 Brkić Ajla

 Kovačević Mirsada
 Mujanović Semin
 Salkić Ahmed
 Softić Amra
 Suljkanović Fatima
 Tokić Melis
Uzgoj jabuke
 PREDRADNJE ZA PODIZANJE ZASADA
Izbor mjesta za podizanje
voćnjaka

Priprema zemljišta za sadnju

Razmjeravanje za sadnju

Odabir sadnica – tipovi sadnog

materijala

Izbor sorte i podloge

Izbor uzgojnog oblika

Sadnja

Mjere upravljanja zasadom

Odabir položaja :
za normalan rast i razvitak voćaka, budući zasad bi trebao da ima u
toku cijele godine dovoljne količine sunčeve svjetlosti, lagano
strujanje vazduha-vazdušnu drenažu i da je zaštićen od dominantnih
hladnih i toplih vjetrova.

Zemljište (tlo) :
Zemljište treba da ima sljedeće karakteristike: rastresiti sloj
da bude što dublji, da je u okviru fizičkog profila i fiziološki
profil, da je fiziološki profil cijelom svojom dužinom
jednoličan, te da ima povoljan vodno-vazdušni režim i da
nije podložno eroziji.
Priprema zemljišta:
za podizanje zasada obavlja se dva do tri mjeseca prije same sadnje i
predstavlja jednu od najvažnijih radnji iz razloga što voćnjaci
predstavljaju višegodišnje zasade, te s toga loša priprema zemljišta
značila bi gubitak, ili čak propadanje cjelokupne prozvodnje. Prije
same sadnje potrebno je izvršiti hemijsku analizu tla.

pH tla 5,5-6,5 optimalna vrijednost

Gnojidba 80-100 kg NPK po dunumu ili 0,8-1 t /ha

U slučaju jabuke na podlozi M9 i uzgojne forme vitko vreteno najčešće

se preporučuje razmak 1,2 x 3,5 m.Ako su u pitanju blaže padine razmak
treba nešto povećati zbog proklizavanja mašina prilikom obrade.
PODLOGE ZA JABUKU
Od podloge zavisi :
- Uzgojni oblik
- Razmak sadnje (redni i međuredni)
- Potreba naslona
- Dugovječnost voćke
- Dužina trajanja pojedinih fenofaza
- Rodnost
- Kvalitet plodova
-Otpornost na niske temperature i sušu

Sve podloge u odnosu na način razmnožavanja dijelimo na:

1. Generativne (sijance)

2. Vegetativne
Generativne podloge:
dobijaju se iz sjemena. Osnovna odlika ovih podloga je veća bujnost, što
čini da je rezidba veoma otežana, manjije broj sadnica po jedinici
površine, voćka kasnije stupa na rod (obično u 10 godini daje puni rod).
Jabuka kalemljena na ovakvim podlogama obilnije rađa, ali daje plodove
slabijeg kvaliteta.
Kao prednosti ovih podloga pripisuje im se: dugovječnost, otpornost na
lošije zemljišne i klimatske faktore, te bolest i štetočine.

Vegetativne podloge su dobivene nekim od vegetativnih načina

razmnožavaja:nagrtanicama(najčešći),položenicama,mikrorazmnožavan-
jem i sl.Ovaj tip podloga predstavlja osnovu u savremenoj voćarskoj
proizvodnji, jer prije svega patuljastog su rasta, ranije stupaju na rod,
daju kvalitetnije plodove. Kao nedostaci navodi se sljedeće: kraći životni
vijek, slabija otpornost na lošije zemljišne i klimatske faktore, kao i
bolesti i štetočine
Vegetativne podloge jabuke:

MM 106– srednje bujna podloga, može se koristiti na teškim

zemljištima, pijeskovitim,dobro se ukorijenjava, nije potreban naslon,
otporna na krvavu vaš, umjereno osetljiva na mrazeve.
M 26– prelaz iz M 9 i MM 106, za ovu podlogu je potrebna potpora,
slabo bujna podloga, razvijen korenov sistem koji se bolje ukorenjava.
52
M 9 – vodeća podloga u svijetu, prednost ranije rađanje već u 3. godini,
potreban naslon, korijenov sistem plitak i nerazvijen potrebno je i
navodnjavanje, redovno i obilno rađa, plod krupan, ranije sazrijeva.
Pajam 1 i Pajam 2 su klonovi podloge M9 selekcionosani u Francuskoj
od strane Masserona 1986-te godine
Pajam 1– slabije bujnost koristi se za bujnije sorte (jonagold, gloster,
mucu). Od 5-10% manje bujnosti od standardne M9
Pajam 2 – bujnija za oko 5% od standardne M9
Sortiment
tTopaz- Češka sorta,pogodan za organsku proizvodnju,rezistentan na
fuzikladi,sorta vrijedna pažnje
Florina- Francuska sorta,takođe pogodna za organsku proizvodnju
dobivena je križanjem Malus Floribunde, Mordendufta, Stark
Delišesa, Zlatnoga delišesa i Jonathana.
•Ona voli umjerene ljetnje temperature.
•Tokom cvatnje potrebna je srednja dnevna
temperatura od 10ºC, a tokom obrazovanja
cvjetnih pupoljaka neophodna je srednja dnevna
temperatura od 15ºC.
•Kritična je temperatura u fazi cvjetanja je od -1,5
do -1,9ºC.
•Tokom zimskog mirovanja kruška može da izdrži
temperature do -30 ºC.
•Korijen je najaktivniji na temperaturama od 15-
18ºC.
•Kruška je nešto skromnijih zahtijeva u pogledu
padavina od jabuke (700 mm i više).
 Sadnja
kruške
• Razmjeravanje i
obiljezavanje mjesta gdje
treba sadnicu posadit,
• Markirane mjesta sadnje sa
kočićima,
• Kopanje rupa,
• Rupe mogu biti okruglste i
četvrtaste,
• Dubina rupe od 50 do 60
cm,
• Razmak sadnje: između
redova 3,2 m, a u redu 1,2
do 1,5 m.
• Vrijeme sadnje - Za vrijeme
zimskog mirovanja, do
završetka vegetacije u
jesen, pa sve do kretanja
vegetacije u prljeće.
•Budući nasad uvelike ovisi o samoj kvaliteti
sadnog materijala, valja saditi jednogodišnji,
bezvirusni sadni materijal visoke kvalitete tj.
sadnice s dobro razvijenim korijenovim
sustavom i zrelim nadzemnim dijelom (i
provodnice i pupova).

•Osim kvalitete sadnica važan je i njihov

prijevoz te skladištenje do sadnje. Ni u jednom
trenutku sadnice se ne smiju osušiti.
•Generativne podloge: sijanci Pyrus
communis,
•Vegetivne podloge:

1. vegetativne podloge Dunje ( dunja MA,

dunja MC, dunja ADAMS, dunja iz
Angersa, dunja SYDO, dunja BA 29 i
provensanska),
2. Oregon 260, 261 i 264,
3. Pyrodwarf
4. Cydomalus
Najčešći uzgojni oblici jesu:
• piramida,

• vretenasti grm,

• pravilna i nepravilna palmeta kosih

grana,
• te razni kordonci.
  Vrlo rano ljetne: 1. dekada srpnja :
 Srednje jesenske: 2. dekada rujna
1. Zelena ljetna,
1. Avranška,
2. Magdalena,
2. Patten,
3. Lipanjska ljepotica
3. Grand Champion,
 Rano ljetne: 2. i 3. dekada srpnja
4. Cascade,
1. Srpanjska šarena,
5. Konferans
2. Etrusca, Tikvica,
3. Žifarova,
 Kasno jesenske: 3. dekada rujna i prvi dani listopada
4. Tosca,
1. Fetelova,
5. Košia
2. Concorde,
3. Društvenka,
 Srednje ljetne: 1. i 2. dekada kolovoza
4. General Leclerc,
1. Rana Moretinijeva,
5. Harrow Sweet,
6. Pakamova,
2. Trevuška,
7. Lukasova,
3. Klapova,
8. Kleržo,
4. Gijoova,
9. Boskova tikvica
5. Santa Maria,
6. Starkimson
 Rano zimske: 1. i 2. dekada listopada
1. Pastorčica,
 Kasno ljetne: 3. dekada kolovoza i prvi dani rujna
2. Zimska pastrvka,
1. Viljamovka,
3. Kiferova,
2. Rosired Bartlett,
4. Druarova
3. Vjenka,
4. Dvostruka Filipova
 Kasno zimske: 3. dekada listopada
 Rano jesenske: 1. dekada rujna
1. Hardenpontova,
1. Margareta
2. Pariška grofica,
2. Marija,
3. Olivijerova,
3. Spartlet,
4. Krasanka,
4. Gelertova (Hardijeva),
5. Zimska dekanka
5. Kalifornija
•Kolačara

•Jeribasma

•Kanjiška

•Batulinka

•Samoniklica

•Karamut

•Takiša

•Čađavka

•Urmenka
Dunja cvjeta u maju i
junu i ima bijele do
ružičaste cvjetove. Latice
cvjetova su duge između 2
i 5 cm.
Plod dunje raste iz
cvjetne trube i zadebljale
cvjetne lože. Masa ploda
se kreće od 50 grama,
kada su u pitanju divlje
vrste dunja, pa sve do čak
2 kilograma kod nekih
kultivara. Prema obliku
plod dunje može biti
okruglast, zvonast,
spljošten ili izdužen.
 Plod je vrlo velik, jabučasto
kruškastog oblika, limunsko žute
boje.
U vrijeme kada dozri kožica je jako
mirisna.
Meso je čvrsto, sočno, slatko kiselo,
aromatično. Plodovi se dobro
čuvaju i nisu osjetljivi na transport.
Rodi redovno, a dozrijeva
polovicom oktobra.
Cjenjena sorta za preradu.

Leskovačka dunja se smatra jednom od najboljih sorti dunje.

Djelimično je samooplodna, oprašuje je Vranjska dunja.
Plodovi ove sorte dunje su VRANJSKA DUNJA
vrlo krupni. Pokožica je
zlatnožute boje.
Meso ploda je čvrsto, slatko
nakiselog ukusa.
Sadrži dosta kamenih ćelija i
brzo mijenja boju pa nije baš
pogodno za preradu i sokove.
Ovo je vrlo rodna i
dugovječna sorta,
samooplodna.
Odličan oprašivač samobesplodnim i djelimično
samooplodnim sortama dunje. Sazrijeva u oktobru.
Poznato je da se dunja kao i ostale
kulture može razmnožavati na više
načina: pomoću sjemena, nagrtanjem,
reznicama i cijepljenjem. U intenzivnoj
proizvodnji razmnožava se isključivo
cijepljenjem na podlogu, a izbor
podloge ovisi o tipu tla i iskustvima
vezanim za pojedine podloge. Za dunju
je najbolja podloga bijeli glog, koji je
odlično kompatibilan s dunjom. U
rasadničkoj praksi se sorte dunja
kaleme na podlogu dunja MA.

Dunja je sezonsko voće dostupno od rane jeseni sve do januara. Berba započinje kada
plodovi počnu mijenjati boju iz jarko zelene u intenzivno žutu. Kod berbe je potrebno
dosta pažnje jer su plodovi osjetljivi na pritisak zbog kojeg su oštećena i nagnječena
mjesta sklonija bržem propadanju.
GLOG
 Rastu samoniklo po
rubovima šuma i polja, i
u ravničarskim i u
planinskim krajevima.

 Plod mu je crvena
bobica (gloginja) koja
dozrijeva
u septembar ili oktobar,
jestiva je, i koristi se za
izradu malrmelada, žele
a i kompota.

 U našim krajevima
poznat je bijeli i
službeno još nepriznati
kao posebna vrsta crveni
glog.

 List i cvijet su mu
ljekoviti.
 Glog je većinom grm
srednje veličine, a na
povoljnim staništima
uspijeva i kao
čvorasto razgranjeno
drvo visoko i do 5
metara. Drvo gloga je
tvrdo i žilavo, kora
glatka i sivo-
pepeljaste boje, a na
granama se nalazi
trnje dugo 5 do 15
mm.
 Listovi su s donje strane
svijetloplavkasto-zeleni, a s
gornje strane tamnozeleni i
sjajni te nekako podsjećaju na
listove hrasta. Listovi su
okruglastog ili obrnuto jajastog
oblika,pojedini lisni dijelovi po
rubu su nazubljeni.
 usplođe im je brašnasto, a
okus dosta kiseo sve do prvih
mrazeva, nakon kojih postaju
mekši i ukusniji. Sadržavaju
C vitamin, provitamin A,
limunsku i vinsku kiselinu,
šećere i mnogo pektina, zbog
čega su pogodni za
pripravljanje pekmeza,
marmelada i džemova.
 Mušmula je voćka toplijih predjela, ali uspješno se
uzgaja i u hladnijim područjima. Topla mediteranska
klima nije pogodna za uzgoj. Uspješno se može
uzgajati na nadmorskoj visini i do 1.000 m. Nije
osjetljiva na hladnije temperature kao ostale voćne
vrste. Uzgoju mušmule pogoduju prostori s prosječnom
godišnjom količinom padavina iznad 700 mm. Ako su
padavine u toku vegetacije pravilno raspoređene, pogodni su
i prostori s iznad 620 mm padavina.

 Ukoliko temperaturne amplitude nisu velike, podnosi i

temperature do -36 0C. Mušmula ne podnosi trajno
visoke temperature te joj dugotrajno visoke
temperature preko 33 0C mogu uveliko naštetiti.
Samooplodna je biljka, potrebno joj je 100-450 sati
temperatura ispod 7 0C. Zbog kasnog ulaska u fazu
cvjetanja otporna je na proljetne mrazove.
 Mogu se uzgajati na raznim vrstama tala, osim na vrlo
vapnenastim i loše ocjeditim. Neovisno o podlozi na
koju je cijepljena, podzemna bi voda trebala biti
najmanje 1,5m ispod površine

 Ukoliko će se mušmula uzgajati na većoj površini, u nasadu,

onda zemljište prije sađenja treba pripremiti rigolovanjem.
No, ukoliko se planira saditi samo 2 do 3 stabla, priprema
zemljišta sastoji se u kopanju pojedinačnih jama dubokih oko
0,60 i širokih 1 - 1,2 m.
 Sjeme je najbolje sijati u jesen. Obično trebaju proći
dvije zime da proklija. Kako bismo ubrzali klijanje,
dobro je 2 do 3 mjeseca ranije sjeme držati na
temperaturi od 2 do 50C, te ga prije same sjetve potopiti
24 sata u toplu vodu.

 Sadnja se preporučuje na 4 x 4 ili pak 4 x 3 metra, što

zahtijeva 625 odnosno 834 sadnice po hektaru. Počinje
sa rađanjem od druge godine po sadnji, u punom rodu
daje prinos 12-15 t/ha. Mušmula se uzgaja najčešće u
obliku kotlaste ili poboljšane piramidalne krošnje.
Može se uzgajati u grmolikom obliku ili kao
polustablašica.
 Gnojidba mladih voćaka se obavlje sa oko 200 g po
sadnici u prvoj godini, 400 g u drugoj, 600 g u trećoj,
800 g u četvrtoj godini starosti. U kasnijem periodu
uzgoja i u punom rodu količina gnojiva se kreće oko
600-700 kg/ha NPK mineralnog gnojiva odgovarajuće
kombinacije, uz dodatak 200-300 kg/ha azotnih
gnojiva.

 Zemljište u zasadu može da se održava na više načina,

najčešće u sistemu ledina malč – kombinacija košenjem
trave u porastu od oko 15-20 cm i zastiranjem u
rednom prostoru u zoni razvoja krošnje. Rezidba je kao
i kod jabuke.
 Najčešće se kalemljenje obavlja na podlogu Quince A,
ali osim ove može se kalemiti i na sijance oskoruše,
bijelog gloga, i na nekim podlogama kruške. Mušmula
se također najčešće proizvodi kalemljenjem na
vegetativne podloge dunje ( MA, CA 7, Ba 29).

 Mušmula je dosta otporna na bolesti i štetočine.

Najopasnija bolest je sušenje vrhova i cijelih grana koju
uzrokuje bakterija Erwinia amylovora. Dovoljno je
svega dva prskanja prije cvjetanja i jedno prskanje
poslije cvjetanja. Prskanje se obavlja u kombinaciji
nekih bakarnih preparata sa insekticidima. Osim
preporučenih prskanja zaštita se radi po potrebi.
 Od svih umjereno - kontinentalnih voćnih vrsta mušmula ima
najmanje sortimenata, svega 40 - 50, od kojih se u
proizvodnji nalazi desetak. Sorte se mušmule međusobno
razlikuju po krupnoći i obliku ploda te imaju li sjemenke ili
ne. Prema krupnoći dijele se na sitnoplodne i krupnoplodne.
Po obliku ploda dijele se na mušmule jabučastog i
kruškastog oblika ploda.

 Najčešće gajene sorte su domaća krupna i holandska

krupna. Prednost treba dati domaćoj, krupnoće ploda oko
20 grama, jer ima manji udio sjemenki u odnosu na masu
ploda od holandske koja ima krupnoću oko 50 grama i dosta
suho meso.
Oskoruša je dugovječna
drvenasta i listopadna voćka
koja može narasti do 20 i
više metara. Zbog sočnih i
ukusnih plodova te
dekorativnog stabla ubraja se
u voćke, premda je šumari
smatraju šumskim drvetom.
Areal rasprostranjenosti su
joj sve europske zemlje,
Sjeverna Afrika, Mala Azija i
zapadni dio Sibira. Oskoruša
je prilagodljiva za različita
podnebja, prilagođava se na
zapuštena i suha zemljišta;
jedino je važno da ima
dovoljno svjetlosti, a otporna
je na sušu i niske
temperature. Deblo joj je
ravno i prekriveno sa tankom
sivo-smeđom korom; koja je
raspucana i vrlo slična deblu
kruške.
Sadnja
oskoruše
Pri sadnji oskoruše kopaju
se jame duboke 60 kao i
široke 100 - 120 cm. Prije
sađenja potrebno je
sadnici skratiti žile kao i
korijen uroniti u smjesu
ilovače, balege i vode.
Poslje sađenja
preporučuje se đubrenje
svakog stabla s 10 kg
stajskog đubriva i
zalivanje s 5 - 10 L vode.
Što se tiče formiranja
uzgojnog oblika, gajenje
oskoruše u piramidalnom
obliku daće najbolje
rezultate budući da se
radi o polušumskoj voćki.
Rodnost i berba • Oskoruša nakon sadnje mladog stabla rodi u četvrtoj,
petoj ili čak u desetoj godini. Ukoliko su sadnice
oskoruše •
proizvedene iz sjemena, stablo će roditi kasnije.
Životni vijek stabla kreće se od 40 do 100 godina.
• Plodovi su jabukolikog ili kruškolikog oblika, više je
oblika (tipova, vrsti); debeli su od 2-5 cm, na jednom
sucvijeću ih je cijeli buket, čak i preko 10; a može i
manje, što ovisi od oprašivanja, od sorte, tla i
međusobne udaljenosti.
• Plodovi na drvetu su blijedo-zelene boje, na sunčanoj
strani malo crvenkasti.
• Kad dozrijevaju u rujnu ili listopadu, tada požute i
počinju postupno padati sa drveta. Možemo ih
otresti, ali moramo pričekati da plodovi posmeđe i da
se umede.
• Meso je isprva tvrdo i jako trpko, a plodovi postanu
ukusni tek nakon kraćeg ili dužeg vremena
umeđivanja.
• Berba obično započinje kada plodovi dobiju
svjetlozelenu do zelenožućkastu boju.
• Prije nego što potpuno dozriju, plodovi su opori,
budući da sadržavaju veliku količinu tanina.
Raste sporo (osim u mladosti), a doživi starost 200-300
(-500) godina. Heliofilna je i kalcifilna vrsta, koja
samo u ranoj mladosti djelomično podnosi zasjenu.
Preferira toplu i blagu klima. Nema posebne zahtjeve
za tlom, ali najbolje uspijeva na dubokim i plodnim
tlima. Dobro podnosi sušu (slično kao hrast medinuc),
a osjetljiva je na kasne proljetne mrazove (nešto manje
nego hrast kitnjak). Zimi izdrži temperaturu do –30 °C.
Osjetljiva je na kompeticiju drugih vrsta. Pionirska je
vrsta sa širokom ekološkom valencijom. Javlja se
pojedinačna ili u manjim grupama na nadmorskoj
visini do 1400 m (u mediteranskom području), a u
srednjoj Europi do 650 m.
 Sorte
Od sorti oskoruše, malo
ih je poznato, uglavnom
su to sorte:
•Likernaja,

•Burka,

•Granatajna,

•Sossenheimer Riesen" ,

• "Bovender Nordlicht",

•"Christophs Apfel" ,

•"Sossenheimer
Schraube“,
• " Frauensteiner“.