SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET

STUDIJ SOCIJALNOG RADA

TEORIJSKE OSNOVE SOCIJALNOG RADA

Leonard Alilović

POVIJEST SOCIJALNOG RADA – ČIKAŠKA

ŠKOLA
SEMINARSKI RAD

MENTOR: dr. sc. NINO ŽGANEC

Mostar, veljača, 2016.

Sadržaj

1. Uvod .................................................................................................................................................... 1
2. ČIKAŠKA ŠKOLA .................................................................................................................................... 2
2.1 Čikaška škola arhitektura............................................................................................................... 3
2.2 Čikaška škola ekonomija ................................................................................................................ 4
3. ČIKAŠKA SOCIOLOŠKA ŠKOLA .............................................................................................................. 5
4. POVIJEST SOCIJALNOG RADA I ČIKAŠKE ŠKOLE .................................................................................. 6
5. ODNOS ČIKAŠKE AKADEMSKE ZAJEDNICE PREMA SOCIJALNOM RADU ............................................. 8
5.1 Hull House .................................................................................................................................... 9
6. SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM ČIKAŠKE ŠKOLE SOCIJALNOG RADA ............................................... 10
7. EKOLOŠKO-SISTEMSKA TEORIJA U RADU ČIKAŠKIH SOCIJALNIH RADNICA I SOCIJALNOM RADU
UOPĆE.................................................................................................................................................... 11
ZAKLJUČAK............................................................................................................................................. 12
Literatura ........................................................................................................................................... 13
1. Uvod

Teorije nam mogu dosta reći o našem aktualnom trenutku, o znanju kojim raspolažemo i
vještinama kojima vladamo. S velikom lakoćom starije teorijske pristupe smatramo
povijesnim činjenicama, u uvjerenju da vrijede samo neki suvremeni teorijski postulati, a da
starije teorije govore samo o starijim vremenima i rješenjima.

Čikaška sociološka škola je imala veliki utjecajem na socijalni rad i to ne samo u vremenu u
kojemu se odvijala njezina najintenzivnija djelatnost, nego i refleksijama tih postignuća u
sadašnjoj struci socijalnog rada i suvremenom svijetu.

Osim prikaza teorijskih dosega, zbog naravi škole trebalo je prikazati i neke najvažnije
događaje povezane s razvojem škole, kao i najvažnije osobe, nositelje ideja i one koju su te
ideje pretočili u metodičke postupke. Škola je proizvela ogroman broj teorijskih radova,
obrazovala tisuće sociologa i socijalnih radnika (Knežević, 2009.).

Aktivizam i društveno djelovanje pripadnika Čikaške sociološke škole bili su značajna oznaka
njihove djelatnosti. Izveden je niz istraživanja koja su bila duboko povezana sa svakodnevnim
problemima stanovnika Chicaga, brzorastućeg grada, a posebno onih njegovih dijelova u
kojima je živjelo duboko deprivilegirano stanovništvo.

Jedan od najznačajnijih primjera aktivne suradnje čikaških sociologa sa socijalnim radnicama

i sociologinjama koje su djelovale u skupini Jane Adams jest rad na tehnici mapiranja.
Mapiranje je bilo u dugom razdoblju djelovanja čikaških sociologa vrlo važna istraživačka
tehnika i Mowrer je ustvrdio da u je dvadesetim godinama bilo jedva moguće doktorirati
sociologiju u Chicagu, a da se ne upotrijebi tehnika mapiranja (Knežević, 2009.).

1
 2. ČIKAŠKA ŠKOLA

Čikaška škola podrazumijeva određena gledišta i filozofije u vezi sa nekim programom ili
katedri na Sveučilištu u Chicagu, iako su se pojedini članovi tih katedri povijesno razilazili u
svojim intelektualnim orijentacijama.
Otvaranje Čikaškog fakulteta 1892. godine bio je najznačajniji događaj kasnog devetnaestog
vijeka, ‘revolucija’ u američkom visokoškolskom obrazovanju otkako je promovirana John
Hopkins visoka škola 1876. godine“ (Coats 1963. prema Marinković, 2012.).

Može se reći da se tek sa osnivanjem Čikaškog sveučilišta visokoškolsko obrazovanje u

Sjedinjenim Državama izborilo za autonomiju i relativno nezavisno reproduciranje znanosti,
znanstvenika i visokoobrazovane elite. Sve do tada, reprodukcija visokoškolskog obrazovanja
u Sjedinjenim Državama morala se oslanjati na europske, prvenstveno njemačke fakultete.
Naravno, taj njemački utjecaj nije nestao krajem devetnaestog stoljeća sa uspostavljanjem
nezavisnih američkih fakulteta. Upravo suprotno, utjecaj klasičnog njemačkog sistema
obrazovanja poslužio je kao model po kojem treba ustrojiti nove američke fakultete – bar u
formalnom i organizacijskom smislu. Također, ovdje se nije radilo o jednostavnom
preslikavanju modela, niti je to bilo moguće zbog društvenih, političkih, povijesnih i kulturnih
razlika (Marinković, 2012.).

O Čikaškoj školi se može govoriti u različitim oblastima, kao na primjer:

Čikaška škola (arhitektura)
Čikaška škola (ekonomija)
Čikaška škola (književna kritika)
Čikaška škola (matematička analiza)
Čikaška škola (sociologija)1

1
http://www.scribd.com/doc/198853719/%C4%8Cika%C5%A1ka-%C5%A1kola#scribd

2
2.1 Čikaška škola arhitektura

Izrastanje Chicaga, je njegovo prerastanje iz malog naselja s početka 19. stoljeća u velegrad.
Njegovo izrastanje je zorno svjedočanstvo osebujnosti američke arhitektonske tradicije.
Kako je taj grad u drugoj polovici 19. stoljeća postao glavnim središtem američkog Srednjeg
zapada, mjestom koje je povezivalo razvijeni Istok SAD-a s golemim prostranstvima Zapada i
njihovim novootkrivenim bogatstvima; tako je metaforički postao mjestom gdje se mit o
uspostavi zajednice pretvarao u društvenu zbilju.
Predstavnici znamenite čikaške škole su dosljednom primjenom i daljnjom provedbom već
stvorenih zakonitosti, prožetih osebujnim postupcima, znatno unaprijedili arhitektonski jezik
ne samo američkoga područja.
Učinkovitost je njihova pristupa bila takva da je Chicagu omogućen neprestan i posve stabilan
razvoj, u kojem je samo središte grada obilovalo novoizgrađenim neboderima čikaške škole,
dok je predgrađe oblikovano primjenom izgradnje obiteljskih kuća, koje su još odražavale
težnju obnovi stilova prošlosti.
I upravo je u okrilju te škole, pod pokroviteljstvom glasovitoga Louisa Sullivana i njegova
bliskog suradnika Dankmara Adlera, potkraj 1880-ih svoj rad započeo i Frank Lloyd Wright
(Čegir, 2003).

3
2.2 Čikaška škola ekonomija

Čikaška ekonomska škola je pokrenuta kao stožer revolucionarnih ideja i intelektualaca

toga doba. Ona i danas predstavlja jedan od najutjecajnijih pravaca svjetske ekonomske misli,
čija su osnovna načela: sloboda pojedinca, privatno poduzetništvo, ograničena vlada i stroga
kontrola ponude novca u cilju suzbijanja inflacije.
Ranu Čikašku školu karakteriziraju shvaćanja da je ekonomija vrijednosno neutralna znanost,
da se ekonomija metodološki treba razvijati po uzoru na prirodne znanosti, da neoklasicistička
teorija cijena u uvjetima savršene informacije i konkurencije nudi valjan model toga kako
funkcioniraju tržišta; davanju prednosti profitu sa tržišta.
Uspjeh Čikaške škole u primjeni se ogledao u njihovoj interpretaciji antimonopolških zakona
gdje se Vrhovni sud 1977. godine pozivao u komentaru čikaške škole koji kaže da je
ekonomska analiza dobra osnova za rješavanje antimonopolskog problema.
Važnost antimonopolških zakona je globalna, što je veliki poduhvat za čikašku ekonomsku
analizu baziranu na slobodnom tržištu i privatnom vlasništvu koji su doprinijeli ekonomskom
obrazovanju i razvoju.

4
3. ČIKAŠKA SOCIOLOŠKA ŠKOLA

Čikaška sociološka škola predstavlja, po mnogo čemu, jedinstven događaj u povijesnom

razvoju cjelokupne sociologije. Usprkost prvobitno postavljenom pitanju da li se uopće može
govoriti o školi, konačni odgovor je potvrdan.

Postojala je Čikaška sociološka škola. Postojala je jedna jezgra koju su sačinjavali ljudi sa
novim idejama; postojala je jedna intelektualna matrica; postojale su generacije mlađih
sociologa na koje su sistematski prenošena znanja i iskustva, sa mladenačkom slobodom da se
postojeće unapređuje i mijenja (Ohm 1988. prema Marinković, 2012.); postojao je
institucionalni i organizaciski okvir – The Department– Odsjek za sociologiju na Čikaškom
fakultetu (od 1892. godine); postojale su prateće, ali strateški važne čikaške institucije bez
kojih Škola, ali i disciplina, ne bi ostvarile svoj nacionalni i globalni utjecaj – Američko
sociološko društvo (American Sociological Society), osnovano 1904. godine, kasnije, od
1959, preimenovano u Američka sociološka asocijacija (American Sociological Association);
jedan časopis, Američki časopis za sociologiju 1895. godine(The American Journal for
Sociology), izdavačka kuća (Chicago University Press), istraživačke laboratorije sa tada
prestižnom tehničkom opremom (Bulmer 1984. prema Marinković, 2012.); Sociološki klub
(Sociology Club) i Udruženje za društvena istraživanja (Society for Social Research), ljetni
seminari za bivše studente (Turner 1988. prema Marinković, 2012.), i, svakako – ne mali
novac od 35 miliona dolara (za samo dvadeset godina), kao neophodna podrška velikih
fondacija, prije svega Rockfelerove, a kasnije i Carnegieve, za razvoj društvenih nauka u
Sjedinjenim Državama – „bez koje se sociologija ne bi učvrstila u američkom društvu“
(Kozer, 2012. prema Marinković, 2012.).

Postojali su, konačno, oni koji su sebe nazivali čikaškim sociolozima, svjesni toga da, kao i u
slučaju dirkemovaca u Francuskoj gotovo u isto vrijeme, pripadaju jednoj osebujnoj
intelektualnoj tradiciji, koju duguju svojim prethodnicima .

„Čikaška škola sociologije, kao i sam Čikaški fakultet, bili su proizvodi velikih promjena
koje su se događale u Sjedinjenim Državama na izmaku vijeka“, a amerikanizacija stranog, pa
i sociologije, podrazumijevala je prihvaćanje dominantnih vrijednosti anglosaksonskog

5
(„bijelog“) protestantizma, osobnih i svih drugih kolektivnih sloboda, privatne inicijative, te
spremnost na stalne promjene (Marinković, 2012.).

Kao što se ne može jasno odrediti njen početak, tako se ne može jasno označiti ni kraj

Čikaške škole. Iako je njena zlatna era trajala nepunih dvadeset godina, njeno nasljeđe

ugrađeno je u svjetsku sociologiju i trajati će dok traje sociologija. U pravu je Luis Kozer

kada izgovara da ne izgleda kao pretjerivanje kada kažemo da bi tokom nekih dvadeset

godina, od Prvog svetskog rata sve do sredine 1930-ih godina, povijest sociologije mogla biti

napisana kao povijest Odjela za sociologiju na Univerzitetu u Čikagu.

Tokom tih godina, ta katedra je odredila opći smjer socioloških istraživanja, objavila jedini
značajan časopis o disciplini, te odškolovala većinu sociologa koji su ostavili trag na profesiji,
i koji su postali predsjednicima Američkog sociološkog društva. Članovi te katedre napisali su
najutjecajnije monografije i udžbenike“ (Kozer 2010. prema Marinković, 2012.).

4. POVIJEST SOCIJALNOG RADA I ČIKAŠKE ŠKOLE

Socijalni rad je suvremenik i na neki način pratitelj sociologije kao znanosti, a klinički bi
sociolozi svakako rekli, i prakse. Nastao je u vrijeme kada je snažno porastao interes za
proučavanje društva i društvenih fenomena, ali i za razrješavanje nekih društvenih problema i
pojava koje su doduše postojale i prije, ali je tek u vrijeme druge polovice 19. stoljeća
razvijena svijest o potrebi njihova istraživanja i razrješavanja.
Prateći razvoj sociološke misli tog vremena, socijalni se rad razvijao u dva osnovna smjera.
Jedan je pristup pozitivistički utemeljen na utjecaju najvažnijih pozitivističkih mislilaca tog
vremena, i uglavnom povezan s djelovanjem akademske zajednice na New York School of
Philanthropy (kasnije preimenovanoj u Columbia University School of Social Work, imenom
koje i danas nosi).
Drugi je smjer povezan s kompetitivnom školom, Chicago School of Sociology, unutar koje je
stvoren studij za obrazovanje socijalnih radnika. Čikaški sociolozi bili su usmjereni u

6
metodološkom smislu u kvalitativne načine istraživanja, nešto udaljeniji od pozitivističkih
pristupa njihovih njujorških kolega. Početak socijalnog rada u Chicagu, duboko povezan s
razvojem čikaške sociologije bio je povezan s djelatnošću Jane Adams i njezinih suradnica u
Hull-Houseu (Knežević i dr., 2013.).
Prikaz škole ne bi trebao biti samo prikaz jedne škole koja je nešto značila u povijesti
socijalnog rada nego i početak postavljanja pitanja o tome što bi nam ta škola mogla reći o
današnjem vremenu i kakve bi nam odgovore iz svoje perspektive, mogla dati na
suvremena pitanja.
Najvažniji teorijski doprinosi, u kojima su se vrlo djelatno povezali sociologija i socijalni rad
bili su slijedeći:

1. Ekološka teorija s Robertom Ezrom Parkom i Ernestom Burgessom

2. Teorija socijalne dezorganizacije čiji su utemeljitelji bili William Isaac Thomas i Florian
Znaniecki

3.Teorija diferencijalnih asocijacija koju je u Čikašku sociološku školu uveo Edwin H.

Sutherland

4. Teorija kulturnog konflikta s Thorsteenom Sellinom

5. Simbolički interakcionizam George Herberta Meada, Herberta Blumera i Ervinga

Goffmana. (Knežević, 2009.)

Čikaška sociološka škola i njezin utjecaj na razvoj socijalnog rada koncem 19. i početkom 20.
stoljeća izniman je primjer povezanosti akademske djelatnosti na jednom sveučilištu i
praktične djelatnosti. Nikad se takva povezanost, tako duboka uvjetovanost u socijalnom radu
nije ponovila. Vrlo je vjerojatno da je tako uska i djelatna povezanost sveučilišta
i aktivnog djelovanja omogućila kreativnost kakvoj nema ravne u povijesti socijalnog rada
(Knežević, 2009.).

7
5. ODNOS ČIKAŠKE AKADEMSKE ZAJEDNICE PREMA
SOCIJALNOM RADU

Ovaj je odnos obilježavala neobična ambivalentnost, prije svega akademske strukture na

Universityju of Chicago. Iako su u istraživačkom radu, u socijalnom aktivizmu, koji je bio
značajno obilježje sociologa Čikaške sociološke škole, bili vrlo bliski, Jane Adam i značajne
žene koje su je okruživale, nikad nisu stekle pozicije koje su u akademskom životu Chicaga
imali muškarci.

Čikaške sociološke škole bile su usmjerene k povezivanju teorijskih dostignuća i u to vrijeme

potrebnih socijalnih reformi. Vodeći čikaški sociolozi vidjeli su u vezi između sveučilišta i
prakse socijalnih radnica velike mogućnosti za razvoj socioloških istraživanja. Tako je jedan
od vjerojatno najvažnijih ljudi te škole, njen osnivač Albion Small, izjavio 1923. godine kako
je u sociologiji vrlo važna istraživačka infrastruktura poput operacijskih sala u medicini, jer
tako studenti, sudjelujući u nekim postupcima, mogu naučiti puno više nego na samim
predavanjima (Bulmer, 1984. prema Knežević, 2009.). Ovakvi stavovi sociologa doveli su do
toga da se sve više ulagalo u sociološka istraživanja koja su se odvijala na području socijalnog
rada i socijalne zaštite. Tako je relativno mala humanitarna organizacija Laura Spelman
Rockefeller Memorial počela pridobivati značajna sredstva za istraživački rad na području
socijalne zaštite u širem smislu (Knežević. 2009.).

Vjerojatno je ono najvrjednije u djelovanju Čikaške sociološke škole (prije svega temelj
ekološke teorije) bilo oslonjeno dobrim dijelom na tu tehniku, prema tvrdnji jednog od
uglednih engleskih sociologa Martina Bulmera, iznesenoj u najcitiranijoj knjizi koja je
posvećena analizi djelovanja i rezultata ove škole (Bulmer, 1984. prema Knežević, 2009.).
Ono što je istinski paradoks odnosa između čikaških sociologa i njihovih kolegica socijalnih
radnica u Hull House-u, je tvrdnja da su Hull-House Maps and Papers zapravo ubrzale
kretanje sociologa s područja »primijenjene« sociologije prema »akademskoj« sociologiji
(Deegan, 2005. prema Knežević, 2009.), što je značilo istovremeno i početak procesa u
kojemu su čikaške sociologinje potisnute iz sociologije u socijalni rad. Ovakva
marginalizacija žena, koliko god se činila nepravednom, pridonijela je razvoju socijalnog rada
kao akademske discipline (Knežević, 2009.).

8
5.1 Hull House

Hull House jedno je od prvih socijalnih naselja u Sjevernoj Americi. Osnovano u Chicagu
1889. godine, kada Jane Addams i Ellen Gates Starr iznajmljuju napušteno prebivalište u
ulici 800 South Halsted, koja je bila izgrađena od strane Charles G. Hull u 1856. Dvanaest
velikih zgrada su dodane iz godine u godinu sve dok Hull House nije pokrivao pola gradskog
bloka i uključivao obližnje igralište i veliki kamp u Wisconsinu. Dok je putovala po Europi
Addams je posjetila Toynbee Hall, pionirsko naselje koje je osnovao Canon Samuel A.
Barnett u siromašnom londonskom East Endu. Ondje je susrela grupu sveučilišnih
preddiplomskih studenata koji surađuju i rade za društvene reforme, ona i Starr odlučile su
osnovati takvo naselje u sličnom okrugu u Chicagu. Nakon prikupljanja dovoljno sredstava za
najam prostora, Addams i Starr krenule su pomoći potrebitim imigrantima u području
Halsted ulice. Hull House se otvorio kao vrtić, ali ubrzo se proširio i na vrtić za brigu o
dojenčadi. Na poslijetku njegove obrazovne ustanove su omogućavale srednjoškolske i
fakultetske naobrazbe, kao i večernju školu o građanskim pravima i građanskim dužnostima.
Kroz povećane donacije kupljeno je više zgrada, a Hull House je postao kompleks koji je
sadržavao dvoranu, socijalne i suradničke klubove, trgovine, smještaj za djecu i igrališta.
Addams, Starr i drugi suradnici Hull House-a imali su značajnu ulogu u donošenju državnih
zakona o dječjem radu i osnivanju sudova za mladež i agencije za zaštitu maloljetnika. Osim
toga, oni su pomogli u razvoju lokalnih sindikalnih organizacija, programa socijalne skrbi i
obrazovanja odraslih. Oni su također doprinjeli ženskom pokretu za prava glasa i
međunarodnom mirovnom pokretu. Objava Hull-House Maps and Papers (1895); 12 knjiga
Jane Addams, uključujući dvadeset godina Hull-House-a (1910); i djela takvih uglednih
stanovnika kao što je Alice Hamilton, Florence Kelley, i Julia Lathrop skrenuli su veliku
pozornost na naselje. Na kraju, Hull House je privukao posjetitelje iz svih krajeva svijeta, a
dobio je i međunarodno priznanje. U siječnju 1961. je bilo najavljeno raščišćavanje tog
područja za potrebe Sveučilišta u Illinoisu. Organizirani su legalni prosvjedi zajednice za
očuvanje Hull Housea i susjedstva.Ti prosvjedi bili su neuspješni. Godine 1963. su
povjerenici Hull Housea prodali njegovu imovinu i usvojili planove za decentralizaciju
poslova u drugim dijelovima grada. Izvorni Hull House i njegova blagovaonica bili su
pošteđeni rušenja i postali su muzej.2

2
http://www.britannica.com/topic/Hull-House

9
6. SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM ČIKAŠKE ŠKOLE
SOCIJALNOG RADA

Simbolički interakcionizam dobro je prihvaćen teorijski pristup jer je socijalnim radnicima

tog vremena pružio mogućnost razumijevanja čovjeka izvan isključivo psiholoških oblika
razumijevanja čovjekova ponašanja (Payne, 1991. prema Knežević, 2009.).

Simbolički interakcionizam je socijalnim radnicama Čikaške sociološke škole pružio priliku

da se odmaknu od koncepta bolesti, medicinskog koncepta koji su pripadnici tada vladajućeg
Charity Organization Society, predvođeni Mary Richmond, isticali kao svoj credo u odnosu
prema socijalnim problemima američke populacije tog vremena. Ove će ideje postati kasnije
još važnije i dublje, kada se pojavi Erving Goffman, moderni simbolički interakcionist i
pripadnik Čikaške sociološke škole.

Simbolički interakcionizam bio je podloga za mnoge kreativne programe socijalnih radnica

Chicaga. Čikaške socijalne radnice naglašavale su važnost učenja jezika, jer se upravo kroz
učenje i razumijevanje jezika usvaj simbolički kontekst zajednice (Deegan, 2005. prema
Knežević, 2009.), pa je učenje stranih jezika bio jedan od vrlo značajnih programa koji su
pokrenule.

Simbolički interakcionizam je bio teorijska osnova i za cross-kulturalni socijalni rad, visoku

osjetljivost za druge kulture i razvijanje posebnog senzibiliteta profesionalnih socijalnih
radnika u radu sa ljudima, pripadnicima drugih kultura (Park, 2006. prema Knežević, 2009).

10
7. EKOLOŠKO-SISTEMSKA TEORIJA U RADU ČIKAŠKIH
SOCIJALNIH RADNICA I SOCIJALNOM RADU UOPĆE

Socijalni rad razvijan u Chicagu u svojem je temelju imao ekološki pristup. Čikaške socijalne
radnice, na čelu s Jane Adams bile su uvjerene da je čovjekovo ponašanje ništa drugo nego
ponašanje osobe u njenoj socijalnoj okolini (Brieland, 1990. prema Knežević, 2009.).
Ova ideja je u metodološkom smislu bila povezana s akademskim težnjama Čikaške
sociološke škole, da se istraživački rad što dublje i što prisnije poveže sa zbivanjima u okolini,
u društvu (Bulmer, 1984. prema Knežević, 2009.).
Ekološko-sistemska teorija Čikaške sociološke škole nije bila izvedena iz opće teorije sustava,
to će se dogoditi tek mnogo kasnije, nakon pojave von Bertallanfyjeve teorije sustava i
njezinih izvedenica.
Ekologija čikaških socijalnih radnika bila je utemeljena na uvjerenju da rezidencionalni status
čovjeka definira mnoge druge aspekte njegova života, kao što su škole, parkovi, crkve,
posljedično i zapošljavanje kao kategoriju koja značajno determinira čovjekov društveni
položaj.

Čikaške socijalne radnice ukazivale su na to kako okolina tadašnjeg zapadnog dijela Chicaga,
s raspadajućim drvenim kolibama, ima negativne utjecaje na život njihovih stanovnika, i zbog
toga su pregovarale s kućevlasnicima, ali i predstavnicima legislative, kako bi se bitno
popravili stambeni uvjeti (Brieland, 1990. prema Knežević, 2009.). U tom smislu se pristup
čikaških socijalnih radnica ne odnosi samo na teorijske postulate o prirodi sustava, okoline
sustava, procesa koji se u tom sustavima zbivaju, već na sasvim jasne i konkretne sadržaje
društvenih zbivanja (Knežević, 2009.).

11
ZAKLJUČAK

Čikaška sociološka škola nije bila kontekstualizirana samo vremenski, na razmeđi vijekova;
prostorno – u samo jednom gradu. Ona je isto tako bila kontekstualizirana u intelektualnoj
povijesti razvoja sociologije na razmeđi „klasičnog i suvremenog“ (Abbott 1997. prema
Marinković, 2012.), na razmeđi pokušaja da se jedno sociološko putovanje završi „malim“
pričama o velikom gradu i izrastajućoj dominaciji superteorijske Parsonsove sociologije.
Njen kraj više je sociološko sociološka saga o „dekontekstualizaciji“ (Abbott 1997. prema
Marinković, 2012.), smjenama paradigmi i naglim promjenama same povijesti društva.
Sa monopolističkih pozicija jedne super teorije što dolazi nakon nje, a koja se izjednačavala
sa sociologijom samom, Čikaška škola se vjerovatno i činila neteorijskom i parohijalnom;
lokalnom i empiricističkom.
No upravo one paradigme malog, svakodnevnog, lokalnog i običnog, koje su kasnije u
okvirima obnovljenog mikrointerakcionizma društvene dramaturgije i etnometodologije
otpočele tiho rušenje velike Parsonsove teorije, duguju svoje najdublje pretpostavke i
infrastrukturu Čikaškoj sociološkoj školi.
Optimizam i sloboda sa kojima je škola stvarana ponudili su sociologiji jednu važnu pouku –
da se ona uvijek uspješno razvijala kada je mogla stvarati alternative starim tradicijama. To je
pouka Čikaške škole svakoj budućoj sociologiji (Marinković, 2012.).
Čikaška sociološka škola i s njom povezana škola, ali i praksa socijalnog rada jedinstven su
primjer takve vrste u socijalnom radu, ali i u sociologiji. Sveučilište i praksa zajedno su
stvorili jedni za druge široke i duboke prostore istraživanja i praktičnog djelovanja. Takvo
povezivanje, kako je vođeno u Chicagu, najintenzivnije od dvadesetih do tridesetih godina
prošlog stoljeća, omogućilo je i jednom i drugom sudioniku kreativne dosege kakvi ni prije ni
nakon toga nisu viđeni.
Bogatstvo tehnika rada sa društveno deprivilegiranim osobama socijalni rad nikada u svojoj
povijesti nije zabilježio. Mnogi od tih pristupa ostali su nam sve do danas, kao noseće tehnike
u socijalnom radu. Neke pristupe, kao što je to na primjer cross-kulturalni socijalni rad, danas
»otkrivamo« ponovno kao izvrsne primjere visokog profesionalizma, iako su ih čikaške
socijalne radnice smatrale samorazumljivima u uvjetima u kojima su radile. Možda ovaj
prilog potakne na neka nova, suvremena povezivanja sveučilišta i prakse (Knežević, 2009.).

12
Literatura
Čegir, T. (2003). Američki mit. Vijenac, 251

Knežević, M. (2009). Čikaška škola – Iskustva socijalnog rada za sociologiju i sociološka

teorija za socijalni rad. Ljetopis socijalnog rada, 16 (1): 5-28.

Knežević, M., Miljenović A., Branica, V. (2013). Teorija socijalnog rada. Zagreb : Pravni
fakultet, Studijski centar socijalnog rada, Zavod za socijalni rad

Marinković, D. (2012). Čikaška škola sociologije: artikulacija disciplinarnog identiteta. U:

D. Marinković, Čikaška škola soviologije 1920-1940. (209-227). Novi Sad: Vojvođanska
sociološka asocijacija i Mediterran publishing.

http://www.britannica.com/topic/Hull-House

http://www.scribd.com/doc/198853719/%C4%8Cika%C5%A1ka-%C5%A1kola#scribd

13