Seminarski rad

Savremena pedagogija
Tema: SARADNJA PORODICE I ŠKOLE
Sadržaj:
UVOD ............................................................................................................................................. 3
1. ZNAČAJ SARADNJE PORODICE I ŠKOLE ....................................................................... 4
2. PROBLEMI SARADNJE PORODICE I ŠKOLE .................................................................. 7
3. OBLICI SARADNJE PORODICE I ŠKOLE ......................................................................... 9
3.1. Individualni kontakti ............................................................................................................ 9
3.2. Roditeljski sastanci ............................................................................................................ 10
3.3. Opšte i pedagoško obrazovanje i usavršavanje .................................................................. 10
3.4. Organizacija značajnih akcija škole ................................................................................11
3.5. Biblioteka za roditelje .....................................................................................................11
3.6. Učešće roditelja u ostalim vidovima života i rada škole ................................................ 12
4. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................ 13
5. LITERATURA....................................................................................................................... 14

2
 UVOD

O suradnji porodice i škole napisan je veliki broj knjiga, međutim sve se u suštini svodi na isto:
roditelji treba da su što više uključeni u odgojno – obrazovni sistem škole, da često razgovaraju
sa učiteljima, nastavnicima, profesorima, da zajedno s njima otkriju potencijalne probleme
djeteta i zajedno ih rješavaju. Porodica je neophodna za razvoj djeteta. Današnji tempo života,
brz razvoj tehnologije, nauke, proizvodnje čini porodicu sve važnijim faktorom u odgoju djece.
Važno je da porodica prati zahtjeve koje postavlja društvo i da omogući djetetu normalnu
socijalnu i emocionalnu stabilnost, normalan razvoj i napredovanje u svim pogledima.
Suradnja porodice i odgojno – obrazovne ustanove neophodna je i jedan je od uslova za
ispoljavanje pozitivnog efekta odgojno – obrazovnog procesa.
Svaka porodica se razlikuje, ali što se tiče odgojno – obrazovnog rada većina roditelja je
suglasna i žele za svoje dijete što bolji odgoj i obrazovanje, i to očekuju od odgojno – vaspitne
ustanove.

3
 1. ZNAČAJ SARADNJE PORODICE I ŠKOLE

Saradnja porodice i škole aktivira roditelje, i povećava im interesovanje za pedagošku djelatnost,

pruža im uvid u rad škole, i rezultate odgojno – obrazovnog rada.
Za uspješnu saradnju porodice i škole važno je postojanje empatije, socijalne percepcije,
emocionalnih stavova, uzajamnog povjerenja, odsustvo bilo kakve vrste konflikata između
roditelja i pedagoga, učitelja, nastavnika... Ovo je neophodno da bi se saradnja odvijala uspješno
i da bi se stvarali pogodni uvjeti za razvoj ličnosti djeteta i postizanje njegovog uspjeha.
Od roditelja se očekuje da su uključeni i zainteresovani za saradnju sa školom, da poštuju pravila
škole, zaposlene, a prvenstveno da poštuju sebe i svoju djecu. Škola treba da mogući
upoznavanje roditelja sa odgojno – obrazovnim ciljevima i zadacima, krakteristikama i načinima
realizacije. Prema tome škola treba da poštuje svakog roditelja kao ličnost koja učestvuje u toj
saradnji.
Polaskom djeteta u školi mišljenje roditelja nije više jedino mjerodavno. Od djeteta ne treba
tražiti nemoguće, tako da roditelji trebaju redovno da surađuju sa školom i imaju kontakt.
Roditelji i prosvjetni radnici (pedagozi, nastavnici...) su zajedno odgovorni za potpuni razvoj
djece i mladih, za njihov zdravstveni i fizički razvoj, razvoj psihičkih sposobnosti, za moralno
vaspitanje, brigu o njegovanju osjećanja interesovanja za lijepo i sposobnost da se lijepo unosi u
svakodnevni život, za radno vaspitanje i stvaranje atmosfere u kojoj će dijete steći ljubav prema
radu, izgraditi radne navike i slično. Od njihove zajedničke brige i zavisi razvoj strukture ličnosti
djeteta i adolescenata.1
Sudjelovanje roditelja u aktivnostima škole pozitivno utječe na učenike i njihovo školsko
postignuće te motivirajuće djeluje i na učitelje i na roditelje.
“Dugogodišnjim radom sa nastavnicima, roditeljima i učenicima iz Vijeća škola i roditelja
primjetila sam da u većini postoji želja i volja za bolje obrazovanje i to ne samo jednog učenika
za svoje kolege, već za sve buduće generacije. Taj entuzijazam, volonterski rad i upornost su
glavni akteri u ostvarivanju i poboljšanju kvalitete obrazovanja.” (Brenjo, M., str. 357)2
Niko ne voli dijete kao što ga vole njegovi roditelji. U toj ljubavi treba da je sadržan i cilj da se

1 Ilić, M., Porodična pedagogija, Univerzitet Džemal Bijedić, Mostar, 2013.

2 Pedagoški razgovori (zbornik radova), Društvo pedagoga republike Srpske, Banja Luka, 2003.

4
pomogne djetetu u izgrađivanju njegove ličnosti, da bude sposoban za život, za poteškoće koje
život donosi. Polazak djeteta u školu donosi niz obaveza, kako za roditelje, tako i za dijete. Djeca
polazak u školu različito doživljavaju. Neki teže, neki lakše. Djete treba da je svjesno da je škola
ozbiljan posao, ali da u isto vrijeme može biti i zadovoljstvo. Pravilnim radom roditelji djeci
stvaraju osnovu za buduće školovanje.

Uspješan odgojno – obrazovni sistem i rad sa djecom treba da je zajednički rad škole, učenika,
roditelja. Kampanjski rad ne donosi sreće ni u kakvom poslu. Roditelji trebaju poticati dijete na
rad, svakodnevno, pregledavati mu domaću zadaću, bjasniti mu važnosti sistemskog rada.
Činjenica da roditelji rade ne opravdava nebrigu za rad djeteta, niti bitno smanjuje mogućnost
rada sa djecom.
Za takav rad ne treba mnogo vremena, a prijeko potrebno vrijeme naći će svaki roditelj ako vodi
brigu o tome. Dijete mora imati dovoljno vremena za rad, potrebno vrijeme i povoljne uvjete
koje roditelj mora stvoriti. Rad roditelja se sastoji u tome da neprestano i dosljedno otklanjaju
pogreške svog djeteta, da ispravljaju ono što nije dobro. Roditelji trebaju njegovati ono što je
dobro, da bi bilo još bolje. Formiranje čovjeka zahtjeva stalan rad, rad koji nikada nije završen.
Ko ima dijete u školi neophodno je da je povezan s njom, sa njenim radom, i sa prosvjetnim
radnicima. Dijete već na početku školovanja stvara nove navike, prilagođava se novim režimima
dana da bi uspješnije savladavali zahtjeve koje postavlja škola. Roditelji trebaju stvarati naviku
na početku školovanja da se knjige i pribor za sutrašnji dan spremaju navečer, prije spavanja, da
pregleda sveske, knjige, da traži od djeteta da ponovo napiše zadaću ukoliko je napisana
nepravilno ili neuredno.

Neosporno je da je porodica prvi i najvažniji odgajatelj djeteta, ali isto tako mora biti stalni
partner škole u njegovom odgoju i obrazovanju. Stoga one moraju djelovati sinhronizirano, kako
bi djeci obezbijedile osjećaj zajedništva, pripadanja i sigurnosti. Samo uz saradnju, međusobno
razumijevanje i povjerenje između škole i porodice možemo kreirati okruženje i atmosferu koja
će učiniti da djeca odrastu u kompletna i čestita bića. Utjecaj socijalne sredine značajno se
odražava na dječije stavove, načine djelovanja i njihov životni cilj, pa je to onda najjači argument
za uključivanje porodice u rad škole. Nastavnici su u direktnom kontaktu sa učenicima kada

5
roditelja nema u blizini, i kada djeca najčešće i ispoljavaju nedisciplinu. Pored toga što se
približavanjem roditelja na aktivnu stranu postiže zajedničko rješavanje pitanja discipline djeteta,
rješava se i pitanje estetskog izgleda škole i njene okoline, što je, opet, u uskoj vezi sa
razvijanjem kulturnih navika kod djece. Saradnja je potrebna i zato da roditelji upoznaju sve
mogućnosti i zadatke škole, da se pridobiju za te ciljeve i prepoznaju ih kao svoje vlastite. Tom
se saradnjom populariziraju pedagoške ideje, te izgrađuje i proširuje pedagoška kultura roditelja.
Roditelji trebaju i materijalno pomagati školu prema svojim mogućnostima, i aktivno sudjelovati
u rješavanju organizacionih i materijalnih pitanja škole. (Hukić S., majka iz OŠ “Pazar”, Tuzla,
301)3

Roditelji i nastavnici su odgovorni za svestran i harmoničan fizički razvoj mladih (rast i razvoj
organizma, a posebno somatski razvoj psihomotornih sposobnosti, poboljšanje opšte
funkcionalne aktivnosti organizma i njegovih unutrašnjih organa, razvijanje zdravstveno –
higijenskih navika, čeličenje i jačanje organizma, ostvarivanje njegove otpornosti, navikavanje
mladih da se bave raznim aktivnostima u slobodnom vremenu, aktivno i kulturno koriste svoje
slobodno vrijeme kao i praćenje, proučavanje, utvrđivanje stanja njihovog fizičkog zdravlja); oni
se brinu o razvoju psihičkih sposobnosti (pažnje, pamćenja, mišljenja, govora, mašte,
fleksibilnosti, originalnosti, inventivnosti, sticanju vještina: čitanja, računanja, crtanja, različitih
oblika izražavanja i rukovanja raznim oruđima; razvijanju intelektualnih interesa, sposobnosti za
kritički odnos prema zbivanjima i izvorima saznanja, istinoljubivosti, samostalnosti, uvjerenja i
pogleda na svijet); utvrđivanju stepena razvoja strukture ličnosti (primarnih mentalnih
sposobnosti, motivacije, primarnih tehničkih sposobnosti, osobina temperamenta, primarnih crta
ličnosti, talentovanosti, usmjeravanja osnovnih aktivnosti i preokupacija); njima pripada i
moralno vaspitanje, brinu se za estetsko vaspitanje mladih, njihovo osposobljavanje da uočavaju,
doživljavaju, ocjenjuju lijepo; zajednička je briga roditelja i nastavnika i radno vaspitanje.

3 Pedagoški razgovori (zbornik radova), Društvo pedagoga republike Srpske, Banja Luka, 2003.

6
 2. PROBLEMI SARADNJE PORODICE I ŠKOLE

Ako roditelji imaju želju sudjelovati u obrazovanju svog djeteta, postoje i neki faktori koji mogu
djelimično sprječavaju njeno ostvarivanje. Npr. sukob između prosvjetnih radnika i roditelja.
Jedan od izvora sukoba je, npr činjenica da te dvije strane opažaju stvari drugačije. Dok jedna
strana može dijete smatrati energičnim, spontanim, društvenim, druga strana ga može smatrati
divljim i nedisciplinovanim. Takve razlike su dodatno naglašene jer ih roditelji i učitelji,
nastavnici vide u različitim okolnostima. Dijete može biti otvoreno i pričljivo kod kuće, dok u
školi može biti mirno i povučeno.
Loše ocjene također mogu biti izvor sukoba. Neki roditelji se s tim suočavaju na takav način da,
uz saradnju učitelja, pokušavaju pomoći djetetu, dok su drugi roditelji osjetljivi, i shvataju to
lično – ako je dijete “loše” znači i da su roditelji “loši”. Takvi roditelji najčešće optužuju učitelje,
kako nisu objektivni i kako imaju nešto protiv njihovog djeteta.
Roditelji često postaju neprijateljski raspoloženi prema školi ukoliko steknu dojam da škola
propagira moralne ili religijske stavove s kojima se oni ne slažu. Za neke roditelje odlazak u
školu nije ugodan. Uglavnom su to manje ili nikako obrazovani roditelji. Ako njihovo dijete ima
problem smatraju da je samo učitelj odgovoran za to, i da treba napraviti što on misli da je
najbolje. Takvo ponašanje može izgledati neodgovorno, kao nedostatak brige za dijete, međutim,
takvo ponašsanje je vjerovatno posljedica roditeljeve nesigurnosti. Sa druge strane, i
visokoobrazovani roditelji ponekad se ponašaju prema učitelji podcjenjivački, jer misle da su
sposobniji i stručniji od njega.
Izvori sukoba nisu isključivo vezani za roditelje. I učitelji imaju vrline i mane, neki od njih
možda imaju svoje miljenike, pa su s toga nepravedni prema nekim učenicima. Miran razgovor,
molba za pomoć, prije će donjeti rezultat od sukoba. Većini učitelja stalo je do učenika, spremni
su i voljni pomoći u svakoj situaciji.
Komunikaciju sa roditeljima treba uspostaviti na samom početku školske godine, a ne onda kada
se pojavi neki problem. Komunikaciju je potrebno održavati tokom cijele godine kroz različite
oblike. Naravno, roditeljima ne treba govoriti samo negativne i loše stvari u vezi njihovog
djeteta, već spomenuti i one pozitivne. Roditelji će u tom slučaju lakše prihvatiti negativno,
manje će se osjećati lose, biti manje ljuti. Prosvjetni radnici trebaju biti što bolje upoznati sa

7
porodicom učenika, kroz razgovor sa učenicima, roditeljima, zadavanjem učeniku da piše sastave
o toj temi i slično.
Sa većinom roditelja moguće je uspješno saraživati, ali postoje i oni koji nisu dovoljno
objektivni kada se radi o njihovom djetetu. Agresivni roditelji, ukoliko dođe do nekog problema,
bijesni dođu u školi, odbijaju miran razgovor, tuku dijete na licu mjesta i slično.

Porodice u kojima vladaju pozitivni odnosi među članovima omogućavaju dobre uslove za
saradnju i realizaciju odgojno – obrazovnih ciljeva. Roditelji, svojom ličnošću, ponašanjem,
utječu formiranje vrijednosti i stvaranja slike o sebi kod svoje djece. U ovakvim porodicama
najčešće se usklađuju očekivanja roditelja od škole i postignuća djece u njoj. Danas su
očekivanja od škola veća nego ikada. Globalna ekonomska kriza dovela je do većeg pritiska, i od
škola se očekuje da djeci pruže adekvatno obrazovanje, koji će im omogućiti ekonomsku
stabilnost i socijalnu uključenost.
Očekuje se visoki profesionalizam prosvjetnih radnika, izuzetno dobra opremljenost škole,
otvoren put prema visokom obrazovanju i slično. U današnji m uslovima života jedno od
osnovnih očekivanja roditelja od škole je upravljanje ponašanjem učenika i bezbjedno i zdravo
okruženje za njihovu djecu. Ovo je također veoma osjetljivo pitanje koje škole, i pored sveg
truda, ne mogu da riješe bez saradnje roditelja. Bezbjednost učenika u školi i pojava nasilja česta
su tema. Međutim i roditelji su u velikoj mjeri odgovorni za nasilničko ponašanje svoje djece.
Često su roditelji ti od kojih djeca nauče da budu nasilnici. Vršnjačko nasilje je u porastu, ali je
za to odgovorno cjelokupno društvo. Agresivnost se sreće na svakom koraku, teško je pronaći
emisiju ili film gdje je komunikacija na kulturnom nivou. Problem je i to što pojedini roditelji
potpuno neosnovano brane svoju djecu. Veliki je broj slučajeva kada dijete dobije ukor u školi
zbog nediscipline, ili nasilja, a onda se roditelj žali i tvrdi da dijete nije krivo, iako za tako nešto
nema osnovu.
U idealnim uslovima škole bi trebalo da funkcionišu tako da djeca u njima budu bezbjedna, da
dobijaju kvalitetno obrazovanje, da imaju jedinstven rad, a roditelji u njima dobijaju uputstva i
pomoć vezanu za roditeljstvo, praćenje rada i podršku razvoju svoje djece. U realnosti,
očekivanja roditelja od škole su ili prevelika i nerealna, ili vrlo skromna, daleko od onoga što
škola zaista pruža.

8
 3. OBLICI SARADNJE PORODICE I ŠKOLE

U stručnoj literaturi se najčešće navode, a u pedagoškoj praksi realizuju sljedeći oblici:

 individualni kontakti (posjeta nastavnika, vaspitača porodici, posjeta roditelja pedagoškoj
ustanovi, dopisivanje...);
 roditeljski sastanci;
 opšte i pedagoško obrazovanje i usavršavanje (škole za roditelje, kursevi, seminari,
tribine, diskusione i druge grupe);
 organizacija značajnih akcija škole (radne akcije, svečanosti);
 biblioteka za roditelje (knjige, razgovori);
 učešće roditelja u ostalim vidovima života i rada škole (rad u organima upravljanja,
komisijama, savjetima roditelja...) i
 dan “otvorenih vrata” škole roditeljima.

3.1. Individualni kontakti

Za uspješno održavanje ličnih kontakata sa roditeljima potrebni su odgovarajući uslovi: iskrena

spremnost roditelja i nastavnika da sarađuju, vremenske mogućnosti nastavnika da održava vezu
(suviše opterećeni nastavnici ne mogu se ozbiljnije angažovati u ovakvoj saradnji) sa roditeljima,
široka pedagoška i psihološka kultura nastavnika (posebno osposobljenost u metodici odgojno –
obrazovnog rada sa odraslima), materijalni stimulans nastavnika za ovakvu vrstu djelatnosti i
materijalne mogućnosti škole koje bi omogućile da se osigura prostorija za rad sa roditeljima i
literatura za informisanje roditelja o vaspitnim problemima školske djece.
Svaki roditelj, kako bi pokazao nastavniku da želi biti odgovoran u svojoj ulozi roditelja, treba se
pripremiti za svaki individualni razgovor. Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete, s toga na
razgovor u školu treba ići sa jasnim temama koje roditelje zanimaju i o njima žele pričati sa

9
nastavnikom. Dobro je pripremiti natuknice kako bi se razgovor vodio ciljano. Roditelji trebaju
istaknuti u čemu dijete napreduje, i objasniti nastavniku način pomoći kod kuće. Roditelji dobro
poznaju svoju djecu kod kuće, ali ne znaju kakva su u školi. Dakle, prosvjetnim radnicima je od
velikog značaja čuti od roditelja kako bi učili više o djetetu od roditelja ali jednako tako je važno
da roditelj čuje i nastavnika jer ih oni bolje poznaju u školi.

3.2. Roditeljski sastanci

Ova forma rada često se koristi, veoma je pogodna i daje izvanredno dobre rezultate. Ukoliko se
na roditeljskom sastanku pretresa interesantan problem, ukoliko se za sastanak solidno pripreme
organizatori i učesnici, u koliko se on odvija u atmosferi iskrenosti i dobre volje njegov uspjeh je
zagarantovan. Zato se od sastanaka ove vrste traži da imaju jasno određen zadatak (sazivaju se
kad treba diskutovati o planovima rada škole, organizaciji i izvođenju nastave, materijalnim
problemima škole, preduzimanju većih zajedničkih akcija, organizaciji i usmjeravanju zabavnog
života u školi, opštim činiocima uspjeha, značajnim problemima unutrašnjeg života škole i o
bitnim pitanjima odnosa porodice i škole), u njihovom pripremanju normalno je da učestvuju svi
zainteresovani (roditelji, nastavnici, predstavnici organa upravljanja i sami učenici), tok priprema
obuhvata izbor problema, njegovu dokumentovanu obradu, pripremu aktivnog učešća u diskusiji,
donošenje konkretnih zaključaka, mjera da se zaključci realizuju i dogovor o sljedećem sastanku.

3.3. Opšte i pedagoško obrazovanje i usavršavanje

 Škola za roditelje – ovo je prosvjetno – pedagoška ustanova, popularna i tražena, koja

pomaže roditeljima u lakšem, bržem i uspješnijem odgoju djece. Škola traje od 3 mjeseca
do nekoliko godina. U njen program uključeni su predmeti opšteg obrazovanja,
pedagoške i psihološke discipline, problemi braka, porodice, dječije zaštite, higijene i
slično.
 Kursevi i seminari – oni su dosta pogodna forma obrazovanja i usavršavanja roditelja i
nastavnika. Organizuju se sa ciljem dubljeg proučavanja nekog problema. Traju 7 dana

10
 do 3 mjeseca. Plan i program obično obuhvata teorijsku nastavu, seminarske diskusije i
praktične vježbe i mogu obuhvatiti više polaznika raznih kategorija.
 Tribine – postaju sve više popularne zbog toga što se na njima, s vremena na vrijeme,
raspravlja o najaktuelnijim problemima škole, društva, nauke i odgoja. Neke od tema
koje se mogu uzeti za program rada tribine: Društvo, porodica i odgoj, Savremena naučna
i tehnička ostvarenja i školski programi, Kako pomoći djeci u učenju, Razvijanje radnih
navika kod djece, Problemi discipline, Kulturno ponašanje mladih, Mladi i umjetnost,
Ljudski odnosi u školi, Šta škola očekuje od porodice, a šta porodica od škole.

 Predavanja i diskusije – normalno je da škola organizuje povremena predavanja i

diskusije o aktuelnih pedagoškim problemima o značajnim dostignućima u psihologiji, o
novinama u metodici odgojnog rada, o svakodnevnim praktičnim odgojno – obrazovnim
problemima škole, o značajnim odgojno – obrazovnim problemima u porodici, o
odnosima porodica

3.4. Organizacija značajnih akcija škole

Svaka škola organizuje razne akcije, svečanosti, priredbe, izložbe i ekskurzije. Roditelji ove
akcije smatraju isključivo školskim, i da su za njihovo ostvarenje odgovorni samo nastavnici.
Ove akcije trebalo bi da budu u centru pažnje roditelja i da oni prema svojim snagama i
sposobnostima doprinose njihovom planiranju, pripremanju i izvođenju.

3.5. Biblioteka za roditelje

Škola bi trebala imati na umu da je dužna obezbjediti biblioteku i čitaonicu za roditelje, čiji fond
bi trebao da sadrži: najznačajnije pedagoške časopise i listove, vrijedna djela opšte i dječije
književnosti , osnovnu psihološku i pedagošku literaturu, popularne studije iz medicine, studije

11
iz porodičnog prava i dječije zaštite. Nema sumnje da bi biblioteka bila snažan izvor novih
informacija za roditelje, privlačila bi ih sebi, podsticala na rad i slično.

3.6. Učešće roditelja u ostalim vidovima života i rada škole

U nekim školama postoji određen dan kada roditelji mogu slobodno doći na časove, posmatrati
rad učenika i nastavnika u razredu. Na ovaj način oni stiču uvid kako nastavnici rade, kako se
učenici ponašaju u toku nastave, kako se odnose prema nastavnicima, kako se nastavnici odnose
prema učenicima, kakva je disciplina u školi i slično. Ovo omogućuje roditeljima da u organima
upravlja, njihovim komisijama, na zborovima birača i drugim forumima pravilno zastupaju
interese škole, realno ocjenjuju njene probleme, kritikuju njen rad sa uvjerljivim argumentima i
zalažu se za njen razvoj kao odgojno – obrazovne ustanove.

12
 4. ZAKLJUČAK

Iz svega navedenog dolazimo do zaključka da bez prisne, sadržajno bogate i planski usmjerene
saradnje roditelja i škole ne može biti govora o punom uspjehu u odgoju mladih, razvijanju
svestrano obrazovanih, stvaralačkih i slobodnih ličnosti. Roditelji su pozvani i kompetentni da
sudjeluju u odgoju i obrazovanju svoje djece zajedno sa nastavnim osobljem, jer svi imaju
zajednički interes-dobrobit djece. Razvoj partnerstva mogu inicirati roditelji jer dobrim odnosom
sa ostalim roditeljima i razrednikom/com mogu razmijeniti iskustva i sigurno naučiti nešto novo
i korisno za dalji odgoj svoje djece. Naime, pozitivna komunikacija je vještina koja se uči cijeli
život, a koju možemo učiti samo u kontaktima sa drugim osobama. Važno je njegovati dobre
odnose sa svojim djetetom i ukućanima, jer u dobroj klimi kako u školi, tako i kod kuće, dijete
postaje zainteresiranije i uspješnije. Za uspjeh djece u školi su jednako odgovorni kako
nastavnici u školi, tako i roditelji kući. Kada je dijete sretno i uspješno, roditelji su također
zadovoljnii ohrabreni jer osjećaju da su doprinijeli tom dobru. Dakle, za razliku od uzajamnog
nepovjerenja i okrivljavanja, zahvaljujući pozitivnoj komunikaciji koja se razvija i uči u
partnerskim odnosima između kuće i škole, imamo dogovor, podršku i zadovoljne roditelje,
nastavnike i sretnu dje

13
 5. LITERATURA

 Ilić, M., Porodična pedagogija, Univerzitet “Džemal Bijedić”, Mostar, 2013.

 Mandić, P., IGKRO “Svjetlost”, OOUR Zavod za udžbenike, Sarajevo, 1980.
 Bečić, E., Naučite ih kako da uče, Sarajevo, 2005.
 Savić, M., Kako da vam dete postane uspešan đak”, Dječije novine G. Milanovac, 1990.
 Pedagoški razgovori (zbornik radova), Društvo pedagoga Republike Srpske,
Banja Luka, 2003.
 Pepeljak, S., Škola u zajednici: roditelji partneri u školi, Udruženje Vijeća škole i

14