Professional Documents
Culture Documents
NetLab01 v2.0 PDF
NetLab01 v2.0 PDF
01
IP adresiranje i statičko rutiranje – I deo
Cilj vežbe
Cilj vežbe je da upozna studente sa osnovnim konceptima rutiranja, statičkim rutiranjem i IP
adresiranjem. Kao i sa grafičkim simulatorom računarskih mreža GNS3, i operativnim sistemom za
Cisco uređaje (Cisco IOS).
IPv4 ADRESE
IP adresa je logička adresa čvora u TCP/IP skupu protokola. Sastoji se od četiri decimalna broja
razdvojena tačkama (tzv. decimalna notacija sa tačkom). U stvari se radi o četiri okteta od po osam
bita – ukupno 32 bita. npr - 147.91.177.97.
Klase IP adresa
IP adrese su podeljene u klase. Podela IP adresa u klase precizno definiše koji deo adrese se koristi
za adresiranje čvorova (host), a koji za adresiranje mreže (net)
Podmrežno adresiranje
Prethodno opisano adresiranje na osnovu podele u klase IP adresa naziva se klasno adresiranje.
Nedostatak ovakvog načina adresiranja je neracionalna raspodela mrežnog prostora jer najmanja
moguća mreža ima čak 256 adresa. Stoga se prešlo na besklasno adresiranje tj. CIDR (Classless Inter-
Domain Routing) gde pored bitova za adresiranje mreže i čvorova, postoje i bitovi za adresiranje
podmreže. Stara podela na klase je zamenjena mrežnim prefiksom (CIDR notacija ili notacija sa
kosom crtom)
Glavnu ulogu u podeli na podmreže ima parametar interfejsa mrežna maska (netmask). Svaki njen
bit odgovara odgovarajućem bitu u IP adresi. Vrednost bita, 1, znači da odgovarajući bit IP adrese
predstavlja bit adrese mreže. Vrednost bita, 0, znači da odgovarajući bit IP adrese predstavlja adresu
hosta u toj mreži.
Za dobijanje adrese mreže vrši se operacija AND nad bitima IP adrese i mrežne maske, a za dobijanje
adrese hosta u mreži vrši se operacija AND nad bitima IP adrese i invertovanim bitima mrežne maske,
s tim da se vodeći bajtovi sa vrednošću nula ne pišu.
Kalkulacije sa IP adresama
Broadcast Adresa
212.62.48.63 11010100. 00111110. 00110000. 00111111
prefiks /26
Broadcast adresa
212.62.48.39 11010100. 00111110. 00110000. 00100111
prefiks /29
AND
Subnet adresa
131.108.2.0 10000011. 01101100. 00000010. 00000000
Broadcast adresa
131.108.2.255 10000011. 01101100. 00000010. 11111111
prefiks /24
Broadcast adresa
212.62.48.127 11010100. 00111110. 00110000. 01111111
prefiks /25
Javne IP adrese
Adrese koje se koriste na Internetu moraju biti jedinstvene. Internet Assigned Numbers Authority
(IANA) nadgleda globalnu raspodelu IP adresa, brojeva autonomnih sistema, root zona za Domain
Name System (DNS) i drugih brojeva i simbola u vezi sa Internet protokolom. IANA organizacijom
upravlja Internet Corporation for Assigned Names and Numbers - ICANN.
Privatne IP adrese
Privatne adrese se koriste za lokalnu upotrebu i nisu vidljive na Internetu. Opseg privatnih IP adresa
(RFC 1918).
Rutiranje
Rutiranje (routing) predstavlja usmeravanje paketa u TCP/IP mrežama. To je proces u kojem se
vrši odabir putanje u mreži preko koje će se slati paketi i vršiti saobraćaj. Rutiranje usmerava pakete
od njihovog izvorišta od odredišta, tj. do hosta sa odgovarajućom logičkom adresom (IP adresom).
Rutiranje vrše posebni uređaji nazvani ruteri (router). Ruteri mogu biti specijalizovani mrežni
uređaji koje proizvode Cisco, Juniper, 3com ili računar sa više mrežnih interfejsa.
Ruter prosleđuje pakete na osnovu definisanih pravila za usmeravanje – tabele rutiranja (routing
table), koja se još naziva i Routing Information Base (RIB). Tabela rutiranja sadrži podatke o
putanjama do različith mreža. Svaki ulaz u tabeli rutiranja ima nekoliko osnovnih parametara, a to
su:
Postoje dve vrste rutiranja – statičko i dinamičko rutiranje. Protokoli kao što su RIP (sa verijama
RIPv1, RIPv2, RIPng), OSPF (sa verzijama OSPFv2, OSPFv3) BGP, IGRP, EIGRP su protokoli za
dinamičko rutiranje i omogućuju dinamičku razmenu podataka potrebnih za rutiranje. Pored
dinamičkog rutiranja postoji i statičko rutiranje. Kod statičkog rutiranja se vrši ručno definisanje ruta
za svaku mrežu. U ovoj vežbi će se raditi samo statičko rutiranje.
Proces rutiranja
U ovoj tabeli prva kolona predstavlja adresu odredišne mreže. Adresa je data zajedno sa mrežnim
prefiksom. Druga kolona prestavlja sledeći čvor kome je potrebno proslediti paket. Ako za neku
mrežu ne postoji podatak u toj koloni tada je ta mreža direktno povezana sa ruterom. Treća kolona
određuje izlazni interfejs kroz koji je potrebno poslati paket da bi on stigao do odredišta.
Pretraživanje tabele se obavlja najdaljem preklapanju mrežne adrese. Takođe treba napomenuti da
su ulazi u tabeli prosleđivanja poređani po opadajućem mrežnom prefiksu. Na vrhu se nalazi mreža
koja u svojoj adresi mrežni prefika 30 bitova, a na dnu se nalazi mreža koja ima samo 16 bitova u
mrežnom delu. Pretraživanje kreće od prvog reda i prestaje u trenutku kada se utvrdi poklapanje.
Rute prema mrežama kojima pripadaju interfejsi rutera postavljaju se automatski. Rute prema
udaljenim mrežama (mrežama kojima se pristupa preko gateway-a) potrebno je uneti ručno pomoću
naredbi koje su karaktistične za pojedine platforme.
route (Linux sistemi). U prethodnom primeru druga i treća ruta se postavljaju automatski, a prva i
četvrta ruta se unose pomoću komandi:
gde je prvo navedena ciljna adresa mreže, zatima mrežna maska, a na kraju gateway.
Jednostavna sintaksa statičke rute na Cisoc sistemima (Cisco IOS operativni sistem) je:
Gde je:
- destination-network-address
IP adresa odredišne mreže, tj. mreže prema kojoj se postavlja ruta
- subnet mask
- next-hop-IP-address
IP adresa prijemnog interfejsa na ruteru koji se nalazi na putanji do ciljne (odredišne) mreže ili
gateway
- exit-interface
lokalni interfejs rutera preko kojeg se šalju paketi na putanji do odredišne mreže
Default ruta
S obzirom da se u malim tabelama rutiranja ne mogu nalaziti podaci o svim rutama, postoji poseban
vid ruta nazvanih default ruta ili podrazumevana ruta (putanja). Default ruta služi da se na nju
usmeri paket koji je usmeren na IP adresu, tj. IP mrežu koja se ne nalazi u tabeli rutiranja. Default
ruta se označava u nekim slučajevima IP adresom 0.0.0.0. Komanda za postavljanje default rute na
Linux sistemima je
Grafički simulator računarskih mreža GNS3, je besplatan softver, koji možete preuzeti na linku:
https://www.gns3.com/software/download.
Softveri za emulaciju kao što su VirtualBox ili VMWare, koriste se za emulaciju određenih operativnih
sistema ( Windows 10, Ubuntu Linux..) u virtuelnom okruženju na vašem računaru. GNS3 omogućava
istu vrstu emulacije, s tim što pokreće Cisco IOS u virutuelnom okruženju.
GNS3 koristi realne Cisco IOS slike (images), koje se emuliraju pomoću programa Dynamips.
Dynamips je program za emulaciju Cisco rutera, on može da emulira hardver Cisco rutera, direktnim
podizanjem stvarne slike u emulatoru. Dynamips emulira sledeće Cisco platforme: 1700, 2600, 2691,
3600, 3725, 3745 i 7200.
GNS3 je grafičko okruženje, pomoću koga je moguće simulirati kompleksne računarske mreže,
koristeći Cisco uređaje. Reč »simulacija« se odnosi kada se oponaša neki sistem, a emulacija je mesto
gde taj sistem funkcioniše.
Skraćenica IOS znači Internetwork Operating System. To je programska podrška kompanije Cisco
kojom se ostvaruje funkcionalnost, skalabilnost i sigurnost Cisco uređaja. Podešavanje IOS-a se vrši
pomoću CLI-a, tj. Command Line Interface. Tim tekstualnim interfejsom je korisniku omogućen
unos naredbi i njihovih argumenata.
U Cisco IOS-u postoji više konfiguracinih modova (načina rada) koji su hijerarhijski organizovani.
Svaki mod omogućava konfiguraciju različitih komponenti. Na primer, globalni parametri se
podešavaju u globalnom konfiguracionom modu, parametri interfejsa u modu podešavanja
interfejsa, a parametri linije u linijskom modu. Ukupno postoji 5 konfiguracionih modova i svaki ima
specifičan prompt. Popis modova, pripadajućih promptova, kao i naredbie za ulazak u određeni mod
se nalaze u Tabeli. 2.
EXEC mod
Postoje dve osnovne razlike EXEC moda:
1. korisnički,
2. privilegovani.
Korisnički EXEC mod je inicijalni mod prilikom spajanja na mrežni uređaj, u njemu moguće unositi
samo osnovne naredbe za nadzor uređaja.
Privilegovani EXEC mod, ponekad se zove i enable mod, omogućava pristup konfiguracionim
modovima. Ti modovi omogućuju upravljanje i konfiguraciju uređaja autentifikovanim korisnicima.
Za prelazak u privilegovani EXEC mod, potrebno je u korisničkom EXEC modu uneti naredbu enable
i po potrebi lozinku.
Globalna konfiguracija
Naredbe koje su unesene u globalnom konfiguracionom modu utiču na celi uređaj.
Za ulazak u mod globalne konfiguracije, potrebno je u privilegovanom EXEC modu uneti naredbu
configure terminal (ili skraćeno: config t).
Konfiguracija interfejsa
Naredbe koje su unesene u modu konfiguracije interfejsa (i pod interfejsa) se odnose isključivo na
trenutni interfejs (tj. pod interfejs).
Za ulazak u mod konfiguracije interfejsa, potrebno je u modu globalne konfiguracije uneti naredbu
interface (ili skraćeno: int) sa pripadajućim argumentima (Tabela. 2).
Globalna konfiguracija
ip classless – uključuje besklasno rutiranje IP paketa
ip routing – uključuje funkcionalnost rutiranja na ruteru.
ip route <prefiks> <netmask> <odredište> - koristi se za postavljanje statičkih ruta
(smerova). Odredište može biti IP adresa ili interfejs. Primer je sledeća naredba:
Konfiguracija podinterfejsa
interface <ime_podinterfejsa> – prelazak u mod konfiguracije podinterfejsa iz moda
konfiguracije interfejsa. Podinterfejsi imaju naziv interfejsa nakon koga sledi tačka i broj
podinterfejsa.
Na primer, prvi podinterfejs na interfejsu FastEthernet0/0 ima naziv FastEthernet0/0.1
ip address <ip_adresa> <netmask> - postavljanje IP adrese i mrežne maske interfejsa.
Koristi se za rutere i Layer2/3 svičeve.
ip address dhcp – interfejsa traži IP adresu putem protokola DHCP.
duplex - definicija duplex načina rada interfejsa (najčešće postavljeno na auto),
speed - definicija brzine rada interfejsa (najčešće postavljeno na auto)
switchport access vlan <broj_VLANa> - postavlja interfejs u access način
Tehnički fakultet “Mihajlo Pupin” – Zrenjanin (Univerzitet u Novom Sadu)
NetLab 01
Februar 2016., v2.0
rada, tj. u željeni VLAN. Koristi se isključivo za svičeve.
switchport mode trunk – postavlja interfejs u trunking način rada. Koristi se
isključivo za svičeve.
switchport trunk encapsulation <enkapsulacija> - definiše enkapsulaciju trunkinga
(moguće enkapsulacije su dot1Q i sl.). Koristi se isključivo za svičeve.
encapsulation <enkapsulacija> <broj_VLANa> – definicija VLAN enkapsulacije za pod
interfejsa, može biti dot1Q i isl. Koristi se za rutere.
Konfiguracija rutera
network <mreža> - definiše mrežu/e za koje će se primenjivati protokol naveden u router
naredbi
Pokrenuti GNS3. U prozoru upisati naziv projekta NetLab01_IPv4_adresiranje i čekirati opciju Save
IOS startup configuration, a može se čekirati i opcija Save IOS startup configurations.
Napomena: čekiranje opcije je veoma važno da bi se konfiguracija uređaja u scenariju mogla snimati
u odgovarajuće tekstualne fajlove koji se nalaze u direktorijumu configuration.
Za nastavak je potrebno pritisnuti taster OK. Posle toga se nalazimo u radnom prostoru GNS3
programskog paketa.
Sada je potrebno proveriti da li je podešen imidž fajl za Dynamips softver za virtuelizaciju. To se radi
pomoću opcije menija Edit > ISO images and hypervisors. Posle pokretanja opcije, biće prikazan
prozor kao na slici. Ako se u listi imidž fajlova nalazi .bin fajl koji u koloni Model/Chasis ima vrednost
3640, sve je u redu. Ako fajl nije dodat, potrebno ga je dodati. Imidž fajl koji je korišćen u ovoj vežbi
je c3640-jk9s-mz.124-16.bin. Svako bi trebao da obezbedi svoj Cisco imidž kompatibilan sa
hardverom koji emulira GNS3.
Kreiranje mreže
U scenariju je prikazana mreža jedne kompanije sa centralom u Atini i filijalom u Pireju. Zadatak
administratora je da poveže mrežne segmente LAN #1 i LAN #2 i omogući korisnicima da
komuniciraju međusobno sa oba kraja mreže
WAN
Ethernet Ethernet
LAN #1 .1 .2 LAN #2
R1 12.12.12.0/24 R2
10.0.0.0/8 172.16.0.0/16
Athens Pireus
Kreirani mrežni scenario treba da izgleda kao na slici. Za rutere R1 i R2 koristiti Router c3600 iz
palete sa leve strane radne površine. Model rutera je Cisco 3640.
Potrebno je u novokreiranmom scenariju postaviti dva rutera i povezati ih kao što je prikazano na
slici. Takođe, na ruterima će se koristiti dva loopback interfejsa koji simuliraju mreže povezane na
rutere sa njihove druge strane (10.0.0.0/8 i 172.16.0.0/16).
Posle postavljanja svakog rutera pojaviće se sledeća poruka. Da bi se prozor zatvorio potrebno je
pritisnuti taster OK.
Kada se ruteri postave, potrebno je povezati ih. To se radi aktiviranjem opcije Add a link u tolbar-
u i odabirom tehnologije za povezivanje Serial. Tada je potrebno kliknuti na prvi, a zatim i na drugi
ruter.
Kada je povezivanje završeno, potrebno je prekinuti mod za postavljanje linka. To se radi opcijom
. Kreirani scenario treba da izgleda kao na slici.
Da bi se ruteri mogli konfigurisati, potrebno je pokrenuti ih. Startovanje rutera vrši se preko
komande iz toolbar-a. Kada interfejsi promene boju iz crvene u zelenu znači da su aktivni, tj. da
je ruter pokrenut.
Dvostrukim klikom na prvi ruter – R1, otvoriće se konzolni program što će omogućiti rad na tom
ruteru.
Ukoliko se dvostruki klik izvrši neposredno posle podizanja rutera u konzolnom programu će se
prikazati podizanje sistema i karakteristične poruke za taj proces.
Cisco IOS Software, 3600 Software (C3640-JK9S-M), Version 12.4(16), RELEASE SOFTWARE
(fc1)
Technical Support: http://www.cisco.com/techsupport
Copyright (c) 1986-2007 by Cisco Systems, Inc.
Compiled Wed 20-Jun-07 11:43 by prod_rel_team
Image text-base: 0x60008DF8, data-base: 0x62896000
A summary of U.S. laws governing Cisco cryptographic products may be found at:
http://www.cisco.com/wwl/export/crypto/tool/stqrg.html
Cisco 3640 (R4700) processor (revision 0xFF) with 124928K/6144K bytes of memory.
Processor board ID FF1045C5
R4700 CPU at 100MHz, Implementation 33, Rev 1.2
4 Serial interfaces
DRAM configuration is 64 bits wide with parity enabled.
125K bytes of NVRAM.
8192K bytes of processor board System flash (Read/Write)
Često u toku rada sa GNS3 softverom može doći do usporenja usled prevelikog zauzeća CPU. To se
naročito dešava kod upotrebe zahtevnijih uređaja ili složenijih topologija. Optimizacija upotrebe
procesora se vrši na sledeći način. Opcija koja se koristi za to je idlepc.
Da bi se opcija uključila potrebno je pokrenuti jedan od postojećih rutera za svaki model posebno i
pristupiti njegovom terminalu (u ovom scenariju postoji samo jedan model – Cisco 3640 pa je to
potrebno uraditi samo na jednom ruteru). Posle unošenja osnovne konfiguracije potrebno je kliknuti
desnim tasterom na pokrenuti ruter i odabrati opciju Idle PC iz padajućeg menija.
Posle proračuna pojaviće se prozor sa mogućnošću odabira jedne od vrednosti. Potrebno je izabrati
bilo koju vrednost sa zvezdicom - * (ako ne postoji znak *,tada se može izbirati najveća ponuđena
vrednost). Zatim je potrebno pritisnuti Apply i OK.
Korak 1.
R2#configure terminal
R2(config)#interface s0/0
R2(config-if)#ip address 12.12.12.2 255.255.255.0
R2(config-if)#no shutdown
R2(config-if)#interface lo0
R2(config-if)#ip address 172.16.0.1 255.255.0.0
R2(config-if)#exit
Korak 2.
R1#
Oznaka “C” znači “connected” ili direktno povezan, tako da se u tabeli rutiranja vide dve mreže
(označene crveno) koje su direktno povezane na ruter i one su automatski postavljenje na osnovu IP
adresa koje su dodeljene interfejsima s0/0 i loopback: 10.0.0.0/8 i 12.12.12.0/24
R2#
Korak 3.
Provera rada mreže vrši se naredbom ping na oba rutera. Naredba ping šalje kratke pakete na
odredište sa navedenom IP adresom. U ovom slučaju pojava ..... znači da je 5 paketa poslato i da ni
jedam nije stigao na odredište, tj. da između LAN #1 i LAN #2 ne postoji komunikacija.
Ruter R1:
R1#ping 172.16.0.1 # naredba koja šalje pakete na IP adresu 172.16.0.1, tj. na loopback0
interfejs rutera R2, a koja služi za proveru konekcije
Ruter R2:
R2#ping 10.0.0.1
Korak 4.
Da bi sa mreže LAN #1 postojala komunikacija sa mrežom LAN #2, potrebno je dodati statičku rutu
na ruteru R1 ka toj mreži i obrnuto:
Korak 5.
Sada naredba ping sa rutera R1 daje rezultat !!!!! što znači da je svih 5 poslatih paketa stiglo na
odredište:
R1#ping 172.16.0.1 # naredba koja šalje pakete na IP adresu 172.16.0.1, tj. na loopback0
interfejs rutera R2, a koja služi za proveru konekcije
R2#ping 10.0.0.1
Korak 6.
R1#sh ip route
Codes: C - connected, S - static, R - RIP, M - mobile, B - BGP
D - EIGRP, EX - EIGRP external, O - OSPF, IA - OSPF inter area
N1 - OSPF NSSA external type 1, N2 - OSPF NSSA external type 2
E1 - OSPF external type 1, E2 - OSPF external type 2
i - IS-IS, su - IS-IS summary, L1 - IS-IS level-1, L2 - IS-IS level-2
ia - IS-IS inter area, * - candidate default, U - per-user static route
o - ODR, P - periodic downloaded static route
R2#sh ip route
Codes: C - connected, S - static, R - RIP, M - mobile, B - BGP
D - EIGRP, EX - EIGRP external, O - OSPF, IA - OSPF inter area
N1 - OSPF NSSA external type 1, N2 - OSPF NSSA external type 2
E1 - OSPF external type 1, E2 - OSPF external type 2
i - IS-IS, su - IS-IS summary, L1 - IS-IS level-1, L2 - IS-IS level-2
ia - IS-IS inter area, * - candidate default, U - per-user static route
o - ODR, P - periodic downloaded static route
Korak 7.
Analiza scenarija
Dodavanje rute radi u jednom smeru, tako je potrebno da se na oba rutera postave statičke rute ka
udaljenoj mreži da bi se paketi mogli i poslati i vratiti sa jednog na drugi ruter i obrnuto.
Tehnički fakultet “Mihajlo Pupin” – Zrenjanin (Univerzitet u Novom Sadu)
NetLab 01
Februar 2016., v2.0
Posle dodavanja statičke rute, ruteri u tabelama rutiranja postavljene su dve rute, na svakom ruteru
po jedna:
Slovo “S” ukazuje da se radi o statičkoj ruti. Mreže 10.0.0.0/8 i 172.16.0.0/16 su odredišta ovih
statičkih ruta (putanja) i paket na putu do odredišnih mreža mora ići preko 12.12.12.1 (na ruteru R1)
i 12.12.12.2 (na ruteru R2).
Značenje oznake [1/0] je sledeće: 1 je administrativna udaljenost (eng. administrative distance - AD)
a 0 je metrika (eng. metric) statičke rute. Administrativna udaljenost je mera pouzdanosti, gde niži
brojevi označavaju veću pouzdanost. Ruta sa najmanjom vrednošću administrativne distance ima
prioritet pri odabiru. Vrednost ovog parametra se kreće od 0 do 255.
Direktno povezane putanje umaju vrednost 0. Statičke rute imaju vrednost administrativne ditance
1.
Završna razmatranja
U vežbi je demonstrirano kako se vrši konfiguracija rutera (Cisco platforma) dodelom Ipv4 adresa i
postavljanjem statičkih ruta. Takođe je objašnjena struktura IP adrese, mrežna maska, koncept
rutiranja, tabela rutiranja i unos rute u IPv4 okruženju na Cisco ruterima (operativni sistem: Cisco
IOS).