You are on page 1of 4

Skrivanje neprijatnih mirisa dezodoransima ili zaustavljanje normalne

fiziologije antiperspirantima

Ovih dana tugujem zbog loše muzike, nevaspitanja, TV reklama, maltretiranja likovima neukih političara, strašću
političkih navijača, beznađa studenata i propasti države. Tugujem i zbog Noleta koji je poslušao neuku i nestručnu i prvo
počeo da klizi, a onda i da strmoglava propada. Tugujem zbog nestalih ukusa, komšijinog dobar dan, pridržanih vrata od
strane ljubaznih i nasmejanih klinaca. Tugujem što su mobilni zamenili smeh i šalu, a dobro kupanje agresivni i smrdljivi
mirisi. Mnoge od napomenutih problema mogla bi da odnese voda.

Agresivni i neprijatni dezodoransi i u borbi protiv prirode. Znoj se stvara normalno, kao mehanizam kontrole temperature
tela. Kao i pH krvi, tako i telesna temprataura moraju da se drže u uskom opsegu. Ubrzano kretanje uzbrdo, pojačane
vežbe, stres ili vruća hrana imaju isti poznati efekat - intenzivno znojenje. Napad povišene temperature može da bude
fatalan, pa se pri infekcijama organizam rashlađuje znojenjem. Znoj je tečnost. Tečnost isparavanjam hladi površinu.
Idealno kada je u pitanju destilovana voda. Nažalost znoj nije destilovana voda, pa isparavanje ostavlja iza sebe
rastvorene komponente. Neretko (ako niste pušač) možete da osetite miris kože ljudi koji su jeli beli luk. Intenzivni miris
se znojem izbacuje na površinu kože. Znojem se izbacuju i soli i organska jedinjenja. I soli i organska jedinjenja
su idealna hrana za bakterije. Uz dovoljno znoja, u uslovima mraka, vlažnosti, konstantne temperature, nedostatka
kiseonika i uz dovoljno hrane nesvesno ljudi naprave termostat, idealizujući uslove gajenja bakterija, čiji metabolički
proizvodi fino rečeno mirišu neprijatno.

Zbirku mirisa upotpunjuju i ostali fiziološki procesi, sumirani na slici dole.

Zamislite samo očaj koji se širio sredinom osamdesetih godina prošlog veka, kada je glavna komponenta mirisa
znoja dovođena u vezu sa shizofrenijom. Na svu sreću nije nađena veza. Ne bi bilo dovoljno što se ljudi "osećaju", već bi
svako bio podozrivo gledan s upitom u očima, koja ti je dijagnoza. Ta kiselina je trans 3-metil-2-heksenska kiselina
(TMHA), koja se opisuje kao "kozija aroma". Druga kiselina, 3-hidroksi-3-metilheksanska kiselina nosi miris
kumina, a što je posebno interesantno kada se opisuju mirisi začina, neki kumin opisuju kao "miris" muškog pazuha
kome je 7 dana izostalo tuširanje, uz aktivno vežbanje. I poslednja komponenta koja aromatizuje pazuh tako da se
smatra čak i glavnom komponentom (S)-3-metil-3-sulfanilheksan-1-ol koja se opisuje kao mešavina mirisa znoja i crnog
luka. To je S enantiomer. Njegov R oblik ima voćni miris, a takođe ga luče znojne žlezde. Kako se profil mirisa definiše
kombinovanim metodama gasne hromatografije i elektronskim ili ljudskim nosem, jasno je da uvek postoji unakrsni
faktor prepoznavanja komponente koja "miriše na znoj" ili znoja koji miriše na neko hemijsko jedinjenje. A ko je za sve
zaslužan? Naravno halapljive bakterije. Pet glavnih su Corynebacterium tuberculostearicum, Corynebacterium
minutissimum, Staphylococcus epidermidis, Staphylococcus haemolyticus i Bacillus licheniformis. Najznojavija je
označena crvenim debelim slovima. Ove bakterije ima svako od nas. Ono šta jedemo utiče na to kako će i one jesti i koji
tip arome će se isprofilisati.

Naravno i ono što oblačimo. Garderoba pamučnog tipa je daleko kvalitetnija od akrilatne plastike, poznatije kao
"kinesko"... U pokušaju da se uštedi na pranju, razvijaju se dodatni procesi degradacije koji se otparavanjem vode
koncentruju. Tako, jednom oznojena garderoba ima više deponovane hrane pod pazuhom, pa je bakterijama, u
opisanim uslovima idealno da se nahrane i razviju još intenzivniji neprijatni mirisi.

Na osnovu prethodnog ostaje da se urade dve stvari da se ne bi "aroma znoja" osećala na telu. Prva opcija je
sprečavanje znojenja. Druga je ubijanje bakterija. Istini za volju postoji i treća opcija, dopunska, ali ona je demode.
Čemu evolutivno služe dlake ispod pazuha? Osnovna namena im je da spreče "slepljivanje" kože za kožu, jer upravo to
pogoduje bržem rastu bakterija. Ljudi pogrešno veruju da uklanjanje dlaka uklanja mirise. Bilo kako bilo, žileti su
presudili dlakama u tom regionu. Sada bi trebalo sanirati štetu.

Od početaka ljudske civilizacije koja je vezana za prikrivanje ili uklanjanje mirisa dominantno sredstvo je bila higijena.
Nauka potvrđuje da je i priroda darežljivo ljudima omogućila da znojne žlezde luče jedinstveni peptidni antibiotik.
Nažalost, bakterije se brže množe od količine ovog antibiotika i na kraju ga nadvladaju. I eto problema. Ne želim da
ulazim u fiziologiju lučenja znoja i podele na ekrine i apokrine znojne žlezde, kao i na broj istih po kvadratnom centimetru
kože. To je za lekare. Onaj zabavniji, hemijski deo je sudbina znoja i kako od smrada do mirisa. Da li maskirati miris,
ubiti bakterije ili zapušiti znojne žlezde i ugurati u njih "neškodljiva" aluminijumova jedinjenja? Nekada nisu neškodljiva.

Da li postoji razlika između dezodoransa i antiperspiranta? DA!!!!!


Dezodorans
preparat koji parfemom maskira mirise, a antibiotikom ubija bakterije pod pazuhom. Da belo ostane belo, a crno crno.

Antiperspirant
preparat koji zapušava lojno-znojne kanale. Nema hrane bakterijama, nema smrada. Naravno da se dodaje i malo
parfema, jer ništa nema efikasnost 100%.

Suštinska razlika je u upotrebi supstancija koje zapušavaju izlaz znojnih pora.

(http://www.compoundchem.com/wp-content/uploads/2015/09/Deodorants-vs.-Antiperspirants.png)

Antibakterijsko sredstvo triklosan takođe nije potpuno bezbedan za sve kozmetičke proizvode. Ispod 0,3% se smatra
(EFSA) da je bezbedan. Pri tome važi jedan mali, pogani trik. Nikada se ne uzima u razmatranje udisanje sprejeva u
malim kupatilima, a ruku na srce ex-YU zona je svetski rekorder u minimalizmu kupatila. U stikovima je po tome
bezbedniji. Naravno ako dva puta nanesete neki dezodorans znači da se dvostruko prekoračili bezbednu količinu. A
opet, ko još čita uputstvo za upotrebu, naročito kada su dani koji iz vas cede znoj ekspresno. Tada sve curi u potocima.
Uz to, ovaj maleni bakterijski ubica može da stvori supermoćne bakterije. Nije baš obećavajuće, zar ne?

Rastvarač koji nosi dezodorantske supstancije je silikonsko jedinjenje - ciklometikon, za koji je sada jasno pokazano da
se akumulira u svim organizmima koja su analizirani. Dakle, ako ga ima u krabama i planktonu, ima ga i u nama, ali
hajde da se i dalje pravimo ludi da je on bolji od alkohola.
Aluminijum svuda oko nas
Znajući da civilizacija dobrih mirisa zamenjuje ugodnu, ne mogu da kažem da prestanete da koristite antiperspirante i
vratite se prirodi. Ne mogu, jer nije lepo da nekome u autobusu odnesete nos, kao što su meni stotinama puta, naročito
leti. Ali ne mogu ni da se pravim lud, pa da ne prokomentarišem i gornji ACS video i mnoge druge navode, da je mit da
je aluminijum opasan i da je mit da izaziva Alchajmera i druge neurodegenerativne bolesti. Kao prvo, rezultati su
kontroverzni i zavise od metode i analitičara. Kao drugo, EFSA je saopštila da nema dovoljno podataka da se izvede
pouzdan zaključak o njegovoj štetnosti, pre svega zato što su takvi eksperimenti na ljudima nehumani. A trebalo bi da se
meri količina apsorbovanog aluminijuma kroz kožu. Ko bi bio lud da pristane na to? Inače sva aluminijumova jedinjenja
"rade" na istom principu. U kontaktu sa znojem formiraju gel, koji se polepi po površinama koje izbacuju znoj, a deo
kompleksnih aluminijumovih jedinjenja ulazi u pore i tu pravi čep. Zato je važna higijena uveče. Taj sloj mora da se
ukloni s kože, a ona imbecilna reklama kako zaštita traje 48 do 72 sata bi trebalo da se smatra aktom protiv ljudskog
zdravlja i kao apsolutni nedostatak ukusa. Ne bi bilo loše o svakom od sastojaka napisati po neku reč, ali ovo je prvi,
opšti tekst. Uz jednu napomenu. Svi preparati se nanose na ZDRAVU, neoštećenu, neiritiranu kožu. A to znači ako se
samo zacrveni NIJE PAMETNO NANOSITI NIŠTA. Inače postoji značajna korelacija raka osoba koje se brijaju i
istovremeno nanose ove preparate. Ali, o tome se ne priča. Jer je ovo posao od 18 milijardi dolara godišnje.

Za analizu sam izabrao jedan primer Nivea antiperspirant u stiku.

Aqua, voda
Aluminium Chlorohydrate, neorganski polimer nedefinisane strukture. Formira gel
po površini, čep u pori. Masnjikav na opip, kada se kvasi. Kvari garderobu.
PPG-15 Stearyl Ether, omekšivač kože.
Steareth-2, Steareth-21 emulgatori =
surfaktanti, http://www.cosmeticsinfo.org/ingredient/steareths
Glycyrrhiza Glabra Extract, umirući antioksidativni ekstrakt biljke sladić.
Hamamelis Virginiana Distillate, hidrodestilat kamilice. Zaostaje nakon destilovanja
etarskog ulja. Najsličniji mu je običan čaj od kamilice.
Persea Gratissima Oil, avokadovo ulje. Stvarno su majstori kada da koriste
latinski, a kada običan jezik.
Panthenol, provitamin B5 za negu kože.
Trisodium EDTA, kompleksirajuća so za uklanjanje kalcijumovih jona iz znoja.
Butylene Glycol, rastvarač etarskih ulja ili sintetičkih parfema.
Benzophenone-4, UV filter
Polysorbate 20, nejonski surfaktant = detergent.
Iodopropynyl Butylcarbamate, antibakterijski agens, konzervans. Zaštitnik
preparata, a ne protiv bakterija iz znoja.
Parfum miris, da prikrije deo neprijatnih aroma.
Posted by Zoran Vujcic at 5:28 PM
Email ThisBlogThis!Share to TwitterShare to FacebookShare to Pinterest
Labels: Alchajmer, aluminijum, antiperspirant, dezodorans, rak
2 comments:

1.

MariMarch 15, 2017 at 9:51 AM

Poštovani profesore, verovatno ste čuli da ljudi koji ne koriste perspirante, posle tuširanja stavljaju sodu-bikarbonu.
Šta o tome mislite i da li postoji neki drugi način da se neutrališe miris znoja?
Reply

2.

Zoran VujcicMarch 15, 2017 at 8:57 PM


Slaba je to vajda. Mnogi sebe ubede da to radi, ali naprosto bakterije se umnožavaju, a po toplom vremenu čovek
može za 1 sat da izluči do 2 litre znoja. Ni sodabikarbona, ni perspiranti tu ne mogu ništa. Ona nije škodljiva, ali
sigurno prlja stvari gore od antiperspiranata.

You might also like