Učenje napamet u nastavi klavira

Postoje 4 vrste i 13 metoda pamćenja. Dva su najvažnija faktora kod pamćenja – motivacija i tehnika.
Motivacija može biti unutarnja (interes za kompoziciju) ili vanjska (neki drugi motiv – ocjena i dr.).
Sviračka figura sastoji se od muzičke slike (slušno i vizualno) i tehničke slike (motoričko pamćenje).
Treći faktor kod učenja napamet odnosi se na motoričko pamćenje gdje najvažniju ulogu ima prstomet. U
povijesnom razvoju klavirske literature prstometu je pridavana posebna pažnja kao najstarijem elementu
umijeća sviranja na instrumentima sa tipkama. Ravojem klavira, načina sviranja i literature za klavir
možemo pratiti i razvoj prstometa. Na početku su se upotrebljavala samo tri srednja prsta, a postepeno su se
uključili palac i peti prst. Uloga svih prstiju je je postala ravnopravna.
Pravilan prstomet je preduvjet za točno oblikovanje glazbenih misli i ispravna rješenja tehničkih,
muzikalnih i memorijskih problema. Tijekom školovanja učenik se mora osposobiti za samostalno
pronalaženje prstometa koji će odgovarati njegovoj ruci pri realizaciji muzičkih zamisli.
Postoje tri vrste prstometa:
a) prirodan prstomet - omogućuje ruci da se sviranje odvija glatko, bez naglih i nespretnih kretnji. Time se
najprikladnije riješavaju svi tehnički problemi. Ta vrsta prstometa omogućuje sviranje legato i
karakterističan je za standardne tehnike kao što su: sviranje skala, rastvorba, dvohvata, akorda itd.
U baroku se zanemarivao palac zbog prirode samih instrumenata, a to su osjetljiv ton na klavikordu. U
drugoj polovini 18. st. primjena palca se povećala, da bi s vremenom postao ključ za formiranje prstometa
mnogobrojnih tehničkih vrsta. Ovaj prstomet ne odobrava stavljanje palca i malog prsta na crne tipke.
Prirodan prstomet zahtijeva takav stav da šaka, prsti i ruka budu opušteni bez prevelikog naprezanja i
nesimetričnog držanja ruke.
b) logičan prstomet - dok je prirodni prstomet težio lakšem izvođenju određenih tehničkih formula, sada
prstomet postavljamo slijedeći logiku artikulacije, fraziranja, akcentuacije, dinamike, agogike i tempa.
Logičan prstomet slijedi ideju interpretacije, a ne udobnosti pa se često suprotstavlja prirodnom. Npr. u
Lisztovom koncertu u Es duru na početku, palac je prikladan za dobivanje naglašenih i masivnih tonova i u
ovom slučaju samo palac svira melodiju koju je potrebno naglasiti. Ovaj prstomet često zahtijeva da se na
crnu tipku stavlja palac i 5. prst.
c) spretan prstomet - ovisi o građi ruke i njenim individualnim sposobnostima, te pronalazi put na koji će
ruka najlakše i zvučno najbolje riješiti određeni muzički problem.
Vježbajući neku skladbu određenim prstometom, on se kroz vrijeme toliko automatizira da više i ne
mislimo na njega. Zato je važno da se na početku odredi dobar prstomet jer on utječe na kvalitetu i
kompaktnost izvedbe. Svaka promjena prstometa u naučenoj skladbi unosi nesigurnost u automatizaciju tj.
memoriju pokreta. Potrebno je zapisivati prstomet zbog boljeg pregleda i lakšeg učenja. Prsti vrlo dobro
"pamte" što je vidno kod davno odsviranih komada. Ako vježbamo istim prstometom, vidjet će se da prsti
nisu zaboravili jednom naučene pokrete./
Pamćenje možemo podijeliti u četiri osnovne skupine koje se temelje na njihovim glavnim značajkama, a
to su:
1. Vizualno pamćenje – pamćenje nota i tipaka bez posebnog zadubljivanja u sadržaj
2. Slušno/auditivno – pamćenje tona po sluhu
3. Motoričko – mišićno pamćenje – dolazi do automatizacije, ali je dosta nesigurno i brzo se zaboravlja
4. Logičko – svjesno pamćenje – analiziranje kompozicije, harmonije, forme itd. – najučinkovitije je, iako
se kombiniraju sve tri vrste/
Postoje brojne metode pamćenja, a za kvalitetno učenje napamet i sigurnu izvedbu potrebno je kombinirati
više njih. Slušno pamćenje temelji se na ponavljanju. Na taj način pamtimo bez kontrole svijesti i posebnog
smisla, a sadržaj se određenim brojem ponavljanja „ureže“ u pamćenje. Slušno pamćenje dosta je
nesigurno i najčešće kod djece u početnoj nastavi. Treba ga poticati, ali i osvijestiti te kombinirati s drugim
metodama koje su sigurnije Motoričko – mišićno pamćenje tipično je za glazbenike, ali istodobno
najnepouzdanija metoda. Motoričko-mišićno pamćenje temelji se na potpunom automatizmu, a osnovni mu
je preduvjet definirani prstomet. Ovo je dobra vrsta pamćenja za brze pasaže gdje nemamo vremena misliti
o svakoj noti. Vizualno pamćenje je pamćenje nota bez ulaženja u njihovu strukturu i harmonijske odnose.
Rijetki pijanisti ga posjeduju - oni koji mogu naučiti kompoziciju napamet samo gledajući u note, ali
moguće ga je do neke mjere razviti. Postoji nekoliko metoda među kojima je najpoznatija Leimer-
Giesehing, koja se temelji na učenju skladbe napamet analizom bez klavira te Orlov metoda koja se odnosi
na učenje samim gledanjem.
Logičko-formalna analiza je metoda vezana uz intelekt, mišljenje i analizu čitave skladbe kao forme, kao i
njenih pojedinih detalja. Ova metoda uvelike pomaže smanjenju memorijskih grešaka. Pamćenje
harmonija, odnosno logičko pamćenje, prepoznavanje i pamćenje harmonijskih struktura vrlo je korisna
metoda koju svakako treba koristiti za povećanje sigurnosti memorije. Pamćenje prstometa pomaže pri
učenju pasaža i omogućuje sigurnost u sviranju, a vježbanje posebno dodatno osigurava pamćenje. Ono
pomaže da se ne dogodi da, kad počnemo razmišljati o nekom mjestu ne znamo kako ide, niti što koja ruka
svira. Polagano vježbanje isto je vrlo korisno jer misli idu prije prstiju i tako možemo otkriti nesigurna
mjesta i popraviti ih. Polagano vježbanje neutralizira automatizam i motoričko pamćenje.
Mentalno/misaono pamćenje koristi se kada je skladba naučena napamet. Ovom metodom „sviranja u
mislima“ i promišljanja o notama možemo otkriti nesigurna mjesta. To se još naziva i mentalno sviranje.
Ispisivanje kompozicije označava ispisivanje sumnjivih memorijskih mjesta, po mogućnosti s oznakama
interpretacije, a učenje u kraticama brzo prelaženje sporih stavaka i/ili nekih dijelova u mislima. Na kraju,
potreban je koncertni praktikum, naučenu skladbu nužno je prezentirati pred publikom više puta. Važno je
napomenuti da svirati treba pred dobronamjernom publikom, inače dobivamo kontraefekt. Nakon izvedbe
preostaje nam učenje nakon koncerta. Nakon svakog nastupa, vrlo je korisno i potrebno proanalizirati što se
i kako dogodilo te rezimirati neuspjela mjesta kako bi sljedeći nastup bio bolji i sigurniji.