DINARSKO GORJE

 POČETNA

 PLANINE

 KRAJEVI

 LJUDI

 MORE...

Igman
Područje: Središnje bosansko-hercegovačke planine
Grupa: Bjelašnička grupa
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Crni vrh (1647 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.7448, 18.2370
Naslovna fotografija
Skijaške skakaonice na Igmanu na kojima su se odvijala natjecanja XIV. olimpijskih igara 1988.
Autor fotografije: Xe0us (Wikipedija)

o planini ...
Uvod
Uvod IGMAN je planina u središnjoj Bosni i Hercegovini. To je valovita i šum
Ime planine, etimologija
Vijesti
visoravan jugozapadno od Sarajeva, koja zahvaća krajnji sjeveroistočni dio
Geografija/zemljopis km dugačke bjelašničke visoravni. Na sjevernoj strani ova se visoravan
planine spušta prema Sarajevskom polju (Ilidža i Hrasnica), a na zapadu prema d
Reljef planine rijeke Zujevine (područje Had
Geologija planine
Vrhovi
Reljefni i ostali oblici u prostoru Najviši vrh je Crni vrh (1647 m). Postoje različita mišljenja o najvišem
Klima
Hidrologija – vode (rijeke i jezera) Igmana - naime, prema drugim verzijama najviši vrh je drugi Crni vrh,
Priroda 1502 m (vidi poglavlje niže). Tipična je krška planina, izgrađena od tercij
Prirodna baština
Biljni svijet - flora
vapnenaca i dolomita, koji su navučeni preko jursko-krednih flišnih slojev
Životinjski svijet - fauna Igmanu ima brojnih krških oblika poput škrapa, vrtača i uvala, preko ko
Zaštita prirode i ekologija
mjestimično prostiru morenske na
Stanovništvo i naselja
Povijesni / historijski pregled
Kulturno-povijesna baština Teren Igmana je bezvodan, a vode se pojavljuju u vidu snažnih vrela u pod
Tradicionalne aktivnosti i narodna
baština Igmana kao što je vrelo rijeke B
Tradicionalna gastronomija – jela i
pića
Turizam Igman je područje najniže zabilježene temperature u regiji, −43°C. T
Toponimija – nazivlje u planini
Priče iz planine … posljedica čestih temperaturnih inverzija.
O kraju
Aktivnosti Područje Igmana i njegov najviši vrh
Kada boraviti u planini?
Pješačenje i planinarenje
Slobodno penjanje i alpinizam U izvorima je moguće pronaći različita stajališta o granicama Igmana i o njegovom na
Biciklizam – brdski i klasični
Aktivnosti na vodi vrhu - Crnom vrhu. Zapravo, pitanje najvišeg vrha Igmana je u relaciji s odgovoro
Aktivnosti u zraku pitanje koji prostor Igman obu
Praktične informacije
Pristupi planini Prije svega treba napomenuti kako na relativno malom dijelu igmansko-bjelašničkog po
Smještaj postoje čak četiri Crna vrha, što nije neuobičajeno, jer se radi o planinskom po
Ugostiteljski objekti i usluge
Vremenska situacija / Vremenske prekrivenom gustom šumom, a pridjev crn se obično davao vrhovima i vršnim glavicama k
prilike uslijed vegetacije (šume ili klekovine bora koja je bila u kontrastu sa svijetlijim ok
Prometna situacija / Saobraćajne područjima) davale dojam tam
prilike
Upozorenja i sigurnost u planini
Izvori To
^ Crni vrh (1647 m), jugoistočno od Planinarske kuće "Jav
^ Crni vrh (1502, 1503 , 1504 m n.v. - ovisno o izvoru), sjeverno od Velikog polja i juž
Planinarskog doma "Hrasnički
^ Crni vrh (1433 m), istočno od Velikog polja i sjeveroistočno od Hodžinih
^ Crni vrh (1594 m), na SI rubu grebena Bjelašnice, zapadno od Babina

1. Dio autora (Wikipedija, 2015; ing. Jovo Popović, 1935.) smatra kako je jugozapadna g
Igmana, ona prema Bjelašnici, niz visokih polja, Malo i Veliko, Grkarica, koja se p
paralelno s grebenom Bjelašnice > siva površina, na karti 1. U ovome slučaju najviši bi bi
vrh smješten sjeveroistočno od te linije - Crni vrh visok 1502 m (odn. prema nekim izv
kartama 1503. odn. 1504

2. Drugi autori (PD "Bjelašnica", Sarajevo, 2015; Braco Babić, Facebook, 2015) smatraju k
Igman cjelovita visoravan (sa svim reljefnim oblicima - grebenima, vrhovima, poljima) k
pruža od Sarajevskog polja sve do pod sjeveroistočno podnožje najvišeg grebena Bje
> siva i zelena površna zajedno, na karti 1. U ovome slučaju je najviši Crni vrh visok
metara, koji se nalazi iznad doma "Ja

Zapravo, u ovoj dilemi moglo bi se dati za pravo i jednima i drugima. Razlog tomu je
Igman sâm po sebi, barem reljefno gledano, neobična planina. Gledan iz Sarajeva djeluje
svojim tamnim, šumom pokrivenim strmim padinama. Prava planina. S druge strane,
geomorfološki, samo krajnji sjeveroistočni plato puno veće visoravni Bjelašnice.
pod Bjelašnicom se najčešće smatra njezin najmarkantniji glavni greben, viši od 2000 m
područje iza toga grebena, koje se širi sve do rijeke Neretve na krajnjem jugozapadu. U
smislu, možemo smatrati dijelom planine Igman sve grebene i brda igmanskog platoa k
prostiru od jugozapadnog djela Sarajevskog polja (naselja Ilidža i Hrasnica) do one linij
sjeveroistočne padine najvišeg bjelašničkog grebena završavaju na uvalama (Ravna v
dolovima (Kasov dô) toga igmanskog

Za potrebe stranice Dinarsko gorje, ne ulazeći ovdje u dublju raspravu, niti bilo kojoj
uzimajući ili dajući za pravo, sve "dok se ne pojave novi dokazi" pod pojmomp
Igman podrazumijevati će se šira varijanta (varijanta 2.) prostiranja Igmana i time kao
najviši vrh - kota 1647 m.
Karta 1.
Crnogorične šume na Igmanu
Ime planine - etimologija
Predaja kaže da se na Igmanu u davna vremena nalazio manastir. Domaćin manastira je bio iguman, nadaleko poznat kao
mudar čovjek. Iguman je, općenito, naziv za monaha koji upravlja životom u pravoslavnom manastiru, U narodu je ostalo da je
po njemu ta planina dobila ime.

Neki izvori navode kako je planina dobila ime prema intenzivnom klimatskom fenomenu vezanom za postojanje inverzivnih
šuma smreke (na internetskim izvorima se ovo često navodi, iako nisam nigdje uspio nači izvornik, niti pojašnjenje ove
tvrdnje, op. administratora D.G.).
Legenda o nazivu planine, manastiru i njegovom igumanu

Prema predajama, prije više od 14 stoljeća, planina Igman dobila je ime po igumanu, što je titula za monaha koji upravlja
životom u pravoslavnom manastiru. Mufid Garibija, sarajevski arhitekt i dobar poznavatelj povijesti grada Sarajeva kaže:
- Na području kod Velikog i Malog polja nekada je bio izgrađen manastir. Njegov posljednji iguman bio je mudar i znan
čovjek, za koga se u ovoj kotlini pročulo. Učenici su mu bili odani i vjerni, a njegove upute pratili su čak i nakon njegove
smrti, kada su se odselili s ovih prostora - Garibija dodaje - Ovo je jedina planina oko Sarajeva koja nije bila intenzivno
naseljena pa ne čudi što je izabrana kao idealno mjesto za manastir. Udaljenost od svijeta i osama pozitivno su utjecali i
duhovno jačali ljude. Tako je ona dobila epitet tradicionalno čiste planine.

Izvori:
eKapija - Kako su planine u BiH dobile imena, 2010.
Dnevni avaz - Plato Igmana krasio je manastir, 2015.

GEOGRAFIJA/ZEMLJOPIS PLANINE
Reljef planine
Bjelašničko široko predgorje, koje se pruža prema sjeveroistoku i sjeveru, sačinjava planina Igman, duga oko 20-ak kilometara
linijom od Hadžića na zapadu do Krupca na istoku, te još par kilometara istočnije u vidu nižeg grebena i pobrđa (livade Rošca,
vrhovi Ovčarevac, Orepak i dr.) kojime se Igman nastavlja, sjeverno od rijeke Presjenice (Presjeničk potok/rijeka), prema
kanjonu rijeke Željeznice, koja ga odvaja od pobrđa masiva Jahorine.

Igman je od grebena planine Bjelašnice odijeljen Ravnom valom i Kasovim dolom ("šira" definicija Igmana) odn. visokim
poljima (tzv. "uža" definicija Igmana), koja se paralelno pružaju s grebenom Bjelašnice - Malo i Veliko Polje i Grkarica.

Igman je prosječne visine od 1300 do 1400 m, a najviši vrhovi Igmana su Crni vrh (1646 m), Guvno (1612 m), i Đurino brdo
(1533 m) te više nižih vrhova, kao Obješenjak, Javor, Rađi vrat, Batak brdo, Crni vrh (1502 m), Javornik i dr. Svi su vrhovi
obrasli gustom crnogoričnom šumom, pa je orijentacija na Igmanu za vrijeme mećave i magle vrelo teška.

Sama planina je izgrađena od vapnenca i pripada zoni visokog planinskog krša, sa svim krškim fenomenima, među kojima su
vrtače najbrojnije. Jedan vid krških fenomena su Veliko polje (1190-1214 m n.v.) i Malo polje (1162 m n.v.), koji predstavljaju
tipičan primjer krških uvala, popunjenih morenskim nanosima iz vremena posljednje glacijacije, kada su se ledenjaci spuštali s
Bjelašnice. Te uvale danas karakteriziraju temperaturne inverzije te se na njima zimi mjere jako niske temperature.

Geologija planine
Vrhovi
Reljefni i ostali oblici u prostoru
Speleološki objekti
Pećina Hrid
KOORDINATE: 43° 44' 17.93" N 18° 18' 56.94" E
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići
Klima
Klimatski uvjeti na planini Igman

Igman ima planinsku klimu izmijenjenog alpskog tipa (Lučić, 1966), s jako oštrim zimama i svježim ljetima i s prosječnom
količinom padalina oko 1600 mm godišnje.

Za razliku od tipičnih planina Bosne i Hercegovine, klimatske prilike Igmana su dosta složene. Alpska klima je donekle
ublažena manjom nadmorskom visinom, ali ono što obilježava Igman su veoma izražene razlike u toplotnim odnosima i
njihovim promjenama. Naime, zbog određenih karakteristika reljefa, prije svega ulegnuća na Igmanu, te strujanjem
rashlađenih zračnih masa sa Bjelašnice koje se zadržavaju u tim ulegnućima, javlja se temperaturna inverzija kada je na
Igmanu, koji ima nižu nadmorsku visinu, temperatura niža od one na mnogo višoj Bjela{nici. Ovo se naročito događa za
vedrog neba, kad je kretanje zraka neznatno, a radijacija topline zbog toga najintenzivnija. Potvrdu nalazimo i u nazivu nekih
lokaliteta kao što je Mrazište na Velikom polju. Na Mrazištu je 25.1.1963. g. zabilježena rekordno niska temperatura od -43,5°
C. Na Igmanu je moguća pojava temperature ispod nule u svakom mjesecu, uključujući juli/srpanj i august/kolovoz.

Temperaturna inverzija uvjetovala je i ekološku specifičnost Igmana, pojavi inverznog rasprostiranja šumskih bijnih vrsta.

Klimatski uvjeti na području Grada Sarajeva

Područje Sarajeva nalazi se pod uticajem srednje-europske kontinentalne klime sa sjevera i mediteranske klime s juga.
Isprepletenost ovih utjecaja, kao i raznovrsnost reljefa daju ovom području odlike umjereno kontinentalne klime.

Godišnji hod temperature zraka ima dosta uravnotežen porast od januara/siječnja do jula/srpnja i izražen pad prema
decembru/prosincu.

Najhladniji mjesec je januar sa srednjom temperaturom od -1.3°C i jedini ima negativnu srednju mjesečnu
vrijednost. Najhladniji januar je bio davne 1905. godine sa srednjom mjesečnom vrijednosti od -7.8°C, a najtopliji 1936.
godine sa 5.9°C. Premda januar važi kao najhladniji mjesec u godini, zna se dogoditi da od njega u nekoj godini bude hladniji
februar/veljača, kao što je bio slučaj 1929. godine sa srednjom mjesečnom temperaturom od -9.1°C ili 1956. sa -8.5°C.
Međutim, februar neke godine može biti i topliji od marta/ožujak, koji ima srednju temperaturu od 5.0° C, kao što je bio slučaj
1966. godine kada je njegova srednja vrijednost iznosila 6.9°C. Inače, apsolutni minimum temperature u Sarajevu je zabilježen
24.1.1942. godine od -26.4°C.

Ovakve temperaturne promjene u zimskim mjesecima s izraženom pojavom dugotrajnih magli i temperaturnih inverzija,
uvjetuje greben euroazijskoe anticiklone koja se u to doba proširi regijom. S tim u vezi je i duže trajanje mraznog perioda
(kada je minimalna temperatura ispod 0° C) i česta pojava takozvanih ledenih dana (maksimalna dnevna temperatura ispod
0°C). U prosjeku u Sarajevu se prvi mraz javlja 23.10. i posljednji 29.4, a prosječno je 28 ledenih dana.

Najtopliji mjesec je juli/srpanj sa srednjom temperaturom od 19.1°C, a vrlo blizu njega je august/kolovoz (18.8°C), koji često
može biti i topliji. Najtopliji juli bio je 1928. godine sa srednjom temperaturom od 23.1° C. Međutim, značajno je spomenuti
kako je u najtoplijem augustu, 19.8.1946. godine (Tsr iznosila 23.6° C), zabilježen apsolutni dnevni maksimum temperature od
40.0° C. U prosjeku u Sarajevu ima 68 ljetnih dana (Tmax veća ili jednaka 30.0°C). Nije rijedak slučaj da je u pojedinim
godinama ovaj broj dana znatno veći od prosjeka. Tako je 1928. godine u augustu bilo 30 ljetnih dana, a od toga čak 22
tropska dana, odnosno, 1992. godine u augustu je bio 31 ljetni dan, a od toga čak 26 tropskih dana. Činjenica da je jesen toplija
od proljeća, kao i zakašnjenja ekstremnih temperatura, koje se javljaju u augustu, su rezultat izraženijeg maritimnog uticaja.

Prosječna godišnja temperatura u Sarajevu iznosi 9.5°C. Godišnja amplituda je 20.4° C i to je veličina temperaturnog intervala
unutar koga se nalaze vrijednosti srednjih mjesečnih temperatura zraka svih mjeseci. Relativno visoka kolebanja temperature
zraka ukazuju da Sarajevo ima osobitosti i kontinentalne klime. Ljeta su topla, a relativno hladne zime. Međutim, zbog
izraženijeg termičkog utjecaja Jadranskog mora, jesen je toplija od proljeća.

U pogledu oblačnosti, čiji godišnji hod je u obrnutom odnosu s temperaturom zraka i trajanjem sijanja Sunca, Sarajevo spada u
umjereno oblačna mjesta s prosječnom godišnjom vrijednošću od 59%. Najoblačniji je decembar/prosinac sa 75%, a najvedriji
august sa 37%. Suprotno tomu, najsunčaniji mjesec je august sa 270 sati trajanja sijanja Sunca, dok u decembru ono iznosi u
prosjeku samo 41 sat. Prema godišnjem prosjeku, koji iznosi 1830 sati, Sarajevo se svrstava u srednje sunčane gradove.

Zračna strujanja u Sarajevu su uvjetovana složenim reljefom i kao direktna posljedica toga je njihova velika modificiranost,
kako po pravcu, tako i po brzini. Dominantni pravci vjetra su jugoistočnog i zapadnog kvadranta.

Padalina u Sarajevu ima u svim godišnjim dobima i svim mjesecima i u prosječnoj godišnjoj raspodjeli su dosta ravnomjerno
raspoređene. Prosječna godišnja količina padalina iznosi 919 l/m2. Najveća je u junu/lipnju i iznosi 92 l/m2 (glavni maksimum
padalina), te u oktobru/listpadu 91 l/m2 (sekundarni maksimum). Najmanje padalina ima februar 64 l/m2 i januar 66 l/m2.
Glavni maksimum padalina u junu je rezultat pojačane ciklonske aktivnosti, a sekundarni jačeg maritimnog uticaja. U
godišnjoj količini padalina znatnog udjela imaju padaline od snijega. Prvi prosječni dan sa snijegom je 4.11., a posljednji 23.4.
Prvo formiranje snježnog pokrivača u prosjeku se javlja 18.11., a zadnji dan je 6.4. Trajanje razdoblja kada se javljaju snježne
padaline iznosi 170 dana, a snježnog pokrivača 139 dana. Iz godišnje raspodjele padalina proizilazi da Sarajevo ima
kontinentalni pluviometrijski režim, ali modificiran maritimnim uticajem.

Hidrologija - vode (rijeke i jezera)

Hidrološke prilike na Igmanu su tipične za krš te je on oskudan s izvorima. Vrela na samoj planini ima malo, a i ta ob
presuše. Postoji samo jedan trajni izvor, Javornik te više povremenih u određenim vrtačama širom Igmana, ali su napuštanjem stoč
planini zapušteni pa ih samo šumari ili planinari koji ih poznaju povremeno aktiviraju. Nedostatak vode kompenzira se brojnim
krškim vrelima koje nalazimo u podnožju ove planine. Od jugoistoka prema zapadu to su: Presjenički potok (P. rijeka), M
potok, Večerica, Stojčevac, Vrelo Bosne,Žunovnica te brojni manji izvori. Svi oni daju vodu rijeci Bosni i čine je već prilično
rijekom kada napusti Sarajevsko

U vrijeme intenzivnijeg stočarenja, ing. Jovo Popović (Kroz planine Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1935.) nabraja vrela na Igma
na Brezovači, Radava, Suljina Voda nad Kovačicom iznad Malog Polja, vrelo na Hrasničkom Stanu, vrelo na Lasičkom Stan
na Grkarici.

Rijeka Bosna

Bosna je rijeka u Bosni i Hercegovini. Izvire iz krških vrela u selu Vrutci u blizini Ilidže u podnožju planine Igman na 492 m n
područje izvora se naziva Vrelo Bosne i poznato je sarajevsko izletište. Rijeka Bosna protječe središnjim dijelom Bosne, a kod B
Šamca se ulijeva u rijeku Savu. Pripada crnomorskom

Ime:
Prvi spomen imena Bosna (Basana, Bosena) u velikim djelima se spominje u djelu Apiana Rimskog – "Rimski ratovi" iz 1
n.e. Bosna je slavenizirani oblik ilirskog naziva u antičkim dokumentima poznat kao: Bathinus i Basan. U oba slučaja naziv
na rijeku Bosnu, Bathinus flumen. Drugi oblik se u dokumentu navodi u ablativu: Ad Basante, a nominativ koji označava ime ri
Basan. Pod ablativnim oblikom se spominje grad na ovoj rijeci, po kojoj je i dobio ime: "na Bosni", "grad na rijeci Bosni". U ilirsko
Bathinus se čita Basinus, a predstavlja latinizirani oblik ilirskog naziva Basan, iz kojeg su doseljeni Slaveni izveli naziv Bosna, na
je fonetskom transformacijom od Bathinus (Basinus) i Basan prvo nastalo Bosina, a potom B

Tok rijeke Bosne u Sarajevskoj

Rijeka Bosna izvire kao jako vrelo u podnožju planine Igman, u blizini naselja Ilidža, na oko 500 metara nadmorske visine. Bosna
bude jaka u proljeće kad se snjegovi tope na planini Igmanu, gdje voda ponire i dolazi na izvore ispod Igmana. Potok Večeri
Bosne, također nadolazi kad se tope snjegovi u Igman-planini. Bosna od izvora teče pravcem prema sjeveru, kroz park Vrelo
blizini izvora, prima pritoke Željeznicu i Zujevinu. Potom skreće blago prema sjeverozapadu gdje prima pritoke Dobrinju a
značajniju pritoku Miljacku.
 Karakteristike rijeke
od izvora do ušća u

U gornjem toku, od
do Zenice, protječe
Sarajevsko,
Visočko, Kakanjsko i Z
polje koja razdvajaju s
rijeke Bosne. U sre
toku se probija kroz
usječene u
stijene, Vranduk-
Nemila i Maglaj-Doboj
donjem toku od Dob
ušća, protiče nesta
koritom kroz alu
ravnicu gdje tvri
rukavaca, ada i okuka.
Bosna je duga 273
duboka je 1-3 m (u vi
dostiže dubinu i do 1
široka 35-170 m. Naj
sužena između Magl
Doboja. Obale su joj
od 1,5 do 6 m, a djelo
su obrasle šumom i žb
Na više mjesta stvara s
i brzace. Prosječan p
iznosi 1,48 m/km, a s
količina protjecanja vo
100 m3/s. Najveći vodo
u razdoblju 3-5, mart-m
novembru, a najniži u a
i septembru. Nizvodn
Maglaja je m
splavarenje za v
srednjeg i visokog vod

Rijetko plavi
zemljište, osim niz
od Modriče gdje se
izlijeva. U donjem
nanosi veće količine š
stvarajući plićake. Dno
Bosne čine pr
nepropustljive stijene. G
preko Bosne su
Smrzava se samo za v
jakih

Glavne pritoke rijeke

su: Željeznica (26,9
Miljacka (35,9
Vrelo Bosne Krivaja (101
Autor fotografije: Luciosilla (Wikipedija) km), Spreča (137,5 k
Stavnja (30,4km) sa
strane, a Fojnička rije
km), Lašva (49,4
Usora (82 km) s lijeve
Sve imaju veći pad od
 osim Spreče.

Porječje rijeke Bosne zahvaća 10.460 km2 sa srednjom nadmorskom visinom od 640 m i najvećim dijelom ograničeno je srednjim
planinama.
Dolina Bosne spaja Panonsku nizinu sa središnjom Bosnom, odakle je dolinom Neretve vezana sa Jadranskim morem. Njo
željeznička pruga i automobilski put koji se produžuju u dolinu
Dolina rijeke Bosne je najnaseljenije područje Bosne i Hercegovine i čini dom skoro milijun stanovnika kao i industrijski centa
Naselja uz Bosnu su cestovnog tipa, ponegdje dosta razrijeđena. U dolini Bosne se nalaze gradovi Sarajevo, Ilijaš, Visoko, Kakan
Žepče, Zavidovići, Maglaj, Doboj, Modriča i Bosanski Šamac.

Rijeka Zujevina

Rijeka Zujevina je najveći riječni tok u bosanskohercegovačkoj općini Hadžići. Nastaje spajanjem potokaKradenik koji izv
sjeverozapadnih obronaka Bjelašnice, i Resnik u Pazariću. Ovo je plahovita rijeka koja se neprestano izlijeva. Desne pritoke
su Ljubovčica, Krupa i Žunovnica, a lijeve Pazarićki potok, Vihrica i Rakovica (rijeka). Ulijeva se u rijeku Bosnu, u općini
lokaciji Sastavci, gdje se u Bosnu ulijevaju i Željeznica, Dobrinja i Miljacka. Zbog toga je to područje, u kišnim periodima, goto
izloženo poplavama. Ribolovci iz Hadžića očistili su od otpada i smeća svoje rijeke, Zujevinu i Tarčinku. Istovremeno su i por
briga oko njih postala je stalna zadaća, kako ribočuvarske službe, tako i ostalih ribolovaca i mještana. Cijeli teren je obilježen
dnevno se može uloviti 5 pastrmki dužine više od 24 cm. (Wikipedija)

Rijeka Željeznica

Željeznica je rijeka u središnjoj Bosni i Hercegovini. Teče uz krajnje istočne i sjeveroistočne obronke Igmana, koje razdvaja od
masiva Jahorine.
Dužina rijeke Željeznice od svog izvora do ušća u rijeku Bosnu je 26,9 kilometera. Na rijeci se nalazi hidrocentrala Bogatić, s
nekoliko godina nakon Drugog svjetskog
Željeznica nastaje od Godinjskog i Hrasničkog potoka. Oba potoka izviru u podnožju planine Treskavice i spajaju se kod nase
u općini Trnovo. Najatraktivnije mjesto u kanjonu Željeznice su Kazani. Na ovom lokalitetu voda je dugim nizom godina, jakim kr
materijalom koji nosi, izdubila u svom dnu, u stjenovitoj podlozi, okrugla udubljenja, kazane – lonce, te se ima utisak kao d
mjestima voda ključa. Kazani su duboki od pola do jednog metra, promjera 30 do 70 centimetara, i često se susreću u koritu rij
vrijedan prirodni fenomen ujedno predstavlja značajnu turističku
Njene veće pritoke su Crna Rijeka koja izvire ispod obronaka Jahorine i Trebevića, a u Željeznicu se ulijeva kod Trnova, rijeka B
je desna pritoka rijeke Željeznice, a izvire ispod obronaka Jahorine i Trebevića. Rijeka Bijela se u Željeznicu ulijeva kod naselj
Pritoka Željeznice je i Kasindolski potok. Ušće Željeznice u rijeku Bosnu se nalazi nasuprot selu Osijek, na zapadu Sa
polja. Željeznica čitavim svojim tokom protječe kroz najnaseljeniju i najindustraliziraniju regiju Bosne i Hercegovine – Sarajevs
Zbog toga je jedna od najzagađenijih rijeka u
(Wikipedija)

PRIRODA
Gusta vegetacija na strmoj sjevernoj igmanskoj padini
Prirodna baština
Lokavski čairi
Autor fotografije: nihadciko, Hadžiči

Biljni svijet - flora

Općenito

Igman je poznat po šumovitosti. Brojne šumske livade su obrasle raznim livadskim vrstama, koje su posebno atraktivne kada počnu
zastupljenih endemskih vrsta, ali na jugoistočnim i južnim padinama najznačajniji je bosanski ljiljan.

Šume i šumarstvo

Na Igmanu nalazimo šumu bukve, zajednice bukve i jele, jele i smreke i čiste šume smreke. Šume smreke su karakteristične za
zimama. U šumama Igmana nalazimo i obični bor te pojedinačna stabla tise kojoj zbog nesavjesnih ljudi prijeti potpuni nestana
Igmana koje se spuštaju prema Presjenici i Krupcu, svojstvena je termofilna vegetacija, veoma

Temperaturna inverzija uvjetovala je i ekološku specifičnost Igmana gdje već na 1200 m nalazimo pojas crnogoričnih smrekovi
bukve i jele. U normalnim uvjetima raspored je obrnut. Do visine od 800 do 900 metara nailazimo na listopadne šume hrasta kitn
bukve (Fagetum montanum) koje stvaraju ugodnu hladovinu ljetnji i predivan kolorit ujesen. Nešto više, do visine od oko 1500 m,
abietetosum) i šuma smreke (Piceetum subalpinum) vidljiva naročito na platou Igmana i padinama prema Bjelađnici. Nije rijetko
Vlažno humusno zemljište na Javorniku pogodovalo je rastu gorskog javora po kojem je vrh i dobio ime. Na većim visinama (p
dominira predplaninska bukva (Fagetum subalpinum), ali su stabla s visinom sve kržljavija. U najvi{im dijelovima Igmana jav

Šume Igmana su uvijek plijenile pažnju, kako planinara tako i šumara koji su ih iskorištavali. Zbog njihove velike vrijednosti, već
se gradi šumska željeznica kojom se drvo spuštalo u Hadžićku pilanu. Željeznica egzistira sve do 1960-ih godina kada ju počinju
šume su dobro očuvane i zadržale su svoju specifičnu raznolikost.
Lokavski čairi
Autor fotografije: nihadciko, Hadžiči (komentar autra fotografije: Ovo je Velebilje (lat. Atropa belladonna),
Životinjski svijet - fauna
Zbog neposredne blizine Sarajeva i nekada brojne visoke divljači na Igmamu, ova je planina slovila za raj za lovce i krivolovce. Ig
vuka, divlje mačke, sve do manje divljači poput lisice, a svojevremeno su bile brojne i srne. Od sitne divljači tu je zec i puh koji ob
su na prvom mjestu, a među njima prednjači igmanski poskok, potom riđovka, crvenkapica i planinski žutokrug. Od neotrovnih ist
su i gušteri. Ptičji svijet također je raznolik, a posebno je zanimljiv veliki tetrijeb s njegovim pjevalištima, dok se na jugoistočn
kamenjarke. Od ptica grabljivica tu su brojne vrste sokolovki i sova.

Zaštita prirode i ekologija

Područje Igmana (najveći dio planine Igman nalazi se na području općine Ilidža 13.678,24 ha) je karakteristično po ekološkim, od
faunu kao i geomorfološke vrijednosti. Svojim ekoklimatom, visokim koncentracijama ozona i kisika ekosustavi Igmanskog podru
gledišta imaju najviše vrijednosti. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio je Odluku o utvrđivanja Igmana, Bjelašnice, Tr
obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine. Nažalost, za prostornu cjelinu Igman-Bjelašnica ne može se reći da je s
zaštite na ovom prostoru došlo je do niza aktivnosti koje se nepovoljno odražavaju na ovaj izuzetno vrijedan objekat prirodnog na
Igman uključiti u nacionalni park Bjelašnica – Visočica. Ipak, zbog lake pristupačnostii i nesavjesnih izletnika planina često bi
motorno ulje u svojim automobilima te zagađivati izvore oko planine. Ožiljke je ostavila Olimpijada, ali i ratna zbivanja.
 Spomenik prirode "Vrelo Bosne"

Spomenik prirode Vrelo Bosne, površine je 603,00 ha od čega na šume i šumsko zemljište otpada 550,00 ha (dio Gospodarsk
sjeveroistočnim padinama vpnenačko-dolomitnog planinskog masiva Igmana sa antropogeno jako izmjenjenom šumskom ve
i kompleksa vegetacije, različite lišćarske fitocenoze: bukve i crnog graba, bukve i javora gluhača, termofilne šikare s bijelim i crni
drveća: crni bor, smreka, ariš, koji su sađeni. U višim dijelovima ovih padina i duž uvala nalaze se šume smreke i jele kao deriva
određene sindinamske stadije u razvoju šuma bukve i jele sa smrekom.

Prašumski rezervat Ravna vala na planini Bjelašnici (G.j. «Igman»

Prašumski rezervati* šuma bukve i jele sa smrekom nalazi sa na lokalitetu Ravna vala na planini Bjelašnici (Gospodarska jedinica
na na području dodira Bjelašnice
*Šumarska enciklopedija (Bertović, 1983.) definira pojam rezervata kao teritorij (akvatorij) koji je zbog određenih prirodno-znanst
zaštićen od čovjekova uticaja, oštećenja i uništenja.

STANOVNIŠTVO I NASELJA
Na planinskom prostoru Igmana nema stalnih naselja. Za razliku od ostalih planina oko Sarajeva,
Igman nikada nije bio znatnije naseljen. Jedan od mogućih uzroka je njegova morfologija, jer se naglo
uzdiže nad Sarajevskim poljem, što je onemogućilo izgradnju na takvim strmim padinama.
Široki plato na Igmanu oduvijek je služio ovdašnjem stanovništvu kao veliki sakupljač i rezervoar vode,
nadaleko poznate po kvaliteti.

Ljetni stanovi (katuni) na planini

Ing. Jovo Popović (izvor iz 1935. god.) navodi kako su tih godina na Igmanu bili aktivni slijedeći ljetni
stanovi: Žunovićki Stan iznad Blažujskog točila, Kovački Stan više vrela Bosne, Hrasnički Stan i
Lasički Stan iznad Velikog Polja.
Izvor: POPOVIĆ, Jovo, Kroz planine Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1935.
Povijesni/historijski pregled
od pretpovijesti do 19. stoljeća
Kroz povijest, planina Igman nikada nije bila gusto naseljena. Osim jedne pretpovijesne gradine, na njemu nema
drugih arheoloških ostataka naseobina iz prošlosti. Tako je ona dobila epitet tradicionalno čiste planine. Trend
nenaseljenosti trajao je stoljećima.

20. stoljeće - 1945-45.

Igmanski m

Igman je poznat po događajima iz Drugog svjetskog rata, posebno po Igmanskom ma

Decembra/prosinca 1941. godine, dok njemačke trupe nadiru ka Moskvi i Lenjingradu, u malom mjestu Rud
Bosni, Tito formira Prvu proletersku brigadu - prvu regularnu jedinicu NOV. Jedno od njenih prvih ve
iskušenja je Igmanski m

Krajem siječnja 1942. Brigada se na Romaniji našla u okruženju jakih njemačkih i ustaških snaga. Štab brigade do
odluku da se izvrši rizičan, ali jedini mogući pokret. Jedinim mogućim putem, proći pored samog Sarajeva, pa p
planine Igman, prema oslobođenom gradu Foči, gdje se probio Vrhovni štab sa Titom. Marš je izveden noću izm
27. i 28. siječnja 1942., usred najoštrije zime i po dubokom snijegu. Bio je to najteži poduhvat ove vrste tijekom N
a i jedan od najdužih marševa u Drugom svjetskom ratu. Marširalo se 19 sati bez prekida, kroz duboki snijeg
temperaturi od - 38°
Igmanski marš je ušao u legendu, zato što su borci izdrzali tu strašnu hladnoću od koje je drveće pucalo. 40 te
promrzlih boraca prebačeno je na liječenje u Foču. Tu borci i junački podnose nadljudske bolove u operacijama
ikakvog narkotičkog sreds
Detaljnije o Igmanskom maršu > Wikipedija (Igmanski m

Detaljniji opis zbivanja prostoru planine Igman 1942. godine

Uz Igma

Prethodnica kolone je izbila u podnožje Igmana oko 22 časa. Bilo je potrebno još samo mal
vremena da kolona zamakne u igmanske šume i da tada prestanu sve opasnosti koje su pretil
brigadi, dok je prolazila pored neprijateljskih uporišta. Čim je čelo kolone izbilo na put Sarajevo
Blažuj, I bataljon je isturio II četu da obezbedi pravac od Sarajeva, a deo III čete prema Blažuju
Tada je II bataljon preuzeo ulogu prethodnic
U podnožju Igmana brigada se rastala od svojih vodiča - boraca Semizovačke čete Crnovrško
bataljona. Brigada nije više bila u opasnosti, ali oni jesu. Morali su se vratiti istim putem

Brigada je krenula uz Igman. Na domaku potpunog uspeha naišla je na novu prepreku. Put u
Igman najpre je vodio koso uz jednu stranu, a zatim, na oko 300 metara od puta, naglo skreće
gotovo vertikalno uz brdo. na toj strmini put je bio zaleđen, a led pokriven tankim slojem snega
Mnogi su se na njemu okliznuli, padali i ponovo, krajnjim naporom, često, puzeći, savlađivali t
poledicu. Najteže je bilo proći sa natovarenim konjima. Njihove male, bosanske potkovice,
ekserima male glave, ili stari potkovi, više su "pomagale" konjima da se kližu nego da pređu prek
leda. Kolona je na tom opasnom mestu zastajala i gomilala se. Opasnost je rasla. Cela kolona s
zbijena na malom prostoru, našla na delu puta uz Igman i na drumu Sarajevo-Blažuj. Sa druma
bio očišćen sneg i njime se mogla pojaviti neprijateljska motorizacija

Komandant brigade Koča Popović je došao da vidi zašto je kolona zastala. Videći razlog, naredio j
da se sekirama razbije led, a da se konji rastovare. Borci su prihvatili mitraljeze, minobacače
drugu opremu, nosili je na ramenima i izvlačili konje uz tu stravičnu strminu. Ljudi su na njoj bi
izdržljiviji od konja

Zastoj u podnožju Igmana, na retko viđenoj hladnoći, najveći je uzročnik promrzavanja veliko
broja boraca. Borcima je bivalo sve hladnije. Uzalud su se sve više utezali, cupkali u mestu. Nij
više ni to pomagalo. Neki borci s kraja kolone, koje su još bili u selu, isu mogli podneti sve jač
hladnoću i ušli su u kuće, da se ogreju. To ih je skupo koštalo. Otopio se sneg sa njihove obuće, koj
se okovala ledom čim su izašli iz kuća. A onim borcima koji su na uzbrdici padali, kao i onima ko
su sa konja uzimali i nosili oružje promrzli su prsti na rukama

Marš uz Igman bio je težak. I sve teži što se dalje odmicalo. Nanosi snega bili su sve veći, a prtin
dublja. Ako neki borac nije dobro ugazio u prtinu posrtao je i padao u duboki sneg. Odozgo s
Igmana, borci su gledali svetla u Ilidži, Rajlovcu i Sarajevu. Znali su da je tamo toplo, ali i da j
tamo neprijatel

Što se kolona više pela uz planinu hladnoća je postajala oštrija. Pred zoru je stezalo najžešće.
kolona partizana je marševala već deset časova bez odmora, umorna od prethodnih dana, a
gladna. Snage u borcima bilo je sve manje, a planina sve surovija i hladnija. Slabije odeveni borc
jače su osećali zimu, iako su se kretali. Hrabrila ih je nada da će i to savladati, isto kao što s
izbegli neprijatelja na tom teškom maršu
Čelo kolone je stiglo oko 8 časova na Veliko polje. Tu je bila poveća, lepa planinska kuća na spra
štab Igmanske partizansko-četničke čete. Četnici i partizani su u to vreme još uvek sarađivali
borbi protiv Nemaca. Veoma su predustljivo dočekali brigadu, borcima dali da pojedu ono što s
imali i pomagali promrzlim borcima da skinu obuću. Borcima koji su ugazili u potok i onima koji s
svraćali u kuće u podnožju Igmana bilo je teško skinuti zamrzlu obuću. Bolničarke, nepromrzli borc
i zatečeni partizani, svi bez razlike, užurbano su masirali promrzl

Glavnina brigadne kolone nastavila je marš i oko 11 časova stigla u Presjenicu. Tu je završen
poslednja etapa Igmanskog marša, posle 19 časova neprekidnog hoda
 Igmanski marš je, zbog zamisli, inicijative i odlučnosti Štaba brigade, zbog njegove procen
neprijatelja i postignutog izneneđenja, a najviše zbog nadčovečnih napora, izdržljivosti i disciplin
boraca Prve proleterske brigade i čudesnog junaštva njenih promrzlih boraca prilikom teški
operacija u fočanskoj bolnici, postao legenda

1946. do danas
Nakon Drugog svjetskog rata i oslobođenja Igman je ostao pojam nenaseljene i pomalo nepoznate planine. Tako
je bilo sve do 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984., kada su ljepote ove planine ponovno otkrivene.
Uz Jahorinu i Bjelašnicu, bila je jedno od glavnih borilišta. Još uvijek dosta objekata na Igmanu datira iz tog
vremena, ali većina je porušena ili devastirana tijekom rata 1992-95..

Tijekom rata u Bosni i Hercegovini 1992-95. teritorij Igmana bio je ključ u osiguranju logističke potpore
opkoljenom Sarajevu. Igmanska bitka iz 1993. godine danas se tradicionalno obilježava i manifestacija se
održava u neposrednoj blizini Igmanske džamije, koju su vojnici, pripadnici Armije BiH izgradili za vlastite
potrebe tijekom rata.

19.8.1995. prilikom povrataka s obavljene mirovne misije tragično su izubili život na Igmanskoj cesti američki
diplomati (Joseph Kruzel, ambasador Robert C. Frasure i Samuel Nelson Drew) iz kabineta Richarda
Holbrookea, posebnog izaslanika tadašnjeg predsjednika SAD-a Billa Clintona te francuski vojnik Stephan
Reault. Na tome mjestu na Igmanu izgrađeno je spomen obilježje.

Planina Igman, sa svojom ratnom tradicijom, bila je povod da se jedna nevladina organizacija nazoveIgmanska
inicijativa. Njen zadatak je da radi na prevladanju posljedica rata i uspostavljanju i normalizacije odnosa u
budućnosti.

Kulturno-povijesna baština
Tradicionalne aktivnosti i narodna baština
Tradicionalna gastronomija - jela i pića
Turizam
Danas je Igman jedno od vodećih turističkih izletišta u okolici grada Sarajeva, popularna destinacija za izletnički turizam, planin
skijanje, paraglajding, jahanje. Zbog kvalitete zraka izuzetno je pogodan za pripreme sportaša.Planinari su izgradili više planin
domova i

Od tzv. olimpijskih planina (Jahorima, Bjelašnica, Igman) i njihovih zimskih skijaških centara, Igman je najmanji centar te
najmirnije. Iako su se u vrijeme Zimskih olimpijskih igara odvijala natjecanja u nordijskim disciplinama, ponuda na Igmanu je
prilagođena i alpskim skijašima. Na Igmanu – Veliko i Malo Polje, postoji do 39 km staze za nordijsko skijanje od čega je 15
funkciji. Postoji i 9 dječijih ski staza sa liftovima. Skijaške skakaonice, izgrađene u vrijeme Igara, nisu u funkciji.

Toponimija - nazivlje u planini

Priče iz planine ...
U narodu kada uz spomen Igmana, veže se i priča kako se djevojka iz roda Franje Josipa zagledala u mladića iz porodice Merhem
u znak ljubavi". To se nije dogodilo, ali mu je poklonila Veliku aleju na Ilidži, koja se nekada zvala aleja zaljubljenih.
Na Hrasničkom stanu
 Ibro, domaćin planinar
planini Igman, pored m
posjetitelja Igmana, a r
je prije par mjeseci i bo
zajedno sa svojom supr
odličnom domaćem so

Igman u filmskoj umjetnosti

Film "Igmanski marš" (1983)
 Igmanski marš je srpski, slovenski i crnogorski film Zdr
Šotre snimljen 1983. i premijerno prikazan 27.6. iste godine. Temelji
knjiziIgmanci Živojina Gavrilovića, u produkciji beogradskog C
Filma, Viba filma iz Ljubljane, Zastava filma iz Beograda i Zeta fil
Budve. Film govori o maršu pripadnika Prve proleterske brigade NOV
planine Igman, prema oslobođenom gradu Foči, gdje se probio Vrhovni št
Titom. Marš je izveden noću između 27. i 28. januara/siječnja 1942., po dub
snijegu i hladnoći.

Žanr: Ratni, drama

Redatelj: Zdravko Šotra
Produkcija: Centar film
Scenarij: Slobodan Stojanović
Uloge: Velimir Bata Živojinović, Tihomir Arsić, Željka Cvjetan, Slavko Štimac, Branislav Lečić, Mil
Štrljić, Žarko Laušević, Nikola Kojo, Aleksandar Berček, Milena Zupančič, Radko Polič, Danilo
Lazović, Marina Marković, Nada Đurevska, Dančo Čevrevski,Miodrag Krstović i Lazar Ristovski
Glazba: Vuk Kulenović po katalogu Pulskog festivala 1983: Kornelije Kovač
Premijera 1983
Jezik: srpsko-hrvatski
Trajanje:96 min.
Država: SFRJ

o kraju ...
Planinsko područje
Veliko polje (1190-1214 m)
Veliko i Malo polje,
smješteni usred
crnogorične šume, su
tipične krške
uvale popunjene
morenskim nanosima
iz vremena posljednje
glacijacije, kada su se
ledenjaci spuštali s
Bjelašnice. Te uvale
danas karakteriziraju
temperaturne inverzije
te specifično strujanje
hladnog zraka s
Bjelašnice koje zimi
uzrokuje vrlo niske
temperature. Najniža
do sada registrirana je
-43,5 °C na
lokalitetu Mrazišta na
Velikom polju.

Pristup; Do Velikog
poja na Igmanu vodi
isti put kao i za
planinu Bjelašnicu,
kružnom cestom
Sarajevo-Krupac-
Igman-Hadžići-
Sarajevo, i dobro je
obilježen. Iz Sarajeva
je potrebno krenuti
prema aerodromu, iza
kojega nastaviti
magistralnom cestom
prema Foči i nakon
oko 5 km, u naselju
Krupac, veliki znak
upućuje na skretanje u
desno. Nakon
skretanja voziti
uzbrdo još 15-ak km,
sve do raskrižja gdje
znakovi jasno upućuju
na Bjelašnicu (lijevo)
te na Igman (desno).
Nakon skretanja cesta
već nakon par
kilometara dolazi na
Veliko polje. Do
Velikog polja moguće
je doći istom cestom, Pogledaj kartu Velikog polja na stranici:
ali suprotnim www.zoi84.ba/wp/planine/veliko-polje/
smjerom, iz Hadžića.

Na Velikom polju je
za vrijeme XIV
Zimskih Olimpijskih
Igara 1984. održavala
su se natjecanja u
nordijskim
disciplinama. Do
danas je samo dio,
zapostavljenih i ratom
oštećenih, staza za
nordijsko skijanje
obnovljen.

Rasvjeta je
postavljena oko staza
u blizini ciljnog
prostora nordijskih
staza, kao i na samom
ciljnom prostoru,
čime su omogućene i
noćne aktivnosti. Na
Velikom polju se
nalazi i parkiralište,
sjenice za izletnike,
ski-rent i servis.
Tijekom ljeta u
okolici ima mnoštvo
označenih
biciklističkih staza, a
postoje i mjesta gdje
se sportaši i
rekreativci mogu
baviti nogometom,
odbojkom, košarkom i
dr.

Ski Centar Igman -

Bjelašnica, a posebno
Veliko Polje je
poznato po
planinskom
biciklizmu. KJP ZOI
84 OCS d.o.o
Sarajevo tijekom ljeta
nudi i mogućnost
iznajmljivanja
bicikala za brdski
biciklizam na
Olimpijskim
planinama. Također
posjetiteljima Igmana
i Bjelašnice su na
raspolaganju
kontrolirane i
markirane staze za
brdski biciklizam i na
Igmanu (Veliko Polje)
staze za nordijsko
skijanje i biatlon u
duljini preko 30 km s
usponima i
spustovima do
30%. Za one smjelije i
željne većih avantura
na biciklima postoje
staze alpskog skijanja,
kao i tehnološki
putevi na Bjelašnici u
duljini od preko 30
km s maksimalnim
usponima/padovima
do 60%, koji ih vode
do samog vrha
Bjelašnice (2064 m).

Malo polje (1162 m)

Dva tri kilometra udaljeno od Velikog polja, nal

Na Malom polju na Igmanu su za potrebe Olimpijade izgrađene dvije skakaonice, od 70 i 90 metara s amfiteatro

Malo polje je s Babinim dolom povezano biciklističkom stazom. Tijekom ljeta na zaustavnom dijelu arene skakaonica nalaze se sp
tradicionalna lokacija skijaških škola za djecu. Ovdje se nalaze 4 baby ski lifta, a također, dvosjedna žičara i oko dva kilometra sta
plavo-crvene kategorizacije, a koja se pred kraj razdvaja i na crni odvojak. No, kako tamo skijaju gotovo isključivo poč

Na Malom polju se nalazi i Hotel Ski, s restoranom (oko 100 mjesta), ski servisom i servisom iznajmljivanja opreme. Na polju se n
do 1.000

Restoran “Malo polje“ smješten je ispod skakaonica s amfiteatrom u neposrednoj blizini dvosjedne žičare na Malom polju. N
kajmaku, pite ispod saća, grah, heljdin somun u kajmaku, begova čorba, bosanski kolačići, hadžijski ćevap, pura, teleće pečenje isp

Presjek skijaških skakaonica na Malom polju

Za potrebe Zimskih Olimpijskih igara izrađene su na Malom polju i dvije skijaške skakaonice od 70 i 90 m, Nalaze se na Malom
žičara, toranj za sudce, ski-centar te bivak za odmor i boravak. Projektant je skakaonice Janez Gorišek, dipl. ing. građ. (1933.), p
mladosti se natjecao u skijaškim skokovima i dvaput pobijedio na Svjetskom studentskom prvenstvu (1953. i 1957), a sudjelovao
d’Ampezzo. Diplomirao je na Građevinskom i geodetskom fakultetu u Ljubljani, a profesionalno se specijalizirao za skijaške skak
djelo Letalnica bratov Gorišek u Planici (zvana i Velikanka) koju je konstruirao zajedno s bratom Vladom, a do 2011. bila je najv
koju je vodio upravo ing. Gorišek prestigla norveška letaonica Vikersundbakken u Vikersundu (rekord

I u projektiranje skakaonica na Igmanu bio je uključen Vlado Gorišek, dipl. ing. građ. (1925.-1997.) te Dušan Engelsberger,
specijaliziran za niskoenergetske kuće) iz projektnog biroa Planum iz Radovljice u Sloveniji. Kao najpovoljnija izabrana je lokacij
plana i idejnog projekta prihvatili su je i stručnjaci Međunarodne federacije za skokove, tako da je glavni projekt neznatno ods
(danas Bosnaputevi d.d.) i 6. mart (više ne postoji) iz Sarajeva. Primijenjena su nova konstruktorska rješenja pa se smatra da su t
Doskočišta su im ukopana, što je inače rijetkost u izvođenju takvih sportskih građevina, ali to je učinjeno zbog potrebnog nagiba
s oplatom samo s donje strane, a uporabljene su obične fasadne čelične skele, dok su za donji dio poslužile drvene s drvenim potp
gradilištu svi su radovi bili pri kraju, a uspješno su bili održani i prvi probni skokovi. Na gradilištu su radnici ovaj složeni pothvat k
zemlji rade jednom u pedeset god
Izvor: Časopis Građevinar, 2013, broj 2. (PDF)

Ratna džamija Igman

"Igmanska ljepotica" odnosno
Ratna džamija, nalazi se na
križanju šumskih cesta Kabalovo –
Lasički stan i Hrasnički stan.
Njezina izgradnja započela je
17.11.1993. godine u vrijeme rata
u BiH. Tijekom lipnja/juna i
srpnja/jula iste godine, u razdoblju
koje je prethodilo početku njezine
gradnje, porušeni su i spaljeni svi
islamski vjerski objekti na
Bjelašnici i Igmanu. Bošnjaci-
muslimani, pripadnici jedinica
Armije RBiH na igmanskom
ratištu pokrenuli su inicijativu za
izgradnjom jednog vjerskog
objekta.
Objekt džamije građen je u
zimskim uvjetima, sve do
5.2.1994. godine, dakle za nešto
manje od tri mjeseca, po
nacrtu Osmana Smječanina.
Džamija je izgrađena od drvene
građe. Ima dimenzije 10x12
metara.

Objekt se nalazi na drvenim

stupovima. Ima četverovodni krov
i drveni minaret. Radove su
izvodili Bošnjaci iz jedinica Prvog
korpusa.
Džamija je temeljno
rekonstruirana 2000. godine,
kojom prilikom su obavljeni i
dodatni radovi na vanjskom
uređenju harema džamije,
elektrifikaciji, priključenju na
vodovod i izgradnji abdesthane
(Abdest je vjersko
čišćenje muslimana prijemolitve).

Česti posjetitelji džamije

su planinari i turisti koji dolaze na
Igman i Bjelašnicu. Objekt je
stalno otvoren i moguće je ući u
njega i razgledati ga - uz
poštovanje tamo navedenih
pravila.
Ratna džamija na Igmanu

U sklopu izgradnje pratećih objekata, prenijeta je zgrada zapovjedništva Bo

Islamska zajednica BiH podržala je inicijativu džamijskog odbora da se prostor džamije oz
Odlukom Vlade Kantona Sarajevo iz 2011. godine ratna džamija na Igmanu stavljena je p
boraca). Namjera uprave Fonda je da Igmanska ratna džamija s pratećim
Izvor: Službena stranica Ratne žamije na Igmanu - OTVORI

Sarajevsko polje
Sarajevskom polje je sastavni dio prostrane Sarajevsko-zeničke kotline, najveće u Bosni i
Hercegovini. Sarajevsko polje administrativno je podijeljeno između bosanskohercegovačkih
entiteta Federacija BiH (Grad Sarajevo i Kanton Sarajevo), i Republika Srpska (Istočno
Sarajevo). Sarajevo - glavni grad BiH i njeno administrativno, kulturno i obrazovno središte je
smješteno na prostoru Sarajevskog polja.

Karta - Sarajevsko polje, položaj, reljef i dr. prostorne karakteritike

Izvor: Wikimedia

Položaj i granice

Sarajevsko polje se nalazi u unutargorskoj depresiji, okruženoj planinama Bjelašnicom i Igmanom na jugozapadu, Trebev
međudolinskim rtovima na sjeveru i sjeverozapadu. Prosječna nadmorska visina Sarajevskog polja je oko 500 m. Najmanja nadm
jugoistoku nadmorska visina povećava. Najzapadnija točka polja je na 18°16' istočne zemljopisne/geografske dužine, što odgovar
na 18°27' istočne geografske dužine (Bendbaša), a najsjevernija točka je u naselju Reljevo na 43°53' sjeverne geografske širine.
43°47' sjeverne geografske

Sa svih strana Sarajevsko polje oivičavaju brda, neka vrlo strma, bez naselja, i druga blagih strana, na kojima su mnoga sela.
Bjelašnice i Jahorine. Od mjesta gdje rijeka Željeznica silazi u Polje pa do doline rijeke Zujevine, dakle sa južne i nešto i zapadne
Bjelašnice koja se odmah za leđima Igmana uzdiže do visine od 2067 m. Greben Igmana pruža se od doline rijeke Željeznice
sjeverozapadu, a od vrela Bosne ide ravno na sjever do doline rijeke Zujevine, odakle opet ide na sjeverozapad, graničeći sa ovom d
naglo, zbog čega na njemu uglavnom nema naselja, što je jedini slučaj kod brda koje oivičavaju Polje. Sav je obrastao šumom, pr
sve više prevladava

Od doline rijeke Zujevine do mjesta gdje rijeka Bosna ostavlja Sarajevsko polje ovo oivičavaju brežuljci, ogranci kose koja čin
Zujevine, i Bosne, odnosno Sarajevskog Polja. Ovi brežuljci nisu tako strmi kao planina Igman, nego su vrlo blagih strana, a odlik
su malena, plećata i izdvojena. Nigdje nema oštrih, šiljatih vrhova, niti jako strmih strana, a nema ni uzanih, ni dubokih dolina, n
mali potok. Nigdje ovuda nema gola krša, nego je sve pokriveno humusom i uziraćeno (obrađeno) ili je pokriveno sitnom bjelogo
Brdo (934 m.) koje se pruža od rijeke Zujevine prema Kobiljoj Glavi, koje je ujedno granica ovoga kraja prema Hadžićima;
prometnica Sarajevo - Kiseljak, odakle se odmah spušta i do Lepenice. Drugi visovi su: Velike Njive (933 m), Trešnjica (836 m) vi
Tjepavac (669 m) i Pinjino Brdo (73 m3). Ovo su sve veći pogranični brežuljci ovoga kraja. Od ostalih, ovdje su: Osoj (787 m),
(570 m) i Vinje (570 m). Ovi brežuljci su zauzeli sav prostor od polja do samog grebena, zgodan za obrađivanje, te je na njemu
Crnotina.

Brda između doline Bosne i doline Miljacke, ukoliko spadaju u ovaj kraj, istih su osobina kao i brda između doline Zujevine
brežuljaka. Sva su obrađena ili obrasla bjelogoricom. Krša nema nigdje. Nisu suviše visoka, ali imaju i prilično strmih strana, a č
brda, ogranke Ozren-planine, koja se za njihovim leđima odmah dižu do prilične visine veže jedino jedno omanje sedlo zvano K
dolinom potoka Sušice i dolinom Vogošće. Od visova ovdje su: Gradac (682 m), Žuč (849 m), Ogrlić (878

Brda koja graniče sa Sarajevskim Poljem od doline Miljacke do doline Željeznice su ogranci Jahorine. Tu je prvo visoki i strmi T
od jugoistoka ka sjeverozapadu i spušta prema Polju, u kome se sasvim duboko gube dva posljednja njegova ogranka, rastavljena
podnožjem Trebevića. Prvi se ogranak, nastavak samog grebena Trebevića, pruža niz lijevu obalu Miljacke, prvo pod imenom D
naselja Nedžarići, gdje se sasvim završava. Najviši vrh na ovom ogranku je Bogoševica (670 m). Drugi manji ogranak se odva
Dobrinje pod imenom Pavlovac, pa Vranješ, do naselja Dobrinja, gdje se završava. Još se u Polje uvalio i jedan ogranak sam
vrh, Kobilje Brdo (867 m), odmah više Kobilj-Dola, ondje gdje se odvaja od Jahorine. Završava se duboko u Polju poviše sela Ko
m). Ona dijeli Mladička Brda od ogranaka Trebevića do Kasidolskog Potoka, i od Igmana do rijeke Željeznice. Sva ova brda su šu
prevladava krš u Mladičkim Brdima s one strane nad dolinom Željeznice. Krševit je i vis Ilinjača, a tako i podnožje Trebevića pov
krš sasavim i prevladava, tako da mu je čitava južna strana od vrha pa do više sela gotovo sama golet. Ukoliko ima šume bjelogoric
stare šume, crnogorice i bjelogorice.

Reljfne i geološke karakteristike

Prema geološkim i geomorfološkim karakteristikama, ovaj prostor obilježavaju dvije cjeline i to planinski obod i

Planinski obod obuhvaća prostore većih nadmorskih visina koji se po geološkoj građi znatno razlikuj
su Bjelašnica, Igman, Trebević, Jahorina i dr. koji su građeni od izrazito karstificiranih (okrštenih) vapnenaca i dolomita. Eg
doveli su do pojave krša i krških oblika u podzemlju. Prostori srednjih visina (od 700 do 1000 m n.v.) su nešto složeniji. Vapnena
kojih su rasprostranjene zone verfenskih sedimenata. I tu su intenzivni egzogeni procesi doveli do promjene izgleda reljefa, tako da
veličina naročito na sjeveroistočnim padinama Trebevića. Prostor od 520 do 700 m n.v. obuhvaća pojas niskog obodaSarajevsk
Breke, Kobilje glave, Sedrenika, Vraca, Bistrika, Mojmila i sl., koje obilježava pojava slatkovodnih sedimenata

Niže dijelove kotline, zaravnjenu depresiju sa Sarajevskim poljem obilježava slatkovodni tercijarni kompleks, s dominacijom šlju
Prema geološkoj starosti, ovaj prostor se može podijeliti na dvije karakteristične cjeline. Mlađi dio predstavlja područje od podnožj
Ilidža-Kotorac. Na ovome prostoru je karakteristična pojava termalnih voda i kiseljaka, čiji izvori nastavljaju prema sjeverozap
je stariji dio Sarajevskog polja, koji se strukturno razlikuje od mlađeg dijela, jer su trijaske naslage na većim dubinama, dok su kva
polje geološki je vrlo mlado. Njegov nastanak se objašnjava stvaranjem depresije prouzročene topljenjem sumporovih spoj
akumulacijom aluvijalnih nanosa na

Tla:

Obzirom na geološku građu, reljef i klimatske uvjete, na prostoru Sarajevskog polja i obodnih uzviš

Za Sarajevsko-zeničku kotlinu, kao i za širu okolinu Sarajeva karakteristično je više tipova zemljišta, ali se u osnovi svodi na nekol
tla na vapnencu i dolomitima, kiselo smeđa
U dolinama rijeka se javljaju aluvijalne ravni, gdje su dominantna su hidromorfna aluvijalna tla, koja su mjestimično zamočvare
plitkih, ali i vrlo dubokih. Po pravilu sadrže malo humusa (oko 1 %). Kako zauzimaju ravničarska područja, ova tla su veoma pogo
veoma visoke prinose. Područja grada oko rijeka Miljacke, Željeznice i Bosn

U prostoru oko njih dolaze lesivira tla. Nastaju iz smeđeg tla ispiranjem čestica gline iz površinskih u dublje horizonte, koji su zbo
su kisela (pH 5-6,5), a sadrže oko 2 % humusa. Zahtjevaju agrotehničke mjere: kalcifikacije, fosfatizacije i humiz

Šire područje grada se nalazi u zoni smeđeg tla na vapnenu i dolomitu. Ova tla imaju slabo kiselu reakciju, a supanj zasićenost
glinuše i glinuše, ali su dobro vodopropusna, jer im je struktura poliedrična. Svrstavaju se u srednje duboka tla, a pretežno

Kiselo smeđa tla nastaju na kiselim stijenama i imaju kiselu reakciju, gdje je stupanj zasićenosti bazama niži od 50 %. Sadrže 2-5
dubine i pogoduju za uzgoj krumpira, raži, ječma i zobi. Potrebna im je fosfatizacija, kalcifikacija i unošenje dušičnih gnojiva (Enc

Vodotoci u Sarajevskom polju

Sarajevsko Polje je ispresjecano rijekama i potocima koji mu njive i livade mjestimice natapaju i gn

Najveća je rijeka Bosna koja izvire na jugozapadnoj strani Sarajevskog Polja pod Igman-planinom, teče prema sjeveru od Vrel
osječkih, doglodskih do Crnotine. Tu skreče na sjeveroistok ispod Crnotine i dijeli ovu od Crnotinskog i Zabrđanskog Polja d
Krivoglavaca. Pritoke Bosne s desne strane su: potok Borim koji izvire niže Vrutaka i ulijeva se kraj ceste niže sela u Bosnu. Dr
kroz: Hrasnicu, Kovače, Glavogodinu i Vrutačka Polja, u dnu kojih se ulijeva u Bosnu. U Večericu se uljeva Mala Večerica koj
Vrutačkom Polju utječe u Veliku Večericu. Pritoka Bosne još je Bukulaš koji izvire u Bačevu i ulijeva se u Bosnu. Još s desne str
Žuči, pa kroz Zabđje i ulijeva se prema Reljevu u dnu Zabrđskog Polja, i rijeka Vogošća koja potiče od Skakavca i dijeli Vogošću
pritoke na ovome području potoci Udljikovac, Hotonj i Obrovac. Lijeve su pritoke Bosne: Šćavac koji izvire u njivama niže Vrela
Blažuja pa se više Slatine dijeli na dva kraka, od kojih jedan teče kroz Slatinu iznad Pašinih Tukova i ulijeva se više Karamusića,
selo Osijek i ulijeva se niže ovog u Bosnu. Zujevini su pritoke: potok Rakovica koji teče ispod Rogačića i ulijeva se u Blažujsko
ulijeva se odmah niže glavne ceste; Potok Kasidolski koji teče kroz Kasidole i ulijeva se u polju niže sela. Druge su pritoke Bosni: P
Strana Vinogradskih i ulijeva se u dnu polja u Bosnu. Potok Mrtvica koji teče između Mihailovica i Bojnika i ulijeva se u dnu Bu
teče iz Ahatovića ispod Bjelugovića i ulijeva se niže ovih u Bosnu. Potok Reljevski koji potiče iz strana reljevskih, teče kroz Rel
koji dolazi iz s

Rijeka Željeznica izvire pod Jahorinom, dolazi ispod Krupca, teče kroz Vojkoviće i Polje Grličko, Lasičko, Kotoračko, Butmirsko
Bosnu kod sela Karamusića. Pritoka je Željeznici u Polju s lijeve strane potok Slapnjača ili, kako je neki zovu, Kasidolska Voda
Dolazi iz kobiljskih dolina, protiče kroz Kobiljdolsko i Mladičko Polje, Kotorac, niže koga se razdvaja na dva kraka, od kojih jedan
sastaju iza naselja i utječu u

Rijeka Dobrinja izvire u Topliku i teče kroz Toplik, Lukavicu, Dobrinju Nedžariće, Gornji Stup, Donji Stup i Otes i ulijeva se
Lukavica zove Lukavica ili Lukavički Potok, a od Dobrinje do ušća u Bosnu zove se Dobrinja. S desne je strane pritoka Do
Miljevića, protiče kroz Miljeviće i jedan dio Lukavice i ulijeva se u Dobrin

Miljacka ulazi u grad Sarajevo s istoka između između brda Jekovca i Alifakovca i ide kroz grad zapadno u Sarajevsko Polje. Pri
Bakija i Vinograda kroz Pirušu, Potok i Baščaršiju i ulijeva se u Miljacku. Druga je pritoka Protoklinica koja izvire pod Grdanom
Koševski Potok, koji teče kroz Koševo i Hiseta. Južne su pritoke Miljacke: Megara koja teče ispod Hrida, Bistrik koji teče
Principovog Mosta i Mutni Potok koji izvire pod Trebevićem, teče kroz naselje Mutni Potok i ulijeva se u Miljacku. Miljacka teč
Alipašina Polja i polja bačevskih i briješćanskih, iznad Dogloda, gdje se ulijeva Bosnu. Miljacki su pritoke s lijeve strane: potok K
Brijesta koji teče između Hrasnog i Švrakina Sela. S desne su joj strane pritoke: potok Buća koji potiče od izvora u stranama Hum
maltu i ulijeva se u Miljacku. Zatim potok Sušica koji dijeli Sarajevo od Pofalića i ulijeva se više Grbavice; Boljakov Potok k
Alipašina Mosta; Rajlovački Potok, čiji je izvor u strani sela Rajlovca, a teče niz Bačićko

Rijeka Bosna na izvoru bude jaka u proljeće kad se snjegovi tope na planini Igmanu, gdje voda ponire i dolazi na izvore ispod
nabujaju i pridođu njene pritoke. Kad je, kako se veli, Bosna velika prekriva sve Butinjsko Polje, pa se izljeva i po poljima
nadolaženju Bosna potkopava obale i mijenja tok, zbog čega su mnoge ade oko njena korita od bosanske ćuprije do pod Reljev
zemlju. Miljacka i Dobrinja malo su bržeg toka. Nadolaze iz brda za doba velikih kiša i u proljeće kad se snjegovi tope. Miljacka t
tu natapa i gnoji. Dobrinja, pak, slabo mijenja korito, a gdje se izlije snosi zemlju. Najvalovitije su Željeznica i Zujevina koje dolaz
nastupe u Sarajevsko Polje i kad u jesen ili proljeće nadođu izliju se i snose okolne njive i livade. Stoga im je korito vrlo široko i
zbog toga njive i livade pjeskovite. Potok Večerica također nadolazi kad se tope snjegovi u Igman-planini, ali ne snosi njive

Ostali manji potoci nadolaze kad su velike kiše, inače nisu jaki i mnogi od njih ljeti kad su suše sasvim presuše i samo se po koritu
jake izvore i nikad ne presušuju, jer im je i utok blizu izvora. Šćavac međutim nadolazi kad su najveće suše, a kad su svuda povod
počne opadati seljaci tvrdo vjeruju da će nastupiti kiše i veliki povodnji. Osim ovih rijeka i potoka Sarajevsko Polje, prema drugim
vode. Najviše je izvora po brežuljcima i stranama oko ravnice Sarajevskog Polja, zatim po selima ispod Igman-planine i u nekim s
iskopani bunari sa izvorskom vodom.

Stanovništvo i naselja u Sarajevskom polju

Sela istočno, jugoistočno i sjeverno od Sarajeva raštrkana su po krševitim brdima i šumama, a sela zapadno, jugozapadno i sjevero
ih i po plećatim stranama omanjih brežuljaka. Ova se razlika ogleda u nazvanjima ovih krajeva. Tako se prva sela zovu Planina,
Planinštacima, a one iz Polja Poljacima, a mlade otud dovedene Poljnama, kao što se mlade dovedene iz Planine često dok su žive z

Povijesni razvoj

Župa Vrhbosna, koja je obuhvaćala današnje Sarajevsko polje s njegovim prirodnim produžetkom sve do Visokog, plodna ra
šumama, kultivirana od prastarih pretpovjesnih vremena, bila je mjesto na kome
Dolaskom Turaka oko odmorišta, tur. saraja, razvija se grad Sarajevo, a polje oko njega dobija naziv Sarajevsko polje.

Ilidža

Sarajevo je poznato i po mineralnim vodama. U njemu se smjestila banja Ilidža, čije ime na turskom znači banja/toplice). Sastoj
nekoliko izvora tople, hidrokarbonatne i sulfatne vode s temperaturom od 58°C. Bila je poznata još u doba Rimljana. Ilidža je je
najpoznatijih banja u Bosni i Hercegovini, a specijalizirana je za liječenje reumatskih, nervnih i ženskih bolesti. Drugi poznati mi
izvori u blizini Sarajeva su Blažuj i Kiseljak, u kome se flašira poznata kisela voda Sarajevski kiseljak.

Vrelo Bosne
Prostor Vrela Bosne je spomenik prirode površine 603 ha i predstavlja izvorišni dio rijeke Bosne. smje
jugozapadno od grada Sarajeva, ispod obronaka planina Igmana i Bjelašnice. Područje Vrela Bosne uvijek
razmatralo kao cjeloviti dio prostora llidža - Vrelo Bosne - Stojčevac, jer je svojim prirodnim i kulturno-povijes
vrijednostima ovaj prostor neodvojivo povezan. I prema stvorenim vrijednostima ovo područje predstavlja cje
posebno s osnova turizma, banjskog liječenja i rekreacije. Bogatstvo prirode ovog područja, koje privlači v
broj posjetitelja, ogleda se u bogatstvu vode, termalnim vodama, šumama kao i brojnim dobrima kultumo-povijes
naslijeđa.
Područje Vrela Bosne je prostor na kome se nalazi glavno izvorište pitke vode “Bačevo" za grad Sarajevo. Sl
područje izvorišta predstavljaju planine Igman i Bjelašnica. Na lokalitetu Vrela Bosne javlja se šest izvora i br
tokovi, koji se spajaju u jedinstven vodotok, označen kao Mala Bosna. Hidrološkoj raznovrsnosti šireg područja V
Bosne doprinosili su i vodotoci Večerica i Stojče

Specifične prirodne vrijednosti područja

Hidrološke: Vrelo Bosne, Vrelo Stojčevac, Sumporna banja llid
Hortikultume: Velika aleja, Banjski park lli
Graditeljske vrijedn
> Arheološki lokaliteti: naselje llidža, Crkva nekropola Vrutci, Crkvište-Plandi
> Nekropole i groblja: stećci - 3 cjeline (hotel Austrija, Glavogodina. Vrutci), jedna cjelina nišana u Glavoglo
> Pojedinačni objekti: most na Plandištu.

Most na Plandištu se spominje kao most u polju, a često se spominje i naziv rimski most. U starim
dokumentima iz srednjeg vijeka spominje se kao ‘Bosna basi kuprisi" (“most kod izvora Bosne"
 Naziv rimski most prvenstveno je baziran na uzidanim detaljima s rimskih građevina koji su nađen
na mostu. Ti detalji su vjerovatno s rimskih nadgrobnih ploča. koje su često korištene i ka
građevinski materijal. Most je jedan od niza primjera graditeljske raznolikosti na tlu Bosne
Hercegovine i kao takav predstavlja zaštićeni spomenik kultur

Područje Stojčevca povezano je s Vrelom Bosne alejom koju sačinjavaju platani, hrast lužnjak
lipe. Na samom prostoru koji je oivičen padinama Igmana nalaze se parkovi s 49 vrsta drveća
grmlja različite vrste - divljih ruža, malina i kupina. U današnje vrijeme, kada je većina objekat
devastirana, došlo je do izrastanja samoniklih korova. Potokom Stojčevac nizvodno u centru formir
stajaći vodni ekosustav u vidu bare ili jezera. Lokalitet Stojčevca je prije rata spadao u jedan o
ljepših i uređenijih prostora u gradu, te je bio značajan turističko-rekreativni i izletnički centa

Vrutci su značajno arheološko nalazište. Na ovom lokalitetu je u drugoj polovici 9. ili

prvim desetljećima 10. stoljeća podignuta crkva posvećena sv. Stjepanu Prvomučeniku. Građevin
je predromanička, a datiranje je izvršeno prema nalazima dijelova crkvenog namještaja. Posjed
zajedno s podignutom crkvom darovan bosanskom biskupu prilikom osnivanja Biskupije u drugo
polovici 11. stoljeća. Crkva se spominje u povelji Bele IV iz 1244. godine. Tijekom stoljeća j
jednom pregrađivana, a srušena početkom 14. stoljeća. U njenim ruševinama i oko njih formirana
nekropola od oko 80 stećak

Velika Aleja koja vodi od banje llidža do izvora rijeke Bosne u dužini od 3,5 kilometra,
fijakerskom (kočije) atrakcijom starom preko 120 godina, dobro je mjesto za šetnju, vožnj
biciklom i džoging. Aleju sačinjava 726 stabala javorolisne platane, sađenih u dva reda 1892
godine, te desetine stabala divljeg kestena koji su sađeni 1888. godine.

Banja Ilidža
Povijest grada Ilidže u neposrednoj je vezi s razvojem njegova termalnog kupališta - banje.

U antičko vrijeme, u prvoj polovici l. stoljeća n.e. sarajevsko područje postaje dijelom Rimskog carstva. Upravni
i kulturni centar Sarajevskog polja bilo je naselje Aquae S... (Banja S...) izgrađeno na području današnje
Ilidže. Bio je to lijep i bogato uređen provincijski grad, koji je u sebi sjedinjavao upravni centar i termalno
lječilište. U Aquae S... život se odvijao ravnomjerno sve do 5. stoljeća. Imala je status kolonije, a njeni stanovnici
doseljeni kolonisti i domaće, romanizirano stanovništvo, bili su punopravni rimski građani.
Arheološka istraživanja otkrila su ostatke raznih građevinskih objekata, među kojima se posebno ističu stambeni
objekti u formi vile i termalni kompleks. Neki od ovih objekata imaju tipičan unutrašnji raspored bogate rimske
kuće, prostorije ukrašene vrijednim mozaicima, a ispod podova su nađene naprave za centralno zagrijavanje
zgrada. Iz ovog perioda sačuvani su temelji rimskih građevina, podni mozaici, kamene baze,
keramika, nakit i novac.
Ilidža svoje današnje ime dobija u vrijeme osmanske vladavine (15. - 19. st.). Iladž – je stara turska riječ koja
znači, lijek, ono što čovjeku daje zdravlje i obilježila je i definirala ovaj lokalitet. U osmansko vrijeme Ilidža je
imala banjski karakter, kao i mjesto odmora i rekreacije. Prometni značaj postojao je i tada pa je izgrađen most
preko rijeke Bosne na Pladištu (između 1530. i 1550. godine), a njegova autentičnost sačuvana je do
danas. Bogatiji stanovnici Sarajeva iz ovog razdoblja na Ilidži su imali tzv. ishodne kuće – ljetnikovce, gdje su
boravili po cijelo ljeto. Neke od njih su sačuvane i do danas.
U austro-ugarskom razdoblju (1878.-1918.) Ilidža i njezina okolica su se razvili u izgrađen i uređen prostor.
Modernizirana je stara turska banja po uzoru na tadašnje kupališne centre Europe. Pod neposrednom upravom
Zemaljske vlade u Sarajevu, počeli su radovi na projektiranju i etapnom uređenju banje Ilidža u cjelini.
Modernizirana je stara turska banja po uzoru na tadašnje kupališne centre Europe. Krajem 1895. godine izgrađeni
su hoteli „Igman“, „Hungaria“, „Austria“ i „Bosna“. Uređen je i Banjski park s mnogobrojnim stazama, cvijetnim
alejama, umjetnim jezerom, ribnjakom i zvjerinjakom, izgrađeni su sportski tereni, hipodrom i drugi objekti za
zabavu. Do 1894. godine zasađena je Velika aleja, koju sačinjava 726 stabala platana i veći broj stabala
divljeg kestena. Velikom alejom je banjski kompleks povezan s "Vrelom Bosne", na kome su ozidane obale,
napravljeni mostići i mnogobrojne staze za šetnju. Banjsko – lječilišni centar Ilidža postao je čuven
po sumpornom vrelu i njegovoj ljekovitosti, ali i po ljepoti prirodnog i izgrađenog ambijenta.
Prvi svjetski rat nije pričinio veću štetu parkovima na llidži iako su kupališni kapaciteti stavljeni u vojnu
funkciju. U razdoblju između dva svjetka rata nije bilo većih zahvata osim što su hoteli promijenili imena.
Drugi svjetski rat parku na llidži je nanio velike štete. U parkovima su Nijemci držali komoru, ratnu opremu,
parkirali automobile... Od prosutih mašinskih ulja mnoga stabla su stradala. U tim vremenima Njemci su i
Narodno pozorište u Sarajevu pretvorili u konjušnicu.
 Godine 1947. ponovo se pristupilo uređivanju parka llidža. Tradicija turističke vožnje fijakerima Velikom
Alejom, s malim prekidima (ratovi), traje u kontinuitetu preko 130 godina i u tom se smslu Ilidža izdvaja u
Europi.
1970-ih godina dolazi do daljnjih poboljšanja. Investicije u Bosni i Hercegovini se usmjeravaju u gradnju objekata
stacionarnog turizma na bosanskohercegovačkoj obali Jadrana (Neum), banjskih lječilišta, a provodi se i akcija
gradnje hotela u svakoj općini u Bosni i Hercegovini.
Rat u Bosni i Hercegovini (1992.-95.) je pričinio velike štete. Štete su posebno učinjene u trenucima donošenja
odluke da dio teritorije općine llidža pripadne Federaciji BiH. Materijalni resursi su bili gotovo potpuno uništeni.
Vlasti R. Srpske su na llidži demontirali što se moglo demontirati,odnijeli opremu, zalihe, građevinski materijal,
a mnoge kuće i objekti su zapaljeni. Na sreću, park llidža i posebno Velika Aleja, u posljednjem ratu, nisu
devastirani kao drugi sarajevski parkovi.

Bačevo

Zildžića kuća
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, godie 2008. godine je donijela Odluku o proglašenj
spomenikom Bosne i Hercegovine "Istorijsku građevinu poznatu kao Zildžića kuća u Sarajevu" (OTVOR
POJAŠNJENJE).

Dio navoda iz
Zildžića kuća nalazi se u podnožju planine Igman 1 km sjeverno od Vrela Bosne. Zapadno od objekta nalazi se
na udaljenosti od 3 km središnje područje općine Ilidža. Pristup Zildžića kući moguć je cestom koja povezuje
južne strane, i stari put između Blažuja i Ilidže, sa sjeverne strane, i to na mjestu zvanom Plandište. Objekat s
Vrelo Bosne br. 44, državno je vlasništvo, sa pravom korišćenja Medija (Edhem) Saliha i Rejhane Mušić,
Na ovom području, zbog izuzetnih klimatskih i drugih uslova, imućniji stanovnici Sarajeva gradili su takozvan
kule i
Najstariji do sada poznati podatak o jednom ljetnikovcu, odnosno ishodnoj kući, na ovom podru
u Putopisu Benedikta Kuripešića iz 1531. godine. U svom Putopisu, B. Kuripešić ostavlja zapis o ljetnikovc
bega. Ova ishodna kuća se nalazi u Glavogodini, selu u blizini Vre
Ishodne kuće, uz kule i odžake, spadaju u objekte za povremeni boravak. Po svojoj formi i namjeni vrlo su bl
Ove građevine su služile bosanskim feudalcima za ljetni odmor, ali i za povremene porodične ishode i druge vrs
prirodi. Ishodne kuće, imaju pravougaonu osnovu, i prostirale su se uglavnom u širinu i najčešće su imale jed
slučajevima dva sprata. Materijalizacija ishodnih kuća je vršena, kao i u slučaju odžaka, od kamena, ćerpiča i d
ishodišnih kuća na području Ilidže i Sarajevskog polja odigrala je značajan uticaj na prostorno-volumensku
organizaciju područja, kao i na konstrukcijska rješenja kuća
U Hrasnici je sačuvano više ishodnih kuća. Ove kuće pripadaju porodicama Hadžiosmanović, Sidro, Filip
U Butmiru, do zadnjeg rata u BiH, su bile sačuvane ishodne kuće porodica Čomara i Kasu
U selu Kovači sačuvani su ostaci kuće Hasanbegović, stari više od dva vijeka, te nešto mlađi i manje zanim
vremenom prepravljanih kuća porodica Semiz i
U analizi prostornog rasporeda begovskih kula, odžaka i ishodnih kuća može se primijetiti da se one nalaze, osim
sjeverozapadno od zamišljene crte Butmir-H
Ovaj podatak predstavlja još jednu potvrdu da je posjedovanje zemljišta u različitim područjima Ilidže određ
položaj vlasnika. Posebnost pojedinog područja odražavala se na različite načine na terenu, u ovom slučaju
gradnju različitih objekata ladanjske seoske
Zildžića kuća spada u red rijetkih očuvanih primjera ishodnih kuća u okolini Sarajeva. Prvi trag o postojanju kuć
XIX vijeka, kada je vlasnik objekta bila porodica
Od 1958. do zadnjeg rata u BiH (1992-95), vlasnici su ovaj objekat i dalje koristili kao ishodnu kuću, ko
dokolicu, ljetni odmor i porodična i druga
Do 1992. godine, kompletna originalna oprema i namještaj ove građevine, je bilo u vrlo d
Tokom rata u BiH (1992-95), kuća biva zaposjednuta od strane pripadnika VRS. U tom periodu objekat je oplja
djelimično zapaljen. Od bogatog pokretnog nasljeđa kuće nije ost
U periodu nakon rata, objekat se vraća u na korišćenje izvornim vlasnicima.

Hrasnica
Hrasnica je mjesto u općini Ilidža ispod planine Igman. Od Ilidže je udaljena oko 5 km. Kroz Hrasnicu teče potok Bunica i rijeka
Hrasnica I

U Radničkom naselju Hrasnica svoje pogone je u socijalističkoj Jugoslaviji imala je Fabrika motora Sarajevo (FAMOS), s preko 10

Česma kod zgrade Centalne Džamije u Hrasnici

U sastavu centralne džamije nalazi se mektebska zgrada, gasulhana i turbe Ali ef. Lokvančiću, nekadašnjem imamu u ovoj džamiji
Dolaskom Osmanlija na ovo područje domicilno stanovništvo je uglavnom prihvatilo Islam. Kada je u Hrasnici prvi put izgrađena d
džamija je bila u oronulom i ruševnom stanju, pa se 1904.god. pristupilo njezinoj obnovi. Tom prilikom sa džamije je uklonjen stari
a četverovodni krov zamijenjen središnjom kupolom visokom 16 metara. (Izvor: Medžlis IZ Hrasnica)
Butmir

Butmir je naselje u blizini Ilidže u Sarajevskom polju. Pored njega protječe mali potok Tilava koji utječe
Butmir je poznat kao arheološko nalazište u kome su pronađene iskopine još iz doba neolita. Ljudi koji su živjeli tamo prije oko 450

Butmirska kultura
Butmir je najstarije i najpoznatije arheološko nalazište iz kasnog kamenog doba u Bosni i Hercegovini. Iskopine
godine od strane austro-ugarskih vlasti tijekom izgradnje poljoprivredne škole. Nalazište je učinilo Bosnu i
znanstvenim krugovima. Iskopavanje na lokalitetu Butmir trajalo je do 1896. godine. Istraživačke radove
iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu Vaclav Radimski i Franjo Fiala. Ovo senzacionalno otkriće krajem 19.
međunarodnog kongresa arheologa i antropologa u Sarajevu u augustu 1894. godine.
Butmirska vaza
Izvor: Prof saxx u English language Wikipedia
 Keramika butmirske kulture
Izvor: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH

Naselja

Ustanovljeno je postojanje nadzemnih nastambi i zemunica ili poluzemunica (koje su služile kao radionice, štale i
dojam da su u tako grupiranim nasta
Nađeni su ostaci pšenice, ječma i leće, ali su
Životinjske kosti su nađene u malom broju i to od goveda, svinja
Izrada kremenog i kamenog alata se vršila na posebnom radioničkom mjestu u naselju, i to između kuća na slobodn
kao i kremeni noževi s usjecima za vezivanje pri
Nakit nije nađen u Butmiru, za razliku od naselja u Neb

Keramika

Keramika butmirske kulturne skupine je najraznovrsnija i najdekorativnija keramička roba u čitavoj prelaznoj zon
srednju fazu (klasičnu) butmirske kulture (Butmir II)
U ovoj fazi se znatno povećao repertoar oblika. Uz konične zdjele, kao standardan oblik ove faze, nastaje tip kon
obodom. Drške su brojnije nego u fazi I, a pored trakastih i tunelastih ističu se drš
Crnoglačana keramika ima tri osnovna oblika: bikonične i zaobljene šolje i zdjele, i vaze na nozi s brojnim varija
Spiralno-trakasta keramika je najizrazitija karakteristika klasične butmirske skupine (faza Butmir II). U tehničkom
šalice, vaze sa zaobljenim gornjim dijelom ili sa cilindričnim vratom, kanope (kruškoliko vaze), visoke šalie ovalno
visokim cilindričnim vratom. Plastične spirale često su ukrašene crvenom ili bijelom inkrustracijom. Najčešće je d
meandra, vučijih zuba, i u vidu slova K. Od svih istovremenih naselja u Butmiru se najviše ra

Ljudske

Keramički predmeti plastične umjetnosti čine važnu komponentu u okviru butmirske kulturne skupine,. Najviše su
glava ljudskih figurina ima određene osobine realistične umjetnosti, koje omogućavaju naziranje tri osnovna rasna
(suknja?), a rijetko su prikazane i noge.
Pored realističnih prikaza, u Butmiru su nađeni i shematični prikazi ljudskog lika i to u dvije varijante: varija
Životinjske figure su zastupljene u malom broju, a prikazuju najčešće rogate domaće životinje, odnosno goveda, ali

Keramika butmirske kulture

Izvor: Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo
Sarajevski ratni tunel ("Tunel spasa")
Sarajevski ratni tunel naziv je za tunel koji je napravljen tijekom opsade Sarajeva 1993. godine. Tunel je napravlj
"Tunel D-B". Tunel je dug oko 720 metara, a visok oko 1,5 m dok je na nekim dijelovima bio visok i do 1,8 m. Tu
su pomoću tunela u Sarajevo stizali: hrana, oružje, cigarete itd. Tijekom 1994., u tunelu su postavljene male šine p
Srpske nakon čega je Ratko Mladić kontaktirao Aerodrom kojeg su držali pripadnici UN-a i tražio da se tunel sru
onesposobiti, međutim ta im namjera nije uspjela. Nakon rata, tunel je postao muzej i o njemu je snimljen dokumen
 Značaj Tunela u povezivanju područja Sarajeva pod opsadom i područja Igmana
Izvor: Brošura “Tunel spasa”, autora Bajre i Edisa Kolara (www.tunelspasa.ba)

aktivnosti ...
Kada boraviti u planini?
Pješačenje i planinarenje

Karta planinarskih staza na Bjelašnici i Visočici

Izvor: Zone 2000
Opisi staza
Slobodno penjanje i alpinizam
Biciklizam - brdski i klasični
Aktivnosti na vodi
Aktivnosti u zraku
praktične informacije ...
Pristupi planini
Smještaj
Planinarski domovi, kuće i skloništa
Planinarska kuća "Igman", Malo polje, Igman (1246 m)

Neka je bila poznata pod nazivom Planinarska kuća "PSD PTT Prijatelj prirode". Planinarska kuća se nalazi preko puta olimpijskih
pogled na vrh Bjelasnice. Sagrađena je dobrovoljnim radom članova i od prirodnih mat
Raspolažze dnevnim boravkom, kaminom, kuhinjom, malom čajnom kuhinjom, 6 soba za spavanje,
Hrana i piće mogu se naručiti i dogovoriti s domarom kuće. Kuća je prikljucena na vodovodnu, kanalizacijsku i elektro-energ
Kuća je otvorena preko cijele godine i
U prizemlju se nalazi čajna kuhinja koju mogu koristiti svi koji borave u domu, muški i ženski WC, kamin sala sa 50 mjesta, velika
papučama koje su osigurane
Na prvom katu se nalaze 3 sobe (soba 1 - 10 kreveta, soba 2 - 12 kreveta, soba 3 koju koristi domaćin - 4
Na drugom katu su 3 sobe (soba 4 - 4 kreveta koju koristi dežurni u domu, soba 5 - 6 kre
Potkrovlje je opremljeno s
2007 godine Planinska kuća "Igman" Malo polje u organizaciji magazina Start proglašen

INFORMACIJE: Prijatelj prirode

Planinarski dom "Hrasnički stan", Igman (1350 m)

KORDINATE: N43 46.352, E18

Podignut je na planinskom proplanku (nekada pašnjaku) okruženom gustom crnogoričnom šumom, i otvoren 1949. god
Nakon rata u BiH, RVI (Ratni vojni invalidi Ilidže) ovaj su objekt obnovili 2013. godine vlastitim sredstvima, zaposlili četiri d
šetnje po Igmanu, vožnja brdskim biciklima, jahanje. Objekt iznajmljuju od "Sarajevskih šuma", Nude domaću hranu, pite ispod
kreveti, voda i struja u kući

Pristupi: Do Hrasničkog stana može se doći kružnom cestom Krupac-Igman-Hadžići, i to: automobilom iz pravca Krupca ili Had
udaljen dva kilometra od Ratne džamije na Igmanu. Pješice od Hrasnice (Dom kulture, 508 m n.v.) ima 2 sata, od Velikog pol

Udaljenosti
- do Malog polja (PD "Igman")
- do Velikog polja
- do Planinarske kuće
- Vrh Bjelašnice/Opservatorija 4

INFORMACIJE: PD "Bjelašnica"
Planinarska kuća "Javornik", Igman (1498 m)

KOORDINATE: N 43 44.834, E

Javornik je planinarska kuća otvorena je 1949. godine u gustoj mješanoj crnogorično-listopanoj šumi. Bila je građena od brva
izvorska voda se nalazila pored same kuće. U drugoj polovici 1990-ih srušena je zbog dotrajalosti, te je na istome mjestu izgrađen
gleda na tri strane svijeta idealna je za druženja i večeri uz
Kući se prilazi od Velikog polja, do kojega se moze doči asfaltnom kružnom cestom Sarajevo-Hadžići-Krupac-Sarajevo, pa
preko Hrasničkog stana i Velikog polja ima ok

Udaljenosti od
- na Stanare preko Karamustafinih čaira
- Sitnik 3
- Hrasnički Stan 2
- na vrh Bjelašnice preko grebena Vlahinje

Javornik se nalazi na planinarskom putu

INFORMACIJE: PD "Bjelašnica"

Ostali smještaj
Ugostiteljski objekti i usluge
Vremenska situacija / vremenske prilike
Legenda:
Today=danas; Mon=ponedjeljak; Tue=utorak; Wed=srijeda; Thu=četvrtak; Fri=petak; Sat=subota; Sun=nedjelja
Prometna situacija / Saobraćajne prilike
Upozorenja i sigurnost u planini
izvori ...
Reference
[1] Wikipedija - Igman
[2] Grad Sarajevo - Geografija
[3] Grad Sarajevo - Klima
[4] Wikipedija - Sarajevsko polje
[5] Svijetlo riječi - Najniža sarajevska planina, 2015.
[6] Zenica 24 sata - Dr.Smajil Durmišević: Nepatvorena znanja o nama i našoj historiji, 2013.
[7] Turizmologija - Prirodno-geografske karakteristike Sarajeva, Autor: Mr Vuk Garača

Ostali izvori
BIBANOVIĆ E., Zoran; Kulturno i prirodno naslijeđe Sarajeva, Priručnik za turističko vođenje, Sarajevo, 2015. (PDF)
ĆIRIĆ, M.; Zemljišta planinskog područja Igman-Bjelašnica, Radovi šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo u Sarajevu 10:
3–44, Sarajevo, 1966.
DRINIĆ, P.: Dinamika rastenja i prirašćivanja bukve, jele i smrče u najvažnijim tipovima bukovo-jelovih šuma na
Igmanu, Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo u Sarajevu, knj. 17, sv. 4-6, Sarajevo, 1974.
IBRAHIMSPAHIĆ, Aida, BAIĆ, Besim, LOJO, Ahmet: Diameter structure and height of trees dynamics of fir (Abies alba mill.)
and spruce (Picea abies karst.) stands in Management unit „Igman“ (permanent sample plots 43 and 58)-Dinamika debljinske
strukture i visine stabala sastojina jele (Abies alba Mill.) i smrče (Picea abies Karst.) u GJ „Igman“ (stalne ogledne plohe 43 i
58), Works of the Faculty of Forestry University of Sarajevo No. 1, 2015 (21-37), Sarajevo, 2015. (PDF)
LUČIĆ, V.; Prilog poznavanju klimatskih odnosa na Igmanu, Radovi šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo u Sarajevu 10:
53–80., Sarajevo 1966.
PAVLIČ, J.: Završni izvještaj po istraživačkom projektu Prirast i prinos mješovitih šuma bukve, jele i smrče (u najvažnijim
tipovima ovih šuma na području privredne jedinice “Igman”), Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1987.

Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese

kontakt ...
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu
Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu)
(obavezna je samo rubrika ´vaši prilozi´ ili ´vaši komentari´)

IME
EMAIL

VAŠI PRILOZI O OVOJ PLANINI