STILOVI UČENJA – KONKRETNI PRIMJERI

U stvarnome se životu rijetko mogu naći čiste kategorije stilova učenja pa učenici često uče spajajući
nekoliko stilova učenja, ali jedan obično prevladava. Primjenom različitih nastavnih strategija
povećava se vjerojatnost da učitelj dopre do svakoga učenika i pronađe baš ono što njemu odgovara.
Većina učenika nije svjesna koji im stil učenja najviše odgovara.

Stilovi učenja - vizualni tipovi učenika

Najbolje uče gledanjem, vole vidjeti učitelja, vole sjediti u prvoj klupi. Razmišljaju u slikama. Često
imaju problema s izgovorenim (verbalnim) uputama, više vole imati napisane upute. Vole zapisivati
tijekom nastave. Dobro se snalaze u čitanju grafikona, dijagrama…

Učenici s vizualnim stilom učenja – jake/slabe strane i tehnike lakšeg zapamćivanja:

Dobri su u smišljanju priča na temelju vizualnoga materijala. Prilikom učenja podvlače bitno različitim
bojama (to im olakšava dosjećanje). Najbolje razumiju i pamte ono što vide. Obično imaju uredne
bilježnice i lijep rukopis. Dobri su čitači, više vole sami čitati nego da im se čita. Šaraju za vrijeme sata
i telefonskih razgovora. Više vole pismeno ispitivanje od usmenog ispitivanja.

Izrazi po kojima ih prepoznajemo:

- Vidjeli smo to već sto puta.

- Ne izgleda mi poznato.
- Kako ti gledaš na to?
- S moje točke gledišta. . .
- Imam uvid u cjelinu. . .

Oni sve vizualiziraju, stvaraju slike u glavi.

Prikladni nastavni postupci za vizualne učenike:

Što više vizualnoga materijala u učionici kojim se učenicima vizualno može približiti nastavne sadržaje
- plakati, umne mape, shematski prikazi, kartice, prezentacije, dijagrami, grafikoni, predlošci, crteži,
filmovi, dramske izvedbe…

Stilovi učenja - auditivni tipovi učenika

Najbolje uče slušajući. Lakše zapamte ono što čuju, nego ono što vide. Vole razgovarati o onome što
uče s drugima. Lakše uče čitajući naglas. Često znaju tonski snimiti izgovoreni tekst pa preslušavati
audio zapis. Bolje razumiju izgovorene upute nego napisane.

Vrlo su pričljivi. Često se doimaju kao da ne prate nastavu, ali kad ih učitelj prozove znaju o čemu je
riječ. Na testu su uspješniji ako im se čitaju testna pitanja. Dobri su u slušanju predavanja, ali
ponekad imaju teškoća u pisanju bilježaka. „Pričaju“ sami sa sobom za vrijeme izvođenja aktivnosti.
Vole čitati naglas, a kada trebaju čitati u sebi, vrlo često miču usnama. Buka im vrlo lako poremeti
koncentraciju i pažnju. Vole slušati dok im se objašnjava i vole sami objašnjavati.

1
Učenici s auditivnim stilom učenja – jake/slabe strane i tehnike lakšeg zapamćivanja:

Dobri su u imitaciji glasova i načina govora drugih ljudi. Rukopis im obično nije lijep. Vrlo su detaljni u
opisima. Imaju problema s aktivnostima koje uključuju vizualizaciju. Otvorene su i komunikativne
osobe. Draže im je usmeno ispitivanje. Često su dobri u pričanju priča. Od nastavnih predmeta
najčešće favoriziraju jezike i glazbenu kulturu. Najviše nauče prisutnošću na nastavi (dugo se sjećaju
tko je što rekao).

Izrazi po kojima ih prepoznajemo:

- Nikad čuo.
- To mi zvuči poznato.
- U razgovoru često govore: „Slušaj“, „Kako ti to zvuči?“

Prikladni nastavni postupci za auditivne učenike:

Usmena izlaganja učitelja ili drugih učenika. Debate ili polemike (vole objašnjavati i raspravljati).
Vizualne materijale potrebno je popratiti verbalno, npr. može im se olakšati nastavni rad i tako što će
se napisane upute za rješavanje pojedinoga zadatka i glasno izgovoriti. Vrlo je važno korištenje
zvučnih materijala u nastavnome procesu. Često koriste šale, priče i verbalne analogije. Dobri su u
prezentaciji, predstavljanju rezultata rada. Odgovara im rad u skupini.

Rezultati mnogih istraživanja ukazuju da određeni tipovi glazbe mogu značajno poboljšati učenje:
Mozartova se glazba pokazala najučinkovitijom u postizanju stanja opuštene budnosti, poznatijega
kao "alfa stanje“ koje je jako povoljno za koncentraciju i učenje. Tiha glazbena podloga tijekom
učenja ubrzava tempo učenja, poboljšava pamćenje, motivaciju i kreativnost. Glazba može u učionici
poslužiti i za povezivanje, tj. stvaranje boljih odnosa i boljeg ugođaja. Za lakše zapamćivanje,
informacije se mogu uklopiti u pjesmu ili rimu, npr. Sjećam se ko jučer, reko si mi ti, površina kruga je
er (r) na kvadrat pi. Ili npr. Pije vodu kao vô, a ne zna što je H2O.

Stilovi učenja – tjelesno-kinestetički tipovi učenika

Najbolje uče kroz pokret, dodir i aktivnost. Vole kada mogu nešto napraviti, a ne samo čitati ili slušati.
Najbolje razumiju i pamte ono što su sami napravili. Teže pamte ono što su vidjeli ili čuli. Teško im je
sjediti na jednom mjestu, stalno su u pokretu. Jako im je važna neverbalna komunikacija (važnije je
kako je nešto rečeno, nego što je rečeno).

Učenici s tjelesno-kinestetičkim stilom učenja – jake/slabe strane i tehnike lakšeg zapamćivanja:

Tijekom nastave uvijek drže nešto u rukama, igraju se olovkom, tresu stopalo ili lupkaju prstima. To
im pomaže da se lakše koncentriraju, a učitelji ih često doživljavaju nemirnima. Prilikom pričanja
mašu rukama i gestikuliraju. Tijekom čitanja prate tekst prstom. Tijekom učenja trebaju im češće
kraće pauze. Obično su dobro koordinirani i dobri su u sportu. Prilikom komuniciranja često dodiruju
sugovornika i stoje blizu (ponekad toliko blizu da ne poštuju osobni prostor). Vole kada ih se za
pohvalu potapša po ramenu.

2
Vole akcijske filmove i knjige. Vole glumiti i uživaju u različitim aktivnostima i igrama koje uključuju
pokret. Rado sudjeluju u izradi modela, maketa, izvođenju pokusa. Dobro se orijentiraju u prostoru.
Rado uče pomoću računala da bi učenje potakli dodirom (tipkovnice, zaslona osjetljivoga na dodir).
Tijekom učenja hodaju po sobi ili npr. „skakuću” na pilates lopti i sl. Često su vrlo otvorene osobe.

Izrazi po kojima ih prepoznajemo:

- Ne slijedim te.
- Ne pratim te.
- Pogubio sam se.
- Preskočio sam taj dio.
- Vrati se - izgubio sam se.

Prikladni nastavni postupci za tjelesno-kinestetičke učenike:

Potrebno im je puno taktilnih izvora učenja (učenje dodirom i pokretom). Situacijsko učenje, učenje
iskustvom - učenje izvan učionice (kino, kazalište, izlet, terenska nastava i sl.). Treba im dati
mogućnost da uče u pokretu, da sami crtaju modele ili sheme, da izrađuju mentalne mape, da
izrađuju kartice za učenje novih riječi, da smišljaju igre u kojima će pokazati stečena znanja. Učitelji se
mogu koristiti i igranjem uloga, glumom. Najbolje uče kroz igru.

Budući da se vole koristiti računalima, može im se dati da naprave strip ili film – npr. uređivanje filma
može odgovarati i njihovim društvenim sklonostima, jer se pritom može uspješno koristiti rad u
skupinama. Vješti su s rukama, vole kad mogu nešto napraviti, izraditi i vidjeti kako nešto radi,
funkcionira. Vole isprobavati nove aktivnosti.

Zaključni osvrt

Nastavne metode u školi najmanje su prilagođene učenicima s tjelesno-kinestetičkim stilom učenja.

Najčešće se koriste postupci koji odgovaraju auditivnim i vizualnim stilovima učenja.

Mozak će lakše zapamtiti informacije koje dolaze različitim kanalima npr. vid, sluh i pokret. Puno je
lakše učiti istovremenim pohranjivanjem informacija u obje moždane hemisfere.

Učenje reproduktivnim ponavljanjem, bez stvaranja slika često završi kao čisto “bubanje”. S
učenicima je potrebno raditi na stvaranju slika – tj. na vizualizaciji verbaliziranoga.

Učenici se razlikuju po načinu na koji primaju, pohranjuju i obrađuju informacije.

Niti jedan stil učenja nije bolji ili lošiji od drugog.

Za većinu djece učenje nastavnih sadržaja iz različitih predmeta ne predstavlja problem kada ih se
poučava na način koji odgovara njihovom stilu učenja.

Niti jedna nastavna strategija, bez obzira koliko dobra bila, neće odgovarati svim učenicima.

Učitelji i nesvjesno najčešće primjenjuju nastavne metode koje najviše odgovaraju njihovom stilu
učenja (dobro je to osvijestiti). Važno je pomoći učenicima da osvijeste na koji način najlakše uče, tj.
koji je njihov dominantni stil učenja.