1.

VJEBA - Osnovna mjerenja u fizici

Vjebajmo to tonije mjeriti duine
Uzmite olovku ili neko drugo tijelo. Uz tijelo prislonite centimetarsku ljestvicu mjerila.
Nastojite to tonije izmjeriti duljinu tog tijela. Nekoliko puta oitajte kolika je duljina
mjerene duine.
-

Kolika je duljina? Jeste li je mogli oitati?

Slika 1
Pri oitavanju motrite okomito broj koji oitavate i pogledom zahvaajte rub tijela
koje premjeravate (Slika 1). Dogodi se da ne moete tono oitati mjerni podatak jer nije
oznaen na ljestvici. Tada oitajte znamenke koje su oznaene, a neoznaene procijenite.
U primjeru na slici izmjerena duljina predmeta je:
Znamenka 6 oitana je, a znamenka 7 procijenjena.
Obje te znamenke, oitana s ljestvice i procijenjena,
pouzdane su znamenke.
Matematika tonost esto se iskazuje velikim brojem znamenki, primjerice
5:6=0,8333333. U fizici se pak mjerni podatak ispisuje samo onim znamenkama koje su
oznaene na mjernoj ljestvici i dopie im se procijenjena znamenka.

Slika 2
U skladu s tim poloaj, strjelice na Slici 2 oitamo kao:
Znamenke 1 i 2 pri tome su oitane, dok je znamenka
8 procijenjena. Podatak 1,28 ima tri pouzdane
znamenke.
Napomena:
Kod mjerenja metrom, pominom mjerkom i mikrometarskim vijkom svaki student u
grupi neka izvri svojih 5 mjerenja za razliite predmete (stol, cijev, kosa, tanka ica).

1.1 Mjerenje duljine mjernom vrpcom

Pribor:

Mjerna vrpca.

Zadatak: Odredite povrinu vaeg radnog stola, maksimalnu apsolutnu i maksimalnu

relativnu pogreku rezultata.
Uputa:
Najprije treba izmjeriti duljinu a i irinu b stola. Dimenzije stola dobit emo tako da
svaku od njih izmjerimo, na primjer, 5 puta. Pri svakom novom mjerenju treba vrpcu ponovo
staviti uz rub stola (Slika 1.1.1). Izmjerene podatke za a i b unesite u Tablicu 1.1, koja vam
pomae kako bi podaci bili pregledni. Mnoenjem podataka za duljinu i irinu dobit emo
iznos povrine stola.
Iz podataka za duljinu i irinu
odredite

srednju

duljine i b

vrijednost

irine, te apsolutne

pogreke a, b, kao to je opisano

u knjizi Verni-Mikulii, Vjebe iz
fizike,

kolska

knjiga,

Zagreb,

1991, na 13 strani i unesite ih u

tablicu na za njih oznaena mjesta.

Slika 1.1.1

Izraunavajui srednje vrijednosti, imajte na umu da one ne smiju imati vie pouzdanih
znamenaka nego pojedine vrijednosti od kojih traite srednju vrijednost tj. raunom ne
moemo dobiti veu tonost nego to smo je dobili mjerenjem.
Koriteni matematiki izrazi:

P=

P =

Tablica 1.1
a
cm

mjerenje
jedinica

a
cm

b
cm

b
cm

P
m2

1.
2.
3.
4.
5.
a=

b=

am=

bm=

P=

Raun pogreaka:
Maksimalna apsolutna pogreka za povrinu iznosi:

Pm

am b a bm

Maksimalna relativna pogreku za povrinu iznosi:

rPm

am bm

100%
a
b

Povrina uz maksimalnu apsolutnu pogreku iznosi:

P __________ __________ 5 m2
Zakljuak:

1.2 Mjerenje duljine pominom mjerkom

Pribor:

Pomina mjerka, cijev.

Zadatak: Odredite debljinu stjenke cijevi, apsolutnu i relativnu pogreku mjerenja.

Uputa:
Pominom mjerkom moemo odrediti duljinu neke duine tono, na primjer, na
desetinku milimetra, iako su na mjerci direktno oznaeni samo milimetri. Pomina mjerka
sastoji se od tapa L, na ijem su donjem bridu oznaeni centimetri i milimetri (Slika 1.2.1).
Du tapa moe kliziti okvir koji nosi razdiobu N, zvanu nonij.

Slika 1.2.1
Pomou nonija prikazanog na slici moemo oitati 1/10 milimetra. Naelo je ovo:
svaki djeli skale na noniju je za 1/10 mm manji od djelia skale na tapu L (Slika 1.2 a)).
Podudaraju li se, na primjer, esta crtica nonija sa estom crticom tapa, razlika je izmeu nulcrtice tapa i nonija 0,6 mm (Slika 1.2.2.b.).

Slika 1.2.2
Slika 1.2.2 c). pokazuje poloaj nonija ako je razlika izmeu nul-crtica 11,2 mm. Broj
milimetara itamo izravno na skali tapa L, a 0,2 mm pomou nonija.
Kad izmeu krakova A i B mjerke stavimo predmet, na primjer cijev kojoj elimo
odrediti vanjski promjer, na tapu L i na noniju N proitat emo koliko su oba kraka
razmaknuta.
Pomou pomine mjerke na Slici 1.2.1 mogli smo izmjeriti duljinu s tonou od 0,1
mm, a procjena tj. zadnja znamenka se obino pie kao 0 (ako se tono poklapa) ili 5 (ako se
malo razlikuje) jer na noniju ne moemo drugaije procjenjivati znamenku.

Meutim, noniji na razliitim mjerkama imaju razliiti broj dijelova. Openito moemo rei
da je tonost kojom moemo izmjeriti neku duljinu jednaka omjeru:
najmanji djeli glavne skale
------------------------------------broj djelia nonija

Slika 1.2.3

Slika 1.2.4

Unutranji otvor neke cijevi moemo izmjeriti tako da proitamo razmak iljaka C i D
kojima smo cijev iznutra dodirnuli (Slika 1.2.3). Slika 1.2.4 vam pomae da izvedete
matematiki izraz za debljinu stjenke cijevi. Svaku veliinu mjerite 5 puta, podatke upiite u
Tablicu 1.2.
Koriteni matematiki izrazi:

2R =

d=

2r =

d =

Tablica 1.2
mjerenje
jedinica

2R

2r

2R

2r

mm

mm

mm

mm

1.
2.
3.
4.
5.
2R =

2r =

2Rm=

2rm=

Raun pogreaka:
Pomou izraza (6) iz knjige odredite maksimalnu apsolutnu i maksimalnu relativnu pogreku.
Maksimalna apsolutna pogreka za debljinu stjenke iznosi:

d m

Maksimalna relativna pogreka za debljinu stjenke iznosi:

rdm

Debljina stjenke uz maksimalnu apsolutnu pogreku iznosi:

d __________ __________ 5 m
Zakljuak:

1.3 Mjerenje duljine mikrometarskim vijkom

Pribor:

Mikrometarski vijak, ica, vlas kose.

Zadatak: Odredite debljinu vlasi vae kose, povrinu presjeka komada ice, apsolutnu i
maksimalnu relativnu pogreku mjerenja.
Uputa:
Mikrometarski vijak (Slika 1.3.1) sastoji se od vijka V koji se okree u matici M. Kod
nekih se mikrometarskih vijaka pri jednom potpunom okretu bubnja vijak pomakne za 1 mm.
Ta se milimetarska razdioba moe proitati na matici, a dijelovi okreta mogu se proitati na
bubnju B. Rub bubnja razdijeljen je na 10, 50, 100 ili neki drugi broj dijelova. Mikrometarski
vijak prikazan na Slici 1.3.1 ima bubanj razdijeljen na 50 dijelova, a potpuni njegov okret
pomakne ga udesno za 0,5 mm.

Slika 1.3.1

Slika 1.3.2

Znai da pomou crtica na bubnju oitavamo stotinke milimetra, jer pri zakretu za 50 crtica
bubanj pomaknemo za 0,5 mm (pokazuje se crtica dolje na skali S). Mjerimo li npr. debljinu
ice, treba icu staviti izmeu nakovnja N i vijka V te egrtaljkom na kraju vijka s
narovaenim djelom, pritisnuti uz nakovanj. egrtaljka slui kako ne bismo pretegli vijak i
deformirali uzorak mjerenja (zvuni signal) i postoji mehanizam koji to ne dozvoljava.
Debljinu ice proitat emo pomou skale S i bubnja B. Na skali emo proitati broj
milimetara do tonosti 0,5 mm, a na bubnju stotinke milimetra, tj. broj koji se nalazi na
bubnju nasuprot pravcu skale S. Pomou bubnja moemo procijeniti i tisuinku milimetra. Na
naoj Slici 1.3.2 moemo proitati 1 mm (jer je jedna crtica gore) i 0,39 mm, to je jednako
1,390 mm. Openito moemo rei da je tonost kojom moemo izmjeriti neku duljinu
pomou mikrometarskog vijka jednako omjeru:
najmanji djeli glavne skale
-----------------------------------broj djelia bubnja
Uzmite vlas vae kose i izmjerite joj debljinu. Mjerite 5 puta, podatke upiite u
Tablicu 1.3 te odredite maksimalnu apsolutnu i maksimalnu relativnu pogreku mjerenja.
Odredite povrinu presjeka komada ice tako da izmjerite mikrometarskim vijkom promjer
ice, mjerei 5 puta.

Koriteni matematiki izrazi:

dk =

P =

d =

P =

Tablica 1.3.
dk
mm

dk
mm

mjerenje
jedinica

d
mm

d
mm

P
mm2

1.
2.
3.
4.
5.

dk

dk m=

d m=

Naite maksimalnu apsolutnu pogreku mjerenja i pomou nje, izraza za povrinu

kruga i pomou izraza (6) i (10) iz knjige izraunajte i napiite vrijednost za P i relativnu
pogreku za P.
Raun pogreaka:
Maksimalna apsolutna pogreka mjerenja debljine vlasi kose iznosi:

d km
Maksimalna apsolutna pogreka za povrinu presjeka ice iznosi:

Pm

Maksimalna relativna pogreka mjerenja debljine vlasi kose iznosi:

rdkm

Maksimalna relativna pogreka za povrinu presjeka ice iznosi:

rPm

Debljina vlasi kose uz maksimalnu apsolutnu pogreku iznosi:

dk __________ __________ 5 mm
Povrina presjeka ice uz maksimalnu apsolutnu pogreku iznosi:

P __________ __________ 5 mm2

Zakljuak:

1.4 Odreivanje mase vaganjem

Pribor:

Precizna vaga, kutija s utezima od 10 g do 500 mg, menzura, list milimetarskog

papira.

Zadaci:

1. Odredite vaganjem masu prazne menzure od 100 ml.

2. Odredite masu lista papira (oko 4 dm2) s mreom milimetarske razdiobe.
Izreite papir tako da sadri cijeli broj cm2. Odredite masu papira povrine 1 mm2?

Uputa:
Masu nekog tijela moemo odrediti vagom. Vagom usporeujemo nepoznatu masu
nekog tijela s poznatom masom utega koja je na njemu oznaena. Pomou precizne vage
(Slika 1.4.1) moemo izmjeriti masu tijela do stotog dijela grama.

Slika 1.4.1.
Prikazana vaga je dvostrana poluga s jednakim krakovima. Znai da e nepoznata
masa mx biti jednaka masi mu onog utega koji e s njom na vagi uspostaviti ravnoteu.
Pretpostavljamo da su krakovi k1 i k2 meusobno jednaki jer se ravnotea uspostavlja na
poluzi ukoliko su momenti sile na oba kraka vage jednaki:

M1 M 2
m x g k1 mu g k 2
m x k1 mu k 2
Dakle,
mx = mu ako je k1 = k2
Pogreku zbog nejednakih krakova vage moemo izbjei vaui pomonim tijelom mase mt,
takozvanom tarom. Nepoznatu masu mx stavimo u lijevu zdjelicu vage i uravnoteimo je
utezima mase mt. Onda je:

m x k1 m t k2

Sad skinemo tijelo mase mx i stavimo na lijevu zdjelicu vage toliko utega ukupne mase mu da
se ponovo uspostavi ravnotea. Tada je:

mu k1 mt k 2
Iz tih dviju jednadbi zakljuujemo da je:

mx k1 mu k 2
dakle
mx = mu
Tako smo izbjegli pogreku koja bi se javila ako je k 1 k 2 .
Pri uspostavljanju ravnotee pri vaganju posao je jednostavan, no ipak se u postupku
treba pridravati nekog reda da bi se taj posao odvijao to bre i da bi rezultat bio to bolji.
Naroito je vaan taj postupak pri vaganju na analitikoj vagi, na kojoj moemo izmjeriti
masu do tonosti 0,0001 g i bez kojega ne moemo uspjeno vaganje ni zamisliti.
Za vaganje na preciznoj vagi potrebni su nam utezi od 500 g, 200 g, 2 x 100 g, 50
g, 20 g, 2 x 10 g, 5 g, 2 g, 1 g, 0,5 g, 0,2 g, 2 x 100 mg, 2 x 20 mg i 2 x 10 mg. Utezi manji od
500 mg obino su u obliku ploica i treba ih hvatati pincetom. Obino su kompletirani u
jednoj kutijici.

Postupci pri vaganju

Stavimo vagu na stol u vodoravan poloaj pomou libele L. Libela se nalazi na
postolju vage, a pomou vijaka (V1 i V2) na dvjema nogama postolja moemo postolje dovesti
u vodoravan poloaj. Pomou dugmeta D na prednjoj strani postolja vaga se moe zakoiti.
Okretom dugmeta odstranjujemo polugu vage i zdjelice iz leaja. Vagu zakoimo pri svakom
optereivanju i rastereivanju zdjelice. Otkoimo je samo kad je oitavamo.
Prije svakog vaganja treba provjeriti je li vaga u ravnotei, tj. poklapa li se donji kraj
igle na poluzi s nul-crticom skale. Ako ne, treba pomicanjem vijaka (M1 i M2) na poluzi vage
ili sitnih zrnaca tare dovesti vagu u ravnoteni poloaj na skali S.
Za vrijeme vaganja sjedimo ispred stola s vagom tako da ravno gledamo u njezinu
sredinu. Utege stavimo s desne strane vage. Na lijevu zdjelicu vage stavimo tijelo mase mx
koje elimo izvagati. Na desnu zdjelicu stavljamo redom po jedan uteg, poevi od najveeg.
Dokle god pretee desna strana, zamjenjujemo uteg sljedeim manjim. Kada prvi put
prevagne lijeva strana, ostavimo taj uteg na vagi, pa dodajemo po redu na isti nain utege koji
su po masi jednaki posljednjem, odnosno manji od njega. Taj postupak treba nastaviti dok ne
uspostavimo ravnoteu. Ravnotea je postignuta kad se oba iljka vage poklapaju. Kad smo
uspostavili ravnoteu, zakoimo vagu i po redu skidamo utege, zapisujui veliinu mase
svakog utega. Zbroj masa svih utega daje nam masu mx.

Prvi zadatak rijeite tako da menzuru izvaete najprije metodom tare kako bismo
utvrdili jesu li kraci jednaki, a potom jo etiri puta obino, kako je opisano u uvodu ove
vjebe. Rezultate upiite u Tablicu 1.4. Naite srednju vrijednost mjerenja, maksimalnu
apsolutnu i relativnu pogreku.
U drugom zadatku odredite jo masu papira povrine 1 mm2. Da li biste to mogli
odrediti neposrednim vaganje? Prisjetite se izraza "Koliko si teak?" te razmislite koji bi
trebao biti va odgovor na takvo pitanje?
Koriteni matematiki izrazi:

mp =

mm =
Tablica 1.4
mm
g

mjerenje
jedinica

mm
g

mp
g

1.
2.
3.
4.
5.

mp

mm
Raun pogreaka:

Maksimalna apsolutna pogreka mjerenja mase menzure iznosi:

mmm
Maksimalna apsolutna pogreka mjerenja mase papira iznosi:

m pm

mp
g

Maksimalna relativna pogreka mjerenja mase menzure iznosi:

rmmm

Maksimalna relativna pogreka mjerenja mase papira iznosi:

rm pm

Masa menzure uz maksimalnu apsolutnu pogreku iznosi:

mm __________ __________ 5 g
Masa papira uz maksimalnu apsolutnu pogreku iznosi:

mp __________ __________ 5 g
Masa 1 mm2 papira iznosi:

m p1 =
Zakljuak:

kg

1.5 Odreivanje gustoe vrstog tijela

Pribor:

Precizna vaga, kutija s utezima, menzura od 250 cm3, tijelo nepravilna oblika,
komad milimetarskog papira.

Zadaci:

1. Odredite gustou nekog vrstog tijela nepravilna oblika (npr. kamena).

2. Odredite debljinu lista milimetarskog papira iz vjebe 1.4 ako znamo da je
gustoa papira 0,80 g/cm3.
3. Iz mjerenih podataka odredite gustou tijela. Naite maksimalnu relativnu
pogreku za gustou i pomou nje maksimalnu apsolutnu pogreku rezultata.

Uputa:
Trebate odrediti masu i volumen tijela. Masu ste ve nauili mjeriti. Volumen tijela
moemo odrediti pomou menzure, tj. staklene posude na kojoj su oznaeni volumeni
pojedinih dijelova njezine upljine.

Slika 1.5.1

Slika 1.5.2

Kad u menzuru u kojoj je npr. voda uronimo tijelo, moemo volumen tijela odrediti mjerei
volumen vode koji to tijelo istisne. Najprije odredimo razinu vode u menzuri prije nego tijelo
uronimo, a zatim novu razinu vode nakon to smo tijelo uronili.
Pri itanju podataka visine razine vode treba paziti da doglednica bude u njezinoj
ravnini (Slika 1.5.1) kako ne bi bilo paralakse i pazite da mjerite gledate rub meniska, a ne
tamo gdje tekuina kvasi rubove (Slika 1.5.2). Odredite masu i volumen tijela pet puta. Svaki
put kad tijelo izvadite iz vode treba ponovo odrediti razinu u menzuri.Rezultate upiite u
Tablicu 1.5.

Koriteni matematiki izrazi:

mt =

t =

Vt =

t =

Vt =
Tablica 1.5
mt
g

mjerenje
jedinica

V1
m

V2
m

Vt
m

kg/m3

1.
2.
3.
4.
5.

mt

Vt

Raun pogreaka:
Maksimalna apsolutna pogreka mase tijela iznosi:

mtm
Maksimalna apsolutna pogreka volumena tijela iznosi:

Vtm
Maksimalna apsolutna pogreka gustoe tijela iznosi:

tm

Maksimalna relativna pogreku gustoe tijela iznosi:

r tm

Gustoa tijela uz maksimalnu apsolutnu pogreku iznosi:

t __________ __________ 5 kg / m3
Izmjerite debljinu papira mikrometarskim vijkom i usporedite rezultate. Kako ete uiniti da
rezultat mjerenja vijkom bude bolji od neposrednog mjerenja jednog lista papira?

Debljina milimetarskog papira (raunom) iznosi:

d pr =

mm

Debljina milimetarskog papira (mjerenjem) iznosi:

d pm =

mm

Postotna pogreka (usporedba rauna i mjerenja) debljine lista papira:

pdp =
Zakljuak:

d pm d pr
d pm

100%

1.6. Odreivanje gustoe tekuine pomou vage i menzure

Pribor:

Precizna vaga, kutija s utezima, menzura od 100 cm3, oko 100 cm3 vode i 100 cm3
alkohola (ili neke druge tekuine), termometar.

Zadaci:

1. Odredite gustou vode.

2. Odredite gustou alkohola (ili neke druge tekuine).
3. Pogreke.

Uputa:
Da bismo odredili gustou tekuine, moramo za neku njezinu koliinu odrediti masu i
volumen. Budui da raspolaemo menzurom, moemo pomou nje neposredno odrediti
volumen (Slika 1.5.1). Masu moemo odrediti vaganjem najprije prazne menzure mase m0, pa
onda pune menzure mase m1. Masa tekuine m onda je:

m m0 m1
U svakom zadatku ponovite mjerenja barem tri puta tako da svaki put uzmete drugu
koliinu iste tekuine. Rezultate upiite u Tablice 1.7 i 1.8. Pomou izraza za gustou

m
V

odredite gustou za svako mjerenje i zatim naite srednju vrijednost za . Izmjerite i

temperaturu mjerne vode.
Tablica 1.6
temperatura
gustoa vode
(C)
(kg/m)
+100
958,4
+80
971,8
+60
983,2
+40
992,2
+30
995,6502
+25
997,0479
+22
997,7735
+20
998,2071
+15
999,1026
+10
999,7026
+4
999,9720
0
999,8395
led na 0
916,8
10
998,117
20
993,547
30
983,854
Vrijednosti ispod 0 C se odnose na
superhladnu vodu.

Slika 1.6.1.

Koriteni matematiki izrazi:

mv =

v =

v =

mv =

Matematiki izrazi su analogni za alkohol.

Vv =
Tablica 1.7

VODA
mjerenje
jedinica

m1
g

mm
g

mv
g

Vv
m

kg/m3

1.
2.
3.

mv

Vv

mm je masa menzure iz vjebe 1.4

Temperatura mjerene vode iznosi

= _____ C:

Raun pogreaka za vodu:

Maksimalna apsolutna pogreka mjerenja mase vode iznosi:

mvm
Maksimalna apsolutna pogreka mjerenja volumena vode iznosi:

Vvm
Maksimalna apsolutna pogreka za gustou vode iznosi:

vm

Maksimalna relativna pogreka za gustou vode iznosi:

r vm

Postotna pogreka (usporedba tabline vrijednosti i mjerenja) gustoe vode:

pv =

tab. a
100%
tab.

Gustoa vode uz maksimalnu apsolutnu pogreku iznosi:

v __________ __________ 3 kg / m3
Tablica 1.8

ALKOHOL
mjerenje
jedinica

m3
g

mm
g

ma
g

Va
m

kg/m3

1.
2.
3.

ma

Va

mm je masa menzure iz vjebe 1.4

Raun pogreaka za alkohol:
Maksimalna apsolutna pogreka mjerenja mase alkohola iznosi:

mam
Maksimalna apsolutna pogreka mjerenja volumena alkohola iznosi:

Vam
Maksimalna apsolutna pogreka za gustou alkohola iznosi:

am

Maksimalna relativna pogreka za gustou alkohola iznosi:

r am

Gustoa alkohola uz maksimalnu apsolutnu pogreku iznosi:

a __________ __________ 3 kg / m3

Zakljuak:

2. VJEBA
2.1. Prouavanje helikoidne zavojnice

Pribor:

Elastina opruga na stalku s ogledalom i metrom, zdjelica, utezi, toperica.

Zadaci:

1. Izmjerite konstantu elastinosti zavojnice statikom metodom. Uinite 10

mjerenja s razliitim masama.
2. Nacrtajte krivulju x = f (F). Iz nagiba pravca izraunajte konstantu elastinosti
k metodom najmanjih kvadrata.
3. Odredite konstantu elastinosti zavojnice dinamikom metodom i prikaite
grafiki ovisnost T m , te ovisnost T m .
4. Provjerite pokusom ovisi li period titraja o elongaciji?

Teorijska podloga:
Djelovanjem vanjske sile na vrsto tijelo promijeni se meusoban poloaj molekula u
tijelu, zbog ega se tijelo deformira: mijenja svoj oblik i dimenzije. Kao reakcija na
deformaciju izmeu molekula se javlja sila koja se protivi deformaciji i dri ravnoteu
vanjskoj sili. Tijelo je elastino ako deformacija nestaje po prestanku djelovanja sile; ako je
deformacija trajna tijelo je neelastino. Svako tijelo ima granicu elastinosti: deformacija
postaje trajna kada sila prijee granini iznos karakteristian za to tijelo.
U podruju elastinosti tijela vrijedi Hookeov zakon, prema kojem je deformacija
tijela razmjerna vanjskoj sili koja ju je izazvala.

Slika 2.1.1
Harmonijsko titranje izvodi tijelo kada je sila koja izvodi titranje proporcionalna
udaljenosti tijela od ravnotenog poloaja. Tu udaljenost nazivamo pomak, izduenje ili
elongacija. Djelovanje harmonijske sile na tijelo ili materijalnu toku moemo ostvariti
pomou elastinog pera (ili eline helikoidalne zavojnice spiralne opruge) na ijem je kraju
objeeno neko tijelo mase m, koje titra bez trenja na vertikalnom pravcu.

Ako djeluje neka vanjska sila i izvue tijelo iz ravnotenog poloaja (x = 0 cm) javlja se

elastina harmonijska sila pera F k x , koja djeluje protivno izduenju. Prestane li

djelovati vanjska sila npr. u toki A (donji granini poloaj), Slika 2.1.1, harmonijska sila
vraa tijelo prema ravnotenom poloaju.
Vanjska je sila, nakon to je izvela rad, predala tijelu energiju u obliku potencijalne
energije, koja onda prelazi u kinetiku energiju (jer se uteg giba). Kinetika je energija
sustava najvea kada tijelo prolazi kroz ravnoteni poloaj te se smanjuje uz poveavanje
potencijalne energije do poloaja A (gornji granini poloaj). Kod ovog gibanja najveu
elongaciju A nazivamo amplituda. Zbroj kinetike (EK) i potencijalne (EP) energije ini
ukupnu mehaniku energiju, koja je konstantna:
1
1
1
E EK EP m v 2 k x 2 k A2 const.
2
2
2

Navedena energijska jednadba moe se promatrati i kao diferencijalna jednadba ako je

v

dx
, to se onda rjeava integriranjem koje vodi na sinusnu funkciju ovisnosti elongacije o
dt

vremenu.
Potrait emo periodiku funkciju x = x(t) kao rjeenje diferencijalne jednadbe koju
dobivamo iz Hookeovog zakona:
Fa FH
m a k x
m

d 2x
k x
dt 2

..

x 2 x 0
gdje je 2

k
m

Rjeenje je diferencijalne jednadbe oblika:

x C sin cos t C cos sin t C sin( t ) ,

gdje su C i proizvoljne konstante.
Objeeno elastino pero ili harmonijski oscilator titra periodom T, frekvencijom f i
kutnom frekvencijom (kutnom brzinom) , koji su povezani s parametrima oscilatora:

k
m

2 f

2
T

pa se moe pokazati kako je period titranja:

T 2

m
k

Odreivanje konstante zavojnice statikom metodom

Na zavojnicu (Slika 2.1.2) vjeamo redom
deset utega masa m1, m2, .... te mjerimo
pripadajua produljenja zavojnice x1, x2, ...
Podatke zapiite u Tablicu 2.1 i izraunajte
konstantu elastinosti prema formuli:
k

m g
x

gdje je g akceleracija sile tee i iznosi za na

poloaj na Zemlji 9,81 m/s2.

Slika 2.1.2
Koriteni matematiki izrazi:

F =

k=

x =

k=

Tablica 2.1
mjerenje
jedinica

m
g

F
N

poetni
poloaj

x
cm

x
cm

N/m

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
k

Nacrtajte krivulju x = f (F) na milimetarskom papiru.

Graf 2.1 Ovisnost sile o produljenju

Izraunajte konstantu elastinosti k metodom najmanjih kvadrata:
x

x
2

x
x F

x F

x F

x2

x 2

Ako opa jednadba pravca glasi y a x b , tada je jednadba pravca za na sluaj

F a x b . Odredimo pomou metode najmanjih kvadrata koeficijente a i b.

Izraun koeficijenta smjera pravca:

Izraun odsjeka na osi ordinati:

Kako ete iz dobivenog koeficijenta smjera pravca dobiti konstantu elastinosti k?

Odreivanje konstante zavojnice dinamikom metodom

Na elastino spiralno pero objesite uteg mase
m. Tada uteg postavite u titranje tako da ga
rukom izvuete prema dolje, oznaite donji
granini poloaj i mirno pustite (masu m
odabrati tako da uteg sporo titra kako biste
mogli pratiti prijelaze utega pored skale).
Mjerite topericom vrijeme potrebno za
N=10 titraja, tj. 10 potpunih prolaza pored
donjeg graninog poloaja oznaenog na
skali. Dijeljenjem ukupnog vremena t titranja
s ukupnim brojem titraja N dobivamo vrijeme
T jednog titraja.
Slika 2.1.3.
To ponovite za 5 razliitih masa, podatke upiite u Tablicu 2.1, odredite srednju
vrijednost konstante zavojnice i prikaite grafiki ovisnost T m , te ovisnost T m .
Zakljuite kakva je ovisnost T i m iz grafova.
Koriteni matematiki izrazi:

T =

k=

Tablica 2.2

mjerenje
jedinica

N
-

1.

10

2.

10

3.

10

4.

10

5.

10

6.

10

7.

10

8.

10

9.

10

10.

10

m = _____ g
t
T
k
s
s
N/m

t
s

m = _____ g
T
k
s
N/m

t
s

m = _____ g
T
k
s
N/m

t
s

m = _____ g
T
k
s
N/m

t
s

m = _____ g
T
k
s
N/m

Nacrtajte krivulju T m na milimetarskom papiru.

Graf 2.2 Ovisnost perioda titranja opruge o masi

Tablica 2.3
mjerenje
jedinica

1.
2.
3.
4.
5.

m
g

m
g

T
s

Nacrtajte krivulju T m na milimetarskom papiru.

Graf 2.3 Ovisnost perioda titranja opruge o drugom korijenu mase

Ovisi li period titranja o elongaciji?

Provjerite pokusom ovisi li period titraja o elongaciji. To ete izvesti ovako: izvucite
uteg na peru oko 10 cm i pustite ga da titra. Izmjerite vrijeme titraja T. To ponovite za jo 4
razliite elongacije, a podatke upiite u Tablicu 2.4.
Koriteni matematiki izrazi:

T =

T =

Tablica 2.4
mjerenje
jedinica

A
cm

N
-

t
s

T
s

1.
2.
3.
4.
5.

T
Zakljuak:

2.2. Odreivanje gustoe tijela pomou uzgona dinamometrom

Pribor:

Elastina opruga na stalku s ogledalom i metrom, zdjelica, tijela nepoznatog

sastava, aa, voda.

Zadaci:

1. Odredite gustou niza tijela pomou dinamometra? Gustoa vode v = 1000

kg/m3.
2. Na osnovi izraunate gustoe odredite od kojeg su materijala nainjena tijela i
usporedite s tablinom vrijednou.

Teorijska podloga:
Znamo da produljenje x zavojnice moe
sluiti za mjerenje sile F prema Hookeovom
zakonu F k x , ako x nije prevelik
(pretpostavimo da sila pripada intervalu u
kojem

postoji

produljenja

proporcionalnost
sile).

Ako

na

izmeu
zavojnicu

objesimo nepoznatu masu m na nju djeluje

sila teina tog tijela G m g . Tada je:
F G
k x1 m g

Slika 2.2.1.
Ako tijelo objesimo na zavojnicu i uronimo u vodu, po Arhimedovom zakonu, na njega e
djelovati sila uzgona Fu u suprotnom smjeru od sile tee:

Fu V vode g

tijela

vode g

Stoga e ukupna sila na zavojnicu biti manja od one kada je tijelo samo u zraku pa je
produljenje x2 zavojnice sada manje.

F G Fu
k x2 m g

tijela

vode g

gdje su: tijela i vode gustoe tijela i vode. Za dana tijela odredite produljenja zavojnice x1 u
zraku te x2 u vodi. Za svako tijelo mjerenja ponovite pet puta, arezultate upiite u Tablice
2.4, 2.5 i 2.6 te izraunajte gustoe tijela i pretpostavite od kojeg su materijala nainjena.

Iz prethodne jednadbe moemo izraunati gustou tijela:

tijela

x1
vode
x1 x2

x1 x1 x0
x2 x2 x0

Slika 2.2.2.
Koriteni matematiki izrazi:

Tablica 2.5

mjerenje
jedinica

x0
cm

x1
cm

Tijelo 1 ____________
x1
x2
x2
cm
cm
cm

1
kg/m3

1.
2.
3.
4.
5.

1
Na osnovu rezultata mjerenja gustoe tijela 1 zakljuujem kako je tijelo nainjeno od
_________________.
Postotna pogreka (usporedba tabline vrijednosti i mjerenja) tijela 1:

p 1 =

tab. 1
tab.

100%

Tablica 2.6

mjerenje
jedinica

x0
cm

x1
cm

Tijelo 2 ____________
x1
x2
x2
cm
cm
cm

2
kg/m3

1.
2.
3.
4.
5.

2
Na osnovu rezultata mjerenja gustoe tijela 2 zakljuujem kako je tijelo nainjeno od
_________________.

Postotna pogreka (usporedba tabline vrijednosti i mjerenja) tijela 2:

p 2 =

tab. 2
tab.

100%

Tablica 2.7

mjerenje
jedinica

x0
cm

x1
cm

Tijelo 3 ____________
x1
x2
x2
cm
cm
cm

3
kg/m3

1.
2.
3.
4.
5.

3
Na osnovu rezultata mjerenja gustoe tijela 3 zakljuujem kako je tijelo nainjeno od
_________________.

Postotna pogreka (usporedba tabline vrijednosti i mjerenja) tijela 3:

p 3 =
Zakljuak:

tab. 3
tab.

100%

2.3. Odreivanje gustoe tekuina Mohr-Westphalovom vagom

Pribor:

Mohr-Westphalova vaga s priborom, destilirana voda, alkohol, aa, termometar.

Zadatak: 1. Odredi gustou danih tekuina Mohr-Westphalovom vagom.

Teorijska podloga:
Mohr-Westphalova vaga je hidrostatska vaga koja slui za odreivanje gustoe
tekuina. Pri odreivanu gustoe tekuina koristi se metoda relativnog odreivanja, tj.
odreuje se gustoa dane tekuine u odnosu na gustou poznate tekuine (voda).
Dijelovi vage izvade se iz kutije i sastave
prema Slici 2.3.1. Na desni krak vage, o
kukicu K, objesi se ronioc na tankoj ici.
Potom se cijeli ronilac uroni u au s
destiliranom vodom. Pri tome treba paziti
da ne dodiruje dno ae.
Na uronjenog ronioca tada djeluje i sila
uzgona. Zato se na kukicu K doda uteg
(jaha u obliku potkove, mase M=10 g)
koji e uravnoteiti uzgon. Kada je ronioc
potpuno uronjen u vodu, pomou vijka V
vaga se uravnotei. Na skali S oita se i
zabiljei poloaj kazaljke to je ravnoteni
poloaj.

Slika 2.3.1

Potom ronioca izvadimo iz posude s destiliranom vodom i obriemo ga kako bi bio

potpuno suh. U posudu sada ulijemo tekuinu nepoznate gustoe i ponovo uronimo ronioca.
Ukoliko je gustoa tekuine manja od gustoe vode, i uzgon e biti manji te e biti potrebno
pomaknuti jahaa blie osi vage, tj. s oznake 10 na neki manji broj n1. Ukoliko vaga nije u
ravnotenom poloaju, uzimamo novog jahaa mase m2 = M/10 i stavljamo na krak vage (n2)
tako da postignemo ravnoteu. Potom uzmemo i treeg jahaa mase m3 = M/100 te i njega
stavimo na krak vage na mjesto koje daje ravnoteu vage (n3). Oitamo poloaje utega na vagi
(n1, n2, n3) i odredimo gustou dane tekuine po relaciji:

n
n1 n2

3
10 100 1000

tek H O
2

Dakle, gustoa tekuine odreena je relativno s obzirom na gustou vode, iji iznos oitamo
iz Tablice 1.6 za odreenu temperaturu pa stoga izmjerite i temperaturu vode. Poloaji utega
daju decimalna mjesta gustoe zadane tekuine.
Na primjer, ukoliko su n1, n2, n3 redom jednaki 8, 7, 5, tada je gustoa tekuine jednaka:

tek H 0 0,875
2

Ako je gustoa dane tekuine vea od gustoe vode, tada je i uzgon vei pa nam
trebaju dva jahaa mase M: jedan ostaje na kukici K, a drugi stavljamo na poloaj n1. Traena
gustoa je tada:

tek H O 1
2

n
n1 n2

3
10 100 1000

Za dane tekuine odredite vrijednosti za n1, n2 i n3 te ih upiite u tablice 2.8 i 2.9. Za

svaku tekuinu mjerenja ponovite 3 puta te odredite gustoe tekuina.
Koriteni matematiki izrazi:

Tablica 2.8

mjerenje
jedinica

n1
-

Tekuina 1:__________
n2
n3
-

1
kg/m3

1.
2.
3.

1
Tablica 2.9

mjerenje
jedinica

n1
-

Tekuina 2:__________
n2
n3
-

1.
2.
3.

2
kg/m3

Zakljuak:

3.VJEBA
3.1 Matematiko njihalo
Pribor:

Matematiko njihalo, zaporna ura, mjerna vrpca.

Zadaci:

1. Odredite period titranja matematikog njihala za male kutove za deset razliitih

duljina niti.
2. Prikaite rezultate u T l i T2 l dijagramu. Kakva je ta ovisnost? Metodom
najmanjih kvadrata odredite ubrzanje Zemljine sile tee g i usporedite ga s
poznatom vrijednou za na poloaj.
3. Odredite period titranja njihala za kugle razliitih masa na istoj duljini njihala i
zakljuite ovisi li period o masi.

Teorijska podloga:
Titranje je periodiko gibanje tijela po putanji koja se ponavlja. Primjerice, jednoliko
gibanje po krunici je titranje, a takoer i gibanje njihala oko ravnotenog poloaja (ako
zanemarimo trenje).
Za opisivanje titranja koristimo sljedee fizikalne veliine:
-

Elongacija (x) - udaljenost tijela od poloaja ravnotee

Amplituda (A) maksimalna elongacija

Period (T) vrijeme potrebno za jednu oscilaciju

Frekvencija (f) ukupan broj oscilacija u sekundi

Da bi dolo do titranja mehanikog sustava, on se prvo mora izvesti iz stanja

mirovanja (poloaj ravnotee), a zatim se sustav vraa u ravnoteno stanje zbog djelovanja
neke druge sile. Najjednostavniji oblik periodikog gibanja su tzv. harmonijska titranja.
Harmonijsko titranje izvodi tijelo kada je sila koja izvodi titranje razmjerna udaljenosti tijela
od ravnotenog poloaja.
Matematiko njihalo je primjer tijela koje izvodi harmoniko titranje. To je
jednostavno njihalo kod kojega je sitno tijelo mase m (odnosno materijalna toka) objeeno
pomou niti duljine l na objesite O, kao na Slici 3.1.1. Nit je zanemarive mase (s obzirom na
objeeno tijelo) i savreno je elastina. U stanju ravnotee materijalna toka miruje u poloaju
B. Na tijelo izvueno iz poloaja ravnotee djeluje tangencijalna komponenta (Ft) sile tee
(T = mg) i izvodi gibanje tijela po putu s, to je luk koji pripada otklonskom kutu s obzirom
na ravnoteni poloaj njihala.

Slika 3.1.1

Slika 3.1.2

Za male kutove otklona , pripadna duljina luka s iznosi =

Za brzinu i ubrzanje dobijemo:
=

=
;

2
= 2

Izrazimo tangencijalnu komponentu (Ft) sile tee (T = mg) koja daje ubrzanje tijelu pomou
kuta (Slika 3.1.2):
= sin = sin .
Drugi Newtonov zakon kae da je ukupna sila na materijalnu toku jednaka umnoku
mase materijalne toke i ubrzanja to ga to tijelo dobije zbog djelovanje te sile:
=
Negativan predznak na desnoj strani jednadbe govori da je smjer djelovanja sile Ft u
svakom trenutku gibanja materijalne toke suprotan od smjera porasta kuta otklona (kut raste
"u desno", a sila djeluje "u lijevo", i obrnuto). Komponenta sile tee du pravca niti zatee nit
i uravnoteena je sa silom napetosti niti.
2
sin = = 2

Gornju jednadbu dijelimo s m i uvodimo aproksimaciju za male kutove:

3 5
sin =
+

3! 5!
Zadrimo li samo prvi lan, dobijemo: sin .
Konano, dobivamo jednadbu gibanja matematikog njihala u sljedeem obliku:

2
2

Dobili smo homogenu diferencijalnu jednadbu drugog reda s konstantnim

koeficijentima. Uobiajeni nain rjeavanja ovakvih jednadbi je da se pretpostavi rjeenje
koje zatim uvrstimo u jednadbu i provjeravamo uvjete valjanosti naeg rjeenja. I sami
moete pretpostaviti jedno od rjeenja gornje jednadbe! Koja funkcija nakon dvostrukog
deriviranja postaje ona sama? Ima ih vie (eksponencijalna, sinus, kosinus). Izaberimo
rjeenje u obliku: = sin( + 0 )
Gornja jednadba daje otklon materijalne toke u nekom trenutku t, ako je poetni
otklon bio 0 . Uvrstimo li nae pretpostavljeno rjeenje u jednadbu:

2 sin( + 0 ) = sin( + 0 )

2 =

gdje je kutna brzina. Iz teorije krunog gibanja koristimo vezu kutne brzine i perioda
kruenja (titranja):
=

= 2

Uputa:
Odredite vrijeme potrebno za 10 titraja matematikog njihala te iz izmjerenog vremena
odredite period njihala. Ponovite to za deset razliitih duljina njihala l.
Za iste duljine njihala, ponovite mjerenja za drugu kuglicu (razliite mase) kako biste
provjerili ovisi li period njihala o masi. Podatke upiite u Tablicu 3.1 te nacrtajte traene
dijagrame.
Tablica 3.1
Kuglica 1
mjerenje
jedinica

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.

Kuglica 2

t1

T1

T1 2

t2

T2

T22

s2

s2

Koriteni matematiki izrazi:

T =
Nacrtajte krivulju T l na milimetarskom papiru.

Graf 3.1 Ovisnost perioda njihala o duljini

Nacrtajte krivulju T 2 l na milimetarskom papiru.

Graf 3.2 Ovisnost kvadrata perioda njihala o duljini

to zakljuujete iz nacrtanih grafova?

Izraunajte akceleraciju sile tee g metodom najmanjih kvadrata. Posluite se danom

tablicom, a sve oznake upiite sami (slino kao u vjebi 2.1.).

Ako opa jednadba pravca glasi y a x b , tada je jednadba pravca za na sluaj

______________. Odredimo pomou metode najmanjih kvadrata koeficijente a i b.
Izraun koeficijenta smjera pravca:

Izraun odsjeka na osi ordinati:

Kako ete iz dobivenog koeficijenta smjera pravca dobiti akceleraciju sile tee g?

Koliko se dobivena vrijednost razlikuje od poznate vrijednosti (g = 9,81 m/s2)?

Postotna pogreka (usporedba tabline vrijednosti i mjerenja):

pg =

Zakljuak:

3.2. Fizikalno njihalo

(odreivanje recipronih osi fizikalnog njihala)
Pribor:

Fizikalno njihalo, zaporna ura, mjerna vrpca, izvija

Zadaci:

1. Pomou zaporne ure odredite periode T titranja tapa (fizikalnog njihala),

otklonjenog za male amplitude i objeenog na svaku od oznaka.
2. Nacrtajte krivulju koja daje vrijeme titraja T

kao funkciju udaljenosti osi

titranja od gornjeg kraja ipke.

3. Pomou te krivulje naite poloaje recipronih osi koje odgovaraju osima koje
su udaljene redom 18, 21 i 24 cm od gornjeg kraja ipke.
Teorijska podloga:
Fizikalno je njihalo kruto tijelo koje moe titrati oko vrste horizontalne osi koja ne
prolazi njegovim teitem. Kruto e tijelo biti u poloaju stabilne ravnotee kad mu je teite
na vertikali i ispod osi vrtnje. Pomakom iz poloaja ravnotee tijelu se poveava potencijalna
energija i prepusti li se samo sebi, tijelo poinje izvoditi kutno titranje oko ravnotenog
poloaja; potencijalna se energija pretvara u kinetiku i obratno.
Neka tijelo titra oko osi z (koja je okomita na ravninu titranja xOy) kao na Slici 3.2.1.

Slika 3.2.1
Na fizikalno njihalo zakrenuto za kut djeluje moment M teine G s obzirom na os
Oz. Uz pripadni krak sile d (udaljenost od ishodita, O, do teita, C) vrijedi: = .
Moment ima takav predznak da vraa tijelo u ravnoteni poloaj, a to je suprotno predznaku
kuta zakreta , tj vrijedi: = sin
Drugi Newtonov zakon za rotaciju moemo pisati u obliku:

2
=
= 2,

gdje je I moment inercije tijela. Uvrstimo li na moment M, dobivamo:

sin =

2
2

Iskoristimo li izraz za teinu tijela (G = mg) i aproksimaciju za sinuse malih

kutova,sin ,konano dobivamo diferencijalnu jednadbu:
+

=0

Dobili smo homogenu diferencijalnu jednadbu drugog reda s konstantnim

koeficijentima, slino kao kod matematikog njihala. Rjeenje je istog oblika kao i kod
matematikog njihala, tj. = sin( + 0 ).
Kutna brzina kod fizikalnog njihala postaje =
fizikalnog njihala: = 2

period

titranja

Usporedimo li gornju jednadbu s izrazom za period matematikog njihala, uoavamo

da postoji matematiko njihalo duljine l I

md

koje e imati isti period kao fizikalno njihalo.

Duljinu l takvog matematikog njihala zovemo reducirana duljina fizikalnog njihala.

Reverzijsko njihalo
Primijenimo li pouak o paralelnim osima za moment inercije I u izrazu za reduciranu
duljinu njihala, dobivamo:
=

+ 2
=

+ = + ,

gdje je d' jednaka za sva objesita koja su na udaljenosti d od teita njihala C. Dakle,
fizikalno njihalo objeeno oko bilo koje paralelne osi udaljene za d od teita njihala C ima
istu reduciranu duljinu njihala, tj. ima isto vrijeme njihaja.
Neka je sada toka O' udaljena za l = d + d' od objesita O (Slika 3.2.2).

Slika 3.2.2
Ako bi os objesita prolazila kroz toku O', onda bi pripadni period titranja njihala bio:
= 2

Tada reducirana duljina njihala (objeenog na O') postaje:

2

=
=
=
+

Iskoristimo li izraz za =
, dobivamo:

+
=+
= + .

Uputa:
Raspolaete metalnim okruglim tapom (kao na Slici 3.2.3),
na kojem su oznaeni jednaki razmaci (udaljeni po 3 cm). tap
moete objesiti na bilo kojoj oznaci na horizontalno privren
elini no pomou odvijaa. No i tap postavite na njegov nosa.
Pri dnu tapa privrena je masa mu.
Pomou zaporne ure odredite periode T titranja tapa
otklonjenog za male amplitude i objeenog na svaku od oznaka.
Izmjerite vrijeme potrebno za 10 titraja fizikalnog njihala te iz toga
vremena izraunajte period titranja. Podarke upiite u Tablicu 3.2.
Nacrtajte grafikon ovisnosti perioda titranja T o udaljenosti
toke vjeanja od gornjeg kraja tapa, x (t x dijagram) i iz njega
odredite zadane reciprone osi.
Slika 3.2.3
Koriteni matematiki izrazi:

T =
Tablica 3.2.
mjerenje
jedinica

x
cm

t
s

T
s

mjerenje
jedinica

1.
2.

6.
7.

3.

8.

4.
5.

9.
10.

x
cm

t
s

T
s

Nacrtajte krivulju T - x na milimetarskom papiru.

Graf 3.1. Ovisnost perioda titranja tapa o udaljenosti toke vjeanja od gornjeg kraja tapa.

Os koja je reciprona osi koja je udaljena 18 cm od gornjeg kraja ipke udaljenja je ________
cm od gornjeg kraja ipke.
Os koja je reciprona osi koja je udaljena 21 cm od gornjeg kraja ipke udaljenja je ________
cm od gornjeg kraja ipke.
Os koja je reciprona osi koja je udaljena 24 cm od gornjeg kraja ipke udaljenja je ________
cm od gornjeg kraja ipke.

Zakljuak:

4. VJEBA
4.1 Odreivanje napetosti povrine tekuine metodom otkidanja prstena
(Du Nouyeva metoda)
Pribor:

Torzijska vaga, utezi, voda, alkohol, deterdent.

Zadaci:

1. Odredite napetost povrine danih tekuina metodom otkidanja.

2. Odredite napetost povrine vode ako u nju usipate kap deterdenta.
3. Odredite odstupanje dobivene vrijednosti za napetost povrine vode od tabline
vrijednosti.

Teorijska podloga:
Poznato je da se neki insekti kreu po povrini mirne vode (Slika 4.1.1). Takoer,
mogue su pojave da predmeti tei od vode ne potonu ako ih pravilno stavimo na povrinu
vode. Tako lagani metalni novi, tanke aluminijske ploice pa ak i ivae igle plivaju po
povrini vode, iako bi prema Arhimedovu zakonu trebale tonuti. Slobodna se povrina vode (i
drugih tekuina) ponaa kao zategnuta membrana koja sprijeava teke predmete da propadnu
u dubinu. Zategnuta membrana nalazi se samo na povrini i kada teki predmet probije tu
opnu nastavlja tonuti po Arhimedovu zakonu.

Slika 4.1.1

Slika 4.1.2

Sve te pojave pokazuju da se slobodna povrina tekuine nalazi u stanju napetosti.

Povrinska napetost igra veoma vanu ulogu u odravanju ivota jer omoguava biljkama da
sauvaju vodu, da prenesu vodu od korijena do vrha biljke.
Napetost povrine posljedica je dodatne energije koju ima povrina tekuine zbog
djelovanja meumolekularnih sila. Kako u prirodi svi procesi tee stanju minimalne
potencijalne energije kao stabilnom stanju, tako i slobodna povrina tekuine nastoji zauzeti
to manju povrinu. Najmanju povrinu za dani volumen ima kugla; prema tome bi svaka
slobodna tekuina na koju ne djeluju vanjske sile i koja nije ograniena posudom poprimila
oblik kugle. Kapljica vode koja slobodno pada u vakuumu ima sferian oblik. Kapljice magle
imaju i u zraku sferian oblik. Na Zemlji se voda i druge tekuine raspruju u kapljice, koje su
zbog djelovanja gravitacije i drugih sila izduene.

to dri estice vode na okupu u kaplji da se ne raspre u manje djelie? Meu

molekulama tekuine

djeluju

privlane sile koje tekuinu

dre na okupu. Te

meumolekularne sile zovemo silama kohezije (djeluju meu istovrsnim molekulama).

Molekule u unutranjosti tekuine ravnomjerno su okruene drugim molekulama pa je
rezultantna sila na molekulu u unutranjosti jednaka nuli. Meutim, za esticu na povrini,
iznad koje je npr. zrak, ovakva simetrija ne postoji (estice tekuine i zraka meusobno slabo
djeluju), Slika 4.1.2. Javlja se rezultantna sila koja povrinsku molekulu privlai prema
unutranjosti tekuine. Stoga tekuina nastoji poprimiti oblik koji e imati najmanju povrinu.
elimo li poveati povrinu tekuine sa S na S + dS, moramo uloiti rad dW. Povrinska je
napetost rad koji je potrebno izvriti da se povrina tekuine povea za jedinicu povrine:

dW
dS

Slika 4.1.3
Na Slici 4.1.3 shematski je prikazana opna od sapunice razapeta preko ianog okvira
kojemu je jedan kraj pomian. Rad sile F za pomak pokretnog dijela okvira iznosi dW = F dx,
dok je poveanje povrine sapunice jednako l dx. Prema gornjoj formuli, napetost povrine
iznosi:

Fdx F

ldx
l

Jedinica povrinske napetosti:

J N

2
m m

Povrinska napetost ovisi o prirodi tekuine i njenoj temperaturi. S porastom

temperature vrijednost povrinske napetosti opada i na kritinoj temperaturi, na kojoj prestaju
razlike izmeu tekue i plinovite faze, napetost iezava. Povrinska napetost ovisi i o
materijalu s kojim granii tekuina jer broj i vrsta graninih molekula imaju utjecaj na
vrijednost koeficijenta povrinske napetosti.

Uputa:
U ovom dijelu vjebi mjeri se sila F potrebna da se horizontalni prsten polumjera r,
napravljen od tanke ice, otkine od povrine tekuine (Slika 4.1.4). Ako tekuina dobro moi
prsten, moe se uzeti da povrinska napetost tekuine djeluje na prsten vertikalno prema dolje.
Sloj tekuine koji dri prsten ima dvije povrine (unutarnja i vanjska strana prstena) pa je
ukupna duljina dodira tekuine s prstenom jednaka dvostrukom obodu prstena (l = 22r).
Konano dobivamo formulu za
povrinsku napetost:

F
F

l 4r

Polumjer prstena moemo lako

izmjeriti pominom mjerkom, a
za mjerenje sile F koristimo
torzijsku vagu. Jedan krak vage
ine obru O i zdjelica Z na koju
se stavljaju utezi, a na drugom
kraku vage nalazi se pomini
uteg.
Teina pominog uteg, zajedno
sa silom torzije ice uzrokuje
moment sile koji uravnoteuje
moment sile prstena uronjenog u
Slika 4.1.4

tekuinu.

Prije samog mjerenja napetosti, potrebno je badariti skalu instrumenta. To inimo na

sljedei nain: U praznu posudicu P ulijmo tekuinu iju napetost elimo mjeriti te je
postavimo na stalak ispod prstena. Podiimo stalak dok prsten ne bude potpuno umoen.
Lagano sputamo stalak s posudom i promatramo skalu u trenutku otkidanja. Poeljno je da
skala S pokazuje otklon izmeu 5 i 20. Ako to nije sluaj, okreite pomini uteg. Jednom kada
podesite poloaj pominog utega vie ga ne smijete dirati! Kada podesite skalu tako da je
otkidanje u poeljnom podruju, uklonite tekuinu iz posude (vratite ju u originalnu posudu).
Badarenje radite s utezima i prstenom u zraku. U posudicu neposredno iznad prstena
stavljamo utege odreenih masa mjerei pritom otklon kraka vage na skali. Bitno je izabrati
takve utege da "pokrijemo" podruje otkidanja prstena (probajte s utezima od 0 do 1000 mg, u
koracima po 100 mg). Dobivene podatke za masu, odnosno silu (F = mg) i otklon skale
unosimo u Tablicu 4.1, crtamo graf otklon - sila skale. Metodom najmanjih kvadrata (MNK)

raunamo pravac koji najbolje opisuje dobivene toke na grafu. Nakon badarenja skale
uklonimo sve utege iz posudice.
Koriteni matematiki izrazi:

F=
Tablica 4.1
mjerenje
jedinica

1.

otklon

crtica

2.

3.

4.

5.

6.

7.

Ucrtajte toke otklon - sila na milimetarskom papiru.

Graf 3.2 Ovisnost otklona torzijske vage o sili

8.

9.

10.

Izraunajte nagib pravca metodom najmanjih kvadrata i ucrtajte taj pravac u grafikon.
Posluite se danom tablicom, a sve oznake upiite sami (slino kao u vjebi 2.1.).

Ako opa jednadba pravca glasi y a x b , tada je jednadba pravca za na sluaj

______________. Odredimo pomou metode najmanjih kvadrata koeficijente a i b.
Izraun koeficijenta smjera pravca:

Izraun odsjeka na osi ordinati:

Nakon badarenja skale, mjerimo napetosti povrine danih tekuina: U praznu posudicu
ulijmo po jednu od tekuina iju napetost elimo mjeriti, posudicu postavimo na stalak ispod
prstena. Podiimo stalak dok prsten ne bude potpuno umoen u tekuinu. Lagano sputamo
stalak s posudom i promatramo skalu u trenutku otkidanja. Biljeimo maksimalne otklone
skale.
Silu otkidanja dobivamo iz grafa otklon - sila skale. Dobivenim otklonima skale (os
ordinata) odgovara sila otkidanja (os apscisa). Postupak: Povuemo okomicu kroz toku na
ordinati koja odgovara otklonu kazaljke za otkidanje obrua za danu tekuinu do pravca
dobivenog MNK, a zatim od sjecita s pravcem povuemo okomicu na os apscisu (sila
otkidanja). Silu otkidanja obrua direktno oitamo s osi apscisa. Napetost povrine raunamo
prema gornjoj relaciji. Podatke upiite u Tablicu 4.2 te izraunajte traene veliine.

Mjerenje treba ponoviti nekoliko puta. Za izvoenje ovog pokusa veoma je vano da
prsten bude ist (ne dodirivati prtima) i vodoravan. Masnoa s prstiju moe promijeniti
povrinsku napetost dane tekuine.
Izmjerite slijedee veliine:
Vanjski promjer prstena:

mm

Nutarnji polumjer prstena:

mm

Srednji polumjer prstena

mm

Koriteni matematiki izrazi:

Tablica 4.2
voda
mjerenje
jedinica

voda + deterdent

alkohol

otklon

otklon

otklon

crtica

N/m

crtica

N/m

crtica

N/m

1.
2.
3.
4.
5.

v=

a=

d=

Koliko iznosi tablina vrijednost povrinske napetosti vode?

v =
t

N/m

Postotna pogreka (usporedba s tablinom vrijednosti) povrinske napetosti vode:

p v =
Zakljuak:

4.2 Odreivanje koeficijenta viskoznosti Hopplerovim viskozimetrom

Pribor:

Hopplerov viskozimetar, zaporna ura.

Zadaci:

1. Odredite koeficijent viskoznosti glicerina uz sljedee uvjete:

glicerin = 1260 kg/m3
kuglica = 2510 kg/m3
k = 0,2310-4 m2s-2
2. Demonstrirajte ovisnost koeficijenta viskoznosti o temperaturi glicerina.
3. Usporedite dobiveni koeficijent viskoznosti pri sobnoj temperaturi s tablinom
vrijednou.

Teorijska podloga:
Kada se dva sloja tekuine gibaju relativnom brzinom jedan prema drugom, javljaju se
sile koje nastoje sprijeiti to relativno gibanje. Te sile djeluju suprotno od smjera gibanja
slojeva tekuine i usporavaju gibanje (slino kao i trenje) a zovemo ih unutarnje trenje
tekuina ili viskoznost tekuine. Viskoznost tekuina je posljedica djelovanja privlanih
meumolekulskih sila koje se opiru smicanju susjednih slojeva tekuina.
Viskoznost se javlja i kod plinova kao posljedica difuzije molekula meu slojevima.
Difuzija uzrokuje izmjenu impulsa i time izjednaava brzine susjednih slojeva, to je
ekvivalentno sili trenja meu slojevima. Utjecaj difuzije u plinovima puno je manji od
utjecaja meumolekuslkih sila u tekuinama, tako da plinovi pokazuju znatno manju
viskoznost od tekuina (Tablica 4.3). Viskoznost tekuina opada s porastom temperature, a
viskoznost plinova raste s temperaturom. Objasni!
Tablica 4.3 Koeficijent viskoznosti nekih fluida na temperaturi 20 oC .
fluid

voda

iva

krv

etil
alkohol

strojno
ulje

glicerin

kisik

zrak

1,6

16

113-660

830

0,020

0,018

mPa s,
20

(kod 37)

Promatrajmo tekuinu izmeu dviju ploa, od kojih je donja ploa nepomina, a na

gornju djeluje vanjska sila F (slika 4.2.1). Zbog unutarnjeg trenja izmeu ploe i dodirnog
sloja fluida, vanjska sila F uravnoteena je silom viskoznosti pa se ploa giba stalnom
brzinom vp. Gornja pokretna ploa povlai za sobom dodirni sloj tekuine, a taj sloj povlai
drugi susjedni sloj, ovaj povlai svoj donji susjedni sloj, itd. Najvii sloj tekuine ima najveu
brzinu, a nii slojevi sve manje brzine.

Slika 4.2.1

Empirijski je ustanovljeno (Newton) da je sila viskoznosti razmjerna povrini ploe S i

promjeni brzine po jedinici duljine u pravcu normalnom na pravac protjecanja fluida
gradijentu brzine dv/dz (tzv. gradijent brzine), te da ovisi o vrsti fluida, to ukljuujemo u tzv.
koeficijent viskoznosti :
=

Lake pokretljiva tekuina ima manju viskoznost. Recipronu vrijednost viskoznosti,

1/, nazivamo koeficijent fluidnosti. Mjerna jedinica za koeficijent viskoznosti:

= [Pa s]
2

Uputa:
Hopplerov je viskozimetar ureaj koji se sastoji od staklene cilindrine posude, u koju
se stavlja tekuina nepoznatog koeficijenta viskoznosti (), i staklene kuglice (Slika 4.2.2).
Mjerite se vrijeme t padanja kuglice u tekuini dok se sputa za visinu H (udaljenost izmeu
dva prstena oznaena na stjenci posude), te mjerene podatke upiite u Tablicu 4.4. Kuglica
pada u fluidu pod djelovanjem sile tee, a gibanju se suprotstavljaju sila uzgona i Stokesova
sila trenja (viskoznost). U poetku se kuglica giba ubrzano, dok ne dostigne odreenu stalnu
brzinu vo, nakon ega su spomenute sile u ravnotei (Slika 4.2.3).
Fg Fu FStokes

kVg tVg rv0,

gdje je k gustoa, V volumen i r polumjer kuglice, t gustoa tekuine i g ubrzanje sile tee.

Ako uvrstimo V

4 3
H
, dobivamo izraz za koeficijent viskoznosti:
r i v0
3
t

2 r2 g
k t t
9 H

Zamijenimo li lan ispred zagrade s k

2r2 g
, gornji izraz postaje jednostavniji:
9 H

k k t t
Konstanta k je konstanta viskozimetra, k i t su zadane veliine pa je za izraun
koeficijenta viskoznosti dovoljno mjeriti vrijeme padanja kuglice.

Slika 4.2.2

Slika 4.2.3

Unutar Hopplerovog viskozimetra nalazi se elektrini grija koji zagrijava vodu oko
glicerina te se tako grije i glicerin. Temperaturu moete oitavati na ugraenom termometru.
Zagrijavajui viskozimetar na nekoliko razliitih temperatura i mjerei vrijeme padanja
kuglice uoite kako se mijenja viskoznost glicerina.
Koriteni matematiki izrazi:

Tablica 4.4

1 =_____C
mjerenje
jedinica

2 =_____C

3 =_____C

mPa s

mPa s

mPa s

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.

1 =

3 =

Koliko iznosi tablina vrijednost koeficijenta viskoznosti glicerina?

t =

Pa s

Postotna pogreka (usporedba s tablinom vrijednosti) koeficijenta viskoznosti

glicerina:

p =
Zakljuak:

VJEBA 5
Teorijska podloga
Valovi i titranja
Valovi su jedna od najrairenijih pojava u prirodi. Vrlo esto govorimo o valovima na
povrini vode, o valovima hladnoe, valovima eksplozije, radio valovima itd. Pored
oiglednih valnih pojava (npr. valovi na povrini vode), postoje i pojave kod kojih je valna
priroda ostala skrivena stoljeima (zvuk, svjetlost). Danas se elementarne estice u atomima
opisuju zakonima valnog gibanja. Suvremena kvantna fizika nezamisliva je bez zakona
valnog gibanja.
Valno gibanje relativno je sloeno za interpretaciju. Ograniimo se zasad na mehanike
valove. Promatrajmo elastino tijelo, tj. tijelo koje ima sposobnost ponovnog zauzimanja
poetnog poloaja nakon to je na njega djelovala sila i deformirala ga. U elastinom tijelu
(sredstvu) postoje elastine veze izmeu estica pa se deformacija (pomak estica) u jednom
dijelu tijela (sredstva) prenosi sukcesivno na ostale estice. Zbog inercije estica, deformacije
se ne prenose trenutano, nego nekom konanom brzinom koja ovisi o elastinim svojstvima
te tvari (sredstva).
Osnovno svojstvo vala je da se iri u prostoru, no treba razlikovati irenje vala od
gibanja estice u tvari kroz koju se iri val. estice tvari pomiu se veoma malo iz svog
ravnotenog poloaja. to se onda iri? iri se poremeaj u sredstvu i tada kaemo da se u
sredstvu iri val. Sjetimo se nedavnog primjera tsunamija u Indoneziji. Potres je izazvao
pomicanje Zemljine kore zbog ega je dolo do sputanja (podizanja) razine mora neposredno
uz kopno Indonezije. Molekule vode uz obalu Indonezije nastavile su titrati gore dolje i nisu
se udaljavale od obale. Neposrednim dodirom sa susjednim molekulama vode dolo je do
prijenosa energije i koliine gibanja (energija potresa) iz jedne toke u drugu, bez prijenosa
tvari. Valno je gibanje kolektivno svojstvo tvari. Openito, moe se rei da je val prijenos
energije i koliine gibanja iz jedne toke prostora u drugu, bez prijenosa tvari.
Transverzalni i longitudinalni poremeaji
Promatrajmo gumenu cijev koja je privezana na jednom kraju, a drugi kraj drimo u
ruci. Naglim trzajem ruke napravimo kratkotrajni trzaj okomito na cijev (slika 5.1.1 a)). Na taj
smo nain stvorili poremeaj u obliku brijega koji se iri gumenom cijevi. Promotrimo li
poremeaj u razliitim trenucima, vidimo da gumena cijev pokazuje uvijek istu sliku, s time
to se poremeaj pomaknuo. Gumena cijev, sama za sebe, nije se pomakla niti se promijenila.
Promatramo li pojedinanu toku gumene cijevi, uoavamo da se ona pomie gore-dolje. S
druge strane, poremeaj se iri u desno. Takvu vrstu valova, kod kojih estice (sredstvo)
titraju okomito na smjer irenja poremeaja zovemo transverzalnim valovima.

Slika 5.1.1 a)

Slika 5.1.1 b)

Promatrajmo sada objeenu elastinu helikoidnu spiralnu elinu zavojnicu (slika 5.1.1
b)). Jednim udarcem ruke uzdu zavojnice nastaje lokalno zgunjenje (poremeaj). Poremeaj
e se du opruge prenosi impulsivno, to se vidi u kretanju sabijenog dijela opruge uzdu
zavojnice. Uoavamo da se poremeaj iri puno veom brzinom nego to se sabijaju (rasteu)
dijelovi opruge. Kroz zavojnicu se proirio poremeaj kod kojega se estice pomiu u smjeru
irenja vala. Takve poremeaje kod kojih se smjer irenja poremeaja nalazi na pravcu
pomicanja estica zovemo longitudinalni poremeaji. Primjerice, longitudinalni val nastaje na
vlaku kojemu se prikljuuje lokomotiva (pomak od udarca lokomotive prenosi se od vagona
do vagona). Periodini longitudinalni val nastaje i u dugoj cijevi ispunjenoj fluidom (plinom
ili tekuinom) kada se na jednom kraju cijevi klip giba periodino naprijed nazad. Val se
sastoji od periodino izmjeninih podruja kompresije (zgunjenja) i dilatacije (razrjeenja)
plina.
Transverzalni su valovi mogui samo u tijelima vrstog stanja, a longitudinalni se mogu
iriti u sredstvima svih agregatnih stanja. Naime, za pojavu transverzalnog vala potrebne su
sile koje se protive pomicanju jednog sloja sredstva prema susjednom sloju, a u fluidima su
takve sile zanemarive.
Moe se pokazati (vidi udbenik "Osnove fizike 3", autora dr.sc. Josipa Planinia) da se
valovi mogu opisati tzv. valnom jednadbom:
2
=
2

2
2

(5.1)

Jednadba se izvodi posebno za longitudinalne, a posebno za transverzalne valove. U

oba sluaja dobivamo sline jednadbe, a razlikuju se samo u izrazu za brzinu irenja valova,
v. Brzina irenja longitudinalnih valova ovisi o Youngovom modulu E i gustoi sredstva :
=

a brzina valova kod transverzanih valova napete ice ovisi o napetosti niti N i masenoj
gustoi ice :
=

Svaku funkciju u(x,t) koja zadovoljava jednadbu (5.1.) zovemo val. Pretpostavimo da
je rjeenje jednadbe (5.1.) dano u obliku:
= + + ,

(5.2)

gdje su funkcije f(x,t) i (x,t) neke derivabilne funkcije (dakle imaju derivacije 1. i 2. reda po
x i t). Uvrtavanjem izraza (5.2.) u jednadbu (5.1.) lako pokazujemo da je funkcija u(x,t)
rjeenje valne jednadbe.
Provjera:

= + ( + )

= + ( + )

2
= + ( + )
2
2
= 2 + 2 ( + )
2
2 + 2 + = 2 + 2 ( + )
Funkcija u(x,t) je dakle zbroj dviju funkcija od kojih ( )oznauje funkciju valnog
gibanja u pozitivnom smjeru osi x, dok je funkcija ( + ) funkcija valnog gibanja u
negativnom smjeru osi x. Openito je funkcija u(x,t) sastavljena od dva gibanja uzdu osi x u
suprotnim smjerovima. Pribrajanje dviju valnih funkcija, koje daju jednu rezultantnu funkciju
vala, nazivamo princip superpozicije (prema kojem svaki val proizvodi svoje titranje neovisno
o postojanju drugog vala).
Funkcija u(x,t) moe imati jednostavan oblik periodine sinusne funkcije tako da poloaj
estice udaljen za x od ishodita, u nekom trenutku t prikazujemo kao:

, = cos ( )

(5.3)

Iskoristimo li vezu krune frekvencije i perioda titranja T: =

= cos

, jednadba (5.3) postaje:

2
( )

(5.4)

Valnu duljinu definiramo kao udaljenost izmeu dva susjedna sloja koji se nalaze u
istoj fazi titranja. Vrijeme potrebno da poremeaj prevali udaljenost od jedne valne duljine
zovemo period T.
Budui da se poremeaj iri stalnom brzinom, koristimo definiciju srednje brzine iz
mehanike prema kojoj je srednja brzina jednaka omjeru prevaljenog puta i vremena potrebnog
za taj put, tj. valna duljina prevaljeni je put za vrijeme od jednog perioda T:
=

prevaljeni put
= .
vrijeme

Konano, jednadba (5.4) postaje:

= cos 2( )

(5.5)

Smjer irenja ovog vala je smjer pozitivne osi x. Na slian nain dobivamo i val koji se iri u
smjeru negativne osi x:

= cos 2( + ).

(5.6)

to e se dogoditi ako se u homogenom izotropnom elastinom sredstvu gibaju dva

sinusna vala jednakih perioda i amplituda, jednakih brzina po iznosu, ali suprotnih smjerova?
Ovakvu situaciju imamo kod refleksije vala na krajevima sredstva. Pronaimo zbroj
(superpoziciju) valova ije su jednadbe dane izrazima (5.5) i (5.6):


= cos 2( ) + cos 2( + )

= (cos 2 cos 2 sin 2 sin 2

+ cos 2 cos 2 + sin 2 sin 2 )

= 2 cos 2 cos 2

(5.7)

Dobili smo rezultantno gibanje koje je razmjerno umnoku dviju kosinusnih funkcija od
kojih jedna faza ovisi samo o vremenu, a druga samo o prostoru. Val prikazan izrazom (5.7)
ne putuje. Neke toke titraju s maksimalnom amplitudom, a neke uope ne titraju, ve uvijek
ostaju na istom mjestu. Zato takav val zovemo stojni (stacionarni) val. Toke maksimalne
amplitude zovemo trbusima stojnog vala, a toke u kojima nema titranja zovemo vorovima.

Iz izraza (5.7) lako se vidi da su trbusi tamo gdje prostorni dio sinusoidalne funkcije cos 2
ima maksimum, a vorovi tamo gdje se ta funkcija ponitava.

Dakle, uvjet za trbuhe glasi:

cos

=1

= 2 ( = 0, 1, 2, ),

dok je uvjet za vorove:

cos

2
=0

= 2 + 1

= 2 + 1

= 0, 1, 2, .

Udaljenost izmeu trbuha i trbuha, odnosno vora i vora stojnog vala je /2, a izmeu
trbuha i vora je /4. Stojni val se ne giba i prema tome ne prenosi nikakvu energiju. Kako
postoje samo toke koje uvijek ili samo titraju ili samo miruju, a to titranje je uvijek
simetrino, srednji tok energije kroz neku toku jednak je nuli. Stojni val, naravno, ima
energiju, ali je ne prenosi iz jedne toke prostora u drugu.

5.1. irenje vala izmeu dva nepomina kraja

Pribor:

Izvor 12 V DC, funkcijski generator, elektromotor, spojni vodovi, 2 postolja

stativa, 2 due ipke, 3 spojke -mufne, 1 kraa ipka, kuka, elastina nit, kolotura,
dinamometar, mjerna vrpca.

Zadaci:

1. Demonstrirajte u tekstu zadana titranja.

2. Istraite matematiki i pokaite grafiki ovisnost brzine titranja niti o sili
napetosti niti (5 mjerenja).

Uputa:
Promatramo stojne valove na niti. Jedan kraj niti privrstimo na vibrator, a drugi kraj
preko koloture spojimo na dinamometar tako da moemo mijenjati napetost niti (slika 5.1.1).

Slika 5.1.1
Vibrator izvodi harmoniko titranje u smjeru okomitom na nit. Titranje se prenosi po
niti i dolazi do kraja objeenog na koloturu, odakle se reflektira kao od vrstog kraja.
Mijenjamo frekvenciju f vibratora poevi od najmanjih vrijednosti. Pri odreenoj frekvenciji
titranja nit pone titrati tako da na krajevima miruje, a po sredini titra najjae. Krajevi niti
postali su vorovi, a sredina je postala trbuh (slika 5.1.2 a)). Bitno je uoiti da u tom trenutku
sve estice niti titraju sinkrono, tj sve u istom trenu postiu maksimalni otklon prema gore,
sve u istom trenu prolaze kroz poloaj ravnotee, i sve u istom trenu postiu maksimalni
otklon prema dolje.
Poveamo li frekvenciju vibratora, nit se prvo smiri, a zatim se kod neke vee
frekvencije opet uspostavi stacionarna situacija, ali drugaija od poetne.

Na krajevima i u sredini nit miruje (vorovi), a

izmeu toga stvore se dva trbuha (slika 5.1.2
b)). Nastavimo li s poveanjem frekvencije
vibratora nit se opet smiri i zatim kod odreene
frekvencije zatitra kao na slici 5.1.2 c) (etiri
vora

tri

trbuha).

Daljnje

poveanje

frekvencije moe stvoriti stojne valove s 5, 6, 7,

vorova. Nacrtajte sliku stojnog vala s 5
vorova.

Slika 5.1.2

Nategnite nit proizvoljnom silom tako da uzmete kraj dane elastine niti. Metrom
izmjerite duljinu niti L na kojoj se javljaju stojni valovi, a dinamometrom napetost niti N.
Mijenjajte frekvenciju vibratora (motora) poevi od najmanjih vrijednosti, tako da
podesite frekvenciju da se formira val s jednim, a zatim s dva i tri trbuha. Odredite brzine
irenja vala za ta tri sluaja. Podatke upiite u Tablicu 5.1.
Koriteni matematiki izrazi:

v=
Tablica 5.1
mjerenje
jedinica

Hz

m/s

1.
2.
3.

Sada mijenjajte frekvenciju dok ne uspostavite titranje s jednom valnom duljinom. Za

istu valnu duljinu titranja izvrite pet mjerenja za razliite napetosti niti. Izraunajte brzinu
irenja valova od kojih nastaje stojni val. Podatke upiite u tablicu 5.2.

Tablica 5.2
mjerenje
jedinica

Hz

m/s

1.
2.
3.
4.
5.
Kako biste openito pronali frekvencije niti (vibratora) kod kojih e se stvoriti stojni
valovi? Koristimo sliku 5.1.3. Promatrajmo sluaj a (dva vora i jedan trbuh). Duljinu niti
oznaimo s L. Prema slici 5.1.3.a. vidimo da se na cijelu duljinu niti L smjesti pola valne
duljine , tj. vrijedi odnos = 2L. Pripadnu frekvenciju dobivamo iz veze valne duljine,
frekvencije i brzine:
=

= 2
0

0 =

1
=
.
2 2

Frekvenciju f0 zovemo osnovna frekvencija titranja niti.

Promatrajmo sluaj b) (tri vora i dva trbuha). Prema slici 5.1.3 b) vidimo da se na cijelu
duljinu niti L smjesti jedna i pol valna duljina , tj. vrijedi odnos L= . Pripadnu frekvenciju
dobivamo iz veze valne duljine, frekvencije i brzine:
=

=
1

0 =

1
=
= 20 .

Frekvenciju f1 zovemo prva (iza osnovne) harmonijska frekvencija titranja niti.

Pokuajte sami pronai frekvenciju titranja niti u sluajevima s 4 i pet vorova. Moete li
napisati formulu za stotu harmonijsku frekvenciju? Koristite zakonitosti za stojne valove:
1. Na mjestima gdje tap (nit, kraj cijevi) miruje, uvijek dolazi vor.
2. Na slobodnom kraju uvijek je trbuh.
3. vor i vor, odnosno trbuh i trbuh ne mogu biti susjedi.
4. Udaljenost izmeu vorova (trbuha) mora biti jednaka

Ustanovite kako brzina vala ovisi o napetosti niti N. Tu ovisnost prikaite grafiki i
matematiki.

Nacrtajte krivulju v N na milimetarskom papiru.

Graf 5.1 Ovisnost brzine irenja vala o napetosti niti

Zakljuak:

5.2 Odreivanje brzine irenja zvuka u zraku pomou Kundtove cijevi

Pribor:

Kundtova cijev s zvunikom, izvor zvunih signala funkcijski generator,

pojaalo, mjerna vrpca, fini prah piljevina, spojni vodovi.

Zadaci:

1. Izraunajte brzinu zvuka u zraku pomou Kundtove cijevi za 5 razliitih

frekvencija (raspon od 300-2000 Hz).
2. Usporedite dobivenu vrijednost s tablinom.

Uputa:
Nastanak stojnih (stacionarnih) valova plina moe se pokazati pomou Kundtove
cijevi. Kundtova cijev je obino staklena cijev duljine oko 1 m, promjera 3 do 4 cm, zatvorena
na jednom kraju pokretnim epom. Pomicanjem pokretnog epa moe se podeavati duljina
stupca zraka u cijevi. Na drugom kraju nae cijevi smjetena je membrana zvunika koja
pobuuje stupac zraka u cijevi na titranje (Slika 5.2.1). U cijevi se nalazi i piljevina od pluta
koja slui za vizualizaciju vorova, odnosno trbuha.

Slika 5.2.1
Sastavite aparaturu prema Slici 5.2.2. Za svaku od izabranih frekvencija podeavajte
udaljenost pominog epa od kraja cijevi, tako da u cijevi nastaju stojni valovi. To e se
dogoditi kada je ta udaljenost jednaka neparnom broju etvrtina duine vala, tj. kada je
L = (2k-1)/4, gdje je k = 1, 2, 3, Stojni val se vidi po figurama piljevine koja se skuplja u
vorovima. Izmjerite udaljenost izmeu dva susjedna vora (L), to odgovara polovici valne
duljine, te odredite valnu duljinu valova zvuka u zraku unutar cijevi.

Slika 5.2.2.

Pojaalo slui kako bismo pojaali signal funkcijskog generatora na zvuniku, a skalom
funkcijskog generatora mijenjamo frekvenciju. Poznavajui frekvenciju zvuka f (oitajte s
funkcijskog generatora), lako je izraunati brzinu zvuka v, prema relaciji: = . Podatke
upiite u Tablicu 5.3.
Koriteni matematiki izrazi:

v=

v=

=
Tablica 5.3
mjerenje
jedinica

Hz

m/s

1.
2.
3.
4.
5.

Koliko iznosi tablina vrijednost brzine zvuka pri sobnoj temperaturi?

vt =

m/s

Postotna pogreka (usporedba s tablinom vrijednosti) brzine zvuka:

pv =

Razmislite:
1. Gdje je najvee zguenje, a gdje najvee razrjeenje sredstva?

2. Kakve su elongacije estica na tim mjestima?

3. Gdje se gustoa sredstva ne mijenja:

a) na mjestu gdje elongacije estica imaju jednak smjer
b) gdje su elongacije estica suprotnog smjera?
Zakljuak: