You are on page 1of 11

Xegan Marija

SEVERI

Tabela 1.

Broj Ime Godina

01. Lucije Septimije Sever 193 – 211

02. Marko Aurelije Antonin, Karakala 211 – 217

03. Makrin 217 – 218

04. Elegabal 218 – 222

05. Aleksandar Sever 222 – 235

–1–
LUCIJE SEPTIMIJE SEVER (193 - 211)

Izvori

O ivotu i delatnosti Lucija Septimija Severa svedoqe Dion Kasije


i Herodijan.

Herodijan

Herodijan, III v. n. e., iz Sirije, grqki istoriqar. Njegova Istorija


Carstva posle Marka Aurelija obuhvata xest decenija od smrti Marka Aurelija
do Gordijana III (238), bez posebne vrednosti.1

Poreklo porodice Severa

Lucije Septimije Sever je prvi rimski car koji ne samo da nije poticao
iz Rima i Italije, ve nije bio ni italskog porekla. O porodici Severa svedoqi
rimski pesnik Stacije.2 .
Porodica Severa poticala je iz punskog grada Veliki Leptis na severu Afrike
i u jednom trenutku je bila romanizovana. Deda Lucija Septimija Severa bio
je jedan od dva xofeta u gradu, a kada je Veliki Leptis u vreme Trajana do-
bio status rimske kolonije, on postaje prefekt grada. Otac Septimija Severa,
budui bolexljiv, nije se posvetio ni vojnoj ni politiqkoj karijeri. Septimije
Sever jox kao deqak je odveden u Italiju. Mada se koristio latinskim, teqno
je govorio i punski jezik.

Politiqka i vojna karijera do izbora za cara

Lucije Septimije Sever uivao je visoka dravna zvanja pod Markom


Aurelijem i Komodom.

Tabela 2.

Karijera do izbora za cara


Godina Sluba Mesto sluenja

170/171. kvestor Rim


Betika
Sardinija
174. narodni tribun Rim
176. pretor Rim
177. propretor Tarakonska Xpanija
180. upravnik legije Sirija
studije Atina
185. namesnik Galija Lugdunesis
191. namesnik Gornja Panonija

Godine 170. sa 25 godina Lucije Septimije Sever postaje kvestor u gradu. I


1
V. Buhvald, A. Holveg, O. Princ, Reqnik grqkih i latinskih pisaca antike i srednjeg
veka, Tuskulum leksikon, preveo Albin Vilhar, Beograd 1984, 486.
2
Stacije je bio rimski pesnik blizak dvoru cara Domicijana. Pisao je pesme prema
poru
bini, a koje su kulturno-istorijski zanimljive

–2–
sledee godine vrxio je zvanje kvestora u provinciji Betici. Poxto mu je umro
otac, on se vraa kui kako bi sredio porodiqne stvari. U meuvremenu Betika
postaje carska provincija, a Senat zauzvrat dobija Sardiniju, gde je Sever
oduio ostatak kvesture. Godine 174. bio je narodni tribun, a 176. pretor.
177. naxao se u Tarakonskoj Xpaniji. Nekoliko godina potom (180) dobija na
upravu skitsku legiju u Siriji. Po smrti Marka Aurelija posveuje se studi-
jama u Atini. Za vreme Komoda, 185. postaje namesnik Galije Lugdunensis. Tada
e se oeniti po drugi put. Izabranica njegovog srca bila je Julija Domna,
erka svextenika semitskog boga Elagabala. Ona e mu podariti dva sina —
Basijanusa i Septimija Geta. Godine 191. prefekt pretorija Emilije Let —
interesantno, poreklom iz Afrike — izradio je za Severa poloaj namesnika
Gornje Panonije, dok za njegovog brata poloaj Donje Mezije. Nije poznato da li
je Sever uzeo uqexa u zaveri 192. godine, kada je ubijen rimski car.

Okolnosti dolaska na vlast3

U prolee 193. godine, posle smrti Pertinaksa, Septimije Sever pro-


glasio se za rimskog cara. Organizovao je jedan pohod na Rim i nagnao Senat
da potvrdi njegov izbor. U periodu od 193. do 195. ratovae protiv names-
nika Sirije — Pescenija Nigera — koji je pretendovao na vlast. Poxto je
porazio Nigera, Severovoj vladavini zapretie Britanija. Naime, Sever je
kao oca usvojio pokojnog Marka Aurelija, a svoje poreklo izvodio je od Nerve.
Ime svog sina Basijanusa menja u Marko Aurelije Antonin i daje mu titulu
Cezar. Svojom dinastiqkom politikom Sever je izneverio obeanje dato names-
niku Britanije Klodiju Albinu da e ga posiniti i dati mu titulu Avgusta.
U periodu od 195. do 196/197. Sever ratuje protiv Klodija Albina, koga je
takoe pobedio. Godine 197. Sever postaje neosporni gospodar rimske drave.

Unutraxnja politika

Unutraxnja politika Septimija Severa za cilj je imala uqvrxivanje


carske vlasti. Poznate su Severove reqi svojim sinovima da se meusobno ne
svaaju, da dobro plaaju vojnike i da preziru sve ostale. Naime, Sever je
dobro znao da za svoju vlast treba da zahvali pre svega podrxci koju mu je
pruila vojska. U skladu sa tim, Sever je dodelio niz privilegija vojsci, dok
je vodio izrazitu anti-senatorsku politiku.

Car i vojska

Godine 193. poxto je uxao u Rim, Sever je raspustio pretorijnaske ko-


horte, navodno odgovorne za Pertinaksovu smrt, i nove regrutovao iz redova sebi
odanih vojnika. Do Severova vremena meu pretorijancima u glavnom su sluili
vojnici iz Italije, Galije i Xpanije, dok su centurioni birani iz redova
pretorijanaca. Sever je poloaj pretorijanske garde izjednaqio sa poloajem
bilo koje legije. Tako u redove pretorijanaca uvodi vojnike iz siriskih i po-
dunavskih trupa, a time se i obiqni vojnik mogao nadati napredovanju u slubi,
na primer do mesta centuriona.
Sever vojnicima daje pravo da stupe u zakoniti brak, a jedinicama dodeljuje
zemljixta.
Svojom politikom Sever je za sebe vezao vojsku, ali ju je ujedno provincijali-
zovao i varvarizovao, a budui vezana za svoje porodice i zemljixta, uqinio ju
je i tee pokretljivijom.

3
Pogledati: M.Xegan, Graanski rat (192 - 193)

–3–
Car i Senat

U predstojeem ratu izmeu Severa i Klodija Albina, Senat je podrxku


pruio ovome poslednjem. Poxto je nadvladao u borbi protiv namesnika Bri-
tanije, Sever e voditi izrazito anti-senatorsku politiku. Stoga mu izvori,
pre svega Dion Kasije, nisu posebno naklonjeni. Dion Kasije pixe da je Sever
bio sujeveran qovek, koji je dosta polagao na predskazanja i snove. Vrativxi se
u Rim (196/197) Sever je optuio qak 64 senatora navodno zbog njihovog nepri-
jateljstva prema njegovom pobratimu Komodu. Pola od ovih je dao da se pogube.
Anti-senatorsku politiku nastavie i njegov sin Antonin.

Honestiores. Humiliores

U Maxkinu stoji da su pravnici do Severova vremena stanovnixtvo


delili na ono koje ima i ono koje nema rimsko graansko pravo. Od Severova
vremena pravnici razlikuju honestiores ili ugledne ljude i humiliores ili sitne
ljude. Prvoj grupi pripadaju senatori, vitezovi, visoki oficirski qinovi, dok
drugoj svi ostali. Poloaj prvih u svakom pogledu bio je privilegovaniji nego
ovih drugih. Na primer, prilikom odreivanja kazni, izuzev sluqajeva izdaje,
honestiores su bili osloboeni muqenja i imali su pravo apela na cara. Humiliores
pak mogli su biti muqeni, pa qak i dopasti ropstva.

Finansijska politika

Erarij, blagajna koju nadzire Senat, postaje rimska gradska blagajna, a


fisk stiqe opxte dravni znaqaj.
U Egiptu su metropole noma, koje su se nalazile na poloaju sela, pretvorene
u gradove, da bi se ukljuqile u opxti poreski sistem. Inaqe, porez su ubirali
predstavnici gradske samouprave, decemprimi.
O carevoj liqnoj imovini staralo se posebno nadlextvo.

Spoljna politika

Osrhoene

U vreme kada je Sever potukao Nigera (195) Nisibis u Mesopotamiji


opsedaju dva vladara manjih kraljevstva Osrhoene i Adiabene, kao i Senitski
Arabljani. Sever se uspexno obraqunao sa ovima i tri puta bio pozdravljen kao
imperator. Osorhoene postaje rimska provincija, a Sever uzima titule ,,Ara-
bikus” i ,,Adiabenikus”.

Partija

Dion Kasije tvrdi da Sever organizuje jedan vojni pohod na Partiju


radi prestia; uqvrxivanja uticaja meu svojim vojnicima. U Maxkinu stoji
da je partski kralj Vologaz IV, pritisnut od strane svojih vazala, prodro na
prostor Jermenije i zapretio Siriji. Sever organizuje pohod na Istok, a u
Italiji je ostavio pretorijance i prvi put u istoriji rimske drave jednu
legiju (Drugu partsku). Oqito, Sever je eleo osigurati svoj poloaj u pre-
stonici sve dok je odsutan. 197. godine zauzima partsku prestonicu Ktesifon.
Kao i njegovi prethodnici, uzima titulu ,,Partikus maksimus”. Sledee godine
na prostoru severnog Meureqja osnovae provinciju Mesopotamiju. Pokuxao
je zauzeti i grad Hatru, ali kada su stanovnici grada preko noi obnovili tek
sruxeni bedem i odbili da se predaju Rimljanima, Severove trupe nisu bile
zainteresovane za dalje zadravanje. Uticaj Severa na legije je slabio.

–4–
Godine 199/200. posetio je Egipat, a do 202. vratio se u Rim.

Britanija

Posle nekoliko godina provedenih u Italiji, 208. Sever organizuje


vojni pohod na Britaniju s ciljem umirivanja lokanih plemena i uqvrxivanja
Hadrijanovog bedema. Tamo je oboleo i umro 211. godine.

Literatura

— http://www.ualberta.ca/csmackay
* Christopher S. Mackay, End of Antonines; Civil War
— N.A. Maxkin, Istorija starog Rima, Beograd
— V. Buhvald, A. Holveg, O. Princ, Reqnik grqkih i latinskih pisaca an-
tike i srednjeg veka, Tuskulum leksikon, preveo Albin Vilhar, Beograd
1984.

–5–
KARAKALA (211 - 217)

Izvori

O ivotu i delatnosti Marka Aurelija Antonina, u izvorima i lit-


eraturi poznat kao Karakala, svedoqe Dion Kasije i Herodijan. O njegovoj
zakonodavnoj delatnosti pak svedoqi edikt Constitutio Antoniniana.

Karijera do izbora za cara

Karakalin otac bio je Lucije Septimije Sever, rimski car u periodu


od 193. do 211., a majka Julija Domna, erka svextenika semitskog boga Elaga-
bala. Prvo se zvao Basijanus, kao i otac Julije Domne, ali 195. godine dobija
ime Marko Aurelije Antonin po svom usvojenom dedi, a rimskom caru Marku
Aureliju. Iste godine dobio je i titulu Cezara, a 198. dobija titulu Avgusta.
Godine 201. kada je Sever bio na Istoku, Karakala prima muevnu togu. 202.
vrxio je zvanje konzula. Pratio je oca u pohodu na Britaniju, kada je jednom
prilikom navodno pokuxao da ga ubije.

Okolnosti dolaska na vlast

Godine 211. u Britaniji, u danaxnjem Jorku preminuo je rimski car Lu-


cije Septimije Sever. Za sobom je ostavio dva naslednika: starijeg sina Marka
Aurelija Antonina ili Karakalu, koji titulu Avgusta dobija 198. godine, i
mlaeg Septimija Geta, koji titulu Avgusta dobije 210. godine. Oba brata bila
su na ostrvu u vreme oqeve smrti. Karakala je sklopio mir sa lokalnim ple-
menima, pod uslovom oquvanja stare granice. Potom se vratio u Rim, kao i brat
mu. Karakala i Get nisu bili u dobrim odnosima. Palatu su podelili meu
sobom, a Herodijan, izvor sumnjive istorijske vrednosti, tvrdi da su eleli
podeliti i Carstvo; Karakala bi dobio na upravu Evropu i severnu Afriku,
dok Get Istok i Egipat. Meutim, njihova majka Julija Domna nije elela ni da
quje za ovo. Na kraju je Karakala organizovao jednu zaveru u kojoj je njegov brat
ubijen. Ovaj qin pravdao je tvrdnjom da je Get planirao atentat. Papinijan,
istaknuti pravnik toga vremena i prefekt pretorija pokuxao je suprostaviti se
Karakali, ali ga je ovaj pogubio. Karakala postaje jedini gospodar Carstva.

Karakalina liqnost

Karakala je platu vojnicima poveao za qak 50 procenata, ali je s druge


strane vodio izrazito anti-senatorsku politiku. Kao i njegov otac bio je veoma
sujeveran. Imao je obiqaj uqestvovati u borbama sa zverima, ali se nikad nije
borio kao gladijator. Bio je oboavaoc Aleksandra Makedonskog, a jedan svoj
odred vojnika opremio je kao makedonsku falangu. Prilikom ratovanja u Ger-
maniji poqeo je nositi jednu vrstu kelcke kape, tzv. karakalu, pa otuda mu i
nadimak.

Karakalin edikt ili Constitutio Antoniniana

Godine 212. Karakala je objavio jedan edikt, tzv. Constitutio Antoniniana,


kojim svi stanovnici Carstva dobijaju rimsko graansko pravo. Edikt je danas
saquvan delom kod Dion Kasija, kao i na jednom papirusu objavljenom dvade-
setih godina XX veka. Zvaniqno, Karakala donosi ovaj edikt kako bi prox-
irio broj vernika rimskih bogova i time ovim poslednjima iskazao hvalu za
svoj spas. Dion Kasije tvrdi da je Karakala ovim ediktom eleo sve stanovnike
Carstva podvesti pod jedinstveni poreski sistem. Kako bilo, edikt nije obuh-

–6–
vatao jednu grupu slobodnog stanovnixtva, tzv. dediticije. U modernoj is-
toriografiji raspravlja se o poreklu dediticija. U vreme Republike dediti-
ciji su bili neprijatelji koji su se na milost i nemilost predavali pobediocu.
Jedni smatraju da su dediticiji u vreme Carstva osloboenici, drugi smatraju
stanovnici provincija koji plaaju liqni porez, dok trei su mixljenja da je
Karakalin edikt obuhvatao sve grupe stanovnika.
Treba imati na umu da u II i III veku pravo rimskog graanstva izgubilo je
svoj raniji znaqaj. Naime, vixe nije bilo vano da li pojedinac uiva rimsko
graansko pravo ili ne da bi dobio odreene pravne privilegije. Sada je bilo
vano da li pripada grupi honestiores ili humiliores.

Spoljna politika

Godine 213. Karakala je organizovao jedan vojni pohod na sever protiv


Alemana. Alemani, koji su naseljavali prostor izmeu gornjeg toka Dunava i
gornjeg toka Rajne, bili su jedno germansko pleme nastalo ujedinjavanjem vixe
manjih plemena. Poxto ih je uspexno potisnuo Karakala uzima titulu ,,Ger-
manikus maksimus”. Godine 214. vodi operacije u Podunavlju protiv sarmatskog
plemena Jaziga. Sledee godine odlazi u Antiohiju i organizuje pohod pro-
tiv Parta. Meutim, ekspedicija je bila neuspexna, a Karakala iz Antiohije
odlazi u Egipat. Pod sumnjom da stanovnici grada ismevaju carevu liqnost,
Karakala opseda i zauzima Aleksandriju. Godine 216. organizovao je nov pohod
na Partiju, ali kako njegovoj vojsci niko nije izlazio na megdan, ekspedicija
je izvrgnuta ruglu. Ve tada nezadovoljni vojnici organizuju zaveru i ubijaju
svog cara.

Literatura

— http://www.ualberta.ca/csmackay
* Christopher S. Mackay, Caracalla, Macrinus, Elagabalus, Severus Alexander
— N.A. Maxkin, Istorija starog Rima, Beograd

–7–
MAKRIN (217 - 218)

O ivotu i delatnosti Makrina svedoqe Dion Kasije i Herodijan.


Godine 205. u vreme vlade Septimija Severa prvi put (?) izabrana su dva
prefekta pretorija. Jedan je biran iz redova istaknutih pravnika i u vreme Sev-
era taj poloaj zauzima poznati advokat Papinijan. U vreme Karakale prefekt
pretorija bio je Makrin, istaknuti pravnik poreklom iz Mavretanije.
Poxto mu je predskazano da e postati nov rimski car, godine 217. Makrin
organizuje zaveru u kojoj je Karakala ubijen. Tada ga vojnici biraju za cara.
Meutim kako je Makrin poticao iz redova vitezova, a do tada nijedan rimski
car nije bio vitexkog stalea, on u jednom dahu dobija sve potrebne magistra-
ture sa imperijumom i sada kao senator postaje car. Makrin ne obrazuje posebnu
dinastiju, ve kao oca usvaja pokojnog Septimija Severa.
On je nastavio Karakalin pohod na Partiju. Meutim, kako nijedna strana nije
bila posebno zainteresovana za rat, Makrin je spreman Partima platiti 200 000
000 sestercija, pod uslovom oquvanja mira. Ne sledei politiku svojih prethod-
nika, on vojnicima smanjuje platu. Naravno, ovim je izazvao negodovanje vojnika.
Trupe u Siriji su se pobunile i kao novog cara izabrale roaka Julije Domne.
Makrin je u susret pobunjenicima poslao prefekta pretorija, a sam je krenuo ka
Rimu. Bitka se razvila kod Ime, nedaleko od Sirije, kada je Makrinova vojska
pretrpela poraz. Sam Makrin nije uspeo da napusti Malu Aziju. Uhvaen je u
Kalhedonu i pogubljen.

Literatura

— http://www.ualberta.ca/csmackay
* Christopher S. Mackay, Caracalla, Macrinus, Elagabalus, Severus Alexander

–8–
ELAGABAL (218 - 222)

Izvori

O ivotu i delatnosti Marka Aurelija Antonina, koji je u izvorima i


literaturi poznat kao Elagabal, svedoqe Dion Kasije i Herodijan.

Siriska dinastija

U zapadnoj Maloj Aziji i u Siriji svaka oblast imala je svoje boa-


nstvo, kao i svextenike tih boanstava. Interesantno, svextenici su u glavnom
bili birani iz jedne porodice i vremenom predstavnici tih porodica se nameu
i kao svetovni vladari. U Emesi u Siriji poxtovan je semitski bog El Gabal.
El Gabal je bio bog planine i predstavljao se u vidu crne stene3 .
Otac Julije Domne, Basijanus, bio je svextenik El Gabala i svetovni kralj
u Emesi. Njegova porodica u jednom trenutku je romanizovana. Basijanus je
latinski oblik od semitske reqi basus za svextenika, a Domna moe biti latin-
ska req za damu, ali i semitska koja oznaqava crnu boju. Ova porodica dae qak
dva rimska cara.

Okolnosti dolaska na vlast

Posle smrti mua, kao i sina, Julija Domna trebala je po nalogu Mak-
rina napustiti Antiohiju i povui se u Emesu. Meutim, ona odbija, xtrajkuje
glau i umire. Njena sestra Julija Meza bila je qvrxa. Naime, ona puxta glas
kako je jedan od njena dva unuka, Avit Basijanus, navodno Karakalin vanbraqni
sin. Siriske trupe, ionako nezadovoljne vlaxu Makrina, a imajuu na umu
bogatstvo Basijanusa, diu ustanak i kao novog cara pozdravljaju 14-ogodixnjeg
Avita. Avit menja ime po svom navodnom ocu u Marko Aurelije Antonin. Poxto
je 218. Makrin ubijen, Marko Aurelije Antonin ostaje jedini car.

Antonin/Elagabal

Godine 219. Antonin dolazi u Rim. Ubrzo dobija nadimak Elagabal,


budui da se ponaxao u skladu sa siriskim obiqajima. Nosio je svilenu svex-
teniqku odedu, a u qast boga Elagabala prireivao je razne javne sveqanosti
i igre. Qak je naterao i istaknute senatore da uzmu uqexa u ovome. Svome
bogu prvo je sagradio hram blizu palate, a potom van Rima. Kada je crni kamen
prenosio u novi hram, plesao je ispred koqije i to unatraxke da boanstvu ne bi
okrenuo lea. Sam se oenio vestalkom, a koje su bile zaklete na deviqanstvo.
Na visoke dravne poloaje dovodio je svoje siriske prijatelje. Julija Meza
pokuxala je da opameti svog unuka, ali je ovaj ve bio odlepio. Godine 222.
dojadio je svima, organizovana je zavera u kojoj su ubijeni i on i njegova majka,
a njihova telesa baqena su u Tibar.

Literatura

— http://www.ualberta.ca/csmackay
* Christopher S. Mackay, Caracalla, Macrinus, Elagabalus, Severus Alexander

3
Rimljani i Grci su smatrali da je El Gabal bog sunca.

–9–
ALEKSANDAR SEVER (222 - 235)

Izvori

O ivotu i delatnosti Aleksandra Severa svedoqe njegov savremenik


Dion Kasije i izvor sumnjive istorijske vrednosti Herodijan.

Poreklo

Aleksandar Sever bio je sin Julije Mamee, erke Julije Meze. Otac
Julije Meze bio je svextenik semitskog boga Elagabala u Siriji, a njena sestra
bila je Julija Domna, ena rimskog cara Lucija Septimija Severa. Julija Meza
bila je ambiciozna ena i qak dva svoja unuka uqinila rimskim carevima.

Okolnosti dolaska na vlast

Aleksandar Sever se prvo (po svome dedi od majke) zvao Aleksin Basi-
janus. Godine 221. njegov brat od tetke, ali i rimski car, Elagabal posinio
ga je i dao mu titulu Cezara. Tada Basijanus uzima ime Aleksandar Sever.
Budui da ga je majka, Julija Mamea, vaspitala na osnovama grqko-rimske kul-
ture, Rimljani su mu vixe bili naklonjeni no Elagabalu. Po smrti Elagabala
(222) postaje rimski car.

Aleksandar Sever — car

Kako je na presto doxao sa samo 14 godina, mesto njega jedno vreme


zemljom upravljaju njegova baka i majka. Mamea e qak uzeti titulu ,,majka Av-
gusta”. Budui mamin sin Aleksandar nije osvojio simpatije pretorijanca i
vojske. Prefekt pretorija, a pristalica Aleksandra, Domicije Ulpijan, koji
je pokuxao umiriti pretorijance, bio je ubijen. S druge strane, Aleksandrovu
vladu obeleila je sloga Senata i cara. Zbog toga je i njegova slika u izvorima
idealizovana. Posebno naklonjen bio mu je Dion Kasije. Mada je car Kasiju
dodelio zvanje konzula 229. predloio mu je da se zbog nemira kloni Rima, i
ovaj se vraa na svoje imanje u Bitiniji. Kao xto vidimo poloaj Aleksandra
kao cara nimalo nije bio siguran.

Spoljna politika

Paransko-persijski problem

U vreme Aleksandra Severa ponovo postaje aktuelno istoqno pitanje.


Naime, Parti predstavljaju jedan od iranskih naroda, a naseljavali su nekada-
xnji prostor Ahemenidskog carstva. Kamen spoticanja izmeu Rimljana i Parta
bila je kraljevina Jermenija. Meutim, Parti nikada nisu predstavljali stva-
rno ozbiljnu pretnju po rimsku dravu, budui da im je drava bila dezor-
ganizovana i da su ih potresali brojni unutraxnji nemiri. Situacija e se
promeniti osnivanjem tzv. drave Sasanida.
Godine 200. unuk Sasana, Ardaxir nametnuo se kao kralj Persije. Potom, or-
ganizuje pobunu protiv Parana, osvaja zapadni deo kraljevstva i uzima tradi-
cionalnu persijsku titulu ,,car nad carevima”. Do tridesetih godina III veka
porazio je Artabana V, poslednjeg predstavnika partske dinastije, i zauzeo
kraljevstvo. Ardaxir se smatra osnivaqem dinastije Sasanida.
Za razliku od Partske nova drava bila je jako centralizovana i vojno efikasna.
Poxtovan je kult boga Ahuramazde, kao i uqenje Zaratustre. Sluenje Ahura-
mazdi smatrano je za sluenje istini. Svako drugo boanstvo bilo je lano,

– 10 –
te su Sasanidi bili netrpeljivi prema drugim religijama. Predstavnici su
svoje poreklo izvodili od Ahemenida i teili obnavljanju nekadaxnjeg svetskog
carstva. Ovim se istoqni deo Rimskog carstva naxao u opasnosti.

Rat na Istoku

Godine 230/231. Ardaxir prodire na prostor rimske provincije Meso-


potamije, opseda Nizibis i preti Siriji. Iste godine Aleksandar stie u
Siriju i godinu dana provodi u pripremama za rat. Rimski car je vojsku pode-
lio na tri dela: jedan deo je poslat preko Jermenije u Mediju, drugi na qelu
sa Aleksandrom na prostor severnog Meureqja, a trei niz Eufrat s ciljem
zauzimanja Ktesifona. Ardaxir poxto je opseo vojsku u Mediji, brzim marxem
stigao je neprijateljsku vojsku na jugu i razbio je. Aleksandar svojima nije
priskoqio u pomo, ve se s delom vojske povukao u Siriju. Ardaxir teritori-
jalno nije proxirio svoju dravu, ali ni Aleksandar u svom pohodu nije bio
uspexan. Vojnici su se sve vixe okretali protiv cara.

Rat protiv Alemana

Godinu 233. Aleksandar je proveo u Antiohiji, a sledee se vratio u


Rim. Poxto je severnu granicu Carstva uznemiravalo pleme Alemana4 , Alek-
sandar organizuje jedan pohod na Germaniju. Rimske trupe su bile okupljane u
Gornjoj Germaniji, a obuka regruta poverena Maksiminu Veru. Kada je ponton-
ski most preko Rajne bio zavrxen, Aleksandar najednom odluquje da kupi mir.
Seajui se Istoka i sada ovakva politika, razgnevila je vojnike. Organizovana
je zavera u kojoj su Aleksandar i njegova majka ubijeni. Aleksandar je poslednji
predstavnik dinastije Severa. Godine 235. panonski regruti pozdravili su
Maksimina kao cara.

Literatura

— http://www.ualberta.ca/csmackay
* Christopher S. Mackay, Caracalla, Macrinus, Elagabalus, Severus Alexander

Ispit

U tekstu koji sledi dat je pregled pitanja iz predmeta Starog veka;


pitanja koja je postavljala ispitna komisija Duxani, Ferjanqi u januarskom
ispitnom roku 2004. godine. Pitanja su sakupljena zahvaljujui naporima kole-
ginice Simi Mirjane.
Dinastija Severa
Predstavnici dinastije? Period vladavine? Uloga ena? Budui da su mladi,
pod velikim su uticajem ena — orijentalni element. Izvori? Herodijan, pisac
Istorije Carstva posle Marka Aurelija, i Dion Kasije. Spoljna politika? Rat
protiv Parana i rat protiv Britanije. Unutraxnja politika? Poqetak mili-
tarizacije drave.

4
Alemani su naseljavali prostor izmeu gornjeg toka Dunava i gornjeg toka Rajne, a
nastali su spajanjem vixe germanskih plemena.

– 11 –

You might also like