1

1. Mjerenje i pogreške mjerenja

1.1 Mjerenje
Mjerenje je postupak kojim se određuje vrijednost neke veličine, na primjer, udaljenost Zemlje od
Sunca, masa elektrona ili brzina vjetra. Mjerimo i u svakodnevnom životu: na primjer kada na tržnici
kupujemo krumpir, prodavačica mjeri masu odabrane količine krumpira.

Postupak mjerenja pojasnit ćemo na mjerenju duljinu olovke ili nekog drugog predmeta koji vam je
pri ruci. Duljinu odabranog predmeta izmjerite tako da za jediničnu mjeru koristite širinu svojeg
palca. Duljinu predmeta označite sa slovom L i zapišite rezultat mjerenja:

L= palac

Što je u ovom primjeru duljina L, što je broj koji ste dobili, a što je palac?

_______________________________________________________

Mjerenje duljine je postupak kojim se nepoznata duljina uspoređuje s duljinom nekog drugog
predmeta (etalona), u našem primjeru širinom palca. Usporediti duljinu nekog predmeta s duljinom
etalona znači odrediti koliko je puta duljina predmeta veća ili manja od duljine etalona.

Zamolite nekoliko vaših kolega da izmjere svojim palcem duljinu istog onog predmeta čiju ste duljinu
prethodno odredili rabeći svoj palac kao etalon, a rezultate mjerenja zapišite u tablicu :

Učenik 1 2 3 4
Duljina predmeta
(u palcima)

Dobiveni rezultati se vrlo vjerojatno razlikuju. Navedite nekoliko uzroka tih razlika. Što je po vama
najveći problem?

_______________________________________________________

_______________________________________________________

_______________________________________________________

_______________________________________________________

Jedan od problema koji se javlja pri mjerenje duljine pomoću palca je što svaki učenik ima drugačiji
palac. To znači da svaki učenik koristi svoj osobni standard (etalon) koji ovisi o širini njegovog palca.
Zbog toga nije moguće usporediti rezultate mjerenja dva učenika bez uspoređivanja širina njihovih
palaca. Radi uspoređivanja rezultata mjerenja važno je dogovoriti se oko jedinstvenog standarda.
Tako je za mjerenje duljine međunarodno dogovorena jedinica (SI mjerna jedinica) 1 metar.
 2

1.2. Pogreške mjerenja: grube, sistematske i slučajne

Svako mjerenje opterećeno je pogreškama. Pogreške dijelimo na grube, sistematske i slučajne.

1.2.1 Grube pogreške

Grube pogreške se ponegdje u literaturi nazivaju i omaške (eng. mistakes). Motivaciju za naziv
omaške biti će vam jasnija kroz nekoliko primjera grubih pogrešaka: a) mjerite duljinu nekog
predmeta i umjesto 3,91 m kao rezultat mjerenja zapišete 3,19 m ili 39,1 m, b) Kupili ste bateriju na
kojoj piše 4,5 volti, a voltmetrom ste izmjerili napon od 25 volti.

Ove pogreške uglavnom su posljedica nepažnje pri mjerenju ili neispravnosti mjernog instrumenta.
Grube pogreške moramo i možemo izbjeći, na primjer pažljivijim mjerenjem ili kontrolom ispravnosti
mjernog instrumenta. Uočavanje grubih pogrešaka je lakše ako znamo u kojim se granicama
vrijednost mjerene veličine vjerojatno nalazi. Ako izmjerimo da je temperatura zraka u učionici 75 0C,
vrlo vjerojatno se radi o gruboj pogrešci.

1.2.2. Sistematske (sustavne) pogreške

Sistematske pogreške su pogreške zbog kojih su rezultati mjerenja pomaknuti u „jednu stranu“ od
prave vrijednosti veličine koju mjerimo. Što to znači pojasnit ćemo sljedećim zamišljenim
eksperimentom. Mjerite težine dva utega pomoću dinamometra. Međutim, skala neopterećenog
dinamometra pokazuje 2 N umjesto 0. Neka je izmjerena težina utega A 72 N, a utega B 82 N.
Napišite koje bi iznose težine pokazivao ispravan dinamometar.

GA = N, GB = N.

Uzroci sistematskih pogrešaka mogu biti vrlo različiti: neispravnost mjernog instrumenta, utjecaj
okoline, pogrešna metoda mjerenja, pogrešno provođeno mjerenje, i slično. Navedite konkretan
primjer za neki od navedenih uzroka:

_______________________________________________________

_______________________________________________________

_______________________________________________________

Sistematske pogreške, kao i grube pogreške mogu se i moraju ukloniti iz mjerenja.

1.2.3. Slučajne pogreške

Slučajne pogreške su prisutne u svakom mjerenju i nije ih moguće potpuno izbjeći. Uzrok ovim
pogreškama je nesavršenosti opažača, mjernih instrumenata i pribora, ali i drugih okolnosti na koje
ne možemo utjecati i koje ne možemo predvidjeti. Zamislite da mjerite visinu nekog čovjeka metrom
s milimetarskom podjelom i da mjerenje ponavljate 50 puta. Vjerojatno ne očekujete da će svih 50
rezultata mjerenja imati istu vrijednost, na primjer 1,834 m (1 metar, 83 centimetra i 4 milimetra).
Navedite neke razloge za te razlike u rezultatima mjerenja.

_______________________________________________________

_______________________________________________________
 3

Neka se rezultati mjerenja visine (njih 50) kreću u rasponu od 1,832 m do 1,836 m, neka je rezultat
1,834 m dobiven 27 puta i neka je to bio najčešći rezultat mjerenja. Predložite koliko puta je dobiven
svaki od preostalih rezultata mjerenja i zapišite vaš prijedlog na priloženoj slici.

27

1,832 1,833 1,834 1,835 1,836 h/m

Slika 1. Raspodjela 50 rezultata mjerenja visine nekog čovjeka. Uočite da je mjerna skala na crtežu
značajno povećana — stvarna udaljenost između dva „susjedna“ rezultata mjerenja je svega 1 mm.

Važna posljedica slučajnih pogrešaka je rasipanje rezultata mjerenja unutar nekog intervala mogućih
rezultata mjerenja. To rasipanje nije uniformno (jednoliko) – nije svaki rezultat mjerenja jednako
vjerojatan. Na primjer, kada biste u primjeru mjerenja visine čovjeka izvršili 51. mjerenje, koji od
navedenih rezultata ima najveću vjerojatnost da bude rezultat 51. mjerenja:

a) 1,832m b) 1,833 m c) 1,834 m d) 1,835 m e) 1,836 m

1.3. Račun pogrešaka

U srednjoj školi koristi se račun pogrešaka zasnovan na statističkoj obradi podataka prilagođenoj
srednjoškolskoj razini znanja matematike. Objasnimo račun pogrešaka na zamišljenom eksperimentu
„Slobodan pad“. U eksperimentu se pušta tijelo da slobodno pada s visine H, a zapornom urom
(štopericom) mjeri se vrijeme za koje će tijelo pasti na tlo. Zapornu uru uključimo u trenutku kada se
tijelo pusti, a isključimo u trenutku udara tijela o tlo. Vrijeme pada mjeri se 10 puta, a rezultati
mjerenja prikazani su u Tablici 1.

Tablica 1. Rezultati mjerenja vremena u eksperimentu „Slobodan pad“.

Redni broj
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.
mjerenja

t/s 0,54 0,64 0,57 0,47 0,59 0,55 0,60 0,53 0,53 0,55

Pretpostavimo da u eksperimentu nema grubih i sistematskih pogrešaka, već da su prisutne samo

slučajne pogreške (prisjetite se da slučajne pogreške nije moguće potpuno ukloniti). Navedite
moguće izvore slučajnih pogrešaka u opisanom postupku mjerenja vremena.

_______________________________________________________

_______________________________________________________

_______________________________________________________
 4

1.3.1 Srednja vrijednost rezultata mjerenja

Naučili ste da je svako mjerenje opterećeno slučajnim pogreškama. Stoga nije moguće odrediti pravu
vrijednost veličine koju mjerimo. Najbolja procjena prave vrijednosti mjerene veličine je srednja
vrijednost mjerene veličine koja se računa kao aritmetička sredina svih rezultata mjerenja.

U tablici 1 zapisano je 10 rezultata mjerenja vremena slobodnog pada. Srednja vrijednost 10 rezultata
mjerenja računa se na sljedeći način:

𝑡1 +𝑡2 +𝑡3 +𝑡4 +𝑡5 +𝑡6 +𝑡7 +𝑡8 +𝑡9 +𝑡10

𝑡̅ =
10

Ova se formula kraće zapisuje upotrebom znaka za sumu ∑ :

10

t i
t i 1

10
Preradite gornje dvije formule tako da vrijede ne samo za 10 mjerenja već za proizvoljan broj
mjerenja N. U prvoj formuli pomognite se znakom ⋯ .

_______________________________________________________

_______________________________________________________

Izračunajte srednju vrijednost za vrijeme pada koristeći eksperimentalne podatke iz tablice 1.

_______________________________________________________

Ako ste dobro računali, rezultat vašeg računa je 𝑡 = 0,557 s. Zar je moguće da smo odredili vrijeme
pada do na tisućinku sekunde mjereći vrijeme zapornom urom koja ne može mjeriti manje
vremenske intervale od stotinke sekunde? To nije moguće pa ćemo srednju vrijednost 𝑡 zaokružiti na
drugom decimalnom mjestu (stotinke sekunde): 𝑡 = 0,56 s.

1.3.2. Izračunavanje maksimalne apsolutne pogreške

Srednja vrijednost rezultata mjerenja vremena za rezultate iz tablice 1 iznosi 𝑡 = 0,56 s. Rezultati
mjerenja se rasipaju oko srednje vrijednosti. Uočite da su neke izmjerene vrijednosti veće, a neke
manje od srednje vrijednosti. Odredite interval vrijednosti unutar kojeg se nalaze rezultati mjerenja iz
tablice 1.

_______________________________________________________

Pretpostavite da ste izveli još jedno mjerenje vremena (11. mjerenje). Kolika je vjerojatnost da se
rezultat mjerenja nalazi u intervalu kojeg ste odredili u prethodnom zadatku:

a) 100 % b) vrlo vjerojatno c) 50 % d) malo vjerojatno e) 0 %.

 5

U izvještaju o rezultatima mjerenja je pored srednje vrijednosti rezultata mjerenja potrebno odrediti i
interval (raspon) u kojem se s velikom vjerojatnosti nalaze kako rezultati provedenih mjerenja tako i
rezultati budućih mjerenja. Jedna od mjera širine tog intervala naziva se maksimalna apsolutna
pogreška. Kako se računa maksimalna apsolutna pogreška?

Za svaki rezultat mjerenje izračuna se apsolutna vrijednost (modul) razlike izmjerene vrijednosti i
srednje vrijednosti svih N mjerenja:

∆𝑡𝑖 = |𝑡𝑖 − 𝑡|, 𝑖 = 1, … , 𝑁

Ovo odstupanje ∆𝑡𝑖 naziva se apsolutna pogreška 𝑖-tog mjerenja. Ukupno ima onoliko apsolutnih
pogrešaka koliko ima mjerenja, u našem eksperimentu N = 10. Iz skupa svih apsolutnih pogrešaka
odabere se najveća. Ta se pogreška označava s ∆𝑡𝑚𝑎𝑥 (ili ∆𝑡𝑚 ) i naziva se maksimalna apsolutna
pogreška. Izračunaj maksimalnu apsolutnu pogrešku za podatke iz tablice 1. Uočite da nije nužno
računati apsolutne pogreške svih rezultata mjerenja.

_______________________________________________________

Ako ste ispravno računali, dobili ste najveće odstupanje za četvrto mjerenje:

∆𝑡𝑚 = |𝑡4 − 𝑡| = 0,09 s.

Konačno, rezultat mjerenja zapisujemo na sljedeći način:

𝑡 = 𝑡 ± ∆𝑡𝑚 .

U našem slučaju:

𝑡 = (0,56 ± 0,09) s.

Ovako zapisan rezultat mjerenja određuje interval (𝑡 − ∆𝑡𝑚 , 𝑡 + ∆𝑡𝑚 ) unutar kojeg se s velikom
vjerojatnosti nalaze kako rezultati provedenih mjerenja tako i rezultati budućih mjerenja. Napišite taj
interval za rezultate mjerenja dane u tablici 1.

_______________________________________________________

Da li je moguće da se mjerenjem dobije rezultat koji se ne nalazi unutar intervala kojeg ste odredili u
prethodnom zadatku?

_______________________________________________________

1.3.3. Procjena maksimalne apsolutne pogreške

Pri mjerenju neke fizikalne veličine postoji mogućnost da u svakom mjerenju dobijete isti rezultat.
Kada mjerenjem uvijek dobivate isti rezultat to znači da vaš mjerni instrument nema dovoljnu moć
razlučivanja (rezoluciju) da bi „vidio“ slučajnu pogrešku koja je prisutna u svakom mjerenju. U takvim
mjerenjima maksimalna apsolutna pogreška se procjenjuje. Maksimalnu apsolutnu pogrešku
potrebno je procijeniti i u eksperimentima u kojima se je izvršeno samo jedno mjerenje.

Najčešća procjena maksimalne apsolutne pogreške je polovina širine najmanje podjele na skali
mjernog instrumenta. Na primjer, neka je digitalnim ampermetrom izmjerena jakost struje I =0,5 A.
 6

Skala ampermetra ima podjelu od 0,1 A, to jest pokazuje vrijednosti …0,3 A, 0,4 A, 0,5 A, 0,6 A,…. U
ovom slučaju, procjena maksimalne apsolutne pogreške iznosi 0,05 A i rezultat zapisujemo na sljedeći
način:

𝐼 = (0,50 ± 0,05) A.

Kod analognog ampermetra s podjelom skale od 0,1 A, može se dogoditi da kazaljka ampermetra
„padne“ na primjer između vrijednosti 0,4 A i 0,5 A. U takvom slučaju mjeritelj procjenjuje kojoj je
vrijednosti kazaljka bliže. Ako je kazaljka bliže vrijednosti 0,4 A, rezultat se piše na sljedeći način:

𝐼 = (0,40 ± 0,05) A

Kod izvještavanja o rezultatima mjerenja potrebno je izvijestiti da je maksimalna apsolutne pogreška

procijenjena, a ne izračunana.

1.3.4. Maksimalna relativna pogreška

Relativnom pogreškom opisuje se kvaliteta mjerenja. Pojasnimo to na primjeru. Zamislite da je netko
mjerio udaljenost između dva zida u stanu i kao rezultat dobio 𝑑 = (4,53 ± 0,03) m. Dakle, mjeritelj
je izračunao ili procijenio da je maksimalna apsolutna pogreška rezultata mjerenja 0,03 m. Drugi
mjeritelj mjerio je udaljenost između dvije bazne stanice nekog mobilnog operatera i kao rezultat
dobio 𝐷 = (3250,41 ± 0,03) m. Uočite da oba rezultata imaju istu maksimalnu apsolutnu pogrešku.
Ipak, jedno mjerenje je „kvalitetnije“ od drugog. Koje i zašto?

_______________________________________________________

_______________________________________________________

Maksimalna relativna pogreška označava se s rm i računa na sljedeći način:

maksimalna apsolutna pogreška

𝑟𝑚 = ∙ 100 %
srednja vrijednost

Izračunajte relativne pogreške za gornja dva rezultata mjerenja (zaokružite na dvije značajne
znamenke) kako biste i brojem opisali kvalitetu mjerenja.
_______________________________________________________

Računanje srednje vrijednosti i maksimalne apsolutne pogreške, te maksimalne relativne pogreške

čine postupak koji ćete koristiti pri obradi rezultata mjerenja. Taj postupak se uobičajeno naziva
račun pogrešaka.

1.4. Neka pravila pri zapisivanju rezultata mjerenja

1.4.1. Pravila za zaokruživanje rezultata mjerenja

1) Maksimalnu apsolutnu pogrešku uvijek zaokružite tako da zadržite samo prvu znamenku
koja je različita od nule (znamenka najveće težine). Na primjer, 0.017 se zaokružuje na 0.2,
0.1235 na 0.1, 0.00567 na 0.006, 0.096 na 0.1, 310 na 300, a 985 na 1000. Dodatan dogovor
je potreban ako iza znamenke koja se zaokružuje stoji samo znamenka 5. Ako je znamenka
koja se zaokružuje neparna, dogovorno zaokružujemo na veću vrijednost (na primjer, 0,35
zaokružujemo na 0,4), inače na manju vrijednost (na primjer, 0,25 zaokružujemo na 0,2).
 7

2) Srednja vrijednost rezultata mjerenja zaokružuje se na istom decimalnom mjestu na kojem

je zaokružena i apsolutna maksimalna pogreška. Na primjer, neka su pri obradi rezultata
mjerenja duljine nekog predmeta metrom s milimetarskom skalom, izračunane srednja
vrijednost 𝑑̅ = 7,3893 m i maksimalna apsolutna pogreška ∆𝑑𝑚 = 0,0691 m. Prema pravilu
1), maksimalnu apsolutnu pogrešku zaokružujemo na ∆𝑑𝑚 = 0,07 m. Nakon toga, srednju
vrijednost zaokružujemo, prema pravilu 2), na 𝑑̅ = 7,39 m. Rezultat mjerenja zapisujemo na
sljedeći način:

𝑑 = (7,39 ± 0,07) m

1.4.2. Znanstveni zapis rezultata mjerenja

Jedan od načina na koji se zapisuju rezultati mjerenja je znanstveni zapis koji ćemo opisati na
primjeru. Pretpostavimo da smo mjerili električni kapacitet kondenzatora i dobili sljedeći rezultat:

𝐶 = (0, 0000072 ± 0, 0000007)F

Ovo je ispravan način pisanja rezultata. Međutim, zbog preglednosti je uobičajen znanstveni zapis:

𝐶 = (7, 2 ± 0, 7) ∙ 10−6 F, ili

𝐶 = (7, 2 ± 0, 7) μF

1.5. Račun pogrešaka za izvedene veličine

Naučili ste provesti račun pogrešaka za neposredno mjerene veličine kao što su duljina nekog
predmeta ili vrijeme koje tijelu treba da udari o tlo ako je pušteno da slobodno pada s vrha zgrade.

Međutim, ponekad veličine ne mjerimo neposredno, već ih računamo pomoću veličina koje smo
neposredno mjerili. Na primjer, površina pravokutnika može se izračunati pomoću izraza 𝑆 = 𝑎 ∙ 𝑏,
gdje su a i b duljine njegovih stranica koje bi mogli neposredno mjeriti.

Pretpostavimo da su veličine a i b izmjerene i da je proveden odgovarajući račun pogrešaka. Tada su:

𝑎 = 𝑎 ± ∆𝑎𝑚 i 𝑏 = 𝑏 ± ∆𝑏𝑚 .

Površina pravokutnika S je izvedena veličina. Srednja vrijednost izvedene veličine računa se tako da
se u izraz za izvedenu veličinu uvrste srednje vrijednosti veličina o kojima izvedena veličina ovisi:

𝑆̅ = 𝑎̅ ∙ 𝑏̅.

Najveću vrijednost površine pravokutnika dobit ćete ako u izraz za površinu pravokutnika uvrstite
𝑎 = 𝑎 + ∆𝑎𝑚 i 𝑏 = 𝑏 + ∆𝑏𝑚 :

𝑆𝑚𝑎𝑥 = (𝑎 + ∆𝑎𝑚 ) ∙ (𝑏 + ∆𝑏𝑚 ) = 𝑎 ∙ 𝑏 + ∆𝑎𝑚 ∙ 𝑏̅ + 𝑎̅ ∙ ∆𝑏𝑚 + ∆𝑎𝑚 ∙ ∆𝑏𝑚

Zadnji pribrojnik, ∆𝑎𝑚 ∙ ∆𝑏𝑚 , puno je manji od ostalih pribrojnika i može se zanemariti. Pokušajte
obrazložiti zašto.

𝑆𝑚𝑎𝑥 ≈ 𝑆̅ + ∆𝑎𝑚 ∙ 𝑏̅ + 𝑎̅ ∙ ∆𝑏𝑚

 8

Najmanju vrijednost površine pravokutnika dobit ćete ako u izraz za površinu pravokutnika uvrstite
𝑎= − i𝑏 = − :
𝑆𝑚𝑖𝑛 = ( − ) ∙ ( − ) = 𝑎 ∙ 𝑏 − ∆𝑎𝑚 ∙ 𝑏̅ − 𝑎̅ ∙ ∆𝑏𝑚 + ∆𝑎𝑚 ∙ ∆𝑏𝑚

Zadnji pribrojnik, ∆𝑎𝑚 ∙ ∆𝑏𝑚 , puno je manji od ostalih pribrojnika i može se zanemariti.

𝑆𝑚𝑖𝑛 ≈ 𝑆̅ − (∆𝑎𝑚 ∙ 𝑏̅ + 𝑎̅ ∙ ∆𝑏𝑚 )

Za koliko je 𝑆𝑚𝑎𝑥 veći od 𝑆̅, a za koliko je 𝑆𝑚𝑖𝑛 manji od 𝑆̅ ? Skicirajte odnose na 𝑆𝑚𝑖𝑛 , 𝑆̅ i 𝑆𝑚𝑎𝑥

na brojevnom pravcu.

_______________________________________________________

Dakle, maksimalna apsolutna pogreška ∆𝑆𝑚 izvedene veličine 𝑆 = 𝑎 ∙ 𝑏 je:

∆𝑆𝑚 =

Konačan rezultat računa pogrešaka za izvedene veličine piše se na isti način kao i za neposredno
mjerene veličine:

𝑆 = 𝑆 ± ∆𝑆𝑚 .

Maksimalna relativna pogreška također se računa na isti način kao i za neposredno mjerene veličine:

∆𝑆𝑚
𝑟𝑚 = ∙ 100 %.
𝑆̅

Izvod izraza za maksimalnu apsolutnu pogrešku izvedene veličine, kao što se vidi iz primjera
računanja površine, nije jednostavan. Zbog toga ćete za izračunavanje maksimalnih apsolutnih
pogrešaka izvedenih veličina koristiti formule iz tablice 2.

Tablica 2. Maksimalna apsolutna pogreška izvedene veličine f. Veličine a, b i c su neposredno

mjerene veličine.

Maksimalna apsolutna pogreška izvedene

# Izvedena veličina f
veličine ∆𝑓𝑚

1. 𝑎+𝑏 ∆𝑎𝑚 + ∆𝑏𝑚

2. 𝑎−𝑏 ∆𝑎𝑚 + ∆𝑏𝑚

3. 𝑎+𝑏+𝑐 ∆𝑎𝑚 + ∆𝑏𝑚 + ∆𝑐𝑚

4. 𝜆 ∙ 𝑎, 𝜆 ∈ ℝ 𝜆 ∙ ∆𝑎𝑚

5. 𝑎∙𝑏 ∆𝑎𝑚 ∙ 𝑏 + 𝑎 ∙ ∆𝑏𝑚

6. 𝑎∙𝑏∙𝑐 ∆𝑎𝑚 ∙ 𝑏 ∙ 𝑐 + 𝑎 ∙ ∆𝑏𝑚 ∙ 𝑐 + 𝑎 ∙ 𝑏 ∙ ∆𝑐𝑚

𝑎 𝑏 ∙ ∆𝑎𝑚 + 𝑎 ∙ ∆𝑏𝑚
7.
𝑏 𝑏2
 9

8. 𝑎2 2 ∙ 𝑎 ∙ ∆𝑎𝑚

9. 𝑎𝑛 𝑛 ∙ 𝑎𝑛−1 ∙ ∆𝑎𝑚

2 1 ∆𝑎𝑚
10. √𝑎 ∙
2 𝑎

Pokažimo na nekoliko primjera kako se gornja tablica koristi.

Primjer 1. Odredite otpor otpornika kojim teče struja 𝐼 = (0.80 ± 0.01) A ako je na njegovim
krajevima izmjeren napon 𝑈 = (7.2 ± 0.4) V. Formula koja povezuje izvedenu veličinu, otpor R, i
neposredno izmjerene veličine, jakost struje I i napon U glasi:

𝑈
𝑅= .
𝐼
̅
𝑈
Uvrštavanjem srednjih vrijednosti napona i jakosti struje u gornji izraz, 𝑅̅ = 𝐼 ̅ , dobiva se srednja
vrijednost otpora 𝑅̅ = 9 Ω. Izraz za pripadajuću maksimalnu apsolutnu pogrešku izveden je
prema formuli 7 iz tablice 2:

̅ 𝑈𝑚 + 𝑈
𝐼∆ ̅∆𝐼𝑚
∆𝑅𝑚 = .
𝐼 2̅

Za maksimalnu apsolutnu pogrešku dobiva se ∆𝑅 = 0.6125 Ω. Konačan rezultat zapisujemo u obliku

𝑅 = (9.0 ± 0.6) Ω. Maksimalna relativna pogreška iznosi rm = 6.7 %.

Primjer 2. Odredite visinu zgrade h tako da izmjerite koliko vremena t treba tijelu da udari o tlo kada
ga se pusti da slobodno pada s vrha zgrade. Provedite račun pogrešaka.

Vrijeme t je neposredno mjerena veličina. Pretpostavimo da je mjerenje vremena obavljeno i da je

proveden odgovarajući račun pogrešaka:

𝑡 = 𝑡 ± ∆𝑡𝑚 .
1
Visinu zgrade odredit ćemo pomoću formule za slobodan pad ℎ = 2 𝑔𝑡 2 . Visina zgrade h je izvedena
veličina. Napišite izraz za srednju vrijednost visine zgrade:

ℎ̅ =

Maksimalnu apsolutnu pogrešku ∆ℎ𝑚 odredit ćemo uz pomoć formula 4 i 8 iz tablice 2:

1 1 1 2∆𝑡𝑚
∆ℎ𝑚 = ∆ (2 𝑔𝑡 2 ) = (Formula 4) = 2
𝑔∆(𝑡 2 )𝑚 = (Formula 8) = 2 𝑔2𝑡̅∆𝑡𝑚 = ℎ̅ 𝑡̅
.
𝑚

Konačno, ℎ = ℎ̅ ± ∆ℎ𝑚 . Relativna maksimalna pogreška izračunava se na standardni način:

∆ℎ𝑚
𝑟𝑚 = ̅
ℎ
∙ 100 %.
 10

Zadaci vježbu
1. Zaokružite rezultate na način da zadržite samo prvu znamenku koja je različita od nule.
a) 1234 cm
b) 0,01 mm
c) 2,567 m
2. Izračunana srednja vrijednost struje iznosi 2,27 A. Maksimalna apsolutna pogreška 0,39 A.
Prikaži rezultat mjerenja i izračunaj maksimalnu relativnu pogrešku.
3. Određivali ste obujam kocke i za srednju vrijednost obujma dobili ste 72326, 9 cm3.
Maksimalna apsolutna pogreška iznosila je 388, 2 cm3. Napišite rezultat mjerenja u
znanstvenom zapisu koristeći redom mjerne jedinice koristite redom m3, cm3 i mm3.
4. Ispravi pogreške u zapisima rezultata mjerenja:
a) 𝑉 = (4 ± 0.79) m3 b) 𝑅 = (789.68 ± 30) Ω c) 𝑝 = (101200 ± 165) Pa
5. Provedi račun pogrešaka za podatke prikazane u tablici. U eksperimentu je mjeren je napon
na krajevima otpornika kada njime prolazi stalna struja. Obrati posebnu pažnju na mjerenje
pod rednim brojem 3.

Redni broj 1 2 3 4 5 6

U/V 7.51 7.56 1.7 7.53 7.53 7.55

6. U eksperimentu se mjere duljine tri brida kvadra a, b i c. Napišite izraze za srednju vrijednost
i maksimalnu apsolutnu pogrešku, te maksimalnu relativnu pogrešku za obujam kvadra kao
funkciju duljina njegova tri brida.
7. U eksperimentu se mjeri promjer kugle d. Napišite izraze za srednju vrijednost i maksimalnu
apsolutnu pogrešku, te maksimalnu relativnu pogrešku za volumen kugle kao funkciju
promjera kugle.
8. Izračunaj gustoću homogene kugle ako su neposredno izmjereni polumjer kugle r i masa
kugle m: 𝑟 = (1.2 ± 0.3) cm, a 𝑚 = (17.6 ± 0.7) g.
9. Veličine a, b i c mjerene su neposredno, a zatim su računom pogrešaka određene njihove
srednje vrijednosti i pripadajuće maksimalne apsolutne pogreške. Izračunajte maksimalnu
apsolutnu pogrešku izvedene veličine y, ako je:
a) 𝑦 = 𝑎 + 5𝑏 2 b) 𝑦 = √𝑎 + 𝑏𝑐 c) 𝑦 = 20 d) 𝑦 = 20 + (1 + 𝑎𝑏)2 .

Literatura
1. Introduction to Measurement in the Physics Laboratory – A probabilistic approach, A. Buffler,
S. Allie, F. Lubben and B. Campbell, 2009.
2. Measurements and their Uncertainties – A practical guide to modern error analysis, I. G.
Hughes and T. P. A. Hase, Oxford University Press, 2010.
3. Vježbe iz fizike, E. Vernić, B. Mikuličić, Školska knjiga, 2008.