Gospodarski Kalendar 2013

2013.
©
2013.
NAKLADNIK
Novinsko, nakladničko i trgovačko d.d.

10000 ZAGREB - Trg bana J. Jelačića 3
ZA NAKLADNIKA
Andreja VRCAN
GLAVNI UREDNIK
Branko HORVAT
UREDNICI
Goran BEINRAUCH, Branko HORVAT, Vitomir PATKO
GRAFIČKA PRIPREMA
VJESNIK d.d., Zagreb
ILUSTRACIJE
Božidar ŠPOLJARIĆ-Largo
TISAK
VJESNIK d.d., Zagreb
SURADNICI
doc. dr. sc. Martina SKENDROVIĆ-BABOJELIĆ, doc. dr. Klara BARIĆ, Branka Šakić-
BOBIĆ, dipl. ing. agr., Sinaj BULIMBAŠIĆ, dr. sc. Mile ČULJAT, dr. sc. Sanja FABEK,
Goran FRUK, dipl. ing. agr., Ivan GAŠPAR, dipl. ing. agr., Ivana ILIJAŠ, dipl. ing.
agr., Ana Marija Jagatić-KORENIKA, dipl. ing. agr., prof. dr. sc. Tomislav JEMRIĆ,
Darko KANTOCI, dipl. ing., mr. sc. Dražen KAUČIĆ, Ivo KIRIGJIJA, dipl. ing., dr. sc.
Tomislav KOS, Marija KRANJČEVIĆ, dipl. ing., dr. vet. med. Kruno LAŽEC, Srećko
LJUBLJANOVIĆ, mr. sc. Tatjana MEĐIMUREC, Ivan MILIČEVIĆ, dipl. ing. agr., prof.
dr. sc. Tihomir MILIČEVIĆ, Marin MIHALJEVIĆ-ŽULJ, dipl. ing. agr. Mirela OSREČAK,
dipl. ing. agr., dr. sc. Vesna OČIĆ, mr. sc. Chiara PAGLIARINI, dr. sc. Željko PAVIČIĆ,
Darko PETANJEK, Marija PETIR, dipl. ing. agr., dr. sc. Miroslav POJE, dr. sc. Darko
PREINER, Ivana PUHELEK, dipl. ing., agr. dr. med. Vera DUIĆ-PRIBIČEVIĆ, prof. dr.
sc. Đuro SENČIĆ, Marcel STIPANIČIĆ, dipl. iur., Daniela SUKALIĆ, dipl. iur., prof.
dr. sc. Zlatko SVEČNJAK, mr. sc. Stanislav ŠTAMBUK, mr. sc. Emil ŠTEFANEK, mr.
sc. Milorad ŠUBIĆ, Zoran TIMARAC dipl. ing., prof. dr. sc. Nina TOTH, doc. dr. sc.
Darko UHER, Vice VERŠIĆ dipl. ing. agr., AntonijaVRDOLJAK, dipl. ing. agr., Marko
VUČETIĆ, dipl. ing. agr. dr. sc. Nevio ZDOLEC, Milorad ZORIČIĆ, dipl ing. agr.
ISSN 0432-111
Gospodarski kalendar
2013.
Siječanj Veljača Ožujak
P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 1 2 3 1 2 3
7 8 9 10 11 12 13 4 5 6 7 8 9 10 4 5 6 7 8 9 10
14 15 16 17 18 19 20 11 12 13 14 15 16 17 11 12 13 14 15 16 17
21 22 23 24 25 26 27 18 19 20 21 22 23 24 18 19 20 21 22 23 24
28 29 30 31 25 26 27 28 25 26 27 28 29 30 31
Travanj Svibanj Lipanj

1 2 3 4 5 6 7 1 2 3 4 5 1 2
8 9 10 11 12 13 14 6 7 8 9 10 11 12 3 4 5 6 7 8 9
15 16 17 18 19 20 21 13 14 15 16 17 18 19 10 11 12 13 14 15 16
22 23 24 25 26 27 28 20 21 22 23 24 25 26 17 18 19 20 21 22 23
29 30 27 28 29 30 31 24 25 26 27 28 29 30
Srpanj Kolovoz Rujan

1 2 3 4 5 6 7 1 2 3 4 1
8 9 10 11 12 13 14 5 6 7 8 9 10 11 2 3 4 5 6 7 8
15 16 17 18 19 20 21 12 13 14 15 16 17 18 9 10 11 12 13 14 15
22 23 24 25 26 27 28 19 20 21 22 23 24 25 16 17 18 19 20 21 22
29 30 31 26 27 28 29 30 31 23 24 25 26 27 28 29
30
Listopad Studeni Prosinac

1 2 3 4 5 6 1 2 3 1
7 8 9 10 11 12 13 4 5 6 7 8 9 10 2 3 4 5 6 7 8
14 15 16 17 18 19 20 11 12 13 14 15 16 17 9 10 11 12 13 14 15
21 22 23 24 25 26 27 18 19 20 21 22 23 24 16 17 18 19 20 21 22
28 29 30 31 25 26 27 28 29 30 23 24 25 26 27 28 29
30 31
Kalendar radova u siječnju
U POLJU. Njive su obično zaštićene snježnim pokrivačem, a zbog kolebanja temperatu-
ra (noću niske, danju sunčano) stvara se ledena pokorica, koju treba razbijati prohodom
traktora ili konja. Ako u siječnju ne padne snijeg i izostanu niske temperature, nastavljaju
se jesenski radovi – zimska brazda uz zaoravanje mineralnih gnojiva (uree, fosfornih i
kalijevih) i stajnjaka. Ako zatopli, ispušta se voda koja leži na njivi. Izrađuju se planovi
proljetnih i ostalih radova tekuće godine. Nabavlja se materijal za proljetnu sjetvu: sje-
me, gnojiva, zaštitna sredstva, rezervni dijelovi i ostalo. Obavlja se pregled uskladištenih
proizvoda (repa, krumpir u trapovima), koji se utopljavaju.
U STAJI. Posebna se pozornost poklanja hranidbi suprasnih krmača i steonim junicama
i kravama. Preživačima se uz sijeno daje i svježa gomoljasto-korijenasta hrana uz do-
datak koncentrata. Silažom se hrani sva stoka jer je to najbolja hrana. Perad, a osobito
kokoši nesilje, drže se na toplom uz umjetno svjetlo. Ovčari u ovom mjesecu obavljaju
mrkanje ovaca radi ljetnog janjenja.
U VINOGRADU. Tko rigola, krajnji mu je rok da to obavi, kopaju se jame za sadnju cijepo-
va, dovozi se stajnjak za proljetnu gnojidbu. Priređuje se kolje, premazuje smolom ili nekim
od sredstava za zaštitu drva, namače u otopinu modre galice. Pregledava se žičano-betonska
armatura i po potrebi popravlja. Nabavljaju se lozni cijepovi, alat se priprema, nabavlja ili
popravlja, kopaju se jame za sadnju na praznim mjestima.
U VOĆNJAKU. Uredite voćke, prihranite ih stajskim i mineralnim gnojivom. Provedite
zaštitu od zečeva. Ako nisu preniske temperature, iskopajte jame za sadnju.
U POVRTNJAKU. Planira se uzgoj povrća u obiteljskom povrtnjaku. Popravlja se ili
kupuje alat i inventar, kvalitetno sjeme, mineralna gnojiva i pesticidi. Pripremaju se tople
lijehe, klijališna zemlja i bioenergetski materijal. U zaštićenom prostoru priprema se tlo
za sjetvu zelja ranog, kelja ranog, cvjetače rane, brokule rane i salate. Na otvorenom pro-
storu siju se grašak i bob-mahunar. Pregledava se povrće u trapu, podrumu i tavanu.
U PODRUMU. Kušajte vino kako biste provjerili njegova organoleptička svojstva
(boju, bistroću, okus i miris). Posebnu pažnju posvetite mirisu. Kod mladih vina često se
pojavi miris po sumporovodiku ili gnjilim jajima.
Obvezno u vinu odrediti – alkohol, ukupne kiseline, hlapljive kiseline te količinu uku-
pnog i slobodnog sumpora. Svi ovi podaci moraju biti upisani na kartonu koji je pri-
čvršćen na sudu (bačvi, cisterni). Taloženje soli vinske kiseline proces je koji počinje
u tijeku alkoholnog vrenja i nastavlja se završetkom vrenja, poglavito u nadolazećim
hladnim danima. To je prirodni proces koji stabilizacijom moramo privesti kraju, prije
razlijevanja vina u boce. Stabilizaciju provodimo izlaganjem vina niskim temperaturama
u frigouređajima ili prirodnim putem. Međutim, stabilnost se može postići dodavanjem
vinu metavinske kiseline.
U VRTU. Zemlju pognojite stajskim gnojem, mineralnim gnojivom ili razbacajte kompost.
Ako ima snijega, skinite ga s grana ukrasnog drveća i grmlja. Provedite zaštitu od zečeva.
Trajnice koje prezimljuju u zatvorenim prostorijama pregledajte i povremeno ih zalijte.
U SKLADIŠTU. Održavati nisku temperaturu pšenice, ječma, kukuruza i sličnih proizvoda.
U PRIOBALJU. U voćnjaku se čiste i orezuju stabla, suhe i bolesne grane i grančice se
spaljuju, za topla vremena obavljaju se i svi ostali poslovi. Mogu se saditi i presađivati
voćke, kopaju se jame, suzbija medić. Vinograd se orezuje, sade cijepovi, popravlja i
postavlja naslon. Sjetva povrća u klijališta: kelj rani, kupus rani, salata. Sjetva povrća na
otvorenom: bob-mahunar, grašak-biža, salata proljetna. Sadnja povrća: krumpir rani.
4
SIJEČANJ − malobožićnjak
U 1 NOVA GOD., Marija Bogorod.
S 2 Bazilije Veliki, Grgur Nazijanski
Č 3 Ime Isusovo, Cvijeta, Anastazija
P 4 Anđela Folinjska, Dafroza
S 5 Telesfor, Emilijan, Gaudencije, Milka
N 6 TRI KRALJA - Baltazar, GAŠPAR, MELKIOR
P 7 Rajmund, Rajko, Lucijan
U 8 Severin, Teofil
S 9 Julijan, Vilim
Č 10 Agaton, Dobroslav
P 11 Honorat, Neven, Bernard
S 12 Ernest, Tatjana
N 13 KRŠTENJE ISUSOVO, Hilarije, Veronika
P 14 Feliks, Srećko
U 15 Pavao pustinjak, Stošija
S 16 Marcel, Oton, Mislav
Č 17 Antun opat, Vojmil
P 18 Priska, Liberata, Biserka
S 19 Mario, Kanut, Ljiljana, Marta
N 20 Fabijan i Sebastijan
P 21 Agneza, Janja, Ines, Neža
U 22 Vinko đakon i muč., Vice
S 23 Ema, Vjera
Č 24 Franjo Saleški, Bogoslav
P 25 Obraćenje sv. Pavla ap.
S 26 Timotej i Tit, Bogoljub
N 27 Angela Merici, Julije
P 28 Toma Akvinski, Tomislav
U 29 Valerije, Konstancije, Zdeslav
S 30 Martina, Gordana, Darinka
Č 31 Ivan Bosco, Marcela, Viktor
SUNCE U SIJEČNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U SIJEČNJU
DAN IZLAZI ZALAZI
5. 07 h 33 min 16 h 29 min posljednja četvrt 04 h 59 min
11. 07 h 31 min 16 h 35 min mlađ 20 h 45 min
19. 07 h 26 min 16 h 46 min prva četvrt 00 h 46 min
27. 07 h 19 min 17 h 57 min uštap 05 h 40 min
Zemlja najbliže Suncu (perihel) ........................................................... 2. I. u 6 h
Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog
računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat.
Srednja mjesečna temperatura zraka u većem dijelu kontinentalne Hrvatske kreće se oko -1,3 °C, a duž obale i
na otocima oko 7,5 °C. Najtopliji je krajnji jug Republike Hrvatske s više od 9 °C.
Osijek -1,6 °C Zagreb -1,0 °C Hvar 8,9 °C
Najobilnije oborine su u Gorskom kotaru i Lici, oko 130 l/m2, a u nizinskom pojasu oko 50 l/m2. Uz obalu i na
otocima taj prosjek iznosi oko 80 l/m2.
5
Kalendar radova u veljači
U POLJU. Počinje prihrana pšenice i ostalih ozimih usjeva – ozime zobi, raži, ječma
i uljane repice dušičnim i kompleksnim mineralnim gnojivima s povećanim sadržajem
dušika. Koristi se mehanizacija i posljednje smrzavanje za prihranu usjeva. Potkraj
mjeseca siju se jari usjevi pšenice, zobi, raži i ječma, drljaju se i prozračuju tratine na
livadama uz prihranu. Na livadama se možebitna voda ispušta u jarke, kanale i vodo-
tokove.
U STAJI. Za toplih dana oko podneva staju treba prozračiti, a stoka se pušta na svježi
zrak. Tada se staja temeljito očisti i poprave manje štete. Hranidbi stoke i dalje treba po-
kloniti punu pažnju, posebno osigurati dovoljno minerala i vitamina. Perad i dalje držati
na toplom, davati joj kvalitetnu hranu. Guske počinju nesti jaja, savijati gnijezda, pa im
treba osigurati odgovarajuće mjesto.
U VINOGRADU. Kad je povoljno vrijeme, može početi rezidba vinograda. Mogu se
obaviti svi propušteni radovi – kopanje jama, vađenje starih i osušenih čokota, popravak
naslona, nabava i izrada kolja, gnojidba stajnjakom i kompleksnim mineralnim gnoji-
vom, nabava cijepova i pripravaka za zaštitu bilja.
U VOĆNJAKU. Nastavite uređivati voćke. Rane od rezanja premažite voćarskim vo-
skom. Prihranjuju se voćke, obavlja se zimsko prskanje bijelim uljem. Provjeravajte za-
štitu od zečeva.
U POVRTNJAKU. Tople lijehe pune se bioenergetskim materijalom i dobrom klijališ-
nom zemljom. Pripremaju se klijališta za sjetvu ili pikiranje biljčica. Provodi se njega
sijanog povrća iz siječnja. U zaštićenu prostoru sije se rani kupus, rani kelj, rana salata,
rana cvjetača, rana brokula, rana rajčica, rana paprika, patlidžan, rana korabica, a na
otvorenom prostoru bob-mahunar, cikla, grašak, luk, mrkva, peršin, rotkvica. Na otvore-
nom prostoru sadi se češnjak, krumpir, rani kupus, kelj, kozjak, artičoka. Sadi se rajčica
u plastenik. Iz trapa se uklanja trulo povrće.
U PODRUMU. U ovom mjesecu, kao i svakom daljnjem, provodimo kontrolu vina s
obzirom na količinu sumpornog dioksida, ukupnog i slobodnog, što obvezno unosimo na
karton na sudu. Zatim kušamo vino i bačve nadolijevamo, tako da uvijek budu pune. Ako
se vino prirodnim putem nije izbistrilo, bistrimo određenim bistrilima (želatina, bentonit
i dr.). Nakon provedenog bistrenja, ako želimo imati kristalno bistro vino, a pogotovo
ako ga punimo u boce, moramo provesti filtriranje vina.
U VRTU se reže živica. Pregledajte vrtni alat, popravite ga ili nabavite novi. Možete
saditi neke vrste lukovičastog cvijeća ako zemlja nije smrznuta.
U SKLADIŠTU. Pazi na miris proizvoda. Ako se žito počelo zagrijavati, provjeriti ima
li kukaca (žižaka) te primijeniti odgovarajući insekticid.
U PRIOBALJU. Breskva se štiti od štitaste uši i moljca, maslina se liječi od čađavice.
U vinogradu se dovršava rezidba i sadnja, provodi zimska zaštita od bolesti i štetnika i
prska protiv korova.
Sjetva povrća u klijalištu: paprika rana, patlidžan, rajčica rana.
Sjetva povrća na otvorenom: bob-mahunar, celer, cikla, grašak-biža, kapula, mrkva, per-
šin, rotkvica, šparga, špinat.
Sadnja povrća na otvorenom: artičoka, češnjak, kapula, krumpir.
6
VELJAČA − sviječen
P 1 Brigita, Miroslav
S 2 SVIJEĆNICA, Marija
N 3 Sv. Blaž, Sv. Vlaho
P 4 Andrija Corsini, Veronika Jeruz.
U 5 Agata, Dobrila, Jagoda
S 6 Doroteja, Dorica
Č 7 Rikard, Držislav
P 8 Jeronim Emilijani, Jerko
S 9 Apolonija, Sunčana
N 10 BL. ALOJZIJE STEPINAC
P 11 Gospa Lurdska, Mirjana
U 12 Damjan, Zvonimir
S 13 PEPELNICA – Katarina Ricci, Božidarka
Č 14 Sv. Valentin, Zdravko
P 15 Vitomir, Agapa, Klaudije
S 16 Julijana, Miljenko, Danijel
N 17 1. KORIZMENA – ČISTA, Aleks, Darko
P 18 Šimun, Bernardica, Gizela
U 19 Konrad, Ratko
S 20 Leon, Lav, Lea – Kvatre
Č 21 Petar Damiani, Damir
P 22 Tvrtko – Kvatre
S 23 Polikarp, Grozdan, Romana
N 24 2. KORIZMENA – PAČISTA, Montan, Modest
P 25 Viktorin, Hrvoje
U 26 Sandra, Branimir, Aleksandar
S 27 Donat Zadarski, Gabrijel
Č 28 Roman, Vikica, Bogoljub

SUNCE U VELJAČI (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U VELJAČI

DAN IZLAZI ZALAZI
25 06 h 38 min 17 h 40 min uštap 21 h 32 min
Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 1,6 °C, uz obalu i na otocima oko
8,0 °C, a u središnjem planinskom području -0,5 °C. Pojava prvih cvjetova visibabe, podbijela i šafrana znak
je nastupa fenološkog pretproljeća.
Osijek 1,4 °C Zagreb 1,7 °C Hvar 9,3 °C
Srednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom dijelu iznose oko 125 l/m2, u nizinskom pojasu oko
45 l/m2, a uz obalu i na otocima taj prosjek iznosi oko 75 l/m2.
7
Kalendar radova u ožujku
U POLJU. Nastavlja se prihrana ozimih usjeva dušičnim ili kompleksnim mineralnim
gnojivima. To je mjesec intenzivnih priprema i sjetve jarih kultura – jare pšenice, zobi,
raži i ječma. U usjev ozime pšenice i ozimog ječma usijava se crvena djetelina. Sredinom
mjeseca počinje sjetva šećerne repe, jare grahorice, jaroga stočnoga graška, jare uljane
repice i stočnih repa. Rana sjetva tih jarina ne smije uslijediti u travnju jer bitno smanjuje
prirod. Nabavljaju se sjeme i zaštitna sredstva za kulture koje se siju u travnju i svibnju.
Uzimaju se uzorci za kemijsku analizu tla i za potrebe proljetne sjetve.
U STAJI. Stoka se nakon zimske hranidbe treba dovesti u dobru kondiciju, posebnu
pažnju posvetiti izbalansiranoj hranidbi. Ne puštati na ispašu i čuvati od prehlade jer se
počinju linjati.
U VINOGRADU. Ovog je mjeseca u vinogradu najviše posla – od rezidbe, kolidbe,
kopanja do ranoga proljetnog prskanja. Rigolano se tlo mora razmjeriti, iskopati jame,
pripremiti gnoj i humus za sadnju cjepova. Pri rezidbi se iskapaju posušeni i iznureni
čokoti i kopaju jame za nadosađivanje.
U VOĆNJAKU je vrijeme tretiranja bresaka nekim bakrenim sredstvom protiv kovrča-
vosti lišća. I dalje se obavlja rez radi uređenja voćnjaka. Sade se nove voćke, a stare se
prihranjuju.
U POVRTNJAKU. U zaštićeni prostor siju se rajčica, paprika, patlidžan, rani kupus,
kelj, cvjetača, brokula, korabica, celer, salata, poriluk, njeguje se sijano i sađeno povrće
u veljači u zaštićenom i otvorenom prostoru. Predsjetveno se priprema tlo za sjetvu i
sadnju povrća. Provodi se zaštita povrća od bolesti i štetnika. Na otvorenom prostoru
siju se: bob-mahunar, cikla, mrkva, peršin, šparga, crni korijen, grašak, pastrnjak, rotkva,
rotkvica, špinat, blitva. Na otvorenom polju sade se kupus, kelj, salata, artičoka, šparga.
U PODRUMU. Kontrola vina, ponovno kušajte vino, jer ono je živa tvar, stalno pod-
ložno promjenama. To je važan posao u tijeku dozrijevanja vina, a provodite ga sve do
stavljanja vina u boce. Za čuvanje i dozrijevanje vina važna je podrumska mikroklima,
pod kojom podrazumijevamo temperaturu i vlažnost zraka. Najpovoljnija temperatura
je od 12 do 16 °C, a vlažnost zraka od 65 do 70 %. Ventilacija podruma (prozračivanje)
pridonosi dozrijevanju vina.
U VRTU se počinje s uništavanjem korova kemijskim sredstvima ili mehanički. Sade se
ukrasno drveće i grmlje. Režu se ruže i ukrasno grmlje.
U SKLADIŠTU. Provjeriti ima li rupica na kukuruzu i pšenici ili se vide moljci odnosno
žišci.
U PRIOBALJU. Bere se rano povrće, u klijalištima se njeguje rasad, na otvorenom sadi
kupus, kelj i salata, siju mahune i tikvenjače. Breskve i bademi prskaju se protiv kovr-
čavosti lista, dovršava se uređenje voćnjaka, masline se gnoje. Nakon završenih radova
vinograd se kopa uz dodatak mineralnih gnojiva.
Pikiranje u klijalište: paprika rana, patlidžan, rajčica rana.
Sjetva povrća na otvoreno: bob-mahunar, celer, cikla, komorač, mrkva, peršin, rotkvica,
šparga.
Sadnja povrća u plastenik: kelj rani, kupus rani, salata proljetna.
8
OŽUJAK − gregurjevčak
P 1 Albin, Hadrijan, Jadranko, David
S 2 Lucije, Čedomil, Iskra, Ines
N 3 3. KORIZMENA – BEZIMENA, Marin, Kamilo
P 4 Kazimir, Eugen
U 5 Euzebije, Vedran, Teofil
S 6 Marcijan, Viktor, Zvjezdana
Č 7 Perpetua i Felicita, Ruža
P 8 Ivan od Boga, Ivša, Boško
S 9 Franciska, Franjka, Franika
N 10 4. KORIZMENA – SREDOPOSNA, Krunoslav
P 11 Firmin, Tvrtko, Kandid, Blanka
U 12 Teofan, Bernard, Maksimilijan
S 13 Rozalija, Patricija, Modesta
Č 14 Matilda, Milijana
P 15 Longin, Veljko, Vjekoslava
S 16 Julijan, Smiljan, Hrvoje
N 17 5. KORIZMENA – GLUHA, Patrik, Domagoj
P 18 Ćiril Jeruzalemski
U 19 Sv. JOSIP, zaruč. BDM, Josipa
S 20 Niceta, Dionizije, Vladimir
Č 21 Serapion, Vesna
P 22 Oktavijan, Jaroslav, Lea
S 23 Oton, Turibije, Dražen
N 24 CVJETNICA, Latin, Javorka, Katarina Švedska
P 25 Blagovijest, Maja
U 26 Montan i Maksima, Emanuel, Goran
S 27 Lidija, Rupert, Lada
Č 28 VELIKI ČETVRTAK,Priska, Sonja, Polion
P 29 VELIKI PETAK – (post i nemrs)
S 30 VELIKA SUBOTA, Kvirin, Viktor, Vlatko
N 31 USKRS – VAZAM, Benjamin, Natalija
SUNCE U OŽUJKU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U OŽUJKU
DAN IZLAZI ZALAZI
Početak proljeća ........................................................... 20. III. u 12 h 02 min
Srednja mjesečna temperatura zraka kontinentalne Hrvatske kreće se od 5,8 °C u nizinskim, do 4,1 °C u plan-
inskim predjelima. Uz obalu mora, sa srednjom temperaturom od oko 10,1 °C već se osjeća nailazak proljeća.
Početak cvatnje maslačka znak je ranoga fenološkog proljeća.
Osijek 6 °C Zagreb 5,8 °C Hvar 10,9 °C
Raspodjela srednje količine oborina slična je kao i u siječnju, u planinskom dijelu oko 130 l/m2, u nizinskom
pojasu oko 50 l/m2, a uz obalu i na otocima taj prosjek iznosi oko 85 l/m2.
9
Kalendar radova u travnju
U POLJU. Najveći radovi u travnju su sjetva glavnih proljetnih kultura. Početkom mje-
seca siju se crvena djetelina, travno-djetelinske smjese, konoplja, lucerna, suncokret,
soja, grah i sadi se krumpir. U drugoj polovici sije se kukuruz, najprije raniji hibridi,
posebice tvrdunci, zatim kasniji, i na kraju srednje rani i opet rani, što ovisi o području i
klimatu. Zaštićuju se ozimi usjevi od travnih korova do kraja busanja, a od širokolisnih i
u vlatanju strogo pazeći na izbor herbicida. Obavlja se prvo tretiranje repičinog sjajnika
ako se pojavi (repica u stadiju pupanja prije grananja).
U STAJI. Stoka izlazi na ispašu ili se počinje hraniti zelenom hranom, postupno, da ne
bi došlo do probavnih tegoba. Ako se krmača prasi, treba odojcima osigurati toplinu ako
nastupi razdoblje hladnog vremena.
U VINOGRADU. Dovršavaju se poslovi koji nisu obavljeni prošli mjesec. Početkom
mjeseca sade se cijepovi u već pripravljene jame uz dodatak stajskog i mineralnoga gno-
jiva. Potkraj mjeseca, ako je loza porasla, može se plijeviti i prvi put prskati.
U VOĆNJAKU. Po završetku svih proljetnih radova tlo se obrađuje i po potrebi gnoji.
Zaštita od zečeva skida se potkraj mjeseca kad se valja pripremiti i za proljetna prskanja.
Pratiti izvještaje prognozne službe i prskati prema uputama.
U POVRTNJAKU. Provodi se “kaljenje” prijesadnica za izlazak na polje. Redovito
se njeguje sijano i sađeno povrće iz ranijeg razdoblja. Priprema se tlo za sjetvu i sadnju
uz odgovarajuće postupke protiv štetnika. U zaštiti od bolesti ne preskočiti postupke na
plamenjači luku-kapuli i češnjaku. Prihranjuje se ranije sađeno povrće. Na otvorenom
prostoru siju se: cikla, dinja, mahuna, krastavci, lubenice, mrkva, peršin, rajčica, papri-
ka, patlidžan, brokula, tikvice, podzemna koraba, rotkva, rotkvica, crni korijen, špinat,
kupus, kelj, korabica, šparga, poriluk, salata. Na otvorenom prostoru sade se: paprika,
rajčica, patlidžan, brokula, krumpir, kelj, cvjetača, korabica, salata, šparga, hren.
U PODRUMU. Opet provedite kontrolu vina, i to kušanjem, i obvezno odredite ukupni
i slobodni sumpor (SO2) kako bi štitio vino od utjecaja kisika i spriječio razvoj bolesti,
posebno octikavosti. Bačvu nadoliti jer uvijek mora biti puna. U toplim krajevima osi-
gurati provjetravanje noću, pogotovo ako je podrum nadzemni, osim ako je klimatiziran,
odnosno ako je vino u inoks cisternama. Ako razlijevamo vina u boce, moraju biti kri-
stalno bistra, što postižemo filtriranjem, kao i pravilno zasumporena.
U VRTU je vrijeme sijanja trave. Stari se travnjaci prvi put kose, a nakon toga se zali-
jevaju i prihranjuju.
U SKLADIŠTU. Bacanjem zrna po površini hrpe provjeriti ima li moljaca. Ako ih ima,
upotrijebiti insekticid ili manje količine odmah trošiti.
U PRIOBALJU. Posađeno povrće štititi od bolesti i štetnika, čistiti tlo od korova i
prema potrebi zalijevati. Oslobođene gredice pripremaju se za novu sadnju ili sjetvu.
U voćnjaku se provode redovne mjere zaštite od bolesti i štetnika. Vinogradi se plijeve,
počinje priprema za zaštitu. Sjetva povrća na otvorenom: celer, cikla, dinje, grah-ma-
hunar, krastavac, lubenica, mrkva, paprika, patlidžan, rajčica, tikvice. Sadnja povrća na
otvorenom: paprika, patlidžan, rajčica.
10
TRAVANJ − jurjevčak
P 1 USKRSNI PONEDJELJAK, Hugo, Anastazija
U 2 Franjo Paulski, Dragoljub
S 3 Rikard, Cvijeta, Ratko
Č 4 Izidor biskup, Strahimir, Žiga
P 5 Vinko Ferrerski, Berislav
S 6 Vilim, Celzo, Rajko, Celestin
N 7 USKRSNA – Bijela, Ivan de la Salle
P 8 Julije, Alemka
U 9 Vinko Ferrerski, Demetrije
S 10 Apolonije, Sunčica
Č 11 Stanko, Stana
P 12 Julije, Viktor
S 13 Ida, Martin I. papa
N 14 3. USKRSNA, Valerijan Tiburcije
P 15 Krescencije, Anastazija, Bosiljka
U 16 Josip Benedikt Labre, Bernardica
S 17 Rudolf, Robert, Šimun, Anicet
Č 18 Eleuterije, Amadej, Roman
P 19 Konrad, Ema, Marta
S 20 Marcijan, Teotim, Vilim, Leon, Berta
N 21 4. USKRSNA, Dobri pastir, Anzelmo, Goran
P 22 Soter i Kajo, Teodor
U 23 Sv. Juraj, Đuro, Đurđica, Adalbert
S 24 Fidelis, Vjera, Vjeran
Č 25 Sv. Marko ev., Maroje
P 26 Kleto i Marcelin
S 27 Bl. Ozana Kotorska, Jakov Zadranin
N 28 5. USKRSNA, Petar Chanel, Euzebije, Ljudevit
P 29 Katarina Sijenska, Kata
U 30 Pio V. papa
SUNCE U TRAVNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U TRAVNJU

DAN IZLAZI ZALAZI
Uskrs ........................................................... 8. IV.
Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 10,7 °C, uz obalu i na otocima
oko 13,6 °C, a u središnjem planinskom području oko 8,4 °C. Pravo fenološko proljeće nastupa listanjem lipe
krupnoliste i bukve te cvjetanjem divljeg kestena.
Srednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom dijelu iznose oko 115 l/m2, u nizinskom pojasu oko
65 l/m2, a uz obalu i na otocima prosjek je oko 70 l/m2.
11
Kalendar radova u svibnju
U POLJU. Nastavlja se i dovršava sjetva kukuruza. Na ozimim žitaricama obavlja se
posljednje tretiranje protiv širokolisnih korova herbicidima koji se smiju upotrijebiti
u toj fazi razvoja. Na jarim žitaricama pšenice, zobi, raži i ječmu (do kraja busanja)
obavljaju se tretiranja herbicidima protiv travnih (uskolisnih) korova. Započinje zaštita
ozimih žitarica od bolesti i štetnika. Obavlja se možebitno drugo tretiranje uljane repice
protiv sjajnika (prije cvatnje).
U STAJI. Sva stoka počinje se hraniti zelenom svježom hranom, no kod toga treba biti
oprezan da ne dođe do nadma. Pri davanju zelene djeteline stoka se napaja prije hranidbe
ili nakon nekog vremena. Mladoj ždrebadi dobro je dati uz pašu nešto zobi te im njego-
vati kopita. Mlada goveda i ostali podmladak te rasplodna stoka neka što više borave na
pašnjaku.
U VINOGRADU. Loza je u punom porastu i kad prođe opasnost od mrazeva počne se
plijeviti. Kod toga pazimo koje ćemo mladice ostaviti za iduću godinu bez obzira na to
jesu li rodne ili nerodne. Kod čokota koji su vrlo oštećeni od zime ili su se osušili, osta-
vimo mladice koje tjeraju s podnožja i od kojih iduće godine oblikujemo trs. Još jednom
pregledamo prskalice i pripremljena sredstva za zaštitu i počinjemo prskati prema upu-
tama antiperonosporne službe: vežu se narasle mladice.
U VOĆNJAKU su voćke u cvatu. Tlo se ispod voćaka okopa i prihranjuje.
U POVRTNJAKU. Provodi se zaštita protiv svih nametnika na povrću, posebice protiv
plamenjače luka-kapule i rajčice. Okopava se povrće, prihranjuje se i plijeve se korovi,
priprema se tlo za sjetvu i sadnju povrća. Tlo se drži na ugaru do sadnje novog povrća.
Ako je vrijeme sušno, jače se zalijeva povrće, i to nakon sjetve, sadnje i ujutro. Siju se:
cikla, mahuna, mrkva, peršin, brokula, kupus, kelj-pupčar, cvjetača, podzemna koraba,
rotkva, crni korijen, krastavac, tikvice, korabica, poriluk, salata. Sade se: rajčica, patlid-
žan, brokula, celer, salata, poriluk.
U PODRUMU. Provoditi redoviti pregled vina, kako smo već spomenuli (analiza vina,
nadolijevanje). Prema potrebi, vino dosumporiti. Ako prije nismo punili vino u boce
sada je pravi trenutak. Puniti se može samo dozrelo, zdravo i stabilno vino, znači mora
biti postignut puni razvoj mirisne komponente vina, svojstvene sorti od koje potječe.
Podrumar je taj koji određuje trenutak punjenja vina u boce, na temelju kemijske analize
i organoleptičke ocjene vina. Već smo spomenuli poslove koji prethode punjenju vina
(bistrenja, bistrilima ako je potrebno, a filtriranje je obvezno). Prije svakog punjenja vina
u boce punilicu moramo isprati sredstvom za dezinfekciju kako bismo uništili mikrofloru
(bakterije i kvasce).
U VRTU. okapa se bilje i razrahljuje zemlja. Ako je suho, treba početi zalijevati. Vani
se sadi ljetno bilje nakon opasnosti od pojave mrazeva.
U SKLADIŠTU. Potrošiti stare zalihe žitarica. Očistiti prostoriju za novo žito. Obaviti
nužne zidarske radove. Svježe obojiti zidove.
U PRIOBALJU. U voćnjacima se provode redovite mjere zaštite od bolesti i štetnika.
Posebice sprječavati crvljivost plodova trešnje i maraske. U vinogradu se nakon plijev-
ljenja nastavlja sa zaštitom od peronospore i pepelnice. Povrtnjaci se čiste od korova,
štite od bolesti i štetnika, beru se dozrele kulture i posebno se pazi da biljke imaju u tlu
dovoljno vlage.
Sjetva povrća: cikla, celer, grah-mahunar, mrkva, peršin.
Sadnja povrća: paprika, patlidžan, rajčica.
12
SVIBANJ − filipovčak
S 1 PRAZNIK RADA, Josip Radnik
Č 2 Anastazije, Eugen
P 3 Filip i Jakov ap., Mladen
S 4 Florijan, Cvijeta, Cvjetko
N 5 6. USKRSNA NED., Maksim, Anđelko
P 6 Dominik Savio
U 7 Sv. Dujam, Duje
S 8 Marija Posrednica, Bratoljub
Č 9 Spasovo, Mirna
P 10 Gospa Trsatska
S 11 Mamerto, Franjo Hieronim
N 12 7. USKRSNA NED., Sv. Leopold Mandić
P 13 Gospa Fatimska
U 14 Matija ap., Matko
S 15 Izidor seljak, Sofija, Sonja
Č 16 Ivan Nepomuk, Nenad
P 17 Paskal, Paško
S 18 Ivan I. papa, Venancije
N 19 DUHOVI, Celestin, Rajko, Ivan, Teofil
P 20 Bernardin Sijenski
U 21 Andrija Bobola, Dubravka
S 22 Helena, Jagoda, Renata, – KVATRE
Č 23 Deziderije, Željko, Nadan
P 24 Marija Pomoćnica, – KVATRE
S 25 Beda Časni, Grgur VII. Papa, – KVATRE
N 26 PRESVETO TROJSTVO, Filip Neri, Zdenko
P 27 Augustin Canterburyjski, Brun
U 28 German, Vilim, Velimir
S 29 Maksim, Ervin, Većeslav
Č 30 TIJELOVO, Ivana Arška, Ferdinand
P 31 POHOD BDM, Vlado
SUNCE U SVIBNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U SVIBNJU
DAN IZLAZI ZALAZI
Srednje mjesečne temperature zraka na cijelom su području Hrvatske prešle 10 °C. U nizinskom dijelu iznose
oko 1,5 °C, duž obale i na otocima oko 17,7 °C, a u središnjem planinskom području oko 13,5 °C. Početak
cvatnje bagrema označava fenološko rano ljeto.
U središnjem planinskom dijelu Hrvatske u prosjeku padne oko 115 l/m2 oborina, a u nizinskom pojasu i duž
obale i na otocima ta je količina podjednaka i iznosi oko 75 l/m2.
13
Kalendar radova u lipnju
U POLJU. Nastavlja se međuredna kultivacija kukuruza, krumpira, suncokreta, soje
i drugih okopavina koje nisu do tada prihranjene ili su iz bilo kojeg razloga u slabijoj
kondiciji. Sredinom lipnja obavljamo glavnu i naknadnu sjetvu heljde na slobodnim ili
naknadno oslobođenim površinama košnjom krmnog bilja. Vrlo uspješno mogu se sijati
rani hibridi kukuruza iz grupe FAO 100, 200 i 300, zatim sirka i drugih kultura kraće
vegetacije, kao krumpira i graha. U prvom desetodnevlju lipnja obavlja se košnja graho-
rice, crvene djeteline i već drugi otkos lucerne za sijeno uz kraće zadržavanje u otkosima
zbog manjeg gubitka lišća i kvalitete općenito. Početak lipnja najpogodniji je u gotovo
svim našim krajevima za košnju livada, jer je trava u cvatnji, a tada se dobije i najkvali-
tetnije sijeno. U drugom i trećem desetodnevlju obavlja se žetva ozimog ječma i ranijih
sorti uljane repice te prva postrna sjetva kukuruza, krumpira, heljde, soje (ranije sorte)
sve za zrno ili silažu, kao i postrna sjetva (kultura za zrno, silažu ili zelenu gnojidbu).
Obavlja se priprema za žetvu raži, jarog ječma, jare pšenice, jare zobi.
U STAJI. U ovom mjesecu pune se staje podmlatkom, kojem treba osigurati dovoljno
kvalitetne i raznovrsne hrane. Paša i zelene hrana osnova su hranidbe uz dodatak odgo-
varajućih minerala i vitamina. Staje treba održavati hladnim i što je više moguće uništa-
vati muhe koje uznemiravaju stoku.
U VINOGRADU. U lipnju je vinograd u najbujnijem porastu, pa je i mnogo poslova.
Prije cvatnje ga oplijevimo, zaštitimo od peronospore i pepelnice sistemičnim fungi-
cidima te prvi put prskamo protiv sive truleži. Nakon cvatnje nastavljamo zaštitom i
prihranom dušičnim gnojivima.
U VOĆNJAKU se obavlja zaštita voćaka. Ne tretiraju se voćke čiji se plodovi uskoro
beru. Obavlja se zelena rezidba i počinje berba ranih sorti.
U POVRTNJAKU. Provodi se priprema za sjetvu i sadnju povrća, zaštita rajčica, krum-
pira, luka-kapule, češnjaka, mahune, ali i protiv drugih nametnika ako se jave na povrću.
Plijeve se korovi, sve više treba zalijevati povrće. Prekopava se tlo nakon berbe. Sije
se: cikla, grah mahunar, mrkva, kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, salata, radič, raštika,
brokula, peršin, podzemna koraba, rotkva, korabica, poriluk, endivija. Sadi se: cvjetača,
brokula, kupus, kelj, kelj pupčar, paprika, patlidžan, korabica kasna, salata, poriluk.
U PODRUMU. U ovom mjesecu najvažnije je kontrolirati vino, onako kako smo već
opisali, a to znači kušati vino i provjeriti sadržaj sumpornog dioksida, posebno sadržaj
slobodnog, koji ne smije biti manji od 20 mg/1. Temperatura podruma u ovom i nadola-
zećim toplim mjesecima mora se održavati na 12 do 16 °C.
U VRTU se provodi zaštita protiv korova i raznih štetnika kemijskim sredstvima ili
mehaničkim postupcima.
U SKLADIŠTU. Prskati površine insekticidom nekoliko dana prije unošenja novog žita.
Stare zalihe proizvoda koje nisu potrošene smjestiti u posebnu prostoriju.
U PRIOBALJU. U vinogradu je najvažniji posao zaštita od peronospore i pepelnice uz
ostale radove oko njega. Masline se štite od moljaca, a maraska od ospičavosti. U povrt-
njaku se bere dozrelo povrće, ostalo se redovito zalijeva, štiti od bolesti i korova. Siju se
kelj, kupus, cvjetača i ostale kulture koje se rasađuju za jesensku i zimsku proizvodnju.
Sjetva povrća: artičoka, bamija, celer, cikla, cvjetača, grah mahunar, kelj zimski, kelj
pupčar, kupus zimski, mrkva, peršin, poriluk, radič, rajčica.
14
LIPANJ − ivanšćak
S 1 Marija Majka Crkve, Mladen
N 2 Marcelin i Petar, Eugen
P 3 Karlo Lwanga i dr.
U 4 Sv. Kvirin Sisački
S 5 Bonifacije, Valerija, Darinka
Č 6 Norbert, Neda, Paulina
P 7 PRESVETO SRCE ISUSOVO, Robert, Sabinijan
S 8 BEZGR. SRCE MARIJINO, Žarko, Vilim
N 9 Efrem, Ranko, Rikard
P 10 Margareta, Greta, Biserka
U 11 Borna, Jolanda
S 12 Bosiljko, Ninko
Č 13 Sv. Antun Pad., Tončica
P 14 Rufin, Elizej
S 15 Sv. Vid, Modest i Krescencija
N 16 Franjo, Gvido
P 17 Adolf, Laura, Bratoljub
U 18 Marko i Marcelijan, Ljubomir
S 19 Romuald, Rajka, Bogdan
Č 20 Naum Ohridski, Silverije, Margareta
P 21 Alojzije, Slavko, Vjeko
S 22 DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE, Paulin
N 23 Sidonija, Zdenka
P 24 Rođenje Ivana Krstitelja
U 25 DAN DRŽAVNOSTI, Dominik
S 26 Ivan i Pavao, Virgilije
Č 27 Ladislav, Vlatko
P 28 Neven, Irenej
S 29 Sv. PETAR I PAVAO
N 30 Rimski prvomučenici, Emilija
SUNCE U LIPNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U LIPNJU

DAN IZLAZI ZALAZI
Početak ljeta ........................................................... 21. VI. u 06 h 04 min
Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 18,9 °C, uz obalu i na otocima
21,7 °C, a u središnjem planinskom području 16,6 °C. Početak i opće cvjetanje lipe sitnoliste znak je nastupa
fenološkoga pravog ljeta.
Srednje mjesečne količine oborina se kreću od 125 l/m2 u planinskom dijelu do 90 l/m2 u nizinskim predjelima.
Duž obale i na otocima uz 65 l/m2 naslućuje se skori godišnji minimum padalina.
15
Kalendar radova u srpnju
U POLJU. Žetvu treba obaviti u što kraćem roku zbog količine i kakvoće priroda kao
i ekonomičnosti glavnog posla godine. Obrada, gnojidba i uređenje tla obavlja se “dok
je još kombajn na njivi”, radi čuvanja dragocjene vlage i razgradnje žetvenih ostataka,
klijanja, nicanja i uništavanja korova navedenom obradom.
U isto vrijeme siju se postrne kulture kraće vegetacije za zrno, silažu ili zelenu gnojidbu
kao: kukuruz FAO grupe 100, sirak, suncokret, soja, heljda, stočna repa i rauola.
Srpanj je mjesec izvođenja kanalske i putne mreže, drenaže, ravnanja, podrivanja, kr-
tičenja, kalcizacije, lumizacije i drugih hidrotehničkih i agromelioracijskih zahvata na
uređenju tla na oslobođenim površinama. Nakon žetve uzimaju se uzorci tla za kemijsku
analizu za potrebe jesenske sjetve. Obavljaju se prve pripreme za sjetvu uljane repice.
U STAJI. Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tijekom zime i koliko hrane joj
treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode.
U VINOGRADU. Uz stalnu zaštitu prema uputama antiperonosporne službe, u vino-

gradu se vežu mladice, a potkraj mjeseca obavlja se i zelena rezidba. Tlo se prekopa
uglavnom plitko da se spriječi isparavanje i sačuva vlaga. Njeguju se posađeni cijepovi,
posebno se pazi na uklanjanje brandusa.
U VOĆNJAKU se beru ljetne vrste voća. Provodi se malčiranje. Neke voćne vrste mogu
se okulirati. I dalje se provodi zelena rezidba.
U POVRTNJAKU. Povrće je “žedno”, treba ga sve više zalijevati. Priprema se tlo za

sjetvu i sadnju povrća. Povrće se zaštićuje prema stanju i napadima nametnika. Prekopa-
va se tlo nakon obranih kultura. Okopava se, plijevi i prihranjuje povrće, što se redovito
čini poslije zalijevanja ili kiše. Sije se: cikla, grah-mahunar, mrkva, peršin, kupus, kelj,
cvjetača, salata, radič, endivija, poriluk, podzemna koraba, rotkva, korabica, a sadi se:
kelj, kupus, kelj pupčar, cvjetača, brokula, salata, korabica, radič, poriluk.
U PODRUMU. Provode se isti poslovi kao i u prethodnom mjesecu.
U VRTU je najvažniji posao razbijanje pokorice tla. Ruže se gnoje i okuliraju. Lukovi-
často bilje je sazrelo, pa se lukovice vade iz zemlje.
U SKLADIŠTU. Suho žito spremiti u suhu, hladnu i zračnu prostoriju.
U PRIOBALJU. Bere se povrće koje dozrijeva u ovom mjesecu, ostalo se zalijeva i

njeguje. Priprema se tlo za sadnju, a potkraj mjeseca počinje sadnja. U vinogradu se
nastavlja zaštita od pepelnice i plamenjače i ostali poslovi prema potrebi. S maslina se
uklanjaju izdanci i prskaju se prije napada muhe.
Sjetva povrća: brokula-kavulin, celer, cikla, cvjetača, endivija, grah-mahunar, kelj, kine-
ski kupus, kupus zimski, mrkva, peršin, poriluk, radič, salata.
Sadnja povrća: cvjetača, kelj pupčar, kelj zimski, krumpir jesenski - mladi, kupus zim-
ski, salata jesenska.
16
SRPANJ − jakopovčak
P 1 Aron, Šimun, Estera
U 2 Oton, Martinijan, Višnja
S 3 Sv. Toma apostol, Tomo
Č 4 Elizabeta, Laura
P 5 Sv. Ćiril i Metodije, Antun M., Zakarija
S 6 Marija Goretti, Bogomila
N 7 Klaudije, Vilibald, Vilko
P 8 Akvila i Priscila, Hadrijan, Eugen
U 9 Bl. Marija Petković, Leticija, Nikola Pik.
S 10 Amalija, Ljubica, Veronika
Č 11 Benedikt op., Dobroslav
P 12 Mohor, Ivan G., Mislav
S 13 Majka Božja Bistrička, Henrik, Hinko
N 14 Kamilo de Lellis, Gašpar, Miro
P 15 Bonaventura, Dobriša
U 16 Gospa Karmelska, Karmela, Elvira
S 17 Aleksije, Branko, Marcelina
Č 18 Fridrik, Emilija, Bruno
P 19 Aurelija, Zora, Zlatka, Makrina
S 20 Sv. Ilija prorok, Iljko, Margareta
N 21 Lovro Brindizijski, Daniel, Danica
P 22 Marija Magdalena, Manda, Lenka
U 23 Brigita, Apolinar, Ivan Cassian
S 24 Kristina, Mirjana, Kunigunda
Č 25 Sv. Jakov apostol, Jakša
P 26 Joakim i Ana, roditelji BDM
S 27 Kliment Ohridski i dr., Natalija
N 28 Nazarije i Celzo
P 29 Marta, Flora, Blaženka, Mira
U 30 Petar Krizolog, Rufin, Anđa
S 31 Sv. Ignacije Lojolski, Vatroslav
SUNCE U SRPNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U SRPNJU
DAN IZLAZI ZALAZI
29. 04 h 33 min 19 h 31 min pposljednja četvrt 18 h 45 min
Zemlja najdalje od Sunca (afel) ........................................................... 5. VII. u 16 h
Srednja mjesečna temperatura zraka kontinentalne Hrvatske kreće se od 20,2 °C u nizinskim, do 18,9 °C u
planinskim predjelima. Uz obalu mora sa srednjom temperaturom od oko 24,5 °C osvježenje se traži u moru.
Maksimum oborina u nizinskom je pojasu oko 90 l/m2, a u planinskom i primorskom dijelu Hrvatske nastupa
godišnji maksimum s oko 60 odnosno 45 l/m2.
17
Kalendar radova u kolovozu
U POLJU. Nastavlja se s uređenjem tla. Obavlja se plitko oranje prethodno prašenih str-
ništa. Kosi se djetelina za sjemensku proizvodnju. Vade se ranije sorte krumpira, a probi-
raju i uskladištuju za sjeme. Obavlja se sjetva uljane repice travnih i travno-djetelinskih
smjesa kao i čistih trava ili djetelina. Kraj kolovoza posljednji je rok košnje otava.
U STAJI. Odabiru se grla koja će se ostaviti za rasplod i dalji uzgoj, a ostala se tove i
prodaju. Stoka koja je bila na ispaši dohranjuje se prekrupom od ječma, kukuruza ili zobi
u željenim količinama. Perad za jesensku prodaju tovimo prisilno i slobodno.
U VINOGRADU. Zaštita u vinogradu svodi se na obranu od pepelnice i sive plijesni.

Potkraj mjeseca obavi se prikraćivanje mladica, a ranozrele stolne sorte se odlistavaju i
po mogućnosti mrežama štite od ptica i kukaca. Prema potrebi vežu se mladice, uklanja-
ju korovi, održava opća urednost vinograda.
U VOĆNJAKU beru se ljetne vrste voća. Provodi se zelena rezidba. Obavljaju se cije-
pljenja na spavajući pup. Ukoliko nema kiše, voćke se zalijevaju.
U POVRTNJAKU. Pojačan je napad nametnika i potrebna je redovita zaštita. Sve više

se tlo suši i sve više treba povrće zalijevati. Prekopava se tlo poslije berbe kultura. Sije
se: blitva, mrkva, peršin, grah-mahunar, salata, radič, endivija, špinat, poriluk, luk sre-
brenac, matovilac, kineski kupus. Sadi se: cvjetača, kupus, kelj, kelj pupčar, brokula,
salata, radič, endivija, raštika, korabica, poriluk, ljutika.
U PODRUMU. Sve strojeve, runjaču-muljaču, prešu pregledati i neispravne popraviti,

sve suđe (bačve, kace, cisterne) urediti, oviniti i sumporiti, kako bi zdrave prihvatile
mošt odnosno masulj crnoga grožđa. Vrijeme je nabavke enoloških sredstava – K-meta-
bisulfita, sumpovina, selekcioniranih vinskih kvasaca i dr.
U VRTU reže se crnogorična živica. Crnogorično drveće se sadi i presađuje. Ocvale

trajnice razmnožavaju se dijeljenjem. Zimsko cvijeće sadi se na otvoreno.
U SKLADIŠTU. Prebaciti žito da se ohladi i prozrači. Ukloniti nepoželjne primjese.

Pripremiti skladište za kukuruz ili omogućiti razdvajanje pšenice od kukuruza.
U PRIOBALJU. U vinogradu počinje berba ranih i stolnih sorata, a u podrumu pripreme

za berbu vinskih. Uz uređenje podruma treba pregledati pribor i postupiti prema potrebi.
Obavlja se ljetna rezidba višnje i masline, beru se i suše rogač, badem i smokva.
Sjetva povrća: cvjetača, endivija, kelj pupčar, kelj zimski, kupus zimski, krumpir mladi,
ljutika, poriluk, radič, raštika, salata.
18
KOLOVOZ − velikomešnjak
Č 1 Alfons L., Vjera, Nada
P 2 Gospa od Anđela, Porcijunkula
S 3 Bl. Augustin Kažotić, Lidija
N 4 Ivan Vianney, Justin
P 5 DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI, Nives
U 6 Preobraženje Gospodinovo
S 7 Siksto papa, Kajetan, Donat
Č 8 Dominik, Dinko, Neda
P 9 Sv. Edita Stein, Roman
S 10 Lovro đakon, Lovorka
N 11 Sv. Klara, Jasna
P 12 Anicet, Hilarija, Veselka
U 13 Poncijan i Hipolit, Kasijan
S 14 Sv. Maksimilijan Kolbe, Euzebije, Alfred
Č 15 VELIKA GOSPA, Marija
P 16 Stjepan kralj, Sv. Rok, Krunoslav
S 17 Hijacint, Liberat, Miron
N 18 Sv. Jelena Križarica, Jelka
P 19 Ivan Eudes, Ljudevit, Tekla, Donat
U 20 Bernard, Samuel, Porfirije
S 21 Pio X. papa, Hermogen
Č 22 BDM Kraljica, Vlasta
P 23 Ruža Limska, Filip Benicije, Zdenko
S 24 Sv. Bartol ap., Bariša
N 25 Ljudevit kralj, Patricije
P 26 Rufin, Zefirin, Jadranko
U 27 Monika, Honorat, Časlav
S 28 Augustin, Gustav, Tin, Pelagije
Č 29 Glavosijek Ivana Krstitelja, Ivanka
P 30 Feliks i Adaukt, Gaudencija
S 31 Rajmund, Rajko, Optat, Željko
SUNCE U KOLOVOZU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U KOLOVOZU
DAN IZLAZI ZALAZI
Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 19,5 °C, uz obalu i na otocima oko
23,9 °C, a u središnjem planinskom području 17,9 °C.
Srednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom području iznose oko 100 l/m2, u nizinskom dijelu
iznose oko 57 l/m2, a uz obalu i na otocima taj prosjek iznosi oko 49 l/m2.
19
Kalendar radova u rujnu
U POLJU. Nastavlja se sjetva uljane repice, djeteline, lucerne, smiljkite, trava i travno-
djetelinskih smjesa. Krajnji rok za sjetvu ovih kultura je prvo desetodnevlje rujna. U
drugom desetodnevlju rujna sije se ozima grahorica i ozimi grašak te njihove smjese s
ozimom raži i ozimom zobi, a potkraj rujna s ozimom pšenicom ili ozimim ječmom. U
drugoj polovici rujna započinje jesensko-zimsko oranje površina za proljetnu sjetvu (ne
ranije zbog zakorovljenja u jesen i osobito u rano proljeće) jer bi se u proljeće moralo
ponovno orati. Beru se rani hibiridi kukuruza, sirka, suncokreta, soje, vadi se krumpir i
šećerna repa. Obavljaju se intenzivne pripreme za sjetvu ozime pšenice, ozimog ječma,
ozime raži i ozime zobi. Nastavlja se s berbom jarih kultura.
U STAJI. Stoka se polako privikava na prijelaz sa zelene na suhu krmu i nastavlja s

tovom. S obzirom na velike količine otpada u ratarstvu (kukuruzinac, lišće šećerne repe
i sl.) treba misliti kako ih iskoristiti u staji za hranu ili stelju.
U VINOGRADU. Grožđe se pregledava, utvrđuje stupanj sladora i zdravstveno stanje

i utvrđuje dan berbe. Vinograd treba urediti kako bi berba bila što lakša i veselija, a pre-
rada grožđa brža. Ako je potrebna gnojidba stajnjakom, može se dopremiti za jesensku
gnojidbu.
U VOĆNJAKU berba je u prvom planu. Provodi se jesenska obrada tla, kopaju se jame
za jesensku ili proljetnu sadnju. Voćke je dobro okopati.
U POVRTNJAKU. Zalijeva se prema potrebi. Zaštita povrća od nametnika provodi se

prema potrebi. Prekopava se tlo za sadnju novih kultura. Sije se: mrkva, peršin, radič,
salata, špinat, matovilac. Sadi se: češnjak, salata, radič, endivija, artičoka, poriluk, luk
srebrenac, kozjak, ljutika.
U PODRUMU. Prvi dani rujna još uvijek se mogu iskoristiti za uređenje podruma, zido-
va i podova. Još jednom pregledaju se svi strojevi. Započinje se s kontrolom dozrijevanja
grožđa, određivanjem šećera u grožđu, a kod ranih sorata počinje berba. Međutim, kod
crnih sorata treba kontrolirati porast polifenola, koji su jedan od najznačajnijih sastojaka
crnog vina.
U VRTU sade se lukovice cvijeća koje cvate potkraj zime i početkom proljeća. Sadi se
dvogodišnje cvijeće. Crnogorično drveće valja zaliti.
U SKLADIŠTU. Ako se čuva samo kukuruz, odvojiti u posebnu prostoriju stare zalihe.
U prostoriju za novi kukuruz, iako je svježe obojena, prskati zidove insekticidom (mala-
tion, diklorvos) nekoliko dana prije unošenja.
U PRIOBALJU. Berba grožđa i njegova prerada plod su uloženog truda tijekom godine.
Stoga i jedno i drugo treba obaviti tako da mlado vino bude nagrada i užitak za vinogra-
dara. U vrtu se bere preostalo povrće, presađuje endivija i salata, sade češnjak i luk, a siju
mrkva, peršin, salata i špinat. Masline se gnoje uz istovremenu obradu.
Sjetva povrća: celer, matovilac, mrkva, peršin, radič, salata, špinat.
20
RUJAN − malomešnjak
N 1 Egidije, Konstancije, Tamara
P 2 Kalista, Maksima, Divna
U 3 Grgur Veliki, Grga, Gordana
S 4 Ruža Viterpska, Dunja, Ida, Marcel
Č 5 Bl. Majka Terezija
P 6 Zakarija, Boris, Davor
S 7 Sv. Marko Križevčanin, Blaženko
N 8 MALA GOSPA, Rođenje Marijino
P 9 Petar Klaver, Strahimir
U 10 Nikola Tolentinski, Pulherija
S 11 Proso i Hijacint, Cvjetko, Miljenko
Č 12 Ime Marijino, Dubravko
P 13 Ivan Zlatousti, Zlatko, Ljubo
S 14 Uzvišenje sv. Križa, Višeslav
N 15 Gospa Žalosna, Dolores
P 16 Eufemija, Kornelije i Ciprijan
U 17 Rane Sv. Franje, Robert Belarmin
S 18 Josip Kupertinski, Sonja, Irena KVATRE
Č 19 Januarije, Suzana
P 20 Andrija Kim, Andrijana KVATRE
S 21 Sv. Matej ap. i ev., Matko KVATRE
N 22 Bl. Ivan Mendez, Toma Vilanovski
P 23 Lino, Tekla, Konstancije
U 24 Gospa od Otkupljenja, Rupert
S 25 Aurelije, Zlata, Rikarda
Č 26 Kuzma i Damjan
P 27 Vinko Paulski, Gaj, Berislav
S 28 Vjenceslav, Većeslav, Veco
N 29 Sv. Mihael, Gabriel i Rafael ark.
P 30 Sv. Jeronim, Jerko, Jere, Honorije
SUNCE U RUJNU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U RUJNU

DAN IZLAZI ZALAZI
Početak jeseni ........................................................... 22. IX. u 21 h 44 min
U unutrašnjosti Hrvatske temperature su se značajnije spustile, i njene srednje vrijednosti u nizinskim i planinskim
predjelima iznose 15,8 °C i 14,6 °C. U priobalju i na otocima 20,7 °C je ljetni ugođaj. Pojava prvih cvjetova
mrazovca znak je nastupa fenološke rane jeseni, a pojava prvih zrelih plodova hrasta i kestena prave jeseni.
U središnjem planinskom dijelu Hrvatske u prosjeku padne kiše oko 135 l/m2, a u nizinskom pojasu 65 l/m2.
Duž obale i na otocima srednja vrijednost za ovaj mjesec je 95 l/m2.
21
Kalendar radova u listopadu
U POLJU. Slobodne površine nakon krumpira, suncokreta, soje, šećerne repe, sirka, kr-
mnog bilja i ranijih hibrida kukuruza kao i sjemenskoga kukuruza zasijavaju se ozimim
ječmom, ozimom raži i sortama ozime pšenice koje zahtijevaju raniju sjetvu. Intenziv-
no se nastavlja berba kukuruza, šećerne repe i svih proljetnih kultura radi oslobađanja
površina za sjetvu pšenice. U listopadu se obavlja najveći dio poslova u godini, jer se
preoravaju najveće površine, obavlja se gnojidba stajskim i mineralnim gnojivima i na-
stoji obaviti sjetva do kraja mjeseca kad završava i optimalni rok za veći dio sorata, što
je ovisno o područjima.
U STAJI. Sve je manje mogućnosti ispaše i zelene hrane, pa stoka počinje trošiti što je
spremljeno za zimu. Hrane sad ima u izobilju pa stoka određena za tov dobro napreduje.
Ovaj mjesec trebaju pronesti kokice koje su se izvalile u proljeće. Sve koje nisu pronijele
s 5 - 6 mjeseci, treba izdvojiti iz jata kao nesilje.
U VINOGRADU. Nakon berbe osnovni je i najvažniji posao jesenska obrada i gnojidba.

Svake godine potrebno je pognojiti mineralnim gnojivima, koja se zaoravaju.
U VOĆNJAKU sade se nove voćke, obavlja se prihranjivanje. Stari i zapušteni voćnjaci

se uređuju. Kopaju se jame za jesensku sadnju novih voćnjaka ili za popunjavanje, mlada
stabla zaštićuje se od glodavaca.
U POVRTNJAKU. Razbacuje se stajski gnoj i rasipa mineralno gnojivo, te se provodi

duboko kopanje ili oranje na svim slobodnim površinama za sjetvu ili sadnju povrća u
proljeće. Priprema se tlo za sjetvu ili sadnju povrća ovog roka. Iz klijališta se vadi zemlja
i razgrađeni bioenergetski materijal. Raskužuju se klijališta, klijališni okviri i klijališni
prozori. Skladišti se i konzervira povrće za zimu. Počinje sjetva boba-mahunara, a na-
stavlja mrkva, peršin i špinat. Sadi se: češnjak, luk-kapula, salata, radič, artičoka, luk
srebrenac, kelj Advent Bonner.
U PODRUMU. Nastavlja se berba. Berba kod vinogradara koji proizvode predikatna

vina može se produžiti, a za proizvodnju ledenih vina na studeni – prosinac.
Svakog dana tijekom berbe važno je ubrati toliko grožđa koliko se može isprešati.
U VRTU sve slobodne površine treba duboko prekopati. Sadi se ukrasno grmlje, posa-
đeno u proljeće lagano se oreže.
U SKLADIŠTU. Spremiti suhi kukuruz u suhu, hladnu i zračnu prostoriju.
U PRIOBALJU. Nakon berbe vinograd se gnoji i obrađuje. Nastavlja se rigolanje i

priprema za sadnju novog vinograda. Povrtnjak se obrađuje za sljedeće kulture koje će
se odmah sijati ili saditi.
22
LISTOPAD − miholjšćak
U 1 Terezija od Djeteta Isusa, Remigije
S 2 Anđeli čuvari, Anđelko, Anđelka, Teofil
Č 3 Maksimilijan, Gerhard
P 4 Sv. Franjo Asiški, Franka, Kajo
S 5 Sv. Faustina K., Flavijan, Placid
N 6 Bruno, Fides, Verica
P 7 BDM od Krunice (Ružarija), Rozario
U 8 DAN NEOVISNOSTI, Šimun
S 9 Dionizije A., Ivan Leonardi, Abraham
Č 10 Franjo Borgia, Danijel, Darko
P 11 Bl. Ivan XXIII. papa, Prob, Emilijan
S 12 Serafin, Maksimilijan, Makso
N 13 Eduard, Edo, Hugolin, Hugo
P 14 Kalist papa, Divko
U 15 Sv. Terezija Avilska, Rezika, Valter
S 16 Hedviga, Marija Margareta
Č 17 Ignacije Antiohijski, Vatroslav
P 18 Sv. Luka ev., Lukša
S 19 Pavao od križa, Ivan Breb. i Izak
N 20 Vendelin, Irena, Miroslava, Sanja
P 21 Uršula, Zvjezdan, Hilarija
U 22 Marija Saloma, Dražen
S 23 Sv. Ivan Kapistran, Borislav, Severin
Č 24 Antun M. Claret, Jaroslav
P 25 Katarina Kotromanić, Krizant i Darija
S 26 Demetrije, Zvonimir
N 27 Sabina, Kontardo, Gordana
P 28 Sv. Šimun i Juda Tadej, Siniša, Tadija
U 29 Narcis, Donat, Darko, Ida
S 30 Marcel, Marojko, German
Č 31 Alfons Rodriguez
SUNCE U LISTOPADU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U LISTOPADU
DAN IZLAZI ZALAZI
12. 06 h 07 min 17 h 17 min prva četvr 10 h 03 min
Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom i planinskom dijelu Hrvatske je podjednaka i iznosi 10,6 °C,
odnosno 10,0 °C. Akumulirana toplina u moru sad polako dolazi do izražaja pa je u priobalju i na otocima uz
16,8 °C još razmjerno toplo. Oznaka fenološke kasne jeseni je opće opadanje lišća listopadnog drveća.
Srednje mjesečne količine oborina kreću se od 134 l/m2 u planinskom području, ali i u priobalju i na otocima.
U nizinskim predjelima samo oko 57 l/m2.
23
Kalendar radova u studenom
U POLJU. Nastavlja se berba proljetnih kultura i sjetva ozime pšenice, osobito sorata
koji toleriraju kasniju sjetvu. Slobodne površine nakon završetka jesenske sjetve duboko
se pooru i gnoje stajskim i mineralnim gnojivima. Brazda ostaje otvorena kako bi mogla
bolje i dublje izmrznuti tijekom zime i akumulirati zimsku vlagu, dragocjenu za sljedeću
godinu osobito u slučaju suše.
U STAJI. Ovaj je mjesec klanja svinja, stoga ih treba hranidbom dobro pripremiti. Po-
jedine vrste hrane utječu na budući okus mesa i masti, pa o tome treba voditi računa.
Hladni dani ne dopuštaju da stoka izlazi, već se treba brinuti za povoljnu toplinu.
U VINOGRADU. Nastavljaju se radovi, ukoliko vrijeme dopušta, koji su propušteni
prošlog mjeseca. Rigola se ručno ili mehanizacijom gdje dopušta teren. Nabavlja se ma-
terijal za proljetne radove.
U VOĆNJAKU se obrađuje tlo, gnoji se, sade se mlade voćke i provodi zaštita od niskih
temperatura i zečeva.
U POVRTNJAKU. Tlo u povrtnjaku gnoji se stajskim i NPK-gnojivima, nakon čega
se duboko kopa i ore. Pregledava se ventilacija na trapovima i spremištima. Sprema se
povrće za dugotrajno čuvanje. Prazne se i raskužuju klijališta, okviri te prozori. Priprema
se tlo za sjetvu i sadnju. Sije se: bob mahunar, grašak, mrkva, peršin, a sadi se: češnjak,
luk-kapula. Sjetva rajčice u plastenik.
U PODRUMU. Vrijeme je pretakanja – odvajanja mladog vina još uvijek djelomice
mutnoga – magličastog od taloga. Tim postupkom počinje dozrijevanje vina.
Kada provesti rani (7 - 14 dana nakon vrenja), a kada kasni pretok (1 - 1,5 mjesec nakon
vrenja)? Rani pretok provest ćemo kod alkoholno slabijih vina, s ciljem dobivanja mla-
dog vina, voćnih aroma, kao i kod vina gdje nije provedeno taloženje mošta, isto tako i
kod vina dobivenog od oštećenog grožđa. Tu se provodi tzv. zatvoreni pretok uz pojača-
no sulfitiranje (15 - 20 g/hl k-metabisulfita).
Vina pak dobivena od mošta s većim sadržajem šećera, bogatija ukupnim ekstraktom i
pepelom teže se bistre, pa se i pretaču kasnije, kao i vina visokog sadržaja ukupne ki-
seline, za razliku od onih niske ukupne kiseline. Opora jabučna kiselina pod utjecajem
mliječno-kiselih bakterija pretvorila se u blagu, ugodnu mliječnu kiselinu.
Sve spomenute poslove koje smo naveli valja provesti kod vina koja su potpuno pre-
vrela, a tamo gdje je zbog bilo kojeg razloga ostao dio neprevrelog šećera, moramo
potaknuti tzv. naknadno vrenje.
Na dan biskupa sv. Martina 11. studenoga obavlja se krštenje vina.
U VRTU zaštićuju se od zime lukovice koje prezimljuju vani. Okopava se ukrasno gr-
mlje. Osjetljive vrste zaštićuju se od niskih temperatura.
U SKLADIŠTU. Provjeriti miris i temperaturu pšenice i kukuruza. Ako su točkice, po-
tražiti kukce (žiške ili moljce). Lopatanjem, pri otvorenom prozoru (suhi zrak!), ohladiti
žito. Pri pojavi kukaca upotrijebiti odgovarajući insekticid.
U PRIOBALJU. U vinogradu se nastavljaju poslovi iz listopada. Ukoliko se u proljeće
sadi vinograd, nabavlja se sav potreban materijal. Nastavlja se s jesenskom obradom i
gnojidbom.
Sjetva povrća: bob-mahunar, celer, grašak-biža, mrkva, peršin.
Sadnja povrća: češnjak, mladi luk.
24
STUDENI − sesvetčak
P 1 SVI SVETI
S 2 DUŠNI DAN
N 3 Martin Porres, Hubert, Silvija
P 4 Sv. Karlo Boromejski, Dragutin, Drago
U 5 Emerik, Mirko, Imbro, Zakarija
S 6 Leonard, Vedran, Severin
Č 7 Anđelko, Zdenka
P 8 Gracija Kotorski, Bogdan
S 9 Posveta lat. bazilike, Ivan Lateranski
N 10 Leon Veliki, Lavoslav, Lav
P 11 Sv. Martin biskup, Davorin
U 12 Jozafat, Emilijan, Milan
S 13 Stanislav Kostka, Stanko
Č 14 Sv. Nikola Tavelić, Ivan Trogirski
P 15 Albert Veliki, Berto, Leopold
S 16 Margareta, Gertruda
N 17 Elizabeta Ugarska, Jalža, Liza
P 18 Posveta bazilike sv. Petra i Pavla
U 19 Krispin, Elizabeta
S 20 Feliks Valois, Srećko, Edmund
Č 21 Prikazanje BDM, Gospa od Zdravlja
P 22 Cecilija, Cilika
S 23 Klement, Milivoj
N 24 KRIST KRALJ, Krizogon, Krševan
P 25 Sv. Katarina, Erazmo
U 26 Konrad, Leonard, Dubravko
S 27 Maksim, Severin, Virgilije
Č 28 Jakov M., Sosten
P 29 Iluminata, Vlasta
S 30 Sv. Andrija ap., Hrvoje, Andreja
SUNCE U STUDENOM (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U STUDENOM

DAN IZLAZI ZALAZI
Središnja mjesečna temperatura zraka kontinentalne Hrvatske kreće se od 5,5 °C u nizinskim do prohladnih
3,5 °C u planinskim predjelima, a uz obalu mora i na otocima 12,1 °C.
Srednje mjesečne vrijednosti količina oborina u planinskom području iznose oko 148 l/m2, u priobalju oko 120,
a 70 l/m2 u ravnicama.
25
Kalendar radova u prosincu
U POLJU. U skladu s prilikama dovršava se zimsko oranje, uz gnojidbu stajskim gnoji-
vima. Ranije sijane ozime pšenice, ječam i raž koji su razvile više od 4 lista ili su izbusale
potrebno je prihraniti, a na vodom ugroženim površinama vodu ispustiti.
Prosinac je mjesec zbrajanja godišnjih rezultata, planiranja proizvodnje i radova u slje-
dećoj godini te priprema mehanizacije za prezimljenje, nabave sjemena, gnojiva, zaštit-
nih sredstava i rezervnih dijelova za iduću sjetvu. Vlastito stručno uzdizanje proizvođači
mogu postići praćenjem stručne literature i posjećivanjem stručnih predavanja i čitanjem
“Gospodarskog lista”.
U STAJI. S obzirom na hladnoću stoka mora biti u toplim stajama, održavati higijenu, a
posebno paziti na hranidbu. Kad vrijeme dopušta, staje se dobro prozrače, obroci se daju
redovito u točno određeno vrijeme, u određenoj količini i kakvoći. Perad i nesilice držati
na toplom, dobro hraniti i produljavati dan umjetnim svjetlom.
U VINOGRADU. Tlo se rigola, navozi se gnoj, priprema se kolje za proljeće, po-

pravljaju žice i stupovi, po potrebi se mijenjaju. Čokoti se čiste, mladi zagrnu radi
zaštite od zime i zečeva. Izrađuju se planovi za novu proizvodnju, nabavlja potreban
materijal.
U VOĆNJAKU voćke se posađene ujesen nagrnu zemljom kako se korijenje ne bi

smrznulo. Obavlja se prihranjivanje i uređuju se krošnje. Postavlja se kućica i hrana
za ptice.
U POVRTNJAKU. Tlo se gnoji stajskim i mineralnim NPK-gnojivima. Provodi se du-

boko kopanje ili oranje na svim slobodnim površinama. Prikuplja se svježi bioenergetski
materijal i čuva do doba upotrebe. Popravlja se ili kupuje dotrajali alat i sitni inventar.
Sije se: bob-mahunar i grašak. Pikiranje rajčice u plasteniku. Sije se: rani kupus i rani
kelj u zaštićeni prostor.
U PODRUMU. Ako vino nije pretočeno u studenome, valja ga pretočiti u prosincu.

Počinje formiranje vina, znači vino postupno poprima sortna svojstva. Mnogi se sastojci
mijenjaju i nastaju novi.
Poslije prvog pretoka vino bi trebalo dozrijevati u drvenoj-hrastovoj bačvi, jer kroz pore
na hrastovim dugama bačve prodire kisik koji utječe na promjenu pojedinih sastojaka.
Vino i u ovom mjesecu moramo analizirati i kušati, jer je to put postizanja visoke ka-
kvoće vina.
U VRTU se alat čisti i sprema. Nezasađene površine na koje se sadi u veljači pokrivaju
se lišćem, travom ili kompostom.
U SKLADIŠTU. Ohladiti zrnatu robu na što nižu temperaturu lopatanjem i zračenjem

kad je suhi zrak.
U PRIOBALJU. Vinogradi se obrađuju, počinje rezidba. Vrtovi se pripremaju za sje-

tvu i sadnju. Masline se beru, čisti krošnja i spaljuju grane, kopaju jame za sadnju.
26
PROSINAC − velikobožićnjak
N 1 1. DOŠAŠĆA, Eligije, Natalija, Božena
P 2 Bibijana, Živka, Blanka
U 3 Sv. Franjo Ksaverski, Klaudije
S 4 Sv. Barbara, Barica, Ivan Damaščanski
Č 5 Saba, Krispina, Slavka
P 6 Sv. Nikola biskup, Nikša
S 7 Ambrozije, Agaton, Dobroslav - KVATRE
N 8 2. DOŠAŠĆA, BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM
P 9 Valerija, Zdravka, Abel
U 10 Gospa Loretska, Julija
S 11 Damaz, Damir, Sabin – KVATRE
Č 12 Gospa Guadal. Ivana Franciska Chantal
P 13 Sv. Lucija, Jasna, Svjetlana – KVATRE
S 14 Ivan od Križa, Špiro – KVATRE
N 15 3. DOŠAŠĆA, Irenej, Bl. Drinske Mučenice
P 16 Adela, Albina, Zorka
U 17 Lazar, Florijan, Izak, Jolanda
S 18 Gracijan, Bosiljko, Dražen
Č 19 Urban, Tea, Vladimir
P 20 Amon, Eugen i Makarije, Dominik
S 21 Petar Kanizije, Snježana
N 22 4. DOŠAŠĆA, Honorat, Časlav, Zenon
P 23 Ivan Kentijski, Viktorija
U 24 BADNJAK, Adam i Eva
S 25 BOŽIĆ, Božidar
Č 26 Sv. Stjepan, Krunoslav
P 27 Sv. Ivan ap. i ev., Janko, Fabiola
S 28 Nevina dječica, Mladen, Nevenka
N 29 SV. OBITELJ, Toma Becket, David, Davor
P 30 Sabin, Liberije, Trpimir
U 31 Silvestar papa, Silvije - zahvala
SUNCE U PROSINCU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U PROSINCU
DAN IZLAZI ZALAZI
Početak zime ........................................................... 21. XII. u 18 h 11 min
Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 0,6 °C, a uz obalu i na otocima
blagodatnih 8,8 °C, a u središnjem planinskom području 1,2 °C.
Srednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom području iznose oko 142 l/m2, u nizinskom dijelu
oko 60 l/m2, a uz obalu i na otocima oko 116 l/m2.
27
ratarstvo Proizvodni program Bc Instituta
Bc sorte krmnog bilja
Utemeljeno 1897.
Bc sorte strnih žitarica Lucerna
FAO Mirna
Bc hibridi kukuruza GRUPA Sorte ozime pšenice Posavina
Bc 182 Mihelca Crvena djetelina
100 Nada
Bc 191 Prima
Talijanski ljulj
Bc 244 Bc Mira
Mir
Bc 282 200 Bc Renata
Bc 288 B !
Engleski ljulj
Bc Lira NOVO
Šampion
Bc 304 Bc Anica !
! NOVO Vlasulja livadna
Bc 306 NOVO
Dora NOVO
! Zelena dolina
Bc 344 NOVO
! 300
Bc Irena ! Vlasulja nacrvena
Bc 354 NOVO
! Korana
Bc 394 Bc Tena NOVO
Vlasulja trstolika
PAJDAŠ Bc Lorena NOVO
!
B-18
Bc 408 B Sana Klupčasta oštrica
Bc 418 B Zdenka B-15
Bc 462 400 Mačji repak
Adriana
JUMBO 48 B-10
Bc 492 Ozima durum pšenica
Bc 4982 Primadur Soja
KLIPAN Rane i srednje rane sorte
!
Ozimi dvoredni ječam
Bc 532 NOVO ! Zlata 0 !
Bc Bosut NOVO NOVO
Bc 566 Buga 0
!
Bc 572 500 Bc Vedran NOVO
Ružica 0
Bc 5982
! Ozimi višeredni ječam Hrvatica 0
Bc 574 NOVO
Favorit
Bc 582 N O V O !
Ozimi stočni grašak
Rekorder
Bc 666 Maksimirski ozimi
Bc 6661 600 Ozimi tritikale Maksimirski rani
Bc 678 Bc Goran
Bc 723 700 Bc Ranko NOVO
!
Bc Institut d.d.
Bc 38W (bijelo zrno) 300 Rugvica, Dugoselska 7
Ozima zob 10370 Dugo Selo, Hrvatska
Bc 513 p.c. (kokičar) NOVO! 500
SUPERSLATKI (šećerac) NOVO! 200 Bc Marta Komercijala:
! Tel.: +385 1 27 81 500, 27 81 520
Bc 376 su.su. (šećerac) NOVO 300 Jari dvoredni ječam Fax: +385 1 48 54 080
OSMAN (pečenjak) NOVO ! 200 Erih bc-uprava@bc-institut.hr
www.bc-institut.hr
Bc Alarik
!
Bc Kalnik NOVO
Jara zob
Baranja
Kupa
!
Istra NOVO
Bc 572 Klipan Prima Bc Lorena
Bc 418 B
Bc 532 Pajdaš Bc Anica

28
ratarstvo ratarstvo
Naklijavanje krumpira
Prije sadnje gomolji moraju
proći fiziološku dob mirovanja,
što u nas nije problem ni kod
domaćega niti kod uvoznoga
sjemena. Gomolji za proizvod-
nju ranoga krumpira, koji se naj-
ranije nabavljaju i stavljaju na
naklijavanje, često se režu, čime
se ujedno prekida i mirovanje.
Gomolji se mogu saditi:
Nenaklijali; okca su pro-
buđena, klijanje je sporo i klice
mogu lako biti napadnute od ri-
zoktonije i srugih mikroorgani-
zama.
Mini-naklijali; gomolji su s malim žutozelenim klicama, koje tek što
su krenule. Nicanje je brže nego kod nenaklijalih gomolja. Naklijava se u
prozirnim vrećama.
Naklijali; gomolji se naklijavaju na svjetlu, klice su zelene i čvrste,
1-2 cm duge, nicanje je i do 10 dana ranije, brz je razvoj korijena, stabljike
su bujne. Naklijavanje se obavlja u kištricama u stakleniku, pod zaštitnom
folijom vani ili u prostoriji s umjetnim osvjetljenjem. Naklijali gomolji sade
se cijeli ili rezani.
Naklijavaju se ako se želi brže dospijeće usijeva, ranije zatvaranje
sklopa, bolja kontrola korova i ranije zametanje gomolja, ako je vegeta-
cijsko razdoblje kratko (sjemenarstvo, rani krumpir), kod sadnje gomolja
u teža glinasta tla, kod ranih i srednje kasnih sorata s ranom tehnološkom
zriobom, koji se ranije iskapaju, kod sadnje sjemena starije fiziološke dobi
osjetljivih sorata na “babičavost”, kod opasnosti napada rizoktonije i fuza-
rijske suhe truleži.
Mini-naklijavanje
Mini-naklijavanje se često primjenjuje u Nizozemskoj, jer zahtijeva
manje rada i priprema sjemena počinje 1 - 3 tjedna prije sadnje. Sjeme
koje je čuvano na 3 - 4°C stavi se u prozirne mrežaste vreće u prozračan
prostor, ili se hlađenje prekine i dopusti porast temperature do 7 - 8°C. Po-
stoje i posebno konstruirani stalci, nosači prozirnih vreća da se mehanizi-
rano mogu puniti i prazniti. Klice na gomoljima spremnim za sadnju kod
29
ratarstvo
mini-naklijavanja bijelo su žute boje i nekoliko milimetara duge. Ako uvjeti

ne dopuštaju sadnju, tada se temperatura sjemena mora spustiti na 5 - 6°C,
a ako je to nemoguće, i do sadnje je bar tjedan dana, tada će se pretresa-
njem polomiti istjerale klice i omogućiti novo klijanje. Otkidanje klica ne
preporučuje se za sorte koje imaju slabu snagu klijanja i slabe klice kao i
kod fiziološki staroga sjemena. Ako nije bilo uvjeta za mini-naklijavanje,
a sjeme je čuvano na 3 - 4°C, treba ga zagrijati nekoliko dana prije sadnje
bar na 15-25°C. U našim uvjetima mini-naklijavanje nije preporučljivo za
proizvodnju mladoga krumpira na otocima i priobalju, ali ni za rane usjeve
kratkoga razvojnoga ciklusa u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Može ga se
primjeniti za sadnju srednje kasnih sorata, tj. za usjeve dugogoga razvojnog
ciklusa.
Naklijavanje gomolja općenito
Gomolji se ne smiju saditi izravno iz hladnog skladišta, kao ni oni pri-
spjeli iz uvoza za hladnog vremena tijekom zime.
Gomolje treba što prije istresti iz vreća u kištrice ili na pod u 1,5 - 2
sloja i ako klice slabo kreću zagrijati prostoriju tijekom 1 - 2 dana na 18°C
(15-20°C), da bi se probudile klice i postiglo ujednačeno klijanje.
Ako su okca probuđena, prostoriju treba postupno zagrijavati 1 - 2 °C/
dan do željenih 15 - 20°C, ali i povremeno provjetravati da se osigura potre-
ban priljev svježega zraka za intenzivno disanje probuđenih gomolja. Ovisno
o željenom tipu usjeva, po potrebi se vršna klica pretresanjem gomolja odlomi
kako bi potjerale i ostale klice. Za proizvodnju ranoga krumpira bolje je ima-
li manji broj klica po gomolju, a kod proizvodnje mladog krumpira, koji se
najranije kopa, u praksi se često na rezanoj gomoljnoj jedinici ostavlja samo
jedno oko. Otkidanje vršne klice ne preporučuje se za sjeme silne kalibraže,
kao ni za fiziološki staro sjeme. Višekratno ponovljeno otkidanje klica, ovi-
sno o sorti, na kraju završava slabim ili nikakvim klijanjem. Prednaklijava-
nje obavljamo u mraku i na razmjerno višim temperaturama radi brzog
buđenja i rasta klica, da bi se što prije dobile klice 0,5 - 10 mm, koje će
se zatim “očvršćivati” na svjetlu,
na temperaturi 5 - 15°C, ovisno
o uvjetima i stanju sjemena. Saditi
se može i samo prednaklijavane go-
molje koji (postupno ohlađeni prije
sadnje), prethodno su izloženi “tem-
peraturnom šoku” i zatim držani na
18 - 20°C 1 - 2 tjedna. Takvim brzim
postupkom sjeme će biti još fiziološ-
Klijanje ki mlado i dat će najvjerojatnije usjev
30
ratarstvo
dugog tipa rasta (sporodo- Uvjeti

spijevajući usijev). Prethodno naklijavanja
Stanje Vrijeme
skidanje
Za donošenje od- sjemena sadnje
klica temp oC; svjetlo
luke o postupku nakli-
javanja prilažemo uputu bez klice uskoro - 15-20 ne
uvjetna naklijavanja i kasnije - 5-10 da
skidanja klica (Tab. 1). s vršnom uskoro da 15-20 ne
Postupak prednaklija- klicom kasnije da 5-10 da
vanja obično traje 1 - 2 nekoliko uskoro ne 15-20 da
tjedna. kratkih klica kasnije ne 5-10 da
• Nakon što klice u duge bijele
uskoro da 15-20 ne
zamračenoj prostoriji na klice, tvrd
temp. 15 - 20°C dose- gomolj kasnije da 10-15 da
gnu dužinu 0,5 - 10 mm duge bijele uskoro ne! hladno da
(15 mm), postupno im se klice, me-
kasnije ne! hladno da
snizuje temp. na 10°C i kan gomolj
počne ih se osvjetljavati
difuznom sunčevom svjetlošću (prozor), ili flourescentnim lampama oko-
mito ovješenim sa stropa tijekom 11 - 12 h/dan.
Postavlja se jedna flourescentna lampa 40 - 65 W na svakih 4 - 5 m2
poda. “Očvršćivanje” na svjetlu pri temp. od 8 - 10°C može trajati 5 - 6
tjedana.
Svjetlo će usporiti i gotovo zaustaviti rast klica, tako da se prebrzo
naklijavanje (izduživanje) klica koči spuštanjem temperature na 8 - 10°C i
povećanjem intenziteta ili dužine osvjetljenja. Relativnu vlažnost zraka tre-
ba održavati tijekom cijelog vremena naklijavanja na 70 - 80%, radi boljeg
razvoja korijenovih začetaka.
Potkraj naklijavanja kad klice očvrsnu i dosegnu dužinu 1 - 2 cm,
ako uvjeti za sadnju nisu povoljni, temperatura se može sniziti na 5 - 6°C
da se zaustavi rast klica, i sjeme će moći čekati optimalne uvjete za sadnju i
1 - 2 tjedna. Dobro naklijale i očvrsle klice zelene su boje s korjenčićem ili
bez koijenčića (prisutnost korjenčića je veća kod veće zračne vlage). Čvr-
stinu testiramo tako da uhvatimo za klicu i potresemo, dobro očvrsle klice
neće se otrgnuti. Možemo stoga računati da naklijavanje treba započeti
7 - 9 tjedana prije sadnje. Kako vrijeme potrebno za naklijavanje ovisi o
temperaturi čuvanja sjemena, te o temperaturi svjetla i vlage zraka pri na-
klijavanju, ono najčešće traje 3 - 6,5 tjedana.
Ako je sjeme razvilo duge bijele klice, a nije fiziološki staro (najčešće
držano u vrećama), klice treba otkinuti i sjeme staviti nekoliko dana prije
sadnje na temperaturi 15 - 20°C. Sadit će se sjeme s novokrenulim klicama
temp. 10 - 15°C, u tlo ne hladnije od 6°C.
31
ratarstvo
Međukulture obogaćuju tlo

Prvi važan preduvjet za dobar
uzgoj međukulture je pravodob-
no uklanjanje predkulture, tako da
međukultura ima najmanje 50 dana
vegetacije s prosječnom dnevnom
temperaturom višom od 9° C. Uz
to, međukultura treba 150 - 200 mm
vode iz pričuve u tlu i oborine u ko-
lovozu, rujnu i listopadu, te ciljanu
opskrbljenost hranjivima za što brže
zatvaranje sklopa.
U današnjim gospodarskim
uvjetima, većina ratarskih gospo-
darstava uzgaja pretežno žitne kul-
ture. Tako nastaju suženi plodoredi
s negativnim posljedicama za plod- Ako je tlo u dobrom stanju možemo oče-
nost tla i uz brojne fitosanitarne pro- kivati bogat urod. Međukulture pomažu i
bleme. Međukulture mogu ublažiti da tlo bude u dobrom stanju
te negativne posljedice. Važno je da redoslijed kultura u plodoredu bude
organiziran tako da ostavi prostora za međukulture. Tri najvažnije među-
kulture - uljana repica, gorušica i facelija - dobro se slažu sa svim žitnim
kulturama.
Ozimi ječam je kultura s najranijom žetvom i stoga najpovoljnija za
mulč sjetvu međukulture. Višegodišnja iskustva dokazuju da se kukuruz i še-
ćerna repa uspješno siju u mulč sloj provenulih biljnih ostataka međukulture,
sa i bez predsjetvene priprave. Medukultura je korisna i prije krumpira.
Vrste, sorte i termini sjetve
Uljana repica
Zbog velikog sadržaja gorušičina ulja i dlakavosti stoka je nerado jede,
ali je vrijedna brzorastuća biljka za zelenu gnojidbu. Zahvaljujući dubokom
korijenu može izuzimati hranjiva i vodu iz dubljih slojeva tla. Kod ranije
sjetve valja računati s pojačanim generativnim razvojem. Od osamdesetih
godina mogu se nabaviti sorte uljane repice otporne na nematode i koje
sprječavaju razmnožavanje populacije nematoda. Upravo zbog biološkoga
suzbijanja nematoda u šećernoj repi nužna je rana sjetva (krajem srpnja/
početkom kolovoza) uljane repice kao međukulture.
32
ratarstvo
Gorušica
Ima dug primarni korijen i
mnogo bočnoga korijenja. Stablo
i listovi su dlakavi, stoga nije do-
bra kao krmna biljka. Brzo raste i
ima kratko razdoblje vegetacije, pa
je gotovo predodređena za zelenu
gnojidbu. Tijekom zime smrzne i
obamre i tako stvori vrlo dobre pre-
duvjete za mulč sjetvu slijedne kul- Poslije žitne kulture nužno je jednoliko
ture. Postoje sorte koje su otporne i raspodjeljivanje slame i njezino unošenje
plitko u tlo
koje nisu otporne na nematode. Za
sjetvu vrijede jednake preporuke kao za uljanu repicu: za smanjenje popu-
lacije nematoda što ranija sjetva otporne sorte gorušice.
Phacelija
Potječe iz Kalifornije gdje su je nekad koristili kao medonosnu i ukra-
snu biljku. U Europi je brzo postala važna ljetna međukultura koja brzo
raste i prilagodljiva je u svaki plodored. Phacelia je biljka kratkog dana,
stoga joj valja osigurati dovoljnu pokrivenost tla biljnim ostatcima. Nije
dobra kao krmna biljka. Tijekom zime dobro promrzne, a njeni tanki, lo-
mljivi biljni ostatci dobri su kao zaštita od erozije do sljedeće mulč sjetve.
Danas imamo desetak sorata među kojima nema većih razlika.
Egzaktna obrada strništa
Zahvaljujući kratkoj vegetaciji, navedene tri vrste potkraj ljeta
i početkom jeseni daju bogat urod biomase - nadzemne biljke
i korijenska masa. Osim vode i gnojidbe, termin sjetve me-
đukulture znatno utječe na prinose među-
kulture. Poznato iskustveno pravilo za
ljetne međukulture glasi: “Jedan dan
u srpnju bolji je od cijeloga tjedna u
kolovozu, a jedan tjedan u kolovozu
bolji je od cijelog rujna.” Optimalno
vrijeme sjetve za dobar urod među-
kutlure je razdoblje od sredine prve
do kraja druge dekade kolovoza. tj.
od 5. do 20. 08. Kasnija sjetva sma-
njuje prinose, napose kod uljane repice i
Phacelije.
Sjeme međukulture razmjerno je
skupo, zato i jednostavnijom tehni- Za uspjeh sjetve i prinosa međukul-
kom valja raditi točno i pažljivo ture važno je da ostatci slame predkultu-
33
ratarstvo
re budu dobro izmiješani i inkorpo-

rirani u tlo. To je osobito važno ako
slama nije skupljena i odvezena,
ako se odustalo od uporabe pluga,
ali ako plug bude uporabljen tek
sljedeće proljeće. Na poljima gos-
podarstava koja proizvode za tržište
ostaje do 100 dt slame/ha. Ta slama
veže do 5 mm vode/100 dt, meha-
nički smeta nicanju međukulture i Facelija je vrlo dobra međukultura poslije
uzrokom je odlaganja sjemena na ječma, ali može i poslije pšenice
različitu dubinu.
Bez pluga ili s njim?
Odustajanjem od pluga sjetva međukulture može biti izvedena s većim
površinskim učinkom i jeftinije. S druge strane, uvijek valja računati na
probleme zbog slame: sjetvena posteljica za međukulturu nije ravna i bude
manje ili više prožeta ostatcima slame. Uprkos trudu da se slama plitko in-
korporira u tlo i dobro izmiješa, nužan je zadovoljavajući volumen zemlje.
To se postigne samo nešto dubljom ili ponavljanom obradom. U slučaju
bilo kakve dvojbe, bolje je odlučiti se za malo dublju obradu tla. To će jam-
čiti brži i jednoličniji razvoj međukulture.
Višegodišnja ispitivanja provedena u uvjetima normalne ratarske prak-
se, dokazala su da je kod sjetve šećerne repe bez obrade tla plugom nicanje
bilo neznatno slabije od nicanja na poljima koja su prethodno poorana. Kod
međukultura koje su bile sijane uz uporabu aktivnih radnih organa (okretna
drljača, rotor s klinovima) nije bilo razlike u prispodobi s međukulturama
koje su sijane poslije pluga. S druge strane, kod međukultura koje su sijane
uz uporabu pasivnih radnih organa (kultivator, diskosni organi) pokazalo se
i uz optimalne vremenske uvjete nešto slabije nicanje repe. U nepovoljnim
vremenskim uvjetima dolazilo je do zamuljivanja tla i slabijega nicanja.
Uvijek zajedno
Već drugo stoljeće sa svojim osiguranicima gradimo zajedničku povijest i povjerenje.
Osnovana 1884. godine, prva smo i najveća osiguravateljska kuća u Hrvatskoj koja i
danas zauzima vodeću poziciju, a naša briga za vas svakodnevno se ogleda u ponudi
osiguranja prilagođenoj svim vašim potrebama.
www.crosig.hr | croatiafon 0800 80 10
34
ratarstvo
Štete od kasnih proljetnih mrazeva u

kukuruzu
Nakon nicanja i tijekom ranog
porasta kukuruza mogu se tempe-
rature zraka kraće ili dulje razdo-
blje spustiti ispod 10°C, tj. ispod
najnižih temperatura potrebnih za
normalan rast i razvoj. U danima
kada prevladavaju pozitivne tempe-
rature ispod 10°C kukuruz u svojim
listovima ne stvara nove hranjive
tvari prijeko potrebne za rast. On
tada troši hranjive tvari koje je pri-
je stvorio za održanje svog života,
za svoje disanje i zato gubi na te-
žini. Listovi počnu gubiti zelenu,
a zadobivati žutu boju. Ako takvi
dani dugo potraju kukuruz poprima
smeđu boju, a kada se do dogodi na Prolazno bljedilo na listovima kukuruza
više od pola njegovih listova, onda zbog niskih pozitivnih (0-10°C) tempera-
to može izazvati propadanje biljaka. tura
Međutim, to je u našim uvjetima vrlo rijetka pojava. Ipak takvo, za kukuruz
hladno vrijeme, produljuje rani porast što može odgoditi nastup cvatnje. To
nije povoljno jer se time produljuje cijela vegetacija kukuruza, što, kod ka-
snih hibrida, može smanjiti prinos i kakvoću prinosa.
Kukuruz je osjetljiv na mraz.
Osim niskih pozitivnih temperatura mogu se u ranom porastu kukuru-
za u pojedinim danima pojaviti i kasni proljetni mrazevi. U ranom vegeta-
tivnom porastu mraz može uništiti u potpunosti uništiti mladi usjev, ali se
takvo što u nas rijetko događa. Međutim, oštećenje gornjih, mlađih listova
od mraza može se pojaviti u našim uvjetima. Šteta od mrazeva su naravno
češće na rano zasijanom i ranije niknulom kukuruzu (nicanje nekad može
nastupiti i prije svibnja) zato što je veća vjerojatnost pojave mrazeva. No,
postoji mogućnost da se mraz u nekim godinama pojavi u prvoj dekadi
svibnja, a rijetko kasnije.
Već slabi mrazevi – kad je temperatura zraka nekoliko stupnjeva ispod
nule, uništavaju sve nadzemne dijelove biljke. Ali to ne znači da mrazevi
35
ratarstvo
Štete od mraza na kukuruzu u fazi šest Jako oštećene biljke kukuruza od kasnog
vidljivih listova proljetnog mraza.
moraju uništiti cijelu biljku. Dok je začetak buduće stabljike i metlice ispod
površine tla, a to je, do pojave prvih šest listova, mraz oštećuje samo vid-
ljive listove. Nekoliko dana poslije mraza pojavljuju se novi listovi i rast se
kukuruza, uz malo zakašnjenje, nastavlja. Međutim, kad je nježni začetak
metlice u razini tla ili iznad površine tla, to jest kad kukuruz ima više od
šest razvijenih listova, mrazevi od nekoliko sati u rano jutro oštetit će ili
uništiti taj začetak. Uništenje začetka znači ugibanje biljaka. Tada se polje
kukuruza treba pregledati, utvrditi broj uginulih biljaka i donijeti odluku
hoće li se ili neće presijavati kukuruz.
Što se tiče šteta od mrazeva na rano zasijanom i ranije niknulom ku-
kuruzu treba istaknuti da ni najranije zasijani kukuruz u pravilu ne može
do sredine svibnja doći u fazu šest razvijenih listova, kad mraz, kako smo
već prije rečeno, potpuno uništava kukuruz. Prema tome, ako se i pojavi
kasni mraz početkom svibnja, bit će oštećeni samo prvi listići, ali neće biti
uništena i biljka kukuruza. Poslije kasnih mrazeva obično slijedi sunčano
i toplije vrijeme, oštećeni kukuruz brzo se oporavlja, izlaze novi listovi
i uz vrlo mali zastoj nastavlja rasti. Takav kukuruz ne smanjuje prinos u
usporedbi s kasno sijanim kukuruzom koji u vrijeme pojave mrazeva još
nije niknuo.
36
ratarstvo
Tritikale – žitarica nižih ulaganja

Tritikale je potpuno nova vrsta
strne žitarice koja je nastala nepo-
sredno pod utjecajem čovjeka i to
križanjem pšenice i raži, dvije naj-
značajnije krušne žitarice.
Po svom izgledu (habitusu)
tritikale je negdje između pšenice
i raži s tim da je klas naslijeđen od
pšenice, dok je vegetativna masa i
visina stabljike (80-100 cm) sličnija
raži. Zrno tritikalea se lako raspo-
znaje od pšeničnog i raženog zbog
svoje smežuranosti, a u pravilu je
nešto duže i teže. Budući da je tri-
tikale nastao umjetnim križanjem
dviju različitih biljnih vrsta, u nje-
govom uzgoju može biti problema
u oplodnji, a što dovodi do slabije Usjev tritikalea u klasanju
ozrnjenosti klasa u žetvi.
U široku proizvodnju tritikale se počeo širiti krajem 60-tih godina
prošlog stoljeća kada su u Mađarskoj postali dostupni prvi kultivari za ko-
mercijalni proizvodnju. Nakon nekoliko godina prvi kultivari pojavili su se
i u Sjedinjenim Američkim Državama, te Kanadi. Danas se površine pod
ovom kulturom u svijetu kreću oko milijun hektara s najvećom proizvod-
njom u Sjedinjenim Američkim Državama, Rusiji i Mađarskoj.
U Hrvatskoj se tritikale uzgaja na relativno malim površinama koje
se statistički ne prate pa se o stvarnim površinama može samo nagađati ili
indirektno zaključivati preko količine deklariranog sjemenskog materijala.
Tako prema podacima Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo Hrvatskog
centra za poljoprivredu, hranu i selo, u sezoni 2008./2009. u Hrvatskoj bilo
je deklarirano oko 1.500 tona sjemena tritikalea. To je količina sjemena s
kojom se može zasijati oko 5-7 tisuća hektara.
Gospodarski značaj
Tritikale se može uzgajati u svim agroekološkim područjima gdje se
uzgaja i pšenica, a posebice je pogodan za uzgoj u marginalnim proizvod-
nim područjima gdje pšenica daje niske prinose zrna. Za prednosti uzgoja
tritikalea u odnosu na pšenicu najčešće se navode dobra otpornost na ni-
37
ratarstvo
ske temperature i bolje uspijevanje na siromašnijem tlu odnosno pri niskom

ulaganju u tehnologiju proizvodnje.
Zrno tritikalea je po kemijskom sastavu slično zrnu pšenice. Međutim,
uglavnom se ne koristi u mlinsko-pekarskoj industriji jer je lijepak lošije kva-
litete od pšeničnog, a i sama tehnologija mlinarstva je znatno otežana zbog
karakteristično smežuranog zrna. Stoga se tritikale prvenstveno koristi u
ishrani stoke (svinja, peradi i goveda) gdje može zamijeniti kukuruz ili pše-
nicu. Zrno tritikalea sadrži dvostruko više fosfora i esencijalne aminokiseline
lizin u usporedbi s kukuruzom. U hranidbenim pokusima sa svinjama poka-
zalo se da mladi tovljenici radije jedu tritikale nego kukuruz, a istovremeno
su ostvareni slični dnevni prirasti i iskorištenje hrane. Tritikale može zami-
jeniti 1/3 pšenice i 1/2 kukuruza u hrani odraslih kategorija svinja i goveda.
Osim za zrno, tritikale se može vrlo uspješno uzgajati i za proizvodnju
zelene mase u čistom usjevu ili u smjesi s ozimim graškom jer daje znatno
veću masu od pšenice. Nadalje, tritikale kasnije klasa od raži, što produlju-
je krmni slijed odnosno mogućnost njegovog duljeg korištenja za skoro dva
tjedna. Štoviše, tritikale nakon klasanja ima dulje razdoblje dobre kvalitete
u usporedbi s usjevom raži. To je također značajno za bolje iskorištenje ove
kulture u ishrani stoke zelenom krmom.
Tehnologija proizvodnje
Tritikale ima iste zahtjeve za pretkulturom, osnovnom obradom i gno-
jidbom kao i pšenica. To znači da u jesen moramo dovoljno rano skinuti
pretkulturu kako bi se na vrijeme obavila osnovana obrada, a zatim i kva-
litetna predsjetvena priprema tla. Optimalni rok sjetve sličan je kao i za
pšenicu s tim da sjetva može započeti i nešto ranije (početkom listopada).
Norma sjetve iznosi oko 500 klijavih zrna po četvornom metru odnosno
kreće se od 220-280 kg/ha ovisno o veličini sjemena (masi 1000 zrna). U
Hrvatskoj su od Bc Instituta selekcionirane dvije domaće sorte i to Bc Go-
ran (priznata 2004. godine) i Bc Ranko (priznata 2010. godine). Od intro-
duciranih sorata mogu se kupiti Clercal, SW Talentro i Odisej.
Zbog dobrog rasta pri nižim temperaturama tritikale u pravilu zaguši ko-
rove u usjevu. Međutim, u slučaju jake zakorovljenosti korovima visokog ha-
bitusa (kamilica, jarmen i dr.) mogu se koristiti herbicidi kao i za usjev pše-
nice. U proljeće se mogu dati dvije standardne prihrane dušikom, ali s nižim
dozama u odnosu na pšenicu i to po najviše 100 kg KAN-a/ha na početku
proljetne vegetacije i pred početaka vlatanja jer je tritikale slabije otporan na
polijeganje od pšenice. Zaštita od bolesti tijekom vegetacije u pravilu nije po-
trebna. Tritikale se nešto teže vrši pa na to treba pripaziti u žetvi. Prinosi zrna
pri intenzivnoj proizvodnji i povoljnim agroekološkim uvjetima mogu dostići
i prinose modernih visokorodnih sorata pšenice, ali su najčešće 10-20% niži.
38
ratarstvo
Gnojidba soje
Soja je značajna leguminoza u ratarsko - industrijskim kulturama, koja
razvija bakteriju Bradyrhizobium japonicum na korijenu, te obogaćuje tlo
dušikom fiksirajući ga iz zraka. Bakterije se razvijaju na korijenu biljke u
kvržicama (nodulama) i stoga se nazivaju kvržične bakterije. Bakterije ko-
rijena žive u simbiozi s biljkom tako da od biljke uzimaju ugljikohidrate
(šećere), a za uzvrat biljku opskrbljuju dušikom. U kvržicama bakterije pre-
tvaraju anorganski dušik iz zraka u amonijski oblik pristupačan biljci. Na
aktivnost bakterija utječu fizikalna i kemijska svojstva tla: neutralna reak-
cija tla, prozračnost, te dobre vodo - zračne osobine tla. Soja je poželjna u
plodoredu jer omogućuje premještanje i aktiviranje hranjiva iz teže topivih
oblika u lakše pristupačne oblike u otopini tla, te tako popravlja strukturu i
plodnost tla. Dobar je predusjev za mnoge ratarske kulture, ali u plodoredu
prije soje treba izbjegavati suncokret, ozimu uljanu repicu i uzgoj soje u
monokulturi.
Potrebe za hranjivima
Prilikom gnojidbe biljku opskrbljujemo potrebnim hranjivima za nor-
malan rast i razvoj.
Potrebe za makrohranjivima kod proizvodnje soje su povećane od po-
četka cvatnje do stvaranja mahuna i nalijevanja zrna. Najveće potrebe za
dušikom i kalijem soja ima u fazi cvatnje i formiranja mahuna, a fosfora i
sumpora u fazi formiranja i nalijevanja zrna.
Ukoliko je biljka slabije opskrbljena dušikom smanjena je sinteza klo-
rofila i bjelančevina, list poprima svjetlozelenu boju, zakržljaju nadzemni
dijelovi i sporija je zrioba biljke. Uslijed nedostatka dušika kakvoća zrna
soje je slabija i smanjen je urod. Kod suviška dušika povećana je visina
biljke, internodiji su izduženi, te dolazi do polijeganja. Dušična gnojiva po-
zitivno djeluju na rast i razvoj soje ukoliko se unose u proljeće u vlažno,
hladno i slabo plodno tlo kisele reakcije, odnosno gdje nema uvjeta za ra-
zvoj kvržičnih bakterija.
Fosfor je neophodan za rast i razvoj soje i važan je u razdoblju zriobe
zrna. Ukoliko je usjev soje dobro opskrbljen fosforom dozrijevanje mahuna
je ranije i ujednačeno, a kakvoća zrna je povećana. Kod unosa više fosfora
gnojidbom na tlima koja su njime siromašno opskrbljena, urod soje je veći.
Biljka neće reagirati većim urodom, ako se više fosfora unese gnojidbom
na tla srednje bogato opskrbljena njime, jer soja vjerojatno dobro koristi
fosfor iz tla i teže topivih oblika. Fosfor omogućuje biljci otpornost na poli-
jeganje i na uravnoteženu gnojidbu dušičnim mineralnim gnojivima.
39
ratarstvo
Soja ima potrebe za kalijem u svim fazama rasta i on najviše utječe

na otpornost soje na polijeganje. Omogućuje razvoj kvržica na korijenu,
iskorištavanje dušika i drugih hranjiva od strane biljke. Kalij je sastavni dio
svih procesa koji se odvijaju u biljci, kao što su fotosinteza, disanje, razvoj
korijena i sinteza bjelančevina.
Kalcij stimulira biološku aktivnost tla, regulira pH tla, što je osobito
važno za soju, jer se kvržične bakterije slabije ili nikako ne razvijaju u kise-
lim tlima. Osim što je hranjivi element, kalcij ima neutralizacijsko djelova-
nje, te značajnu ulogu u fiksaciji dušika iz zraka putem kvržičnih bakterija.
Potrebe soje za kalcijem su najveće u fazi cvatnje i formiranja mahuna.
Ukoliko nedostaje kalcija u vrijeme cvatnje povećano je opadanje cvjetova
i mahuna. Kalcij je građevni element u svim dijelovima biljke, a najviše
ga ima u epidermalnom sloju stanica korijena gdje ima ulogu u regulaciji
prijema pojedinih hranjiva iz tla. Tla siromašno opskrbljena kalijem imaju
smanjenu apsorpciju kalcija od strane biljke.
Primjena mineralnih gnojiva
Kako bi odredili optimalne količine hranjiva za soju pravilna gnojid-
ba se mora obaviti na temelju analize tla, potrebe biljaka za hranjivima i
planiranom urodu. Primjena mineralnih gnojiva u gnojidbi soje, kao i dru-
gih kultura, može se podijeliti na osnovnu gnojidbu, predsjetvenu gnojidbu
neposredno prije sjetve i prihranjivanje granuliranim ili tekućim gnojivima
prije cvatnje.
Osnovnu gnojidbu najbolje je obaviti u jesen, kad se primjeni najveći
dio ili ukupna količina fosfornih i kalijevih gnojiva, te manji dio dušika za
razgradnju organske tvari. Na dubinu oranja zaoravaju se kompleksna mi-
neralna gnojiva NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30 ili PK 20-30 u količini 400
- 500 kg/ha. Na plodnim tlima i gdje je moguća fiksacije dušika kvržičnim
bakterijama iz zraka u osnovnoj gnojidbi dodaje se samo 30 – 40 kg/ha
dušika, te je dovoljno primijeniti samo osnovnu gnojidbu. Ukoliko se soja
proizvodi na loše plodnim tlima i kisele reakcije gdje nema mogućnosti ra-
zvoja kvržičnih bakterija i fiksacije dušika iz zraka potrebno je primijeniti
veće količine dušičnih gnojiva i stoga je potrebno unijeti dušična gnojiva i
u predsjetvenoj pripremi tla i u prihrani.
U predsjetvenoj i startnoj gnojidbi soje unose se u sjetveni sloj kom-
pleksna mineralna gnojiva s podjednakim sadržajem dušika, fosfora i kalija.
Unose se zatanjuravanjem ili sjetvospremačem formulacije NPK 15-15-15
ili NPK 20-10-10 u količini oko 200 kg/ha. Ovom mjerom gnojidbe unosi-
mo podjednake količine hranjiva za početni rast i razvoj biljke. Ukoliko se
osnovnom gnojidbom unesu ukupne potrebe biljke za fosforom i kalijem,
prije sjetve primjenjujemo u rano proljeće samo dušična gnojiva UREU u
40
ratarstvo
količini oko 150 kg/ha ili oko 150 l/ha UAN - a

koji se u tlo unosi zajedno s herbicidima.
U prihrani soje koriste se uglavnom dušič-
na gnojiva u amonijsko - nitratnom obliku, kao
što je KAN u količini 150 - 200 kg/ha. Ovisno o
ishranjenosti usjeva mogu se preko lista primi- Besplatni info telefon:
0800-647-647
jeniti fosforna i kalijeva gnojiva te mikrohranji-
va, osobito na siromašnim tlima.
Primjeri gnojidbe
uz fiksaciju dušika bez fiksacije dušika bez fiksacije dušika
OSNOVNA GNOJIDBA OSNOVNA GNOJIDBA OSNOVNA GNOJIDBA
400 kg/ha NPK 7-20-30 600 kg/ha NPK 7-20-30 400 kg/ha NPK 7-20-30
PREDSJETVENO PREDSJETVENO
150 kg/ha UREE ili 200 kg/ha NPK 15-15-15
150 - 200 l/ha UAN - a PRIHRANJIVANJE
150 - 200 kg/ha KAN - a
Paraboild riža
Riža koja je prije ljuštenja prošla poseban način obrade. Sirova riža
se namače i obrađuje parom. Zrno ne bubri, a vlaga ne prelazi 40 %. Na-
kon toga, riža se suši i dorađuje ljuštenjem pljevica i omotača zrna. Zrna
postaju čvršća i manje ljepljiva, povećava se trajnost, a zadržava dio vi-
tamina. Danas se na tržištu može naći i instant riža koja je kuhana i osu-
šena te se značajno smanjuje vrijeme pripreme te može biti gotova za 3
minute. Za pripremu bijele riže potrebno je oko 15 minuta, a za paraboild
rižu 18 minuta.
Neki tipovi riže imaju vrlo izraženu aromu. Najpoznatije su aromatič-
ne riže dugog zrna basmati i jasmin. Da bi njihova aroma došla do izražaja,
potrebno je rižu pripremiti na pravilan način što znači da se ne smije kuhati
u previše vode. Omjer riže i vode treba biti 1:2 (ili 1,5).
Osim izravnog korištenja u prehrani ljudi riža se još koristi za pro-
izvodnju škroba, u prehrambenoj industriji kao dodatak pšeničnom braš-
nu za pripremu različitih pekarskih proizvoda, gotovih i polugotovih jela.
Zbog svojih ljekovitih svojstava koristi se i u farmaceutskoj industriji. Ri-
žina slama se koristi za proizvodnju vrlo kvalitetnog papira. Omotač zrna i
klica koji ostaju nakon dorade rižinog zrna koriste se za proizvodnju brašna
za hranidbu stoke.
41
50 posto više izdržljivosti u plavom.
Nova generacija plugova iz LEMKENA trajanja od dosadašnje plužne glave.
Nudi najbolju radnu kvaliteu, visok LEMKEN je kvalita koja oduševljava.
komfor upravljanja i racionalnosti. Ali kad to zovemo izdržljivost u plavoj
U serijskoj proizvodnji nude Duro Maxx boji.
plužna tijela izrađena iz posebno tvrdog Koordinator prodaje Kralj Slavko
alatnog čelika, koji ima 50% dulji vijek Tel: 00386 41 682 314
m e h a n i z a c i j aratarstvo
Razvojni vrhovi poljoprivredne tehnike

Dilema nije treba li rasti ka-
pacitet tehnike i kakvoća rada
poljoprivrednih strojeva nove
tehnologije, nego kako to posti-
ći. Kako prevesti snagu motora
u vučnu silu traktora ili kombaj-
na, uz što manje gubitke ener-
gije, te što manje zbijanje tla.
Kako smanjiti brigu oko korište-
nja strojeva, te smanjiti broj pro-
hoda. Dio odgovora traže i daju
proizvođači guma, čije rezultate
donosimo na primjeru proizvoda
tvrtke Michelin.
Tijekom 2011. g. na tržište
dolaze četiri varijante guma Michelin proizvedenih Ultraflex tehnologijom.
Po nazivu i namjeni to su pneumatici (oznaka VF = vrlo visoke fleksibilno-
sti; IF = poboljšane fleksibilnosti):
● CerexBib VF, za kombajne, 6 dimenzija od VF 520/80 R 26 165 AB
do IF 800/70 R 38 CFO 184 AB
● AxioBib IF, za traktore iznad 220 KS, dvije dimenzije IF 600/70R 30
i 710/75 R 42, te
● AxioBib IF 900/60 R 42. Ova guma promjera 2,15 m prispodobljuje
se traktorima Claas serije Xerion, traktorima serije Fendt 930 i trakto-
rima Massey Ferguson serije 8690.
● XeoBib VF 600/70R 30 i 710/75 R 42, za vožnju po polju i cesti kod
tlaka do 1,0 bara i do 65 km/h.
● SpreyBib VF 380/90 R 46 TL 1730 za prskalice, koje u posljednje
vrijeme idu sa zahvatom i do 50 m.
Gume ili gusjenice ?
(Do koje snage gume, a od koje gusjenice)
Na primjeru traktora FENDT 930 s motorom od 360 KS pokazalo se
već 2005.g. da su gume limit, ograničenje prenošenja snage motora. Toj
činjenici pridružila su se i saznanja da se po njivi treba voziti s nižim
tlakom u gumama, te da se povećanjem kapaciteta kombajna povećava i
njihova masa. Odgovore na ova pitanja najvećim dijelom daju novo ra-
zvijene gume. Usporedno su razvijeni i sustavi brzog mijenjanja tlaka u
43
mehanizacija
Česte kiše mogu otežavati žetvu, pa su gusjenice dobro došle na kombajnu
gumama, koji se u vojnim vozilima primjenjuju već desetljećima, ali su

skupi i dodatna su briga. Novo razvijene gume rješavaju to pitanje, jer se
manje zagrijavaju i omogućavaju vožnju cestom kod niskog tlaka i velike
brzine.
Sve snažniji traktori
Vrhunac razvoja ratarske tehnike su sve snažniji traktori. Sa 670 KS
Case IH Quadtrac 600 najsnažniji je serijski traktor. Serija Quadtrac ima
šest tipova s kotačima i četiri s gusjenicama, a motori su od 391 do 670 KS.
Serija s gusjenicama osobito je prikladna za uređenje tala sistematizacijom
– vučom laserski vođenih strugača - skrepera, koji na povišenju njive skida-
ju, a na depresiji ispuštaju tlo.
No primjenjivi su i za sve druge poslove, od sjetve brzinom 15 i više
km/h, pa do skupljanja provele trave, jer najmanje zbijaju tlo. Gotovo da
lebde jer je površi-
na nalijeganja gu-
sjenica veća od 5,5
m2.
Najavljuje se
europska serijska
proizvodnja trakto-
ra s kotačima snage
CASE-IH Quadtrac 600 s gumenim gusjenicama i Claas
do 524 KS. To su Xerion 5000 vrhunac su traktorske ponude
sistemski traktori
Claas Xerion, što znači da su pokretani preko četiri jednaka kotača bez ud-
vajanja kotača, te sa sustavom priključaka dimenzioniranih točno za njih.
Oni mogu priključivati i pokretati i standardne priključke kao što su novo-
razvijeni strojevi za istovremeno obavljanje više operacija obrade tla i sje-
tve u jednom prohodu. Oni trebaju do 100 i više KS po metru zahvata (pr.
Kverneland CTS, Horsch Tigar).
Kombajni hibridne izvedbe višestruko su većeg učinka nego kombajni
od prije 20 godina. Požanju više od 5 ha/h i uberu više od 40 t/h žita. Za-
44
mehanizacija
hvata su 9,15 m ili više. Radi potrebe kretanja prometnicama ograničena je

širina strojeva na 3,0 iznimno na 3,50 m. Kombajni su, zajedno s urodom,
sve teži, bunkeri su im sve veći, pa se javlja problem zbijanja tla. U tom
cilju razvijene su šire gume koje se koriste s nižim tlakom, te gumene gu-
sjenice umjesto pogonskih kotača.
Izjave naših poljoprivrednika - to nije za nas su točne, sve dok ne orga-
niziramo racionalno korištenje ovakvih strojeva. Za njihovu primjenu povr-
šine moraju biti sređene i uređene.
Učenje, upoznavanje s inovacijama
U Donjoj Austriji ima 17 poljoprivrednih škola, koje redovno održavaju
radionice, kursove i doškolovanje poljoprivrednika. U Njemačkoj doško-
lovanje ide preko DEULA (Deutsche Landtechnik) centara. Na slici ljudi
prate obradu tla i sjetvu strojem sa Cross Slot ulagačima, sustavu preuze-
tom od Novog Zelanda. Proširen je u SAD i Kanadi. Ispituje se primjena u
Europi.
Nazubljeno crtalo reže biljne ostatke, a pokraj njega se ulaže s lijeve
strane sjeme, a s desne gnojivo na podešenu dubinu. Može sijati u svako tlo
bez obrade, pa je pogodno i za usijavanje u travnjake. Stroj kopira neravni-
ne, te polaže sjeme i gnojivo na podešenu dubinu, bez obzira na neravnine.
Poljoprivrednici koji uče zaštićeni su u usporedno voženoj prikolici. To tre-
ba, jer kad se čovjek udubi u tehnologiju postaje neoprezan u kretnjama i
ponašanju.
Za No Till sjetvu ključno je crtalo radi presijecanja biljnih ostataka. Po-
kraj crtala polaže se sjeme i/ili i gnojivo, a parom koso postavljenih kota-
ča se pritiskuje sjeme sa strane. Ne okomito, odozgo da može niknuti. Na
traktoru su udvojeni kotači, a na stroju za No-Till (bez obrade) usijavanje
široke gume.
Trebalo bi se organizirati na razini Republike Hrvatske usporedno prika-
zivanje u radu, po sezonama, suvremene tehnike svih ponuđača strojeva i
sjeme gnojivo
Uski otvarači u križ otvaraju tlo, polažu sjeme i gnojivo odvojeno. Poljoprivrednici to
prate s prikolice
45
mehanizacija
opreme i to ne samo za ratarstvo, već i za voćarstvo, vinogradarstvo, povr-

ćarstvo, transport, uskladištenje ... zatim za uređenje tla, unošenje tvari za
poboljšanje tla ...
Neiscrpno je to područje za podizanje znanja i vještina, odnosno za pro-
vođenje dobre stručne prakse. Slika govori više od tisuću riječi, a praktičan
rad više od tisuću slika. Učenjem, prikazivanjem strojeva u radu dići znanja
poljoprivrednika na razinu da se argumentirano opredjele i organiziraju za
kupovinu novih, novorazvijenih, superiornijih, to jest najboljih strojeva. Da
se razvijaju, umjesto da se kupovinom rabljenih strojeva vraćamo u povi-
jest, istovremeno pomažući razvijene da se riješe nesigurne i zastarjele teh-
nike, te da se još brže razvijaju.
Uz traktor na vodik do energetski

neovisne farme
Traktori sigurno nisu
prva asocijacija koje se
sjetimo kad je riječ o oču-
vanju okoliša, međutim
traktor koji je predstavi-
la multinacionalna tvrtka
New Holland, upravo se
može nazvati prijateljem
okoliša. Naziv modela je
NH² i zapravo se radi o
traktoru iz serije T6000.
Kroz vizionarstvo i
kreativnost svojih struč-
njaka New Holland pred-
viđa tehnološke pomake i
evoluciju u poljodjelstvu
stvarajući korisna i na-
predna rješenja za poljoprivrednike, posebice u današnjici kad je briga za
okoliš i zaštita zelenih resursa od sve veće važnosti i izravno je povezana s
poljoprivredom.
To se najbolje primjećuje kad se promatra nestabilnost i nesigurnost ci-
jena fosilnih goriva, a uskoro su vrlo izgledni i problemi s dostupnošću i
nabavom neobnovljivih izvora energije.
46
mehanizacija
Stoga je iz tvrtke New Holland pokrenuta inicijativa „Clean energy lea-

der“, a radi se o projektu kojim se tvrtka obvezuje na korištenje biogoriva, i
najšireg spektra proizvoda koji koriste 100% biodizel.
Umjesto standardnog dizel motora s unutarnjim izgaranjem, u NH²
traktor su ugrađena dva električna motora. Prvi daje pogon, dok drugi
električni motor proizvodi snagu za PTO i pomoćnu opremu. NH² nema
ispušnu cijev i ne proizvodi štetne plinove, već neškodljivu vodenu paru.
Ugrađeni spremnik za vodik omogućava rad stroja u trajanju oko 2 h do
potrebe ponovnog punjenja, a proizvodi se snaga od 75 kW, odnosno 106
KS. Za razliku od dizelskog motora, rad električnih motora ne stvara
buku, tako da je rad u kabini vrlo ugodan.
U konstrukciji NH², nema ni mjenjačke kutije, pa nema ni gubitka sna-
ge, koja se dodaje po potrebi.
Ovaj traktor je uvod i početak vizije poljoprivrednoga gospodarstva koje
može proizvoditi vlastitu energiju dovoljnu za sve svoje potrebe. U toj vizi-
ji, poljoprivrednici bi proizvodili energiju iz obnovljivih izvora poput vje-
troelektrana, solarnih kolektora ili biomase, koja bi tad pokretala elektroli-
zer koji bi proizvodio vodik iz vode, a vodik bi se pohranjivao u spremnike
pod visokim tlakom iz kojih bi se punio NH² traktor, a njime bi se obavljali
svi potrebni radovi na farmi. Konačni cilj je da svako poljoprivredno gos-
podarstvo bude energetski neovisno.
47
mehanizacija

Obratite nam se s povjerenjem!

Prednosti velikih marki u

kombinaciji s osobnim zalaganjem

i savršenim servisom.
Uz veeliku ponu
udu
vrhunski
h strojeva marke

CLAAS, HORSCH I STRAUTM MANN svakom

privrednik
poljop u nudimo o pravi stro
oj za
profe
esionalan, eekonomičaan i učinko ovit

rad.

Brza ii pouzdan

na isporuka strojeva i
orriginalnih rezervnih h dijelova.

OVLAŠTENI ZASTUPNIK MARKI CLAAS,
HORSCH I STRAUTMANN ZA ISTOČNI DIO
HRVATSKE
PRODAJA:
091/464‐2271 ‐ prodaja@agron.hr
098/252‐212 ‐ alojz.jerkovic@jerkovic.hr
SERVIS I REZERVNI DIJELOVI:
031/681‐711 ‐ jerkovic@os.t‐com.hr
091/464‐2270 ‐ servis@agron.hr
Tel/fax:
Jerković d.o.o. Koška 031/681‐345
Agron d.o.o Bizovac 031/673‐242
48
mehanizacija
Precizna poljoprivreda
Precizna poljoprivreda je
izraz koji se već dulje vrijeme
koristi, ali nije rijetkost da mno-
gi poljoprivrednici zapravo ne
razumiju o čemu se tu radi. Ide-
ja precizne poljoprivrede se ra-
zvila iz potrebe za smanjenjem
nepotrebnog onečišćenja okoli-
ša kemijskim preparatima i ak-
tivnim tvarima koji se koriste
u poljoprivrednoj proizvodnji.
Nagli rast cijena repromateri-
jala u poljoprivredi je proširio
lepezu razloga radi kojih treba Uređaji za preciznu poljoprivredu prilagođeni
su smještaju u kabini traktora
razmišljati o preciznoj poljopri-
vredi.
Sama ideja je krenula iz svemirske tehnologije kad su inženjeri iz tvrtke
RDS koja je proizvodila senzore i opremu za NASA-u počeli razmišljati o
tome kako bi se mogla ista tehnologija iskoristiti u poljoprivredi. U početku
se krenulo vrlo agresivno u tom smjeru, ali se isto tako brzo i odustalo od
prvobitne ideje kad su ti isti inženjeri shvatili da se u poljoprivredi okre-
će puno manja količina novca od potrebne za visokosofisticiranu opremu.
Drugi razlog je bila razina znanja i sposobnosti prosječnih farmera da se
uhvate u koštac s vrlo zahtjevnom informatičkom tehnologijom.
Tehnološke mogućnosti
Danas se razvojem tehnologije satelitske navigacije i monitoringa na
poljoprivrednim strojevima, i smanjenjem cijene tih uređaja ponovno ak-
tualiziralo pitanje primjene precizne poljoprivrede. Napredni farmeri u ra-
zvijenim poljoprivrednim zemljama već redovito promjenjuju neku od teh-
noloških mogućnosti precizne poljoprivrede.
Tako npr. danas u Francuskoj 10% farmera koristi nešto od sustava pre-
cizne poljoprivrede.
Ako se pokuša dati definicija precizne poljoprivrede tada se općenito
može reći da je precizna poljoprivreda ili precizno gospodarenje koncept
poljoprivredne proizvodnje koji se temelji na promatranju i selektivnoj
obradi ili tretiranju malih površina unutar nekog polja. Precizna poljopri-
vreda se bazira na primjeni informatičkih tehnologija, satelitske navigacije,
49
mehanizacija
sofisticiranog monitoringa rada i mogućnosti podešavanja poljoprivrednih

strojeva i kvalitetne analitike uzoraka.
Ključni pojmovi su selektivnost, preciznost i točnost.
Otežana primjena u Hrvatskoj
Precizna poljoprivreda ima za cilj približiti se svakoj biljci i stvoriti joj
optimalne uvjete za razvoj i rast. Istovremeno se postiže i učinak smanje-
nja negativnih utjecaja na okoliš radi prekomjerne primjene kemijskih sred-
stava za poticanje rasta ili suzbijanje štetnih organizama. Konačni efekt je
ekonomičnija proizvodnja i značajne uštede repromaterijala, rada ljudi i
strojeva i uštede u potrošnji energije.
Ukupno raspoloživo poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj uglavnom je
rascjepkano na stotine tisuća malih parcela, manje više nepravilnog oblika.
Ova činjenica uvelike otežava primjenu modernih tehnologija poljoprivred-
ne proizvodnje, ali i ostavlja veliki prostor za unapređenje i razvoj.
Pretpostavka za precizno gospodarenje
Nekoliko velikih poljoprivrednih tvrtki u Hrvatskoj slijedi suvremene
trendove primjene visokorazvijene tehnologije poljoprivredne proizvodnje
pri čemu se koriste najmoderniji strojevi i oprema. Relativno gledano to je
vrlo mali postotak, a većina
obiteljskih poljoprivrednih
gospodarstava još uvijek ne-
maju ni osnovne pretpostav-
ke za primjenu postupaka
precizne poljoprivrede.
Pretpostavka za precizno
gospodarenje je mogućnost
definiranja položaja neke
točke u prostoru. To se po-
stiže GPS-om (eng.Global
Positioning System) ili u
grubom prijevodu Globalni
Pozicijski Sustav. Pomoću
skupina satelita i odgova-
rajućih GPS prijemnika da-
nas je moguće odrediti tro-
Starfire sustav navigacije iz John Deera
dimenzionalne koordinate
neke točke u prostoru. Naravno da je preciznost i točnost definiranja ko-
ordinate točke u prostoru usko povezana s osjetljivošću i cijenom opreme
koja se koristi.
50
mehanizacija
GPS prijemnici imaju praktičnu vrijednost za preciznu poljoprivredu jer

su to uređaji koji se koriste za navigaciju i definiranje položaja strojeva,
biljaka i predmeta u prostoru. Hrvatska se nalazi na geografskim širinama
koje su dobro pokrivene signalima koje emitiraju sateliti, pa prema tome i
mogućnost preciznog pozicioniranja je više nego zadovoljavajuća. Ipak za
određenu primjenu potrebno je imati veću ili manju točnost navigacijskog
sustava.
Opet općenito se može reći da je za obavljanje različitih poljoprivrednih
poslova dovoljna točnost kao što je prikazano u tablici.
Operacija Potrebna točnost, cm

Identifikacija parcele 1000-2000
Uzimanje uzoraka tla 100-300
Lociranje korova 100-300
Tehnologija kontrolirane primjene pesticida 50-100
Distribucija mineralnih hranjiva 50-100
Kontrolirana distribucija mineralnih hranjiva 30-50
Praćenje prinosa 50-100
Obrada tla (tanjuranje, predsjetvena priprema) 10 - 30
Ubiranje usjeva 2 - 10
Sjetva, međuredna kultivacija, izrada gredica 2-10
Točnost navigacije upotrebom autonomnih prijemnika koji rade samo sa

signalima emitiranim od satelita je 2 – 5 m i nisu prikladni za rad u poljo-
privredi, osim za grubu identifikaciju parcela.
Budući da je za većinu poslova potrebna veća točnost nužno je koristiti
neki od korekturnih instrumenata.
Apsolutna i relativna točnost
Dva su osnovna pojma točnosti navigacije apsolutna točnost i relativna
točnost. Apsolutna točnost je manje interesantna u poljoprivredi, a pred-
stavlja maksimalno odstupanje pri definiranju položaja neke točke kad se
mjerenje ponavlja nakon jednog dana, jednog mjeseca ili jedne godine.
Relativna točnost se odnosi na maksimalno odstupanje kad se mjerenje
ili prijem signala od satelita uzima u vremenu kraćem od 15 min. U poljo-
privredi se to najčešće naziva prolaz do prolaza jer se dva susjedna prolaza
strojem najčešće i obave u vremenu od 15 minuta.
Kad se jednom može precizno definirati položaj stroja, biljke ili predme-
ta tada je ispunjen prvi uvjet za precizno gospodarenje. Sama činjenica da
51
mehanizacija
se poznaju koordinate neke točke u prostoru nije dovoljna, već je potrebno

puno više informacija kako bi se biljci osiguralo optimalne uvjete.
Za naše područje se koriste besplatni korekturni podaci EGNOS (Eu-
ropean Geostationary Navigation Overlay Service) ili OMNISTAR koji se
plaća. Relativna točnost uz primjenu ovih korekcija može ići od 10 do 25
cm, a apsolutna točnost je 1 do 2 m. Svi poslovi osim onih najpreciznijih
kao što su sjetva, izrada gredica, međuredna kultivacija i precizno ubiranje
usjeva, mogu se koristiti navigacijskim sustavom koji ima korekciju signa-
la pomoću OMNISTARA ili EGNOSA. Sjetva, obrada međuredova, sadnja,
kultivacija, topografsko mapiranje i drugi vrlo precizni poslovi zahtijevaju
primjenu vlastitih zemaljskih referentnih stanica (RTK – Real Time Kine-
matic) koje se nalaze u blizini GPS prijemnika i s kojima se postiže točnost
do 1 cm apsolutne točnosti.
Kombajni velikog učinka

Svaki kombajn može raditi besprijekorno, ali i loše. Gdje će se naći iz-
među toga ovisi o znanju, sposobnosti i marljivosti rukovatelja i tima ljudi
koji mu u tome pomažu. Za novu žetvu kombajn se počinje pripremati istog
momenta kad završi prethodna. Čišćenje kombajna od zaostalih biljnih di-
jelova i konzerviranje me-
talnih površina ne smije se
ostavljati za sutra, jer već
preko noći poraste vlaž-
nost zraka i korozija kreće.
Za dva tjedna klijaju zao-
stala zrna.
Svaki kombajn ima i
gubitke u vidu neovršenih,
polomljenih i rasutih zrna.
Više će zaostati šturih zrna Suvremeni kombajn vođen GPS-om radi punim za-
kod neujednačenog usjeva hvatom, a slamu i pljevu raspoređuje ujednačeno
niskoga prinosa. Broj ošte-
ćenih zrna ovisi o podešenosti bubnja i podbubnja, odnosno rotora. Podaci
o podešavanju navedeni su u Uputi o radu, koja se mora nalaziti u kabini
svakog kombajna, bez obzira je li kupljen kao novi ili rabljeni.
Obodna brzina vitla i brzina kretanja kombajna trebaju biti jednake, kako
vitlo ne bi češljalo (visoka obodna brzina), odnosno guralo i lomilo klasje.
Suvremene sorte pšenice imaju kratku stabljiku, a kod ječma stabljiku skra-
ćuju i ojačavaju regulatori rasta. Stojeći usjev moguće je kositi na visini 30
52
mehanizacija
do 35 cm, čime se smanjuje opterećene aparata za vršidbu i separacijskih

organa slamom i značajno povećava učinak kombajna.
Kombajne vučene s 40 i više konja ili mula proizvodili su Amerikanci
još od 1830. godine, dakle gotovo čitavo stoljeće prije traktora. Slijedio
je parni pogon loženjem slame. Pojava kombajna kojima upravlja jedan
čovjek vezana je na razvoj dizel motora.
Tvrtka Claas počela je proizvodnju kombajna 1936., dakle prije 75
godina i proizvela 435.000 kombajna. Razvoj je toliko uznapredovao da
prospekt za kombajn Claas Lexion 770 ima 77 izvrsno ilustriranih stra-
nica, koje vrijedi pogledati na adresi www.claas.com i uživati. Naslov je
Ansprüche wachsen = Zahtjevi rastu.
Na izboru su kose zahvata do 12 m. Aparat APS + Roto plus je tangen-
cijalni sistem vršidbe s bubnjem za ubrzavanje protoka žitne mase, plus
dva uzdužna rotora umjesto slamotresa. Učinci su pomaknuti u područ-
je 40 do 70 t/h navršenog zrna. U ponudi su nadalje gumene gusjenice
umjesto prednjih velikih kotača, čime se smanjuje tlak na tlo za 66%.
Ako u njivu ulazi traktor s prikolicom tada je on sa smanjenim tlakom u
gumama, a prikolica ima tandem ili tridem kotače, također sa smanjenim
tlakom u gumama. (Kombajne prikazujemo na primjeru tvrtke Claas, jer
su u nas dosta zastupljeni).
Hibridne kombajne sličnih mogućnosti predstavili su 2010. i tvrtke Fendt
i Massey Ferguson, te se izborile za priznanje “Stroj godine”. Ne zaostaje
ni John Deere. Borba za kupce je sve izrazitija, a porastom kapaciteta i po-
većanjem posjeda broj kupaca se smanjuje.
Na svim novo razvijenim kombajnima mogućnost je upravljanja pre-
ko GPS sustava, mjerenja prinosa i vlažnosti zrna svake četiri sekunde, te
izrada karte prinosa. Iz ove karte se, provjerom plodnosti tla na uzorcima
izrađuje raster plodnosti površina, prema kojem se, s ugrađenim ISOBUS
sistemom u traktoru i pri-
ključcima provodi tehnolo-
gija – gnojidba, sjetva i pr-
skanje različito i usklađeno s
plodnosti tla.
Od tehničkih detalja na
novim kombajnima tu su
svuda trake za privođenje
Suvremeni kombajn zahvata do 12 m s hibridnim
(tangencijalnim i aksijalnim) sistemom vršidbe
žitne mase pod pužnicu he-
namijenjen je velikim uređenim površinama i vi- dera, poboljšani sistemi sita i
sokim urodima (8 do 10 t/ha pšenice i ječma). Za
njegovu primjenu u RH ima više od 600.000 ha, usmjeravanja vjetra, sistemi
samo ih treba urediti i organizirati za ujednačeno razbacivanje
53
mehanizacija
slame i pljeve, te sistemi prikolica s tandem i tridem kotačima s moguć-

nošću reguliranja tlaka u gumama za kretanje po polju (niži tlak) i po cesti
(viši tlak), kako u gumama na traktoru tako i u gumama prikolice.
Uvjeti uredne žetve – ravna njiva i stojeći usjev
bez korova
Na tržištu su rabljeni kombajni svih generacija, proizvedenih u posljed-
njih 50 godina. Zahvat kose kreće se od 2,7 m. Češći zahvati su 3,6 m, 4,2
m, 4,8 m, 5,1 m 5,4 m 5,5 i 6 m. Za manje table i nedovoljno uređene po-
vršine prikladniji su manji kombajni. Teškoću čine i neuređeni prilazni pu-
tovi, te ponegdje i nabujale živice. Naravno da to treba dovesti u red. Naši
poljoprivrednici su u najvećem broju i izvrsni univerzalni majstori metalnih
i elektro struka, pa su u stanju svaki stroj dovesti u red. Ako neki dio ne
mogu nabaviti ili je skup znaju ga napraviti. Naime žitni kombajni su u
najboljem stanju u momentu završetka žetve. Uočene nedostatke može se
otkloniti u narednom dugačkom periodu. Taj rad je slabo plaćen, ali radno
vrijeme se i onako najčešće nema kome prodati, pa ima smisla osposobiti
svoju tehniku.
Vršidba na nagnutim terenima, do 12% moguća je, uz smanjenje rad-
ne brzine, sa svim suvremenim kombajnima. Na većim nagibima treba sa-
diti voćke i vinograd. J. Deere nudi kao opremu po izboru HillMaster, za
nagibe do 22%.
Zašto veliki kombajni?
Za opstanak poljoprivrede na globalizacijskom tržištu, za ravničarska,
žitarska područja, predlažemo orijentaciju na nabavu strojeva visokog učin-
ka, opremljenih vrhunskom tehnikom. Za njihovo racionalno korištenje
neophodna je priprema tla ravnanjem, rahljenjem, oblikovanjem u pravilne
table površine 20 i više ha. Novo razvijeni veliki kombajni opremaju se ko-
sama zahvata 6,68 / 7,68 / 9,12, / 10,44 ili čak 11,97 m. Cijev za pražnjenje
zrna iz bunkera je u najširem slučaju 8,5 m. Na dobro uređenim površinama
ovaj stroj se ne lomi i ne sudara s preprekama. Vodi se pomoću GPS su-
stava. Rukovatelj se bavi nadzorom procesa. To je civilizacijski doseg za
narednu generaciju poljoprivrednika.
Svi suvremeni žitni kombajni imaju izvrsne adaptacije za žetvu ulja-
rica (repice, soje, suncokreta), te za berbu i runjenje kukuruza. Kupci ova-
kvih strojeva mogu biti veliki pogoni koji im ne ograničavaju iskorištenje,
te društva ili poduzeća koja pružaju uslugu vršidbe i transporta zrna do po-
gona za sušenje i uskladištenje.
54
mehanizacija
Suvremeni strojevi
za suzbijanje korova
Razvoj poljoprivrednih strojeva i poljoprivredne mehanizacije posljed-
njih godina u stalnom je usponu. Razlozi su prvenstveno u primjeni suvre-
mene senzorike koja nije više cjenovno nedostupna većini farmera. Također
je i razvoj strojeva za strojnu obradu materijala pridonio jednostavnijim i
bržim mogućnostima izrade složenijih strojnih dijelova.
Danas svi ozbiljniji proizvođači strojeva koriste elektroniku za praćenje
rada strojeva, za navođenje radnih organa ili za kontrolu kvalitete obavlje-
nog posla.
Cijena ljudskog rada (pre)visoka
Nije više rijetkost da se za poslove gdje se neka radna operacija učestalo
ponavlja, izrađuju i koriste roboti. Ponekad se rade i vrlo komplicirani stro-
jevi za profesionalnu namjenu, jer je cijena ljudskog rada visoka ili nema
dovoljno raspoloživih radnika, pa je jeftinije zamijeniti ljude radom stroje-
va.
Još jedan element primjene visokoautomatiziranih strojeva ili specijalnih
strojeva u novije vrijeme dobija sve više na značenju, a to je smanjenje ke-
mijskog optrerećenja na okoliš i primjena u uvjetima ekološke proizvodnje
poljoprivrednih proizvoda, u prvom redu povrća.
U ovom osvrtu na nove tehnologije i nova rješenja prikazat će se dva
stroja koji koriste nove mogućnosti i nove metode kontrole i suzbijanja ko-
rova.
Primjena vruće pjene
U ekološkoj poljoprivredi je svoje mjesto pronašla grupa strojeva koji
rade pomoću vrućeg zraka koji struji s plinskih plamenika. Međutim meto-
da primjene vruće pjene bi trebala biti energetski povoljna jer koristi efekt
zadržavanja visoke temperature dugo vremena nakon aplikacije pri čemu se
korovi pouzdano i trajno uništavaju.
Metode suzbijanja korova visokim temperaturama su otprije poznate, ali
uvijek je osnovni razlog neprimjene bio u visokoj cijeni proizvodnje viso-
kih temperatura.
Strojevi koji su razvijeni u Engleskoj u tvrtki Weedingtech sastoje se od
jedinice za proizvodnju pare i pjene koja se priključuje na stražnji dio trak-
55
mehanizacija
tora, a ima kapacitet za treti-

ranje površine od 3 ha ako se
koristi za totalno uništavanje
korova.
Na prednji dio traktora se
priključuje nosač s diznama
različite geometrije i može se
koristiti za međuredno uni-
Suzbijanje korova pomoću vruće pjene
štavanje korova, primjenu po
cijeloj površini prije nicanja
osnovnog usjeva i za točkasto (mjestimično) suzbijanje korova.
Upravljanje i kontrola radnog procesa se provodi preko centralne uprav-
ljačke jedinice koja je smještena u kabini traktora i jednostavna je za preci-
zno i točno vođenje i doziranje.
Pjena se proizvodi od biljnih ulja i šećera koji potječu iz uljane repice,
krumpira, pšenice i kukuruza i 100% je prirodni i razgradivi proizvod te ne
ostavlja nikakve posljedice na tlo i okoliš.
Princip rada je vrlo jednostavan, grijači zagrijavaju vodu i proizvode
paru i pjenu koja se transportira do dizni gdje se kontrolirano prska po ko-
rovima. Visoka temperatura vodene pare se zadržava na korovima pomoću
pjene koja prekrije listove i stabljiku korova, te se korovske biljke dulji
vremenski interval izlažu visokoj temperaturi štu ima za posljedicu trajno
uništavanje korova. Nakon tretmana korovi se osuše.
Ova metoda je efikasna za uništavanje svih jednogodišnjih korova i dje-
luje poput kontaktnih totalnih herbicida.
ROBOCROP – robotizirani stroj za mehaničko
uništavanje korova u okopavinama Robot uništava
korov
Drugi stroj RO-
BOCROP koji je konstrui-
ran za mehaničko uništava-
nje korova u okopavinama
unutar redova je zapravo
robot koji upravlja s rotira-
jućom motičicom koja od-
sijeca korove koji se nalaze
između kulturnih biljaka.
56
mehanizacija
Stroj radi na na-

čin da se kamerom
snima red koji se
obrađuje i digital-
na slika se šalje na
kompjuter koji je
analizira i definira
položaj svake bilj- Usporedba usjeva u kojem nije izvršen prohod Robocro-
pom (lijevo) i usjev bez korova nakon prohoda Robocropa
ke. Za odsijecanje (desno).
korovskih biljaka
služi specijalno konstruirani oštri disk koji rotira oko osi i odsijeca kori-
jen korova na dubini od 10 do 20 mm.
Disk se hidra-
uličnim sustavom
vodi oko biljke
tako da obrađu-
je prostor u redu.
Međuredni prostor
se obrađuje kla-
sičnim kultivator-
skim motičicama
na S-oprugama.
Kompjuter uprav-
lja brzinom okre-
tanja rotora preko
Robocrop radi brzinom od 3 obrađene biljke u sekun-
di po svakom redu. hidrauličnih regu-
lacijskih ventila
sukladno poziciji biljaka oko kojih treba obraditi tlo.
Stroj može raditi brzinom od 3 obrađene biljke u sekundi po svakom
redu. Brzina rada je 5 – 6 km/h i zavisno od broja redova i radnog zahvata
učinci se kreću od 2-3 ha/h. Pri ovim učincima i brzinama postotak obrađe-
ne površine iznosi više od 98%. Jedna kamera pokriva širinu do 2 m.
Jedini uvjet da bi stroj kvalitetno radio je da su biljke koje se tretiraju
razvijenije od korovskih biljaka, što se postiže kultivacijom prije sjetve i
borbom protiv korova tijekom obrade tla.
Ovi strojevi sve više se rade kao strojevi koji se priključuju na prednju
poteznicu traktora i traže hidraulične pumpe na traktorima koje imaju veći
kapacitet i vrlo često je potreban tzv. load sensing sustav hidraulike.
57
RSUS
URSUS
KTORI
TRAKTORI
SNAGE SNAGE
90 50,
i 110
80,KS
90- Perkins
i 110 KSmotor
- Perkins motor
KS -i Iveco
140 KS - Iveco
motor 6 cilindara
motor 6 cilindara
GRANDGRAND
TIGER TIGER NOVONOVO
U PONUDI
U PONUDI
Pick-Up terenski
Pick-Up automobil
terenski automobil
170 – KS, klima,
170 – 4WD
KS, klima, 4WD
GRAND TIGERGRAND je automobil
TIGER dizajniran
je automobil
za dizajniran za
poljoprivredu,
poljoprivredu, šumarstvo, šumarstvo,
lovstvo, lovstvo, građevinske
građevinske
tvrtke,
tvrtke, vatrogasne vatrogasne
službe i uslužne službe .
i uslužne
djelatnosti djelatnosti.
GRAND TIGERGRAND je voziloTIGER
izuzetne
je vučne
vozilosnage
izuzetne
i vučne snage i
prohodnosti po lošim terenima.
prohodnosti po lošim terenima.
AKCIJA AKCIJA
120.800,00 Kn 120.800,00 Kn Vozilo se registrira
Vozilo
kao se
teretno.
registrira kao teretno.
+ PDV + PDV
Povrat PDV-a u Povrat
cijelostiPDV-a
. u cijelosti.
Prikolica URSUS Prikolica URSUS Presa URSUS Presa URSUS

10 t. 10 t.
- trostrani kiper - trostrani kiper - bale 120 x 120 - bale 120 x 120
- zračne kočnice - zračne kočnice - potreban traktor 50 KS
- potreban traktor 50 KS
- povoljna cijena - povoljna cijena - vezanje špaga i mreža- vezanje špaga i mreža
- povoljna cijena - povoljna cijena
e sijaćice zaPneumatske
Sijaćicesijaćice
za pšenicu
za Sijaćice za pšenicu
Sijaćice za povrće Sijaćice za povrće
ju, suncokretkukuruz, soju,odsuncokret
zahvata 2 do 6 m. zahvata od 2 do 6 m.
Licenca Nodeta
2, 4 i 6 reda Licenca Nodeta
8 t. Prikolica
Tandemka Prikolica104,1
8 t.10 t. Tandemka t. t. Prikolica 4,1 t.
kiper, zračne
- trostrani
kočnicekiper, zračne- kočnice
trostrani kiper, zračne- trostrani
kočnice kiper, zračne kočnice
Cisterne 8.000lit.Cisterne 8.000 lit. Prednji utovarivači
Prednji utovarivači
Kn 56.000,00
65.000,00
KnKn 65.000,00
24.900,00
Kn Kn 24.900,00 Kni 10.000 lit i 10.000 lit
DANIJELDANIJEL
d.o.o., Smrik
d.o.o.,2,Smrik
Pleternica
2, Pleternica
Želimo Vam sretan
Želimo Božić
Vam sretan Božić
Želimogodinu!
i Novu godinu!
i Novu Vam
tel:034/311-087; e-mail: djuro.blaskovic@po.t-com.hr
tel:034/311-087; e-mail: djuro.blaskovic@po.t-com.hrsretan Božić
fax:034/311-086, www.traktori.hoola.hr
fax:034/311-086, www.traktori.hoola.hr i Novu godinu
k r m n o b i l j ekrmno bilje
Talijanski ljulj pogodan za sijeno,

silažu i hranidbu
Talijanski ljulj (Lolium
multiflorum L), ili mnogocvjetni
ljulj, jedna je od vrlo cijenjenih
višegodišnjih vrsta u svijetu ali i
kod nas, zbog visoke produkcije
i kakvoće. U prirodnoj flori jav-
lja se samo na plodnim i dobro
gnojenim livadama.
Odlične je kakvoće, sije
se sam ili u smjesi sa crvenom
djetelinom, kao i s lucernom na
oranicama za proizvodnju volu-
minozne krme. Koristi se u ze-
lenom stanju, te za proizvodnju
sijena, sjenaže i silaže. Dobiva-
njem tetraploidnih kultivara ova se trava sve više sije sama umjesto crvene
djeteline. Po kakvoći, slična je krmi crvene djeteline u fazi porasta, pa je
na oranicama sve više potiskuje. Poslije kosidbe brzo regenerira i u povolj-
nim uvjetima može dati tri do četiri i više porasta tijekom godine, a s na-
tapanjem 4 - 6 otkosa. Talijanski ljulj najbolje uspijeva u uvjetima vlažne i
tople klime, s blagim zimama. Slabo podnosi oštre zime, golomrazice, dugi
snježni pokrivač, kao i proljetne mrazeve. Najbolje uvjete za razvoj pružaju
mu duboka, rastresita, umjereno vlažna tla, pH 6 - 7. Teška, vlažna tla, s
visokom razinom podzemne vode, kao i suha tla nisu pogodna za uzgajanje
talijanskog ljulja, jer u takvim uvjetima brzo propada. Isto tako, ne podnosi
plavljenje i potapanje, ali vrlo dobro reagira na natapanje pri nedostatku
vode, jer sušu također ne podnosi.
Agrotehnika proizvodnje
Ljulj se obično sije nakon žitarica, iako su dobar predusjev i jedno-
godišnje mahunarke. Nakon skidanja predusjeva treba odmah obaviti plit-
ku obradu, kako bi niknuli korovi i sjeme žitarica. Osnovno oranje treba
obaviti potkraj kolovoza ili početkom rujna, kao i grubu pripremu tla. Finu
pripremu tla treba obaviti uoči sjetve. Talijanski ljulj sije se u smjesi sa
crvenom djetelinom u vrijeme sjetve crvene djeteline, potkraj kolovoza ili
odmah počekom rujna.
59
krmno bilje
U čistoj kulturi za proizvodnju

voluminozne krme sije se 20 - 25 kg/
ha sjemena. U dugotrajne smjese ta-
lijanski ljulj se može sijati samo ako
želimo u prvoj godini ostvariti veće
prinose mase, ali tada njegov udio
nije veći od 10 %. Ovisno o sklopu
lucerne u drugoj, trećoj, a ponekad
i u prvoj godini korištenja, u luceri-
šta s prorijeđenim sklopom usijava
se talijanski ljulj u količini od 5 do
10 kg/ha, pa se tako produljuje vijek
korištenja i prinos. Kvalitetna krma
dobije se kosidbom do početka klasanja. Za proizvodnju krme, ovisno o svoj-
stvima tla, biljku treba gnojiti za svaki otkos dušičnim gnojivima, s ukupno
140 - 250 kg/ha.
Iskorištavanje i hranjiva vrijednost
Talijanski ljulj može se iskorištavati na različite načine. No, to je ipak
vrsta pogodna za kosidbu, pri čemu se masa može koristiti za spremanje
Sadržaj i probavljivost hranjiva u različitim stadijima razvoja talijanskog ljulja
Surove (%) Probavljivost (%)

Suha Energija
Porast
tvar Bjelančevine Vlakna Organska Bjelan-
Vlakna u MJ
tvar čevine
1. porast
Vlatanje 16,0 21,1 17,4 85 79 90 7,25
Početak klasanja 17,0 18,1 19,8 82 75 86 6,84
Puno klasanje 18,0 16,8 21,9 79 68 80 6,41
Početak cvjetanja 21,0 14,7 26,0 75 69 74 6,13
2. i idući porast
Manje od 4 tjedna 18,0 24,1 19,2 – – – 6,83
4 – 6 tjedana 21,0 20,5 22,9 76 71 79 6,29
7 – 9 tjedana 24,0 18,2 26,3 72 71 75 5,87
Više od 9 tjedana 28,0 16,3 29,8 66 70 64 5,25
60
krmno bilje
sijena, silaže ili za hranidbu u zeleno. Pri spremanju sijena i hranibi stoke
zelenom masom, talijanski ljulj treba kositi u fazi od kraja vlatanja do po-
četka klasanja. Za spremanje silaže može se kositi u fazi punog klasanja
do uoči cvatnje, radi većeg sadržaja suhe tvari, a i stoga što se sadržaj si-
rove celuloze ne povećava sa starošću u onoj mjeri kao kod drugih vrsta.
Ne podnosi trajno gaženje ni dugotrajno napasivanje. Razlozi za to mogu
se naći u malom udjelu kratkih, dobro olistalih izboja. Kako je kratko-
trajan, ne može biti osnova travnjaka namijenjenih dugotrajnom pašnom
načinu korištenja. Ipak, kako u proljeće rano počinje s porastom, a tije-
kom ljeta dobro se regenerira, u nekim zemljama travnjaci s talijanskim
ljuljem koriste se povremeno, kraće vrijeme za ispašu. Inače, talijanski
ljulj najčešće se uzgaja u smjesi sa crvenom djetelinom kojoj odgovara i
po trajnosti i zahtjevima za uvjetima klime i tla, ali i po agresivnosti i br-
zini regeneracijce. Kakvoćom talijanski ljulj spada u najkvalitetnije vrste,
stoka ga rado jede. Za razliku od dobrog dijela visokoproduktivnih vrsta
(klupčasta oštrica, vlasnjača livadna, trstikasta vlasulja, mačji repak), sa
stadijima razvoja ima sporije povećanje sadržaja sirove celuloze i sporije
smanjenje probavljivosti. Ipak, masa talijanskog ljulja znatno je hranjivija
u ranim fazama razvoja.
Produktivnost
Zahvaljujući vrlo dobroj sposobnosti regeneracijce, talijanski ljulj u ti-
jeku vegetacije može dati veći broj otkosa (3 - 6) i vrlo visoke prinose suhe
tvari, koji mogu doseći i 22-25 t/ha. Za ostvarivanje visokih prinosa nužno
je talijanskom ljulju osigurati velike količine hranjiva, prvenstveno dušika.
Mir je srednje rana sorta talijanskog ljulja. Otporna je na zimu i hrđu. Ko-
risti se za zelenu krmu, sjenažu i sijeno. B-9 je srednje kasna sorta. Traje
dvije godine i godišnje daje 60 - 80 t/ha zelene mase. Tetraflorum je tetra-
ploidna sorta, dobro podnosi oštre zimske uvjete. Tetraflorum daje visoke
i stabilne prinose u prvoj i drugoj godini korištenja. Ima snažno razvijen
korijenov sustav i odlična je pretkultura ostalim biljkama, jer u tlu ostavlja
puno organske mase. Barmultra je sorta bujnog rasta, brzo se regenerira
nakon kosidbe i vrlo je otporna na bolesti. Vrlo dobro reagira na intenzivnu
gnojidbu dušikom. Lolita je sorta s visokom proizvodnom mogućnošću i
vrlo velikim prinosima. Kao tetraploidna sorta stvara također puno podze-
mne organske mase i tako obogati tlo humusom. Odlikuje se dobrim prezi-
mljavanjem.
61
krmno bilje
Esparzeta – uzgoj u plodoredu

Značaj esparzete leži u viso-
koj hranjivoj vrijednosti i skromnim
zahtjevima prema uvjetima sredine.
Često raste na suhim siromašnim,
nagnutim i erodiranim površinama,
gdje se rijetko sreću druge višegodiš-
nje mahunarke. Skromnih je zahtje-
va prema vodi, i vrlo dobro podnosi
sušu.
Esparzetu kao i druge višegodiš-
nje mahunarke treba uzgajati u plodo-
redu, a za dobar rast i razvoj nužno je
osigurati duboku obradu i dobru po-
vršinsku pripremu tla. Za osiguranje
uspješnog uzgajanja esparzete nužno
je po jedinici prinosa osigurati slične količine hranjiva kao i za lucernu, jer
nadzemna masa esparzete sadržava nešto više makroelementa
Za esparzetu je potrebno osigurati 50-80 kg/ha N u osnivanju, a za
godišnji prinos od 10 t/ha sijena i 120- 140 kg/ha P205, te 140 do 160 kg/ha
K20. Stvarne količine hranjiva ovisit će o sastavu i kakvoći tla, produktiv-
nosti uzgajanja sorte ili populacije.
Vrijeme i način primjene gnojiva može biti isti kao i kod lucerne, ali
se može i donekle razlikovati, s obzirom na to da se esparzeta često uzgaja
na lakšim tlima, iz kojih se hranjiva brže ispiru. Površine za sjetvu esparze-
te moraju biti bez korova, budući da se esparzeta u prvim fazama svog rasta
sporo razvija, zahtijevajući pritom dosta svjetla.
Za zaštitu od korova mogu se upotrijebiti isti herbicidi kao i za lucer-
nu. Esparzeta se može sijati u proljeće ili ujesen. Treba odabrati ono vrije-
me sjetve koje će pružiti uvjete za ujednačeno i brzo nicanje i dobar razvoj
mladih biljaka. Sjetvena norma iznosi 250 - 400 biljaka po m2 za što je
dovoljno 50-80 kg/ha.
Ipak, sjetvena se norma često povećava za 50 i više posto, što posku-
pljuje proizvodnju. Treba istaknuti da pitanje sjetvene norme nije potpu-
no riješeno, jer je malo istraživanja posvećeno tom problemu s jedne, a
62
krmno bilje
s druge strane njezino sjeme nema odgovarujuću kakvoću, zbog proble-

ma biološke prirode koji se javljaju u proizvodnji sjemena. Za sjemensku
proizvodnju esparzetu treba sijati širokoredno 25-30 kg/ha sjemena pri
povoljnim uvjetima. Za proizvodnju krme, osim u čistoj kulturi, esparzeta
se može uzgajati u smjesi s francuskim ljuljem, bezosatom stoklasom i
klupčastom oštricom. Njega esparzete po sjetvi i u tijeku korištenja po-
drazumijeva uglavnom sve one mjere koje su navedene za sve višegodiš-
nje mahunarke.
Iskorištavanje, hranjiva vrijednost i produktivnost

Esparzeta se u hranidbi stoke može iskorištavati u zelenom stanju kao
pokošena zelena masa, ili ispašom te kao silaža ili sijeno. Za razliku od ve-
ćine višegodišnjih mahunarki, esparzeta ne izaziva nadimanje stoke, pa se
bez problema može koristiti u zelenom stanju.
Ozime forme esparzete pogodne su čak i za ispašu, jer kako je istaknu-
to, korijenov vrat imaju dosta uvučen u tlo i masu lišća u razini tla, tako da
gaženje i podgrizanje nema onaj negativan učinak kao kod lucerne ili kod
jarih formi esparzete.
Karakterizira je razmjerno veći sadržaj ugljikohidrata u odnosu na dru-
ge višegodišnje mahunarke, pa se ona lakše silira, osobito ako je sijana u
smjesi s travama. Može se spremati u obliku sijena, ali treba posebice ista-
knuti da kakvoća sijena može biti dosta niska, ako je usjev košen u kasnim
fazama razvoja biljaka, te dolazi do značajnog smanjenja udjela lista u nad-
zemnoj masi, kao i odrvenjavanja stabljike.
Hranjiva vrijednost esparzete općenito je visoka, ali može ovisiti i o
uvjetima i načinima uzgajanja, te od faze razvoja. U fazi pupanja sadržava
23,3 posto, a u fazi pune cvatnje 16,1 posto sirovih proteina, dok je sadržaj
sirove vlaknine 17,9 posto u fazi butonizacije, a čak 23,4 u fazi pune cvat-
nje.
Esparzeta se uglavnom smatra manje produktivnom u odnosu na lucer-
nu i crvenu djetelinu, kojima teško može konkurirati u najboljim uvjetima
uzgajanja, zbog slabije sposobnosti regeneracije.
Raniji literarni podatci govore da ova kultura daje 5-7 t/ha sijena. No-
vija istraživanja i njihovi rezultati pokazuju da esparzeta može dati 10-12 t/
ha sijena, dok je sorta Makedonka imala prosječan prinos od 14 t/ha sijena.
Na selekciji esparzete mnogo je rađeno u bivšem SSSR-u, Bugarskoj, Češ-
koj te u Francuskoj.
63
krmno bilje
Posljedice kasne kosidbe trave

Vrijeme kosidbe tratine biljnih zajednica travnjaka, a osobito gnojid-
ba i način uporabe, bitno utječu na kakvoću i količinu te na vrijeme pris-
pijevanja krme. Naše najkvalitetnije travnjačke zajednice, a to su zajedni-
ce pahovke rane i uspravne stoklase i srednjeg trputca, u kojima najveću
masu daju rane visoke trave na suhljim staništima, brzo prijeđu iz vegeta-
tivnog u generativni stadij razvoja cvatnje, kad u prvom otkosu daju puno
mase.
Masa većine tih ranih trava nakon metličanja ima veliki udio stabliike.
koja je u cvatnji već ogrubjela.
Ako se kasno kosi u cvatnji ili kasnije, one daju osrednju do lošu krmu.
Takvu ogrubjelu masu u kojoj pretežu visoke trava koje su u stadiju cvat-
nje ili u nalijevanju zrna, a često u zriobi, bolje je u prvom otkosu silirali
nego kositi za sijeno. Ako se, naime, takva masa koja je već jako ogrubjela
kosi i suši za sijeno, sušenjem će još jače ogrubjeti i dati lošu krmu slabe
ukusnosti i krmne vrijednosti, lošije će biti iskorištena, a posljedica toga
bit će niska proizvodnja i veliki gubitak već proizvedenih hranjiva, osobito
proteina.
Prekasna kosidba
Livade se u prvom otkosu kod nas često kose prekasno, kad je veći-
na trava ocvala, a na vlažnijim i težim staništima kad se tlo prosuši. Zbog
neuređenosti tla i odvodnje suvišne oborinske vode, pokošenu masu tratine
često nije moguće sušiti na tlu ranije u proljeće, pa se takve livade u pravilu
kose prekasno. Jedan od razloga je i tradicija kasne kosidbe tratine, tek kad
Tablica 1. Sadržaj sirovih proteina u suhoj tvari ovisno

o stadiju rasta trava i mahunarki
Stadij rasta trava Sirovi protein u % Stadij rasta mahunarki Sirovi protein u %
Prije klasanja >18 Prije cvatnje >19
Rano klasanje 13-18 Početak cvatnje 7-19
Puno klasanje 8-12 Sredina cvatnje 13-16
Nakon klasanja <8 Puna cvatnja <13
64
krmno bilje
naraste velika masa, jer ako se kosi ranije proizvođači kažu da se puno po-
suši i da se dobiju niski prinosi sijena.
Pritom se ne vodi računa o tome koliki su gubitci već proizvedenih
hranjiva u krmi koja se kasno kosi. Niz je loših posljedica kasne kosidbe
po kakvoću i količinu proizvedenih hranjiva. Kasno košena masa znatno ie
niže kakvoće, što se vidi (u tablici 1.)
Ako su prilike u proljeće manje povoljne, kosidba se odgađa do toplo-
ga i suhog vremena, često čak i do srpnja. S nastupom toplog i suhog vre-
mena, kasno košena tratina vrlo se loše i sporo obnavlja u suhim uvjetima.
Porast mase vrlo je slab, jer vrste plitkog korijena u gornjem sloju nemaju
dovoljno vlage za obnavljanje, a većina vrsta plitkog korijena tijekom ljeta
prelazi u spavajuće dormantno stanje.
U njoj uglavnom prevladavaju višegodišnje zeljanice, od njih je veći
dio loše kakvoće ili niske krmne vrijednosti mrkva, različak, pastrnjak i
dr. Djeteline, kao i trave u tratini, ljeti uglavnom zbog suše ostanu niske i
zauzimaju mali udjel u masi, iako bi morale biti zastupljenije. Osobito se to
događa na travnjacima koji se nakon kosidbe ne prihranjuju.
Obnavljanje tako iskorištavane tratine vrlo je usporeno i traje 8-12 tje-
dana. Takva tratina uglavnom daje prvi obilniji otkos, koji je zbog prekasne
kosidbe niske kakvoće, a u drugom otkosu daje niske prinose mase i hranji-
va. Na vrlo suhim staništima prirast je toliko slab da se često jedva isplati
kositi.
Ranija kosidba
Ranija kosidba utječe na povećanje gustoće tratine, a time i na bolju
pokrovnost. Osim toga, ako se generativne vlati kod većine trava pokose
ranije, pospješuje se nabusavanje, a time i širenje višeotkosnih i višegodiš-
njih vrsta, što se odražava na kakvoću ali i na količinu mase koja se proi-
zvede na jedinici površine.
Ranijom kosidbom prvog otkosa do početka cvatnje glavnih trava one-
mogućeno je osjemenjivanje jednootkosnih, ranih, najčešće generativnih ti-
pova trava i zeljanica koje su uglavnom niske kakvoće, ali i daju niže urode
mase od višegodišnjih vrsta. Ranijom kosidbom ravnoteža se uspostavlja
tek u trećoj, a u određenim zajednicama tek u četvrtoj, odnosno petoj go-
dini u kojoj više otkosne i dugotrajne vrste daju osnovnu masu u tratini.
Brojnim istraživanjima kod nas utvrđeno je da se najviše mase postiže na
pašnjaku ako se tratina napasuje pri starosti od oko 4 tjedna, a ako se kosi
za sijeno, pri starosti od 5 do 6 tjedana.
65
krmno bilje
Hmeljasta lucerna – pogodna za

sjetvu s drugim travama
Hmeljasta iucerna (Medica-
go lupulina L.) je značajna vrsta
mahunarki u našoj travnjačkoj
flori. Komponenta je travnjaka
razreda vlasuIja i stoklasa te pa-
hovke rane, u kojima je ovisno o
uvjetima zatupljena u masi s ra-
zličitim udjelom. Daje vrlo kva-
litetnu krmu, ako se koristi u dva
do četiri otkosa.
Na livadama je proširenija
nego na pašnjacima, jer se stigne osjemeniti. Na pašnjacima je to pak rjeđe
moguće, jer ju zbog kvalitetne mase sve vrste stoke duboko popasu. Naj-
bolje joj odgovaraju duboka plodna svježa ocjedita tla, ali je proširena od
suhih do mokrih tala, pogotovo ako se može osjemeniti. Za vrlo oštrih zima
može djelomice izmrznuti. Hmeljasta lucema ima jednogodišnje, dvogo-
dišnje, trogodišnje i trajne odlike. U livadama su proširene sve odlike, a na
pašnjacima su zastupljene višegodišnje forme. Kultivirane su forme uglav-
nom jednogodišnje. Cvate vrlo rano u proljeće pa sve do jeseni. Stoga je i
dozrijevanje sjemena postupno, od početka lipnja pa dalje. Nakon kosidbe
vrlo brzo regenerira, cvate i do kosidbe drugog porasta uspije dio mahuna
dozrijeti. Budući da ima brz ritam razvoja, može se značajno proširiti, što
bi u praksi trebalo znati i iskoristiti za povećanje uroda mase i kakvoće tra-
tine, osobito u drugom otkosu.
Jednostavna i bogata proizvodnja sjemena
Kosidbu podnosi dobro, ali i napasivanje ne preintenzivno i duboko.
Na pašnjaku, ako nije jako opterećen i s određenim vremenom odmora,
mogu se proširiti višegodišnje i trajne forme hmeljaste lucerne.
Dugo se uzgaja zbog jednostavne i lagane proizvodnje sjemena. U Eu-
ropi se koristi za zasnivanje travnjaka i djetelnsko-travnih smjesa (DTS)
na odgovarajućim staništima u manje intenzivnom načinu korištenja (2 - 4
otkosa), kao i u smjesama dugotrajnih vrsta koje u prve dvije godine ima-
ju sporiji razvoj za popunjenje donje etaže tratine, i da se već prve godine
povećaju urodi mase. Sije se u takvim smjesama sa 2 - 4 kg sjemena po
hektara.
66
krmno bilje
Može se koristiti i kao pokrovni usjev u voćnjacima i vinogradima

u smjesama ali i u čistoj kulturi, ali ne na vrlo nagnutim terenima zbog
klizanja mehanizacije. U vlažnijim područjima koristi se i za usijavanje u
žitarice u proljeće s bijelom i švedskom djetelinom za napasivanje nakon
skidanja žitarica, ili sa švedskom djetelinom za dobivanje jednog ili čak
dvaju otkosa nakon skidanja žitarica. To bi trebalo koristiti na odgovaraju-
ćim staništima (Posavina i gornji dio porječja Save i Drave).
Budući da svo sjeme ne klije u isto vrijeme (Određeni postotak tvrdih
zrna), niče postupno ovisno o uvjetima. U travnjacima i DTS gdje dominira
ili u sastojinama gdje se javlja gotovo u čistoj kulturi može poleći, stoga je
preporučljivo hmeljastu lucemu sijati zajedno s travama i drugim djetelina-
ma. U DTS sije se najčešće s udjelom 5 - 20 posto u masi. Osnovna dozaci-
ja sjetve po linearnoj metodi je 30 kg po hektaru.
Za sjenažu najbolji je prvi otkos

Sjenaža ili silažno sijeno silirana je provenuta travnodjetelinska
smjesa ili provenuta lucerna. Za spremanje sjenaže najviše se rabi prvi ot-
kos tih kultura, što ne znači da se za istu namjenu ne mogu iskoristiti i
ostali otkosi.
Međutim, praksa je pokazala da prvi otkos zelene mase dolazi u kišno
razdoblje, kad se vrlo teško može spremiti kvalitetno sijeno. Zato se naj-
češće predlaže da se prvi otkos spremi u sjenažu, drugi otkos u sijeno i
možebitno treći otkos u sijeno ili silažu kombiniranu s drugim kulturama.
Da bi se dobila kvalitetna sjenaža, zelena pokošena masa mora biti prove-
nuta (oko 60 posto vlage, odnosno 40 posto suhe tvari). Zbog toga se zele-
na masa kosi, preokrene i rastrese, a idući dan sprema u silos ili plastične
bale. Ako se silira zelena travna masa s manje od 30 posto suhe tvari, pri
stiskanju u rol-prešama gubi se velika količina biljnih sokova i nepovratno
nestaju hranjive tvari.
Kvaliteta sjenaže
Kvaliteta takve sjenaže često je loša i okusom i hranidbenom vrijedno-
šću, a stoka je nerado jede. S druge strane, ako sadržaj suhe tvari prijeđe 45
odnosno 55 posto vode, nastaje drugi problem - takva se biljna masa vrlo
teško gazi. Najbolje bi bilo odrediti optimalnu suhu tvar ili vlagu u labora-
toriju, ali to često nije moguće na terenu. Da bismo odredili orijentacijski
sadržaj suhe tvari, od isjeckane mase za siliranje izradimo grudu poput gru-
de snijega. Ako je grudu nemoguće oblikovati jer se odmah raspada, masa
67
krmno bilje
je suviše suha. Silirana masa povoljne je vlažnosti za siliranje, ako se gruda

nakon pola minute polagano sama raspadne. U tom trenutku silažna masa
sadrži oko 35 posto suhe tvari.
Vrijeme kosidbe vrlo je važno, radi očuvanja hranjive vrijednosti
krme, a isto tako i radi omogućavanja primjerenog prešanja u kompaktne,
dobro oblikovane bale. Čim je usjev pokošen, počinje prirodna razgradnja
organske tvari. U pravilu, trave treba kositi potkraj vlatanja, a djeteline u
pupanju, tj. mahunarke treba kositi kad je 20 - 25 posto biljaka u cvatu, a
trave prije početka klasanja. Visina kosidbe ovisi o uređenosti parcele, a
u pravilu se preporučuje 8 - 10 cm, kako bi se izbjegnulo onečišćenje če-
sticama tla. Nikako nije poželjno kosili prenisko, jer ionako donji dijelovi
biljaka nemaju veliku hranidbenu vrijednost. Osim toga, preniska kosidba
značajno usporava naknadni rast biljne mase, odnosno obnovu tratine. Brza
i učinkovita kosidba i venjenje smanjuje gubitke hranjivih tvari i povećava
kakvoću konačnog proizvoda. U tom slučaju gubitci ne smiju prijeći ne-
koliko postotaka, a loši vremenski uvjeti ili produljeno razdoblje venjenja
mogu povećati gubitke i na znatno više od 10 posto. Udruživanje seljaka u
strojne prstenove vrlo je korisno za lakše i brže obavljanje poslova pri spre-
manju sjenaže. Smanjenjem količine vode u biljnoj masi smanjuje se ili čak
zaustavlja razvoj nepoželjnih bakterija. Već pri 35 posto suhe tvari spore
Clostridia teško preživljavaju. Venjenje je važno i za poželjni tijek procesa
vrenja i za postizanje poželjne kompaktnosti bala. Da bi se postignuli naj-
bolji rezultati, sadržaj suhe tvari treba biti veći od 45 posto (tablica 1.).
Tablica 1. Utjecaj sadržaja suhe tvari na kakvoću travne sjenaže
Suha tvar % <25 25-35 35-45 >45

PH 4,5 4,8 4,9 5,4
NH3 % od ukupnog N 11,4 9,1 6,8 4,3
Mliječna kiselina % u ST 5,6 4,6 3,5 1,7
Maslačna kiselina % u ST 0,32 0,03 0,01 -
Spore Clostridia (približan broj/g sjenaže) >1000 500 80 5
Spremanje sjenaž
Pri spremanju sjenaže u plastične bale nije potrebno dodavati nikakva
sredstva (aditive) za siliranje, ako je sadržaj suhe tvari travne mase veći
od 40 posto. Ako se u takvim uvjetima ipak pojave plijesni, najvjerojatni-
je je to rezultat lošeg postupka prešanja, uvijanja ili oštećenja folije nakon
uvijanja bala. U povoljnim uvjetima venjenje bi trebalo trajati 24 - 36 sati,
68
krmno bilje
što se u našim klimatskim uvjetima obično lako postiže. Da se ubrza pro-

ces venjenja bez znatnog povećanja radne snage i većeg utroška sredstava,
uz osiguranje dobivanja kvalitetne sjenaže, bilo bi potrebno uključiti i stroj
koji lomi biljku, tzv. kondicionar. Kondicionirana masa gubi vodu brzinom
i većom od 200 litara/toni/sat. Za trave je prikladna kosilica s kondiciona-
rem na principu udaraljki, a za djeteline je namijenjen kondicionar na prin-
cipu gumenih valjaka koji gnječe i lome stabljiku. Glavna svrha lomljenja
krme osobito debelih stabljika je u tome da se poveća površina izložena
zraku, i da se vlaga iz unutrašnjosti stabljike dovede na površinu, odnosno
u dodir sa zrakom koji suši. Venjenje utječe na kompaktnost bala, a izravno
je povezano i sa stupnjem kompresije pri prešanju. Nijedna preša ne isušuje
biljne stanice tijekom kratkog vremena potrebnog za prešanje travne mase,
ali ako je masa već provenuta, pravilnim je rukovanjem preše razmjerno
lako postignuti dobru kompaktnost bale. Pri jakom zbijanju biljaka tijekom
prešanja smanjuje se volumen biljnih pora, što je vrlo važno ako pri skladi-
štenju temperatura i tlak variraju.
Gnojidba travnjaka u kasno ljeto

Travnjaci u Hrvatskoj zauzimaju preko 50 % poljoprivrednih površina,
oko 13 se kose kao livade, a ostali dio koristi se kao pašnjaci ili su napušte-
ne oranične površine koje sukcesijom prelaze u travnjake.Sve mahunarke
(pa i djeteline) za svoj razvoj trebaju veću količinu fosfora i kalija, naročito
za uspješno prezimljenje. Osiguravanjem dovoljno biljkama pristupačnog
fosfora povećava se udio djetelina u tratini, a krma sadrži potrebnu količinu
tog hranjiva, što se odražava na proizvodnju i zdravstveno stanje stoke. Bu-
dući da je fosfor slabo pokretan u tlu (kalij je nešto pokretniji) za njihovo
unošenje u dublje slojeve treba puno vode, a sam proces unošenja u tlo traje
dugo. Stoga je opravdano gnojiti tratinu fosfornim i kalijevim gnojivima u
kasno ljeto, na staništima gdje nema poplava, odnosno gdje ne prijeti opa-
snost odnošenja ovih hranjiva.
PK gnojidba ne djeluje samo na povećanje udjela mahunarki u trati-
ni, nego i na povećanje otpornosti tratine na izmrzavanje, ali osigurava i
povoljniji odnos fosfora u krmi što se povoljno odražava na proizvodnju u
stočarstvu. Brojnim je analizama utvrđeno da naša sijena sadrže malo fos-
fora. Sijeno iz Posavine sadržavalo je 0,27 do 0,47 % fosfora u suhoj tvari,
iz Like i Gorskog Kotara 0,17 do 0,14 % dok je sijeno s otoka sadržavalo
svega 0,08 do 0,16 % fosfora, što je premalo. Smatra se daje donja granica
69
krmno bilje
količine fosfora u sijenu 0,50 %. Prema njemačkim podacima sijeno bi tre-

balo sadržavati 1,5 % dušika, 0,65 % fosfora, 2,0 % kalija, 1,0 % kalcija,
0,4 % magnezija i 0,25 % natrija u suhoj tvari. Takvo sijeno povoljno utje-
če na proizvodnju, zdravlje i dužinu života životinja.
Naša sijena s negojenih travnjaka sadrže znatno manje navedenih mi-
nerala, zbog čega se javlja čitav niz poremećaja kod životinja hranjenih
samo sijenom. Kod životinja s visokom proizvodnjom ti poremećaji su uče-
staliji i intenzivniji. Da bi se osiguralo dovoljno kvalitetne krme za nami-
renje potreba krava muzara visoke proizvodnje, sačuvalo zdravlje životinja
i produžio vijek trajanja, travnjake treba gnojiti makro i mikro hranjivim
tvarima kako bi se u sijenu postigao optimalan sadržaj minerala. Količi-
na hranjiva kojima se gnoji travnjaka ovisi o opskrbljenosti tla hranjivima,
ekološkim uvjetima, biljnoj zajednici, urodu i kakvoći krme te potrebama
gospodarstva.
Nažalost, gnojidba travnjaka u nas velikim dijelom ovisi o mogućno-
stima gospodarstva, ali i o opskrbi tržišta jer se na tržištu uvijek ne mogu
nabaviti sva potrebita gnojiva i u dovoljnoj količini. Sve travnjake (tipove
zajednice) travne smjese i travno djetelinske smjese ne treba gnojiti jednako,
već prema biljnom sastavu, položaju i tipu tla te opskrbljenosti hranjivima.
Travnjaci na ocjeditim tlima na kojima ne stoji voda, odnosno gdje ne
prijeti opasnost od odnošenja hranjiva, treba u kasno ljeto gnojiti NPK hra-
njivima, a za intenzivnu stočarsku proizvodnju i mikro hranjivima. U kasno
ljeto (kolovoz, početak rujna) nakon skidanja predzadnjeg otkosa tratini tre-
ba osigurati ovisno o biljnoj zajednici i florističkom sastavu:
• 30 do 40 kg/ha dušika (N) 18 do 24 kg/kj.
• 80 do 120 kg/ha fosfora (P205) 47 do 70 kg/kj.
• 80 do 160 kg/ha kalija (K20) 47 do 93 kg/kj.
Utjecaj gnojidbe na povećanje % udjela u masi tratine
70
krmno bilje
Siliranje krmnog sirka i sudanske trave

U aridnim uvjetima i pri suhom ratarenju uspješno se uzgaja krmni
sirak i sudanska trava za proizvodnju zelene krme i silaže. Krmni sirak i
sudanska trava odlikuju se sposobnošću busanja, odličnim obnavljanjem
poslije kosidbe, tolerantnošću na sušu i genetskim potencijalom za visok
prinos biomase.
U odnosu na kukuruz, krmni sirak i sudanska trava ima veće zahtjeve
prema toplini, a znatno manje prema vodi. Određena suzdržanost u proizvod-
nji krmnog sirka i sudanske trave kao zelene krme postoji zbog sadržaja cija-
novodične kiseline (HCN) u njima, koja je u određenim koncentracijama, ve-
zanima za rast, odnosno visinu biljaka, toksična za domaće životinje. Sinteza
HCN je maksimalna pri visini biljaka od 10 cm (500 ppm/kg zelene mase),
da bi se pri visini biljaka od 150 cm smanjila na oko 50 ppm/kg zelene mase.
Otrovna je doza HCN unesena u organizam domaćih životinja od 0,5 do 1 g.
Letalna je doza za kravu mase 400 kg oko 0,816 g, odnosno za ovce mase 60
kg, 0,125 g. Između ostalog, krmni sirak i sudanska trava mogu se uspješno
koristiti u zelenom stanju, ako se poštuje preporuka za korištenje ispašom ili
kosidbom pri određenim visinama biljaka.
Kakvoća suhe tvari i sadržaj neto energije krmnog sirka i sudanske trave
Kemijski sastav Sadržaj neto energije
u suhoj tvari % U suhoj tvari U hranjivu
Sirovi Sirova Sirova
Pepeo NET NEL NEL
proteini celuloza mast
Krmni sirak 9,10 33,52 2,83 8,98 45,55 6,71 1,06
Sudanska trava 10,14 35,45 1,82 6,65 49,92 6,10 1,15
NET = nedušične ekstraktivne tvari (g/kg), NEL = neto energija za proizvodnju mlijeka
Za sudansku travu, kada su biljke više od 50 cm. a za sirak i hibride

krmnog sirka x sudanska trava 60 cm. Prema podatcima ITCF-a, korištenje
silaže krmnog sirka u hranidbi stoke ne predstavlja nikakav rizik. Kosidba
krmnog sirka za zelenu kimu obavlja se počevši od visine biljaka od 60
do 70 cm, pa sve do pojave metlice. Za krmni sirak i sudansku travu pre-
poručuje se visina kosidbe od 12 do 15 cm iznad površine tla, kako bi se
omogućila brza obnova usjeva i postizanje većeg broja otkosa tijekom ve-
getacije. Pri kasnijoj kosidbi, prinos suhe tvari se povećava, ali se smanju-
je kakvoća, zbog povećanja sadržaja sirove vlaknine i smanjenja sadržaja
sirovih proteina. Koncentaracija energije u suhoj tvari-+ silaže značajno je
smanjena u odnosu na zelenu krmu. U silaži, iz zelene mase prije metliča-
nja, manji je sadržaj NEL-a 12,06 posto i NEM-a 15,17 posto, a te razlike
71
krmno bilje
Kakvoća suhe tvari sudanske trave (% od suhe tvari) pri različitim visinama pora-
sta i razvitka u vrijeme kosidbe
Kemijski Visina biljaka u vrijeme kosidbe u cm

sastav, % 60-70 80-90 110-120 140-150 >150
Sirovi protein 15,8 15,2 14,5 10,8 7,8
Sirova vlaknina 25,4 26,2 28,1 31,1 33,0
Sirova mast 1,9 1,9 1,9 1,9 1,9
Pepeo 9,1 9,2 9,4 9,7 10,0
NET 47,9 47,5 46,1 46,5 47,4
NET = nedušične ekstraktivne tvari (g/kg), NEL = neto energija za proizvodnju mlijeka
kod silaže iz zelene mase, ubrane početkom metličanja, iznosile su 13,9,
odnosno 17,4 posto.
Premalo zastupljen krmni keij

Krmni kelj je vrlo intenzivna krmna
kultura, u nas slabo zastupljena, ali je
prikladna za uzgoj u svim krajevima i na
svim kućanstvima, jer se odlikuje gospo-
darskim vrlinama koje mu daju prednost
pred gotovo svim krmnim kulturama.
Krmni kelj potječe iz područja
atlantske klime s visokom vlagom zraka.
Međutim, sušu podnosi bolje od velikog
broja krmnih kultura. Podnosi i niske
temperature do -6° C, neke sorte do -10° C, pa čak i -15° C u punom razvo-
ju. Dobro uspijeva na strukturnim, slabo kiselim, humoznim, dubokim, ali i
glinastim tlima. Na plitkim, pjeskovitim tlima daje niže prirode. Ne podnosi
suviše vapna u tlu.
Traži duboku obradu (30 cm). Ako dolazi nakon ozimih usjeva, duboko
se ore za ozimi usjev. Nakon skidanja ozimog usjeva u proljeće tlo se ore na
dubinu potrebnu da se žetveni ostatci dobro unesu u tlo, da ne ometaju pri-
premu tla i sjetvu. Tlo treba dobro poravnati i usitniti.
Za glavni i naknadni usjev treba osigurati 100 - 120 kg P205, 140 - 200
kg K20 i 200 - 250 kg N/ha. Što je kasniji rok sjetve, daju se niže količine
hranjiva. U postrnoj sjetvi 2/3 - 1/2 navedenih količina. Fosfor i kalij unose
se pola u osnovnoj obradi, a pola u predsjetvenoj pripremi tla. Dušik se daje
u nekoliko prihrana. Može se davati u organskoj formi (urca), ili anorganski
(nitratni ili amonijski). Kod sjetve se daje 30 - 50 kg/ha. Prvi put prihranjuje
72
krmno bilje
se kod visine usjeva 15 - 20 cm s 30 - 60 kg/ha dušika, drugi put se prihra-

njuje kad ljeti padnu kiše s 30-70 kg/ha, treći put u prvoj polovici rujna s
30 - 40 kg/ha. U predsjetvenoj pripremi može se zatanjurati 100 - 150 kg/ha
uree. Tada se samo jednom prihranjuje, i to kasno ljeti.
Sjetva
Sije se u golo tlo potkraj ožujka i početkom travnja kao glavni usjev, u
drugoj polovici travnja, pa dalje nakon ozimih usjeva kao naknadni usjev, pa
do kolovoza kao postrni usjev. U kasnijim rokovima sjetve u lipnju i srpnju
može se i presađivati. Kao glavni usjev sije se 1,5 - 2 kg/ha sjemena. U kasni-
jim rokovima sjetve u svibnju, početkom lipnja, količina sjemena povećava
se na 3 kg/ha, a potkraj lipnja i u srpnju čak na 4 - 5 kg/ha. Razmak redova u
sjetvi i presađivanju ovisi o mehanizaciji za skidanje, a može iznositi 30 - 70
cm. U kasnijim rokovima sjetve bolji rezultati postižu se užim međurednim
razmakom. Dubina sjetve je 1,5 – 3 cm, akon sjetve tlo treba povaljati.
Zaštita
Zaštita od korova obavlja se mehanički (okopavanje) i herbicidima.
Treflan se unosi u tlo odmah nakon prskanja, a prije sjetve u količini 1,5 l/
ha na laganim tlima pa do 3 l/ha na teškima. Butisan nakon sjetve, a prije
nicanja 2 - 3 l/ha. Protiv širokolisnih korova najbolji rezultati postižu se tre-
tiranjem tla nakon sjetve, ali prije nicanja, svim herbicidima koji se koriste
za zaštitu kupusnjača. Može se tretirati i tijekom vegetacije svim herbicidi-
ma koji se koriste u kupusnjačama. Nakon sjetve najveće štete može nanijeti
buhač. Kontaktnim pesticidima suzbijaju se svi štetnici koji grizu, dok štet-
nike koji sišu suzbijamo sistemičnim insekcitidima.
Korištenje
Stočni kelj kao i razni križanci mogu se koristiti već 6 - 80 dana nakon
sjetve. Sorte i križanci koji imaju nizak vegetacijski vrh ili granatu stabljiku,
pogodni su za višekratno korištenje kosidbom ili napasivanjem. Visoke sorte
koriste se za kosidbu. Ako se kosi na visinu 15-20 cm, neke se sorte regeneri-
raju. Stočni kelj vrlo dugo zadržava visoku kakvoću. Pogodan je za korištenje
tijekom ljetnog razdoblja od sredine srpnja, gotovo cijelu jesen, sve do zime,
a u toplijim područjima (Sredozemlje) i cijele zime. Kada padne mraz, naj-
važnija je zelena krma. Međutim, može se koristiti i u ljetnom razdoblju, kao
i ujesen kad nema dovoljno ostale zelene krme, ili kad treba povećati muznost
ili postotak masti u mlijeku. Koristi se u zelenom stanju 20 - 25 kg dnevno po
kravi. Može se silirati u smjesi s kukuruzom, sirkom, sudanskom travom i dr.
Kulturama, koje sadrže puno suhe tvari. Za silažu je najbolje koristiti postrni
usjev. U ljetnom razdoblju, ili početkom jeseni može se obirati lišće koje bi
otpalo. Obire se samo donje starije lišće. Na taj se način, u dva do tri obiranja,
ovisno o sorti i vremenu sjetve, može ubrati 20 - 40 t/ha zelene mase.
73
74
z a š t i t a b i lj azaštita bilja
Kako virusi uzrokuju bolesti

Nepoznanica koja je mučila
znanstvenike još od otkrića pr-
vog virusa 1892 g. – kako virusi
uzrokuju bolesti biljaka, nakon
stotinu godina istraživanja na-
pokon je riješena. Na primjeru
virusa mozaika krastavca otkri-
veno je na koji način virusi štet-
no djeluju na biljke i uzrokuju
simptome bolesti.
Znanstvenici su otkrili ge-
netski mehanizam koji omogu-
ćuje virusima da zaraze domaći-
na i uzrokuju bolesti. Velik je to
napredak koji bi mogao pomoći
u razumijevanju kako virusi uzrokuju bolesti biljaka – a time se može doći
i do saznanja na koji način pojedini virusi uzrokuju bolesti životinja i ljudi.
Štetno djelovanje virusa
Mozaik virusa krastavca (cmv) jedan je od najraširenijih štetnih pa-
togena biljaka. Napada velik broj jednogodišnjih i višegodišnih zeljastih
i drvenastih biljaka, od kojih je niz korisnih povrtnih i ukrasnih kultura,
uključujući rajčicu, papriku, krastavac, dinju, tikvice, špinat, celer, repu, i
petuniju. Naročito je štetan u proizvodnji krastavca i dinje.
Biljke koje su zaražene virusom u ranom stadiju razvoja, ostaju kr-
žljave, smanjena im je rodnost, a plodovi su loše kakvoće. Zaražene biljke
podležne su i truleži korijena i brzo propadaju. Kod svih zaraženih biljaka
iz porodice tikvenjača (Cucurbitaceae) virus ometa cvjetanje i zametanje
plodova što umanjuje njihov urod.
Na mlađim listovima javljaju se slabo izražene sitno žute pjege, a
kod starijih biljaka javlja se zeleni i žuti mozaik, koji se širi od peteljke
i zahvaća čitav plod. Ponekad se na plodovima javljaju izrasti koje prate
različite deformacije.
Na dinji se mlado lišće počinje kovrčati, a starije je zahvaćeno ne-
krozom, dok se na plodovima uočava mozaik.
Na lišću lubenica se javlja blijedo rašireno klorotično šarenilo, a unu-
tar klorotičnih pjega uočavaju se nekroze. Kod tikve se javlja žuti mozaik,
pri kojem se mlado lišće uvija, a starije vene. Na plodovima se zapažaju
75
zaštita bilja
klorotične zone okružene zelenom

bojom, a ponekad se javljaju i bra-
davičasti izraštaji.
Mnogobrojni jednogodišnji i
višegodišnji domaćini predstavljaju
prirodne izvore zaraze. Virus se u
prirodi prenosi velikim brojem li-
snih uši koje prenose virus sokom
zaraženih biljaka, a lako mehaničko
prenošenje virusa predstavlja stalnu
opasnost za uzgoj osjetljivih bilja-
ka u zaštićenom prostoru. Virus se
ne prenosi sjemenom krastavca, ali
se prenosi sjemenom dinje i divljeg
krastavca.
Virus mozaika se ne može
kontrolirati jednom kad zarazi bilj-
ku. Dakle, svaki trud bi trebao biti Biljka zaražena virusom CMV
usmjeren na sprječavanje zaraze
virusa i njegove pojave. Zaražene biljke treba ukloniti odmah kako bi se
spriječilo širenje uzročnika bolesti. Višegodišnje korove u vrtu, koji mogu
poslužiti kao alternativni domaćini, treba uništavati. Treba izbjegavati sad-
nju rajčice uz tikvenjače, špinat, ili drugo povrće i cvijeće osjetljivo na ovu
bolest. U zaštićenom prostoru obavezno je suzbijanje lisnih uši, a od koristi
je ranija sjetva kako bi se biljke što više razvile, prije leta uši.
Kako dolazi do pojave bolesti ?
Otkriveno je da virus cmv kojeg prati posebna vrsta virusnih čestica
nazvana „satelit“ uzrokuje prepoznatljive simptome požućivanja biljaka
tako da uništava gene u biljci koji su zaduženi za stvaranje klorofila – zele-
nog pigmenta u listovima. Sprječavajući stvaranje klorofila, virus uništava
potencijal za rast i razvoj biljke i time znatno utječe na prinos.
Izoliran je gen na koji utječe ovaj virus i taj gen je nazvan CHL1, a
prepoznavanje i točno lociranje gena predstavlja veliki korak naprijed u ra-
zumijevanju kako pojedini virusi mogu uzrokovati simptome bolesti u na-
padnutim organizmima.
Još donedavno, znastvenici nisu mogli objasniti u potpunosti zašto vi-
rusi napadaju samo uski krug organizama domaćina. Ovo otkriće pokazuje
da prateća čestica virusa cmv mora točno odgovarati genima biljke domaći-
na da bi došlo da simptoma požućivanja. Kad se ta satelitska čestica podu-
dara s genom, ona se „prikopča“ na taj gen i uništava ga, čime se zaustavlja
76
zaštita bilja
stvaranje klorofila. Međuodnos satelitske čestice i gena koji stvara klorofil

nalikuje patent zatvaraču na kaputu. Dva nasuprotna, ali podudarna dijela
moraju se spojiti da bi se kaput mogao zakopčati.
Otporne biljke
Ovo saznanje omogućava znanstvenicima da se usredotoče na prona-
lazak gena u virusima koji se podudaraju s poznatim genetskim nizovima
u biljkama i tako otkriju uzroke bolesti i drugih virusnih organizama. Uz
otkriće djelovanja cmv virusa i simptoma koji se pojavljuju njegovim napa-
dom, tim znanstvenika pokušao je pokusima sprječiti virusno oboljenje bi-
ljaka. Uzgojili su biljku s dodatnim genom za stvaranje klorofila, a taj gen
nije se podudarao s virusnom česticom, tako da je biljka mogla proizvoditi
klorofil i nakon zaraze virusom cmv. Sitna genetska izmjena omogućila je
biljci da sprječi požućivanje i usporen rast, ali nije imala drugih popratnih
pojava u rastu biljke. U tijeku su istraživanja kojima bi se došlo do sorti
kulturnih vrsta otpornih na ovaj virus.
Trčci - značajni štetnici jagoda

Trčci (fam. Carabidae) su kukci koji
obitavaju u površinskom sloju tla, a pozna-
ti su kao grabežljivci i bioregulatori drugih
štetnih kukaca. Proučavanje njihove biologije
i ekologije u posljednje vrijeme je u porastu
jer se smatraju značajnim pokazateljima sta-
bilnosti ili onečišćenosti ekoloških sustava.
Trčci su po svom načinu prohrane
uglavnom svejedi, što znači da se hrane hra-
nom životinjskog i biljnog porijekla. Kako su
u većini slučajeva glavni izvor njihove ishra- Jagodin trčak
ne puževi najčešće se zadržavaju na poljima gdje je mnogo puževa. Biljka-
ma se ne hrane, a ako se hrane onda uglavnom biraju za ishranu sjemenke
i to isključivo trava. Međutim, moguće je da se trčci hrane i zelenim dije-
lovima biljke, a ličinke se mogu hraniti i korijenom korovnih ili kulturnih
biljaka jer žive u tlu.
Šteta u zakorovljenim nasadima
Jagoda je biljka niskog rasta i kod nas se osim u hidroponskom uzgoju
najčešće uzgaja prizemno, a u tehnologiji uzgoja je obično zasađena u ze-
mljane humke prekrivene najlonom. Površine pod jagodama su u porastu,
77
zaštita bilja
a budući da je najveći dio nasada zasnovan na tlu, važno se osvrnuti na

štetnike koji mogu uzrokovati štete. Neke vrste trčaka mogu biti značajni
štetnici jagode, međutim u našim agroekološkim i proizvodnim uvjetima
ovakve štete još nisu potvrđene. Moguće je da se štete doista događaju od-
nosno vjerojatno se zamjenjuju sa štetama od nekih drugih štetnika.
Vrlo česta vrsta koja se može naći u zakorovljenim nasadima jagode je
Pseudoophonus rufipes koja se u stranoj literaturi svrstava u trčke jagoda,
a prijevod njezinog imena na hrvatski bio bi trčak sjemena jagode. Široko
je proširena u cijeloj Europi. Odrasli oblik je dugačak 11 do 17 mm, ima
pokrilje crne boje, metalnog sjaja, a noge i ticala na glavi su crvenkaste do
smeđe boje.
Pojava trčaka
Trčci naseljavaju nasad samo u razdoblju plodonošenja jagode. Prefe-
riraju prisutnost zakorovljenih usjeva osobito zakorovljenost travama. Li-
činke se razvijaju iz jaja koja su odložena u tlo krajem ljeta. Vrsta ima tri
razvojna stadija ličinke. Prva dva stadija su aktivna na površini tla do pro-
sinca, nakon čega se povlače na dubinu od 15 do 45 cm radi prezimljenja.
Razvoj ličinke nastavlja se u travnju sljedeće godine kad se hrane sjeme-
njem lobode koje je zaostalo u udubinama tla. Treći stadij ličinke može se
naći od travnja do lipnja, a odrasli se pojavljuju u istom tom razdoblju ili
kasnije u srpnju. Odrasli žive obično dvije godine. Preko zime miruju, a ak-
tivni su i kopuliraju svakog ljeta. Odrasli žive uz nasade jagoda, obično se
hrane zaostalim sjemenjem lobode ili trava. Kad jagoda procvjeta odnosno
kad se počinju pojavljivati prvi plodovi odrasli sele u nasad gdje se zadr-
žavaju do berbe. Nije sasvim jasno odlaze li u nasad radi puževa kojima
se hrane ili radi jagoda kojima se mogu hraniti. No, s ekološkog stajališta
odgovara im viša vlaga kao i puževima koji u takvim uvjetima češće nasta-
njuju nasad jagode.
Štete od jagodnog trčka
Odrasli kukac hrani se na jagodama, ali štete na zrelim jagodama mogu
proći nezamjetno jer se ovi kukci hrane samo sjemenkama na površini plo-
Štete od jagodinog trčka da. Kako jagoda dozrijeva od baze
cvata prema vrhu tako i ishrana ku-
kaca pri bazi na zrelim sjemenka-
ma obično prolazi ne zamjetno, ali
nakon ishrane i trganja sjemenki na
vrhu nezrele jagode kukci oštećuju
meso i jagoda se daljnjim rastom
izobličuje. Izobličena jagoda nije
78
zaštita bilja
komercijalno iskoristiva jer joj se smanjuje konzumna vrijednost. Obično

je nakon oštećenja mesa napadaju bolesti, prije svega siva plijesan (Botritis
sp.) Štete od trčaka mogu biti i u vidu ishrane mesom jagode, što se lako
zamjenjuje sa štetama koje uzrokuju ptice ili glodavci, međutim nedostatak
sjemena jasno upućuje da je porijeklo šteta od kukaca.
Suzbijanje
Problem trčaka još nije odvojen od šteta koje mogu ili koje uzrokuju
drugi organizmi, pa prema tome nije još utvrđena niti njihova gospodarska
važnost. Nasad jagode koji nije povišen (hidroponski) izloženiji je napadu
ovih kukaca, ali i od puževa. Isto tako nasad koji je više zakorovljen lobo-
dom ili travnim korovima ima veći potencijal biti stanište trčcima, a prema
tome i štete od njih su vjerojatno izraženije.
Kemijske mjere suzbijanja bilo kojeg oblika (ličinke ili odraslih) bez
obzira na brojnost se ne preporučaju jer je poznato da su ovi kukci daleko
korisniji nego štetniji. Razumljivo je da se u budućnosti očekuje veći in-
teres za ovog štetnika u nasadu jagode i od strane proizvođača i od strane
stručnjaka, kao i buduća istraživanja njegovog gospodarskog značaja.
Kako suzbiti korove u paprici

Kod uzgoja paprike u polju ko-
rovi su značajan ograničavajući či-
nitelj proizvodnje. Naime, paprika
je kao i većina povrćarskih kultura,
vrsta s malim kompeticijskim spo-
sobnostima, odnosno korovi ju lako
nadvladaju pa se mjere borbe protiv
korova provode redovito.
Prema provedenoj anketi kod
164 proizvođača povrća, dobiven je
podatak o korovnim vrstama koje Primjena kontaktnog herbicida
najčešće predstavljaju problem u proizvodnji. Po redoslijedu štetnosti nave-
li su: ambroziju, abutilon, lobodu, kostrvu (koštan), konicu (divlja paprika),
šćir, dvornike, črevec (mišjakinja), tušt i muhar. Značajka ovih vrsta jest da
im pojedine jedinke proizvode velike količine sjemena (zbog čega i jesu
problem) kao i da su toploljubive biljke, baš kao i paprika (zato i «prate»
papriku). Osim navedenih jednogodišnjih, proizvođači su u anketi kao pro-
blem naveli i neke višegodišnje korove. Njihov redoslijed po učestalosti i
važnosti je: slak, divlji sirak, pirika, osjak, štavelj, preslica i troskot.
79
zaštita bilja
Kako protiv navedenih

korovnih vrsta?
Zbog prednosti koje sobom
nose kemijske mjere suzbijanja
korova, proizvođači su «zaboravi-
li» ostale (nekemijske) načine. Za
razliku od ratarskih kultura, ke-
mijske mjere, zbog ograničenog
izbora herbicida, samo su dopuna
nekemijskim mjerama. S ciljem Zakorovljen međuredni prostor
smanjenja «banke» sjemena korova
u tlu, treba na sve načine sprječavati plodonošenje (osjemenjavanje) jedno-
godišnjih korova. Ove mjere su proizvođačima dobro poznate (plodored,
oranje, kultivacija, prašenje strništa itd.). Agrikulturalne mjere treba provo-
diti i na površinama koje nisu pod kulturom (kanali, rubovi parcela, međe
i sl.). Zbog činjenice da paprika u polje dolazi relativno kasno (kad prođe
opasnost od kasnih proljetnih mrazeva), raspolažemo s dovoljno vremena
za uspješnu primjenu agrotehničkih mjera. Naime, treba u više navrata plit-
kom obradom buditi nicanje korova a onda ih na isti način plitkom obra-
dom sve do sadnje paprike uništavati.
Što se tiče višegodišnjih korova, treba poštivati pravilo da uzgoj po-
vrća na njivama zakorovljenim višegodišnjim korovima treba izbjegavati.
Ove korove treba sustavno suzbijati u godinama koje prethode uzgoju pa-
prike. Zbog velikog podzemnog vegetativnog potencijala (glavnog načina
razmnožavanja) agrotehničkim mjerama (osim košnjom u cilju sprječavanja
plodonošenja), teško ih je iskorijeniti. Poznato je da se višegodišnji korovi
uspješno mogu suzbiti primjenom brojnih pripravaka na osnovi glifosata
(Cidokor i dr.). Primjenjuju se na iznikle korove na strništu, pred sadnju
paprike, između sjetve/sadnje dviju kultura i sl.
Primjena herbicida u paprici
Izbor je vrlo ograničen. Tre-
nutno službeno dopuštenje za pri-
mjenu imaju pendimetalin (Dost
330 EC, Panida Grande, Stomp
330 E, Ston, Strong, Pendigan 330
EC i propakizafop (Agil 100 EC).
S tržišta je (u skladu sa zakonskom
Zakašnjela primjena herbicida regulativom EU) povučen herbicid
80
zaštita bilja
napropamid (Devrinol i dr.) koji se uz pendimetalin vrlo često koristio prije

presađivanja paprike.
Treba voditi računa da postoji veći broj različitih tipova paprike
(«rog», paradjz, babura, feferon, začinska i dr.) s još većim brojem njihovih
hibrida i sorata, te do izražaja može doći «sortna» osjetljivost na herbicide.
Osim navedenih herbicida, proizvođači koji papriku u polju proizvode
na foliji, međuredni prostor u više navrata tretiraju kontaktnim pripravcima
Basta i Reglone forte. Ovaj tretman treba provoditi u vrijeme dok su korovi
još mali, jer je na taj način moguće izbjeći kontakt herbicida i biljaka paprike.
Bolesti pšenice u proljeće

Kao i kod drugih biljaka, u
proljeće treba početi sa suzbijanjem
nekih bolesti i na pšenici, jer se
neke važne bolesti pšenice kao npr.
pepelnica i hrđe, pa čak i neke pje-
gavosti (npr. septorioze i dr.) poči-
nju javljati već u rano proljeće.
Najčešće suzbijanje ovih bole-
sti treba započeti kada pšenica ima
3-4 koljenca. S obzirom na poja-
vu bolesti već u proljeće, treba biti Hrđa na lišću pšenice
spreman i reagirati protiv bolesti već na početku vegetacije, da bi se spri-
ječila zaraza i daljne širenje bolesti. Koje bolesti se mogu javiti na pšeni-
ci tijekom proljeća? Od gore nabrojenih bolesti prema iskustvima u našim
uvjetima najranije se može javiti pepelnica (uzročnik gljiva Blumeria gra-
minis f.sp. tritici) na listovima i stabljici pšenice i to vrlo često odmah na-
kon zime na samom početku proljeća. Takva rana pojava pepelnice prilično
neugodno iznenadi uzgajivače pšenice. Fitopatogena gljivica uzročnik pe-
pelnice na pšenici poznata je i pod nekadašnjim nazivom Erysiphe graminis
f.sp. tritici.
Simptomi pepelnice na pšenici
Javljaju se u vidu karakterističnih pahuljasto-bijelih prevlaka, koje
predstavljaju sporulacijske organe gljivice, odnosno konidiofore s konidi-
jima ili oidijama gljive. Te oidije su kasnije tijekom vegetacije stalni izvor
sekundarnih zaraza. Fitopatogena gljivica je tipični ektoparazit, jer živi
na površini biljnih organa. Ove površinske prevlake sporulacijskih orga-
na gljivice kasnije daljnim razvojem bolesti poprimaju sivkastu, odnosno
81
zaštita bilja
pepeljastu-smeđu boju. Važno je na-

glasiti. Prvi ili početni napad bolesti
je slabo uočljiv, a simptomi bolesti
pojavljuju se uglavnom samo na pri-
zemnom dijelu vlati i bazalnim rukav-
cima pšenice. Kasnije razvojem bole-
sti, uslijed jačeg napada bolesti, lišće
pšenice se može početi paliti, odnosno
nekrotizirati, što se vrlo negativno
Pepelnica na lišću pšenice javlja se u odražava na prinos pšenice. Razvoju
vidu pahuljasto-bijelih prevlaka
bolesti pogoduje vlažno vrijeme, bujni
sklop pšenice, a osobito povišena gnojidba dušikom.
Suzbijanje pepelnice
Glavna mjera suzbijanje pepelnice na pšenici je upotreba fungicida na
bazi triazola su sljedeći pripravci: Duett SC, Duett Ultra SC, Opus Team
SE, Flamenco SC, Impact SC, Takt SC, Caramba SL, Gong EC, Foli-
cur EW 250, Prosaro 250 EC Artea 330 EC, Archer Max, i dr., zatim
pripravci na bazi imidazola: Sportak 45 EC, Mirage 45 EC, na bazi spi-
roksamina je pripravak Falcon EC 460, te na bazi strobilurina su priprav-
ci: Amistar 250 EC, Opera SE i dr. Važno je istaknuti da se istim fungi-
cidima ujedno suzbijaju i druge bolesti pšenice, kao što su hrđe (Puccinia
spp. ) i pjegavosti, koje se također mogu javiti u rano proljeće, kao npr.
lisna pjegavost pšenice (Mycosphaerella graminicola), smeđa pjegavost
pljevica pšenice (Stagnospora nodorum ili Septoria nodorum), smeđa pje-
gavost lišća pšenice (Septoria tritici) i dr. Od hrđa na pšenici najčešća je
lisna ili smeđa hrđa pšenice (Puccinia recondita) koja se prepoznaje po ka-
rakterističnim smeđim nakupinama ili uredosorusima na licu lista. Simpto-
mi pjegavosti kojih također ima više vrsta najčeće se na početku vegetacije
prepoznaju po žućkastim nepravilnim pjegama na najdonjem lišću lišću i
pljevicama pšenice. Kasnije te pjege nekrotiziraju, postaju smeđe boje i li-
šće se uslijed jačeg napada suši i nekrotizira.
Ostale mjere za suzbijanje bolesti na pšenici
Osim kemijskih mjera suzbijanja ovih bolesti, preporučuje si i razne
preventivne mjera kao što su duboko zaoravanje biljnih ostataka nakon že-
tve, optimalni rokovi sjetve, uništavanje korova, pravilna i umjerena gno-
jidba dušikom, a posebno se preporuča ako je moguće sjetva otpornijih
kultivara pšenice. O tome se svakako treba raspitati prije kupnje samog sje-
mena za sjetvu. Tretiranje u proljeće s prije spomenutim fungicidima protiv
pepelnice mogu se provesti dva puta u razmaku od mjesec dana.
82
zaštita bilja
Palež cvijeta i izbojaka

koštičavih voćaka
Poznato je da se na svim vrstama
koštičavog voća palež cvijeta i izbojaka
javlja u dva potpuno različita oblika: kao
sušenje mladica s cvjetovima i kao trulež
plodova.
Kod jabučastih voćaka (jabuka,
kruška, dunja, mušmula) ova bolest
uglavnom napada plodove, čiji su uzroč-
nici truleži gljivice Monilinia fructigena,
Monilinia mali i Monilinia linhartiana.
Naprotiv, kod koštičavog voća ekonom-
ski je štetnije i učestalije sušenje mladica
uzrokovano vrstom Monilia laxa.
Na palež cvijeta i rodnih izdanaka
Naglo sušenje izbojaka naročito su osjetljive marelice
Simptomi ili znakovi poremećaja po-
staju uočljivi u cvatnji ili odmah iza cvatnje. Mladica procvate, ali tada veći
ili manji broj cvjetova počinje naglo smeđiti, sušiti i propadati. Ovakvom ra-
zvoju bolesti osobito pogoduje prohladno, kišno vrijeme s povišenom rela-
tivnom vlagom tijekom cvatnje. Tada broj osušenih mladica na stablu može
biti velik. Patološki poremećaj se razlikuje od šteta mrazom, jer zbog niskih
temperatura na voćkama stradaju svi cvjetovi. Uzročnik bolesti prezimljuje
na zaraženim polusuhim granama ili “mumificiranim” plodovima. Početkom
vegetacije na oboljelim prošlogodišnjim organima nastaju plodišta iz kojih
vjetrom i kišom nošene konidije dospijevaju na cvjetne organe.
Uzročnik bolesti “infekcijskom hifom” putem tučka, prašnika ili la-
tica prodire u unutrašnjost cvijeta (u cvjetnu stapku a preko nje u mladi-
cu). Izlučujući toksine u mladici gljivica brzo uzrokuje njeno naglo sušenje,
koje postaje vidljivo već završetkom cvatnje. Vlada li za cvatnje lijepo i
suho vrijeme nemoguća je zaraza preko cvjetova, pa tih godina nema pa-
tološkog sušenja rodnih grančica koštičavog voća. Nakon cvatnje uzročnik
više nema mogućnosti izravno zaraziti plodno drvo (mladicu), ali se na-
knadno razvija na plodovima u obliku truleži.
Trulež plodova
Ako se nekoliko godina ponavlja jača pojava monilije, javlja se smolo-
tok, a voćka slabi i osuši. To je česta pojava kod marelica, bresaka i višnje,
83
zaštita bilja
a nešto rjeđe kod šljive i treš-

nje. Cvjetovi marelica mogu
biti inficirani i prije samog po-
četka cvatnje!
Monilia laxa može napa-
sti i cvatne organe jegričavog
voća (jabuke, kruške), ali tada
su uništeni samo cvjetovi, a ne
dolazi do sušenja mladica.
Trulež se jače pojavlju-
je na razvijenijim plodovima
za vlažna vremena (poglavi-
to ako u zriobi nakon suhog
razdoblja padnu jake kiše ili
ukoliko su plodovi zaraženi
uzročnicima crvljivosti, npr.
kod breskve i šljive). Na koži-
ci se prvo pojavi smeđa pjega
ispod koje meso također po-
prima tamniju boju. Pjega se
Bolest se širi u rodne izdanke pa veći volu-
men krošnje na nezaštićenom stablima tije-
širi, pa trulež može potpuno
kom vlažne cvatnje može osušiti, a takva sta- obuhvatiti cijele plodove. Na
bla ranije propadaju od iznenadnog sušenja površini ploda se razvijaju sivi
(apopleksija)
ili žućkasti “jastučići”, pone-
kad u koncentričnim krugovima, ali često i nepravilno raspoređeni. Ako
se dva ploda dodiruju, trulež prelazi s jednog na drugi. Smeđa trulež uzro-
kovana “monilijom” se osobito dobro širi na plodovima u skladištenju,
transportu i prodaji, osobito ako su zgnječeni prilikom berbe.
U nasadima ili pojedinačnim voćkama gdje su vlasnici proteklih go-
dina primjetili opisane štete na mladicama ili plodovima, preporučuju se
provođenje pomotehničkih i kemijskih mjera njezina suzbijanja.
Mjere suzbijanja
Suzbijanje fungicidima je neophodno u osjetljivih sorata bresaka, nek-
tarina, marelicama, te višnjama i šljivama. Rezidbom je potrebno odstraniti
sve osušene mladice još tijekom vegetacije, kada se napad monilije najlak-
še uoči. Odrezati treba do 20 cm ispod suhog dijela u “zdravo” tkivo, jer
se uzročnik paleži toksinima širi i na mjesta gdje još nisu uočljivi znakovi
propadanja. Odrezane zaražene mladice treba skupiti i spaliti. U zimskoj
je rezidbi potrebno odstraniti sve preostale mumificirane plodove sa stablu
(osobito kod breskve i marelice).
84
zaštita bilja
Program kemijskog suzbijanja “monilije” koštičavog voća započinje

“plavim prskanjem”, uz korištenje povišene koncentracije bakrenih pripra-
vaka, neposredno pred početak vegetacije koštičavog voća (bakrene fungi-
cide ne koristiti u vegetaciji koštičavog voća). To provodimo stoga jer bo-
lest uspješno prezimljuje u rak-ranama drvenastih izdanaka ili staroga drva.
U rano proljeće uz obilje vlage i temperature zraka barem 10°C, bolest
se iz skrivenih dijelova rodnog volumena voćaka “budi”, a vjetar i kukci
tijekom kišne cvatnje uz zračnu vlagu veću od 85 % prenose “infektivni
materijal” na vrlo osjetljive cvjetove! Osim preventivnih tretiranja počet-
kom cvatnje (otvaranje prvih cvjetova ili približno 10 % cvatnje), isto je
potrebno za vlažna razdoblja ponoviti kada počinju otpadati latice.
Kruškina hrđa ili pikac

Mnoge vlasnike krušaka koji u vrtovima i/ili okućnicama drže po ne-
koliko stabala i poneki ukrasni Juniperus (borovica) krajem ljeta iznenadi
jača pojava neobičnih promjena na lišću krušaka.
Na gornjoj strani lišća prvo se pojavljuju male pjege, svega 1-1,5 mm
u promjeru, oko kojeg lisno tkivo poprima svjetlo-narančasto-crvenkasto-
žutu boju, a središnji dio posmeđi. Na donjoj strani tako opisanih i lako
uočljivih promjena nastaju izrasline poput roščića. Ovakve promjene se pri-
pisuju tipičnim simptomima ili znakovima bolesti koje uzrokuje gljivica iz
skupine hrđa – kruškin pikac. Poznato je da gljive uzročnici biljnih bolesti
hrđa uglavnom žive na dva različita biljna domaćina, na kojima formiraju
razne tipove “propagativnih” spora, te trajne ili zimske spore.
Zaraza u proljeće
Zaraze borovice moguće su najčešće na mjestima gdje igličasti li-
stovi izlaze iz drva, jer se na tom dijelu najduže zadržava voda. Za-
Pikac ili hrđa kruške se lako prepoznaje po naran- raženi dio grane zadeblja
často-crvenkasto-žutim pjegama na gornjoj strani i poprima vretenast izgled
lišća čije središte posmeđi, a na donjoj se strani
formiraju izrasline poput roščića
i tako preživljavaju godi-
nama. Nakon dvije godine
na borovici počinju se u
optimalnim meteorološkim
uvjetima razvijati telioso-
rusi u obliku hladetinastih
izraslina. Za to su potrebne
proljetne kiše i temperature
veće od 8° do 10°C, jer vje-
85
zaštita bilja
tar tada prenosi bolest natrag na krušku. Na temperaturama zraka većim

od 25°C infekcije lišća kruške nisu moguće! Tek 19 do 33 dana nakon
zaraze na lišću se pojavljuju već spomenute u početku malene pjege,
a nakon nekog se vremena na njihovoj donjoj strani formiraju grbasti
izraštaji u obliku roščića.
Na kruškama i jabukama diljem svijeta je opisana 21 vrsta hrđa čiji
su među-domaćini uglavnom Juniperus vrste, a njihova učestalost pojave i
štetnost upravo ovisi o raširenosti alternativnih domaćina!
Kako zimzelene Juniperus vrste samoniklo rastu u kamenitim stani-
štima Istre i južne Hrvatske pikac ili hrđa je u tim područjima najvažnija
bolest kruške! Budući se borovice sve više uzgajaju kao ukrasne vrste
urbanih sredina, to se zadnjih desetljeća kruškin pikac sve više pojavljuje
u prigradskim naseljima kontinentalnog dijela naše zemlje.
Prostorna udaljenost borovica od krušaka
Iz opisanog razvojnog ciklusa ove bolesti logična mjera zaštite bila bi
prostorna udaljenost borovice vrsta od krušaka, – ne bi smjeli biti unutar
500 m od voćnjaka. Ipak, novija istraživanja potvrđuju da nakon što nasta-
nu, bazidiospore nošene vjetrom uspješno prevaljuju 1.000 m udaljenosti
do osjetljivog mladog lisnog tkiva krušaka.
Popis pripravaka dopuštenih za suzbijanje krastavosti kruške u integriranoj

proizvodnji, a koji istovremeno suzbijaju hrđu kruške
Djelatne tvari Pripravci Primjena (%)
maknozeb Dithane M-45, Dithane DG Neotec i dr. 0,25
kaptan Merpan WDG, Stoper WP, Captan 50 WP 0,2-0,3
kaptan & trifloksistrobin Zato Plus WG 0,15
bitertanol Baycor 25 WP 0,05-0,1
propineb Antracol WP 70 i dr. 0,25
Iskustva iz doline Neretve potvrđuju da uz povoljne vjetrove zaraze

nastaju čak ako su kruške i udaljeno 2.000 m. Stoga, u područjima gdje nije
moguće odstraniti borovicu kao alternativnog domaćina ove hrđe iz blizi-
ne krušaka, preporučujemo u osjetljivom razdoblju (od početka cvatnje do
mjesec dana nakon otpadanja cvjetnih latica provoditi mjere usmjerene ke-
mijske zaštite)(osobito u svibnju).
86
zaštita bilja
Kemijska zaštita
Tretiranja krušaka moraju u tom osjetljivom stadiju proljetnih zaraza
biti usklađena s uvjetima za oslobađanje zaraznih bazidiospora na obolje-
lim borovicama i formiranje “klične cijevi” koja omogućuje zarazu lišća
kruške (toplo, ali ne prevruće, i dovoljno vlažno razdoblje). Premda u našoj
zemlji nema registriranih fungicida za suzbijanje ove gljivične bolesti, po-
znata je hrđe – učinkovitost fungicida iz kemijskih skupina ditiokarbamata
(npr. mankozeb, propineb), ftalimida (kaptan), inhibitora biosinteze ergo-
sterola (npr. bitertanol) i novijih strobilurina (npr. trifloksistrobin).
Stoga se za zaštitu krušaka mogu preporučiti fungicidi koji su u našoj
zemlji registrirani protiv krastavosti kruške, a istovremeno izvrsno suzbija-
nju i kruškinog pikca ili hrđu.
Broj i razmak tretiranja određuje količina i raspored oborina u osjet-
ljivom proljetnom stadiju krušaka, a najbolje je pratiti izvješća prognozne
službe za zaštitu bilja koja nakon cvatnje krušaka i jabuka prati optimal-
ne meteorološke uvjete za razvoj biljnih bolesti. Stoga se ova bolest u
plantažnim nasadima krušaka gdje se provode mjere zaštite od krastavosti
plodova ne pojavljuje, a vlasnici pojedinačnih stabala u okućnicama ili
vikendicama trebali bi provoditi prskanje u kritičnih mjesec i pol dana
nakon cvatnje.
Lišajevi na voćkama – štetni ili ne?

Vrlo često se na stablima
i granama drvenastih voćnih
vrsta, kao i nekog ukrasnog
drveća i grmlja zapaža pojava
lišajeva. Mnogi se pitaju da li
to šteti biljkama i da li su li-
šajevi paraziti ili nametnici
ili nisu? Da li ih treba na neki
način suzbijati ili ne ?
Takva pitanja vrlo često
nam postavlja veliki broj vo-
ćara, čim ih primjete na svo- Lišajevi na trešnji
jim voćkama, bojeći se da će
im lišajevi možda nauditi voćkama. Odgovor je da se ne trebaju bojati, jer
lišajevi nisu opasni.
87
zaštita bilja
TABLICA RAZRJEĐIVANJA
PRIPRAVLJANJE POTREBNE KONCENTRACIJE
Volumen spremnika prskalice u litrama

1 5 10 15 20 50 60 80 100 200 400 450
Tražena
koncentracija Potrebna količina sredstva u g (ml)
0.01% 0.1 0.5 1 1.5 2 5 6 8 10 20 40 45
0.02% 0.2 1.0 2 3.0 4 10 12 16 20 40 80 90
0.03% 0.3 1.5 3 4.5 6 25 18 24 30 60 120 145
0.04% 0.4 2.0 4 6.0 8 20 24 32 40 80 160 180
0.05% 0.5 2.5 5 7.5 10 25 30 40 50 100 200 225
0.06% 0.6 3.0 6 9.0 12 30 36 48 60 120 240 270
0.07% 0.7 3.5 7 10.5 14 35 42 56 70 140 280 315
0.08% 0.8 4.0 8 12.0 16 40 48 64 80 160 320 360
0.09% 0.9 4.5 9 13.5 18 45 54 72 90 180 360 405
0.10% 1.0 5.0 10 15.0 20 50 60 80 100 200 400 450
0.15% 1.5 7.5 15 22.0 30 75 90 120 150 300 600 675
0.20% 2.0 10.0 20 30.0 40 100 120 160 200 400 800 900
0.25% 2.5 12.5 25 38.0 50 125 150 200 250 500 1000 1125
0.30% 3.0 15 30 45.0 60 150 180 240 300 600 1200 1350
0.40% 4.0 20 40 60.0 80 200 240 320 400 800 1600 1800
0.50% 5.0 25 50 75.0 100 250 300 400 500 1000 2000 2250
0.60% 6.0 30 60 90.0 120 300 360 480 600 1200 2400 2700
0.70% 7.0 35 70 105.0 140 350 420 560 700 1400 2800 3150
0.80% 8.0 40 80 120.0 160 400 480 640 800 1600 3200 3600
0.90% 9.0 45 90 135.0 180 450 540 720 900 1800 3600 4050
1.00% 10.0 50 100 150.0 200 500 600 800 1000 2000 4000 4500
1.50% 15.0 75 150 225.0 300 750 900 1200 1500 3000 6000 6750
2.00% 20.0 100 200 300.0 400 1000 1200 1600 2000 4000 8000 9000
2.50% 25.0 125 250 375.0 500 1250 1500 2000 2500 5000 10000 11250
88
stočarstvo stočarstvo
Držanje prasadi na podlogama od

prirodnih materijala
Pojava novih podloga od
prirodnih materijala za držanje
prasadi ima niz prednosti koje se
očutuju kroz bolju toplinsku izo-
laciju, higijenske su i sveukupno
pridonose dobrobiti životinja.
Smrtnost prasadi koja je držana
na tim podlogama u prvoj us-
porednoj procjeni u Njemačkoj
smanjila se za oko 7 posto.
Danas su raspoložive pod-
loge napravljene od vlakana
lana i jute te uvelike pridonose
smanjenju gubitaka u nekoliko
velikih uzgoja u Njemačkoj.
Uzgajivači ističu da su me-
kana, prirodna vlakna izuzetan toplinski izolator, a naročito su primjenji-
va u starijim prasilištima koja nemaju podno grijanje već samo infracrvene
lampe (IL) kao grijaća tijela.
Osim dobre toplinske izolacije, takove podloge pružaju i vrhunske
higijenske uvjete za držanje prasadi, jer se koriste samo za jedno leglo i
bacaju nakon 10-14 dana korištenja. Primijenjene podloge također imaju i
veliku moć upijanja te se tako podloga održava suhom, a isto se tako sprje-
čava i sklizavost podloge (iako se u tu svrhu koriste i prašci koji pospješuju
sušenje). Općenito, poboljšana toplinska izolacija pridonosi smanjenju gu-
bitaka prasadi.
Podloge su višestruko isplative kada se uzme u obzir smanjenje gu-
bitaka među prasadi kao i smanjenje utrošenog rada za njegu prasadi. Ta-
kođer, iako treba uložiti dodatani rad pri primjeni podloga, u konačnici je
primjena ovih podloga financijski prihvatljiva.
Istraživanje provedeno u Njemačkoj pokazalo je da se smrtnost prasa-
di prije odbića može smanjiti u prosjeku za oko 7,1 posto u slučaju kada je
podloga korištena u starijim nastambama. Sve do primjene podloga, gubici
su u takovim objektima iznosili od 18 do 20 posto.
Treba naglasiti da smanjenje uginuća u novijim objektima (farmama s
podnim grijanjem) općenito više nije toliko značajno. Unatoč tome prasad
89
stočarstvo
više preferira i ugodnije se osjeća na podlogama od prirodnih vlakana, pa

ih se može primjenjivati i u takvim objektima. Čak i u najnovijim farmama
s podnim grijanjem toplom vodom, pri čemu je toplina ležišta 33°C, prasad
radije bira boravak na podlogama od prirodnih vlakana, vjerojatno iz razlo-
ga što im je tamo hladnije i time ugodnije.
Veća zarada po krmači
Ukoliko se gubici u prasadi pretvore u eure, istraživanja su pokazala da
već samo 1 posto smanjenja mortaliteta povećava godišnji prihod za dodat-
nih 12,50-15,00 eura po krmači. Spomenute podloge su veličine 70x80x3
cm, imaju punjenje od netretiranih lanenih vlakana u sendviču od dva sloja
jutene mreže, pri čemu je sve to obavijeno omotačem od jute.
Sklonost prasadi podlozi
Provedena istraživanja pokazala su da je prasad već od prvog dana
života sklonija podlogama od prirodnih materijala. Tako je, primjerice,
primjećeno da prasad koja se drži na golom podu i grije samo IL lam-
pom intenzivno dršće te ostaje stisnuta u napetom položaju. Prasadi koja
je na raspolaganju imala podlogu odmah je išla na nju, rastezala se pod
lampom i ležala opušteno na trbusima. Također, pojava dubokog sna koji
je primijećen tijekom opservacije prasadi na podlozi, rjetko se javlja kod
prasadi držane bez podloge. Takva očigledna opuštenost je od iznimne
važnosti u prvim danima života, jer slabost prasadi često uzrokovana iz-
mjenom temperature tijela i okoliša predstavlja glavni čimbenik (19 – 31
posto) ukupnih gubitaka sisajuće prasadi.
Druge prednosti zabilježene tim opsežnim istraživanjem su: gruba po-
vršina jute zadovoljava nagon prasadi da trljaju (čiste i njeguju) svoju kožu.
Neizbježno djelomično oštećivanje omotača od jute pokriva zadovoljenje
nagona (grizenje i igranje), a ponekad čak i žvakanje te gutanje jutenih i
lanenih vlakana. To neće loše utjecati na probavu, već će je naprotiv vla-
kna čak i poboljšati. Mogućnosti za igru koja se nudi prasadi kroz oštećenu
ovojnicu podloge utječe na smanjenje agresivnost i u skladu s time sprječa-
va se ozljeđivanje životinja.
Dobrobit
Danas se puno raspravlja po pitanju dobrobiti u proizvodnji svinja,
a što nudi dodatne argumente u korist primjene opisanih podloga. Prasad
se igra sa svakim izvučenim vlaknom izdvojenim iz podloge već nekoliko
dana nakon korištenja. To je prirodni nagon i sigurno se čini da okupira
njihovu pažnju te spriječava agresivno ponašanje. Čini se da prasad uživa
na tim podlogama čak i kada se podloge maknu izvan dometa topline lam-
pe. Bez podloge je pod ispod prasadi tvrd i pomalo sklizak.
90
stočarstvo
To dovodi do oštećenja papaka i ozljeda nogu. Apsorptivna sposobnost

jute i lana drži površinu suhom i stoga sigurnijom.
Kao što je vidljivo, držanje prasadi na opisanim podlogama jest rje-
šenje koje farmama nudi mnoge prednosti čak i iznad očitih (smanjeni
mortalitet), pogotovo u starijim, negrijanim objektima, a one se očituju u
higijenskim i zdravstvenim prednostima te pozitivnom utjecanju na do-
brobit životinja. Također je važno naglasiti da se u proizvodnji podloga
od prirodnih vlakana mogu iskoristiti materijali koji su neiskoristivi u
drugim vidovima proizvodnje.
Kratkouhe koze
U Evropi, najveći broj kratkouhih koza susrećemo u Češkoj i Rusiji
sve do Sibira. Dobre osobine kratkouhih koza zabilježene su davno (stara
Perzija), a u novije doba opisane su u mnogim stručnim časopisima. Isto
kao kod koza sa četiri roga, kratkouhe koze javljaju se (nezavisno) kod svih
rasa-pasmina i ta se osobina može nasljeđivati.
Uglavnom se smatra da je kratkouhost u koza posebna igra prirode
(mutacija). Na svjetskom sajmu u Parizu 1904. g. izložena je skupina krat-
kouhih koza s natpisom ,,La Mancha, Cordoba, Spain”. La Mancha je pla-
ninski plato koje se proteže kroz 3 Španjolske provincije.
Kratkouha koza ,,La
Mancha” dospjela je u Ka-
liforniju sa španjolskim mi-
sionarima. Prvi organizira-
ni uzgoj koze La Mancha
počeo je u SAD 1920, go-
dine, a službeno je registri-
ran1958. g.
Na nacionalnoj izložbi
američke asocijacije mliječ-
nih koza 2006.g. u državi
Indiana prodano je 439 koza
pasmine La mancha.
Koza La Mancha jav-
lja se u svim kombinacijama
boja, a najvišu cijenu postižu
grla boje starog zlata
91
stočarstvo
Silaža u hranidbi ovaca

Za ovce je karakteristično da su životinje pašnjaka, te je njihova ishra-
na tijekom vegetacije bazirana na korištenju zelene hrane napasivanjem. Pri
spremanju sijena malo se pažnje posvećuje izboru optimalne fenofaze koš-
nje u cilju postizanja što boljeg hranjivog sastava sijena. Također, botanički
sastav prirodnih pašnjaka često je nezadovoljavajući, sa nedovoljnim prisu-
stvom kvalitetnih vrsta trava i mahunarki. U takvim slučajevima o nekoj in-
tenzivnoj proizvodnji u ovčarstvu ne može biti ni govora. Uvođenje silaže
u ishranu ovaca stoga bi predstavljalo značajan napredak, jer je silaža po
kakvoći i hranjivoj vrijednosti najbliža zamjena zelenoj hrani. Za ishranu
ovaca silaža se može spremiti od različitog biljnog materijala, slično kao i
za goveda. I u ovom slučaju najprihvatljivija za proizvođače je silaža kuku-
ruza, jer je postupak njenog spremanja najjednostavniji.
Brdska područja, istina, nisu pogodna za uzgajanje kukuruza zbog kra-
će vegetacije. Međutim, u ovom slučaju cilj i nije potpuno sazrijevanje ku-
kuruza radi dobivanja zrna kao glavnog proizvoda, već se njegovo ubiranje
može obaviti znatno ranije, u fenofazi mliječno-voštane do voštane zrelosti
kukuruza. Pored korištenja cijele biljke kukuruza za siliranje, u obzir dola-
ze trave, mahunarke i travnodjetelinske smjese.
Trave, mahunarke i travnodjetelinske smjese kao silaža
Brdsko-planinski tereni pružaju najviše mogućnosti za uzgajanje trava
i mahunarki, pri čemu se hrana za zimu ne treba konzervirati samo suše-
njem, već i siliranjem. Silaže mahunarki mogu biti odličan izvor bjelanče-
vina upravo u mjesecima intenzivnog razvoja ploda i janjenja ovaca, kao
i u periodu dojenja janjadi. Pri siliranju trava i mahunarki preporučuje se
prethodno provenjavanje pokošene mase. Adekvatan način siliranja mahu-
narki smanjit će u startu degradaciju dušičnih tvari. U protivnom, dolazi
do smanjenog iskorištavanja bjelančevina. Pri spremanju silaža mahunarki
Hranidba silažom mogu se uključiti i manje
količine koncentrata, 10-
20%, prije svega prekrupe
ječma ili zobi, što će prido-
nijeti znatnom povećanju
energetske vrijednosti. Na
taj način dobivaju se slože-
ne silaže, koje se naročito
učinkovito mogu koristi-
ti u tovu ovaca. U nižim
92
stočarstvo
brdskim područjima gdje se za proizvodnju stočne hrane koriste i oranice,

silaže se mogu spremati od ozimih ili jarih krmnih smjesa koje sadrže ma-
hunarke (grašak i grahoricu) i strne žitarice (raž, ječam, zob ili pšenicu).
Silaža iz nusproizvoda šećerne repe
Također, u obzir dolaze i silaže od sirovih repinih rezanaca, glava i li-
šća šećerne repe, pa i različitih sporednih proizvoda povrćarstva. Međutim,
pri spremanju i korištenju ovakvih silaža mora se voditi računa o dva bitna
momenta. Kao prvo, silaža se kod nas koristi za ovce u zimskim mjese-
cima, kada su ovce bređe, te korištena silaža treba biti što bolje kakvoće.
To znači da pri siliranju moraju biti ispunjeni svi neophodni uvjeti za kva-
litetnu fermentaciju. Drugi važan momenat je da se silaže spremljene od
različitog biljnog materijala bitno razlikuju po kemijskom sastavu, odnosno
količini proteina i energije. Iz tog razloga neophodno je znati kako i koliko
pojedine vrste silaže treba koristiti u ishrani ovaca, i kako korigirati obroke
u koje je uključena određena vrsta silaže.
Pretjerana kiselost silaže može biti opasna
Dodavanjem bikarbonata ili stočne krede ovaj problem se može učin-
kovito i jednostavno riješiti jer navedeni dodaci neutraliziraju kiseline. Naj-
veći broj farmera koji se bave ovcama ograničava dnevnu količinu silaže u
obroku na 2-4 kg. Preostali dio voluminoznih krmiva u obroku ovaca treba
podmiriti sijenom dobre kakvoće. Kada se koriste silaže bogate ugljikohi-
dratima, uz ove obavezno treba koristiti sijeno sitnozrnih mahunarki (lucer-
na, crvena djetelina).
U slučaju da se ne može osigurati sijeno mahunarki, tada treba koristiti
neko od proteinskih hraniva, zajedno s mineralnim dodatkom. Travno-dje-
telinska silaža, s niskim sadržajem vlage, predstavlja izvanrednu volumi-
noznu hranu za zasušene ovce i može se dodavati po volji. Mada je trav-
no-djetelinska silaža adekvatna u sadržaju bjelančevina, ovakvoj silaži u
ishrani ovaca moraju se dodavati hraniva bogata u energiji, kao što su zrno
žitarica, kada se koriste za ishranu ovaca u laktaciji. Nasuprot tome, silaža
od kukuruza ili krmnog sirka, inače siromašna na dušiku, zahtijeva obave-
zno dodavanje određenog proteinskog hraniva (različite sačme) ili neko od
sijena mahunarki (lucerna). Kvalitetna silaža predstavlja izvanrednu zamje-
nu za pašu. Međutim, kada je koncentracija mliječne kiseline suviše visoka,
redovito dolazi do ograničavanja konzumiranja silaže. Po svojoj hranjivoj
vrijednosti silaža je znatno bliža paši nego suhom hranivu, a naročito kada
je u pitanju sadržaj karotina. Silaža je vrlo vrijedan oblik hraniva za ovce, a
naročito u područjima (Lika, Gorski kotar) gdje je zbog vremenskih uvjeta
(padavina) pripremanje sijena otežano i nesigurno.
93
stočarstvo
Suncokret – bogat izvor

bjelančevina
Za hranidbu stoke dvije su vrlo važne poljoprivredne kulture - soja
i suncokret. Suncokret je ratarska kultura koja se mnogo koristi u hra-
nidbi domaćih životinja i ljudi. Ta je uljarica, kao i soja, bogata bjelan-
čevinama.
Domovina suncokreta je Sjeverna Amerika, a proširio se po cijelom
svijetu. Kod nas se prvo uzgajao kao ukrasna biljka, a tek poslije Prvoga
svjetskog rata počinje njegov uzgoj kao važne industrijske biljke. Na sta-
bljici ima snažnu glavu (cvat), ako se uzgaja za ulje, a ako je namijenjen
i za silažu, uz glavnu razvijene su i sporedne glave, ali znatno manje. Kod
suncokreta uzgojenog za ulje samo bi otežale berbu, smanjile prirod sje-
mena kojega više sadrži suncokret s jednom glavom. Suncokreta ima više
sorata koje su izvrsna stočna hrana bogata proteinima. Sije se od 25. ožujka
do 15. travnja, a bere potkraj kolovoza kad se razviju glave i sasuše velike
žute latice oko nje.
Sjeme suncokreta uglavnom se koristi za ulje, ili za silažu i zelenu hra-
nidbu stoke dok je još mlad u porastu. Za hranidbu stoke vrlo su zanimljive
suncokretove pogače ili kolači, koji se dobivaju cijeđenjem ulja iz sjemena.
Sadrže isto toliko bjelančevina kao i laneno brašno, pod uvjetom da su na-
pravljene od dobro oljuštenog sjemena. Pogače i njihova vlakna stoka rado
jede, a dobro se čuvaju i dobre su za svu stoku, osobito krave muzare.
Ako se pogačama hrane svinje, njihovo meso može biti suviše meko.
Bjelančevine u pogačama velike su kakvoće i bogate vitaminima B kom-
pleksa. Ljuska suncokretova sjemena sadrži 84 - 88 % suhe tvari, 2 - 4,5 %
sirovih bjelančevina, 55 - 58 % sirovih vlakana i 1 - 3 % masti.
Probavljivost organskih tvari je 15 - 18 %, a i same ljuske su od ko-
risti. Većem iskorištenju ljuske suncokreta smetnja je njihova rastresitost
Sačma suncokreta mora sadržavati vrijednosti
navedene u tabeli, što ovisi o ljuštenju zrna
SIROVIH
Suncokretova vlage pepela
sačma od do % bjelanče- %
vlakana
vina više masti %
do %
od %
neoljuštenog sjemena 11 24 25 4 8
od djelomice oljuštenog sjemena 11 33 18 2 8
od oljuštenog sjemena 11 44 10 4 8
sačma uljare “Zvijezda” Zg. 10 37-40 12-14 1,5-2 7
94
stočarstvo
Sadržaj različitih uljarica u sjemenkama (radi usporedbe)

bjelanče-
vlaga % H. J. mast % vlakna
vine
Sjemenke soje 8 1,43 36,2 20,1 5,8
Sjemenke suncokreta 8 1,56 18,3 28,0 19,8
Sjemenke uljane repice 10 1,92 20,3 41,6 6,7
Sjemenke bundeva (bez ljuske) 8 2,32 33,00 46,0 2,2
koja se može spriječiti već u uljarama peletiranjem ili briketiranjem. U tom

procesu može se i poboljšati hranjiva vrijednost ljuske, oplemenjivanjem
različitim dodatcima, primjerice enzimima, urejom i dr.
Sačme suncokreta od neoljuštena sjemena nakon ekstrakcije ulja sadr-
že 17 - 32 % sirovih bjelančevina i 28 - 48 % sirovih vlakana. Ta se sačma
može koristiti u malom postotku u hrani za telad, svinje i perad.
Velike količine ljuske sirovih vlakana smanjuju hranidbenu i energet-
sku vrijednost. Zato se više koristi u hranidbi preživača. Sve se više u hra-
nidbi koriste i proizvode sačme od oljuštena suncokretova sjemena, zbog
boljeg iskorištavanja. Na taj se način dobiva sačma sa 42 - 44 % sirovih
bjelančevina i samo 10 - 13 % sirovih vlakana. Energetska vrijednost sun-
cokretove sačme je 0,9 -1,1 H. J., što ovisi o sadržaju masti i postotku siro-
vih vlakana.
Vrijednost suncokretove sačme ovisi o više čimbenika, kao što su lju-
štenje zrna, tehnika i tehnologija od berbe do spremanja, o tehnologiji proi-
zvodnje ulja, sorti suncokreta, hranidbenim prilikama, sastavu tla, gnojidbi
i dr.
Sačma suncokreta sadrži manje aminokiselina i kalcija a više fosfora
od soje. Kalcija sadrže oko 0,3 %, lizina 1,1 - 1,6 % i metionina oko 0,7
%, odnosno metionina
i čistina 1,3 - 1,6 %.
Sačma suncokre-
ta može se davati kao
jedina bjelančevinasta
krma, ponajviše odra-
slim preživačima.
U nedostatku soje
i suncokreta u smjesa-
ma, kod svinja, osobi-
to u tovu, može doći
do pojave međusob-
nog izgrizanja (kani-
balizam).
95
stočarstvo
Umjetna hrana za janjad

Umjetna hranidba janjadi podrazumijeva hranidbu janjadi putem dude
i bočice iii umjetne pojilice (kante s dudama). Janjad možemo hraniti od-
nosno prihranjivati ovčjim, kozjim ili kravljim mlijekom te mliječnom za-
mjenom ili obranim mlijekom u prahu koje se prethodno pripremi s vodom.
Umjetna hranidba obuhvaća:
1. potpunu hranidbu janjadi putem bočice i
2. prihranu janjadi.
Potpuna hranidba janjadi putem bočice provodi se zbog više razlo-
ga, a to su:
• kada ovca ojanji dvoje janjadi i kada jedno prihvaća a drugo ne pri-
hvaća, pa ovo drugo treba hraniti na bočicu,
• kada ovca ojanji troje i više janjadi,
• kada ovca nema mlijeka (pojava agalakcije ili izostanak lučenja mlijeka),
• kada ovca ugine ili zbog prinudnog klanja.
Uzroci odbijanja jednog janjeta mogu biti:
– nasljedni,
– da jedno janje poprimi miris drugih ovaca pa ga ovca neće primiti
zbog stranog mirisa,
– zbog različite boje vune (janje bijele vune prihvati a šarene ne pri-
hvaća ili obrnuto),
– katkad se dogodi da ovce slabije kondicije odbiju jedno janje.
Kod višebrojnog legla, kada ovca ojanji troje i više janjadi, poželjno
je da se pod ovcom ostave dva janjeta a treće (i četvrto janje) odvoje od
majke i hrane na bočicu. Ovaj postupak provodi se kod mladih ovaca (koje
se janje prvi i drugi put) jer nemaju dovoljno mlijeka, a osim toga ovca ima
samo dvije normalno razvijene sise. Tada se uvijek odvaja najveće janje (ja-
njad), jer ono lakše preboli odbiće od sitnije janjadi. Kod ovaca koje nema-
ju mlijeka potrebno je janje (janjad) odvojiti od majke i hraniti na bočicu.
U ovom slučaju nužno je janjetu (janjadi) dati popiti kolostrum najmanje
dvaput po 50 - 70 ml, ovisno o veličini janjeta. Ponekad se dogodi da ovca
nakon poroda ugine. Uzroci uginuća mogu biti u prvom redu teško janjenje,
pri kojem je došlo do unutarnjih ozljeda koje nisu bile vidljive.
Prinudno klanje nakon poroda neizbježno je ako je janjenje bilo teško i
ako je došlo do vidljivih ozljeda koje je teško ili koje nije bilo moguće sanirati,
odnosno njihovo saniranje je preskupo zbog male vrijednosti životinje. U oba
slučaja potrebno je omogućiti da janje (janjad) posiše ili popije kolostrum, a
nakon toga hrani se na bočicu. Također je nužno, dok je ovca još živa, izmusti
96
stočarstvo
kolostrum koji kasnije damo janjadi da pije. Kod uginuća, odnosno prinudnog
klanja janjad mora najmanje dvaput posisati ili popiti kolostrum kao i u pret-
hodnom slučaju. Višak kolostruma treba zamrznuti za drugu janjad.
I kod uginuća i kod prinudnog klanja nakon poroda, ako nemamo ovcu
(ovce) pod koju bismo podmetnuli janje (janjad), janjad je nužno hraniti na
bočicu.
Prihrana janjadi provodi se također zbog više razloga. Najčešće ako:
• ovca ojanji troje i više janjadi,
• ovca iz određenih razloga (bolesti, starosti itd.) nema dovoljno mli-
jeka,
• ovca doji na jednu sisu.
Kad ovca ojanji troje i više janjadi, ona u pravilu ima dovoljno mlijeka
za janjad u prvih 10 - 15 (20 dana) dana života. Nakon toga janjad treba
prihranjivati. Najbolji pokazatelj mliječnosti ovaca u ovom slučaju bit će da
pratimo ponašanje i rast janjadi, te kada janjad počinje lizati koncentratnu
hranu i jesti sijeno, odnosno pasti.
Kada janjad već u prvih 10 (15 dana) dana života počinje jesti koncen-
tratnu hranu i sijeno, odnosno pasti, kada je janjad potištena i bleji, moramo
znati da ovca više nema dovoljno mlijeka. U tom slučaju treba započeti s pri-
hranjivanjem janjadi. Ovce koje su na paši s janjadi treba zatvoriti u zaseban
boks, pojačano hraniti kvalitetnom voluminoznom krmom, otavom, mladim
lucerkinim sijenom, a u idućih 7 dana postupno povećati koncentratni obrok,
i to 40 posto, ako su ga već prethodno dobivale. Ako su ovce bile samo na
paši, koncentratni obrok treba uvoditi postupno tijekom 10 dana, tako da de-
setog dana dobiju 300 - 350 g po janjetu, ovisno o veličini ovce.
Početak prihranjivanja janjadi u dobi od 10 do 15 (20) dana dosta je
otežan. Janjad je navikla na sisu pa će joj duda, koja je od gume ili silikona,
biti strano tijelo na koje će se teško priviknuli. Privikavanje može trajati i
do 10 (15) dana. Postupak prihranjivanja janjadi u dobi od 10 (15) dana:
• 1. dana janjadi davati triput po 100 -150 ml ovčjeg mlijeka kako bi
janje lakše počelo piti,
• 2. i 3. dana triput po 150 ml 50 % ovčjeg i 50 % kravljeg mlijeka,
• 4. i 5. dana triput po 2(X) ml čistoga kravljeg mlijeka,
• 6. i 7. dana po 200 ml 50 % kravljeg mlijeka i 50 % mliječne zamjene,
• 8., 9. i 10. dana 200 ml mješavine 25 % kravljeg mlijeka i 75 % mli-
ječne zamjene, a nakon toga janjad hraniti mliječnom zamjenom.
Može se dogoditi da janje uopće ne prihvati dudu i zakržlja. Kako bi-
smo to djelomice spriječili, janjad trebamo ostaviti s majkom, a onu koja su
prihvatila dudu odvojiti na nekoliko sati od majke, kako bi ova prva mogla
nesmetano sisati. Janjad mora imati na raspolaganju koncentratnu hranu i
97
stočarstvo
najkvalitetnije sijeno (otavu, mladu lucernu) po volji te čistu, pitku vodu

u zasebnom boksu za prihranjivanje janjadi. Kod većeg broja janjadi pri-
hranjujemo iz kante za napajanje sa 6 duda a može i više, ili automatske
pojilice za napajanje (na većim) farmama. Temperatura mlijeka i mliječne
zamjene kojom se janjad prihranjuje mora biti oko 35 °C.
Ponekad se može dogoditi da je ovci, zbog upale, jedna polovica vime-
na ostala izvan funkcije, pa doji na jednu sisu. Ako je ovca ojanjila dvoje
janjadi jedno janje treba odvojiti i hraniti na bočicu, ili ostaviti oba janjeta
pod ovcom pa ih prihranjivati na bočicu. Pojedini će uzgajivači reći kako
ovca može dojiti dvoje janjadi i na jednu sisu. Točno, ali samo ako je ovca u
dobroj rasplodnoj kondiciji, dobroga zdravstvenog slanja i ako dobiva kva-
litetan obrok. Takav obrok mora biti sastavljen od kvalitetnog sijena (otave,
mlade lucerne), koncentratne hrane, krmne smjese koja sadržava oko 16 %
sirovih proteina. U suprotnom, ako izostanu ova tri preduvjeta, janjad će
zaostati u razvoju, odnosno zakržljali.
Postupak umjetne hranidbe janjadi je složen i težak. Janjad treba hrani-
ti najmanje dva mjeseca, tj. dok ne postanu preživači, a poželjno je hraniti
ih tri mjeseca, tj. koliko je optimalan rok sisanja janjadi. U suprotnom, mo-
guć je zastoj u rastu i razvoju janjeta, tj. janje može zakržljali.
Važnost kolostruma
Kad se ojanji, janje mora u roku 6 sati posisati, popiti kolostrum (mlje-
zivo), a najkasnije u roku 24 sata. Prvo mlijeko ili mljezivo sadržava imu-
noglobuline, bjelančevine koje novorođenom janjetu pružaju pasivan imu-
nitet, otpornost u prvim danima života.
Kolostrum sadržava mineralne soli koje djeluju fiziološki jer utječu na
čišćenje sluzavih tvari (mekonija) iz probavnog trakta. Mekonije su prvi fe-
ces, crne boje, a nakupile su se u probavnom traktu janjeta lijekom bređosti.
Sastav kolostruma i mlijeka ovaca

Suha Ml. mast Bjelan- Ml. šećer Pepeo
Voda %
tvar % % čevine % % %
Kolostrum 71,1 28,9 13,0 11,8 3,3 0,9
Mlijeko 80,1 19,1 7,7 5,9 4,6 0,9
Prosječni sastav mlijeka

Voda Suha Ml. mast Bjelan- Ml. šećer Pepeo
Životinja
% tvar % % čevine % % %
Ovca 82,5 17,5 6,6 5,2 4,9 0,8
Krava 87,4 12,6 3,9 3,3 4,7 0,7
Koza 88,7 11,3 3,3 2,9 4,4 0,7
98
stočarstvo
Kolostrum je bogat vitaminima topivim u mastima. Posebice se to od-

nosi na karotin koji daje žućkastu boju kolostrumu. Zbog tih svojstava kolo-
strum ima drukčija tehnološka svojstva, pa ga ne smatramo mlijekom u užem
smislu riječi. Jedno od svojstava kolosiruma je i da se pri kuhanju gruša pa ga
još nazivamo i grušalina. Sadržaj vitamina topivih u vodi također je povećan,
a najzastupljeniji su vitamin BI2,riboflavin i panlotenska kiselina. Ako ovca
nakon janjenja nema mlijeka, njezino janje treba podmetnuti pod drugu ovcu
koja se ojanjila u razdoblju od 24 sata prije janjeta koje se podmeće. Ne ka-
snije, jer sadržaj imunoglobulina poslije poroda naglo opada.
Janje mora posisati kolostrum 2 do 3 puta u roku šest sati po 50 - 70
ml, ovisno o veličini janjeta. Uzgajivači bi trebali imati u pripravnosti re-
zervne doze zamrznutog kolostruma. To drugim riječima znači da bi ovcu
koja se ojanjila trebalo pomusti i kolostrum zamrznuti u plastičnoj boci.
Najpogodnija je plastična boca od 0,5 l od coca cole, mineralne vode. Tako-
đer, trebalo bi osigurati i zamrznuto ovčje mlijeko, najčešće od ovaca čija je
janjad prodana. Treba ih nekoliko pula pomusti kako bi se spriječila upala
vimena.
Tehnika umjetne hranidbe
Nakon toga se prelazi na obročnu hranidbu punomasnim mlijekom, i
to ovčjim, kozjim ili kravljim. Treba napomenuti da se mlijeko koza i krava
ne razrjeđuje vodom jer je “slabije” od ovčjeg, tj. sadržava manje mliječne
masti, bjelančevina i ostalih sastojaka. U kravlje i kozje mlijeko ne stavlja
se šećer, što neki uzgajivači ipak čine. Zaslađeno mlijeko može izazvali
proljev kod janjadi. Punomasnim mlijekom janjad se hrani do 7. dana živo-
ta, nakon toga se miješa s mliječnom zamjenicom za janjad ili telad.
Omjer mlijeka i mliječne zamjenice od 8. do 10. dana nakon poroda
treba biti 75 % mlijeka i 25 % mliječne zamjenice.
Od 11. do 13. omjer je 50% : 50%, od 14. do 16. dana 25 % : 75 %.
Od 17. dana pa do kraja umjetne hranidbe janjadi, do dobi od 3 mjese-
ca, prelazi se na hranidbu mliječnom zamjenicom.
Janjad u prvih 10 dana treba hraniti svakih 2 do 3 sata, a količina mli-
jeka odnosno mješavine mlijeka i mliječne zamjenice kreće se od 1,5 do 2
dl, ovisno o veličini janjeta. Pritom treba voditi računa da se janje ne preje-
de. Od 11. do 20. dana količina mješavine kreće se od 2 do 3 dl u razmaku
svaka 3 sata, a nakon toga janje se hrani u količini 3 dl pa do sitosti svakih
3 do 4 sata vodeći također računa da se ne prejede.
Od 20. dana janjad treba imati na raspolaganju koncentratnu hranu, tj.
krmnu smjesu za janjad i otavu. Na taj način janjad se rano privikava na
drugu vrstu obroka te će prije postati preživač i neće ovisiti samo o mliječ-
noj zamjeni.
99
stočarstvo
Izvoz svinja iz Zagreba u XVI. stoljeću

U XVI. stoljeću zagrebački Gradec (današnji Gornji grad), koji je važio
i kao glavni grad ondašnje (kraljevine) Slavonije, pao je na najniže grane u
svom postojanju. Njegovi vanjski posjedi već su mu ranije oteti, trgovinu mu
je preoteo Zagrebački kaptol i, napokon, stalna opasnost od Turaka, čija gra-
nica se nalazila pedesetak kilometara od Zagreba, rezultirali su iseljavanjem
iz Gradeca i padom broja njegovih stanovnika.
I ne samo to. Gradec su prije svih napustili veletrgovci i trgovci, novča-
ri i mnoge zanatlije. U takvim okolnostima preostalo stanovništvo okreće se
onom što ima i čime se i ranije bavilo uzgred, a to su zemlja i zemljoradnja,
dok preostale zanatlije proizvode isključivo za lokalne potrebe i tržište. Po
proizvodnim karakteristikama Gradec je prestao biti grad i postao nešto veća
selendra.
Najbolji dokaz tomu su registri plaćene tridesetine na uveženu i izveže-
nu robu, koji su, nažalost, sačuvani samo za razdoblje od 1548. do 1558. g.
Iz njih se najjasnije spoznaje ruralni karakter Gradeca, jer oni pokazuju da su
ono što Gredečani izvoze proizvodi stočarske, ratarske i drugih manje važnih
oblika poljoprivrede. Jedina iznimka su pojasevi, kojih je od 1556. do 1558.
g. u 19 navrata i od više osoba izveženo u vrijednosti od svega 35 florena.
Daleko najviše prihoda gradu su donosili izvoz goveda, goveđih koža
i svinja. Od mesnatih proizvoda njima se sasvim rijetko pridružuju sušene
ribe. Od ratarskih proizvoda grad je mnogo zarađivao izvozom žitarica, dok
je pčelarstvo ponekad sudjelovalo s neznatnim količinama meda i voska.
Zbog nekih specifičnosti posebno je zanimljiv izvoz svinja. Prvo, pažlji-
vi proučavatelj zagrebačke povijesti u XVI. st. uočit će zanimljiv paradoks.
Naime, kada gradski sudac priređuje za uglednike ručkove ili večere glavno
jelo najčešće je od govedine, a rjeđe su na jelovnicima bili punjeni kopun,
divljač ili riba. Nema svinjetine ni janjetine, pa bi se moglo zaključiti da se
građani nisu bavili svinjogojstvom i ovčarstvom. Doista, ovčarstvo nije bilo
razvijeno, što se vidi iz podataka da gradski trgovci uvoze ovčje kože.
Nasuprot tomu svinjogojstvo jest. Njime se bave i seljaci i građani, a ovi
zadnji se ne libe imati svinjce i unutar gradskih zidina. Svinjetina je, dakle,
bila uobičajena dnevna hrana svih društvenih slojeva. Time se objašnjava pri-
vidni paradoks da se u posebnim prilikama služe jela od govedine i ostalih
spomenutih “otmjenijih” vrsta mesa.
Prije nego što navedemo izvoz svinja po godinama i količini valja ra-
zjasniti još nešto. Naime, prodane svinje tridesetničari su bilježili ili kao op-
ćinske (porcos communes) ili kao tovljenike (porcos saginatos). Dok je za
posljednje jasno da je riječ o svinjama koje su radi obilnijeg i bržeg tovljenja
škopljene, zbunjujuće je što znači termin općinske, dakle zajedničke svinje,
čiji je vlasnik gradska općina. Jedino logično objašnjenje da one potječu iz
100
stočarstvo
gradskog prekosavskog sela Hrašče. Naime, grad je s turopoljskom plemić-

kom općinom imao ugovor da u obližnjoj hrastovoj šumi smije žiriti svinje.
One su tamo živjele slobodno i osim grada nisu imale drugog gospodara.
Kada smo to razjasnili možemo prijeći na prikaz izvoza svinja po godi-
nama, a on je tekao ovako:
1545. Otjerana su tri čopora s ukupno 59 svinja, od čega se samo za njih
šest navodi da su općinske, dok za ostale nije navedeno podrijetlo.
1546. U deset navrata otjerano je ukupno 270 svinja. Sve su bile općin-
ske.
1547. Tako velik izvoz svinja prethodne godine izgleda da je izazvao
njihovu nestašicu na područjima gdje su ih gradečki trgovci nabavljali, pa je
1547. g. otjerano samo jedno krdašce od svega devet općinskih svinja.
1548. je opet bila konjunkturna godina, jer je u nekoliko navrata otje-
rano sedam čopora, s ukupno 202 svinje. Od tog broja 152 su bile općinske,
dok preostalih 50 otpada na tovljenike. Osim što se sada prvi put spominju
tovljene svinje, iz broja prodanih može se zaključiti da su se uglavnom pro-
davale jednogodišnje svinje
1549. U sedam čopora bile su 223 svinja. Sve su redom bile općinske
1550. U šest navrata otjerane su ukupno 182 svinje. Osim 16 tovljenika
ostale su bile općinske.
1551. Bila su četiri čopora svinja, ukupno njih 240. Bila je to godina u
kojoj je više nego u ijednoj drugoj bilo tovljenika, čak 57. Te je godine bio i
najveći čopor, koji je brojao 155 svinja.
1552. U 11 navrata bio je isti broj čopora, s ukupno 583 svinje. Ujedno
je to bila i rekordna godina po broju otjeranih i prodanih svinja.
1553. Ove godine bila su samo tri čopora svinja, njih ukupno 151 ko-
mad, od tog broja 17 ih je otpadalo na tovljenike.
1554. U deset navrata bilo je isto toliko čopora svinja, ukupno njih 126.
U tom broju 56 se odnosi na tovljene svinje, dok su ostale bile općinske.
1555. U četiri navrata otjerano je 170 svinja, od kojih je 149 bilo općin-
skih, a ostale su bile tovljenici.
1556. Bila su svega tri čopora s ukupno 144 općinske svinje.
1557. Prodan je samo jedan čopor od 50 općinskih svinja.
1558. Te je godine otjerano i prodano 125 općinskih svinja.
Vjerojatno je da se s istim promjenljivim ritmom izvoz svinja nastavio
i idućih godina. Značajno je da su sve prodane svinje potjecale s gradskog
područja, jer nema podataka o njihovom uvozu. Začuđuje, međutim, okolnost
da sama gradska općina, mada se u većini radi o tzv. općinskim svinjama, od
njihove prodaje nije imala nikakve koristi ni prihoda. Sva je zarada, dakle,
ostajala u rukama uzgajivača i trgovaca.
Ovome se još može dodati da se svinje najčešće prodavane prvih dana
siječnja, da su čopori išli na različite strane te da je, vjerojatno, najveći dio
njih kupila vojska.
101
Jela s roštilja predstavljaju tradicionalan oblik
CI ,00
pripravljanja hrane u našoj zemlji, a u ovoj jedinstvenoj
po aču
60
ob
JE k
šil na
r
jk tu
knjizi naših prostora pronaći ćete od jednostavnih pa
as p
e u rem
NA n
sve do složenijih recepata za pripremu predjela, salata,
ve a
ća cje
va n
jela od peradi, svinjetine, janjetine, teletine, junetine,
za iku
cij Hr
en va
kunića, divljači, riba, povrća, pa čak i deserta i marinada.
u tsk
po e
št po
ar š
in te
e
Format: 14 x 20 cm
Uvez: spiralni
Broj stranica: 240
www.gospodarski.hr
tel: 01/4816-145, 01/3843-555
e-mail: narudzbe@gospodarski-list.hr
CI ,00
po aču
60
ob
JE k
šil na
r
jk tu
as p
e u rem
NA n
ve a
ća cje
va n
za iku
cij Hr
en va
u tsk
po e
št po
Domaće je domaće, riječi su naših

ar š
in te
e
predaka, ali i generacija koje sve više

uviđaju probleme globalizacije i
industrijalizacije na našim prostorima.
Ovo treće i dopunjeno izdanje knjige na
stručan i popularan način pojašnjava
osnovno o obradi i sušenju mesa,
pripravljanju i čuvanju pojedinih proizvoda,
a recepti sa slikama u boji specijaliteta od
mesa, oduševiti će svakog gurmana.
Format: 14 x 20 cm
Uvez: broširani
Broj stranica: 208
www.gospodarski.hr
tel: 01/4816-145, 01/3843-555
v e t e r i n a r s t v oekologija
Kokcidioza teladi
Kokcidioza je parazitarna bo-
lest koja se javlja u svim obli-
cima uzgoja goveda, a najčešće
pogađa telad u dobi do nekoliko
mjeseci, odnosno do jedne godi-
ne starosti. Uzrokuje je crijevni
parazit (protozoa) iz roda Eime-
ria, a dovodi do teških ošeteće-
nja sluznice probavnog sustava
što se očituje proljevom, krvlju
u stolici, gubitkom tjelesne teku-
ćine (dehidracijom) te uginućem
teladi zbog sekundarnih (bakte-
rijskih) infekcija. Telad koja pre-
boli ovu bolest, prema navodima
u literaturi, u prosjeku je oko 25 kg lakša od neinvadirane teladi.
Do invazije teladi dolazi gutanjem oocista (“jajašaca”) Eimeria, a koje u
okoliš izlučuju izmetom oboljele životinje. Da bi oociste postale invazivne
(kako bi mogle izazvati bolest) moraju sporulirati u okolišu. Oocistama ja
za sporulaciju neophodna visoka vlaga te optimalna temperatura okoliša.
Optimalna temperatura za sporulaciju oocista u goveda je oko 20 °C, kada
će sporulirati već za 10-ak dana uz prisutnost visoke vlage, te postati inva-
zivne za druge životinje. Ovdje je vidljivo kako su higijena (redovito ukla-
njanje gnoja, stavljanje suhe stelje) i provjetravanje (adekvatna ventilacija s
odvodnjom vlage i štetnih plinova iz objekta) od presudna značaja za nasta-
nak i širenje bolesti.
Znakovi zaraze
Bolest započinje gutanjem sporuliranih oocista koje pod utjecajem pro-
bavnih sokova oslobađaju sporozoite te započinje njihovo umnažanje u
stanicama sluznice tankog crijeva, a što za posljedicu ima propadanje tih
stanica. Stanice sluznice tankog crijeva odgovorne su za probavu, ali i re-
sorpciju (upijanje) hranjivih tvari iz crijeva. Posljedica propadanja epitelnih
stanica tankog crijeva je nemogućnost upijanja hranjivih tvari i vode iz cri-
jeva (a posljedica čega je, pak, neishranjenost i dehidracija) te sekundarne
bakterijske infekcije oboljelih stanica što još više pogoršava stanje dovode-
ći do proljeva, najčešće s prisutnošću krvi u stolici, prodiranjem bakterija u
organizam teladi, nastankom spetikemije ili teške intoksikacije te konačno
103
veterinarstvo
uginućem. Kako se krvarenje događa u stražnjim partijama probavnog su-

stava, krv će najčešće biti svijetlo crvene boje i neugrušana. Bolest brzo
napreduje, a telad može uginuti već i za jedan do dva dana od nastanka pr-
vih znakova bolesti, no tijek bolesti uvelike ovisi i o dobi teleta. Tako će u
starije teladi, u pravilu, bolest napredovati znatno sporije nego li u one stare
svega nekoliko dana.
Oboljela telad također počinje izlučivati oociste u okoliš te biti izvor za-
raze za drugu telad. Vrijeme (prepatentni period) od ulaska sporuliranih oo-
cista u organizam do trenutka izlučivanja oocista u okoliš iznosi od 10-ak
do 30-ak dana, ovisno o vrsti Eimeria.
Bolest je najčešća u prenapučenim stajama u kojima je telad držana za-
jedno s odraslim životinjama, u uvjetima povišene vlage i temperature oko-
liše te u uvjetima slabije higijene.
Oboljela telad ima proljev koji najčešće sadrži manje ili više krvi, apa-
tična je (ne reagira na podražaje iz okoline), stražnji dio tijela uprljan je te-
kućim izmetom, ne jede (Anorexia), mršava je i dehidrirana (upale oči, suha
koža i njuška). Kasnije se javlja i povišena tjelesna temperatura koja pred
kraj života naglo pada.
Dijagnoza i liječenje
Sigurna dijagnoza bolesti postavlja se koprološkom pretragom (pretra-
gom izmeta). Uzorci se mogu uzimati od svake životinje pojedinačno (gu-
menim rukavicama) u količini od oko 40-ak grama ili se uzimaju skupni
uzorci (od 5 do 10 životinja) te se ohlađeni na 4°C mogu čuvati nekoliko
dana do dostave, ili se pak odmah dostavljaju u ovlašteni laboratorij radi
pretrage. Pretraga traje jedan do najviše dva dana i potpuno je pouzdana,
ukoliko su uzorci uzeti pravilno.
Liječenje se provodi aplikacijom antikokcidijskih sredstava po postav-
ljanju sigurne dijagnoze, nadomještanjem tekućine (infuzija) te potpornom
terapijom, a po potrebi i aplikacijom antibiotika. No “osnova liječenja” tre-
bala bi ipak biti prevencija nastanka bolesti.
Prevencija bolesti svodi se na higijensko držanje i njegovanje oteljene
teladi. Telad mora primiti kolostrum što je moguće prije po rođenju. Telad
bi trebalo držati u zasebnim prostorijama, odvojenu od odraslih životinja u
što je moguće manjim skupinama, u pravilu u istim starosnim kategorijama.
Dnevno je potrebno čistiti prostor i stavljati svježu i suhu stelju, a količinu
vlage u prostoru svesti na najmanju moguću mjeru. Po pražnjenju prosto-
ra (prodaja teladi, premještanje u drugi prostor), objekt je potrebno oprati
vrućom vodom (iznad 70 °C) uz dodatak jednog od dezinficirajućih sredsta-
va: Prostor je potom potrebno osušiti i ostaviti praznim nekoliko dana prije
uvođenja druge teladi.
104
veterinarstvo
Dišne bolesti goveda

Dišne bolesti goveda nastaju međusobnim djelovanjem uvjeta iz okoliša
i različitih mikroorganizama. Najčešći i najvažniji negativni utjecaji okoliša
su odbiće teladi, transport, loše higijenske prilike, visoka relativna vlaga
u nastambi, visoka razina amonijaka u zraku, nagla promjena hrane, a svi
djeluju tako što smanjuju opću otpornost organizma i omogućuju nastanak
infekcija, prvenstveno virusnih.
Kako virusi naseljavaju i umnažaju se u živim stanicama, virusne infek-
cije oštećuju stanice dišnih putova te stvaraju preduvjete za razvoj bakte-
rijskih infekcija budući da bakte-
rije naseljavaju mrtve stanice. U
intenzivnom tovu teladi i junadi
bronhopneumonija goveda uzro-
kuje ozbiljne gubitke u govedar-
stvu ne samo u Hrvatskoj već i u
govedarski razvijenim zemljama
svijeta. Za sprečavanje pojave
ove bolesti bitno je primjenjivati
načela dobre farmske prakse po-
čevši od otkupa teladi, prijevoza,
smještaja, hranidbe do specifičnih
veterinarskih zahvata. Korištenje
spoznaja zootehničkog komplek- Higijensko držanje teladi
sa, procjene rizika i drugih epizo-
otioloških metoda u veterinarskoj praksi moglo bi dati odgovor na pitanje
o isplativosti tova općenito, baš kao i o opravdanosti preventive ili terapije.
Transportna groznica bolest je multikauzalne etiologije i za njen je ra-
zvoj i nastanak potrebna prisutnost više uvjeta-čimbenika, a najvažniji
uzročnici su Mannheimia haemolytica i Pasteurella multocida. Bolest je ka-
rakteristična za uzgoje i tov teladi koji se pune životinjama različitog pori-
jekla i dobi, i najčešće počinje tjedan dana nakon dopreme teladi. Oboljeti
može i do 50% teladi u tovu. U nastanku bolesti važnu ulogu ima stres
(dugotrajan transport oslabljuje otpornost i iscrpljuje životinje te pogoduje
nastanku bolesti) uz ili bez virusne komponente, kada se bakterije koje su
inače prisutne u dišnom sustavu počnu umnažati i koloniziraju dišne putove
te uzrokuju upalu dubljih dijelova dišnog sustava - bronha i pluća.
Enzootska pneumonija teladi bolest je dišnih putova uzrokovana pri-
marno virusima, a sekundarno bakterijama uz prisutnost pogodovnih čim-
105
veterinarstvo
benika (transport, odbiće, promjena hrane, loša ventilacija nastambe, visoka

razina vlage i amonijaka u nastambi, prenapučenost nastambe i slično) koji
smanjuju otpornost organizma kao što su transport, odbiće, promjena hrane
i slično.
Enzootska bronhopneumonija goveda je akutna, uvjetna zarazna bo-
lest goveda od koje obolijevaju telad i junad u tovu. Očituje se otežanim
disanjem, povišenom temperaturom i gubitkom apetita. U nastanku bole-
sti sudjeluje više uzročnika, a sudjeluju bakterije i mikoplazme. Nastanku
bolesti osim prisutnosti bakterija i virusa pogoduje i stres. Na infekciju su
najprijemljivije mlađe životinje, prvenstveno junad u tovu i telad nakon od-
bića. Bolest je izrazito sezonska pa se najčešće javlja od jeseni do ranog
proljeća kada su prilike u nastambama najnepovoljnije. Izvori infekcije su
bolesne životinje i čovjek. Infekcija se širi aerogeno (zrakom), a u uzgoj se
unosi bolesnim životinjama i kliconošama.
Uzročnici u organizam životinje ulaze preko sluznice dišnog sustava.
Nastanku bolesti pogoduju i svi čimbenici koji smanjuju otpornost teladi.
Bolest je češća kod zatvorenog držanja na rešetkastom podu, u stajama s
lošom ventilacijom pa stoga i visokom razinom amonijaka u zraku, kao i
kod hranidbe teladi suviše sitnim i prašnim koncentriranim krmivima. In-
kubacija bolesti traje 1-15 dana, a postupno obolijeva sve veći broj teladi
i/ili junadi. Bolest se očituje kašljem, povišenom tjelesnom temperaturom,
gubitkom apetita, otežanim disanjem a prisutan je i iscjedak iz nosa. Se-
kundarne bakterijske infekcije otežavaju kliničku sliku pa kašalj postaje sve
češći i bolniji, disanje je ubrzano i otežano, karakteristično je disanje sa
otvorenim ustima, stajanje s raširenim nogama i ispruženim vratom, a kat-
kad se nalaze i otečenja u području plahtice i vrata. Do uginuća može doći
već za nekoliko dana.
Virusni uzročnici
Virus Parainfluenza-3 uzrokuje česte infekcije kod goveda i pogoduje
nastanku sekundarnih bakterijskih infekcija. Bolest karakterizira kašalj i is-
cjedak iz nosa ali klinička slika često bude pogoršana i otežana naknadnim
sekundarnim bakterijskim infekcijama.
Goveđi herpesvirus uzrokuje zarazni rinotraheitis i zarazni pustularni
vulvovaginitis (ZRG/ZPV). Infekcije goveđim herpesvirusom 1 prisutne su
u cijelome svijetu. Infekcija u krava može uzrokovati pobačaj, mastitis i
upalu mozga i moždanih ovojnica. Inkubacija traje 2-6 dana.
Bolest se očituje vlažnim kašljem, povišenom temperaturom, gubitkom
apetita, slinjenjenjem uslijed otežana disanja na otvorena usta i otežanog
gutanja, žutim iscjetkom iz nosa i otežanim disanjem, upalom očnih spojni-
ca (konjunktivitis) i pojavom rana na nosnom zrcalu. Bolest u teladi znatno
106
veterinarstvo
je teža, a očituje se izrazito teškim disanjem sa otvorenim ustima i ispru-

ženim vartom, tele obilno slini, a čujni su izrazito vlažni hropci u plućima.
Bolest u pravilu završava smrću unutar nekoliko dana.
Bakterijski uzročnici
Mannheimia haemolytica najčešće je izolirana bakterija kod goveda s
dišnim bolestima. Iako je prisutna u gornjim dišnim putovima i kod zdra-
vih goveda, uslijed pada otpornosti naseljava stanice alveola pluća. Bolesno
stanje nastaje tako što bakterija oslobađa otrov koji uzrokuje nekrozu stani-
ca s nastankom sekreta u plućima i otežanim disanjem.
Pasteurela multocida je bakterija za koju se smatra se da uzrokuje sla-
bljenje lokalne otpornosti dišnog sustava i povećava prijemljivost na ostale
bakterijske infekcije koje pogoršavaju kliničke simptome i otežavaju stanje
uzrokovano virusima. Za bolest su karakteristični kašalj, gnojni iscjedak iz
nosa, česta je i upala plućne maramice, a disanje je izrazito otežano.
Mikoplazme kao uzročnici
Mycoplasma bovis je značajan uzročnik infekcije kod goveda koji osim
upale pluća uzrokuje i upalu mliječne žlijezde te upalu zglobova. Katkad
uzrokuje nastanak upale očnih spojnica (keratokonjuktivitis), moždanih
ovojnica te sluznice rodnice. U uzgoj se najčešće unosi kliconošama koji
mogu izlučivati uzročnike bez kliničkih znakova bolesti. Između životinja
se širi zrakom, izravnim dodirom životinja i neizravno preko hranilica i po-
jilica.
Liječenje
Liječenje bolesti dišnog sustava usmjereno je na uklanjanje sekundarnih
bakterijskih infekcija antimikrobnim pripravcima temeljem antibiograma te
ublažavanje simptoma aplikacija lijekova za olakšavanje disanja, otapanje
sluzi i iskašljavanje, vitamini i minerali u cilju povećanja opće otpornosti,
nespecifična imunizacija i sl.
U preventivi bolesti značajno je održavanje pravilnih zoohigijenskih
uvjeta, poštivanje principa sve van i sve unutra prilikom formiranja uzgoja0
i izdvajanje bolesnih i na bolest sumnjivih životinja u zasebne, fizički odvo-
jene prostore.
U cilju sprečavanja pojave i razvoja respiratornih, pa i ostalih zaraznih
bolesti, potrebno je ograničiti ulaz osobama i životinjama u objekte uz
postavljanje dezinfekcijskih barijera za osobe i vozila na ulazu u objekt i
ograđeni dio gospodarskog dvorišta. Preporuča se i vakcinacija krava protiv
specifičnih bakterijskih i virusnih uzročnika oko mjesec dana prije teljenja
čime se postiže optimalna koncentracija kolostralnih protutjela, a time i za-
štita teladi nakon poroda.
107
veterinarstvo
Primjena bakteriocina u veterini

Bakteriocini su bakterijski peptidi/proteini pomoću kojih jedna bakteri-
ja uništava drugu interakcijom sa ciljanim staničnim strukturama. Obično
bakteriocini djeluju štetno na sličnu bakteriju, odnosno ako bakteriocin sin-
tetizira gram-pozitivna bakterija, djelo-
vat će na gram pozitivne. Bakteriocini
su poznati već više desetaka godina, no
u odnosu na antibiotike nisu zaživjeli u
široj primjeni u veterinarskoj/humanoj
profilaksi ili terapiji.
Također, opsežna istraživanja pro-
vedena su u području sigurnosti hra-
ne, odnosno primjene bakteriocina kao
prirodnih konzervansa u hrani. Unatoč
bezbrojnim objavljenim rezultatima koji
opravdavaju primjenu bakteriocina ili
apatogenih bakterija koje ih sintetizira-
ju, komercijalizacija još nije ostvarena.
Jedino se nizin, bakteriocin kojeg sintetizira Lactococcus lactis subsp.
lactis koristi legalno kao dodatak u nekim mliječnim proizvodima (E234).
Na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu provedena su također
istraživanja tog tipa, pa smo primjenjivali bakteriocine i mikrobne kultu-
re koje ih sintetiziraju u proizvodnji fermentiranih kobasica. Rezultati su
također išli u prilog opravdanosti takvog koncepta budući da smo utvrdili
značajno smanjenje nepoželjnih bakterija u proizvodu tijekom zrenja, kao i
to da dodatak bakteriocina nije mijenjao karakteristike tradicionalnih proi-
zvoda.
Bakteriocini – promotori rasta?
Antibiotici su se u uzgojima životinja koristili ne samo u terapijske svr-
he, već i kao dodaci hrani s ciljem poboljšanja prirasta (promotori rasta).
Kako su na taj način bakterije bile pod stalnim pritiskom nedovoljne „smr-
tonosne“ doze, stvorile su obrambene mehanizme otpornosti na antibioti-
ke. Problem davanja antibiotika u hrani zdravim životinjama jest, dakle, u
pojavi otpornosti te zaostajanja antibiotika u mesu što također može štetiti
zdravlju ljudi.
108
veterinarstvo
Danas je zabranjena takva primjena antibiotika, pa se teži pronaći odre-

đene neškodljive prirodne tvari koje bi dostojno zamijenile antibiotike, od-
nosno doprinijele boljoj konverziji hrane i prirastu u tovu (posebno peradi
i svinja).
Općenito, bolja konverzija i prirast između ostalog je posljedica supre-
sije štetne mikroflore crijeva. U tom smislu se kao alternativa antibiotici-
ma predlažu bakteriocini koji bi se primjenjivali sami ili putem bakterijskih
kultura koje će otpuštati bakteriocin u crijevu životinja. Ovakav pristup ne
samo da može doprinositi zdravlju i produktivnosti životinja, već i smanje-
nju rizika od širenja patogenih i/ili rezistentnih bakterija kroz prehrambeni
lanac.
Naime, pod pretpostavkom da se u crijevu životinja djelovanjem bak-
teriocina smanji ili spriječi kliconoštvo (npr. Salmonella, Campylobacter),
smije se očekivati i smanjenje pojave tih bakterija u/na mesu, naravno uz
drugu pretpostavku da se meso ne onečišćuje egzogeno tijekom obrade iz
drugih izvora.
Primjer učinkovitosti bakteriocina u peradi
Poznato je da su kampilobakterioza i salmoneloza ljudi najučestalije
bakterijske bolesti ljudi koje se prenose hranom, a najrizičnija hrana s tim u
vezi je meso peradi. Kampilobakterioza ljudi je 2009. godine u Europskoj
uniji pretekla salmonelozu, što može upućivati na to da programi kontrole
Campylobacter spp. u proizvodnji mesa peradi nisu učinkoviti.
Budući da je primarni izvor ove bakterije perad, logično je da se najprije
pokuša smanjiti njena prevalencija u primarnoj proizvodnji sa ciljem sma-
njenja prijenosa uzročnika na potrošače mesa peradi.
Na primjer, istraživanja američko-ruske istraživačke grupe idu u smjeru
primjene neškodljivih bakterijskih kultura koje bi kompetitivno spriječile
kolonizaciju crijeva peradi s Campylobacter jejuni, no takva bakterijska
kultura nije još pronađena.
Također, obećavajuće rezultate dobili su primjenom bakteriocina u pit-
koj vodi tijekom tri zadnja dana tova pri čemu je utvrđeno smanjenje broja
C. jejuni u crijevu pilića za 5-6 puta. Nadalje, slična istraživanja provedena
su i u tovu purana s Campylobacter coli, pri čemu primjenom bakteriocina
patogen nije izoliran iz crijeva. Ovakvi rezultati obećavajući su i pružaju
prihvatljiv model za kontrolu Campylobacter spp. na razini farme, tim više
što za razliku od antibiotika, bakteriocini ne pokazuju nikakvo toksično
djelovanje za perad.
109
veterinarstvo
Lohiometra krava
Lohiometra je bolesno stanje karakterizirano zaostajanjem veće količi-
ne plodovite vode u maternici. Javlja se tijekom prvih nekoliko dana do
tjedana nakon poroda i bolest je babinja. Učestalost ovog stanja u Hrvat-
skoj kreće se od 5 do 11%, mjereno na uzorku od 11.800 krava tijekom
5 godina. Učestalost bolesti raste proporcionalno s proizvodnjom mlijeka
i dvostruko je češća u krava s proizvodnjom od 10.000 kg u odnosu na
krave s proizvodnjom manjom od 6.000 kg mlijeka u laktaciji. Stanje je
dvostruko češće u krava pasmine holštajn u odnosu na krave simentalske
pasmine.
Učestalost bolesti raste i sa brojem poroda te je dvostruko češća u krava
nakon 5-og poroda u odnosu na prvotelke. Nadalje, pojava stanja povezana
je s otežanim porodom te je gotovo dvostruko češća u krava koje su imale
otežani porod, a 30% je češća i u krava kojima je po porodu zaostala po-
steljica.
Uz navedene razloge se kao uzroci nastanka Lohiometre navode se i ne-
dostatak kalcija (hipokalcemija), poremetnje ravnoteže spolnih hormona,
ketoza isl. Smatra se kako je osnovni razlog nastanka ovog stanja nemo-
gućnost grčenja (kontrakcija, stiskanja) mišića maternice što omogućava
zadržavanje i nakupljanje voda plodova u maternici. Plodove vode bogate
su šećerom, bjelančevinama i mastima i idealan su medij za umnažanje
brojnih bakterija od kojih neke (prvenstveno patogene) posjeduju i svoj-
stvo otpuštanja otrova (toksina), a mnoge i naseljavaju oštećenu sluznicu
stijenke maternice uzrokujući upalu sluznice maternice. Nastanak upale
sluznice maternice olakšan je ukoliko je ona bila već oštećena, a do njena
oštećenja doći će najčešće prilikom pomoći pri porodu – posebice ukoliko
se pomoć pri porodu obavlja nepažljivo i bez upotrebe zaštitnih sredstava,
te uklanjanja zaostale posteljice (ukoliko se uklanjanje posteljice pokuša
izvršiti prerano i nepažljivo).
Oštećena sluznica stijenke maternice postaje prijemljiva za bakterija te
prestaje biti zaštitom od prodiranja mikroorganizama i njihovih toksina u
dublje slojeve i organizam životinje. Posljedica navedenog je upala stijen-
ke maternice, prodiranje bakterija u organizam životinje i njihovih toksina.
Kako je vidljivo, osnovni preduvjet nastanka lohiometre je gubitak spo-
sobnosti kontrakcija glatkih mišića maternice sa zaostajanjem plodovih
voda u njoj.
110
veterinarstvo
U slučaju prodiranja bakterija u dublje slojeve stijenke maternice, kao

i u slučaju prodiranja mikroorganizama i/ili njihovih toksina u organizam
životinje, nastupit će teže poremetnje općeg zdravstvenog stanja. U tom se
slučaju javlja povišena tjelesna temperatura (čak i iznad 40 °C), gubitak
apetita i nagli pad mliječnosti. Ginekološkom pretragom nalazi se izrazito
povećana maternica s obiljem tekućeg sadržaja izrazito neugodna, često i
kariozna mirisa, stjenka maternice na opip je često i hrapava. Ovo stanje,
ukoliko se ne liječi ili se ne liječi pravodobno, u pravilu završava neplod-
nošću kao posljedicom nastanka priraslica između maternice i/ili jajnika i
okolnih organa kao i kronične upale jajovoda. Liječenje je potrebno započe-
ti što je moguće ranije po postavljanju dijagnoze aplikacijom odgovarajućih
antibiotika, dezinficijensa te hormonalnih pripravaka, vitamina i minerala.
Prevencija i liječenje
Lohiometra se, dakle, javlja tijekom prvih dana po porodu, a u nastanku
sudjeluje više uzroka. Najvažniji su otežani porod, nepravilna i nehigijen-
ska pomoć pri porodu, zaostala posteljica, nedostatak kalcija te od metabo-
ličkih bolesti ketoza. U prevenciji stanja treba otkloniti razloga zbog kojih
i nastupa. Dakle, potrebno je pobrinuti se da se životinji osigura dovoljan
izvor minerala i vitamina, a smještaj i higijenu prostora u kojima borave
životinje prije i nakon poroda higijenski. Porod je potrebno izvršiti nježno
i pažljivo, a po porodu je životinjama neophodno osigurati adekvatan izvor
masti, bjelančevina, ugljikohidrata te minerala i vitamina.
Liječenje Lohiometre provodi se aplikacijom antibiotskih pripravaka
u maternicu te opću antibiotsku terapiju (aplikacija u mišić), aplikacijom
dezinficijensa u maternicu, ispuštanjem sadržaja iz maternice, aplikacijom
hormona koji će izazvati grčenje mišića i olakšati uklanjanje tekućine iz
maternice te liječenjem metaboličkih bolesti (ketoza).
Svaki stočar trebao bi voditi računa o mogućnosti nastanka ovog sta-
nja prvenstveno u krava koje su se otelile s prekomjernom težinom (suviše
debele) i unutar nekoliko dana po porodu (tijekom prvog tjedna) osigurati
ginekološki pregled životinje kako bi se utvrdila moguća prisutnost stanja
i pravodobno započelo liječenje. Krave koje su svježe oteljene potrebno je
dnevno promatrati i posvetiti im posebnu pažnju i brigu, ne samo zbog mo-
gućnosti nastanka ovog stanja, već i zbog činjenice kako je porod u svih
sisavaca ogroman stres za organizam i predstavlja dodatni teret, posebice u
mliječnih krava vrhunske proizvodnje mlijeka.
111
veterinarstvo
Zaostajanje posteljice u krava

Prisutnost posteljice karakteristična je za sisavce budući da plod raste u
tijelu majke, a hrani se preko njene krvi tijekom života u maternici. U go-
veda je posteljica vezana sa maternicom preko karakterističnih tvorbi – pla-
centoma, koji se sastoje od karunkula i kotiledona. Izrasline na maternici
nazivamo karunkuli, a identične izrasline na posteljici kotiledoni. Karunkuli
i kotiledoni odgovaraju jedni drugima poput ključa i brave te putem male-
nih izdanaka ulaze jedni u druge i djeluju kao da su srasli. Putem karunkula
i kotiledona obavlja se mijena krvi između majke i ploda te se plodu osi-
gurava dovoljna količina kisika i hrane. Neposredno po porodu (u pravilu
unutar 6 sati) nastupa obliteracija (zasušenje) krvnih žila, odumiranje pla-
centoma, a čime je omogućeno odvajanje posteljice i njeno izbacivanje. Od
svih je sisavaca zaostajanje posteljice najučestalije u goveda, a učestalost
mu se kreće od 7 do 10%.
Definicija ovog stanja različita je među autorima, a očituje se neizla-
skom posteljice u vremenu od 6 do 24 sati po porodu. Na učestalost i po-
javu ovog stanja utječu brojni uzroci koji se dijele na direktne i indirektne.
Od direktnih uzroka navest ćemo nemogućnost kontrakcija (grčenja) mišića
maternice, npr. uslijed mliječne groznice, prerano zatvaranje negravidnog
roga maternice uslijed čega u njemu dio posteljice ostane zarobljen kao i
omatanje dijela posteljice oko karunkula maternice. Od indirektnih uzroka
najčešći su stres, nedostatak vitamina i minerala, suviše kratak ili suviše
dugačak graviditet, otežani porod, carski rez, rođenje nakaza itd.
Klinička slika ovog bolesnog stanja očituje se smanjenim apetitom, ka-
rakterističnim stavom i položajem tijela (pogrbljena leđa i podignut rep -
slika), iscjetkom iz rodnice (tamno crvene boje i neugodna mirisa), smanje-
nom količinom mlijeka te povišenom tjelesnom temperaturom.
Načini liječenja
Poznati načini liječenja uključuju manuelno uklanjanje posteljice (ukla-
njanje rukom), aplikaciju hormona, antibiotika, pripravaka minerala i vita-
mina. Poznato je kako će upotreba većine antibiotika u maternicu pomoći
kako bi se uklonila opasnost od upale maternice, no nikako neće spriječiti
pojavu ovog stanja ili ubrzati izlazak posteljice.
Smatra se kako će antibiotici smanjiti populaciju prisutnih bakterija ali
također usporavaju nekrotizirajući proces na površini karunkula i kotiledo-
na i time onemogućuju njihovo razdvajanje. Također ni upotreba hormona,
preparata kalcija ili vitamina neće ubrzati izlazak posteljice, a smatra se
kako neće ni spriječiti nastanak ovog stanja. Prerano i/ili nasilno uklanjanje
112
veterinarstvo
posteljice rukom svakako je potrebno izbjegavati budući da postoji velika

opasnost od nastanka ozljeda na sluznici maternice čime se omogućava ula-
zak mikroorganizama u dublje dijelove maternice i organizma rodilje.
Vezanje raznih predmeta (poput kamenja i cigle) za posteljicu koja viri
(u cilju pospješivanja njena izlaska) potrebno je izbjegavati pod svaku ci-
jenu jer se tim postupkom olakšava nastanak izvale maternice, omogućava
se ulazak mikroorganizama u maternicu, a ne postiže se nikakav povoljan
učinak. Aplikaciju pripravaka joda u maternicu također je potrebno izbjega-
vati budući da će ti pripravci uzrokovati nekrozu sluznice maternice te opet
otvoriti ulazna vrata mikroorganizmima u dublje slojeve maternice, također
bez pozitivnog učinka.
Novosti u liječenju
Jedna od novosti u liječenju ovog stanja je aplikacija enzima kolagenaze
u arterije pupčanog tračka posteljice čime se znatno ubrzava njeno odva-
janje i izlazak, no ova metoda nije našla širu primjenu zbog svoje visoke
cijene te posebnih uvjeta i vještina koje iziskuje. Druga je novina aplikacija
pripravaka ozona u tijelo maternice, a prvi su je opisali Zobel i Tkalčić
2011. godine.
Sastoji se u aplikaciji ozona koji posjeduje dezinficirajuća svojstva te
potiče lokalnu imunost, a rezultira znatno smanjenim brojem osjemenji-
vanja do bređosti, manjim brojem međutelidbenih dana i manjim brojem
životinja sa povišenom tjelesnom temperaturom unutar 10 dana po poro-
du, u usporedbi sa životinjama koje su liječene antibioticima i hormonima.
Istim je istraživanjem pokazano kako je istodobna upotreba antibiotika u
tijelo maternice i u mišić znatno djelotvornija od primjene antibiotika samo
u maternicu kao i hipoteza o nasljednosti ovog stanja. Naime, postavljena
je hipoteza o nasljednosti stanja budući da su junice porijeklom od krava
koje su patile od ovog stanja imale 1.3 puta veću mogućnost da razviju ovo
stanje u odnosu na druga grla.
Posljedice neliječenja
U slučaju neliječenja, nepravodobno započetog ili krivo provedenog li-
ječenja, zaostala posteljica može dovesti do nastanka upale sluznice mater-
nice, stijenke maternice (Metritis), vanjskih slojeva maternice ili nastanka
tvrdokornih priraslica između maternice i okolnih organa ili pak priraslica
na burzi jajnika (Peribursitis) što će rezultirati trajnom neplodnošću i izlu-
čenjem grla iz uzgoja. Moguće posljedice ovog stanja su i upala vimena,
nastanak bolesti papaka, te širenje infekcije u druge organe.
Prevencija ovog stanja svodi se na pravilnu hranidbu i držanje tijekom
suhostaja u cilju izbjegavanja metaboličkih bolesti koje se najsnažnije oči-
113
veterinarstvo
tuju unutar prvih dana po porodu, osiguravanje dovoljnih količina minerala

i vitamina, osiguravanje dovoljne količine tople vode odmah po porodu, ba-
lansirani obrok tijekom suhostaja, osiguravanje dovoljno kretanja, osigura-
vanja dovoljno velikog i čistog prostora za porod, osiguravanja higijenskih
uvjeta za porod, izbjegavanje stresa u najvećoj mogućoj mjeri te ostavlje-
njem za dalji rasplod grla koja u prethodnim generacijama nisu patila od
ovog stanja.
10 zabluda i istina o paraziti konja

Sjede li za stolom 10 vlasnika konja, te raspravljaju o konjima, o jednom
točno određenom problemu, bit će zastupljeno 10 različitih mišljenja. Ope-
tovano se čuju stare tvrdokorne zablude, koje su se na našim prostorima
tvrdoglavo održale generacijama – tako je to i sa suzbijanjem-kontrolom
parazita.
Zabluda 1. Antiparazitik valja stalno mijenjati, u suprotnom se stvaraju
rezistentni paraziti.
Istina. Prije su znanstvenici i stručnjaci tvrdili da se stalno moraju mije-
njati različiti preparati za suzbijanje i kontrolu parazita, sa ciljem da parazi-
ti ne postanu otporni (rezistentni) na pojedine farmaceutske pripravke. Na
tržištu postoje mnogi antiparazitici zvučnih naziva, različitih proizvođača,
no kod većine njih djelatna tvar je ista. Svi dobro znaju da je alternativa pri
izboru djelatne tvari vrlo sužena, pa se gornja preporuka može uvijek sma-
trati samo kao dobra šala.
Ne postoji djelatna tvar koja jednakomjerno suzbija sve parazite.
Nije tome davno kad je Praziquantal, djelatna tvar protiv trakavica do-
zvoljen za konje širom Evrope, dosada nisu zabilježene i dokazane rezisten-
cije. Upotrebljava li se kod konja kombinacija djelatnih tvari Praziquantal-a
i Imermectin-a, npr. Equimax, kontrola parazita bit će potpuna.
Uzrok neefikasnosti u suzbijanju parazita i stvaranju rezistencije treba
tražiti samo u nedostatnom doziranju u odnosu na težinu konja, posebno
kod teških pasmina.
Zabluda 2. Ždrjebad i mladi konji ne podnosi terapiju antiparaziticima.
Istina. Suprotno, ždrjebad i mladi konji ne podnosi parazite, a ne te-
rapiju protiv parazita, radi svog nezrelog sustava imuniteta oni su poseb-
no osjetljivi na parazite. Ne zaštitimo li ih na vrijeme može doći do nena-
doknadivih tjelesnih oštećenja, koja će im znatno otežavati ostatak života.
Kod ždrjebad i mladih konja preporuča se terapija antiparaziticima u prvih
114
veterinarstvo
18 mjeseci života, svakih 6 do 8 tjedana. Iskusni, kažu da ždrjebad u prva

dva mjeseca života, dobro tretirati svakih 14 dana.
Zabluda 3. Ako konj jede puno mrkve i sličnog korjenastog povrća oči-
stit će crijeva od nametnika.
Istina. Pravo je čudo da se ova priča zadržala do danas. Odavno je po-
tvrđeno da niti jedan sastojak mrkve i njezinih srodnika ne djeluje pogubno
po niti jednog parazita konja.
Zabluda 4. Četiri terapije godišnje dovoljne su da konj bude potpuno
slobodan od parazita.
Istina. Unašanje jajašca i larvi parazita zajedno s travom, na osnovu
današnjih ograničenih pašnjaka ili premalih prostora za držanje na otvore-
nom, danas jednostavno ne možemo izbjeći uvijek prisutnu problematiku
parazita. Konj prilično dobro podnosi kontakt sa određenim brojem parazi-
ta, takav kontrolirani kontakt samo doprinosi obrambenim snagama konja.
Opasno je masovno razmnožavanje unutrašnjih parazita, neorganizirano
upravljanje štalom i pašnjakom.
Zabluda 5. Laboratorij je ustanovio da u izmetu konja nema jajašca
trakavice, što jednostavno ukazuje da konj nema trakavica.
Istina. U svakodnevici vlasnika i držaoca konja jednostavno nije moguće
uz svu brigu ustanoviti da li njihovi konji trpe od trakavica i u kojoj mjeri.
To nije jednostavno ni veterinaru, posebno ako u ruci drže, negativan nalaz
laboratorija za koprološku pretragu. Za sumnju postoje dva razloga. Prvi,
trakavica ne izlučuje jajašca po nekim pravilima i ne producira ih tjednima
ili mjesecima. Drugi, jajašca nastaju u zadnjem dijelu tkiva trakavice, koji
ona odbacuje i zajedno sa jajašcima pada na tlo, ali sama trakavica ostaje u
unutrašnjosti konja.
Zabluda 6. Tradicionalni termin za suzbijanje konjskog štrka iz roda
Gastrophilus, koji parazitira u želucu i crijevima konja, je dan Sv. Nikola
odnosno 6. prosinca i toga se valja držati.
Istina. Godina 2012. skoro pa je bila uporište gornjoj zabludi. Možemo
napisati da su oko „Nikolinja“ definitivno prestala zujanja u štali. Toplo se
vrijeme nekako oteglo i insekti su letjeli i krajem studenog naveliko. Da-
nas se uobičajeno savjetuje značajno ranije suzbijanje ličinki tzv. konjskog
štrka, zavisno od regije i prvih hladnih jesenskih noći, kad nestaju odrasli
konjski štrkovi i ne nanose više na tijelo konja nova jajašca.
Otprilike za 10 do 14 dana razviju se određene larve koje konj poliže.
Prije nego li se ove lizanjem unešene larve gotovo ubuše u sluznicu gubice,
u jezik, u nepce, zubno meso i tu se razviju u slijedeći stadij, vrijeme je
naše intervencije ciljanim antiparazitikom. Ne suzbijemo li u ovom stadi-
ju larve, konj ih proguta i one dospijevaju u želudac gdje uzrokuju velike
115
veterinarstvo
zdravstvene štete. Djelatna tvar Ivermectin brzo dospijeva krvotokom u či-

tavo tijelo, i kobno djeluje na larve koje lutaju unutrašnjim organima konja.
Zabluda 7. Protiv parazita konja možemo se boriti homeopatijom i kon-
dicijom
Istina. Klasični homeopati rade po osnovnom principu Similia Similibus
Curentur. Slično se liječi sličnim. Kod invadiranosti parazitima to jedno-
stavno ne djeluje, jer paraziti biološki gledano nisu bolesti već normalno
stanje u prirodi.
Parazitizam je odnos između dviju vrsta živih stvorova – parazitima i
domaćinima u našem primjeru konju, kojemu parazit uzima hranu i kondi-
ciju. Kondicija je pripravljenost i spremnost na tjelesne napore.
Zabluda 8. Kod konja koji žive slobodno u prirodi nema suzbijanja
parazita farmaceutskim preparatima i svejedno prežive, terapije antiparazi-
ticima su štetne i rastrošne.
Istina. Konji koji žive slobodno na prerijama, savanama ili stepama u
svakodnevnoj potrazi za hranom lagano i stalno se kreću 16 sati na beskraj-
nim prostorima. Na tim beskrajnim prostorima s malo konja, paraziti vrlo
teško nalaze konja domaćina. Sve te širine doslovce su čitavog dana oba-
sjane suncem što djeluje kobno na svakovrsne parazite. Ždrjebad gotovo
nikad ne pase na prostorima na kojima su prije bile odrasle životinje. Obzi-
rom na danonoćni stalan boravak na otvorenom, širok izbor hrane po volji,
stalno kretanje, imunitet tih konja je na najviše mogućoj visini.
Zabluda 9. Doze antiparaztika za konje su dostatno određene, ne znači
ništa ako zbog poteškoća pri aplikaciji nešto od te količine dospije na naše
ruke.
Istina. Najveći broj doza antiparaztika predviđen je za konje od 500 do
600 kg. Najvećem broju držaoca konja potpuno je nepoznata točna težina
njihovih konja. Jedan moderan toplokrvnjak, velikih okvira, kakve danas
često viđamo u sportu, teži od 650 do 700 kg. Odnedavno se proizvode pa-
ste Equimax-a i Eraquell-a s dozama predviđenim za tjelesnu masu težine
do 700 kg. Konje se mora od malenog naučiti na aplikatore s pastom, tako
da se aplikacija odvija u igri. Dobro je aplikator prije guranja u gubicu ko-
nja umočiti u sok od jabuke.
Zabluda 10. Protiv trakavica u konja može se upotrijebiti svaka antipa-
razitik pasta bilo kojeg proizvođača, ali u duploj dozi.
Istina. Dok nije u Evropi dozvoljena djelotvorna tvar Praziquantel za
suzbijanje trakavica kod konja, pomagalo se sa dvsostrukom dozom Pyran-
tel-a iako je sam proizvođač da takav način primjene može biti varijabilan.
Posebno stoga što Pyrantel nije bio djelotvoran za sve vrste trakavica. Tra-
kavice izazivaju kod konja začepljenja, koja mogu biti uzrok teškim koli-
kama.
116
m l j e k a r s t v o ekologija
Sirovo mlijeko u prehrani ljudi

– za i protiv
Česte su rasprave o tome
predstavlja li sirovo mlijeko zna-
čajan rizik za zdravlje ljudi, ali i
ugrožava li taj rizik tezu o siro-
vom mlijeku kao zdravoj hrani.
Protivnici smatraju da konzuma-
cija sirovog mlijeka predstavlja
rizik zbog bakterijskih otrovanja
ljudi (Listeria spp., Escherichia
coli O157:H7, Campylobacter
spp. i druge), a pobornici da si-
rovo mlijeko blagotvorno djelu-
je na zdravlje ljudi (zbog izvor-
nog sastava). Također, vode se
rasprave i o tome uništava li pa-
sterizacija neke vrijedne sastoj-
ke mlijeka poput bakterija koje sintetiziraju enzim laktazu. Istina o sirovom
mlijeku vjerojatno je negdje u sredini.
Mlijeko se do vremena industrijske revolucije i otkrića pasterizacije kon-
zumiralo isključivo kao sirovo. Pasterizacija se počela koristiti potkraj 19.
stoljeća nakon otkrića uloge mikroorganizama u kvarenju hrane, postavši
učinkovita mjera kontrole opasnih zaraznih bolesti poput goveđe tuberkulo-
ze ili bruceloze koje se prenose na čovjeka, uz ostale načine, i konzumira-
njem sirovog mlijeka. Danas su se na farmama unaprijedile biosigurnosne
mjere, metode sanitacije i posebno dijagnostički postupci otkrivanja sum-
njivih ili bolesnih životinja. Sve to znatno pridonosi većoj sigurnosti siro-
vog mlijeka. Zdravlje životinja u mljekarskoj proizvodnji nužno je kontro-
lirati mjerama predviđenima godišnjim planom za sprječavanje, otkrivanje
i suzbijanje zaraznih i nametničkih bolesti. U istom pravcu treba usmjeriti i
svakodnevnu dobru poljoprivrednu praksu u proizvodnji i čuvanju mlijeka
na farmi. Neke bakterije ne mogu “nestati” s mljekarskih farmi, budući da
su trajno prisutne u populaciji drugih domaćih ili divljih životinja. To je ta-
kođer razlog da se javnozdravstveni položaj sirovog mlijeka opet usko veže
uz pasterizaciju.
Sirovo mlijeko može sadržati uzročnike bakterijskih infekcija ljudi poput
Campylobacter spp., Salmonella spp., E coli O157:H7, Listeria monocyto-
117
mljekarstvo
genes, Yersinia spp., Brucella

spp., Mycobacterium bovis i
druge. U mlijeko dospijevaju
preko vimena ili češće naknad-
nim onečišćenjem iz okoliša
(zrak, prašina, feces, koža, ste-
lja, ljudi, oprema, pribor i dr.).
Uobičajeni simptomi bolesti
koje se prenose hranom (mlije-
kom) uključuju proljev, abdo-
minalnu bol, groznicu, glavo-
bolju, povraćanje i iscrpljenost.
Većina dotad zdravih potrošača mlijeka oporavljaju se od navedenih bolesti
u kratkom razdoblju, no, u drugih bolest može postati kronična, žestoka
pa i smrtonosna. Bakterijske infekcije preko sirovog mlijeka najviše ugro-
žavaju ljude s oslabljenim imunosnim sustavom, poput starije populacije,
djece i ljudi s nekim drugim bolestima ili stanjima. Na primjer, u trudni-
ca listerioza može završiti pobačajem, smrću ploda te infekcijom i smrću
novorođenčeta. Nadalje, infekcija bakterijom E coli O157:H7 uzrokuje he-
molitičko-uremičkl sindrom, stanje koje uzrokuje zatajenje bubrega i smrt.
Pasterizacijom i drugim oblicima toplinske obrade mlijeka uspješno se
sprječavaju mlijekom prenosive bakterijske bolesti, a neke od njih danas su
prošlost. Ipak, ni toplinska obrada nije svetinja, pa je i pasterizirano mlijeko
potencijalni izvor infekcije za ljude, a razlog je u naknadnom onečišćenju u
sljednim fazama proizvodnje.
Regulativa
Propisi o javnoj potrošnji pakiranog sirovog mlijeka razlikuju se od dr-
žave do države. Neke imaju potpunu zabranu, druge pak djelomičnu tj. po-
državaju kupnju sirovog mlijeka neposredno od farmera. U Europi se nepa-
sterizirano mlijeko konzumira u ruralnim područjima, a proizvodnja sira od
nepasteriziranog mlijeka uobičajena je u većini zemalja. Proizvođač siro-
vog mlijeka za tržište (npr. Engleska) mora označiti pakiranje upozorenjem
da proizvod nije toplinski obrađen i da može sadržati organizme štetne za
zdravlje ljudi. Dakako da takvi proizvođači moraju postići rigoroznije hi-
gijenske zahtjeve u odnosu na proizvođače čije će se mlijeko pasterizirati.
Američka agencija za hranu i lijekove i Centri za kontrolu i sprječavanje
bolesti upozoravali su na opasnost od konzumiranja nepasteriziranog mli-
jeka. Primjerice, od 1998. do 2005. godine CDC je potvrdio 45 epidemija
prouzročenih konzumacijom nepasteriziranog mlijeka i sireva od nepasteri-
ziranog mlijeka. Te epidemije rezultirale su sa 1007 oboljelih, 104 hospita-
118
mljekarstvo
lizacije i dva smrtna slučaja. Stvarni broj oboljelih sigurno je bio i veći jer
se pretpostavlja da nisu prepoznati ni dojavljeni svi slučajevi bolesti. Od
1987. godine, radi bolje zaštite potrošača od takvih rizika, FDA zahtijeva
obvezno pasteriziranje mlijeka koje ide u promet za javnu potrošnju, što se
odnosilo i na druge mliječne proizvode, osim za neke tvrde sireve.
Zagovaratelji potrošnje sirovog mlijeka često tvrde da je takvo mlijeko
hranjivije od pasteriziranog, da je izvorno antimikrobno (koči rast nepo-
željnih bakterija) pa je pasterizacija nepotrebna. Prema dokumentu FDA i
CDC-a, takve tvrdnje nisu znanstveno potkrijepljene i predstavljaju zablu-
du. Navode da ne postoji značajna razlika u hranidbenoj vrijednosti sirovog
i pasteriziranog mlijeka, a sirovo mlijeko ne sadrži komponente koje će uni-
štiti štetne bakterije. Zapravo, ističu da sirovo mlijeko, bez obzira na kako
pažljiv i siguran način proizvedeno, može biti rizično. Sve vodeće američke
institucije u sektoru zdravlja i poljoprivrede podržavaju pasterizaciju mlije-
ka i zabranu prodaje proizvoda koji sadrži sirovo mlijeko.
Prehrambene odlike kozjeg mlijeka

Nutricionisti su suglasni da je mlijeko najkompletnija i najizbalansirani-
ja prehrambena namirnica. Kravljeg mlijeka po količini ima najviše pa se
ono uglavnom koristi u proizvodnji svih mliječnih proizvoda.
Iako kozje mlijeko čini svega 2% ukupne svjetske proizvodnje, u prehra-
ni se sve više ističu njegove prednosti. U posljednjih 20 godina proizvodnja
kozjeg mlijeka u svijetu bilježi sve veći porast.
Najveća je proizvodnja kozjeg mlijeka u Aziji, gdje se većina tog mlije-
ka koristi za izravnu konzumaciju. Po proizvodnji kozjeg mlijeka u Europi
vode Grčka (30%), Francuska (28%) i Španjolska (25%), a većina tog mli-
jeka koristi se za proizvodnju sira. Europa ima 3% od ukupne svjetske po-
pulacije koza, a s oko 17% sudjeluje u ukupnoj proizvodnji kozjeg mlijeka.
Razlog tome je u mliječnim pasminama koza (alpina, sanska) koje proizvo-
de od 500 do 800 litara mlijeka u laktaciji.
Okus
Kozje mlijeko ima karakterističan »kozji« okus, koji potječe od slobod-
nih kratkolančanih masnih kiselina. Vrlo je rašireno mišljenje o neprihvat-
ljivom okusu i mirisu kozjeg mlijeka, međutim, svježe podojeno kozje mli-
jeko s kojim se pravilno i higijenski postupa ne razlikuje se značajno po
okusu i mirisu od kravljeg mlijeka. Do osobitog nepoželjnog okusa može
doći zbog lošeg postupanja s mlijekom, od trenutka mužnje do predaje ili
119
mljekarstvo
proizvodnje određenih proizvoda. Mliječna mast kozjeg mlijeka sadrži veći

udjel masnih kiselina jakog mirisa (kaprilna, kaprinska i kapronska) koje
tijekom pravilne obrade mlijeka ostaju vezane u gliceridima.
Iako je sirovo kozje mlijeko većinom teže dostupno potrošačima, ono
je svakako bolji izbor za njihovo zdravlje, nego uobičajeno pasterizirano
kravlje mlijeko, redovito dostupno u trgovinama.
Pasterizacija
Pasterizacija je proces kojim se uništavaju bakterije koje uzrokuju bole-
sti, ali i druge poželjne i nepoželjne bakterije ili organizme. Mlijeko se pa-
sterizira zagrijavanjem na najmanje 71 oC tijekom 15 sekundi, nakon čega
slijedi naglo hlađenje na ispod 10 oC. Nakon pasterizacije, bezopasne mli-
ječno kisele bakterije u mlijeku su i dalje prisutne, no ukoliko se mlijeko ne
održava hladnim, bakterije se brzo umnožavaju i uzrokuju kiseo okus. Me-
đutim, proces pasterizacije uništava i vitamine A, C i B-kompleksa. Stoga
se postavlja pitanje zašto mlijeko pasterizirati ako uništava određene njego-
ve sastojke? Odgovor je da se pasterizacijom sprječavaju bolesti kao što su
tuberkuloza, bruceloza i paratuberkuloza. Za razliku od kozjeg, ove bole-
sti često se prenose kravljim mlijekom. Uzročnik tuberkuloze je virus koji
obično pogađa pluća. Bruceloza je kontagiozna bolest, poznata kao zarazni
pobačaj ili Bangova bolest. U ljudi je poznata i kao undulirajuća groznica.
Još jedna česta bolest u mliječnih krava je paratuberkuloza. To je neurološ-
ka bolest koja često uzrokuje oštećenja u mozgu inficiranih životinja.
Homogenizacija
Još jedan proces kojem se kravlje mlijeko mora podvrgnuti prije prodaje
je homogenizacija. To je proces kojim se veće kuglice masti kidaju u manje
kako bi bile suspendirane u mlijeku. Ovim procesom sprječava se prirodno
odvajanje vrhnja na vrhu mlijeka. Kozje mlijeko je prirodno homogenizira-
no i stoga ne mora prolaziti proces homogenizacije. Prirodno homogenizi-
rano mlijeko omogućava veću probavljivost.
Probavljivost
Probavljivost kozjeg mlijeka je brža, jer su kuglice masti mnogo manje
u usporedbi s kravljem mlijekom. Potrebno je 20 posto manje vremena da
se probavi kozje u odnosu na kravlje mlijeko. Znakovi probavih poremeća-
ja nakon konzumacije kravljeg mlijeka su „težak“ osjećaj u trbuhu, preko-
mjerni vjetrovi te gubitak apetita. Kozje mlijeko ima 13% manje laktoze,
nego kravlje. Mnogi ljudi koji su alergični na kravlje nisu alergični na kozje
mlijeko. Alergije su učestalije u male djece. Pri alergijskoj reakciji, histami-
ni koji se pohranjuju u tjelesnim stanicama, uzrokuju gore opisane simpto-
me. Mnogi od ovih simptoma su izravno vezani za bjelančevine u mlijeku.
120
mljekarstvo
Oko 40% svih pacijenata osjetljivih na bjelančevine u kravljem toleriraju

bjelančevine u kozjem mlijeku.
Kemijski sastav
Sirovo kozje mlijeko po sastavu je poprilično slično kravljem, s istim
količinom bjelančevina, vitamina C i D. Međutim, vitamini A, B1, kalcij,
željezo i fosfor u kozjem mlijeku nalaze se u većoj količini. Danas, mno-
gi zdravstveni stručnjaci upozoravaju ljude preko 40 godina da pripaze na
unos kolesterola. Kozje mlijeko ima 12 mg kolesterola, dok kravlje sadrži
15 mg. Sirovo kozje mlijeko je slađeg okusa jer sadrži više maslačne masti
od pasteriziranog kravljeg mlijeka. Maslačna mast sadrži vitamine A i D,
koji se djelomično razrjeđuju pasterizacijom.
Zdravstvena vrijednost
Za kozje mlijeko dokazano je da pomaže pri različitim bolestima, primje-
rice trbušnima te tumorima. Neki liječnici preporučuju kozje mlijeko svo-
jim pacijentima, posebice onima koji ne toleriraju laktozu. Stoga je vrijeme
da kozje mlijeko bude prepoznato kao zdrava alternativa kravljem mlijeku i
njegovim proizvodima danas redovito dostupnima većini potrošača.
Izrada sira od kozjeg mlijeka

Iako je jedan od najvažnijih čimbenika u proizvodnji mlijeka, sanitacija
se često previdi. Pridavanje značaju čistoće u svim područjima proizvodnje
kozjeg mlijeka i sira jedini je način za izradu kvalitetnih sireva.
Zdravlje stada trebalo bi biti od primarne važnosti svakom proizvođa-
ču, posebice ondje gdje se za izradu svježih sireva koristi sirovo mlijeko.
Svaka koza trebala bi biti pod redovitim preventivnim zdravstvenim pro-
gramom, kako bi se kontrolirali unutarnji i vanjski paraziti. Koze bi trebale
biti zdrave odnosno slobodne od bakterijskih infekcija kao što su mastitisi,
paratuberkuloza, kazeozni limfadenitis, te virusnih poput artritis-enecfaliti-
sa koza.
Čisti okoliš je sljedeći važan čimbenik, jer čak i zdrava koza neće biti
sposobna proizvesti mlijeko dobre kvalitete ukoliko se uzgaja u nehigijen-
skim uvjetima. Visoke koncentracije amonijaka u zraku uzrokovane nere-
dovitim izgnojavanjem, posebice uz lošu ventilaciju u stajama, mogu utje-
cati na okus mlijeka, a time i na proizvedene sireve. Sve koze trebale bi biti
držane u čistim, suhim, nasteljenim stajama ili nadstrešnicama u kojima se
mogu odmarati i spavati; imati na raspolaganju svježu, higijenski ispravnu
vodu; čiste hranilice za sijeno, žitarice i minerale. Ispaša, ukoliko je dostup-
121
mljekarstvo
na, najbolja je pregonska na kultiviranim pašnjacima kako bi se spriječila

invazija parazitima.
Jednom kada su zdravlje stada koza i njihovog okoliša pomno ispitani,
sljedeći važan čimbenik koji utječe na kvalitetu mlijeka je izbor i održava-
nje opreme za mužnju te odgovarajuća pohrana mlijeka.
Na kraju, mora se voditi računa i o pohrani mlijeka. Izmuženo je mlijeko
tjelesne temperature koze i treba se, za najbolji okus i kvalitetu, ohladiti na
3–4 oC unutar jednog sata nakon mužnje.
Stočari imaju mogućnost proizvoditi kvalitetno kozje mlijeko i mliječne
proizvode, no treba imati na umu da je mlijeko brzo kvarljiva namirnica i
mora se voditi briga oko njegova rukovanja i pohrane.
Izbor kulture za sirenje
Izbor kulture za sirenje jedno je od često postavljanih pitanja od strane
novih proizvođača sireva. Važno je razumjeti zašto je potrebna kultura za
sirenje. Svrha kulture je da poveća kiselost mlijeka, koja je važna za pro-
ces sirenja, te da pomogne u očuvanju i razvoju okusa sira tijekom procesa
zrenja.
Mlijeko je idealan medij za dobre, ali i loše bakterije. Kulturom se mlije-
ko cijepi s dobrim bakterijama, koje se umnožavaju trošeći laktozu (mliječ-
ni šećer) u mlijeku. Posljedično se povećava kiselost mlijeka i jednom kada
dobre bakterije prevladaju u mlijeku sprječavaju djelovanje loših bakterija.
Kulture se mogu podijeliti u dvije vrste: mezofilne i termofilne, ovisno o
vrsti sira koja se proizvodi. Mezofilne bakterije se koriste za izradu sireva
koji se ne zagrijavaju na više od 38 oC. Koriste se za izradu 90% sireva,
uključujući mekane sireve, sireve s plijesni, feta sir, sir cheddar, Camem-
bert, Brie itd.
Termofilne bakterije se koriste za izradu sireva koji se zagrijavaju na 54
oC. Koriste se za izradu većine talijanskih sireva kao što su parmezan, pro-
volone, mozzarella itd. Termofilne kulture također se koriste i za proizvod-
nju jogurta.
Mnogi varijateti ovih dviju vrsta kultura dostupni su pod komercijalnim
imenima, primjerice Lactococcus bulgaricus. No bez obzira o kojem se va-
rijatetu ili imenu radi, kultura pripada jednoj od spomenute dvije vrste.
Drugo pitanje koje se često postavlja u odabiru između uporabe matične
kulture ili koncentrirane kulture za izravno nacjepljivanje u mlijeko za sir
(DVI kulture).
Matična kultura mora se prije uporabe prvo kultivirati u sterilnom mlije-
ku. Ova vrsta kulture može se rekultivirati čuvanjem dijela kulture od pri-
jašnje serije kako bi se proizvela nova serija. Na taj način se može koristiti
kroz duže vrijeme. Međutim, najveći nedostatak je taj da se može držati u
122
mljekarstvo
hladnjaku oko 3 dana; ili se pak može smrznuti u kocke i pohraniti u raz-
doblju od mjesec dana. To znači da trebamo biti revni oko rekultiviranja
kako bi se bakterije održale vitalnima. U suprotnom će izostati proizvodni
rezultati.
DVI kultura se može držati u zamrzivaču kroz duže razdoblje, pri čemu
ne gubi svoja svojstva za sirenje mlijeka. Vrlo je praktična za izradu sireva
u kućanstvu i stoga pogodna za manje proizvođače. Dodaje se direktno u
mlijeko, obično u količini od 1/8 čajne žlice na svakih 4 l mlijeka. Sen-
zorska kakvoća sira proizvedenog korištenjem DVI kulture ne razlikuje se
u kakvoći sira proizvedenog pomoću radne kulture. Međutim, primjenom
DVI kulture, zbog slabije sinereze, dobije se sir s nešto manjom suhom tva-
ri (prosječno 4 – 5 posto). Zato ima nešto manji udjel bjelančevina i masti
u odnosu na sir proizveden pomoću matične kulture. Konačno, istraživanja
su pokazala da se primjenom određene količine DVI kulture postiže veći
prinos sira, koji je za oko 4 posto veći od prinosa sira proizvedenog pri-
mjenom određene količine matične kulture. Navedeni podaci odnose se na
proizvodnju svježeg mekog sira od obranog mlijeka.
Kobilje i magaričino mlijeko

Trend uporabe kobiljeg i magaričinog mlijeka danas se sve više njeguje
i u nekim europskim zemljama, i to zbog njegovih pozitivnih zdravstvenih
učinaka.
U nekim dijelovima svijeta, posebno Euroaziji i aredšnjoj Aziji, važan
dio prehrane ljudi nije samo mlijeko nama uobičajenih vrsta (goveda, ovce,
koze) već i mlijeko kobila. Trend uporabe kobiljeg mlijeka danas se sve
više njeguje i u nekim europskim zemljama (ltalija, Francuska, Njemačka),
zbog njegovih pozitivnih zdravstvenih učinaka.
Sastav kobiljeg mlijeka
Kobilje se mlijeko prema sastavu razlikuje od kravljeg i majčina mlijeka.
Sadržava bitno manje masti pa ima manju energetsku vrijednost. Glede sa-
stava masnih tvari, značajno je da kobilje mlijeko sadržava manji udio trigli-
cerida. Druga je važna zdravstvena činjenica prisutnost veće količine fosfo-
lipida, tvari koje su dio staničnih membrana u organizmu, posebno živčanih
stanica, a uglavnom su sastavljeni od više nezasićenih masnih kiselina.
Prehrambena vrijednost
Ukupna količina nezasićenih masnih kiselina u kobiljem mlijeku pri-
bližno je jednaka kao u majčinu, ali znatno veća nego u kravljem, i to
123
mljekarstvo
Usporedba sastava kobiljeg, majčina i kravljeg mlijeka

KOBILJE MAJČINO KRAVLJE
MLIJEKO MLIJEKO MLIJEKO
Mast (%) 1,2 (0,5 – 2) 3,7 (3,5 – 4) 3,6 (3,5 – 3,9)
Bjelančevine (%) 2,2 (1,5 – 2,8) 1,4 (0,9 – 1,7) 3,3 (3,1 – 3,8)
Laktoza (%) 6,4 (5,8 – 7) 6,7 (6,3 – 7) 4,9 (4,4 – 4,9)
Minerali (%) 0,42 (0,3 – 0,5) 0,22 (0,2 – 0,3) 0,76 (0,7 – 0,8)
Energetska
480 (390 – 550) 677 (650 – 700) 674 (650 – 712)
vrijednost (kcal/kg)
zbog veće količine više nezasićenih masnih kiselina (PUFA), što je vrlo
poželjno u kontekstu trenda zdrave prehrane. Dominantne su esencijalne
omega masne kiseline linolna i linoleinska, koje su vrlo važne u broj-
nim biološkim procesima. Preporuča se mlijeko kobila koristiti tijekom
4. i 5. mjeseca laktacije, kada je količina lipida (uključujući kolesterol)
najniža a odnos nezasićenih i zasićenih masnih kiselina optimalan.
Kobilje mlijeko razlikuje se od kravljeg i u senzornim svojstvima. Tako
je kobilje mlijeko prozirnije, bljeđe i slađe zbog veće količine laktoze i ma-
nje količine kazeina. Miris kobiljeg mlijeka specifičan
je i podsjeća na aromu kokosa.
Što je kumis?
Kumis je fermentirano kobilje mlijeko čije se podri-
jetlo veže uz skitska plemena prije 2500 godina, a pro-
širili su ga područjem azijskih stepa do zapadne Kine i
Mongolije.
Tradicionalni postupak obuhvaćao je dodatak već
fermentiranog mlijeka u svježe kobilje mlijeko i pu-
njenje u dimljene konjske kože.
Tradicionalni je kumis mliječno sive boje, pje-
nušav, specifičnoga kiselo-alkohol-
nog okusa zbog mliječno-kiseloga
i alkoholnog vrenja čiji su glavni
produkti mliječna kiselina, al-
kohol (0,5-2,5%) i C02.
Za razliku od nekih fer-
mentiranih mliječnih pro-
izvoda koji fermentacijom
stvaraju koagulum različite
čvrstoće, kumis ostaje u teku-
124
mljekarstvo
ćem obliku. Bjelančevine kobiljeg mlijeka razlikuju se od mlijeka drugih

životinja i ne koaguliraju porastom kiselosti.
Posljednjih godina razvila se industrijska proizvodnja kumisa iz kravljeg
mlijeka ili mješavine kobiljeg i kravljeg mlijeka uz dodatak starter kultura
(lakto-bacili) te kultura kvasaca (Torula i Saccharomyces).
Kliničkim istraživanjem iz svibnja 2009. godine dokazano je da uzimanje
kobiljeg mlijeka 30% smanjuje simptome atopičnog dermatitisa, te poveća-
va broj tzv. dobrih bakterija u crijevu koje pokazuju protuupalno i imuno-
stimulirajuće djelovanje. Istraživanjem iz srpnja 2009. na Sveučilištu Jena
u Njemačkoj utvrđen je blagotvoran učinak kobiljeg mlijeka na organizam
ljudi
Magaričino mlijeko
Posljednjih godina raste zanimanje i za magaričino mlijeko, budući da
se također prema sastavu i zdravstvenim učincima pokazalo pogodnim na-
domjeskom za kravlje mlijeko u preosjetljive djece. Osim toga, dobar je
supstrat za rast probiotičkih bakterija i sadržava značajnu količinu lizozima
i laktoze. Visok sadržaj laktoze čini ovo mlijeko ukusnijim, a također je
osigurana i bolja resorpci ja kalcija što je od primarne važnosti za proces
mineralizacije kostiju.
Magaričino mlijeko, kao i kobilje, sadržava veće količine linolne i li-
nolenske kiseline, koje između ostalog mogu ublažiti simptome atopič-
nog dermatitisa. Količina minerala približna je onoj u kobiljeg i majčina
mlijeka, osim većeg udjela kalcija i fosfora. Sadržaj bjelančevina je nizak
(1,3-2,8%) pa ne predstavlja opterećenje za bubrežne funkcije. U sastavu
bjelančevina znatan udio zauzima već spomenuti lizozim, prirodna anti-
mikrobna tvar koja razara bakterijske stanične membrane, pa stoga ovo
mlijeko (kao i kobilje) na tom principu može u dojenčadi sprječavati cri-
jevne infekcije.
Lizozim ima i druge fiziološke funkcije, uključujući inaktivaciju nekih
virusa, imunoregulacijsku aktivnost, protuupalno i protukancerogeno dje-
lovanje. Količina druge antimikrobne tvari - laktoferina, dvostruko je veća
nego u kravljem mlijeku. Osim lizozima i laktoferina, tu su i ostale tvari s
antimikrobnim djelovanjem - laktoperoksidaza, imunoglobulini i slobodne
masne kiseline, pa ne čudi da se u magaričinu mlijeku nalazi razmjerno
mali broj bakterija. Istraživanja pokazuju da navedene tvari ne inhibiraju
rast mliječno-kiselinskih bakterija i kvasaca, pa ova vrsta mlijeka ima po-
tencijala i za razvoj palete fermentiranih proizvoda.
125
mljekarstvo
Brački kozji sir

Za proizvodnju sira odlučnu
ulogu ima kvaliteta i čistoća mli-
jeka. Nakon što se mlijeko podoji,
obavezno se ohladi na temperaturu
od oko 10 °C i procijedi kako bi
se odstranila masnoća.
Nakon što procijeđeno mlijeko
odstoji neko vrijeme, podsiruje
se na temperaturi od oko 30 °C,
a kako svježe kozje mlijeko nije
dovoljno zrelo za sirenje, obvezno
mu se dodaje na litru pomuzenog mlijeka jedna žlica kiselog kozjeg mli-
jeka kako bi mu se povećala kiselost. Pjenjačom ćemo dobro izmiješati i
ostaviti da odstoji oko dva sata na toplom mjestu.
Nakon što dodatkom kiselog mlijeka, mlijeko sazrije, dodamo i dvije žli-
čice prirodnog sirila na količinu od 6 litara mlijeka i ostavimo preko noći
na sobnoj temperaturi da se mlijeko podsiri. Prirodno sirilo, kojim se još
od davnina i sve do danas siri na pastirskim stanovima Selačkih zaseoka,
priprema se tako što se nakon klanja mladog zdravog jareta izvadi sirište,
opere, posoli i spremi na tamno i hladno mjesto na kojem se čuva sljedećih
mjesec dana.
Sirište se može i osušiti u hladu na propuhu, a koristi se kad zatreba tako
da se komadići sirišta preliju s surutkom i nakon nekoliko dana imamo kva-
litetno sirilo. Prednost prirodnog sirila u odnosu na industrijski je u sadrža-
ju mikroflore koja je bitna za kasniji okus sira. Važno je napomenuti da je
sirenje kozjeg mlijeka bez dodatka sirila otežano, jer dobijemo mekani gruš
koji nije pogodan za oblikovanje sira.
Ujutro ćemo iz sirne mase izdvojiti žutozelenkastu surutku tako da se
gruš usitni na sitne kockice, te tako usitnjeni gruš ostavi da odstoji desetak
minuta, nakon čega ćemo procijediti sirnu masu u cjedilo obloženo gazom.
Sirnu masu ostavimo da se potpuno ocijedi, te je istresemo u kalup. Sir se u
kalupu s manjim utegom potpuno ocijedi u roku od 48 sati kada se vadi iz
kalupa i stavlja u 20 postotnu hladnu salamuru u kojoj se drži oko5 sati uz
povremeno okretanje.
Sir se izvadi iz salamure, obriše i ostavi u zrioni 15 dana, na temperaturi
od oko l5 °C i relativnoj vlazi od 75 posto, nakon čega se lagano premaže s
maslinovim uljem i sir je spreman za tržište.
126
mljekarstvo
Brački ovčji sir

Organoleptičke osobine poznatog bračkog ovčjeg sira nadaleko su po-
znate, a one ustvari imaju karakterističan okus i miris, kao nijedan drugi
autohtoni otočki sir. Danas pomalo zaboravljen, možda i iz razloga što je
jedan od rijetkih otočkih sireva koji se radi ručno i od mlijeka isključivo sa
istog otoka, a koji se s lakoćom i pristojnom cijenom može prodati na kuć-
nom pragu kao mladi ili polutvrdi sir
Ovčji sir početkom prošlog stoljeća na Braču je bila prava delikatesa,
posluživao se samo u rijetkim konobama, a slovio je kao specijalitet broj
jedan, i onda kako to obično kod nas i danas biva, dođe sredina stoljeća,
kada je s bračkih proplanaka gotovo nestala autohtona sorta ovce Pra-
menka. Naravno nestao je i sir i do današnjih dana nije se uspio vratiti
kao autohtoni brački specijalitet.
Sir se proizvodi isključivo od svježeg
punomasnog ovčjeg mlijeka, koje se na-
kon večernje mužnje procijedi na gazu,
presavijenu u četiri “fila” (četverostru-
ko), kako bi se odstranile nečistoće, a
za kilogram ove delicije potrebno je oko
6,5 litara mlijeka.
Mlijeko se ugrije na laganoj vatri na
30 – 33 oC, no ako se mlijeko siri od-
mah neposredno poslije mužnje, grijanje
i nije potrebno. Doda se “domaće” sirilo,
oko dvije male žličice na 6,5 litara mlijeka, ali toliko da se mlijeko mora
“zgrušati” u roku od pola sata najviše 45 minuta i sol i to na svaku litru
mlijeka jedan dag soli. Dobro se izmiješa, poklopi i stavi na toplo mjesto
(sobna temperatura) i ostavi preko noći da se podsiri.
Ujutro se provjeri jeli se mlijeko podsirilo – prstom lomimo gruš koji
mora biti čvrst, a na prijelomu s čvrstim ivicama. Iskusni sirar i pogledom
može ocijeniti ispravnost gruša. Surutku žuto-zelenkaste boje koje ima oko
90 posto, a suhe tvari samo 10 posto, djelomično ćemo izdvojiti, a sirnu
masu oštrim dugim nožem ili takozvanom sirarskom sabljom usitniti na ve-
ličinu zrna graška. Sve zajedno ćemo neprestano miješati i na kraju ostaviti
izrezani gruš da odstoji desetak minuta. Nakon toga ćemo izliti svu surutku
kroz cijedilo, na koje se na kraju istrese čitava količina sirne mase i ostavi u
cjedilu desetak minuta da se potpuno ocijedi.
Tako ocijeđena sirna gruda čija temperatura ne bi smjela biti niža od 20
oC, oblikuje se rukama u obliku lopte i stavlja u za to pripremljene platnene
krpe ili gaze, a onda u kalupe. Ranije su se upotrebljavali kalupi izrađeni
od nehrđajućeg lima ili drva, a danas su to plastični obruči raznih veličina.
127
mljekarstvo
Najprihvatljiviji su oni koji imaju unutarnji promjer od oko 25 cm, i da su

visoki oko 25 cm, koji su probušeni sa strane radi lakšeg otjecanja surutke.
U ovakve kalupe može se staviti sirna gruda koju smo dobili od šest lita-
ra mlijeka. Utezi koji se stavljaju na sirnu grudu obično su okrugle kamene
ploče oblika utega s nešto manjim promjerom od kalupa, na početku težine
oko tri kilograma, a nakon osam sati uteg se mijenja s težinom 5 kilograma
i opet nakon osam sati stavlja se novi uteg od sedam kilograma. Sir se drži
u kalupu na sobnoj temperaturi oko 24 sata.
Poslije vađenja iz kalupa sir se suši na tamnom mjestu u prozračnim i
čistim konobama, gdje stalno struji svježi zrak. Sir zrije oko 15 dana. Opti-
malna temperatura u prostoriji sušenja i zrenja sira trebala bi biti oko 15°C,
a prosječna vlaga u zraku oko 75 posto.
Nakon završetka sušenja sir se povremeno premaže ekstra djevičanskim
maslinovim uljem koje sprječava razvoj pljesni, i dobija se sjajna i meka
korica. Mnogi kažu da nema tajni, a recept je jednostavan i provjeren, no
svi ističu da je najvažnija higijena sirenja, trava koju ovce „brste“ po broj-
nim bračkim proplancima, sastav i vrsta trave, a posebno aromatično bilje i
posolica koja zapljuskuje bračke pašnjake.
Nadajmo se da će se uskoro, brački ovčji sir pod zaštićenim znakom i
imenom „pramenka“, ponovno vratiti u bračke konobe, restorane i hotele,
kao zaboravljeni brački gastronomski specijalitet.
128
p e r a d a r s t v peradarstvo
o
Alternativni sustavi tova pilića

Pileće meso iz intenziv-
nog tova lošije je kvalitete i
nije po ukusu svih potrošaća.
S porastom standarda i kupov-
ne moći stanovništva povećava
se potražnja pilećega mesa i iz
drugih sustava proizvodnje koji
se temelje na slobodnom kre-
tanju pilića na pašnjaku, a tra-
že mala ulaganja za pokretanje
proizvodnje i male troškove za
njeno provođenje.Danas posto-
je sljedeći alternativni modeli
tova pilića:
– slobodan tov pilića (free range) – tov u dvorištu s malim peradnja
kom („yard and coop“)
– tov pilića na ispaši (pastured poultry) – organski (ekološki) tov pilića
– poluintenzivan tov (semi intensive) – drugi inovativni načini tova pilića
Slobodan tov
U slobodnom (free range) sustavu pilići imaju slobodan pristup paš-
njaku (sl. 1). Pilići su smješteni u pokretnim peradnjacima (kućicama) koji
se mogu seliti na nove površine, tako da se pilići mogu hraniti uvijek svje-
žom travom, sjemenjem i kukcima. Gustoća naseljenosti treba biti 200 pi-
lića po jutru. Pašnjak mora biti dobro ograđen da bi se spriječio ulaz pre-
datora. Kućice pilićima služe i kao zaklon ako im zaprijeti kakva opasnost.
Utvrđeno je da se pilići maksimalno udaljavaju do 30 metara od nastambe.
U slobodnom sustavu pilići sporije rastu, tako da završnu tjelesnu
masu za klanje postižu nakon
Pokretni peradnjaci u „free range“ tovu
81 dan i kasnije, ovisno o ge-
notipu, kvaliteti pašnjaka i
dodane hrane. Utrošak hrane
za kilogram prirasta je veći
nego u intenzivnom tovu pili-
ća. U ovoj vrsti tova cilj nije
što veća završna masa pilića,
za što kraće vrijeme, kao u in-
tenzivnom brojlerskom tovu,
129
peradarstvo
već veća dobrobit pilića i poboljšana kvaliteta mesa s obzirom na senzorna

svojstva (boja, okus, konzistencija) i biokemijski sastav.
Tov na pašnjaku
To je preinačeni „free range“ sustav. Pilići
su smješteni u peradnjake (kućice) koji nemaju
podnice, a koji se svakodnevno sele na svježi
dio pašnjaka, tj. izmjena pašnjaka je kao i pri
držanju stoke (pregonski pašnjaci). Kućice su
dimenzija 304 x 365 x 60 cm. U svaku kućicu,
Tov pilića na pašnjaku
do dobi od 4 tjedna, smješta se do 100 pilića.
Peradnjaci se na pašnjaku premještaju ručno, podižući ih pomoću drški i
postavljajući na posebno dizajniranu nisku platformu s kotačima. Pašnjak je
potrebno kositi nisko (10 – 20 cm) i neprekidno ga održavati. Pilići na paš-
njaku pronalaze biljnu i životinjsku hranu, što smanjuje izdatke za hranidbu
i do 30%.
Hranidba je i koncentriranom hranom. Smrtnost pilića u ovom sustavu
držanja je manja od 5%. Pilići dostignu težinu za konzum nakon 8. tjedana
tova.
Poluintenzivan tov pilića
U poluintenzivnom sustavu pilići se drže u nepokretnim (fiksnim) pe-
radnjacima, a imaju pristup na slobodnu površinu (dvorište ili pašnjak). Gu-
stoća naseljenosti je do 500 pilića po jutru. Slobodne površine koriste se po
načelu rotacije.
Hrana i voda daju se pilićima unutar peradnjaka. Rotiranje pilića po
pašnjaku može spriječiti pojavu bolesti. Kod prenapučenosti pašnjaka i
dvorišta češća je pojava bolesti, pa je potrebno dodavanje lijekova u hranu.
Utvrđeno je da pilići iz poluintenzivnog sustava imaju veći udjel mesa prve
kategorije – prsa i batkova.
Tov u dvorištu s malim peradnjakom
U ovom sustavu držanja pilića ne primjenjuje se rotiranje pašnjaka ili
se pašnjak uopće ne koristi. Pilići slobodno hodaju o farmi (dvorištu). Ovaj
način držanja pilića nije prikladan za komercijalnu proizvodnju, već se pri-
mjenjuje na malim obiteljskim gospodarstvima za osobne potrebe. Na ovaj
način uzgajaju se najčešće autohtoni spororastući genotipovi kombiniranih
svojstava, za proizvodnju mesa i jaja. U ovom sustavu velik je gubitak pili-
ća zbog grabljivica i ostavljanja izmeta na neželjenim mjestima. Ovaj način
držanja pilića (peradi) u Europi se sve više napušta, a najviše je zastupljen
u azijskim zemljama.
130
peradarstvo
Organski tov
Organski (ekološki) tov pilića provo-
di se po određenim standardima (zakon-
skim propisima) koje propisuju nadležna Ekološki tov pi-
ministarstva pojedinih zemalja. Zadovo- lića
ljavanjem smjernica organskog standarda
proizvodi dobivaju certifikat da su organskog podrijetla i kao takvi se jav-
ljaju na tržištu.
U organskom tovu pilića mora se koristiti samo organski (ekološki)
proizvedena hrana, bez antibiotika i stimulatora rasta, pilići se ne smiju
držati u kavezima, a moraju imati osigurani ispust odgovarajuće površi-
ne i pašnjak. Pašne površine, kao i sastojci krmnih smjesa, ne smiju biti
tretirani pesticidima, nego za to odobrenim sredstvima. Plodnost tla se ne
smije poboljšavati kemijskim gnojivima, već organskim gnojivima i plo-
doredom.
U našoj zemlji ova proizvodnja je regulirana Pravilnikom o ekološkoj
proizvodnji životinjskih proizvoda (N.N. 13/02). Organska proizvodnja pi-
lećega mesa je sezonskoga karaktera jer se pilići tove na otvorenim površi-
nama. Za organski tov prikladniji su pilići spororastućih genotipova, zbog
bolje prilagođenosti siromašnom okolišu.
Drugi inovativni načini tova
Jedan od načina tova pilića je onaj u kojem središnji peradnjak ima
mala vrata za piliće, a koja im omogućavaju pristup na četiri različita dvo-
rišta. Pilići imaju slobodan pristup samo jednoj četvrtini u razdoblju od dva
mjeseca. Kada završe sa čeprkanjem i čišćenjem od bilja, isključuju se s te
četvrtine, a ona se može zasijati usjevima visoke vrijednosti (povrće, raž,
heljda, lucerna i dr.) koje će pilići jesti nakon 6 mjeseci, kada se ponovo
vrate na tu četvrtinu pašnjaka.
Drugi od primjera je „peradnjak u ulozi kompostiranja“. Na prljavi
pod peradnjaka, u kojem pilići borave, prostre se sloj suhoga materijala
(piljevina, slama) debljine 15 cm i poprska kompostnim starterom. Čepr-
kanjem pilića miješa se suha stelja s izmetom, nakon čega se smjesa poči-
nje razgrađivati, te nakon određenog vremena postaje kompost.
Kompost se povremeno obrađuje frezom da bi se spriječilo stvaranje
kore. Ako je podloga presuha, dodaje se voda, a ako je mokra, dodaje se
suhi materijal. Tijekom kompostiranja oslobađa se toplina koja stabilizi-
ra temperaturu tla na 70°C i čini boravak pilića u peradnjaku ugodnijim.
Kompost iz peradnjaka periodično se uklanja i koristi kao gnojivo, ili se
prodaje.
131
peradarstvo
Luk i češnjak – za jačanje imuniteta i

liječenje peradi
Poznato je da u hranidbi peradi sudjeluje mnoštvo sastojaka: zrnata
hrana, zelena hrana, voće, bobice, gomolji i slično. Manje je poznato izvan-
redno djelovanje raznih vrsta lukova u njihovoj prehrani. Obuhvaćaju cijeli
spektar biljaka iz porodice ljiljana (oko 250 vrsta) a najpoznatiji i najvažniji
su luk, češnjak i vlasac.
Izgleda da nema biljke, a posebno biljke koja je ujedno i hrana, kojoj
se pripisuje toliko ljekovitih svojstava kao luku. Suvremeni autori navode
čak petnaest ljekovitih svojstava luka i dvaput više bolesti za koje se luk
može primijenili kao lijek. Zajedničko svim tim biljkama su između osta-
log sastojci koji sadrže sumpor i eterična ulja. Znanost o korisnim biljkama
ubraja luk u začine. Zbog toga ne treba od luka očekivati osobite vrijednosti
udjela bjelančevina, ugljikohidrata i masti. Srodnici luka djeluju samo kao
dodatci uobičajenoj temeljnoj hrani i u tom su smislu izrazito dragocjeni.
Antibiotsko djelovanje
Za luk je poznato da u cijelom probavnom traktu potiče besprijekornu
izmjenu tvari pa tako i aktivnost žuči. Svojim antibiotičkim djelovanjem
jača otpornost peradi na bolesti. Osim toga, ova hrana potiče tvorbu krvi i
rožnate tvari, što osobito u ptica nije nimalo nevažno. Naime, ne predstav-
ljaju samo nokti na pandžama nogu, ljuske na nogama ili kljun rožnatu tvar
nego i perje. Svojim sastojcima koji potiču rad srca luk utječe na stabilnost
krvotoka pa životinje bolje podnose stres. Usto, luk sadrži značajne količi-
ne vitamina C koji također djeluje protustresno.
Češnjaku se pripisuje još intenzivnije djelovanje nego luku u jačanju
imuniteta. Važan je posebice u borbi protiv glista, gljivica i bakterija u pro-
bavnom sustavu, dakle potiče opće zdravlje peradi. Posjeduje jako anti-
mikrobno djelovanje. Stoga se ubraja među najpoznatije i najdjelotvornije
biljne antibiotike na koje bakterije ne mogu postati otporne. Osim toga, u
srodnicima luka dolazi još cijeli spektar bioloških supstancija koje tek kom-
binirano u organizmu razviju svoje puno djelovanje. Vlasac također ulazi u
krug biljaka ovakvog spektra djelovanja.
Hrana za piliće
Osobito u najranijoj dobi, vlasac sa svojim cjevastim sitno sjeckanim
listićima predstavlja najbolju hranu za piliće. Budući da organizam pilića
još nije potpuno izgradio imuni sustav, baš mu vlasac daruje stabilnost i po-
132
peradarstvo
tiče apetit. Osim toga, lako ga je uzgojiti u loncima ili sanducima za cvijeće
u zagrijanu prostoru čak usred zime, pa je tako netom izvaljenim pilićima
već vrlo rano na raspolaganju kao njihova prva zelena hrana. Budući da
obiluje vitaminom C, on je za organizam mladog pileta izloženog stresu
koje se tek treba snaći u svojoj novoj okolini osobito pozitivan protustre-
sni stimulans. Dakako, da vlasac možete tijekom cijele godine miješati s
mekom hranom ili ga navlaženog razmrvite i pridodajte brašnu ili nekoj
sličnoj hrani. Baš su ovakvi sastojci najprimjereniji da se izmiješaju s lu-
kom i češnjakom. Dakako da obje vrste luka treba dobro usitniti. Nasuprot
češnjaku, luk možete davati kokicama i kao posebnu hranu, ali lako da ga
mogu uzeti u kljun. U pravilu će potrajati neko vrijeme da se one na njega
naviknu, ali on će zatim postati njihovo omiljeno povrće.
Srodnici luka potiču tek pa ih zato treba koristiti, posebice ljeti. Budući
da ljetna vrućina koči tek, za uravnotežen rast pilića važno je kontinuirano
uzimanje hrane. Takva sredstva umanjuju loše djelovanje vrućine. Zahvalju-
jući izlučevinama luka koje potiču probavu, uzimanje hrane znatno je povolj-
nije. Češnjak i luk igraju vrlo važnu ulogu kao inhibitori bakterija i drugih
sićušnih živih bića, osobito kao dodaci vodi za piće. Svaki uzgajatelj koji
svojim životinjama svakodnevno mijenja vodu za piće i tako savjesno čisti
posudu za vodu, nužno će utvrditi kako na rubu nastaje neki poluprijesni ta-
log. Njega uzrokuju sićušna živa bića koja smanjuju vrijednost vode za piće
svojini metaboličkim izlučevinama. Ako raščetvorite glavicu luka te četvrtinu
stavite zajedno s dva raščetvorena režnja češnjaka u vodu za piće, takav će
se talog značajno smanjiti, jer će sastojci luka i češnjaka zakočiti razvoj ovih
nezgodnih sićušnih bića. Slično tome luk, češnjak i vlasac djeluju u organiz-
mu peradi. Budući da sastojci luka poboljšavaju i rad bubrega, te tako dolazi
do jačeg izlučivanja vode, izbjeći će se mogući zastoj vode u organizmu.
Dakako da je voda pripremljena na ovaj način vrlo pozitivna za orga-
nizam, jer se sastojci luka uzimaju zajedno s vodom za piće. Supstancije iz
luka potiču metabolizam životinja. Konačno, poboljšava se i opskrba orga-
nizma kisikom, pa životinje dolaze u bolje zdravstveno stanje i tako s jačim
imunitetom lakše izlaze na kraj s uzročnicima bolesti. Usto, u pučkoj medi-
cini za borbu protiv crijevnih nametnika u svih životinja preporučuju sitno
sjeckani medvjeđi luk ili srijemuž (Allium ursinum) pomiješan s hranom.
Ako nemate svježi srijemuž može se primijeniti i češnjak. Obje biljke služe
za prevenciju i jačaju crijeva. Za češnjak nije nezanimljiva činjenica da on
raspolaže hormonima sličnima muškim i ženskim. Djeluje li on zbog tih
svojih hormona povoljno na oplodnju, još je prilično neizvjesno. Zasigurno
sve biljke srodne luku djeluju svojim vitaminima i drugim djelatnim sastoj-
cima poput minerala pozitivno na sposobnost reprodukcije organizma.
133
peradarstvo
Prinudno mitarenje kokoši

Prinudno mitarenje je stručni zahvat koji dovodi do naglog i istovre-
menoga gubljenja perja (mitarenja) i prekida nesenja kokoši nakon inten-
zivne proizvodnje jaja, a u cilju “odmora” kokoši i pripreme za novi ciklus
proizvodnje.
Na prinudno mitarenje kokoši uzgajivači se odlučuju zbog više razlo-
ga: nemogućnosti nabave 18-tjednih pilenki, visoke cijene pilenki, ili ne-
mogućnosti plasmana jaja na tržište.
Mitarenje (mijenjanje perja) je prirodan proces u ptica, koji se ciklički
odvija u drugoj polovici godine, a pod utjecajem je hormona štitnjače - ti-
roksina. Tijekom mitarenja spolna aktivnost (proizvodnja jaja) zamire.
Za prinudno mitarenje moguće je koristiti više metoda, a najčešće je
izazivanje jakog stresa u kokoši. Prisilnim mitarenjem prekida se normalni
ciklus proizvodnje. Ograničavanje svjetla, hrane i vode najčešće se koristi
da se zaustavi proizvodnja jaja i izazove odmor koji traje 3 - 9 tjedana.
Postupci za izazivanje prinudnog mitarenja su:
• standardno restriktivno hranjenje, napajanje i osvjetljenje;
• primjena različitih razina mineralnih tvari u hrani (viša razina alumi-
nija ili cinka, niža razina natrija (NaCl) ili kalcija u obroku i dr.);
• primjena kemijskih i hormonalnih preparata (klor madino-acetat,
ZnO, enheptin, apholat, anovlor i dr.).
Najčešće se primjenjuje standardni (konvencionalni) postupak prinud-
nog mitarenja koji se može provesti na tri načina (metode).
Metoda brzog mitarenja
Postupci pri brzom mitarenju su sljedeći: naglo se smanjuje osvjetlje-
nje na 8 sali dnevno, uskraćuje se kokošima krmna smjesa tijekom 10 dana,
a daje malo zrnaste hrane, postupno se uskraćuje voda tijekom tri dana,
nakon 10. dana nesilice se počinju hraniti potpunim krmnim smjesama uz
osvjetljenje od 14 do 16 sati dnevno. Ova metoda omogućava 50% nesivo-
sti u roku od 6 tjedana.
Metoda “normalnog” mitarenja
Postupci pri primjeni ove metode su sljedeći: smanjuje se osvjetljenje na 8
sati dnevno, uskraćuje krmna smjesa tijekom 10 dana, a daje vrlo malo zrnaste
hrane, voda se ne uskraćuje, od 10. dana daje se puni obrok od lom ljenog zrnja
žitarica tijekom 2 - 3 tjedna, a nakon toga prelazi se na hranidbu potpunim kr-
mnim smjesama, uz osvjetljenje kao na početku proizvodnje jaja (16 sati).
Ova metoda omogućava 50% nesivosti nakon 6 - 8 tjedana.
134
peradarstvo
Metoda sporog mitarenja

Pri sporom mitarenju smanjuje se duljina osvjetljenja na 8 sati dnevno,
potpuno se nesilicama uskraćuje krmna smjesa, voda se ne uskraćuje, od
10. dana daje im se smjesa krupno mljevenih žitarica tijekom četiri tjedna
ili dulje, nakon toga nesilice se hrane po volji potpunim krmnim smjesama
uz 14 -16 sati dnevnog osvjetljenja.
Ova metoda omogućava 50% nesivosti 9 tjedana nakon početka tre-
tmana.
Cilj restrikcije duljine dnevnog osvjetljenja nije samo izazivanje mita-
renja, već i umirivanje nesilica koje tijekom mitarenja gladuju i zbog toga
postaju živčane.
Mitarenje kokoši praćeno je gubicima (uginućima), ovisno o kondi-
ciji (zdravlju) kokoši prije postupka mitarenja. Da bi gubici bili manji,
nesilice ne bi trebalo u prvom ciklusu proizvodnje držati predugo, već
do najmanje 60% nesivosti. Tada kokoši nisu previše iscrpljene i nije im
opala tjelesna masa. Tijekom mitarenja, pak, nesilicama opada tjelesna
masa za 20-30%.
Nesivost u drugom ciklusu
Nesivost u drugom ciklusu proizvodnje je 15 - 20% niža nego u pr-
vom. Primjerice, ako kokoši u prvom ciklusu do 35. tjedna nesenja daju
prosječno 196 jaja, nakon mitarenja u drugom ciklusu do 76. tjedna daju
163 jaja ili ukupno 369 jaja. Pri ranijem prekidu prvog ciklusa (ranijom pri-
nudnom mitarenju), kokoši će davati više jaja u drugom ciklusu i obrnuto.
Uspješno se može izmitariti samo zdravo jato.
Golovrata kokoš
To je zanimljiva kokoš koja se vidno ističe među drugim ‘normalnim’
pasminama peradi. Smatra se da se ova spontana mutacija prvi put pojavila
još u antičko doba u Maleziji, ali da su životinje s dominantnim genom ras-
pršene diljem svijeta od davnina.
Kod ove pasmine neoperjani vrat je blago zakrivljen u obliku slova S.
Punokrvne plemenite životinje odlikuju se crvenom kožom. Glava također
treba biti neoperjana. Trup je cilindrično izdužen s blago nagnutim drža-
njem. Prsa su puna i mesnata, te se na njima jasno ističu neoperjana područ-
ja kože. Općenito gledano golovratke su oskudno obrasle perje u odnosu na
sve druge kokošje pasmine. Pijetao ima puni rep koji se malo uzdiže iznad
sedlišta. Donja linija tijela se ističe sa širokim, dobro popunjenim, trbuhom.
135
peradarstvo
Na unutrašnjoj strani
snažnih bataka vidljiva
je neoperjana trokuta-
sta površina kože. Noge
također trebaju biti neo-
perjane, srednje dužine
i finih kostiju.
Uz životinje s nor-
malnom nazubljenom
krijestom postoji i va-
rijanta s ružastom kri-
jestom. Zaobljeni pod-
bradnjaci trebaju biti
tanki i građeni od finog
tkiva. Uz to dobro pri-
staju crveni podušnjaci,
bez primjese bijele boje. Kljun je srednje duljine i blago povijen. Boja očiju
treba biti narančastocrvena. Boja nogu i kljuna je u korelaciji s bojom perja.
Uzgajaju se u crvenoj, crnoj, bijeloj, žutoj, jarebičastoj, grahorastoj i plavoj
boji. Težina pijetla iznosi 2,50 do 3 kg, a kokice 2 do 2,50 kg. Nesu 180 do
200 jaja žućkastobijele ljuske, težine 55 g.
Ako se golovratke križaju s normalno operjanim kokošima, u prvoj
generaciji potomstvo će biti neoperjanog vrata. To svojstvo je određeno
mutacijom. Mnogi promatrači ovu pasminu smatraju ružnom, ali gledano
iz perspektive uzgajatelja pasminske peradi, golovratka predstavlja veoma
zanimljivu ‘ekskluzivnu’ kokoš. Iznenađujuće je da unatoč njezinu osjetlji-
vom vratu ona dobro podnosi oštru zimu i iznimno brzo raste. Zahvalnog
su temperamenta, a na ispustu marljivo traže hranu. Čvrste su i otporne na
mnoge bolesti peradi.
Uzgoj pura za blagdansku pečenku

U kolovozu počinje tov pura, kako bi dostignule maksimalnu težinu
uoči božićnih praznika, kada postižu najbolju cijenu na tržištu.
Pritom treba uzeti u obzir da po m2 poda u peradnjaku ne bi trebalo biti
više od 34 kilograma žive mase pura na kraju tova. Ako se, primjerice, pure
tove do prosječne žive mase oko pet kilograma, tada po m2 poda ne bi smje-
lo biti više od sedam jedinki. Ukoliko se planira veća prosječne masa pura,
njihov broj po m2 poda se smanjuje. Primjerice, ako želimo da pure na kraju
tova imaju 9 - 10 kg, tada po m2 poda treba biti prosječno samo po 3,5 grla.
136
peradarstvo
Odrasle pure se mogu toviti na kultiviranom pašnjaku zasijanom tra-

vom i/ili djetelinom. U tom slučaju na 200 m2 pašnjaka dolazi najviše deset
pura. Dakle, za jednu puru potrebno je osigurati 20 m2 pašnjačke površine.
Peradari koji drže pure u prostorijama bez umjetne ventilacije trebaju
poštivati pravilo da niti u jednoj fazi tova pura ukupna živa masa po m2
podne površine ne smije biti veća od 24 kg.
Za uspješan uzgoj pura i održavanje stelje neophodan je osigurati svjež
i čist zrak pomoću odgovarajuće ventilacije. Normativi ventilacije iznose 3
m3/h zraka na svakih 10 jednodnevnih purića a za odrasle jedinke 4 – 5
m3/h zraka po kilogramu tjelesne mase.
U većim objektima bez prozora (kontrolirani uvjeti držanja) za osigu-
ranje neophodne ventilacije ugrađuje se potreban broj ventilatora odgovara-
jućeg kapaciteta.
Pure zahtijevaju relativnu vlažnost zraka od 65 do 70 posto. Veća rela-
tivna vlažnost izbjegava se povećanom ventilacijom, koja uklanja suvišnu
vlagu iz zraka. Za vrijeme jako toplih i suhih ljetnih dana, međutim, pre-
tjerano suh zrak može dovesti do dehidracije jednodnevnih purića, a kod
starijih jedinki uzroko-
vati kanibalizam i bo-
lesti organa za disanje.
U takvim uvjetima re-
lativna vlažnost zraka
održava se na najmanje
65 posto prskanjem
vode po stelji.
Prvih sedam do
deset dana purićima je
potrebno gotovo nepre-
kidno i relativno jako
svjetlo jačine oko 15
W na m2 površine poda. To se može osigurati postavljanjem žarulja od 40
W na svakih 2,5 m2 poda. Kasnije se jačina svjetla postepeno smanjuje,
tako da se poslije tri tjedna po m2 osigura 2,5 W. Takođe se smanjuje i
trajanje osvjetljenja na 14 do 20 sati dnevno ili se prelazi na prirodni dan.
Kasnije u tijeku tova, primjerice, pure se mogu držati u polutami, tako da se
po m2 osigura 1 – 1,5 W.
Temperatura prostora u kojem se nalaze pure u tovu od velikog je zna-
čaja za prirast. Jedinke u dobi od 6 tjedana lako podnose i niže temperature,
pri čemu se pokazalo da temperatura od 20 do 220 C omogućuje najmanju
potrošnju hrane za kilogram prirasta odnosno najbolju konverziju hrane.
137
peradarstvo
138
peradarstvo
Način držanja kokoši nesilja

ulaskom u EU
Gotovo 30 godina u svijetu se vodi rasprava o ugroženosti dobrobi-
ti kokoši nesilja u kaveznom sustavu smještaja. Stoga se već u to vrijeme
počelo raspravljati o drugim načinima držanja nesilja, pa je danas u nekim
zemljama (Švicarska,
Švedska) zabranjeno
kavezno držanje ne-
silja. Osim toga, po-
sljednjih desetak godi-
na u Europskoj uniji je
doneseno niz uredbi i
direktiva glede dobro-
biti životinja općeni-
to, pa i peradi. U tom
smislu i u našoj zem-
lji je od 2010. godine
na snazi „Pravilnik“
(„Narodne novine“, br. 77/10, 99/10 i 51/11) kojim se propisuju minimalni
uvjeti zaštite kokoši nesilja za gospodarstva s više od 350 jedinki u uzgoju.
Opći uvjeti za sve sustave uzgoja
Posjednik mora osigurati pregled kokoši najmanje jednom dnevno.
Treba izbjegavati prejaku, stalnu i iznenadnu buku. Ventilatori, oprema za
hranjenje i druga oprema ne smije proizvoditi prejaku buku.
Objekti moraju biti primjereno osvijetljeni tako da sve kokoši mogu
vidjeti jedna drugu i da su jasno vidljive te da mogu percipirati svoju oko-
linu i pokazivati uobičajeni stupanj aktivnosti. Ako se raspolaže prirodnim
osvjetljenjem, otvori za svjetlo moraju biti izgrađeni tako da se svjetlost
jednakomjerno raspodijeli u prostoru. U prvim danima nakon naseljavanja
režim osvjetljenja mora biti takav da spriječi zdravstvene i smetnje pona-
šanja. Program osvjetljenja mora biti u skladu sa zahtjevima i normativima
hibrida koji se uzgajaju. Unutar dnevnog ritma mora biti najmanje 8 sati
neprekidnoga mraka, da bi se životinje odmorile. Zamračivanje i osvjetlji-
vanje mora biti postupno.
Objekti i oprema koji dolaze u doticaj s kokošima moraju biti redov-
no čišćeni i dezinficirani, a osobito prije ponovnog naseljavanja. Tijekom
boravka kokoši u objektu mora biti održavana primjerena čistoća. Gnoj je
potrebno redovno odstranjivati, a uginule kokoši treba uklanjati svaki dan.
139
peradarstvo
Kavezi moraju biti takvi da ko-

koši ne mogu pobjeći. Kod kaveza s
dvije ili više etaža mora biti osigu-
rana mogućnost nesmetane kontrole
svih kaveza kao i pristup do svake
kokoši. Vrata kaveza moraju biti ta-
kvog oblika i veličine da se iz kaveza
može izvaditi ili u njega staviti odra-
sla kokoš, a da joj se tim postupkom
ne prouzroče patnje ili ozljede. Za-
branjeno je takvo postupanje s kokošima koje bi im uzrokovalo nepotrebne
ozljede. Kako bi se spriječilo kljucanje perja i kanibalizam dopušteno je skra-
ćivanje kljunova, ali pod uvjetom da to izvede osposobljena osoba i to samo
na pilićima mlađim od 10 dana koji su namijenjeni za proizvodnju jaja.
Alternativni sustavi uzgoja
Sustavi moraju biti opremljeni tako da se kokošima nesiljama osigura:
a) najmanje 10 cm prostora za hranjenje po jednoj kokoši kod ravnih
hranilica, odnosno najmanje 4 cm prostora za hranjenje po jednoj kokoši
kod okruglih hranilica;
b) najmanje 2,5 cm prostora za piće po jednoj kokoši kod ravnih poji-
lica, odnosno najmanje 1 cm prostora za piće po jednoj kokoši kod okruglih
pojilica. Kod napajanja kapljičnim pojilicama i šalicama za napajanje mora
biti najmanje jedna pojilica na 10 kokoši. Ako su mjesta za napajanje opskr-
bljena fiksno postavljenim pojilicama, tada se u dometu svake kokoši moraju
nalaziti barem po dvije šalice za napajanje ili dvije kapljične pojilice;
c) odvojen prostor za nesenje jaja za svaku kokoš pojedinačno (gnijez-
do) ili za skupinu kokoši (zajedničko gnjezdište). U slučaju pojedinačnih
gnijezda, mora biti osigurano najmanje 1 gnijezdo na 7 kokoši, dok kod
korištenja zajedničkog gnjezdišta mora biti osigurano najmanje 1 m2 gnjez-
dišta za najviše 120 kokoši;
d) najmanje 15 cm dužine odgovarajuće grede (bez oštrih rubova) po
jednoj kokoši. Grede ne smiju biti namještene iznad stelje. Vodoravna uda-
ljenost među pojedinim gredama mora iznositi najmanje 30 cm. Vodoravna
udaljenost između grede i zida mora iznositi najmanje 20 cm;
e) najmanje 250 cm2 površine sa steljom za kokoši, koja mora pokri-
vati najmanje jednu trećinu podne površine. Stelja mora biti čista, suha i ne
smije štetiti zdravlju kokoši te od prhkog materijala koji omogućava koko-
šima zadovoljenje njihovih etoloških potreba.
Podovi moraju biti oblikovani tako da odgovarajuće podupru svaki na-
prijed okrenuti prst na obje noge.
140
peradarstvo
Kod sustava uzgoja pri kojem se kokoši nesilje mogu slobodno kretati
među pojedinačnim etažama:
a) ne smije biti više od 4 etaže;
b) među pojedinim etažama mora biti najmanje 45 cm prostora;
c) pojilice i hranilice moraju biti raspoređene tako da su jednako do-
stupne svim kokošima;
d) etaže moraju biti uređene tako gnoj ne pada na donje etaže.
Kod sustava uzgoja pri kojem nesilje imaju uređen ispust:
a) mora biti osigurano više otvora za neposredan izlazak u slobodni
prostor, visokih najmanje 35 cm i širokih najmanje 40 cm te razmještenih
po cijeloj dužini objekta. U svakom slučaju na skupinu od 1000 kokoši za-
jednički otvor mora iznositi 2 m.
b) ispusti moraju imati površinu primjerenu gustoći naseljenosti i pri-
rodi terena, moraju biti ograđeni i omogućiti zaklon od nepovoljnih vre-
menskih uvjeta i grabežljivaca te imati odgovarajuće pojilice ukoliko je to
potrebno.
Gustoća naseljenosti ne smije biti veća od 9 kokoši nesilica na m2 ko-
risne površine.
Sustavi uzgoja u neobogaćenim kavezima
Sustavi uzgoja u neobogaćenim kavezima moraju ispunjavati sljedeće
uvjete:
a) za svaku kokoš nesilju na raspolaganju mora biti najmanje 550 cm2
korisne površine, mjereno u vodoravnoj ravnini;
b) svaki kavez mora imati hranilicu dužine najmanje 10 cm po pojedi-
noj kokoši;
c) svaki kavez mora imati pojilicu u obliku korita dužine 10 cm po
jednoj kokoši ili dvije kapljične pojilice ili dvije šalice za napajanje;
d) kavezi moraju biti visoki najmanje 40 cm na najmanje 65% površi-
ne kaveza i ne niži od 35 cm na bilo kojoj točki;
e) podovi moraju biti oblikovani tako da odgovarajuće podupiru svaki
od naprijed okrenutih prstiju na svakoj nozi. Nagib poda ne smije biti veći
od 14% ili 8°. Ako podovi nisu napravljeni od pravokutne žičane mreže,
nagib poda može biti veći;
f) kavezi moraju biti opremljeni odgovarajućim materijalom za troše-
nje pandži.
Sustav uzgoja u obogaćenim kavezima
Svi obogaćeni kavezi moraju ispunjavati sljedeće uvjete:
Kokoši nesilje moraju imati:
a) najmanje 750 cm2 površine kaveza po kokoši, od čega 600 cm2 ko-
risne površine. Visina kaveza, osim visine nad korisnom površinom, mora
141
peradarstvo
iznositi najmanje 20 cm na svakoj točki, a ukupna površina ni kod jednog

kaveza ne smije biti manja od 2000 cm2;
b) gnijezdo;
c) stelju koja omogućava kljucanje i čeprkanje;
d) odgovarajuće grede, dužine najmanje 15 cm po jednoj kokoši.
Svaki kavez mora imati hranilicu dužine najmanje 12 cm po jednoj ko-
koši. Svaki kavez mora imati na raspolaganju sustav za napajanje, dostatan
broju kokoši. Ako se koriste kapljične pojilice ili šalice za napajanje najma-
nje dvije moraju biti dostupne svakoj kokoši.
Uzgoj kokoši nesilja u kavezima koji ne udovoljavaju odredbama koje
se odnose na obogaćene kaveze dopušten je do dana pristupanja Republike
Hrvatske Europskoj uniji, a najdulje 12 mjeseci nakon pristupanja Repu-
blike Hrvatske Europskoj uniji u svrhu završetka proizvodnog ciklusa. Od
dana stupanja na snagu „Pravilnika o minimalnim uvjetima za zaštitu ko-
koši nesilja“, neobogaćeni kavezi više se ne smiju proizvoditi niti prvi puta
stavljati u upotrebu. Obogaćeni kavezi tipa „EUROVENT 625-EU“ (Big
Dutchman) i „SALMET AGK 2000/615“ (Salmet®) po veličini i opremlje-
nosti prilagođeni su zakonodavnim odredbama Europske unije, odnosno
Republike Hrvatske.
CI ,00
po aču
60
ob
Jela za sve prigode

JE k
šil na
r
jka tu
se pre
NA n
uv m
eć a c
av je
a z nik
ac uH
ije rv
nu at
po ske
šta po
rin šte
e
Ova knjiga pisana je s ciljem da svojim

raznovrsnim receptima zadovolji ukuse
velikog broja ljubitelja dobre hrane, a
sadrži recepte naših domaćih jela i
nesvakidašnje, već pomalo zaboravljene
recepte. Teži pripravljanju jednostavnih
jela, onih koja se brzo pripravljaju, a njeni
kratki i nadasve jednostavni recepti služe
za pripravljanje jela u svakoj kuhinji.
Format: 14 x 20 cm
Uvez: spiralni
Broj stranica: 264
www.gospodarski.hr
tel: 01/4816-145, 01/3843-555
142
pčelarstvo pčelarstvo
Matična mliječ – od
proizvodnje do pohrane
Matična mliječ je visoko-
vrijedna namirnica i za ljudsku
potrošnju vrlo hranjiva. Bogata
je vitaminima, bjelančevinama i
aminokiselinama. Sadrži vitami-
ne B-kompleksa, a posebno je
visoka koncentracija vitamina B5
(pantotenske kiseline) i vitamina
B6. Jedini je prirodni izvor ace-
tilkolina u čistom obliku. U njoj
se još nalaze i vitamini A, C, D
i E, minerali, enzimi, 18 vrsta
aminokiselina kao i tvari koje
sprječavaju umnažanje bakterija
i virusa. Jača imunitet i vrlo po-
voljno djeluje protiv bronhijalne astme, bolesti jetre, prilikom zarastanja pri-
jeloma i na kožne bolesti. Učinak se temelji na ubrzavanju oksidativnih pro-
cesa u izmjeni tvari, pobuđuje imunološki sustav pa ima i povoljan učinak na
artritis, anemiju i mišićnu distrofiju. Osim ovih općih učinaka matična mliječ
može se primjenjivati lokalno (umiješana u kreme) za premazivanje oboljelih
dijelova tijela ili u sastavu nekih dijetalnih pripravaka.
Što je potrebno za proizvodnju?
Matična mliječ se može proizvoditi u svim košnicama koje imaju
jednake okvire u plodištu i medištu. To je važno zbog toga da se mogu
prenositi okviri iz plodišta s mladim leglom i pojačavati košnice u kojima
proizvodimo matičnu mliječ. Postoje mnogobrojni opisani načini kako se
može proizvoditi matična mliječ. Svi se mogu svrstati u dvije grupe, a to
je proizvodnja u košnici s prisutnošću matice i proizvodnja bez prisutno-
sti matice. Postoje i gotovi setovi za proizvodnju mliječi (slični onima za
uzgoj matica – Jenter). Kod proizvodnje mliječi s očuvanjem matice u pče-
linjoj zajednici najmanje se remeti rad u košnici, a zajednica se održava u
cjelini te su izbjegnuti biološki poremećaji vezani uz oduzimanje matice.
S proizvodnjom mliječi možemo započeti u kasno proljeće ili ljeto kada je
zajednica na vrhuncu svog razvoja i ima mnogo pčela, a legla su zatvore-
na. U tom razdoblju ima i obilje nektara i cvjetnog praha - peluda. Stalna
dostupnost dovoljnih količina hrane je presudan čimbenik za proizvodnju
143
pčelarstvo
matične mliječi. Ako se paša naglo

prekine ili vrijeme ne dozvoljava
obilat unos u košnicu zajednice u
kojima proizvodimo mliječ, mora-
mo prihranjivati šećernim sirupom
u koji je dodan pelud ili bjelanče-
vinske zamjene (kvasac, mlijeko u
prahu). U slučaju dodavanja zamje-
na, mliječ će biti drugačije kvalitete
od one proizvedene od peluda. Iza- Zvonca na saću
biremo jake zajednice koja imaju puno mladih pčela jer samo mlade pčele
radilice u dobi od 5 do 15 dana starosti mogu proizvoditi matičnu mliječ.
Pribor i prostor
Proizvodnja mliječi odvija se slično kao i proizvodnja matica. Moramo
pripremiti osnove matičnjaka u koje ćemo presađivati jednodnevne ličinke.
Te osnove možemo napraviti od čistog pčelinjeg voska pomoću posebnog ka-
lupa ili mogu biti umjetne (od plastičnog materijala) koje se mogu gotove ku-
piti u prodavaonicama pčelarskih proizvoda. Ako ih u košnici ima dovoljno,
mogu se koristiti i početci matičnjaka (takozvana zvonca) koja nalazimo na
saću u svakoj zajednici, ali ih treba oprezno izrezati da se ne izobliče. Budući
da za proizvodnju mliječi trebamo čvrste matičnjake koji se bez problema
mogu koristiti više puta možda su bolji umjetni, ali ih prije upotrebe treba
dobro očistiti (oprati i odmastiti od lijevanja plastike) te presvući rastoplje-
nim pčelinjim voskom kako bi ih pčele bolje prihvatile. To radimo tako da
očišćene i osušene umjetne matičnjake nakratko uronimo u rastopljeni, ali ne
prevrući pčelinji vosak i ocijedimo, pazeći pri tome da su okrenuti prema do-
lje kako na dnu ne bi ostalo previše voska zbog kojeg bi postali preplitki. Za
osnove matičnjaka trebamo prazni okvir koji odgovara košnici u kojoj ćemo
proizvoditi mliječ i u kojeg umećemo tri letvice koje za bočne stranice pričvr-
stimo čavlićem, ili na neki drugi način, da ih možemo okretati i skidati. Bitno
je da te letvice ostanu pokretne kako bi njima mogli rukovati prilikom pričvr-
šćivanja matičnjaka ili vađenja mliječi. Za proizvodnju matične mliječi još je
potrebna igla za presađivanje jednodnevnih ličinki. Uz pribor za presađivanje
ličinki trebamo i sanduk za prenošenje okvira od košnica do prostorije u ko-
joj ćemo raditi. Taj sanduk može biti od daščica ili tanke šperploče, koji se
može zatvoriti i u kojeg stavljamo okvire s napunjenim matičnjacima kako
bi ih zaštitili od sunca i vjetra. Da bi dobili matičnu mliječ koja je higijenski
besprijekorna i kao takva se može dovoljno dugo očuvati, posebnu pažnju
treba posvetiti higijeni prostora i pribora koji ćemo koristiti za vađenje mli-
ječi iz matičnjaka. Zato prostorija u kojoj ćemo vaditi matičnu mliječ mora
144
pčelarstvo
biti čista, suha, svježe obojanih zidova, a pod od materijala koji se može či-
stiti bez podizanja prašine. Nadalje prostorija mora biti dobro osvijetljena da
vidimo što radimo, ali ne tako da sunčeve zrake padaju izravno na mliječ jer
one smanjuju njenu kvalitetu. Odjeća u kojoj ćemo raditi (kuta i kapa) mora
biti čista i koristiti se samo za tu namjenu. Ruke također moraju biti čiste, a
dobro je prilikom vađenja mliječi staviti preko usta kiruršku masku ili povez
od nekoliko slojeva gaze. Sam pribor za vađenje mliječi sastoji se od stalka u
koji pričvršćujemo okvir s matičnjacima, oštrog noža (skalpela) koji možemo
zagrijavati i njime rezati rubove matičnjaka, igle za vađenje ličinaka i igle (u
obliku lopatice) za vađenje mliječi. Mliječ koju vadimo spremamo u sterilne
bočice od tamnog stakla i pohranjujemo u hladnjak.
Priprema pčelinje zajednice
Za proizvodnju matične mliječi košnice se posebno prilagođavaju.
Uvijek odabiremo jaču zajednicu u kojoj ima mnogo pčela. Takve zajed-
nice nazivamo starterima. Za proizvodnju matične mliječi, kao i za pro-
izvodnju matica, starteru oduzmemo maticu. Nakon toga će pčele početi
izvlačiti matičnjake i puniti ih s mliječi. Poslije sedam dana pregledaju se
okviri i otrgaju svi započeti matičnjaci. Tada je starter spreman za prihvaća-
nje matičnjaka s presađenim ličinkama. U sredini se napravi prazan prostor
za jedan do dva okvira na kojima su nasađeni matičnjaci. Pčele će prihvatiti
dodane matičnjake ovisno o snazi zajednice i pašnim prilikama. Da bi ih
prihvatile što više potrebno je dio košnice u kojem ih uzgajamo povremeno
dopunjavati okvirima s mladim leglom ili poklopljenim koje izlazi, jer se
na njima nalaze mlade pčele. To je važno zato jer su na mladom leglu i pče-
le hraniteljice koje imaju razvijene žlijezde za proizvodnju mliječi.
Presađivanje matičnjaka
Presađene matičnjake dobivamo tako da prethodno opisane osnove ma-
tičnjaka pričvrstimo na pokretne letvice i to jedan do drugog razmaknuti 2 do
3 centimetra. Tako ih na jednu letvicu stane nešto više od desetak, a na jedan
okvir oko 30 do 40. U te osnove matičnjaka kapne se malo matične mliječi
(nešto više od veličine zrna prosa). Mliječ za tu namjenu možemo koristiti
iz matičnjaka koje su pčele same izvukle nakon što smo ih obezmatičili. Na
tu kapljicu mliječi lagano iglom za presađivanje prenesemo jednodnevnu li-
činku koja smije biti starosti do 24 sata. Ličinke se uzimaju s okvira koji na
sebi ima jajašca i vrlo mlado leglo, a vadi se tako da iglu lagano podvučemo
ispod nje tako da rubovi vise preko igle i prenese iz stanice u kojoj se izlegla
na kapljicu mliječi u osnovi matičnjaka. Ličinke za presađivanje mogu se do-
biti i iz okvira na kojemu smo izolatorom “zarobili” maticu prije 75 sati. To
je precizan posao koji treba raditi brzo da se ličinke ne isuše i prehlade. Zato
145
pčelarstvo
prostorija u kojoj radimo mora biti topla i vlažna, a kada prenesemo ličinke u
nekoliko matičnjaka pokrivamo ih vlažnom laganom krpom ili gazom. Kada
je cijeli okvir napunjen s matičnjacima i presađenim ličinkama moramo ga
što je brže moguće prenijeti na prihvaćanje i uzgoj među okvire s leglom.
Dodani matičnjaci ostaju u starteru ukupno 50 do 65 sati. Više od toga vre-
mena donosi veće ličinke s manje mliječi. Nakon tog vremena okvir se vadi
a na njegovo mjesto stavljamo drugi s presađenim matičnjacima. Po jednom
matičnjaku dobije se oko 250mg matične mliječi.
Dobro je prilikom svakog drugog vađenja matičnjaka dodati okvir s
mladim leglom za pojačanje startera. Tako možemo proizvoditi mliječ i dva
do tri mjeseca. Prilikom proizvodnje mogu se pojaviti lažne matice ili ma-
tice iz skrivenih matičnjaka koje smo previdjeli pa ih treba odmah uništiti.
Skrivene matičnjake pčele izvlače na saću okvira koje dodajemo tijekom
proizvodnje pa ih zato treba stalno tražiti i izrezivati. Ako paša oslabi na
dulje vrijeme i uzgoj ne možemo nastaviti prihranjivanjem, treba ga preki-
nuti, a proizvođačku zajednicu spojiti ili dodati maticu.
Vađenje mliječi iz matičnjaka
Nakon što okvir s matičnjacima izvadimo iz košnice, očistimo ga od
pčela, stavimo u sanduk za prenošenje i odnosimo u pripremljenu prostoriju
u kojoj ćemo vaditi mliječ. Prije vađenja mliječi, oštrim nožem koji može
biti zagrijan ili žiletom odrežemo rubove matičnjaka, nešto iznad razine do
koje je napunjen s mliječi. Zatim izvadimo ličinku koju ne smijemo oštetiti
i tek tada možemo vaditi mliječ. Mliječ vadimo iglom (lopaticom) za vađe-
nje mliječi koju odmah stavljamo u bočice od tamnog stakla ili je usišemo
posebno prilagođenim vakumskim pumpicama. Igla za vađenje treba biti
drvena ili plastična, nikako metalna. Isto vrijedi i za konzumaciju. Bočice
su obično slične penicilinskima od 10 grama koje imaju gumeni čep kroz
koji nakon zatvaranja možemo brizgalicom izvući preostali zrak i tako za-
štititi sadržaj od kvarenja. Ako je potrebno prije punjenja možemo mliječ
procijediti kroz sterilnu gazu. Nakon što izvadimo svu mliječ dodatno mo-
žemo kapnuti nekoliko kapi 40% alkohola koji će čuvati površinu od kvare-
nja. Tako pripremljenu bočicu odmah stavljamo u hladnjak, a ako je neće-
mo ubrzo koristiti čuvamo je u zamrzivaču. Od jedne zajednice koja primi
40 matičnjaka, prosječno odjednom možemo dobiti oko 11 grama mliječi.
Matičnjake koji nisu oštećeni možemo ponovno koristiti. Matična mliječ ne
smije potjecati iz zatvorenih matičnjaka, niti iz legla trutova. Na tržište se
smije stavljati u izvornom obliku ili liofilizirana. Kada se stavlja u izvor-
nom obliku mora sadržavati najmanje 30% suhe tvari i 11% bjelančevina.
146
pčelarstvo
Otrovanja pčelinjih zajednica

Ponekad se kasnije tije-
kom zimovanja može dogo-
diti da pronađemo povećana
uginuća pčela odjednom ili
propadanje cijele zajednice
iako je u košnici bilo dovolj-
no hrane. Kada isključimo
sve moguće uzroke uginuća
(varou, bolesti ili slično) mo-
žemo posumnjati da je klup-
ko stiglo do lošijeg ili štetnog
meda (medljikovca) ili pelu- Otrovanja pčela
da čijom se potrošnjom u organizmu pčela gomilaju štetne tvari i dovode
do pojačanog uginuća. Ako se nađe takvo stanje potrebno se prisjetiti oda-
kle potječe med, a pogotovo pelud koji smo pčelama ostavili za zimovanje.
Budući da za razliku od meda, pčele pelud ne prerađuju nego samo dorađu-
ju i skladište u njemu se mogu pronaći i neželjene tvari u količinama koje
mogu naštetiti pčelama tijekom zimovanja. Uzrok iznenadnog i povećanog
uginuća pčela u aktivnom razdoblju, ali i tijekom zimovanja mogu biti i
različita otrovanja. Zbog toga podsjećamo na otrovanja različitim tvarima
koje se koriste u zaštiti bilja, tvorničkim pogonima ili se slučajno mogu
pronaći u pčelinjoj hrani. Najčešće se radi o trovanjima pesticidima, ali i
dimom tvornica, te medljikom, nektarom, peludom pa i kuhinjskom soli.
U posljednje vrijeme sve se više govori o trovanju pčela insekticidima iz
skupine neonikotinoida za što se nalaze sve čvršći dokazi.
Otrovanja uzrokovana pesticidima
Pesticidi su sintetičke, rjeđe prirodne, selektivno toksične tvari, nami-
jenjene uništavanju štetnih biljnih i životinjskih organizama. Njihova pri-
mjena najveća je u proljeće kada započinje sezona radova i kemijske zaštite
u vrtovima, poljima, voćnjacima i vinogradima. Tada postoji i najveća opa-
snost za otrovanje pčela. Za pčele su najtoksičniji insekticidi, ali i neki her-
bicidi. Ako i sami upotrebljavamo navedena sredstva potrebno je pozorno
proučiti upute proizvođača o koncentracijama i načinima primjene. Na taj
način zaštiti ćemo u prvom redu sebe, zatim pčele i ostale korisne insekte i
kukce, a i što manje onečistiti okoliš.
Insekticide dijelimo na kontaktne (djelovanje kontaktom - dodirom) i
na crijevne (djeluju putem probavnog trakta) otrove. Od otrovanja u prvom
147
pčelarstvo
redu ugibaju pčele sabiračice. Ovisno o vrsti i koncentraciji otrova do ugi-

nuća može doći na mjestu tretiranja otrovom, na putu prema košnici ili u
samoj košnici. Kod jačih otrovanja pčelinja zajednica izgubi naglo veliki
broj sabiračica, oslabi, a može i u potpunosti propasti. Ako se radi o kon-
taktnom otrovu pčele sabiračice mogu ga unijeti u košnicu i prenijeti na
kućne pčele. Isto tako, ako u košnicu unesu pelud zagađen sredstvom koje
djeluje putem crijeva dolazi do otrovanja i ugibanja kućnih pčela i ličinki.
Kako bi se otrovanja spriječila ne smiju se upotrebljavati kemijska sred-
stva koja su otrovna za pčele u vrijeme cvatnje biljaka, kao ni u šumama za
vrijeme medljikove paše. Ako je tretiranje nužno treba na vrijeme obavijestiti
pčelare određenog područja. Tada pčelar poduzima potrebne mjere. Ujutro,
prije izlijetanja pčela potrebno je zatvoriti košnice s pčelama i otvoriti uređa-
je za ventilaciju. Kada su pčele zatvorene kroz duže vrijeme potrebno im je
davati vodu u hranilicu ili prazno saće. U razdoblju dok su košnice zatvorene
pčele ne smijemo bez velike potrebe uznemirivati, pa ni prihranjivati. Koliko
dugo ćemo pčele držati zatvorene ovisi o vrsti otrova koji se upotrebljava
i načinu na koji se primjenjuje (prskanje sa zemlje ili iz zrakoplova). Opa-
sno razdoblje se skraćuje u slučajevima jake kiše nakon tretiranja kemijskim
sredstvom, jakog vjetra ili vrućina s temperaturama od 30oC u hladu.
Otrovanja tvorničkim dimom
Dim pojedinih tvornica sadrži otrovne tvari (olovni, fluorovi spojevi)
koje se nakupljaju na bilju u okolici, koje onda postaje otrovno za pčele,
ali i druge vrste životinja, u prvom redu biljojede. Tvornički dim uzrokuje
štetu u promjeru od 5 do 6 km. Ponekad se može dogoditi da vjetar odnese
otrovne tvari i na veće udaljenosti (do 20km). Danas ipak većina tvornica
ima specijalne uređaje koji sprječavaju izlazak otrovnih tvari, tako da bi do
ove vrste trovanja trebalo dolaziti samo u iznimnim slučajevima.
Otrovanje medljikom
Medljika ili medna rosa javlja se na šumama bjelogorice, crnogorice,
rjeđe travama i žitaricama. Najčešće je proizvode štitaste i lisne uši. Od nje
pčele rade med medljikovac. On sadrži teško probavljiv šećer melecitozu i
veći postotak mineralnih tvar u prvom redu kalijevih i natrijevih soli. Za zi-
movanje pčela med medljikovac ne smije se koristiti zbog svoje teške pro-
bavljivosti. Ponekad u medljici i medu medljikovcu možemo naći i organske
otrove koji nastaju kao produkt nekih vrsta plijesni. Kod otrovanja medlji-
kom dolazi do degeneracije i obamiranja stanica srednjeg crijeva, a pčele po-
sljedično dobe proljev i ugibaju. To se dešava osobito zimi jer med sadrži
veliku količinu teško probavljivih tvari, a pčele ne mogu redovito izlijetati na
pročisne letove. Ponekad kod pčele uočavamo gubitak dlačica i crni izgled.
148
pčelarstvo
Otrovanje nektarom
Nektar je slatki sok kojeg u cvjetovima luče žlijezde nektarije, a sasto-
ji se od vode i šećera. Uloga mu je privlačenje kukaca radi oplodnje cvijeta.
Nema mnogo dokazanih slučajeva trovanja nektarom. Da bi došlo do ovog
trovanja mora cvasti puno otrovnih biljaka na jednom mjestu. Dokazano je
trovanje nektarom biljke mrazovac jer on sadrži alkaloid kolhicin.
Otrovanje peludom
Pelud sadrži veću količinu bjelančevina i različite vitamine. Pelud je
zato pčelama izvor bjelančevina, vitamina i minerala, ali pelud nekih vrsta
biljaka (crveni luk, duhan) sadrži otrove za pčele, prvenstveno alkaloide.
Do trovanja može doći i zbog smrznutog ili pljesnivog peluda u saću tije-
kom zimovanja. Uz trovanja peludom vežu se i proljetni gubici zajednica
kada u prehranu ulazi proljetni pelud sakupljen od biljaka koje su u proljeće
tretirane neonikotinoidima, a najčešći je kukuruz.
Otrovanje kuhinjskom soli
Do ovog trovanja dolazi ukoliko zimskoj hrani dodajemo kuhinjsku
sol. Od 0,2 - 0,5 % kuhinjske soli u hrani skraćuje život zatvorenih pčela, a
1 - 5 % je vrlo otrovno. Otrovno djelovanje očituje se u propadanju crijev-
nih stanica. Zato pčelinjoj hrani koju sami pripravljamo moramo posvetiti
posebnu pozornost, a osobito kod punjena pojilica.
Spremanje rojeva
Na pčelinjaku bi uvijek trebali ima-
ti pripremljenu pletaru i jednu praznu
košnicu s kojom pčelarimo, te nekoliko
okvira sa žicom u koje samo treba umet-
nuti satne osnove kako bi mogli pospre-
miti roj koji se može dogoditi unatoč
svim poduzetim mjerama za njegovo
sprječavanje. Ako pak umnažamo za-
jednice prirodnim rojevima ili ih proizvodimo iz pletara tada je oprema za
hvatanje rojeva potpuna. Za skidanje rojeva s većih visina koristimo vreću s
metalnim obručem na otvoru koju postavljamo na poduži štap kako se ne bi
morali penjati na drvo. Također trebamo i štap iste dužine koji na kraju ima
kuku kojom možemo zatresti granu na kojoj se roj nalazi. Ako se roj uhva-
tio na nižem i pristupačnom mjestu možemo ga stresti izravno u košnicu ili
u limeni lijevak s kantom koji inače koristimo na pčelinjaku. Neki pčelari
149
pčelarstvo
postavljaju u blizini pčelinjaka pletare

obješene prema dolje i iznutra natrlja-
ne biljkom matičnjak kako bi u njih
privukli rojeve.
Stresanje roja
Roj možemo pospremiti tek kada
se sav smjesti na grani i potpuno smi-
ri. Ako se nalazi na pristupačnom mje-
stu možemo ga stresti u vreću, pletaru
ili košnicu. U slučaju kada se nalazi uz deblo drva, a ne na grani ili pak na
zidu ili stijeni moramo ga “natjerati” u košnicu. To radimo tako da iznad roja
postavimo pletaru i dimom u nju utjerujemo pčele jer se one prirodno kreću
prema gore. Kada smo sve pčele ili veliku većinu njih stresli ili dimom na-
tjerali u pletaru prebacujemo ih u košnicu ili nukleus koji postavljamo blizu
mjesta gdje se roj nalazio kako bi ostale pčele do noći ušle u nju. Ako roj ski-
damo pletarom možemo i nju okrenuti i malo nadignuti da pčele uđu pa onda
prenijeti na stalno mjesto. Prilikom stresanja roja moramo biti sigurni da smo
pospremili i maticu, jer ako ona ostane na mjestu gdje je bio roj pčele će se iz
pletare ili postavljene košnice vratiti k njoj i opet smo na početku.
Postavljanje roja
Nakon što sve pčele uđu u koš-
nicu i smire se možemo je prenijeti
na stalno mjesto. Tu košnicu mo-
žemo staviti na isti pčelinjak jer se
pčele iz prirodnog roja ponašaju kao
nova zajednica i većinom vraćaju u
novu košnicu, a ne u staru kao što je
to slučaj kod umjetnog razrojavanja
gdje se pčele izletnice uvijek vraćaju Spremanje roja
u staru košnicu. U košnicu treba stavljati satne osnove, a ne izgrađene okvire
jer pčele iz roja ubrzano grade lijepo mlado saće što treba iskoristiti. Kako
bi saće bilo pravilno izgrađeno, pregradnom daskom treba suziti prostor su-
kladno veličini i snazi roja. Nakon spremanja i smještanja roja, a prije pojave
prvog legla trebamo novu zajednicu tretirati sredstvima protiv varoe jer je se
tada rješavamo u vrlo visokom postotku. Ako nastupi hladnije i nepovoljno
vrijeme trebamo roj prihranjivati da ne zaostane u razvoju. Nova zajednica na
početku polagano brojčano opada jer se prve mlade pčele legu nakon 21 dana
od kada matica zaleže prvu stanicu. Uz kasnije povoljne prilike i našu njegu
roj se do zime može razviti u zajednicu sposobnu za uspješno prezimljavanje.
150
pčelarstvo
Pčelarenje pletarama
Pčele u prirodnom okruženju nalaze mjesto za stanovanje u raznim šu-
pljinama drveća, kamena i sličnim skrovitim mjestima koja su zaštićena od
vremenskih neprilika. Čovjek ih uzgaja u sličnim šupljinama koje je prila-
godio svojim potrebama i time donekle narušio njihov prirodni način živo-
ta. Na početku uzgoja pčelari su košnice gradili od prirodnih šupljih debla,
kore drveća koje su s jedne strane zatvarali i radili krovove, pa čak i od ka-
mena. Kasnije su ih pleli od šiblja, slame ili radili sanduke od dasaka. Sve
su to košnice s nepokretnim saćem, odnosno pčele u njima grade saće u ra-
znim smjerovima i lijepe ga za stjenku. Za suvremeno pčelarenje od kojeg
se očekuje što veća proizvodnja ove košnice nisu pogodne pa su izumljeni
okviri u kojima pčele grade saće, a pčelari ih mogu vaditi i s njima rukovati
na razne načine. Te košnice spadaju u kategoriju košnica s pokretnim saćem
i danas ih nalazimo u različitim dimenzijama, ovisno o proizvodnji i mo-
gućnostima rada pčelara.
Pletare
Košnice pletene od slame (šiblja) nazivamo pletarama (šibljarama) i
danas ih još uvijek nalazimo u upotrebi kod pojedinih pčelara. Pčelarenje s
takvom vrstom košnica naziva se još i “prostokošničarenje”. Veliki gubici
Pletara pčelinjih zajednica u posljednjem
razdoblju ponegdje su opet vratili
pletare na pčelinjake jer se iz njih
dobivaju rani i jaki proljetni roje-
vi za kojima je velika potražnja.
Ova vrsta košnica je malog volu-
mena i izrađena od slame pa za-
htijeva postavljanje pod krovove
i na zaštićena mjesta. Najčešće se
pletu od ražene slame, povezu-
ju likom od lijeske, a standardni
volumen je oko 25 litara. U po-
sljednje vrijeme strukovi slame
povezuju se i plastičnim trakama
što povećava čvrstoću i trajnost
iako ne izgleda lijepo. Biološki
i zdravstveni uvid u zajednicu je
slab i onemogućen, a da bi mogli
doći do meda moramo pčelinju
151
pčelarstvo
zajednicu ili ubiti ili izvršiti prekucavanje. Pletare karakterizira dobro pre-
zimljavanje uz mali utrošak hrane te rani i brzi proljetni razvoj jer u njima
pčele najlakše grade oblik kugle. Veliki nedostatak je otežano provođenje
zoosanitarnih mjera, a poglavito suzbijanje varoe.
Postavljanje pletara
Novonabavljenim pletarama treba između stjenki u gornjoj polovici
provući dva međusobno okomita štapa u obliku križa koji će držati saće,
da se ono za toplijih dana ne uruši od težine meda. Eventualne pukotine i
rupice oko ručki potrebno je zatvoriti. Uputno je iskrojiti podnicu s letom
na koju ćemo je postaviti da je kasnije možemo premještati. Ako se odlu-
čimo za proizvodnju prirodnih rojeva iz pletara najbolje ih je postaviti u
krajevima uz rijeke ili potoke gdje ima dosta vrba, topola, joha ili lijeske
koje daju ranu peludnu pašu potrebnu za razvoj zajednica. Za osnivanje
pčelinjaka s pletarama potrebno je u proljeće nabaviti zajednice u njima
ili kasnije prirodne rojeve koje. Najbolji su rojevi drugenci jer je u njima
mlada matica. Nisu dobre teške pletare s puno meda nego srednje teške s
više pčela. Udaljenost pčelinjaka iz kojega ih uzimamo mora biti najma-
nje 4 km zračne linije, a bolje je i više kako se pčele ne bi vraćale na staro
mjesto.
Rojenje pletara
Rojenje je prirodni nagon svake pčelinje zajednice koji je više ili ma-
nje izražen, ali je uvijek prisutan. Rojenje može biti prirodno i umjetno. Za
dobivanje ranih rojeva iz pletara potiče se prirodni rojevni nagon. Sezona
rojenja započinje pri kraju najjačih voćnih paša, a traje do suhog ljetnog
razdoblja kada više nema cvijeća. U tom vremenu u košnicu stalno pritječu
velike količine nektara, a naročito peluda. Zbog toga je matica stimulirana
na maksimalno polaganje jajašaca u svaku raspoloživu stanicu u zoni le-
gla. Na pojavu nagona za
rojenjem utječe u prvom
redu nedostatak prosto-
ra za daljnji razvoj legla,
nedostatak prostora za
odlaganje nektara i pelu-
da, brojčani odnos izme-
đu mladih pčela radilica
i otvorenog legla (više
pčela na jednu ličinku),
starost matice, sklonost
zajednica za rojenje te
povećana toplina u košni-
152
pčelarstvo
ci. Kada se ispune navede-

ni uvjeti zajednica prelazi u
rojevno raspoloženje i pče-
le počinju izgrađivati osno-
ve matičnjaka u koje mati-
ca počinje polagati jajašca.
Matica ne zaleže sve ma-
tičnjake odjednom, nego to
čini postupno kroz desetak
dana. Nekoliko dana prije
nego što počinje polagati
jajašca u matičnjake matica
pojačano nese jajašca u sve Pletara na pčelinjaku
slobodne stanica na saću, pa tako i u one koje nisu baš najpravilnije i u nor-
malnim uvjetima ih preskače. Tako pčelinja zajednica naglo ojača i može se
podijeliti na dva dijela.
Rojevno raspoloženje
Pčele maticu počinju hraniti manje i s rjeđom hranom, pa ona sma-
njuje nesenje sve dok sasvim ne prekine. Matica i sama počinje uzimati
med. Zbog toga postaje vitkija i lakša što će joj omogućiti izlijetanje s
rojem. Nagli pad nesenja jajašaca pred rojenjem dovodi i do većeg broja
besposlenih kućnih pčela jer se smanjuje nepoklopljeno leglo koje su do
tada njegovale. Tim pčelama počinju bujati jajnici i one se same drugačije
vladaju.
Skupljaju se na slobodnim mjestima u košnici i pred letom i tako
dolazi do oblikovanja “brada”. One su mirnije i slabije se hrane. Oko tri
tjedna prije izlaska roja pčele slabije grade saće, a sasvim prestaju kada se
zatvore matičnjaci.
Tijek rojenja
Nekih sedam do osam dana prije nego se izleže prva matica pčele se
intenzivno pripremaju za rojenje. Postaju nemirne i trče po košnici i letu u
svim smjerovima. Pčele koje će izaći s rojem uzimaju obilan obrok meda,
vjerojatno najveći u svom životu, koji im omogućava hranu za više dana.
Oko podneva (od 10 do 14 sati) i po lijepom vremenu roj napušta košnicu.
Pčele naglo naviru kroz leto i vrte se oko košnice u naizgled divljem mete-
žu pa ga se mnogi ljudi boje.
Strah nije potreban jer su pčele u roju pune hrane i jako dobroćudne pa
ne napadaju i ne ubadaju. Kada izađe oko polovina pčela tada izlazi i stara
matica i priključuje se roju. Također se roju priključuje i nekoliko stotina
153
pčelarstvo
trutova, pa i neke pčele koje se tada nađu u zraku. Ovaj roj se naziva “prve-
nac”, teži od 2 do 3 kg, a u njemu ima od 15 do 20 tisuća pčela.
Slijetanje roja
Po izlasku svih pčela u roju iz košnice, on se počinje kretati zrakom
poput žive kugle. Prvi roj obične ne odleti daleko od košnice jer ima staru
maticu.
Mjesto hvatanja roja je najčešće neko drvo, ali se roj zna smjestiti i
na vrlo neuobičajenim mjestima, pa čak i na zemlji ili zidu. Ako se za vri-
jeme rojenja zateknemo na pčelinjaku daleki odlazak roja možemo sprije-
čiti polijevajući ga vodom ili pijeskom. Poneki pčelari daleki odlazak roja
sprječavaju udaranjem o neki željezni predmet (npr. motiku) proizvodeći
buku i zračne vibracije.
Na mjesto slijetanja roja prvo sjedaju pčele radilice, a kasnije im se
pridruži i matica. Pčele se međusobno zakvače nogama pa roj visi s gra-
ne u obliku velikog grozda. Na tom mjestu roj se ne zadržava dugo nego
svega nekoliko sati. Za to vrijeme pčele izvidnice odlaze potražiti pri-
kladno mjesto za trajni smještaj novonastale zajednice. Vrijeme od slije-
tanja roja do pronalaska novog doma je razdoblje u kojemu pčelar može
stresti roj u novu košnicu i osnovati novu zajednicu. To vrijeme možemo
produljiti povremeno polijevajući roj vodom kako bi pčele imale privid
padanja kiše i ne odletjele dalje. Ako ih ne zadržimo ili pospremimo u
novu košnicu roj se diže s privremenog sletišta i odlazi u novi dom te je
u najvećem broju slučajeva bespovratno izgubljen. Ponekad se zna dogo-
diti da pčele ne pronađu prikladno mjesto za trajni smještaj pa započinju
graditi saće na grani gdje su se privremeno smjestile. Ako to potraje dulje
vrijeme može se oblikovati saće i veličine pletare, odnosno zajednica po-
kušava živjeti kao u košnici. Neke se znaju održati i do zime, ali ne mogu
prezimiti i tako propadaju.
Oko 10 dana po izlasku prvog roja izlazi drugi roj (drugenac) koji
je brojčano slabiji, nemirniji, ima nesparenu maticu (ili više njih), izlazi
u različito doba dana i po lošijem vremenu. Ako je prvi roj bio rani sti-
gne se i drugi razviti uz pojačanu pažnju pčelara i povoljne prilike. Kada
je osnovna zajednica izrazito jaka ili pčele imaju jak nagon za rojenjem
može par dana iza drugog izaći i treći pa i četvrti roj koji također imaju
nesparene matice, a brojčano su toliko slabi da ih je potrebno vratiti u
košnicu.
Osnovna zajednica iz koje izađe više od dva roja toliko oslabi da ju
je potrebno posebno njegovati kako bi se vratila u normalu. U izrazito po-
voljnim godinama i uz rano izrojavanje prvenac može i sam dati novi roj
koji se naziva parojak i najčešće se nije sposoban održati.
154
k u n i ć a r s t v okunićarstvo
Panonski bijeli kunić – za 3 mjeseca,

3 kilograma
Zbog ekonomske situacije
u kojoj se nalazimo uzgoj kuni-
ća, u prvom redu za vlastite po-
trebe, opet može biti od velikog
ekonomskog i socijalnog zna-
čaja jer su oni životinje koje od
manje vrijednih hranjiva stvara-
ju visokovrijedne namirnice.
Uzgoj kunića i danas pripa-
da najisplativijim granama sit-
nog stočarstva. Kunić je poznat
kao svejed u biljnom carstvu.
To znači da se za prehranu za-
dovoljava s raznolikim otpacima
iz vrta i kuhinje. Trave i koro-
vi koje ostale domaća životinje ne jedu kunićima su često vrijedan obrok
kojeg dobro probave i iskoriste. Hibridi su jedinke koje nastaju križanjem
dviju pasmina, a njihovi potomci u prvoj liniji daju najbolje od obiju ro-
diteljskih pasmina. Kasnijim križanjem hibridnih jedinki potomci u većini
slučajeva ne nose takve osobine nego se one vraćaju prema pasminama od
kojih su nastali ili su i slabije. Kao posljedica jedne takve hibridizacije na-
stao je i panonski bijeli kunić.
Krajem 80-tih godina prošlog stoljeća stručnjaci su u mađarskom
gradu Kaposváru proizveli 4 muške i 4 ženske linije ovog kunića pa se
još naziva i mađarski tov-
ni kunić. To je tipični farm-
ski hibrid kunića namijenjen
za proizvodnju mesa koji je
nastao križanjem novozelan-
dskog bijelog i kalifornijskog
kunića. Pripada u srednje
rase,a karakterizira ga rano-
zrelost, pa se ženke mogu pri-
puštati u dobi od 5 mjeseci, a
mužjaci su zreli sa 7 mjeseci.
Postotak bređosti kreće se od
155
kunićarstvo
70 do 80. Godišnje daje 6 do 7 legala s oko 8 do 10 mladih. Nakon 30

dana starosti iz legla se prosječno odbije 7 do 8 mladih koji su teški od
0,7 do 0,9 kg. Mladi kunići brzo rastu pa s 10 tjedana postižu težinu oko
2,5, a s 3 mjeseca oko 3 kg. Ako se hrane isključivo industrijski priređe-
nom peletiranom hranom može se očekivati da će u prosjeku za 3 mjeseca
postići 3kg žive vage uz utrošak 3 kg/po kg prirasta. Klaonički randman
kreće se od 60 do 62%. U intenzivnom farmskom uzgoju ove brojke mogu
biti i veće, ali zahtijevaju grijane prostorije zimi i rashlađene ljeti, izvr-
sne zoohigijenske uvjete te hranu i vodu po volji. Odrasli kunići teški su
između 4 i 5kg. Nakon dostizanja 4 kg prirast stagnira pa se za meso ne
tovi iznad te težine. Ženke su brižne majke i dobro njeguju leglo. Bijele je
boje (albino) uz izraženo zbito mesnato tijelo. Od novozelandskog bijelog
razlikuje se po dužim uškama i dužom njuškom.
Ovaj hibrid priznat je od Mađarskog ministarstva poljoprivrede, a kao
mesna pasmina nije standardiziran.
Suvremene pasmine kunića

Uz osiguravanje primjerenog smještaja i prehrane vrlo je važno oda-
brati i odgovarajuću pasminu koja će moći pomiriti naše želje i mogućno-
sti vremena i prostora. Kuniće prema težini i veličini dijelimo na velike,
srednje, male i patuljaste, a prema dužini dlake na dugodlake i kratkodlake.
Ako nam je cilj meso od kunića onda su zanimljive velike i srednje pasmi-
ne dok su ostale za izložbe ili kao kućni ljubimci.
Velike pasmine (orijaši) su skupina kunića koji prelaze težinu od 5 kg.
Ona se prosječno kreće između 6 i 8 kg. Dužina tijela iznosi im od 62 do 68
cm. Rasplodnu zrelost dostižu u dobi od 8 do 10 mjeseci. U prvom redu ko-
riste se za dobivanje mesa. Najpoznatiji predstavnici ove skupine su belgij-
ski orijaš, bijeli orijaš, orijaški šarac, te veliki ovnoliki kunić. Dosta sporo
rastu, ali im je zato kulinarska vrijednost veća.
Belgijski orijaš je snažna i
krupna životinja dužine tijela od
najmanje 65 cm i idealne težine
iznad 7 kg koju odlikuju široka prsa
i leđa, te duge i ravne noge. Glava
mu je velika, nešto uža kod ženki, te
šira i okruglija kod mužjaka. Uši su
mu ravne i čvrste dužine preko 16
156
kunićarstvo
cm. Oči su smeđe boje. Rep nešto duži i nadignut. Krzno je mekano, du-
gačko i glatko. Boje u kojima ih nalazimo su sivosmeđa, zečjesiva, tamno-
siva, čelična, crna, plava, plavosmeđa, zečja i žuta.
Bijeli orijaš ima skladno i ele-
gantno tijelo duljine najamnje 64
cm sa snažnim i jakim nogama. Gla-
va mu je velika s mesnatim, jakim i
uspravnim ušima čija duljina mora
iznositi najmanje 16 cm. Dostiže te-
žinu od 6 do 8 kg. Krzno mu je gu-
sto, glatko i dugo. Snježnobijele je
boje s crvenim očima i bezbojnim
noktima (albino). Zbog istaknute
bjeline krzno je sklono onečišćenju, pa mu moramo pružiti uredan smještaj.
Orijaški šarac ima snažno,
kratko i zbijeno tijelo čija dužina
mora biti najmanje 62 cm, a ideal-
na težina kreće se iznad 6 kg. Glava
mu je dobro razvijena, a uši su jake,
mesnate, dobro obraštene i usprav-
ne, najmanje dužine 15 cm. Krzno
mu je srednje dužine, gusto i sjajno.
Temeljna boja je bijela, dok boja cr-
teža može biti crna, plava, žuta ili u
nekoj drugoj čistoj boji.
Na njušci ima crtež u obliku leptira raširenih krila koja su s obiju stra-
na ravnomjerno zaokružena te uokviruju donju čeljust. Oko očiju ima nao-
čale, približno iste veličine i ne dodiruju se s pjegom smještenom na obra-
zima. Uši su crne od korijena do vrha. Oko 3 cm široka pruga proteže se
duž leđa od glave do korijena repa. Sa svake strane tijela i to simetrično
prema bokovima vidljivo je šest do osam pjega promjera oko 3 cm. Šare su
oštro ograničene i jednobojne bez primjesa bijelih dlaka.
Ovnoliki kunić se odlikuje
snažnim, zbijenim i širokim tijelom,
te snažnim nogama.
Vrat mu je neprimjetan, a zati-
ljak kratak i snažan. Glava ima ka-
rakterističan izgled koji se očituje u
izbočenoj nosnoj kosti i dugačkim
obješenim ušima koje ne dotiču ze-
mlju.
157
kunićarstvo
Raspon ušiju mjeren od vrha do vrha mora biti između 38 i 45 cm. Te-
žak je od 6 do 8 kg. Krzno mu je gusto i mekano. Dolazi u bijeloj, sivoj,
žutoj, plavoj i crnoj boji. Ova pasmina je osjetljiva na lošije uvjete smještaja.
Srednje velike pasmine kunića su stvorene za proizvodnju mesa, ali i
krzna. U ovu skupinu ubrajamo kuniće težine od 3,5 do 5,5 kg. Ranozreli
su, pa ih možemo početi pripuštati u dobi od 4 do 5 mjeseci. Dobro podno-
se slabije uvjete smještaja i prehrane.
Prednost im je i relativno dobra otpornost prema različitim bolestima.
Ovo je brojna skupina, a neki od predstavnika su bijeli i crveni novozelandski
kunić, bečki plavi kunić, bijeli kalifornijski kunić, veliki srebrni i veliki činči-
la kunić, te japanski, tirinški i bijeloopaljeni kunić. Za proizvodnju mesa naj-
bolji su novozelandski bijeli i kalifornijski dok su nešto manje težine novoze-
landski crveni kunići. Ostali pripadnici ove skupine nešto kasnije sazrijevaju
i troše više hrane za kilogram prirasta što je značajnije za intenzivan uzgoj.
Novozelandski bijeli kunić
odaje dojam mesnatosti. Srednje je
duljine tijela, sprijeda i straga jedna-
ko širok, zbijen i mišićav. Težak je
od 3,5 do 5,5 kg. Noge su mu kratke
i široko nošene. Glava mu je mala sa
širokim čelom i kratkim, uspravnim,
mesnatim i širokim ušima. Krzno je
debelo i srednje duljine. Boja je bi-
jela sve do kože, oči svijetloružičaste, a nokti bezbojni (albino kunić). Ova
pasmina cijenjena je u proizvodnji mesa, a kožice su bile tražene u industriji
zbog neograničene mogućnosti bojanja.
Bijeli kalifornijski kunić ima kratko, zbijeno i mišićavo tijelo sa široko
položenim nogama. Dostiže težinu od 4 do 4,5 kg. Glava mu je kratka i snažna
s dobro obraštenim i zaobljenim ušima. Krzno mu je srednje duljine, bijele boje
s crnim oznakama smještenim na njušci, ušima, šapama i repu. Oči su crvene, a
nokti tamni. Resi ga velika otpornost, visok prirast i izrazita ranozrelost.
Crveni novozelandski kunić je sličan bijelom, tijelo mu je srednje dulji-
ne, zbijeno i mišićavo s kratkim i široko nošenim nogama. Težina mu je nešto
manja. Glava je snažna sa širokim čelom i uspravnim srednje dugim ušima.
Krzno mu je gusto i srednje duljine.
Lisičje-crvene je boje. Očni kolutovi,
obraz, brada, trbušna boja, unutarnja
boja nogu i donja strana repa nešto su
svjetlije boje. Oči su smeđe, a nokti
tamni. Bolje podnosi lošije zoohigijen-
ske uvjete u odnosu na bijele kuniće.
158
kunićarstvo
Bečki plavi kunić ima valjkasti

oblik tijela sa skladno razvijenim mi-
šićjem. Noge su mu snažne i srednje
duljine. Prosječno teži 3,5 do 5 kg.
Glava mu je debela i snažna s me-
snatim, dobro obraštenim ušima. Kr-
zno je srednje duljine. Pokrovna boja
je jednolična, srednje do tamno plava
i sjajna. Trbušna boja je više zagasi-
ta. Oči su sivoplave, a nokti tamni. Odlikuje se dobrim zdravljem.
Veliki srebrni kunić ima krupno, valjkasto, mišićavo i zaobljeno tije-
lo sa snažnim i uspravnim nogama. Težina mu iznosi od 4,5 do 5 kg. Glava
je dobro razvijena sa širokim čelom, mesnatim obrazima i uspravnim dobro
obraštenim ušima. Krzno je poludugo, donja boja mu je tamnop lava, a gor-
nja plavičastobijela. Ovisno o količini bijelih i crnih vršaka postoji tamniji
i svjetliji soj. Oči su smeđe, a nokti crnosmeđi. Otporni su, imaju dobar
prirast i nisu izbirljivi u hrani.
Veliki činčila kunić ima valj-
kast, mišićav i zbijen trup sa snaž-
nim i uspravnim nogama. Težina mu
iznosi od 4,5 do 5,5 kg. Glava mu je
dobro razvijena sa širokim čelom,
punim obrazima i mesnatim dobro
obraštenim ušima. Krzno mu je če-
ličnosive boje (boja činčile). Nakon
prvog linjanja boja mu se ustali, a u
dobi od dvije godine poprima metalni odsjaj. Oči su smeđe, a nokti tamni.
U odnosu na druge pasmine ove skupine ima nešto sporiji prirast.
Bijelopaljeni kunić ima skladno valjkasto tijelo sa širokim prsima i lijepo
zaobljenom leđnom linijom, te snažnim i srednje dugačkim nogama. Težina mu
iznosi od 3 do 4,5 kg. Glava je kratka sa širokim čelom, njuškom i obrazima, a
uši uspravne, mesnate i dobro obraštene. Krzno mu je srednje duljine, a može
biti crne, plave ili smeđe boje. Pokrov-
na dlaka trbuha, unutarnje strane nogu
i repa je bijela. Obilježja su mu bijeli
okvir nosnih otvora, očiju i obraza, te
bijela obostrana mrlja na ušnim rubo-
vima. Ima srednje veliki klin zatiljka.
Prsti prednjih nogu i unutrašnje strane
zadnjih nogu su bijeli.
159
kunićarstvo
Prostori za uzgoj
Općenito se može reći da je za primjeren uzgoj manjeg broja kunića
dobra svaka prostorija u kojoj možemo osigurati temperaturu krajnjih vri-
jednosti od najmanje 5oC do najviše 30oC (najbolje 13 do 20oC), relativnu
vlažnost zraka 65 do 70% i 10 do 16 sati dnevnog svjetla ovisno o godiš-
njem dobu. Ventilacija treba osigurati 1 do 4 m3 svježeg zraka kroz sat po
kg žive vage što ovisi o temperaturi. Viša temperatura zahtijeva i bržu iz-
mjenu zraka. Okvirna površina iznosi 2 do 2,5 m2 s prolazima, a volumen 4
do 5 m3 po životinji. U rasponu ovih vrijednosti kunići će živjeti i proizvo-
diti bez stresa što znatno smanjuje bolesti i štete u uzgoju. Za intenzivan ili
uzgoj iz hobija u objektu moramo uskladiti sve uvjete koje stvaraju potreb-
na oprema, broj životinja koje možemo držati na određenoj površini, način
iskorištavanja, uklanjanje izmeta, osvijetljenost i izmjena zraka – ventilaci-
ja. Za veći uzgoj kunića možemo preurediti samostojeći objekt, tavanski ili
podrumski prostor.
Ako se odlučimo za uređenje postojećeg tavanskog prostora moramo
uzeti u obzir da takav smještaj zahtijeva veći fizički rad i veću investici-
ju zbog toplinske izolacije. Više puta dnevno moramo se penjati i silaziti
radi donošenja hrane i odnošenja gnoja, te obilaska životinja. Krov ne smije
nigdje prokišnjavati niti vlažiti. Toplinska izolacija mora spriječiti pregrija-
vanje u ljetnim mjesecima (preko 30oC), odnosno preveliko pothlađivanje
zimi (ispod 5 do 10oC). Podovi, odnosno stropovi prostorija ispod, moraju
biti izgrađeni dovoljno čvrsto da mogu podnijeti teret opreme, hrane i živo-
tinja bez vibracija. U tavanskom prostoru moramo osigurati dovoljno svje-
tla. Dobro je ako postoje bočni i krovni prozori uz mogućnost zasjenjenja
kako tijekom dana sunčeva svjetlost ne bi izravno udarala na kaveze s ži-
votinjama. Od instalacija je potrebna električna za osvjetljenje (eventualno
ventilaciju i zagrijavanje), vodovodna za pojenje i pranje, te kanalizacija.
U podrumskim prostorijama je također moguće držanje kunića i to
mnogo lakše nego u tavanskim. Najveća prednost podruma u odnosu na
tavan je toplinska izolacija. U većini podruma koji su dobro ukopani u ze-
mlju (do ¾ vanjskih zidova) temperatura se tijekom godine ne spušta ispod
5oC zimi, odnosno rijetko prelazi 20oC ljeti. Vlažnost zraka u podrumskim
prostorijama nije gotovo nikada premala, ali je češći problem prevelika.
Blago povećana vlaga može se riješiti pravilno postavljenom ventilacijom
koju je u podrumu svakako potrebno dobro riješiti, jer za razliku od tavana
najčešće nema dovoljno prozora kroz koje bi mogao ulaziti svježi i izlaziti
upotrijebljeni zrak. Prozori su na zidovima podruma problem i zbog dnevne
svjetlosti jer je kunićima poželjno osigurati dobro prirodno svjetlo. Umjet-
160
kunićarstvo
na rasvjeta nikada ne može u potpunosti nadomjestiti prirodnu, jer kunići

pri stalnom umjetnom svjetlu postaju nemirni, razdražljivi i pod stresom.
Problem za držanje kunića u podrumskim prostorijama također mogu pred-
stavljati stepenice jer je preko njih potrebno unositi opremu i hranu, ali još
više i iznositi gnoj.
Najlakše je preuređenje postojeće staje ili dvorišne zgrade (garaže,
ostave i slično). U već gotovim zgradama moguće je uz neznatna ulaganja
stvoriti gotovo optimalne uvjete za držanje kunića. Zidovi moraju biti do-
voljno čvrsti i debeli da izoliraju vanjske zvukove koji mogu utjecati na ku-
niće. Debljina je potrebna i zbog primjerene toplinske izolacije. Bilo bi do-
bro da je unutarnja strana ožbukana i glatka kako bi održavanje čistoće bilo
lako. Stjenke zidova mogu biti izrađene i od drveta (stare staje) ali daske
moraju međusobno dobro prianjati jedna uz drugu i moraju biti neoštećene
kako se u njima ne bi zadržavali insekti i štetočine. Poželjna visina stropa
je preko 3 metra. Zidovi ne smiju vlažiti izvana i iznutra. Podovi moraju bit
čvrsti, ravni i dovoljno glatki da omogućavaju lako čišćenje. Za osvjetljenje
(i prirodnu ventilaciju) koristimo bočne prozore, a ako nema stropa mogu
se dodati i krovni. Dobro je da su prostorije za držanje hrane u istoj razini i
odvojene od prostora u kojem držimo kuniće. Na taj način je olakšana bor-
ba protiv sveprisutnih glodavaca. Za najbolje proizvodne rezultate i bespri-
jekorno održavanje zoohigijenskih uvjeta dobro je da prostor za uzgoj kuni-
ća ima najmanje dva međusobno odvojena dijela. U jednom dijelu držimo
matično stado i životinje u reprodukciji, a u drugom dijelu životinje u tovu.
Kavezi za uzgoj
Nakon što smo izabrali odgovarajuću pasminu moramo joj ponuditi
i za život povoljan smještaj. Kavezi u kojima ćemo držati naše životinje
mogu biti u otvorenim ili pak zatvorenim prostorima. Općenito, moramo
paziti da imaju dostatnu količinu svjetla i svježeg zraka, da nisu vlažni ili
na propuhu, te da imaju mogućnost prozračivanja. Kunići vrlo dobro pod-
nose niže temperature pa zagrijavanje prostora nije nužno. Preporučljivo je
da su kavezi napravljeni tako da se lako čiste i održavaju, te da se u slučaju
potrebe mogu transportirati.
Stranice kaveza izrađuju se od drvenih dasaka, lesonita, šperploče ili
OSB ploča bez formalina. Moraju biti glatke, bez oštrih rubova. Ne smiju
propuštati vlagu, te se moraju jednostavno čistiti i koliko toliko dezinficirati.
Na vrata kaveza postavljamo žičanu mrežu s otvorima 20 x 20 mm.
Kada je u kavezu mladunčad uzduž vrata, iznad same podloge postavlja
161
kunićarstvo
se daska širine oko 10 cm da bi

se spriječilo njihovo ispadanje
prilikom otvaranja vrata. Zasuni
na vratima moraju se zaštiti da se
spriječi nehotično otvaranje kuni-
ćima ili drugim životinjama.
Višeetažni kavezi imaju do-
nju i gornju podlogu. Donja pod-
loga napravljena je od dasaka, pre-
krivena limom ili nekim drugim
nepropusnim materijalom i ima
blagi nagib prema oluku. Na taj
način omogućava se otjecanje mo-
kraće izvan kaveza i sprječava vla-
ženje kunića smještenih na donjim
etažama. Gornja podloga nalazi se
5 do 8 centimetara iznad donje.
Sastoji se od rešetke izrađene od
letvica koje imaju trapezast izgled ili od mreže razapete na drveni okvir.
Rešetkaste podove karakterizira velika propusnost za feces i urin. Nji-
hovom primjenom osigurava se poželjan stupanj higijene. S druge strane
imaju i nedostataka. To su u prvom redu češće ozljede nogu i loša termoizo-
lacija. Za sprječavanje ozljeda nogu rešetke moraju biti ravne, glatke i bez
oštrih rubova. Mreža od koje se izrađuje mora imati žice debljine 1,8 do 2,2
mm. Okca na njoj ne smiju prelaziti veličinu od 20x22 mm. Preporučljivo
je upotrebljavati mjestimice zavarenu mrežu pocinčanu termičkom meto-
dom ili plastificiranu. Loša termoizolacija može se ublažiti uporabom sla-
me, te postavljanjem tankih daščica na dio mreže tijekom hladnijih mjeseci.
Ispod kaveza s rešetkastim podom mogu se postaviti ladice za saku-
pljanje izmeta i mokraće. Materijal od kojeg se izrađuju mora biti otporan
na koroziju, te nepropustan za izmet i vlagu. To su obično pocinčane limene
ladice dimenzija rešetki ispod kojih se nalaze.
Svaki kavez mora imati i prateću opremu u koju ubrajamo jaslice za
sijeno i zelenu krmu, hranilicu, pojilicu i kutiju za gnijezdo. Ova oprema
mora biti funkcionalna i jednostavna za vađenje, čišćenje i dezinfekciju.
potrebna veličina kaveza
KAVEZ ŠIRINA cm VISINA cm DUBINA cm
MALE PASMINE 60 - 65 50 - 55 80
SREDNJE PASMINE 80 - 85 60 - 65 80
VELIKE PASMINE 110 - 120 65 - 70 80
162
kunićarstvo
Hranidba
Za uspješan uzgoj kunića, bez obzira na način njihovog iskorištavanja,
uz najbolji smještaj od temeljnog je značenja i odgovarajuća kvalitativno i
kvantitativno izbalansirana prehrana. Da bi njeno provođenje bilo uspješno i
svrsishodno potrebno se pridržavati određenih općih načela. Kvaliteta hrane
mora zadovoljavati određene uvjete kako s hranidbenog, tako i s higijenskog
stajališta. Već na prvi pogled možemo prepoznati hranu slabije kvalitete. Tu
se u prvom redu misli na pljesnivu, prašnjavu i onečišćenu hranu. Iako su
kunići oprezne i probirljive životinje i neće uzimati takvu hranu. Ipak je u ne-
dostatku bolje mogu konzumirati, te tada ona može izazvati probavne ili me-
taboličke poremećaje i zbog toga je ne koristimo u prehrani kunića. Ne smi-
jemo davati niti biljke koje su otrovne za kuniće poput proljetnica (sunovrata
- narcisa, zvončića kukurijeka) i makova. Stabljike rajčice i lišće krumpira
također su štetni ako ih svakodnevno kroz dulje vrijeme koristimo u prehrani.
Određena krmiva loše utječu i na kvalitetu mesa kao divlji luk. Isto tako, pri
obilnom hranjenju s kukuruzom stvara se žućkasto, mekano i uljasto masno
tkivo. Kod dohranjivanja s kukuruznim zrnom treba biti oprezan i zbog toga
što tamnija jezgra zrna ukazuje na moguću zarazu plijesnima prije sušenja. Te
plijesni proizvode otrove (mikotoksine) koji oštećuju jetru.
Ponekad su potrebni mjeseci da se životinje priviknu na određena kr-
miva koja uvodimo u prehranu. U slučajevima kada kunići uporno odbijaju
određenu vrstu krmiva ne smijemo posezati za mjerama smanjenja obroka
ili izgladnjivanja. Puno bolje i poželjnije je hranu koje ne vole pomiješati
s hranom koje vole. Kada uvodimo novu vrstu krmiva u prehranu, kao ze-
lena krmiva u proljeće, to moramo provoditi postupno da ne bi došlo do
probavnih poremećaja koji u težim slučajevima mogu dovesti do velikih
zdravstvenih problema, pa i uginuća. Postupno uvođenje je potrebno zbog
toga što je crijevna mikroflora prilagođena i uravnotežena za jednu vrstu
hrane. Nagli prijelaz i promjena hrane dovodi do disbalansa mikroflore i
poremećaja probave.
Hranu uvijek dajemo u redovitim vremenskim razmacima, kojih se
moramo strogo pridržavati, jer se kunići kao i druge vrste životinja priviknu
na određeni ritam hranjenja. Bitno je da u roku 24 sata dobiju određenu
količinu hrane. Tako raspoređenu hranu i bolje iskorištavaju. Kunić koji je
pregladnio loše iskorištava hranu. Pri određivanju vremena hranjenja mo-
ramo voditi računa i o tome da kunići više jedu tijekom noći, pogotovo u
toplo doba godine.
Sijena ubrajamo u kvalitetna suha voluminozna krmiva. Osnovno svoj-
stvo suhih voluminoznih krmiva je mala koncentracija probavljivih hranjivih
163
kunićarstvo
tvari, te velika količina neprobavljive organske tvari, u prvom redu sirove

vlaknine (celuloze). Probavljivost i energetska vrijednost su veće ako sijeno
potječe s kvalitetnih livada, ako je dobrog botaničkog sastava i ako je košeno
u ranijoj fazi. Koprivino sijeno je visoke kvalitete i bogato bjelančevinama.
Livadna trava je najkvalitetnija na samom početku cvatnje kada se u
stabljikama nalazi najpovoljniji omjer hranjivih tvari. U tom razdoblju je
u biljkama najviše bjelančevina i ugljikohidrata, a najmanje celuloze koja
opterećuje probavni sustav životinja. Najbolje je koristiti trave s umjetnih
odnosno sijanih livada, jer su u njima zastupljene različite biljne vrste. Tra-
ve s vlažnih područja, a zbog slabije koncentracije hranjivih tvari, treba
izbjegavati. Također treba izbjegavati i trave uz prometnice i puteve jer su
prašnjave i zagađene ispušnim plinovima. Kod njih postoji i opasnost od
kontaminacije uzročnicima različitih bolesti zbog možebitno prisutnih feka-
lija pasa i mačaka. Trava ne smije biti prskana pesticidima ili nekim drugim
otrovnim tvarima. Trava ne smije stajati u hrpama jer bi se mogla upariti i
dovesti do teških probavnih poremećaja.
Djeteline sadržavaju 1,7% bjelančevina, 10% ugljikohidrata i 6% mi-
neralnih tvari. Prije davanja djeteline životinjama svakako treba ponuditi
sijeno i vodu. Prejedanje svih kategorija kunića, a posebno mladih, rano
pokošenom mladom djetelinom može dovesti do teških proljeva, nadma i
uginuća. Najbolje ju je koristiti u prehrani pomiješanu s travom ili ju sijati
kao travno djetelinsku smjesu na umjetnim kultiviranim livadama.
Pod hranidbom povrtnim biljem podrazumijevamo različite otpatke
iz našeg povrtnjaka. Otpaci su manje vrijedni dijelovi povrća koje nećemo
upotrijebiti za vlastitu prehranu, a nikako truli i pokvareni dijelovi biljke
koji bi doveli do probavnih smetnji u kunića. Biljke koje su tretirane pe-
sticidima ili mineralnim gnojivima, također, se ne smiju koristiti kao hra-
na. Tijekom dana kunićima možemo dati list kelja, kupusa, salate, stabljiku
graha ili graška, ali samo kao dodatak obroku nikako kao samostalni obrok.
Korijen mrkve vrlo je zdrav za kuniće. Bogat je šećerom, vitaminom A i
mineralima. Možemo ga usitniti i pomiješati s drugom hranom radi poprav-
ljanja okusa.
Pojedine vrste korova s obzirom na svoju hranjivu vrijednost ne zao-
staju za drugim vrstama zelenih krmiva koje koristimo u prehrani kunića.
Najpoznatiji korovi su kopriva i maslačak. Kopriva sadrži oko 2,5% bjelan-
čevina, 8,5% ugljikohidrata. Bogata je mineralima i vitaminima. Najbolje ju
je davati nasjeckanu, poparenu i pomiješanu s drugom hranom kao što su
kuhani krumpir ili mljeveni kukuruz (šrot). Maslačak spada u korove bogate
bjelančevinama, čiji ukus kunići jako vole. Ženke kunića hranjene maslač-
kom imaju dosta mlijeka i dobro doje što je pogodno u rano proljeće kada
imamo prve okote, a maslačak je jedan od prvih zelenih obroka nakon zime.
164
kunićarstvo
Zob je žitarica kod koje 50 do 70% sadržaja otpada na hranidbeno vri-

jedne sastojke dok ostatak čine ljuska i ovojnice. Dajemo je u cijelom zrnu
da kunići mogu brusiti zube.
Ječam sadrži oko 68% škroba, te 6 do 9% probavljivih bjelančevina,
a od vitamina aneurin i niacin, te fosfor i bakar od mineralnih tvari. On je
energetsko krmivo, znatno kvalitetnije od zobi. Ima povoljni učinak kod
dojnih kunica i kunića u tovu, te daje čvrstoću masnom tkivu.
Kukuruz sadrži od 60 do 85% ugljikohidrata. Žuti kukuruz ima i do-
sta karotena, ali tijekom skladištenja on brzo oksidira i gubi se. Kunićima
ga možemo ponuditi u zrnu ako je sitnije i mekanije, drobljenom ili brašna-
stom obliku. Kada ga dajemo u zrnu, životinje prvo pojedu mekanu sredinu
gdje se nalazi klica, a ostatak ostave. No kasnije, u nedostatku drugih žita-
rica pojest će i ostatak zrna. Ipak, bolje ga je nuditi kao krupno drobljeno
zrno. Kada ga koristimo kao brašno namočimo ga i pomiješamo s drugim
krmivima poput mekinja i repinih rezanaca. U suprotnom, prašina od suhog
brašna iritira sluznice dišnog trakta.
Pšenica i raž su u prvom redu namijenjene za ljudsku prehranu i rijet-
ko ih koristimo u hranidbi kunića. Obično se koriste otpaci koji nastaju u
mlinarskoj industriji prije prerade u brašno. To su uglavnom lomljena ili na
neki drugi način oštećena zrna.
Posije ili mekinje su ostatak nakon mljevenja zrna. Sadrže oko 10%
bjelančevina, te 45% ugljikohidrata. Najčešće ih kunićima nudimo kao do-
punsko krmivo pomiješano s drugom hranom (kuhani krumpir, repa, kopri-
va). Ovdje se ubraja i stočno brašno koje je bogatije ugljikohidratima od
samih posija.
Uljane pogače i brašna su ostaci kod proizvodnje ulja. Ova krmiva
imaju visoki postotak bjelančevina. Količina masti varira između 2 i 8%
ovisno o načinu ekstrakcije ulja. Bolje su one pogače koje sadrže manje
količine ulja jer su u suprotnom podložnije bržem kvarenju i ranketlji-
vosti. Najčešće se upotrebljavaju one od lanenog sjemena, te soje, sun-
cokreta i bundeve i to prvenstveno kao bjelančevinasti dodatak drugim
krmivima.
Sušeni repini rezanci ugodnog su mirisa i zbog toga ih kunići vole.
Kada ih natopimo vodom nabubre četiri puta i zato ih trebamo natopiti prije
upotrebe. Sadrže dosta celuloze, ali i ugljikohidrata. Namočene ih možemo
pomiješati s posijama ili drugim praškastim dodacima.
Kuhinjske otpatke također možemo koristiti kao dodatak u hranidbi
kunića. Pri tome moramo paziti da ne budu pokvareni, pljesnivi, masni, slani
ili kiseli. Najčešće se koriste stari dobro osušeni kruh, te oguljeni i obrani
dijelovi voća i povrća. Osušeni kruh ne smije biti nimalo pljesniv. Sadrži i
kuhinjsku sol pa ga dnevno dajemo u ograničenim količinama.
165
kunićarstvo
Krumpir je
bogat vodom, ali
i ugljikohidratima
(do 20%) i to po-
glavito škrobom pa
se od njega u tijelu
kunića brzo stvara
masno tkivo. Njime
se podmiruje dio
energetskih potre-
ba kod kunića. Zato
ga kombiniramo s
hranom bogatom
bjelančevinama, vi-
taminima i minerali-
ma. Ne preporuča ga se davati sirovog, osim iznimno i to u vrlo malim ko-
ličinama. Preporuča ga se ponuditi skuhanog i zgnječenog, te pomiješanog
s malo soli, posijama, sušenom koprivom ili mrkvom. Uz to mu dodamo i
par kapi ribljeg ulja ili uljne otopine vitamina AD3E.
Repe su bogate ugljikohidratima (prvenstveno šećerna repa), a siro-
mašne bjelančevinama, mineralima i vitaminima. Kunićima se repa daje si-
rova, bilo cijela bilo usitnjena. Vrlo je rado uzimaju jer im tijekom zimskih
mjeseci zamjenjuje svježu zelenu hranu. Kako njeno uzimanje u velikim
količinama može dovesti do proljeva preporučljivo ju je miješati s drugim
krmivima kao što su posije.
Mrkva je bogata lako probavljivim ugljikohidratima, vitaminima i mi-
neralima. Od vitamina je najzastupljeniji vitamin A pa povoljno djeluje na
rast mladih i stvaranje koštanog tkiva. U vegetaciji se koristi i lišće mrkve
koje je bogato kalcijem. Kunićima je možemo ponuditi cijelu ili usitnjenu i
pomiješanu s drugim krmivima. Rado je jedu pa je koristimo i za poboljša-
nje okusa drugim manje željenim krmivima.
Ako kuniće hranimo s gotovom, kompletnom, kupljenom hranom (tzv.
smjesom) nabavljamo je samo od poznatih proizvođača. Dolazi u obliku
peleta jer kuniću kao glodavcu taj oblik najbolje odgovara. U pelete su
uprešani svi potrebni hranidbeni sastojci. Pelete moraju biti što tvrđe i teško
lomljive da ne stvaraju mnogo prašine. Vreće s hranom obvezno moraju
sadržavati etiketu s deklaracijom koja sadrži podatke o vrsti hrane, njezi-
nom sastavu i namjeni. Posebnu pozornost potrebno je obratiti na različite
dodatke ili lijekove. Prilikom hranjenja moramo se pridržavati navedenih
uputa proizvođača i uvijek staviti na raspolaganje dovoljne količine svježe
pitke vode.
166
g r a d i t e l j s t vgraditeljstvo
o
Pergole – ukras vrta i kuće

Pergole su konstrukcije koje
možemo podijeliti na dva osnov-
na tipa: samostojeće te one koje
su sastavni dio objekta, bez ob-
zira na to radi li se o kući ili ga-
raži. Obično su konstruirane na
način da su poluotvorene prema
nebu. Mogu se postaviti iznad
kolnog prilaza, iznad boravišnog
prostora u vrtu, kao nadstrešnica
koja može služiti umjesto gara-
že ili iznad vrtnih elemenata kao
što je na roštilj i slično.
Pri odabiru tipa pergole i
materijalu od kojeg će biti izra-
đena, važno je definirati njenu namjenu, ali i veličinu površine na koju je
namjeravamo smjestiti. Drugim riječima, prvo valja odlučiti što njome želi-
mo postići - da li će služiti samo kao potporna struktura biljnom materijalu
(najčešće penjačicama), kao zaštita od sunca ili vjetra, kao prekrivač staze
ili terase ili će biti dekoracija sama za sebe.
Obzirom na donošenje zakona o legalizaciji objekata, raspitajte se da li
je potrebno ishoditi određenu dozvolu iako ista najvjerojatnije nije potreb-
na za takvu vrstu konstrukcije. Iako izgradnja pergole zahtjeva određena
financijska ulaganja, važno je napomenuti da će ona podići vrijednost same
nekretnine.
Materijali za izradu pergole
Uobičajeni materijali za konstrukciju pergola su drvo i metal. Odabir
materijala ovisi o klimatskim prilikama, ali i samom dizajnu kuće odnosno
vrta. Prednost čeličnih i aluminijskih pergola je u činjenici da se ne moraju
održavati pa su samim time pogodne u obalnim područjima zbog utjecaja
soli, ali i vlage. Naravno, moguće je i kombinirati navedene materijale.
Ako planiramo drvenu pergolu, zbog utjecaja vremenskih prilika drvene
komponente valja pažljivo odabrati kako bi bile izdržljive tijekom dužeg
vremenskog razdoblja. Ako je drvo pravilno zaštićeno i premazivano za-
štitnim sredstvima svakih 2-3 godine, pergola može imati vijek trajanja 30 i
više godina. Najviše se koristi tvrdo drvo kao što je hrast, ali može poslužiti
i meko drvo ako je prethodno impregnirano.
167
graditeljstvo
Svi nosači, čavli i vijci koje se upotrebljavaju na pergoli imaju visoki ri-
zik od korozije tako da bi bilo najbolje odabrati nekorozivne materijale kao
što su pocinčani čavli, vijci i slično.
Konstrukcija pergole
Za početak, potrebno je izraditi nacrt pergole. Na taj način dolazi se do izra-
čuna potrebne količine materijala. Ipak, poželjno je kupiti nešto više materijala
budući da pri samoj izradi može doći do manjih promjena. Također, potrebno
je informirati se o dostupnosti materijala koje planiramo koristiti za izradu per-
gole. Ako planiramo drvenu pergolu, poželjno je da grede budu dobro obrađene
kako se ne bi gubilo previše vremena sa samom obradom. Ako namjeravamo
koristiti metalne cijevi, kao što su na primjer one za skele, neophodno ih je
zabetonirati u temelj zbog njihove težine. Isto tako, stupovi mogu biti i kameni
i od armiranog betona. Visina pergole trebala bi iznositi najmanje 2,3 metara
odnosno 2,6 m ako planiramo smještati biljni materijal na nju.
Obična drvena pergola konstruira se pomoću potpornih stupova, popreč-
nih greda i letvica (slika 1). Dimenzija istih ovisi o samom dizajnu i veli-
čini planirane pergole. Potporni stupovi trebali bi biti debeli oko 11 x 11
cm u presjeku. Poprečne odnosno pokrovne grede trebale bi biti od istog
materijala od kojeg su i potporni stupovi. Preporuča se da profil ne bude
manji od 15 x 5 cm.
Slika 1. Primjer obične drvene pergole
TLOCRT
POGLED
SA STRANE
1 Potporni stupovi
2 Poprečne grede
3 Letve
Za početak, potrebno je odrediti točan položaj potpornih stupova pomo-

ću libele i trakastog metra, a zatim pripremiti podlogu za potporne stupove
koji ovise o samom dizajnu. Isto tako, treba provjeriti razmake između sva
četiri stupa kao i dijagonalne razmake između njih koji moraju biti jednaki
168
graditeljstvo
odnosno činiti kvadrat. Najbolje je dvaput izmjeriti te provjeriti kako se ne

bi doveli u situaciju da stranice ne budu jednake (slika 2).
Slika 2. Primjer pergole dimenzija 3 x 3 m
Potporni stup se postavlja okomito u rupe dubine 70 cm te promjera oko

30 cm. Nakon postavljanja stupova, rupe se ispunjavaju sitnozrnatom mje-
šavinom betona u sloju od 10 cm. Ako se uzme u obzir da bi visina pergole
trebala biti 2,5 m, mora se računati na to da dužina stupa treba biti 3,2 m
zbog prije navedene dubine rupe (70 cm).
Onaj dio koji ulazi u beton mora biti dobro impregniran kao i svi spojevi
stupova i greda. Važno je napomenuti da će stupove trebati privremeno učvr-
stiti pa na vrijeme
Slika 3. Smještaj potpornih stupova i označavanje visina za
poprečne grede
pripremite steznike
i klinove. Nakon
toga, treba provje-
riti da li su stupovi
potpuno okomiti što
je najjednostavnije
provjeriti libelom.
Nakon što smo još
jednom provjerili
točne udaljenosti
između stupova,
potrebno je ispuni-
ti rupu betonom te
nakon toga pričeka-
ti da se stvrdne (sli-
ka 3).
169
graditeljstvo
Nakon toga, izmjerimo visinu na koju ćemo stavljati poprečne grede. Vi-
sinu (između 2,3 i 2,7m, ovisno o dizajnu) označimo na svim stupovima
te ih povežemo tankim konopčićem. Na toj visini će biti smještene donje
površine poprečnih greda. Sve gornje dijelove pergole moguće je sastaviti
pomoću utora koji mogu biti raznih oblika (slika 4) te uz pomoć tipskih
elemenata od tankog čeličnog lima koji se spajaju običnim ili zupčastim
čavlima (kutni potpornji).
Slika 4. Razni načini utora i spojeva
Prije nego što se dodatno učvrste čavlima koji bi zbog stabilnosti trebali
biti zabijeni ukoso, a ne pod pravim kutom, sve utore je potrebno premaza-
ti zaštitnim sredstvom.
Spoj stupova i popreč-
nih greda moguće je
dodatno učvrstiti i T
konzolom. Letvice je
dovoljno učvrstiti ča-
vlima obzirom na nji-
hov manji profil.
Na kraju, sve povr-
šine također treba do-
bro zaštiti od djelova-
nja sunca, vjetra i kiše.
Najbolja zaštita je pre-
Pergola mazivanjem bojom, ali
ipak se bolje savjetova-
ti sa stručnjakom jer odabir zaštitnog sredstva ovisi o vrsti drva ili metala
koje smo koristili.
170
graditeljstvo
Vrtni roštilj
Obzirom da u vrtu uvijek ima
nešto za raditi, nije na odmet na-
praviti mjesto gdje ćemo moći
spaljivati suho lišće, grane i sličan
organski otpad koji se nije našao u
komposištu. Naravno, isto ognji-
šte postat će idealno mjesto za ro-
štiljanje ili pripremu kotlovine ili
ukusnog fiš paprikaša u kotliću.
Cijeli posao se može odraditi
preko vikenda i uz relativno male
troškove.
Što nam je potrebno?
• čelični lim
• određeni broj opeka ili klinker opeka ili granitnih kocki
• šljunak
• cementni mort
• ljepilo za keramičke pločice
• kamene ploče za ukras
Gradnja
Krenimo redom, odredimo dimenzije našeg budućeg roštilja tj. njegov
polumjer i iscrtajmo ga na zemlji. To radimo tako da u središte zabijemo
kakav štap, metalnu polugu ili sl. i za nju zavežemo špagu određene dužine.
Ta dužina je polumjer budućeg roštilja. Hodajte u krug držeći napetu špagu
i stružite po zemlji kako bi iscrtali krug (kao sa šestarom).
Prije nego krenete slagati opeke, pripremite ih tako da određenu količinu
prepolovite (slika 1), a zatim na iscrtani prostor posložite opeke (slika 2).
1 2
171
graditeljstvo
Nakon toga štihačom ili lopatom zasijecite zemlju pokraj opeka, maknite
ih i iskopajte kanal dubine 25-30 cm (slika 3). Središnji dio kruga iskopajte
nešto pliće, na dubinu od 15 cm, a nakon toga kanal zaspite sa šljunkom i
zatim malo nabiti i poravnati (slika 4). Nakon toga na šljunak slažite opeke
po sustavu jednu cijelu, jednu polovičnu i uz pomoć libele pazite da budu
vodoravne (slika 5).
3 4 5
Kada ste uspješno posložili prvi red, uz pomoć građevinskog ljepila po-
stavite drugi, treći, četvrti... (slika 6). Kada ste uspješno zazidali roštilj, s
unutarnje strane postavite limenu ploču (vidi sliku presjeka) i sve zaspite
šljunkom (slika 7). Završni štih nabacite ljepljenjem ukrasnih komada ka-
menih ploča na vrh zida od opeka (slika 8).
6 7 8
Nadamo se da
neće biti teško, za
svaki slučaj dobro
proučite sliku pre-
sjeka roštilja jer
tamo je sve jasno
(slika 9).
Ovaj roštilj atrak-
tivno će izgledati u Presjek
bilo kojem vrtu. vrtnog roštilja
172
graditeljstvo
Klijalište zaštićeno folijom

Kad završi razdoblje smrzavanja - obično u ožujku možemo zasaditi bilj-
čice. U ovom dobro zaštićenom klijalištu neće im naškoditi noćni mrazevi,
vjetar ni niske temperature.
Sunce koje će preko dana obasjavati stakleni ili drugi pokrov, osigurat
će noćnu temperaturu kad vani bude i –10 °C. Klijalište možemo napra-
viti od dasaka u obliku sanduka visine 40 cm i dimenzija 180 x 120 cm.
Poklopac možemo napraviti od stakla, (stari prozorski okviri) PVC tvrde
folije ili ploče polikarbonata.
Poklopac bi trebao biti napravljen tako da se može podupiračima držati
otvorenim kako bi se dnevno svjetlo i temperatura mogla “upijati” u ze-
mlju.
Podloga gdje će sanduk stajati najbolje je da bude od cigle složene jedna
do druge, naokolo obložene sipkom zemljom.
Unutrašnjost klijališta ispuniti humusom, pomiješanim s malo pijeska ili
kompostom koji smo tijekom zime sami pripremili.
U kompost ili humus ne treba dodavati nikakvo gnojivo jer su sastojine
dovoljne za ishranu biljčicama koje smo posadili.
173
graditeljstvo
Zatvaranje rupa u drvetu

Kad ispunjavate pukotine i
rupe, važno je upotrijebiti pra-
vu masu za ispunjavanje ili ki-
tanje. Slijedi nekoliko glavnih
vrsta s kojima se možete susre-
sti.
Celulozne mase za
ispunjavanje
Prodaju se u obliku praška i
potrebno ih je pomiješati s vo-
dom, no ima i gotovih masa u
kanticama ili tubama. Upotrije-
bite ih za ispunjavanje rupa u zidovima i stropovima gdje će popravljeno
mjesto biti prekriveno nekom vrstom ukrasnog premaza. Većina ih je nami-
jenjena samo za unutrašnju uporabu.
Punilo za drvo
Tradicionalna masa za ispunjavanje koja izvrsno prianja na podlogu.
Kad se stvrdne, možete ga brusiti i oblikovati. Postoje vrste za vanjsku i
unutrašnju uporabu.
Plastično drvo
To je materijal posebnog sastava koji nalikuje drvetu kad se osuši. Može
se nabaviti u nekoliko nijansi drveta. Plastično drvo (također tekuće drvo ili
drveni kit) upotrijebite za popravljanje oštećenog namještaja. Sastavni dio
mu je vezivno sredstvo, na primjer nitrolak, pa ima jak miris, stoga radite u
dobro prozračenome prostoru. Kad se stvrdne, možete ga oblikovati i brusi-
ti kao drvo, a isto tako dobro prima močilo ili bajc.
Masa za ispunjavanje na
bazi epoksi smole
Ovaj materijal, koji možete
nabaviti u boji drveta, ima vrlo
jaka vezivna svojstva, a kad se
stvrdne, vrlo je čvrst.
Kako bi prianjanje bilo što
bolje, drvenu površinu koju po-
pravljate najprije premažite te-
174
graditeljstvo
kućinom za učvršćivanje, kako bi sva mekana vlakna očvrsnula. Zamiješaj-

te samo onoliko mase koliko možete upotrijebiti u roku od nekoliko minuta.
Brzo se stvrdnjava uslijed kemijske reakcije koju nije moguće zaustaviti.
Punilo i učvršćivač trebate pomiješati zajedno prema uputama proizvođača.
Slične mase za ispunjavanje mogu se nabaviti u sivoj boji, što je pogod-
no za popravljanje svih tvrdih materijala, uključujući i metal. Postoje takve
tvrde i poluelastične mase za ispunjavanje. Ondje gdje postoji mogućnost
laganog pomicanja površine, na primjer, na karoseriji automobila, upotrije-
bite elastičnu masu za ispunjavanje.
Korištenje betona
Beton je građevinski materijal koji se satoji od vezivnih sredstava (ce-
ment) i dodatnih materijala (pjeskoviti šljunak i voda). Minimalna količina
zrna šljunka mora biti 4mm promjera. . Svakodnevna je pretpostavka da se
beton suši nakon što se ugradi. Zapravo beton se ne stvrdnjava zato što se
voda isuši iz betona već zato što se cement hidrira stvarajući ljepilo koje
drži agregate zajedno, te sačinjava vrstu umjetnog kamena. Beton se koristi
za izgradnju objekata, puteva, temelja, nadvožnjaka ili se koristi kao žbuka
za pravljenje zidova od cigle.
U gradnji se beton prvenstveno upotrebljava za stropove, temelje i nad-
voje vrata i prozora. Nosivi betonski elementi su armirani čeličnim šipka-
ma. Time se preuzimaju ne samo tlačne nego i vlačne sile. Kućni majstor
lako može napraviti temelje, podnožja terase zidove, ploče i stube, ali izra-
du nosivih elemenata treba prepustiti stručnjacima.
Od betona se ne grade samo neboderi. Od tog materijala može i kućni

majstor štošta uraditi sam u kući i vrtu.
175
graditeljstvo
Priprema
Prije nego što se počne miješati beton, mora se izračunati količina koju
treba napraviti. Ne smijemo zaboraviti da temelji moraju dopirati od 80 do
100cm u zemlju, da bi dospjeli izvan zone smrzavanja i kojoj bi zimi popu-
cali.
Primjer: za temelj dug 3 m, širok 25 cm i viskok 90 cm potrebno je
0.513 metara kubnih betona. U tabeli je prikazan omjer miješanja za kubič-
ni metar. Ovim omjerom miješanja dobijamo jednu od najtvrđih vrsta beto-
na. Takav beton se upotrebljava za naročito opterećene elemente.
Pijesak i šljunak treba prije početka rada metnuti na tvrdu podlogu (ra-
zne ploče). Ako u masu dospije zemlja ili ilovača neće se dobro vezati. Be-
ton mora sadržati što manje vode. Nabijeni beton za sabijanje u temelje i
oplate mora biti vlažan.
Ako sabijanje nije moguće, npr. ako su oplate i armirani elementi uski,
upotrebljava se mekši plastični beton ko će teći i ispuniti šupljine. Što se
beton sabijanjem jače zgusne to je čvršći. Treba izbjegavati betoniranje za
vrijeme smrzavice jer onda beton puca. Ako se nenadano počne smrzavati,
moramo sve dobro pokriti balama slame.
Ne smijemo zaboraviti da svježe izliveni beton treba zaštiti od vremen-
skih utjecaja, a osobito od sunca. Za to se može uzeti folija koja će sprije-
čiti i prebrzo isparavanje vlage iz betona, a uklanja se nakon sedam dana.
Konačnu čvrstoću beton postigne tek nakon otprilike 4 tjedna.
Za oplatu su najprikladnije 25mm debele blanjane ili neblanjane da-
ske, spojene gredicama od 80 do 100mm debljine. Grube daske lijepo će
struktuirati površinu betona (vidljivi beton). Oplata se uklanja nakon 4 do
5 dana.
Ako želite racionalno betonirati pomoći će vam ova tablica za 1m3 betona:
Primjena Agregati Cement
Beton u m2 u kg
Temelji 0.400 pijesak 200
Podnožje 0.800 grubi šljunak 230
Stupovi 0.400 pijesak
350
Piloti 0.800 šljunak
Unutrašnji zidovi
Armirani beton 0.250 fini pijesak 350
Podovi od 10 cm 0.950 šljunak
Potporni zidovi 0.400 pijesak
350
0.800 šljunak
176
graditeljstvo
Betoniranje
Iznad sloja čistoće (5 cm) koji
se sastoji od šljunka ili pijeska
nasut ćemo beton do 5 cm ispod
gornjeg ruba jarka i zatim ga sabi-
ti. Da bi završetak bio ravniji, na
rubove temelja polažu se gredice.
Nakon toga se nalije mekša beton-
ska masa na ovu jezgru i izgladi
daskom za poravnavanje.
Oplata za slobodno stojeći zid

Mora se tako učvrsiti da se ne može micati.
Drvene podupirače koji su uskladu s deblji-
nom zida uklonit ćemo za vrijeme betoniranja.
Lijevanje betonskog stupa

Unutrašnje dimenzije oplate ujedno
su vanjske dimenzije gotovog elemen-
ta. Da bi se beton bolje odijelio od dr-
veta, oplata se iznutra namaže uljem za
podmazivanje.
Anker ili podnožje

Betonira se u kalupu kosih stranica. Oplata
se na kraju jednostavno povuče prema gore.
177
graditeljstvo
Oplata sa žlijebom
Povišeni poklopci spremišta za
naftu ili kanala prilično su nezgodni,
jer se na njih često spotičemo. Žlijeb
se može napraviti od izblanjane krov-
ne letve, koja se u ravnini s gornjim
rubom vijcima pričvrsti na unutraš-
njost oplate.
Podnožje - anker još jedna ideja

Oplata nije ni potrebna. Beton se nalije
u plastičnu kantu kojoj se prije toga isječe
dno.
Lijevanje ploča
Oplata se sastoji od četiri daske spojene
šarkama. Pomoću spojnice možemo otvoriti
nakon što se beton stvrdne.
Betoniranje
temelja
objekta
178
graditeljstvo
Kako spriječiti vlagu

i plijesan na zidovima
Vlaga može nastati na
svakoj hladnoj površini, pa
tako i na zidovima, podovi-
ma i u krajnjim slučajevi-
ma, na namještaju i odjeći
u ormarima.
Osim štete koju uzroku-
je predmetima na kojima se
nakuplja, nataložena vlaga
potiče razvoj plijesni. Kon-
denzacija nastaje za hlad-
nih, pretežito suhih dana.
Uočite li vlažne mrlje na
zidovima za vlažnog i spar-
nog vremena, posumnjajte na vlagu unutar zidova, a ne na kondenzaciju.
Poslovi u kući pri kojima se stvara vodena para - pranje, kupanje, kuhanje,
sušenje rublja – uzrokuju kondenzaciju, a začepljeni dimnjaci i odušci za
prozračivanje te djelotvorna zaštita od propuha pogoršavaju problem.
Ako vlažan zrak uspije pobjeći iz prostorija u ostale dijelove kuće, kon-
denzirat će se na najhladnijim mjestima. Zidovi i plafoni su slabo toplinski
izolirani, te dolazi do kondenzacije i stvaranje gljivica.
Kod hladnog vremena, zbog razlike u temperaturi vanjske okoline i unu-
tarnjeg grijanog prostora, zidovi i dio stropa unutrašnjosti navlače na sebe
plijesan.
Plijesan su u stvari gljivice koje se razmnožavaju na tim dijelovima i kad
se osuše, stvaraju ružnu sliku na zidovima. Te pojave se javljaju tamo gdje
beton nije izoliran, a to su upravo nadvoji nad prozorima, odnosno vijenac
od tavanske betonske ploče. Zbog toga se stvaraju «toplinski mostovi».
Nažalost, trajnog rješenja nema, osim u slučaju vanjskog toplinskog slo-
ja u fasadi. U tom slučaju bolje bi bila unutarnja izolacija, bilo da je u obli-
ku gips ploča ili stiropor ploča.
Jedino privremeno rješenje za uklanjanje plijesni sa zida je kupnja teku-
ćine protiv plijesni kojom se premazuju zidovi koji su napadnuti gljivicama
Zidove prije mazanja prebrisati suhom spužvom, nikako mokrom, sve
dok se ne skine crni sloj osušenih gljivica. Nakon toga se tekućinom protiv
plijesni premažu površine u više slojeva, međusobno osušenih.
179
graditeljstvo
Tekućina se može staviti i u boju za zidove i to 2 dcl na 10 kg boje.

Kao što je rečeno, to je privremeno rješenje, koje će trebati ponavljati sva-
kog proljeća, nakon sušenja zidova.
Provjetravanje
Najbolji način kako se nositi s kondenzacijom jest izvući vlažan zrak
pomoću ventilatora u kuhinji i kupaonici.
Koliko današnjih objekata ima sustav ventilacije? Odzračnik u WC-u ili
u kupaoni, kuhinjska napa i – otvoren prozor! Eto ventilacije.
Kućni sustavi ventilacije su sustavi umjetnog prozračivanja prostorija.
Namijenjeni su za izmjenu i održavanje odgovarajuće kvalitete zraka u pro-
storijama u kojima boravimo. Sustavi ventilacije djelomična su ili potpuna
zamjena za kontinuirano otvaranje prozora radi prozračivanja prostorija.
Sustave ventilacije možemo podijeliti u dvije skupine: jednosmjerni i
obostrani. Jednosmjerni sustav je jednostavan sustav koji služi ili samo za
dovođenje svježeg ili samo za odvođenje iskorištenog zraka. U tu skupinu
spadaju ranije navedeni sustavi – zahod ili kupaona, kuhinjska napa, po-
drum…
Obostrani ili dvosmjerni sustav ventilacije je sustav u kojem istodobno
dolazi do izmjene zraka u oba smjera – u isto vrijeme vrši se dovođenje
svježeg i odvođenje nekvalitetnog zraka. Takvi sustavi mogu biti primarni –
služe samo za ventilaciju, ili kombinirani (hibridni) – osim ventilacije služe
i za zagrijavanje ili hlađenje prostorija. Uz tu namjenu mogu imati i funk-
ciju poboljšanja kvalitete zraka – mehaničkim filtriranjem, ovlaživanjem ili
odvlaživanjem, ionizacijom…
Ventilaciju možemo podijeliti i na prirodnu i prisilnu. Prirodna ventila-
cija koristi razliku u tlaku zraka između prostorije i okoline, dok prisilna
(prinudna) ventilacija za tu svrhu koristi ventilatore
Kupaona je ventilacijski sustav za sebe. Ako se u kupaoni ne nalazi za-
hodska školjka, tada je funkcija ventilacije da u što kraćem roku odstrani
višak vlage u zraku. No ako se u kupaoni nalazi i zahodska školjka, tada je
namjena ventilacije i odstranjenje neugodnih mirisa.
Ventilacija kupaone može se riješiti na više načina – prirodnim putem i
prisilnom ventilacijom. Ventiliranje prirodnim putem može biti efektivno,
ali i rastrošno; dio energije koju koristimo za zagrijavanje kupaone stalno
će izlaziti kroz ventilacijski otvor. Stoga je ekonomičnije ugraditi ventilator
na povišeno mjesto u kupaoni, po mogućnosti na strop; vodena para i vlaga
koncentrira se u toplijim – višim dijelovima kupaone.
Kao mogućnost postoji ugradnja ugradbenog cijevnog ventilatora. Po-
stoje modeli ventilatora za ugradnju u gotovo sve tipove ventilacijskih cije-
vi, učinkoviti su, relativno tihi i neprimjetni.
180
voćarstvo voćarstvo
Špalir od jabuka i krušaka

Zašto ne biste svoj vrt ogra-
dili špalirom od jabuka ili kruša-
ka u visini koljena? U Engleskoj
ih zovu „minis stepover“. I još
ih je k tomu lako uzgojiti!
U proljeće su mini-živice s
bijelim ili ružičastim cvjetićima,
u kasno ljeto i jesen ukrašeni
zlatnožutim ili crvenim plodovi-
ma. No, najbolje je od svega što
se plodovi mogu i ubrati. Ste-
pover od jabuka je špalir koji je
toliko nizak da ga čovjek poželi
preskočiti. I upravo to je znače-
nje engleske riječi „stepover“ –
prekoračiti. Takvi špaliri jabuka u visini koljena već se dugo uzgajaju u
Engleskoj, a sada i kod nas.
Osim toga, uopće ih nije
Nizak špalir od krušaka lijep je ukras
teško oblikovati. U osnovi,
iznimka su špaliri, odnosno
kordoni, kod kojih je samo
jedan kat u visini koljena.
Oba kraka kordona razvuče-
na su vodoravno na žice.
Više stepovera jedan kraj
drugoga u razmaku od oko
dva metra rezultiraju niskom
živom ogradom, koju nije li-
jepo vidjeti samo u kuhinj-
skom vrtu nego i kao ogradu
stazice u prednjem vrtu. Kao
ni drugi špaliri od voćaka,
ne zauzimaju mnogo mjesta
a bogato rode. Međutim, po-
trebno im je puno pažnje. Tlo
ispod špalira malčirajte, kako
se ne bi prebrzo isušilo. Ljeti
je niskim špalirima potrebno
181
voćarstvo
dodatno zalije-
vanje.
Posadite mje-
šavinu različitih
sorti jabuka. To
će ne samo po-
većati raznoli-
kost boja u živoj
ogradi, nego će
jabuke roditi u
različito vrije-
me. Najbolje su
takve sorte jabu-
ka koje pretežno
Jednostavna izvedba – žica na koju su razapete grane voćaka cvjetaju i rode
u špaliru provučena je kroz kuku koja je vijkom pričvršćena za na kratkim iz-
potporanj
dancima, poput
sorti „Cox“, „Orange“, „James Grieve“, „Retina“, „Reglindis“ i „Piros“.
Sorte koje cvjetaju i rode pretežito na dugim i srednje dugim izdancima
nisu prikladne za ovakve špalire.
Niski špaliri mogu se oblikovati i od krušaka ili vinove loze. Kao i kod
jabuka vrijedi pravilo i za kruške - izmjena je nužna zbog berbe! Za uzgoj
u špaliru pogodne su sorte krušaka „Conference“, „Gute Luise“ i „Verein-
sdechant“. Te tri
sorte mogu roditi „Stepoveri“ ne u dvije, nego čak u tri dimenzije! Za to je po-
jedna kraj druge. trebno razapeti grane pod pravim kutom. Kad vrhovi mladica
Vinova loza nije dosegnu stazu, treba ih odrezati. Nove mladice rast će uspo-
redno uz put.
u tome kompli-
cirana. Nije joj
potrebna druga
sorta.
Uzgoj špalira
Potrebna je
jednogodišnja
sadnica jabuke
nacijepljena na
slabobujnu pod-
logu (M9 na teš-
kim, M26 na la-
kim tlima), dva
182
voćarstvo
drvena stupa, žica, kuke s vijcima, štapovi od bambusa, žica za pričvršći-

vanje.
Zabijte dva stupa u zemlju na razmaku od dva metra. Pomoću kuka ra-
zapnite žicu između stupova na visini od 45 cm. Sadnice posadite u sredini
između i odrežite joj vrh izdanka ispod visine žice iznad dviju snažnih po-
straničnih pupova. Iz njih će se idućeg ljeta razviti obje postranične mladice
koje će činiti kostur kordona.
Uzgoj
Prva godina – postranični izdanci koji se razvijaju vežu se na štapove
od bambusa koji se pričvrste pod kutom od 45° za razapetu žicu. Svi iz-
danci koji se pojave ispod odrežu se. Zimi se vezane grane pažljivo vuku i
vežu na žicu. Za to uzmite špagu koju ćete pomalo skraćivati sve dok grana
ne bude položena vodoravno.
Druga godina – iduće godine na obje se grane razvijaju nove mladice

koje ćete ljeti odrezati tako da ostanu tri do četiri, a zatim po dvije na
svakoj novoj. Na glavnom stablu sve neželjene izdanke odrežite. Vanjske
izdanke ne režite, nego ih ostavite da slobodno rastu dok ne dosegnu kraj
žice. Tek tada ih skratite. Želite li zatvorenu ogradu, odrežite ih tek kad
dotaknu susjedni „stepover“.
Održavanje
Kako bi „stepover” održao
svoj oblik, sve izdanke tre-
ba ravnomjerno odrezati na
dužini od tri do četiri pupa.
Zimi dugačke izdanke skrati-
te na jedan do dvaju čvorova.
Brzorastuće sorte nakon ljet-
nog orezivanja koji put rastu
prebrzo. Tada treba izdanke
ljeti odrezati umjereno na se-
dam pupova, a tek zimi na tri
do četiri.
183
voćarstvo
Različiti plodovi s iste voćke?

Pomisao da je moguće ostvariti dvije berbe s istog stabla jabuke zvu-
či čudno. Tako, primjerice, jednom možemo brati crveno obojene plodove
Jonathana, a zatim zeleno obojene plodove Granny Smitha. Još smjelija je
zamisao da s istog stabla beremo marelice i šljive.
Premda na prvi pogled izgleda nemoguće, navedene ideje uz malo mašte
i vještine možemo lako ostvariti. Sve što nam je potrebno je poznavanje ci-
jepljenja okulacijom, podloga i pupovi željenih vrsta i sorti voćaka.
Postupak cijepljenja
Trik je u tome da se na podlogu, umjesto samo jednog pupa, cijepi tri
pupa različitih sorata ili čak vrsta voćaka. Pri tome svaki pup treba biti ra-
zličite sorte ili vrste. Pupovi se
cijepe na razmak od oko 15 cm
jedan od drugoga. Prvi pup se
okulira na visini debla, a preo-
stala dva iznad njega. Okulaciju
je najbolje obaviti na spavaju-
ći pup (od polovice kolovoza
do polovice rujna). Podloge za
ovakav uzgoj trebaju biti nešto
bujnije jer, umjesto samo jedne
plemke, u isto vrijeme trebamo
uzgojiti tri. Podlogu je poželjno
Šest različitih vrsta agruma raste na jednom
odmah posaditi na stalno mjesto stablu
jer je presađivanje takve voćki-
ce rizično zbog mogućeg oštećenja korijenove mreže i njezinog nerazmjera
s nadzemnim dijelom. Ako sadnja podloge i okulacija na stalnom mjestu
iz bilo kojeg razloga nije moguća, onda podlogu treba posaditi u dovoljno
veliki lonac. Sadnja u loncu se primjenjuje i kada takvu voćkicu želimo uz-
gajati na balkonu.
Ako sadimo samo jednu takvu voćkicu, treba voditi računa da odabe-
remo sorte koje se međusobno dobro oprašuju, a u slučaju više različitih
voćnih vrsta treba izabrati samooplodne sorte.
Uzgojni oblik
U proljeće brižljivo odgojimo sve mladice iz okuliranih pupova dajući
im kut od 45°. Jedini mogući uzgojni oblik za ovakvu voćkicu je vaza. Važ-
no je dobiti dobar vegetativni porast u prvoj godini. Stoga treba razmisliti
184
voćarstvo
o povećanju gnojidbe dušikom, ali u tome se svejedno ne smije pretjerati.

Sve mladice koje tjeraju iz podloge treba redovito uklanjati. Daljnji uzgoj
je identičan uobičajenom uzgoju voćke u obliku vaze.
Želimo li dobiti voćku na kojoj ćemo imati berbu tri puta godišnje, onda
ćemo na istu podlogu okulirati jednu ranu, jednu srednje ranu i jednu kasnu
sortu. Izbor podloge za uzgoj nekoliko različitih vrsta voćaka je nešto slo-
ženiji zbog teškoća s podudarnošću podloge i plemke. Prednost treba dati
podlogama koje su podudarne s većim brojem vrsta, a bujnost dolazi u dru-
gi plan, premda bi i tu prednost trebalo dati nešto bujnijim podlogama.
Možemo pokušati s marelicom i šljivom cijepljenom na džanariku. Dru-
gi izbor može biti breskva, šljiva i nektarina cijepljene na podlogu Ishtara®.
Ovu podlogu je još uvijek teško nabaviti, ali svejedno treba pokušati u nekom
od rasadnika. Voćari u mediteranskom dijelu Hrvatske mogu pokušati s uzgo-
jem različitih vrsta agruma na jednoj podlozi kao što to pokazuje slika.
Plodovi bresaka
na rubovima krošnje
Iskusni uzgajivači bresaka
znaju da se najveći, najcrveniji
i najraniji plodovi mogu naći na
rubu krošnje, posebno na njezi-
nu vrhu. To su također plodovi
koji se nalaze na jakim, dobro
razvijenim mladicama, te imaju
i najviše šećera. Teško je utvrdi-
ti da li je položaj ili osvjetljenje
važniji faktor jer vanjski dijelovi
krošnje primaju više svjetla.
Radovi znanstvenika pokaza-
li su da plodovi na rubu krošnje
zore ranije, jer se nalaze najdalje
od korijena, a ne zato što se na- Prorjeđivanjem se dobivaju krupniji plodovi
laze na jačem osvjetljenju. Sre-
dinom 80-tih otkriveno je da je uzgojni oblik vaze jako dobar za prodiranje
svjetlosti unutar krošnje.
Također je pronađeno da je ljetna zelena rezidba u lipnju važna, jer se
njome odstranjuje višak mladica koje zasjenjuju i nepotrebno oduzimaju
hranjive tvari i vodu.
185
voćarstvo
Koliko plod treba svjetla ?

Kad su stabla bila zasjenjena tokom cijele posljednje odnosno treće faze
dozrijevanja, više od 45 % punog osvjeljenja je potrebno za maksimalnu
veličinu ploda. Da bismo zadržali maksimalnu moguću veličinu ploda, bre-
skve trebaju na dijelovima krošnje primati otprilike 20 % punog osvjetlje-
nja tijekom posljednja 3 tjedna prije berbe. Plodovi breskve koji se razvi-
jaju na vanjskim dijelovima krošnje primaju puno osvjetljenje i sazrijevaju
nekoliko dana ranije nego plodovi u unutrašnjosti stabala.
Promjer plodova breskve povećava se 2-4 % svakim danom dok se plod
nalazi na stablu, zbog toga se preporuča odgoditi berbu što je moguće dulje
da bi se dobilo na veličini i izgledu ploda. Čak i kad poberemo plodove sa
istom temeljnom bojom plodovi iz unutrašnjosti krošnje bit će manji nego
oni na rubovima; količina zasjenjenja u unutrašnjosti nije obično toliko ve-
lika da ograničava veličinu ploda, već su manji plodovi posljedica smanje-
ne lisne mase u neposrednoj blizini ploda u unutrašnjosti krošnje.
Da bismo dobili veće plodove u unutrašnjosti krošnje preporuča se pro-
rijediti krošnju jače u unutrašnjosti, a manje na rubovima
Prorjeda plodova
Poznato je da stabla zameću više plodova nego što ih mogu razviti do
pune veličine ploda, te se stoga dio plodova treba odstraniti što ranije u
Plodovi breskve koji se razvijaju na vanjskim dijelovima sezoni. Prorjeda plo-
krošnje primaju puno osvjetljenje i sazrijevaju nekoliko dova je najskuplja
dana ranije nego plodovi u unutrašnjosti stabala mjera odnosno zahvat
u proizvodnji breskvi,
ali rezultati su tako
očiti da se u konač-
nici isplati provesti
ovaj zahvat.
Znanstvenici su
tražili jeftinije nači-
ne prorjede breskvi.
Poslije cvatnje nisu
dostupni nikakvi ke-
mijski agensi. Kemij-
ski agensi koji uništa-
vaju dijelove cvijeta
i sprečavaju oplodnju
su registrirani za bre-
skvu, ali rezultati su
186
voćarstvo
nepredvidljivi i nestabilni i vjerojatno ovise o vremenu primjene, vremen-

skim uvjetima i kalibraciji prskalica. Zato što je pravi trenutak primjene
jako bitan, malo je vjerojatno da će ovaj pristup dati zadovoljavajuće rezul-
tate.
Mehaničko odstranjivanje cvjetova dalo bi donekle zadovoljavajuće
rezultate, ali trebalo bi prilagoditi uzgojni oblik. Veći interes za kemijsku
prorjedu breskvi javio se posljednjih godina zbog velike cijene krupnih plo-
dova i nemogućnosti da se kasnijom ručnom prorjedom dobije adekvatna
veličina ploda uz što manji trošak.
Cilj prorjede je odstraniti 50-70 % viška plodova prije završetka cvatnje
i dodatno još ručno prorjediti. Interes za mehaničku prorjedu javio se ne-
davno zbog neadekvatno educirane i sve skuplje radne snage. Kod nas se
međutim, još uvijek prorjeda obavlja ručno.
Do krupnih plodova – od sadnje do berbe
Maksimalna veličina ploda može biti postignuta povećanjem broja sta-
nica po plodu rano u sezoni i povećanjem veličine tih stanica kasnije u
sezoni. Ovdje je kratka lista voćarskih praksi koje bi uzgajivači trebali uzeti
u obzir ako žele povećati veličinu ploda.
Kod planiranja voćnjaka treba odabrati kultivare koji imaju veće plodo-
ve u sezoni u kojoj se traže, ispitati plodnost tla i ph tla te prilagoditi ako je
potrebno. Sustav za natapanje voćnjaka također treba imati u planu.
Prije cvatnje stabla se orezuju tako da se odstrane mladice manje od 30
cm i da se ostavi dovoljno mladica da se može ostaviti po 4 ploda po mladi-
ci. Svakih 3-4 godine treba kontrolirati ishranjenost putem analize listova,
a primijeniti pola hranjiva otprilike mjesec dana prije cvatnje, i ako ima
roda primijeniti drugu polovicu hranjiva u još 2 navrata. Na veličinu ploda
u berbi utječu broj plodova ostavljenih na stablu i vrijeme prorjede. Mak-
simalna veličina ploda može se ostvariti ako prorjeđujemo već u cvatnji, a
rana prorjeda požuruje dozrijevanje. U cvatnji djelomično treba prorijediti
stabla koristeći tretiranje kemijskim sredstvima koja inhibiraju (sprječava-
ju) oplodnju ili fizičkim (mehaničkim) odstranjivanjem 50 % cvjetova, a
rano u sezoni (I.faza rasta ploda) završiti prorjedu prije odrvenjavanja ko-
štice. Kod prorjede zadrže se najveći plodovi i plodovi na jačim i uspravni-
jim mladicama.Ljetna rezidba obavlja se otprilike 40 dana nakon cvatnje da
se odstrane vodopije i da se krošnja osvijetli.
U sredini sezone (II. faza rasta ploda) ne smije se natapanje voćnjak i
treba paziti na zaštitu da se očuva funkcionalna lisna masa, a krajem sezone
(III.faza rasta ploda), ovisno o zahtjevima tržišta odgoditi berbu što je duže
moguće, ali pripaziti na boju ploda i čvrstoću mesa. Također prije berbe
treba se natapati da se izbjegne stres zbog nedostatka vode.
187
voćarstvo
Gnojidba jabuka
Jabuka danas predstavlja jed-
nu od najraširenijih voćnih vrsta
u svijetu s velikom hranidbe-
nom vrijednosti. Briga o jabuci
započinje puno ranije od sadnje
kada se osim kvalitetnog sadnog
materijala mora povesti briga o
plodnosti tla. Stoga se prije sa-
mog podizanja voćnjaka odnosno
sadnje jabuke obavlja popravak
fizikalno kemijskih i bioloških
osobina tla.
Time se prvenstveno misli na
meliorativnu gnojidbu čime se Gnojidbom jabuka osigurava se redoviti i viso-
ki prinos, dobrakvaliteta plodova, te ravnoteža
prije sadnje unose velike količine razvoja vegetativnih i generativnih organa
organskih i mineralnih gnojiva u
tlo te ukoliko je potrebno obavlja se i otkiseljavanje tla ili kalcizacija.
Meliorativna gnojidba
Kao organsku tvar u praksi najčešće koristimo stajski gnoj, siromašan
biogenim elementima, ali je neophodan za popravak vodozračnog, mikro-
biološkog i toplinskog stanja u tlu. Bolje rješenje od stajskog gnoja pred-
stavlja zelena gnojidba odnosno zaoravanje leguminoza u stadiju cvatnje.
Međutim, osnovni izvor hranjiva predstavlja mineralno gnojivo s 10 – 20
puta većom koncentracijom hranila u odnosu na organska, a povrh svega,
lakše se i točnije dozira te primjenjuje. Za određivanje potrebne količine
mineralnih gnojiva uzimaju se uzorci tla iz budućeg voćnjaka i obavlja se
kemijska analiza.
Odabir određene vrste NPK gnojiva ovisiti će prvenstveno o omjeru
koncentracija hranjiva u tlu. Za potrebe meliorativne gnojidbe koriste se
visoko koncentrirana mineralna gnojiva poput NPK 7-20-30, NPK 5-15-30,
PK 20-30. Navedene količine gnojiva kreću se od 1400 – 2700 kg/ha (140
- 270 kg/1000 m2).
Ukoliko je kalij u tlu vrlo visok u meliorativnoj gnojidbi unosi se samo
fosfor putem MAP - a (mono amonij fosfat) u količini 500 – 1100 kg/ha.
Kisela tla i crvenice zahtijevaju kalcij, pa se on unosi putem kalcij karbona-
ta ili kalcijsko magnezijevog karbonata u količini 4 – 6 (po potrebi i više)
tona po hektaru. Ukoliko se unosi u obliku gašenog vapna količine iznose
188
voćarstvo
1,5 – 2 t/ha. Navedena mjera naziva se kalcizacija i izuzetno je bitna mjera

za pripremu staništa za nove biljke.
Osnovna gnojidba
Jabuka najbolje uspijeva na dubokim, zračnim, pjeskovito ilovastim
tlima (srednje teška tla), dobro propusnim za suvišak vode. Pogoduju joj
umjereno kisela (pH 6,0 – 6,5) i umjereno vlažna tla bogata humusom.
Jabuke ne podnašaju podzemne vode ukoliko su više od 50 – 60 cm. U
redovitoj gnojidbi jabuke razlikujemo gnojidbu mladih nasada i gnojidbu
nasada u rodu. U osnovnoj gnojidbi primjenjuje se gnojivo s manje dušika,
a više fosfora i kalija. Njena primjena vezana je uz jesensku obradu tla i
služi prvenstveno za unošenje fosfora i kalija u dublje slojeve tla. Uz to
se dodaje i dio dušika, koji služi za ishranu korijena tijekom zime i njego-
vo nakupljanje u tkivu drveta. U osnovnu gnojidbu ulazi i gnojidba organ-
skim gnojivima. Obavlja se u jesen, svake treće ili četvrte godine, zajedno
s osnovnom gnojidbom mineralnim gnojivima. Ukoliko se ne obavi u jesen
vrijeme primjene odgađa se za rano proljeće, od 2. do 3. mjeseca.
Osnovna gnojidba mladih jabuka
Mladi voćnjaci jabuke su nasadi u razdoblju intenzivnog rasta i razvo-
ja stablašica. U prvoj i drugoj godini stabla se gnoje pojedinačno. Zona
gnojidbe oko jabuka treba biti nešto šira od krošnje. Prve godine uzgoja, u
osnovnoj gnojidbi jabuka s gustim sklopom, gnoji se po stablu s 0,25 - 0,30
kg s jednim od kompleksnih gnojiva NPK 7-20-30, NPK 5-15-30, NPK
(SO3) 7-14-21 (24). Za voćnjak rjeđeg sklopa po jednoj voćki dodaje se
100 – 150 grama.
U drugoj godini uzgoja gnojidba se obavlja u isto vrijeme i s istim vrstama
gnojiva, s tim da se količina poveća za 50 %. U trećoj i ostalim godinama
uzgoja gnojidba se obavlja po cijeloj površini voćnjaka. Vrijeme gnojidbe i
vrste gnojiva iste su kao i kod gnojidbe jabuka u rodu. Potrebna hranjiva za
gnojidbu jabuka u trećoj godini: dušik (N) = 30 - 50 kg/ha, fosfor (P2O5) =
35 – 70 kg/ha, kalij (K2O) = 60 – 80 kg/ha. Tijekom jeseni zaore se 260 kg/
ha NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30 ili 350 kg/ha NPK (SO3) 7-14-21 (24).
Osnovna gnojidba jabuke u rodu
Redovita godišnja gnojidba jabuke u rodu predstavlja jednu od osnovnih
agrotehničkih mjera u suvremenoj voćarskoj proizvodnji. Gnojidbom jabu-
ka osigurava se redoviti i visoki prinos, dobra kvaliteta plodova, te ravnote-
ža razvoja vegetativnih i generativnih organa. U redovitoj godišnjoj gnojid-
bi jabuke razlikuje se osnovna gnojidba, rana proljetna gnojidba i prihrana.
U osnovnoj gnojidbi koja se obavlja u jesen iza berbe unose se kompleksna
NPK gnojiva s malo dušika, više fosfora, a najviše kalija. U osnovnu gno-
jidbu pripada i gnojidba stajskim gnojem. Gnojiva se primjenjuju po cijeloj
površini nasada.
189
voćarstvo
Iznimno, u nasadima rijetkog sklopa ili gdje se radi o pojedinačnim sta-

blima, dodaju se u zonu oko stabala, nešto širu od krošnje. U prosjeku za
osnovnu gnojidbu voćnjaka, vinograda i maslinika po hektaru dodajemo:
400 – 500 kg/ha NPK 5-15-30 ili NPK 7-20-30 ili PK 20-30 ili 600 – 800
kg/ha NPK (SO3) 7-14-21 (24).
Rana proljetna gnojidba
Proljetna gnojidba ili prvo prihranjivanje obavlja se prije kretanja ve-
getacije i prije plitke obrade tla. Drugo je prihranjivanje najčešće iza za-
metanja plodova. U slučaju da je iz bilo kojih razloga izostala normalna
oplodnja, drugo prihranjivanje se ne obavlja. U posebnim uvjetima pojedi-
nih vrsta voćaka gnojidba se obavlja prema potrebama pojedine vrste.
Prihrana mladih nasada
Prve godine, početkom vegetacije obavlja se prihranjivanje s 30 - 50 gra-
ma UREE N 46 ili 50 - 70 grama KAN- a N (MgO) 27 (4,8) ili 100 - 150
grama NPK 15-15-15 po stablu. Krajem svibnja ili početkom lipnja obavlja
se još jedno prihranjivanje s istim vrstama i istom količinom gnojiva kao
kod prvog prihranjivanja.
Prihrana u rodnosti
U ranoj proljetnoj gnojidbi unosi se dušik, najčešće 1/3 do 1/2 ukupne
potrebe godišnje količine s jednim od dušičnih gnojiva (KAN, UREA) ili
kompleksnim NPK s naglašenim sadržajem dušika. Gnojidba se obavlja
prilikom prve proljetne obrade tla.
Druga prihrana se obavlja nakon zametanja plodova u svibnju dušičnim
ili NPK gnojivima s naglašenim dušikom. Ako se osnovna gnojidba ne oba-
vi u jesen tada se količina biljnih hranjiva predviđena za osnovnu gnojidbu
u jesen i ona za prvu proljetnu gnojidbu unose u tlo zajedno, prilikom prve
proljetne obrade tla.
Prihrana putem lista
Prihranjivanje putem lista možemo obavljati Fertinama, ili ako samo
dajemo dušik s UREA N 46. Prihranjivanje putem lista možemo primijeniti
zajedno sa zaštitom, pa tako obavljamo dva agrotehnička zahvata istovre-
meno. Koncentracija otopine UREE N 46 za voćnjake iznosi 0,5 – 1 %. Za
prihranu voćaka unutar palete Fertina namijenjene su:
Fertina V – otopina mikro i makro hranjiva, primjenjuje se u koncen-
traciji 1 – 2 % otopine (1 – 2 litre Fertine V na 100 litara vode ), 3 - 8 puta
tijekom vegetacije
Fertina B – otopina bora, za bolju oplodnju i pravilan rast i razvoj
ploda, primjenjuje se u koncentraciji 1 % otopine (1 litra Fertine B na 100
190
voćarstvo
litara vode), prije cvatnje i mjesec dana nakon (na karbonatnim tlima 3 - 5
puta)
Fertina Fe – otopina željeza, za suzbijanje kloroze, primjenjuje se u
koncentraciji 0,1 % otopine (100 ml Fertine Fe na 100 litara vode), 3 - 5
puta tijekom vegetacije s početkom u travnju
Fertina Ca – otopina kalcijevog nitrata, za povećanje čvrstoće mesa
ploda i sprečavanje propadanja plodova te gorkih i lenticelarnih pjega, pri-
mjenjuje se u koncentraciji 1 – 2 % otopine (1
– 2 litre Fertine Ca na 100 litara vode), 3 - 8 puta
tijekom vegetacije (kod jabuka i krušaka i više)
Fertina Zn – otopina cinka, za suzbijanje klo-
roze, primjenjuje se u koncentraciji 0,1 % otopi-
ne (100 ml Fertine Zn na 100 litara vode), 3 - 5 Besplatni info telefon:
0800-647-647
puta tijekom vegetacije s početkom u travnju
Boysenberry – krupno
jagodasto voće
Boysenberry (Rubus ursinus)
jagodasto je voće slično malini
i kupini, a nastao je 1920-ih go-
dina križanjem maline, kupine i
loganberryja (također križanac).
Ime je dobio po svom tvorcu
Rudolphu Boysenu.
Plod je okruglast, sličan ku-
pini, krupan (oko 8 g), po boji
nešto svijetliji od kupine (iz-
među maline i kupine) tamne
crvenkasto-crne boje. Po okusu
se može usporediti s malinom i
divljom kupinom. Boysenberry
Boysenberry
je vrlo sočan i sladak poput ma-
line s izraženom cvjetnom aro-
mom, ali lagano oporog okusa sličnog divljoj kupini.
Armatura za uspješan uzgoj
Boysenberry kao i ostalo jagodasto voće koje je srod-
no malini i kupini traži vrlo sunčane položaje koji su za-
štićeni od vjetra. Može rasti i u polusjeni ali tada plodovi ne mogu postići
191
voćarstvo
kakvoću kao na sunčanim položajima. Tlo za sadnju treba biti pripremljeno

s dosta komposta i humusa.
Bujnog je rasta te je za uspješan uzgoj potrebna armatura (stupovi i žice)
za koje će se izboji povezivati. Takvim načinom plodovi će biti izloženiji
suncu i neće biti zaprljani od zemlje čime će se smanjiti mogućnost truleža
plodova te olakšati berba. Razmak između grmova treba biti jedan do dva
metra, između redova 2 metra, a visinu grma bi trebalo održavati na 2 me-
tra. Saditi se može u jesen ili u proljeće, ali se preporučuje jesenska sadnja
zbog boljeg ukorijenjivanja. Ako se ujesen sade jednogodišnje sadnice, prvi
rod se može očekivati već iduću sezonu.
Izdržljiv i otporan
Boysenberry treba redovito navodnjavati, posebice nakon cvatnje i kada
plod počinje rasti. Kako bi se smanjila opasnost od pojave gljivičnih bole-
sti, navodnjavanje treba izvesti pri bazi grma, ta se izbjegne visoka vlažnost
u krošnji. To se može izvesti primjerice navodnjavanjem pomoću sustava
„kap po kap“. Gnojidbu i dodavanje komposta treba obavljati u promjeru
unutar 30-ak cm od grma. Grmove boysenberrya često treba zaštiti i od pti-
ca pomoću mreža kojima ih se prekriva.
Preporuča se grane prije zime odvezati i polegnuti na zemlju te prekriti
slojem (20-ak cm) slame ili sijena. Umjesto slame ili sijena može se upotri-
jebiti i neki drugi prikladni izolacijski materijal. Tako će se izboje zaštiti od
hladnog vremena tijekom zimskog mirovanja.
Grmovi boysenberrya su prilično izdržljivi na nepovoljne uvjete te su
otporniji na bolesti i sušu nego kupina. Boysenberry rađa u lipnju i srpnju
na jednogodišnjim izbojima. Nažalost rađa jednom godišnje, pa mu sezona
vrlo kratko traje. Na jednom odraslom grmu može se nabrati u prosjeku do
4,5 kg plodova (ovisno o sorti, načinu uzgoja i sl.).
Rezidba i razmnožavanje
Rezidba se obavlja nakon berbe. Sve dvogodišnje i starije grane te one
koje su nosile rod treba odrezati do tla kako bi se potaknuo rast novih izbo-
ja koji će iduće godine biti nositelji roda. Nakon rezidbe treba nastaviti na-
vodnjavati kako bi se omogućio što bolji rast rodnih izboja za iduću godi-
nu. Također kako izboji rastu tako ih treba povezivati i učvršćivati za žicu.
Boysenberry se najjednostavnije razmnožava povaljenicama. Krajem
srpnja odabire se jedan slabobujan dugi izboj koji se savije i zakopa u tlo
na dubinu 15-20 cm. U proljeće se slobodno može odvojiti od majčinskog
grma jer se tijekom zime ukorijenio. Plodovi boysenerryja su pogodni i za
konzerviranje ili preradu u pekmez. Za više informacija i nabavu sadnica,
obratite se vrtnom centru Grama u Čakovcu, tel. 040/ 328-720.
192
voćarstvo
Antifrost sustavi sprječavaju

štete od mraza
Odabirom položaja, ekspozicije, voćne vrste i sorte za uzgoj na odre-
đenom području, djelomično osiguravamo sigurnu voćarsku proizvodnju,
odnosno takvim postupcima se stvara preduvjet za smanjene štete od mraza
na voćkama. Međutim posljednjih nekoliko godina kasni proljetni mrazevi
su postali gotovo redovita pojava koja na voćkama ostavlja vidljive poslje-
dice, čak i na područjima gdje su bili ispunjeni svi navedeni preduvjeti.
Zbog učestalosti pojave niskih temperatura u vrijeme cvatnje većine
kontinentalnih voćnih vrsta, u voćnjacima je sve veća potreba za uvođe-
njem nekih sustava zaštite od mraza. Iako su proizvođači svjesni rizika i
problema koje nanose niske temperature, malo je onih koji prilikom podi-
zanja suvremenih nasada razmišljaju o ulaganju u takove sustave. Razlog je
taj što su sustavi za zaštitu od mraza dosta skupi, ali o njima itekako ovisi
uspješnost proizvodnje, pa bi trebali biti obavezni u suvremenom voćarstvu.
Mraz u voćnjaku
193
voćarstvo
Sustav za umjetno kišenje

Izravne mjere zaštite od kasnih proljetnih mrazeva kao što su zagrija-
vanje nasada (pećima, dimljenjem), miješanje zraka (primjena frostbustera,
vjetrenjača sl.) već su otprije poznate i bile su djelomično primjenjivane
za zaštitu voćaka od mraza, a štitile su voćke na taj način da su održavale
temperaturu zraka iznad 0 oC u kritičnoj zoni. U posljednje vrijeme se
kao jedna od najučinkovitijih zaštita od mraza u početku vegetacije može
provesti tzv. sustavom za umjetno kišenje odnosno tzv. antifrost sustavom.
Sustav je jednostavan, sastoji se od crpke, cjevovoda i kišnih krila s ra-
sprskivačima, a radi na principu rasprskivanja vode iznad cijelog voćnja-
ka. Rasprskivanje mora biti sporo, u vidu finih kapljica (guste izmaglice),
uz malu potrošnju vode, a počinje se primjenjivati kad temperatura počinje
spuštati prema 0 oC.
Sam princip zaštite temelji se na procesu formiranje leda odnosno oslo-
bađanju topline. Kada te sitne kapljice padnu na cvijet, tek zametnuti plod
ili neki drugi dio voćke, pri temperaturi od 0 oC ili nižoj, voda mijenja agre-
gatno stanje iz tekućeg u čvrsto što predstavlja egzotermični proces praćen
oslobađanjem topline. Na taj način organi voćke na kojima je formiran led
zaštićeni su od smrzavanje. Raniji početak primjene nije efikasan, jer se ne
formira led, a toplina se oslobađa samo kod formiranja leda.
Kad dolazi do mraza?
Zbog smrznutih cvjetova uslijed mraza Pojava mraza, odno-
smanjuje se urod
sno sitnih bijelih ledenih
kristala, nastupa uglav-
nom pred jutro kada su
noći hladne i kada je
mirno vrijeme bez obla-
ka. Tada se hladni zrak,
koji je teži od toploga
spušta do najnižih slo-
jeva. Iz tog razloga je
važno svakodnevno u
vrijeme cvatnje voćaka
pratiti vremenske pro-
gnoze i najave snižavan-
ja temperatura. Ako tem-
peratura tijekom noći
(npr. oko 2 sata) padne
na samo + 2 oC, već oko
194
voćarstvo
Štete od mraza na plodovima
4 sata ujutro može se očekivati mraz, te je nužno poduzeti zaštitne mjere.

Treba napomenuti da se kišenje ne smije prekidati sve dok mraz traje, jer
prekid od samo nekoliko minuta može vrlo nepovoljno djelovati na zaštitu
pojedinih organa voćaka od smrzavanja.
Isto tako valja znati da primjena ovog sustava zaštite od mraza na mla-
đim voćkama, može imati i negativne posljedice. Naime zbog smrzavanja
ogromne količine vode, pojedine voćke se mogu polomiti pa čak iščupati s
korijenom što predstavlja značajne štete pa o tome treba voditi računa.
Štete od niskih temperatura
Ovi sustavi za zaštitu od mraza imaju prednosti što se tijekom vegetaci-
je koriste za navodnjavanje kao neophodnu mjeru u intenzivnoj voćarskoj
proizvodnji, a isto tako mogu biti od presudne važnosti u vrijeme cvatnje
voćaka ukoliko postoji opasnost od pojave mraza.
Treba imati na umu da se antifrost sustav ne može koristiti protiv niskih
zimskih temperatura, već samo protiv (prognozom najavljenog) mraza i to
negdje do temperatura od –7 oC. Naravno da efikasnost antifrost sustava
ovisi i o načinu pojave i vremenu trajanja niskih temperature.
Prilikom odluke da li investirati u sustav za zaštitu od mraza treba zna-
ti, da ukoliko niske temperature trenutno ne djeluju pogubno na cvjetove
odnosno tek zametnute plodove, one ostavljaju tragove i vidljive promjene
na plodovima. Plodovi koji su već bili zametnuti u vrijeme pojave niskih
temperatura mogu biti deformirani ili obično imaju samo prevlaku odnosno
svjetlo smeđi prsten (npr. oko čašićnog udubljenja kod jabuke) i takvi plo-
dovi unutoč dobrim ostalim karakteristikama izgleda, boje, mase, promjera
idu u industrijsku klasu što u konačnici predstavlja velike gubitke.
Ukoliko voćari žele biti u koraku s vremenom, kako bi nakon uloženih
investicija, znanja, truda i mnogo vremena dobili željene rezultate, nužno
je razmišljati o uvođenju sustava za zaštitu od mraza u voćne nasade, jer je
činjenica da je svaka godina u voćarskoj proizvodnji sve teža.
195
voćarstvo
Goji bobice – crveni dijamanti

Posljednjih nekoliko godina
goji bobice su osvojile europsko
i američko tržište. Stižu s Hima-
laje gdje za njih već znaju stolje-
ćima te ih koriste i kao sastojak
ne samo u mnogim receptima,
već i u medicini zbog njihovih
izvrsnih svojstava. U Aziji ih čak
nazivaju „crvenim dijamantima“.
Goji je drvenasta grmolika
biljka koja samoniklo raste od
davnina i uspijeva na visoravni
Tibeta i Himalaje. Tibetancima
u ekstremnim vremenskim uvje-
tima su bile Goji bobice hrana i Crveni plodovi goji bobica
lijek, koje su pomogle preživlja-
vanje, dugi i zdrav život. Bobice prekrasne vatrene boje, nazivaju ih i crve-
nim dijamantima u tradicionalni tibetanski i kineski medicini koriste se već
2000 godina. Bile su prirodna pomoć za malaksalost organizma, za revita-
lizaciju općeg zdravstvenog stanja, poboljšanje vida, povećanje seksualne
moći, olakšanje tegoba bolnih zglobova, zaštitu i bolje djelovanje jetre i
srca i za dugovječnost života.
Grm goji ili vučjih bobica (Lycium barbarum) može narasti od 1 do 3
metara u visinu. Plod je narančasto crvene boje duljine od 1 do 2 cm, du-
guljastog oblika. U svakoj je bobici od 10 do 60 sjemenki. Bobice zriju od
srpnja do listopada. Zbog brze oksidacije one se ne ubiru, već se tresu s
grana i zatim suše. Mogu se jesti sirove, ali brzo oksidiraju pa se najčešće u
trgovinama kupuju sušene čiji slatki okus podsjeća na grožđice, ili se mogu
nabaviti u obliku čaja i soka. Njihov najveći izvoznik i uzgajivač je Kina.
Tek početkom 21. stoljeća započela je njihova nagla popularnost kao su-
pernamirnice, odnosno namirnice koja je toliko nutritivno bogata da rezul-
tati medicinskih istraživanja navode njezine potencijalne pozitivne zdrav-
stvene učinke.
Koja su svojstva goji bobica?
Zbog svojih izuzetnih nutritivnih i antioksidacijskih svojstava koriste se
u tradicionalnoj kineskoj medicini od pamtivijeka. „Zapadni“ svijet ih je
„otkrio“ zadnjih desetak godina i svrstao ih u supernamirnice. Zašto?
196
voćarstvo
One se nalaze na prvom mjestu američke ljestvi-

ce koja mjeri antioksidacijska svojstva hrane. Što
je položaj na ljestvici viši, hrana ima veću spo-
sobnost uništavati slobodne radikale koji, ako su
slobodni i ako dolazi do njihovog gomilanja, na-
rušavaju zdravlje, ubrzavaju proces starenja, a time
postajemo podložniji nizu degenerativnih promjena.
Goji bobice u 100 grama imaju fantastičnih 25.300 jedinica , u uspored-
bi sa šljivama koje su na drugom mjestu i u 100 grama imaju „samo“ 5.770
jedinica. Zbog toga se smatraju najboljom hranom za revitalizaciju organiz-
ma i usporavanje procesa starenja.
Sadrže 68% ugljikohidrata, 12% proteina, 10% vlakana i 10% masti tako
da u 100 grama ima 370 (kilo) kalorija.
Što sve sadrže goji bobice?
Ne samo što imaju izuzetno veliku razinu vitamina C i željeza (U 100
grama bobica ima 11 mg željeza, što je najveći izvor željeza u nekoj biljci),
sadrže mnoštvo nutrijenata i fitokemikalija, tj. fitonutrijenata (koji hrani
daju boju, okus, miris i druge osjetilne karakteristike i nemaju prehrambe-
nu, već pozitivnu funkcionalnu vrijednost za ljudski organizam u smislu
zaštite od bolesti i preventive), kao što su:
– 18 amino kiselina (od kojih je 8 esencijalnih koje su nužne za život)
– 6 esencijalnih vitamina (kao što su: riboflavin /vitamin B2/, vitamin
B1, C vitamin)
– 21 mineral (kao što su željezo, cink, selen, kalcij, kalij)
– 8 polisaharida i 6 monosaharida
– 5 nezasićenih masnih kiselina od koji je važno spomenuti linolnu i
alfa-linolensku kiselinu koje su neophodne za pravilno funkcioniranje
mozga i živčanog sustava
– beta-sitosterol (koji reducira razinu kolesterola) i ostale fitosterole
– 5 karotenoida (beta-karoten, zeaksantin, lutein, likopen, kriptoksantin,
ksantofil)
– mnoštvo fenolnih pigmenata koji imaju antioksidacijska svojstva.
Neki podaci o tvarima koje sadrži:
Lutein ima izuzetna antioksidacijska svojstva. Usporava odumiranje
makule, što je najčešći uzrok sljepila kod starijih od 65 godina.
Beta-karoten se u tijelu pretvara u vitamin A, važan za zdrav vid.
Zeaksantin štiti oči od odumiranja žute pjege izazvane djelovanjem slo-
bodnih radikala. Pomaže u zaštiti od različitih oblika raka jer veže stanice
slobodnih radikala, čime se smanjuje broj stanica tumora.
197
voćarstvo
Gnojidba voÊnjaka
Osnovna gnojidba: Prihrana: Folijarna prihrana:
NPK 5-15-30 KAN N (MgO) 27 (4,8) Fertina V
NPK 7-20-30 UREA N 46 Fertina B
NPK (SO3) 7-14-21 (24) Fertina Ca
PK 20-30 Fertina Fe
Fertina Zn
44320 KUTINA, ALEJA VUKOVAR 4, HRVATSKA

Tel.: 044/647 122, 647 035; Fax: 044/680 882, 683 432
e-mail: prod@petrokemija hr; www.petrokemija.hr
198 Besplatni telefon za primjenu gnojiva: 0800 647 647
vinogradars tvo
vinogradarstvo
Autohtone sorte vinove loze

Hrvatskog zagorja
Područje sjeverozapadne Hr-
vatske, a posebno Hrvatskog
zagorja u starim se literaturnim
izvorima navodi kao područje
bogato autohtonim sortama.
Krapinska belina
Sinonimi za ovu sortu su
Stara krapinska bjelina, Stara
hrvatska bjelina (Gouais blanc,
Weisser Heunisch). Ova sor-
ta pronađena je na većem bro-
ju lokacija ( Krapina ─ dvori-
šte rodne kuće Ljudevita Gaja,
Frančinovo, Vrhi (Pregrada), Hi-
žakovec) obiđenih inventarizaci-
jom, a prijavljena je i od strane
dipl. ing. agr. J. Hršaka iz Krapine koji je nad jednim izuzetno starim trsom
ove sorte na vlastitom korijenu koji je vjerojatno iz razdoblja prije filokse-
re, u dvorištu obiteljske kuće pokrenuo zaštitu pred Državnim zavodom za
zaštitu prirode, Odsjekom za udomaćene svojte.
Taj trs, ali i drugi koji se nalaze u vinogradima starijim od 100 godina na
drugim lokacijama svjedoče o raširenosti ove sorte na području Hrvatskog
zagorja u razdoblju prije filoksere.
U povijesnoj literaturi ova sorta navodi se kao autohtona sorta sjevero-
zapadne Hrvatske, međutim s tog područja gotovo da je iščeznula. Ovaj
nalaz sorte u dva stara vinograda na području Krapinsko-zagorske županije
svojevrsna je potvrda tog navoda iz literature.
Smatra se kako je u srednjem vijeku ova sorta bila znatno raširena u
srednjoj i zapadnoj Europi, a danas je u tim zemljama u proizvodnim na-
sadnima više nema, dok je sačuvana jedino u kolekcijama.
Pripadnost svih ovih trsova istoj sorti potvrđena je genetičkim anali-
zama. Također usporedbom rezultata dobivenih genetičkim analizama sa
dostupnim bazama podataka utvrđeno je kako se radi o sorti koja se u
Francuskoj naziva Gouais blanc, a u njemačkom govornom području We-
isser Heunisch.
199
vinogradarstvo
Genetičkim analizama već ranije je utvrđeno kako je ova sorta zajed-

no sa Pinotom jedan od roditelja sorte Chardonnay, a zajedno s drugim
roditeljskim parovima sudjelovala je u nastanku preko 70 različitih sorata
vinove loze.
U našim genetičkim istraživanjima utvrđena je i visoka srodnost između
sorte Pušipel (Moslavac) i ove sorte gdje postoje naznake da je sorta Puši-
pel jedan od roditelja sorti Krapinska belina, dok je drugi mogući roditelj
sorta koja je dobila radni naziv Belina začretska (prema mjestu Sv. Križ
Začretje u kojem je pronađen prvi trs ove sorte). Ovo također ide u prilog
tvrdnji o autohtonosti ove sorte, ali daje određenu težini tvrdnji kako je i
sorta Pušipel (Moslavac) hrvatska sorta.
List je trodjelni, gornji
sinusi srednje izraženi, lice
lagano mjehurasto, naličje
srednje dlakavo (vunasto),
peteljka crvena. Nervatura
crvena do prvog grananja.
Grozd mali do srednje ve-
lik, cilindričan, srednje
zbijen. Trs bujan do jače
bujan.
Enološki potencijal ove
Krapinska belina
sorte nije visok prema lite-
raturnim navodima, ali tek predstoje njihova ispitivanja u modernim vino-
gradarskim uvjetima.
Stara belina (Belina začretska)
Lokacija na kojoj je pronađena je Komor za-
čretski. Pokazuje visoku srodnost sa sortom Kra-
pinska belina te se provode daljnja genetska istra-
živanja kojima se nastoji potvrditi hipoteza da ja
ova sorta zajedno sa sortom Pušipel (Moslavac)
roditelj Krapinske beline, tj. „djed“ sorti Chardo-
nay.
Listovi su trodjelni, dosta izraženi zupci, glatko
lice, paučinasto dlakavo naličje, zelene žile na licu
i naličju, čekinjaste dlake na žilama na naličju, pe-
teljka blago crvenkaste boje.
Stara belina
Jako zbijeni, srednje veliki, cilindrično konu-
sni grozdovi, izražena pupčana točka na bobici. Izrazito bujan trs. Nema
iskustava i podataka o enološkom potencijalu ove sorte.
200
vinogradarstvo
Mirkovača
Lokacije na kojima je pronađena Komor Začret-
ski, Vojnić breg, Hižakovo.
Izrazito nazubljeni listovi, 5-djelan, srednje
izraženi sinusi. Naborano lice, paučinasto dlakavo
naličje, žile potpuno zelene s obje strane, na nalič-
ju žile prekrivene dlakama. Peteljka zeleno-crvene
boje cijelom dužinom. Grozd velik, zbijen, pira-
midalan, bobe okrugle, srednje veličine. Rozgva je
svijetlo kestenjaste boje, izraženih pruga (svjetlije
Mirkovača boje).
Smudna belina
Utvrđena je u dva vinograda od kojih je jedan
(Frančinovo), jedan od najstarijih pronađenih vi-
nograda. Genetičkim analizama utvrđeno da se
razlikuje od ostalih sorata koje se nazivaju Belina-
ma, ali postoji određena srodnost sa sortom Kra-
pinska belina.
Veliki listovi, cjeloviti do 3 djelni, tupi zupci i
lagano uvijeni prema naličju, peteljka crvene boje,
vunasto dlakavo naličje, glatko lice, žile lista na
licu do prvog grananja blago antocijansko obo-
jene. Veliki grozdovi, srednje zbijeni, konusnog
oblika, bobe okrugle, zelenkaste boje. Podataka i
Smudna belina iskustva s enološkim potencijalom ove sorte nema.
Zagorski divjak
Sinonimi koji se koriste za ovu sortu su Divjak,
Šipol, Ranfol, Štajerska belina. Lokacije na koji-
ma je nalazimo su Komor Začretski, Vinogorski
vrhi, Frančinovo. Ovu sortu nalazimo relativno za-
stupljenu i u mlađim nasadima.
Genetičkim analizama utvrđeno da se radi o
sorti Ranfol koja prema literaturnim navodima iz
19st. ima dugu povijest na području Hrvatskog
zagorja, ali i u ostatku sjeverne Hrvatske. Naziv
Divljak ili Divjak vezan je samo uz područje Hr-
vatskog zagorja. U istim literaturnim izvorima ne
spominje se područje Štajerske, te je na to pod-
Zagorski divjak ručje pristigla kasnije. Postoji određena genetička
201
vinogradarstvo
srodnost s Krapinskom belinom što ide u prilog tvrdnji o autohtonosti ove

sorte.
List je 3 do 5-djelan, naboran, antocijansko obojenje peteljke skoro čita-
vom dužinom, zupci srednje oštri, naličje srednje dlakavo. Grozd cilindri-
čan, zbijen, srednje velik, bobe velike okrugle. Smatra se da ova sorta ima
nizak do srednji enološki potencijal, ali prilagođenom tehnologijom mogu
se postići relativno dobri rezultati.
Starohorvatska črnina
Sinonimi su Kavčina, Blauer kolner, Črnina pitovna, a lokacije na koji-
ma ju nalazimo u starim nasadima su Vojnić breg, Frančinovo, Dugnjevec,
Velika Horvatska.
Sorta koja je najzastu-
pljenija od svih u starim
nasadima uključenim u
istraživanje. Prema lite-
raturnim navodima tako-
đer se povezuje s ovim
područjem od sredine 19.
Stoljeća, gdje se navodi
kako se radi o sorti koja
je podrijetlom iz granič-
nog područja Slovenije i
Starohrvatska črnina
Hrvatskog zagorja. Teme-
ljem duge tradicije uzgoja
i dobre prilagođenosti uvjetima uzgoja ovog područja može smatrati autoh-
tonom. Uočen je visok stupanj varijabilnosti između obilježenih trsova s
različitih lokacija koji temeljem genetičkih analiza pripadaju istoj sorti.
List je duboko urezani sinusi, 5-djelan, glatko lice, gusto dlakavo na-
ličje, grozd valjkasti do piramidalan, zbijen, s pokojom zelenom bobicom.
Kvalitativni potencijal ove sorte nije visok, već daje lagana, osvježavajuća
crna vina, ponekad s izraženom kiselošću.
Sokol
Sorta koja je ime dobila prema istoimenom položaju u blizini mjesta
Klanjec. Ne nalazimo je u drugim obiđenim vinogradima, a genetičkim
analizama utvrđeno je da se radi o staroj sorti koja se u prošlosti uzgaja-
la na području Njemačke, Austrije (Gelbe Seidentraube) Hrvatske i Italije
(Luglienga bianca). U drugim zemljama danas ove sorte u uzgoju nema.
Položaj Sokol se spominje u starim literaturnim navodima već u 17. stolje-
ću gdje se navodi kako su vina s tog položaja izuzetno cijenjena, a njihova
cijena u odnosu na ostala vina je dvostruko viša.
202
vinogradarstvo
Okrugli do bubrežasti list, sličan Muškatu žu-

tom. Cjelovit do trodjelan, izražene žile na naličju
žuto zelene boje. Golo naličje i malo mjehuravo
lice. Grozd izdužen, cilindričan, slabo zbijen do
rehuljav, boba žućkasto zelena, izdužena, meso
nešto čvršće, muškatna aroma. Temeljem prvih
dojmova s pronađenih trsova, može se govoriti o
sorti nešto višeg kvalitativnog potencijala, među-
tim ovo treba detaljnije ispitati u pokusnom na-
sadu. Najveći problem ove sorte predstavlja nje-
na neredovita rodnost uslijed loše oplodnje što se
Prezreli grozd sorte Sokol vjerojatno javlja kao posljedica zaraženosti viru-
sima. Materijal ove sorte poslan je u Njemačku u
svjetski poznati Institut za vinovu lozu u Geisenheim, kako bi se očistila od
virusa te će se kroz nekoliko godina vratiti određeni broj sadnica za podiza-
nje matičnjaka ove sorte.
Sorta prema prvim rezultatima vinifikacija pokazuje visoki kvalitativni
potencijal.
Nove vinske sorte otporne na bolesti

U svijetu postoji velik broj sorata vinove loze koje se odlikuju dobrim
proizvodnim osobinama, međutim niti jedna nije otporna na gljivične bo-
lesti, posebice plamenjaču i pepelnicu. Ovo predstavlja jednu od glavnih
teškoća moderne vinogradarske proizvodnje, prvenstveno u financijskom,
ali i u ekološkom smislu. Naime zabrinjavajući je podatak da se na vinogra-
darske površine u Europi koje zauzimaju samo 8% ukupnih poljoprivrednih
površina utroši blizu 50% svih pesticida.
Osim vinove loze (lat. Vitis vinifera L.) postoje i brojne druge vrste loza
kao što su npr. američke vrste (Vitis labrusca,V. berlandieri, V. riparia idr.)
koje su iznimno otporne na većinu gljivičnih bolesti, ali svojim osobinama
(specifične arome, mali grozd i niski prinosi) u pravilu nisu pogodne za
proizvodnju vina.
Kako bi spojili dobre osobine stolnih sorata vinove loze i otpornost pre-
ma gljivičnim bolestima koju imaju druge vrste loza pristupilo se njihovom
križanju čime su dobiveni tzv. međuvrsni križanci ili interspecijes hibridi.
Prvi međuvrsni križanci uglavnom su imali dobru otpornost prema bolesti-
ma, ali su svojim proizvodnim osobinama još uvijek nisu bili ni blizu sorata
vinove loze. Nakon toga se pristupilo ponovnom križanju prve generacije
203
vinogradarstvo
međuvrsnih križanaca sa sortama vinove loze pri čemu se iz generacije u

generaciju sve više dobivalo na kvaliteti, a u nekim slučajevima uspjelo se
zadržati glavninu otpornostima prema gljivičnim bolestima.
Najbolji rezultati postignuti su kod otpornosti prema plamenjači, pepel-
nici i sivoj plijesni.
Danas tako imamo niz sorata koje su dobivene upravo na ovaj način i
znatno su otpornije prema gljivičnim bolestima, a svojom kvalitetom su
jednake ili čak nadmašuju mnoge danas korištene sorte.
Agronomski fakultet u Zagrebu provodi pokusnu proizvodnju 20-ak ot-
pornih vinskih sorata loze. Pokusni nasadi nalaze se u uvjetima sjevero-
zapadne Hrvatske (Jazbina – Zagreb i Sv. Ivan Zelina, Sv. Urban – Me-
đimurje) jer u ovim područjima nailazimo na najveće teškoće s pojavom
gljivičnih bolesti.
Unatoč tome što se ne radi o sortama čiste loze, već o hibridima tj. kri-
žancima loze i drugih otpornih vrsta loza, u zakonodavstvu mnogih vino-
gradarskih zemalja ove se sorte smatraju sortama vinove loze i kao takve
polako ulaze na služene sortne liste tih zemalja.
Među danas najznačajnijim otpornim sortama vinove loze su crne sorte
Regent, Cabente cortis, Marechal Fosh, Leon millot, Chancellor, Mo-
narch; a od bijelih sorata su Merzling, Phoenix, Orion, Lisa, Kozmopo-
lita, Bačka, Johanniter, Solaris, Chardonel, Traminete i dr.
Regent
Nastala je 1967. godine u njemačkom in-
stitutu Geiweilerhof. Unatoč tome što se radi
o crnoj sorti u njezinom pedigreu su poznate
bijele sorte Silvanac i Rizvanac te francusko
američki-hibrid Chambourcin. Priznat je kao
sorta tek 1994. godine, a u proizvodnju je ušao
1996 godine u Njemačkoj.
Danas se radio o najraširenijoj sorti otpor-
noj na bolesti u svijetu. O njegovoj popular-
nosti u Njemačkoj govori podatak da je 2000.
godine ovom sortom bilo zasađeno 350 ha, a
2010. godine preko 2000 ha. Sorta je ranog
dozrijevanja (II epoha), pogodna za sjevernija
Regent uzgojna područja, i nešto lošije položaje. Do-
bro nakuplja šećere i daje intenzivno obojena
kvalitetna crna vina. U uvjetima Jazbine u 2010. godini (nepovoljna godi-
na) postigla je 86 °Oe i 7,12g/L kiselina , a 2011. 95 °Oe i 6,92 g/L kise-
lina (berba 30.8.2011).
204
vinogradarstvo
Cabernet cortis
Crna sorta nastala je 1982. godine u Frei-
burgu u Njemačkoj, a 2003. godine zaštićena
je kao sorta. Ranog je dozrijevanja (II epoha),
otporna na plamenjaču i sivu pljesan, a manje
na pepelnicu.
U svom pedigreu ima s jedne strane sortu
Solaris (vidi u nastavku) i Cabernet sauvignon
od kojeg je naslijedio dobre osobine vina, pr-
venstveno aromu, otporna je na niske zimske
temperature. 2011. godine u Sv. Ivan Zelini
obran je 29. kolovoza sa 86 °Oe i 5,27 g/L ki-
Cabernet cortis selina.
Merzling
Bijela sorta nastala 1960. godine u Nje-
mačkoj, u svom pedigreu ima Seyval (francu-
sko-američki hibrid), Rajnski rizling i Pinot
sivi. Dobre je otpornosti prema bolestima i ni-
skim temperaturama, dozrijeva početkom III.
epohe.
Dobrog je i stabilnog prinosa, i daje kvalitet-
na bijela vina koja po svojim osobinama sliče
vinima sorte Rizvanac. 2010 godine postigla je
u uvjetima Jazbine 87 °Oe (berba 15. rujna).
Sorta Merzling
Solaris
Bijela sorta nastala 1975 u Njemačkoj križanjem sorte Merzling s kri-
žancem sorti Zarya Severa i Muškat ottonel.
Izuzetno otporna na niske temperature i rani-
jeg dozrijevanja. Jako dobro nakuplja šećere uz
dobru kiselost. Daje harmonična vina voćnih
osobina i lijepe arome, a smatra se prikladna i
za proizvodnju desertnih vina. U uvjetima vi-
nograda na zelinskom području 2011. godine
brana je 31.8 sa 117 °Oe i 7,11 g/L ukupnih ki-
selina.
Ove sorte navedene su samo kao primjer
kako moderne otporne sorte osim otpornosti
imaju i sve druge osobine za proizvodnju viso-
Sorta Solaris kokvalitetnih vina. Naime kod većine vinogra-
205
vinogradarstvo
dara pa i potrošača otporne sorte asociraju na lošu reputaciju koju su imale

prve generacije koje su nazivane i direktno rodni hibridi ili „direktori“ i
„tudum“ koje svojom kvalitetom nisu bile prikladne za suvremenu proi-
zvodnju vina.
Vinogradarska struka danas smatra kako nema razlike u kvaliteti vina
između novih otpornih sorata i klasičnih sorata vinove loze.
Kakvoća stolnog grožđa

Za razliku od vinskih sorti vinove loze, gdje kemijski sastav grožđa i
mošta predstavlja glavni pokazatelj kakvoće, kod ocjene stolnog grožđa po-
seban značaj se pridaje vanjskom, estetskom izgledu grozdova. To se u pr-
vom redu odnosi na veličinu, rastresitost i uniformnost grozdova i bobica,
te ravnomjernu i dobru obojenost bobica.
Zahvati koji tome u najvećoj mjeri pridonose su prorjeđivanje grozdova,
prorjeđivanje bobica- cizeliranje, prstenovanje, te djelomična defolijacija.
Prorjeđivanje grozdova
Prorjeđivanjem, odnosno uklanjanjem pojedinih grozdova s trsa može
se potaknuti rast i razvoj preostalih grozdova, poglavito u smislu postiza-
nja veće krupnoće bobica, kao i procesa bržeg dozrijevanja grožđa. Prvo se
uklanjaju grozdovi kod kojih se već u ranoj fazi razvoja mogu uočiti neke
neželjene pojave, bilo da su vrlo sitni, izrazito krupni, rehuljavi ili na bilo
koji način defektni.
Prorjeđivanjem se uklanjaju pojedini dobro razvijeni grozdovi ako pro-
cijenimo da ih je na trsu previše i da će zbog preobilnog uroda dozrijevanje
biti usporeno, a kakvoća grožđa u konačnici slabija.
Također je važno odstraniti grozdove koji se nalaze u gustišu zelene
mase, jer su takvi grozdovi, osim što u pogledu svjetlosnog i toplinskog
režima imaju vrlo nepovoljne uvjete za dozrijevanje, vrlo često i žarišta za
razvoj sive plijesni (Botritys cinerea).
Cizeliranje
Prorjeđivanje bobica ili cizeliranje najčešće predstavlja prikraćivanje
vrha i pojedinih krilaca grozda, kako bi grozdovi bili što uniformnije građe
i podjednakog vremena dozrelosti bobica. Ovaj ampelotehnički zahvat po-
sebno je značajan i najčešće se primjenjuje kod sorti sa zbijenim grozdovi-
ma, te doprinosi razvoju lijepih, rastresitih grozdova s krupnim bobicama
ujednačene veličine i obojenosti. Kod nekih sorti ovaj zahvat može poveća-
ti krupnoću bobica i za 30 %.
206
vinogradarstvo
Uputno je primijeniti zahvat u godinama kada je oplodnja bila posebno

dobra, jer će preveliki broj bobica na grozdu dovesti do formiranja grozdo-
va neujednačenog oblika, te sitnih i slabo obojenih bobica, kakvi imaju vrlo
malu tržišnu vrijednost.
Cizeliranje se, kao i prorjeđivanje grozdova, provodi ljeti u fazi rasta
bobica, kada su svi grozdovi formirani i kada je vidljiva konačna veličina i
oblik svakog pojedinog grozda.
Grozd s trsa na kojem je provedeno prorjeđivanje, cizelirani grozd i grozd s trsa na

kojem nisu provođeni nikakvi tretmani, sorte Black magic
Cizelira se vrlo pažljivo, škarama tupog vrha, kako se ne bi oštetile preo-

stale bobice. Zajedno s bobicama, uklanjaju se i peteljčice.
Grozd s trsa na kojem je provedeno prorjeđivanje, cizelirani grozd i
grozd s trsa na kojem nisu provođeni nikakvi tretmani, sorte Black magic
Prstenovanje
Prstenovanje je zahvat koji se u posljednje vrijeme, zbog potrebe za ve-
likim brojem radne snage, a samim time i skupoće izvođenja, gotovo u pot-
punosti napustio u rentabilnoj proizvodnji stolnog grožđa. Međutim, kod
hobista koji imaju manji broj trsova i žele da grožđe što ranije dozrije, pr-
stenovanje je zahvat koji će im u tome svakako pomoći.
Prstenovanje predstavlja uklanjanje dijela kore u obliku prstena širine
4 -5 mm na zelenoj rodnoj mladici, lucnju ili rezniku. Cilj zahvata je pri-
vremeno zaustaviti silazno kretanje hranjivih tvari iz zone lucnjeva u kojoj
se razvija grožđe u niže dijelove trsa, čime se iznad prstenovanog mjesta
povećava količina hranjivih tvari. Uklanja se samo dio kore, odnosno flo-
emski dio provodnog sustava koji hranjive tvari provodi prema korijenu,
pazeći da se ne ošteti kambij i drvo. U slučaju povrede drveta, tj. ksilema
koji provodi vodu iz korijena u više dijelove biljke, na dijelu lucnja iznad
prstenovanog mjesta – lucanj vene i suši se.
207
vinogradarstvo
Zbog toga je važno je da se prstenovanje obavi pažljivo, specijalnim

škarama konstruiranim tako da skidaju samo koru, a ne oštećuju drvenasti
dio lucnja. Mjesto oštećeno prstenovanjem zacijeli za 15 – 30 dana, ovisno
o širini prstena, kondicijskom stanju trsa i vremenskim prilikama, koliko
traje i efekt prstenovanja.
Najbolji rezultati postižu se ako se prstenovanje obavi na lucnju ili re-
zniku, i to na dijelovima koji će se sljedećom rezidbom odbaciti. Također je
važno u potpunosti ukloniti koru, jer će u protivnom efekt biti vrlo slab ili
će u potpunosti izostati.
Za bolju obojenost bobica i ranije dozrijevanje grožđa, prstenovanje se
obavlja na početku dozrijevanja, donosno početkom šare, kada počinje in-
tenzivno nakupljanje šećera i sintetiziranje tvari boje u bobici.
Djelomična defolijacija zahvat je zelenog reza koji predstavlja uklanja-
nje listova iz zone grožđa, čime se postiže bolja osvjetljenost i povoljniji
temperaturni uvjeti za dobro sazrijevanje i obojenost bobica. Provodi se u
vrijeme početka dozrijevanja, odnosno početkom šare grožđa.
Kod bijelih sorti, posebno kod onih koje i u punoj zrelosti mogu zadrža-
ti zelenkastu boju bobice, djelomična defolijacija u vrijeme šare osigurava
poprimanje žućkaste nijanse, koja je kupcima mnogo privlačnija.
Posebno dobre rezultate daje u hladnijim, vlažnijim i sjevernijim područ-
jima s manjim brojem sati sunca. U takvim uvjetima, posebno ako je grož-
đe još dodatno zasjenjeno listovima, ono sporije dozrijeva, ima niži sadržaj
šećera, a bobice su slabije i nejednake obojenosti. Osim toga, gusti sklop
grozdova i listova zadržava vlagu i stvara povoljne uvjete za razvoj bolesti.
U toplijim vinogradar-
skim područjima, visoke
temperature u vrijeme do-
zrijevanja, kao i izravna
izloženost grozdova jakoj
sunčevoj svjetlosti, mogu
biti uzrok neželjenim pro-
mjenama na bobicama. Po-
java opekotina, promjene
boje pokožice i pojava ta-
mnih pjega mogu u znatnoj
Uredno defolirani i cizelirani grozdovi
mjeri narušiti kvalitetu stol-
nog grožđa, posebno kod
sorti sa svijetlom, žutozelenom pokožicom. Takva oštećenja češća su kod
niskih uzgojnih oblika, zbog refleksije sunčeve svjetlosti od tla i visokih
temperatura zraka u prizemnom sloju, te se u takvim uvjetima djelomična
defolijacija obično ne izvodi.
208
vinogradarstvo
Kako protiv suše u vinogradu

I prije klimatskih pro-
mjena koje se posljednja
dva desetljeća sve više opa-
žaju, suša je bila nepogoda
koja je osobito pogađala pri-
morske vinograde, ali i one
druge, osobito posađene na
nagnutim terenima i plitkim
tlima. Stari vinogradari su
u sušnim sezonama bili ne-
moćni svjedoci velikih šteta,
kako u kakvoći i količina-
ma grožđa, tako i potpunog
propadanja pojedinih trsova.
Danas vinogradari imaju na raspolaganju znatno veće mogućnosti.
Suša se osobito javlja na toplijim položajima i plitkim tlima, osobito u
vinogradima u kojima je loše odabrana lozna podloga ili sorta vinove loze.
U sušom pogođenim vinogradima manji su urodi i grožđe lošije kakvo-
će. Zbog nedostatka vlage u takvim vinogradima slabija je fotosinteza i sto-
ga nema dobrog dozrijevanje drva niti vinova loza može sakupiti dovoljno
pričuvnih tvari potrebnih za prezimljavanje te rast u narednoj sezoni. U slu-
čaju jake suše, uputno je u berbi jako oštećeno grožđe izdvojiti i posebno
ga preraditi, jer takvo grožđe može samo pokvariti ostalo vino.
Osim navodnjavanja koje je većini vinogradara nedostižno ili preskupo,
suša se može izbjeći ili umanjiti pravilnim izborom lozne podloge i sorte
plemenite loze, odgovarajućim uzgojnim oblikom, pažljivom gnojidbom,
čestom plitkom obradom, pravovremenim uništavanjem korova, zelenom
rezidbom, prskanjem lišća odgovarajućim folijarnim gnojivima i pesticidi-
ma, i dr.
Izbor podloge
Otpornost loznih podloga na sušu je vrlo različita – neke lozne pod-
loge vrlo su osjetljive dok su druge prilično otporne na sušu. U osjetlji-
ve podloge spadaju one iz grupe križanaca riparia-rupestris (“riparije”) i
riparia-berlandieri (Kober 5BB, SO4, i dr. ), srednje otporne su podloge
iz grupe križanaca između plemenite i divlje loze (41 B) dok su podloge
iz grupe berlandieri-rupestris (Richter110, Ruggeri 140) znatno otpornije
iako zasigurno ne pokazuju onakvu otpornost kakvu bi trebale imati pod-
209
vinogradarstvo
loge za ekstremno sušne terene. O otpornosti loznih podloga na pojedinjm

položajima najbolje se može saznati višegodišnjim praćenjem proizvodnih i
pokusnih vinograda zasađenih različitim podlogama.
Sorte plemenite loze cijepljene na istoj loznoj podlozi, istom tlu i polo-
žaju sasvim se različito ponašaju prema suši , o čemu se uglavnom ne može
saznati iz stručne literature. Neke sorte su otpornije a neke osjetljivije pa i
o ovome valja voditi računa osobito ako se u vinogradarstvo uvode do tada
nepoznate sorte s kojima na dotičnom lokalitetu nema dovoljno praktičnog
iskustva.
Najbolji uzgojni oblik za sušne trerene je zasigurno slobodni uzgoj na
krakove, uzgoj koji je u pravilu bez ikakvog naslona ili armature. Takav
uzgojni oblik omogućava mladicama i lišću odlično prekrivanje površine
tla stvarajući sjenu zbog koje je tlo znatno manje izloženo suncu, a time i
gubicima vlage.
Gnojidba vinograda podigutim na sušnim terenima mora biti razumna.
Prednost treba dati organskim gnojivima ali treba naglasiti da se nikako ne
smije koristiti nezreli stajski gnoj jer nezreli gnoj u procesu zrenja gnoja
sušu može znatno pojačati. Količine mineralnih NPK gnojiva treba smanjiti
u odnosu na vinograde zasađene na tlima koja nisu podložna suši. Poznato
je da pretjerana gnojidba mineralnim, osobito dušićnim gnojivima, potiče
stvaranje jako bujnih vinograda. Takvi vinogradi zbog velike zelene mase
traže znatno više vlage nego oni srednje ili slabije bujnosti.
Jako plitka obrada vinograda (prašenje) može također smanjenjiti štete
od suše zato što se takvom obradom na površini tla stvara rahli sloj zemlje
koji spriječava gubitak vode iz dubljih slojeva tla. Drži se da svako praše-
nje vinograda ima vrijednost slabije kiše.
Pravovremeno uništavanje korova je osobito važna mjera u borbi pro-
tiv suše jer je dobro poznato da su korovi lozi najopasniji konkurent, i to
ne u hranivima već upravo u vodi. Korove treba suzbijati na vrijeme, prije
nego se jače razviju i potroše veći dio vode iz tla. To u praksi znači da je
najbolje spriječiti njihovo nicanje ili ih uništavati čim poniknu.
Zahvatima zelene rezidbe (prikraćivanje mladica, skidanje zaperaka,
prorjeđivanje grozdića) kojima se smanjuje lisna površina i opterećenje trsa
a time i potreba za većim količinama vode iz tla, znatno se može pomoći
u borbi protiv suše. Treba naglasiti da se svi zahvati zelene rezidbe mora-
ju izvesti pravovremeno, prije pojave prvih simptoma suše, jer samo tada
mogu dati tražene rezultate. Međutim, oštro prikraćivanje mladica i pretje-
rano skidanje zaperaka ili lišća oko grozda, može izazvati nepovoljne efek-
te na urode i kvalitetu grožđa, pa čak i pojačati negativno djelovanje suše.
Folijarnim gnojivima, osobito onima s naglašenim sadržajem dušika,
ili čak prskanjem lišća 0,5 – 0,7 % Ureom, može se prilično povećati otpor-
210
vinogradarstvo
nost vinove loze na sušu. Različiti pripravci, poznati kao antišok sredstva,
također mogu pomoći u borbi protiv suše.
Prskanje vinograda bakrenim sredstvima također može dati pozitivne
rezultate. To se tumači time što bakar vjerojatno ima sposobnost sniženja
teperature lišća.
Preporuke
Na terenima podložnim suši koristiti treba samo otporne lozne podloge
i sorte koje bolje podnose sušu. Vinograde gnojiti kvalitetnim organskim
gnojivima, nikako nezrelim stajskim gnojem, umjereno mineralnim NPK
gnojivima. Ovisno o mogućnostima, tijekom ljeta poželjno je izvršiti više
plitkih obrada tla - prašenja. Pravovremeno se moraju uništavati koro-
vi, što ranije izvoditi zahvati zelene rezidbe uključujući skidanje suviška
grozdića, te više puta prskati vinograd odgovarajućim lisnim gnojivima.
Prednost bi trebalo dati uzgojnim oblicima koji omogućuju da lisna povr-
šina trsa što bolje prekriva tlo stvarajući sjenu koja spriječava pretjerani
gubitak vlage.
Ishrana i gnojidba rodnih vinograda

Osnovna gnojidba
Uzgoj vinove loze zahtjeva redovitu gnojidbu kojom vinovoj lozi na-
doknađujemo hranjiva iznesena prinosom odnosno berbom grožđa, a isto
tako stvaraju se zalihe svih onih hranjiva koja nedostaju u tlu kako bi se
osigurali redoviti prinosi dobre kakvoće. Osnovnu gnojidbu vinograda s
NPK gnojivima najbolje je obaviti u jesen nakon berbe iz razloga što se
u jesen vinograd dublje obrađuje i hranjiva iz mineralnih gnojiva dospi-
jevaju dublje u tlo. Tijekom jeseni i zime ta se hranjiva otapaju kroz či-
tavi obrađeni sloj tla i na taj način bliža su korijenu vinove loze. Također
korijen tijekom zime ne miruje već raste, uzima hranjiva iz tla i stvaraju
se zalihe i u korijenu i u starim nadzemnim dijelovima trsa, a u prolje-
će kada krene vegetacija ta se rezervna hranjiva, prikupljena u razdoblju
od jeseni do proljeća, troše za rast i razvoj zelenih mladica i formiranje
rodnih pupova na mladici. Kada bi ishrana odnosno gnojidba vinove loze
započela tek u proljeće, utjecaj bi se odrazio samo na povećanje veličine
bobica i težinu grozda, a na broj rodnih mladica i broj grozdova po trsu
ne bismo puno utjecali.
Vinova loza veliki je potrošač kalija koji pozitivno utječe na nakupljanje
šećera u bobicama grožđa, povećanje otpornosti na sušu, gljivične infek-
cije, mehanički pritisak i zimske pozebe. Fosfor je vrlo važan u početnim
211
vinogradarstvo
fazama rasta i razvoja jer potiče razvoj korijena, čime jača korijen i cjelo-
kupni trs što se odražava na kondiciji i povećanoj otpornosti na visoke i
niske temperature. Dobra ishrana fosforom povoljno djeluje na formiranje
cvata u pupovima, na ranije dozrijevanje grožđa i na potpunije dozrijevanje
rozgve. U slučaju njegova nedostatka smanjuje se prinos i kakvoća grožđa,
i u proljeće vegetacija kasni. No vrlo često na vinogradarskim tlima fosfor
je fiksiran i nedostupan biljkama zbog velike kiselosti tla. Na takvim tlima
potrebno je prvo riješiti problem kiselosti, odnosno obaviti kalcizaciju tla.
Za osnovnu gnojidbu vinove loze primjenjuju se NPK gnojiva koja imaju
malo ili ništa dušika, a naglašen sadržaj fosfora i kalija, kao što je sulfatno
gnojivo NPK 7-14-21 koje je i posebno namijenjeno osnovnoj gnojidbi vi-
nove loze jer sadrži sumpor koji povećava nakupljanje suhe tvari u bobicama
grožđa što se povoljno odražava na kvalitetu budućih vina. Za gnojidbu se
mogu primijeniti i formulacije NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30 ili PK 20-30.
Za prinos od 10 tona grožđa po hektaru, potrebno je u tlo unijeti oko
100 - 120 kg/ha dušika (N), 50 - 100 kg/ha fosfora (P2O5) i 85 - 170 kg/ha
kalija (K2O). Znači na srednje dobro opskrbljenim tlima fosforom i kalijem
primjenjuje se 500 kg/ha NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30 ili PK 20-30 ili 700
kg/ha NPK 7-14-21. Ovim količinama gnojiva podmiruju se cjelokupne go-
dišnje potrebe vinove loze za fosforom i kalijem, a male količine dušika
koje se unose vinova loza će iskoristiti za rast i razvoj korijena tijekom
zimskog perioda.
Uz redovitu gnojidbu mineralnim gnojivima treba voditi računa i o sa-
držaju organske tvari u tlu. Zato je dobro vinograde svake treće do četvrte
godine u jesen pognojiti zrelim stajskim gnojivom u količini 30 - 40 t/ha ili
se može primijeniti neko drugo organsko gnojivo. Na taj način povoljno se
utječe na stabilnost strukture tla, na rad mikroorganizama, vodo - zračne i
toplinske prilike u tlu, odnosno na cjelokupnu plodnost tla.
Ukoliko se osnovna gnojidba ne obavi u jesen treba ju obaviti zimi kada
vremenske prilike to dozvole, ali svakako ju treba obaviti prije kretanja ve-
getacije u proljeće.
Prihrana prije i nakon cvatnje
Prihrana vinove loze dušičnim gnojivima Ureom i KAN - om najčešće
se obavlja u dva navrata, i to početkom vegetacije i poslije cvatnje. Prva pri-
hrana Ureom obavlja se rano u proljeće prilikom prve obrade tla jer će najve-
ći dio dušika vinova loza iskoristiti do cvatnje za intenzivan porast mladica.
Urea se mora plitko unijeti u tlo radi sprečavanja gubitka dušika ishlapljiva-
njem. Preporučuje se dodati, uvažavajući količinu dušika dodanu pri jesen-
skoj gnojidbi, oko 130 kg/ha ili 13 g/m2 Uree. U svibnju se nakon cvatnje
obavlja još jedna prihrana KAN-om u količini 100 - 130 kg/ha ili 10-13 g/
212
vinogradarstvo
m2, ovisno o količini zametnutog roda. Uloga dušika je u stvaranju temelja

za dobru rodnost i povećanju lisne površine, a najviše utječe na povećanje
prinosa. Međutim, ne treba pretjerivati s dušikom jer prekomjerna količina
dušika naročito bez izbalansirane gnojidbe fosforom i kalijem može izazvati
prebujan rast mladica, što pogoduje razvoju bolesti, te osipanje cvata uz poja-
vu rehuljavosti grozda i produžetak vegetacije do kasno u jesen.
Tijekom mjeseca lipnja i srpnja maksimalna pozornost posvećuje se pri-
hrani putem lista hranjivim otopinama kako bi se sadržaj suhe tvari i šećera
što više povećao. Lisnu prihranu obavljamo Fertinom G, Fertinom B, Fer-
tinom Fe i Fertinom Zn koje su namijenjene za dopunsku ishranu vinove
loze putem lista.
Neposredno prije cvatnje vinove loze primjenjuje se Fertina B u kon-
centraciji 0,5 do 1 %. To je dušično - borna otopina koja uz dušik (3 %)
sadrži i 4 % bora koji povoljno utječe na cvatnju i oplodnju jer povećava
klijavost i vitalnost peludnih zrnaca. Nakon cvatnje može se obaviti još
jedna primjena Fertine B u koncentraciji 1 % jer bor također povoljno
djeluje i na razvoj tek zametnutih bobica i na povećanje nakupljanja šeće-
ra u bobicama.
Fertina G također je namijenjena za prihranu vinove loze. Sadrži bor, a
osim bora Fertina G sadrži i hranjiva dušik, kalij, magnezij i željezo, na čiji
je nedostatak vinova loza osjetljiva i koji su neophodni za normalan rast i
razvoj. Fertinu G preporučljivo je početi primjenjivati kad su mladice du-
žine oko 20 - 25 cm u koncentraciji 1 %. Drugo tretiranje obavlja se prije
cvatnje u istoj koncentraciji, a nakon cvatnje Fertina G se može primjenji-
vati kao 2 % - tna otopina svakih 14 dana sve do kraja srpnja ili početka
kolovoza kada se prestaje sa svim prihranama u vinogradu.
Za probleme rješavanja žutice ili kloroze listova vinove loze namijenje-
ne su Fertina Fe odnosno 6 % - tna otopina željeza (Fe) i Fertina Zn od-
nosno 5 % - tna otopina cinka (Zn). Navedene Fertine primjenjuju se što
ranije dok su listovi mladi i aktivni u koncentraciji 0,1 do 0,2 %.
Prednost tekućih gnojiva Fertina je što se i malim količinama hranji-
va održava ishranjenost vinograda, posebice ako nastupi duži sušniji period
kada je znatno smanjeno usvajanje hranjiva iz tla. Mogu se primjenjivati
same ili zajedno sa zaštitnim sredstvima, u popod-
nevnim satima kako ne bi došlo do pojave ožego-
tina na listu.
Primjenom svih navedenih Fertina omogućuje-
mo zdrav rast i razvoj vinove loze, veću otpornost
na bolesti i sušu, te bolju kakvoću i više prinose,
uz preduvjet da je tlo dobro opskrbljeno ostalim Besplatni info telefon:
0800-647-647
biogenim elementima.
213
vinogradarstvo
Moslavac podnosi kratki rez
Zašto orezujemo vinovu lozu? Orezujemo zato da pokušamo uskladiti

vegetativni (zeleni nadzemni dio) i generativni dio (rodnost-prirod grožđa)
u skladu s potencijalima tla, sunčeve energije i svjetlosti, kako bi proizveli
optimalne količine grožđa visoke kakvoće.
Ako lozu ne bi orezivali kroz nekoliko godina (3,4,5), došlo bi do enor-
mnog razvoja nadzemnog dijela s pojavom velikog broja grozdova, koje
potencijali tla ne bi moglo pratiti. Loza bi ubrzo ili propala ili bi dala ogro-
man broj sitnih grozdića nikakve kakvoće. Prije svega, recimo da nažalost
još uvijek nemamo dovoljno egzaktnih rezultata za pojedine sorte o uzgoj-
nim oblicima i načinu rezidbe.
To nije slučajno jer istraživanja takve vrste vrlo su složena, a rezultati
ovise o više čimbenika; sorti, pedoloških i klimatskih uvjeta, te zahtjevu
samog vinogradara.
Uopćeno možemo reći da većina sorata uzgajanih u kontinentalnom di-
jelu Hrvatske trebaju takozvani mješoviti rez.
On je mješoviti jer na svakom trsu formiramo rodno drvo-lucanj, s 5 - 10
rodnih pupova, a na svakom pupu očekujemo 1-3 grozda, najčešće dva i
uzgojni dio s dva pupa na kojima ne očekujemo rod već razvoj jakog izboja
koji će poslužiti u sljedećoj godini i rezidbi za oblikovanje ponovno uzgoj-
nog i rodnog drveta.
Prije svega bi trebalo znanstvenim istraživanjima odgovoriti na pitanje
koje od ozbiljnije zastupljenih sorata trebaju imati mješoviti rez, a koje to
ne moraju. Na ovakvo razmišljanje me ponukalo vlastito saznanje potvrđe-
no kroz šest godina na više od stotinu trsova moslavca (šipona) koja se u
99% slučajeva orezuje isto kao i graševina (grašica) mješoviti rez, a to nije
potrebno. Naime, treba naglasiti, potvrdila su to vlastita saznanja, da mo-
slavac ima rodne i prve pupove na izbojcima, i da se samo kratkim rezom,
kombinacijom 2+3 rodna pupa ili 2+4 rodna pupa na 2-4 prošlogodišnja
izboja može omogućiti rodnost od 2-4 kilograma grožđa po trsu, što je opti-
malno ako želimo postići dobru kakvoću.
Ovo posebice ističem zbog toga što moslavac orezivan s dugim rodnim
drvetom i kratkim uzgojnim u pravilu omogućuje visoku rodnost od 5-7 kg
grožđa po trsu loše kakvoće. Posebice pri takvoj rezidbi i uzgoju pojačan je
napad biljnih bolesti osobito truleži (botritisa). Moslavac je vrlo bujna sorta
214
vinogradarstvo
kod koje su svi pupovi rodni i ako se rezidbom ograniči rodnost na 2 do

najviše 4 kg, moguće je dobiti grožđe, pa onda i vino vrlo visoke kakvoće.
Za pretpostaviti je da u kontinentalnoj Hrvatskoj ima još sličnih sorata koje
će samo kratkim rezom dati dovoljnu količinu kvalitetnog grožđa. Ovdje
treba naglasiti da kratki rez pojeftinjuje proizvodnju, nema rezanja luc-
njeva, a rezidba je lakša i brža.
Kada govorimo o mješovitom rezu, jedno sigurno znamo - uzgojno drvo
ima dva primarna pupa. Postavlja se pitanje koliko uzgojnih drva imamo
po trsu, jedno ili dva i koliko pupova na svakom uzgojnom drvetu (lucnju)?
Odgovor je vrlo težak, jer ovisi o sorti, kapacitetu tla, i ukupnim klimat-
skim i ekološkim uvjetima. Jedno je sigurno, ako želimo vrhunsku kakvo-
ću, onda je rješenje jedan reznik i jedan lucanj s 6-8 pupova.
Ako je sklop manji, veći razmak redova, a u redu od 80-100 cm onda je
praksa dva reznika i dva lucnja. I tu ima prostora za podešavanje rodnosti,
jer broj pupova na rodnom drvu može biti od 6-10 što bitno utječe na prirod
i kakvoću.
U novije vrijeme ima pokušaja korigiranja rodnosti takozvanom ljetnom
zelenom berbom. Znači tijekom ljeta odstraniti dio grožđa, obično je to tre-
ći grozd na izbojku. To je teoretski u redu, ali u praksi neprovedivo jer traži
puno radne snage, te osjetno poskupljuje proizvodnju. Iskusni vinogradar
rezidbom može vrlo dobro odrediti rodnost po trsu. Svaki trs treba odvoje-
no promatrati i prema kondiciji istog ostaviti određeni broj rodnih pupova i
tako odrediti rodnost, koja ima primarni utjecaj na kakvoću vina.
215
vinogradarstvo
Proizvođači loznih cijepova, 2012. g.

Hrvatski centar za hranu poljoprivredu i selo – Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo
Red. Poštan-
Proizvođač Ulica Mjesto Kontakt osoba Telefon
br. ski broj
1 AGRO CIJEPOVI d.o.o. Kamenjača 1 Kutjevo 34340 Božo Bokšić 034/314-060
2 Agro Marijo, Lubenička 12/a Zagreb 10000 Marijo Puljiz 01/276-10-60
vl. Marijo Puljiz
3 Agro skaut d.o.o. 1. svibnja 9 Đurđevac 48350 Mirko Pavunić 048/811-026
4 Agro-Car d.o.o. Podgorska 10, Donja 10298 Branko Car 01/339-1017
Novaki Bistranski Bistra
5 Agromeđimurje d.d. Ruđera Boškovića 10 Čakovec 40000 Sanja Hrašćanec 040/660-191
6 Blato 1902 d.d. Trg dr. Franje Blato 20271 Zrinka Favro 020/851-642
Tuđmana 2
7 Dominant d.o.o. Splitska 30 Metković 20350 Slavko Korda 020/681-385
8 Fragaria d.o.o. V Ravnice 2 Zagreb 10000 Stanko Barbarić 01/233-9729
9 Himera d.o.o. Gajeva bb Cestica 42208 Stjepan Barulek 042/724-099
10 Hrvaština d.o.o. Glavice 2 Sinj 21230 Ante Anušić 022/886-906
11 Iločki podrumi d.d. Dr. Franje Ilok 32236 Vedrana Barišić 032/590-003
Tuđmana 72
12 Lozni cijepovi Kralja Tomislava 23 Vukojevci, 31500 Zorica Ivanović 031/697-337
IVANOVIĆ Našice
13 Lozni cijepovi Kamenjača 1 Kutjevo 34340 Božo Bokšić 034/314-060
KUTJEVO d.o.o.
14 Lozni cjepovi Mije Hunjadi 2/B Sveta 40326 Branko Poljak 040/660-217
Poljak d.o.o. Marija
15 Obrt za vinarstvo i rasadn. Šipun 16 Vrbnik 51516 Ivica Dobrinčić 051/857-086
ŠIPUN
16 OPG Ivana Mršić Imotskih iseljenika 3 Imotski 21260 Ivan Mršić 021/843-241
17 Poljodjelski obrt IVAN V. Nazora 59 ILOK 32236 Petar Čobanković 032 593 382
18 POTOČKI usluge i Radoboj 238c Radoboj 49232 Janko Potočki 049/349-290
trgovina, Janko Potočki
19 Proizvodnja sadnog Vinipotok 83 Lobor 49253 Goran Marmilić 049/466-052
materijala Cvetko
20 Proizvodnja sadnog mate Zagrebačka 1 Opuzen 20355 Petar Čotić 020/671-263
rijala, voća i povrća ČOTO
21 RASADNIK PRUD Put Narone 124 Metković 20350 Mate Volarević 020/690-631
22 Rudina d.o.o. S.Lehote 92 Budrovci 31400 Ivan Kovačević 031/833-175
23 ŠUMOOPREMA d.o.o. Duga Rijeka 3 Koprivnica 48312 Ranka Savić 048/639-069
Maretić
24 V.V.V.V. Blajić d.o.o. Turjaci 6 Sinj 21230 Dušan Blajić 021/836-299
25 Vrgorka-vinarija d.d. Fra. J. Rožića 36 Vrgorac 21276 Ivan Vukosav 021/695-715
26 ZAGREBAČKI Mrakov breg 3 Kupinečki 10257 Dario Sršen 01/6537-162
RASADNICI d.o.o. Kraljevec
27 Zajednički obrt za Dusina bb Veliki 21277 Dražan Rakušić 021/606-175
poljoprivredu TRS Prolog
28 Žižek d.o.o. Trg bana Sveta 40326 Ivan Žižek 040/660-677
Jelačića 11 Marija
216
p o d r u m a r s vinogradarstvo
tvo
Portugizac – najbolji dok je mlad
Iako mnogi misle da Portugi-

zac ima veze s Portugalom, to
nije tako jer tamo danas nema
slične sorte. Ime je navodno do-
bio jer je u Beču njegove sad-
nice prodavao rasadničar po-
drijetlom iz Portugala. Odavno
se već uzgaja u Austriji, Ma-
đarskoj, Sloveniji te Njemačkoj
gdje se do 2000. godine radilo
uglavnom mlado vino, a onda su
mu počeli posvećivati veću po-
zornost u podrumu i njegovati
ga u drvenim bačvama.
Kod nas se sorta Portugizac
uz višestoljetnu tradiciju uzgaja u podregiji Plešivica gdje joj ekološki uvje-
ti proizvodnje najbolje odgovaraju pa je razumljivo što Plešivicu i jaskanski
kraj nazivaju domovinom Portugisca.
Najbolje osobine iskazuje dok je mlado, pa je preporuka da ga se ne
Portugizac je prvo mlado vino koje se
čuva, nego se pije odmah. Zato se uglav-
uživa prije Martinja nom pije kao mlado, prvo vino koje se
nakon završenog vrenja puni u boce da
bi se mlado i uživalo. To nije vino kojeg
prati neka “priča“ ili isčekivanje, već
vino koje je prošlo kratki put od grož-
đa do čaše, pa se od takvog vina ni ne
očekuje mnogo. No, iskustva pokazuju
da iz dobre godine, s dobrog položaja uz
ograničenu rodnost i posebnu pažnju u
preradi, Portugizac daje vrhunsko vino,
koje višegodišnjim odležavanjem u boci
samo dobiva na plemenitosti.
Naš, sjeverozapadni kraj i Portugizac
povezani su već više od dva stoljeća.
Kako bilježe kroničari toga vremena,
Zagreb je u jesen mirisao po pečenim
kestenima i Portugiscu, prvom mladom
217
podrumarstvo
vinu u godini koje se uživa prije Martinja. U

godinama nakon Drugog Svjetskog rata tradi-
cija polako zamire, nasadi Portugisca krče se
ili održavaju za potrebe obitelji proizvođača.
Godinama zapostavljena sorta počela je
oživljavati zahvaljujući prije svega projektu
“Stvaranja županijske marke vina”, koji je
inicirala Zagrebačka županija i mnogi struč-
njaci koji su uočili da posebnost ove sor-
te vrijedi i treba očuvati. Popularnosti ovog
mladog vina uvelike su pridonijeli i Dani
Portugisca Plešivice čijim se održavanjem
potakla sadnja novih vinograda zaustavivši
krčenje nasada ove plemenite loze.
Portugizac se na tržištu može pojaviti već
početkom listopada, a kao mlado vino se
Portugizac Plešivica - županij-
ska marka vina može deklarirati i prodavati do 31. prosinca
proizvodne godine. Prednost portugizca je
upravo u tome što prvi dolazi na tržište. Portugizac je tipično jesensko vino
koje se doista najljepše pije uz kestene i tradicionalnu martinjsku gusku ili
patku s mlincima .
Kako postići bolju aromu vina?

Već prilikom muljanja grožđa možemo utjecati u cilju poboljšanja želje-
nih svojstava dodavanjem enzima,koji ubrzavaju kemijske reakcije u svim
živim organizmima pa tako i u vinovoj lozi i grožđu.
Danas je upotreba enzima u vinarstvu učestala mjera. Svi komercijalni
enološki enzimi, koji se mogu naći u prodaji, dobiveni su izolacijom iz drugih
živih organizama, prvenstveno gljivica koje enzime izlučuju prilikom svog
metabolizma. Oni su specifični kemijski spojevi uz čiju pomoć dolazi do ra-
zlaganja točno određene organske tvari u grožđu, imaju važnu ulogu u dozri-
jevanju grožđa, i uslijed njihovog djelovanja grožđe mekša u određenoj fazi.
Enzimi u vinarstvu najčešće se koriste iz dva razloga – prvi je kvalitet-
nije i bolje taloženje mošta te bolji randman pri prešanju masulja, drugi po-
boljšano izlučivanje arome i boje iz kožice grožđa. Enzimi se svrstavaju u
više skupina ovisno o tome koji kemijski spoj razgrađuju, a najzastupljeniji
u vinarstvu je pektinaza. Tu su još hemicelulaze, glukanaze i glikozidaze.
218
podrumarstvo
U prodaji često dolaze kao mješavine više enzima međusobno, čime je

proširen njihov spektar djelovanja.
Pektinaze djeluju na razgradnju pektina, tvari koja se pojavljuje u grož-
đu, ulazi u sastav stanične stijenke i uzrokuje „sluzavost“ u mesu bobice.
Ovisno o sorti, zdravstvenom stanju i zrelosti grožđa, varira i količina pek-
tina, a ranije ubrano grožđe ima više pektina. Od sorata bogatijih pektinima
spominje se Malvazija.
Pektin uzrokuje veći viskozitet mošta i otežava njegovo taloženje. Na-
kon muljanja grožđa, negativno nabijene molekule pektina tvore zaštitni
omotač oko pozitivno nabijenih čestica koje uzrokuju mutnoću mošta. Time
se sprječava povezivanje tih čestica u veće i njihovo taloženje u moštu. Do-
datkom enzima pektinaza razgrađuje se taj omotač i omogućava efikasno i
brzo taloženje.
Pri upotrebi enzima važno je navesti odnose koji utječu na njihovu efi-
kasnost.
● kvaliteta grožđa, zrelost i koncentracija pektina ovisno o sortama
● temperatura mošta – niska temperatura uzrokuje viši viskozitet mošta
i otežava taloženje; pri nižim temperaturama aktivnost enzima se sma-
njuje. Kod temperature od 12°C aktivnost je samo 15%.
● pH mošta – optimalni pH za djelovanje pektinaza je 3,5
● način prešanja mošta – što je prešanje jače, to je mošt bogatiji pektini-
ma
Od pektolitičkih enzima koje možemo naći u prodaji izdvojiti ćemo
samo neke.
Lallzyme C – Max, Lallzyme HC su često korišteni pektolitički enzimi.
Koriste se u dozi od 0,5 – 2 g/hL ovisno o uvjetima u moštu. Enzim je
potrebno otopiti u adekvatnoj količini vode (1:100) ili mošta te dodati u
cjelokupnu masu.
Također u skupinu pektinaza pripadaju i enzimi za maceraciju bijelih i
crnih sorti. Kao što je već spomenuto, pektin ulazi u sastav stanične sti-
jenke i predstavlja fizičku barijeru za sve tvari koje se nalaze unutar nje,
prvenstveno boje (antocijani) i aromatske tvari (terpeni). Razgradnjom pek-
tina i time stanične stjenke, dolazi do olakšanog izlučivanja boje i arome
iz kožice bobice u mošt i postiže veće iskorištenje mošta. Također mošt se
obogaćuje dušičnim tvarima i taninima koji se također izlučuju iz kožice.
Osim pektinaza i njihovog višestrukog djelovanja s njima u mješavina-
ma enzima dolaze još i glikozidaze.
Tvari arome grožđa koje u većim koncentracijama sadrže sorte Trami-
nac, Muškat itd. pripadaju kemijskoj skupini terpena. To su spojevi koji su
vezani za molekule šećera (di- glikozidi) u grožđu i kasnije u moštu i vinu.
Kao vezani, oni nisu hlapivi i mi ih nismo u stanju osjetiti. Stoga, raskida-
219
podrumarstvo
njem tih veza uz primjenu enzima glikozidaza, dolazi do oslobađanja aro-

ma. Kako ove enzime možemo dodavati i u gotovo vino u cilju oslobađanja
aroma, trebamo biti vrlo oprezni. Prekomjerno „enzimiranje“ može dovesti
do naglog oslobađanja svih vezanih aroma i time pridonijeti njihovom br-
zom gubitku. Bolji način je tretirati manju količinu vina i nakon toga ku-
pažirati s cjelokupnom količinom. Tako nam vezani oblik arome ostaje kao
svojevrsna „rezerva“ koja će se s vremenom sama osloboditi.
Takve mješavine enzima pektinaza i glikozidaza za maceraciju grožđa
susrećemo na tržištu u više varijanata.
Lallzyme Cuvée Blanc – mješavina pektinaza i glikozidaza za macera-
ciju bijelih sorata kao što su Sauvignon, Chardonnay. Doziranje je 2g/100kg
grožđa. Enzim je potrebno otopiti u adekvatnoj količini vode (1:100) ili
mošta, i dodaje se u masulj prije maceracije.
Lallzyme OE – za maceraciju crnih sorata. Doziranje je 1 – 1,5 g/100kg
grožđa. Enzim je potrebno otopiti u adekvatnoj količini vode (1:100) ili
mošta, dodaje se prije maceracije.
Lallzyme BETA – enzim s glikozidaznom aktivnošću za oslobađanje
arome. Dozira se od 2,5 – 5 g/hL. Enzim se otapa u vodi (1:20) te se dodaje
u vino i djeluje 4-6 tjedana. Ovaj enzim je inhibiran s prisutnošću šećera u
vinu, stoga vrenje mora biti potpuno kako bi bio djelotvoran.
Zašto u vrenju dolazi do mirisa

na sumporovodik
Mošt sadrži različite dušične spojeve kao što su amonijak, aminokiseli-

ne, peptidi, proteini kao i vitamine, minerale koji mogu biti u nedostatku u
moštu i time negativno utjecati na samo vrenje.
Za rast i razvoj plemenitog kvasca (Saccharomyces cerevisiae), koji se
u poljoapotekama može nabaviti pod trgovačkim imenima poput Uvaferm
ili Lalvin, potrebna je dostatna količina asimilacijskog (lako pristupačnog)
dušika. Nedostatak dušika rezultira prekidom ili usporavanjem vrenja i s
tog razloga često se u mošt dodaju aktivatori za razvoj početne biomase
kvasca.
Kvasci iskorištavaju velike količine aminokiselina za vlastiti razvoj, sto-
ga one također imaju značajnu ulogu u procesu alkoholnog vrenja. Sojevi
kvasca pokazuju i razliku s obzirom na aminokiseline koje koriste, ali i s
220
podrumarstvo
obzirom na količinu potrošenog dušika uopće. Upravo iz tog razloga razli-

čiti sojevi mogu pokazati različitu efikasnost u trenutku kada izvor dušika
postane ograničen.
Skoro sve aminokiseline mogu biti iskorištene od strane kvasca. Među-
tim, sastav pojedinih aminokiselina u moštu ne mora nužno zadovoljava-
ti njegove potrebe. Ukoliko dođe do nedostatka lako pristupačnog dušika,
amonijaka i pojedinih aminokiselina, kvasac je prisiljen koristiti aminokise-
line koje u svom skeletu sadrže sumpor. Njihovom razgradnjom dolazi do
oslobađanja veće količine sumporovodika (H2S) i pojave neugodnog mirisa
na trula jaja.
Koncentracija aminokiselina u bobicama može značajno varirati i ovisna
je o uvjetima okoline. Također može biti značajno smanjena nakon infekci-
je grožđa sivom plijesni (Botrytis cinerea).
Za maksimalan rast stanica kvasca i pravilan tijek alkoholnog vrenja po-
trebno je 500 mg/L ukupnog dušika, odnosno najmanje 140 mg/L lako pri-
stupačnog dušika da bi kvasci u potpunosti mogli razgraditi šećer prisutan
u moštu. Iskoristivost dušičnih tvari ovisit će i o pH faktoru, vitaminima,
kisiku, kao i sastavu samih dušičnih spojeva. Glavni uzrok prekida rasta
stanica kvasca za vrijeme vrenja su nedostatak dušika i ugljika , te naku-
pljanje nusprodukata metabolizma kvasaca do nepovoljnih vrijednosti za
daljnji rast.
Mnogi vinari vjeruju da povećanje količine etanola prema kraju vrenja
zaustavlja rad kvasca i na taj način usporava vrenje. Takvo mišljenje dovelo
je čak i do toga da se grožđe bralo pri nižim koncentracijama nakupljenog
šećera ne bi li se izbjegle veće količine alkohola.
Međutim istraživanja su pokazala da su nedostaci u prehrani kvasca
glavni uzrok nepravilnih vrenja. Uslijed sporog ili prekinutog vrenja uzro-
kovanog nedostatkom dušika može doći do raznih organoleptičkih proble-
ma, poput povišene hlapive kiselosti, pojave sumporovodika, neželjenog
ostatka šećera u vinu itd.
Zbog toga je dodavanje dušika u obliku amonijevog fosfata ili amonije-
vog sulfata postalo nezamjenjivim tretmanom kod rješavanja ovakvih pro-
blema.
Također, danas je na tržištu prisutan velik broj kompleksnih hranjiva za
kvasac koji osim asimilacijskog dušika (amonijak i aminokiseline), sadrže i
još neke druge korisne tvari kao što su tiamin, minerali, steroli i nezasićene
masne kiseline.
U novije vrijeme se sve više posvećuje pažnje utjecaju aminokiselina na
aromatski profil vina. Pretpostavlja se da će se u skoroj budućnosti moći
ciljano dodavati određene smjese aminokiselina u mošt u cilju poboljšanja
kvalitete arome vina.
221
podrumarstvo
Vremenski uvjeti za pretok vina

Nakon završenog vrenja volumen
mladog vina u bačvi ili tanku se sma-
njuje uslijed ishlapa alkohola te sniže-
nja temperature. Pošto se bačve nikad
ne pune moštom do vrha nastaje ispra-
žnjeni prostor koji pogoduje razvoju ra-
zličitih bolesti i mana vina .
Kako ne bi došlo do njihova razvo-
ja potrebno je bačve nadolijati vinom
i tako spriječiti doticaj veće količine
zraka, tj. kisika s vinom i time zaštititi
vino od oksidacije i uzročnika vinskih
bolesti. Danas se uglavnom vina čuvaju
u inox cisternama pa se ovisno o tipu
posude kontakt vina s kisikom sprječa- Barem jednom tjedno treba kušati
va vazelinskim uljem, zračnicom ili te- vino i jednom mjesečno kontrolirati
količinu slobodnog sumpora
kućim dušikom.
Ne postoji određeno pravilo o pravom vremenu pojedinih pretakanja kao
ni o broju pretakanja vina. Pretakanje vina, po pravilu, obavlja se po hlad-
nom i vedrom vremenu, tj. kad je atmosferski tlak visok, dok vina koja
imaju strani miris (npr. sumporovodik) treba pretakati pred kišu ili za vri-
jeme kiše jer je tada intenzivnije otpuštanje stranih mirisa. Poslije nekoliko
mjeseci dolazi i drugi pretok kojim se vino oslobođa od novostvorenih i od
prvog pretoka preostalih sitnih čestica koje mute vino.
U novije doba, uz primjenu suvremene tehnologije, obično je dovoljan
samo jedan pretok, ostali pretoci se najčešće podudaraju sa enološkim za-
hvatima (bistrenje, stabilizacija) i filtracijama.
Rani prvi pretok obavlja se 7 – 14 dana nakon završenog alkoholnog
vrenja i to obično kad nije provedeno bistrenje mošta te kod vina u kojima
se želi spriječiti malolaktična fermentacija.
Vina s neugodnim mirisom na sumporovodik treba što prije pretočiti,
zato je važno stalno kušati tj. pratiti razvijanje mirisa i okusa mladog vina
nakon vrenja.
U slučaju da se razvije intezivan miris na sumporovodik, djeluje se sum-
porenjem bolesnog vina te takvo vino moramo otvoreno pretočiti uz što
jače prozračivanje. Ukoliko se vino ne prozrači na vrijeme, sumporovodik
se može vezati s alkoholom u merkaptan, spoj intezivnog i neugodnog miri-
sa (miris na bijeli luk) koji se vrlo teško uklanja iz vina.
222
podrumarstvo
Vina alkoholno slabija dobivena od bolesnog grožđa, s manje kiselina i

ekstrakta, pretaču se odmah nakon alkoholnog vrenja. Vina s malo alkohola
i ekstrakata, također, pretačemo prije, iako imaju više kiseline, kako bi na
taj način imali punija i ukusnija vina.
Kasni prvi pretok je ukoliko se se vino prvi put pretače 30 – 90 dana
nakon završenog vrenja. Vina dobivena od mošteva s većim sadržajem še-
ćera, bogatija su ekstraktom, teže se bistre, pa se i pretaču kasnije.
Jako kisela vina pretačemo što kasnije da bi se kiselina prirodnim pu-
tem što više smanjila. Svakako i ovakva vina moramo pretočiti prije nego
počne raspadanje kvasaca. S prvim pretokom je bolje uraniti nego zaka-
sniti, moramo ga obaviti što prije kako bi vino zadržalo svježinu, dostatnu
kiselinu, čisti vinski okus i miris.
U cjelokupnom procesu proizvodnje vina, a tako i njege vina najvažni-
ja je mjera sumporenje (sulfitiranje) vina. Pri svakom pretoku obavezno je
vino sumporiti tako da količina slobodnog sumpora uvijek bude oko 25-35
mg po litri. Najbolje je provjeriti količinu slobodnog sumpora u najbližem
enološkom laboratoriju ili pomoću VINI kompleta.
Vina u inoksu, vina s više kiselina i suha vina manje se sumpore od vina
koje se njeguju u drvenim bačvama, koja sadrže manje kiselina i koja ima-
ju ostatak neprovrelog šećera, kao i vina predikatnih berbi. No, treba voditi
računa i o ukupnom sumporu, a i voditi se pravilnikom o proizvodnji vina.
Rakija od otpalih plodova

Otpali plodovi svih voćnih vrsta,kao i plodovi proizvedeni u lošim go-
dinama obzirom na dozrelost,ne znače istovremeno i dobivanje loše rakije.
Kod tehnološkog postupka proizvodnje rakije,značajnu pozornost moramo
usmjeriti na pripremu voćnog koma,alkoholno vrenje i destilaciju (pečenje)
rakije. Iz otpalog i oštećenog voća, kod kojega predhodno odstranimo plije-
san i gnjiloću, a zatim ga operemo, može se dobiti dobra rakija. Od takvog
voća ne možemo očekivati maksimum aromatskih tvari, jer nakupljanje tih
tvari je u tijeku dozrijevanja, odnosno pune dozrelosti. Ovo napominjemo
jer je aroma rakije proizašla iz zrelog voća bitni faktor koji pridonosi vrsno-
sti rakije, a time i cijeni.
Dobrom pripremom voćnog koma, pod čime podrazumijevamo usitnja-
vanje-mljevenje prethodno opranih i očišćenih plodova (jabuke, kruške),
zatim doslađivanje, vrenje i pečenje prevrelog koma,dobit ćemo primjerenu
rakiju određene vrste voća.
223
podrumarstvo
Dobiveni voćni kom prije vrenja moramo razrijediti, pogotovo ako je

gust s 15-20% vode,kako prilikom pečenja ne bi došlo do zagorijevanja, za-
tim u komu treba odrediti sadržaj šećera (prije dodavanja vode),i to tako da
se preko gaze iz koma iscijedi sok u kojemu odredimo šećer moštomjerom
ili refraktometrom. (Jabuka sadrži od 3–15% šećera,a kruška 4–12%).
Ako je količina šećera ispod spomenutog maksimuma, komu dodajte še-
ćer prethodno rastopljen u mlakoj vodi (npr. sadržaj šećera u jabuci 11,5%
I od otpalih plodova može se dobiti dobra rakija
dodati 3,5 kg na 100 l koma). Sada dolazi na red dodavanje selekcioniranog

kvasca u količini od 30-50 g./100 l, kojeg prethodno namočite u vodi i to
I00 g kvasca u 1 l vode kroz vrijeme od 15-30 minuta, zatim ga umiješati u
cjelokupnu količinu koma.
Obzirom da sve voćne vrste sadrže pektin,a pogotovo jezgričavo veće
(jabuke i kruške) dobro je u kom dodati enzim (kao za mošt), koji ga raz-
građuje, jer on povezuje stanice unutar ploda voćke, pa njegovom razgrad-
njom dobijemo povećanu količinu soka. Kod dodavanja enzima obavezno
slijediti naputak proizvođača enzimatskog preparata. Radi uspješnog rada
kvasaca komini dodajte i hranu za kvasac.
Uloga kvasca u tijeku vrenja je pretvorba šećera u alkohol,a isto tako
sudjeluju u stvaranju arome i ostalih tvari koje doprinose kakvoći rakije. Za
nesmetani rad kvasaca,odnosno alkoholnog vrenja potrebna je temperatura
voćnog koma od 1 do 22 oC. Još jednom treba naglasiti važnost arome i to
224
podrumarstvo
one iz voća, kao i one novostvorene u tijeku vrenja i destilacije (pečenja)

prevrelog koma. Zato tim radnjama posvetite pažnju, jer je aroma najzna-
čajniji sastojak u ovom slučaju rakije koji joj daje obilježje i pridonosi nje-
zinoj vrsnosti.
Sve spomenute radove u svezi pripreme voćnog koma (čišćenje plodova
od plijesni i gnjiloće,usitnjavanje do guste kaše) zatim priprema posude za
vrenje da bude potpuno čista, i nakon toga komu obavezno dodati selek-
cionirani kvasac, hranu za kvasac i enzim, moramo obaviti sve u jednom
danu,kako ne bi kod voćnog koma došlo do nepoželjnog spontanog alko-
holnog vrenja, s obzirom da osim kvasaca kom sadrži i druge mikroorga-
nizme prvenstveno octene bakterije, koje stvoreni alkohol vrenjem pretva-
raju u octenu kiselinu.
Štetnost metanola
Alkohol u vinu nastaje tijekom fermentacije šećera u moštu, koju pro-
vode kvasci. Najvažniji alkohol u vinu je etanol i njegova je koncentracija
(vol %) gotovo uvijek istaknuta na etiketi boce. Većina potrošača kvalite-
tu vina prosuđuje prema količini alkohola u vinu, što je samo djelomičan
pokazatelj, zbog brojnosti svih ostalih sastojaka vina.
U umjerenim klimatskim zonama, koncentracija alkohola u vinu ovisi
prvenstveno o dozrelosti grožđa. Vina imaju puno alkohola u iznimnim go-
dinama, ako je vinograd u dobrom stanju i ako je povoljna izloženost vino-
grada suncu. Drugi alkohol po zastupljenosti je glicerol koji također nastaje
tijekom fermentacije, a njegova količina (4-12 g/L) ovisi o uvjetima fer-
mentacije, kvascima i količini SO2. Iz tih razloga, više ga sadrže crna vina.
U vinima kasnijih berbi također ima više glicerola kojeg stvara Botrytis
cinerea (15-25 g/L),a koji doprinosi punoći i slasti predikatnih vina. Meta-
nol je vrsta alkohola koja je prisutna u vinu u vrlo malim količinama, u bi-
jelim vinima u prosjeku 60 mg/L, a u crnim 150 mg/L. Metanol ne nastaje
fermentacijom šećera nego enzimatskom razgradnjom pektina koji se nalazi
u kožici grožđa.
Vina proizvedena od direktno rodnih hibrida imaju veće koncentracije meta-
nola u odnosu na sorte Vitis vinifera jer sadrže i više pektina u kožici. Količina
metanola u vinu tako ovisi o duljini maceracije, kao i o upotrebi pektolitič-
kih enzima. Toksični učinak metanola je dobro poznat- on uzrokuje sljepoću
kod ljudi. Međutim, vina proizvedena dozvoljenim postupcima nikad nemaju
opasne doze metanola (LD50=350 mg/kg). U prijevodu, prosječan čovjek bi se
otrovao tek kad bi popio oko 200 L isto tako prosječnog vina.
225
podrumarstvo
Registar vinograda
i podrumska evidencija
Pravilnik o registru vinograda, obveznim izjavama, pratećim dokumenti-
ma i podrumskoj evidenciji donesen je na temelju dva zakona i to Zakona o
vinu te Zakonu o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda. Dio ovog Pra-
vilnika je već stupio na snagu a dio će stupiti na snagu ulaskom Republike
Hrvatske u Europsku uniju
Neki od pojmova koji se primjenjuju u ovom Pravilniku su sasvim novi,
i dosad neprimjenjivani u propisima o vinu. Dio pojmova su stari ali sa
drugim značenjem. Počet ćemo sa pojašnjenjima pojmova koji su ne samo
interesantni, već su i važni za proizvođače:
– vinska godina je godina proizvodnje koja započinje 1. kolovoza i za-
vršava 31. srpnja slijedeće godine;
– vinograd neprekinuta površina zemljišta zasađenog vinovom lozom
koju obrađuje samo jedno poljoprivredno gospodarstvo. Upis vinogra-
da vrši se u digitalnom grafičkom obliku u ARKOD-u. Kada preko vi-
nograda koji ima jedinstven način obrade i jednako je uređen, prolazi
granica vinogradarskog područja, svaki dio takve površine predstavlja
samostalan vinograd.
Osim općenite definicije što je to vinograd, definicija se produljuje i na
vinograde koji se nalaze na graničnim dijelovima, odnosno na vinogradima
koji se nalaze u području u kome su granice vinogradarskih zona, podregi-
ja, vinogorja i vinogradarskih položaja prema Pravilniku o vinogradarskim
područjima. To znači da jedan vinograd ako se nalazi u području koje je
podijeljeno, bilo vinogradarskim zonama, podregijama, vinogorjima ili vi-
nogradarskim položajima, može biti i više vinograda.
Proizvođačem se smatra osoba koja bilo da prerađuje grožđe, mošt i ili
mlado vino u vrenju, vlastito ili iz otkupa, ali i osoba koja ih u svoje ime
daje preraditi u vino drugom proizvođaču.
– proizvođač grožđa je fizička ili pravna osoba koja proizvodi grožđe.
– proizvođač je fizička ili pravna osoba koja ima, ili je u svojemu vla-
sništvu imala grožđe, mošt i / ili mlado vino u vrenju, i koja ih prera-
đuje ili ih u svoje ime daje preraditi.
– mali proizvođač je proizvođač koji proizvodi manje od 1000,00 hl
vina na godinu. U obzir se uzima razina prosječne godišnje proizvod-
nje tijekom najmanje tri uzastopne vinske godine. Pod malim proizvo-
đačem se ne smatra proizvođač koji kupuje grožđe ili mošt i prerađuje
ih u vino
226
podrumarstvo
Svi proizvođači koji proizvode do 1000,00 hl vina (deset vagona) od

vlastitog grožđa smatraju se malim proizvođačima. Također proizlazi da svi
proizvođači koji otkupljuju grožđe ili mošt i prerađuju ih u vino ne spadaju
u kategoriju malih proizvođača bez obzira na količinu proizvodnje)
– punjenje podrazumijeva svako punjenje proizvoda u spremnike kapa-
citeta do 60 litara
Prema ovoj definiciji treba se smatrati da se originalno zatvoreni proi-
zvod smatra samo onaj koji je napunjen u ambalažu najviše do 60 litara.
– punitelj je fizička ili pravna osoba koja puni spremnike ili koja ih daje
puniti u svije ime (znači da punilac „može biti“ i proizvođač koji je
svoj proizvod dao puniti fizičkoj ili pravnoj osobi koja je registrirana
za tu djelatnost)
Osim gore navedenih pojmova ovaj Pravilnik prepoznaje i slijedeće.
– trgovac,
– prateći trošarinski dokument,
– pojednostavljeni prateći trošarinski dokument,
– prateći dokument,
– trgovac koji nema zalihe,
– pošiljka,
– zatvarač,
– serija ili lot
Prema ovom Pravilniku vinogradarski registar je dio Upisnika poljopri-
vrednih gospodarstava i obuhvaća kako slijedi:
– podatke o proizvođaču,
– podatke o vinogradu,
– podatke o proizvodnji,
– izjave o berbi,
– izjave o proizvodnji te
– izjave o zalihama
Vinogradarski registar vodi i za njega je odgovorna Agencija za plaćanje
u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, a upis u registar provodi se u
regionalnim uredima Agencije.
U Vinogradarski registar se, prema propisanom, upisuje svaka fizička ili
pravna osoba koja:
– koristi vinograd,
– proizvodi grožđe,
– proizvodi mošt i /ili vino,
– obavlja djelatnost punjenja i
– proizvodi voćna vina
Upis u Vinogradarski registar obavlja se ili po službenoj dužnosti ili po
prijavi proizvođača za upis ili promjenu u upisu.
227
podrumarstvo
Regionalni uredi Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i rural-

nom razvoju obavljaju neposredni unos podataka u jedinstveni računalni
program. Svaki proizvođač upisom u Vinogradarski registar proizvođača
dobiva izvod iz Vinogradarskog registra, a taj izvod je ujedno i potvrda o
upisu u Vinogradarski registar. Proizvođač je dužan Agenciji prijaviti sve
promjene koje su nastale i to u roku od 30 dana od njihovog nastanka. Uko-
liko bi Agencija ustanovila da nisu prijavljene nastale promjene ili da upi-
sani podaci ne odgovaraju stvarnom stanju, zatražit će od nadležne vinarske
inspekcije provjeru podataka na terenu.
Vino „sur-lie”
Tehnologija proizvodnje vina postupkom „sur-lie” (fr. na talogu) je vre-
nje mošta u barrique bačvama, a nakon završetka vrenja nastavlja se dozri-
jevanje vina na talogu-kvascu, odnosno kompletnoj mikroflori vina.
Talog se u tijeku dozrijevanja, kroz šest do deset mjeseci redovito mije-
ša, i to u tijeku prva dva mjeseca nekoliko puta tjedno, a kasnije jednom u
dva tjedna. Nakon slijeganja taloga bistro se vino pretoči, lagano sulfitira i
puni u boce.
U svijetu i kod nas, od grožđa ubrana s poznatih vinogradarskih položa-
ja, za proizvodnju najboljih bijelih suhih vina malih serija, iznimne kakvo-
će koristi se „sur-lie” tehnologija.
Tako proizvedena vina su kompleksne arome i okusa, za razliku od vina
proizvodenih u inoks cisternama.
Kemijski sastav ovih vina čine spojevi podrijetlom iz grožđa i oni sin-
tetizirani tijekom alkoholnog vrenja, a osim ovih sadrže mnogobrojne
komponente ekstrahirane iz mikroflore taloga posebno kvasca i hrastovih
dužica bačve.
Vina njegovana na talogu-kvasca, stabilnija su na taloženje bjelančevina
i soli vinske kiseline te otpornija na oksidaciju. U pravilu se ne koristi hlad-
na stabilizacija i bentonit kao bistrilo, a primjena sumpora (K-metabisulfita
ili sumpovina) je gotovo zanemariva.
Inoks citerne u proizvodnji vina raznih izvedbi i nadalje će biti najčešće
korišteno vinsko posuđe u proizvodnji vina, ali proizvodnja vina tehnologi-
jom „sur-lie”u podrumima hrvatskih vinara, od pojedinih naših autohtonih
(domorodnih) sorata u barrique bačvicama zapremnine 225 do 600 litara
proizvedenih od naše hrastovine, omogućit će proširenje ponude dobro do-
zrelih bijelih autohtonih vina, a time povećati konkurentnost na sve zahtjev-
nijem tržištu vina.
228
naš jadran naš jadran
Gorka naranča
Gorka naranča (citrus au-
rantium) je dosta raširena u
Italiji, posebno na Siciliji, u
Maroku, Tunisu, Španjolskoj i
Francuskoj (Korzika). Uzgaja se
i u Južnoj Americi (Paragvaj i
Argentina).
Kod nas je zastupljena u
parkovima našeg juga i poneg-
dje uz okućnicu ( dubrovačko
primorje, Elafitski otoci, Mljet,
Lokrum, Lastovo, Korčula,
Hvar, Vis). Ističe se posebnom
ljepotom kada su stabla puna
plodova, koji svojim lijepim i
dekorativnim izgledom krase stablo i okoliš do kasnog proljeća.
Gorka naranča, zimzeleno je i vrlo dekorativno drvo koje krasi okoliš
našega juga. Naraste i do 10 m visine, guste je krošnje i sa mnogo bodlji.
Potječe iz jugoistočne Azije (Kina, Indija), a na Sredozemlju je poznata još
u 10. stoljeću, gdje su je u uzgoj uveli Arapi. Podnosi dobro suha tla i veću
Gorka naranča može se uzgajati u loncima
229
naš jadran
količinu fiziološki aktiv-

nog vapna. Gorka naran-
ča kao podloga za ostale
agrume, puno se koristi-
la prije, dok se nije po-
javio Poncirus trifolia-
ta, koji je kao podloga
otporniji na hladnoću,
ali ne podnosi veću ko-
ličinu fiziološki aktiv-
nog vapna. Ipak se još
dan danas gorka naran-
ča koristi kao podloga
Plodovi gorke naranče za cijepljenje agruma, a
posebno za cijepljenje limuna. Kao podloga ima dobre osobine, jer dobro
podnosi sušu, tolerira veću količinu fiziološki aktivnog vapna u tlu, ima
odličan afinitet sa svim plemenitim sortama agruma, ima pozitivan utjecaj
na kakvoću plodova i dr.
Listovi eliptično su izduljenog oblika, na vrhu zašiljeni, izrazito su
ugodnog mirisa, pojedinačni i naizmjenično smješteni na mladici. Cvijetovi
su slatkasto mirisavi i malo su veći od cvijetova slatke naranče. Latice su
bijele boje, duge mesnate i pune eteričnog ulja. Plod je velika boba žuto-
narančaste, a kod nekih odlika i crvenkaste boje. Kora je vrlo aromatična i
gorka, a sok kiseo i malo gorkast.
Gorka je naranča posljednjih godina dosta cijenjena, posebno u onim
krajevima koji se koriste i znaju za nju, jer u upotrebi može zamijeniti li-
mun. Njezin sok može se stavljati u čajeve, a služi kao začin pri uživanju
pečene ribe, morskih školjki i pečenog mesa. Sadrži veliku količinu vitami-
na C, više od limuna, a njezin sok izvrstan je osvježavajući napitak. Njena
upotrebna vrijednost vrlo je velika. Koristi se u prerađivačkoj industriji za
proizvodnju marmelada i đemova, te osvježavajućih sokova i sirupa.
Iz kore se dobija eterično ulje, koje je osobito cijenjeno u industriji
slastica, likera , aperitiva i parfumerijskih proizvoda. Lišće gorke naranče
koristi se za čaj koji djeluje smirujuće. Posebno je vrijedno i cijenjeno ulje,
koje se dobiva od cvijetova. Obično se uzgaja iz sjemena, a našem primorju
to je i jedini način razzmnažanja, što dovodi do neujednačenog sortimen-
ta, koji se ustvari sastoji od mnogobrojnih tipova i populacija. U zemljama
gdje se gorka naranča uzgaja radi proizvodnje eteričnih ulja iz cvijetova i
parfema, kao npr. U Francuskoj (Korzika), sortimentu gorke naranče pri-
dodaje se velika pažnja i briga, gdje su u uzgoju mnogobrojne sorte, bez
bodlji i sa velikom kakvoćom.
230
naš jadran
Drobnica se i dalje sadi

Ova je sorta zastu-
pljena u starim maslini-
cima, ime je dobila po
veličini ploda, koji je re-
lativno sitan. Podrijetlo je
nepoznato, pretpostavlja
se da je to naša domaća
sorta. Prema broju staba-
la i zastupljenosti na za-
darskom području, reklo
bi se da joj je porijeklo iz
Zadra.
Drobnica ima velik broj sinonima pa se mogu naći i drugi nazivi kao
Domaća bilica, Rovinješka, Sitnica, Drobinka, Drobnjača, Naška, Modru-
lja, Jadrnjača, Žutka.
Rodnost ove sorte vrlo je dobra i redovita, iako klimatske prilike kod
cvatnje imaju veliki utjecaj na njenu oplodnju (sušno ili kišno razdoblje i
jaki zapadni vjetar). Vrlo je dobar oprašivač za sortu Oblicu, što je i provje-
reno i ispitano, a također i za sortu Dužicu i Lastovku. Vrlo dobro uspijeva
na dubokim i dolomitnim tlima. Sorta je vrlo dobra kao uljarica.
Razvija uspravno stablo, koje je bujno i rijetke krošnje. Ima dobru ot-
pornost na vjetrove, hladnu zimu i sušu. Osjetljiva na najopasniju bolest:
paunovo oko ,čađavicu, ali je zato otporna na bakterijski rak masline i tru-
lež drva.Otpornost na maslinovu muhu nešto je veća nego kod Oblice.
Ovisno o klimatskim prilikama cvatnja joj dolazi krajem svibnja. Li-
šće je kopljasto, simetrično, kratko i široko, dugačko oko 52 mm, i ši-
roko oko 12 mm. Vrh lista je šiljat. Boja je lica tamnozelene, a naličja
svijetlo zelene boje. Resa je kratka, prilično zbijena, a kad cvate onda je
blijedožute boje više voštane. Ima 12 do 23
cvjetića. Cvijet je prilično bogat peludom.
Plod je okruglasto izdužen, prosječne teži-
ne oko 2,1 g, a na košticu opada oko 0,5
g.Uglavnom se koristi isključivo kao uljna
sorta, pa u kasnojoj berbi krajem studeno-
ga, količina ulja doseže i do 23%, što opet
231
naš jadran
ovisi o klimatskim prilikama, položaju i drugim uvjetima tijekom godine.

Daje ulje vrlo visoke kakvoće, izražene pikantnosti, finog okusa, intenzivne
gorčine i donekle izražene slatkoće.
Prema vremenu dozrijevanja spada u srednje rane sorte, zrioba joj do-
lazi 180 dana poslije cvatnje. U uzgoju se nalazi zbog dostatnog i redovitog
roda. Vjeran je pratilac sorte Oblice. Raste gotovo duž cijele obale i na ne-
kim otocima, posebno je raširena na otoku Krku, u području Zadra i cije-
li zapadni dio otoka Korčule. Drobnica sjeverne Dalmacije razlikuje se od
Korčulanske, za koju se može slobodno reči da je autohtona sorta Korčule.
Drobnicu treba uključivati u nove nasade maslina, posebno na našem
južnom i srednjem dijelu Jadrana, barem s 10% u nasadu.
Masne kiseline u maslinovom ulju

Masne kiseline zastupljene su s 95% u trigliceridima maslinova ulja.
U prirodnom maslinovom ulju nalaze se masne kiseline, koje mogu biti za-
sićene ili različitog stupnja nezasićenosti, pa je zbog toga njihova glavna
podjela na zasićene i nezasićene masne kiseline.
Zasićene masne kiseline
U trigliceridima maslinova ulja od zasićenih masnih kiselina najviše
je zastupljena palmitinska kiselina u količini od 7,5 – 20% i stearinska ki-
selina u udjelu od 0,5 – 5%. Od zasićenih masnih kiselina još je značajna
ali u manjem udjelu heptadekanska kiselina sa neparnim brojem ugljikovih
atoma, i to jednaka ili manja od 0,3%. Masti bogate zasićenim masnim ki-
selinama povećavaju količinu kolesterola u krvi, što se pripisuje prvenstve-
no palmitinskoj kiselini. Prirodno maslinovo ulje sadrži umjerene količine
palmitinske kiseline, a također i ukupnih zasićenih masnih kiselina.
Nezasićene masne kiseline
Masne kiseline koje u molekuli imaju jedan ili više dvostrukih vezova
ugljika -C = C -, pripadaju skupini nezasićenih masnih kiselina.
Ovisno o prisutnog broja dvostrukih vezova, nezasićene se masne ki-
seline dijele na na jednozasićene ( s jednim dvostrukim vezom) i višeneza-
sićene (s dva i više dvostrukih vezova).
Jednonezasićene masne kiseline
Najzastupljenija i najznačajnija je oleinska kiselina, koja dolazi u ko-
ličini od 55 – 83%, što najviše ovisi o agroklimatskim uvjetima uzgoja. To
232
naš jadran
je vrlo lako probavljiva kiselina i ima visoku prehrambeno biološku vrijed-

nost.
Ključni sastojak maslinova ulja oleinska kiselina čini čak 40% masne
frakcije majčina mlijeka te sadrži istu količinu esencijalne gama-linolinske
kiseline kao i majčino mlijeko.
Talijanski pedijatar profesor Giovannini smatra, da nakon što dijete
prestane dojiti, treba nastaviti unos oleinske kiseline maslinovim uljem i u
prvim godinama života, kao idealnu prirodnu mješavinu lipida potrebnih za
razvoj dječjeg organizma.
Od ostalih kiselina jednonezasićenih treba spomenuti: palmitoleinsku
kiselinu, koja je prisutna u gliceridima maslinova ulja sa udjelom 0,3 –
3,5% i gadoleinska kiselina, zastupljena u malim količinama, najviše 0,4%
od ukupnih količina masnih kiselina u gliceridima maslinova ulja.
Višenezasićene - esencijalne masne kiseline

Najznačajnije masne kiseline ove skupine su kiseline s dva ili tri dvo-
struka veza.
Linolna kiselina redovito je zastupljena u gliceridima maslinova ulja
u količini od 3,5 – 20%.
Linolenska kiselina dolazi u malim količinama, najviše do 1%.
Linolna i linolenska kiselina također se nazivaju i esencijalnim ma-
snim kiselinama, zbog toga što ih ljudski organizam ne može biosintentizi-
rati, već ih mora dobiti u gotovom obliku putem hrane. Njihova je prisut-
nost u odgovarajućoj količini neophodna za normalno odvijanje značajnih
bioloških procesa u organizmu.
Prirodno maslinovo ulje visoke kakvoće ima umjerenu količinu zasi-
ćenih masnih kiselina ( u prosjeku oko 15%), visoki sadržaj oleinske kiseli-
ne (od 70 – 80%), te najpovoljniju količinu višenezassićenih – esencijalnih
masnih kiselina (u prosjeku od 8 – 10%). Ono se zbog toga bitno razlikuje
od drugih jestivih ulja i masti.
Kategorija maslinovih ulja

Ekstra djevičansko maslinovo ulje sadrži do 0,8% SMK (slobod-
nih masnih kiselina izraženih kao oleinska)
Djevičansko maslinovo ulje sadrži od 0,8 – 2% SMK (izraženih
kao oleinska)
Maslinovo ulje lampante koje sadrži preko 2% SMK (izraženih
kao oleinska), i to ulje spada u kategoriju nejestivih ulja.
233
naš jadran
Korisni spojevi
Godine 2009. objavljeni su podaci desetogodišnjeg istraživanja koje je
uključivalo 1947 muškaraca i 2909 žena (Afroamerikanci i Kavkažani). Oni su
s obzirom na unos oleinske kiseline bili podijeljeni u tri skupine: mala, srednja
i velika doza unosa. Rezultati istraživanja su pokazali povezanost između kon-
centracije oleinske kiseline i smanjene stope depresivnog stanja i problema s
nesanicom kod žena. Kod prethodno spomenutog istraživanja u Španjolskoj,
znanstvenici su utvrdili povezanost oksidacijskog stresa s jedne strane i rizika
od depresije i poremećaja regulacije sna s druge strane. Maslinovo ulje u svom
sastavu sadrži spojeve koji imaju izraženo antioksidacijsko djelovanje koje
sprječava nastanak oksidacijskog stresa čime se objašnjava njegovo djelovanje
na smanjenje rizika od depresije i na uspostavu regulacije sna. Uz već spome-
nute polifenolne spojeve koji su poznati kao jaki antioksidansi i mononezasi-
ćena oleinska kiselina ima izraženo antioskidacijsko djelovanje i prekursor je
oleamida, aktivatora sna.
Pretakanje maslinovog ulja

Nakon dobivanja maslinova ulja i stavljanja u posude za čuvanje, masli-
novo ulje treba i pretakati. Maslinovo ulje koje je tek isprešano, nije potpu-
no čisto i još uvijek sadrži promjenjive količine drugih sastojaka (organske i
mineralne primjese i nešto malo vegetabilne vode). Svi ti sastojci pospješuju
hidrolitičke promjene u sastavu ulja. Posebno promjene u sastavu maslinova
ulja su izrazitije, ako postoji utjecaj povišene temperature, zatim svjetla, zra-
ka i ako je u dodiru s teškim metalima. Zato maslinovo ulje treba čuvati u pri-
kladnim uvjetima i podvrgnuti ga odgovarajućim postupcima prije stavljanja
za potrošnju, a to je pretakanje i po mogućnosti filtracija.
Talog koji se istaloži nakon jednog razdoblja trebalo bi odvojiti, dakle
ulje bi trebalo pretočiti.
Još na mnogim mjestima koriste se kamenice za čuvanje maslinova
ulja, na tradicionalan način. Kamenica je poklopljena s drvenim poklopcem,
nekad tvrdim kartonom, limom i sl. Taj sistem slabo brtvi, pa je utjecaj zra-
ka prisutan što nije poželjno, a za pretakanje je neprikladna radi odvajanja
ulja od taloga i za održavanje čistoće. Često su pitanja kako je maslinovo
ulje dugo ostalo mutno i da li je to poželjno. Nikakva to nije mana ako ulje
ostane mutno. Mutnoća mladog ulja rezultat je ostatka čestica biljnog tkiva
te kapljice vegetabilne vode u emulziji.
Talog sadrži u vodi otopljene šećere i bjelančevine te enzime i mikro-
organizme koji ih mogu razgraditi do tvari neugodnog mirisa po truleži.
234
naš jadran
Dakle talog koji se stvori potrebno je ukloniti pretakanjem ili se ulje bistri
filtriranjem.
Da bi se onemogućile opisane promjene, neophodno je da se što prije
odvoji talog od ulja. Trajanje taloženja nečistoća ovisi o svojstvima ulja,
prvenstveno o sastavu i količini kiselina, pa se odvajanje taloga ne može
vremenski odrediti, već kontrolom odvijanja samog procesa taloženja.
Postupak odvajanja taloga od ulja obavlja se ispuštanjem taloga, pre-
takanjem ulja ili filtracijom. Kad se ulje čuva u spremnicima od inoxa na
razini poda, talog se ispušta pomoću ventila koji je ugrađen na dnu spre-
mnika. Prema potrebi može se primjeniti i pretakanje ulja.
Pretakanje ulja primjenjuje se kod čuvanja u ukopanim cisternama.
Obavlja se pažljivo i polagano.
Tradicionalni način čuvanja ulja u ukopanim cisternama, osigurava
sve uvjete za zaštitu kakvoće ulja od oksidativnih promjena (nema utjecaja
svjetla, nema opasnosti dodira ulja s metalima, osigurava ljeti i zimi ujed-
načenu temperaturu uskladištenja oko 15° - 16° C. Jedini nedostatak ovog
načina čuvanja jest obvezno pretakanje ulja crpkom, da bi se odvojio talog
s dna cisterne.
Kod temperature manje od + 10°C ulje se skrućuje i ometa prirodno
taloženje čestica.
Prvi pretok ulja ili odvajanje taloga najbolje je obaviti nakon mjesec
dana od stavljanja u posude i ponovno obaviti u proljeće.
Ljetna rezidba maslina

Ova ljetna agrotehnička mjera u masliniku je spašavanje stabla kada
nijedna druga mjera ne može učinkovito djelovati, a ima posebno značenje,
možda je jedna od najvažnijih agrotehničkih mjera. Cilj joj je odstraniti što
je moguće više suvišnih i nepotrebnih potrošača vode sa stabla. U zavisno-
sti od zdravstvenog i kondicijskog stanja stabla, a prije svega u ravnote-
ži korijen-drvo-list, pristupit ćemo redovitom uklanjanju svih izdanaka iz
panja, izboja iz grana, odstranjivanju svih izrođenih grančica, polomljenih,
napuklih i bolesnih grana, ali i onih koje su oštećene od napada granotoča i
potkornjaka.
To nije obična rezidba, razlikuje se od svih drugih i po svom cilju i
po načinu rada. U intenzivnom uzgoju masline ne postoji, pa ni najbolji
priručnici maslinarstva niti je ne spominju. Zašto? Zato što je svrha rezidbe
spašavanje stabala u doba suše, stabla koje ne može dobiti potrebnu vodu ni
iz oblaka ni iz tla. Ljetna rezidba ima svoja opća i posebna pravila ovisno
235
naš jadran
o starosti i jačini stabla,

ona starim stablima go-
tovo i nije potrebna, ali
mladom stablu ona je
nužna. Nužna je i stabli-
ma na mršavom i škrtom
tlu koja oskudijevaju
vlagom jer je po svojoj
građi ne mogu zadržati.
Takva je većina naših
tala, pa i veći dio masli-
nika trpi stalnu žeđ i to
upravo u vrijeme kad im
je voda najpotrebnija.
Mnogobrojni izdanci iz panja
Uklanjanje izdanaka
Pojava izdanka iz panja ili iz žila znak je poremećene ravnoteže kori-
jen/krošnja. Na mlađem, rodnom, uravnoteženom stablu izdanci ne izbijaju,
ali na starijem oni su redovita pojava. Oni su također znak da stablo traži
rekonstrukciju bilo krošnje bilo stabla /pomlađivanje/. Ako čovjek nije u
stanju to učiniti, onda izdanke mora uklanjati svake godine. Što stariji iz-
danak, to veća rana-šteta. Žalosno je vidjeti stara, istrošena debla okružena
mnoštvom izdanaka - staro je stablo izgubljeno, novo nije odraslo. Ukla-
njanje izdanaka ljeti ima dvostruku korist, prvo zbog održavanja glavnog
stabla i drugo zbog štednje vode.
Uklanjanje izdanaka nije težak posao, ali traži određeni red. Naši stari
uobičavali su ih nagaziti. Taj način nije dobar, jer se odlamanjem izdanaka
stvara veća rana, a kod imalo debljeg ostaje štrljak koji je trajna smetnja
i opasnost. Pravilan način uklanjanja je za tanje izdanke škare ili sječivo,
za deblje pila. Škarama, kosirom, sjekiricom izdanak se reže uz panj i to
uvijek od niže strane prema višoj, od vanjske prema unutrašnjoj. Time se
stvara ravna površina reza koja lako zarašćuje. Obrnutim postupkom stvara
se na panju rupa koja nikad ne zarašćuje.
Skidanje izbojaka
Izbojci su mladice izišle iz grana i one su nerodne, mješovite ili
rodne. Nerodne grančice /vodopije, mašijuni.../ izbijaju iz debljeg dije-
la grana, mješovite, drvne, cvjetne iz gornjeg dijela grana i grančica. Na
mladom stablu češća je pojava vodopija i drvnih grančica, na rodnom i
236
naš jadran
usklađenom stablu vodopije se rijetko javljaju, a nove mladice drvne i

cvjetne izbijaju u skladnom omjeru koji održava pravilan razvoj stabla i
ravnotežu drvo-list. Na starijem stablu češća je pojava drvnih grančica, a
njihov prekomjeran broj znak je narušene ravnoteže drvo-list. To se po-
sebno odnosi na našu oblicu s mnogo glavnih grana koje su visoke i duge
po više metara, a većinom gole, s metlicom lišća na vrhu. Pomlađuju se
po cijeloj dužini, a onda čovjek kosirom “skida” mladice. Time sili stablo
da ponovno stvara mladice, pa proces teče u krugu, stablo se iscrpljuje
stvaranjem drva, a čovjek gubi i vrijeme i plod. Uklanjanjem izbojaka
uspostavlja se ravnoteža roda, odnosno pomlađuje se grana i stvara nova
krošnja na dohvat ruke. To uklanjanje izbojaka provodi se na slijedeći na-
čin: u dva krajnja reda ostaviti izbojke na razmaku 30-40 cm, u srednjem
redu i do 50 cm. Na taj način cijela površina grane ostaje aktivna, sokovi
protječu svom širinom.
Uklanjanje grana
Kao suvišne potrošače vode valja odstraniti i “normalne” grane ako
su izrođene a nisu odrezane ranije. Zatim grane na granici života /štetnici/,
te grane prstenovane, a bez roda, kao i sve grane koje spadaju u kategoriju
“sanitarne” rezidbe – polomljene, bez lista, suhe i sl.
Opisani način uklanjanja suvišnih potrošača vode vrijedi za sva stabla
bez obzira na sortu, starost i veličinu. To je ujedno i početni stupanj obrane.
No ako suša potraje, mlađa stabla /starost do oko 18 god./ mogu pretrpjeti
veću štetu, a još mlađa stabla /3-8 god/ i propast. Spasit se mogu radikal-
nom rezidbom koja se provodi postupno kako suša traje. Na ovaj način se
spašava mlado stablo u godinama teške suše. Izgubit ćemo nekoliko godi-
na za ponovni razvoj i rod stabla, ali se spašava stablo.
Smanjenje krošnje provodi se uvijek iznutra, na vanjsku grančicu, od
vrha prema tlu. Time se dobiva kotlasti oblik krošnje, visina pogodna za
obavljanje glavnih radova s tla.
Jačinu rezidbe diktira samo stablo i tlo u kojem je. Nema “šablone”
niti jedinstvenog pravila. No sam način rezidbe mora biti strogo “pravilan”
i stručan.
Uzgoj maslina-ovca
U sustavu uzgoja ovaca i koza u masliniku, koji se prakticira na nekim
našim otocima /Cres, Brač/, ostaci lisnate mase u ljetnoj rezidbi je glavna
hrana, pa se i rezidba odvija djelomično u proljeće, a ostalo tijekom ljeta.
Maslinu se postupno reže, dan za dan, onoliko koliko je potrebno stoci za
prehranu, a maslinar sam može birati između rodne i nerodne grane, izme-
đu one više ili manje rodom opterećene.
237
naš jadran
Varenik
Varenik je tradicionalna delicija od grožđa koja se dobiva iskuhava-
njem najkvalitetnijeg mošta, nutritivni je koncentrat, neizostavan dodatak
najboljim bračkim gastronomskim specijalitetima
Godine 1885. prema recepturi iz konobe Didolića, zemljoposjednika
iz Selaca, pripremao se varenik namijenjen vrhunskim kuhinjama u Beču,
gdje je bio posebno cijenjen i tražen. I danas, krajem rujna i početkom li-
stopada na Braču se u svakom mjestu osjećaju ugodni mirisi mošta, kako
Bračani kažu masta, jer je vrijeme berbe zrelih ili prosušenih grozdova, od
koji se spravlja drevna gastronomska delicija, poznata i više od 20 stoljeća,
varenik, tradicionalni dodatak u mediteranskoj kuhinji. Ovaj začin, slatka-
sto-opora, tamna ljepljiva tekućina ima takvo djelovanje u spravljaju „šuga“
- umaka, kojeg nikakav drugi sastojak ne može zamijeniti.
Kao i kod svakog drugog proizvoda od grožđa, tako i kod spravljanja
varenika važan je odabir sorte, što je glavni čimbenik kvalitete varenika. Na
Braču se za proizvodnju varenika u pravilu biraju crne sorte grožđa, kao što
su mali plavac, glavinuša i brački crljenak, a od bijelih jedino maraština, koje
krajem rujna imaju najmanje 20 posto, a poželjno bi bilo da imaju i do 25
posto sladora. Ubrani grozdovi se očiste od svih gnjilih zrna, operu, prosušu
i nakon toga se odvoje prosušena zrna od peteljkovine i zgnječe u masulj, te
se procijedi i dobije mošt, odnosno sok od grožđa. Sušenje grožđa obično
se obavlja na otvorenom, ukoliko je vrijeme sunčano i suho, suši se na trsu
ili izloženo direktno sunčevim zrakama, ali može i u hladovini svakako na
dobro provjetrenom mjestu. Prije početka kuhanja mošta isti se količinski iz-
mjeri, jer se varenik dobije tako da se polaganim kuhanjem, koje može trajati
i više od deset sati, smanji na jednu trećinu mase mošta prije kuhanja.
Mošt se prelije u tzv. «kotlenku», veliku posudu za kuhanje i objesi o
«komoštra», ili stavi na «trinoge» na laganu vatru uz neprestano miješanje.
Vatra mora stalno podržavati lagano vrenje mošta, zato je bolje lonac obje-
siti iznad vatre, kako bi se moglo visinom regulirati temperatura i stupanj
vrenja.
Kada mošt vrenjem dođe do jedne trećine od početne količine mase,
varenik je gotov, ostavi ga se par sati da odstoji, nakon čega se prelije u
sterilizirane staklene boce i pokrije platnenom krpom. Prije čepljenja boca,
varenik treba ostaviti na tamno i hladno mjesto desetak dana, a kad se za-
čepi onda može trajati i nekoliko godina. Nakon punjenja u boce, varenik
nastavlja s dozrijevanjem i tek poslije tri i više godina čuvanja postiže svo-
ju najbolju kvalitetu.
238
povrćarstvo
povrćarstvo
Tekuća sjetva naklijalog sjemena povrća

Uspješnija izravna sjetva
nekih povrtnih vrsta moguća je
sjetvom sjemena naklijalog u
optimalnim uvjetima i disperzi-
ranog u tekućem mediju, čime
se ostvaruje ranije i istovremeno
nicanje važno za ostvarenje ve-
ćeg sklopa, ujednačenog biljnog
rasta i berbe.
U usporedbi s konvencio-
nalnom izravnom sjetvom „su-
hog“ sjemena u tlo, najveća je
prednost sjetve naklijalog sjeme-
na, disperziranog u tekućem me-
diju, što se faza klijanja odvija u optimalnim uvjetima prije polaganja u tlo.
Sjetvom naklijalog sjemena izbjegnuti su uobičajeni problemi koji se
javljaju u proljeće tijekom klijanja u hladnijem tlu, a koji dovode do sporog i
neujednačenog nicanja čija su posljedica manji sklop i prinos te kasnija berba.
Ustanovljeno je da naklijale sjemenke različitih povrtnih vrsta (rotkvi-
ca, riga, špinat, blitva, peršin, mrkva, radič, cikla, matovilac, tikvica, kra-
stavac i dr.) mogu nicati 10 do 20 dana ranije nego „suho“ sjeme posijano
u hladno tlo.
Klijanje u kontroliranim uvjetima
Tekuća sjetva naklijalog sjemena novija je tehnika koja uključuje: kli-
janje sjemena u kontroliranim optimalnim uvjetima, miješanje naklijalih
sjemenki s primjerenim nosivim gelom radi zaštite korjenka klice i ostvare-
nja poželjne gustoće sjetve te polaganje gela s disperziranim naklijalim sje-
menkama u sjetvene brazdice, modificiranim plastičnim vrećicma na ma-
njim površinama, odnosno, prilagođenim sijaćicama na većim površinama.
Tehnika tekuće sjetve primjerena za komercijalnu proizvodnju još
uvijek je u razvojno-istraživačkoj fazi, dok je na manjim površinama zbog
jednostavnosti postupka prihvatljiva amaterskim i manjim proizvođačima
povrća.
Za naklijavanje sjemena i uspješnu tekuću sjetvu osjetljivih naklijalih
sjemenki uz osnovni materijal (sjeme povrtne vrste, sredstvo za izradu gela
i voda) potreban je jednostavan, lako dostupan pribor: čista plitka plastična
posuda sa stranicama visine 5 do 15 cm, papirnati ručnici, dobro upijajuće
239
povrćarstvo
papirnate maramice, prskalica za vodu, rastezljiva plastična folija za doma-

ćinstvo i gumeni zatvarač ili odgovarajući plastični poklopac za navedenu
plitku plastičnu posudu, plastično cjedilo, mjerna žličica, žlica ili štapić za
miješanje, škare, štrcaljka za ukrašavanje kolača s otvorom od najmanje 7
mm ili čvršća PE-vrećica.
Upute za naklijavanje
Prilikom naklijavanja sjemena, pripreme i miješanja gela s naklijalim
sjemenkama te polaganja gela s disperziranim naklijalim sjemenkama u sje-
tvene brazdice, odnosno, tekuće sjetve, važno se pridržavati sljedećih uputa:
• dno plastične posude prekriti s nekoliko slojeva dobro upijajućih ma-
ramica, a iste prekriti s jednim slojem čvrstog papirnatog ručnika,
• polako dodati vodu po papiru sve dok se ne navlaži ravnomjerno i
potpuno, a suvišnu vodu ocjediti uz pridržavanje papira,
• sjemenke povrtne vrste ravomjerno rasporediti u jedom sloju i popr-
skati vodom,
• plastičnu posudu prekriti rastezljivom folijom za domaćinstvo ili od-
govarajućim poklopcem i smjestiti u tamnu prostoriju (sjeme većine povr-
ćarskih vrsta klije u mraku, izuzetak su celer i salata) s temperaturom zraka
18 do 22 ºC,
• svakodnevno kontrolirati dinamiku klijanja obzirom da sjeme nekih
vrsta klije jako brzo (rotkvica, kupus, salata) i ne dozvoliti da prije sjetve
korjenak klice naraste više od 5 mm na sitnom sjemenu, odnosno, 10 mm
na krupnom sjemenu,
• kad je većina sjemenki proklijala, ukloniti neproklijale, a proklijale
pažljivo vodom isprati s papira u plastično cjedilo (zbog osjetljivosti klici-
nog korjenka naklijalo sjeme ne dirati prstima),
• naklijalo sjeme moguće je čuvati u frižideru tijekom nekoliko dana
u slučaju potrebe za odgađanjem sjetve uslijed nepovoljnih meteoroloških
uvjeta,
• pripremiti nosivi gel (primjereno je obično škrobno ljepilo za tapete):
5 ml otopiti uz brzo miješanje u 250
ml vode iz slavine, a zatim nastaviti
miješati još 2 minute te ostaviti bu-
briti 10 do 15 minuta,
• umiješati polovinu naklijalog
sjemena u polovinu nosivog gela
štapićem, a zatim dodati drugu po-
lovinu gela i umiješati preostale
naklijale sjemenke te miješati šta-
Naklijavanje sjemenki u optimalnim uvjetima pićem da se sjemenke dobro raspo-
240
povrćarstvo
rede. Ako sjemenke tonu, gel treba biti gušći. Ne čuvati sjemenke u gelu
preko noći ili kroz duže razdoblje,
• pripremljenim gelom s disperziranim naklijalim sjemenkama puni-
ti štrcaljku za ukrašavanje kolača s otvorom od najmanje 7 mm i istiskivati
mješavinu u sjetvenu brazdicu vlažnog tla ili supstrata u slučaju proizvodnje
presadnica u sandučićima/kontejnerima. Mješavinu istiskivati u tankoj konti-
nuiranoj liniji (250 ml gela dovoljno je za 18 m sjetvene brazdice/reda).
Važna je količina, odnosno, broj istisnutih naklijalih sjemenki po duž-
nom metru. Potrebno je poznavati
potrebnu količinu sjemena pojedine
povrtne vrste za sjetvu po četvornom
metru koja osigurava zadovoljavaju-
ći sklop. Za tekuću sjetvu naklijalog
sjemena umjesto štrcaljke za kolače
može poslužiti PE vrećica s odreza-
nim kutom promjera do 7 mm,
• po obavljenoj tekućoj sjetvi,
sjetvene brazdice prekriti tankim
slojem tla ili pijeska te vlažiti prema Tekuća sjetva – polaganje gela s naklija-
potrebi. lim sjemenkama u sjetvenu brazdicu
Uzgoj koprive u vrtu

Koprivu poznamo kao samoniklu korovnu biljku koja raste posvuda
uokolo. Još od davnina se koristi i kao hrana i kao lijek. Također je poznato
i da kopriva ima pesticidna svojstva te se koristi i kao biljno gnojivo. Bu-
dući da je pokrivena žarni-
cama koje na dodir pucaju
i pod kožu uštrcaju oštar
sok koji uzrokuje peckanje,
preporuča se branje rukavi-
cama.
Naši stari često spomi-
nju koprivu koju se može
pripremiti na mnogo načina
kao i svako povrće, najče-
šće kao zamjena za špinat.
U cijeloj je Europi poznata
241
povrćarstvo
juha od koprive, dodaje se sirevima, pudinzima, od nje se pripremaju vari-

va, dodaje se i tjesteninama, a od slatkih jela poznata je štrudla od koprive
i sira. Koristi se također i za pravljenje soka. Za upotrebu u kulinarstvu ko-
riste se upravo vršci koprive, otprilike gornja četiri lista.
Smjernice za uzgoj
Budući da se kopriva vrlo lako može uzgajati, a i otkupna cijena je od
6-8 kn po kg sušene koprive, lako možemo zaključiti da je daleko ispla-
tivija kultura od primjerice kukuruza te se stoga sve više uzgajivača bilja
odlučuje i na uzgoj koprive.
Sjeme koje se može nabaviti u Hrvatskoj potječe iz Mađarske, a do
nas dolazi preko Slovenije. Prema nekim procjenama kilogram sjemena
dovoljno je za 1 ha. Sjeme je jako sitno (1 g ima otprilike 7000 zrna) i da bi
se kvalitetno posijalo miješa se sa sitnim pijeskom.
Priprema tla prije sjetve je klasična. Ako je potrebno najprije ide iskr-
čivanje terena, zatim duboko oranje da se izvadi preostalo korijenje iz tla.
Može se obaviti i kemijska analiza tla da se utvrdi količina humusa i ph tla.
Zatim slijedi gnojidba stajnjakom , zaoravanje stajnjaka, frezanje i zatim
sjetva. Kopriva je dosta tolerantna prema većini tala. Ako planiramo sijati
na livadu dovoljno je izmalčirati da se samelje površinski travnati sloj. Na-
kon toga se obavlja sjetva.
Sjetva se obavlja ručno, i treba biti dosta precizan. Obavlja se širom
po cijeloj površini, do dubine od 2 mm (ne drljati nakon sjetve ili valjati
valjkom).
Sjetva ili sadnja
Vrijeme sjetve je ujesen krajem listopada i početkom studenog, otprilike
3 tjedna do prvog mraza. Ako se sije u proljeće sjeme treba najprije odležati u
hladnjaku 12-14 dana i sije se od ožujka do najkasnije lipnja.
Koprive u gustom sklopu Koprive u ekološkom voćnjaku
242
povrćarstvo
Vegetacija kreće već kra-

jem ožujka odnosno početkom
travnja i traje sve do listopada.
Jedan ciklus traje 17-20 dana.
U tom periodu biljka naraste do
30-tak cm i kosi se. U toku ve-
getacije ima 6-8 ciklusa. U pr-
voj godini mlade biljke koprive
vole vlažnije tlo, no inače tole-
riraju i sušu i vlagu.
Rješavanje korova u prvoj Tek iznikla kopriva
godini odstranjujemo na način da se prvi ( po potrebi i drugi) otkos ostavi
na tlu. Koprive se dosta brzo šire i brzo zatvaraju sklop te na taj način one-
mogućuju razvoj drugog bilja.
Zadnji otkos ostavlja se također na tlu i služi za zelenu gnojidbu nasada.
Košnja se obavlja traktorom, strižnim kosama (ne rotacionim) po su-
hom i sunčanom vremenu. Naravno ne smije biti rosna. Vilama se lagano
natovari na prikolicu. Sloj složene zelene mase ne smije biti predebeo.
Rentabilnost korijena je do 3 puta veća, no znatno su veći izdaci i po-
sao vađenja korijenja.
Osim sjetve kopriva se može i saditi. Sadnja se obavlja na način da se
korijen nareže na reznice, koje se zatim ručno sade u redove ostavljajući do
30 cm za prolaz između svakog reda. Međuredni prostor može se održavati
bez korova okopavanjem, no to opet zahtjeva dosta ljudskog rada i poveća-
va troškove proizvodnje.
Pesticidna svojstva
Ako se kopriva ostavi u vodi samo 24 sata i zatim procijedi, može se
koristiti kao sredstvo za tretiranje lisnih uši na biljkama. Još je djelotvornija
u kombinaciji s preslicom.
Sušenje
Procjenjeni prinos u jednom ciklusu iznosi otprilike 8-12 t/ha zelene
mase u drugoj godini. Zelena masa se može ostaviti sat-dva na tlu da se
prosuši ili se odmah stavlja u sušaru. Vrijeme sušenja ovisi o tehnologiji i
kapacitetu same sušare. Manje količine mogu se osušiti na nadstrešnicama
sa propuhom.
Sušenjem se od 8-12 t/ha zelene mase dobije otprilike 2-2,5 t/ha suhe
mase.
Suha masa (list i stabljika) se dalje sitno sjeckaju i pakiraju te idu u
prodaju.
243
povrćarstvo
Cijena suhe mase na tr-

žištu kreće se od 6-8 kn/kg,
te bi to iznosilo od 70 000
do 100 000 kn/ha godišnje.
Ako se ne iskorištava
korijen, vrijeme iskorišta-
vanja nasada koprive može
biti više od 20 godina. Osu-
šene i samljevene koprive
dodaju se i u stočnu hranu
kao dodatak bogat želje-
zom.
Ljekovita primjena
Kopriva olakšava te-
gobe kod 28 različitih bo-
lesti. Uz olakšavanje re-
umatičnih tegoba, zbog
količine željeza primjenju-
je se i kod slabokrvnih oso-
ba, zaustavlja krvarenja, pa
se primjenjuje kod preja- Kopriva u cvatu
kog menstrualnog krvarenja, povraćanja krvi i krvavog kašlja. Kopriva
djeluje protiv proljeva i pomaže kod hemoroida, a znanstveno je dokaza-
no da može sniziti sadržaj šećera u krvi, pa se često upotrebljava u čajnim
mješavinama kod povišenog šećera.
Koprivin list (odnosno lisna masa i vršni dio stabljike) te korijen, ko-
riste se za pripremu čajeva, tinktura, krema, a koriste se sirovi ili svježi
ovisno o dobu godine. U vrijeme berbe kopriva ne smije biti u stadiju cvje-
tanja odnosno stvaranja sjemena.
Ekstrakt korijena nalazi u proizvodima protiv otpadanja kose, te
olakšava mnoge druge tegobe.
Gnojivo od koprive
Kopriva sadrži znatnije količine dušika te se može koristiti kao
gnojivo za zalijevanje. Početkom proljeća naberemo koprive, narežemo
na sitnije dijelove te stavimo u drvene ili plastične posude i zalijemo
vodom, najbolje kišnicom. Tako se ostavi sve dok ne istrune. Procije-
đena i razrijeđena gnojnica od koprive koristi se za zalijevanje povrća
ili cvijeća. Može se miješati i sa gnojnicom od gaveza koja sadrži dosta
kalija.
244
povrćarstvo
Kumato rajčica
Kumato je sorta rajčica vrste Lycopersi-

con lycopersicum. Sije se u proljeće na dobro
dreniranom tlu i sunčanom mjestu. Boja plo-
da varira od tamno smeđe do zlatno zelene.
Plod je slatki uz uravnoteženu kiselost, ima
intenzivan jedinstven i nevjerojatno ugodan
okus, te sočnu i čvrstu teksturu. Podrijetlom je s
Galapagos otoka, a uzgaja se dobro i na obalama
Mediterana. Razvijena je križanjem divlje i doma-
će rajčice bez genetske modifikacije.
Ne preporuča se čuvati u hladnjaku zbog gubitka
koncentracije fruktoze, a time i okusa. Koristi se u juhama, Kumato
umacima i salatama. Vrlo je zdrava i preporuča se česta po- rajčica
trošnja kao dio zdrave prehrane. Posebno je bogata kalijem, magnezijem,
vitaminom A i C. Niske je energetske vrijednosti u kalorijama na 150 g 31
kcal, nema kolesterola ni masti. Zbog znatna udjela kalija, rajčica je odli-
čan diuretik jer ubrzava izlučivanje suvišne tekućine iz tijela. Likopen je
prirodni antioksidans koji sudjeluje u prevenciji nekih karcinoma i kardio-
vaskularnih bolesti. Bolje se apsorbira jede li se sa maslinovim uljem,a oso-
bama osjetljiva želuca preporuča se da je ipak ogule. Dobra je za anemične
osobe jer potiče stvaranje crvenih krvnih zrnaca,kao i za dijabetičare jer u
njih potiče rad gušterače. Sok od rajčice dobar je protiv premorenosti i pri-
jevremenog starenja, jer čisti i osvježava organizam.
Rabarbara – zaboravljeno povrće

Rabarbara (Rheum rhabarbarum) je neobična povrtna vrsta budući da
se uzgaja zbog lisnih peteljki. Ova višegodišnja biljka ima životni vijek i
do 30 godina, no najbolja je iskoristivost rabarbare tijekom desetak godina.
Koristi se za različite kolače (savijače i pite), sladoled, kompote, sokove,
vino i slično.
Nažalost, mnogima je ova biljna vrsta iz porodice dvornika nepoznata,
iako postoji dugogodišnja tradicija uzgoja rabarbare. Na Sortnoj listi Repu-
blike Hrvatske samo su dvije sorte rabarbare, od kojih je Zagrebačka rabar-
bara uvrštena i na listu povrća posebno ugroženog od nestajanja.
245
povrćarstvo
Biljka stvara veliku lisnu

masu, no plojke lista koje dosežu
i do 60 cm dužine nisu za konzu-
maciju jer sadrže tvar antrakinon
koja u većim količinama može
biti otrovna i izazvati alergijske
reakcije. Cilj uzgoja su isključivo
zadebljale lisne peteljke (dužine
30 do 50 cm i širine 2 do 4 cm)
bogate vitaminima, mineralima i
Cilj uzgoja rabarbare – lisne peteljke
organskim kiselinama (jabučnom
i limunskom) koje i daju karakterističan kiselkasti te osvježavajući okus.
Sorte rabarbare se razlikuju po boji, dužini i debljini lisne peteljke,
količini oksalne kiseline te bujnosti rasta. Najbujnije i najprinosnije su sorte
bez prisutnosti antocijana (zelenih peteljki), no većina potrošača preferira
dekorativnu rabarbaru crvenih lisnih peteljki s antocijanskim obojenjem i u
unutrašnjosti peteljke.
Otporno i nezahtjevno povrće
Rabarbara nije zahtjevna biljna vrsta i ima veliku otpornost na niske
temperature tijekom zimskih mjeseci. Biljke ujesen odbacuju lišće, ulaze u
stadij mirovanja i zameću spavajuće pupove na rizomu (podzemnoj stabljici).
Optimalne temperature za rast rabarbare su oko 20 do 25 °C, ne zahtijeva
sunčani položaj te je idealna za sadnju u rubnim dijelovima vrta ili pak zasje-
njenim mjestima. Budući da ima razgranat podanak (rizom) i dubok korjenov
sustav, tlo se prije planirane sadnje obrađuje na dubinu do 40 cm. Preporučuje
se primijeniti stajski gnoj (20 do 40 t/ha) te kompleksno mineralno gnojivo s
većim udjelom fosfora i kalija. Iako se ponekad uzgaja iz sjemena,uobičajeni
je vegetativni način razmnožavanja rabarbare upravo reznicama podanaka.
Reznice se mogu pripremiti tijekom proljetnog ili jesenskog razdoblja
od nekoliko godina starijih, dobro razvijenih, biljaka kvalitetnih peteljki.
Izvađeni podanci dvogodišnjih biljaka razrežu se na 3 do 4 dijela (reznice),
dok se od podanaka starijih biljaka može dobiti 5 do 6 reznica pri čemu
svaka ima dva do tri dobro razvijena i zdrava pupa. No, pri diobi podanaka
ne treba pretjerivati kako se ne bi formirale presitne reznice koje će odgodi-
ti berbu za godinu dana, stoga je optimalna masa reznice oko 250 g.
Rokovi sadnje i berbe

Rabarbara se sadi u rano proljeće (do kraja ožujka) ili u jesen (do sre-
dine listopada) pri čemu u kontinentalnom području treba izbjeći kasnu sad-
nju kako bi se biljke dobro ukorijenile prije zime. Sadi se na razmak izme-
246
povrćarstvo
đu redova 100 do 150 cm, te razmak

unutar reda 60 do 80 cm, ovisno o
bujnosti kultivara. Poželjno je gusto-
ćom sklopa osigurati pokrivenost tla
lišćem tijekom vegetacije, kako bi se
očuvala vlaga tla i kontrolirao rast
korova. Pri sadnji vrh pupa reznice
rabarbare nalazi se u razini površine
tla ili se može prekriti slojem tla de-
bljine 2 do 5 cm. Kako bi se reznice
Sjeme rabarbare (Foto: B. Benko)
zaštitile od hladnoće, preporučuje se
ih prekriti (malčirati) slojem slame ili sijena.Tijekom vegetacije biljkama tre-
ba osigurati dovoljnu količinu vode budući je zbog velike površine lišća i
transpiracija intenzivna. Nužna je i prihrana, posebice nakon berbe kako bi se
osigurala dovoljna količina hraniva za daljnji razvoj ove višegodišnje biljke.
Vrijeme berbe peteljki rabarbare započinje tijekom travnja i traje do
sredine lipnja, odnosno pojave visokih temperatura koje negativno utječu
na kvalitetu peteljki jer postaju spužvaste, te se smanjuje intenzitet obojenja
peteljke. S berbom se započinje u drugoj godini uzgoja, i to sa svega 3 do
4 lista po biljci, kako se ne bi previše smanjila asimilacijska površina. Tek
treće godine berba nije ograničena, višekratna je (svakih 7 do 10 dana) te se
beru listovi čija je lisna plojka posve razvijena. Kako bi na stabljici ostao
što manji ožiljak, peteljke se uhvate što bliže bazi i otkinu naglim pokretom
ruke te se odreže plojka lista kako bi se peteljke pripremile za tržište, odno-
sno potrošnju u vlastitom kućanstvu.
Pospješivanje radi proširenja ponude
Budući da nisu za konzumaciju, lisne se plojke nakon berbe mogu
iskoristiti za malčiranje tla ili pak odložiti u kompostnu hrpu pri čemu nema
bojazni da će toksično djelovati na proces razgradnje biootpada. Također,
listovi rabarbare mogu se iskoristiti za pripremu sredstva protiv štetnika
kao što su gusjenice moljaca.
U drugoj i sljedećim godinama uzgoja formira se cvjetna stabljika koja
se mora što prije ukloniti kako stvaranje cvjetova ne bi iscrpilo biljna hraniva
na štetu lisne mase a time i peteljki. Cvatnjom se povećava sadržaj oksalne
kiselina koja u prevelikoj količini može izazvati smetnje, posebice kod bu-
brežnih bolesnika. Ujedno, ova kiselina može vezati kalcij u organizmu te se
preporučuje rabarbaru konzumirati s namirnicama bogatim kalcijem.
Zanimljivo je da se rabarbara tijekom zime može pospješivati kako bi
se proširila ponuda sočnih peteljki na tržištu i jelovniku budući da je bogata
vitaminom C, polifenolima te se ističe svojim antikancerogenim svojstvima.
247
povrćarstvo
Na kontinentu – prednost jesenskom

uzgoju brokule
Mnogobrojna istraživanja posljed-
njih 20-tak godina potvrdila su da se
brokula, u usporedbi s najčešće konzu-
miranim kupusnjačama, ističe svojom
hranidbenom i zdravstvenom vrijedno-
sti te se smatra važnom funkcionalnom
namirnicom biljnog porijekla.
Cilj uzgoja je cvat i vršni dio
cvatne stapke, ali i postrani cvato- Vršni cvat brokule
vi koji se, desetak dana nakon berbe
vršnog cvata, razvijaju iz pazuha listova. Postrani cvatovi promjera 3 do 8
cm prikladni su za preradu, dok su potrošnji u svježem stanju namijenjeni
veći cvatovi promjera 10 do 20 cm. Na tržištu je prisutan velik broj hibrid-
nih sorti brokule različite duljine vegetacije, boje, oblika i zbijenosti cvata.
Rane sorte formiraju vršni cvat 50 do 70 dana nakon sadnje, srednjerane do
100 dana, srednjekasne do 130 dana, a kasne i ozime do 200 dana.
Pogodni uzgojni uvjeti
Optimalna temperatura zraka za rast i razvoj brokule u rasponu je od 15
do 18 °C. Nakon sadnje brokula zahtijeva nešto više vrijednosti temperature
zraka (20 do 24 °C). Berba postranih cvatova u jesenskom je razdoblju mo-
guća i do -3 °C, a do oštećenja cvata dolazi pri temperaturi nižoj od -5 °C.
U Hrvatskoj raznolikost klimatskih prilika pruža veliki potencijal za uz-
goj brokule te se odgovarajućim izborom sorte, rokova uzgoja i proizvodnog
područja može osigurati kontinuiranost opskrbe tržišta i prerađivačke industri-
je tijekom cijele godine. U kontinentalnom području preporučuje se proljetni
i jesenski uzgoj brokule, dok je ljetni moguć samo u područjima gdje srednja
mjesečna temperatura
Tablica 1. Mogući rokovi sjetve, sadnje i berbe sorti u tom razdoblju ne pre-
brokule (Lešić i sur., 2004) lazi 20 °C. U medite-
Sjetva Sadnja Berba ranskom području pre-
Sorte
(mjesec/tjedan) poručuje se jesenski,
Kontinentalno područje zimski i ozimi uzgoj
Rane II/3 – III/1 III/4 – IV/1 V/3 – VI/2 brokule (tablica 1).
Jesenske V/2 – VI/2 VI/2 – VII/2 IX/1 – XI/2
Mediteransko područje U klimatskim
Jesenske VI/3 – VII/2 VII/3 – VIII/2 IX/4 – XII/4 uvjetima kontinental-
Ozime VII/3 – VIII/2 VIII/3 – IX/2 I/1 – IV/4 ne Hrvatske prednost
248
povrćarstvo
treba dati jesenskom roku uzgoja. Naime, u proljetnom uzgojnom roku ne-
povoljniji su uvjeti za rast i razvoj brokule zbog sve ranije pojave visokih
temperatura, koje uzrokuju sitnije i rahle cvatove ili čak izostanak cvata,
ali i niži prinos. Također, pri temperaturi zraka višoj od 25 °C tehnološka
zrelost cvata je kratka, a odgađanjem berbe grane unutar cvata se izdužuju,
cvjetni pupovi se otvaraju te takav rahli cvat gubi tržnu vrijednost. Stoga je
u proljetno-ljetnom roku uzgoja svako odgađanje berbe vrlo rizično.
Tijekom proljetnog roka uzgoja veći je utjecaj stresnih faktora okoline
(visoke temperature, nedovoljno vode) na koje biljke reagiraju nižim pri-
nosom, ali i povećanom sintezom bioaktivnih tvari (fitokemikalija) kao što
su glukozinolati, polifenoli, vitamini, flavonoidi i karotenoidi. Među njima
dominantnu ulogu imaju glukozinolati čiji produkti razgradnje (posebice
sulforafan) imaju dokazanu antikancerogenu aktivnost u ljudskom organiz-
mu. Zbog genotipa, sorte brokule se razlikuju u koncentraciji bioaktivnih
spojeva, odnosno, učinku na ljudsko zdravlje. Promjene u sastavu fitoke-
mikalija kod pojedinih sorti mogu biti rezultat složenog utjecaja različitih
čimbenika kao što su: genotip, rok uzgoja, tip tla, sklop, navodnjavanje,
opskrbljenost tla hranivima, gnojidba dušikom, borom i sumporom.
Uzgoj iz presadnica
Brokula se većinom uzgaja iz presadnica, najčešće s grudom supstrata.
U povoljnim uvjetima presadnice razviju 4 do 5 listova za 25 do 35 dana
i takve su najpovoljnije za sadnju. Preporučeni sklop za uzgoj brokule je
različit ovisno o namjeni proizvodnje. Kada je cilj proizvodnje prvenstveno
vršni cvat, preporučeni sklop je 4 do 5 biljaka/m2, a ostvaruje se razmacima
30-40 cm × 60-80 cm. Pri uzgoju brokule za preradu primjenjuje se gusti
sklop (8 biljaka/m2).
Za prinos od oko 12 t/ha potrebno je 200 kg N, 80 kg P2O5 i 215 kg
K2O, ali u uzgoju brokule osobito su važni i kalcij, magnezij, bor te sumpor
čiji nedostatak može izazvati fiziološke poremećaje kao što su pojava šuplje
stapke i smeđenje cvata. Navedene velike količine hraniva potrebne su za
optimalan razvoj biljaka te produkciju vršnog i postranih cvatova, a više od
polovice hraniva ostaje u biljnim ostacima nakon berbe. Kako bi usvajanje
hraniva bilo optimalno, a time i kvalitetniji rast i razvoj cvata te dobar prinos,
tijekom vegetacije trebalo bi osigurati dovoljnu količinu vode (oko 400 l/m2).
Prosječni europski prinos brokule u rasponu je 10 do 13 t/ha. Prema
rezultatima trogodišnjeg istraživanja Zavoda za povrćarstvo u klimatskim
uvjetima sjeverozapadne Hrvatske prinos vršnog cvata u proljetnom roku
varirao je od 8,5 do 11,3 t/ha, odnosno, od 8,9 do 19,9 t/ha u jesenskom
roku. No, u jesenskom roku uzgoja gdje je i veća produkcija postranih cva-
tova ostvaren je i znatno veći ukupan prinos (11 do 20 t/ha).
249
povrćarstvo
Stogodišnji luk – vjesnik proljeća

Osim zimskog luka i luka vlasca,
kao zanimljiva i manje poznata višego-
dišnja vrsta iz porodice lukova ističe se
stogodišnji luk (Allium cepa var. proli-
ferum; syn. A.c. viviparum).
Ovaj je luk vrlo zanimljiv budući
da na vrhu cvjetne stapke, umjesto sje-
mena, formira nekoliko zračnih lučica
crvenkaste boje promjera 6 do 20 mm.
Zračne lučice
Zanimljivo je da i same zračne lučice,
još na matičnoj biljci razvijaju „lažnu stabljiku“ i listove.
Kao pravi vjesnik proljeća u povrtnjaku, mladi zeleni izboji stogodiš-
njeg luka već u rano proljeće izviruju iz tla pri čemu ih ne ometa čak niti
snježni pokrivač.
Morfologijom lista se ne razlikuje od „običnog“ luka, odnosno šuplja
lisna plojka je plavozelene boje i presvučena voštanom prevlakom. Prema
nekim autorima stogodišnji luk je rezultat križanja „običnog“ (Allium cepa)
i zimskog luka (Allium fistulosum).
Ubiranje listova od proljeća do jeseni
Uzgaja se zbog lukovice, mladih listova i lažne stabljike te zračnih
lučica. Budući da se zeleni listovi mogu ubirati već od ranog proljeća do
kasne jeseni, uzgojem ovog luka omogućena je prisutnost svježeg mladog
luka u jelovniku ljubitelja lukovičastog povrća, a posebice u ljetnim mjese-
cima.
Najčešće se razmnožava vegetativno – zračnim lučicama (promjera 6
do 20 mm) koje na cvatnoj stabljici dozrijevaju krajem kolovoza, beru se i
spremaju za jesensku ili pak proljetnu sadnju. Sade se na dubinu 2 do 3 cm,
razmak između redova 25 do 30 cm dok je preporučeni razmak unutar reda
12 do 15 cm. U kontinentalnom području se preporučuje jesenska sadnja
kako bi se što bolje razvio korjenov sustav i omogućilo razvijanje listova
već u rano proljeće.
U prvoj godini uzgoja biljke ne formiraju zračne lučice već razvijaju
samo lisnu masu. Tijekom zime odbacuju lišće dok će se u podzemnoj lu-
kovici uskladištiti asimilati koji će osigurati energiju tijekom mirovanja ali
i za razvoj nove lisne mase u proljeće. U drugoj godini uzgoja razvija se
cvatna stabljika (stapka) visine 1 do 2 m sa štitastim cvatom na kojem se
umjesto sjemenki razvijaju zračne lučice.
250
povrćarstvo
Zanimljiv način razmnožavanja

Ako se sa berbom zračnih lučica zakasni, pod njihovom težinom dola-
zi do polijeganja cvatne stapke te će se, u dodiru s tlom i pri odgovarajućoj
vlažnosti tla, zračne lučice ukorijeniti i formirati nove biljke. Upravo zbog
takvog načina razmnožavanja po povrtnjaku potječe i naziv „hodajući“ luk
u engleskom govornom području (engl. walking onion).
Za uzgoj stogodišnjeg luka treba odabrati nezasjenjene dijelove vrta,
a preporučuju se ocjedita, pjeskovito-ilovasta tla, pH vrijednosti od 6 do 7.
Tijekom vegetacije biljkama treba osigurati dovoljnu količinu vode
budući da je korjenov sustav luka vrlo plitak te je korištenje vode ograniče-
no na gornjih 20 cm tla.
Tolerantan je na uvjete ekstremnih temperatura, posebice niskih te prema
nekim autorima podnosi pad temperature zraka i do -25 °C. Kako bi se osigu-
rali što bolji uvjeti za razvoj korijena, a ujedno spriječio razvoj korova i sma-
njila evaporacija u uzgoju ovog višegodišnjeg luka preporučuje se malčiranje
Bogat mineralima i vitaminima
Tijekom vegetacije se ispod površine tla razvija matična lukovica i ne-
koliko sitnijih lukovica (slično luku kozjaku) kojima se stogodišnji luk ta-
kođer može razmnožavati. Kako bi se razvile krupnije podzemne lukovice,
potrebno je ukloniti dio zračnih lučica te time smanjiti potrebu za hranivom.
I zračne lučice, kao i lukovice koje se razvijaju u tlu mogu se koristiti
u pripremi raznih jela dok se mladi listovi bogati mineralima i vitaminima
najčešće koriste svježi kao dodatak salatama, juhama i umacima. Zračne lu-
čice imaju izraženiji okus ljutine te se vrlo često konzerviraju kiseljenjem.
60 ijena
kn
C
251
povrćarstvo
Kalcifikacija za uspješnu povrćarsku

proizvodnju
Zima je vrijeme mirovanja biljnih usjeva i nasada, no izuzetno je važ-
no da su naši plastenici i povrće zaštićeni od vremenskih neprilika i spre-
mni za zimsko razdoblje. Najvažnije je voditi brigu o održavanju hranjiva u
tlu, odnosno o unosu makro i mikroelemenata u tlo.
Reakcija tla odnosno pH tla vrlo je bitna za uspješnu povrćarsku pro-
izvodnju. Pojedine povrtne kulture različito reagiraju na kiselost tla i sva-
ka zahtjeva posebnu pozornost. Na temelju praktičnih iskustava i saznanja
možemo reći da većina povrtnih kultura preferira uzgoj na tlu blago kisele
reakcije od 6,5 – 7,0 pH.
Unosom Holcim Agrocala ® (Ca+Mg) praha i Holcim Agrocal ®
(Ca+Mg) granula možete na vrlo djelotvoran način doći do privođenja ki-
selog tla neutralnom i dobivanja tla visoke plodnosti. Naime unosom kal-
cija (Ca) i magnezija (Mg) u tlo omogućavamo sprječavanje pojave vršne
truleži rajčice i paprike i drugih kultura osjetljivih na nedostatak hranjiva.
Smanjujemo bubrenje i pucanje plodova, te osiguravamo dovoljne skladiš-
ne količine vode za narednu sjetvenu godinu. Holcim Agrocal ® (Ca+Mg)
252
povrćarstvo
prah iznimno je po-

voljan za primjenu
na povrtnim kultu-
rama budući da ima
sitniju granulaciju
od 0 – 0,250mm i
djeluje u tlu i neko-
liko mjeseci nakon
unosa. Učinak uno-
sa kalcifikata u tlo
je višestruk, a među
najvažnijima su:
• Omogućuje pri-
stupačnost biljnih
hranjiva (fosfor,
,magnezij, cink, bakar)
• Stvara otpornost kultura na sušu
• Smanjuje stvaranje pokorice
• Dobivanje većih i kvalitetnih prinosa
Proizvod Holcim Agrocal ® dostupan je u dvije granulacije:
• prah – koji se primjenjuje pomoću specijalnih priključaka za kalcizaciju
• granule – koji se primjenjuje pomoću rasipača za umjetno gnojivo
Vrijeme primjene Holcim Agrocala ® (Ca+Mg) praha i Holcim Agro-
cal ®(Ca+Mg) granula može biti prije jesenske ili proljetne obrade tla. Pre-
poručamo svakako provođenje analize tla i savjetovanje sa stručnjacima
prije određivanja točne količine za primjenu.
Kontakt:
Mihaela Vrbetić Danijela Filipović
Univ. bacc. ing. agr. Voditeljica prodaje
Holcim (Hrvatska) d.o.o. Tel: 01 6591 109
Karlovačka cesta 2e Fax: 01 6554 022
10020 Zagreb Mob: 098 9822 629
Hrvatska e-mail: danijela.filipovic@holcim.com
Mob:099/7564448
e-mail: mihaela.vrbetic@holcim.com
253
cvjećarstvo
Gnojidba povrÊa i cvijeÊa

Osnovna gnojidba: Prihrana: Folijarna prihrana:
NPK 5-15-30 KAN N (MgO) 27 (4,8) Fertina P
NPK 7-20-30 UREA N 46 Fertina C
NPK (SO3) 7-14-21 (24) Fertina Ca
PK 20-30 Fertina Fe
Fertina Zn

Tel.: 044/647 122, 647 035; Fax: 044/680 882, 683 432
254
Besplatni telefon za primjenu gnojiva: 0800 647 647
cvjećarstvo
cvjećarstvo
Cvijeće ljetne cvatnje

Tijekom travnja i svibnja
dok cvatu tulipani, zumbuli,
đurđice, kockavice, ukrasni luk i
dr. vrijeme je za sadnju lukovi-
častih, gomoljastih i rizomatskih
cvjetnih vrsta ljetne cvatnje, od
kojih su u nas najčešće gomo-
ljasta begonija, dalija, gladiola i
kana. Ako želite osvježiti svoju
vrtnu zbirku nekom novom vr-
stom učinite to s frezijom i ra-
nunkulom.
Gomoljasta begonija
(Begonia tuberhybrida)
Gomoljaste begonije najčešće se sade u ukrasne posude i viseće ko-
šare, ali jednako su prikladne i za vrtne gredice i obrube. Njihovi krupni
cvjetovi, jednostavni ili ispunjeni, ravna ili kovrčava ruba latica, dolaze u
širokoj paleti boja od bijele, žute, narančaste, ružičaste i crvene kao i u dvo-
bojnim kombinacijama. Za balkone i viseće posude cijenjena je viseća be-
gonija (B. tuberhybrida pendula) manjih, ali blještavih cvjetova.
Za uzgoj na otvorenome treba oda-
Gomoljasta begonija
brati sjenovito mjesto, a pripadaju ri-
jetkim ljetnim balkonskim cvjetnicama
koje će oživjeti sjevernu stranu. Kupljeni
gomolji sade se tijekom travnja u uzgoj-
ne posude tako da se do polovice ulože
u navlaženi treset na temperaturi od 16
do 20 stupnjeva Celzijevih. Sadi se po
nekoliko gomolja zajedno u veći i plići
lonac, a tek kad potjeraju izboje započi-
nje se sa zalijevanjem. Nakon što narastu
nekoliko centimetara presade se pojedi-
načno u lonce promjera 20 centimetara,
u mješavinu komposta, treseta i pijeska
u omjeru 2:1:1 i stave na stalno mjesto u
kući.. Uz redovito zalijevanje drže se na
toplu i svijetlu mjestu. Ovdje će potjerati
255
cvjećarstvo
izboje, a polovinom svibnja kada prođe opasnost od kasnih mrazeva, pre-

sade se na otvoreno. Odgovara im polusjenovito ili sjenovito mjesto u vrtu,
a zemlja mora biti plodna i propusna. Razmak sadnje za B. tuberhybrida je
30 cm, za B. multiflora (mnogocvjetna begonija) i B. pendula (padajuća be-
gonija) 25 cm. Cvatnja započinje u srpnju i traje do rujna. Kultivare višeg
rasta trebat će poduprijeti.
Dalija, georgina (Dahlia)
Od kraja ljeta pa do prvih jesen-
skih mrazeva, u vrtovima vladaju dalije
čije bogatstvo oblika i boja ispunjava
gredice. Njihovo gomoljasto korijenje
osjetljivo je na mraz, pa ih sadimo kada
prođe opasnost, a to je od kraja trav-
nja do polovice svibnja. Tlo mora biti
plodno, ocjedito i rahlo radi nesmeta-
nog razvitka korijena, a mjesto sadnje
sunčano. Zadebljalo korijenje ili, kako Dalija
je uvriježeno reći gomolji, sade se na dubinu od 15 cm tako da vrh korije-
nova vrata ostane pokriven slojem zemlje debljine 5 cm. Razmak između
biljaka ovisi o bujnosti i visini pojedinog kultivara i iznosi 50 – 100 cm. U
sušnim područjima, uz obilno zalijevanje dobro je oko biljaka staviti deblji
sloj (oko 5 cm) tresetnog malča ili sjeckane kore drveća, koji će spriječiti
brzo isparavanje vode. Visoke stabljike nekih kultivara trebaju potporanj,
a to je obični štap koji se zabije u zemlju prije same sadnje da se ne ošteti
gomolj. Ukoliko sadimo uz ogradu, tada će ona poslužiti kao potporanj za
koji se privežu izboji visokih kultivara.
Gladiola (Gladiolus)
Osim kao vrtno cvijeće gladiole su izvrsne za rez. Cvjetovi dolaze u
svim nijansama duginih boja, a njihov promjer varira od 5 cm u mini-
Gladiola jaturnih kultivara do 15 cm u divovskih. Sade
se na sunčano mjesto, zaštićeno od vjetra, u
srednje teško i hranjivo tlo dobre ocjeditosti.
Da bi gladiole kontinuirano cvale tijekom ci-
jelog ljeta, sadimo ih od polovine travnja do
polovine lipnja u razmacima od 14 dana. Sade
se u skupinama 5 –7 biljaka iste boje cvijeta
zajedno, jer tako dolaze najbolje do izražaja.
Razmak sadnje je 20 cm. Prije sadnje iskopaju
se jarčići u koje će se položiti gomolji. U te-
žem tlu dubina jarčića, odnosno dubina sadnje
256
cvjećarstvo
je 10 cm, a u lakšem tlu 12 cm. Velikocvjetnim kultivarima visoka rasta

treba osigurati potporanj, obično štap. Potporanj neće biti potreban ako su
biljke u skupini dovoljno blizu jedna drugoj, da se međusobno podupiru.
Kana (Canna hybrida)
Jednako je atraktivna u vrtu
kao i u ukrasnim posudama. Cvje-
tovi žute, narančaste i crvene boje
skladno se nadopunjuju s kru-
pnim lijepo oblikovanim listovi-
ma zelene, brončane ili purpurne
boje.U kontinentalim područjima
sadi se krajem svibnja za cvatnju
od sredine srpnja do sredine listo-
pada. U priobalju se ranijom sad-
njom (koncem ožujka) dobiva i
Kana
ranija cvatnja, već koncem lipnja.
Na manje površine i u ukrasne posude sade se kultivari niska rasta, odnosno
visine 50 – 60 cm. Visoki kultivari narastu i do 150 cm. Sadi se u skupina-
ma od po nekoliko biljaka, a razmak sadnje je 40 cm. Dubina sadnje rizoma
(podanka) je 10 cm. Kane troše puno hrane pa im treba osigurati duboko i
hranjivo tlo. Prije sadnje dobro je obogatiti tlo zrelim stajskim gnojivom.
Frezija (Freesia hybrida)
Teško je odoljeti ljupkim cvjetovima opojna mirisa i pastelnih boja
koji se u razdoblju od studenoga do travnja, prodaju kao rezano cvijeće u
cvjećarnama.
Frezija
Uzgoj vrtnih frezija započinje
kupnjom posebno prepariranih go-
molja za sadnju na otvoreno. Sade se
krajem travnja za cvatnju od kolovo-
za do listopada. Mjesto sadnje mora
biti polusjenovito i zaštićeno od vje-
tra, a tlo plodno i ocjedito. Sade se
u skupinama, na dubinu 5 – 8 cm, a
razmak između gomolja je 10 cm.
Iz svakog gomolja potjerat će 4 – 6
cvatnih stapki, svaka s 10 – 15 mi-
risavih cvjetova. Ako ih ne režemo
potjerat će, nakon što se prve osuše,
ponovo nove cvatne stapke.
257
cvjećarstvo
Ranunkula (Ranunculus sp.)

Bogatstvo nježnih, pastelnih boja
glavna je odlika ranunkula ili žabljaka.
Većina kultivara ima ispunjene cvjetove
u jednoj ili kombinaciji dviju boja. Go-
moljasti korijeni posađeni u jesen dati će
cvatuće biljke u ožujku, a oni posađeni u
proljeće procvjetat će u lipnju i srpnju.
Gomoljasti korijeni koje smo kupili
suhi su i tvrdi, ali nakon što upiju potreb-
nu vlagu omekšaju. Nije nužno namakati Ranunkula
ih prije sadnje, ali ako želite učinite to u hladnoj vodi najdulje 3 – 4 sata.
Sade se od sredine do konca ožujka u lonce, balkonske posude ili na
vrtne gredice. Polažu se vrhovima korijenčića u zemlju koja mora biti do-
bro obrađena i hranjiva i što je najvažnije propusna. Odgovara im osunčano
mjesto. Gomoljasti korijen sadi se 3- 5 cm duboko. Što je tlo teže (ilovača)
dubina sadnje je manja. Razmak sadnje iznosi 20 – 30 cm za veće primjer-
ke, a 10 cm za manje. Nakon sadnje treba obilato zaliti.
Proljetna raskoš jastučastih trajnica

Svakog proljeća iznova se divi-
mo “otocima” trajnica koje bojama
svojih cvjetova privlače poglede. Za
razliku od skupine pokrivača tla, ja-
stučaste trajnice ne rastu snažno u ši-
rinu tako da se mogu rabiti za sadnju
na gredice zajedno s ostalim trajnica-
ma, uz rubove puteljaka i popločenja,
između popločenja, na grobove te u
cvjetne lonce. Maksimalno narastu
tridesetak centimetara visoko i obil-
no cvatu tako da se u nekih vrsta od Armeria maritima
mnoštva cvjetova ne vide listovi.
Suho i siromašno tlo
Većina jastučastih trajnica najbolje uspijeva na osunčanu mjestu i u
propusnu tlu. Što je položaj izloženiji suncu, to se tlo u proljeće brže gri-
je, a ljeti uz dobru propusnost brže isušuje. Ako je tlo isuviše teško i ne-
258
cvjećarstvo
Alyssum saxatile Arabis caucasica Euphorbia polychroma
propusno (ilovasto) može se dodavanjem sitnijeg šljunka, pijeska i humusa

oplemeniti. Jastučaste trajnice bolje rastu i cvjetaju u manje hranjivom tlu.
Neke vrste kao plavi jastučac, gušarka i gromotulja više su od ostalih osjet-
ljive na hranivima bogato tlo i postaju podložnije napadu bijele hrđe koja se
prepoznaje po sitnim, brašnavim “bubuljicama” na naličju listova.
Osim što su sastavni dio kamenjara, mogu odozgo “oblačiti” niske zi-
dove ili sa strana obrubljivati stepenice. Rubni dijelovi gredica kao i uski
pojasevi tla uz staze i stepenice brzo se isušuju, pa je to razlog više za sad-
nju ovih biljaka koje vole suho tlo. Zahvaljujući mnogobrojnosti vrsta i
kultivara, širokoj lepezi boja cvjetova te malim razlikama u visini, jastu-
časte trajnice mogu se saditi na većoj površini, u obliku tepiha maštovitih
uzoraka. Izvrsne su za popunjavanje praznih mjesta u proljetnome vrtu, ali i
kasnije u kombinacijama s ljetnim trajnicama.
Podrezivanjem do željena oblika i bujne cvatnje
Snažni i kompaktni jastuci, postižu se pravilnim orezivanjem. Nakon
cvatnje biljke se podrežu na pet do osam centimetara visine nakon čega po-
tjeraju nove izboje koji su garancija za obilnu cvatnju iduće godine. Jastuci
koji vise iznad zidića orezuju se neznatno, samo radi dovođenja u prirodni
oblik i da se potakne rast. Ostarjele biljke mogu se izvaditi iz zemlje, podi-
jeliti na nekoliko dijelova, a oni zdravi posaditi.
Dianthus grationapolitanus Iberis sempervirens Phlox douglasii
259
cvjećarstvo
Aubrieta cultorum Saxifraga arendsii Sagina subulata
Jastučaste trajnice proljetne cvatnje

Vrsta Opis
naraste 20 – 25 cm visoka, a cvate V- VII mj.
Babosvilka okruglim cvatovima na dugim stapkama, najče-
(Armeria maritima) šće ružičaste boje ali i bijele te ružičastocrvene;
podnosi posolicu.
naraste 15 – 30 cm, a cvate IV – V mj. žarko ili
Gromotulja,
zlatnožutim grozdastim cvatovima, bujni rast drži
kamenita trava
se pod kontrolom podrezivanjem, medonosna je
(Alyssum saxatile)
vrsta.
zimzelena vrsta visoka 15 – 20 cm, cvate IV – V
mj. bijelim ili ružičastim grozdastim cvatovima, kul-
Gušarka
tivar ‘Plena’ ističe se ispunjenim, bijelim cvjetovi-
(Arabis caucasica)
ma, agresivna u širenju pa stabljike treba podrezi-
vati, medonosna.
naraste 15 cm visoko, cvate IV – V mj. bijelim ili
Kamenika crvenim cvjetićima, pripada skupini mahovinastih
(Saxifraga arendsii - hibridi kamenika koje traže svježe, humozno tlo s dovolj-
no vlage.
Karanfil visine 10 cm, cvate V- VII mj. crvenim ili ružičastim
(Dianthus grationapolitanus) cvjetovima jednostavne ili ispunjene građe.
visine 20 cm, cvate IV – V, ukrasna vrijednost u
Mlječika zlatna
žarkožutim pricvjetnim listićima, mlječni sok može
(Euphorbia polychroma)
izazvati alergiju.
visine 15 – 25 cm, cvate III – V mj. štitastim cva-
Ognjica, snježak
tovima intenzivno bijele boje, lišće je zimzeleno,
(Iberis sempervirens
nakon cvatnje podrezuje se na trećinu visine.
Plamenac naraste 5 – 10 cm visoko, cvate IV – V mj. jar-
(Phlox douglasii – koružičastim i crvenim cvjetovima skupljenima u
hibridi) cvatove koji se nakon cvatnje odstrane.
visine 5 – 10 cm, cvate IV – V mj. plavim, ružiča-
Plavi jastučac
stim, ljubičastim ili crvenim cvjetićima koji potpuno
(Aubrieta – hibridi)
prekriju listove, nakon cvatnje izboji se orezuju.
visine oko 5 cm, cvate VI – VII mj. sitnim, bijelim
Zvjezdasta mahovina
zvjezdastim cvjetovima, tvori svježezelene maho-
(Sagina subulata)
vinaste jastuke, traži vlažno tlo.
260
cvjećarstvo
Ricinus - lijep ali otrovan

Ricinus (Ricinus communis) je biljka koja svojom visinom, ljepotom
listova i cvjetova ostavlja dojam koji ga izdvaja od drugih ljetnica i svr-
stava u biljke akcenta. Iako dominira nad susjednim biljkama, znatno je
efektnije skladno ga uklopiti u okolni biljni kontekst. Svijetlo ili tamnije
zeleni do purpurni listovi običnog ricinusa svojom teksturom plijene pažnju
i na velikim miješanim gredicama. Cvjetovi su smješteni na vrhovima iz-
boja i skupljni su u cvatove, a javljaju se od kolovoza do listopada. Ženski
i muški cvjetovi dolaze posebno, ženski pri osnvi cvata, a muški pri vrhu.
Ricinus se može uzgajati i u posudama i kao takav će obogatiti prostor na
zaštićenoj terasi ili pažljivo odabranom dijelu vrta u društvu s anđeoskom
trubom (Brugmansia), bambusima i palmama.
U svom prirodnom staništu, suptropskim i tropskim šumama, rici-
nus je trajnica grmolikog rasta koja može narasti 10 do 12 m visine. Do-
movina ricinusa je sjeveroistočna Afrika i Azija, ali samoniklo raste na
Mediteranu, u Europi i na Kanarskim otocima. Oplemenjivanjem su do-
biveni mnogobrojni kultivari različito nijansiranih i prošaranih listova. U
uvjetima kontinentalne klime ricinus se uzgaja kao jednogodišnja ukrasna
biljka, a zanimljivo je da se za samo nekoliko mjeseci razvije u grm visi-
ne do 2 m. Kako bi izrastao tako velik, zemlju treba što dublje prekopati
i obilno pognojiti.
Uzgoj počinje već krajem veljače sjetvom krupnih, šarenih sjemenki u
lončiće napunjene supstratom za sjetvu, a poslužiti će i kupovna zemlja za
cvijeće. Lončići se drže na toplom mjestu i zemlja u njima često se zalijeva
jer zemlja mora stalno biti vlažna. Sjemenka će proklijati za 2 do 3 tjedna.
Kao što smo rekli, ricinus je tropska biljka, pa za klijanje traži visoku tem-
peraturu koja mora biti oko 20° danju i noću. Ako se sije krajem ožujka ili
u travnju, lončići se mogu držati na sunčanoj prozorskoj dasci.
Kada se mlade biljčice u lončiću dovoljno razviju, presade se poje-
dinačno u veće cvjetne lonce. Do sadnje na otvoreno, polovinom svibnja,
mlade biljke se drže na temperaturi od 12 do 15° C.
Ricinusu odgovara sunčano, toplo i od vjetra zaštićeno mjesto. Osim
što zahtijeva puno svjetla, traži puno hraniva i vode, Tako se uz redovito
zalijevanje jednom tjedno mora prihraniti otopinom tekućeg gnojiva.
Početkom svibnja sjemenke se mogu posijati izravno na stalno mjesto
u vrtu, ali u tom slučaju neće postići bujnost i ljepotu kao kod uzgoja na
prethodno opisani način. Umjesto u vrt, mlade biljke mogu se posaditi u
veću posudu i uzgajati kao višegodišnje biljke koje prezimljuju na svije-
tlom i svježem mjestu u kući.
261
cvjećarstvo
Ricinus cvate od početka kolovoza do listopada. Nakon cvatnje na bilj-

ci ostaju bodljikave čahure koje sadrže 3 do 4 sjemenke. Sjemenke su slič-
ne grahu, navodno im je okus mješavina oraha i kikirikija, a sadrže opasan
otrov rinin. Rinin je 7 puta otrovniji od otrova kobre. Kod odrasle osobe 4
do 12 sjemenki može uzrokovati smrt, kod djece tek jedna. Prema Guine-
ssovoj knjizi rekorda 2007. proglašen je najotrovnijom biljkom na svijetu.
Na sreću, slučajevi trovanja su rijetki, a sjemenke su hrana nekim pticama.
Zbog toksičnosti rinina istražuje se mogućnost da se koristi kao insek-
ticid, a sadrži i jednu kiselinu koja je prirodni fungicid.
Hladnim prešanjem sjemenki dobiva se ricinusovo ulje. Ulje ima pur-
gativni učinak, a koristi se i u kozmetičkoj industriji. Osim toga, od ricinu-
sa se rade i drugi proizvodi, maziva, goriva, gnojiva, svijeće.
Cinija - cvijet naših baka

Cinija (Zinnia elegans) je prilično raširena cvjetnica koju često na-
lazimo u vrtovima. To je stara cvjetna vrsta koju su rado uzgajale naše
bake.
Cinija je jednogodišnja biljka. Stabljika može narasti do 80 cm, ima
jajolike listove koji su smješteni jedan nasuprot drugome, presvučeni su
dlačicama. Na vrhu stabljike nalazi se cvijet, kod starih sorata jednostavan,
nalik cvijetu ivančice, promjera oko 5 cm. Danas postoji velik broj sorata
koje se razlikuju po boji i obliku cvijeta. Postoje sorte jednostavnih cvjeto-
va, sorte duplih cvjetova, “pompon” sorte čiji su cvjetovi nalik na cvjeto-
ve dalije. Sorte se razlikuju i prema visini rasta – ona varira od patuljastih
čija je visina oko 15 cm do onih koje narastu oko 90 cm visoko. Cinija je
laka za uzgoj, a najviše joj odgovara tlo s dobrim vodozračnim režimom,
namijenjena za vanjski uzgoj. Odgovara joj sunčani položaj, no neke sorte
uspijevaju u polusjeni. Ova cvjetnica voli dobro drenirano tlo i vrlo dobro
podnosi sušu. U uvjetima visoke vlage, i ako je pritom nasad vrlo bujan, če-
sto dolazi do pojave pepelnice. No, većina novih sorata otporna je na ovu,
ali i na većinu drugih bolesti. Najbolje uspijeva u klimatskim područjima
dugim i toplim ljetima s malo padalina. Neotporna je na mraz pa je nemojte
saditi prerano.
Osnovna namjena cinija je sadnja na cvjetnu gredicu s ostalim ljetni-
cama, međutim zbog različitih veličina može se koristiti i u druge svrhe.
Patuljaste sorte mogu se saditi u prozorske sandučiće ili kao ukras na tera-
sama. Visoke sorte uzgajaju se u onom dijelu vrta koji je izložen pogledi-
ma, a mogu se koristiti i kao rezano cvijeće.
262
cvjećarstvo
Obilježje cinije je dugotrajna cvatnja, od ranog ljeta pa sve do prvih

jesenskih mrazeva. Cvjetovi dolaze u širokom spektru boja i zadovoljiti će
svačiji ukus, čak i onih najzahtjevnijih vrtlara. Kako bi joj produžili cvat-
nju, potrebno je redovito uklanjati ocvale cvjetove. Biljka osim glavne sta-
bljike razvija i bočne izboje pa je cvatnja osigurana kroz cijelo ljeto. Ako
ciniju želite kao cvijet za rez, da cvijet bude što veći, bočne izboje potrebno
je ukloniti.
Razmnožavanje
Ciniju je najlakše razmnožiti iz sjemena. Sjeme sijemo u proljeće
nakon što prestane opasnost od kasnog proljetnog mraza. Osim sjeme-
nom, biljke se mogu saditi pomoću presadnica. Presadnice se sade nakon
što prođe opsanost od pojave kasnog proljetnog mraza. Sadnice bi trebale
biti stare šest do osam tjedana. Kod presađivanja treba biti oprezan jer je
cinija osjetljiva na presađivanje. Stoga ako kupujete sadnice, one bi tre-
bale biti posađene u lončiće tako da ih presađujete s grumenom zemlje na
korijenu.
Živa zavjesa od paulovnije

Jedno od pitanja pri-
likom kupnje ukrasnih
drvenastih vrsta jest koli-
ki im je godišnji prirast.
Ukrasno drveće često
nam služi kao živa zavje-
sa koja štiti od nepoželj-
nih pogleda sa susjednih
prozora ili pak, opleme-
njuje pogled s našega
vlastitog, stoga nam je
bitno da što prije naraste
do željene visine.
Značajno obilježje
paulovnije (Paulovnia tomentosa) jest brzi rast osobito do petnaeste, odno-
sno dvadesete godine života, a za to vrijeme naraste više od 10 metara vi-
soko. Bilo da se razmnožava sjemenom ili vegetativno tijekom prve godine
života naraste 3 – 4 metra visoko.
263
cvjećarstvo
Paulovnija je listopadna vrsta kupolaste krošnje i krupnih, širiko jaja-

stih listova dužine do 40 cm na 10 – 20 cm dugim lisnim peteljkama. Svije-
tloljubičasti, trubasti cvjetovi ugodna mirisa pojavljuju se u proljeće, a sku-
pljeni su u uspravnim metličastim cvatovima dužine 30 i više cm. Nakon
cvatnje pojavljuju se plodovi u obliku jajolikih čahura koji se zadržavaju na
stablu do ljeta iduće godine. Ukrasna vrijednost paulovnije je u pravilnom,
uspravnom rastu i privlačnim listovima, cvjetovima i plodovima. U doba
cvatnje cijela je krošnja obavijena mirisavim oblakom, a tijekom zime gole
grane okićene su osim jajolikom plodovima i cvjetnim pupoljcima koji će
se rascvjetati idućeg proljeća. Ova cijenjena vrsta, osim za pojedinačnu rabi
se i za sadnju u skupinama i za drvorede.
Paulovnija potječe i istočne Azije, a rasprostranjena je u Kini, Koreji
i Japanu. Uspješno se uzgaja samo na toplijim staništima, a u područjima
s oštrijom klimom treba je smjestiti na zaštićeno mjesto. Iako se cvjetni
pupoljci mogu smrznuti, starija stabla izdrže do 20o C ispod ništice dok
mlada lako stradaju od mraza. Može se dogoditi da smrznu do zemlje, ali
u proljeće iz osnove istjeraju nove, snažne izboje. Jednako dobro podnosi
osunčano i polusjenovito mjesto, a najbolje uspijeva na dubokim, plodnim
tlima dobrog kapaciteta za vodu koja ne sadrže veću količinu vapna. Siro-
mašna tla suših staništa treba izbjegavati. Lako se razmnožava sjemenom i
korijenovim reznicama. CI ,00
po aču
60
ob
JE k
šil na
r
jka tu
VRTNO CVIJEĆE
se pre
NA n
uv m
eć a c
av je
a z nik
ac uH
ije rv
nu at
po ske
Ova knjiga je zabava, a ujedno i nadahnuće

šta po
rin šte
za sve ljubitelje vrta. Uza svu ljubav i trud

e
koju pružate uređenju cvijetnom tepihu u

Vašem vrtu ili dvorištu, ponekad je
potreban i pokoji stručan savijet ili mala
pomoć koju ćete pronaći na više od 200
ilustriranih stranica ove knjige.
Format: 21 x 15 www.gospodarski.hr
Uvez: broširani tel: 01/4816-145, 01/3843-555
Broj stranica: 208 e-mail: narudzbe@gospodarski-list.hr
264
l j e k o v i t o b i ljekovito
lje bilje
Ljekovite biljke – prirodni antibiotici

Život bez antibiotika da-
nas je nezamisliv. Zahvaljujući
njima spašeni su brojni životi, a
nekad proširene zarazne bolesti,
kao npr. tuberkuloza, postale su
gotovo potpuno bezopasne. An-
tibiotici su tvari koje različitim
mehanizmima uništavaju bakte-
rije ili sprječavaju njihov rast i
razmnožavanje, bez veće štete
za organizam domaćina. Sve
je počelo 1928. godine kada je
Alexander Fleming otkrio da
plijesan Penicillium notatum
suzbija rast određenih bakterija
(Streptococcus spp., Staphylo-
coccus spp.) i tako potakao proizvodnju penicilina.
U početku su se antibiotici koristili samo u bolnicama i služili za
liječenje jakih i smrtno opasnih infekcija, no s vremenom se njihova upo-
treba proširila i na bezazlene tegobe, infekcije virusnog porijekla (gdje
su potpuno nedjelotvorni), a primjenjivali su se i kao preventiva Koriste
se pri uzgoju životinja (ne samo bolesnih) na farmama, u poljoprivrednoj,
prehrambenoj, kozmetičkoj i drugim industrijama. Bakterije su vrlo inte-
ligentni i vrlo prilagodljivi oblici života pa borba s njima nije jednostavan
zadatak. Pretjerana upotreba antibiotika pridonijela je otpornosti bakterija
na antibiotike i dovela do povećanja broja zaraznih bolesti za koje još nije
pronađena učinkovita terapija. Zbog tih razloga, ali i zbog razvoja svijesti
o tome koliko je važna usklađenost čovjeka s prirodom, prirodni lijekovi
dobivaju sve više na važnosti. Ljekovite biljke imaju veliku moć i treba ih
što češće koristiti za sprječavanje i liječenje bolesti, no neznanje i lakomi-
slenost mogu izazvati velike štete. Stoga se uvijek treba posavjetovati s
liječnikom ili drugom stručnom osobom.
Danas znamo da određeni sastojci biljaka (osobito neka eterična ulja,
treslovine, glikozidi) uništavaju mikroorganizme i sprječavaju njihov ra-
zvoj. Stoga prilikom “peckanja” u grlu, kašlja ili blaže infekcije mokraćnih
organa prisjetite nekih od ovih biljaka: kadulje, timijana, češnjaka, crvenog
luka, medvjetke, trputca, ehinaceje, dragoljuba, islandskog lišaja, gorušice,
klinčića ili sjemenki grejpa.
265
ljekovito bilje
Dragoljub
Dragoljub ili kapucinka (Tro-
paeolum majus L.) kod nas raste kao
omiljena ukrasna biljka po vrtovima,
balkonima i prozorima, a samo pone-
kad pobjegne i u slobodnu prirodu.
Biljka je puzajuća trajnica koja
naraste u dužinu i do 3 m te se svojom
mesnom, svijetlozelenom stabljikom
ukorjenjuje na mjestima gdje dodiruje zemlju. Listovi su okruglasti, cjelo-
vitog ruba, promjera od 5-7 cm, s dobro vidljivim zrakasto raspoređenim
žutozelenim žilama. Iz sredine listova izlaze duge, vijugave peteljke. Kru-
pni cvjetovi karakterističnog trubastog oblika sastoje se od pet latica žute,
narančaste ili crvene boje i imaju samo jednu ravninu simetrije. Dragoljub
cvate od lipnja do rujna, a posebno voli sunčane ili samo djelomično zasje-
njene položaje. Ima poseban, oštar i ugodan miris i okus.
Ljekoviti dijelovi biljke su cvijet, list i sjeme. U njegovoj domovini
(Peru) starosjedioci ga uspješno koriste pri liječenju zagnojenih rana. Da bi
bio učinkovit mora se koristiti svjež pa ga ne treba brati i sušiti za pripremu
čajeva kao većinu drugih ljekovitih biljaka. I u farmaceutskoj industriji se
prerađuje svježa biljka i koristi za izradu galenskih preparata. Od ljekovitih
sastojaka sadrži glikozide, eterično ulje, flavonoide, karotenoide, željezo, ma-
gnezij, C vitamin itd. Glikozid glukotropeolin se pod utjecajem enzima mi-
rozina razlaže u glukozu, kalijev kiseli sulfat i eterično ulje. Glavni sastojak
tog ulja je hlapljivi benzil-izotiocijanid od kojeg potječe karakterističan oštar
miris i zbog kojeg dragoljub djeluje slično
drugim biljkama koje u svom sastavu imaju
sumporne heterozide, kao što su hren, rotkva
i gorušica. Francuski istraživač Bellaiche is-
pitivao je djelotvornost eteričnog ulja na po-
sebno čestim uzročnicima bolesti. Dokazan
je široki antibiotski spektar ulja protiv gram
pozitivnih i gram negativnih bakterija pa se
biljka koristi za izradu biljnih lijekova kod
pijelonefritisa, infekcija dišnog i urogenitalnog trakta. Jača obrambene snage
organizma pa pomaže kod prehlade i gripe, a ima i afrodizijačko djelovanje.
Djelotvorna je i kod gljivičnih bolesti.
Kapi od dragoljuba
100 g svježih listova usitniti i preliti s 500 ml 70%-tnog etilnog alko-
hola. Svakodnevno promiješati i nakon 3 tjedna tekućinu procijediti. Uzi-
266
ljekovito bilje
mati 3 puta dnevno po 20 kapi u malo vode ili čaja. Ukoliko se tinktura
korist za dezinfekciju gnojnih rana potrebno ju je razblažiti s destiliranom
ili prokuhanom i ohlađenom vodom.
Losion za vlasište
Sastojci: 30 g svježih listova dragoljuba, 30 g listova koprive i 30 g
listova šimšira.
Priprema: bilje usitniti, staviti ustaklenku sa širokim grlom i preliti s
4 dl 70%-tnog alkohola i 2 dl destilirane vode. Ostaviti zatvoreno 3 tjed-
na, uz povremeno miješanje ili protresanje. Procijediti i koristiti za masažu
vlasišta kod prhuti, seboreje i pojačanog ispadanja kose. Tijekom 2 tjedna
svakodnevno nježno umasirati u vlasište i nakon sat vremena isprati mla-
kom vodom.
Dragoljub u kuhinji
Zbog ugodnog, blago paprenog okusa dragoljub se koristi kao začin-
ska biljka. Svježi listovi i cvijetovi dodaju se salatama, juhama, varivima,
sirnim namazima, rižotima, tjestenini ili kao ukras raznim jelima. Cvjetni
pupoljci i nedozreli plodovi kisele se i koriste kao pikantan začin.
Zelena salata s dragoljubom
1 malu glavicu zelene salate pomiješati sa šakom svježih listova i ne-
koliko cvjetova dragoljuba. Dodati ulje, ocat, sol i papar.
Ukiseljeni plodovi dragoljuba
Zelene plodove dragoljuba močiti 24 sata u oso-
ljenoj vodi (50 g soli na 0,5 L vode). Ocijediti, osušiti
i staviti ih u male staklenke. Zakipiti bijelo vino, sol,
nekoliko zrna papra, koji režanj češnjaka i komadić
hrena. Plodove preliti vrućim vinom, dobro zatvoriti
i ostaviti da odstoje 3-4 tjedna prije uporabe.
Napomena! Uporaba svježeg dragoljuba i nje-
govih pripravaka povećava osjetljivost prema alko-
holu. Veće količine mogu izazvati nadražaj bubrega
i sluznice želuca, a trudnicama se ne preporuča kori-
štenje ove biljke.
Dragoljub privlači dvokrilne mušice (Syrphidae) koje napadaju biljne
uši na okolnom bilju pa ga je korisno saditi u vrtu.
Gorušica
Crna gorušica (Brassica nigra = Sinapis nigra) je jednogodišnja bilj-
ka viša od 1 m koja raste samonikla uz obale rijeka, po šljunčarama, zapu-
štenim vrtovima i poljima. Sitni zlatnožuti cvjetovi s 4 latice razvijaju se
u grozdastim cvatovima na vrhu stabljike i njezinih ogranaka. Plod je do
2 cm duga komuška koja u sebi nosi 4-10 okruglih, tamnosmeđih sjemen-
267
ljekovito bilje
ki vrlo ljuta okusa. Sjeme samoniklih bi-

ljaka se ne koristi, a gorušica se danas
uzgaja po cijelom svijetu. Uz crnu goru-
šicu čije sjemenke imaju najjaču aromu,
kao začinske i ljekovite biljke najčešće
se još uzgajaju bijela gorušica (Brassica
alba) i smeđa gorušica (B. juncea). Sje-
menke bijele gorušice terapijski djeluju
kao i crne, ali su znatno slabije i priklad-
nije za upotrebu. Koriste se i kao začin jer su blažeg, a neki kažu i profi-
njenijeg okusa od sjemenki crne gorušice. Gorušica se još naziva i slači-
ca, muštarda ili ognjica.
Manje je poznato da se mogu koristiti cvjetovi i listovi gorušice koji
imaju daleko blaži okus i miris od sjemenki. Cvjetovi se skupljaju u rano
ljeto, prije no što se potpuno otvore i koriste svježi kao dodatak u salatama
i na sendvičima, a od suhih se može pripremiti čaj kod probavnih tegoba i
manjka apetita. Za šalicu čaja dovoljno je čajnu žlicu suhih cvjetova preliti
s 2,5 dl kipuće vode i procijediti nakon 5 minuta. Piju se 1-2 šalice čaja
tijekom dana, prije jela.
Mladi listovi mogu se također koristiti kao dodatak salatama i sen-
dvičima ili pripremiti kao špinat.
Komuške sa sjemenkama skupljaju se u kasno ljeto, prije no što pot-
puno dozore i otvore se. Sjemenke se najprije suše u komuški, a zatim se
izljušte i osuše do kraja. Od davnina se u narodu koriste izvana kao oblog
ili kupka kod reume, išijasa, gihta i bolova u mišićima. Najznačajnija ljeko-
vita tvar u njima je glikozid sinirgin (1,0-1,2%) koji se u vodi razgrađuje u
alilno gorušicino ulje i od kojeg potječe ljutina sjemenki. Osim njega tu su
i flavonoidi, bjelančevine te oko 30% masnog ulja, zbog kojeg se najviše i
uzgajaju. Sjemenke sadrže i željezo, kalcij, cink, mangan, magnezij te ome-
ga 3-masne kiseline.
Kod unutarnje uporabe pripravci gorušice pomažu kod kod urinarnih
infekcija i gripoznih stanja jer imaju jako antiseptičko djelovanje, no ne
smiju se koristiti duže od 2 tjedna jer jako
iritiraju sluznicu i mogu izazvati upalu
želuca, bubrega i mjehura te tegobe kod
menstruacije. Mnogo češće sjemenke se
koriste za obloge, meleme i alkoholne
otopine.
Oblozi od gorušice
3-4 jušne žlice samjevenog sjemena
pomiješa se s toplom vodom (do 40ºC) u
268
ljekovito bilje
kašu i nanese na lanenu krpu te stavlja na oboljelo mjesto. Pri prvoj primje-
ni ostavlja se samo 3-4 minute na koži, a tek kasnije 10-15 minuta ili kraće
ako se osjeti pečenje. Nakon toga kaša se ukloni, a koža opere mlakom vo-
dom ili čajem od kamilice i namaže uljem gospine trave. Oblozi se koriste
kod upale dišnih puteva (stavljaju se na prsa) ili kroničnih i degenerativnih
bolesti zglobova te kod mišićnog reumatizma.
Kupke od gorušice
2-3 žlice mljevene gorušice umiješati u lavor s toplom vodom i močiti
noge oko 5 minuta , a zatim ih isprati mlakom vodom i namazati masnom
kremom ili uljem gospine trave. Kupka se primjenjuje kod prehlade, gripe,
ozeblina i grčeva u nogama.
Gorušica kao začin
Gorušica je omiljen začin u mnogim kuhinjama svijeta. Mladi izdanci
koriste se kao hrskavi i blago papreni dodatak salatama, sendvičima i dru-
gim jelima. Uz dovoljno vlage proklijat će nakon 3-4 dana i tada se mogu
jesti i sjemenka i klica. Gorušica potiče probavu masnih jela pa se , naj-
češće kao senf, jede uz razna jela od mesa i mesne prerađevine, uz ribu,
jaja, sir, dodaje se marinadama i umacima.. Za pripremu senfa sjemenke
se moče u tekućini kao što su ocat, jabukovača, vino, mošt ili voda. Neki
proizvođači senfovima dodaju začinsko bilje (bosiljak, metvicu, hren itd),
a neki čak arome voća i povrća. Sjemenke se često dodaju pri kiseljenju
krastavaca, cikle, paprika i drugog povrća.
Medvjetka, medvjeđe grožđe
Medvjetka (Arctostaphylos uva- ursi L.) je biljka po kojoj čaj za tebo-
be mokraćnih organa najčešće zovemo “uvin čaj”. Raste kao polegli grmić
visine 30-70 cm po suhim i kamenitim obroncima u planinskim područjima
(Velebit) i kod nas je ugrožena vrsta. Ima karakteristične kožaste, dugulja-
sto jajolike, 0,7- 2,5 cm duge i 0,5-1,5 cm široke, vazdazelene listove, s
obiju strana gole i sjajne. Zvonasti cvjetovi bijele ili blijedoružičaste boje
razvijaju se od travnja do srpnja (ovisno o visinskom staništu) u obješenim
grozdastim cvatovima. Plod je braš-
nasta i crvena okrugla boba. U lje-
kovite svrhe skupljaju se listovi koji
sadrže znatne količine hidrokinonske
derivate arbutin (12%) i metilarbutin
(2%), 10-15% treslovina, 1-2% fla-
vonida, 0,4-0,8 % triterpena (ursolna
kiselina), iridoid monotropein itd.
List medvjetke snažan je anti-
septik mokraćnih puteva upravo za-
269
ljekovito bilje
hvaljujući arbutinu i metilarbutinu koji prilikom razgrad-

nje djeluju snažno bakteriostatički i dezinficiraju
mokraću, ali samo u alkalno reagirajućoj mokraći
(čija je pH vrijednost iznad 7). Flavonoidi iz lista
djeluju blago diuretski, dok znatne količine trje-
slovina imaju neželjeno djelovanje i kod osjetljivih ljudi m o g u izazva-
ti mučninu pa čak i povraćanje.
Pripravljanje čaja
Čajnu žlicu suhih, usitnjenih listova preliti s 2,5 dl hladne vode i osta-
viti stajati 8 sati. Nakon toga procijediti, prije uporabe lagano zagrijati i
dodati malo (na vršku noža) sode bikarbone. Piti dvije do tri šalice čaja
dnevno za vrijeme trajanja tegoba, ne dulje od tjedan dana. Pojava crvenka-
ste boje urina u vrijeme pijenja čaja je uobičajena pojava. Tijekom pijenja
čaja zabranjeno je uzimanje tvari koje zakiseljuju mokraću (gazirana pića,
preparati plodova brusnice, pretjerane količine octa, limuna ili C vitamina).
T a k o đ e r treba smanjiti unos slatkih namirnica jer njihovom razgrad-
njom nastaje veća količina kiselih tvari.
Čaj nije pogodan za osobe s osjetljivim želucem
i djecu mlađu od 6 godina. Kod njih je bolje koristi-
ti listove brusnice (Vaccinium vitis-idaea L.) koji zbog
manje količine treslovina ne nadražuju želudac ili neku od
mješavina za urološke tegobe.
Čaj kod upale mokraćnih organa i
bakterija u mokraći:
Izmiješati listove medvjetke, preslicu, cvjetove vrijeska
(Calluna vulgaris) i listove breze. Dvije čajne žlice mješavine preliti s pola
litre vrele vode, poklopiti i procijediti nakon 10-15 minuta. Piti dvaput
dnevno po šalicu čaja između obroka.
Kadulja, žalfija
Ljekovita kadulja, prava kadulja, divlji kuš ili žalfija (Salvia offici-
nalisL.) je višegodišnji polugrm visine 30-70 cm, s jakim korijenom i če-
tverobridnom drvenastom stabljikom
u donjem, a zeljastom u gornjem dije-
lu. Listovi su uski, eliptični, s dugom
peteljkom, na stabljici smješteni nasu-
protno. Ljubičasti cvjetovi razvijaju se
u svibnju i lipnju na vrhu ogranaka sku-
pljeni u rahle pršljenaste cvatove. Cijela
je biljka prekrivena gustim dlakama što
joj daje sivozelenu do srebrnu boju.
270
ljekovito bilje
Samoniklo raste na kamenitom tlu po na-

šem priobalju i otocima, pokrivajući često pro-
strane površine poput saga. Često se i uzgaja.
Kadulji pripada posebno mjesto među lje-
kovitim biljem. Stari Grci i Rimljani opisuju
ju kao često korišten lijek protiv svih bolesti.
U njoj se nalazi 1-2,5 % eteričnog ulja čiji su
sastavni dijelovi tujon, cineol, kamfor, borne-
ol i brojni drugi. Od ostalih djelatnih tvari tu
su gorke tvari, triterpenske kiseline, flavoni i trjeslovine itd. Zahvaljujući
njima kadulja djeluje protuupalno, antiseptički, baktericidno i fungicidno.
Pripravci od kadulje, najčešće u obliku čaja, koriste se za ispiranje i gr-
gljanje kod bolesti usne šupljine i ždrijela te bolesti zubnog mesa. Piju se
kod tegoba dišnih organa, bronhitisa, kašlja, prehlade, gripe, hunjavice,
upale grla i krajnika. Kadulja se sama ili s drugim ljekovitim biljkama ko-
risti kod tegoba želuca i crijeva, žučnih smetnji, šećerne bolesti, za smi-
renje živaca te kao sredstvo protiv znojenja, osobito kod tuberkuloznih
bolesnika. Ima i estrogeno djelovanje pa se koristi za prestanak laktacije
(zaustavlja izlučivanja mlijeka) te pri tegobama mjesečnog ciklusa i me-
nopauze. Smatra se da smanjuje rizik od Alzheimerove bolesti i poboljša-
va pamćenje.
Priprema čaja
1 žličicu kadulje staviti u 2,5 dl kipuće vode i kuhati otklopljeno na
laganoj vatri 3 minute. Procijediti nakon 5-10 minuta. Piti 2-3 šalice čaja
tijekom dana, kod dišnih tegoba zaslađene medom.
Čaj koji se koristi za grgljanje ili ispiranje bit će djelotvorniji pripre-
mljen kao oparak.
Žlicu suhih, usitnjenih listova kadulje preliti s 2,5 dl kipuće vode i po-
klopiti. Procijediti nakon pola sata.
U narodnoj se medicini kod kašlja preporuča list kadulje kuhan u mli-
jeku i zaslađen medom. Pripremi se šalica pripravka koji se uzima tijekom
dana na žlicu.
Jaki čaj od kadulje korist se za vaginalna ispiranja kod tegoba s glji-
vičnim oboljenjima, najčešće je to Candida.
Čaj kod prekomjernog znojenja
80 g lista kadulje
10 g poljske preslice
10 g korijena odoljena
2 čajne žlice mješavine staviti u 2,5
dl hladne vode, zagrijati do vrenja, ku-
hati minutu, dvije u otklopljenoj posudi,
271
ljekovito bilje
maknuti s vatre i procijediti nakon 5 minuta. Piti dvije šalice čaja tijekom
dana.
Vino s kaduljom
100 grama sitno isjeckanih listova kadulje staviti u litru kvalitetnog
crnog vina. Ostaviti zatvoreno 15 dana uz svakodnevno protresanje, a zatim
procijediti. Piti tri pute dnevno po malu čašicu vina poslije jela za smirenje
i brži oporavak nakon bolesti.
Kadulju treba uzimati za vrijeme trajanja tegoba i to u propisanim ko-
ličinama. Kod velikih količina (više od 15 g dnevno) ili upotrebe kroz duže
vremensko razdoblje može se pojaviti suhoća usta, znojenje, ubrzano bilo i
nesvjestica. Ne preporuča se u trudnoći (velike količine tujona mogu uzro-
kovati pobačaj) kao ni kod epilepsije.
Kadulja kao začin
Kadulja se često koristi kao začin u kuhinji, osobito kod pripreme ma-
snih jela, jer osim arome koju koju daje jelima djeluje i na bolje izlučiva-
nje žuči te olakšava proces probave. Kao začin se koriste svježi i suhi listo-
vi bez peteljke, cijeli ili usitnjeni. Svježi listovi su ukusniji i manje opori.
Njihova aroma najbolje dolazi do izražaja ako se prije dodavanja jelu malo
poprže na ulju ili maslacu. Kadulju treba dozirati pažljivo i ne pretjerano
miješati s drugim začinima. Dodaje se juhama, jelima od povrća, mladom
siru, umacima za tjesteninu, ribljim jelima, jelima od teletine, janjetine,
peradi, mljevenom mesu i iznutricama (osobito telećim jetricama). Može
se koristiti kod pripreme pizze umjesto origana. Ražnjići s listićima kadu-
lje između komadića mesa imat će jedinstven okus. Cvjetovi se koriste za
ukrašavanje jela i kao dodatak salatama.
Pohani listovi kadulje
Sastojci: 20-30 listova kadulje,
100 g brašna, 2 žlice maslinovog ulja,
4 žlice tople vode, malo soli, 1 bjela-
njak i ulje za prženje.
Priprema: listove kadulje oprati
i osušiti. Izmiješati kremasto tijesto od
brašna, soli, maslinovog ulja i vode te
ga ostaviti 1-2 sata u hladnjaku. Nakon
toga pažljivo umiješati snijeg od bjelanjaka. Listove umakati u tijesto i pr-
žiti u vrućem ulju 2-3 minute dok ne požute. Odlagati ih na papirnati ubrus
da se ocijedi višak masnoće i poslužiti tople.
Umak za tjesteninu i njoke od kadulje i sira
Sastojci: 200 g gorgonzole, 400 ml vrhnja za kuhanje, 1-2 žlice ma-
slinovog ulja, 2-3 grančice kadulje, 1 manja glavica luka, 1 režnjić češ-
njaka.
272
ljekovito bilje
Priprema: lagano popržiti listiće

kadulje na zagrijanom maslinovom ulju i
izvaditi ih na na tanjur. U istom ulju na-
staviti pržiti usitnjeni luk dok ne omekša,
dodati mu češnjak i gorgonzolu narezanu
na kockice te sve zaliti vrhnjem i miješa-
ti dok se sir ne otopi, a umak ne zgusne.
Začiniti po ukusu i preliti po tijestu ili
njokima. Ukrasiti listićima kadulje.
Kadulja u kozmetici
U kozmetici je kadulja oduvijek imala važno mjesto.. Stare knjige o
bilju sadrže recepte za pravljenje sapuna, krema i vodica od listova kadulje.
Pripravci od kadulje poboljšavaju cirkulaciju kože, dezinficiraju i dubinski
čiste osobito masnu, nečistu i problematičnu kožu sklonu aknama. Stežu
proširene pore i dobro su sredstvo protiv bora. Kupka od kadulje osvježava
umorne noge i štiti od ekcema i gljivica.
Listovima kadulje trljaju se zubi da budu bjeliji, a čaj od kadulje kori-
sti se i kao vodica za osvježenje daha.
Maska protiv akni
3 žlice suhih, usitnjenih listova kadulje preliti s 1 dl 70%-tnog alkoho-
la i 0,5 dl destilirane vode. Ostaviti 2-3 tjedna uz svakodnevno protresanje,
a zatim tinkturu procijediti i čuvati u tamnoj boci.
1-2 žlice tinkture umiješati s 1 žlicom jogurta i 1 žlicom meda. Smjesu
nanijeti na vodom ovlaženu kožu lica, ostaviti da djeluje 20 minuta, a po-
tom isprati toplom vodom.
Vodica za kosu
250 g listova kadulje
1 L vode
2,5 dl ruma
Suhe, usitnjene listove kadulje staviti u 1 litru vode, zagrijati do vrenja
i lagano kuhati 5-10 min. Ostaviti poklopljeno najmanje 5 sati, procijediti i
dodati rum. Vodicom ispirati kosu 1-2 puta tjedno.
Kadulja njeguje kosu, vraća joj sjaj, osvježava boju i sprječava prhut.
Pogodna je za tamnu kosu.
Sjemenke grejpa
Od grejpa ( Citrus decumana L. = Citrus x paradisi Macf.) se najče-
šće koriste plodovi, svježi ili iscijeđeni u sok. No on je veoma iskoristiva
biljka. Iz cvjetova se pripravlja tonik za srce, pripravci protiv nesanice i
želučanih tegoba, a iz listova, koji imaju antibiotska svojstva, pripravci za
liječenje problematične kože vlasišta. Otpaci ploda iz prehrambene i farma-
273
ljekovito bilje
ceutske industrije koriste se za

stočnu hranu.
U zadnje vrijeme posebna
se pažnja pridaje sjemenkama
ploda. Liječnik imunolog dr.
Jacob Harich sasvim slučajno
je uočio da sjemenke grejpa na
gnojištu ne trunu kroz duže vri-
jeme pa se zainteresirao koji je
tome razlog. Uslijedila su brojna
znanstvena istraživanja kojima je
ustanovljeno da se u sjemenka nalaze tvari koje sprječavaju rast oko 800
vrsta bakterija i virusa te oko 100 vrsta gljivica, pri čemu se ne uništava
prijateljska bakterijska flora u crijevima.
Tinktura od sjemenki
Može se pripremiti tako da se 5-6 žlica suhih, zgnječenih sjemenki
prelije s 2,5 dl 70%-tnog alkohola i dobro zatvori, uz povremeno protre-
sanje. Nakon 2-3 tjedna tekućina se ocijedi i spremi u tamnu bočicu. Ko-
risti se uvijek u razrjeđenom obliku. 20-30 kapi doda se u čašu vode i pije
1 puta na dan kao preventiva, a 2-3 puta dnevno za pomoć kod različitih
tegoba: prehlade, kašlja, gripe, hunjavice, upale sinusa, upale sluznice že-
luca i crijeva, čira na želucu i viška želučane kiseline. Pripravak se koristi
i za grgljanje kod upale grla, zubnog mesa ili za ispiranje i tamponiranje
kod gljivičnih bolesti i vaginalnih infekcija. Kod prhuti i drugih problema s
vlasištem tinktura se može dodati u šampon za pranje kose. U kućanstvu
se tinktura može koristiti kao dezinfekcijsko sredstvo za čišćenje raznih po-
vršina i predmeta. Na tržištu postoje gotovi pripravci od sjemenki grejpa
koji su standardizirani na određenu količinu bioflavonoida kao aktivne tvari
i primjenjuju se prema uputi. Oprez je potreban kod osoba alergičnih na
plodove citrusa.
Češnjak, bijeli luk
Zbog karakterističnog i prodornog mirisa češnjak kao začin neki obo-
žavaju, a drugi ne podnose, no svi se slažu da je jedan od najdjelo-
tvornijih biljnih antibiotika. Uz to je jeftino i učinkovito
sredstvo za očuvanje tjelesnih i duševnih sposobnosti
do visoke starosti.
Češnjak je kroz povijest bio sredstvo protiv zlih
sila, ali i čaroban lijek za sve. Priča o njegovoj lje-
kovitosti započela je već oko 1500 godina prije Kri-
sta. Graditelji egipatskih piramida jeli su ga svakodnevno
274
ljekovito bilje
kako bi očuvali snagu i zdravlje i tako se zaštitili od epidemija. Bio je lijek

protiv kuge i kolere, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Mast i oblozi od češ-
njaka koristili su se za liječenje tuberkuloze, u Prvom svjetskom ratu kori-
stio se kod tifusa i dizenterije, a u Drugom svjetskom ratu britanski liječnici
su s njim su uspješno liječili gnojne i zatrovane rane. Stotine znanstvenih
radova potvrđuju djlotvornost češnjaka protiv patogenih bakterija, virusa,
gljivica i crijevnih nametnika.
Glavni ljekoviti spoj u biljci je aliin koji se rezanjem češnjaka i dodi-
rom s vodom razgrađuje u alicin koji je vrlo nestabilan spoj i brzo se raz-
građuje u tridesetak različitih spojeva snažnog i aromatičnog mirisa.
Pokusima je dokazano djelovanje na streptokoke, kolibakterije i stafi-
lokoke pa sa koristi kod kašlja, bronhitisa, angine, oboljenja želuca i crijeva
itd. Djeluje preventivno u sprječavanju gripe, snižava povišeni kolesterol
i trigliceride u krvi, sprječava ovapnjenje žila, sprječava sljepljivanje krv-
nih pločica i stvaranje ugrušaka ili tromba, smanjuje povišeni krvni tlak,
sprječava nastanak slobodnih radikala i poboljšava otpornost organizma.
Istraživanja o njegovom antikancerogenom potencijalu ukazuju da konzu-
miranje bijelog luka igra važnu ulogu u prevenciji raka probavnog sustava,
osobito raka jednjaka, želuca i debelog crijeva, a može spriječiti i druge
vrste raka, posebice rak prostate i pluća. Kako je poznato da se alicin vrlo
brzo transformira u čitav niz sastojaka i njihovih derivata (dialil sulfid, di-
alil disulfid, ajoen itd) proučeno je najmanje 20 sastojaka koji pokazuju
antikancerogeno djelovanje koje se prvenstveno može povezati s njihovim
sadržajem sumpornih spojeva.
Bijeli luk je najbolje uzimati kao začin s ostalom hranom. Prosječna
dnevna doza je 4 g svježeg češnjaka Kod osoba s povećanim lučenjem že-
lučane kiseline uzimanje češnjaka često izaziva tegobe, a kod rijetkih se
mogu pojaviti alergijske reakcije. U prevelikim količinama može štetno
djelovati na bubrege i uništavati krvna zrnca. Osobe koje uzimaju lijekove
protiv zgrušavanja krvi, kao i anemične osobe, trebaju kontrolirano uzimati
češnjak.
Ono što mnoge odbija od konzumacije češnjaka je jak zadah koji je
teško neutralizirati. Neki to pokušavaju jakom kavom, drugi medom, jogur-
tom, mlijekom, žvakanjem peršina, klinčića, žvakaće gume itd. Uzimanje
gotovih pripravaka (u obliku praha ili kapsula) ne izaziva neugodan miris,
no mišljenja o njihovoj djelotvornosti su podijeljena.
Slično djelovanje kao bijeli luk imaju i drugi pripadnici roda Alium,
crveni luk, poriluk, vlasac itd.
Tinktura češnjaka
Sastojci: 40 g svježeg, narezanog češnjaka, 100 mL 70%-tnog alko-
hola.
275
ljekovito bilje
Češnjak močiti u alkoholu 15 dana, a

nakon toga procijediti i piti 20 kapi na dan
u malo vode.
Ulje češnjaka
2 češnja češnjaka zgnječiti i preliti s 1
dl maslinovog ulja. Ostaviti zatvoreno 10
dana povremeno promiješati i nakon toga
ocijediti. Koristiti za mazanje kože kod pri-
štića, herpesa, ekcema, lišaja, psorijaze i seboreje.
Vino s češnjakom
U 1,5 dl bijelog vina staviti 2-3 zgnječena češnja češnjaka, zagrijati do
vrenja i lagano kuhati 2-3 minute. Ostaviti poklopljeno dvadesetak minuta i
procijediti. Kod bubrežnih i mokraćnih kamenaca piti 2 puta dnevno, prije
obroka, po polovinu dobivene količine.
Pripravak za srce i krvne žile
Sastojci: 3 glavice češnjaka, 5 domaćih limuna netretiranih kemijskim
sredstvima, 1 L kipuće vode.
Priprema: češnjak očistiti, a limune oprati pa sve zajedno izmiksati i
preliti kipućom vodom. Ostaviti poklopljeno 24 sata uz povremeno miješa-
nje. Nakon toga tekućinu procijediti u bocu i čuvati zatvorenu na hladnom
mjestu.
Piti jedanput dnevno 0,3 dl napitka prije jela. Ljekovitu kuru provodi-
ti dva puta godišnje za elastičnost krvnih žila, sprječavanje ateroskleroze,
kod povišenog tlaka, povišenog kolesterola i triglicerida u krvi, za sprječa-
vanje srčane i moždane kapi.
Češnjak u kuhinji
Češnjak je bez sumnje najrašireniji začin na svijetu, a s obzirom na
prethodno navedeno treba ga, kao i ostale vrste luka, što češće koristiti kod
pripreme jela.
Omiljen je začin mediteranske kuhinje, dodaje se ribljim jelima, toplim
umacima za tjestenine (osobito onima od rajčice), salatama, varivima, gulaši-
ma, složencima od povrća, jelima od mesa, marinadama. Koristi se i pri izra-
di suhomesnatih proizvoda (koba-
sica češnjovki, kulena itd), a može
se jednostavno usitnjen izmiješati s
maslacem i namazati na kruh.
Ni sladoled od češnjaka više
nije rijetkost. Kod pripreme slado-
leda češnjak se može dodati svježe
usitnjen ili ispeći u ljusci i dodati
kao pire.
276
ljekovito bilje
Klinčić
Zimski dani pravo su vrijeme za
uživanje u kuhanom vinu, gdje je klin-
čić nezamjenjiv začin. Drvo klinčića
(Syzygium aromaticum = Caryophyllus
aromaticus) je zimzelena tropska biljka
iz porodice mirta. Kao začin koriste se
osušeni cvjetni pupoljci koji su ime do-
bili po svom specifičnom obliku.
U 4. stoljeću klinčić je upozna-
la Europa, a od 8. st. bio je jedan od
glavnih orjentalnih začina u europskoj trgovini. Kad je Europom harala
kuga bio je jedan od sastojaka za punjenjenje zaštitnih maski, a zbog ka-
rakterističnog oblika smatrao se dobrim afrodizijakom. Danas se koristi
za začinjavanje keksa, prije svega medenjaka, voćnih kolača, kompota i
ušećerenog voća. Osim u kuhanom vinu koristi se u pripremi svinjskog
pečenja, pečene divljači, nekim kobasicama i tamnim juhama, a osobito
likerima.
Krajem 19. st. u centralnoj Javi počela je proizvodnja ručno savija-
nih cigareta koje su sadržavale jedan dio samljevenih klinčića i dva dijela
duhana. Nazvane su „kretek“ zbog pucketanja pri gorenju. Procjenjuje se
da znatan dio cjelokupne svjetske proizvodnje klinčića odlazi upravo u te
svrhe.
Ljekovitost klinčića
Klinčić se u tradicionalnoj indijskoj medicini koristio za liječenje diš-
nih i probavnih tegoba. U klinčiću se nalazi, ovisno o podrijetlu i kvaliteti,
između 15 i 22% eteričnog ulja čiji je glavni sastojak eugenol poznat kao
jako antimikrobno i anestetičko sredstvo. Eterično ulje klinčića posebno je
cijenjeno u stomatologiji.
Islandski lišaj
Lišaji su posebna skupina u biljnom svijetu kod koje nema razvijenih
biljnih organa (korijen, stabljika, list) već je tijelo biljke (steljka) građeno
od stanica algi i gljiva koje unatoč svojoj raznolikosti ovdje čine jedinstven
organizam.
Steljka islandskog lišaja (Cetraria islandica (L.) Ach.) je zajedni-
ca gljive mješinarke i zelene alge, čvrsta i kožastožilava, oblikom slična
grmu, visine od 6-15 cm. Razdijeljena je na 5-20 mm široke, žljebasto
uvijene režnjeve koji su na vrhu prošireni. S gornje strane su maslina-
stozelene i smeđezelene boje, a s donje svijetlosive s bijelim mrljama.
Najdonji dijelovi steljke su crvenkasti i končastim organima učvršćuju
277
ljekovito bilje
se za površinu zemlje. Iako

bi se po imenu zaključilo da
islandski lišaj raste samo na
Islandu on je rasprostranjen
po čitavoj sjevernoj hemis-
feri. Najrasprostranjeniji je u
tundrama sjeverne Europe i
Azije, a u većim količinama
se skuplja u Skandinaviji i
istočnoj Europi.
Kod nas ga ponegdje
ima u planinskom području
i na visinskim pašnjacima (na Velebitu, Plješivici, Dinari), no rijetko se
skuplja i malo ga ljudi poznaje pa ga često zamijene s nekim drugim li-
šajem. Za opstanak treba čistu, nezagađenu atmosferu jer je osjetljiv na
povećanu koncentraciju sumpora u zraku.
U ljekovite svrhe skuplja se čitav lišaj, po suhom vremenu, od svibnja
do rujna. Odstrane se nečistoće, a suši se u prostoru zaštićenom od izravnog
sunčevog svjetla. Suha biljka posvijetli i postane krhka i lomljiva. Ima bla-
gi miris koji donekle podsjeća na morske alge i gorak okus. Za razliku od
ostalog ljekovitog bilja koje se zbog postupnog gubitka ljekovitosti koristi
od jedne do druge sezone branja, što je najčešće 12 mjeseci, islanski lišaj se
može koristiti i više godina.
Ljekovito djelovanje
Od ljekovitih tvari u biljci se nalaze polisaharidi topivi u vodi, lihenin
i izolihenin (oko 50%), lišajne kiseline gorkog okusa (usninska i fumar-
protocetrarna kiselina), male količine eteričnog ulja gume i minerali (jod,
željezo).
Lihenin građom nalikuje na celulozu i
topiv je u vrućoj vodi, a izolihenin je sličan
škrobu i topiv je isključivo u hladnoj vodi pa
se zbog pune učinkovitosti treba pridržavati
upute o pripremi čaja.
Usninska kiselina ima antibiotičko dje-
lovanje slično penicilinu, što je uvelike prido-
nijelo popularnosti ove biljke.
Laponci i Islanđani koristili su islandski lišaj kao hranu, a gorčinu su
uklanjali močenjem u vodi. Pripremao se kao prilog od povrća ili mljeo u
brašno za pripremu kruha.
U liječenju plućnih bolesti koristio se u skandinavskim zemljama
od 17. stoljeća, a krajem 18. stoljeća službena ga medicina priznaje kao
278
ljekovito bilje
učinkovito sredstvo kod kašlja i upale gornjih dišnih puteva.

Polisaharidi lihen i izolihen osobito su zaslužni za smirivanje
podražaja na kašalj jer oblažu upaljenu sluznicu i djeluju pro-
tuupalno. Zbog takvog se djelovanja preporuča i kod upale
želuca i crijeva. Znanstvenike je u posljednje vrijeme osobito
zainteresirala usninska kiselina zbog svog antibakterijskog i
antifungalnog (protugljivičnog) djelovanja.
Pripravljanje čaja
2 čajne žlice usitnjene biljke staviti u 2,5 dl hladne
vode, zagrijati do vrenja i maknuti s vatre. Nakon 5 minuta
čaj procijediti. Piju se 2 šalice čaja tijekom dana, u gutljaji-
ma.
Čaj se najčešće koristi kod tegoba gornjih dišnih puteva, prehlade, ka-
šlja, bronhitisa, promuklosti, osjećaja žarenja u ždrijelu, otežanog gutanja
te prekomjerne sluzi u dišnim organima. Krijepi i jača organizam poslije
težih bolesti. Pomaže i kod bolesti želuca i crijeva, smiruje upalu sluznice,
regulira probavu, uspostavlja ravnotežu želučane kiseline, bilo da je ima
premalo ili previše.
Pučka medicina koristi islandski lišaj i za liječenje jetrenih i žučnih
tegoba, bubrežnih bolesti, kod gušavosti (zbog joda), slabokrvnosti, šećerne
bolesti itd.
Na tržištu se pripravci islandskog lišaja najčešće nalaze u obliku siru-
pa, pastila, tableta i kapi za ublažavanje kašlja i dišnih tegoba. U dermato-
logiji se se pripremaju losioni, kreme i puderi protiv mladenačkih bubuljica
i seboreičnog dermatitisa.
Tinktura islandskog lišaja povećava dugotrajnost kozmetičkih proi-
zvoda, a losionima daje blago zelenkastu boju. Islandski lišaj je djelotvoran
i kod vaginalnih tegoba.
Sirup od islandskog lišaja
Sastojci: 6 žlica suhog, usitnjenog islandskog lišaja, 7 dl hladne vode,
3 dl vrele vode, 1 kg meda.
Priprema: islanski lišaj preliti sa 7 dl hladne vode i ostaviti pokloplje-
nog oko 8 sati. Nakon toga tekućinu procijediti, a islandski lišaj ponovo
preliti, ali sada s vrelom vodom. Poslije 2-3 sata ocijediti i ovu tekućinu i
zajedno s prethodno dobivenom zakuhati. Umiješati med (ili šećer) i kuhati
na laganoj vatri dok tekućina ne postane gusta poput sirupa (20-30 minuta).
Ohladiti i spremiti u staklenku od tamnog stakla. Uzimati 3 puta dnevno
žlicu sirupa.
Iako je ova biljka dobro proučena i iznimno korisna njena nerazumna
i dugotrajna upraba može iziritirati sluznicu želuca i crijeva i izazvati smet-
nje s jetrom.
279
Začini
te
A
oš
ljekovito bilje ke
p
N n
ts
va
E
Hr
J 0k
ku
ni
I
je
ac
C ,0
em
pr
tu
u na
60
ač
i aromatično bilje
obr
ri ne
šta
po
nu
cije
za
va
ća
ve
seu
jka
šil
po
prikaz preko 90 biljaka

sušenje i čuvanje
recepti - jela, umaci, travarice
Pod pojmom začini u širem smislu

podrazumijevamo veliku skupinu
prirodnih i umjetih dodataka hrani
koja joj daje određen okus, miris i
boju. To je cijela biljka ili pojedini
njezini dijelovi, kao plod, list, korijen,
svjež ili osušen. U ovoj knjizi je
prikazana skupina biljnih začina i
njihovih mješavina.
Danas se u svijetu koristi više od
stotinu začina i različitih začinskih
mješavina. Ovom knjigom želimo
upoznati sve zainteresirane o
osnovnim spoznajama o začinima i
aromatičnom bilju; kako izgledaju,
gdje rastu, zbog čega podražuju
osjetila i kako se koriste.
Format knjige: 14 x 20 cm tel: 01/4816-145

Opseg: 200 stranica u boji 01/3843-555
Uvez: broširani www.gospodarski.hr
280
ekologija ekologija
Budućnost ekološke proizvodnje

u Hrvatskoj
Hrvatska je još daleko od europ-
skog prosjeka ekološke proizvod-
nje u poljoprivredi. U 27 članica
EU 4,1 posto tamošnjih poljopri-
vrednih površina pripada ekološkoj
poljoprivredi, dok je u Hrvatskoj
taj udio samo 1,29 posto.
U sljedećih pet godina u planu
je povećanje površine pod ekološ-
kom proizvodnjom sa sadašnjih 14
tisuća ha na 90 tisuća ha. Ekološka
proizvodnja odvijala bi se tako na
osam posto ukupnih poljoprivred-
nih površina. Trenutačno pokriva
nešto više od jedan posto.
Europski plan poticaja
Europska unija od 2014. godine, dakle samo šest mjeseci nakon očekiva-
nog ulaska Hrvatske, poticat će svoje poljoprivrednike da se orijentiraju na
što je moguće više ekološku proizvodnju.
Trideset posto poticaja EU ići će onim poljoprivrednicima koji na svojoj
Ekološka poljoprivreda je poseban sustav odr- zemlji sade tri različite kulture,
živoga gospodarenja u poljoprivredi i obuhvaća dio zemlje stalno im služi kao
uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, siro-
vina i prirodnih vlakana te preradu primarnih pašnjaci, a 7 posto zemlje obra-
proizvoda đuju ekološki. To je dio prijed-
loga nove poljoprivredne politi-
ke EU za razdoblje od 2014. do
2020. g.
Za razliku od sadašnje prak-
se, od 2014. uvest će se ograni-
čenje u iznosu 300 000 eura koji
pojedini poljoprivrednik maksi-
malno može dobiti u jednoj go-
dini u obliku poticaja iz EU.
Europska unija od 2014. do
2020. poljoprivrednicima plani-
281
ekologija
ra davati 55 milijardi eura godišnje. Financijska omotnica Hrvatske šesta

je najbolja u EU kad se gleda visina izravnih plaćanja po hektaru. Osim
izravnih plaćanja, koja će za Hrvatsku iznositi 373 milijuna eura godišnje,
imat ćemo i 9,6 milijuna eura godišnje u sklopu posebnog fonda poticaja za
razminirano poljoprivredno zemljište.
Financijska omotnica
Iz drugog stupa poljoprivrednih poticaja, Fonda za ruralni razvoj, hrvat-
ski seljaci s pametnim projektima moći će povući 333 milijuna eura godiš-
nje. Ali treba imati na umu da su to maksimalne brojke koje u stvarnosti
nećemo tako brzo dostići.
Nova poljoprivredna politika EU nakon 2014. dodatno će poticati mlade
poljoprivrednike (ispod 40 godina) i poljoprivrednike koji se bave ekološ-
kom proizvodnjom.
Financijska omotnica od 373 milijuna eura za izravna plaćanja doseže
se postupno tijekom 10 godina, tako da 100 posto tog iznosa Hrvatska neće
dosegnuti ni do kraja sljedeće financijske perspektive EU, odnosno 2020.
godine. Među novim mjerama Komisija je predložila da se 2 posto izravnih
plaćanja u poljoprivredi posebno osigura za mlade farmere. Njihova je defi-
nicija mladosti ispod 40 godina.
Od 2014. postojat će i fond od 500 milijuna eura godišnje iz kojeg će se
pomagati poljoprivrednicima kojima naškodi kriza poput one koja je nasta-
la širenjem bakterije E. coli.
Travnjački voćnjaci – povratak

korijenima
Sjećate li se kako su nekad izgledali voćnjaci? Bila su to visoka, bujna
stabla s kojih je bilo teško pobrati sve plodove. Nije bilo armature koja bi
držala stabla, a tlo ispod voćnjaka bilo je potpuno prekriveno gustim trav-
natim pokrivačem.
No, danas takvi prizori više nisu toliko česti – travnjački voćnjaci polako
nestaju. Više je razloga tome; svakako su najveći povećanje starijeg stanov-
ništva u ruralnom području i njihova sve manja mogućnost brige za voć-
njak te razvoj intenzivne proizvodnje svih vrsta voća i time manja potreba
za plodovima starih sorata voćaka visokostablašica.
Travnjački voćnjaci padaju u zaborav
Danas je ritam života znatno drugačiji nego nekad. Veći dio stanovništva
živi i radi u gradu, živi intenzivno i brzo. Stoga se, između ostalog, razvila
282
ekologija
potreba opskrbe potrebnim namirnicama na jednom mjestu, a dostupnost

različitih vrsta voća u svakoj manjoj ili većoj trgovini svela je potrebu bra-
nja voća sa stabla na minimum. I to je jedan od razloga nestajanja starih
voćnjaka.
Širenjem intenzivnog
uzgoja voća, gdje je nagla
sak na što većoj proizvodnji
po jedinici površine, trav-
njački voćnjaci padaju u
zaborav, a s njima se gubi i
genetsko bogatstvo brojno-
sti starih sorata kojim smo
nekada raspolagali.
Još je jedna vrijednost
travnjačkih voćnjaka o ko-
joj često ne razmišljamo.
Naime, njihovom sadnjom
Travnjački voćnjak i održavanjem, čovjek je i
nehotice stvorio novi dom
nekim biljnim i životinjskim vrstama – tako danas travnjački voćnjaci pred-
stavljaju raznolik životni prostor. Mjesta su gniježđenja ptica koje se hrane
kukcima, što čini prirodan način suzbijanja štetnika, dok su mnoge vrste
kukaca korisni kao oprašivači voćaka, a voćke su njima izvor hrane. I tako
ukrug, jedni bez drugih ne mogu.
Inventarizacija
Područje sjeverozapadne Hrvatske obiluje starim sortama raznih voćnih
vrsta, prvenstveno jabuka. Godine 2005. djelatnici Parka prirode “Žumbe-
rak – Samoborsko gorje” krenuli su s inventarizacijom travnjačkih voćnjaka
tog zaštićenog područja, sa željom da pokušaju saznati što više podataka
o sortimentu, broju stabala, njihovoj starosti i načinu održavanja, na koji
način se iskorištavaju plodovi i slično. Uskoro je pokrenut i projekt kojim
se ta inventarizacija proširila na područje 4 županije uz granicu sa Sloveni-
jom, no zbog duljine trajanja projekta uspjelo se tek zagrepsti površinu tog
bogatstva starih sorata.
Dva su problema s kojima se susrećemo pri evidenciji starih sorata: prvi
je postojanje velikog broja voćaka za koje vlasnici ne znaju koja su sorta
– stabla su ili prestara da bi se ljudi sjećali kako se zove određena sorta ili
nikada nisu ni znali koju sortu imaju u dvorištu. Drugi je problem postoja-
nje brojnih sinonima za više različitih sorata, jer su se sorte prije imenova-
le najčešće po vremenu dozrijevanja ili po nekim svojim karakteristikama.
283
ekologija
Tako postoji više raličitih petrovki, slatkuša, kiselki, slovenki... Sve to rezul-
tira brojnim stablima za koja se ne mogu skupiti relevantni podaci. Priku-
pljanjem podataka na terenu i analizom u laboratoriju tim bi se problemima
moglo doskočiti.
Jabuka je najrasprostranjenija
Dosadašnji podaci govore o više od 50 različitih sorata jabuka raspro-
stranjenih ne samo u zagrebačkoj županiji, već u cijelom graničnom po-
dručju sa Slovenijom. Nabrojimo samo neke od najčešće nađenih: kanada,
božićnica, bobovec, kiselka (kiseljača), mašanka, slačica (slatkuša), zlatna
zimska parmenka, šampanjka,
petrovka, kosmatica i dru-
ge. Svaka je od tih sorata bila
kvalitetna, bilo za potrošnju u
svježem stanju ili za preradu.
Kad spominjemo stare voć-
ke, nije riječ samo o stablima
jabuka; postoje i brojna stabla
kruške, šljive, trešnje, oraha,
kao i mušmule, oskoruše, mur-
ve i vinogradarske breskve. Ja-
buka je svakako najrasprostra-
Stablo stare sorte jabuke Kiselka
njenija voćna vrsta, s najvećim
brojem nađenih sorata, a slijede šljiva i kruška. Ostale vrste su malobrojni-
je, no ne i zanemarive.
Velika većina starih so-
rata ima dobru sposobnost
skladištenja i, iako izgle-
dom nisu konkurentne
novijim, intenzivno uz-
gojenim sortama, to nado-
knađuju okusom, mirisom
i aromom. Također, nije za-
nemariva ni njihova životna
dob – uz pravilnu podlogu Mušmula i vinogradarska breskva mogu se naći u
takva stabla mogu doživjeti travnjačkim voćnjacima
i više od 100 godina i dono-
siti plodove gotovo cijeli svoj životni vijek.
Podaci prikupljeni u razdoblju od 2005. do 2007.g. pokazuju da se sta-
rost evidentiranih stabala kreće najčešće u rasponu od 40-60 godina.
284
ekologija
Pravilno održavanje
Stabla su obično srednje bujna do bujna, a rode najčešće svake ili svake
druge godine, što opet ovisi o tome održavaju li se stabla ili ne. Prikupljeni
podaci govore i da su voćnjaci najčešće održavani orezivanjem i gnojidbom
stajskim gnojem, a to je svakako najpravilniji način njege nasada.
Ovaj vrijedan dio poljoprivrednog krajobraza, rezultat dugogodišnjeg
suživota čovjeka i prirode, treba održavati na pravilan način – travnatu po-
vršinu košnjom i napasivanjem, a stabla orezivanjem i ostavljanjem grana s
dupljama koje će koristiti ptice.
Kako trenutno postoji trend popularizacije svega što je domaće, autoh-
tono, tradicionalno i uzgojeno na ekološki prihvatljiv način, postoji nada
da će ljudi prepoznati i vrijednost travnjačkih voćnjaka te poželjeti obnovi-
ti pokoji stari nasad ili zasaditi neku novu voćku visokostablašicu koja će
dugo uljepšavati krajolik i uveseljavati svojim plodovima.
Biološko tretiranje sjemena

Sljedeći veliki korak u zaštiti bilja od štetnika, sigurno je biološka zašti-
ta. Mnogi su već upoznati s Bacillus thuringiensis, ili Bt preparatom koji se
koristi za zaštitu bilja na milijunima hektara u svijetu, ali Bt je tek početak.
Najava tvrtke BayerCropScience o novom sredstvu za tretiranje sjemena
koje se temelji na biološkoj zaštiti, a u planu je stići na tržište tijekom 2011.
godine, dolazi u trenutku kad sve više jača svijest da jedino nezagađeno tlo
može uroditi kvalitetnim i zdravim plodovima.
Postoji više načina kako se
može biološki zaštititi sjeme od Šteta na šećernoj repi od nematoda – zdrava
biljka (lijevo) i napadnute (desno)
štetnih organizama. Antibioza
je pojava kad biljka sama proi-
zvodi sastojak koji je smrtono-
san za štetnike. U induciranoj
odnosno potaknutoj otpornosti,
obrana biljke stvara se unapri-
jed, da bi se razvila otpornost
ili tolerantnost prema mogućim
štetnim organizmima, a mogu-
će je da štetnike napadnu i dru-
gi mikroorganizmi, pa se takva
pojava naziva mikoparazitizam.
Međutim, najavljeni preparat za
285
ekologija
biološko tretiranje sjemena, djeluje tako da zauzima zonu korijena i sprje-

čava pojavu štetnika, što je oblik biološke zaštite kojeg nazivamo kompe-
ticija.
Novo VOTiVO™ insekticidno sredstvo za biološko tretiranje sjemena,
obogaćuje ponudu proizvoda BayerCropSciencea uz Kodiak®, biološki
fungicid i Yield Shield™ , također fungicid za biološko tretiranje sjemena.
Votivo sadrži bakteriju (Bacillus - PGPR) koja pruža sigurnost već u
ranoj sezoni od štetnih nematoda. Zaštita ovim sredstvom daje rezultate
kroz poboljšani razvoj i rast biljke, uz povećane prinose, koji su dobiveni
na usjevima kukuruza i soje na probnim farmama od 2007-2010. godine u
SAD.
Votivom se izravno tretira sjeme kako bi oblikovalo živuću zaštitnu pre-
preku nematodama, jer kad sjeme proklija, PGPR bakterija se razmnoži i
zaštiti korijen. Slično djeluje i preparat Kodiak, koji sadrži tvar Iturin, smr-
tonosan za štetne gljivične bolesti (Fusarium, Rhizoctonia).
Ekološka gnojidba u voćarstvu

Nakon zime i faze mirovanja, voćke imaju potrebu za lako dostupnim
hranjivima kako bi nastavile rasti i razvijati te se stoga čim vremenske pri-
like dopuste obavlja gnojidba i zaštita u voćnjacima.
Novost na našem tržištu i svakako zanimljivost svim ekološkim proizvo-
đačima i onima koji drže do zdrave hrane dostupnost je profesionalnih pre-
parata za ekološko gospodarenje, načinjenih na organsko-biljnoj bazi, bez
otrova i kemijskih sredstava te bez karence na hrvatskom tržištu.
U širokoj lepezi proizvoda nalaze se i gnojiva poznatog proizvođača Ilsa
S.p.A. dobivena posebnom tehnologijom koja organske izvore dušika pre-
tvara u gnojiva sa sporim otpuštanjem. Sva gnojiva organskog su porijekla,
baza im je agrogel, perje, kopita i rogovi stoke te kolač koji ostaje od pre-
šanja maslina. Radi se o jedinstvenoj želatini od goveđe kože namijenjenoj
korištenju u agrikulturi, koja zahvaljujući svojoj sposobnosti upijanja vode
jamči učinkovitu prihranu biljke čak i pri manjoj vlažnosti. Agrogel je baza
svih gnojiva, dobiva se procesom enzimske hidrolize, a patentirana je od
strane Ilse SpA.
Proljetna gnojidba
Za gnojidbu postojećih nasada koji su u punoj proizvodnji,u proljeće se
preporučuje napraviti gnojidbu Ilsinim miješanim gnojivima (NPK) i rasi-
pati ih rasipačima gnojiva, ili radi brže dostupnosti hranjiva korijenu, de-
ponatorima pohraniti u tlo.
286
ekologija
Za jabuku, krušku, breskvu i marelicu najbolje bi bilo upotrijebiti NPK

formulaciju Bioilsa 7:7:7 u količini od 800 do 1200 kg* po jednom hektaru
(za maksimalne prinose), a ovisno o kvaliteti tla te željenom prinosu.
Za šljivu, višnju, trešnju i lijesku u fazi prije početka vegetacije predlaže
se upotreba NPK formulacije Biolisla 7:7:7 ili Progres Micro 6:5:13 u
količini od 700 do 1000 kg* po jednom hektaru.
Za kupinu, malinu i slične bobičaste kulture također je poželjno, što ra-
nija gnojidba kako bi se omogućio kvalitetan rast novih izboja te osigurao
normalan urod.
Za gnojidbu bi najbolje bilo upotrijebiti NPK formulaciju Progres Micro
6:5:13 ili Bioilsa 7:7:7 u količini od 600 do 800 kg* po jednom hektaru.
Orah ne treba gnojiti širom, već oko voćke, količinom prilagođenom
starosti biljke. Uz osnovnu gnojidbu voćarskih kulturama radi kvalitete i
zdravlja voća preporučuje se dodavanje poboljšivača tla Azomite. Riječ je
o prirodnom sredstvu koje sadrži preko 70 minerala i elemenata neophod-
nih za optimalan rast i razvoj biljaka.
Zaštita okoliša u poljoprivredi

Utjecaji poljoprivrede na okoliš uglavnom su vezani uz emisije amo-
nijaka u zrak, emisije dušika i fosfora u tlo, površinske i podzemne
vode, a proizlaze iz gnojiva životinjskog porijekla. Mjere za smanjiva-
nje navedenih emisija nisu ograničene na načine skladištenja, obrade ili
primjenu proizvedenog gnojiva, već obuhvaćaju mjere cijelim proizvod-
nim lancem, uključujući korake kojima je cilj smanjiti produkciju gno-
jiva, povećati energetsku učinkovitost konverzijom i hranidbenim mje-
rama:
● uključuju hranidbu po fazama proizvodnog ciklusa,
● oblikovanje obroka na probavljivim/raspoloživim hranjivim tvarima,
tj.primjenu prehrane s dodatkom aminokiselina i niskim udjelom bje-
lančevina
● primjena prehrane dodatkom enzima fitaze i niskim udjelom fosfora i/
ili visoko probavljivih anorganskih fosfata u stočnoj hrani
● uporaba dodataka hrani za životinje radi povećanja hranidbene učin-
kovitosti, čime se poboljšava zadržavanje hranjivih tvari i smanjuje
količina hranjivih tvari koje preostanu u gnojivu itd.
Promjene u izgledu i gradnji objekata na farmama
Uslijed klimatskih promjena i velikog pritiska za smanjenje emisija u
zrak koje utječu na promjene u atmosferi precizno se utvrđuje tehnika već
287
ekologija
tijekom projektiranja i gradnje objekata na farmama. Kanali za prihvat gno-

jiva u objektu će se graditi “trapezno”, otvori podnih konstrukcija za dr-
žanje životinja se smanjuju na najmanju mjeru, sadržaj vanjskih laguna za
prihvat gnojiva se mora ozonirati, miješati, uzorkovati i pokrivati posebnim
pokrivkama.
Svinjogojski, govedarski, peradarski i drugi objekti svoje proizvodno-teh-
ničke, strojno-tehnološke postupke morati će uskladiti i sa energetskom učin-
kovitošću, provodeći stroge okolišne standarde u poljoprivrednoj proizvodnji.
Mogućnost proizvodnje bioplina
Anaerobnom fermentacijom ekskrementa uzgajanih životinja mogla
bi se osigurati sirovina za proizvodnju bioplina. Dugogodišnja iskustva u
primjeni bioplinskih postrojenja pokazuju profitabilnost već kod 100 UG
(Uvjetno Grlo je međunarodna oznaka za životinju težine 500 kg).
Tehnološkim povezivanjem postrojenja za proizvodnju bioplina na sto-
čarske objekte gotovo u potpunosti se eliminiraju štetni efekti proizvod-
nje pretvarajući kogeneracijskim postupkom neželjene nusproizvode u
humus, toplinu i plin. Procesom fermentacije u digestorima proizvodi se
bioplin, struja, toplina eliminacijom 90% patogenih mikroorganizama i
štetnih emisije u okoliš. Bioplinska postrojenja sprječavaju nekontrolira-
no oslobađanje metana, plina koji 20 puta više pospješuje „efekt stakleni-
ka“ od ugljikova dioksida, što je česta pojava u sustavima kompostiranja
koji se loše provjetravaju. Zaključuje se da je opterećenje atmosfere sa
CO2 pri korištenju biomase kao goriva zanemarivo, budući da je količina
emitiranog CO2 prilikom izgaranja jednaka količini apsorbiranog CO2 ti-
jekom rasta biljaka.
Učinkovitost primjene mjera zaštite bioplinskim postrojenjima ogra-
ničena je udaljenošću od proizvodnih površina za deponiranje nastalog
humusa, kapacitetom digestora i predviđenim tehnološkim postupkom ra-
zgradnje. U mezofilnim digestorima razgradnja sadržaja spremnika traje
40 dana, a u termofilnim završetak procesa fermentacije se odvija do 14
dana.
Energetsku učinkovitost neophodno je uvažavati u izradi prostornih pla-
nova, jer smještaj postrojenja u industrijske zone nije pogodno zbog mani-
pulacije organske tvari potrebne za proizvodnju.
Bioplinska postrojenja lociraju se uz proizvodne subjekte dimenzionira-
ne IPPC direktivom radi svoje ekonomičnosti u proizvodnji velike količine
organske tvari.
288
lov i ribolov ratarstvo
Izbor lovačkog psa

Loviti s psom, kakvo je to
zadovoljstvo, to ne zna samo onaj
lovac, koji nije imao lovačkog psa.
Učinkovitost u lovu zavisi od više
činitelja, među kojima i od psa, te
od toga kakvu divljač i s kakvim
psom lovimo. No, kako izabrati
psa?
Često u lovačkom i drugom
tisku možemo pročitati: “kupu-
jem dresiranog psa” ili “kupujem
odraslog psa”. Kupnja takvih pasa
može se savjetovati samo onima,
koji apsolutno nemaju uvjeta uz-
gojiti vlastitog psa od šteneta.
Istina, odrasli se pas vremenom privikne na novog vlasnika, ali nedo-
staje uzajamno razumijvanje, koje se oblikuje kroz međusobno komunicira-
nje i obuku od uzrasta šteneta.
U takvim slučajevima bolje je nabaviti što mlađeg psa, jer što je pas
stariji, to će biti teže sporazumjeti se.
Zadovoljstvo je uzgojiti sebi pomoćnika u lovu, što nije ni tako teško.
Ako imamo štene i po upotrebljivosti od dobrih roditelja, dovoljan je, uz
tzv. sobnu dresuru, česti kontakt s psom u lovištu. Za obuku lovačkog psa
postoji stručna literatura, koja je obično dosta općenita, pa je dobro došla
pomoć upućenijeg kolege.
Kada se radi o izboru lovačkog psa, treba znati kako nema svestrano
upotrebljive pasmine.
Specijalizacija je razumljiva, samo postoje manje ili više upotrebljive
pasmine. Kada bi postojali uvjeti za psetarnu, najbolje bi bilo imati više
pasa raznih pasmina, specijaliziranih za razne vrste divljači. Tako se nekada
lovilo.
U prosječnim uvjetima poljsko-šumskih lovišta s raznovrsnim vrstama
divljači, dovoljni bi bili, primjerice, ovi psi: ptičari, seteri, poenteri i dizači
za pernatu divljač i zeca, krvosljednici za krupnu divljač i lovni terijer, fok-
sterijer ili drugi terijer ili jazavčar za divlje svinje, lisice i jazavce. Najčešće
si ne možemo priuštiti takav “luksuz”, već izabiremo jednu pasminu, koja
najbolje odgovara za naše loviše i uvjete smještaja.
289
lov i ribolov
Veliki njemački prepeličar

Među svestrano upotrebljie pasmi-
ne spada sredje veliki njemački prepeli-
čar, koji spada u dizače.
Odlikuje se živahnim temperamen-
tom, izrazitim lovačkim nagonom i skro-
mnošću. Izvrstan je dizač, aporter na su-
hom i u vodi i može raditi kao gonič i
krvosljednik.
Dakako da psu treba osigurati uv-
jete smještaja, koji su primjereni nje-
govoj pasmini. Ako imamo dvorište,
prostrani boks, veliki stan (i dovoljno
hrane), možemo si priuštiti bilokoju
pasminu. Ukoliko imamo mali stan u
stambnenoj zgradi, ne bi trebali nabaviti
velikog psa.
Napravit ćemo sebi i svom okruže-
nju brige, a i pas će se jadno osjećati. Za
takve uvjete treba izabrati psa male ili Netipično obojeni njemački prepeli-
čar
srednje velike pasmine.
Ako će pas biti stalno smješten u dvorištu,dakako s toplom kućicom,
onda izabiremo psa pasmine otporne na zimu - oštrodlake, dugodlake ili s
gustom podlakom. Ukoliko je pas u stanu, može biti iz manje otporne pa-
smine.
Sljedeće pitanje: pas ili kuja? Ako netko ima dobre uvjete i želi se
baviti uzgojem pasa, bolja je kuja, koja s kvalitetnim psom može dati do-
bro potomstvo. Ukoliko hoćete psa za sebe, samo za lov, onda s mužjakom
ima manje posla. Lovna upotrebljivsot igra utoliko ulogu, jer su mužjaci u
svakoj pasmini nešto veći i snažniji, što je važno i za aportiranje srušene
divljači.
Postoji mišljenje kako su kuje privrženije, a psi više skloni skitnji, no
to im ne treba dozvoliti. Kuje postaju vro neposlušne u vrijeme tjeranja.
U to vrijeme treba paziti kako ne bi došlo do neželjenog parenja. Dakako,
tada otpada i lov. Tjeranje kuje, koje se događa pretežno dva puta gopdiš-
nje, traje do tri tjedna.
Ali, teško je i s psom, ako u blizini osjeti kuju, koja se tjera. Tada zna
zavijati, cviliti, grepsti po vratima, pobjeći u svakoj prilici, neće jesti, ne
sluša i može jako dodijati susjedima. Kao što se vidi, argumenti za i protiv
prema spolu su možda podjednaki.
290
lov i ribolov
Lisičina - lisičji stan

Lisica je naša najrasprostra-
njenija vrsta divljači. Ne odgovara-
ju joj samo visoki dijelovi planina,
velike površine polja bez zaklona,
močvarni i drugi dijelovi, gdje nema
pogodnih dijelova za kopanje lisi-
čina. U novije vrijeme naseljava,
ne samo velike parkove i periferije
velegradova,nego i njihove central-
ne dijelove. Primjerice, lisica ima i
u Londonu.
Životni prostor lisice sastoji
se od tri najvažnija dijela: lisičine,
njene bliže okoline i lovnog ili pre-
hrambenog dijela. Lisičina je podze-
mni stan lisice, u njoj je okoćena, provela je djetinjstvo i uopće to je prostor
u kome provodi veliki dio života i kao odrasla. U lisičini nalazi spas od
neprijatelja, mraza, žege, kiše i snijega, tu zaliječi rane. U lisičini se lisice
obično i pare.
Bliža okolina lisičine je dio, gdje lisica ne lovi tako se ponašaju i dru-
gi “razbojnici”. To je mala površina, na kojoj se mogu naći ostaci žrtava
i izmet, dobro ugaženi dijelovi, gdje se lisičići igraju. Promjer te okoline
jazbine približno je tristo metara.
Na veličinu lovnog ili prehrambenog dijela lisice utječe više činitelja.
To su količina i vrsta raspoložive hrane, prehrambena konkurencija svoje i
drugih vrsta grabežljivaca i potrebe hrani, koje najviše zavise o broju mla-
dih u leglu. Lovni ili prehrambeni dio veik je tristo do četrsto hektara.
Kopanje, pa tako i lisičina, je jedna od osobina lisičje prirode pri
čemu se koriste obje prednje noge. A nagon za kopanje javlja se već kod
šestotjednih lisičića. To je bilo zbog potreba fizičke aktivnosti, bilo zbog
iskapanja hrane.
Dakako, odrasla lisica bolji je kopač. Njen podzemni stan, lisičina ima
jedan ili više kotlova, hodnika i ulaza-izlaza, odnosno odušaka. Glede na-
mjene, položaja i rasporeda p ojedinih prostora razlikuje se dio za koćenje,
glavni ili materinski dio lisičine. Dio za koćenje je obično manji od mate-
rinskog, relativno je plići i leži na južnim položajima. Često je to samostal-
na lisičina. Kasnije služi kao lisičina, koja se koristi ako iskrsne potreba.
291
lov i ribolov
Glavna ili materinska lisičina u desetljaćima uporabe prerasta u cijeli

sustav hodnika i kotlova, koji su međusobno isptrepleteni i povezani, a ima
i slijepih hodnika. Mnogi dijelovi se rijetko upotrebljavaju, najviše u sluča-
ju opasnosti i u bijegu.
Višekatne lisičine
Ovisno o mogućnostima kopanja, namjeni i starosti lisičine mogu biti
jednostavne, u obliku labirinta i višekatne. U ovom posljednjem slučaju za-
jedno se naseljavaju lisica i jazavac. To se događa, kada se lisica useli u
jazbinu jazavca, pri čemu ona koristi gornji,a jazavac donji dio. Jazavac je,
inače, bolji kopač, a nastamba mu je urednija. Osim jazavca, sustanar lisice
može biti divlja mačka i divlji kunić.
Za kopanje svojih podzemnih nastambi lisica koristi nevelike uzvisine,
padine jaruga, brežuljaka, nasipa, pukotine u stijenama, rubne dijelove u
šumama, šumicama i šikarama. Lisičine mogu biti i ispod starih stogova
sijena ili kamara slame, u ruševinama, rijetko na otvorenom polju. Zemlja
mora biti podatna za kopanje, ali ne previše sipka, a najveći dio lisičine je
tamo, gdje se najlakše kopa.
U novijoj materinskoj lisičini kotao je na dubini preko metar,a hodnici
su dugački 6 do 7 m. Nekada ima više slijepih hodnika, dugačkih 1 do 2 m.
Stara materinska lisičina, osobito ona koju je kopao jazavac, još je složenija.
Nekada ide u dubinu 2 do 3 m i ima ukupnu dužinu hodnika od 30 do 40 m.
Stalne temperature
U dubini takvih lisičina nema naglih temperaturnih kolebaja, slično
kao što je to u podrumima.
Pri temperaturi zraka na površini zemlje od -8 do +27 stupnjeva na
dubini od metar i pol do dva temperatura ne pada ispod 0 i ne diže se iznad
17 stupnjeva. Tu dobre uvjete nalaze neki vanjski nametnci.
Konmcentracija vodenih para u kotlu obično se približava zasićenoj
vlažnosti zraka, čak i u stepskim, aridnim prdjelima. U kotao se nikada ne
probijaju sunčeve zrake. U složenom podzemnom labirntu čak i disperzira-
na svjetlost dopire u kotao u neznatnoj količini.
Lisičina je i stan i spas lisice, ali može biti i njena smrt. U vrijeme
kada ima mlade ili u drugo vrijeme kada je lisičina nastanjena lovi se jama-
renjem. Lov je to uz pomoć pasa jamara - jazavičara i terijera - bilo da psi
savladaju lisicu, bilo da je lovci iskopaju živu ili mrtvu ili je odstrjele, ako
pobjegne iz lisičine.
U novije vrijeme rade se umjetne lisičine, u kojima se može jedno-
stavno utvrditi je li lisica unutra i lako je istjerati. To ima značaj za konrolu
brojnosti lisica. Lisica je i štetna i korisna, ali i glavni prenositelj silvatič-
nog bjesnila, pa se mora održavati određena gustoća lisica u lovištu.
292
lov i ribolov
Stara ili mlada divljač

U lovu divljih papkara, koji spada-
ju u ptreživače, važno je znati razlikovati
mlada i stara grla. Važno je to zbog pro-
vođenja mjera uzgojnog i trofejnog od-
strjela. U uzgojnom se uklanja iz lovišta
ono, što je nepodesno za dalji uzgoj, a
trofejni odstrjel je žetva - rezultat uzgoja
i zaštite divljač.
Mladi divlji preživači imaju tanak
vrat i trup. Starija divljač ima deblji vrat,
snažniji trup, težište tijela je pomaknuto naprijed u odnosu na mladu div-
ljač, trbuh je više izbočen, noge su relativno kraće, glava snažnija. Prestar-
jela divljač ima tanku figuru, sličnu mladoj divljači, glava je velika, hrbat i
bedra napadno strše iz linije tijela, slabine su upale, a dlaka je često nako-
striješena.
Mladi primjesrci te divljači su neiskusni, neoprezni i lakovjerni. Izlaze
na pašu rano uveče i ranije se povlače, prije nego što to čine starija grla,
koja su opreznija i nepovjerljivija. U krdu zrele divljači ima viši hijerar-
hijski položaj. Zreli teritorijalni srnjaci, primjerice, imaju svoje teritorije,
mladi ih nemaju. Kada krdo ide spokojno u koloni, može se odrediti starost
pojedinih primjeraka prema poretku u kretanju.
Sasvim mlada divljač još ne sudjeluje u razmnožavanju, dozrijevajuća
samo djelomično, mužjaci samo kao spopredni, nedominirajući primjerci.
Veoma stara divljač, posebno muška grla, je usamljena, primjerice divo-
jarci. Ranije se pisalo i govorilo kako zreli srnjaci, što su mlađi, to ranije
čiste rogovlje. No, utvrđeno je kako prije čiste rogovlje srnjaci sa tanjim
granama, slabiji, koji nisu stvorili mnogo rožne mase nego srnjaci s jakim
rogovljem Sigurna razlika postoji samo između godišnjaka i starijih grla,
no starija grla, uz to, prije odbacuju rogovlje od mlađih. Ne vrijedi ni da se
mlada divljač linja prije od stare, jer tijelo u korištenju primljene energije
daje prednost rastu ploda, laktaciji, ali i rastu rogovlja u odnosu na rast dla-
ke. Zato će se srnjaci sa slabim rogovljem po pravilu prije linjati od onih s
jakim rogovljem. Prvi ne moraju uvijek biti mladi,a drugi stari.
Šupljorogim preživačima rogovi stalno rastu, pa stariji primjerci imaju
veće i jače rogove. Mladi jeleni i srnjaci imaju tanje rogovlje s većom ma-
som u gornjem dijelu, strima je masa ravnomjerno raspoređena, a veoma stari
imaju veću masu u donjem dijelu. Broj parožaka se se sa starošću povećava,
a poslije opada. Glava mladog grla je tamije obojena od glave starog.
293
lov i ribolov
Smrt na glavi
Kod mužjaka iz porodice jelena mo-
guće su razne nepravilnosti rasta rogovlja.
Češće su kod srnjaka nego kod običnog i
jelena lopatara. Najzanimljivija nepravil-
nost je šubarasto ili gubavo rogovlje, tzv.
perika ili guba. Takvo rogovlje na kraju na
neki način dođe glave srnjaku, koji ih nosi.
Bit će riječi o manje-više tipičnom primje-
ru, mada postoje i odstupanja od toga.
Rast, okoštavanje, čišćenje i odba-
civanje rogovlja naziva se ciklusom rasta
rogovlja. Taj ciklus je pod utjecajem či-
nitelja staništa i fizioloških, koji djeluju unutar tijela srnjaka, iako su u ve-
ćoj ili manjoj mjeri vanjski i unutrašnji činitelji povezani. Na rast rogovlja
ponajprije djeluje čitav niz žlijezdi s unutrašnjim lučenjem. Muški spolni
hormon, kojeg luče sjemenici, djeluje na zaustavljanje rasta rogovlja. Ako
je pomanjkanje spolnog hormona iz bilokojih razloga ne dolazi do prekida
djelovanja hormona rasta. Nastaje perika, najuočljivija posljedica hormo-
nalnog poremećaja u srnjaka. Rogovlje je to, koje stalno raste. Grane se
razvijaju nešto jače nego inače. Ikre se stvaraju neograničeno i dolazi do
stvaranja raznih nepravilnih oblika. Donekle okoštavaju samo grane i dio
parožaka. Rast perike ipak pokazuje izvjesnu periodičnost, koja se poklapa
s normalnim ciklusom rasta rogovlja. U vrijeme kada normalno razvijenim,
zdravim srnjacima raste rogovlje, pojačan je i rast perike. U to vrijeme vr-
hovi ikri su hrskavičasti. U ostalom dijelu godine rast perike je usporen, a
ikre su manje ili više očvrsle. Perika ostaje stalno u bastu, ne sazrijeva, pa
srnjak ni ne čisti takvo rogovlje. Mekani dijelovi rogovlja se često povrije-
de o nešto tvrdo, otkinu se i otpadnu. Muhe se upljuju u takve rane, a njiho-
ve ličinke se hrane dijelovima perike. Dolazi do infekcije i uginuća srnjaka.
U donjem dijelu perika često raste u obliku šake i može prekriti oči
srnjaka, čime mu onemogućava orijentaciju. Može mu prekriti i usta, pa
se srnjak ne može hraniti i ugiba od gladi. I tako perika stalno raste kao
neizbježna smrt na glavi. Nekada srnjak kratko vrijeme nosi periku, a neki
puta to traje duže. Po pravilu srnjak ugiba dvije do tri godine od početka
rasta perike. Ponekad se događa da s perikom preživi pet i više godina. U
svakom slučaju perika je uzrok smrti srnjaka. Takvo grlo u okviru uzgojnog
opdstrjela svakako treba ukloniti iz lovišta. S jedne strane zauzima mjesto
normalno razvijene divljači, s druge ionako bi uginulo, a to je čist gubitak.
294
lov i ribolov
Kukuruz u lovištima
U novije vrijeme lovci osnivaju polja za divljač u lovištima za proi-
zvodnju hrane za izravnu prehranu divljači i za prihranjivaje u nepovoljno
vrijeme godine. Jedna od mogućnosti je uzgoj kukuruza na malim površi-
nama. Kukuruz je u biti univerzalni usjev. Uzgaja se za proizvodnju zrna,
koncentrirane hrane, ali i cijela masa nadzemnog dijela biljke je izvrsna
voluminozna hrane. Glavni dio u sastavu zrna kukuruza je škrob, zatim ima
masti i bjelančevina. Sadržaj vitamina je kao kod gusto sijanih strnih žita-
rica. Usprkos nepovoljnom sadržaju bjelančevina i niskom sadržaju nekih
mineralnih tvari, kukuruzno zrno je energetska, koncentrirana hrana, koja
nakon dopune bjelančevina postaje punovrijedna hrana za divljač.
U prvom redu listovi su najbogatiji dio kukuruza u mineralima, iz čega
se može zaključiti, koje su prednosti silažnih hibrida kukuruza u prehra-
ni divljači. Ako se odluči uzgajati kukuruz treba izabrati tlo u ravnici ili
na južnim ekspozicijama blagih padina. Prema mogućnosti i u predjelu s
većom vlažnošću zraka, nedaleko vodenih površina, gdje podzemna voda
nije duboko, jer kukuruz ima glavni dio mase korijena na dubni od 0,4m.
Izabranu površinu treba na jesen preorati ili prekopati i pred sjetvu, posli-
je razbacivanja mineralnih gnojiva razrahliti tlo do dubine sjetve 7-10 cm.
Ako ne možemo za takav uzgoj osigurati stajsko gnojivo ili kompost, mije-
njamo pogodne površine.
Herbicide ne koristimo nego korove uništavamo višekratnim kultivi-
ranjem ili okopavanjem. U lovištu divljač može sasvim uništiti usjev, pa
ga treba ograditi, najjednostavnije električnom ogradom. Kasnije se može
odgraditi za izravnu prehranu divljači ili ručno obrati za prihranjivanje, a
stabljike ostaviti za zaklon.
Za takv uzgoj kukuruza potrebno je unajmiti ili nabaviti primjerenu
mehanizaciju, osobito za obradu tla. Za manje površine dovoljan je veći
motokultivator s potrebnim priključcima. U nizinskim uvjetima je danas
kukuruz rodna kultura, koja može ponegdje dostići 10 t zrna ili 25 do 30 t
silažne mase po hektaru.
U navedenim, s uzgajačkog gledišta ekstenzivnim uvjetima, na ma-
lim parcelama možemo računati s trećinom tih prinosa. Za prehranu div-
ljači to nije zanemariv doprinos. Može nam to pokazati jednostavna ra-
čunica: za 100 kg zrrna potrebna je površina od približno 3,3 ara. Osim
toga, može se dobiti mnogo zelene mase. Primjerenim izborom i raspo-
redom više takvih parcela s nekoliko hibrida, koji postupno dozrijevaju,
može se utjecati na kretanje i raspopred krupne divljači, jelena i divljih
295
lov i ribolov
svinja u lovištu. Osim toga, mogu se smanjiti štete od te divljači. Za uzgoj

kukuruza u tim uvjetima preporuča se korištenje silažnih ili univerzalnih
hibrida kukuruza (za zrno ili silažu istovremeno) iz nekoliko skupina pre-
ma dužini vegetacije.
Kukuruz naraste do 3 m visine i pogodan je za jednogodišnje remi-
ze na obešumljenim poljima, za zaštitu sitne divljači od grabežljivaca,
osobito pernatih, i od loših vremenskih uvjeta. Za remize je najpogodniji
razmak biljaka 60x60 cm. Veoma je pogodna za remize kombinacija sa
sirkom.
Lov na Feral koze

Novi Zeland
izvozi velike ko-
ličine smrznutog
kozjeg mesa, a
osobito je poznat
po izvozu živih
koza u zemlje po-
sebnih načina kla-
nja.
Svake godi-
ne Novi Zeland
izveze preko jedan
milijun grla živih
koza u čiju hranid- Za noćni lov samostrelom odlučuju se uglavnom žene
bu, uzgoj, objekte
nije uloženo gotovo ništa. Novo Zelanđani tvrde da je svaki čovjek lovac,
te da svakom čovjeku mora biti ponuđen doživljaj lova u divljini, na divlje
životinje.
Lov na Feral koze izvanredno je organiziran i naplaćuje se po jed-
nom odstrijeljnom grlu 400 NZ dolara, promašaji se ne naplaćuju. Jed-
nostavno dođete, iznajmite odijelo, vrstu lovnog pribora – strijelu i luk,
samostrel, pušku ili koplje, vodiča, konja, moto-cross motocikl, terensko
vozilo, helikopter ili samo dobre čizme. Nitko vas ne pita imate li kakav
ispit, jednako su dobrodošle žene lovci, zna se da sve radite na vlastitu
odgovornost. Lov na Feral koze u Novom Zelandu nude bezbrojne evrop-
ske agencije.
296
lov i ribolov
Kopački rit - prirodno mrijestilište

Veliko po-
plavno područje u
kutu, koji zatvara-
ju Dunav i Drava,
poznato je kao Ko-
pački rit. Dunav i
Drava izviru u Al-
pama, pa kada se
tamo topi snijeg i
još padaju kiše u
njihovim slivovi-
ma, korita tih rije-
ka ne mogu primiti
svu vodu i nastaju
Kopački rit
poplave.
Drži se kako Kopački rit ne bi imao toliku površinu da Dunav tu ne
čini veliki luk. Kako visoke vode Dunava stižu prije i pune mu korito, us-
poravaju i plave, ali to se događa i s vodama Drave Otuda je ovdje toliko
dunavskih i dravskih meandara, mrtvaja,starih Drava i Dunavaca, malih je-
zera, bara i močvarnih dijelova - prava delta. Neke površine su stalno, a
neke povremeno pod vodom.
Što još danas postoji Kopački rit može se zahvaliti spoju dvaju velikih
rijeka, pa je melioracija velik i skup poduhvat. Osim toga, uvijek je bilo lju-
di, koji su, uviđajući vrijednost Kopačkog rita, pružali zaštitu. Veliki značaj
Kopačkog rita kao prirodnog mrijestilišta i rastilišta riba je i u tome, što su
melioracijom poplavnih površina uz rijeke i uređenjem obala i onečišće-
njem voda smanjen riblji fond rijeka.
Za sliv Dunavu u Htrvatskoj Kopaćki rit je najveće prirodno mrijesti-
lište i rastilište riba, a na samom Dunavu drugo po veličini poslije njegove
delte na utoku u Crno more. U vrijeme vegetacije to je i riblje hranilište, što
doprinosi boljem rastu i razmnožavanju riba.
Poplave na tom području po pravilu su u proljeće i mogu trajati čak
do sredine ljeta Prosječno godišnje je 45 dana viša voda, ali u poplavnom
području se može zadržati 175 dan.
Nakon toga voda se povuče i ostane samo u Kopačkom jezeru i ne-
kim dubljim dijelovima. Poslije velikih poplava osječki ribolovci znaju reći
kako u litri vode ima pola kile ribe.
297
lov i ribolov
Visoke vode u proljeće, u vrijeme mrijesta većine vrsta šaranskih

voda, te obilje hrane rezultiraju bogatim ribljim fondom po broju i vrsti
riba. Na području Kopačkog rita živi preko 40 vrsta riba. Nekih vrsta ov-
dje više nema zbog prekida puteva seobe izgradnjom Đerdapskih hidoe-
lektrana.
Bogatstvo riba
U novije vrijeme pojavilo se više vrsta riba, koje tu ne žive od priro-
de: babuška, bijeli amur, bijeli i sivi tolstolobik, amurić ili bezribica. Od
njih amur i tolstolobici nemaju ovdje uvjete za prirodni mrijest i potječu iz
umjetnog uzgoja.
Većina vrsta s ovog područja spada u tzv. fitofilne vrste, što znači da
ostavljaju svoju ikru na biljkama. Naravno, najznačajnije su vrste, koje su
nekada bile (i sada su) zanimljive za sportski ribolov, tzv. plemenite vrste.
U novije vrijeme sportski ribolovci cijene bijelog amura i neke ranije
nezanimljive ili manje zanimljive vrste riba, tzv. bijelu ribu i drugu. Cije-
ni se i babuška zbog svoje velike brojnosti, a manje je zanimljiva za jelo,
mada ima ljudi, koji je vole jesti.
Od vrsta riba Kopačkog rita na prvom mjestu je divlji, dunavski šaran,
lijepa riba dugačkog, vretenastog tijela. Obično je u vrijeme njegovog mri-
jesta pogodan, visok vodostaj. Na žalost, skoro je iščezao i ovdje se sačuva-
la jedna manja, relativno stabilna populacija.
Mnogi znanstvenici misle kako tog šarana treba zaštititi kao genofond.
Ugrožen je, između ostalog, nerazumnim poribljavanjem rijeka i poplavnih
područja ribnjačarskim rasama i tipovima šarana. Posljedica je križanje i
nestanak pravog dunavskog šarana.
Druga važna vrsta je som, koji se mrijesti na dijelovima, gdje je voda
visoka i bistra i kada se vodostaj i temperatura vode poklope s njegovim
vremenom mrijesta. Ne događa se to svake godine, pa ni mrijest soma nije
uvijek uspješan. Nekada, kada je u Kopačkom ritu bio dozvoljen gospodar-
ski ribolov, lovljene su somovske matice od 70, 80, pa i preko 100 kg.
Važna vrsta je i štuka, koja mrijesti vrlo rano. Ako su vode visoke već
u veljači i zadrže se do kolovoza, rujna, uspjeh mrijesta štuke je izvrstan.
Mlađ štuke, koji već u jesen dostiže lovnu mjeru, popjavljuje se u ogro-
mnom broju. Događa se to prosječno svake četvrte do šeste godine. Sport-
ski ribolovci to znaju, jer je ulov štuka tada jako bogat. Naravno, ulovi se i
mnogo štuka ispod mjere.
Na pojedinim mjestima, kao što je pješčani sprud Kopačkog jezera,
mrijesti i smuđ. U Kopačkom ritu mrijesti i jez, deverika, krupatica, bodor-
ka, grgeč i mnoge druge vrste. Neke vrste, kao što je mrena i kečiga, mrije-
ste u samim koritima rijeka.
298
lov i ribolov
Ulovite manića za Badnjak

Za Badnjak se jedu jela pripremljena od svježe riječne ili morske ribe
ili od suhog bakalara, što se kupi. No, ako ste ribolovac, možete si ulovi-
ti ribu, osobito manića ili menjku, slatkovodnu ribu, koja se upravo tada
može uloviti na udicu. Taj rođak bakalara ima robustno tijelo, u prednjem
dijelu okruglo, na repnom deblu sa strana suženo. Glava je široka, pljosnata
s velikim ustima kao u žabe.
Manić traži bolju vodu, jer je neotporan na onečišćenje i manjak kisi-
ka. Prednost daje hladnijim i čistijim vodama s tvrđim dnom. Široko je ra-
sprostranjem od prigorskih potoka i donje granice pastrvskih voda do nizin-
skih tokova rijeka, gdje naseljava dublja mjesta s dovoljno zaklona. Zakloni
su kamenje, panjevi, potopljena stabla, udubine u dnu, podlokane obale...
Dovoljno zaklona je temeljni uvjet opstanka manića, što je vezano s
njegovim posebnim načinom života. Za razliku od ostalih vrsta riba, ljeti
je manje aktivan, a pri jako visokim temperaturama vode može biti u laten-
tnom stanju. Nasuprot tome, sniženje temperature vode povećava njegovu
aktivnost. Izrazita je noćna riba i u potragu za hranom kreće u sumrak. Za
vrijeme ljetnih oluja i u mutnoj vodi napušta zaklon i u tijeku dana.
Mrijest manića je zimi, od prosinca do ožujka, pri jako niskoj tempera-
turi vode, pa i ispod 4 stupnja. Prije mrijesta može biti seoba na manje uda-
ljenosti. Mužjaci spolno sazrijevaju u trećoj godini života, a ženke godinu
dana kasnije. Na pogodna mjesta za mrijest prije stižu mužjaci.
Manić je naša najplodnija riblja vrsta s 3 milijuna ikre na kilogram
težine ženke. Ženka ispušta ikru u mirnijim tokovi-
ma iznad šljunčanog, pjeskovitog ili glinovitog tla.
Mužjaci je oplođuju, a ikra se ne lijepi nego se in-
kubira plivajući, a kasnije padne na dno. U prehrani
nije izbirljiv i u svojim pohodima jede što nađe – li-
299
lov i ribolov
činke vodenih kukaca, rakove, žabe i drugo. Iako izgleda nespretan, lovi i
ribe, osobito kada je hladnija voda, a mnoge vrste su tada manje pokretne.
Hrani se i strvinom i tako obavlja važnu sanitarnu ulogu.
Raste dosta brzo. U četvrtoj godini života naraste do 30 do 45 cm du-
žine. Naraste do 1 m dužine i težine od 30 kg. U našim vodama su njegove
mjere mnogo skromnije i prosječna težina mu se kreće od 0,5 do 1,4 kg
rijetko se ulove primjerci od više 2 kg težine.
Ribolov manića
Za riboov manića treba duži tvrđi štap i jača uzica, jer se lovi blizu
zaklona, a zakvačen na udicu lako se može zavući u zaklon. Olova su naj-
bolja dugoljasta i okruglasta, jer takva manje zapinju. Trebaju biti udaljena
od udice 10 do 15 cm. Mamci su manje gujavice, manje mrtve i žive ribice,
riblje meso i utroba, meso peradi, crijeva i druge iznutrice, meso rakova i
puževa. Po pravilu na ribu love se krupniji primjerci. Lovi se dubinski na
klasični način ili tako da se olovo s udicom naizmjence spušta na dno i po-
diže. Može se loviti i udicom na plovak i okomitim varaličarenjem. Nekada
se prevari i zagrize na tvister i drugi umjetni mamac, kada se love druge
vrste riba. Mamac se nudi u blizini zaklona. Ako manić ubrzo ne zagrize,
znači da ga tu nema i traži se dalje, idući uz obalu. Tako se postupa kod
svih navedenih načina ribolova. Druga mogućnost je da se na izabranom
mjestu prije ribolova nahrani ribljim mesom, što privuče maniće.
Manić obično munjevito grabi mamac i nastoji ga progutati bez dužeg
kušanja, ukoliko nije prevelik. Često proguta mamac, a da se to na štapu i ne
primijeti. Kada ga zakvačimo, čvrsto držimo štap i ne damo mu da se povuče
u zaklon. Meso manića je izvrsne kakvoće, čvrsto, bez sitnih kostiju i hranji-
vo. Vrlo je cijenjena njegova jetra, koja sadrži riblje ulje i bogata je vitamini-
ma i drugim korisnim tvarima. Može dostići desetinu težine tijela. Znatno se
poveća, ako ulovljenog manića lagano udaramo štapićem po trbuhu.
Crnka - rijetka riba

Iako crnka (Umbra krame-
ri) ne spada među gospodarski
vrijedne vrste, ipak je značajna,
jer je reliktna i važna vrsta za
proučavanje ekologije ne samo
naših nego riba uopće. Osim
toga, rijetka je i ugrožena vrsta
zbog smanjenja njenih staništa, pa zaslužuje zaštitu.
Porodica, kojoj pripada crnka, broji samo tri vrste, od kojih dvije žive
u Sjevernoj Americi. Naša živi u slivu Dunava (Dnjestra i Pruda). Razliko-
300
lov i ribolov
vanje crnke od ostalih naših riba nije teško, već zbog toga što se može naći
samo u poplavnim područjima naših nizinskih rijeka ili u njihovoj blizini.
To su tople, jako zarasle i plitke stajaće vode, odvodni kanali sporog toka,
veće plitke mrtvaje i slično.
Crnka je mala riba. Dostiže dužinu od 10, iznimno 15 cm, a težinu 30 g.
Ženke su krupnije od mužjaka. Ima veliku glavu i dugoljasto tijelo, s karakte-
ristčnim ovalnim repnim perajem i krljuštima na gornjim i bočnim dijelovima
glave. U donjoj čeljusti ima sitne, brojne i podjednako velike zube. Obično je
crvenosmeđe boje, a na bokovima ima nepravilno razmještene tamne pjege i
točke. U vrijeme mrijesta analno peraje mužjaka oboji se sivozeleno. Dobro
podnosi nedostatak kisika, pa može živjeti i tamo, gdje su nepovoljni uvjeti
za druge vrste. Za disanje se u takvim uvjetima koristi ribljim mjehurom, za
koji uzima atmosferski zrak s površine vode. Može izdržati na vlažnom bez
vode do 10 sati. Kada postoji opasnost od isušenja, zakopa se u dno.
Crnke žve u grupama od 5 do 6 riba. Ne živi dugo, rijetko doživi 3
godine. Ženka se mrijesti u drugoj godini života, krajem ožujka ili u trav-
nju. Svojih 100 do 200 ikri odlaže u posebno uređeno gnijezdo - površinicu
očišćenu perajama do dna ili je to nekada očišćeno korijenje vodenih bi-
ljaka. Poslije mrijesta ženka aktivno štiti gnijezdo, napadajući i nekoliko
puta krupnije ribe. Izvaljivanje je obično nakon 8 do 12 dana. U to vrijeme
ženka svojim parnim perajama osigurava stalno strujanje vode i dotok kisi-
ka otopljenog u vodi. Potomstvo uzima animalnu hranu, stariji primjerci se
hrane osobito ličinkama kukaca, ali i kukcima, koji padnu u vodu, drugim
beskičmenjacima, ponekad i sitnm ribom i drugim. Crnka obično lovi poput
štuke. Polako se približava plijenu, samo pomoću parnih peraja, a kada je
dovoljno blizu, brzo napada. Poput štuke, često se prikrada plijenu, krijući
se iza vodenih biljaka. Za sportski riblov je zanimljiva samo kao mamac za
lov grabežljivih riba, ali, kao što je rečeno, zaslužuje zaštitu.
Tvisteri za smuđeve
Smuđevi vole zagristi na mamce, koji se
vretenasto kreću kroz vodu. Znali su to još u
davnini, kada su za ribolov smuđa koristili tan-
ke i dugačke komadiće slanine.
Moderni nastavak takvih mamaca su tvi-
steri i drugi slični umjetni mamci od plastične
mase. Ima ih veliki izbor vrsta, raznih veliči-
na i boja i što je najbolje - nisu tako skupi kao
učinkoviti vobleri. Zato se može “riskirati” i
riboloviti tamo,gdje se lako može zapeti i nije
301
lov i ribolov
velika šteta, ako se ostane bez tvistera. Smuđevi grizu na takve mamce ra-
znih veličina. Najbolji su od 5 do 10 cm, no smuđ će zagristi i na onaj na-
mijenjen grgeču od 3 cm ili onaj za soma od 20 cm dužine. Jako su dobri
oni s dva repa, jer izazivaju veću turbulenciju u vodi.
Veliki je izbor boja, no možete ih i mijenjati pomoću vodootpornih
boja. Pokusi su pokazali da se u vodi najbolje vidi spektar modre boje. Iz-
vrsna je i fluorescentna boja. Primjerice, s takvom malom “hobotnicom” u
dubljoj vodi mogu se postići iznenađujući rezultati. Treba znati kako za ja-
činu fluorescencije nije toliko važna dužina osvjetljenja koliko njena jačina.
Zato se najbolji rezultati postižu tako da se tvister osvijetli blicem fotoapa-
rata, a to se može učiniti i tijekom ribolova u sumrak i noću.
Učinkovitost tvistera možete povećati tako da im zalijepite umjetne
oči, obvezatno s crvenom bjeloočnicom i tako da dodate neki miris, koji
privlači smuđa.
Konoplja - riblja hrana i mamac

Sjeme konoplje ima izvrsne prehrambene vrijednosti za ljude, ali i za
životinje, pa i ribe. Izvrsna je sama ili kao sastojak u krmnim smjesama za
primamljivanje riba ili kao mamac. Može se koristiti skoro u svim načinima
ribolova mirnih vrsta riba. Mnogi je stavljaju na prvo mjesto među ribljom
hranom.
Konopljino sjeme je tvrdo, tamno, oko 5 mm u promjeru. Poslije pri-
preme iz njega izlazi bijela klica. Ima neugodan miris i okus. Možete kušati
- nije otrovna.Za ribe sjeme liči na male crne vodene pužiće, a bijela klica
na tijelo pužića, koje viri iz kućice. Tako je konoplja privlačna ribama i
svojim izgledom i one je, dok je ne kušaju, smatraju animalnom hranom.
Dalja teorija - zašto ribe vole konoplju - krije se u zvuku. Kada jedna
riba počne svojim ždrijelnim zubima gristi sjeme, žvakanje se dobro čuje
pod vodom. Druge ribe to čuju i misle kako još ima pužića. Krckanje nave-
de i ribe, koje iznad lijeno plivaju, da se spuste dolje i potraže pužiće.
Malo sastojaka krmnih smjesa je tako dobro kao konoplja. U manjoj
mjeri su to kukuljice crva, repica i kikiriki, a za krupnije ribe kukuruz. Dok
s kukuruzom ne valja hraniti više puta dnevno, konoplja se može bacati
“lopatama” i ne škodi.
Proizvođači krmnih smjesa za ribe nastoje ih prilagoditi ribljem ukusu,
ali ne uspijevaju imitirati raznoliku strukturu prirodne hrane. Nijedna kr-
mna smjesa nije tako homogena kao, primjerice, kuhano tijesto ili krumpir.
Osim toga, ribe rado jedu školjke u puževe s tvrdom, neravnom površinom
i mekom sredinom. U svemu tome konoplja nadilazi ostalu biljnu hranu.
302
agroekonom ika
agroekonomika
Kalkulacija proizvodnje trajnih nasada

U današnje vrijeme kada
svi nešto “kalkuliraju”, kada se
svaka kuna pazi i dobro planira
gdje se troši, dobro je detaljnije
upoznati kalkulaciju. Naziv je
dobila prema latinskoj riječi cal-
culus, što znači kamenčić, jer se
nekada zbrajalo pomoću kamen-
čića.
Zadatak kalkulacije
Od tog davnog vremena
kalkulacije su se specijalizirale
te se koriste za utvrđivanje svih
vrsta cijena, a posebno cijene
koštanja, nabavne cijene i prodajne cijene u proizvodnji, preradi, nabavi,
prodaji i pružanju proizvodnih usluga.
Zadatak kalkulacije, osim izračunavanja cijena, je kontrola troškova
i uspješnosti poslovanja. Izvršavanjem ovih zadataka kalkulacija treba po-
moći u nastojanju da se poslovanje učini što uspješnijim i racionalnijim.
Rezultat kalkulacije mogu biti i druge ekonomske veličine, kao što su pri-
mjerice tržišna vrijednost proizvodnje, ukupni troškovi, pojedine kategorije
troškova, financijski rezultat (dobitak ili gubitak) i sl.
U širem smislu svrha kalkulacije nije samo obuhvaćanje troškova, pri-
hoda i cijena, nego ona služi kao temelj za donošenje poslovnih odluka, za
kontrolu troškova, kontrolu ekonomičnosti, utvrđivanje optimalnog obujma,
strukture i intenziteta proizvodnje, određivanje optimalnog vijeka i najpovolj-
nijeg obujma korištenja tehničkih sredstava, te ocjenjivanje veličine i eko-
nomske opravdanosti trajnih ulaganja (investicija).
Dugoročno promatrano, cilj poslovanja je ostvarenim prihodom pokri-
ti svoje troškove, što znači da prodajna cijena mora biti veća od cijene ko-
štanja.
No, ako se radi o kraćem vremenskom razdoblju, a tržišni su uvjeti ta-
kvi da nije moguće prodavati svoje proizvode iznad cijene koštanja, postav-
lja se pitanje proizvoditi ili ne. Odgovor na to pitanje može dati kalkulacija
cijene proizvodnje.
303
agroekonomika
Struktura kalkulacije za trajne nasade

Kalkulacija pruža jednostavan pregled troškova i prihoda proizvodnje
koja se odvija na poljoprivrednom gospodarstvu. U strukturi kalkulacije po-
trebno je, što je moguće točnije, specificirati proizvodne rezultate (prinose i
prihode) i troškove izražene količinski i vrijednosno, stoga podloga za izra-
du kalkulacije o ostvarenoj proizvodnji mora postojati u obliku evidencije o
troškovima, prinosima, cijenama i prihodima.
Za izradu kalkulacije buduće, planirane proizvodnje potrebno je
poznavati osnovne tehnološke zahtjeve i na temelju njih realno procije-
niti očekivane troškove proizvodnje (potreban repromaterijal, troškove
mehanizacije, radne snage i dr.) te moguće rezultate proizvodnje (pri-
nose i prihode). Kao dobar izvor podataka za procjenu cijena mogu po-
služiti cjenici proizvođača sredstava za zaštitu bilja, sjemenarskih kuća,
proizvođača gnojiva te podaci TISUP-a (Tržišno informacijski sustav u
poljoprivredi).
Na temelju ovakvih kalkulacija mogu se uspoređivati proizvodnje i
pratiti utjecaj promjene cijena proizvoda ili visine troškova na rezultat po-
slovanja. Osim što je temelj za utvrđivanje rezultata proizvodnje, kalkula-
cija je dobar pokazatelj odnosa pojedinih stavki prihoda i troškova pojedi-
načne proizvodnje u ukupnoj proizvodnji i poslovanju gospodarstva. Tako
se, primjerice, može utvrditi udio prihoda od proizvodnje jabuke u ukupnoj
voćarskoj proizvodnji ili udio poticaja u ukupnim prihodima. Nadalje, kal-
kulacija je dobra podloga za donošenje kratkoročnih i brzih odluka te pla-
niranje buduće proizvodnje i investicija, u slučaju promjene obujma i vrste
proizvodnje, tehnologije i načina uzgoja i drugoga.
Jednostavan, brz i najčešće korišten način utvrđivanja ekonomskih po-
kazatelja poljoprivredne proizvodnje pojedinačno i ukupno jest model kal-
kulacije pokrića varijabilnih troškova (engl. Gross Margin). Ova se vrsta
kalkulacije temelji na utvrđivanju prihoda i troškova proizvodnje na razini
varijabilnih troškova u jednoj godini, na određenoj proizvodnoj površini
(najčešće 1 ha). U strukturu prihoda ulaze svi prihodi ostvareni prodajom
proizvoda ili po drugim osnovama (poticaji), a visina ovisi o količini proi-
zvoda i cijeni.
Vrste troškova
Varijabilni troškovi su promjenjivi troškovi koji ovise o količini pro-
izvodnje jer se povećavanjem intenziteta proizvodnje i oni povećavaju, a
ukoliko nema proizvodnje nema ni ovih troškova.
Druga vrsta, nepromjenjivi troškovi, odnosi se na cjelokupno gospo-
darstvo, stalni su i u proizvodnji prisutni dulje razdoblje. To su fiksni troš-
kovi, kojima su osnovna obilježja da ne ovise o vrsti i obujmu proizvodnje,
304
agroekonomika
Fiksni (nepromjenjivi) troškovi gospodarstva
ne mogu se iskazati po pojedinim proizvodnjama te se stoga obračunavaju

na razini cijeloga gospodarstva.
Važno je istaknuti da su kalkulacije pokrića varijabilnih troškova do-
bar pokazatelj uspješnosti poslovanja gospodarstva kada se proizvodnja
ostvaruje punim kapacitetom, odnosno kada je primjerice nasad jabuka, vi-
nograda ili neke druge višegodišnje kulture u punoj rodnosti.
Međutim, svakoj proizvodnji prethode investicijski troškovi ulaganja
(podizanje nasada) raspoređeni kroz određeno razdoblje do postizanja pune
rodnosti. Stoga investicijski troškovi i neki prihodi investicijskog razdoblja
ne ulaze u strukturu kalkulacija pokrića varijabilnih troškova, nego kao dio
fiksnih troškova. U nastavcima koji slijede bit će više prikazano na konkret-
nim primjerima.
Isplativost proizvodnje krmnog sirka

Posljednjih nekoliko godina raste interes za sjetvu sudanske trave
(Sorghum sudanense) i krmnog sirka (Sorghum bicolor) kao krmnih kultura
koje daju visok prinos, a ujedno bolje podnose sušu u odnosu na ostale kr-
mne kulture.
Rokovi sjetve
Hibridi krmnog sirka i sudanske trave mogu se sijati u nekoliko ro-
kova sjetve: kao glavni usjev, naknadni i postrni. Obzirom na rok sjetve,
305
agroekonomika
za korištenje dospijeva tijekom

druge polovice ljeta i početkom
jeseni (sve do pojave prvog je-
senskog mraza). Sjetva krmnog
sirka obavlja se početkom svib-
nja ukoliko ga sijemo kao glavni
usjev, koncem svibnja ili u lipnju
ukoliko ga sijemo kao naknadni
usjev ili sjetvu obavljamo nakon
žetve strnih žitarica ili uljane re-
pice ukoliko ga uzgajamo kao
postrni usjev. Ukoliko odlučimo
sijati u postrnom roku, tlo bi tre-
balo obavezno povaljati. Sjetva
nakon 15. srpnja uglavnom nije
isplativa jer u prosječnoj godini
u našim agroklimatskim uvjeti-
ma možemo postići samo jedan
otkos. Krma se može koristiti
izravno s polja (kao svježa, zele-
na krma) ili se može silirati.
Prilikom odabira vrste i hibrida moramo znati da je sudanska trava
pogodnija za ispašu u odnosu na krmni sirak. Krmni sirak pogodniji je za
spremanje silaže.
Na tržištu u Republici Hrvatskoj u 2013. godini poljoprivrednici mogu
izabrati nekoliko hibrida: SUSU, Zerberus i Inka. Hibride Sweet Sioux i
Grazer N ove godine ne nalazimo na tržištu.
Prednost ovih vrsta u odnosu na kukuruz je ekonomičnije iskorišta-
vanje proizvodnih površina koje su na raspolaganju poljoprivrednom gos-
podarstvu za proizvodnju krme, jer se mogu sijati kao interpolirajući usjev
– naknadni i postrni, posebno zbog visoke tolerantnosti prema suši i toplom
vremenskom razdoblju tijekom ljetnih mjeseci.
Obrada tla i gnojidba
Obrada tla je identična pripremi tla za uzgoj kukuruza. Sjetva se vrši
sijačicama za žito ili šećernu repu (fotografija – određivanje norme sjetve
žitnom sijačicom). Gnojidba ovisi o stanju plodnosti tla. Za visoke urode
mase na srednje plodnim tlima treba dodati još 80-100 kg P2O5 i 120-160
kg/ha K2O. Polovicu fosfornih i kalijevih gnojiva treba dodati prije ora-
nja, a drugu polovicu u dopunskoj obradi tla. Krmni sirak i sudanska tra-
va imaju velike potrebe na dušičnim gnojivima pa moramo osigurati 120-
306
agroekonomika
150 kg/ha dušika, ovisno

o očekivanom prinosu i
rasporedu oborina tijekom
vegetacije. U predsjetve-
noj pripremi tla trebamo
primijeniti trećinu ukupne
količine dušika (30-40 kg/
ha), a ostatak se daje u
prihranama. Prva prihrana
krmnog sirka obavlja se
kad biljka razvije treći do
četvrti list u količini 30-
50 kg/ha, a sudanska trava
šest do deset listova. Nakon svake košnje krmni sirak se prihranjuje s istom
količinom dušika (100- 150 kg/ha KAN-a). Od prihrane do korištenja treba
proći barem 20 dana.
Bojazan koja postoji kod poljoprivrednih proizvođača koji žele sijati
krmni sirk i sudansku travu, jest opasnost od zakorovljavanja parcele. Kr-
mni sirak i sudanska trava ne formiraju podzemnu stabljiku (rizome). Pri-
likom sjetve koristimo hibridno sjeme kod obje opisane vrste. Obje vrste
stradavaju pri niskim temperaturama. Dakle, nema opasnosti od zakorov-
ljavanja parcele.
Dapače, pri uzgoju sudanske trave koju možemo sijati žitnim sijačica-
ma, u gustom sklopu korovi nemaju dovoljno svjetla da se razviju i parcele
ostaju „čiste od korova“.
Troškovi proizvodnje
Prilikom izračuna troškova proizvodnje treba napomenuti da troškovi
jako variraju obzirom na rok sjetve i cilj proizvodnje (korištenje svježe ili
silirane krme).
Krmni sirak za proizvodnju silaže sije se na međuredni razmak od 60-
70 cm, kao kukuruz radi korištenja silažnog kombajna. Danas niti jedan
herbicid nije registriran za suzbijanje korova u krmnom sirku. Prilikom
izračuna troškova u obzir se uzima sjetva u glavnom roku. Također pri izra-
čunu troškova treba uzeti u obzir samo dva korištenja za silažu, i ukupni
prinos mase 100 000 kg/ha (u dva otkosa). Hibridi koji se koriste za ovu
namjenu postižu visinu stabljike 3,0 do 3,5 metra.
Također se pretpostavlja da gospodarstvo ima izgrađen silos i da po-
sjeduje vlastitu potrebnu poljoprivrednu mehanizaciju. Krmni sirak se lako
silira i uglavnom nema potrebe za korištenjem inokulanata, a trošak folija
za prekrivanje silosa ovisi o dimenzijama silosa.
307
agroekonomika
Ljekovito bilje donosi dobit

Iako je u prošlom stoljeću ljekovito bilje bilo pomalo zaboravljeno,
21. stoljeće donosi sve veću popularizaciju prirode i prirodnih načina lije-
čenja. Industrija ljekovitog i aromatičnog bilja na svjetskom tržištu ostva-
ruje prihod od preko 25 milijardi eura i prema predviđanjima očekuje rast.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ljekovito bilje čine
vrste čiji jedan ili više biljnih dijelova sadrže biološki aktivnu tvar koja se
može koristiti u terapijske svrhe ili za kemijsko-farmaceutske sinteze.
Prema regulativama EU da bi pripravak od ljekovitog bilja dobio li-
cencu za prodaju na europskom tržištu, mora se dokazati da se koristio na
tržištu zemalja EU minimalno 30 godina, odnosno barem 15 godina na trži-
štu EU i minimalno 30 na tržištu izvan Unije. Proizvođači ističu da je dobi-
vanje licence skup proces, koji će smanjiti ponudu ljekovitog bilja, te time
naštetiti proizvođačima i potrošačima.
Tradicija uzgoja
U Hrvatskoj postoji duga tradicija skupljanja i uzgoja ljekovitog bilja.
U razdoblju od 1930. do Drugog svjetskog rata bila je glavni snabdjevač
ljekovitim biljem zemalja srednje Europe, pa čak i SAD-a. Danas se ljeko-
vito bilje uzgaja na malo više od 3.000 hektara, s ukupnom proizvodnjom
od svega 2.600 tona, odnosno 0,8 t/ha. U proizvodnji dominira kamilica
(oko 80%), koja je ujedno i jedna od rijetkih kultura s pozitivnom vanjsko-
trgovačkom bilancom. Nažalost, istovremeno uvozimo oko 750 tona raznih
vrsta ljekovitog bilja, koje bi se moglo uzgajati na područjima Hrvatske u
kojima nije previše razvijena konvencionalna poljoprivreda. Tako posebno
veliki potencijal za ovu proizvodnju imaju Kordun, Banovina, Lika, Gorski
kotar, kojima bi ta proizvodnja zasigurno pomogla u zadržavanju i privlače-
nju radno aktivnog stanovništva.
Ekonomski uspješna proizvodnja ljekovitog bilja moguća je na većim
i manjim površinama, jer je višestruko isplatljivija od ratarstva. Tako je pri-
hod od 1 ha crnog sljeza deset puta veći od prihoda s iste površine zasijane
kukuruzom ili pšenicom, našim najčešćim kulturama. Međutim, za proi-
zvodnju ljekovitog bilja potrebno je puno više fizičkog rada, jer je upotreba
kemijskih sredstava strogo ograničena.
Kamilica
Proizvodnja kamilice nije previše složena, ali ju je potrebno proizvo-
diti na većim površinama (od 10 hektara na više) da bi se postigao zado-
voljavajući prihod. Od 1 ha površine moguće je dobiti prosječno 500 kg
308
agroekonomika
cvijeta, koji se otkupljuje po 10 kn za kilo-

gram. Prosječni troškovi proizvodnje kami-
lice su oko 4.000 kn/ha, pa je tako moguća
zarada od nekih 1.000 kn/ha površine. Kada
se tome dodaju poticaji koje daje država, po
hektaru je moguće ostvariti nešto više od
3.000 kn. U Hrvatskoj proizvodnja kamilice
je dosta proširena po Slavoniji i Podravini, Kamilica
a odgovara joj zaslanjeno zemljište na kojem se ne mogu uzgajati druge
biljke. Berbu je moguće obavljati preuređenim žitnim kombajnom, koji u
roku desetak sati obere 3-4 ha usjeva kamilice koji nije polegao, odnosno
12-16 t svježeg cvijeta. Prosječan prinos kada su optimalni klimatski uvjeti
je 4 t svježeg cvijeta po ha, sa 60% cvijeta prve klase. Prinos može varirati
od 0,3 do 0,5 kg/ha eteričnog ulja.
Lavanda
Za Dalmaciju i Istru karakterističan
je uzgoj lavande, koja se pokazala uspješ-
nom za uzgoj i u drugim krajevima Hr-
vatske. Žalosno je što se kraj savršenih
ekoloških uvjeta za potrebe prerađivačke
industrije lavanda uvozi, a njezinih polja
je danas manje nego prije 30 godina. Uz-
Lavanda goj joj je vrlo ekonomičan, a može poslu-
žiti i kao dobra paša za pčele. Lavanda na istom mjestu može ostati 15-20
godina, a mlada biljka je vrlo osjetljiva na sporo topive herbicide, pa se na
mjestima gdje je bio kukuruz može saditi tek nakon dvije do tri godine.
Kalkulacija proizvodnje lavande, proizvodnja ulja, 1 ha
Mjerna jedinica Iznos
Prinos ulja l/ha 208
Cijena ulja kn/l 220,00
PRIHOD UKUPNI kn/ha 45.760,00
Podsađivanje kn/ha 250,00
Mineralna gnojiva kn/ha 8.479,00
Ručno pljevljenje kn/ha 1.200,00
Berba kn/ha 3.125,00
Trošak vlastite mehanizacije kn/ha 1.043,00
Ostali troškovi kn/ha 1.500,00
UKUPNI VARIJABILNI TROŠAK kn/ha 15.597,00
DOPRINOS POKRIĆU kn/ha 30.163,00
309
agroekonomika
Dobiveno pokriće varijabilnog troška (doprinos pokriću) je bez poti-

caja države. Vidljiv je veliki udio troška ljudskog rada (28% varijabilnog
troška), kao i troška gnojidbe (54% varijabilnog troška).
Kalkulacija proizvodnje lavande, proizvodnja cvijeta, 1 ha
Prinos suhog cvijeta kg/ha 600
Cijena kn/kg 60,00
Podsađivanje kn/ha 300,00
Mineralna gnojiva kn/ha 8.479,00
Ručno pljevljenje kn/ha 1.200,00
Berba kn/ha 3.000,00
Trošak vlastite mehanizacije kn/ha 878,00
Ostali troškovi kn/ha 1.500,00
Pri uzgoju lavande i lavandina najveći problem predstavljaju korovi,

za koje je potrebno puno sati rada, osobito ako se radi o ekološkom načinu
proizvodnje. Nasadi u puni rod ulaze u trećoj godini, a po grmu je moguće
dobiti 1,0 – 1,5 kg cvijeta. Žetva lavande se obavlja obično ručno – srpom,
jer suvremena mehanizacija zahtijeva velika ulaganja.
Arnika
U brdsko-planinskom području
Europe, pa tako i kod nas u zapad-
nom dijelu Republike Hrvatske, au-
tohtono raste arnika, brđanka ili gor-
ska trava. Na svjetskom tržištu vlada
velika potražnja za njenim cvijetom i
korijenom, ali riječ je o zakonom za-
štićenoj biljci koju je zabranjeno sku-
pljati iz prirode. Stoga bi trebalo ovu
Cvijet Arnike
biljku, uz pomoć stručnjaka, uvesti u
komercijalan uzgoj.
U uzgoju arnike kao dominirajući trošak javlja se trošak presadnica,
koji čini 63% varijabilnog troška. Karakteristika uzgoja ljekovitog bilja, ve-
liki trošak radne snage, vidljiv je i u ovoj proizvodnji, i čini 20% varijabil-
nog troška.
Može se reći da za uzgoj ljekovitog bilja Hrvatska svakako ima poten-
cijala u svojoj nezagađenoj prirodi, otkup se može dogovoriti s prerađiva-
310
agroekonomika
Kalkulacija proizvodnje arnike, proizvodnja cvijeta, 1 ha

Prinos suhog cvijeta kg/ha 1.000
Cijena kn/kg 185,00
Troškovi materijala kn/ha 89.037,00
Troškovi rada kn/ha 22.500,00
Troškovi mehanizacije kn/ha 3.230,00
Analiza tla kn/ha 133,00
FIKSNI TROŠAK kn/ha 2.285,00
DOHODAK Kn/ha 67.815,00
čima ljekovitog bilja, što je svakako veliki plus za proizvođače. Eventualni

problem može biti veća potreba za ljudskom radnom snagom, nego što je to
kod uobičajenih ratarskih kultura, ali ljekovito bilje to svakako opravdava
svojom profitabilnošću. Ovdje smo naveli samo neke vrste, a za uzgoj su
moguće i brojne druge, kao npr. neven, kadulja, anđelika, sljez i brojne dru-
ge, čiju ekonomsku isplativost svakako treba ispitati u praksi.
Mogućnost i isplativost uzgoja brusnice

Brusnice danas predstavljaju ekonomski jednu od najvrjednijih vrsta
za uzgoj iz skupine bobičastog voća, i za njima vlada velika potražnja, što
utječe i na visoku cijenu plodova. Razlog potražnje za tim voćem leži u
činjenici da je brusnica ljekovita biljka poznata od davnina zbog svojih an-
tibiotskih svojstava i kiselkastog okusa koji zahvaljuje velikim količinama
vitamina C.
Brusnice cvatu dva puta,
u svibnju(lipnju), te srpnju (ko-
lovozu), a dozrijevaju u srpnju
i rujnu kad je i glavna sezona
berbe. Brusnice su višegodišnja
dugovječna kultura, čiji nasadi
mogu trajati 30 i više godina, a
do ulaska u punu rodnost obič-
no prolaze četiri godine. Potre-
ban joj je vegetativno razdoblje
311
agroekonomika
od 110-150 dana bez mraza, dok su optimalne temperature za uzgoj 16-

27°C. Kod nas se može uzgajati do 1.500 m nadmorske visine.
Ljekovita svojstva
Sok od brusnica, kao i svježi, smrznuti ili sušeni plodovi su prirodan
antibiotik, koji može spriječiti infekcije urinarnog trakta izazvane bakteri-
jom Escherichiom coli, a korisni su i u suzbijanju bakterije Helicobacter
pylori koja uzrokuje čir na želucu. Osim toga brusnica smanjuje rizik od
pojave bolesti zuba i zubnog mesa, smanjuje šećer u krvi, a osobito je ko-
risna u prehrani ljudi izloženih stresu, te kao prevencija kardiovaskularnih
bolesti.
Brusnice su usko povezane s američkom tradicijom i jedna su od ri-
jetkih autohtonih sjevernoameričkih kultura, ali postoje vrste brusnica koje
rastu i u Aziji i nekim dijelovima Europe. Stoga je osnovna podjela bru-
snica na europsku brusnicu (Vaccinium vitis-idaea) koja je zimzeleni po-
krovni grm visine do 25 cm i američku brusnicu (Vaccinium macrocarpon
Cranberry) koja je veća i robusnija od europske brusnice, te s krupnijim
plodovima. Izdanci dostižu dužinu od 1-2 m, te na njima rastu bočni izdan-
ci koji su dugi do 20 cm i nose cvjetove, odnosno plodove. Razmak između
sadnica američke brusnice mora biti veći nego kod europske, zbog dugih
izdanaka koji se puštaju slobodno po tlu.
Uspijeva i tamo gdje drugim biljkama tlo ne odgovara
U Sjevernoj Americi brusnica se tradicionalno uzgaja na močvarnom
tlu, ali dobro uspijeva i na “suhom tlu” uz potreban visok nivo podzemnih
voda tokom ljetnih mjeseci. Korijenov sustav brusnice prostire se plitko u
tlu, a ona je sposobno razvijati korijen iz vegetativnih dijelova biljke, što je
značajno u razmnožavanju.
Osnovna značajka kako europske, tako i američke brusnice je da voli
humusna, kisela tla (pH 4-5), pa uspijeva i tamo gdje drugim biljkama tlo
ne odgovara.
Prilikom sadnje brusnica stoga se obavezno dodaje kiseli treset. Biljke
se sade na 30 cm razmaka u redu, te 90 cm razmaka između redova, ili 25
cm razmaka u redu i 100 cm međurednog razmaka. Sade se obično kupov-
ne sadnice u jarak dubine 20-25 cm. Prostor između redova korisno je mal-
čirati iglicama bora, kiselim tresetom ili piljevinom.
U Hrvatskoj ne postoje veći nasadi brusnice, osim pokusnog polja
američkih brusnica nedaleko Varaždina, na kojem se nalazi 6 sorata u po-
kusnoj fazi uzgoja, na polju opremljenom sustavom za natapanje. Većina
grmova brusnica u Hrvatskoj se nalazi na okućnicama i kod hobista, gdje
uspijeva uglavnom dobro.
312
agroekonomika
Značajni troškovi ljudskog rada

Najveće površine pod brusnicama nalaze se u SAD-u (70% svjetskih
površina), dok su površine pod brusnicom u Europi dosta male (svega 7%
svjetskih površina).
Površine pod brusnicom, ha
SAD sudjeluje u svjetskoj proizvodnji brusnica sa 78%, dok Europa

proizvodi 2% svjetskih količina brusnica.
Procijenjeni ukupni troškovi proizvodnje brusnica u Americi iznose
16.027 $/ha. Brusnica zahtijeva puno skupe radne snage (oko 375 radnih
sati/ha), pa na troškove rada otpada 34% ukupnih troškova.
Procijenjeni troškovi proizvodnje brusnica u punoj rodnosti – američki primjer

Trošak $/ha
Trošak gnojidbe 725

Trošak kontrole korova 975
Kontrola bolesti i štetnika 188
Troškovi transporta 2.025
Gorivo, mazivo i el. energija 2.288
Popravci i održavanje strojeva 1.175
Ostali inputi 250
a) Varijabilni trošak ukupno 7.626
b) Trošak radne snage 5.400
Osiguranje usjeva 813
Amortizacija 2.188
c) Fiksni trošak ukupno 3.001
Ukupni trošak a+b+c 16.027
313
agroekonomika
Troškovi osnivanja nasada

Ovisno o potrebnoj opremi i početnim troškovima zemljišta, troškovi
osnivanja nasada brusnice iznose 75.000 – 100.000 $/ha, prema američkim
navodima.
U ovim troškovima nalaze se troškovi sadnica, formiranja nasada, su-
stava za navodnjavanje, uz napomenu da se u Americi brusnica uglavnom
bere mokrim načinom, tj. nasad se u vrijeme berbe potapa za što su po-
trebne velike količine vode, ali se štedi na radnoj snazi. Prosječne prodajne
cijene barrela (1 barrel =159 litara) brusnice u Americi iznose oko 45$, uz
prosječan prinos od oko 500 barrela/ha.
Planska kalkulacija pokrića varijabilnog troška u $/ha,

kanadski primjer za manje farme
Prihod Varijabilni trošak Doprinos pokriću
Godina prije sadnje 93.475 -93.475
Godina sadnje 29.675 -29.675
Prva godina 10.000 13.025 -3.025
Druga godina 15.000 10.525 4.475
Treća godina 20.000 10.525 9.475
Četvrta godina 25.000 13.025 11.975
Peta godina 30.000 10.525 19.475
Šesta godina 30.000 10.525 19.475
Sedma godina 30.000 13.025 16.975
Osma godina 30.000 10.525 19.475
U Kanadi se navodi da doprinos pokrića kod manjih nasada iznosi

16.975 – 19. 475 $/ha, dok kod većih nasada iznosi 20.713 – 24.713 $/ha.
Prosječan prinos manjih farmi je 375 barrela/ha, a većih 438 barrela/ha.
Proizvodnja brusnica u Hrvatskoj je moguća, i svakako zanimljiva jer
je tržište prepoznalo tu kulturu, potražnja za njom je velika i prodajne cije-
ne su povoljne.
Brusnica zahtijeva, slično jagodi, puno ručnog rada oko berbe, pa
to može biti ograničavajući čimbenik širenja nasada ove kulture. Također
zainteresirani ulagači moraju biti spremni na gubitke do druge godine na-
sada (odnosno gubitke prve tri godine, ako se računa od godine prije sad-
nje), i na velika početna ulaganja. U svakom slučaju, radi se o zanimljivoj
kulturi na koju uzgajivači trebaju obratiti pažnju prilikom odlučivanja o
ulaganju.
314
agroekonomika
Voćne rakije – izvor zarade

Rakija ima dugu tradiciju u hrvatskoj kulturi, ali ovo žestoko alkohol-
no piće je prisutno i u kulturama diljem svijeta. U narodnoj je tradiciji, po-
put mnogih domaćih proizvoda, rakija poznata kao prirodni lijek, osobito
koristan za liječenje prehlade, gripe, bolova u želucu..., a može se koristiti i
za dezinfekciju. Od davnina se rakija obavezno nudi svim gostima, a pokla-
nja dragim prijateljima.
Svatko tko peče rakiju imao bi neki savjet, ali preporuke su slijedeće:
• za voćne rakije treba upotrebljavati najkvalitetnije voće,
• voće brati u tehnološkoj zrelosti (kad ima najviše šećera i nije prezre-
lo), prije upotrebe voće treba temeljito oprati,
• a bolju kakvoću rakije daju voćne sorte bogatije u sadržaju šećera i
kiselina.
Dobivanje rakije
Najvažniji dio prerade je postupak alkoholnog vrenja u kojem želimo
iskoristiti što više šećera što ga je voće nakupilo u razdoblju zrenja. Pretvorba
šećera u različite vrste alkohola teče pomoću kvasaca alkoholnog vrenja koji
pretvaraju voćni šećer u alkohol i ostale korisne aromatske tvari. “Neprijate-
lji” tih kvasaca su bakterije octeno-kiselog vrenja koje novostvoreni alkohol
prerađuju u ocat i ostale tvari koje su nepoželjne i slabe kvalitetu rakija. Da
se to ne bi dogodilo, mora se odmah po završenom alkoholnom vrenju oba-
viti prvo kuhanje voćnih rakija tako da alkohol u voćnom komu ili u voćnom
vinu (sadrže 5-12 vol.% alkohola) koncentriramo na 20-30 vol.% alkohola.
Tako koncentrirana alkoholna otopina, zvana sirova rakija (u različitim kra-
jevima zovu je nanga, najga, luter, plaviš, prompt itd.), može izdržati više
godina i u pravilu se ne kvari ako ima više od 20 vol.% alkohola.
Slijedi drugo prekuhavanje, tijekom kojeg se nažalost napravi najvi-
še pogrešaka. Te greške su posljedica nepoznavanja destilacijskog postup-
ka i destilacijskih frakcija. Razlikovanjem alkohola s različitim točkama
vrelišta, treba iz sirove rakije odstraniti 1-8% otrovnog metilnog alkohola
i pravovremeno završiti destilaciju tako da viši alkoholi s višim vrelištem
(koji daju poznati okus po sirovoj rakiji) ne prijeđu u destilat. Koncentrirani
destilat voćnih rakija mora na kraju imati minimalno 65 vol. % alkohola.
Takav destilat mora dozrijevati najmanje 4-8 tjedana i u tom razdoblju se
zračno pretače svakih 14 dana. Nakon toga rakija se razrijedi destiliranom
vodom na 38-42 vol.% alkohola (iznimno neke vrste voćnih rakija na 45
vol.% alkohola), zatim stabilizira i filtrira, pa tek tad slijedi punjenje u boce.
Još jedna zanimljivost o rakiji – to je jedino prirodno piće koje se do
50 godina starosti poboljšava i nakon pedesete godine ne slabi.
315
agroekonomika
Dodana vrijednost proizvodnje

Na primjeru najčešće voćne vrste koja se koristi za proizvodnju rakije,
šljive, prikazana je kalkulacija proizvodnje šljive i prerade u šljivovicu. Pri-
kazani nasad šljive je velik 5 ha i u punoj je rodnosti, te ima prirod 28 t/ha,
odnosno ukupno 140 tona šljive.
Kalkulacija proizvodnje šljive
Jedinica
Količina Cijena kn Iznos kn
mjere
VRIJEDNOST PROIZVODNJE 140.000 575.330
Šljiva I. razred kg 119.000 4,57 543.830
Šljiva II. razred kg 21.000 1,50 31.500
1. TROŠKOVI MATERIJALA 46.310
NPK dt 3.400 3,10 10.540
KAN dt 2.750 2,60 7.150
Pesticidi kg 90 108,00 9.720
Ostalo (drveni sanduci i dr.) 18.900
2. LJUDSKI RAD Sati 2.275 79.625
Rez u suho Sati 625 35,00 21.875
Njega voćaka u vegetaciji Sati 425 35,00 14.875
Berba (izravna, sortiranje, pakiranje) Sati 925 35,00 32.375
Ostalo Sati 300 35,00 10.500
3. RAD STROJEVA Sati 383 18.551
Proljetna obrada Sati 20 48,50 970
Kultiviranje 6X Sati 50 48,50 2.425
Zaštita 12X Sati 113 48,50 5.456
Prijevoz materijala Sati 120 48,50 5.820
Jesensko oranje Sati 30 48,50 1.455
Gnojidba – deponiranje Sati 30 48,50 1.455
Razbacivanje KAN-a Sati 20 48,50 970
UKUPNO RAD (2+3) 98.176
4. ENERGIJA 18.038
Voda za natapanje i zaštitu m3 4.150,00 3,25 13.488
Nafta litara 700,00 6,50 4.550
Amortizacija voćnjaka 9.750
UKUPNI TROŠKOVI 256.963
FINANCIJSKI REZULTAT
(Vrijednost proizvodnje – Ukupni 318.368
trošak)
Cijena koštanja 2
Bruto plaća 25.000
Bruto dobitak 293.368
Porez 58.674
Neto dobit 234.694
316
agroekonomika
U današnje vrijeme sve više voćara traži načine kako povećati doho-
dak od svoje proizvodnje, a jedan od načina postizanja veće vrijednosti je
prerada u kvalitetne voćne rakije. U novije se doba sve više traže rakije od
čistih sorata. Najbolje je jezgričavo (jabuke i kruške) i koštićavo voće (šlji-
ve, marelice, breskve, trešnje, višnje), a rjeđe se koristi bobičasto.
Kalkulacija proizvodnje rakije šljivovice
Jedinica
Količina Cijena kn Iznos kn
mjere
VRIJEDNOST PROIZVODNJE 399.000
Voćna rakija litara 10.500 38,00 399.000
1. TROŠKOVI MATERIJALA 256.963
Vlastito voće (šljiva) tona 140 256.963
2. LJUDSKI RAD Sati 508 17.780
Prihvat voća Sati 28 35,00 980
Njega u vrenju Sati 196 35,00 6.860
Manipulacija masuljem Sati 49 35,00 1.715
Pečenje rakije Sati 235 35,00 8.225
3. ENERGIJA 51.779
Voda za hlađenje destilata m3 1.400,00 7,45 10.430
Električna energija kW/h 390,00 3,75 1.463
Drva za loženje kotla m3 154 259 39.886
Amortizacija objekta i opreme 14.250
UKUPNI TROŠKOVI 340.771
FINANCIJSKI REZULTAT 58.229
Cijena koštanja 32
Bruto plaća 28.000
Bruto dobitak 30.229
Porez 6.046
Neto dobit 24.183
Konzumiranje
U našoj kulturi piju se prekoncentrirane rakije (iznad 50 vol.% alkoho-
la) jer potrošači žele vidjeti vjenčić mjehurića ili zato što rakije zbog preve-
likog sadržaja viših alkohola pri razrjeđivanju izblijede. Kod takvih rakija
se ne može uživati u ničem drugom, osim u značajnom alkoholnom mirisu i
osjećaju pečenja u usnoj šupljini, jednjaku i želucu.
Dobri poznavatelji voćnih rakija uživaju slušajući tok rakije pri toče-
nju, kad dignu čašu prema svjetlosti i opažaju bistrinu tekućine. Uživaju
u ugodnim voćnim aromama kada je kušaju. Energija koja se apsorbira u
usnoj šupljini, jednjaku i želucu, daje dobru volju, a također sposobnost
317
agroekonomika
prevladavanja psihičkih i fizičkih napora. Riječju

ili pjevanjem narodnih pjesama, odajemo prizna-
nje prirodi i proizvođaču za kvalitetan proizvod i
trud.
Brojne vrste voćnih rakija imaju dvije osnovne
greške:
a) okus po sirovoj rakiji koji se dugo osjeti
u ustima, a posljedica je predugog uzimanja na
kraju destilacije, čime ostane previsok udio viših
alkohola
b) sadrže previše metilnog alkohola, što je uglavnom posljedica slabe
prerade te premalog postotka odstranjivanja prvog toka destilacije
Obje greške se djelomično mogu prikriti ako se ponudi rakija iz hlad-
njaka ohlađena između 0 i 5 °C, što onemogućuje hlapljenje ugodnih i ma-
nje ugodnih aromatičnih tvari.
Pravilna temperatura posluživanja je 14- 16 °C, što omogućuje kvali-
tetno upoznavanje voćne rakije u svim njenim sastojcima.
CI ,00
◾sastav◾štetnici◾kontrola◾higijena◾tehnika
po aču
60
ob
JE k
šil na
r
jka tu
◾kakvoća◾cijena◾greške
se pre
NA n
uv m
eć a c
◾proizvodnja jogurta◾proizvodnja maslaca

av je
a z nik
ac uH
◾proizvodnja sira◾RECEPTI
ije rv
nu at
po ske
šta po
rin šte
e
Iz sadržaja izdvajamo: zahtjeve kakvoće

mlijeka, osobine, metode pregleda,
higijenu, ručnu i strojnu mužnju, postupak
nakon mužnje, izračunavanje kakvoće i
otkupne cijene mlijeka, proizvodnju
jogurta, kefira i drugih napitaka, postupak
proizvodnje sira u kućanstvu, te recepte za
proizvodnju više od 30 vrsta sireva.
Format: 14 x 20 cm
Uvez: broširani
Broj stranica: 152
www.gospodarski.hr
tel: 01/4816-145, 01/3843-555
318
i z z a k o n s k i hiz zakonskih
p r o p propisa
isa
Legalizacija nezakonito
izgrađenih objekata
Koje se građevine mogu
legalizirati? Kako počinje postu-
pak legalizacije? Koje su pret-
postavke za ozakonjenje neza-
konito izgrađenIh zgrada?
Tko može izraditi potrebnu
dokumentaciju…i još niz drugih
pitanja vezanih uz legalizaciju
nezakonito izgrađenih zgrada re-
guliran je Zakonom o legalizaciji
nezakonito izgrađenih zgrada uz
primjenu drugih propisa.
Ne može se ozakoniti
Osnovni cilj ovog zakona
je uređenje stanja u prostoru kao i zaštita prostora. Posebna vrijednost ovog
postupka je mogućnost ozakonjenja bespravnih objekata na poljoprivred-
nom gospodarstvu. Postupkom ozakonjenja poljoprivrednih gospodarstava
omogućuje se utvrđivanje vrijednosti objekata te stjecanje uvjeta za korište-
nje poticaja iz međunarodnih programa.
Neće se moći ozakoniti objekti koji su bespravno sagrađeni u naci-
onalnim parkovima, parkovima prirode, infrastrukturnim koridorima, na
pomorskom i javnom dobru, područjima koja su u prostornim planovima
predviđena za drugu namjenu, na osobito vrijednom poljoprivrednom ze-
mljištu, zaštitnim šumama, područjima posebne zaštite voda , u zaštićenom
obalnom području mora, unutar arheoloških nalazišta, unutar kulturno-po-
vijesne cjeline upisane u Listu svjetske baštine, u strogom rezervatu, spo-
meniku prirode, park-šumi i spomeniku parkovne arhitekture.
Potrebni uvjeti
Da bi zgrada (nova zgrada ili rekonstruirani dio postojeće zgra-
de izgrađen bez akta kojim se odobrava gradnja odnosno protivno tom
aktu) mogla biti ozakonjena mora biti evidentirana na digitalnoj ortofo-
to karti (DOF5) u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj
na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske od dana
21.06.2011.g.
319
iz zakonskih propisa
Državna geodetska uprava je za taj postupak naručila izradu digitalne

ortofoto karte na datum 21.06.2011.g. Digitalna ortofoto karta dostupna je
na uvid građanima i drugim korisnicima na geoportalu Državne geodetske
uprave od 30.09.2011.g. odnosno dostupna je na uvid u sjedištu tijela nad-
ležnog za državnu izmjeru i katastar nekretnina.
Može se ozakoniti
Zgrada za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti podrazu-
mijeva sve proizvodne građevine na gospodarstvu, građevine za preradu,
skladištenje, doradu i prodaju poljoprivrednih proizvoda te sve prateće gra-
đevine koje služe odvijanju tehnološkog procesa na poljoprivrednom gos-
podarstvu. Silos, vodosprema, septička jama, bazen, potporni zid i druga
građevina koja neposredno služi za uporabu nezakonito izgrađene zgrade ili
odvijanje tehnoloških procesa u zgradi smatra se njezinim sastavnim dije-
lom i ozakonjuje se zajedno sa zgradom.
Postupak ozakonjenja
Postupak ozakonjenja započinje predajom zahtjeva za izdavanje rješenja
o izvedenom stanju nadležnom upravnom tijelu jedinice lokalne samouprave
koje obavlja izdavanje akata vezanih za prostorno uređenje i građenje.
Podnositelj zahtjeva dužan je uz zahtjev priložiti: – geodetski elabo-
rat koji je izradio ovlašteni geodet, – arhitektonski snimak koji je izradio
ovlašteni arhitekt i – dokaz o ispunjenom bitnom zahtjevu mehaničke ot-
pornosti i stabilnosti izrađen po ovlaštenom inženjeru građevinarstva, –
uvjerenje nadležne policijske postaje o mjestu prijavljenog prebivališta do
21.06.2011.g., – dokaze u svrhu obračuna naknade za zadržavanje nezako-
nito izgrađene zgrade (izvod iz zemljišne knjige ili drugim odgovarajući
dokaz da ima pravo graditi – sudsko rješenje, – ugovor, – suglasnost suvla-
snika, – dokaze o vremenu građenja).
Plaćanje naknada
Podnositelj zahtjeva treba platiti određene naknade da bi se proveo po-
stupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju i to komunalni doprinos jedi-
nici lokalne samouprave, vodni doprinos Hrvatskim vodama te naknadu za
zadržavanje u prostoru.
Naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru može
se platiti odjednom ili u obrocima ako je njezin iznos veći od 1.500,00 kn.
Obročna otplata odobrava se rješenjem o obračunu naknade.
Ako se plaća u obrocima treba biti plaćen prvi obrok. Rok obročne
otplate ne može biti duži od dvije godine, a naplata dospjelih neplaćenih
obroka se izvršava prisilnim putem.
320
Naknada se utvrđuje prema ocjeni utjecaja nezakonito sagrađene zgra-

de na prostor i uz primjenu općih korektivnih koeficijenata. Način obračuna
naknade određen je Uredbom o naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađe-
nih zgrada u prostoru (Narodne novine br. 101/11.)
Rješenje
Nakon što nadležno tijelo utvrdi da su zadovoljeni uvjeti za ozako-
njenje zgrade te uplaćene potrebne naknade izdaje rješenje o izvedenom
stanju.
Rješenje o izvedenom stanju sadrži: utvrđenje da se zgrada ozakonju-
je, oznaku jedne ili više katastarskih čestica na kojima je zgrada sagrađe-
na, podatke o zgradi s obzirom na smještaj na čestici, namjenu za koju se
zgrada koristi i broj etaža, oznaku geodetskog elaborata za evidentiranje
podataka o zgradama i arhitektonske snimke, oznaku izjave ovlaštenog in-
ženjera građevinarstva da zgrada ispunjava bitni zahtjev mehaničke otpor-
nosti i stabilnosti, oznaku izjave ovlaštenog inženjera strojarstva za zgradu
javne i društvene namjene da ispunjava bitne zahtjeve u smislu sigurnosti
korištenja.
Na temelju izdanog rješenja o izvedenom stanju katastarski ured evi-
dentira zgradu u katastarskom operatu i zajedno s dokumentima propisanim
posebnim propisima za upis zgrade u zemljišnu knjigu po službenoj dužno-
sti dostavlja nadležnom sudu.
Nadležni sud prilikom upisa zgrade u zemljišnu knjigu, po službenoj
dužnosti, u posjedovnici zemljišne knjige stavlja zabilježbu da je priloženo
rješenje o izvedenom stanju.
Ozakoniti se mogu zgrade koje su u pogledu namjene, veličine i smje-
štaja na čestici izgrađene u skladu s prostornim planom koji važi na dan
stupanja na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama,
osim ako njihovo ozakonjenje ne spada u prethodno opisanu skupinu pod-
ručja na kojima se ne može dopustiti ozakonjenje.
Na nezakonito izgrađenoj zgradi izgrađenoj protivno prostornom pla-
nu može se ozakoniti najviše dvije etaže od kojih je druga potkrovlje, osim
ako odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nije odre-
đen veći broj etaža.
Ako se u postupku traži odobravanje rekonstrukcije zgrade ili njezi-
nog dijela za koje je izdano rješenje o izvedenom stanju potrebno je is-
hoditi rješenje o uvjetima građenja, odnosno potvrdu glavnog projekta za
cjelokupnu zgradu. Investitor plaća komunalni doprinos i vodni doprinos
prema posebnim propisima samo za rekonstruirani dio koji se odobrava u
tom postupku.
321
Pravna posljedica propuštanja ozakonjenja zgrade je nemogućnost otu-

đenja zgrade odnosno zemljišta dok se ta zgrada ne ukloni, sklopljeni ugo-
vori ne proizvode pravne učinke i ne mogu se provesti u zemljišnim knjiga-
ma niti u drugim javnim evidencijama.
Rokovi
Zahtjev je moguće podnijeti najkasnije do dana 30. lipnja 2013.g. i na-
kon proteka tog roka više se neće moći podnijeti. Za nezakonito izgrađene
zgrade za koje je građevinski inspektor donio rješenje o uklanjanju do dana
stupanja na snagu zakona, rok za podnošenje zahtjeva bio je do dana 31.
prosinca 2012.g.
Ukoliko se zahtjev ne podnese do spomenutih rokova, zgrade za koje
neće biti doneseno rješenje o izvedenom stanju neće se moći rabiti, rekon-
struirati ni priključivati na komunalne vodne građevine, na elektroenerget-
sku mrežu i drugu infrastrukturu, neće se moći izdati rješenje za obavljanje
djelatnosti prema posebnim zakonima, a neće se moći ni evidentirati u kata-
starskom operatu i upisati u zemljišne knjige.
Postupak i uvjeti donošenja rješenja:
– nadležno tijelo će izvršiti uvid u ortofoto te provesti očevid na licu
mjesta, prije donošenja rješenja o izvedenom stanju nadležno državno tijelo
dužno je stranci pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja.
Stranke u postupku su:
– osoba koja podnosi zahtjev za legalizaciju (podnositelj zahtjeva)
– vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na čestici zemljišta na kojoj
se nalazi zgrada
– vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na čestici zemljišta koja ne-
posredno graniči sa česticom zemljišta na kojoj se nalazi zgrada
– jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi zgrada.
Nadležno državno tijelo koje vodi postupak dostavlja poziv radi izjaš-
njavanja strankama javnom objavom na oglasnoj ploči nadležnog upravnog
tijela na čijem se području nalazi zgrada.
Stranka koja se nije odazvala pozivu za uvid u spis predmeta radi
izjašnjenja ne može zbog toga tražiti obnovu postupka.
Rješenje
Rješenje o izvedenom stanju se donosi:
– ako su zahtjevu priloženi svi potrebni dokumenti,
– ako je arhitektonska snimka odnosno snimka izvedenog stanja u
skladu s izvedenim stanjem zgrade,
– je plaćena naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u
prostoru, odnosno prvi obrok naknade u slučaju obročne otplate.
322
Ako je u tijeku sudski spor pokrenut prije podnošenja zahtjeva za do-

nošenje rješenja o izvedenom stanju povodom tužbe za zaštitu vlasništva ili
drugog stvarnog pravu vezi s tom zgradom ili zemljištem na kojem je izgra-
đena ne može se donijeti rješenje ako to stranka istakne i dokaže prije do-
nošenja rješenja. Postupak se prekida do okončanja sudskog postupka osim
ako stranka koja je tužitelj dade pisanu izjavu da se ne protivi donošenju
rješenja o izvedenom stanju.
Građevinska bruto površina je površina jedne zgrade bez obzira na
broj nezakonito izgrađenih ili drugih zgrada izgrađenih na istoj katastarskoj
čestici i bez obzira na broj nezakonito izgrađenih zgrada za koje se donosi
rješenje o izvedenom stanju.
Rješenje o izvedenom stanju nema pravni učinak na vlasništvo i druga
stvarna prava na zgradi. Zgrada za koju se izda rješenje o izvedenom stanju
smatra se postojećom građevinom.
Što ako postoji rješenje o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade?
Na zahtjev stranke uz koji je podnesen dokaz da je podnijela zahtjev
za donošenje rješenja o izvedenom stanju i uvjerenje da je zgrada vidljiva
na ortofoto karti do 21.06.2011.g. ili je do tog dana evidentirana na kata-
starskom planu građevinski inspektor će prekinuti rješenjem postupak izvr-
šenja rješenja o uklanjanju zgrade do pravomoćnog završetka postupka za
donošenje rješenja o izvedenom stanju.
Ako postupak završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju građe-
vinski inspektor će po pravomoćnosti tog rješenja obustaviti postupak izvr-
šenja rješenja o uklanjanju zgrade.
U slučaju da postupak završi odbijanjem ili odbacivanjem zahtjeva za
legalizaciju građevinski inspektor će nastaviti izvršenje rješenja o uklanja-
nju nezakonito izgrađene zgrade.
Sezonski posao bez kazni

Zakon o poticanju zapošljavanja („Narodne novine“ broj 57/12, stupio
na snagu 31. svibnja 2012. godine) sadrži odredbe kojima je prvi puta u Re-
publici Hrvatskoj normirano sezonsko zapošljavanje u poljoprivredi. Nakon
pojave zakona, uslijedile su i reakcije, od kojih se većina odnosila na nedo-
voljno jasne odredbe zakona koje su se odnosile na zapošljavanje članova
obitelji, njihov status (da li se iste može zapošljavati isključivo uz ugovor i
plaćanje vrijednosnog kupona).
Posebne nedoumice izazvale su i odredbe koje se odnose na plaćanje
poreza (u osnovnom tekstu Zakona propisana je stopa od 25% ), kao i neke
druge odredbe koje su se odnosile na status poslodavca.
323
Brojne reakcije naišle su na sluh i razumijevanje kod nadležnih tijela, prije

svega u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, koje je vrlo brzo pokrenulo
postupak za izmjene i dopune Zakona (treba napomenuti da se unutar ovog
propisa nisu mijenjale samo odredbe vezane za sezonsko zapošljavanje).
Rezultat ovog postupka bilo je donošenje Zakona o izmjenama i dopu-
nama Zakona o poticanju zapošljavanja, objavljenog u „Narodnim novina-
ma“ broj 120/12 od 31. listopada 2012., a sam je Zakon stupio na snagu i
primjenjuje se od 8. studenog 2012. godine. Koje su izmjene i dopune ovog
Zakona koje se odnose na sezonsko zapošljavanje u poljoprivredi?
Nova definicija sezonskog posla u poljoprivredi
Prva izmjena ovog propisa odnosi se na definiranje povremenih i pri-
vremenih, odnosno sezonskih poslova u poljoprivredi, a sadržana je u član-
ku 2., stavku 1. podstavku 5. koji sada glasi: „Privremeni, odnosno povre-
meni sezonski posao u poljoprivredi, posao u području:
• bilinogojstva koji obuhvaća pripremu tla, sjetvu, sadnju, cijepljenje, uz-
gojne mjere, rezidbu, plijevljenje, prorjeđivanje, pikiranje, presađivanje, zaštitu
bilja, žetvu, berbu, sakupljanje, premještanje uroda, sortiranje, doradu, preradu
i pakiranje, utovar i istovar poljoprivrednih proizvoda ili repromaterijala,
• stočarstva koji obuhvaća striženje, mužnju, janjenje, jarenje, priku-
pljanje i čuvanje stada, te premještanje košnica i vrcanje meda, sakupljanje
i sortiranje jaja, prikupljanje i utovar peradi, čišćenje objekata između proi-
zvodnih ciklusa, utovar i istovar stoke ili hrane za životinje,
• ribarstva koje obuhvaća gospodarski ribolov na moru i slatkim vo-
dama, uzgoj slatkovodne i morske ribe i školjkaša te preradu ribe i drugih
vodenih organizama.“
Izmijenjenom odredbom proširen je broj privremenih, odnosno po-
vremenih sezonskih poslova u bilinogojstvu i stočarstvu, a posebnu novost
predstavlja činjenica da je ukinuto ograničenje koje se odnosilo na primje-
nu samo dva ribolovna alata u ribarstvu.
Tko sve može zapošljavati
Sljedeća izmjena sadržana je u odredbama članka 2. stavka 1. pod-
stavka 7. koji se odnosi na definiciju poslodavca koji može zapošljavati na
privremenim, odnosno povremenim sezonskim poslovima u poljoprivredi:
• fizička ili pravna osoba koja obavlja registriranu poljoprivrednu dje-
latnost,
• fizička osoba nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva evi-
dentiranog u odgovarajućem upisniku,
• fizička osoba,
Novost predstavlja činjenica da se kao poslodavci sada mogu pojaviti i
fizičke osobe koje se ne bave registriranom poljoprivrednom proizvodnjom,
324
ali posjeduju i obrađuju poljoprivredno zemljište. Budući je raspon takvih

osoba u stvarnom životu vrlo širok i pokriva mnogo životnih situacija, te
da iste imaju potrebu za povremenim angažiranjem sezonske radne snage,
očita je intencija zakonodavca da i njima omogući iste uvjete za zapošlja-
vanje sezonske radne snage kao i ostalim pravnim subjektima koji se bave
registriranom poljoprivrednom djelatnošću i na taj način dodatno smanji
„sivu zonu“ ilegalnog zapošljavanja u domeni sezonskog zapošljavanja u
poljoprivredi.
Članovi obitelji koji mogu pomagati

U članak 2., stavak 1., dodan je Zakonom o izmjenama i dopunama
Zakona o poticanju zapošljavanja Podstavak 10. koji sadrži novu odredbu
koja se odnosi na članove obitelji koji mogu pomagati poslodavcu fizičkoj
osobi koja glasi:
„Član obitelji poslodavca fizičke osobe iz članka 2. stavka 1. podstav-
ka 7. ovoga Zakona: supružnik, srodnici po krvi u ravnoj lozi i njihovi su-
pružnici (djedovi i bake, roditelji, djeca, unuci i praunuci), srodnici po krvi u
pobočnoj lozi i njihovi supružnici (braća i sestre te njihovi potomci, braća i
sestre oca i majke te njihovi potomci), srodnici po tazbini i njihovi supružnici
(roditelji supružnika, braća i sestre supružnika te njihovi potomci), pastor-
čad i posvojenici i njihovi supružnici, korisnik udomiteljstva kojem ta fizička
osoba pruža uslugu udomiteljske skrbi, osoba koju je ta fizička osoba dužna
uzdržavati te osoba s kojom je ta fizička osoba u izvanbračnoj zajednici.“
Za napomenuti je da se iz ovako sastavljene odredbe ne vidi da li se
ista odnosi i na fizičke osobe koje obavljaju registriranu poljoprivrednu
djelatnost (misli se na obrte). Mišljenja smo da se u ovom slučaju mogu
primijeniti odredbe o pomoći članova obitelji opisane u Zakonu o obrtu
(„Narodne novine“ broj 77/93., 90/96., 102/98.,64/01., 71/01., 49/03, 68/07
i 79/07), ali ipak savjetujemo da u slučaju nedoumice u svezi ove odredbe
kontaktirate Državni inspektorat, Inspekciju rada za podrobno tumačenje.
Na prethodno prikazane odredbe nadovezuju se odredbe članka 11.
Zakona, koji je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o poticanju za-
pošljavanja dobio dva nova stavka koji glase:
„(3) Članovi obitelji poslodavca fizičke osobe iz članka 2. stavka 1.
podstavka 7. ovoga Zakona, mogu toj fizičkoj osobi pomagati u obavljanju
privremenih, odnosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi, bez
obveze sklapanja ugovora o sezonskom radu za obavljanje privremenih, od-
nosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi.
(4) Fizičkoj osobi iz članka 2. stavka 1. podstavka 7. alineje 3. ovoga
Zakona, koja kao poslodavac zapošljava na privremenim, odnosno povreme-
325
nim sezonskim poslovima u poljoprivredi, u obavljanju tih poslova mogu po-

magati prijatelji i susjedi, bez obveze sklapanja ugovora o sezonskom radu za
obavljanje privremenih, odnosno povremenih sezonskih poslova u poljopri-
vredi, ako taj rad obavljaju bez plaćanja i druge materijalne koristi.“
Odredba novog stavka 3. propisuje da članovi obitelji poslodavca fizič-
ke osobe mogu istoj pomagati bez obveze sklapanja ugovora o sezonskom
radu za obavljanje privremenih, odnosno povremenih sezonskih poslova u
poljoprivredi. Drugim riječima, poslodavci nositelji OPG-a više neće morati
ispunjavati Ugovore o sezonskom radu, niti pribavljati vrijednosne kupone
za članove obitelji koji se angažiraju ne sezonskim poslovima u poljopri-
vredi, a koji su taksativno navedeni u odredbi članka 2. stavka 1. podstavka
10. Zakona. U ovom slučaju namjera zakonodavca jasna je i prepoznatljiva:
navevši članove obitelji jasno je definirano koji članovi obitelji i pod kojim
uvjetima mogu pomagati nositeljima OPG-a u obavljanju sezonskih poslo-
va u poljoprivredi.
Susjedska i prijateljska pomoć
Odredbom novog stavka 4. u sklopu članka 11. Zakona propisano je
da poslodavcu fizičkoj osobi (dakle, fizičkoj osobi koja se ne bavi registri-
ranom djelatnošću poljoprivrede kao nositelj OPG-a, ili eventualno obrtom)
mogu pomagati prijatelji i susjedi, pod uvjetom da rade besplatno i bez
stjecanja druge materijalne koristi (pretpostavljamo da je zakonodavac pod
stjecanjem druge materijalne koristi u ovom slučaju podrazumijevao dava-
nje npr. određene količine plodova ili drugih proizvoda).
I u ovom slučaju namjera zakonodavca jasna je i prepoznatljiva: fizičkoj
osobi koja se ne bavi registriranom djelatnošću poljoprivredne proizvodnje
omogućena je susjedska i prijateljska pomoć, ali isključivo kao besplatna.
Porezne obveze koje terete poslodavca
Izmijenjenom odredbom članka 13. stavka 5. Zakona o poticanju zapo-
šljavanja propisano je da predujam poreza na dohodak na primitke (dnevna
plaća, eventualna naturalna davanja) obračunava i uplaćuje poslodavac po
stopi za obračun predujma poreza na dohodak od drugog dohotka, prema pro-
pisima koji uređuju oporezivanje dohotka i bez priznavanja osobnog odbitka,
do posljednjeg dana u mjesecu u kojemu je izvršena isplata ili davanje.
Ovom odredbom zakonodavac je uklonio nedoumice u svezi nadležno-
sti za normativno uređenje propisa koji se odnose na oporezivanje i visinu
poreznih stopa, pozvavši se na propise koji uređuju oporezivanje dohotka, a
koji su u nadležnosti Ministarstva financija Republike Hrvatske.
Budući propisom nije specificirana visina porezne stope, otvara se moguć-
nost da poslodavci putem interesnih udruga pokušaju kod Ministarstva finan-
326
cija u propisanom postupku isposlovati primjenu povoljnije porezne stope za

oporezivanje drugog dohotka, a koja bi stimulativno djelovala na ovaj segment
tržišta rada, kako iz aspekta poslodavaca (smanjenje poreznog opterećenja),
tako i iz očišta osoba koje se zapošljavaju na povremenim i privremenim se-
zonskim poslovima (lakše pronalaženje posla, viši iznosi dnevne plaće).
Ostale odredbe Zakona o poticanju zapošljavanja nisu se mijenjale i
ostaju na snazi, kao što ostaju na snazi i važeći Pravilnik o sadržaju i obli-
ku ugovora o sezonskom radu u poljoprivredi i Odluka o najnižem iznosu
plaće sezonskog radnika u poljoprivredi za 2012. (objavljeni u „Narodnim
novinama“ broj 64/12).
Kvaliteta propisa i jednostavnija primjena

Brza, ali nipošto ishitrena reakcija Ministarstva rada i mirovinskog su-
stava kao predlagatelja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potica-
nju zapošljavanja ukazuje na činjenicu da je već prva inkarnacija Zakona o
poticanju zapošljavanja, osobito u segmentu koji se odnosi na povremeno i
privremeno, odnosno sezonsko zapošljavanje u poljoprivredi bila pun pogo-
dak, te da je novi pristup koji je težio za tim da ovaj specifičan oblik radnog
odnosa izvuče iz „sive“ zone i pretvori u legalan oblik zapošljavanja naišao
na prihvaćanje i odobravanje kako kod poslodavaca, tako i kod posloprima-
ca koji se koriste ovim oblikom zapošljavanja, te se može očekivati daljnja
primjena propisa u ovom, do sada nedovoljno reguliranom, ali u stvarnosti
vrlo prisutnom dijelu tržišta rada.
Izmjene i dopune Zakona o poticanju zapošljavanja, oblikovane u Zako-
nu o izmjenama i dopunama Zakona o poticanju zapošljavanja kvalitetnom
definicijom skupa osoba koje se smatraju članovima obitelji koji mogu po-
magati u sezonskim poslovima bez zaključivanja ugovora o radu za sezon-
ske poslove, te jasnim određenjem osoba koje mogu angažirati susjedsku i
prijateljsku pomoć, kao i naravi te pomoći (mora biti nenaplatna) podigle su
kvalitetu propisa i pojednostavile primjenu istog u svakodnevnoj praksi.
Posljednje preostalo pitanje na koje se zakonodavac u Zakonu o izmje-
nama i dopunama Zakona o poticanju zapošljavanja nije izravno očitovao je
pitanje eventualne susjedske i prijateljske pomoći koje se odnosi na pomoć
između fizičkih osoba nositelja OPG-a. Budući su mogućnosti zlouporabe
u ovoj vrsti pomoći prisutne, pretpostavka je da je zakonodavac odlučio
pričekati na razvoj primjene propisa, te kroz pravnu praksu nadležnih tijela
utvrditi modalitete za eventualno buduće normiranje ove vrste pomoći. U
svakom slučaju, stvarni rezultati primjene propisa moći će se procijeniti tek
u tijeku njegove primjene.
327
Knjigom “Jela s povrćem”
iz zakonskih propisa ponuđeni su recepti od povrća ili s njim koje
svaka kućanica ima u svom vrtu. To nisu jela koja se tradicionalno
pripremaju kao variva ili prilozi, već posebni načini pripremanja da
povrće nije samo za varivo ili salatu, već dobro pripremljeno može biti
izvrstan glavni obrok, posebna delicija ili neobična poslastica. Ova bi
knjiga trebala obradovati svaku ženu, ali i svakog muškarca koji vole
kuhati i dobro pojesti, ali isto tako ponukati na kuhanje one koji tome baš
i nisu skloni.
bOBiITbELlJ iI GOoSPtODeARkSTaVO
Knjiga sadrži:
• 150 RECEPATA O
JELIMA OD POVRĆA
I S POVRĆEM
• POVRĆE S POJEDINIM
VRSTAMA MESA
• POVRĆE S RIBOM
• POVRĆE S TJESTENINOM
Veličina knjige
• 14 x 20 cm
plastificirani omot
• Opseg
160 stranica u boji
• Spiralni uvez
Narudžbe:
d.d.
Trg bana J. Jelačića 3 60 , 0 0 KN
TARINA
+ POŠ
10000 Zagreb
Tel.: 01/48 16 145, 38 43 444
Fax: 01/48 16 146, 30 77 725
www.gospodarski.hr
narudzbe@gospodarski-list.hr
328
d o m i o b i t e dom
l j i obitelj
Kako prepoznati dobar kruh?

Za pečenje kruha koriste
se sredstva za dizanje – kvas
ili kvasac, a bez njih bi tijesto
dalo pogaču. Kod dizanog tijesta
stvaraju se mjehurići ugljičnog
dioksida i alkohol. Mjehurići s
ugljičnim dioksidom pomažu da
tijesto uzađe ispunjeno šuplji-
nama, a pravo je umijeće dobiti
kruh koji ima jednako velike, ni
prevelike niti premale šupljine
te ravnomjerno raspređene - a to
su samo neke od odlika dobrog
kruha.
Diže li se kruh predugo,
alkohol (koji inače pri pečenju
ispari), sad će se pretvoriti u octenu kiselinu, pa će tijesto uskisnuti. Tako
se zapravo dobiva kvas za pripremu dizanog tijesta bez kvasca. Kvasac su
zapravo žive stanice kvasnica. One fermentiraju ugljikohidrate stvarajući
ugljični dioksid i alkohol.
Pekarski i pivski kvasac su slični, ali
je pivski u nutricionističkom smislu bo-
gatiji jer sadrži više vitamina B skupine,
mnogo minerala (osobito kroma), bjelan-
čevine (osobito je za obranu organizma
važan glutation), višestruko nezasićene
masne kiseline, enzime i brojne minerale.
Recimo da 100 g kvasca može podmiriti
potrebe organizma za željezo i magnezij.
Pivski kvasac nastaje pri proizvod-
nji piva, a može ga se dobiti kao dije-
tetski preparat. Kvasac je dobrodošao
suplement djeci i sportašim, te osobama,
kojima treba bolja koncentracija, veća iz-
držljivost i slično. Svježi je kvasac teško
probavljiv pa je bolje uzimati suplement
u inaktiviranoj formi. Svjež ima žive
Različiti oblici kruha kvasnice i za nekoliko dana propada.
329
dom i obitelj
Suhi kvasac ima “zamrle” kvasnice, koje ožive u toplom i vlažnom

mediju.
Praktičan je jer se može održati nekoliko mjeseci na suhu mjestu. No
i svježi je kvasac moguće zamrznuti jer se kasnije opet aktivira i zadržava
sposobnost dizanja tijesta.
Dobar kruh mora imati lijep i privlačan izgled, kora se ne smije odva-
jati od sredine, šupljine moraju biti male i pravilno rasporedjene. Ne smije
se razvlačiti u niti (nitav kruh). Pod pritiskom mora pružati elastičan otpor,
a ne smije biti ni traga plijesni. Od dobrog kruha se očekuje da lijepo miriši
i da nije prepečen, odnosno zagoren. Svježi je kruh teško probavljiv, pa ne
valja jesti dok je vruć - pričekajte najmanje četiri sata poslije pečenja.
Svaki je kruh lakše probavljiv ako malo odleži ili ga se prepeče. Du-
gački redovi pred malim pekarnicama svjedoče o tome koliko naši ljudi
cijene svjež kruh -toliko svjež da ga jedva mogu držati u rukama. No, svaki
kruh stari (osim ako nije “specijalac” - posebno otporan na promjene zbog
stajanja). Te su promjene posljedica promjena u škrobu a ne gubitka vlage,
kako se obično misli. Kruh se najbrže mijenja na temperaturi od 6 do 10
Celzijevih stupnjeva, a najsporije na temperaturi od 1 do 2 stupnja.
Kruh zamrznite narezan na kriške, a odmrznite u tosteru, običnoj ili
mikrovalnoj pećnici. Svjež ne treba čuvati u hladioniku, dovoljno ga je
omotati platnenom i čuvati u posebnoj posudi.
Kruh izlazi iz pećnice praktično sterilan, ali ga se kasnije kontaminira
na razne načine - prljavim rukama, u posudama i na policama... Zato valja
paziti na sve prilike kad je ugrožena čistoću kruha, a time i naše zdravlje.
Sačuvajmo zdravo srce

Gotovo svako dijete dolazi na svijet sa zdravim srcem.No, kako ćemo
to zdravlje sačuvati cijeli život ovisi većim dijelom o nama samima.
Zdravlje srca i krvnih žila najviše ovisi o našem ponašanju. Koja su
to dobra pravila?
U prvom planu je pravilna prehrana! Važno je, da na dugi rok izbje-
gavamo masnu, slatku i presoljenu hranu, bez pretjeravanja u kalorijama i
bjelančevinama, a da ima dovoljno zaštitnih tvari u što pripadali vitamini,
minerali i vlaknaste tvari.
Nije bitno ako tu i tamo pojedemo slaninu, kobasice,pečenu svinjetinu ili
debelu krišku torte – to su iznimke koje se mogu tolerirati; ali na dugi rok se
valja držati ribe i posnog mesa, mnogo svježeg povrća i voća, mnogo vode.
330
dom i obitelj
Posebno valja istaknuti ulogu

soli: dovoljno je 2-3 g dnevno; može
se pogledati na prste potrošnja od 5-6
g ali lo-15- ili čak i više od 2o g je
veliki rizik za pojavu povišenog krv-
nog tlaka. U prehrani se ne može do-
voljno naglasiti važnost morske plave
ribe koja sadrži riblje omega kiseli-
ne! Svi koji ne vole ili ne mogu do te
ribe redovito doći, dobro bi bilo da
ih uzimaju kao prehrambeni dodatak.
Čaša crnog vina lijepo će dopuniti
ne samo riblji nego i svaki drugi
obrok. Svakako se preporučuje koristiti pretežno maslinovo ulje a manje
suncokretovo, repičino, bučino i druga slična ulja koja su dobra ali nisu
tako kao maslinovo.
Ogromna većina ljudi može održati normalnu tjelesnu težinu pazeći na
to što i koliko jedu. Oni ostali kojima to ne uspijeva moraju tražiti liječnič-
ku pomoć. Pušenje i alkoholizam su ovisnosti kojih se treba riješiti.Neki to
mogu sami-drugi trebaju stručnu pomoć.
Neaktivnost i sjedeći način života su pošast novijih vremena a na to
smo se brzo prilagodili.Ako nema mogućnosti za aktivan rad u kući, oko
nje ili na poslu-onda moramo uvesti naviku da treniramo tijelo i srce na
drugi način. Vožnja biciklom, čuvanje djece, kućni poslovi ili bar pola sata
dnevno ubrzanog hoda zadovoljiti će neki minimum aktivnosti koja je po-
trebna svim organima ali itekako srcu i krvnim žilama.
Što manje stresnih situacija a to su one koje nas izbace iz ravnoteže:
ne osjećamo se dobro, znojimo se, srce lupa kao ludo, drhćemo, ne možemo
spavati, planemo za svaku sitnicu ... i bezbroj drugih simptoma govori da
smo u stresnoj situaciji.
Mada se mnogo toga dešava bez naše volje (nevolje na poslu, proble-
mi u obitelji, loše vijesti bilo koje vrste) naše srce ih ne razumije već rea-
gira promjenom rada. Zato nastojte kloniti se stresa koliko možete, a tako
ćete poštediti srce od pretjeranogf rada.
Svi ostali promjenljivi faktora rizika mogu se rano dijagnosticirati i li-
ječiti, a to se postiže redovnim kontrolama krvnog tlaka, šećera u krvi, ma-
snoća u krvi, tjelesne težine, valja načiniti kontrolu rada srca putem EKG-ai
snimanje krvnih žila.
Ima li razloga-liječnik će odrediti dopunske pretrage a uvijek sa ciljem
da rano otkrije poremećaj ili bolest i vrati zdravlje srca i krvnih žila što bli-
že normalnim vrijednostima.
331
dom i obitelj
Umjetna sladila – DA ili NE ?

Saharin je prvo umjetno sladilo
koje je proizvedeno prije gotovo 150
godina. Ostalo je na tržištu sve do da-
nas unatoč pronalaska brojnih drugih
sredstava zaslađivanja. Kakvo je zapra-
vo mjesto umjetnih sladila u suvremenoj
prehrani? Jesu li kao aditivi opasni po
zdravlje? Treba li ih uključiti ili isključi-
ti iz prehrane? Evo što biste trebali znati
prije nego se odlučite za odgovor.
Tvari za zaslađivanje dijele se u
dvije skupine: u jednoj su zamjene za
šećer (bijeli konzumni kojeg kupujemo
u trgovini) koje su uglavnom prirodnog
odnosno biljnog porijekla. Sva imaju
neku energetsku vrijednost koja je jed-
naka, manja ili veća od šećera. Tu spa-
daju med, melasa, smeđi šećer, glukoza,
laktoza, fruktoza, ječmeni slad, javorov sirup i drugi.
U drugu skupinu spadaju umjetna sladila koja su sintetskog ali mogu
biti i prirodnog porijekla koja su sva više ili manje slađa od šećera li za
razliku od njega nemaju (ili imaju zanemarivu) energetsku vrijednost. Oso-
bina umjetnih sladila da nemaju kalorija, a daju osjet slatkoće učinila ih je
popularnim.
Nalaze se u brojnim pićima, slasticama, sladoledima, kremama, čak ih
se nađe i u juhama, pa su postali neizostavni dio «light» proizvoda koji «ne
debljaju» zato jer umjesto šećera sadrže umjetna sladila.
Tko su toliki potrošači «light» proizvoda i općenito umjetnih sladila ?
Bolesnici od šećerne bolesti su «sudbinski« vezani za njih, ali preporuku
da uzimaju umjetna sladila dobivaju od liječnika i oni koji imaju povišene
masnoće u krvi kao i oni koji s prekomjernom tjelesnom težinom, zato paze
na svaku kaloriju.
I stomatolozi nas uvjeravaju da će se karijes izbjeći redovitim pra-
njem zubi i što kraćim zadržavanjem šećera na zubnim površinama. No naj-
veći broj potrošača nisu bolesnici nego zdravi ljudi,normalne težine koji
takvima žele i ostati. Oni su u pravilu tjelesno aktivni, izbjegavaju stresne
situacije,paze ne težinu a prema tome i na pravilnu prehranu. Shvaćaju da
332
dom i obitelj
je šećer «zavodnik» bez ikakvih prehrambenih kvaliteta osim energetske pa

ga izbjegavaju. Želju pak za slatkim mogu zadovoljiti najlakše umjetnim
sladilima.
Smiju li ih uzimati trudnice, djeca i starije osobe? Malo je aditiva na
tržištu koja su pod tako dobrom i stalnom kontrolom kao što su umjetna
sladila! Razlozi tome su sljedeći: umjetna sladila su jako dugo na tržištu
i troši ih se u velikim količinama pa su i podaci o mogućim nuspojavama
lako uočljivi. Bolesnici od šećerne bolesti su pod trajnom kontrolom, a njih
je u zapadnim zemljama i preko 10 % stanovništva) i brzo bi se uočile nus-
pojave vezane uz korištenje umjetnih sladila. No razlike u pojavi nuspojava,
a najčešče se spominje rak, nema između bolesnika i ostalog stanovništva.
Razloga za strah nema i zbog protekle žestoke konkurencije između
proizvođača šećera i umjetnih sladila: posljednji su morali i znanstvenim
istraživanjima dokazivati da imaju pravo – umjetna sladila nisu štetna po
zdravlje. Ali pod određenim uvjetima! A taj uvjet glasi: da se ne prekorači
dozvoljena dnevna količina! Na svakom pakiranju piše kolika je ta doza
odnosno koliko tableta, kapi, praška se smije pojesti. Prekoračenje doze
umjetnih sladila najčešće se događa kod djece koja popiju prekomjerne ko-
ličine bezalkoholnih pića zasladjenih umjetnim sladilima. Ništa se osobito
neće se dogoditi u tom slučaju - najvjerojatnije će biti ubrzana stolica, no
trajno prekoračivanje doze treba izbjegavati osobito kod djece i trudnica.
Treba li šećer potpuno izbaciti iz prehrane? Ne, nikako. Potreba za
slatkim je urođena i besmisleno je voditi rat protiv šećera na takav način.
Zasladiti kavu ili čaj šećerom, pojesti pokoji slatki zalogaj, sladoled i slič-
no, nešto je protiv čega nutricionisti nikad neće reći niti jednu riječ. To je
obično 50-60 grama šećera na dan. No, oni koji su ovisnici o slatkom, ko-
jima je ta količina kao»gluhom laku noć», pojesti će one količine slatkog
koje neće nikome priznati. Takvi moraju povećanu potrebu za slatkim zado-
voljavati umjetnim sladilima.
Njihova imena nalaze se na ambalaži a najčešće ćete susresti slijedeća
umjetna sladila:
saharin i ciklamat (često se kombiniraju razna umjetna sladila jer se
tako dopunjuju njihova poželjna svojstva) najčešće je na trgovačkim polica-
ma pod imenom Natreen.
Aspartam koji se raspada na visokoj temperaturi, a ne smiju ga uzi-
mati trudnice i bolesnici od tzv. fenilketinurije.
Steviozid je sastavni dio biljke Stevia rebaudiana koji je 100 do 300
puta sladji od šećera, a “izdrži” kuhanje i pečenje bez raspadanja.
Tumatin je takodjer prirodnog porijekla. Na tržištu se može naći još i
acesulfam i sukraloza sintetska sladila. Na svjetskom tržištu je veći izbor
sladila nego kod nas, ali i ovo što imamo je sasvim dovoljno za dobar izbor.
333
dom i obitelj
Banana u prehrani
Banana je hranjiva i lako probavljiva namirnica pa
je od najveće koristi onima kojima energije nikad do-
sta: maloj djeci i športašima. Gotovo je nezaobilazna u
dojenačkoj prehrani no dobro će doći i onima u stisci
s vremenom jer je takvoj ambalaži da je se
može nositi sobom i pojesti u trku. Bana-
nu se jede takvu kakvu ju je Bog dao, ali
ljudi je vole kombinirati s drugim voćem,
sirom, jogurtom, medom, rižom pa onda
nastaju različite ukusne kombiunacije.
Neki je peku u kori kao krumpir a goto-
vo svi bace bananu kad pocrni jer misle
da je trula. Zapravo onda je najukusnija.
Banana ima i ljekovita svojstva koja se koriste u sljedećim situacija-
ma:
• banana se daje kao dio dijetnog režima pri proljevu djece i odra-
slih odmah nakon čajne pauze i prežgane juhe sama zdrobljena ili u
kombinaciji sa odstajalim ribanim jabukama i svježim kravljim si-
rom .
• djeluje nježno na osjetljivu i upaljenu sluznicu probavnog sustava
pa je zato uključena u dijetni režim a osobito se preporučuje starijim
osobama.
• osobama sa visokim krvnim tlakom koje troše sredstva za izmokra-
vanje-diuretike dobro će doći banana za nadoknadu izgubljenog ka-
lija.Naime ravnoteža tlaka ovisi i o odnosu natrija i kalija. Dok na-
trij veže vodu i podiže krvni tlak-kalij djeluje suprotno. Zato hrana
bogata kalijem-pomaže u regulaciji tlaka - sva biljnog porijekla, ali
medju njima najviše ona bogata kalijem kao što je banana!
Zato je poželjno da i zdravi ljudi jedu banane ukoliko neumjereno sole
hranu i jedu mnogo one životinjskog porijekla. Ponekad uzrok umora, ra-
zdražljivosti, nesanice ili poremećaja rada srca leži u nedovoljnoj količini
kalija u hrani i organizmu pa nevolje nestaju čim se pojača “doza” biljne
hrane osobito banana i rajčica. Nema li toga pri ruci, kalij se može lijepo i
brzo nadoknaditi s dvije žličice instant kave!
Ali istini za volju treba reći i nešto nepovoljno o njoj: banane se treti-
raju insekticidima i pesticidima da se zaštite na dugom putovanju pa nešto
od toga prodire i u unutrašnjost. Zato s banama ne treba pretjeravati a oni
334
dom i obitelj
koji žele banane bez zaštitnih dodataka kupuju ih u trgovinama zdrave hra-
ne. Te su banane tanke kore, male i neugledne, ali skuplje od običnih.
Sastav banane u 1oo g minerali na 1oo g
kcal 92 g natrij 1 mg
voda 74 g kalij 400 mg
bjelančevine 1.15 g kalcij 8,7 mg
masti 0,18 g fosfor 28 mg
ugljikohidrati 22 g magnezij 36 mg
minerali 0,83 g
________________________________________________________
sastav meda u 100 g
energija kcal 3oo
voda l8,6 g
bjelančevine 0,36 g
masti 0 g
ugljikohidrati 75 g
minerali 0,22 g
Što sve možete očistiti limunom

Od dezinfekcije mikrovalne do čišćenja kante za smeće i poliranja žli-
ca i vilica, limun je prava zvijezda za čišćenje doma. Evo kako ga sve mo-
žete iskoristiti.
Zaboravite na trenutak sredstva za čišćenje ispod vašeg sudopera jer u
vašem hladnjaku zasigurno imate jedno moćno sredstvo - limun! Limun,
koji hrani i koktelima može dati još bolji ukus, također je blago ali vrlo
učinkovito sredstvo za čišćenje. Zbog visokog sadržaja kiseline, limun ima
snažan antibakterijski učinak. Njime možete suzbiti uobičajene kućanske
bakterije, tvrdi Julie Edelman, autorica knjige The Accidental Housewife:
How to Overcome Housekeeping Hysteria One Task at a Time.
Evo što sve možete limunom odmastiti, očistiti i osvježiti:
Daje sjaj metalu -- Kada je u pitanju mesing, bakar i krom, nikakve
kemikalije neće dobro doći kao limun. Namočite pribor za jelo u vodu s
polovicama limuna, ostavite neko vrijeme, izvadite i obrišite pribor. Ako
želite ekstra sjaj, jednu polovicu limuna prije nego je stavite u vodu namo-
čite u sol.
Mikrovalna pećnica -Neugodan miris nakon pečenja kokica ili gri-
janja pizze u mikrovalnoj možete jednostavno ukloniti. Narežite limun na
335
dom i obitelj
tanke kriške,
kriške stavite
u zdjelu, ulijte
vodu pa stavi-
te da se ‘kuha’
u mikrovalnoj
oko jedne mi-
nute. Limun-
ska kiselina će
ubiti bakterije,
a limunov mi-
ris će djelovati
kao ovlaživač
i osvježivač.
Nakon toga
prebrišite unu-
trašnjost mikro-
valne krpom.
Kupaoni-
ca - Umjesto
da metalne ručke za ručnike, pipe i ostale slične stvari u kupaonici tretirate
abrazivnim sredstvima, koristite za čišćenje limun. Sok od 5-6 limuna ulijte
u neku praznu sprej-bocu i tome poprskajte sve što želite očistiti. Limunska
kiselina razgrađuje naslage kamenca i otapa prljavštinu. Osim toga djeluje i
antibakterijski i antiseptički.
Posuđe - Ako vam ikada ponestane sredstva za pranje suđa, limun
može poslužiti. Na krišku limuna stavite sodu-bikarbonu i ribajte! Vidjet
ćete kako se masnoća otapa, lonci i tave dobivaju sjaj, a i vaše ruke fino
mirišu.
Rublje - Dodajte samo jednu žličicu soka od limuna među sredstvo za
pranje rublja kada ga stavite u perilicu i osigurat ćete osjećaj čistoće i svje-
žine čarapama i drugoj odjeći.
Prozori - Četiri žlice soka od limuna pomiješane s vodom izvrsna je
kombinacija za pranje prozora. Snažna limunska kiselina otapa prljavštinu i
vodene mrlje, a prozore ostavlja bliješteći čistima.
Daska za rezanje - Prepolovite limun, utrljajte sok na površinu daske
za rezanje i ostavite desetak minuta da djeluje. Mrlje i razni mirisi će biti
uklonjeni, a i bakterije. Na kraju polovicama limuna dobro još jednom istr-
ljajte površinu daske i ispetite vodom.
336
dom i obitelj
Povrćem i voćem protiv starenja i

bolesti
Starenje je prirodni proces, baš kao rađanje i umiranje. Unatoč tome,
čovjek je pokušavao nemoguće, zaustaviti taj prirodni proces ili ga barem
usporiti. Zadnjih godina tžište je prepravljeno “čudotvornim” kremama za
smanjivanje bora, “učinkovitim” tabletama za podizanje imuniteta. Tu su
još i vrlo maštovite detoksikacijske dijete koje obećavaju da ćemo se, živi-
mo li nekoliko dana na grožđu i vodi, osjećati desetak godina mlađi. Naža-
lost, u borbi protiv starenja ove metode pokazale su se potpuno neučinko-
vite, uz to i prilično skupe. Sve više teoretičara starenja vraća se na početak
priče o učinkovitoj metodi pomlađivanja organa. Naime, još je 400. godine
p. n. e. Hipokrat, otac medicine, savjetovao suvremenicima da im hrana
bude kao lijek, a lijek hrana. Novije spoznaje nutricionista potvrđuju da je
Hipokrat znao o čemu govori. Ako pažljivo biramo što ćemo staviti na ta-
njur, kalendarske godine doista će postati samo brojke!
Zašto starimo?
Najveći razarači maldosti su zloglasni slobodni radikali. Tijelo se protiv
njih bori tako što stalno proizvodi antioksidante ili ih oskorištava iz hrane.
Kako starimo, tijelo više ne može proizvesti dovoljno antioksidanata. Potreb-
no ih je nadomjestiti: nakon pedesete godine treba pojačati unos vitamina C
i E, cinka, selena i betakarotena. Kako starimo naše tijelo postaje osjetljivije
na infekcije. Kod starijih ljudi imunološki sustav teže prepoznaje “neprijate-
lja”, a kada oslabi, počne napadati vlastito tkivo i organe, uzrokujući ozbiljne
zdravstvene probleme. Dobar imunološki sustav također se može održati pra-
vilnim unosom vitamina i minerala. DNA i RNA su sastavni dijelovi stani-
ca koji određuju nasljedne osobine. Zahvaljujući njima možemo proizvoditi
nove stanice, ali u procesu starenja one gube sposobnost obnavljanja. Unatoč
tome, stanice se mogu pomladiti ako ih ospkrbimo nukleinskim kiselinama,
čiji su odlični izvori srdele, inćuni, gljive i zeleno lisnato povrće.
Prevelike količine hranetakođer pospješuju starenje. Brza, pržena, masna
hrana najveći je neprijatelj mladolikog izgleda. Dobar izbor je mediteranska
kuhinja bogata voćem, zelenim povrćem spravljenim na lešo i plavom ribom.
Preporučuje se jesti manje obroke. Smanjenje unosa kalorija produžuje život.
Nutricionisti su nedavno sastavili top listu namirnica koje usporavaju stare-
nje. Evo što bi trebali jesti ako i u osamdesetoj želite izgledati mladoliko.
Brokula sadrži dosta kalcija i važan je izvor antioksidanata, vitamina
C, beta karotena, kvercetina i luteina. Bogata je kromom, koji pomaže u
337
dom i obitelj
normalizaciji razine glukoze u krvi. Dokazano je da osobe koje jedu broku-

lu manje obolijevaju od raka debelog crijeva i krvožilnih bolesti.
Mrkva je poznati borac protiv starenja. Pet mrkvi tjedno smanjit će
rizik od moždanog udara za više 0d 50%. Nekoliko mrkvi dnevno smanjit
će opasnost od raka pluća dvostruko, čak i kod pušača.
Grožđe sadrži 20 poznatih antioksidanata, uglavnom u kožici i sje-
menkama. Što je kožica intenzivnije boje, sadrži više aktivnih tvari. Konzu-
macija grožđa smanjuje LDL, loš kolesterol, i opušta krvne žile. Grožđice
imaju čak snažnije djelovanje od svježeg grožđa.
Bobičasto voće bogato je vitaminom C i antioksidantima. Crni ribiz
pomaže kod problemasa zglobovima, brusnica kod infekcija mokraćnog ka-
nala, a jagode mogu zaustaviti razvoj raka.
Rajčice su toliko korisne da bi ih trebalo jesti svaki dan. One su go-
tovo jedini izvor antioksidanta likopena, koji čuva naše mentalne i fizičke
funkcije od starenja, te smanjuje rizik od raka gušterače i prostate.
Luk i češnjak najbogatiji su kvercetinom, koji onemogućuje “loš” ko-
lesterol u napadanju arterija. Dokazan je i antikancerogeni učinak kvercetina.
Avokado sadrži najmoćnije antioksidante. Iako je bogat masnoćama,
one su zdrave i smanjuju kolesterol u krvi. Avokado je sjajan izvor kalija
koji štiti krvne žile.
Špinat je najbolji izvor antioksidanta luteina, koji štiti naš vid i u pood-
makloj dobi. Posljednja istraživanja pokazala su učinkovitost špinata u zaštiti
od raka, srčanih bolesti, moždanog udara, pa čak i staračke demencije.
Grožđe uspavljuje
Misli se rasplinjuju,
širi se ugodan osjećaj ma-
laksalosti – za te posljedice
pri konzumaciji vina možda
nije odgovoran samo alko-
hol. Talijanski istraživači
dokazali su kako raznovr-
sno grožđeSunce je gotovo
neiscrpan izvor obnovljive
energije. kao merlot, ca-
bernet, sauvignon i barbera
sadrže hormon melatonin. On se u čovjekovom tijelu proizvodi u epifizi u
međumozgu i djeluje uspavljujuće.
338
zanimljivo i pouč no
ekologija
Sunčeva energija
Sunce je zvijezda u centru
Sunčevog sustava promjera 109
puta većeg i 330000 puta težeg
od Zemlje savršena je kugla.
Iako je srednja udaljenost Ze-
mlje od Sunca 149 600 000 km,
Sunčeva svijetlost ipak omogu-
ćuje život na Zemlji. Životne
aktivnosti biljaka zavise od
intenziteta energije Sunca. Fo-
tosintezu, tj. proces u kojem se
pomoću energije Sunca i vode
ugljik-oksid iz zraka ugrađuje u
organske spojeve uz oslobađanje
kisika smatramo u kvalitatvnom
pogledu najvažnijim biokemijskim procesom za život na Zemlji.
Zbog fotosinteze lakše se diše
No, da u stanicama nema kloroplasta, a u njima klorofila, samo sunčevo
zračenje ne bi značilo gotovo ništa. Ovako biljke procesom fotosinteze do-
laze do organske materije, npr. škroba. Međutim i u kvantitativnom pogledu
fotozinteza je vrlo važan proces, jer se godišnje u organske spojeve veže
oko 6x10¹º tona ugljik-oksida i tako uklanja iz atmosfere. Proračunima se
došlo do podatka kako tijekom 250 godina sveukupni ugljik-oksid na zem-
lji prođe kroz fotosintezu, te se razgradnjom organske tvari ponovno vraća
u atmosferu. Tijekom ljetnih mjeseci kad temperatura zraka naraste do 30˚
C povećava se količina apsorbiranog ugljik-oksida, tj. proces fosinteze ra-
ste. Nakon spomenute temperature proces fotosinteze opada. Eto, i to je
jedan od razloga zašto strepimo od pojave takozvanih „vrućih dana“.
Vjerujemo kako smo u ovih nekoliko redaka barem djelomično uspjeli
opisati važnost energije Sunca. No, trajanje sijanja Sunca ipak ovisi kako o
ekspoziciji nekog staništa biljke, tako i o položaju na Zemlji.
Sunčana Dalmacija
U Hrvatskoj trajanje sijanja Sunca od Dalmacije pa prema Slavoniji i
Baranji, Podravini, Međimurju i Hrvatskom Zagorju se smanjuje. Primjeri-
ce, tijekom godine Hvar ima 2740, a Zagreb 1912 sunčanih sati. No u ko-
lovozu Hvar ima prosječno 8, a Zagreb i Osijek 5 sati sijanja Sunca na dan.
339
zanimljivo i poučno
Prirodni konzervansi čuvaju hranu

Prema najnovijim studijama, med i prirodni ekstrakti masline i grožđa
pokazuju bolje antimikrobno djelovanje protiv bakterija i gljivica, što uka-
zuje na njihov potencijal kao prirodnih konzervansa.
Korištenje meda za konzerviranje namirnica bilo je poznato mnogim
starim civilizacijama. Po nekim navodima drevni narodi (Asirci, Egipćani,
Persijanci, Rimljani) koristili su med za balzamiranje tijela umrlih. U to
vrijeme postojala je i praksa da se sjeme plemenitih biljnih kultura, kao i
svježe namirnice čuvaju u medu. Svojstvo meda da konzervira svježe meso,
voće, povrće i druge lako kvarljive namirnice koristi se i dan danas u nekim
dijelovima svijeta.
Postoje i znanstveni dokazi o konzervirajućem svojstvu meda. U po-
kusima dr. Mladenova iz Bugarske, korišten je bagremov, lipov, livadski i
šumski med, starosti do tri godine. Za testiranje je koristio mišićno tkivo,
bubreg, jetru životinja za klanje, zatim riječne ribe i kokošja jaja. Pokus se
sastojao u tome što su u Petrijeve posude s medom stavljani komadi organa
životinja i komadi riječnih riba i kokošje jaje.
Usporedno s oglednom serijom, provedena je i kontrolna serija na isti
način kao i ogledna, s razlikom što je umjesto pčelinjeg meda korišten
umjetni med (40 % glukoze i 30 % fruktoze u fiziološkoj otopini). Dobro
zatvorene Petrijeve posude čuvane su u sobnim uvjetima. Poslije isteka
određenog roka izvršena je makroskopska procjena vanjskog izgleda, zatim
boje, mirisa, konzistencije i drugo, kao i bakteriološko ispitivanje u smislu
higijenske ispravnosti oglednih primjeraka.
Rezultati su pokazali da su tretirani uzorci potopljeni tijekom četiri go-
dine u pčelinjem medu sačuvali svoju svježinu. Bakteriološka zasijavanja
hranjivih podloga nisu pokazala nikakav porast mikroorganizama.
Kontrolne probe s umjetnim medom već desetak dana poslije postav-
ljanja pokusa pokazale su znake raspadanja uzoraka nakon čega su pokusi
prekinuti.
Ekstrakti dobiveni iz nusprodukata prilikom proizvodnje maslinovog
ulja i vina pokazali su se uspješnijim u borbi protiv patogena poput E. Coli
i Salmonelle od tri standardna antioksidansa (kvercetina, hidroksitirosola i
oleuropeina), kako navodi najnovija studija objavljena u časopisu Innovati-
ve Food Science and Emerging Technologies.
Iz dobivenih rezultata, tvrde istraživači, može se pretpostaviti da su pri-
rodni ekstrakti grožđa i masline obećavajući prirodni konzervansi u hrani,
uz posebnu primjenu u industriji hrane.
340
Trenutačno je sve što se da opisati kao “prirodno” vrlo privlačno u pre-

hrambenoj industriji, a sve je veći otpor, kako na zakonodavnoj tako na
potrošačkoj razini, protiv sintetičkih konzervansa. Tim težnjama se sve više
priklanjaju i proizvođači i prodavači hrane koji nastoje udovoljiti zahtjevi-
ma potrošača.
Znanstvenici su testirali djelovanje ekstrakata komine i tropa na pet mi-
krobnih vrsta (E.coli, S.poona, B.cereus, S. cerevisiae and C.albicans). Te-
stovi su pokazali da je ekstrakt grožđa najučinkovitiji antibakterijski agens,
inhibirajući rast tri vrste bakterija ovisno o količini. Dokazano je da ek-
strakt pokazuje veću antimikrobnu aktivnost od čistog, sintetičkog kverceti-
na istih koncentracija.
Istraživači primjećuju da osim što ih se može zvati „prirodnim“, ovi ek-
strakti su jeftini izvor za dobivanje konzervansa jer su nusprodukti prilikom
dobivanja maslinovog ulja i vina.
Ozon smanjuje kvarenje voća

Prema najnovijem otkriću, tretiranje svježeg voća ozonom povećava ot-
pornost od kvarenja uzrokovanog napadom gljivičnih bolesti.
Trulež voća događa se uslijed zaraze plodova gljivič-
nim organizmima pri čemu se procjenjuje da se prosječ-
no 30% ukupno ubranog voća ne iskoristi zbog kvarenja
i propadanja. Protumjere i spriječavanje kvarenja uklju-
čuju zaštitu sintetičkim fungicidima i tretiranje otopi-
nama broma i klora prije pakiranja u ambalažu u
kojoj se voće transportira i čuva.
Skupina britanskih znanstvenika otkrila je
učinkovitiji način tretiranja voća pomoću pli-
na ozona. Istraživanja i pokusi čuvanja svje-
žeg voća provedeni su na jagodama, grožđu i
šljivama u okružju s niskim sadržajem plinovi-
tog ozona i otkriveno je kako se nakon tretira-
nja ozonom stvaranje i širenje gljivičnih spora
znantno smanjilo, ali i da su već postojeći znaci
Kućni uređaj za tretiranje kvarenja na zaraženom voću bili manje uočljivi.
svježeg voća i povrća ozo- Nakon osam dana u okružju s ozonom, voće
nom koji povećava otpornost
od kvarenja uzrokovanog na- je pokazalo skoro 95% manje kvarenja nego u
padom gljivičnih bolesti normalnim uvjetima s obzirom na prethodnu
341
razinu zaraze ovisno o pojedinoj vrsti voća. Iako se još traži pravo objaš-
njenje i razlog toj otpornosti, podaci iz istraživanja sugeriraju da se radi o
jednoj vrsti efekta vakcinacije, poput cijepljenja protiv bolesti kod ljudi i
životinja. Osim na voću, istraživanja su obavljena i u čuvanju povrća, a
rezultati su pokazali da je rajčica koja je izložena tretiranju ozonom također
otpornija na gljivična oboljenja koja uzrokuju kvarenje, a ta otpornost se
pokazala i nakon prestanka izloženosti ozonom, jer je kod tretiranih plo-
dova rajčice smanjen razvoj gljivičnih spora za 60%, odnosno produžen je
vijek čuvanja za 5 dana u normalnim uvjetima.
Provode se nova istraživanja s određenim koncentracijama ozona i du-
ljini izloženosti plodova za pojedine vrste voća i povrća, koja bi mogla
donijeti optimalne rezultate u čuvanju plodova, s obzirom na činjenicu da
prevelika koncentracija ozona može oštetiti plodove. Potrošači su zabrinuti
zbog zloupotrebe pesticida prilikom prskanja voća i ne žele kupovati voće
koje je tretirano fungicidima jer se boje da je prevelika količina ostataka
sredstava za zaštitu bilja na samim plodovima, a tretiranje ozonom svježeg
voća i povrća predstavlja neškodljivu alternativu pesticidima.
Ozon, što je najvažnije, nakon tretiranja ne ostaje na plodovima za razli-
ku od uobičajenih načina zaštite svježih plodova. U pokusima s rajčicom,
korištena je količina ozona jednaka onoj kojoj bi plodovi rajčice bili izlože-
ni dok su na biljci za vrijeme dana s više sunca.
Oborine, padaline ili padavine

Ne samo tijekom zime, nego i cijele godine na televiziji slušamo kako
neki spikeri, sinoptičari, odnosno prognostičari govore oborina, padalina pa
čak i padavina. Kod gledalaca koji pažljivo slušaju vremenske prognoze
dolazi do nedoumice, jer ne znaju o čemu to oni govore. U nedoumicu nas
dovode i poneki agronomi kad i od njih čujemo riječ padalina, a ne daj
Bože i padavina. Što je od navedenih riječi ispravno ?
U „Meteorološkom pojmovniku“ koji je 2005. godine napisao dr.sc.
Branko Gelo i drugi piše kako je oborina čvrsti ili tekući proizvod vodene
pare u zraku koji padaju iz oblaka i magle, lebde blizu tla ili se izlučuju na
tlu i predmetima. Prema tome, oblik oborine je kiša, rosulja, izmaglica, pre-
hladna kiša, prehladna rosulja, susnježica, snijeg, ledene iglice, ledena zrna,
zrnati snijeg, solika, inje, tuča, rosa i mraz.
Opravdanost naziva
Vrijedno je istaknuti kako i u knjizi „Agroklimatologija (1985) koju su
napisali prof. dr. Ivan i Branka Penzar piše: „Oborine“. Upravo su navedeni
342
meteorolozi u „Hrvatskome meteorološkom časopisu, 27, 1992. godine na-

pisali raspravu iz koje doznajemo da se riječ oborina u meteorologiji upo-
trebljava već 150 godina.
No, geografi ipak smatraju da je sa znanstvenog stanovišta opravdan na-
ziv padaline, jer kišu, snijeg i tuču ništa ne obara nego oni „sami od sebe“
padaju. Geograf dr. Tomislav Šegota u jednom od svojih brojnih radova na-
vodi kako za usvajanje znanstvenih termina nije važno koji je termin stariji,
jer starost termina nije jamstvo i njegove ispravnosti.
U želji da se već jednom odluči, a zatim i prihvati u svakodnevnom živo-
tu ispravna riječ, Hrvatsko meteorološko društvo je 10. lipnja 1993. godine
organiziralo okrugli stol gdje je glavna tema bio spor oko ispravnosti riječi
oborina ili padalina. Na okruglome stolu prisustvovala su 32 sudionika. I
tako, meteorolozi tumače da za oborine nije bitno padanje, nego zgrušava-
nje i kondenziranje.
Ipak „oborine“
Spor oko riječi oborine, padaline i padaline pokušava riješiti i akade-
mik Stjepan Babić. U članku koji nalazimo u Vjesnikovoj Danici (26. lipanj
1993. godine) spomenuti akademik smatra kako su jednoznačnost i stabil-
nost važne osobine stručnog nazivlja. Autor se ne zalaže za upotrebu riječi
padavina, jer je to danas srpski naziv. No, kako je ipak riječ oborina starija
od riječi padalina, a k tome se riječ oborina koristi i u znanosti o atmosferi
(meteorologiji), akademik Babić upravo njoj daje prednost.
Eto, i ovo zadnje napisano moralo bi biti od presudne važnosti za sva-
kodnevno korištenje riječi oborine na radiju, televiziji i novinama. Vjeru-
jemo kako će i naši agronomi, pa i veterinari u svojim izvješćima od sada
koristiti riječ oborine, a ne padaline i padavine.
180 tradicionalnih recepata

CI ,00
po aču
60
ob
voćnih torti i kolača razveseliti

JE k
šil na
r
jka tu
se pre
će sve kreativne sladokusce.

NA n
uv m
eć a c
av je
Voćni kolači, torte, napitci, džemovi i

a z nik
ac uH
ije rv
marmelade provjeravani su u praksi

nu at
po ske
šta po
cijeli niz godina, da bi se u ovoj knjizi

rin šte
e
posebno sabrali u jedinstvenu

harmonijsku cjelinu.
Format 14 x 20 cm www.gospodarski.hr
Uvez: spiralni tel: 01/4816-145, 01/3843-555
Broj stranica: 264 e-mail: narudzbe@gospodarski-list.hr
343
Antifriz za biljke
Mraz, hladnoća i dugotraj-
na niska temperatura može
nanijeti golemu štetu voćkama
koje cvjetaju, pa čak i uništiti
cijele usjeve u određenim raz-
dobljima razvoja kad su biljke
osjetljive na niske temperature.
Mnogi koji u svom vrtu u kon-
tinentalnom podeblju uzgajaju
biljke osjetljive na nagli mraz
i hladnoću, moći će na otvore-
nom u budućnosti ostavljati bi-
lje koje su inače držali kao lončanice i spremali ih u zaštićeni prostor.
Skupina američkih botaničara razvila je sredstvo u spreju koje nakon na-
nošenja magličastim prskanjem po biljci, pomaže biljci (ovisno o vrsti) izdr-
žati tempreature do 5 oC niže nego što bi biljka podnijela bez prskanja ovim
sredstvom. Sprej nazvan Freeze-Pruf, smanjuje mogućnost zaleđivanja vode
unutar tkiva biljaka pomoću smjeseu kojoj se nalazi 5 sastojaka u vodenoj
otopini. Ovisno o učestalosti korištenja, sprejanjem se može štititi biljke od
šteta koje uzrokuje mraz u trajanju od 4-6 tjedana i kad hladnoća počne tek
oštećivati biljaku, kao i na temperaturama na kojima se biljke smrznu.
Otporne na hladnoću
Jedan od botaničara na sveučilištu u Alabami, zaslužan za razvoj ovog
spreja, dr. David Francko, objašnjava: „Na temperaturama od minus 6 oC
stanice nekih biljaka se smrznu, uslijed čega dolazi do štete za biljku, stoga
smo ovim sredstvom željeli potaknuti prirodne mehanizme unutar biljke da
se odupru mrazu, snižavanjem točke zaleđivanja u samoj biljci, ali i kad
se tkivo jednom smrzne, da omogućimo biljci
preživljavanje. Biljka može biti čvrsto zale-
đena i ostati živa.“
Sredstvo, popularno nazvano antifriz za
biljke, ispitano je u rashladnoj komori i
prilikom ispitivanja netretirane biljke smr-
znule su se na temperaturi nižoj od 2 oC,
dok su biljke poprskane s otopinom Freez-
pruf preživjele hladnoću bez oštećenja u
strukturi. „Kad su biljke zaštićene ovim
344
sredstvom, to je kao da se čitava okućnica preselila 500 kilometara južnije u

krajeve s toplijom klimom“, izjavio je dr. Francko i dodao: „Tretiranje biljaka
ovim sredstvom ima baš takav učinak, jer biljke postaju otpornije na mraz.
Kad temperature počnu padati, doza biljnog antifriza mogla bi dati vrtlarima i
uzgajivačima dovoljno vremena da biljke ostanu duže zelene.“
U Freez-pruf sredstvu smjesa kombiniranih sastojaka stvara sinergijski
efekt, odnosno zajedno daju bolji rezultat nego pojedinačno, a sastojci uklju-
čuju tvari koje se u prirodi nalaze u organizmima životinja i djeluju poput
antifriza, kao i tvari koje štite od mraza tako da stanice isuše (dehidriraju).
Treća vrsta tvari pojačava i učvršćuje stanične membrane, a četvrta skupina
tvari pomaže da se sredstvo upije kroz listove, dok peta vrsta tvari u sredstvu
sprječava ispiranje sa stabljike, tako da sredstvo ostane duže učinkovito.
Najbolje vrijeme za primjenu sredstva je kasna jesen, da bi na primjer
cvatuće ljetnice ostale što duže u cvatnji unatoč hladnoći ili snijeg, a sred-
stvo se može koristiti i u rano proljeće, kad biljke tek krenu s vegetacijom,
a sredstvo ih onda štiti od 4-6 tjedana od opasnosti od mrazeva.
Kad dolazi do mraza?
Mraz se pojavljuje kad se sitne kapi vode smrznu u zraku i voda prelazi
u led. To je pojava koja se naziva fazni prijelaz. Različite tekućine imaju ra-
zličite točke ledišta, ali voda se ledi na 0 oC, dok se vlažnost zraka određuje
prisutnom količinom vodene pare. Vedre noći u rano proljeće ili kasnu jesen,
uz veću količinu vlažnih zračnih masa, najpogodnije su za stvaranje mraza.
Mraz je zapravo ledena rosa i kao snijeg, stvara se nakon zasićenja vo-
denom parom u zraku. Kad se vodena para kristalizira u led, umjesto da se
prvo kondenzira u tekućinu, dolazi do stvaranja tankog sloja leda na povr-
šini – mraza, kad je temperatura na površini niža od 0 oC, dok se u sličnim
uvjetima, ali s temperaturom na površini višom od 0 oC, stvara rosa.
Knjiga torte bez pećnice najbolji

CI ,00
po aču
60
ob
je priručnik svake moderne žene.

JE k
šil na
r
jka tu
Obiluje sa preko 100 recepata

se pre
NA n
uv m
eć a c
potkrijepljenih vrhunskim
av je
a z nik
ac uH
fotografijama u boji, a njena

ije rv
nu at
jednostavnost, vrijeme pripreme,

po ske
šta po
korisni savijeti za postupak,

rin šte
e
ukrašavanje i kremu, najveće su

odlike.
Format: 14 x 20 cm
Uvez: spiralni www.gospodarski.hr
Broj stranica: 224 tel: 01/4816-145, 01/3843-555
345
Dobro i loše od rose

Hodajući livadom tijekom jutar-
njih sati, smočit ćemo obuću. Da-
kako, riječ je o pojavi rose. Rosa je
naslaga vodenih kapljica na travi,
lišću pa i ostalim predmetima čija
se površina preko dana zagrijala, a
zatim se zalaskom sunca intenzivno
počela hladiti.
Ako temperatura zraka padne
ispod točke rosišta, tj. temperature
pri kojoj nastupa kondenzacija vo-
dene pare, ali uz konstantan tlak zraka, eto na vegetaciji pojave rose. Vri-
jedno je zapamtiti kako se rosa javlja tijekom vedrih noći, te kad vjetra
nema ili je njegova brzina manja od 1 metra u sekundi. No, tada nema ni
vertikalnog miješanja zraka, pa se hladi samo plitki sloj atmosfere.
Što utječe na pojavu rose
Rosa se pažljivo bilježi na svim meteorološkim postajama. Poljodjelci-
ma je itekako važno vrijeme njenog nastanka, te dužina trajanja. Prisjetimo
se, širenje pepelnice, peronospore i krastavosti ovisi o dužini trajanja vlaž-
nosti lista. Upravo zato, voćari i vinogradari nastoje da trajanje rose u nji-
hovim nasadima traje što kraće. Poznato je da je strujanje zraka vrlo sporo
u krošnji koja je gušća pa je trajanje rose duže. Uostalom, to je i jedan od
razloga zašto se odstranjuju zaperci, a suvišne grane režu. Krošnja odjed-
nom postaje prozračna, pa se lisna masa brzo suši.
Na pojavu, a i dužinu trajanja rose utječe i zakorovljenost nasada, širina
između redova, nagib terena na kojem se nalaze nasadi, okrenutost redova
prema smjeru odakle najčešće do-
lazi vjetar, uzgojni oblici nasada,
visina uzgoja nasada itd.
Rosa predskazuje vrijeme
No, pojava rose katkada je i
korisna. Kad kiše nema, a gubi-
tak vode iz tla i biljaka raste, rosa
odjednom biljkama postane jedini
izvor vode. Količine tako dobivene
vode kreće se od 0.3 do 0.4 mm na
346
noć, a to je relativno malo, ali dovoljno da biljke kroz otvorene puči prime
željenu vodu.
Treba istaknuti da pojava rose može predskazati i vrijeme. Naime, ako
rosa tijekom zalaska Sunca ili ranih jutarnjih sati izostane, pripremimo se
na približavanje tople fronte, a za šest do dvanaest sati i pojave kiše.
Prognoza vremena, odnosno pojava kiše posebno je interesantno voćari-
ma i vinogradarima, jer će uskoro svakih 7 do 10 dana prskati nasade protiv
biljnih bolesti i štetnika. Tijekom trajanja rose prskanja se uglavnom ne
obavljaju. Odnosno, ako se to već i mora raditi, koncentracija pripravaka
mora biti nešto veća, a to ipak nije dobro.
Dakle, ako se i dogodi da prskamo u ranu zoru, pa kad vidimo da rose
nema, sjetimo se ovog teksta. Kapljice kiše uskoro će isprati zaštitna sred-
stva s lisne mase, pojava i širenje biljnih bolesti će se nastaviti, a naš trud
bit će uzaludan.
„Arctic“ jabuka neće posmeđiti

Svaki put kad se jabuka nareže ili djelomično pojede i ostavi na zraku
nekoliko minuta, vrlo brzo „meso“ jabuke posmeđi i postane neugledno i
neprivlačno. Ovo posmeđivanje se događa kod većine plodova voća i po-
vrća, ali nova PPO tehnologija može spriječiti tu neželjenu pojavu.
Kanadska biotehnološka tvrtka Okanagan Spe-
cialty Fruits Inc. koja se bavi istraživanjem,
razvojem i proizvodnjom novih voćnih sorata
koje imaju određene prednosti u uzgoju ili pre-
radi, zatražila je od nadležnih vlasti odobrenje
za pokusnu proizvodnju ove nove sorte
jabuke, koja je dobila ime „Arctic“ i
koju su razvili nakon brojnih opleme-
njivačkih istraživanja.
Radi se o patentiranoj tehnologiji
koja djeluje tako da se potisne gen ja- Sorta
buke koji proizvodi polifenol oksidazu “Arctic”
(PPO), enzim koji uzrokuje posmeđivanje mesa ploda kad se jabuka ošteti
ili nareže.
Vlasnik tvrtke, Neal Carter smatra da bi takve jabuke unaprijedile pro-
izvodnju i prodaju jabuka koje se koriste u preradi za čips, salate i slične
namjene. Jabuka koja ne smeđi privući će nove potrošače i smanjit će troš-
kove koji nastaju bacanjem neprikladnih plodova.
347
Zagreb, vinova, loza i vino

Nekada se na mnogim predjelima oko Griča i Kaptola, uzgajala vinova
loza i proizvodilo vino. Vinogradi su podignuti na Jelenovcu, Pantovčaku,
Tuškancu, Horvatovcu, Jordanovcu, Josipovcu, Vrhovcu, Prekrižju, Miku-
lićima, Bijeniku, Šestinama, Jazbini, Bukovcu, Rimu, Remetama, Lašćini,
Gračanima, i dr. Vinogradi su se prema jugu spuštali do Ilice, Petrove i
Vlaške ulice.
Na Mlinarskoj cesti osnovano je prvo vinogradarsko pokušalište.
Među tim lijepim vinogradarskim položajima, protjecale su vode poto-
ka: Bliznec, Kraljevec, Gračanski, Laščinšćak, Kunišćak, Tuškanac i dr.
U vinogradima uzgajale su se autohtone sorte vinove loze: Kraljevina
(imbrina dišeća i pikasta), belina, zelenika bijela i portugizac. Od grožđa
spomenutih sorata proizvodila su se vina Bukovačka zelenika, Vrhovečka,
Gračanska i Ksaverska kraljevina, Belina iz Remeta i Portugizac s Pantov-
čaka. Bila su tu vina silvanca i rulandera.
Od mošta se je proizvodilo najbolje vino, a od tropa pomiješanog s bu-
narskom vodom, malo vino-pikolo, koje se je točilo težacima prilikom ra-
dova u polju. Od đrožđa-vinskog taloga pekla se je rakija drožđenka, a od
tropa tropinica.
Graševina bijela (grašica) prenesena je iz Austrije u zagrebačke vinogra-
de oko 1855. godine i od tuda se je širila u ostala vinogorja kontinentalne
Hrvatske, gđe je danas nositelj sortimenta.
Pedesetih godina prošlog stoljeća (1957.) na položaju “Grič” zapadno
od Uspinjače bio je mali vinograd kojega je održavao Zavod za Vinogra-
darstvo i Vinarstvo-Zgb Turković i Zoričić). Krajem 18.st.na cijelom već
spomenutom području ispod Griča bio je vinograd na površini oko l. ha.
Tadašnji mali Zagreb nalazio se je usred vinograda u kojima su bili ljet-
nikovci i klijeti zagrebačke gospode. Od svega je danas ostala Vinogradska
ulica koja je u prošlosti bila kolni put za odlazak u vinograde.
Posljednji opis starih zagrebačkih vinograda napisao je 1937. godine Mi-
lutin Urbani u knjizi “Naše vino”:
“Svi obronci ispod Zegrebačke gore bili su oduvijek zasađeni
vinovom lozom i drugim voćnim vrstama. Zagrebačka gora štiti grad i
vinograde od sjevernih vjetrova, zato se je tu lijepo moglo razviti voćarstvo
i vinogradrstvo”...
A sada i o imenu grada - Zagreb.
U časopisu za znanost, umjetnost, gospodarstvo i politiku Cazophyla-
cum (br. 1-2/2006), pod naslovom “Kult gorica u kajkavskim narodnim po-
pevkama” Ž. Vegh zabilježio je slijedeće:
348
U popevki gorice si režem-... jedna

strofa glasi:
“Gorice si grobam,
Pot me topi,
vince si pijem,
Serce hladim.
Kume moj dragi
Zdaj se napi,
Doge nas nebu,
Zdaj se napi”.
Riječ grobam znači kopam rupe u zemlji za sadnju trsa,ta riječ ujedno
znači sadim vinograd. Ta riječ nam pomaže kako bi utvrdili podrijetlo nazi-
va grada Zagreba.
Kajkavski vinogradari govorili su umjesto grobati, grebati, a mladica vi-
nove loze zvala se greb, a saditi mladice vinove loze u vinogradu nazivalo se
je grebeničati. Za zasađen vinograd kazalo se je da je zagrebeničan. Odtuda i
logičan naziv za grad koji je nastao i rastao među vinogradima - Zagreb.
REZIDBA VOĆAKA
CI ,00
Rez po rez do obilna uroda
po aču
49
ob
JE k
šil na
r
Je li Vaša voćka ostarjela? Urod joj je svake godine jka tu
se pre
NA n
uv m
sve manji? Došlo je vrijeme za pravilno orezivanje! eć a c
av je
a z nik
Programom u pet koraka pokazat ćemo Vam kako kruške, ac uH
ije rv
nu at
borovnice i drugo voće ponovo potaknuti na bolji urod i po ske
šta po
rin šte
ujedno im produljiti vijek. e
Posebne stranice: Upute za uzgoj cvjetnih

špalira i voćaka
Praktični savjeti: upute “korak po korak”
- popisi za provjeru, stručni savjeti i savjeti
za štednju
Top 20 voćaka: osnovni podaci o najboljim
voćkama i kratki tablični prikazi više od 50
drugih vrsta i sorata
Format: 20 x 17
Uvez: broširani
Broj stranica: 62
www.gospodarski.hr
tel: 01/4816-145, 01/3843-555
349
Trg bana J.Jelačića 3, 10000 Zagreb
, 0 0 kn
7 0
Pitate se zašto izlazimo već 171 godinu, Samo mjeseca
a još niste pretplatnik Gospodarskog lista? za tri
Pretplatom dobivate 2 x mjesečno u svom domu:

aktualne teme u poljoprivredi na 84 stranice u boji
(aktualne teme, ratarstvo, mehanizacija, vinogradarstvo,
zaštita bilja, voćarstvo, povrćarstvo, vrtlarstvo i dr.)
pravo na besplatne pravne i stručne savjete
pretplatne cijene vrijednih knjiga
pravo na besplatne oglase u Gospodarskom
oglasniku
Pretplatite se!
tel: 01/4816-145
01/3843-555
pretplata@gospodarski-list.hr
www.gospodarski.hr
350
351
Pregled sajmova u Hrvatskoj
(tjedni, mjesečni i godišnji)
Aleksinica: stočni sajam svakoga drugog Ćeralije: tjedni svake prve i treće nedjelje
ponedjeljka. u mjesecu.
Aržano: tjedni svakog utorka; godišnji: Desinić: tjedni svakog utorka, godišnji:
19. III. i 8. IX. 25. IV., 16. VI., 26. VII. i 18. VIII.
Babina Greda: mjesečni svakog 10. i 25. u Donja Dubrava (Prelog): godišnji: 19. III.,
mjesecu. 13. VII., mjesečni prvi četvrtak poslije 15. u
mjesecu, tjedni četvrtkom.
Beli Manastir: mjesečni svake nedjelje po-
slije 1. u mjesecu; ako je 1. u nedjelju, sajam Donja Stubica: tjedni ponedjeljkom i svake
se održava iduće nedjelje. 1. i 3. subote u mjesecu.
Benkovac: tjedni svakog ponedjeljka od Donji Andrijevci: mjesečni svakog 8. i 22.
VI. do XI. mjeseca; mjesečni svakog 10. u u mjesecu.
mjesecu. Donji Lapac: tjedni svake srijede.
Berek: tjedni subotom; godišnji za sitnu i Donji Miholjac: tjedni za sitnu stoku sva-
krupnu stoku: 28. II., 9. IV., 22. V., 29. IX., kog četvrtka; godišnji sajmovi: 11. II.,
31. X., 7. XII. 22. III., 17. IV., 29. V., 25. VI., 26. VII.,
13. VIII., 26. IX., 25. X., 11. XI., 13. XII.
Bizovac: mjesečni: 10. I., 3. II., 20. III.,
20. IV., 20. V., 2. VI., 21. VII., 8. VIII., 20. Drenovci: mjesečni svakog 15. u mjesecu.
IX., 10. X., 10. XI., 21. XII. Drniš: svakog 5. u mjesecu od 5. VI. do
Bjelovar: tjedni svakog četvrtka; mjesečni 5. XI.
svakog ponedjeljka u mjesecu. Duga Resa: stočni sajam svakog petka.
Bosiljevo: stočni sajam svakog ponedjeljka. Dugo Selo: tjedni svakog ponedjeljka.
Bošnjaci: mjesečni svakog 8. u mjesecu. Đakovo: mjesečni svakog 1. i 15. u mjese-
Bribir: 29. VI., 29. IX. cu, osim onih mjeseci u kojima se održavaju
godišnji sajmovi; godišnji sajmovi: 20. I.,
Brinje: tjedni svakog ponedjeljka. 15. III., 24. IV., 24. VII., 26. X., 24. XI.,
Budimci: godišnji: 25. III., 12. VIII., 23. IX. 21. XII. (seli u Piškorovce).
Buje: mjesečni svakoga drugog ponedjeljka Đurđenovac: godišnji: 15. III., 10. IV.,
i svakoga petog utorka. 12. IX.
Buzet: svakoga prvog petka i svakoga tre- Đurđevac: tjedni četvrtkom, mjesečni sva-
ćeg četvrtka u mjesecu. koga prvog četvrtka poslije 1. i 15. u mje-
secu.
Cetingrad: godišnji 19. III.
Ferdinandovac: tjedni ponedjeljkom; go-
Cista Provo (Imotski): tjedni svakog če- dišnji: 30. V., 29. VIII., 6. XII.
tvrtka; godišnji: 23. IV. i 18. X.
Feričanci: godišnji: 14. III., 1. VI., 19. VIII.
Čađavica: tjedni svakog četvrtka; godišnji: i 27. X.
25. I., 23. IV., 26. VI., 21. IX., 3. XII.
Gaj: tjedni svake subote, mjesečni svakog
Čakovec: tjedni svake srijede. 5. u mjesecu.
Čazma: tjedni svakog utorka. Gaj kod Lipika: svaki 19. u mjesecu.
352
Garešnica: tjedni svakog utorka; mjesečni Knin: tjedni svake subote i mjesečni svakog
sajmovi krupne stoke svakog 6. u mjesecu. 25. u mjesecu od VII. do XI. mjeseca.
Glina: tjedni svake srijede. Komletinci: mjesečni svakog 18. u
mjesecu.
Gola: svake srijede poslije 1. i 15. u mje-
secu. Koprivnica: tjedni svakog ponedjeljka;
mjesečni u petak poslije 15. u mjesecu.
Gornja Rijeka: tjedni svakog utorka.
Korenica: tjedni svake subote.
Gornja Stubica: tjedni svakog četvrtka.
Koška: godišnji: 5. II., 31. III., 3. V.,
Gospić: svakog petka. 27. VI., 15. VII., 15. VIII., 8. IX., 23. X.,
Gračac: svake subote. 16. XI., 8. XII.
Grubišno Polje: tjedni svakog ponedjelj- Križevci: tjedni svakog petka.
ka; mjesečni: 13. I., 10. II., 20. III., 10. IV., Kutina: tjedni srijedom.
24. V., 6. VI., 10. VII., 4. VIII., 15. IX.,
4. X., 8. XI., 15. XII. Lasinja: mjesečni ponedjeljkom poslije 1.
i 15. u mjesecu, godišnji: 19. III., 18. IV.,
Hercegovac: tjedni svakog četvrtka; mje- 20. VII., 22. VIII. i 19. XI.
sečni svakoga prvog četvrtka u mjesecu.
Lipovljani: mjesečni (veliki) sajam svakog
Hrvatska Kostajnica: tjedni svakog pone- 15. u mjesecu.
djeljka.
Lovinac: tjedni utorkom.
Ilok: tjedni svakog petka.
Luka: tjedni: svakog petka u godini; godiš-
Imotski: tjedni svake srijede. nji: 12. III., 23. IV., 22. V., 24. VI., 22. VII.,
Ivanec: tjedni svake srijede. 17. VIII., 29. IX., 18. X. i 11. XI.
Ivanić Kloštar: svaka treća subota u mje- Ljubešćica: svaki prvi utorak u mjesecu.
secu. Motovun: svakog 3. ponedjeljka.
Ivanić Grad: tjedni svake subote. Našice: mjesečni svake prve subote u mje-
Ivanska: tjedni svakog utorka; mjesečni: secu; godišnji: 15. I., 5. II., 22. IV., 10. VIII.,
17. I., 17. II., 16. IV., 7. V., 25. VI., 17. VII., 5. X. i 25. XI.
28. VIII., 14. IX., 10. X., 15. XI., 11. XII. Nijemci: mjesečni svakoga prvog ponedjelj-
Jakovlje: tjedni svake srijede; mjesečni svaka u mjesecu.
ke prve srijede u mjesecu. Nova Bukovica: tjedni svake druge i četvrte
Jastrebarsko: tjedni svakog ponedjeljka; srijede u mjesecu.
godišnji 7. I. i 7. XII. Nova Gradiška: tjedni svake subote.
Kalinovac: tjedni svakog ponedjeljka; mje- Nova Kapela: tjedni svakog petka; godišnji:
sečni svakog prvog ponedjeljka u mjesecu. 24. II. i 12. VIII.
Karlovac: svaki petak. Nova Rača: 14. I., 9. II., 19. III., 25. IV.,
28. V., 30. VI., 20. VII., 15. i 16. VIII.,
Kaštel Stari: tjedni svake subote; godišnji:
8. i 9. IX., 16. X., 25. XI. i 15. XII.
29. VIII. i 3. X.
Novigrad Podravski: tjedni svakog petka;
Kistanje: tjedni svakog petka.
mjesečni svakoga prvog petka u mjesecu.
Klanjec: tjedni petkom. Novo Virje - Drenovica: tjedni svakog pet-
Klis: 1. i 2. V., 1. i 2. IX. ka; mjesečni svakog petka poslije 1. u mje-
Kloštar Podravski: tjedni svakog utorka; secu.
mjesečni svakog prvog utorka u mjesecu; Novska: tjedni svakog ponedjeljka; mjeseč-
godišnji: 21. III., 8. VI., 5. VII. ni svakog 3. u mjesecu.
353
Nuštar: mjesečni svakog 5. i 15. u mjesecu. 27. IV., 3. VIII., 9. X., 29. XII. (ako sajam
Obrovac: tjedni svakog četvrtka. padne u nedjelju ili na državni praznik, tada
se održava dan poslije).
Ogulin: tjedni svake srijede.
Posavski Bregi: svake 1., 2. i 4. subote.
Okučani: tjedni svakog petka.
Prelog: tjedni svakog utorka.
Omiš: tjedni svake subote.
Prgomet: tjedni svakog ponedjeljka.
Orahovica: tjedni svake subote; godišnji
sajmovi: 28. I., 28. IV., 21. VII., 16. IX., Samobor: tjedni svake subote; godišnji:
20. XI. 14. II., 19. III., 22. V., 28. VII., 10. VIII.,
21. XII.
Oroslavje: tjedni svakog utorka.
Sela kraj Siska: stočni sajam svaki utorak.
Osijek: tjedni svakog petka.
Senj: tjedni svakog četvrtka.
Otočac: tjedni srijedom.
Sesvete: tjedni svakog četvrtka, godišnji:
Otok: mjesečni svakoga prvog četvrtka u 25. V., 22. VII., 2. XI.
mjesecu.
Severin: tjedni svake srijede.
Pakrac: tjedni četvrtkom.
Sikirevci: 16. III. i 16. V.
Pazin: mjesečni svakoga prvog utorka u
mjesecu. Sinj: tjedni svake subote.
Perković: tjedni svakoga petka (od l. V. do Skradin: tjedni ponedjeljkom, godišnji:
30. X.). 8. IX., 30. IX., 27. X.
Perušić: tjedni svakog četvrtka. Slano: godišnji 2. VIII.
Petrinja: tjedni utorkom: godišnji sajmovi: Slatina: tjedni svakog petka; godišnji:
10. VIII. i 21. XII. 18. III., 9. VII., 2. X., 17. XI.
Pisarovina: mjesečni svakoga prvog utorka Slunj: tjedni četvrtkom.
u mjesecu. Sokolovac: tjedni utorkom; mjesečni sva-
Pitomača: tjedni svake srijede, mjesečni kog utorka poslije 1. u mjesecu.
svake prve srijede u mjesecu. Split: tjedni svakog ponedjeljka i četvrtka.
Piškorevci: mjesečni svakog 1. i 15. u mje- Staro Petrovo Selo: tjedni svakog četvrtka.
secu, osim onih mjeseci u kojima se održa-
Ston: godišnji 23. VII.
vaju godišnji sajmovi: 20. I., 12. III., 24. IV.,
24. VII., 26. X., 24. XI, 21. XII. Sunja: tjedni petkom; godišnji: 19. III.,
28. VI., 22. VII., 29. IX.
Pleternica: mjesečni svake prve srijede u
mjesecu; godišnji: 20. II., 29. IV., 20. VII., Sutina: 20. VII.
25. IX., 10. XII. (ako sajam pada u nedjelju Sveti Ivan Zelina: tjedni ponedjeljkom.
ili na državni praznik, tada se održava dan
poslije). Sveti Ivan Žabno: tjedni svake srijede, mje-
sečni: 11. I., 8. II., 1. III., 15. IV., 16. VII.,
Podgorač: godišnji: 12. II., 11. V., 20. VII., 25. VIII., 23. IX., 22. XI., 29. XII.
5. VIII., 9. X., 6. XI., 28. XII.
Svetvinčenat: svakog trećeg utorka u mje-
Podravska Slatina: tjedni svakog petka, secu.
godišnji: 18. III., 9. VII., 2. X., 17. XI.
Šljivoševci: godišnji: 15. II., 10. III., l.
Pokupsko: svakog četvrtka u mjesecu. IV., 28. IV., 15. V., 4. VI., l. VII., 26. VIII.,
Popovača: mjesečni svake 1. subote. 15. IX., 5. X., 20. XI.
Poreč: svakoga prvog petka u mjesecu. Štefanje: tjedni svake srijede.
Požega: mjesečni svakoga prvog pone- Tinjan: mjesečni svakoga drugog utorka u
djeljka u mjesecu; godišnji: 12. I., 15. III., mjesecu.
354
Trilj: 28. i 29. IX. Virovitica: tjedni četvrtkom.
Trnjani: mjesečni svake prve i treće subote, Višnjan: svakoga trećeg četvrtka u mjesecu.
godišnji: prve subote u kolovozu i 25. XI.
Voćin: tjedni nedjeljom.
Trogir: tjedni subotom.
Vodnjan: svake prve subote u mjesecu.
Udbina: tjedni svakog ponedjeljka; godišnji
prve nedjelje u listopadu. Vrbovec: tjedni utorkom; mjesečni i go-
dišnji: 20. I., 21. II., 19. III., 25. IV., 4. V.,
Uljanik: tjedni ponedjeljkom. 15. VI., 5. VII., 5. VIII., 21. IX., 15. X., 3. i
Valpovo: tjedni svake srijede; mjesečni sva- 28. XI., 20. XII.
ke prve srijede poslije 1. u mjesecu, godišnji
sajmovi: 25. I., 21. II., 25. III., 12. IV., 5. V., Vrbovsko: svakoga drugog utorka u mjese-
21. VI., 12. VIII., 12. IX., 21. X., 16. XI., 5. cu, godišnji Martinjski sajam 11. XI.
XII. Vrgorac: tjedni subotom; godišnji 29. VI.
Varaždin: tjedni četvrtkom. Vrhovine: tjedni utorkom.
Varaždinske Toplice: tjedni svake subote. Vrlika: tjedni svakog četvrtka; godišnji:
Velika Gorica: tjedni svakog petka. 25. VII. i 1. X.
Veliki Grđevac: tjedni petkom; svakog Vrpolje: mjesečni svakog 4. u mjesecu.
3. i 23. u mjesecu; mjesečni: 26. I., 22. II.,
Zadvarje: godišnji 12. i 13. VI. i 23. i
11. III., 15. IV., 10. V., 17. VI., 24. VII.,
23. VIII., 24. IX., 23. X., 22. XI., 29. XII. 24. VIII. tjedni utorkom.
Veliki Prolog: 14. i 15. VIII. Zaton: 2. V., 27. VII. i 16. VIII.
Veliki Zdenci: tjedni svake srijede. Zavojane: 1. i 2. IX.
Veliko Trgovišće: prvi utorak u mjesecu. Zlatar: tjedni svakog utorka; mjesečni svaki
prvi utorak u mjesecu.
Vid-Narona (kod Metkovića): godišnji
5. VIII. Zrin: tjedni četvrtkom.
Virje: tjedni subotom; mjesečni treće subote Zvonimirovac: tjedni svake srijede.
u veljači, ožujku, listopadu i prosincu; go-
Žminj: svake druge srijede u mjesecu.
dišnji: 20. I., 4. IV., 11. V., 21. VI., 25. VII.,
18. VIII., 21. IX., 11. XI. Županja: mjesečni svakog 2. u mjesecu.
Dragi čitatelji, kako bi naš Pregled sajmova bio

točniji i potpuniji, zahvaljujemo na vašim ispravcima i
dopunama, očekujući i dalje vašu suradnju!
355
Novinsko, nakladničko i trgovačko d.d.
10000 Zagreb - Trg bana Jelačića 3
veličina 14 x 20 cm veličina 14 x 20 cm veličina 14 x 20 cm veličina 14 x 20 cm veličina 14 x 20 cm

opseg 232 stranica opseg 200 stranica opseg 264 stranica opseg 224 stranica opseg 116 stranica
spiralni uvez spiralni uvez spiralni uvez spiralni uvez spiralni uvez

spiralni uvez spiralni uvez spiralni uvez spiralni uvez spiralni uvez

356 uvez
spiralni spiralni uvez spiralni uvez spiralni uvez spiralni uvez
ODABERITE - NARUČITE KNJIGE
Tel: 01/48 16 145, 38 43 555
Fax: 01/48 16 146, 30 77 725
www.gospodarski.hr
49,00 kn

broširani uvez broširani uvez broširani uvez broširani uvez broširani uvez

broširani uvez broširani uvez broširani uvez broširani uvez broširani uvez
CIJENA KNJIGE 60 KUNA
11 ILI VIŠE KNJIGA 45 KUNA/KOM
51 ILI VIŠE KNJIGA 40 KUNA/KOM
veličina 14 x 20 cm veličina 14 x 20 cm veličina 14 x 20 cm

opseg 172 stranica opseg 192 stranica opseg 184 stranica
broširani uvez broširani uvez broširani uvez 357
KAZALO
KALENDAR RADOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
RATARSTVO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
MEHANIZACIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
KRMNO BILJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
ZAŠTITA BILJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
STOČARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
VETERINARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
MLJEKARSTVO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
PERADARSTVO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
PČELARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143
KUNIĆARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
GRADITELJSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
VOĆARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
VINOGRADARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199
PODRUMARSTVO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
NAŠ JADRAN. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
POVRĆARSTVO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239
CVJEĆARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
LJEKOVITO BILJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265
EKOLOGIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281
LOV I RIBOLOV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289
AGROEKONOMIKA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303
IZ ZAKONSKIH PROPISA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319
DOM I OBITELJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329
ZANIMLJIVO I POUČNO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339
SAJMOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 351
358
Bilješke
359
Bilješke
360
Tel.: 044/647 122; Fax: 044/680 882
Besplatni telefon za primjenu gnojiva: 0800 647 647

Gospodarski Kalendar 2013

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Gospodarski Kalendar 2013

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

2013.

Novinsko, nakladničko i trgovačko d.d.

Travanj Svibanj Lipanj

Srpanj Kolovoz Rujan

Listopad Studeni Prosinac

SUNCE U VELJAČI (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U VELJAČI

SUNCE U TRAVNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U TRAVNJU

SUNCE U LIPNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U LIPNJU

U VINOGRADU. Uz stalnu zaštitu prema uputama antiperonosporne službe, u vino-

U POVRTNJAKU. Povrće je “žedno”, treba ga sve više zalijevati. Priprema se tlo za

U PODRUMU. Provode se isti poslovi kao i u prethodnom mjesecu.

U SKLADIŠTU. Suho žito spremiti u suhu, hladnu i zračnu prostoriju.

U PRIOBALJU. Bere se povrće koje dozrijeva u ovom mjesecu, ostalo se zalijeva i

U VINOGRADU. Zaštita u vinogradu svodi se na obranu od pepelnice i sive plijesni.

U POVRTNJAKU. Pojačan je napad nametnika i potrebna je redovita zaštita. Sve više

U PODRUMU. Sve strojeve, runjaču-muljaču, prešu pregledati i neispravne popraviti,

U VRTU reže se crnogorična živica. Crnogorično drveće se sadi i presađuje. Ocvale

U SKLADIŠTU. Prebaciti žito da se ohladi i prozrači. Ukloniti nepoželjne primjese.

U PRIOBALJU. U vinogradu počinje berba ranih i stolnih sorata, a u podrumu pripreme

U STAJI. Stoka se polako privikava na prijelaz sa zelene na suhu krmu i nastavlja s

U VINOGRADU. Grožđe se pregledava, utvrđuje stupanj sladora i zdravstveno stanje

U POVRTNJAKU. Zalijeva se prema potrebi. Zaštita povrća od nametnika provodi se

SUNCE U RUJNU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U RUJNU

U VINOGRADU. Nakon berbe osnovni je i najvažniji posao jesenska obrada i gnojidba.

U VOĆNJAKU sade se nove voćke, obavlja se prihranjivanje. Stari i zapušteni voćnjaci

U POVRTNJAKU. Razbacuje se stajski gnoj i rasipa mineralno gnojivo, te se provodi

U PODRUMU. Nastavlja se berba. Berba kod vinogradara koji proizvode predikatna

U SKLADIŠTU. Spremiti suhi kukuruz u suhu, hladnu i zračnu prostoriju.

U PRIOBALJU. Nakon berbe vinograd se gnoji i obrađuje. Nastavlja se rigolanje i

SUNCE U STUDENOM (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U STUDENOM

U VINOGRADU. Tlo se rigola, navozi se gnoj, priprema se kolje za proljeće, po-

U VOĆNJAKU voćke se posađene ujesen nagrnu zemljom kako se korijenje ne bi

U POVRTNJAKU. Tlo se gnoji stajskim i mineralnim NPK-gnojivima. Provodi se du-

U PODRUMU. Ako vino nije pretočeno u studenome, valja ga pretočiti u prosincu.

U SKLADIŠTU. Ohladiti zrnatu robu na što nižu temperaturu lopatanjem i zračenjem

U PRIOBALJU. Vinogradi se obrađuju, počinje rezidba. Vrtovi se pripremaju za sje-

Bc 572 Klipan Prima Bc Lorena

Bc 532 Pajdaš Bc Anica

mini-naklijavanja bijelo su žute boje i nekoliko milimetara duge. Ako uvjeti

dugog tipa rasta (sporodo- Uvjeti

Međukulture obogaćuju tlo

re budu dobro izmiješani i inkorpo-

www.crosig.hr | croatiafon 0800 80 10

Štete od kasnih proljetnih mrazeva u

Tritikale – žitarica nižih ulaganja

ske temperature i bolje uspijevanje na siromašnijem tlu odnosno pri niskom

Soja ima potrebe za kalijem u svim fazama rasta i on najviše utječe

količini oko 150 kg/ha ili oko 150 l/ha UAN - a

Razvojni vrhovi poljoprivredne tehnike

Česte kiše mogu otežavati žetvu, pa su gusjenice dobro došle na kombajnu

gumama, koji se u vojnim vozilima primjenjuju već desetljećima, ali su

hvata su 9,15 m ili više. Radi potrebe kretanja prometnicama ograničena je

opreme i to ne samo za ratarstvo, već i za voćarstvo, vinogradarstvo, povr-

Uz traktor na vodik do energetski

Stoga je iz tvrtke New Holland pokrenuta inicijativa „Clean energy lea-

sofisticiranog monitoringa rada i mogućnosti podešavanja poljoprivrednih

GPS prijemnici imaju praktičnu vrijednost za preciznu poljoprivredu jer

Operacija Potrebna točnost, cm

Točnost navigacije upotrebom autonomnih prijemnika koji rade samo sa

se poznaju koordinate neke točke u prostoru nije dovoljna, već je potrebno

Kombajni velikog učinka

do 35 cm, čime se smanjuje opterećene aparata za vršidbu i separacijskih

slame i pljeve, te sistemi prikolica s tandem i tridem kotačima s moguć-