jeste apsolutni Maksimum.

Stoga, 1) najviše je istinito ili da bezuslovni Maksimum postoji ili da

ne postoji, 2) ili je najviše istinito da oboje postoje ili ne postoje, ili 3) nijedno niti drugo ne
postoji. Nijedna druga alternativa ne može se dodati niti zamisliti. Svejedno za koju od njih vi
kažete da je najviša istina, ja sam ukazao. Jer ja imam najvišu istinu, koja je bezuslovni
Maksimum.
Iako je očigledno preko rečenog da je „biće“ (ili bilo koje drugo) neprecizno ime za Maksimum
(koji izvan svakog imenovanja), uprkos tome nužno je da mu biće priliči maksimalno i da je
iznad svih imenljivih bića.
Shodno ovim razmatranjima, kao i onim beskonačno sličnim, učeno neznanje najjasnije vidi iz
rečenog da bezuslovni da je Apsolutna Nužnost.
Ali ja sam ukazao da bezuslovni Maksimum ne može postojati osim kao Jedno. Prema tome,
najviše je istinito da Maksimum postoji kao Jedno.
„No stupnjevi spoznaje (gradus ad veritatem) – koji najviše proizlaze iz mitskog i koji su najbliži novijem
mišljenju – pojavljuju se najjasnije izvedeni kod Nikole Kuzanskog. Prvi je stupanj sensus, koji daje zorove,
ali također i još zbrkane predstave. Drugi je stupanj ratio, koji dozvoljava rad s brojevima i koji razlikuje
suprotnosti. Treći je stupanj intellectus, koji pokazuje da su suprotnosti dijalektički povezane i dijalektički
prevladane (coincidentia oppositorum); „ono što razum (ratio) dijeli, to um (intellectus) povezuje“, kaže
Kuzanski u svom spisu De conjecturis. Četvrti stupanj, visio, treba da potpunu koincidenciju svih
suprotnosti učini vidljivom u beskonačnom jedinstvu. Kuzanskog ne povezuje sa Hegelom samo
dijalektika, dake sposobnost sintetičkog uma za razliku od analitičkog razuma, nego štaviše i dodatak: da
je svaka viša stepenica (i unutar samih vrsta spoznaje) „praecisio“ prethodne niže stepenice. Istovremeno
su uz tri načina spoznaje Kuzanskog (četvrti stupanj spoznaje, visio, nije pojmovni, već „sine
comprehensione“ intuitivni) pridodane tri spoznajna razreda, tri objektivna sloja opstojnosti koji se
pomoću njih otkrivaju. Sesnsusu odgovara: tijelo, mogućnost u materiji; ratiu: duša, individualna zbilja,
alteritas svijeta; intelectu: bog, apsolutna nužnost, unitas. Piramida kao spoznaja i istovremeno kao ono
spoznatljivo također je srodna s Hegelovim nazorom, jednako kao stupnjevi spoznaje te vidik i njegovi
predmeti. Hegel nigje ne pominje Kuzanskog, iako je on u Hegelo vrijeme bio svakako još uvijek ili
ponovo poznat.“