Professional Documents
Culture Documents
2
PODJELA RIMSKOG PRAVA
1. PODJELA :
a) IUS CIVILE ( graansko pravo ) - namijenjeno rimljanima ( pravo graana u jednoj dravi,
pravo koje se primjenjuje unutar te draave )
b) IUS GENETIUM ( ope pravo ) sluilo peregrinima u pravnim odnosima sa Rimljanima, ali
su ga tokom vremena prihvatila i sami Rimljani, jer je jednostavnije i elastinije ( pravo koje
se odnosi na sve ljude )
c) IUS HONORARIUM ( honorarno pravo ) pravo nastalo ( kao opreka ius civile ) djelatnou
pravosudnog magistrata, tj. pretora pa se i naziva IUS PRAETORIUM ( pretorsko pravo )
d) IUS NATURALE ( prirodno pravo ) sadri ona naela i prava to ih je priroda usadila
ljudskim biima, pa se smatra apsolutnim i nepromjenjivim pravom ( zajednikim ne samo
ljudima, nego svim ivim biima ) .
2. PODJELA :
a) IUS PUBLICUM ( javno pravo ) obuhvaa norme koje se odnose na Rimsku dravu
IUS COGENS ( kogentne pravne norme ) nametnuto pravo, tj. one pravne norme koje
stranke svojim dogovorom ne mogu izmijeniti niti od njih odstupiti
b) IUS PRIVATUM ( privatno pravo ) obuhvaa norme koje se odnose na pojedica
IUS DISPOSITIVUM ( dispozitivne pravne norme ) one pravne norme koje stranke po svojoj
volji mogu promijeniti ili izostaviti, ako posebnim ugovorom nije drugaije odreeno
3. PODJELA :
a) IUS COMMUNE ( ope pravo ) ona pravna pravila koja vae za sve graane
b) IUS SINGULARE ( posebno pravo ) ona pravna pravila koja se odnose samo na uu grupu
graana ili ak samo na odreenog pojedinca ( ono je izuzetak koji se pravi iz nekih razloga,
kao npr. vojnici koji su morali udovoljiti znatno manjim zahtjevima u pogledu oporuka )
4. PODJELA :
a) IUS SCRIPTUM ili IUS EX SCRIPTO ( pisano pravo ) one pravne norme koje potjeu od
organa dravne vlasti sa zakonodavnom funkcijom ( zakoni, magistratski edikti, senatska
miljenja, carske konstitucije, miljenja pravnika )
b) IUS NON SCRIPTUM ili IUS EX NON SCRIPTO ( nepisano pravo ) po shvaanjima
rimskih pravnika, to je ono pravo koje nastaje bez utjecaja dravnih organa, a karakter tog
prava se ne mijenja, ako bi ga netko i pismeno redigirao ( obiaji ) , consuetudo, mores.
- ako je neka obiajem prihvaena norma dobila formu zakona, onda se i takav izvor smatrao
pisanim pravom, premda mu je podrijeklo u nepisanom pravu ( npr. Zakonik 12 ploa )
3
2.) formularni postupak ( klasino pravo )
3.) kognicijski postupak ( postklasino pravo )
RAZDOBLJE KRALJEVSTVA
(650. godine pr.Kr.-510. godine pr.Kr.)
- Etruanska prevlast
- ve oko 1000. godine pr.Kr. postojalo je na breuljku Palatin s lijeve strane rijeke Tiber latinsko
naselje
- 650. godine pr.Kr. ono se oruanom intervencijom Etruana spojilo sa sabinskim naseljima na
breuljcima Eskvilin i Kvirinal u jednu opinu, dravu-grad, Rim
- rimski ACER (podruje oko grada) poetno podjeljeno na tri dijela po emu su nazvani TRIBUSI:
RAMNES, TITIES , LUCERES
- grad, URBS stanonitvo podjeljeno na 30 kurija (co-viria zgrada gdje se sastaju mukarci),
imala sjedite na jednom mjestu CURIAE VETERES, prvenstveno vojniki skupovi
- GENS grupacija koju neto objedinjuje fiktivno miljenje o zajednikom pretku
10 FAMILIA 1 GENS
10 GENSOVA 1 KURIJA upuuje na vojniko porijeklo takve organizacije
10 KURIJA 1 TRIBUS
- u najstarije doba na elu drave bio je vladar, REX (kralj) objedinjuje najvie sakralne, vojne i
politike funkcije, vjerovatno poglavar one etruanske obitelji koja je imala glavnu rije u
osnivanju Rima
- SENAT (vijee staraca) sastoji se od najuglednijih patricija tj. ine ga voe gensova, njih 300
- COMITIA CURIATA (narodna skuptina) funkcija sveanog potvrivanja ve pripremljenih
odluka; najstariji oblik, osobito vana uloga u potvrivanju onih akata od ivotnog interesa (npr.
pravno posinjenje ili odreivanje nasljea)
- stanovnitvo podijeljeno u 4 klase:
1. PATRICIJI svi slobodni graani, svi lanovi opine, grada-drave, svi vojnici-seljaci
koji su sudjelovali u osnivanju Rima, etruanskog, latinskog i sabinskog podrijetla, kao i
osobe koje su se naknadno promijenile kao lanovi grada-drave; svaki patricij dobivao je
dio zemljita u nasljedstvo, neotuivo (jer mora prijei na nasljednika) i nedjeljivo (jer je
samo jedan nasljednik) vlasnitvo (HEREDIJ batina); u poetku jedini pravi lanovi
opina
2. PLEBEJCI samo stanovnici na podruju grada Rima koji se bave poljoprivredom,
obrtom i trgovinom; slobodne su osobe, ali nisu pripadnici grada-drave, nisu rimski
graani; nisu lanovi kurija, nisu organizirani u gensove, nemaju vojnu dunost; imaju
COMMERCIUM (pravo sklapanja pravnih poslova rimskog civilnog prava), a nemaju
CONUBIUM (pravo da im djeca iz braka sa rimljankom budu rimski graani)
3. KLIJENTI slobodne, siromane osobe koje se zajedno sa imanjem predaju u zatitu
bogatih; usporedba s nekim pojavama kasnije rimske povijesti kada su se stanovnici
odreenih podruja predavali u zatitu drave stvarajui tako neku vrstu klijentskog odnosa
prema Rimu mogue kako su klijenti u prvom redu latinski seljaci koji su ivjeli na
podruju Rima, a kojima su se kao zatitna vlast nametnuli patriciji, a iji su preci ivjeli u
slinom podreenom poloaju
4. ROBOVI bilo ih je malo, razmjerno laki poloaj od robova u osvajakom Rimu; radili
kune i poljoprivredne poslove sa gospodarevom obitelji osjeaj meusobne zavisnosti i
4
potovanja robove osobe; imali su pravo na neku vrstu samostalne imovine (PECULIUM),
to se vidi po poloaju roba osloboenog oporukom u vrijeme dok jo nasljednik nije
izvrio osloboenje (tzv. STATUS LIBER)
5
RAZDOBLJE RANE REPUBLIKE
(510. godine pr.Kr.-264. godine pr.Kr.)
- Etruanska prevlast uklonjena 510. godine pr.Kr. kada je uspostavljen republiki oblik vladavine
- drutvene i dravne promjene kod ureenja u 6. st. iz Grke dolazi nova vojna taktika
superiorna dotadanjoj vojnoj taktici, ali trai vei broj graana-vojnika koji mogu nabaviti
naoruanje teko naoruanog pjeaka disciplinirana i dobro naoruana pjeadija HOPLITI
- stari aristokratski sustav (tribusi, kurije, gensovi) pokazao se nedorasao novim prilikama
- graansko pravo dodjeljuje se plebejcima
- grad i njegova okolica podjeljeni su na 4 gradska tribusa PALATINA, ESQUILINA, SUBURANA,
COLLINA) te na 6 seoskih tribusa: (CAMILIA, LEMONIA, PUPINIA, POLLIA, VOLTINIA,
ROMILIA)
- AGER PUBLICUS dijeli se na manje parcele to se dodjeljuju novim graanima, plebejcima
- razdoblje od 510. do 449. godine pr.Kr. (Zakonik 12 ploa) prijelazno razdoblje (uvoenje
hoplitske taktike) i razdoblje postupnog integriranja plebejaca u rimsku dravu spor i teak
proces, u to vrijeme plebejci prisiljeni osnivati vlasitu opinu; od 494. godine pr.Kr. na elu opine
posebni organi, puki tribuni (TRIBUNI PLEBIS), a uz njih i drugi organi (AEDILES), posebna
svetita, a od 456. godine pr.Kr. posebno opinsko podruje na brdu Aventin izvan zidina starog
Rima
- borba s mladim latinskim plemenima okonana 287. godine pr.Kr. sa Lex Hortensia zakljuci
plebejskih skuptina postali obvezni za cijeli narod (i patricije i plebejce)
- dravo ureenje: kralja zamijenila 2 najvia jednogodinja magistrata PRAETORES (pretori), a
od 367. godine pr.Kr. zvani CONSULES (konzuli)
- oni imaju IMPERIUM (pravo zapovijedanja), a vre i sudsku funkciju (IURISDICTIO) - vjerske
funkcije prenijete ne posebne organe PONTIFICES
- potreba za specijaliziranim magistratom za sudsku funkciju, pa je uvedena posebna magistratura na
koju je prenijet stari naziv pretora (zbog poveanja drave i broja stanovnika)
- senat: promjene u sastavu, oligarhijskog ureenja, lanstvo doivotno, 300 lanova; po dovretku
svoje slube u njega ulaze magistrati (konzuli i pretori); od 3. st. pr.Kr. u njega ulaze i EDILI, te
TRIBUNI PLEBIS (titili plebejce pred patricijskim magistratima, mogli staviti veto na njihovu
odluku) i KVESTORI (upravljali dravnom blagajnom); nema zakonodavnu ni izvrnu funkciju,
ali upravlja dravom zbog svog ugleda i toga to je jedini stalni organ za razliku od magistrata koji
traju samo godinu dana
- narod organiziran u COMITIA CENTURIATA (centuria = glas) - birale najvie magistrate,
donosile zakone, sudile politika kaznena djela i sl.
- centurijama su uz patricije organizirani i plebejci u jedinstvenu vojnu organizaciju
- u svom konanom obliku (4. st. pr.Kr.) sastojale su se od 193 centurije
- narod je prema imovinskom stanju podjeljen na 5 klasa
- svaka klasa dobivala je odreen broj centurija (glasova) neovisno o broju pripadnika klase
- izvan klasa bogate osobe koje su mogle nabaviti konjaniku opremu (konjanici, EQUITES)
- prva klasa ima 80 glasova, a konjanici 18, pa su oni kao najbogatiji graani uvijek imali veinu
- posve siromani graani bezemljai (1/3 ukupnog staovnitva) imali samo 1 centuriju, isto bili
izvan klasa
- birale najvie magistrate, donosile zakone, sudile politika kaznena djela i sl.
- COMITIA TRIBUTA najmlaa vrsta narodnih skuptina, strogo civilni karakter
- narod glasovao podijeljen u teritorijalne jedinice (TRIBUSE); svaki tribus imao je 1 glas; postojali
su 31 seoski i 4 gradska tribusa
- birala je nie magistrate, donosila manje odluke, a nadlenost se postepeno irila i na donoenje
zakona (SERVIJEV USTAV podjela na razrede po imovinskom stanju i zemljine tribuse po
posjedovanju zemljita)
- stanovnitvo Rima bavilo se poljoprivredom, stoarstvom, ali i trgovinom zbog poloaja na
vanom trgovakom putu, ali najvaniji je vojniki i graniarski karakter Rima
6
--osnovna obiljeja Rima kao antike opine, grada-drave:
a) organiziranost stanovnitva kao opine, grada-drave (opina je vojniki organizirana)
b) lanovi te opine meusobno su ravnopravni i jednaki slobodni seljaci, ujedno i vlasnici zemlje
c) koncentracija stanovanja u gradu (osnova vojnike organizacije)
d) vlasnitvo nad zemljom dvostruki oblik privatnog i dravnog vlasnitva dravno tj. opinsko
vlasnitvo kao javno vlasnitvo AGER PUBLICUS, odvojeno je od privatnog, a privatni vlasnik
zemlje moe biti samo onaj tko je lan opine
- nepodijeljena opinska zemlja pripadala je gensima svaki gens imao svoje podruje na kojem su
njegovi lanovi napasali stoku
- kralj (vojskovoa), dobivao je veliki dio podruja, a jedan dio je dodjeljen i za religiozne svrhe
- ubrzo su najugledniji patriciji zaposjeli dio nepodijeljene opinske zemlje
- razdoblje kasne republike tj. razdoblje honorarnog prava obuhvaa 2 posljednja stoljea republike
- u ovom se razdoblju dravno ureenje nije promjenilo rimska republika (sa svojim
magistraturama) uz neke manje promjene (kao npr. poveanje broja pretora radi potreba
jurisdikcije i uprave provincijama nakon proteka mandata u Rimu)
- vei broj sluajeva izbora magistrata ad hoc (radi obavljanja jednog posla, npr. podjele zemljita
siromanim graanima)
- senat: jo vanija uloga, poeo (ma da neizravno - pozivao magistrate na poduzimanje nekih
hitnijih mjera po uputama koje im je sam davao) preuzimati i neka zakonodavna ovlatenja
- narodne skuptine: ostale kakve su bile i u razdoblju rane republike, ali su malo smanjile izrazitu
prednost bogatijih slojeva, premda je nisu sasvim uklonile
- Rim je u 4. i 3. st. pr.Kr. protegao svoju vlast na itavu Italiju, pretvarajui se od male gradske
dravice u veliku silu (glavnu ulogu u tome imalo je osvajanje, ali nije to bio jedini nain, ve je
postojao i oblik ugovora o savezu i to najee sa bliim susjedima tzv. ugovori o prijateljstvu
(AMICITIA) na taj su nain pojedine dravice u Rimu osiguravale svojem graaninu odreen
oblik zatite i to naroito kada bi se pojavio ili rjeavao neki spor (redovito pred sucima nazvanim
RECUPERATORES), no takvi ugovori nisu stranom graaninu davali politika prava, npr. pravo
glasa ili sl.)
- u povoljnijem poloaju bili su Latini, koji su Rimljanima bili bliski po jeziku, vjeri i obiajima i
koji su jo od starine sa njima bili u tzv. latinskom savezu (u pogledu imovinskog i porodinog
prava bili su izjednaeni s Rimljanima, imali su IUS CONNUBII tj. pravo sklapanja braka sa
Rimljanima te IUS COMMERCII, ali uz ogranienja nekih javnih prava prvenstveno prava glasa
tj. IUS SUFFRAGI)
- Rimljani su rano poeli sa latiniziranjem itavog poluotoka, a kolonije su podizane na osvojenom
podruju naseljavanjem samih Rimljana (samih latina ili latina i Rimljana zajedno COLONIAE
LATINAE), a tokom vremena i nekim je peregrinskim naseljima ili krajevima priznavano kao
posebna nagrada pravo latiniteta (IUS LATII)
- dolazi do osnivanja provincija izvan podruja Italije (Sicilija, Sardinija, Korzika, Hispanija, Afrika)
emu su se pridruile i Ahaja (Grka), Makedonija, Mala Azija i druge i to osvajanjem vojnom
silom pri emu bi unutranje ureenje osvojenog podruja odredio pobjednik tj. vojskovoa koji bi
donio odreen propis nazvan LEX DATA (nametnuti zakon, koji se razlikovao od LEX ROGATA
tj. izglasanog zakona); stanovnici takvog podruja ili bi bili odvoeni u ropstvo ili bi postali
peregrini dediticii, a njihovo zemljite ager publicus (nazvano ager stipendiarius, jer vlasnici
zemljita nisu bili protjerani sa tog zemljita, ve su ga i dalje obraivali, ali su plaali zemljini
porez tj. stipendium)
7
- u ustavnopravnom pogledu nije dolo do velikih promjena, ali u socijalnom i gospodarskom ivotu
dolo je do znatnih promjena
- velika osvajanja dovela su do velikog priliva bogatstva u Rim (to u obliku ratnog plijena, to u
raznim oblicima nameta i poreza, pa i direktnog pljakanja zauzetih podruja) to je pogodovalo
razvoju trgovine, novarstva, pekulacija i sl.
- u Rimu je znatno povean broj stanovnika te je upravo Rim, tj. centar postao centar trgovine,
novarstva i sl.
- seljatvo je zbog dugotrajnog izbivanja sa svojih imanja padalo u dugove i iz dana u dan
propadalo, a njihovo je zemljite ulazilo u posjede bogatih pa su se oni masovno selili u centar
Rima i ivjeli od milosti uglednih bogataa i drave
- bogati Rimljani, koji su zapravo prigrabljivali zemljita osiromaenih seljaka, prigrabljivali su i dio
javnog zemljita (ager publicus) i tako stvarali velika imanja LATIFUNDIJE koja su obraivali
robovi
- struktura rimskog druta se izmjenila i izgledala ovako:
1. BOGATAKI GORNJI SLOJ
a) NOBILITAS sastavljen od starih patricijskih porodica i obogaenog dijela plebejaca,
uglavnom onih koji su vrili neku viu magistraturu; s vremenom su te funkcije u nekim
obiteljima postajale nasljedne, a kako su magistrati nakon isteka godine dana dolazili u
senat, nastao je senatorski stale; tradicionalno vezani uz poljoprivredu
b) ORDO EQUESTER vitezovi (po tome to su zbog imovinskog cenzusa sluili u vojsci
kao konjanici); stale sastavljen od trgovaca, bankara, zakupnika poreza i carina,
poduzetnika i bogatih pojedinaca iz municipija (gradova u Italiji, pa i izvan nje sa
odreenim stupnjem autonomije); stale orijentiran na pokretnu imovinu, karakteristiku
bogatstva u razvijenijoj sredini
2. SIROMANI PLEBS seljaci koji zbog injenice da nemaju na koji nain osigurati svoju
egzistenciju odlaze masovno u Rim i ive od milosti bogataa kojima zapravo prodaju svoj
glas, pa veoma esto dolaze i pod utjecaj razliitih demagoga; takvo stanje pogodovalo
stvaranju politike stranke nazvane populares (puka, narodna stranka)
3. ROBOVI
- u gornjem bogatakom sloju nije postojala sloga izmeu NOBILITAS i ORDO EQUESTER, pa
se razvila dugotrajna borba pri emu je dolo do otrih klasnih sukoba i zahtjeva za reformom koji
su se u veoj mjeri pojavili nakon treeg punskog rata 146. godine pr.Kr. kada su braa Tiberije i
Gaj Grakho pokuali reformama poboljati poloaj donjih drutvenih slojeva zbog ega su bili
ubijeni i na taj nain sprijeeni
- no, ipak se i nakon njih borba nastavlja uzdizanjem pojedinih istaknutih vojskovoa, a prvi od njih
bio je Gaj Marije koji je oslanjajui se na populare sukobio se sa optimatima
- tome je pridonijela i reforma rimske vojske koju je proveo sam Gaj Marije posljednjih godina 2. st.
pr.Kr. (od tada nije vailo naelo ope vojne obveze, ve se od tada u rimsku vojsku primaju
dobrovoljci, obino dio rimskog plebsa, koji je u vojnoj karijeri vidio jedini izlaz tj. jedino rijeenje
svoje egzistencije i sudbine - na kraju vojske dobio pristojnu otpremninu, a kasnije i dio zemljita
iz fonda agri publicus)
- s druge pak strane dolazi do snanog otpora tj. reakcije optimata pod Sulom, ime je otvoren put
daljnjim socijalnim sukobima u koje su bili umjeani i robovi, jer je to razdoblje poznatog
Spartakovog ustanka pa je itava situacija pridonijela ruenju republike i stvaranju monarhije u
poetku prikrivene principatom
RAZDOBLJE PRINCIPATA
(27. godine pr.Kr.-284. godine po.Kr.)
- razdoblje principata zapoinje u vrijeme kada je August prividno uspostavio stari republikanski
poredak 27. godine pr.Kr. i traje do smrti Aleksandra Severa 235. godine po.Kr. tj. do dolaska na
vlast Dioklecijana 284. godine po.Kr.
8
- razliito raunanje trajanja ovog razdoblja moe se protumaiti injenicom da je nakon smrti
Aleksandra Severa nastupilo pedesetogodinje razdoblje vojne anarhije, koju karakteriziraju
dravni udari, uzurpacije i ope moralno propadanje rimskog drutva, pa se obino kao godina
zavretka klasinog prava uzima 235. godina po.Kr., jer je tada prestao gotovo u cijelini stvaralaki
zamah u obradi i razvijanju rimskog prava, a kao godina zavretka principata 284. godina po.Kr.
kada je na vlast doao Dioklecijan te formalno i pravno izmjenio oblik dravnog ureenja
- na snazi je i dalje bio stari republikanski poredak, sa svojim magistraturama, senatom, skuptinama
i sl., no, on je na snazi bio samo na izgled, jer je tokom vremena sva vlast prelazila u ruke
PRINCEPSA, koji je postao odluujui faktor, dok su republikanske ustanove ostale vie-manje
kao vanjski dekor bez stvarnog sadraja (npr. konzulat, iako je tada uivao veliki ugled, sluio je
praktiki samo radi priznanja ljudima odanima princepsu vrilo se datiranje i sl.; npr. pretura,
koja je bila najvanija za pravosue i razvitak rimskog prava, poela je preuzimati brigu o
organiziranju javnih igara; npr. umjesto prokonzula i propretora, koji su nakon zavretka svojeg
konzulskog odnosno pretorskog mandata u Rimu odlazili za upravitelje provincija, njihovu su
dunost poeli preuzimati LEGATI AUGUSTI, kao osobni vladarevi predstavnici; npr. za
obavljanje dravnih inovnikih funkcija ne biraju se funkcioneri, ve obavljanje dravnih poslova
preuzima carev inovniki aparat itd.)
- najznaajniju ulogu u to vrijeme dobiva tzv. PRAEFECTUS PRAETORIO, najblii carev
pomonik
- dravna blagajna, nazvana AERARIUM POPULI ROMANI, kojom je upravljao senat, sve vie
nestaje, a njenu ulogu preuzima careva osobna blagajna, nazvana FISCUS
- senat: postojao i u ovom razdoblju, tovie prividno se i poveao njegov ugled, jer su npr. senatska
miljenja (SENATUS CONSULTA), koja su ranije imala samo savjetodavni karakter, postala
obvezna; postao posluno orue u rukama princepsa (i samo ime princeps vezano je uz senat u
rimskom senatu postojao prvak Senata (PRINCEPS SENATUS), ovjek koji je u raspravama
imao pravo uzeti rije)
- PRINCEPS uza sva ostala ovlatenja, imao je pravo donositi sve odluke o vojnim pitanjima,
vanjskoj politici, jer je senat imao samo ulogu podravanja careve volje
- vanu ulogu imala je i careva osobna garda (PRETORIJANCI), koji su s vremenom poeli
zloupotrebljavati svoj poloaj ruei jedne i dovodei druge careve na elo drave, a zapovijednik
te garde (PRAEFECTUS PRAETORIO) bio je na poloaju kojeg danas moemo usporediti sa
predsjednikom vlade tj. premijerom
- dolazi do velikih socijalnih promjena, pa s vremenom nestaje stare aristokracaije tj. senatorskog
sloja rimskog drutva
- struktura rimskog drutva izgledala je ovako:
1. BOGATAKI SLOJ
a) VITEZOVI i DRAVNA BIROKRACIJA predstavnici novarsko-trgovakih slojeva;
vrsto vezani za novi politiki poredak; njihovom napretku pomogle su povoljne prilike nakon
graanskih ratova i koristi to su ih vukli iz svojeg poloaja dravnih slubenika i carevih
pouzdanika u doba Julijevaca-Klaudijevaca, a pogotovo u vrijeme vladavine Antonina; u krug
pripadnika ovog sloja spadaju i obogaeni pojedinci iz niih slojeva kao npr. osloboenici te
posebno njihovo potomstvo
b) ITALSKA te PROVINCIJALNA (MUNICIPALNA) ARISTOKRACIJA slojevi koji su
uglavnom dobro prihvatili principat i u znatnoj mjeri bili oslonac nove vlasti; vlast im se za to i
oduivala povjeravajui im dravne funkcije te omoguavajui im da postiu ast i ugled; jedan
od naina proirivanja utjecaja i ugleda princepsa bilo je dodjeljivanje prava rimskog
graanstva uglednim predstavnicima municipalnih gornjih slojeva, a zatim i cijelim
municipijima, ega je konaan rezultat Constitutio Antoniniana de Civitate iz 212. godine
po.Kr. kojom je rimsko graanstvo priznato praktiki svim slobodnim stanovnicima carstva
jaanje municipija s vremenom slabi Italiju, pa ona s vremenom postaje samo jedna od brojnih
provincija
9
2. SIROMANI PLEBS sloj centriran u Rimu, gdje je ranije ivio od milosti uglednih
pojedinaca, a od poetka principata od dareljivosti cara, podjele ita te igara i zabava; broj
stanovnika u Rimu, koji s vremenom sve vie gubi elemente glavnog grada (zbog stalne odsutnosti
careva, ve spomenutih priznanja prava municipijima, i sl.), znaajno opada i to ponajvie zbog
vojske, rimskih graana
3. ROBOVI uloga im se mijenja; smanjuje se priliv robova, njihova privredna uloga slabi pa
dolazi do velikih oslobaanja (MANUMISIJA), to je August pokuao ograniiti raznim
zabranama; javljaju se i zakonodavne mjere kojima se ograniavaju zloupotrebe gospodara nad
robovima; tako se zbog oslobaanja robova, koji su bili osnova u radu u poljoprivredi, prelazi sa
direktne obrade velikih imanja na sistem zakupa, pri emu se kao zakupac pojavljuju napoliari,
siromani seljaci, a esto i osloboeni robovi (koloni), koji dosta teko uspijevaju podmiriti svoje
obveze prema vlasniku (jo jedan dokaz opadanja Italije);
- razlikovanje bogatakog sloja te siromanog plebsa dobiva u ovom razdoblju i svoje pravno
priznanje, pa se u propisima sve ee susree podjela na:
a) gornje slojeve HONESTIORES (pravno privilegirani)
b) donji slojevi HUMILIORES (pravno zapostavljeni)
- dolazi i do pojave kranstva, koje je znatno utjecalo na sudbinu rimskog drutva
- Augustova vladavina predstavlja kraj krvavim graanskim ratovima koji su razdirali rimsko
drutvo potkraj republike te znai ogranienje osvajakih ratova, jer je rimska drava u to vrijeme
dosegla svoju najveu veliinu u relativno prirodnim granicama (Atlantski ocean, Rajna, Dunav,
Crno more, Kavkaz, Eufrat, Tigris, Crveno more, Sudan, te afrika pustinja)
- to je sve dovelo do rimskog mira (PAX ROMANA), koji nije bitnije naruen u gotovo dvije
stotine godina
RAZDOBLJE DOMINATA
(284. godine po.Kr.-527. godine po.Kr.)
- nakon nasilne smrti Aleksandra Severa 235. godine po.Kr. zapoelo je pedesetogodinje razdoblje
vojne anarhije, koja je rimsko carstvo dovela na sam rub propasti
- osnovne karakteristike toga vremena su bile stalne smjene careva i uzurpatora
- premda je u tom razdoblju bilo i nekoliko istaknutih careva, koji su pokuali izvriti neke reforme i
obnoviti autoritet rimske carske vlasti (Gordijan III, Aurelijan, Prob, Klaudije Gotski i dr.), trajniji
se rezultati nisu mogli postii
- stanje se promijenilo tek 284. godine po.Kr. dolaskom na vlast cara Dioklecijana (284.-305.
godine po.Kr), za kojeg su najkarakteristinije (uz uspjeno istjeravanje barbarskih plemena koja
su prodirala na podruje carstva i uspostavljanje koliko-toliko podnoljivog stanja na granicama)
brojne reforme koje su postepeno sasvim izmijenile organizaciju vlasti i uprave u dravi, a u
velikoj mjeri i socijalne, odnosno gospodarske odnose
- jedna od najvanijih reformi je ureivanje naina nasljeivanja carske vlasti izgraivao je tu
reformu postepeno, a ona se sastojala u tome da su carstvom trebala upravljati dva imperatora
(jedan istonim, jedan zapadnim dijelom carstva); i jednog i drugog nazivao je AUGUSTUS, a
svaki od njih trebao je izabrati jednog pomonika koji se nazivao CAESAR; nakon nekog vremena
augusti bi se povlaili sa svog poloaja i ustupali mjesto cezarima, koji bi nakon toga birali sebi
nove pomonike (nove cezare) itd.; kako su po toj zamisli zapravo vladala etvorica (ali je uvijek
bio jedan od augusta tj. SENIOR AUGUSTUS prvi po svojem ugledu Dioklecijan prema svom
suvladaru Maksimilijanu), itav je sistem nazvan TETRARHIJA; no ta se shema koju je
Dioklecijan proveo u praksi nije pokazala uspjenom, jer su ve nakon njegova povlaenja 305.
godine po.Kr. legije u Galiji odbile njegov nain nasljeivanja te su nakon smrti cara Konstancija
Hlora postavile za vladara njegova sina Konstantina i tako vratili vladavinu pojedinca
10
- Dioklecijan je izmjenio i poloaj cara car vie nije bio samo princeps (prvi graanin), ve je
postao neogranien, apsolutan, gospodar (DOMINUS), kako po svom izgledu tako i po ponaanju,
sve to je imalo veze sa carevom osobom proglaeno je svetim (SACRUM)
- u vezi sa time i poloaj pojedinca u dravi se bitno promijenio umjesto graaninom, pojedinac
je postao podanikom cara, neograniena gospodara ivota i smrti (DOMINUS AC DEUS), pa mu
je upravo po tome itav poredak nazvan DOMINATOM
- u doba dominata dolo je i do podijele carstva: ISTONI dio carstva i ZAPADNI dio carstva
(razlog: ogromna veliina carstva); Konstantin je opet kasnije ujedinio carstvo, ali se pak
definitivna podjela izvrila nakon smrti cara Teodozija Velikog (395. godine po.Kr.)
- upravu carstvom vodio je car uz pomo velikog broja inovnika; iako je izvreno i odvajanje
civilnih funkcija od vojnih, i civilni slubenici bili su organizirani vojniki (ak je i njihova
funkcija nazivana MILITIA tj. MILITIA ARMATA); bili su plaeni u novcu, ali je zbog porasta
inflacije kasnije veoma esta bila isplata u naturalnim davanjima; vie inovnike postavljao je sam
car dekretom koji je sam potpisivao, najee na godinu dana, a nii su ostajali u slubi trajno;
vojniki karakter ove organizacije oituje se i u injenici da su vii inovnici bili podjeljeni u tri
grupacije:
o ILLUSTRES (presvijetli)
o SPECTABILES (ugledni, preuzvieni)
o CLARISSIMI (preslavni)
- uprava je bila centralizirana, to se odraavalo u ogromnoj koncentraciji vlasti na carevu dvoru,
odakle su potjecale sve bitne odluke, naredbe, postavljanja, presude o vanijim pitanjima i sl.
- vrhovni dvorski i ujedno dravni slubenik bio je MAGISTER OFFICIORUM, prvi carev
pouzdanik, kojem su bili podreeni svi carevi uredi (OFFICITA); ujedno je bio i zapovijednik
careve garde, nadzirao je rad dvorskih slubenika, te upravljao ceremonijalom; nadzirao je
cjelokupni dravni upravni aparat i javnu potu (CURSUS PUBLICUS), koristei se za tu svrhu
tajnom policijom (AGENTES IN REBUS)
- svojevrstan ministar pravosua bio je QUESTOR SACRI PALATII (pripremao nacrte carskih
konstitucija opeg znaenja, a i drugih akata)
- funkcionar koji odgovara suvremenom ministru financija bio je COMES SACRARUM
LARGITIONUM (upravljao dravnom blagajnom)
- COMES RERUM PRIVATARUM upravljao carskim krunskim dobrima
- carevom privatnom imovinom upravljao je COMES SACRI PATRIMONII
- svi oni zajedno ulaze u sastav careva savjeta (SACRUM CONSISTORIUM)
- odluke o postavljanju pojedinih slubenika pripremao je upravitelj ureda u kojem se vodio popis
svih viih graanskih i vojnih funkcija i personala koji ih je obavljao tj. PRIMICERIUS
NOTARIORUM
- to se tie niih organa uprave, valja napomenuti da je drava bila podijeljena na etiri prefekture:
1. ORIJENT
2. ILIRIK
3. ITALIJA s AFRIKOM
4. OBJE GALIJE
- na elu svake prefekture su bili PRAEFECTI PRAETORIO
- prefekture su se dijelile na DIJACEZE (u poetku 12, kasnije 15), kojima su upravljali VICARII
(po rangu spectabiles)
- osnovne upravne jedinice bile su PROVINCIJE (101, a kasnije 120), na ijem elu su stajali
CARSKI NAMJESNICI (RECTOR ili PRAESES po rangu clarissimus)
- pojedini gradovi i naselja gradskog tipa bili su neposredno podreeni provincijskom namjesniku; ti
gradovi (CIVITATES, MUNICIPIA) zadrali su i dalje svoje stare organe (curia, duoviri), ali im
od autonomije nije ostalo nita jer su u svemu zavisili od namjesnika; gradsko vijee (curia) samo
je odgovaralo dravi za porez koji je trebalo prikupiti, a jamili su svojom imovinom; 364. godine
po.Kr. uvedena je jedna nova funkcija (DEFENSOR CIVITATIS), sa zadatkom da brani i zastupa
u sporovima nie slojeve (humiliores) od presizanja bogataa i veleposjednika (honestiores)
11
- glavni gradovi (Rim i Konstantinopol) imali su poseban poloaj, jer su bili izuzeti iz sastava
provincija i tim se gradovima upravljalo kao samostalnim jedinicama; na elu im je bio
PRAEFECTUS URBI, a i jedna i druga prijestolnica imale su svoj senat koji je bio sveden na
ulogu gradskog vijea (kurije), dakle, nije imao stvarni utjecaj
- na podruju poreza izvrena je temeljita promjena uveden je jedinstven tip zemljinog poreza
tako da je odreeni obradivi dio zemljita doveden u vezu sa osobama sposobnim za rad i da je na
tako utvrenu jedinicu odreivan isti iznos poreza (CAPITATIO-IUGATIO); gradsko
stanovnitvo je plaalo porez po glavi tzv. TRIBUTUM CAPITIS; senatori su plaali poseban
porez isto kao i trgovci, a radi poveanja fiskalnih prihoda, povean je i porez na uvoznu robu
- provedena je i vojna reforma koja je zahvatila i sistem regrutiranja i organizaciju vojske
(prikupljanje vojnika bilo je u vezi sa porezom pa je svaki zemljoposjednik, zavisno o veliini
imanja, morao u odreenim vremenskim razmacima davati izvjestan broj regruta; no, ovo se u
praksi nije pokazalo kao najbolje, pa je kasnije drava sama uzimala i birala regrute uz novanu
naknadu njima samima; to se tie organizacije vojske tu je postojala tzv. seoska milicija tj.
graniari, a pored njih postojala je i druga grupa koja je bila rasporeena na strateki povoljnim
tokama unutar carstva)
- provedena je i monetarna reforma uveden je zlatan novac (AUREUS od 4,55 g) koji je nestajao
iz opticaja, a bakreni i srebrni novac gubio je na vrijednosti pa se poelo uvelike plaati u
naturalnim davanjima to je ugrozilo monetarnu politiku pa je Dioklecijan maksimirao cijene to je
ostalo bez rezultata
- dolazi i do velikih promjena u socijalnoj strukturi drutva pa se javlja sve vea razlika izmeu:
1. GORNJIH SLOJEVA (HONESTIORES povlateni)
2. DONJIH SLOJEVA (HUMILIORES zapostavljeni)
- klasna se borba zaotrila prvenstveno zbog toga to poziv i zanimanje postaje nasljedivo
- u gornjem sloju nastaje jedno novo plemstvo time to je car najistaknutijim slubenicima
dodjeljivao zvanje PATRICIUS, bez obzira to ono samo po sebi nije nasljedivo
- senatorsko se zvanje nasljeivalo; broj senatora jako se poveao, a najvei broj senatora ivio je u
provinciji, na svojim imanjima, u vilama i sl. gdje su ak imali i vlastite grupe vojnika koje su ih
uvale u najtea vremena emu su se ak i carevi suprotstavili, ali mo i snaga tih pretea
srednjevjekovnih feaudalaca bila je sve vea te je nii sloj bivao sve potlaeniji
- stari viteki stale pak pomalo nestaje
- poseban poloaj imali su lanovi gradskih vijea (CURIALES ili DECURIONES), koji su dravi
odgovarali za porez na svome podruju uivali su izvjesne povlastice (u pogledu kaznene
odgovornosti), ali im je odgovornost za porez nametala toliko ogranienja da se nisu u tom pogledu
previe razlikovali od ostalih masa
- u nie drutvene slojeve od gradskog stanovnitva ulazili su pripadnici pojedinih obrtnikih
udruenja, a lanstvo im je u tim asocijacijama postalo nasljednim putem; to su bili ponajvie
trgovci, pekari, mesari, brodari, kovai, zidari, opskrbljivai drvom i sl.
- najnii drutveni sloj slobodnog stanovnitva sastojao se od sitnih zakupaca zemljita koji su se
pretvorili u kolone (COLONUS) premda su bili pravno slobodni, raznim carskim zabranama
postali su poluslobodni, negdje na sredini izmeu slobodnog ovjeka i roba (nisu smjeli naputati
zemlju koju obrauju, nisu smjeli prijei u neko drugo zanimanje, ogranieno im je bilo sklapanje
braka osim sa osobom koja radi isti posao i sl.) pretea srednjovjekovnog kmeta
- robovi vie nisu osnovna radna snaga pa su sve ea neformalna oslobaanja robova, a na kraju su
ogranienja formalno i ukinuta od strane Justinijana
- bitna je i da je u ovo vrijeme dolo do pobjede kranstva tj. kranske crkve pa je 313. godine
po.Kr. donesen poznati MILANSKI EDIKT cara Konstantina, kojim se kranstvu priznala
sloboda djelovanja, a ve 353. godine po.Kr. kranstvo postaje dravna vjera
RAZDOBLJE JUSTINIJANA
12
(527. godine po.Kr.-565. godine po.Kr.)
- ovo razdoblje je razdoblje vladavine cara Justinijana koji je stupio na vlast 527. godine po.Kr te
ostao carem sve do 565. godine po.Kr., a njegova je kodifikacija, koju je proveo, dugo (ak puna
dva stoljea) vaila i u razdoblju koje je nasljedilo, razdoblju Bizanta
- djelovanje pravnih kola, posebno pravne kole u Beyrutu, te druge, kasnije osnovane kole, u
Konstantinopolu, pridonijelo je oivljavanju interesa za rimsko pravo, napose klasinu
jurisprudenciju
- time su dijelom stvoreni uvjeti za zamaniju i potpuniju kodifikaciju od one koja je, uglavnom
parcijalno, provoena u prethodnom periodu
- u to je vrijeme u Rimu trajao relativan mir i sreene dravne financije jo za vrijeme Justinijanova
prethodnika Anastazija (491.-518. godine po.Kr.) te Justina (518.-527. godine po.Kr.)
- Justinijanov cilj je bilo uspostavljanje i vraanje nekadanje veliine i cijelovitosti rimskog carstva
- uspio je ponovno postii jedinstvo carstva (osvojivi Afriku, Italiju, Ilirik i Hispaniju), uveo je red
u Crkvu te je konano izvrio kodifikaciju rimskog prava
- u svojem kodifikatorskom nastojanju Justinijan je htio skupiti i carske konstitucije
(CONSTITUTIONES PRINCIPUM) i pravniko pravo kako bi moglo posluiti i praktinim
potrebama i poslovima nastave u tom, je pogledu napose uspio te je tim svojim dijelom uspio
ouvati najvaniji dio rimske pravne misli kasnijim generacijama, no o samoj kodifikaciji treba
neto vie rei u razmatranju izvora rimskoga prava
13
PREGLED PRAVNIH RAZDOBLJA RIMSKOG PRAVA
Izvori prava od 650. godine pr.Kr. do 565. godine po.Kr.
- kao primjer za razlikovanje materijalnih od formalnih izvora prava moe posluiti jedno knjievno
djelo knjievnika Frontiusa koji je bio upravitelj vodovoda te je izdao djelo ''DE
AQUAEDUUCTIS URBIS ROMAE'' u kojem je, nakon opisa funkcioniranja vodovoda, njegove
uloge i problema koji se u vezi sa njime pojavljuju, na kraju dodao doslovan tekst zakona ''LEX
QUINCTIA DE AQUAEDUCTIS'' i senatskog miljenja (SENATUS CONSULTA) pa:
samo njegovo djelo predstavlja formalni izvor prava, a
sadraj spomenutog zakona i senatska miljenja predstavljaju materijalni izvor prava
14
RAZDOBLJE STAROG CIVILNOG PRAVA
(650. godine pr.Kr.-207. godine pr.Kr.)
razdoblje starog civilnog prava obuhvaa razdoblje kraljevstva, razdoblje rane republike te ak 57
godina razdoblja kasne republike
jedini izvor prava OBIAJI (consuetudo, mores)
pravo nije odvojeno od religioznih naela FAS to se vidi i u injenici da su prvi uvari prava koji
su ga ujedno i tumaili bili PONTIFICES (sveenici)
LEGES REGAE (kraljevski zakoni) pojavljuju se krajem razdoblja kraljevstva, a sabrao ih je
i uredio Sextus Papirius, pa su po njemu nazvana i IUS PAPIRIANUM tim se zakonima prvi
puta uje u razdoblju principata, pa se pretpostavlja da je zbirka tada i nastala, a postoje i shvaanja
da je to nekakva legenda ili kasniji falsifikat, no, sve u svemu ova zbirka sadri neka pravila koja
su preuzeta iz obiajnog prava doba kraljevstva
najvaniji pravni spomenik, ujedno i prvi povijesno potvreni izvor prava ovog razdoblja koji je
nastao u razdoblju od 451. godine pr.Kr. do 449. godine pr.Kr.
to je prva i jedina kodifikacija prava koju su proveli Rimljani (CIC izvrena u Bizantu)
donoenje vezano uz stalne sukobe patricija i plebejaca, koji su u doba rane republike bili
izjednaeni u tome to su i plebejci dobili rimsko graansko pravo, pa su patriciji stalno donosili
odluke po zakonima koji su bili samo njima poznati i koje su uvali u strogoj tajnosti
to je dovelo do revolta plebejaca, pa su u konanici patriciji izabrali komisiju od 10 ljudi nazvanu
DECEMVIRI sa zadatkom da popiu zakone
tako su decemviri 451. godine pr.Kr. donijeli 10 ploa zakona, 450. godine pr.Kr. jo 2 ploe, a
449. godine pr.Kr. Zakonik 12 ploa je bio potpun i kao takav najvaniji izvor starog civilnog
prava
tekst zakon nije sauvan neposredno, nego je kasnije veoma dobro rekonstruiran
rimski pisac Livije smatrao je Zakonik 12 ploa najpotpunijom kodifikacijom cjelokupnog javnog i
privatnog prava (FONS OMNIS PUBLICI PRIVATIQUE IURIS), no daleko od toga da je to
najpotpunija kodifikacija
zakonik se bavi pitanjima postupka (posebno postupovnim pravom), deliktima, zemljinim
odnosima (npr. dosjelost), nasljeivanjem i tutorstvom
karakteristika: predstavlja kodifikaciju obiajnog prava
sadri malo odredaba o veoma vanoj instituciji PATRIA POTESTAS to se tumai injenicom da
decemviri nisu u zakonik unosili ono to nije bilo sporno
zakonik sadri najvie propisa o civilnom postupku (gotovo ), jer je upravo to bio povod
zahtjevima plebejaca za popisivanjem prava
primitivna shvaanja zakonik sadri talionsko naelo i veoma teak poloaj dunika
napredna obiljeja autonomnost stranaka:
a) pravo stranaka da govore to hoe uz uvjet da ne povrijede javni poredak
b) sloboda oporuivanja u sluaju smrti
c) mogunost zamjene taliona nagodbom
strani utjecaji:
1.) Etruani ne zna se tono koliki utjecaj, jer etruansko pismo nije deifrirano
2.) Grci prema Liviju, neposredno prije sastavljanja zakonika, decemviri otputovali u Grku
(Atenu) kako bi se upoznali sa Solonovim i drugim zakonima, no vjerojatniji je utjecaj sa juga
Italije (Magna Graecia) zbog geografske blizine
zakonik se odlikuje apstraktnim izraavanjem, koncioznou i lapidarnou
formalno nikada nije ukinut, a predstavlja temelj na kojem je izgraen rimski pravni poredak
15
doneseni jo neki zakoni:
a) Lex Aquilia o naknadi tete
b) Lex Poetelia Papiria de Nexis o ublaavanju poloaja dunika
c) Lex Plaetoria o poslovima minoresa
PRAETOR (pretor)
rimski pravosudni magistrat,
nije zakonodavac (premda je mogao pravima oduzeti pravnu zatitu ako je smatrao da su nepotena),
nije mogao stvarati potpuno novo pravo, ali putem svoje sudske prakse stvarao IUS HONORARIUM
(pretorsko ili honorarno pravo), interveniranjem u postavke civilnopravnog sustava mijenjajui
ga i nadopunjavajui prema naelu pravinosti (AEQUITAS);
16
nije sudac, nije mogao neposredno odluivati u sporovima; primao je tube, utvrivao stranke i
predmet spora, imenovao suca te u krajnjoj instanciji donosio tzv. FORMULE koje su
predstavljale program rada sucima
funkcija pretora je u biti bila utvrditi da li su u pojedinim sluajevima ispunjene osnovne pretpostavke
za voenje spora
pretor je mogao:
tubu dopustiti (doputao tube koje su bile u skladu sa pravom) tj. ACTIONEM DARE i tada
imenovati suca koji je nastavljao proces i donosio presudu ili
tubu odbiti (odbijao je tube koje nisu bile u skladu sa pravom) tj. ACTIONEM
DENEGARE i tada je stranka gubila pravnu zatitu
pretor je mogao u formulare umetnuti i prigovor tuenog tj. EXCEPTIO, a mogao je dopustiti i
promjenu civilnog prava putem fikcije tj. putem tzv. FORMULAE FICTICIAE
odluke koje je pretor donosio temeljile su se na IMPERIUM (pravo zapovjedanja), ali i na
IURISDICTIO (pravu sudovanja), sve u skladu sa naelom pravinosti (AEQUITAS)
pretori su djelovali i na drugi nain i to tako da kada bi stupali na dunost magistrata, da bi
upoznali graane sa programom svoje djelatnosti, sastavljali bi redovito tzv. EDIKTE
(MAGISTRATUUM EDICTA) u kojima bi nabrajali, redovito kazuistiki, sluajeve kojima e
dati pravnu zatitu
novi pretor nije morao preuzeti edikt svoga prethodnika, ali je mogao, pa je postojala praksa da se
prenosi samo onaj dio koji se u praksi pokazao dobrim taj preneseni dio nazivao se EDICTUM
TRALATICIUM i on se razlikovao od dijela koji je nastao inovacijom samog pretora
od 67. godine pr.Kr. pretori su bili obvezni drati se svojih edikata, dok su do tada mogli od njih
odstupati
IUS HONORARIUM skup pravnih normi koje su stvorili pretori (nadopuna starom civilnom
pravu)
s vremenom se stvara sustav dvostrukih institucija:
1.) ustanove starog civilnog prava
2.) nova pravila pretorskog prava
PRAVNICI:
osim aktivnost pretora, znaajna je i aktivnost pravnika
u razdoblju starog civilnog prava dolazi do sekularizacije prava, pa sveenici gube svoj znaaj, a
umjesto njih se pojavljuju nesveeniki struni pravnici koji preuzimaju ulogu pomagaa:
a) KAUTELARNA JURISPRUDENCIJA pomau strankama pri sklapanju ugovora i sastavljanju
tubi
b) CONSILIUM pomau pretorima u vezi s njihovom funkcijom pri suenju
c) DISPUTATIO FORI - pomau uenicima, pouavanjem, najee u raspravama sa drugim
pravnicima
aktivnost pravnika:
o RESPONDERE - daju pravna miljenja i odgovore
o CAVERE sastavljaju obrasce
o AGERE predstavljaju i stranku u sporu (taj se posao smatrao manje vanim pa se
preputao govornicima tj. ORATORES)
miljenja pravnika tj. RESPONSA PRUDENTIUM nisu bila obvezna za suca, ali ukoliko bi
vei broj pravnika dao isto miljenje sudac bi ga prihvaao, ime se stvara novi izvor prava, veoma
bitan za kasniji razvoj privatnog prava
razvija se i literalna djelatnost pravnika:
a) nastaju zbirke odgovora RESPONSA
b) zbirke obrazaca (poslovnih i procesualnih)
17
prvo pravo poznato dijelo privatnog prava TRIPERTITIA, koju je objavio Sextus Catus, a
prema njemu je nazvana i IUS AELIANUM; sastoji se od 3 dijela:
1.) tekst Zakonika 12 ploa
2.) tumaenje (INTERPRETATIO) teksta Zakonika 12 ploa
3.) procesne formule (LEGIS ACTIONES)
kasnije se poinju javljati i djela koja sadre kratka i konciozna pravna pravila- REGULAE IURIS
u 2. st. pr.Kr. pojavljuju se i znaajni pravnici:
a) Brutus
b) Manilius
c) Quintus Mucius Scaevola izdao sistematsko djelo o privatnom pravu LIBRI IURIS
CIVILIS u 18 knjiga (utjecaj grke filozofije)
d) Alfenus Varus prvi napisao djelo DIGESTA u 40 knjiga (sadravalo response starijih
pravnika)
razdoblje klasinog prava obuhvaa razdoblje od 27. godine pr.Kr. pa do nasilne smrti cara
Aleksandra Severa tj. obuhvaa razdoblje principata, nakon ega je uslijedilo pedesetogodinje
stanje vojne anarhije, stalnih dravnih udara i ruenja careva i uzurpatora, to je u velikoj mjeri
utjecalo na razvoj rimskog prava te je upravo taj razvoj potpuno stao i ponovno se pokrenuo tek
poetkom razdoblja postklasinog prava tj. dolaskom na vlast cara Dioklecijana 284. godine po.Kr.
rimsko pravo doivjelo je velike promjene i doseglo svoj najvii stupanj razvoja tj. najvii domet u
svom razvoju
izvori prava se ne mijenjaju, ali se mijenja njihova uloga i znaenje
OBIAJNO PRAVO (consuetudo, mores) se primjenjuje i smatra naelno vanim, ali mu
znaenje opada jer se pojavljuju pisani izvori prava (obiajno pravo je nepisano pravo IUS
NON SCRIPTUM ili IUS EX NON SCRIPTO, za razliku od pisanog prava IUS SCRIPTUM
ili IUS EX SCRIPTO)
ZAKONI (leges) kao izvori prava pomalo nestaju, jer je sva vlast u rukama PRINCEPSA
(vladara, prvog graanina), pa se djelatnost narodnih skuptina ugasila, a time i njihova
zakonodavna funkcija
SENATUS CONSULTA (senatska miljenja) dobivaju na znaenju, jer dobivaju karakter
obvezanog izvora prava i to zbog Augustovih nastojanja da senatorski stale vee za novi reim, a
car je svoju legislativnu politiku provodio preko senata gdje ima svoje pristalice, no ipak je to
samo privid (sva vlast je u rukama princepsa)
od 2 st. po.Kr. senatska miljenja mijenjaju naziv u ORATIONES, a senat u ORATIO (prema
prijedlogu jednog od niih magistrata; car odrao govor u senatu tj. oratio kojim je senatu
predloio promjenu to je senat bez ikakve rasprave prihvatio)
MAGISTRATUUM EDICTA (magistratski, pretorski edikti), kao i edikti ostalih magistrata
gube na znaenju, jer pretor gubi ulogi pravosudnog magistrata (sada u rukama cara), pa daljnje
donoenje edikata predstavlja problem problem rijeen Hadrijanovim nalogom prema kojem je
Iulianus pripremio konaan oblik edikta EDICTUM PERPETUUM (vjeni edikt) koji je kao
takav prihvaen od strane senata 130. godine po.Kr. te je plodna djelatnost pretora prestala
pojavljuje se novi izvora prava koji se naziva CONSTITUTIONES PRINCIPIUM (carske
konstitucije) koje ve krajem 2. st. po.Kr. imaju snagu zakona pa se poinju i nazivati LEX,
LEGES
koncentracija vlasti u rukama cara, koja raste, gura sve ostale izvore u drugi plan
neki pisci navodili su da je sam rimski narod svojom odlukom LEX DE IMPERIO prenio na cara
neke svoje ovlasti, no to je ipak malo apsurdno, jer su si carevi sami prigrabljivali svu vlast
18
car je svoja zakonodavna ovlatenja provodio dijelom preko senata, a dijelom donoenjem carskih
konstitucija koje su izdavane u 4 oblika:
1.) EDICTA opeobvezni propisi koji su vrijedili i za graane i za magistrate, sadrajno su
najblii zakonima ili magistratskim ediktima (najpoznatiji: Constitutio Antoniana iz 212. godine
po.Kr.)
2.) DECRETA odluke donijete pred carskim sudovima, odgovarale sudskim presudama
3.) RESCRIPTA carevi odgovori koje je upuivao pojedincima u 2 oblika:
a) epistula posebna isprava kojom car odgovara inovnicima i javnim korporacijama
b) subscripto kratki odgovori upueni pravnicima
4.) MANDATA posebni oblik carskih konstitucija koji nije bio namjenjen strankama, ve
dravnim organima i slubenicima, sadravale uputstva prema kojima su dravni organi i slubenici
morali djelovati
najvaniji izvor prava bila su RESPONSA PRUDENTIUM (miljenja pravnika)
na razvoj prava i pravne nauke su utjecali uvjeti uvoenja novog dravnog poretka, ali i period
mira pax Romana koji povoljno utjee na duhovno stvaralatvo, a tome su doprinijeli i carevi, jer
su pomagali pravnicima potiui ih i raznim priznanjima i visokim funkcijama
August je pojedinim pravnicima odobrio da njihova miljenja imaju poseban ugled, ona kao takva
nisu imala snagu pravnog propisa, ali su za suce bila obvezna zbog autoriteta koji je iza njih stajao
starinski oblik pomaganja strankama (RESPONDERE, CAVERE, AGERE) postojao je i sada, ali
u malo izmjenjenom obliku August je pravnicima iz senatorskog stalea dao pravo odgovora
kao da je te odgovore davao sam car: IUS PUBLICE RESPONDENDI EX AUCTORITATE
PRINCIPS
ti su se odgovori davali strankama ili pravosudnim magistratima na njihovo traenje
od Hadrijana je sudac bio vezan suglasnim miljenjima pravnika, ranije nije time bio obvezan
literalna djelatnost pravnika proirila se i u ovom razdoblju dosegla najvii nivo u rimskoj pravnoj
povijesti, a pravnika se dijela mogu podijeliti u 4 skupine:
1.) KOMENTARI
u poetku su se odnosili u prvom redu na staro civilno pravo;
najznaajniji komentatori su bili Sabinus i Cassius koji nisu komentirali samo zakonske tekstove
starog civilnog prava (Zakonik 12 ploa), ve i ugledne starije pisce;
uz komentare postojali su i LIBRI AD EDICTUM u kojima su se obraivali pretorski edikti, a
meu najstarije komentatore spada Labeon (osniva Prokulovske kole) te NOTAE (biljeke,
napomene) koje su predstavljale komentare starijih pisaca tj. predstavljale su nova izdanja njihovih
djela
3.) MONOGRAFIJE
19
po opsegu skromnije, najee nazivane LIBRI SINGULARIS (pojedinane knjige),
najee obraivale procesno, fiskalno i vojno pravo
20
razdoblje postklasinog prava obuhvaa razdoblje dominata te traje do stupanja na prijestolje cara
Justinijana
ovo je period opadanja rimskog prava, ali na nekim podrujima pokazuje se stvaralaki napredak
period kodifikacija, popisivanja i sreivanja prava
car je jedini i iskljuivi zakonodavac, vrhovni sudac i upravlja, pa svi izvori prava ustupaju svoje
mjesto CONSTITUTIONES PRINCIPIUM (carskim konstitucijama), koje se u ovom
razdoblju poinju nazivati LEGES (zakoni)
nestaje praksa iz doba principata da car, bar formalno, daje prijedlog senatu za donoenje neke
odluke, jer se sada car samo obraa senatu ili drugom dravnom organu s nalogom da njegovu
odluku proglase
car se veoma esto i sam obraao narodu (ad populum), pa je izostajao i obiaj da senat sveano
proglaava careve odluke
konstitucije sadre:
a) opa pravna pravila LEGES EDICTALES (leges generales)
b) odnose se na pojedinane sluajeve LEGES SPECIALES (leges personales)
posebna vrsta carskih konstitucija su PRAGMATICAE SANCTIONES (pragmatine sankcije),
po sadraju izmeu leges generales i reskripta, a car ih je koristio kada je donosio neku izrazito
vanu odluku
nestaje razlika izmeu edikta i reskripta, pa car donosi odluke u obliku reskripta
pravilo da konstitucije donijete u jednom dijelu carstva vrijede i u drugom dijelu carstva 429.
godine po.Kr. odreeno da e to biti samo ukoliko car dotinu konstituciju na svom podruju
proglasi u obliku pragmatine sankcije, meutim propise je u praksi donosio car istonog rimskog
carstva zbog boljih prilika
OBIAJNO PRAVO (consuetudo, mores) ostaje kao izvor, ali gubi znaaj zbog estog
donoenja konstitucija
djelatnost pravnika u smislu stvaralakog razvijanja rimskog prava zamire
samo su dva vanija pravnika, i to Charisius i Hermogenianus
za Dioklecijana isezava ius respondendi zbog birokratizacije rimskog poretka kojem vie ne
odgovaraju razliita miljenja pravnika, te zbog toga to car preuzima zakonodavna ovlatenja, pa
je preferirano traenje pravnih miljenja od cara
zbog birokratizacije drutva pravnici su odigrali znaajnu ulogu u svojstvu visokih dravnih
slubenika
ostali pravnici bave se i dalje rimskim pravom, orijentirani prema potrebama prakse
dolazi do primitivizacije i vulgarizacije prava zbog opih prilika u dravi i drutvu pa se pojavljuje
utjecaj grkih shvaanja, naputanje klasinih pojmova i shvaanja, pad rimske pravne misli,
unoenje orijentalnih shvaanja te unoenje germanskih primitivnih pravnih ustanova i sl.,a
pravnici su pripremali razliite skraene preglede klasinih tekstova (premda esto i ne
razumjevajui ih)
dolazi do osnivanja prvih pravnih kolskih ustanova najstarija u Beyrutu (Libanon) u 3. st.
po.Kr., zatim u Rimu u 4. st. po.Kr. te u Konstantinopolu u 5 st. po.Kr. dravne pravne kole
studij prava u tim ustanovama trajao je 4 godine, a za Justinijana 5 godina
studij je zapoimao obraivanjem Gajevih Institucija, zatim su se obraivali odlomci iz pretorskog
edikta Papinianovih Responsa, a na kraju su se obraivale carske konstitucije
postojale su i privatne pravne kole u Aleksandriji, Cezariji i Italiji, ali nisu uivale takav ugled kao
dravne, pa su za vrijeme Justinijana ukinute, tj. zabranjeno je njihovo djelovanje
pravne kole su stvarale kadar za potrebe dravne uprave, ali budile su i zanimanje za rimsko
pravo, posebno za klasinu jurisprudenciju
nisu nastajala nova djela, ali su samim prouavanjem, sistematiziranjem i shvaanjem dijela
klasine jurisprudencije stvoreni uvjeti za kodifikaciju
21
djela klasinih pravnika koristila su se u praksi, posebno pred sudovima, a nazivana su IUS
ANTIQUUM, dok su se carske konstitucije nazivale IUS NOVUUM
razlog koritenja je bio ugled, ali i okolnost da su gotovo sve pravne izvore komentirali i obradili
klasini pravnici, pa ih je bilo jednostavnije takve koristiti
to se znalo zloupotrebljavati, pa je 426. godine po.Kr. za vrijeme vladavine cara Teodozija II i
Valentanijana III donesen LEX CITATIONIS (zakon o citatima) pred sucem su se mogla
navoditi (citirati) i za suca imati obveznu snagu samo djela 5 najistaknutijih klasinih pravnika
(''vijee mrtvih''), i to Papinianus-a, Paulus-a, Ulpianus-a, Modestinus-a i Gaius-a
ako su stavovi tih pravnika bili razliiti, uzimao se stav Papinianus-a, a ukoliko o odreenom
pitanju nije bilo izneseno njihovo gledite, sudac je mogao slobodno odluiti kako e postupiti
upravo je ovaj zakon dokaz duhovnog siromatva postklasinog perioda, jer se umjesto
originalnom pravnom stvaralatvu prednost davala miljenjima starih autoriteta
22
najvanija barbarska zbirka rimskog prava je bio CODEX EURICI (Codex Euricianus), koji je
objavljen oko 475. godine po.Kr., a bio je koncipiran u obliku edikta te je bio dosta skuen,
sastojei se od 30 titula podijeljenih na paragrafe; kao izvori za sastavljanje ovog kodeksa posluili
su Codex Gregorianus, Codex Hermogenianus, Codex Theodosianus te priruna pravnika dijela
znaajan je bio i EDICTUM THEODORICI koji je sauvan u cijelini, sastojao se od 154 lana, a
kao izvori su mu posluili Codex Gregorianus, Codex Hermogenianus, Codex Theodosianus te
priruna pravnika dijela
donesena su jo dva zakona koja su bila vaan izvor podataka o predjustinijanskom pravu i koji su
bili najvaniji od barbarskih zbirki rimskoga prava, a to su:
1.) LEX ROMANA BURGUNDIORUM objavljena oko 500. godine po.Kr., a kao izvori su mu
posluili Codex Gregorianus, Codex Hermogenianus, Codex Theodosianus, Sententiae od Paulusa
te Instituiones od Gaiusa
2.) LEX ROMANA WISIGHOTORUM (Breviarum Alaricianum) nazvane po caru Alarinu II.,
koji ih je objavio 506. godine po.Kr., a kao izvor su mu posluili Codex Gregorianus, Codex
Hermogenianus, Codex Theodosianus, Sententiae od Paulusa te Instituiones od Gaiusa
JUSTINIJANOVA KODIFIKACIJA
(527. godine po.Kr.-565. godine po.Kr.)
24
da bi sudionici tog pravnog prometa pravno uobliili svoje odnose trae pomo uenih
rimsko pravo prua ve dovren sistem prava izgraenog oko instituta privatnog vlasnitva, pa se
posee za rimskim pravnim vrelima, tj. Justinijanovom kodifikacijom
U Pisi je otkriven kompletan teks Justinijanoive DIGESTE
sudac Irnerius u Bologni poetkom 12. st. osniva pravnu kolu u kojoj se prouava rimsko pravo,
objanjava itav CORPUS IURIS CIVILIS ukljuujui i NOVELLAE
tumae se tekstovi i odredbe rimskog prava pomou GLOSSA biljeke tj. tumaenja rijei i
sadraja
GLOSSE se dijele na:
a) GLOSSA INTERLINEALIS (izmeu redaka originalnog teksta)
b) GLOSSA MARGINALIS (sa strane, na marginama originalnog teksta)
najvie prouavaju obvezno pravo (jer im ono treba u praksi)
rimsko pravo prouavaju:
1.) pragmatino
2.) dogmatski
3.) kazuistiki
4.) fragmentirano
5.) antihistorijski
predstavnici: Irnerius, Iacobus, Martinus, Bulgarus, Hugo
u 13. st. u Francuskoj se pojavljuje Franciscus Accursius koji sakuplja veliki broj nastalih glossa
u jednu zbirku nazvanu GLOSSA MAGISTRALIS SEU ORDINARIA, ali u toj zbirci ne uklanja
proturjeja ve samo dopunjava vlastitim glosama uz komentar CIC-a
uoili smisao Justinijanova zakonodavstva i protumaili brojne pravne pojmove
FRANCUSKA ELEGANTNA PRAVNA KOLA: (od 16. st. po.Kr do 17. st. po.Kr.)
nasuprot glosatorima i postglosatorima i njihovom skolastikom tumaenju CIC-a, francuski
pravnici u 16. st. poeli su pristupati povijesnom, kritikom ispitivanju pojedinih instituta, a i svih
izvora rimskog prava
javlja se novi, povijesni nain izuavanja rimskog prava tzv MOS DOCENDI GALLICUS
predstavnici: Alciatus, Cujacius, Donellus, Baldinus
nastoje kritiki utvrditi autentian tekst Justinijanove kodifikacije
njihovo historijskopravno istraivanje dijeli se:
a) PRAVNA STARINA
b) HISTORIJA ZAKONA
njihova djelatnost obuhvaa:
1.) kritiku obradu teksta CIC-a
2.) njegovo povijesno tumaenje
3.) sistematsko sreivanje pravne grae
to je nov nain prouavanja ili nova metoda ELEGANTNA METODA IZUAVANJA
RIMSKOG PRAVA
25
KOLA PRIRODNOG PRAVA: (od 17. st. po.Kr. do 18. st. po.Kr).
u 17. st. postoji s jedne strane sve iri interes za prouavanjem prava u prolosti, a sa druge strane
sve izraenija tenja za pronalaenjem i utvrivanjem vjenog, razumnog i nepromijenjivog
prirodnog prava
ta kola nastaje u Zapadnoj Europi u doba raspada feudalizma kao izraz zahtjeva i tenje mlade
buroaske klase
s radom je zapoeo Hugo Grotius 1625. godine izdavi dijelo ''O pravu rata i mira''
predstavnici: Grotius, Hobbes, Voltaire, Locke, Russeau, Montesquieu, Puffendorf
svi se oni slau da pored vaeeg pozitivnog prava postoji i prirodno pravo kao izraz vjenih i
nepromijenjivih moralnih naela
norme prirodnog prava (sloboda, jednakost, privatno vlasnitvo...) proizlaze iz ljudskog razuma
koji stoji nasuprot pozitivnog feudalnog prava
u brojnim institucijama u rimskom pravu pronalaze elemente privatnog prava
isticanjem prirodnih prava nasuprot feudalnim privilegijama predstavlja tada progresivnu teoriju
koja ide za ruenjem dotrajalog feudalnog sistema
26
OSOBNO (STATUSNO) PRAVO U RIMSKOJ DRAVI
Osobno pravo od 650. godine pr.Kr. do 565. godine po.Kr.
PRAVNA SPOSOBNOST
DJELATNA SPOSOBNOST
27
kasnije imenuje posebnog skrbnika CURATOR koji je poslovima tienika davao neformalnu
suglasnost, tj. CONSENSUS
sposobnost ena je u doba starije republike bila ograniena zbog postojanja tutela mulierum, ali je
u doba kasne republike ena imala punu poslovnu sposobnost
djelatna sposobnost ograniena npr. rasipnicima, duevno bolesnima i sl.
ROPSTVO
28
a) visine vrijednosti pekulija (ACTIO DE PECULIO)
b) visine koristi koja je ula u gospodarevu imovinu (ACTIO DE IN REM VERSO)
rob je mogao sa gospodarem sklapati poslove kojima poveava ili smanjuje svoju imovinu i to
samo u granicama svog pekulija
PECULIUM (pekulij) prema Tuberon-u, ono to rob ima odvojeno od gospodareve imovine
dozvolom gospodara po odbitku onog to rob duguje gospodaru
pekulij je zapravo gospodareva imovina i on ga moe robu oduzeti, ali se bez obzira na to rob
smatra (pravno) vlasnikom pekulija, pa ga moe upotrijebiti za svoje osloboenje (ukoliko neka
trea osoba sklopi ugovor o prodaji roba iz sredstava pekulija, tu se treu osobu moe prisiliti da
oslobodi roba)
2.) ADDICTUS dunik po starom pravu, koji je u vrijeme izvrenja ovrhe dodijeljen vjerovniku,
koji je bio duan drati dunika u dunikom zatvoru 60 dana, a ukoliko u tom vremenu nitko ne bi
ispunio dunikovu obvezu, vjerovnik ga je mogao prodati (ime bi dunik automatski postao robom)
ili ubiti; ta je osoba de iure bila slobodna, ali je stvarno bila u poloaju roba
29
3.) NEXUS osoba u vlasti vjerovnika na temelju posla nazvanog nexum; osoba je bila u takvom
poloaju dok ne bi platila dug, pa je ovaj poloaj veoma slian poloaju addictus-a; ovo je stanje
ukinuto zakonom Lex Poetelia Papiria de Nexis 326. godine pr.Kr.
4.) AUCTORATUS osobe, tj. robovi koji su se iznajmljivali poduzetniku gladijatorskih igara;
ograniavali svojom izjavom svoju slobodu te postajali infamni
5.) STATULIBER rob kojem je gospodar oporukom dao slobodu pod odreenim uvjetom ili do
odreenog roka; bio potencijalno slobodan do ispunjenja uvjeta iz oporuke ili do prolaska roka iz
oporuke
6.) LIBER HOMO BONA FIDE SERVIENS slobodan ovjek koji nekome slui, jer ivi u
zabludi da je rob; pravno je slobodan, a sva imovina koju stekne u ovom stanju je gospodareva
7.) KOLONAT specifina ustanova rimskog postklasinog prava; nastaje zbog promjene poloaja
roba u razdoblju principata zbog nezainteresiranosti robova za uspjeh posla koji obavljaju pa se prelazi
sa direktne obrade zemljita na sistem zakupa pri emu se kao napoliari pojavljuju siromani seljaci te
upravo ovi osloboenici odnosno koloni; vremenom postaju poluslobodni, jer im je pravo ogranieno
(ne smiju mijenjati posao, ne mogu napustiti zemljite koje obrauju, ne mogu se eniti osim sa
osobama koje rade isti posao i sl.) ime zapravo postaju pretea srednjovijekovnog kmeta
PRAVNE OSOBE
30
privatnopravna udruenja mogla su slobodno postojati u razdoblju republike, ali im od Augusta
treba dozvola
djelovala su u skladu sa pravnim normama
JUSTINIJANOVA KODIFIKACIJA
Justinijan ukida najniu vrstu slobode tzv. DEDITICIA LIBERTAS te poloaj Latina Iuiniana
(osoba koje su ivjele kao slobodne, a umirale kao robovi)
pojednostavio je oslobaanje robova, uveo jo neke nove oblike oslobaanja te je svim
osloboenicima dodjeljivao puno rimsko graansko pravo, a pojedinac od Justinijana nema poloaj
slobodnog graanina (staro civilno, pretklasino i klasino pravo jamili su potpuno osloboenje
linosti graanina grada-drave) ve poloaj podanika koji slui Bogu i caru, vezan je vrstom
vezom za svoj posao, te svoj rad i odgoj djece mora usmjeriti tako da ga djeca to bolje zamjene
PATRIA POTESTAS:
31
snano razvijena OINSKA VLAST (patria potestas) povezana je sa strogom organizacijom
Rima kao graniarske utvrde (strogost oinske vlasti kao jedno od osnovnih naela rimskog
ureenja odrala se za vrijeme cijelog republikog ureenja nema privatnopravnih ogranienja)
OINSKA VLAST (patria potestas) podrazumijeva pravo OCA OBITELJI (pater familias):
1.) na ivot i smrt osobe u vlasti VITAE NECISQUE POTESTAS
2.) na prodaju osobe u vlasti IUS VENDENDI
3.) na izruenje osobe u vlasti od strane treih koji je dre IUS VINDICANDI
postoje:
a) SUI osoba u oinskoj vlasti
b) SUI IURIS osoba koja nije pod niijom oinskom vlau
c) ALIENI IURIS osoba koja priznaje oinsku vlast
Zakonik 12 ploa: Si Pater Filium Ter Venum Duit, Filius A Patre Liber Esto
(Ako otac proda sina tri puta, sin je od oca slobodan)
sveenika interpretacija ove odredbe evoluirala je u pravnu ustanovu emancipacije (otputanja
lana obitelji iz oinske vlasti) te pravnu ustanovu adopcije (posinjenje osobe alieni iuris koja iz
dosadanje obitelji i oinske vlasti prelazi pod vlast drugog oca obitelji)
postupak je bio veoma kompliciran, za sina istodobna, trostruka, fiktivna prodaja, a za ker ili
unuku jednostruka i definitivna prodaja
fiktivna (prividna) prodaja se primjenjivala i kod NOXAE DEDITIO lana obitelji tj. izruenja
lana obitelji koji je poinio neki delikt u vlast oteenog umjesto naknade tete
postojala je pretpostavka da je prodaja djece u Rimu bila ustupanje prava koritenja radne snage i
to na neogranieno vrijeme za enskih lanova obitelji i na ogranieno vrijeme (recimo 5 godina)
za muke lanove obitelji
prije Zakonik-a 12 ploa pater familias mogao je mukog lana obitelji prodati nebrojeno mnogo
puta, a oinska vlast bi oivljavala svaki puta nakon isteka vremena na koje je muki lan obitelji
ustupljen
CONSORTIUM:
32
POLOAJ ENE:
33
RAZDOBLJE PRETKLASINOG I KLASINOG PRAVA
OBITELJSKO PRAVO:
OINSKA VLAST
ostala i u razdoblju pretklasike i u razdoblju klasike veoma snano izraena i stroga
dijete u vlasti ne moe biti nositeljem imovinskih prava, ve sve to stjee tokom ivota pripada
nositelju vlasti nad njime, tj. njegovom ocu, jer jedino otac obitelji moe biti nositelj obiteljske
imovine
od Augusta dolazi do male promijene, jer se pojavljuje imovinskopravna sposobnost sina u vlasti
tzv. PECULIUM CASTRENSE
stoga razlikujemo:
PECULIUM imovina koju otac obitelji daje sinu na samostalno raspolaganje (upravljanje),
ali sin ne moe tu imovinu otuiti, darivati niti oporuiti
PECULIUM CASTRENSE imovina koju sin u vlasti stjee u vojsci u povodu vojnike
slube (u poetku bila u njegovoj vlasti samo dok je vrio vojnu slubu, a kasnije doivotno)
sin u vlasti nije mogao nainiti oporuku, jer nije imao nikakve imovine, ali od Augusta moe
oporuiti ako ima PC
sin u vlasti ne moe takoer nita otuiti bez oeve volje, osim ako ima PC
sin u vlasti (ne ker) moe se obvezati, ali je ostvarenje vjerovnikih prava oteano, jer sin u vlasti
nema vlastite imovine, pa pretor uvodi razne tube, tj. ACTIONES ADIECTICIAE
QUALITATIS, pa vjerovnik u odreenim sluajevima moe ostvariti svoju trabinu prema imaocu
vlasti
oinska vlast postaje roenjem iz IUSTUM MATRIMONIUM (zakonskog braka), a ocem se
smatra suprug, dok se ne dokae suprotno:
Pater Vero Is Est Quem Nuptiae Demonstrant (Otac je onaj na kojeg ukazuje brak)
oinska vlast moe nastati i adopcijom, i to u 2 njena oblika:
1.) ADROGATIO
posinjenje osobe sui iuris;
arogirati se smjela samo dorasla osoba (puberes),
34
moglo se arogirati samo jedno dijete,
adrogant je morao imati najmanje 60 godina i biti bez djece, a najmanja razlika izmeu adroganta i
adrogiranog morala je iznositi 18 godina
2.) ADOPTIO u uem smislu
posinjenje osobe alieni iuris koja iz dosadanje obitelji i oinske vlasti prelazi pod vlast drugog oca
obitelji
oinska vlast prestaje otputanjem iz vlasti institucijom EMANCIPATIO (emancipacija) koja se
vrila trostrukom fiktivnom (prividnom) prodajom sina koji nakon tree prodaje postaje slobodan
od oinske vlasti prema odredbi Zakonik-a 12 ploa: Si Pater Filium Ter Venum Duit, Filius A
Patre Liber Esto
(Ako otac proda sina tri puta, sin je od oca slobodan)
TUTELA i CURA
nedorasloj osobi koja se ne nalazi u oinskoj vlasti (npr. zbog smrti oca) dodjeljuje se TUTOR
on se dodjeljuje na tri naina:
1.) TUTELA TESTAMENTARIA oporukom imaoca vlasti
2.) TUTELA DATIVA magistratom
3.) TUTELA LEGATA zakonski (najblii agnat)
tutor ima velike ovlast, pa tako moe upravljati itavom imovinom tienika, ali od 2. st. po.Kr. s
Oratio Severi odreeno je da ne moe otuivati seoska i prigradska zemljita koja su se smatrala
najvrijednijim dijelom tienikove imovine
ne moe izravno stjecati prava za tienika izuzev posjeda
pretor pomae tieniku odobravajui mu tzv. ACTIONES UTILES protiv tree osobe ako se
radilo o poslu to ga je tutor sklopio u ime i korist tienika s tom treom osobom, no to je bilo
malo nezgodno pa je doputeno da nedorasli im prestane biti dijete (infantes) moe sklapati
pravne poslove, ali uz prisustvo tutora koji mu daje svoj AUCTORITAS TUTORIS (formalno
odobrenje)
tutor postaje i auktorom, a za tienika odgovara za zlu namjeru (DOLUS), no kako je ova
institucija iroko shvaena te obuhvaa i ponaanje u skladu sa povjerenjem i briljivou te
nepanju, tienik moe protiv tutora dii ACTIO TUTELAE, koja je bonae fidei, a osueni tutor
postaje infaman
postojala je i TUTELA MULIERUM, ali je u to doba bila praktiki beznaajna, pa je ukinuta 410.
godine po.Kr. (stariji su eljeli da i punoljetne ene budu pod tutela-om zbog neozbiljnosti,
meutim one mogu same obavljati svoje poslove, ali im ipak tutor nekada daje suglasnost)
tutela prestaje:
smru tienika
punoljetnou tienika
gubitkom slobode (CAPITIS DEMINUTIO MAXIMA) te gubitkom graanstva
(CAPITIS DEMINUTIO MEDIA)
35
BRANO PRAVO:
brak je u Rimu bio drutvena injenica (socijalna injenica), a ne civilnopravni odnos (pravni
odnos)
brak CUM MANU (s manusom) nestaje u doba carstva
brak po civilnom pravu je IUSTUM MATRIMONIUM (zakoniti brak) trajna veza izmeu
rimskog graanina sa enom koja je rimljanka ili koja bar ima IUS CONUBII, za to su potrebne
dvije pretpostavke:
a) faktina zajednica ivota mukarca i ene
b) elja branih drugova da ive u zajednici koja se naziva brak (AFFECTIO MARITALIS)
djeca iz ovakvog braka su rimski graani, a roenjem odmah potpadaju pod oinsku vlast
postoje pretpostavke za valjanost zakonitog braka:
1.) spolna zrelost (doraslost) osoba za stvaranje djece
2.) volja nevjeste i enika (suglasnost), tj. volja osobe koja nad njima ima vlast (osobe SUI)
3.) duevno zdravlje
4.) nepostojanje drugog ve postojeeg braka
5.) djelatna sposobnost
6.) pravo na ivot u zajednici koja se smatra brakom (IUS CONUBII)
postoje i brane smetnje:
1.) APSOLUTNA brana smetnja postojanje drugog braka
2.) RELATIVNA brana smetnja krvno srodstvo, i to u ravnoj liniji (brak majke i djeteta,
bake i unuka), te u pobonoj liniji (brak strica i neakinje, tj. 3. stupanj srodstva)
brak strica i neakinje doputen je u 1. st. po.Kr.,ali je zabranjen ve u 4. st. po.Kr. te je bio
kanjavan smrtnom kaznom
nije propisana nikakva forma za sklapanje braka
brana suglasnost je bila potrebna za poetak braka, ali i za njegovog trajanja
do DIVORTIUM-a (rastave braka) je dolazio veoma lako, ak jednostavnom izjavom (za brak
bez manusa), pri emu se alje NUNTIUM (RE) MITTERE (glasnik)
brak se razvrgava na slijedee naine:
1.) smru jednog branog druga
2.) rastavom
3.) zarobljavanjem ili ropstvom jednog ili oba brana druga
4.) branim smetnjama
5.) gubitkom slobode (CAPITIS DEMINUTIO MAXIMA) i gubitkom graanstva (CAPITIS
DEMINUTIO MINOR)
- brakovi su bili slobodni pa ne vrijede ni sporazumi da se ne smije rastaviti ni stipulacije kojima se
odreuju kazne za one koji se rastave
- za Augusta se eli uvrstiti brane veze, ojaati i oivjeti rimski moral, sprijeiti opadanje broja
djece te ozdraviti stanje rimskog drutva pa se donose dva zakona:
a) Lex Iulia De Maritandis Ordinibus 18. godine pr.Kr., kanjavanje preljubnika
b) Lex Pappia Poppaea 9. godine po.Kr, odredba da svi mukarci od 25-60 godina te sve
ene od 20-50 godina moraju biti u braku (toga se oslobaaju oni koji imaju troje djece, te
osloboenici koji imaju etvero djece)
CONCUBINATUS (konkubinat)
36
razlikuje se od braka, jer za ovakav tip zajednice mukarca i ene nije potreban miraz, dok za brak
je;
za njegovo osnivanje potrebna javno uinjena isprava
uinci braka:
uinci braka CUM MANU (sa manusom) ena stupanjem u brak dolazi pod oinsku vlast
svojeg mua, postaje njegova FILIAE LOCO (agnatska ki), u donosu na njegovu djecu postaje
njihova SORORIS LOCO (agnatska sestra), a njezina imovina, ako je bila sui iuris pripada
njenom muu, no to je posljedica prijenosa vlasti, a ne sklapanja braka
uinci braka SINE MANU (bez manusa) postoji odvojenost imovina branih drugova uz
pravnu pretpostavku PRAESUMPTIO MUCIANA po kojoj se u sporu (dvojbi), ako je pitanje
odakle potjee imovina koja je u posjedu ene, uzima da ta imovina potjee od mua, a ne od ene;
u takvom braku zabranjeno je darivanje i to ne samo meu branim drugovima nego i meu
lanaovima obitelji (takvo je darivanje nitavno); ipak je 206. godine po.Kr. odreeno sa Oratio
Severi da neopozvano darovanje postaje valjano nakon smrti darovatelja
37
DOS (miraz)
Miraz je imovinska dodjela muu, koja slui za opskrbu ene u sluaju prestanka braka
to je odvojena imovina kojom mu pravno i zbiljski upravlja, a u vrijeme braka pripada u muevu
imovinu
dotalne stvari se u neku ruku mogu smatrati muevom imovinom
pitanje vlasnitva miraza nije jednostavno, jer iako on pripada muu (u njegovu imovinu), ipak je
on enin
dodijeljuje ga pater familias ene, pa se takav miraz naziva DOS PROFECTITIA
pri upravljanju mirazom mu odgovara i za DOLUS i za CULPA (zla namjera i nepanja)
nakon smrti mua miraz pripada eni
kod rastave mu izruuje miraz eni, ali neke djelove moe i zadrati npr. zbog djece i taj se dio
naziva PROPTER LIBEROS, pa ako je do razvoda dolo krivnjom ene, mu moe zadrati po 1/6
miraza, ali ne i vie od miraza
zbog moralnih razloga, tj. PROPTER MORES, npr. ako ena izvri preljub, mu moe zadrati 1/6
miraza
nakon smrti ene, DOS PROFECTITIA se vraa ocu preminule ene, ali mu moe zadrati za
svako dijete po 1/5 miraza
to se tie miraza koji nije dobiven od pater familias-a nego iz nekog drugog izvora, tj. DOS
ADVENTITIA, on pripada muu
OBITELJSKO PRAVO:
PATRIA POTESTAS (oinska vlast) doivljava odreene modifikacije
zabranjeno je ubijanje djeteta i kanjavanje djeteta smru
doputeno je ubiti novoroeno dijete, tj. doputeno je novoroeno dijete prepustiti smrti
proputanjem odgovarajue brige
doputeno je da PATER FAMILIAS (otac obitelji) proda svoje novoroeno dijete uz pravo da ga
kasnije iskupi na odreen nain
u 4. st. po.Kr. nestaje i izruivanje osobe NOXAE DEDITIO
bitno je izmijenjen i poboljan imovinskopravni poloaj djeteta u vlasti naputa se naelo po
kojem dijete u vlasti stjee za oca obitelji (naelo koje je u pretklasinom i klasinom razdoblju
imalo samo jednu iznimku, tj. PECULIUM CASTRENSE), te se priznaje djetetu u vlasti da
stjee za sebe, a ne za svoga oca, imovinu koju je dijete u vlasti steklo kao carski inovnik ili na
osnovi rada u nekoj slobodnoj profesiji (ADVOCATI)
Justinijan je takvu imovinu nazivao PECULIUM QUASI CASTRENSE te je proirio njen
sadraj
od Konstantina imovina koju je dijete u vlasti nasljedilo od majke, tj. imovina koju dijete u vlasti
dobiva na dar u povodu nasljedstva od majinih predaka ili branog druga pripada u vlasnitvo
djeteta, a otac obitelji ima samo pravo plodouivanja, pa tu imovinu ne moe otuiti ta se dobra
u modernoj znanosti nazivaju BONA ADVENTICIA (Justinijan tu vrstu imovine proirio na sve
to dijete u vlasti stjee od bilo koga osim od oca obitelji)
ADOPTIO (posinjenje u irem smislu) ostvaruje se novim formama:
a) PER RESCRIPTUM PRINCIPS carsko odobrenje, za osobe SUI IURIS
b) IZJAVA pred javnom vlau, za osobe ALIENI IURIS
slino se postupalo i pri EMANCIPATIO (emancipacija), trailo se da se akt obavi pred vlastima
(emancipacija i oslobaanje robova moglo se obaviti i nedjeljom kada su sve ostale parnice
mirovale)
38
od Konstantina pribliili su se i pojmovi TUTELA (tutor) i CURATOR (skrbnik), pa dolazi do
izjednaavanja AUCTORITATIS TUTORIS (formalno priznanje tutora) i CONSENSUS
CURATORIS (neformalno odobravanje kuratora)
svi maloljetnici (ispod 25 godina) stavljeni su pod KURATELU
suena tutorova i kuratorova ovlast raspolaganja stvarima tienika
za otuenje svih nekretnina i vrijednijih pokretnih stvari bila je potrebna sudska dozvola koja se
dodjeljivala samo u krajnjoj nudi
tieniku se odobrava generalna hipoteka na imovinu tutora i kuratora
BRANO PRAVO:
dolazi do promjene shvaanja zaruka u pretklasinom i klasinom razdoblju zaruke nisu
stvarale pravni odnos, te je bilo zabranjeno pridodati zarukama klauzulu po kojoj bi se plaala
kazna ukoliko do braka ne bi dolo, no u postklasinom razdoblju uvodi se ARRA
SPONSALICIA (zarunika kapara), pa zarunica i njena obitelj moraju vratiti etverostruki
iznos kapare ukoliko ne doe do braka njihovom krivnjom
u klasinom razdoblju za sklapanje braka osim suglasnosti enika i nevjeste, bila je potrebna i
suglasnost PATER FAMILIAS (oca obitelji) ako su osobe koje su htjele sklopiti brak bile u
vlasti, ali u postklasinom razdoblju suglasnost PATER FAMILIAS (oca obitelji) trai se samo
ako je zarunica bila mlaa od 25 godina
brak strica i neakinje doputen je u 1. st. po.Kr., ali je zabranjen ve u 4. st. po.Kr. pa je ak bio
kanjavan smrtnom kaznom
u klasinom razdoblju brak nije bio ni civilnopravni ni pravni odnos uope, ve je bio drutvena i
socijalna injenica pa nije bila propisana ni nikakva forma za sklapanje braka, ali se u
postklasinom razdoblju pod utjecajem crkve (religioznih ideja) brak sve vie poinje shvaati kao
pravni odnos
sve se vie koriste isprave o mirazu kao nedvojbeni dokaz o sklopljenom braku, ali i LIBELLUS
REPUDII (isprave o jednostranom razvrgnuu braka) kao nuna pretpostavka valjanosti tog
naina prestanka braka
brak se moe sklopiti sporazumom, a sklopljeni brak se moe razvrgnuti samo na osnovi pismenog
otkaza braka
jednostrano razvrgnue braka ak i bez opravdanog razloga (IUSTA CAUSA) pravo je valjano,
ali za to postoji kazna, koja je od 5. st. po.Kr. veoma blaga
39
u sluaju smrti mua, vlasnitvo je prelazilo na djecu, a ena je imala pravo plodouivanja bez
obzira na to da li je bila preudata
u sluaju smrti ene, dogaa se slina situacija, te imovina prelazi u vlasnitvo djece, a mu ima
pravo plodouivanja
od sredine 5. st. po.Kr. u zapadnom dijelu Carstva propisano je da miraz i darivanje prije braka
moraju biti iste visine
40
JUSTINIJANOVA KODIFIKACIJA
OBITELJSKO PRAVO:
imovinskopravni poloaj djeteta u vlasti poboljan je u postklasinom razdoblju, a Justinijan ga je
jo vie proirio, pa je PECULIUM QUASI CASTRENSE proiren u raznim smjerovima te
obuhvaa sve ono to je dijete u vlasti dobilo na poklon od cara
u pojam BONA ADVENTICIA (nad kojim otac ima samo pravo upravljanja i plodouivanja, a
koji pripada u vlasnitvo djeteta u vlasti) ulazi sve ono to je dijete u vlasti steklo od bilo koga
drugoga osim od svog oca
upravljajui tom imovinom otac je moe otuiti samo radi plaanja dugova ili u osobito
opravdanim sluajevima
BRANO PRAVO:
u klasinom razdoblju DIVORTIUM (rastava) nije bila ograniena nikakvim pravnim propisima i
moralnim obzirima, ali se Justinijan nastavlja na postklasino razdoblje te smanjuje broj
opravdanih razloga za rastavu braka, pootrava kazne za bezrazlone rastave, utvruje nitavost
bezrazlone rastave te skoro potpuno zabranjuje sporazumnu rastavu
donesena je odredba prema kojoj PATER FAMILIAS (otac obitelji) mora pravno, a ne vie samo
moralno, dati svojem djetetu koje ulazi u brak miraz, odnosno darovanje prije braka to je sluilo
jaanju brane veze i osiguranju i djece i supruge
proirena je primjena darivanja prije braka, pa se takvo darivanje moe dati ne samo prije braka,
nego i nakon sklopljenog braka
umjesto DONATIO ANTE NUPTIAS (darivanje prije braka), taj se pravni institut sada zove
DONATIO PROPTER NUMPTIAS (darivanje u vezi s brakom), a to darivanje je obvezan dati
muev otac
temelj obitelji u ovom razdoblju vie nije PATRIA POTESTAS (oinska vlast) koju on rabi u
korist sebe kao jedinog od grada-drave priznatog nsitelja prava i dunosti, a tek posredno u korist
lanova obitelji, ve se obitelj konstituira brakom kao pravno zatiena zajednica mukarca i ene
koja postoji radi ouvanja interesa djece
41
NASLJEDNO PRAVO U RIMSKOJ DRAVI
Nasljedno pravo od 650. godine pr.Kr. do 565. godine po.Kr.
FAMILIA i PECUNIA:
pojam FAMILIA obuhvaao je u starom Rimu sve one stvari koje su u to doba ulazile u RES
MANCIPI, a to su:
a) heredij
b) kua podignuta na herediju
c) pokretnine koje su temelj vojniko-seljakog gospodarstva (robovi, volovi, konji, mazge)
d) osobe u oinskoj vlasti (osobe SUI)
pojam PECUNIA obuhvaao je u starome Rimu svu ostalu imovinu (koze, ovce itd.)
govorei o sudbinama ove dvije institucije valja rei da je:
a) sudbina FAMILIA-e takva da ako umre PATER FAMILIAS (otac obitelji) bez oporuke i bez
SUUS-a, tada obitelj pripada najbliem agnatu, a ako ga nema ili ako odbije nasljedstvo onda
GENTILIMA (gensu) prema Zakonik-u 12 ploa
b) sudbina PECUNIA-e takva kako je odredio PATER FAMILIAS (otac obitelji) prema odredbi
Zakonik-a 12 ploa (''kako on odredi o svojoj imovini i nadzoru nad svojim stvarima tako neka bude)
pojmovi FAMILIA i PECUNIA rano su izgubili svoje poetno znaenje zato to je dolo do
privatne okupacije dravnog zemljita (postupno priznato privatno pravo nad zemljitem)
raznovrsna upotreba rijei FAMILIA i PECUNIA nemoguue je svesti na razliku izmeu RES
MANCIPI i RES NEC MANCIPI, jer u RES MANCIPI ulaze sva italska zemljita, a u FAMILIA
osim stvari i osobe u vlasti (osobe SUI)
vlasnik stvari koje ulaze u pojam PECUNIA potpuno slobodno raspolee njima ak i za sluaj
smrti, a to proizlazi iz okolnosti to je on te stvari stekao vlastitim radom ili plijenom u ratu te je
zato nad njima imao neogranienu vlast
vlast nad osobama i stvarima iz pojma FAMILIA proizlaze iz pripadnosti opini, gradu-dravi, ali
to vrijedi ne samo za heredij i stvari koje su temelj vojniko-seljakog gospodarstva, nego i za
osobe u vlasti (osobe SUI), jer je otac sa svojom ''eljadi'' osnovna stanica vojniki organizirane
opine, pa i njegova vlast nad djecom proizlazi iz drutva, vojnike opine
u sluaju smrti PATER FAMILIAS-a (oca obitelji) vlast nad obitelji (nad FAMILIA) prelazila je na
ovlatenika
prije Zakonik-a 12 ploa vlast nad obitelji po smrti oca obitelji preuzimao je najstariji muki
SUUS, tj. najvjerovatnije najstariji sin
ako PATER FAMILIAS (otac obitelji) nije imao mukog SUUS-a mogao ga je adoptirati i to
adopcijskom oporukom (posiniti nekog Rimljanina koji je potpadao pod njegovu vlast i nakon
smrti preuzimao vlast u obitelji)
ukoliko PATER FAMILIAS (otac obitelji) nije osigurao prijelaz vlasti nad obitelji, tada nakon
njegove smrti obitelj pripada njegovom gensu koji odreuje novog imaoc vlasti odnosno novog oca
obitelji izmeu svojih lanova
s obzirom na ovo, treba razlikovati:
a) redoslijed nasljeivanja prije Zakonik-a 12 ploa:
1.) najstariji muki SUUS
2.) osoba posinjena adopcijskom oporukom
3.) gens koji odreuje novog imaoca vlasti
42
43
b) redoslijed nasljeivanja nakon Zakonik-a 12 ploa:
1.) najstariji muki SUUS
2.) osoba posinjena adopcijskom oporukom
3.) ADGNATUS PROXIMUS (osoba, tj. mukarac povezan s ostaviteljem nekadanjom
oinskom vlau, najee ostaviteljev brat)
4.) gens koji odreuje novog imaoca vlasti
TESTAMENTUM:
TESTAMENTUM (oporuka) je jednostrani formalistiki pravni posao kojim ostavitelj odreuje
nasljednika svoje imovine u sluaju MORTIS CAUSA (smrti)
- Gaj o najstarijim oblicima oporuke govori da su postojala u 2. st. pr.Kr.:
a.) TESTAMENTUM CALATIS COMITIIS pred narodnim skuptinama koje su se sastajale 2
puta godinje radi ovakvih oporuka (sastavljao ih PONTIFEX MAXIMUS)
44
b) TESTAMENTUM IN PROCINCTU pred vojskom kada se uzimalo oruje radi ratovanja
oporuke su se sastavljale pred okupljenim narodom (ili pred politiki organiziranim u skuptinama
ili pred organiziranim u vojne formacije)
najstarija oporuka imala je adopcijski karakter slina je kasnijoj adrogaciji, tj. posinjenju
slobodnog Rimljanina koji nije bio pod niijom oinskom vlau (SUI IURIS)
adrogacijom arogirani dolazi pod vlast adroganta, postaje njegov SUUS i stjee pravo da ga nakon
njegove smrti nasljedi
adrogacija se donosila u obliku zakona
uloga naroda:
1.) morao je biti zainteresiran za poveanje snage obitelji u koju arogirani ulazi
2.) PATER FAMILIAS (otac obitelji) adrogacijom raspolae ''prvobitnim djelom'' koji nije
otuiv bez dozvole grada-drave
nakon to je Zakonik-om 12 ploa ''prvobitni dio'' postao djeljiv i otuiv, adrogacija je ostala kao
oblik za posinjenje osobe koja se ne nalazi u vlasti (osobe SUI IURIS)
za prelazak osobe pod vlau u drugu obitelj, tj. za ADOPTIO u uem smislu, izmiljen je
kompliciran postupak kojem je osnova bila mancipacija
nasljedno pravo starog Rima bilo je zamren i teak problem, pa su postojale mnoge teorije:
Bonfante smatra da obitelj ima politiku funkciju, a otac obitelji ima vlast slinu imperiju
rimskog magistrata; nasljeivanje oca je preuzimanje vlasti nad obitelji, a obavlja se oporuno
(po njemu je oporuka bila ranija od zakonskog nasljeivanja)
Levy-Bruhla smatra da oporuno imenovanje nasljednika znai odreivanje glave obitelji
Stojevi smatra da su pravo na nasljedstvo imali samo ADGNATUS PROXIMUS i
GENTILE, a SUUS samo ako ga je PATER FAMILIAS (otac obitelji) oporuno postavio za
glavu obitelji
Arangio-Ruiz smatra da roditelja nasljeuje descendent, a da je oporuka uvedena ako
roditelj nema descendenta, te da se ocu priznavalo da slobodno raspolae odreenim dijelom
imovine, te da se konano dolo do priznavanja pravne oporuke kao dokumenta kojim se
moglo ograniiti ili ak ukinuti nasljedna prava djece
OPI POJMOVI:
razdoblje pretklasinog i klasinog prava se u okviru nasljednog prava bitno razlikuje od razdoblja
starog civilnog prava
osnovno obiljeje ovog razdoblja je sloboda raspolaganja imovinom za sluaj smrti
rimsko graanstvo moglo je skoro potpuno slobodno raspolagati svojom imovinom
da bi tu slobodu zatitilo, klasino pravo nije priznavalo nasljednopravne ugovore
nitavnim su se smatrali:
a) ugovori kojima se netko obvezao na to da mu suugovara bude nasljednik
b) ugovori kojima se netko obvezao da e uiniti oporuku odreenog sadraja, tj. da e je
opozvati
postupno se razvilo i nuno nasljedno pravo, pa su tek potkraj republike najbliim srodnicima
priznata odreena prava na ostaviteljevu imovinu
nasljedno pravo razlikuje se po:
1.) civilnom pravu (heres agnat)
2.) pretorskom pravu (bonorum possessor kognat)
nasljeivanje po civilnom pravu bilo je strogo agnatske prirode, tj. zasnivalo se na agnatskom
srodstvu koje je izviralo iz PATRIA POTESTAS (oinske vlasti) i odgovaralo drutvenom i
dravnom ureenju Rima
45
takvo nasljeivanje je anakronizam u okolnostima irenja rimske vlasti i snanog gospodarskog
napretka (Rim postaje sredite veletrgovine i bankarstva te sjecite pomorskih i kontinentalnih
puteva)
zato se pretor poziva na nasljedstvo i osoba izvan agnatskog kruga, tj. na kognatske (krvne)
srodnike, a priznaje i jednostavnije oblike oporuke od onih koje je priznavalo civilno pravo
HERES (civilnopravni nasljednik) preuzima ukupnu aktivnu i pasivnu imovinu ostavitelja te
odgovara za sve ostaviteljeve dugove, ak ako oni prelaze vrijednost nasljeene imovine, a nije se
ta odgovornost mogla ograniiti (po tome se klasino pravo razlikuje od drugih pravnih sustava
koji ograniavaju odgovornost nasljednika na vrijednost nasljeene imovine)
BONORUM POSSESSOR (nasljednik po pretorskom pravu)
ako je dolo do sukoba prava civilnopravnog nasljednika i pretorskog nasljednika, u nekim
sluajevima je prednost imao BONORUM POSSESSOR nad HERES-om, pa se takva BONORUM
POSSESSIO nazivala SINE RE, a u nekim sluajevima je prednost imao HERES nad BONORUM
POSSESSOR-om, pa se takva BONORUM POSSESSIO nazivala CUM RE
46
i civilnopravni i pretorski nasljednik mogu biti pozvani na nasljedstvo na dva naina:
1.) intestatnim (neoporunim, zakonskim) nasljeivanjem ostavina prelazi na odreene agnatske ili
kognatske srodnike (do neoporunog nasljeivanja dolazi samo ako nema oporuke, tj. ako nije dolo
do nasljeivanja po oporuci)
2.) testamentarnim (oporunim) nasljeivanjem ostavina prelazi na osobu koju je ostavitelj
odredio u svojoj oporuci (ako je ostavitelj imenovao oporunog nasljednika samo u dijelu ostavine, a u
drugom dijelu nije nita odredio, oporuni nasljednik dobiva i drugi dio nasljedstva)
HERES i BONORUM POSSESSOR nasljeivanjem preuzimaju prava i obveze ostavitelja
SUCCEDERE (sukcesija), tj. stupiti na neije mjesto
OSOBE SUI
po civilnom pravu u prvom su redu nasljeivale osobe koje bi bile u vlasti (osobe SUI) ili osobe IN
MANU da ostavitelj nije umro, bez obzira na to da li su to bile muke ili enske osobe
ako je bilo vie osoba SUI vrijedio je tzv. princip reprezentacije sin u vlasti iskljuuje od
nasljeivanja svoju djecu, ali ako sin prethodno umre, djeca imaju u nasljeivanju svoga djeda ona
prava koja bi imao njihov otpali (pokojni) otac
ako je rije o nasljeivanju ene, osobe SUI ne postoje, jer ena ne moe imati PATRIA
POTESTAS (oinsku vlast)
osobe SUI stupaju na nasljedstvo trenutkom smrti svog imaoca vlasti bez posebnog prihvaanja
nasljedstva i ak protiv svoje volje, jer ne mogu odbiti nasljedstvo HERES NECESSARIUS
ADGNATUS PROXIMUS
ako ostavitelj nema ''svojih'', na nasljedstvo je pozvan najblii ADGNATUS PROXIMUS (u ovom
nasljednom redu sa mukarcima su izjednaene samo ostaviteljeve sestre) HERES
VOLUNTARIUS
ako nema brae i sestara na nasljedstvo se poziva samo najblii muki ADGNATUS PROXIMUS
GENS
kako ADGNATUS PROXIMUS nasljedstvo nije stjecao automatski kao SUUS, ve je samo bio
ovlaten prihvatiti nasljedstvo, ako ga je odbio ono se nije nudilo daljnjem najbliem agnatu, nego
je pripadalo ostaviteljevu gensu
ako ne postoje ni osobe SUI ni ADGNATUS PROXIMUS, nasljedstvo pripada gensu koji
odreuje upravitelja nasljedstvom u ime gensa
u klasino doba priznate su civilne nasljednopravne ovlasti:
a) enama, putem Senatusconsultum Tertullianum eni koja nije bila in manu i to u odnosu
prema svojoj djeci, uz pretpostavku da je imala IUS LIBERORUM i da je tri puta rodila
b) djeci, putem Senatusconsultum Orfitianum djeca su dobivala civilno pravo nasljedstva
prema majci u prvom nasljednom redu, bez obzira na to to djeca i majka koja nije u PATRIA
POTESTAS (oinskoj vlasti) svog mua nisu u agnatskom srodstvu
47
uz civilno neoporuno nasljeivanje u razdoblju pretklasinog i klasinog prava postojalo je jo i
pretorsko neoporuno nasljeivanje, BONORUM POSSESSIO (pretorsko nasljedno pravo)
48
nasljedni redovi BONORUM POSSESSIO su bili:
1.) LIBERI (djeca)
osobe SUI kao i osobe koje bi bile SUI da su ostale u PATRIA POTESTAS (oinskoj vlasti), tj.
emancipirana djeca; ena nema ''svojih'', tj. osoba SUI pa nema ni LIBERI; oni ne nasljeuju
IPSO IURE (automatski), ve moraju prihvatiti nasljedstvo;
postoji princip reprezentacije jednak principu reprezentacije u civlnom nasljednom pravu uz
Julijanovi iznimku (sin koji je emancipiran, a ija su djeca ostala u oinskoj vlasti svoga djeda,
dijeli sa svojom djecom nasljedstvo na jednake dijelove, tzv. Nova Clausula Iuliani);
ipak, pretor je emancipiranoj djeci davao BONORUM POSSESSIO (da bi sve nasljednike doveo
u isti poloaj) uz uvjet da su stipulacijom obeala neemancipiranooj djeci dio imovine koju su
imali u trenutku oeve smrti (npr. otac je ostavio imovinu vrijednosti 200, sina Marka u oinskoj
vlasti, te sina Gaja koji je emancipiran, a koji je u trenutku oeve smrti imao imovinu 100; Gaj
prihvaa nasljedstvo, a Marko dobiva imovinu vrijednosti 150, tj. polovicu oeve imovine u
vrijednosti 100 i polovicu Gajeve imovine vrijednosti 50 klasina COLLATIO BONORUM)
2.) LEGITIMI
sve one osobe koje su imale pravo na nasljedstvo po civilnom pravu, tj. osobe SUI koje se
ponovno pozivaju, te osobe ADGNATUS PROXIMUS i GENTILES
3.) COGNATI (krvni srodnici)
osobe u krvnom srodstvu do 6. stupnja, a od 7. stupnja jo i unuci po brai i sestrama
4.) VIR ET UXOR (brani drug)
49
mancipacijskoj oporuci starijeg tipa koja se razvila kao redoviti oblik bar do 2. st. pr.Kr., a to je
TESTAMENTUM PER AES ET LIBRAM
osnovno obiljeje ove oporuke je da je oporuitelj prenosio svoju ukupnu sadanju i buduu
imovinu nekoj osobi, tj. FAMILIAE EMPTOR, uz nalog na koji e nain podijeliti tu imovinu
nakon ostaviteljeve smrti
ta je osoba bila ''kupac obitelji'', tj. onaj koji je primio obitelj od oporuitelja mancipacijom
(nasljednik)
to je bilo vrijeme kada je PATER FAMILIAS (otac obitelji) jo uvijek dijelio imovinu meu
svojom djecom
PONTIFICES (sveenici) su kao tumai starog civilnog prava pronali oblik u kojem nema pravog
nasljednika, jer tobonji ''kupac obitelji'' nije nasljednik, od nasljedstva nema nikakve imovinske
koristi ve brigu da ga podijeli u skladu s ostaviteljevim nalozima
prvobitnu neotuivost obiteljske imovine (FAMILIA) zamijenila je u doba Zakonik-a 12 ploa
djeljivost te imovine meu ''svojima'' (osobama SUI), vjerovatno na jednake dijelove, a nakon toga
je doputeno da se dijeli meu djecom po nahoenju ostavitelja, ime je naputeno naelo
neotuivosti
''prodaja obitelji'' starog tipa mancipacijske oporuke odnosila bi se samo na obiteljsku imovinu u
uem smisli (FAMILIA), ali ne i na ostalu imovinu ostavitelja (PECUNIA)
no, jaanjem trgovine i pomorstva te osvajanjem, u Rimu je raslo bogatstvo pa je razlika izmeu
FAMILIA i PECUNIA ubrzo izgubila svoj pravi smisao, a oba tipa su postala otuiva i djeljiva
50
oni SUI po civilnom pravu i oni LIBERI po pretorskom pravu koji su roeni nakon to je oporuka
nainjena (POSTUMI), mogli su biti valjano imenovani u oporuci uz pretpostavku sa su u vrijeme
sastavljanja oporuke bili zaeti (IAM CONCEPTI)
pojam pravne osobe obuhvaa stvarnu ukupnost osoba lanica te pravne osobe, a ne samo tu
pravnu osobu u njenom apstraktnom smislu kao u modernom pravu
pravna osoba je za rimske pravnike bila neodreen pojam, jer je lanstvo bilo podvrgnuto stalnim
izmjenama, pa je pravna osoba za rimske pravnike bila INCERTA PERSONA
takva osoba nije mogla biti imenovana nasljednikom (kao npr. gradske opine ili opinari), ali je
miljenjem senata odobreno da ih za nasljednika mogu postaviti njihovi osloboenici
oporuitelj je mogao sebi imenovati HERES SUBSTITUTUS (supsidijarnog nasljednika) ako
HERES INSTITUTUS (prvotno postavljeni nasljednik) nije iz nekog razloga postao nasljednikom
SUBSTITUTIO VULGARIS
na osnovi oinske vlasti otac je mogao odrediti nasljednika svom nedoraslom djetetu u vlasti uz
pretpostavku da dijete umre prije doraslosti SUBSTITUTIO PUPILLARIS
imenovani nasljednik smatran je nasljednikom djeteta
moglo se i povezati obje vrste supstitucija, SUBSTITUTIO VULGARIS i SUBSTITUTIO
PUPILLARIS u istoj oporuci, pa je otac imao pravo imenovati nasljednikom svog descendenta koji
je duevno bolestan, ako bi on nakon njega kao takav i umro SUBSTITUTIO QUASI
PUPILLARIS
51
PRIHVAT NASLJEDSTVA, HEREDITAS IACENS:
HEREDITAS (nasljedstvo po civilnom pravu) stjeu osobe SUI mimo ili protiv njihove volje u
trenutku ostaviteljeve smrti (iznimno i kasnije), te se stoga i nazivaju SUI ET NECESSARII
(''svoji'' i ''nuni'')
HERES (civilnopravni nasljednik) je odgovoran za dugove ostavitelja i iznad vrijednost ostavine,
pa pretor u razdoblju kasne republike odobrava SUUS-u BENEFICIUM ABSTINENDI, tj. ovlast
da ne primi nasljedstvo
civilnopravni SUUS i dalje time ostaje HERES, ali od tada pretor ne doputa ostaviteljevu
vjerovniku akciju protiv SUUS-a, jer se roditeljska dobra prodaju
ako ostavitelj postavi oporukom svog roba za nasljednika i ujedno ga oslobodi, takav osloboeni
rob, nazvan SERVUS CUM LIBERTATE HERES INSTITUTUS, postaje takoer HERES
NECESSARIUS (ne moe odbiti nasljedstvo)
ostali civilnopravni nasljednici, tj. HEREDES VOLUNTARII, nasljedstvo stjeu prihvatom
imovine
valja razlikovati:
1.) DELATIO (pripad) nasljedstva stupa u trenutku smrti ostavitelja, a nasljednik stjee pravo
da prihvati ili odbije nasljedstvo
2.) ADITIO ili AQUISITIO HEREDITATIS (prihvat) mogao se izraziti:
a) CRETIO (sveanom izjavom) u roku koji je oporuitelj odredio (100 dana)
b) PRO HEDERE GESTIO (neformalnim pristankom), tj. bilo kakvim oitovanjem volje, a
rok za prihvat nasljedstva odreuje pretor na zahtjev ostaviteljevih vjerovnika, dok pretor daje
rok za razmiljanje, tj. SPATIUM DELIBERANDI
u vrijeme izmeu pripada i prihvata, ostavina ne pripada ostavitelju (jer je umro) ni nasljedniku (jer
je nije prihvatio), ve se tada naziva HEREDITAS IACENS (leea ostavina)
u razdoblju klasinog prava ova institucija nije bila razvijena, pa su neki smatrali da prihvat
nasljedstva djeluje unatrag, tj. da novi nasljednik postaje nasljednik ve u trenutku ostaviteljeve
smrti, dok drugi tvrde da ostavina predstavlja jo uvijek ostavitelja
ZATITA PRAVA:
nasljednik ima pravo podii one tube koje su pripadale ostavitelju radi zatite imovine
osim tih akcija, imao je nasljednik jo neka posebna zatitna pravna sredstva u vezi s nasljedstvom
52
HERES (civilnopravni nasljednik) je imao HEREDITATIS PETITIO protiv osobe koja je u
posjedu ostavine i koja mu porie svojstvo nasljednika
BONORUM POSSESSOR (pretorski nasljednik) je imao indirektnu zatitu, tj. INTEDICTUM
QUORUM BONORUM
sunasljednik je mogao traiti razvrgnue suvlasnitva nad ostavinom koju je nasljedio zajedno sa
drugom nasljednicima, tj. ACTIO FAMILIAE ERCISCUNDAE
LEGATUM I FIDEICOMMISSUM:
u razdoblju klasinog prava postojala su dva ve spomenuta tipa zapisa, tj. namjene imovinske
koristi na teret nasljednopravnih ovlatenika (ONERATUS), a u prilog nekoj osobi
(HONORATUS):
1.) LEGATUM (legat)
zapis civilnog prava koji se javljao samo kod neoporunog nasljeivanja
ostaviteljev dar (namjena imovinske koristi) nekoj osobi, tj. LEGATARUS (zapisovnik) na teret
nasljednika, a nareen sveanim rijeima
razlikujemo dva glavna tipa:
LEGATUM PER VINDICATIONEM nareen rijeima ''do lego'', a uinak je bio
slijedei: vlasnitvo legirane stvari prelazi neposredno na legatara koji je bio ovlaten
stvar traiti stvarnopravnom tubom REI VINDICATIO (reivindikacija)
LEGATUM PER DAMNATIONEM nareen rijeima ''heres damnes esto'', a
uinak je bio slijedei: stvaranje obveznog odnosa izmeu nasljednika i legatara, pri
emu je nasljednik postajao dunik, a legatar vjerovnik, pa je legatar bio ovlaten na
osobnu tubu
postojala su jo dva oblika LEGATUM (legat-a), ali nisu bila toliko vana
u ovom razdoblju zadrala se razlika u formalnostima i uincima pojedinih legata koja je nestala
nakon to je klasina jurisprudencija na osnovi Senatusconsultum Neronianum zauzela stajalite
da svaki legat, koji po svom obliku ne moe ostati na snazi, vrijedi kao LEGATUM PER
DAMNATIONEM
zbog opasnosti da nasljednik odbije legatima preoptereeno nasljedstvo, Lex Falcidia odreuje da
nasljedniku mora ostati najmanje ostavine, tzv. Quarta Falcidia, pa su se legati razmjerno
smanjivali ako bi preli ostavine
53
3.) FIDEICOMMISSUM (fideikomis)
neformalni zapis
njime se optereuje nasljednika, legatara ili obdarenog darovanjem za sluaj smrti
(FIDUCIARIUS), a u korist neke osobe (FIDEICOMMISSARIUS)
za vrijeme Augusta, FIDEICOMMISSUM (fideikomis) dobiva pravnu zatitu, a odredba Lex
Falcidia protegla se putem Senatusconsultum Pegasianum i na fideikomise, osobito kod
FIDEICOMMISSUM HEREDITATIS (nasljednika se upuivalo da itavo nasljedstvo ili neki
njegov dio izrui treoj osobi)
to je bilo ono to se ostavljalo molbom (ne civilnopravnim rijeima), a daje se po volji ostavitelja
(ne pripada po strogom civilnom pravu)
fideikomis je morao biti iv u doba ostaviteljeve smrti, jer se time izbjegavalo vezivanje imovine u
nasljednopravnim raspolobama kroz dua razdoblja
c) DIES VENIENS kad je LEGATARUS (zapisovnik) stekao zapis, odnosno to je bio dan
kada je optereena osoba (nasljednik kod legatara i nasljednik, legatar ili obdarena osoba kod
fideikomisa) prihvatila nasljedstvo
54
vane rijei kojima se postavljalo nasljednika, ve je vrijedio bilo koji oblik izraavanja (bitna je
bila samo namjera volje)
naini oporuivanja bili su proireni, pa se priznavala valjanost vlastoruno pisanih oporuka ak i
bez svjedoka, te valjanost usmenih oporuka
usmene oporuke (bez isprava) bile su valjane ukoliko je 7 svjedoka zajedno, u isto vrijeme
pozvano, ulo volju oporuitelja da uini oporuku bez isprave
uvela se i mogunost javnih oporuka, a kod pismenih oporuka se uvode novi, moderniji oblici, od
ega je najvanije potpisivanje svjedoka (ne samo peat svjedoka, kao u razdoblju klasinog prava)
doputalo se ak i oporuke bez potpisa, ali samo u sluaju kada se radilo o ostaviteljevoj djeci
TESTAMENTUM PARENTUM INTER LIBEROS
doputala se i razdioba imovine meu djecom jo za vrijeme ostaviteljeva ivota DIVISIO
INTER LIBEROS
time je razdoblje postklasinog prava stvorilo pretpostavke za srednjevjekovno shvaanje oporuke
neoporuno nasljeivanje je poprilmilo oblike koji se povezuju sa srednevjekovnim neoporunim
nasljeivanjem
nasljedstva umrlih bez oporuke najprije pripadaju osobama SUI (svi potomci povezani mukim
osobama), ako ih nema onda nasljedstvo pripada agnatima (oni koji su muke osobe povezane s
ostaviteljem) i u konanici kognatima
redoslijed nasljeivanja u razdoblju postklasinog prava bio je stoga slijedei:
1.) osobe SUI
2.) agnatski srodnici
3.) kognatski srodnici
uope se ne uzima u obzir oinska vlast kao glavno obiljeje pojma agnacije po pretorskom i
civilnom pravu, a razlikuje se ovo razdoblje i od Justinijanovog nasljednog prava u kojem je
cognatio (kognatsko srodstvo) dolo do izraaja bez obzira na to radi li se o srodstvu po ocu ili po
majci
COLLATIO BONORUM emancipirane djece iz razdoblja klasinog pretorskog prava, postalo je
suvino zbog irenja mogunosti da djeca u vlasti stjeu vlastitu imovinu (PECULIUM
CASTRENSE)
COLLATIO (kolacija) je na zapadu suena samo na ono to je otac djetetu dao pri emancipaciji
stoga treba COLLATIO BONORUM razlikovati od COLLATIO DES CENDENTUM
(descendentske kolacije), kod koje je descendent bez obzira je li emancipiran ili ne, pri
neoporunom ili nunom nasljeivanju morao konferirati, tj. uzeti u obraun pri izraunavanju
svog nasljednog djela miraz i darovanje prije braka
u razdoblju klasinog prava, ako je oporuitelj ostavio djetetu manje od neoporuenog djela, sud
je djetetu davao cijeli neoporueni dio, no u postklasinom razdoblju toga nema, ve sud u tom
sluaju daje djetetu pravo da trai nadopunu svog nunog djela, tj. nadopunjenje do
neoporuenog djela
u razdoblju klasinog prava, nasljedniku je morala ostati bar ostavine, tzv. Quarta Falcidia, ako
je nasljedstvo bilo preoptereeno, ali u razdoblju postklasinog prava se pod pojmom Falcidia
podrazumijevao nuan dio, pa ak i uope neoporueni dio
pravne ustanove i odredbe razdoblja klasinog prava koje su ostale na snazi u i razdoblju
postklainog prava:
naelo Nemo Pro Parte Testatus, Pro Parte Intestatus Decedere Potest
nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove (na zapadu neogranieno)
razlika izmeu LEGATUM i FIDEICOMMISSUM postoji
DONATIO MORTIOS CAUSA ostaje na klasinim osnivama sve dok se ne spaja sa
darovanjem meu enama i oporukom
55
JUSTINIJANOVA KODIFIKACIJA
56
koje se ne odnose protiv cara ili drave, ako se kao zloinac drui sa drugim zloincima, ako
pokua napasti ivot svojih roditelja otrovom ili drugije, ako sin spolno opi sa maehom ili
konkubinom oca, ako sin optui roditelje te po njegovoj tubi imaju teke tete i sl.
ako roditelji takve razloge nezahvalnosti unesu u oporuku i oporuni nasljednici dokau navedene
razloge oporuka zadrava svoju valjanost
ako pak to nije potivano, iskljuena djeca nemaju iz toga nikakve tete, ve dolaze do nasljedstva
roditelja na neoporuni nain, a ako postoje legati, i oni se moraju ispuniti
Justinijanove nasljednopravne odredbe:
u razdoblju klasinog prava, dio sunasljednika koji umre prije prihvata nasljedstva prirasta
djelovima ostalih sunasljednika, tj. IUS ADCRESCENDI (akresencija), ali Justinijan uvodi
iznimku od opeg naela, te uvodi TRANSMISSIO IUSTINIANA, prema kojem svaki oporuni ili
neoporuni nasljednika koji je umro prije prihvata nasljedstva, prenosi to svoje pravo prihvata na
svojeg nasljednika koji nasljedstvo mora prihvatiti u roku od jedne godine
po Justinijanu nasljednik ima BENEFICIUM INVENTARII, tj. svoju odgovornost za
ostaviteljeve dugove moe ograniiti na visinu vrijednosti ostavine, uz uvjet da u roku od 30 dana
nakon otvaranja oporuke zapone sa popisivanjem ostavine, te da s popisom ostavine zavri u roku
od 60 dana
u Justinijanovom nasljednom pravu rimsko je pravo udaljeno od starog civilnog prava opine,
grada-drave
kod neoporunog nasljednog prava nema ni traga agnaciji, koja je bila osnovni institut stare opine,
grada-drave
s BENEFICIUM INVENTARII dolazi do odvajanja od ideje da je nasljeivanje ast, obveza i
dunost prema pokojniku i prema opini, gradu-dravi, te se nasljeivanje shvaa kao subjektivno
imovinsko pravo nasljednika kojim on poveava svoju imovinu
57
STVARNO PRAVO U RIMSKOJ DRAVI
Stvarno pravo od 650. godine pr.Kr. do 565. godine po.Kr.
VLASNITVO:
2.) BONITARNO VLASNITVO (IN BONIS ESSE) relativni oblik vlasnitva koji se
prenosi neformalnim pravnim poslom, tj. TRADITIO
- protekom vremena dosjelosti prelazi u kviritsko vlasnitvo
- osigurava ga pretor
regule:
Qui Iure Suo Utitur Neminem Laedit
58
(Tko se slui svojim pravom nikoga ne oteuje)
podjela stvari:
1. RES MANCIPI
stvari koje su se mogle prenositi na drugoga samo formalistikim i sveanim pravnim poslovima,
tj. MANCIPATIO i IN IURE CESSIO, a to su:
heredij, tj. italska zemljita (nekad ager romanus)
pokretne stvari koje su inile osnovicu vojniko-seljakog gospodarstva (robovi, volovi,
konji, mazge, magarci)
4 stare poljske slunosti (ITER, VIA, ACTUS, AQUAEDUCTUS)
1.) ORIGINARNI
pravo se stjee samostalno, bez obzira na pravo prethodnika, tj. postoji USUCAPIO (dosjelost),
odnosno stjecanje vlasnitva neprekinutim posjedovanjem stvari u vremenskom trajanju
odreenom zakonom (1 godina za pokretnine, 2 godine za nekretnine)
2.) DERIVATIVNI
pravo vlasnitva izvodi se iz prava njegova AUCTOR-a (prethodnika):
a) MANCIPATIO
b) IN IURE CESSIO
c) TRADITIO
59
DERIVATIVNI NAINI STJECANJA VLASNITVA:
1.) MANCIPATIO
poseban, svean i formalistiki pravni posao:
a) prenoenja vlasnitva nad RES MANCIPI
b) za prijenos vlasti nad enom (COEMPTIO)
c) za oslobaanje od oinske vlasti (EMANCIPATIO)
d) za NEXUM
apstraktni pravni posao, ne vidi se CAUSA, IUSTUS TITULUS (razlog)
sklapa se pomou bakra i mjedene vage (GESTA PER AES ET LIBRAM)
odvijala se uz prisustvo 5 svjedoka (punoljetnih rimskih graana) i LIBRIPENS-a (ovjeka koji
dri vagu), a stjecatelj je drao stvar i govorio: ''Tvrdim da je ovaj rob (ovjek) moj po kviritskom
pravu, stoga neka mi bude predan bakrom i mjedenom vagom'', pri emu je udarao bakrom po vagi
i davao ga prethodnom vlasniku
ako prethodnik nije vlasnik, onda se stjee relativno vlasnitvo (obranjivo protiv svih osim protiv
pravog kviritskog vlasnika, te nakon 1 godine za pokretnine, odnosno 2 godine za nekretnine se
postaje kviritskim vlasnikom)
formalistiki, apstraktni, jednostrani pravni posao starog civilnog prava koji slui za prijenos
vlasnitva nad RES MANCIPI
3.) TRADITIO
neformalno stjecanje vlasnitva
u klasino doba preteni, a po Justinijanu to je jedini derivativni nain stjecanja vlasnitva koji se
temelji na sporazumu stranaka
podrijetlo vue iz ius gentium
kod RES NEC MANCIPI moe se prenijeti kviritsko vlasnitvo, a kod RES MANCIPI dovodi
samo do prijenosa posjeda (bonitarno vlasnitvo), koje se protekom USUCAPIO (roka dosjelosti)
moe pretvoriti u kviritsko vlasnitvo
prijenos posjeda moe biti ujedno i prijenos vlasnitva u slijedeim sluajevima:
tradent mora biti vlasnik
mora postojati volja obje stranke da prenesu, odnosno prime vlasnitvo
mora postojati opravdan, osnovan razlog, tj. IUSTA CAUSA TRADITIONIS
kauzalan (a ne apstraktan) pravni posao
treba razlikovati:
1.) DOMINIUM, PROPRIETAS (vlasnitvo)
daje ovlateniku najpunija i iskljuiva prava koritenja i raspolaganja stvarima (potpuna i iskljuiva
pravna vlast na tjelesnoj stvari koja djeluje prema svima, tj. ERGA OMNES)
PODJELA STVARI:
62
o RES CORPORALES (tjelesne stvari) one koje se mogu osjetilima utvrditi (dotai)
o RES INCORPORALES (netjelesne stvari) one koje se sastoje od prava (apstraktni pojam), a
do njih se moe doi logikim zakljuivanjem
o RES MANCIPI stvari koje se na drugoga prenose samo formalistikim, sveanim pravnim
aktima (MANCIPATIO i IN IURE CESSIO):
a) heredij, italska zemljita (nekad AGER ROMANUS)
b) pokretne stvari koje su inile osnovicu vojniko-seljakog gospodarstva (robovi,
volovi, konji, mazge, magarci)
c) 4 stare poljske slunosti (ITER, VIA, ACTUS, AQUAEDUCTUS)
o RES NEC MANCIPI ostale stvari nad kojima je vlasnitvo prenoeno neformalno, putem
TRADITIO (tradicijom, predajom iz ruke u ruku)
o RES IN PATRIMONIO sve stvari koje mogu biti predmet privatne imovine pojedinog
graanina
o RES EXTRA PATRIMONIUM stvari koje u odreenom momentu nisu ukljuene u neiju
imovinu:
- RES DERELICTAE (naputena stvar)
- RES NULLIUS (niija stvar)
(obije se stjeu na originaran nain)
o RES MOBILES (pokretne stvari) mogu se bez gubitka ili oteenja svojih bitnih svojstava
premjestiti s jednog na drugo mjesto
o RES IMMOBILES (nepokretne stvari) ne mogu se bez gubitka ili oteenja svojih bitnih
svojstava premjestiti s jednog na drugo mjesto
63
- ako zamjenjiva stvar propadne, dunik se ne oslobaa obveze
- ako nezamjenjiva stvar propadne, dunik se oslobaa obveze zbog nemogunosti inidbe
- regula : Species perit ei cui debetur ( Nezamjenjiva stvar propada na tetu vjerovnika)
o RES QUAE USU CONSUMUNTUR stvari koje se troe jednokratnom upotrebom (npr.
vino)
o RES QUAE USU NON CONSUMUNTUR stvari koje se ne troe jednokratnom upotrebom
(npr. prsten)
o RES DIVISAE, DIVISIBILES (djeljive stvari) stvari koje se mogu rastaviti na vie djelova
ili pojedinanih stvari
o RES INDIVISAE, INDIVISIBILES (nedjeljive) stvari koje se ne mogu rastaviti na vie
djelova ili pojedinanih stvari
o JEDNOSTAVNE stvari koje se prema opem gledanju smatraju jednom cjelinom (npr. greda,
kamen)
o SLOENE stvari koje se sastoje iz vie djelova (npr. kua, brod)
o KOMPLEKSNE stvari koje tek gospodarski ili pravno gledano ine cjelinu (npr. stado ovaca,
nasljedstvo)
o FRUCTUS (plodovi) oni djelovi stvari koji odvajanjem postaju samostalne stvari
a) PENDENTES oni koji su povezani s osnovnom stvari
b) SEPARATI oni koji su se odvojili:
o percepti oni koji su ubrani
o percipiendi oni koji tek trebaju biti proizvedeni ili iskoriteni (neubrani, a
trebalo ih je ubrati, ali su eventualno propali)
c) EXTANTES oni koji jo postoje
d) CONSUMPTI oni koji su potroeni
POSSESSIO (posjed):
faktino dranje neke stvari koje ima svoj odraz u pravu (pravni sustav prua zatitu posjedniku)
razlikujemo:
a) DETENTIO (detencija) puko dranje stvari (npr. za nekog treega)
b) RETENTIO (retencija) zadravanje stvari
64
dva bitna elementa posjeda:
1.) CORPUS faktino dranje stvari
2.) ANIMUS, POSSIDENDI namjera da se stvar zadri za sebe
u klasino doba pretor je titio posjed posebnim hitnim pravnim sredstvima, tj. INTERDIKTIMA
bez obzira na to da li je posjednik imao pravo na posjed ili ne, tako se tite i osobe koje ne
posjeduju za sebe, ve za nekog drugog:
a) PREKARIST osoba koja je dobila stvar na besplatno koritenje do opoziva
b) SEKVESTAR osoba kojoj su stvar povjerile stranke na uvanje za vrijeme spora
c) ZALONI VJEROVNIK osoba koja dri stvar u zalogu do namirenja trabine
oni su posjednici iako imaju samo CORPUS bez ANIMUS-a, tzv. NATURALIS POSSESSIO
vrste posjeda:
1.) POSSESSIO NATURALIS
- obino, faktino dranje stvari (CORPUS) bez namjere da se ona zadri za sebe (ANIMUS,
POSSIDENDI)
- danas se takvo dranje naziva DETENTIO (detencija), detentori su one osobe koje stvar dre u tue
ime obino na osnovi nekog obveznopravnog posla, ne uivaju posjedovnu zatitu
c) MALAE FIDEI POSSESSOR osoba koja je protupravno stekla stvar, u zloj vjeri, ali samo
protiv treih (ne i protiv onoga od kojega je protupravno stekla stvar)
65
b) POSSESSIO NON VITIOSA posjed kod kojeg nema gore navedenih nedostataka u
stjecanju
6.) a) POSSESSIO BONAE FIDEI sluaj stjecanja posjeda od neovlatene osobe ako je stjecatelj
pri tome bio u oprostivoj zabludi (ne kad je u zabludu upao iz nepanje)
b) POSSESSIO MALAE FIDEI sluaj kada je stjecalac znao za nedostatke u pravima ili
ovlatenjima druge stranke ili je to mogao uz odgovarajuu panju, saznati
66
stjecanje posjeda:
1.) ORIGINARNO
2.) DERIVATIVNO posljedica dogovora novog posjednika s dotadanjim posjednikom:
a) TRADITIO (predaja):
o TRADITIO LONGA MANU preuzimanje kupljenog zemljita time to ga je prodavatelj
pokazao s oblinjeg mjesta (CORPUS i ANIMUS, POSSIDENDI)
o SIMBOLIKA TRADICIJA razliiti posredni naini (npr. preuzimanjem dijela stvari)
(CORPUS i ANIMUS, POSSIDENDI)
o TRADITIO BREVI MANU dogovorom prodavatelja i kupca da kupljenu stvar koju je otprije
drao kupac, on zadri i ubudue kao svoju (u poetku je DETENTOR, pa ima CORPUS, a
ugovorom stjee ANIMUS, POSSIDENDI)
b) CONSTITUTUM POSSESSIORUM stjecanje posjeda obinim dogovorom, bez ikakve
tradicije (samo ANIMUS, POSSIDENDI)
- POSSESSIO (posjed) je uz TEMPUS (vrijeme) jedna od pretpostavki dosjelosti
GUBITAK POSJEDA:
povezan s gubitkom jednog od konstitutivnih elemenata posjeda CORPUSA (faktine vlasti) ili
ANIMUSA (posjedovne volje)
pravilo da posjednik zadrava posjed i samom voljom (SOLO ANIMO) iako na stvari nije bio
dugo fiziki prisutan (sluaj zimskih i ljetnih panjaka)
pukom voljom se ne moe stei posjed
posjed se gubi ako je stvar koja je predmet posjeda unitena, ukradena, silom oteta ili izgubljena
(ali ne i sluajno izgubljena)
ZATITA POSJEDA:
iako posjed sam po sebi nije pravo, uiva pravnu zatitu (posjedovni sporovi i postupak tee za
uspostavom mirnog stanja, bez prizivanja prava na posjed)
posjedovnu zatitu prua pretor svojim hitnim pravnim sredstvima, tj. INTERDIKTIMA, bez
obzira da li je posjednik imao pravo na posjed ili ne
ako je pretor dao interdiktnu zatitu nevlasniku, vlasnik je nakon toga mogao tuiti posjednika u
vlasnikoj parnici, tj. REI VINDICATIO
podjela interdikata:
1.) PROHIBITORNI INTERDIKTI - (INTERDICTA RETINENDAE POSSESSIONIS) slue za
zatitu posjeda od smetnji
uinci:
a) zabrana daljnjeg smetanja
b) davanje garancija da do toga vie nee doi
c) eventualna naknada tete
upotreba im je ograniena na rok od jedne godine s time da se protek vremena ne rauna od dana
do dana, ve prema mogunosti stranke da trai pravnu zatitu od pretora, tj. TEMPUS UTILE
67
zatiuje postojee posjedovno stanje uz pretpostavku da nije nastalo na viciozan nain, tj. VI
(nasilno), CLAM (potajno) ili PRECARIO (na zamolbu do opoziva)
titi se posljednji posjednik (onaj koji je drao stvar u asu izdavanja interdikta)
ako je posjed nastao viciozno, ovaj interdikt nije vie imao prohibitorni, ve restitutorni karakter
(posljednji posjednik bio je duan vratiti stvar svom protivniku)
sadri EXCEPTIO VITIOSAE POSSESSIONIS (prigovor u sluaju viciozno steenog posjeda)
tipovi vlasnitva
69
IN BONIS ESSE (bonitarno vlasnitvo)
vlasnitvo po pretorskom pravu koje je pripadalo istim osobama i stvarima kao i kviritsko vlasnotvo,
a do kojeg je dolo zbog nekog nedostatka prilikom prijenosa vlasnitva neformalnim pravnim
poslom TRADITIO za RES MANCIPI (POSSESSIO CIVILIS, dolazi samo do prijenosa posjeda)
ACTIO stjecatelj moe traiti vraanje stvari od treega ako mu je taj oduzeo prije isteka roka
dosjelosti
relativni oblik prijenosa vlasnitva
PEREGRINSKO VLASNITVO
prilikom ukljuivanja mnogih naroda u sastav rimske drave, sauvan je njihov autonomni pravni
sustav
212.godine ediktom cara Karakale izjednaen je poloaj svih slobodnih stanovnika rimske drave
70
SUVLASNITVO:
CONDOMINIUM (suvlasnitvo) vie osoba ima vlasnitvo nad jednom nepodijeljenom stvari
svakoj osobi (suvlasniku) pripada idealni dio te stvari, tj. PARS PRO INDIVISO
a) svaki suvlasnik ima vlasnitvo na stvari u punom opsegu (sva vlasnika ovlatenja)
b) stvar je nepodijeljena, ali se veliina vlasnikog dijela svakog pojedinog sudionika znala
(svaki suvlasnik slobodno raspolae svojim dijelom)
sudac ima ADIUDICATIO (ovlatenje) da stvar podijeli tako to e ubudue svaki suvlasnik
postati potpunim vlasnikom dodijeljenog mu dijela razdijeljene stvari (ujedno njegovo pravo
suvlasnitva nad ostalim dijelovima stvari prestaje)
ako je stvar nedijeljiva, sudac moe:
a) vlasnitvo stvari dodijeliti jednom suvlasniku uz obvezu novane naknada drugim
suvlasnicima
b) stvar prodati te postignutu cijenu podijeliti meu suvlasnike po njihovim udjelima
STJECANJE VLASNITVA:
MANCIPATIO sveani, formalistiki pravni posao kojim se prenosi vlasnitvo nad RES
MANCIPI (fiktivna "kupnja" uz sveane geste i rijei, te uz sudjelovanje svjedoka)
71
IN IURE CESSIO prijenos vlasnitva nad RES MANCIPI i RES NEC MANCIPI posebnim
izvanparninim postupkom pred magistratom
2.) ORIGINARNI pravo se stjee samostalno tj. bez obzira na pravo prethodnika
Naini stjecanja:
1. Occupatio (prisvojenje)
2. Thesaurus (nalaz blaga)
3. Accessio (prirataj)
4. Specificatio (prerada stvari)
5. Fructus (stjecanje plodova)
6. Commixtio, confusio (mijeanje stvari)
7. Adiudicatio (dosuivanje stvari u diobnim parnicama)
8. Usucapio (dosjelost)
OCCUPATIO (prisvojenje) zauzimanje stvari koja nije niija (RES NULLIUS) ili stvari koje je
naputena od vlasnika (RES DERELICTAE)
THESAURUS (nalaz blaga) vrijedne stvari skrivene tako dugo da se ne moe utvrditi vlasnik
(Hadrijanovom konstitucijom reguliran tako da se blago dijeli na jednake djelove izmeu nalaznika
i vlasnika zemljita)
72
ACCESSIO (prirataj) sjedinjenje (spajanje) glavne i sporedne stvari:
FRUCTUS (stjecanje plodova) plodovi pripadaju vlasniku ako na njih nije ovlatena neka
druga osoba
posjednik IN BONA FIDE ih stjee nakon to se odvoje od stvari, tj. SEPARATIO, a
plodouivatelj ili zakupnik tek uzimanjem u posjed, tj. PERCEPTIO
dok su plodovi jo spojeni s plodonosnom stvari, oni su njen sastavni dio i ne mogu biti predmet
samostalnog vlasnitva
73
separacijom plodova stjee vlasnik njihovo vlasnitvo (ukoliko na stvari ne postoji emfiteuza koja
ima prednost pred vlasnikom, a isto tako poteni posjednik ima kod stjecanja plodova prednost
pred vlasnikom)
ostali stvarnopravni ili obvezni ovlatenici stjeu plodove tek percepcijom, tj. ubiranjem odnosno
uzimanjem plodova u posjed - tako uivalac stjee vlasnitvo plodova originarnim nainom na
temelju svog stvarnog prava putem percepcije
regula:
RES HABILIS, TITULUS, FIDES, POSSESSIO, TEMPUS
(PODOBNA STVAR, NASLOV, SAVJESNOST, POSJED, VRIJEME)
- potrebno za dosjelost u klasinom razdoblju:
74
o RES HABILIS podobna stvar, odreena je negativno, tj. iskljuenjem nepodobnih stvari,
odnosno RES FURTIVAE (ukradene stvari) i RES VI POSSESSAE (silom otete stvari)
o TITULUS pravni razlog koji moe opravdati uzimanje stvari u posjed, mora biti TITULUS
VERUS (stvarno postojei), a ne TITULUS PUTATIVUS (zamiljeni)
o BONA FIDES dobra vjera, savjesnost, tj. uvjerenje posjednika o ispravnosti i zakonitosti
njegova posjedovanja (on smatra da pri stjecanju posjeda stvari ne vrijea niija prava) koje mora
postojati u asu stjecanja posjeda stvari, jer vai naelo da naknadna zla vjera ne smeta
regula: Mala Fides Superveniens Non Nocet (Kasnije nepotenje ne kodi)
o POSSESSIO posjed podoban za dosjelost morao je biti neprekidan
o TEMPUS vrijeme dosjedanja, za pokretnine 1 godina, za nekretnine 2 godine
(ACCESSIO TEMPORIS posjednik stvari moe trajanju svog posjeda nad stvari pribrojiti i
vrijeme svog prethodnika)
LONGI TEMPORIS PRAESCRIPTIO uvodi se reskriptom cara Severa i Karakale 199.
godine radi rjeavanja pitanja stjecanja vlasnitva nad provincijalnim zemljitem
poetno je to prigovor protiv tubenog zahtjeva ranijeg vlasnika, budui da ovaj nije bio
osobito briljiv u uvanju svoje stvari
uinak prigovora (zastara tube) nastupa u roku od 10 godina INTER PRAESENTES (ako
raniji i sadanji posjednik ive u istoj provinciji) odnosno 20 godina INTER ABSENTES (ako
stranke ive u razliitim provincijama)
potrebno: TITULUS (naslov) i BONA FIDES (dobra vjera)
75
PRESTANAK VLASNITVA:
b) iz SUBJEKTIVNIH razloga:
ako vlasnik doivi:
gubitak slobode kao CAPITIS DEMINUTIO MAXIMA
gubitak graanstva kao CAPITIS DEMINUTIO MEDIA (minor)
gubitak poloaja obitelji kao CAPITIS DEMINUTIO MINIMA
ZATITA VLASNITVA:
ACTIO IN REM sudski postupak u vezi zatite stvarnog prava koji ide za time da se utvrdi da
netko ima pravo na odreenoj stvari
b) QUI LITEM SE OBTULIT (osoba koja se upustila u parnicu kao da posjeduje stvar
kako bi u meuvremenu nekom drugom omoguio da stekne stvar na osnovi dosjelosti)
detentor moe imenovati osobu u ije ime dri stvar, NOMINATIO (LAUDATIO) AUCTORIS i
tako na njega prebaciti parnicu
dokazivanje tuitelja je vrlo oteano (PROBATIO DIABOLICA) ako se radilo o RES MANCIPI
za koju jo nije protekao rok dosjelosti
76
FORMULA ARBITRARIA (arbitrarna formula) sadri:
a) INTENTIO (intenciju), tj. tubeni zahtjev
b) arbitrarnu klauzulu njome se poziva tuenika da dobrovoljno izvri inidbu
ako tuenik vrati stvar prije presude, postupak se obustavlja te ne dolazi do presude
ako se tuenik ne odazove tom pozivu, sudac e donijeti odluku koja e glasiti na novani iznos , a
ne na izruenje stvari
c) CONDEMNATIO (kondemnaciju), tj. ovlatenje suca da donese presudu (plaanje novanog
ekvivalenta stvari, a ne izruenje same stvari) ili da oslobodi tuenoga
d) EXCEPTIO (prigovor) odreenih okolnosti
- regula: Petitorium Absorbet Possessorium (Vlasnika tuba ukljuuje u sebi i tubu za zatitu
posjeda)
77
5.) REI VINDICATIO PER SPONSIONEM
stranke se izazivaju na SPONSIO (okladu) o tome ija je tvrdnja ispravna
tueni posjednik u sluaju gubitka spora obeava povrat stvari s plodovima, tj. SPONSIO PRO
PRAEDE LITIS ET VINDICIARUM
sudac presudom rjeava pitanje obaju sponzija
upotrebljava se samo ako tueni ne istie kakve posebne okolnosti u vezi s tubenim zahtjevom,
ve naprosto porie opravdanost tuiteljeve tvrdnje
78
SLUNOSTI:
- podjela slunosti:
1.) SERVITUTES PRAEDIORUM (zemljine slunosti) SERVITUTES RERUM (stvarne
slunosti),
vezane su za stvar, pa promjena vlasnika ne dira u slunost, jer ona prati stvar bez obzira na to
kome ona u odreenom asu pripada
- ustanovljuju se na teret jednog slueeg, poslunog zemljita (PRAEDIUM SERVIENS), a u korist
drugog gospodujueg, povlasnog zemljita (PRAEDIUM DOMINANS)
SERVITUS ONERIS FERENDI pravo ovlatenika da osloni svoju graevinu na tui zid
79
nain prestanka: USUCAPIO LIBERTATIS, tj. vlasnikovo spreavanje ovlatenika da slunost
izvrava tijekom 2 godine
USUSFRUCTUS (plodouivanje) pravo koritenja tuom stvari, ubiranja plodova bez diranja u
njenu bit
regula: Ususfructus Est Ius Alienis Rebus Utendi Fruendi Salva Rerum Substantia
(Plodouivanje je pravo uporabe i koritenja tue stvari uz uvanje njezine supstance)
osnovano je u korist odreene osobe te se ne moe prenijeti na drugu osobu
moglo se osnovati na specifian nain prijenosa vlasnitva uz priuzdraj uivanja, tj.
MANCIPATIO DEDUCTO USUFRUCTU
USUS (uporaba, koritenje) ovlatenik moe stvar samo upotrijebiti, ali ne i ubirati plodove
(potpuno nenasljedivo pravo)
HABITATIO (pravo stanovanja u tuoj kui ili njenom dijelu) mogunost davanja u najam i
treima,
- nije prestajalo:
gubitkom slobode, graanstva i poloaja u obitelji ( capitis deminutio maxima, media i
minima)
nekoritenjem kao NON USUS
OPERAE SERVORUM VEL ANIMALIUM (pravo koritenja radne snage tuih robova i
ivotinja)
80
nije prestajalo: gubitkom slobode, graanstva i poloaja u obitelji ( capitis deminutio
maxima, media i minima)
nekoritenjem kao NON USUS
1.) etiri najstarije poljske slunosti (ITER, VIA, ACTUS, AQUAEDUCTUS) smatrane su za RES
MANCIPI, pa su se mogle stjecati putem MANCIPATIO i IN IURE CESSIO, a u poetku su mogle
biti i predmetom USUCAPIO (dosjelosti) sve dok to nije sa LEX SCRIBONIA, donijetim pred kraj
republike, bilo zabranjeno
2.) SERVITUTES PERSONARUM (osobne slunosti) su se mogle stjecati pravnim poslom IN IURE
CESSIO, jer su kao RES INCORPORALES (netjelesne stvari) za to bile najpodobnije (VINDICATIO
SERVITUTIS, VINDICATIO USUSFRUCTUS)
3.) DEDUCTIO SERVITUTIS (dedukcija), tj. pridravanje prava slunosti prilikom otuenja
vlasnitva stvari putem MANCIPATIO i IN IURE CESSIO
4.) po civilnom pravu, slunosti su se mogle osnivati i pravnim poslovima MORTIS CAUSA, tj. u
obliku LEGATUM (legata) i to samo osobne slunosti
5.) ADIUDICATIO (adiudikacijom) gdje je sudac ovlaten suvlasniku stvar podijeliti na realne
djelove u vlasnitvo pojedinca
81
SERVITUTES PRAEDIORUM (zemljine slunosti) podrazumijeva koritenje, vrenje
ovlatenja predajom stvari putem TRADITIO (tradicije)
b) PATIENTIA preutni pristanak vlasnika da drugi obavlja slunost na njegovoj stvari
82
PRESTANAK SLUNOSTI:
a) slunost kao stvarno pravo prestaje ako stvar, na kojoj postoji slunost,
propadne ili
postane res extra commercium (stvar izvan pravnog prometa)
ZATITA SLUNOSTI:
slunosti su se najee titile putem ACTIO CONFESSORIA koja je bila osnovna i najvanija
tuba za zatitu slunosti
moe se upotrijebiti protiv vlasnika stvari koji bi ovlatenika slunosti ometao u vrenju njegova
prava (nalije vlasnike tube ACTIO NEGATORIA)
u postklasino doba mogla se upotrijebiti protiv svakoga tko bi korisnika slunosti ometao, dakle i
protiv tree osobe, a ne samo protiv vlasnika stvari
ponekad se naziva VINDICATIO USUSFRUCTUS, tj. VINDICATIO SERVITUTIS
priznavana je po naelima civilnog prava i emfitetu, superficijaru i zalonom vjerovniku
83
84
ZALONO PRAVO:
IURA IN RE ALIENA (stvarno pravo na tuoj stvari) koje slui za osiguranje neke trabine, tj.
kao garancija vjerovniku za sluaj kada dunik sam ili uz pomo osobnih poroka (jamaca) ne moe
ispuniti svoju obvezu prema njemu
zalono pravo ima akcesoran poloaj, jer nastaje, postoji i prestaje zavisno od glavnog, obveznog
prava
jedino je zalono pravo (od ostalih stvarnih prava) po svom karakteru vremenski ogranieno
postoje tri tipa osiguranja trabine:
1.) FIDUCIA
zaloni dunik mancipacijom ili in iure cessiom prenosi vlasnitvo stvari na vjerovnika uz posebni
dodatni sporazum, tj. PACTUM FIDUCIAE na temelju kojeg mu je zaloni vjerovnik trebao na
isti nain istu stvar vratiti u vlasnitvo kada prenosilac ispuni svoju obvezu zbog koje je i dolo do
tog pravnog posla
nije zalono pravo ve nain osiguranja trabine
u poetku je iskljuivo moralna obveza, ali u 3. ili 2. stoljeu dobiva i pravnu sankciju (uvedena je
tuba): ACTIO FIDUCIAE, kojom je dunik, ako bi uredno ispunio svoj dio obveze sadrane u
PACTUM FIDUCIAE, mogao traiti vraanje stvari od druge strane
ako bi druga strana stvar otuila, tuitelj je mogao traiti samo naknadu tete, jer ta tuba nije
imala stvarnopravni ve obveznopravni karakter pa se mogla koristiti samo protiv ugovornog
partnera, a ne i protiv treih osoba
nastajao je tako to bi dunik neformalno predao stvar vjerovniku kao osiguranje trabine, s
pravom da je ovaj zadri sve dok dunik ne ispuni svoju obvezu
iako zaloni vjerovnik primanjem stvari postaje samo detentor (ima CORPUS, a ne i ANIMUS,
POSSIDENDI), ubrzo dobiva i pretorsku interdiktnu zatitu, pa se praktino smatrao juristikim
posjednikom (tzv. izvedeni posjed)
dunik je i dalje ostajao vlasnikom, pa je mogao upotrijebiti i REI VINDICATIO ako bi stvar
dola u ruke nekog treeg, tj. od zalonog vjerovnika je mogao, na temelju neformalnog ugovora
CONTRACTUS PIGNERATICIUS, sklopljenog prilikom osnivanja zaloga, pomou ACTIO
PIGNERATICIA DIRECTA traiti vraanje stvari ako bi ispunio svoju obvezu
85
6.) HYPOTHECA, PIGNUS CONVENTUM (ugovorni zalog)
ugovorno zalono pravo bez predaje stvari, tj. ne sadri predaju stvari vjerovniku, ve je samo
ugovor izmeu vjerovnika i dunika po kojemu odreena stvar slui kao osiguranje trabine, tj.
PIGNUS CONVENTIONALE (ugovor
)
sporazum o hipoteci dobiva pretorsku zatitu u vezi sa zakupom poljoprivrednog zemljita
u Rimu je bio obiaj da zakupac poljoprivrednog zemljita, one stvari to ih je na to zemljite
dovezao ili donio (INVECTA ET ILLATA) radi obrade, daje kao garanciju da e vlasniku
zemljita platiti zakupninu
zatita:
b) ACTIO SERVIANA titi se zakupodavac u odnosu na bilo koju osobu koja je u posjedu
zaloenih stvari
c) ACTIO QUASI SERVIANA titi se bilo kojeg vjerovnika koji je osiguran ugovornim zalogom
proirenje zatite i na vjerovnika s PIGNUS DATUM (runim zalogom) za sluaj da je taj izgubio
posjed
zalono pravo ima karakter akcesornog prava, jer je bitna pretpostavka za nastanak postojanje
obveze na koju se ono nadovezuje
u kasno klasino doba pojavljuje se ustanovljenje zalonog prava putem TACITA CONVENTIO
(predmnijevanim preutnim ugovorom o zalogu)
pojavljuju se neki osamljeni sluajevi zakonskog zalonog prava, a to je ono koje postoji nezavisno
od izriito ili utke ugovorenog zalonog prava
u klasinom pravu preutno i zakonsko zalono pravo odnose se samo na pojedine predmete, tzv.
specijalno zalono pravo, a ne na itavu imovinu, tzv. generalno zalono pravo (za razliku od
Justinijanovog prava)
kod PIGNUS DATUM (runog zaloga) nastaje odmah, im je zalono pravo ustanovljeno
kod HYPOTHECA (hipoteke) predaja stvari dolazi u obzir tek od asa kada je bezuspjeno
protekao rok za ispunjenje glavne obveze, pa vjerovnik odgovarajuim pravnim sredstvima zatrai
njeno izruenje
za vrijeme dranja u posjedu, vjerovnik ne smije zaloenu stvar upotrebljavati, jer time ini
FURTUM USUS (krau upotrebe)
plodovi zaloene stvari pripadaju vlasniku, a moglo se posebnim ugovorom utvrditi da plodovi
stvari pripadnu zalonom vjerovniku umjesto kamata pakt o antihrezi, tj. PACTUM
ANTICHRETICUM
2.) IUS DISTRAHENDI (pravo zalonog vjerovnika da onda kada obveza osigurana zalogom
nije ispunjena, stvar koju je imao u posjedu proda i iz dobivenog iznosa namiri svoju trabinu)
u klasino doba se moglo ugovoriti da e zaloena stvar pripasti zalonom vjerovniku u vlasnitvo,
ako dug ne bi bio na vrijeme plaen (Lex Commissoria), no to je kasnije zabranjeno
eventualni viak dobivene kupovnine, tj. SUPERFLUUM vraao se zalonom duniku
ako vjerovnik ne nae kupca, moe od cara traiti dodjelu vlasnitva na zaloenoj stvari na ime
namirenja trabine
kako zaloni vjerovnik smije zaloenu stvar po dospijeu duga prodati i izvriti tradiciju, a ne
moe vlasnitvo prenijeti ni mancipacijom niti in iure cessijom, kupac zaloene stvari RES
MANCIPI stei e kviritsko vlasnitvo tek dosjelou
u najstarije doba se uzimalo da predmetom zalonog prava mogu biti samo RES CORPORALES
(tjelesne stvari)
u klasino doba mogla se zalagati i trabina, tj. PIGNUS NOMINIS, pa ak i samo zalono pravo,
a potom i neke slunosti, skupine tjelesnih stvar i slino, s tim da SERVITUTES PRAEDIORUM
RUSTICORUM (gradske slunosti) ne mogu biti predmetom zaloga
otuenjem stvari se trea osoba (novi stjecatelj) ne moe osloboditi od obveza zalonog prava
Ius Offerendi Et Succedendi na odreenoj stvari moe postojati vie zalonih prava
(vjerovnika), pa kasniji vjerovnik moe isplatiti prijanjeg i stupiti na njegovo mjesto
87
regula: Prior Tempore, Potior Iure (Prvi u vremenu, jai u pravu)
a) zalono pravo kao akcesorno prestaje utrnuem obveze, povodom koje je i nastalo:
1.) SOLUTIO (ispunjenje obveze)
SUPERFICIES
88
- regula: Superficies Solo Cedit (Vlasnik zemljita postaje i vlasnik graevine)
2.) da zatiti prava koritenja osobe koja nije vlasnik
pravo superficijara (upotreba graevine kako eli, s time da ne smije pogorati stanje objekta)
tokom vremena postaje i nasljedivo i otuivo
EMFITEUZA:
zatita emfiteuze:
a) ACTIO IN REM VECTIGALIS
b) ACTIO CONFESSORIA
c) ACTIO NEGATORIA
emfiteut je plodove stjecao putem SEPARATIO (odvajanjem od osnovne stvari) kao i vlasnik
89
nije smio pogorati stanje zemljita, ali je mogao mijenjati poljoprivrednu kulturu
morao je snositi javne obveze na raun zemljita
1.) ako korisnik nije 3 godine plaao CANON ili nije ispunjavao javne obveze
2.) propau stvari
3.) odreknuem
4.) CONFUSIO (konfuzijom)
nestaje razlika izmeu IUS CIVILE i IUS HONORARIUM, pa time ujedno i izmeu
DOMINIUM EX IURE QUIRITIUM (kviritskog vlasnitva) i IN BONIS ESSE (bonitarnog
vlasnitva)
dolazi do izjednaavanja italskih s provincijskim zemljitima, pa se vlasnitvo nad tom zemljom
naziva DOMINIUM ili PROPRIETAS ili POSSESSIO i za jednu i za drugu vrstu zemljita
postoji jo i vrsta vlasnitva kod zemljita podijeljenih vojnicima
nestaje MANCIPATIO (mancipacija) i IN IURE CESSIO, a TRADITIO (tradicija) nije vie
samostalan element stjecanja vlasnitva
uvodi se novi tip USUCAPIO (dosjelosti), pa je dovoljan posjed u trajanju od 40 godina bez
IUSTUS TITULUS (naslova) i BONA FIDES (dobre vjere)
za posjed se davala posjedovna zatita ACTIO (INTERDICTUM) MOMENTARIA
slunosti nestaju
stare rimske poljske slunosti (ITER, VIA, ACTUS i AQUAEDUCTUS) se mogu dosjesti nakon 2
godine
zalono pravo se vie ne shvaa kao IURA IN RE ALIENA (stvarno pravo na tuoj stvari)
ugovorno zalono pravo ima manju vanost od zakonskog zalonog prava
tienik ima zalono pravo na imovini tutora, kuratora u svezi njihove djelatnosti
Konstantin ukida Lex Commissoria
90
EMPHYTEUSIS (emfiteuza) posebno stvarno pravo na tuoj stvari, otuivo i nasljedivo, a
ovlatenik ima pravo na potpuno koritenje zemljita s tim da plaa godinji porez na to nazvan
CANON (u novcu ili naturi)
91
JUSTINIJANOVA KODIFIKACIJA
USUCAPIO:
Redovna dosjelost
1.) pokretnine se dosjeda posjedovanjem kroz 3 godine, trai se IUSTUS TITULUS (naslov) i
BONA FIDEI (dobra vjera)
2.) nekretnine se dosjeda posjedovanjem kroz 10 godina INTER PRAESENTES (ako posjednik
i vlasnik stanuju u istoj provinciji), odnosno 20 godina INTER ABSENTES (ako stanuju u
razliitim provincijama)
Izvanredna dosjelost
nekretnine se dosjeda i posjedovanjem kroz 30 godina, ne trai se IUSTUS TITULUS (naslov), ali
se trai BONA FIDEI (dobra vjera) ukoliko posjednik nije doao do posjeda nekretnine silom
vlasnitvo se stjee TRADITIO (tradicijom), a obveznopravni ugovor je samo CAUSA
TRADITIONIS
b) QUI LITEM SE OBTULIT (osoba koja se upustila u parnicu kao da posjeduje stvar
kako bi u meuvemenu nekom drugom omoguio da stekne stvar na osnovi dosjelosti)
u vezi slunosti iz USUS (porabe, koritenja) se izdvajaju HABITATIO (pravo stanovanja u tuoj
kui ili njenom dijelu) i OPERAE SERVORUM VEL ANIMALIUM (pravo koritenja radne
snage tuih robova i ivotinja)
kao slunosti u pogledu zalonog prava
poveava se broj tzv. generalnih zalonih hipoteka (zalono pravo na itavu imovinu) u odnosu na
tzv. specijalne zalone hipoteke (zalono pravo samo na pojedine predmete) u okviru preutnog i
zakonskog zalonog prava
92
OBVEZNO PRAVO U RIMSKOJ DRAVI
Obvezno pravo od 650. godine pr. Kr. Do 565.godine po. Kr.
PRAVNI POSAO:
postanak ili stjecanje prava kada se pravo nae kod odreenog subjekta
prestanak ili gubitak prava - kad se pravo odvoji od subjekta
VRIJEME (tempus):
meu jednu od najvanijih pr. injenica spada vrijeme jer njegov protek je u nizu sluajeva faktor
nastanka ili prestanka prava.
Rauna se po kalendaru, mjesec ima 30 dana, a godina 365 dana
U rimskom pravu dan je najmanja vremenska jedinica, jer nisu vodili rauna o satima.
NEGOTIA UNILATERALIA jednostrani pravni posao (potrebno je oitovanje volje jedne stane)
NEGOTIA BILATERALIA dvostrani pravni posao (potrebno je oitovanje volje dvije strane, tj.
suglasnost, a potreban je, ali ne uvijek i dovoljan sporazum, tj. CONSENSUS CONVENTIO)
- CONTRACTUS (ugovori) svi ugovori su dvostrani pravni poslovi, jednostrano ili
dvostrano obvezujui
93
APSTRAKTNI PRAVNI POSLOVI ne vidi se pravni razlog zbog kojega se sklapa pravni posao,
to ne znai da razlog ne postoji (npr. stipulacija), a to su formalni pravni poslovi (valjanost ovisi o
formi)
KAUZALNI PRAVNI POSLOVI vidi se pravni razlog (npr. kupoprodaja), a to su neformalni
pravni poslovi (valjanost zavisi od ispravnosti razloga) (npr. konsenzualni kontrakti istrauje se
prava volja stranaka)
FORMALNI PRAVNI POSLOVI za valjanost pr. posla potrebno je oitovanje volje u nekom
odreenom obliku
NEFORMALNI PRAVNI POSLOVI strankama je bilo preputeno da same izaberu oblik izjave
volje tj. formu pravnog posla
CONDICIO (uvjet):
UVJET - budui objektivno neizvjesni dogaaj o kojemu po volji stranke ovisi uinak pravnog
posla
vrste uvjeta:
SUSPENZIVNI (odgodni) odgaaju postanak i uinak pravnog posla (npr. Dobit e auto ako
poloi sve ispite prve godine)
REZOLUTIVNI (raskidni) posao se ukida nastupom uvjeta (npr. Vratit e auto ako ne poloi sve
ispite)
94
ACTUS LEGITIMI formalistiki poslovi starog civilnog prava (mancipatio, in iure cessio ) te
poslovi vezani uz osnivanje i prenoenje oinske vlasti, slobode... pravni poslovi uz koje se ne
moe staviti rok ili uvjet jer postaju nitavi, potpuno nevaljani
Sluajevi kad uvjetovane okolnosti nemaju sadrajno karakter uvjeta jer im nedostaje bilo element
budunosti bilo element neizvjesnosti:
a) nuni uvjeti sigurno e takva okolnost nastupiti, pa ima uinak roka (npr. ako netko umre)
b) nepravi uvjeti (prividni) ako se uvjetovana okolnost ve dogodila, to je zapravo bezuvjetan
pravni posao (npr. ako je juer padala kia)
c) nemogui uvjeti sami po sebi nemogui (npr. ako dotakne nebo)
d) nemoralni i pravno nedoputeni uvjeti
e) besmisleni uvjeti
95
razlikujemo:
a) CONDICIO PENDET (vrijeme pendencije vrijeme koje je trebalo ekati da se vidi to e biti s
uvjetom)
b) CONDICIO EXISTIT (vrijeme ispunjenja vrijeme kada je oito da se uvjet ispunio)
c) CONDICIO DEFICIT (vrijeme izjalovljenja vrijeme kada je postalo oito da se uvjet izjalovio)
DIES (rok):
rok - uvijek izvjestan budui dogaaj koji odgaa ispunjenje obveze na odreeno vrijeme
MODUS (namet):
Modus je uzgredni dodatak pravnim poslovima kojima se primaocu namee izvrenje neke
dunosti
dodaje se samo NEGOTIA LUCRATIVA (besplatnim pravnim poslovima)
sili, ali ne odgaa uinak pravnog posla
96
PRETPOSTAVKE ZA VALJANOST PRAVNIH POSLOVA:
VOLJA
volja je sredinji element pravnog posla, jer bez odgovarajue izjave volje pravni posao ne moe
nastati
pravni poslovi s obzirom na oitovanje volje su:
1.) formalni pravni poslovi pravni uinak odreuje u kojem obliku volja mora biti oitovana
2.) neformalni pravni poslovi stranke mogu svoju volju izraziti na bilo koji nain;
a) izriito (usmeno, pismeno, znacima)
b) preutno (o postojanju volje zakljuujemo iz ponaanja) konkludentnim
radnjama
utnja se ne moe smatrati pristajanjem na ponudu (problematino)
regule:
Qui Tacet Consentire Videtur
(Tko uti, priznaje)
Nemo Invitus Agere Cogitur
(Nikoga se ne moe siliti na djelovanje protiv njegove volje)
Negativa non probantur
(ono to se nijee ne treba dokazivati)
razlikujemo:
1.) dispozitivnu ispravu ako je za neki pravni posao propisana pisana forma kao bitni element
valjanosti tog pravnog posla (npr. pretorska oporuka)
regula: Ad Sollemnitatem (Radi valjanosti pravnog posla)
2.) dokaznu ispravu ako se radilo o neformalnom pravnom poslu slui samo za dokazivanje
a) TESTATIO isprave stilizirane u 3. licu
b) CHIROGRAPHUM isprave stilizirane u 1. licu (u doba principata ih je sastavljao
pisar koji se time bavio kao obrtnik, tj. TABELLIO)
regula: Ad Probationem (Radi dokazivanja pravnog posla.
I.) svjesni stranka svijesno i znajui izjavi ono to ne odgovara njenoj stvarnoj volji
a) RESERVATIO MENTALIS (mentalna rezervacija) kada stranka svjesno izjavio ono to nee i ne
eli - dojam da se neki pravni posao eli sklopiti, a ustvari ne eli (ako je sklopljen, pravni posao je
valjan)
b) IOCANDI GRATIA - pravni posao sklopljen u ali ili na pozornici (pravni posao nije valjan)
c) SIMULACIJA stranke sklapaju ili poduzimaju pravni posao samo prividno, jer ga ne ele sklopiti,
ali kod treih ele stvoriti dojam da je taj posao sklopljen
97
II.) nesvjesni stranka ima netonu predodbu o predmetu, injenici ili okolnosti bitnoj za
dotini pravni posao.
ERROR:
vrste:
A) bitna zabluda - ERROR ESSENTIALIS (ima utjecaj na valjanost pravnog posla):
1. ERROR IN CORPORE zabluda o stvari (predmetu pr. posla) - (nevaljan pravni posao)
Npr. Netko hoe kupiti roba Stiha, a kupi roba Pamfila.
b) DISSENSUS (nesporazum) sluaj u kojem obje stranke pri sklapanju ugovora oituju svoju volju
koja odgovara pravnoj namjeri ali druga stranka to pogreno shvati zabluda o pravnoj volji druge
stranke (nitavan pravni posao)
npr. Kad jedna stranka brojku 5 shvati kao 50
- regule:
Ignorantia Facti Excusat / Non Nocet (Nepoznavanje injenica ispriava / ne teti)
98
POBUDE:
zabluda o pobudi ne utjee na pravni posao (iznimka u nasljednom pravu, gdje je pravni posao
zbog zablude i pobude nevaljan)
pobude su:
3. VIS AC METUS (sila i strah) kojima je netko prisilio drugoga na sklapanje pravnog posla
- prisila se djeli na :
a) vis absoluta vanjska fizika prisila
b) vis compulsiva psihika prisla
- po starom civilnom pravu ne ponitavaju pravni posao, ali pretor dozvoljava:
a) ACTIO QUOD METUS CAUSA koja je ila unutar godinu dana na naknadu tete u etverostrukoj
vrijednosti nanijetog gubitka
b) EXCEPTIO METUS prigovor na tubu protiv protustranke koja je vrila pritisak (ucjenu)
prilikom sklapanja pravnog posla
c) RESTITUTIO IN INTEGRUM povrat u prijanje stanje
nedostaci:
a) svojstvo stranaka (pravna i djelatna sposobnost)
b) sadraj pravnog posla
c) potivanje odreene forme pravnog posla
99
2.) POBOJNOST pravni posao koji ima neke manje nedostatke zbog kojih se moe proglasiti
nevaljanim, ali samo po traenju stranke,
djeluje od trenutka pravomonosti presude, tj. EX NUNC
regule:
Quod Initio Vitiosum Est, Non Potest, Tractu Temporis Convalescere
(to je od poetka nevaljano, ne moe se tijekom vremena ispraviti)
Utile Per Inutile Non Vitiatur
(Valjani dio pravnog posla ostaje na snazi unato nevaljanom dijelu)
nezakonit pravni posao nije uvijek nitavan, ve je to ovisilo od rjeenja koje je predviao dotini
zakon:
1.) LEX PERFECTA (potpuni zakoni) pravni posao koji je sklopljen u sukobu s pravnom normom
je nevaljan
2.) LEX MINUS QUAM PERFECTA (djelomino nepotpuni zakoni) ako se sklapa pravni posao
u sukobu s pravnom normom, pravni posao ostaje na snazi, ali postoje sankcije za stranke koje su ga
sklopile
3.) LEX IMPERFECTA ( nepotpuni zakoni) pravni posao koji se zakljuuje, a u sukobu je s
pravnom normom ostaje na snazi, ali nema nikakvih posljedica za stranke (uputstvo, a ne zakon)
( LEX PLUS QUAM PERFECTA ako se zakljui pravni posao u sukobu s pravnom normom,
pravni posao je nitavan i stranke se sankcioniraju )
ediktom Teodozijana II. i Valentinijana III. (439.g.) svi zabranjeni pravni poslovi su nitavi, a
kasnije je to pravo sueno na primjenu u sluaju kada nije bila propisana neka druga sankcija
staro civilno pravo priznavalo je samo nitavost, a do pojma pobojnosti dolo se postupno putem
pretorskog prava
IN FRAUDEM LEGIS (nevaljanost pravnih poslova koji su uinjeni radi zaobilaenja zakona)
regulirano je putem Lex Fufia Caninia, kojim se ograniava oporuno oslobaanje robova i
odreuje nevaljanost onih oporunih odredaba kojima se htjelo izigrati taj zakon
nevaljanost pravnog posla se moe u nekim sluajevima ispraviti to se naziva konvalidacija:
1.) ratihabicija naknadno priznanje pravnog posla (po drugoj strani) ili ako se izmjene neke
bitne okolnosti
2.) konverzija pretvaranje jednog nevaljanog pravnog posla u drugi valjani pr. posao uz uvjet
da nevaljani posao sadri nune pretpostavke za taj drugi posao
100
STRANKA I NJENO ZASTUPANJE:
kod pravnih poslova stranka mora imati pravnu i djelatnu sposobnost (ope pretpostavke), te
odreeni interes za sklapanje pravnog posla, a svatko moe sklapati pravne poslove koji se njega
tiu
pravni poslovi se ne moraju sklapati izravno i osobno, nego se mogu sklapati i preko treih osoba
ukoliko to narav posla doputa - taj trei koji sudjeluje kod sklapanja posla moe biti glasnik ili
zastupnik
a) glasnik (nuntius) je samo sredstvo za prenoenje vijesti; on nema vlastite poslovne
volje, nego samo prenosi i saopuje oitovanu volju jedne stranke drugoj - zato glasnik
ne mora imati djelatne sposobnosti
b) zastupnik sam, vlastitim oitovanjem volje poduzima neki pravni posao za drugoga
(zastupanoga, gospodara posla)
razlikujemo:
a) neposredno zastupstvo - zastupnik sklapa pravni posao vlastitim oitovanjem volje u ime i za
raun zastupanoga
- uinci pravnog posla nastupaju neposredno za osobu zastupanoga, on neposredno stjee prava i
dunosti iz posla - pravni posao sklopljen po zastupniku smatra se kao da je sklopljen po samome
zastupanome
b) posredno zastupstvo - zastupnik sklapa pravni posao za raun zastupanoga, ali ga sklapa u vlastito
ime
- oitovanjem zastupnikove volje nastaje pravni posao koji se smatra njegovim poslom, te proizvodi
pravne uinke za njegovu osobu - on stjee prema treima sukoherentna prava i dunosti, a tek na
temelju drugog, internog pravnog odnosa izmeu zastupnika i zastupanoga, koji se treih ne tie,
morat e zastupnik prenijeti na gospodara posla uspjehe iz posla to ga je sklopio za gospodarev
raun, tj. morat e na gospodara posla prenijeti ekonomske koristi iz posla
trea osoba s kojom je takav posredni zastupnik sklopio posao pri tome i ne zna, niti je se tie da je
posao sklopljen za raun zastupanoga - gospodar posla i taj trei ne stupaju uope meusobno u
pravne odnose
rimsko civilno pravo nije doputalo neposrednog zastupanja, a naelno je i Justinijanovo pravo
ostalo na stanovitu da neposredno zastupstvo nije mogue - tek u opem i modernom pravu
priznato je neposredno zastupanje kao pravilo, a tek iznimno je iskljueno ili ogranieno
takoer postoji:
a) nuno (zakonsko) zastupstvo - pravni poredak daje nekome ovlast i dunost da zastupa druge
osobe (npr. kod skrbnitva)
b) dobrovoljno - zastupnikove se ovlasti temelje ili na primljenom i prihvaenom nalogu
(mandatum) da e izvriti neki posao za raun nalogodavca (mandanta), ili na poslovodstvu bez
naloga (negotiorum gestio) gdje netko obavlja poslove u korist drugog bez primljenog naloga i
ovlatenja
s nalogom je danas po pravilu spojena punomo, tj. jednostrano ovlatenje koje legitimira
zastupnika prema treima na djelanja za zastupanoga - poslovi koje dobrovoljni zastupnik
poduzima bez punomoi mogu stei uinak za zastupanoga ako ih on naknadno odobri (ratihabitio
mandato comparatur), a poslovi koje poduzima falsus procurator, tj. osoba koja se izdaje za
neijeg zastupnika, a uistinu to nije, nemaju nikakva uinka za tobonjeg zastupanoga
101
POJAM I POSTANAK OBVEZA:
OBLIGATIO (obveza) pravni odnos na osnovi kojeg je debitor (dunik) duan ispuniti odreenu
inidbu prema creditoru (vjerovniku) koji je ovlaten traiti ispunjenje te inidbe.
sadraj ili predmet tog odnosa je inidba koja se naziva debitum (dug)
podjela obveza:
1. po podrijeklu: 3. najvanija podjela je iz klasinog prava:
- obligationes civiles obligationes ex contractu
- obligationes praetoriae obligationes ex delicto
OBVEZE IZ KONTRAKATA:
meu pravnim poslovima iz kojih nastaju obveze najvaniji su obvezni ugovori, tj. dvostrani
pravni poslovi upravljeni na osnivanje obveze
razlog na kojem se u klasino doba zasnivala obveznost i utuivost kontrakta po civilnom pravu
sastojao se:
o u izgovaranju odreenih rijei (verba)
o u upotrebi odreene pismene forme (litterae)
o u predaji stvari (res)
o u samom neformalnom sporazumu stranaka (consensus)
Verbalni:
Nexum Realni:
Vadiatura Mutuum
Praediatura Fiducia
Dotis dictio Depositum
Iurata promissio liberti Commodatum
Stipulatio Contractus pigneraticius
Literalni: Konsenzualni:
Nomen transscripticium Emptio venditio
Chirographa Locatio conductio
Syngraphae Societas
Mandatum
verbalni i literalni kontrakti spadaju meu formalne kontrakte, a realni i konsenzualni meu
neformalne
u postklasino doba razvila se skupina inominatnih kontrakta koja se po nainu postanka
pribliavala realnim kontraktima
102
OBVEZE IZ DELIKATA:
(Obligationes ex delicto)
protupravna djela na osnovi kojih zbog povrede pravno zatienih dobara nastaju odreene
posljedice neovisno o volji poinitelja
Za razliku od obveza iz kontrakata, koje nastaju izjavom volje stranaka, obveze iz delikata nastaju
iz nedoputenih djela tj. Protupravne povrede tuih prava i interesa.
obveza za poinitelja nastupa po samom pravnom poretku bez obzira na njegovu volju
Sadraj te obveze svodi se na:
Davanje osobne zadovoljtine povrijeenom
Plaanje kazne
Naknadu tete
1) DELICTA PUBLICA tea djela (crimina) zbog kojih drava progoni i kanjava javnom kaznom
(poena publica) u posebnom javnom krivinom postupku (iudicium publicum) bez obzira na stav
ili prijedlog oteenog
parricidium ubojstvo patris familiasa
perduellio najtei oblici izdaje
103
SUBJEKTI OBVEZA:
Razdijeljena obveza
Obveza se smatra razdjeljenom kada se u koordinatnom odnosu nae na jednoj strani vie vjerovnika
ili dunika pa svaki vjerovnik ima pravo traiti ispunjenje samo dijela inidbe (pars virilis),
odnosno svaki dunik e biti obvezan platiti takoer samo dio inidbe
Obveza je djeljiva ako je djeljiv njen sadraj
kod razdijeljene obveze ima toliko pojedinanih obveza koliko ima vjerovnika, odnosno dunika
Solidarna obveza
Ako je inidba u pluralistikoj koordiniranoj obvezi nedjeljiva ili ako je tako posebno ugovoreno,
radi se o solidarnoj obvezi
Ako je vie osoba na vjerovnikoj strani radi se o aktivnoj solidarnoj obvezi
Ako je vie osoba na dunikoj strani radi se o pasivnoj solidarnoj obvezi
Posljedica solidarnosti je u tome da jedan vjerovnik moe od bilo kojeg dunika zahtjevati
ispunjnje obveze u cjelini
Kod postojanja vie vjerovnika dunik izvrenjem inidbe u cjelini jednome od njih dovodi do
prestanka obveze
Dvije vrste solidarnosti:
o Elektivna postoji kada vjerovnik izabere jednog od vie dunika i od njega naplati dug
u cjelini, odnosno kad jedan dunik ispuni obvezu jednom vjerovniku
o Kumulativna - svaki od vie supoinitelja nekog delikta bio je obvezan platiti cijelu
novanu kaznu za odnosni delikt
Solidarne obveze mogu biti:
Obine, nepotpune solidarne obveze proizlaze iz naknada tete i iz delikata, te kod njih
nema neku ue veze izmeu sudionika obveznog odnosa
Prave ili korealne solidarne obveze nastaju kod ugovornih odnosa, a pojavile su se s jedne
strane, zbog toga to se htjelo vjerovniku osigurati to potpunije izvrenje obveze i zato to je
ovdje odnos sudionika mnogo blii
Takve obveze nastajale su u obliku korealne stipulacije vie vjerovnika, svaki pojedinano,
dobili su obeanje od jednog dunika da e ispuniti obvezu, odnosno, vie se dunika obvezalo
jednom vjerovniku da e ispuniti obvezu
iz naravi korealnih obveza proizlaze ove posljedice:
ako je inidba izvrena prema jednom od vie vjerovnika, ili ako ju je ispunio jedan od vie
dunika, utrnjuje itava obveza za sve uesnike
litiskontestacija je izvrena temeljem tube samo jednog od vie vjerovnika, tj. temeljem
tube protiv samo jednog od dunika oslobaala sve ostale suvjerovnike odnosno sudunike
na pasivne solidarne obveze primijenjen je beneficium cedendarum actionum, tj. dunik
koji je platio mogao je zahtijevati od vjerovnika da mu ustupi svoje tube protiv ostalih
sudunika, kojima je mogao utjerati srazmjerene dijelove plaenog duga od ostalih sudunika
Justinijan novelom 99. uvodi da vjerovnik vie ne moe od svakog sudunika traiti cijeli
dug, nego samo na njega otpadajui dio - beneficium divisionis
104
105
UZGREDNI SUBJEKTI OBVEZA:
subjekti iji se pravni interes razlikuje, po tome to nisu neposredno zainteresirani za korist iz
odnosne obveze, nego samo na odreeni nain pomau vjerovniku ili duniku (akcesorni
subjekti)
ADSTIPULACIJA (adstipulatio):
Nain pomou kojega se uz glavnog vjerovnika u obvezni odnos uvodi sporedni vjerovnik
(ADSTIPULATOR) kojem dunik obeaje istu (ili manju) inidbu
Adstipulacija je strogo osobni odnos pa dunosti i prava adstipulatora nisu prelazila na njegove
nasljednike
Dunik je obvezu morao ispuniti bilo glavnom vjerovniku bilo adstipulatoru
Ako bi adstipulator na tetu glavnog vjerovnika akceptilacijom (acceptilatio) oprostio duniku dug,
bio je po Lex Aquilia obvezan na naknadu tete
PORUANSTVO (jamstvo):
omoguuje da se u obvezni odnos ukljue i tree osobe na taj nain, da se uz glavnog dunika,
obveu na istu inidbu, radi boljeg osiguranja vjerovnika
sudjelovanje tree osobe (jamca, poruka) na strani dunika radi boljeg osiguranja vjerovnika
karakteristike:
akcesornost potpuna zavisnost od glavne obveze
supsidijarnost jamac odgovara samo onda kada vjerovnik ne moe obvezu namiriti od glavnog
dunika
u klasino doba to nije vrijedilo ve je vjerovnik, po svom izboru, mogao tuiti ili glavnog dunika
ili nekog od jamaca, ime bi ostali subjekti obveze bili osloboeni obveze, pa tako i glavni
dunik ako bi vjerovnik odluio tuiti jamca
u Justinijanovu pravu jamac je mogao odbiti plaanje duga ako vjerovnik nije putem parnice
pokuao naplatiti trabinu od glavnog dunika (BENIFICIUM EXCUSSIONIS SIVE ORDINIS)
porukva odgovornost ne moe biti vea ni stroa od odgovornosti glavnog dunika, a ako prestane
obveza glavnog dunika, gasi se i obveza jamca
ako je inidba obveze nedjeljiva dolazi do solidarne elektivne obveze tj. ako ima vie dunika svaki
je obvezan na cijelu inidbu (pasivna solidarna obveza), a ako ima vie vjerovnika svaki je
ovlaten na primanje cijele inidbe (aktivna solidarna obveza)
kod delikata je vrijedila kumulativna solidarnosti pa je svaki od vie deliktnih obveznika bio obvezan
na plaanje cijele novane kazne
u sluaju postojanja vie jamaca, svaki od njih je mogao biti tuen na ispunjenje duga u cjelini, s
time da su ostali bili osloboeni obveze
u klasinom pravu jednom konstitucijom cara Hadrijana uvedena je posebna povlastica tzv.
BENEFICIUM DIVISIONIS po kojoj je svaki jamac odgovarao samo za razmjerni dio koji je na
njega otpadao
ako bi jamac platio umjesto glavnog dunika, trebalo mu je omoguiti da isplaeni iznos nadoknadi
(PRAVO REGRESA)
Lex Publilia to doputa samo sponzoru, uz pretpostavku da mu glavni dunik ne bi u roku od 6
mjeseci nadoknadio ono to mu je sponzor umjesto njega platio
U Justinijanovu pravu pravo regresa je proireno i generalizirano
Tri tipa jamstva (poruanstva):
1. SPONSIO u obliku stipulacije, dostupna samo rimskim graanima,ne prelazi na jameve
nasljednike, trajao je 2 godine
2. FIDEIPROMISSIO dostupna i peregrinima, ne prelazi na jameve nasljednike
106
(Ad 1. i 2. - nakon sklapanja glavne stipulacije dolo je do obvezivanja jamca novom
stipulacijom u kojoj je naglaeno da se radi o istoj stvari, upotrebljavali su se za osiguranje
verbalnih obveza)
3. FIDEIUSSIO dostupan i rimljanima i peregrinima, prelazi na jameve nasljednike,
sluili su za osiguranje verbalnih i drugih obveza
Neformalni oblici poruanstva:
o CONSTITUTUM DEBITI ALIENI neformalno obeanje da e netko u odreeno
vrijeme platiti tui dug
o RECEPTUM ARGENTARII neformalno obeanje bankara da e platiti dug nekog
svog klijenta
o MANDATUM QUALIFICATUM mandant daje nalog mandataru da treemu
pozajmi novac, pa ako ovaj trei ne bi vratio zajam, vjerovniku bi odgovarao mandant
INTERCESIJA
poseban oblik personalnog osiguranja obveze tj. svaki oblik preuzimanja obveze za treega
moe biti:
o Kumulativna (zbirna) nastaje dodatnim obvezivanjem za treeg
o Privativna (oslobaajua) dug dotadanjeg dunika preuzima druga osoba
o Tiha (preutna) sklapanjem obveze radi tree osobe
SENATUSCONSULTUM VELLAEANUM senatsko miljenje kojim je enama zabranjeno
preuzimanje obveza (intercesija)
Odreena stvar ili izvjestan iznos novca koji jedna stranka daje drugoj kao dokaz da je ugovor
sklopljen i kao garanciju da e biti ispunjen
Oblici kapare:
o ARRHA CONFIRMATORIA dokaz da je ugovor sklopljen
o ARRHA POENITENTIALIS kapara ima ulogu odustatnine
o ARRHA POENALIS ugovorna kazna
Stranka koja daje kaparu , a ne ispuni svoj dio obveze, gubi ono to je dala na ime kapare
Stranka koja primi kaparu, a ne ispuni svoj dio obveze, duan je vratiti ju u dvostrukom iznosu
Mogao ju je poloiti minor, ali tada vie nije mogao traiti povrat u prijanje stanje (restitutio in
integrum)
Kasnije je sluila kao osiguranje da e tueni doi na sud i upustiti se u raspravu pred sudom
107
108
PROMJENA SUBJEKTA OBVEZE:
Promjena subjekata vezana je uz NOVATIO (nain prestanka obveze IPSO IURE-po civilnom
pravu), gdje dolazi do promjene jednog od subjekata obveze (NOVATIO QUALIFICATA)
Postoji :
o CESSIO promjena vjerovnika (aktivna novacija)
o EXPROMISSIO promjena dunika (pasivna novacija)
Cesija je ugovor kojim vjerovnik (CEDENT) ustupa (naplatno ili besplatno) svoju otuivu trabinu
drugome (CESIONARU)
Osoba na koju je trebala prijei trabina tuila bi dunika pred sudom nastupajui na osnovi
mandata u svojstvu vjerovnikova zastupnika (COGNITOR, PROCURATOR)
Promjena je bila mogua zbog postojanja tzv. Tubi s promjenjenim subjektima, u kojima je jedna
osoba bila navedena u intenciji, a druga u kondemnaciji formule
Na taj nain se tuitelj naao u poloaju osobe u iji je korist glasila presuda, pa iako je djelovao po
vjerovnikovom nalogu, zapravo je vodio svoje poslove (PROCURATOR IN REM SUAM)
Prijenos duga sastoji se u tome da se, uz pristanak vjerovnika, netko drugi stipulacijom obvezao da
e platitu dug umjesto dotadanjeg dunika
Dunik bi odredio preuzimatelja duga, koji bi se kao njegov zastupnik upustio u parnicu s
vjerovnikom, a nakon litiskontestacije, zbog njezina novacionog uinka, on bi ostao jedini dunik
U poetku je stav o obvezivanju u korist ili na teret treih bio negativan, ak je uvedeno pravilo :
Nitko se ne moe obvezivati u korist treeg (alteri stipulari nemo potest), ali je kasnije takvo
stajalite naputeno
Indirektno sredstvo za ispunjenje stipulacije u korist treega bila je ugovorna kazna ( stipulatio
poenae) tj. kazna koju bi stipulator ugovarao za sluaj ako stipulant ne udovolji obvezi prema
treemu
109
ACTIONES ADIECTICIAE QUALITATIS:
Pretorske tube protiv imaoca vlasti (pater familiasa ili gospodara), u sluaju da osoba SUI nije
ispunila obvezu
Podie ih vjerovnik protiv imaoca vlasti u vezi obveza koje je poduzela osoba SUI (osoba u vlasti,
rob ili sin)
S obzirom na odgovornost oca ili gospodara postoje sljedee tube:
o ACTIO QUOD IUSSU tuba protiv imaoca vlasti ako je on osobi sui naredio da sklopi posao ,
tada imaoc vlasti odgovara neogranieno i solidarno skupa s onim tko je sklopio posao
o ACTIO DE PECULIO upotrebljava se kada su osobe sui imale posebnu imovinu (peculium)
kojom su upravljali po odobrenju imaoca vlasti. Imaoc vlasti je odgovarao do visine vrijednosti
pekulijarne imovine u trenu donoenja presude
o ACTIO TRIBUTORIA ako je pekulij uz znanje imaoca vlasti upotrebljen za voenje nekog
posla, svi vjerovnici su pomou ove tube imali pravo traiti razmjerno namirenje iz pekulijarne
imovine
o ACTIO INSTITORIA koristila se protiv imaoca vlasti koji je osobu sui postavio za poslovou
svoje trgovine, gostione. Za obveze koje su nastale voenjem tog posla, imaoc vlasti odgovarao je
neogranieno jer je postavljanjem te osobe za poslovou preuzeo odgovornost za njegove poslove
o ACTIO EXERCITORIA isto kao i kod institorije ali se radilo o upravljanju broda
o ACTIO DE IN REM VERSO koristila se kad se ni jedna od prethodnih nije mogla koristiti i
kad je imaoc vlasti imao koristi od pravnog posla osobe sui. Odgovornost imaoca vlasti bila je do
visine obogaenja (do visine koristi koja je ula u njegovu imovinu)
Do sudjelovanja treih osoba u obveznom odnosu moglo je doi kod noksalnih tubi koje su bile
deliktnog podrijekla
Kod deliktne odgovornosti podreenih osoba, ako one poine delikt po nalogu ili uz znanje imaoca
vlasti, on odgovara
U sluaju da je podreena osoba poinila delikt bez znanja imaoca vlasti, on je mogao ili podmiriti
nastalu obvezu ili poinitelja predati oteenom (noxae deditio)
Ako je sin predan u mancipium zbog delikta , morao je ostati u vlasti oteenog dok ne odradi tetu
a nakon toga je morao biti otputen
Ako poinitelj u meuvremenu bude prodan ili adoptiran, noksalna tuba ide protiv novog imaoca
vlasti jer u pravilu deliktna sposobnost prati linost poinitelja (Noxa caput sequitur)
Ako je poinitelj postao slobodan, tuba ide protiv njega, ali ne noksalna nego obina deliktna
tuba
110
OBJEKTI OBVEZA:
Obvezni odnos je pravna veza izmeu vjerovnika i dunika na temelju koje vjerovnik moe
zahtjevati, a dunik neto dati, uiniti, ne uiniti ili propustiti
Objekt ili predmet obveze je odreeno ponaanje dunika tj. inidba
inidba se sastoji u:
o DARE davanju odreene stvari na temelju koje dunik predaje stvar u vlasnitvo ili miran
posjed vjerovnika obligationes in dando
o FACERE djelovanje, injenje obligatio in faciendo ili inidba na ''facere''
Obligatio in faciendo inidba se sastoji u injenju
Obligatio in non faciendo inidba se sastoji u neinjenju, suzdravanju od injenja
dunik preuzima obvezu da ne ini tj. da proputa ono na to bi inae bio ovlaten
po pravnim propisima.
o PRAESTERE tim pojmom se upuuje na odgovornost za tetu ako dunik ne bi ispunio
ili ne bi uredno izvrio svoju prvotnu obveznu dunost, tj. dare i facere- obligatio in
praestando predstavlja trpljenje
Karakteristike inidbe:
o inidba mora se sastojati od ljudske radnje ili propusta
o inidba mora imati imovinski karakter
o inidba mora biti fiziki i pravno mogua
o inidba mora biti u skladu sa zakonom i pravilima morala
o inidba mora biti odreena ili barem odrediva
trenutna ispunjnje se sastoji u jednom, jedinstvenom, davanju, injenju i proputanju (npr. Predaja
jedne pokretne stvari)
trajna - obveze kod kojih se ispunjenje inidbe vri u duim periodima ili sukcesivno (npr. Kod
plaanja uzdravanja)
111
Obligationes stricti iuris:
ograniena ovlatenja suca kod spora izmeu stranaka: sudac je samo trebao utvrditi dali je pravni
posao zakljuen u propisanom obliku te kolika je trabina
u iudicia stricti iuris ulazili su starinsku kontrakti iuris civilis kao to su:
o verbalni kontrakti
o nomen transscripticium (literalni)
o zajam
prednost su imali interesi vjerovnika jer se on u sporu nije morao bojati isticanja razliitih
prigovora
ISPUNJENJE INIDBE:
ispunjenjem inidbe prestaje obvezni odnos jer se time postie privredna i pravna svrha obveze
ponekad inidba ne bude ispunjena na vrijeme ili ne bude uope ispunjena pa je dolazilo do
prestanka obveze ili do modifikacije sadraja obveze koja je mogla povlaiti
plaanje kamate,
ugovornu kaznu ili
naknadu tete
to znai da umjesto glavne inidbe dolazi do akcesorne, sekundarne, inidbe tj. do njenog surogata.
Najei uzrok transformacije je dunikovo ili vjerovnikovo zakanjenje u izvrenju inidbe
ako vjerovnikne eli primiti inidbu dunikova se odgovornost smanjuje pa on odgovara samo za
zlu namjeru (DOLUS), a ne i za nepanju (CULPA) i sluajnu propast stvari (CUSTODIA)
112
kada je inidba imala novani karakter, dunik je mogao otkloniti svaku odgovornost pa i plaanje
zateznih kamata, ako bi novac zapeatio i deponirao ga kod nekoga
113
KAMATE (usurae):
KAMATE iznosi (novani ili u drugim zamjenjivim stvarima) koji su poveavali visinu
dunikove inidbe, bez obzira na to dali se radilo o redovnim ili o kaznenim, zateznim kamatama
Imale su karakter akcesorne, dodatne obveze jer su vezane za primarnu inidbu sadranu u glavnoj
obvezi
Akcesorni karakter vidi se u tome to prestankom glavnog duga prestaju tei i kamate
Kamate su iznos koji dunik neke glavnice plaa vjerovniku u stvarima kao naknadu za koritenje
glavnice ili kao kaznu (zatezne kamate) za sluaj zakanjenja u izvrenju obveze
Kamate se utvruju u postotku glavnice za odreeno vremensko razdoblje
sloboda ugovaranja kamata bila je podvrgnuta ogranienjima:
po Zakoniku XII ploa bio je najvii dozvoljeni kamatnjak faenus unciarium, tj. 1/12 glavnice
na mjesec ili 100% na godinu
potkraj republike i u carsko doba najvii dozvoljeni kamatnjak bio je centesima usura (stoti dio
glavnice na mjesec, tj. 12% godinje),
Justinijan ga je snizio na 6% (dimidia centesima), uz neke izuzetke s obzirom na zajmodavca i
zajmoprimca
rimsko je pravo zabranjivalo uzimati kamate od kamata, dakle ukamaivati dospjele a neplaene
kamate, a od poetka 3. st. bilo je zabranjeno uzimati daljnje kamate im bi zaostale kamate
dosegle visinu glavnice (ultra duplum) - Justinijan je tu zabranu proirio i na ve isplaene kamate
UGOVORNA KAZNA odreeni iznos novca ili druga imovinska korist koju se jedna stranka
obvezuje platiti ili prepustiti drugoj ako svoju obvezu iz glavnog ugovora ne ispuni ili ne ispuni na
vrijeme
Vrste:
o uvjetna obveza - isplata PENALA zavisi od budue i neizvjesne okolnosti kao to je valjano
ispunjenje glavne obveze
o sekundarna obveza dolazi nakon to je sigurno da glavna obveza nije uope ili nije uredno
ispunjena ( nastajala je u obliku stipulacije pri emu se moglo postupti na 2 naina:
prava ugovorna kazna stipulacijom su ugovarane 2 inidbe (osnovna obveza i
kazna) pa je vjerovnik mogao utuiti i jedno i drugo
neprava ugovorna kazna odmah je u uvjetnom obliku ugovarana samo kazna, pa je
vjerovnik mogao utuiti jedino kaznu, ali je postojanje kaznene klauzule tjeralo
dunika da ispuni osnovnu obvezu
osnovna svrha ugovorne kazne je da oteeni vjerovnik umjesto naknade tete dobije unaprijed
ugovoreni iznos uz pretpostavku da dunik ne ispuni ili ne ispuni uredno svoju osnovnu obvezu
naplata ugovorne kazne mogla se traiti tek nakon isteka dospjelosti osnovne obveze
NAKNADA TETE:
ako dunik u obveznom odnosu ne ispuni svoju inidbu, za vjerovnika nastaje imovinski gubitak,
tj. teta (DAMNUM)
podjela teta:
o DAMNUM EMERGENS stvarna teta (umanjenje postojee imovine) pozitivna teta
o LUCRUM CESSANS izmakla dobit (korist koju bi netko po redovnom toku stvari dobio da
nije bilo tetne radnje, te on ima pravo traiti naknadu tete negativna teta)
114
teta se moe nadoknaivati u 2 oblika:
o Naturalna restitucija dunik uspostavlja isto stanje kakvo je bilo prije povrede ugovornog
odnosa ili delikta
o Novana naknada tete naknada novanog ekvivalenta pretrpljene tete
PRESTANAK OBVEZA:
116
SOLUTIO PER AES ET LIBRAM
Sluio je za prestanak obveza nastalih:
o starinskim ugovorom o zajmu - Nexum
o sudskom presudom - Ex causa iudicati
o legatom Legatum per damnationem
posao je obavljan u prisutnosti vjerovnika, 5 svjedoka i libripensa
dunik bi izgovarao formulu u kojoj je tvrdio da dugovani iznos pomou vage plaa vjerovniku i
da se time oslobaa obveze te bi udario noviem po vagi i dao ga vjerovniku (simboliki nain
ispunjenja) ime je njegova obveza prestala
ACCEPTILATIO
odvijala se na nain da bi dunik postavio pitanje vjerovniku da li je primio ono to mu je on
obeao. to bi vjerovnik potvrdio, te bi time obveza prestala
u klasinim izvorima naziva se IMAGINARIA SOLUTIO prividno ispunjenje- nije bilo realnog
plaanja nain oprosta duga
STIPULATIO AQUILIANA drugi obvezni odnosi koji nisu potjecali iz stipulacije, pretvoreni su
u stipulacije i onda su ukinuti akceptilacijom
Akceptilaciji se nije mogao dodavati ni uvjet ni rok
Jednom izvrena djelovala je prema svim vjerovnicima
SOLUTIO
117
ako dunik nije mogao ispuniti svoju obvezu zbog razloga koji lee u osobi vjerovnika ili
objektivnih okolnosti, mogao se osloboditi obveze polaganjem dugovne svote (DEPOSITIO
PECUNIAE) zapeaene, kod nekog treeg, u hramu, kod dravnog ili drugog javnog organa
kod polaganja novca u vlastitoj kui samo su prestajale tei kamate,a vjerovnik nije smio prodati
stvar ako je bila zaloena
kao dokaz za izvrenu isplatu bilo je uobiajeno da vjerovnik na zahtjev dunika izda pismenu
priznanicu o namirenju duga (APOCHA)
po klasinom pravu, Emptio venditio (kupoprodaja) je kao konsenzualni kontrakt mogla prestati
sporazumnim raskidom ako su se stranke tako dogovorile uz pretpostavku da niti jedna od njih nije
ni izvrila ni poela izvravati dio svoje inidbe tj. RE INTEGRA
to pravilo je prenjeto i na Locatio conductio (najamne ugovore), a Justinijan ga je proirio na sve
konsenzualne ugovore (na societas i mandatum)
NOVATIO (novacija):
novacija je ugovor na temelju kojega se dotadanja obveza ukida i na njeno mjesto dolazi nova
obveza
prijanja obveza prestaje ipso iure po volji stranaka, a svaka nova obveza je imala oblik stipulacije
pa se zvala novaciona stipulacija
vrste novacija:
1. NOVATIO VOLUNTARIA novacija je ovisna o volji stranaka
2. NOVATIO NECESSARIA novacija po sili zakona, u toku procesa
im bi u sudskom sporu nastupila litiskontestacija tj. dokidanje prve faze postupka i poetak
druge, dotadanja inidba na dare ili facere pretvarala se u procesnu obvezu CONDEMNARE
OPORTET, a nakon donoenja presude i ona prestaje, prelazei u obvezu IUDICATUM FADERE
tj. dunost ispunjenja onoga to je presudom naloeno
3. NOVATIO QUALIFICATA (novatio inter novas personas) novacija se moe odnositi na
promjenu jednog subjekta obveznog odnosa i to uputom (delagatio), a djeli se na:
Aktivnu promjena vjerovnika
Pasivna promjena dunika
4. NOVATIO SIMPLEX (novatio inter easdem personas) - novacija se moe odnositi na
promjenu pravne osnove obveze
Ako je staroj obvezi pridola nova obveza uz neku izmjenu, novacija se predmnijeva pa postoji
samo nova obveza
LITISCONTESTATIO:
po rimskom klasinom pravu, dok je jo na snazi bio formularni postupak, zavretkom prve faze
postupka pred pretorom tj. in iure, bila bi vjerovnikova trabina na dare ili facere konzumirana i
118
pretvorila bi se u obvezu na condemnare oportet tj. u obvezu donoenja presude
vjerovnik po toj osnovi vie nije mogao dunika tuiti u skladu s naelom NE BIS IN IDEM
po justinijanovom pravu, litiscontestatio gubi novacioni karakter te nije osnova za prestanak
obveza
SMRT:
u naelu ne dovodi do prestanka obveza iz kontrakata jer one i aktivno i pasivno prelaze na
nasljednike, osim u sluaju kada je inidba vezana za osobno svojstvo dunika
smru prestaju trabine:
o adstipulatora
o actiones vindictam spirantes (tube strogo osobnog karaktera)
o dugovi kod sponsio, fideiussio
o penalne tube
tube iz dva konsenzualna kontrakta Societas (ortakluk) i Mandatum (nalog) nisu bile nasljedive
nasljednik delikventa nije mogao odgovarati za njegov delikt jer deliktna sposobnost prestaje
smru, ali je odgovarao za vraanje koristi koju je stekao uslijed delikta umrlog.
CAPITIS DEMINUTIO:
C.D. Maxima i media izazvala je ipso iure prestanak kontraktne obveze
Ali i u tom sluaju obveza je ostala kao obligatio naturalis
Obveze iz delikata nisu prestajale capitis deminutiom jer deliktna odgovornost prati osobu bez
obzira na njen status
CONFUSIO (sjedinjenje):
Sluaj kad se u istoj osobi nau (bilo u cjelini bilo djelomino) i dug i trabina (npr. Kada dunik
nasljedi vjerovnika) pa obveza prestaje ipso iure (jer je postojanje dvaju odvojenih subjekata bitno
obiljeje obveznih odnosa)
CONCURSUS CAUSARUM (stjecaj pravnih osnova):
Nastaje kada vjerovnik individualno odreenu stvar tj. species (nezamjenjivu stvar) stekne po
nekoj osnovi od treega, a ne od dunika koji mu je stvar dugovao po drugoj osnovi
U starijem pravu je nastupao prestanak obveze ipso iure jer se ista stvar ne moe dva puta stjecati
Po Justinijanovu pravu prestanak je nastupao samo onda ako su obje pravne osnove bile besplatne
(concursus duarum causarum lucratuvarum), u protivnom i dalje je ostajala obveza naknade
vrijednosti stvari
NEMOGUNOST ISPUNJENJA
u nekim sluajevima obveza prestaje ako bez dunikove krivnje naknadno doe do nemogunosti
ispunjenja inidbe, koja mora biti objektivna i trajna, a to je:
o kada stvar koja spada u nezamjenjive (species) propadne bez dunikove krivnje
o ako stvar koja je predmet obveze postane res extra commercium
o ako dunik obveze na facere iz objektivnih razloga ne moe ispuniti inidbu, npr. Zbog
invalidnosti
ako je nemogunost ispunjenja obveze nastala djelovanjem ili propustom dunika, njegova obveza
i odgovornost ne prestaju jer slijedi sekundarne obveza naknada tete
119
120
Prestanak obveza OPE EXCEPTIONIS (po pretorskom pravu):
Neke obveze bi izgubile uinak samo kad bi u procesnu formulu, na zahtjev tuenog bio uvrten
prigovor (exceptio)
Naini prestanka obveza:
o Pactum de non petendo
o Compensatio
o Restitutio in integrum
Nain prestanka obveza koji nastaje meusobnim obraunavanjem trabina koje dunik ima prema
vjerovniku i obratno, to znai da se jednaki iznosi meusobno ponitavaju
Ako protutrabine nisu jednake, manja od njih prestaje, a od vee ostaje samo razlika koja ne
prelazi iznos preostale trabine
U klasino doba poeo se razvijati u poslovima bona fidei uz pretpostavku da su odnosi izmeu
stranaka potjecali iz istih pravnih poslova, a za poslove stricti iuris kompenzacija nije bila mogua
Bankar (ARGENTARIUS) je prije utuenja svog klijenta duan obraunati sve meusobne trabine
i protutrabine i traiti samo razliku, pri emu je uzimao u obzir samo dospjele i istovrsne trabine
posebno novane, ali nije bilo bitno s koje su osnove dug ili trabina potjecali
Kupac prezaduene imovine kod steaja (BONORUM EMPTOR) bio je duan dopustiti duniku
steajne mase da odbije svoje protutrabine koje je imao prema prezaduenom
Upotrebom ovog pravnog sredstva pretor bi oduzimao uinak obvezama koje su inae bile u skladu
s normama civilnog prava, na taj nain to je uspostavljao stanje koje bi trebalo ostati da taj
obvezni odnos nije nastao
Doputen je kod:
o Sklapanja pravnih poslova od strane minora koji su zbog svog neiskustva tj. OB AETATEM
pretrpjeli tetu
o Odsutnosti pojedinaca OB ABSENTIAM
o Pravnih poslova poduzetih pod utjecajem prijevare ili straha DOLUS i VIS AC METUS
121
POJEDINE OBVEZE
VERBALNI KONTRAKTI:
NEXUM:
verbalni kontrakt starog civilnog prava nastao u obliku gesta per aes et libram.
starinski ugovor o zajmu koji je nastao u obliku gesta per aes et libram (uz bakar i mjedenu vagu)
kasnije se samo simbolicno vagalo u prisutnosti 5 svjedoka i libripensa.izgovara se odreena
formula
jedna strana predaje drugoj na koritenje novac ili neku drugu zamjenjivu stvar, a druga strana se
obvezuje vratiti primljeno u odreenom roku te stavlja na raspolaganje svoju radnu snagu,ukoliko
ne ispuni obvezu,kazna je dugovinsko ropstvo.
posljedica neispunjenja obveze bila je teka jer je dunik potpadao pod vlast vjerovnika putem
manus iniectio.broj Rimljana koji su zbog nexuma pali u dugovinsko ropstvo je velik pa je
postojala i posebna klasa koja se nazivala NEXI.
326.g.po.kr uvodi se Lex Poetelia Papiria de Nexis ime se oslobaaju dunici iz Nexuma(ako
poloze zakletvu da ce imovinom vratiti dug) i zabranjuje se sklapanje nexuma. Lex poetelia papiria
je i ukinula NEXUM te godine.
122
VADIATURA:
Verbalni kontrakt starog civilnog prava
Oblik jamstva za inidbu drugoga
Uzima se da je obveza nastala u obliku vjerovnikova pitanja i dunikova odgovora, a koristila se u
prvom dijelu civilnog postupka pred magistratom (in iure) tako da su vas ili vades jamili da e
tueni doi na novu raspravu.BRZO JE NESTALA IZ UPORABE,MALO DOKAZA O NJOJ.
Kad je nestala iz uporabe zamjenio ju je VADIMONIUM po kojem sam tueni obeaje u obliku
stipulacije da e doi na iduu raspravu
PRAEDIATURA:
Verbalni kontrakt starog civilnog prava
Ugovor je nastao pitanjem i odgovorom
Dunik je bio jamac za tuu inidbu, s time da su praedes najee sluili kao jamci dravi kod
davanja u zakup ubiranja poreza i izvoenja javnih radova
Dravi primarno ne odgovara zakupac (manceps) nego upravo praedes
U sudskom postupku praedes su se pojavljivali kod LEGISACTIO SACRAMENTO (garantirali su
da e biti isplaen iznos oko kojeg se prividno vodi spor SACRAMENTUM od 50 do 500 asa)
123
STIPULATIO:
najvaniji verbalni kontrakt, postoji od Zakonika XII ploa pa sve do Justinijana
nastaje pitanjem (Spondes?) i sukladnim odgovorom (Spondeo!) prvotni naziv joj je sponsio
strogo formalistiki pravni posao i apstraktne naravi,ne vidi se causa
u poetku se upotrebljavao glagol spondere pa se prvi oblik stipulacije naziva SPONSIO
stranke u ovom sporu su vjerovnik (STIPULATOR ili reus stipulandi) te dunik (PROMISSOR ili
reus promittendi)
poetno se odnosi na novac, a kasnije slui u svrsi razliitih pravnih poslova odnosi se na cinidbe
sa dare,,facere,ustanovljavanje nekog prava,prijenos vlasnistva i sl.Justinijan je rekao da moze biti
toliko stipulacija koliko ima predmeta ugovaranja.
bila je obligatio stricti iuris
prvotno je bila IURIS CIVILIS-dostupna samo rimskim gradanima,kasnije razvojem prometa
pocinju se upotreblavati i drugi nazivi za stipulaciju-dare,facere i dostupna je strancima ius
gentium,tj.dobiva karakter OPCEG PRAVA-IUS GENTIUM.
Car Leon JE 472.G ODLUCIO DA SE STIPULACIJA MOZE SKLOPITI bilokojim rijecima ako
one prikazuju pravu volju stranke(CONSENSUS)
Kod JUSTINIJANA dovoljno je bilo da stranka odgovori na postavljeno pitanje pa makar
klimanjem glave.
Kod Stipulatio nisu bili potrebni s-v-j-e-d-o-c-i pa se pojavila mogucnost prijevare i bilo ju je tesko
dokazati pa se pojavila potreba za pismenim oblikom stipulacije.U KLASICNO DOBA stipulacija
se pocinje pojavljivati i pismenom obliku-ispravi koja ima dokaznu snagu-CAUTIO-,A KASNIJE
JE TA DOKAZNA ISPRAVA POSTALA DISPOZITIVNA.
Pravne posljedice (obaveza,cinidba,utuzivost) su za duznika stupale cim se sklopila stipulacija.
Duznik je bio prisiljen ispuniti cinidbu pa makar vjerovnik nije ispunio svoj dio,(npr.nije ni dao
zajam,a duznik ga mora vratiti) Zato se potkraj republike pojavila potreba za zastitom
exeptio;querella..
zatita:
o Pretor je dopustao EXCEPTIO DOLI prigovor protiv prevare dan tuzenom duzniku koji
se stipulacijom obvezao(npr vratiti zajam tj. obvezao se vratiti zajam koji uope nije ni
primio od vjerovnika).Tuzba vjerovnika bi bila odbijena ukoliko bi TUZENI DUZNIK
dokazao da pravni razlog CAUSA ne postoji.
o
o EXCEPTIO DOLI-EXCEPTIO NON NUMERATAE PECUNIAE PRIGOVOR TUZBI u
kojoj Tuzeni DUZNIK mora dokazati ne samo sklapanje stipulacije ,ve i DA NE POSTOJI
pravni razlog-causa i to da je NIJE DAN zajam .Uveo ju Karakala
o
o Ne cekajuci da ga vjerovnik tuzi pojavila se QUERELLA NON NUMERATAE PECUNIAE
gdje CAUSU dokazuje VJEROVNIK!!teret dokaza o NEPOSTOJANJU CAUSE pao je na
lea VJEROVNIKA. ,a kod exceptio doli,non numerate pecuniae je bio na duzniku. Prvotno
je pretor-Karakala propisao da se Querella moze podnijeti u roku od godine dana od
sklapanja stipulacije,Dioklecijan uveo rok od %.god,Justinijan smanjio na DVIJE god!2.
ukoliko bi se dokazala prijevara osoba(duznik/vjerovnik) je bila duzna platiti visestruku
kaznu.
o Po JUSTINIJANOVOM PRAVU stipulacija je nistava ako CAUSA NE POSTOJI ili ako je
nedopustena.
LITERALNI KONTRAKTI:
125
o
o Transscriptio a re in personam
- Odvijala se na taj nain to bi vjerovnik, koji je prema nekom duniku imao odreenu
trabinu, u knjigu podataka o izdacima najprije na strani primitka upisao da je taj iznos
primio, oznaavajui i pravnu snagu tog primanja, a zatim na strani izdataka oznaio da je taj
isti iznos izdao istom duniku, bez naznake pravne osnove .
- Ova je operacija sadrajno predstavljala samo novaciju obveze, a budui vjerovnik i dunik
su ostali isti, mjenjala se samo pravna osnova obveze, pa se radilo o Novatio simplex
(novatio inter easdem personas)
2. NOMINA ARCARIA upis u knjigu blagajne koji se odnosi na efektivno isplaene iznose na ime
odreenog pravnog posla.
takvi upisi ne stvaraju obvezu jer ona nastaje iz drugog posla
upis kod nomina arcaria imao je samo dokazni karakter
CHIROGRAPHUM
126
SYNGRAPHAE
REALNI KONTRAKTI:
nastali su pod utjecajem opeg prava (ius gentium) pa spadaju u negotia bonae fidei (osim
muutum koji spada u negotia stricti iuris)
to su kauzalni pravni poslovi koji zadovoljavaju odreenu socijalnu svrhu koja je i neposredno
vidljiva
nastaju neformalnom predajom stvari od strane vjerovnika duniku, uz obvezu dunika da vrati
bilo istu koliinu stvari bilo samu stvar koju je dobio
obvezni odnos nastaje predajom stvari (sam sporazum pravno ne obvezuje)
realni kontrakti su naelno,CONTRACTUS UNILATERALIS (jednostrano obvezujui ugovor)
budui da obveza nastaje tek onda kada je vjerovnik predao stvar, jedino je dunik obvezan stvar
vratiti (istu ili u istoj koliini)
MUTUUM je jednostrano obvezujui ugovor dok su ostali realni ugovori nepotpuno dvostrano
obvezujui ugovori (contractus bilateralis inaequalis)
Nastaju samo onda kada se stvar daje u namjeri da se tako utemelji obveza tj. kada se stvar daje
CONTRAHENDI CAUSA, a ne u sluaju kada se stvar predaje u nastojanju da se obveza
ispuni ili prestane
Vrste:
o Mutuum
o Fiducia
o Depositum
o Commodatum
o Contractus pigneraticius
127
MUTUUM (zajam):
Realni kontrakt koji nastaje time to jedna stranka tj. zajmodavac predaje drugoj stranci tj.
zajmoprimcu odreenu svotu novca ili genus (zamjenjivu stvar) u vlasnitvo s obvezom da dunik
vrati vjerovniku jednaku koliinu iste vrste i kakvoe (npr. Novac, ito)
Obvezuje dunika da vrati stvar (dunik sam snosi posljedice gubitka, propasti stvari)
CONTRACTUS UNILATERALIS (jednostrano obvezujui ugovor)
Davanje stvari se moe izvriti i indirektno (npr. tako da vjerovnik delegira svog dunika da treoj
osobi isplati svoj dug, koji e ona kasnije vjerovniku vratiti kao zajam ili tako da zajmodavac
zajmoprimcu ustupi neku svoju stvar da ju ovaj proda, a dobivenu cijenu zadri kao zajam
Mora postojati suglasna volja stranaka da uspostave ba takav obvezni odnos jer u sluaju
nesuglasnosti pravni posao je nitav (radi se o zabludi : error in negotio, error in persona)
Zajam je lukrativan (besplatan) pravni posao, bez kamata koje su se mogle dodatno ugovoriti
stipulacijom
Zajam je jedini realni ugovor koji spada u negotiua stricti iuris
Za ostvarenje trabina iz zajma, vjerovnik ima pravo na :
o ACTIO CERTAE CREDITAE PECUNIAE ako je predmet zajma novac
o ACTIO CERTAE CREDITAE REI ako se inidba sastoji u predaji druge stvari
Regula:
Casum sentit dominus vlasnik snosi sluaj
Genus perire non censetur Generine stvari ne propadaju
128
FIDUCIA:
U klasino doba fiducija je bila realni kontrakt po kojem jedna strana ustupa drugoj putem
mancipacije ili in iure cessio stvar u vlasnitvo, uz duniovu obvezu da tu istu stvar vrati kada
odreeni uvjeti budu ispunjeni
DEPOSITUM (ostava):
Realni kontrakt koji nastaje tako da jedna stranka (DEPONENT) predaje drugoj stranci
(DEPOZITARU) svoju pokretnu stvar (res mobiles) na besplatno uvanje uz obvezu da je ovaj na
zahtjev ili nakon isteka odreenog roka vrati
Predmet ugovora je pokretna stvar, bilo potrona (res consumptibiles) bilo nepotrona (res non
consumptibiles)
Ostava je lukrativan (besplatan) pravni posao pa je u sluaju naplate prelazio u LOCATIO
CONDUCTIO (najamne ugovore)
ZATITA:
o Deponent ima pravo na ACTIO DEPOSITI DIRECTA osuenog je stizala infamia jer
je izigrao povjerenje
o
o Depozitar nema pravo kompenzacije niti zadrati stvar, ali po ACTIO DEPOSITI
CONTRARIA moe iznimno traiti naknadu izdataka koje je imao u vezi sa uvanjem stvari
129
Po tome je ostava CONTRACTUS BILATERALIS INAEQUALIS (nepotpuno dvostrano
obvezujui ugovor) na temelju bona fides ( dobre vjere)
Vrste:
COMMODATUM (posudba):
Realni kontrakt kojim jedna stranka, tj. KOMODANT predaje drugoj tj. KOMODATARU,
odreenu stvar na besplatnu upotrebu, s time da je primalac nakon odreenog roka ili dogovorene
upotrebe, vrati
Posudba je CONTRACTUS BILATERALIS INAEQUALIS (nepotpuno dvostrano obvezujui
ugovor) na temelju bona fides ( dobre vjere)
Predmet posudbe mogu biti naelno samo nepotrone stvari (res non consumptibiles), pokretne
stvari (res mobiles) i nepokretne stvari (res immobiles)
130
Iznimka su potrone stvari (res consumptibiles) koje se mogu dati u posudbu samo u sluaju kada
se ustupaju radi pokazivanja pred drugima (commodatum vel pompam vel ostentationem)
Posudba je lukrativan (besplatan) pravni posao
Komodatar primljenu stvar dri kao detentor:
o Nema posjedovnu zatitu
o Snosi redovne trokove odravanja stvari (izuzetni trokovi padaju na teret komodanta)
o Odgovara za svaku krivnju osim u sluaju vie sile (vis maior)
Za ostvarivanje pojednih prava iz posudbe sluili su:
o ACTIO COMMODATI DIRECTA tuba kojom komodant trai vraanje stvari
o
o ACTIO COMMODATI CONTRARIA tuba kojom komodatar trai eventualnu naknadu
veih izdataka i to putem Compensatio (prijeboj, kompenzacija) i Retentio (zadravanje stvari
do namirenja duga od komodanta koji je nastao zbog izuzetnih trokova glede stvari) zbog
ega je posudba nepotpuno dvostrano obvezujui ugovor
Realni kontrakt koji nastaje time to jedna stranka (zaloni dunik, zalogodavac) predaje drugoj
stranci (zalonom vjerovniku, zalogoprimcu) odreenu stvar u posjed radi osiguranja izvjesne
trabine, s time da ona istu stvar mora vratiti kada zaloni odnos prestane
131
KONSENZUALNI KONTRAKTI:
nastaju obinim sporazumom nazvanim CONSENSUS tj. obinom suglasnou volja, uzajamnim
obeanjem, s vremenom su postali utuivi (pretor im prua zatitu)
etiri pakta uzdignuta na nivo kontrakata:
1. EMPTIO VENDITIO kupoprodaja
2. LOCATIO CONDUCTIO najamni ugovor
3. SOCIETAS - ortakluk
4. MANDATUM nalog
2 skupine konsenzualnih kontakata:
o Contractus bilateralis aequalis (dvostrano obvezujui) kupoprodaja, najamni ugovori,
ortakluk
o Contractus bilateralis inaequalis (nepotpuno dvostrano obvezujui) - nalog
Budui da nastaju obinim sporazumom tako mogu i prestati kad se stranke, prije nego to je jedna
od njih ispunila svoj dio inidbe dogovore, da odustanu
Neformalni i kauzalni pravni poslovi u skladu s bona fides
Za kupoprodaju, najam i ortakluk vrijedi:
o Jedna stranka nije mogla od druge zahtjevati izvrenje njene inidbe, ako sama nije prethodno
ispunila svoj dio
o Ako bi jedna strana ispunila svoj dio obveze, nije mogla zahtjevati vraanje, ve samo da i
druga strana ispuni svoj dio inidbe
o Uinak obveze se osniva na volji i meusobnom povjerenju stranke (CONSENSUS + BONA
FIDES )
Prije izvrenja predaje, kupac nema nikakvo neposredno pravo na stvar, ve on tek nakon predaje
stvari postaje stvarnopravni ovlatenik tj. vlasnik ili bonae fidei possessor
Bitni elementi kupoprodaje (ESSENTIALIA NEGOTII):
o Stvar koja je predmet ugovora mora biti RES IN COMMERCIUM (stvar u pravnom
prometu)
Emptio spei (bezuvjetna kupnja) kupovina budue stvari koja jo nije nastala a i ne
mora nastati , pri emu sav rizik pada na kupca aleatorni pravni posao (sadri
element sree)
Emptio rei speratae (uvjetna kupnja) kupovina budue stvari koja mora nastati
(meusobna prava i obveze e nastati ukoliko se kupljena stvar zaista i pojavi)
132
o Cijena (PRETIUM):
mora bii izraena u novcu (NUMERATA PECUNIAE)
mora biti odreena ili barem odrediva (PRETIUM CERTUM)
mora biti istinita (PRETIUM VERUM)
mora odgovarati stvarnoj vrijednosti stvari (PRETIUM IUSTUM)
obveze kupca:
o platiti kupovninu prenijeti vlasnitvo nad svotom novca (koja predstavlja kupovnu cijenu)
na prodavatelja
o platiti kamate koje teku od trena predaje stvari
ODGOVORNOST PRODAVATELJA:
ako prodana stvar species (individualno odreena stvar) propadne bez krivnje prodavatelja, on e
biti osloboen obveze prema kupcu, koji e ipak biti duan platiti kupovninu
Regula: Periculum est emptoris Rizik pada na kupca
133
po postklasinom i Justinijanovom pravu prodavatelj odgovara za zlu namjeru (DOLUS), krajnju
nepanju (CULPA LATA ), CULPA LEVIS IN ABSRACTO, ali ne odgovara za sluajnu propast
stvari (CUSTODIU)
Dodatni pakti uz kupoprodaju bili su PACTA ADIECTA (da bi bili valjani moraju biti sklopljeni
odmah, zajedno sa sklapanjem osnovnog ugovora (PACTA IN CONTINENTI)
Najvaniji dodatni pakti uz kupoprodaju su:
o IN DIEM ADDICTIO kupoprodaja s pravom prodavatelja da trai boljeg kupca- prvi kupac
ima facultas alternativa tj. pravo da plati onoliko koliko nudi bolji kupac i tako odrati
ugovor
o LEX COMMISSORIA sporazum na temelju kojeg prodavatelj sebi zadrava pravo da od
ugovora odustane ako mu kupac u odreenom roku ne isplati kupovninu
o PACTUM DISPLICENTIAE kupac moe raskinuti ugovor ako mu se kupljena stvar ne
bude svidjela (kupnja na ogled)
Ti su uglavci u poetku shvaeni kao suspenzivni (odgodni) uvjeti
U klasinom periodu takav ugovor o prodaji sklopljen je bezuvjetno uz dodatni rezolutivni
(raskidni) uglavak
134
LOCATIO CONDUCTIO (najam):
Razlikujemo:
o LOCATIO CONDUCTIO REI zakup:
o
LOCATOR (zakupodavac, stranka koja daje stvar) se obvezuje prepustiti CONDUCTOR-u
(zakupniku, stranci koja prima stvar) neku stvar na uporabu i koritenje (npr. Kuu,
zemlju...)
Zakupnik nema posjed stvari koju je uzeo u zakup, pa nee biti zatien ako zakupodavac
stvar proda treemu, te taj eli zakupnika odstraniti
Regula: Emptio tollit locatum Kupnja ponitava zakup
Zakupnik odgovara za svaku krivnju (OMNIS CULPA) osim vie sile (VIS MAIOR)
SOCIETAS (ortakluk):
Oblici ortakluka:
136
o SOCIETAS UNIVERSALIS QUAESTUS zajednica cjelokupne budue imovine steene
bilo radom bilo poslovnom djelatnou bilo na drugi nain (npr. Nasljedstvo)
o
Unosi lanova ne moraju biti jednaki, ali nije doputeno sudjelovanje lanova koji ne bi ba nita
unijeli
Bitan je dogovor ortaka (AFFECTIO SOCIETALIS)
SOCIETAS LEONINA zabranjeni oblik udruivanja u kojem netko samo snosi tete ili
gubitke, bez udjela u dobicima
Odgovornost:
U klasinom pravu: meusobna odgovornost za DOLUS (zlu namjeru)
U Justinijanovu pravu: za DOLUS (zlu namjeru), CULPA LATA (krajnju nepanju) i CULPA
LEVIS IN CONCRETO (nepanja koji pojedinac ne bi upotrijebio na svojim vlastitim
stvarima)
U pomorstvu: svi vlasnici prevoene robe moraju nadoknaditi tetu onom vlasniku iji je teret bio
rtvovan za spas broda
ZASTITA:
ACTIO PRO SOCIO povlai infamiu i u klasinom pravu dovodi do prestanka
Prestanak:
o Steaj pojedinog ortaka
o Svakom promjenom nekog od sudionika
o Smru (ako nakon smrti jednog lana ostali produe ortakluk ili na njegovo mjesto doe
nasljednik, sklapa se novi ugovor)
o Gubitkom slobode kao Capitis deminutio maxima i gubitkom graanstva kao Capitis
deminutio media ili minor
137
o Istekom roka
o Ispunjenjem uvjeta
o Jednostavnim otkazom RENUNTIATIO (nije dozvoljen u ne-vrijeme, nego suglasnim
sporazumom svih lanova ortakluka nazvanim CONTRARIUS DISSENSUS)
MANDATUM (nalog):
Zatita:
ACTIO MANDATI DIRECTA: tuba bona fidei koju podie mandant
ACTIO MANDATI CONTRARIA tuba koja mandataru slui za naknadu eventualnih izdataka
i pretrpljene tete
INOMINATNI KONTRAKTI
bezimeni, neimenovani kontrakti koji u ranije doba nisu imali odreeni naziv
neformali i kauzalni pravni poslovi u skladu s bona fides
razlikuje se od:
138
konsenzualnih kontrakta za nastanak obveze nije dovoljna suglasnost volja (consensus), ve je jedna
od stranaka morala ispuniti svoju inidbu
realnih kontrakata inidba se ne mora sastojati u predaji stvari, ve moe biti i neko drugo injenje ili
proputanje
inidba se sastoji od DARE (prijenosa vlasnitva) i FACERE (djelovanja, injenja)
Stranka koja je ispunila svoj dio inidbe, nije mogla drugu stranu natjerati da to isto uini, nego je
samo mogla zahtjevati vraanje (naknadu) onoga to je dala ili uinila
Ako je inidba na dare trai se povrat stvar Actio ob rem dati
139
PERMUTATIO (zamjena):
TRANSACTIO (nagodba):
Inominatni kontrakt koji nastaje kada dvije stranke dogovorno rijee neki sporni meusobni odnos,
tako da svaka od njih neto propusti (ali ne ine jedna drugoj usluge jer bi to bilo darovanje)
Nagodba se po svojem uinku izjednaava s presudom (presuenom stvari)
140
PRECARIUM:
Inominatni kontrakt koji nastaje kada jedna stranka preputa drugoj na upotrebu odreenu stvar uz
mogunost opoziva
Prekarist uiva posjedovnu zatitu koja ide samo protiv treih osoba, a ne i protiv davaoca stvari
Ukoliko prekarist ne eli vratiti stavar na poziv davaoca, protiv njega se koristi INTERDICTUM
DE PRECARIO i REI VINDICATIO
Od trena kada je pokrenut zahtjev za vraanje stvari prekarist je postao viciozni posjednik
Inominatni kontrakt kojim jedna stranka daje drugoj odreenu stvar da bi ju ova ispitala, utvrdila
njene kvalitete, radi eventualne budue kupoprodaje
o Pactum displicentiae ima ulogu rezolutivnog (raskidnog) uvjeta kod pravnog posla
koji je ve poeo proizvoditi svoje posljedice
PACTA (pakti):
Obveze koje nastaju sporazumom stranaka (CONSENSUS) ali kojima dugo vremena nije priznana
utuivost, te koji i nakon priznanja utuivosti nisu uzdignuti na nivo kontrakata
u najstarije doba imali su uinak samo na podruju obveza nastalih iz delikta
kasnije civilnu utuivost stjeu tzv. Dodatni sporazumi koji su sklapani odmah s glavnim poslom
141
podjela:
o IN DIEM ADDICTIO kupoprodaja s pravom prodavatelja da trai boljeg kupca (prvi kupac
ima facultas alternativa tj. pravo da isplati onoliko koliko nudi bolji kupac i tako odri ugovor
o PACTUM DISPLICENTIAE kupac moe raskinuti ugovor ako mu se kupljena stvar ne bude
svidjela (kupnja na ogled)
Pojedini pakti:
2. PACTA PRAETORIA: pretorski pakti kojima utuivost priznaje pretor putem ACTIO IN
FACTUM
142
o CONSTITUTUM DEBITI neformalno obeanje stranke da e neki ve postojani novani
dug (bilo svoj bilo tui) platiti u odreeno vrijeme (ako se radi o tuem dugu ima uinak
poruanstva)
Pojedini pakit:
143
KVAZI-KONTRAKTI
Obligationes quasi ex contractu
Iz njih slijedi priznata, utuiva obveza, to je isto u usporedbi sa kontraktima, ali se ne osnivaju na
prethodnom sporazumu stranaka (consensusus) to ih razlikuje u usporedbi sa kontraktima
144
COMMUNIO INCIDENS (sluajna zajednica):
Obvezni odnos koji nastaje kada se dvije osobe ili vie njih bez prethodnog dogovora nau u
suvlasnikom poloaju glede neke imovine ili stvari
Najee nastaje :
o Mjeanjem stvari (COMMIXTIO, CONFUSIO)
o Nasljeivanjem
Dva pravna odnosa izmeu sudionika:
o CONDOMINIUM (suvlasnitvo) - stvarnopravni odnos
o PRAESTIONES PERSONALE (neka druga prava i dunosti, npr.naknada tete u
sluaju kada ih za zajednike potrebe snosi jedan sudionik, podjela koristi i plodova,
odgovornost za tetu i sudionicima i treima, mogunost i uvjeti raskida zajednice)
obveznopravni odnos
Sudionici jedan drugome odgovaraju za CULPA LEVIS IN CONCRETO (nepanju koju dunik
ne bi upotrijebio u vlastitim poslovima)
Obvezni odnos koji nastaje time to jedna stranka stekne neto iz imovine druge iako za to nema
pravne osnove ili je osnova povodom koje je do tog stjecanja dolo, iz odreenih razloga prestala
Za povrat bezrazlone inidbe pretor dozvoljava apstraktno formulirane tube nazvane
CONDICTIONES
Tuba u kojima se nije navodio pravni razlog u sluajevima u kojima tuitelj nije mogao
upotrijebiti nikakvo drugo pravno sredstvo da bi dobio stvar ili imovinu koja se nalazila kod
drugoga
Klasino pravo : mogle su se koristiti samo onda kada je do bezrazlonog bogaenja dolo
prijenosom vlasnitva (obveza na dare) i CONDICTIO CERTAE REI (za stvar) odnosno
CONDICTIO CERTAE PECUNIAE (za novac)
145
Postklasino pravo: mogla se upotrijebiti i CONDICTIO INCERTI u sluaju neosnovanog
bogaenja po nekoj drugoj osnovi
Justinijanovo pravo: nazivaju se CONDICTIONES SINE CAUSA
Pet skupina:
1. CONDICTIO INDEBITI
- sluila je kada je netko u ispriivoj zabludi isplatio nedugovano mislei da je duan
- ako pogrenog uvjerenja nema nastalo je darovanje
- ako je primatelj svijestan da duga nema, onda je to kraa
5. CONDICTIO FURTIVA
- Posebno pravno sredstvo na temelju kojega je vlasnik mogao zahtjevati vraanje stvari od
kradljivaca, ako se nije odluio da to trai vlasnikom tubom (rei vindicatio)
- Okradeni je posebnom kaznenom tubom ACTIO FURTI traio da se kradljivac osudi na
kaznu u visini dvostruke ili etverostruke vrijednosti ukradene stvari, ali ne i vraanje stvari
146
Osim toga, u klasinom pravu pretor dozvoljava i ACTIO IN FACTUM
147
OBLIGATIONES EX TUTELA (obveze iz tutorstva):
Nakon prestanka tutorstva izmeu tutora i dotadanjeg tienika nastaje obvezni odnos prema
kojem tutor mora priloiti tieniku raun o upravljanju njegovom imovinom, te eventualno
nadoknaditi tetu koju je uinio
Zatita:
o ACTIO TUTELA DIRECTA pripada tieniku
o ACTIO TUTELA CONTRARIA pripada tutoru
Ako je ostavitelj oporukom u obliku legata ostavio neku stvar ili pravo legataru, izmeu njih
nastaje obveznopravni odnos tj . dunost nasljednika da legat ispuni
Zatita:
o ACTIO CERTI EX TESTAMENTO ako je predmet legata odreena stvar
o ACTI INCERTI EX TESTAMENTO ako se radi o unaprijed neodreenoj stvari
OBVEZE IZ DELIKATA
(obligationes ex delicto)
- DELICTUM protupravno djelo iz kojeg, zbog povrede pravno zatienih dobara, nastaju
posljedice bez obzira na volju poinitelja
- Podjela:
1. DELICTA PUBLICA (javni delikti) CRIMINA
U posebnom javnom postupku progoni ga drava, a za njega se izrie POENA PUBLICA
(javna kazna)
Npr. Izdaja (perduellio), ubojstvo oca obitelji (parricidium)
deliktni zahtjevi su naelno nenasljedivi na pasivnoj strani, jer se smru poinitelja delikta, deliktni
zahtjev gasi
na aktivnoj strani prelaze na nasljednike jer postoji pravo na utjerivanje novane kazne koje nakon
smrti oteenog prelazi na njegove nasljednike
148
iznimka: ACTIONES VINDICTAM SPIRANTES (tube osobnog karaktera) kao npr. INIURIA
(namjerna povreda tue osobnosti) koja ne prelazi na nasljednike
vie supoinitelja odgovara kumulativno (svaki plaa itavu kaznu)
Furtum
Rapina
Damnum iniuria datum
Iniuria
FURTUM (kraa)
o CONDICTIO FURTI posebno pravno sredstvo za vraanje oduzete stvari koja pripada
jedino vlasniku, a moe je podii protiv kradljivca ili njegova suuesnika (ako doe do
novane osude ona glasi na najvii iznos vrijednosti stvari)
149
RAPINA (razbojnika kraa)
U roku od jedne godine ide na naknadu etverostruke vrijednosti oduzete stvari, a nakon toga na
jednostruku vrijednost
Mogu je uz vlasnika podii i drugi koji imaju interes da stvar sauvaju
150
DAMNUM INIURIA DATUM (teta nanjeta protupravno)
Za protupravno ubijanje roba ili etveronone ivotinje plaa se najvia prometna vrijednost
stvari u zadnjoj godini
Adstipulator koji na tetu glavnog vjerovnika akceptilacijom oslobodi dunika obveze, duan je
nadoknaditi iznos oprotenog duga
Za sva ostala protupravna oteenja tue stvari postojala je kazna u vrijednosti koju je stvar
imala u najbliih 30 dana
Koristi se pretorska tuba ACTIO LEGIS AQUILIAE
NOXAE DEDITIO :
1. izvrava se mancipacijom
2. rob prelazi u vlasnitvo oteenog
3. sin prelazi pod vlast oteenog te moe traiti da bude osloboen nakon to odradi novanu
kaznu
151
Kumulativna moe biti tuen svaki poinitelj, (svaki plaa itavu kaznu)
Koristi se u roku 1 godine, a osuenog stie infamia
Unitenje tjelesnog organa kanjavalo se po talionskom naelu oko za oko,zub za zub
Za slomljenu kost plaala se kazna od 300 asa za slobodnog ovjeka ili 150 asa za roba
Za manje tjelesne ozljede plaala se kazna od 30 asa
Supsidijarna tuba mogla se primjeniti samo onda kada nije bilo drugog pravnog sredstva za
zatitu oteenog
Osuda je povlaila infamiju
Tuba je osobna aktivno i pasivne nenasljediva
Sadri arbitrarnu klauzulu tueni uspostavom ranijeg stanja moe izbjei osudu i posljedice
Vremenski je ograniena na 1 godinu
2. EXCEPTIO DOLI:
Prigovor prijevare kojeg upotrebljava oteeni ako je protivna strana prva pokrenula postupak
zahtjevom za ispunjenje ugovora to ga je sklopila postupivi prijevarno na tetu tuenog
METUS (prijetnja)
Nastaje kada jedna strana protupravno, upotrebom sile ili prijetnjom da e uiniti neko zlo, prisili
drugu stranu da na tetu svoje imovine sklopi neki pravni posao ili poduzme ili propusti neko
drugo djelo
Zatita:
1. ACTIO QUOD METUS CAUSA
152
Tuba za vraanje imovine koja je nekom bila oduzeta silom ili prijetnjom
Podie ju oteeni da bi od tuenog dobio naknadu u etverostrukom iznosu ako je pokrenuo
postupak unutar 1 godine, a nakon toga koristi se ACTIO IN FACTUM na jednostruki iznos
Ima penalni karakter
Ne povlai infamiju
Sadri restitutornu klauzulu (tueni je mogao izbjei presudu uspostavljanjem ranijeg stanja)
Nije aktivno nasljediva
Kad je bilo vie poinitelja, koristilo se pravilo o kumuliranju tube (svaki poinitelj plaa itav
iznos)
2. EXCEPTIO QUOD METUS CAUSA
Zatita:
1. EDICTUM FRAUDATORIUM vjerovnik moe zahtjevati vraanje stvari to ih je prezadueni
dao treim osobama, ako su ove znale da on time oteuje vjerovnika
3. ACTIO PAULIANA njome se mogu pobijati pravni poslovi kojima je prezadueni poveao
svoju pasivu ili smanjio aktivu dunik je morao bi svjestan da odgovarajuim pravnim poslovima
oteuje svoje vjerovnike
153
OBVEZE IZ KVAZI-DELIKATA
(obligationes quasi ex delicto)
U njih spada nekoliko kanjivih djela koja su pretori prije kanjavali pomou ACTIONES IN
FACTUM
Po svojim karakteristikama ne pokazuju gotovo nikakve meusobne slinosti, ali su ih
Justinijanovi kompilatori ipak svrstali u jednu skupinu (vjerojatno radi simetrije u podjeli obveza
koju su napravili, tj. radi simetrije KVADRIPARTICIJE)
ta simetrija izgledala je ovako:
OBVEZE IZ KONTRAKATA OBVEZE IZ KVAZIKONTRAKATA
OBVEZE IZ DELIKATA OBVEZE IZ KVAZIDELIKATA
u kvazi-delikte spadaju:
To je sluaj kada sudac (IUDEX PRIVATUS) , kome je povjereno rjeavanje spora, ne donese
presudu na vrijeme ili pak zlonamjerno ili iz nepanje donese presudu kojom je jedna strana
oteena
S obzirom da tada jo nije postojao institut albe (appelatio), govorilo se da je sudac spor uinio
svojim (litem suam fecit) pa je osobno bio duan stranci nadoknaditi tetu na temelju action in
factum, koja je spadala u actiones bonae fidei
Kazna glasi na dvostruki iznos tete
Upotrebljava se protiv vlasnika ili zakupca kue na kojoj je s uline strane objeeno neto to bi
moglo pasti i povrijediti prolaznike
Tubu je mogao podnijeti svatko
Kanjavalo se zbog opasnosti
Ako bi objeena stvar nekog povrijedilia, koristila se ACTIO LEGIS AQUILIAE
kada je iz stana neto izliveno ili izbaeno na ulicu pa je time izazvana teta
pokree se protiv imaoca stana (vlasnika ili stanara)
kazna glasi na dvostruki iznos nastale tete
154
ACTIO FURTI ET DAMNI ADVERSUS NAUTAS, CAUPONES ET STABULARIOS:
tuba kod koje odgovaraju brodari, gostioniari i imaoci staja ako bi putnik koji se kod njih
smjestio, pretrpio tet zbog krae, ozljede, oteenja stvari, kad su tetu nanjele osobe u slubi ili
osobe koje su kod njih trajno stanovale
tetu je poinila osoba od njihova povjerenja pa odgovaraju za rad treih osoba (CULPA IN
ELIGENDO)
nisu odgovarali ako je tetu poinio sluajni prolaznik
gostioniari, brodari i vlasnici staja odgovarali su za tete i gubitak stvari i na osnovi pakta
Receptum nautarum, cauponum et stabularium, za koji se smatralo da je sklopljen im se putnik
smjestio kod njih.
155
OBVEZNO PRAVO PO JUSTINIJANOVOJ KODIFIKACIJI
oblici krivnje:
DOLUS (svjesna zla namjera)
DESIDIA (nepanja)
NEGLEGENTIA (nemar)
RES PARUM DILIGENTER CUSTODITA (stvar ne uvana dovoljno paljivo)
CULPA LATA (krajnja nepanja)
CULPA LEVIS IN ABSTRACTO (obina nepanja izostavljena od diligens pater familias)
CULPA LEVIS IN CONCRETO (nepanja koju dunik ne bi upotrijebio u vlastitim stvarima)
EXACTISSIMA DILIGENTIA (najmanja nepanja, odgovara se bez obzira na krivnju)
Promjene:
ARRHA (kapara):
Kod usmeno sklopljenog ugovora djeluje kao dokaz da je ugovor sklopljen, tj. ARRHA
CONFIRMATORIA, te kao odustatnina tj. ARRHA POENITENTIALIS
Kod pismeno sklopljenog ugovora ima ulogu ugovorne kazne, tj. ARRHA POENALIS
PRETIUM (cijena):
Prodavaoc moe traiti ponitenje ugovora ako je cijena bila manja od polovice vrijednosti stvari
Dozvoljeno je kupcu da plaanjem do pune cijene zadri ugovor na snazi kao FACULTAS
ALTERNATIVA
Proiruje se jamenje to ga je uveo edikt kurulskih edila u vezi s prodajom robova i ivotinja na
sve vrste prodaja, pa i na prodaju nekretnina
156
DAROVANJE:
Usmeno obeanje darovanja je valjano
Upis u knjige potreban je samo za darovanja u vrijednosti iznad 500 solida
CONDICTIO (kondikcije):
Nadopuna sa:
CONDICTIO EX LEGE za potraivanja koja nastaju na temelju nekog novog zakona koji nije
naveo temelj obvezivanja
CONDICTIO GENERALIS za potraivanja nastala iz raznih obveznih odnosa ako je predmet
dugovanja na CERTUM
NOVATIO (novacija):
Odluujui element je volja obnove obveze tj. ANIMUS NOVANDI (tu volju je trebalo izriito
izjaviti)
COMPENSATIO (kompenzacija):
Dozvoljena je u svim vrstama tubi, te ona nastupa IPSO IURE (dok je u klasici bila OPE
EXCEPTIONIS), pa tuitelj mora utuiti samo saldo meusobnih potraivanja
PORUANSTVO (jamstvo):
Uvode se naela:
BENIFICIUM DIVISIONIS (svaki sudunik odgovara samo za svoj dio duga)
BENEFICIUM EXCUSSIONIS SIVE ORDINIS (jamac je mogao odbiti plaanje duga ako vjerovnik
nije putem parnice pokuao naplatiti trabinu od glavnog dunika
BENEFICIUM CENDARUM ACTIONUM (jamac nakon to je platio dug mogao je traiti od
vjerovnika da mu ustupi svoj zahtjev protiv dunika)
157
POSTUPOVNO PRAVO U RIMSKOJ DRAVI
Postupovno pravo od 650. godine pr.Kr. do 565. godine po.Kr.
LEGISAKCIJSKI POSTUPAK:
POZIVANJE NA SUD:
prema Zakonik-u 12 ploa, pozivanje na sud provodilo se na slijedei nain:
ako se osobu zove pred magistrata, neka ide, a ako ne ide neka posvjedoi, pa neka ga se
hvata, tj. Si In Ius Vocat (Ito) Ni It Antestamino
ako osoba bjei, neka se izvri MANUSINIECTIO (manusinjekcija)
ako je osoba stara ili bolesna, neka joj se da teglea ivotinja
zemljau neka VINDEKS bude zemlja, a bezemljau tko god hoe
upravo po ovom zapisu Zakonik-a 12 ploa vidi se nain pozivanja na sud u razdoblju starog
civilnog prava
tuitelj, dakle, sam poziva tuenika, a tueni je duan poi na sud, jer u protivnom tuitelj ima
pravo po zakonu uhvatiti ga posebnim zakonskim postupkom, tj. MANUSINIECTIO
(manusinjekcija)
tueni moe izbjei odgovornost za neodazivanje pozivu jedino tako da ponudi drugu osobu, tj.
VINDEKS-a, koji je stupao na mjesto tuenog u spor i umjesto njega odgovarao
tuitelj je ovlaten od opine, grada-drave, da pozove tuenika, pa ga tueni mora slijediti ako se
ne eli izloiti opasnosti od optube da ne potuje propise opine, grada-drave, a posljedica je da
ga se vie ne smatra lanom opine, grada-drave, a itava njegova imovina pripada Rimu, te ga
svatko moe i ubiti
pozivanje na sud vrio je, stoga, tuitelj u svojstvu ad hoc magistrata
LEGISACTIONES:
158
4.) LEGISACTIO PER MANUS INIECTIONEM
- sluila za ovrhu
159
postupak se odvija u dva dijela:
1.) IN IURE pred magistratom, osnovni sadraj je da se utvrdi suca, stranke, njihova
tvrenja i objekt spora
2.) APUD IUDICEM pred sucem, stranke iznose svoje tvrdnje i dokaze, a sudac
donosi presudu
ovakav postupak legisakcije prilagoen je za sporove o pokretninama, jer tek na pokretnini to se
donosi na sud moe se pred magistratom vriti propisane kretnje, tj. dodirivanje rukom i tapiem
nakon to se u Rimu priznala otuivost zemlje, poela se ovakva legisakcija primjenjivati i na
zemljita, uope na nekretnine, s time da se najprije s magistratom ilo na lice mjesta, a kasnije se
zadovoljavalo simbolom nekretnine, npr. grudom, koja se donosi na sud
u postupku pred magistratom tueni naputa posjed sporne stvari nakon propisanih sveanih kretnji
na osnovi naloga magistrata (MITTITE AMBO HOMINEM)
nakon toga pretor dodjeljuje privremeni posjed sporne stvari jednoj od stranaka koja daje poruke
protivniku u pogledu posjeda stvari i eventualnih plodova, tj. LITIS ET VINDICIARUM
to dokazuje da se razlikuje vlasnitvo (meum esse) od posjeda prije i poslije intervencije
magistrata
b) OVRHA
dolazila je u obzir samo kod osoba, nikako kod stvari, zbog deliktne odgovornosti i odgovornosti
za ugovorne dugove
vrila se posebnom legisakcijom, LEGISACTIO PER MANUS INIECTIONEM
bila je u rukama tuitelja, a sastojala se u stiliziranom hvatanju tuenog za neki dio tijela, pri emu
se tueni nije smio odupirati
tuenom je na raspolaganju ostajala samo jedna mogunost izbjegavanja MANUSINIECTIO
(manusinjekcije), a to je bilo davanje VINDEKS-a koji je stupao na mjesto tuenika u spor i
vodio postupak u svoje ime, te odgovarao za dvostruki iznos sporne stvari u sluaju da je izgubio u
sporu koji je uslijedio u povodu njegove intervencije, a u nekim sluajevima (koji su postali
pravilo), tueni je mogao odbiti tuiteljevu MANUSINIECTIO (manusinjekciju) i bez
VINDEKS-a, ali je onda sam odgovarao za dvostruki iznos neke stvari, ako je izgubio naknadni
spor o opravdanosti MANUSINIECTIO (manusinjekcije) MANUSINIECTIO PURA
oni koji su priznali novano dugovanje i oni koji su osueni na izruenje neke stvari, imaju 30 dana
za ispunjenje presude, a nakon toga vremena nastupa MANUSINIECTIO (manusinjekcija) i
odvodilo ih se na sud, a ako ne ispuni presudu i nema VINDEKS-a bio je odvoen kui tuitelja i
tamo je bio vezan, te u sluaju da nakon tri sajma ne podmiri nitko njegov dug, bio je izrezan na
komade
u znanosti se smatra da je aktivnost tuitelja pri ovrsi ostatak nekadanje samopomoi, ali autoritet
tuiteljeva djelovanja ne potjee iz njegove snage i ugleda, ve je izraz dravne vlasti
FORMULARNI POSTUPAK:
u razdoblju starog civilnog prava sudski postupak odvijao se usmenim sveanim legisakcijama
u razdoblju republike uz legisakcijski postupak razvio se i novi oblik postupka, tzv. formularni
postupak
osnovno obiljeje mu je da stranke i magistrat vie ne izgovaraju sveane rijei i ne izvode
propisane kretnje, ve neformalno utvruju FORMULA (postupovnu formulu) u koju se unosi
ACTIO (tuiteljev zahtjev) i EXCEPTIO (tuenikov prigovor), tj. okolnosti to ih tuenik istie
protiv ACTIO (tuiteljeva zahtjeva)
160
formula je u poetku usmena, a kasnije iskljuivo u pismenom obliku, te pradstavlja osnovu sueve
djelatnosti
u formuli je sadrana dvodioba na:
POZIVANJE NA SUD:
kada tuitelj pozove tuenog pred magistrata (IN IUS VOCATIO), tuenik se tom pozivu mora
odazvati ili dati VINDEKS-a, jer u protivnom pretor odobrava tuitelju penalnu akciju (kaznu)
pretor doputa tuitelju i privremeni posjed tuenikove imovine, tj. Missio In Bona Rei
Servandae Causa
POSTUPAK IN IURE:
postupak koji se vodio pred magistratom
tuitelj trai od pretora da mu odobri POSTULATIO ACTIONIS (postupak protiv tuenog), a
pretor u povoljnom sluaju odobrava akciju ako je predviena pretorskim ediktom
u sluaju da pretor smatra da je tuiteljev zahtjev opravdan, ali ako za njega nema predviene
akcije u pretorskom ediktu, tada pretor odobrava ACTIO IN FACTUM, tj. odobravao je akciju i
formulu koju je sastavljao samostalno opisivanjem stvarnog stanja
tueni e u tom sluaju moi uiniti tri stvari:
a) porei pravnu osnovu, tj. injenino stanje te se na taj nain bezuvjetno sloiti s tim da se
upusti u parnicu
b) priznati tuiteljeve navode, ali ustvrditi odreene okolnosti koje se protive tuiteljevom
zahtjevu (npr. priznanje da je tuitelj kvirintski vlasnik odreene stvari, ali da je sam tuitelj
prodao i predao svoj res mancipi), tj. tuenik e tada traiti da se u formulu uvede njegov
EXCEPTIO (prigovor), u ovom sluaju EXCEPTIO REI VENDITAE AC TRADITAE
(prigovor da mu je stvar prodana i predana)
c) priznati tuiteljev zahtjev, te postati CONFESSUS, tj. onaj koji je u parnici priznao, pa se
izjednauje sa osuenim na osnovi presude suca (IUDICATUS)
ako tueni odbije upustiti se u postupak, protiv njega se ne moe podignuti optuba i voditi
postupak, ve pretor na tuiteljevo traenje odobrava prisilna sredstva protiv tuenika (npr.
privremeni zatvor ili privremeni posjed tuenikove imovine)
ako se tueni sloi sa time da ue u postupak, pretor izdaje dekret kojim odreuje suca
(INDICIUM DARE) i utvruje pravno i injenino stanje spora u formuli
stranke se moraju sloiti sa formulom, tj. LITIS CONTESTATIO (litiskontestacija), ali njihove
izjave da se slau sa formulom nisu vezane za oblik i nisu imale karakter ugovora, jer su se
upuivale magistratu
161
ako se tueni ne bi sloio sa formulom, stizale bi ga pretorske mjere sline onima za odbijanje
ulaenja u spor (to je zapravo ugovorno znaenje litiskontestacije)
glavna posljedica LITIS CONTESTATIO (litiskontestacije) je da se u sporu koji je na taj nain
utvren i voen, nije moglo pokrenuti sudski postupak po drugi put (Bis De Eadem Re Agere Non
Licet)
POSTUPOVNA FORMULA:
u njoj pretor u suradnji sa tuiteljem i tuenikom utvruje uz imenoivanje suca jo i tuiteljev
zahtjev, kao i sve vane pravne i injenine okolonosti o kojima ovisi odluka suca
svaka akcija imala je svoju formulu koju je u obliku formulara proglaavao pretor u svom
pretorskom ediktu
ako ediktna formula nije pokrivala cjelokupno injenino stanje, pretor pri odobravanju akcije i
utvrivanju formule zadrava isti naziv akcije, ali malo mijenja formulu i to su tzv. ACTIONES
UTILES
ako je pretor htio pravno zatititi isti naziv akcije za koji u ediktu nije postojala ni slina akcija, tj.
formula, on je odobravao akciju i formulu koju je sam sastavljao samostalnim opisivanjem
injeninog stanja, tzv. ACTIONES IN FACTUM
- formule su imale svoje sastavne dijelove, a glavni sastavni dijelovi formula mogu biti:
e) EXCEPTIO (prigovor) njim se istie okolnost u prilog tuenog koja je uperena protiv
tuiteljeva zahtjeva
NAPOMENA: proitati primjere za pojedine akcije radi lakeg razumijevanja postupovne formule
(literatura: ''RIMSKO PRAVO'', Boras, Margeti, Rijeka, 1998., str. 192.-194.)
162
u nekim sluajevima (npr. sporovi o slobodi) sude suci RECUPERATORES (suci porotog suda),
a kod vanih imovinskopravnih stvari (npr. nasljednopravni sporovi) sude CENTEMVIRI (suci
uglednog suda) i to vijee izabrano izmeu 100, a kasnije 105 lanova (po 3 iz svakog tribusa)
sudac je strogo vezan za sadraj postupovne formule , pred njim stranke izvode dokaze, a on
odluuje treba li tubenom zahtjevu udovoljiti ili ne
tuitelj je pred sucem dokazivao okolnosti na kojima je temeljio svoj zahtjev, a tueni okolnosti
svoga prigovora, ali je u pogledu dokaznog tereta odluujua bila odluka suca
sudac pruene dokaze ocjenjuje po slobodnoj savjesti
uz iskaze stranaka, isprave, oevid i vjetaenje, veoma vanu ulogu imali su i svjedoci, koje su
stranke same pozivale pred sud i pred sucem ih sasluavale
svjedok nije bio duan odazvati se pozivu stranke, osim svjedoka koji je bio nazoan
formalistikim aktima civilnog prava (npr. kod gesta per aes et libram)
u pravnim problemima sucu pomae CONSILIUM (savjet pravnih strunjaka)
presuda je konana, ona je nepromijenjiva (tzv. formalna pravomonost) i svojim sadrajem
stvara pravo meu strankama (tzv. materijalna pravomonost)
OVRHA:
ovrha na osobi osuenog dunika u obliku dunikog ropstva primjenjuje se u vrijeme formularnog
postupka, ali ju potiskuje ovrha nad cjelokupnom imovinom dunika
ovrha nad pojedinim predmetima bila je iznimka u vrijeme formularnog postupka
ako tuenik (dunik) nije izvrio presudu u roku od 30 dana, tuitelj (vjerovnik) protiv njega
podie ACTIO IUDICATI, a ako se tuenik (dunik) tome usprotivi i ue u spor, izlae se
opasnosti litiskresencije, tj. ako u novoj parnici podlegne, iznos iz presude se udvostruuje
ovrha nad dunikovom imovinom provodi se stavljanjem vjerovnika (tuitelja) u posjed dunikove
(tuenikove) imovine, tj. Missio In Bona Rei Servandae Causa, pa ako u daljnjem roku od 30
dana ne plati iznos na koji je presuen, on postaje infaman, a vjerovnici na poziv pretora izabiru
meu sobom MAGISTER BONORUM-a (upravitelja dunikovom imovinom) koji ju
VENDITIO BONORUM (prodaje) BONORUM EMPTOR-u (najboljem ponuau)
ako je dunik prezaduen bez svoje krivnje, moe se osloboditi presude, ovrhe i infamije tako da
uz pretorovo doputenje dobrovoljno odstupi sva svoja dobra vjerovnicima (CESSIO
BONORUM), s time da mu ostavljaju najvanija sredstva za ivot
163
- u nekim sluajevima pretor je doputao privremeno uzimanje u posjed neije imovine, tj. MISSIO
IN BONA (mjera u postupku ovrhe) ili pojedine stvari, tj. MISSIO IN POSSESSIONEM (npr. ako je
vlasnik ruevne zgrade odbio davanje osiguranja za eventualnu buduu tetu)
KOGNICIJSKI POSTUPAK:
POZIVANJE NA SUD:
do sredine 5. st. po.Kr. pozivanje na sud je dunost samog tuitelja (LITIS DENUNTIATIO), a
kasnije je uvedeno da tuitelj samo urui tubu (LIBELLUS CONVENTIONIS) sudu, te da tubu
dostavlja tueniku sudski organ
LITIS CONTESTATIO (litiskontestacija) kao utvrivanje pravnog i injeninog stanja uz
sudjelovanje stranaka nestaje, te u kognicijskom postupku predstavlja trenutak kada tueni pred
sucem odgovori na tubu, a njene posljedice koje su postojale u razdoblju pretklasinog i klasinog
prava (nemogunost voenja spora po drugi puta o istom predmetu) nestaju
164
sloboda sueva ocjenjivanja dokaza ograniena je dokaznim pravilima, osobito u odnosu prema
ispravama kao dokaznom sredstvu
svjedocima dokaz vie nije priznat kao dovoljno pouzdan, a od prve polovice 4. st. po.Kr. ne
priznaje se dokazna snaga samo jednog svjedoka
presuda vie ne mora glasiti na novac
APELLATIO (priziv) je doputen na viu instanciju, pa ak i na cara
sudac mora primiti APELLATIO (priziv) i uputiti ga u roku od 30 dana
alitelj alje LITTERAE DIMISSORIAE (apostoli) onome tko e o prizivu odluiti
OVRHA:
uobiajeni oblik izvrenja presude nad pojedinim predmetom
ovrha nad cijelokupnom imovinom postala iznimka
crkva je dobila odreeni utjecaj na sudbenost, ali se taj utjecaj nije smio precijeniti
EPISCOPALIS AUDIENTIA nadlenost biskupa u redovitom sudskom postupku nije
vjerovatna
biskup je najee sudjelovao u sporovima na nain to su se stranke dobrovoljno podvrgle
njegovoj arbitrai (dovoljna samo jedna stranka, druga se mora pokoriti elji prve)svi sporovi
dovreni biskupovim presudama zadravaju trajnu pravomonost
165