoer dolazi do razvoja znanosti i medicine, pri emu valja istaknuti
Roberta Kocha, Louisa Pasteura, Rontgena, Mendeljejeva, Marie Curie, Charlesa
Darwina i Alberta Einsteina. U drugoj polovici 19.st., razvojem industrije, se javljaju
i radnike udruge koje trae svoja prava. U zastupanju radnikih prava, i novog
pravca; komunizma, prenjae njemaki filozofi Karl Marx i Friedrich Engels.
Kriza Osmanskog Carstva U drugoj polovici 18. i prvoj polovici 19.st. dolazi do niza
osmanskih poraza u Rusko-Osmanskim (Turskim) ratovima. Krajem 18.st. ruska
carica Katarina II. donosi ''Grki plan'' o unitenju Osmanskog i obnovi Bizantskog
Carstva. Rusi ele stei presudan utjecaj u balkanskim pravoslavnim zemljama, te
osvajanjem Bospora i Dardanela ele izii na ''topla'' mora. No s tim planom se nisu
slagale ostale europske sile, prije svih Francuska. U tom periodu Osmanska vojska je
bila taktiki i tehniki iferiorna europskim vojskama. U takvoj situaciji osmanski
sultan Selim III. 1793.g. donosi ''novo ureenje'' (''nizam-i-cedit''), tj. zakon o
reformaciji Osmanske vojske. Time dolazi u sukob sa konzervativcima (janjiarima i
begovima), koje predvodi Razvandoglu Osman-aga. Na koncu, Selim III. je zadavljen
1808.g.
Poetkom 19.st. Osmansko Carstvo stoji na strani Britanaca u ratovima protiv
Francuske i Napoleona. Nakon toga dolazi do mnogobrojnih ustanaka, to dodatno
slabi Osmansko Carstvo. U Egiptu se tada osamostaljuje Muhamed Ali koji 1811.g.
vri velike pokolje Mameluka, koji su do tada u ime sultana vladali Egiptom. U
Arabiji se bune Vahabiti (radikalni islamisti), te preuzimaju vlast na Arapskom
poluotoku.
Godine 1808. Sultanom postaje Mahmud II. On sebi stvara novu odanu vojsku,
''sekban-i-cedit'' (''novi psetari''), te donosi dokument o suglasnosti izmeu njega i
Ayana (ugledni lokalni feudalci). No zbog premoi janjiara reforme nisu u potpunosti
provedene. Godine 1826. u Istanbulu dolazi do velikog pokolja i ukinua janjiara
(''vaka-i-hayriye''/''sretna zgoda''). Tada dolazi do pokuaja ponovne centralizacije
carstva i produljenja krize. U tom periodu diu se ustanci u Grkoj i Srbiji, te dolazi
do Grke samostalnosti i Srpske autonomije. Tome su pridonjele i velike sile (Rusija,
Britanija i Francuska). Nakon toga Francuska 1830.g. zauzima Alir. Takvom
situacijom nije bio zadovoljan Muhamed Ali u Egiptu. On zauzima sjeverni Sudan, a
jo 1812. i 1813.g. je zauzeo gradove Meku i Medinu. Njegov sin, Ibrahim-paa,
1832.g. poraava Osmanlije, te zauzima Siriju. Sljedee godine dolazi do potpisivanja

5
 primirja izmeu sultana Mahmuda II. i Muhameda Alija. Muhamed Ali zadrava
Siriju, ali formalno priznaje vlast sultana.
Godine 1839.g. ponovno dolazi do sukoba izmeu Muhameda Alija i Ibrahim-pae s
jedne, te sultana Mahmuda II., s druge strane. Sultan doivljava poraz, a Osmanska
mornarica prelazi na stranu Muhamed Alija. Prijeti potpuno unitenje Osmanskog
carstva, no velike sile (Britanija, Austrija, Pruska, Rusija i Francuska) upuuju
ultimatum Muhamed Aliju. On mora vratiti sve osvojeno (osim Egipta i sjevernog
Sudana). To je potvreno Londonskim ugovorom 1840.g. Time je Osmansko Carstvo
spaeno.
Problem Osmanskog Carstva, tj. da li se ono treba spasiti, smanjiti ili propasti, se
naziva ''istono pitanje'' ili ''istona kriza''. Do tada se za Osmansko Carstvo ve
uvrijeio naziv ''bolesnik s Bospora''.
Godine 1853. dolazi do Krimskog rata izmeu Rusije s jedne, te Osmanskog Carstva,
Britanije i Francuske s druge strane. Rat se okonao ruskim porazom 1856.g.
Godine 1877. ponovno dolazi do sukoba izmeu Osmanlija i Rusa. Rat je okonan
Sanstefanskim sporazumom iz 1878.g. (tada je stvorena kratkotrajna velika Bugarska
drava). Meutim taj sporazum nije do kraja proveden, te iste godine dolazi do
Berlinskog kongresa, na kojemu su svoju nezavisnost dobile Rumunjska, Srbija i Crna
Gora, a granice Bugarske drave su smanjene. Tada Britanija dobiva upravu nad
Ciprom, a Austro-Ugarska nad Bosnom i Hercegovinom. Osmansko Carstvo je na
europskom tlu zadralo vlast nad sjevernom Grkom, Makedonijom i Albanijom.
U periodu od 1839. do 1876.g. dolazi do znaajnih reformi u Osmanskom Carstvu. Taj
period se naziva ''Tanzimat'' (tur. ''reorganizacija'') ili ''Hatt-i erif''. ''Ocem tanzimata''
naziva se Mustafa Reid-paa. Tada se uvodi jednakost za sve vjerske zajednice
(formalno, ali ne i praktino), reorganizira se pravosue i centralizira se provincijska
uprava (po uzoru na Francusku), osnivaju se zapadnjake kole, tiskaju se novine, te
se uvodi europski nain odjevanja, a 1854.g. se osniva i Osmanska banka (sa
Francuskim kapitalom). Godine 1856. zapoinje pruga faza tanzimata. Tada su
ureena zemljina pitanja u Osmanskom Carstvu.
Ujedinjenje Italije ili ''Risorgimento'' (tal. ''preporod'') se djeli na dva dijela. Prvi dio
traje od 1815. do 1849.g., i to je neuspjeno razdoblje, a drugi dio traje od 1850. do
1870.g., i to je uspjeno razdoblje. Krajem 18. i poetkom 19.st. Apeninski poluotok
se djeli na vie manjh dravica kao to su; Pijemont, Lombardija, Venecija, Modena,
Toskana, Papinska drava i Napuljsko Kraljevstvo. Predvodnik ujedinjenja je bio

6
Pijemont, pod vodstvom kralja Viktora Emanuela II. i njegova ministra Camila
Cavoura. Druga struja za ujedinjenje je bila ona republikanska, pod vodstvom
Giuseppea Mazzinija i kasnije Giuseppea Garibaldija. Postojao je veliki nesrazmjer
izmeu industrijski razvijenog talijanskog sjevera i ruralnog juga (slina situacija je i
danas), te se tada pojavljuje ideja o jedinstvenom Apeninskom tritu i Talijanskoj
naciji. Godine 1850. Pijemont zapoinje svoj plan o ujedinjenju Italije. U Krimskom
ratu (1853.-1856.g.) sudjeluje i 10.000 talijanskih vojnika koje je poslao Cavour.
Godine 1858. Cavour i francuski vladar Napoleon III. se tajno sastaju s ciljem da
izazovu rat protiv Austrije. Austrija doista ulazi u rat sa Pijemontom i Francuskom.
Pijemont ubrzo pripaja Lombardiju, Parmu, Modenu i Toskanu, a Nica, Emilija i
Savoja se plebiscitom pridruuju Francuskoj Godine 1859., u bitci kod Salferina, je
poginulo 22.000 austrijskih i 17.000 talijanskih i francuskih vojnika. Ta bitka je bila
povod za stvaranje Crvenog kria. Nakon toga Britanci i Rusi nude posrednitvo u
rjeavanju konflikta, te dolazi do potpisivanja primirja izmeu Napoleona III. i Franje
Josipa. Napoleon III. se povlai iz daljnjih sukoba, a Talijani prosvjeduju, jer oekuju
daljnje ujedinjenje Italije.
Druga faza talijanskog ujedinjenja zapoinje ustankom u Napuljskom Kraljevstvu
1860.g. Ustanicima se prikljuuje i Giuseppe Garibaldi sa svojim
''crvenokouljaima''. Tada je sruena vlast Burbonske dinastije u Napulju. Udruene
Austrijske i Francuske snage na dozvoljavaju osvajanje Rima, ve samo dijela
Papinske drave. Nakon toga Viktor Emanuel II. dolazi u Napulj, a Garibaldi ga
pozdravlja kao ''kralja Italije''. Godine 1861. Viktor Emanuel II. je, u Torinu, doista i
proglaem ''kraljem Italije po milosti Bojoj''. Time je zavrena druga faza ujedinjenja,
a izvan Italije su ostali jo Venecija i Rim. Godine 1862., nakon neuspjenih
pregovora talijanske vlade i pape, Garibaldi s parolom; ''Rim ili smrt'', kree s vojskom
na Rim. Francuska i Austrija, kao ni Cavour, ne odobravaju Garibaldijev potez, te ga
spreavaju u njegovim nastojanjima. Godine 1866. Italija, u savezu sa Pruskom i
Francuskom, pobjeuje Austriju, te unato dva teka poraza (jedan kod otoka Visa) od
Austrije, dobiva Veneciju. Godine 1867. Garibaldi ponovno kree na Rim, ali je
ponovno zaustavljen. Konano 1870.g., nakon poraza Francuske od Pruske, talijanske
trupe su umarirale u Rim, kojeg su proglasili prijestolnicom. Time je zavren
''Risorgimento'', ali Italija tada ima nove ambicije o osvajanju Tirola, Trsta, Istre,
Dalmacije itd.

7
 Ujedinjenje Njemake Poetkom 19.st. njemake zemlje su sa 380 spale na 38
manjih drava. Meu njima je najmonija bila Pruska, sa prijestolnicom u Berlinu. Na
elu Pruske je bila dinastija Hohenzoller. Godine 1862. pruski kancelar postaje Otto
von Bismarck. On zagovara ujedinjenje Njemake pod Pruskim vodstvom. Austrija
takoer ima interesa u njemakim zemljama, te 1864.g. dolazo do Prusko-Austrijskog
rata. Prusija je izvojevala pobjedu 1866.g., te tada nastavlja sa svojim planom
ujedinjenja Njemake. Nastaje Sjevernonjemaki savez, dok june njemake (veinski
katolike) pokrajine, potpomognute Francuskom, pruaju otpor. Francuska proglaava
rat Prusiji 1870.g. Taj rat se zavrava katastrofalnim francuskim porazom, te je
Francuska ponovno proglasila republiku. Pruska vojska je 1871.g. umarirala u
Versailles, gdje je proglaeno ujedinjenje Njemake, a Wilhelm II. Hohenzollern je
proglaen njemakim carem, dok je Otto von Bismarck proglaen kancelarom. Prusi
su Njemakoj pridodali i dvije istone Francuske pokrajine (Alasce i Lorrainu), te je
Francuska morala platiti Njemakoj ratnu odtetu. Tada se Njemaka poima snano
razvijati.
Godine 1879. Otto von Bismarck sklapa savez sa Austro-Ugarskom, s ciljem
onemoguavanja Rusije na Balkanu. Nakon toga Bismarck sklapa saveze s Italijom,
Britanijom, pa ak i s Rusijom. Otto von Bismarck je prvi uveo socijalnu politiku u
Njemakoj, iako je on sam bio konzervativac, te je nastojao odrati mir na europskom
kontinentu. Taj mir je nastojao osigurati povezivanjem Njemake i Britanije (''Pax
Germanica'').
Svijetska politika u razdoblju imperijalizma Razdoblje imerijalizma traje od 1870.
do 1914.g. U tom periodu postoji est velikih sila. To su Britanija, Njemaka,
Francuska, Austro-Ugarska, Rusija i Italija, kao najslabija meu njima. Otto von
Bismarck je za Italiju obiavao govoriti da ima ''veliki apetit ali slabe zube''. To je
posebno dolo do izraaja u Talijansko-Etiopskom ratu (1895.-1896.g.), kojega su
talijani, na ope iznenaenje svih velikih sila, izgubili. U tom periodu dolazi i do
ustanka krana u Osmanskom Carstvu, koji se konano razrijeio, nakon Ruske
intervencije, na Berlinskom kongresu 1878.g., pod predsjedavanjem Otta von
Bismarcka. Tim kongresom je donekle rijeeno ''istono pitanje''. Drugi Berlinski
kongres traje od 1884. do 1885.g., prvenstveno zbog rijeavanja pitanja oko podjele
Afrike. Britanci dobivaju upravu nad Sueskim kanalom, te postaju saveznici Japana, a
neprijatelji Rusije. Godine 1904. Britanija i Francuska prekidaju neprijateljstvo, te
potpisuju sporazum i dijele vlast nad Afrikom. Te iste 1904.g. dolazi do Rusko-
8
 Japanskog rata, u kojem, na ope iznenaenje, pobjeuje Japan. Godine 1905. Izbija
''Marokanska'' kriza. Povod krizi je bila Njemaka intervencija u Maroku, nakon to je
Britanija dala pristanak Francuskoj da ukljui Maroko u svoje kolonijalno carstvo.
Nakon njemake prijetnje ratom, na intervenciju Britanaca dolazi do primirja 1906.g.
Odlueno je da Maroko formalno ostane nezavisna drava, ali sa Francuskom i
panjolskom interesnom zonom. Godine 1907. Britanija i Rusija potpisuju sporazum,
te se dogovaraju oko podjele zapadne Azije. Godine 1911. izbija Druga Marokanska
kriza, kada se marokanska plemena bune protiv francuske vlasti. Francuska odgovara
vojnom intervencijom, a Njemci tada alju svoju topovnjau (''Panteru'') u marokanske
vode. Nakon toga Francuzi preputaju Njemakoj dio Konga u sredinjoj Africi, a
Njemci daju Francuzima doputenje da uzmu Maroko. Te iste 1911.g. Italija ulazi u
sukob sa Osmanskim Carstvom, te zauzima Libiju. Sukob se okonava sljedee
godine, potpisivanjem mirovnog sporazuma. To je bio prvi ratni sukob u kojem su
koriteni zrakoplovi (s talijanske strane).
Viktorijansko doba je naziv za vrijeme vladavine britanske kraljice Viktorije, od 1837.
do 1901.g. U tom periodu Britanija je stvorila ogromno kolonijalno carstvo koje je,
osim Velike Britanije i Irske, obuhvaalo Kanadu, Australiju, Indiju, veliki dio Afrike
i neke manje drave. To carstvo je zauzimalo gotovo etvrtinu zemaljske kugle, te se
smatra najveim (povrinski) carstvom u povijesti. Sredinom 19.st. dolazi do dva
''Opijumska'' rata s Kinom, nakon kojih je Britanija prisilila Kinu da otvori svoje
trite zapadnim zemljama. Od 1899. do 1902.g. traju ''Burski'' ratovi, na podruju
june Afrike, u kojima su Britanci ovladali i tim dijelim afrikog kontinenta. Buri su
potomci nizozemskih doseljenika u junoj Africi. Tada se u Irskoj organizira pokret
''Sinn feinn'' (''mi sami''), koji za cilj ima Irsku neovisnost, te ujedinjenje cijelog otoka.
SAD u 19.st. Godine 1776. Amerikanci donose Deklaraciju nezavisnosti, a 1787.g.
je donesen najstariji, a vaei, ustav na svijetu. Prvi predsjednik SAD-a je bio George
Washington. On je bio predsjednik od 1789. do 1797.g. SAD, tj. tadanjih 13 drava
na istonoj obali, poetkom 19.st. ima oko 4 miljuna stanovnika, a od toga je oko
700.000 crnih robova. Samo 5% stanovnika ivi u gradovima s vie od 8.000
stanovnika. Najvei Ameriki gradovi toga vremena su Boston, Philadelphia i New
York (oko 50.000 stanovnika). U politikom ivotu SAD-a djeluju dvije stranke. To
su Federalistika stranka Alexandera Hamiltona i Demokratsko-Republikanska stranka
Thomasa Jeffersona, dok od 1854.g. djeluju Republikanska i Demokratska stranka.
Jefferson zagovara dravu miroljubivih i slobodnih poljoprivrednika, dok Hamilton
9
zagovara kapitalizam i graanstvo. Thomas Jefferson je izabran za treeg predsjednika
SAD-a 1800.g., a 1803.g. SAD kupuje Louisianu od Francuske, to dovodi do novog
vala naseljavanja. Od 1812. do 1815.g. dolazi do ponovnog Britansko-Amerikog
sukoba, koji zavrava statusom quo. Ameriki predsjednik James Monroe uvodi
doktrinu ''Amerika Amerikancima'', dok se predsjednik Andrew Jackson naroito
istie u ratovima protiv Amerikih domorodaca, a zasluan je i za proces
demokratizacije u SAD-u. Tijekom gotovo cijelo 19.st. traju ratovi izmeu doseljenika
i domorodaca (Indijanaca). Razlog tih ratova je konstantno irenje SAD-a i tjeranje
domorodaca sa njihova teritorija. U prvoj polovici 19.st. zapoinje industrijski razvoj
SAD-a. Ogromni prostor se povezuje u jednu gospodarsku i politiku cjelinu. Tome je
pridonjela izgradnja eljeznica i ''zlatna groznica''. Konstantno irenje SAD-a dovodi
do pomanjkanja radne snage. Teite moi se prebacuje na industrijski razvijeniji
sjever, dok se preteno ruralni jug zemlje osjea zapostavljenim. Godine 1820. je
donesen zakon da u dravama sjeverno od Missourija ropstvo ne smije biti uvedeno. U
tadanjem Amerikom kongresu su postavljeni zastupnici u odnosu na broj
stanovnika, a u senatu su po dva predstavnika iz svake savezne drave. Godine 1860.
Abraham Lincoln je izabran za predsjednika SAD-a. est junih drava istupa iz Unije
jo prije Lincolnove inauguracije, te se stvara Konfederacija. Richmond u Virginiji
postaje glavni grad, a Jefferson Davis je izabran za predsjednika. Ubrzo se
Konfederaciji prikljuuje i Texas. Lincoln nastoji maknuti pitanje ropstva s dnevnog
reda i naglaava pitanje jedinstva nacije. Osobito ga mui pitanje nastoji li jug
prisvojiti vlast. Neka dananja istraivanja pokazuju da je status robova na amerikom
jugu bio bolji od statusa radnika na amerikom sjeveru. Godine 1861. izbija Ameriki
graanski rat. Vojsku juga predvodi general Robert Edward Lee, dok vojsku sjevera
predvodi general Ulysses Simpson Grant. Na koncu, ratnu pobjedu 1865.g. odnosi
sjever, prvenstveno zbog veeg ratnog potencijala, bolje opreme i veih razervi ljudi.
Jug je za vrijeme etverogodinjeg rata strahovito opustoen. Na sjeveru je, to od
borbi a to od bolesti, stradalo oko 360.000, dok je na jugu stradalo oko 260.000
vojnika. Tada ponovno dolazi do ujedinjenja SAD-a, no rat nije uklonio razlike
izmeu amerikog sjevera i juga. Jo 1863.g., za vrijeme rata, je donesena
''Proklamacija o emancepaciji'', kojom se ukida ropstvo. Godine 1865., nakon
zavretka rata, Abraham Lincol je ubijen u atentatu u kazalitu. Lincolna nasljeuje
Andrew Johnson, koji daje graanska prava crncima. Godine 1867. SAD kupuje
Aljasku od Rusije. Tada jo nisu bila poznata njezina rudna bogatstva. Godine 1876.

10
 Amerika vojska, predvoena Custerom, doivljava poraz u ratu protiv Siouxa,
predvoenih Bikom Koji Sjedi, kod Little Big Horna. Godine 1890. amerike vlasti,
sustavnim proganjanjem i etnikim ienjem, konano rjeavaju problem Amerikih
domorodaca. Njih je preostalo tek nekoliko desetaka tisua, te su prisiljeni ivjeti u
rezervatima. Pretpostavlja se da danas ima sjevernoamerikih domorodaca priblino
isti broj kao i kod prvog europskog koloniziranja Amerike.
Nakon kraja Amerikog graanskog rata, 1865.g., SAD ulazi u fazu imperijalizma, te
poinje svoj uspon k svijetskoj velesili. Godine 1898. SAD, povodom nerjeenog
statusa Kube, u kratkotrajnom ratu pobjeuje panjolsku.
Balkanski ratovi Osmansko Carstvo je bilo oslabljeno ratom protiv Italije (1911.-
1912.g.), a tu situaciju su nastojale iskoristiti balkanske zemlje (na Rusku inicijativu).
Srbija, Bugarska i Grka se ujedinjuju. Njima se pridruuje i Crna Gora (bez
teritorijalnih zahtjeva). Balkanske zemlje 1912.g. Osmanskom Carstvu objavljuju rat.
Velike sile (izuzev Rusije) prieljkuju pobjedu Osmanskog Carstva. Ratni uspjesi
balkanskih drava su bili neoekivani. Srbi nastoje izbiti na more (Albanija), a Bugari
prijete Istanbulu. Nakon toga, te iste 1912.g., je uspostavljeno primirje (zahvaljujui
posredstvu velikih sila), te je stvorena drava Albanija. Meutim Grka ne pristaje na
primirje, ve nastavlja rat dok nije ostvarila prevlast na moru. Prvi balkanski rat
zavrava 1913.g.
Bugarskim nezadovoljstvom podjele osvojenih Osmanskih podruja (prvenstveno
podjelom Makedonije) dovodi, te iste 1913.g., do Drugog balkanskog rata. Ubrzo
Bugarska napada Srpske i Grke trupe. Nakon toga Srbija i Grka proglaavaju
Bugarskoj rat, a ubrzo im se prikljuuju Crna Gora i Rumunjska (zbog regije
Dobrude), te Osmansko Carstvo koje nastoji povratiti dio izgubljenih teritorija.
Velike sile se ne mjeaju, a Bugarska je ubrzo poraena, te gubi gotovo sva podruja
koja je osvojila u Prvom balkanskom ratu. Na zahtjev Njemake i Austro-Ugarske
Srbi se povlae iz Albanije. Srbija je stekla novih miljun ipo stanovnika (Makedonija),
ali ponovno ne dobiva izlaz na more, zbog ega jaa srpska mrnja prema Austriji.
Drugi balkanski rat se okonave te iste 1913.g.
Prvi svijetski rat Nakon Austro-Ugarske aneksije Bosne i Hercegovine, 1908.g., i
spreavanja da Srbi pripoje Albaniju, nakon Drugog balkanskog rata, dolazi do jaanja
srpske mrnje prema Austriji. Srbi organiziraju radikalne skupine, kao to su ''Crna
ruka'' i ''Mlada Bosna''. Povod globalnom sukobu je bio atentat u Sarajevu, kada je
Gavrilo Princip, pripadnik ''Mlade Bosne'', 28.6.1914.g. izvrio atentat na austrijskog
11
nadvojvodu i prijestolonasljednika Franca Ferdinanda. Nakon toga Austro-Ugarska
objavljuje rat Srbiji, a Rusija objavljuje rat Austro-Ugarskoj. Njemaka staje na stranu
Austro-Ugarske, te se tako formiraju ''Centralne sile''. Prve bitke zapoinju potkraj
kolovoza 1914.g. Srbija se nije mogla oduprjeti Njemakoj i Austro-Ugarskoj, te se
njezina vojska, preko Albanije, povlai na otok Krf. Njemaka je, da bi se osigurala od
prijetnja na zapadu, prvo odluila, preko Belgije, napasti Francusku. Zbog blizine
Njemake vojske Britanija proglaava rat Njemakoj. Stvaraju se ''sile Antante''
(Britanija, Francuska, Rusija). Na zapadnom bojitu se stvara kompleksan sustav
rovova, to onemoguava brzi zavretak rata. Nakon potpisivanja Londonskog
sporazuma, 1915.g., Italija ulazi u rat na stranu sila Antante. Londonskim
sporazumom Italiji su obeana podruja na istonoj Jadranskoj obali. Italija izdaje
svoje dotadanje saveznike, te dolazi do raspada ''Trojnog saveza'', osnovanog 1882.g.
Otvara se nova fronta, na rijeci Soi, pod zapovjednitvom Luigia Cadornea s
talijanske, i Svetozara Borojevia, s austrijske strane. Do uspjeha na ratitu je dolazilo
samo ondje gdje je bila oita tehnoloka razlika (Balkansko i Istono bojite). Uz to
Ruska vojska je imala problema sa disciplinom. Kako je veliki dio svijeta bio
koloniziran, rat se ubrzo proirio na cijelu planetu. Britanci blokiraju Njemcima izlaz
na more (bitka kod Yutlanda), no na zapadnom bojitu trpe velike gubitke (u jednom
danu, 1916.g., Britanci su izgubili 60.000 vojnika). Njemaka je na zapadnom bojitu
imala oko 2 miljuna, a Britanija i Francuska oko 4 miljuna vojnika. Ruski porazi na
Istonom bojitu i izbijanje Oktobarske revolucije 1917.g., potpomognute od strane
Njemaca, rezultira potpisivanjem mira izmeu Njemake i Rusije 1918.g. Motivirane
ekonomskim interesima bankara koji su financirali Antantu i njemakim
podmornikim ratom, te neuspjenim njemaki hukanjem Meksika da napadne svoje
sjeverne susjede, SAD ulaze u rat u travnju 1917.g. Ubrzo se silama Antante
pridruuje Grka, te se ponovno aktivira Srpska vojska ime se otvara Solunska
fronta. Ubrzo u Njemakoj dolazi do socijalnih nemira i trajkova, a u Austro-
Ugarskoj izbija na povrinu nejedinstvo njezinih naroda. U listopadu 1918.g. Austro-
Ugarska i Njemaka potpisuju kapitulaciju, a Austro-Ugarska se nakon toga i raspada.
Od posljedica Prvog svijetskog rata, nekoliko godina kasnije, raspalo se i Osmansko
Carstvo. U Rusiji na vlast dolazi socijalist Lenjin, a najvei pobjednik Prvog
svijetskog rata jesu SAD koje, zahvaljujui pozajmnicama Francuskoj i Velikoj
Britaniji, iz rata izlaze kao vodea svijetska sila.

12
 Moderna historiografija plasira tezu o zajednikoj odgovornosti zemalja sudionica
Prvog svijetskog rata. Prvi koji je upotrijebio termin ''Prvi svijetski rat'' je bio Charles
Repkinton. U Prvom svijetskom ratu je poginulo oko 16 miljuna ljudi.

KRONOLOGIJA

1789.g.- Francuska revolucija

1792.g.- Uspostavljena Francuska Republika
1797.g.- Pad Mletake Republike
1798.g.- Napoleonov pohod u Egipat
1799.g.- Napoleon inicira dravni udar
1803.g.- SAD kupuju Louisianu od Francuske
1804.g.- Napoleon okrunjen za cara
1805.g.- Bitka kod Trafalgara
1806.g.- Formalno okonano Sveto Rimsko Carstvo
1807.g.- Code civile
1812.g.- Napoleonov pohod na Rusiju
1812.-1813.g.- Ameriko-Britanski rat
1813.g.- Bitka naroda
1814.g.- Osnovana Sveta Alijansa
1815.g.- Bitka kod Waterloa
1820.-1823.g.- Prvi revolucionarni val
1825.g.- Izgraena prva eljeznika pruga
1830.-1831.g.- Drugi revolucionarni val
1839.-1842.g.- Prvi opijumski rat
1848.-1849.g.- Trei revolucionarni val
1853.-1856.g.- Krimski rat
1856.-1860.g.- Drugi opijumski rat
1859.g.- Otkriven prvi izvor nafte

13
 1861.g.- Ujedinjenje Italije
1861.-1865.g.- Ameriki graanski rat
1863.g.- Proklamacija o emancepaciji
1864.-1866.g.- Prusko-Austrijski rat
1867.g.- SAD kupuju Aljasku od Rusije
1869.g.- Izgraen Sueski kanal
1871.g.- Ujedinjenje Njemake
1876.g.- Bitka kod Little Big Horna
1878.g.- Sanstefanski i Berlinski sporazum
1884.-1885.g.- Drugi Berlinski kongres
1895.-1896.g.- Talijansko-Etiopski rat
1898.g.- Ameriko-panjolski rat
1899.-1902.g.- Burski ratovi
1904.g.- Rusko-Japanski rat
1905.g.- Prva Marokanska kriza
1908.g.- Austro-Ugarska aneksija BiH
1911.g.- Druga Marokanska kriza
1911.-1912.g.- Talijansko-Osmanski rat
1912.-1913.g.- Prvi balkanski rat
1913.g.- Drugi balkanski rat
28.6.1914.g.- Sarajevski atentat
28.7.1914.g.- Zapoeo Prvi svijetski rat
1915.g.- Italija ulazi u rat
1917.g.- SAD ulaze u rat
1917.g.- Oktobarska revolucija
1918.g.- Raspad Austro-Ugarske Monarhije
11.11.1918.g.- Kraj Prvog svijetskog rata

14