Trovanje Trovanje je stanje ili proces u kome organizam postaje otrovan toksičnom supstancom ili životinjskim venomom. U organizam čoveka pored patogenih mikroorganizama i njihovih toksina mogu dospeti i hemijska jedinjenja koja u veoma malim količinama mogu izazvati trovanje. Hemijska jedinjena mogu dospeti u hranu na različite načine za vreme tehnološkog procesa proizvodnje i prerade namirnica. Najčešće dospevaju kao dodaci koji poboljšavaju boju, miris, izgled i ukus proizvoda ili sprečavaju kvarenja hrane. Ove materije nazivaju se aditivi i izazivaju trovanje samo ako se unesu u većim količinama od onih koje su dozvoljene. Trovanje je u sve većoj meri posledica zagađenosti vode, zemljišta i vazduha, kao i nepropisnog skladištenja i čuvanja hrane. Trovanje zivom Otrovnost žive kreće unosom žive ili njenih soli koje su slabo biodostupne ili udisanjem para žive koje se lako apsorbuju. Živa kao para se lako širi ka organima, ali se gomila u mozgu i bubrezima. Glavni izvor žive u ishrani je riba zatim voće i povrće. U ribama i ljuskarima živa je prisutna u obliku metil žive, dok je u većini ostalih prehrambenih grupa prisutna u svom neorganskom obliku. Metil živa se formira od neorganskih živa delovanjem mikroorganizama u morskim i slatkovodnim sedimentima. Živa je veoma toksična i može da izazove poremećaj nervnog sistema, oštećenje mozga, oštećenje DNK i hromozoma, alergijske reakcije i negativne reproduktivne efekte, može izazvati kontaktni dermatitis. Trovanje pesticidima Pesticidi su hemijske materije koje se koriste u zaštiti bilja, za uništavanje insekata i trovanje glodara. Toksikološki su vrlo aktivni, posebno kada je reč o organo- fosfornim jedinjenjima i preparatima sa živom. Trovanja pesticidima vrlo su česta. Glavni uzrok njihovog dospevanja u hranu su nepažnja i nepoštovanje upustava za upotrebu. Posledice trovanje pesticidima su razne i najčešće se ispoljavaju nekoliko minuta nakon njivog unosa. Trovanje Sumpornom kiselinom Sumporna kiselina je tečnost bez boje i mirisa i ima jako kaustično delovanje. Ima jak afinitet prema vodi, a mešanjem koncentrovane sumporne kiseline sa vodom oslobađa se toplota i do 1000°C. Takva toplota može da dovede do teških pa i smrtonosnih opekotina na koži. Trovanja sumpornom kiselinom su najčešća u domaćinstvu, laboratorijama, fabrikama boja i akumulatora. Smrtna doza je oko 6-8 g i smrt nastupa obično posle 18-24 sata od unošenja u organizam. Trovanje azotnom kiselinom Azotna kiselina je bistra, bezbojna tečnost, koja ako se izloži svetlu i kiseoniku dobija žućkasto-braon boju.
Upotrebljava se za nitriranje, za rastvaranje
metala i kao oksidaciono sredstvo. Letalna doza za koncentrovanu azotnu kiselinu je 6- 8g. Karakteristična je po žutom prebojavanju tkiva kada deluje u koncentrovanom stanju, a razbalažena ne daje ovakvu boju. Toksično je i udisanje azotnih oksida. Trovanje Hlorovodoničnom kiselinom Hlorovodonična kiselina (sona kiselina) je bezbojna, zadimljena tečnost, zaguščljivog mirisa, koja se koristi u industriji, hemiji, a i u domaćinstvu za beljenje, zbog čega predstavlja potencijalnu opasnost za zadesna i samoubilačka trovanja. Letalna doza koncentrovane kiseline je oko 15g. Klinicna slika
Kiseline izazivaju koagulacionu nekrozu na mestima kontakta sa tkivom i to izraženiju što je kiselina koncentrovanija. Ova trovanja lako se poznaju po mirisu koji se jako oseća na povređenoj osobi. Izazivaju jak bol na mestu dodira sa tkivom, kašalj, promuklost, nemogućnost gutanja, slabljenje pulsa, prestanak lučenja mokraće, a smrt može nastupiti posle 1-2 sata zbog edema glotisa ili šoka. Ostavljaju brazdaste razjedne tragove na koži oko usta i na bradi. Kod protrahiranog toka javlja se povraćanje krvavih masa, proliv i mrka stolica, moguća provala zida želuca sa smrtnim ishodom i posle 2-4 dana. Ova trovanja ostavljaju vrlo često teške posledice u vidu suženja jednjaka. Kako reagovati Ako povređeni može da guta, treba mu odmah dati da pije vodu ili mleko, ali u samo prvih nekoliko minuta. Greška je davanje povređenom bilo šta da pije ako je prošlo više od nekoliko minuta od trovanja. Ne treba primenjivati neutrališuća sredstva (baze). Ne pokušavati sa povraćanjem, jer kaustik pri prolazu kroz oštećeni jednjak izaziva još dublja oštećenja (perforacija) i oštećenja početnih delova disajnih puteva. Povređenog odmah transportovati u bolnicu. Trovanje ugljen monoksidom Trovanje ugljen-monoksidom je stanje u živom organizmu nastalo kao posledica udisanja opasnih koncentracija ugljen-monoksida (CO) u kući, na ulici, u saobraćaju, industriji i poljoprivredi, usled veoma raširene upotrebe ugljeničnih goriva. Zbog jake citotoksičnosti za živa bića, CO spada u grupu hemijskih zagušljivaca i najvećih zagađivača vazduha. NJegov toksični efekat nastaje veoma brzo čak i pri izuzetno malim koncentracijama. Tako je izlaganje koncentracijama ugljen-monoksida od 100 i više ppm praćeno simptomima i znacima akutnog ili hroničnog trovanja, sa mogućim teškim posledicama po ljudsko zdravlje. Smrtna doza CO za ljude iznosi 1.000-2.000 ppm (0,1-0,2 %) pri udisanju gasa u trajanju od 30 minuta. Kod visokih koncentracija ugljen-monoksida u udahnutom vazduhu smrt može nastati u vremenu udisanja od 1-2 minuta. Ugljen-monoksid je gas koji nastaje kao produkt nepotpunog sagorevanja ugljenika iz organskih
materija, kao što su ulje, nafta i njeni derivati, drvo, prirodni i proizvedeni
gas, eksplozivi, ugalj ili koks. U toku procesa sagorevanja višak ugljenika podstiče stvaranje (CO), a ako ima više kiseonika potpunom oksidacijom ugljenika nastaje ugljen-dioksid (CO 2). Ugljen- monoksid može biti formiran kad god plamen dodirne površinu koja je hladnija od temperature paljenja gasnog dela tog plamena. Izduvni gasovi motora sa unutrašnjim sagorevanjem jedan su od najvećih zagađivača atmosfere ovim gasom (sa 1-14 vol%) zatim, slede izduvni gasovi koji nastaju u toku proizvodnje gvožđa kao i gasovi pri sagorevanju uglja u termoelektranama, i u procesu proizvodnje u rafinerijama nafte i hemijskoj industriji. U razvijenijim zemljama sveta (SAD, Japan, zapadna Evropa) i do 60% ugljen-monoksida potiče iz motora sa unutrašnjim sagorevanjem. Trovanje nikotinom U duvanu se nalazi jedan vrlo jak otrov koji se zove nikotin. U kojoj meri je nikotin ubitačan po zdravlje može se videti po tome što pas ugine za nekoliko sekundi ako mu na jezik stavimo samo dve kapi čistog nikotina. Srećom, do. ovakvog trovanja kod pušača nikad ne dolazi, jer oni nikad ne uzimaju najedanput ovoliku količinu nikotina, ali pušači ,se njim ipak truju, i to stalno i trajno; ako oni ne unesu u sebe nikad nikotin u toj količini, oni ga unose u manjoj ili većoj meri svakodnevno. Osim nikotina, u duvanskom dimu ima i drugih otrovnih materija, koje pojačavaju štetno dejstvo nikotina. Trovanje duvanom može biti ili akutno ili hronično. Akutna trovanja su sada retka. Ranije su se događala češće jer su ljudi o tome manje znali. Događaju se kada se iz bilo kojih razloga popije voda u kojoj je kuvan duvan ili kad se tom vodom prave klizme. Ovakva trovanja mogu biti i smrtonosna Trovanje ugljen Trovanje pesticidima monoksidom Trovanje nikotinom Ziva HVALA NA PAZNJI!!!