Sveučilište u Zagrebu

Agronomski fakultet
Diplomski studij: Biljne znanosti

Seminarski rad
Modul: Suvremena proizvodnja aromatičnog i ljekovitog bilja

TEHNOLOGIJA UZGOJA ANĐELIKE (Angelica

archangelica L.)

Autori:
Andrea Radman
Iris Butković
Katarina Gudeljević
Veronika Mudri

Ocjena: _______________________

Zagreb, ak. god. 2018./2019.

Sadržaj

1. Uvod ................................................................................................................................... 1

2. Porijeklo, rasprostranjenost i glavni proizvođači ............................................................... 3

3. Droga, djelatne tvari i upotreba .......................................................................................... 4

4. Tehnologija uzgoja ............................................................................................................. 6

4.1. Priprema tla ................................................................................................................. 6

4.2. Plodored i gnojidba ..................................................................................................... 6

4.3.1. Dormantnost sjemena i njegova klijavost ............................................................ 8

4.3.2. Vegetativno razmnožavanje vrste Angelica arhangelica .................................. 10

4.4. Utjecaj gustoće sklopa na rast i razvoj vrste Angelica archangelica ........................ 11

4.5. Utjecaj simbioze na rast biljke i količinu sekundarnih metabolita............................ 12

4.6. Njega usjeva (navodnjavanje, rezidba biljaka, zaštita od bolesti i štetnika) ............. 13

5. Berba, dorada i prinos ....................................................................................................... 15

5.1. Berba ......................................................................................................................... 15

5.2. Prinosi........................................................................................................................ 16

5.3. Dorada i skladištenje ................................................................................................. 16

6. Zaključak .......................................................................................................................... 18

7. Literatura .......................................................................................................................... 19

8. Prilog ................................................................................................................................ 23

8.1. Popis slika ................................................................................................................. 23

8.2. Popis tablica .............................................................................................................. 23

8.3. Popis grafikona .......................................................................................................... 23

 1. Uvod

Anđelika (Angelica archanelica L.) je dvogodišnja ili kratkoživuća višegodišnja biljka

podrijetlom iz sjeverne Europe (slika 1). Pripada u porodicu štitarki (Apiaceae), pa se mogu
primjetiti male sličnosti s kimom ili anišem. Samonikla je ljekovita i aromatična vrsta koja se
uzgaja uglavnom zbog eteričnog ulja koje se ekstrahira iz korijena. Nešto manje, koriste se
listovi i plodovi. Ima široku primjenu u farmaceutskoj, kozmetičkoj i prehrambenoj industriji,
te medicini. Potrebno je obratiti pozornost na koncentraciju i dozu prilikom primjene jer mogu
se stvoriti oštećenja kože nalik na opekline. Može se zamijeniti i sa šumskom anđelikom
(Angelica sylvestris L.) čija je upotreba usmjerena samo na korijen. Zamjena s trubeljikom
(Cicuta virosa L.) veći je problem, jer ova biljna vrsta izrazito otrovna.

Slika 1. Ljekovita anđelika

Izvor: https://www.amazon.com/Vegetable-Angelica-Archangel-Norwegian-
archangelica/dp/B01N6P6J7N

Tehnologija uzgoja anđelike obuhvaća pripremu tla, gnojidbu, njegu usjeva, plodored,
uzgoj iz presadnica ili izravnu sjetvu te berbu. Vrlo je bitna priprema tla jer anđelika zahtjeva
duboka tla, dobre teksture i strukture u kojima će se korijen dobro razviti. Osim generativno,
može se razmnožavati i vegetativno što je važno jer ima otežanu klijavost sjemena. Kako je

1
biljka vlažnih staništa i ne podnosi sušu potrebno joj je osigurati dostatnu količinu vode
sustavom navodnjavanja. Prilikom berbe, vrlo je bitno da tehnologija berbe i mehanizacija
drastično ne smanje prinose. Dosljedno provođenje tehnologije uzgoja, kao rezultat ulaganja,
provođenjem suvremenije tehnologije i ljudskog rada moguće je postići visoke i stabilne
prinose. Pri tome je važno uzeti u obzir sve specifičnosti lokacije na koju anđeliku želimo
posijeti ili posaditi te sagledati sve čimbenike koji utječu na proizvodnju (Kovač, 2015.).

Cilj ovog rada je prikazati tehnologiju uzgoja kojom je moguće ostvariti veće prinose
anđelike i bolju kvalitetu konačnog proizvoda.
 2. Porijeklo, rasprostranjenost i glavni proizvođači

Anđelika je biljka koja potječe iz hladnijih područja sjeverne Europe (Skandinavija) gdje
je zadržala svoj izvorni naziv „kvanne“(Almark, 2006.). Predstavlja jedinu utilitarnu biljnu
vrstu nordijskog podrijetla te se u nordijskim zemljama od davnina koristila kao ljekovita
vrsta(Galambosi, 1994.). Iz Nordijskih zemalja proširila se na jug zahvaljujući redovinicama i
širenju kršćanstva (Karlsson Strese, 2008.). Danas je rasprostranjena po Europi i Aziji, sve do
Sibira. Na nadmorskim visinama od 700 – 1700 m nalazimo ju kao samoniklu biljnu vrstu
(Kolak, 2002.).

Glavni proizvođači su Poljska, Nizozemska, Francuska, Belgija, Švicarska i bivša

Čehoslovačka, s ukupnom godišnjom svjetskom proizvodnjom od 1000 kg eteričnog ulja
(Kylin, 2010.). Na našem području su najbolji uvjeti za uzgoj anđelike u gorju, na visini iznad
700 m, ali uz osiguranje navodnjavanja može se uspješno uzgajati i u toplijim i sušnijim
predjelima (Kolak, 2002.).
 3. Droga, djelatne tvari i upotreba

Anđelika je od davnina poznata pod nazivom „anđeoski korijen“, odnosno „korijen Sv.
Duha“. Iz tih narodnih naziva uočljivo je da najvrjedniji dio, odnosno drogu anđelike čini
osušeni korijen s podankom (Angelicae radix et rhizoma) (slika 2).

Eterična ulja, kumarini i fenolkarboksilne kiseline nalaze se u cijeloj biljci. Glavni sastojci
eteričnih ulja su: α-fenaldrin, α-pinen i cineol (Kolak i sur., 2002.). U plodu se nalazi 0,5 %
eteričnog ulja, oko 16 % kumarina i felandrena. Korijen biljke sadrži 0,5 – 1% eteričnog ulja,
6% smole, vosak, gorke tvari, organske kiseline, pektin i šećer. Kumarini u esencijalnom ulju
korijena su: arhangelicin, umbeliferon i bergapten. U esencijalnom ulju korijena se također
nalaze i monoterpeni i tragovi alkaloida (Latin, 2017.)1 .

Anđelika se stoljećima tradicionalno koristi i cijeni u planinskim i tropskim područjima.

Kao ljekovita biljka se prvi put spominje u Harpestrengovom „H. H.s danske Lægebog fra det
13. Aarhundrede“ iz 1244. godine. Postoje brojni podaci koji upućuju na moćna svojstva ove
biljke i njezinih spojeva. U Milanu se tijekom 1510. godine anđelika koristila za liječenje kuge
(Kylin, 2010.). Korijen i sjemenke anđelike imaju karminativno2, dijaforetičko3, diuretično,
antiseptičko i antidepresivno djelovanje (Bhat i sur., 2011.). Učinkovita je protiv raznih
bakterija, gljivičnih, pa čak i virusnih infekcija. Anđelika se dugi niz godina upotrebljava kao
lijek protiv kašlja, prehlade i gripe te za liječenje bronhitisa. Kod bolova u leđima, gihta i
reumatizma preporuča se tri puta dnevno uzimati 0,5 – 2 ml tinkture anđelike (slika 3).
Anđelika djeluje stimulativno na rad žlijezda slinovnica i probavnih organa te se preporuča kao
gorki tonik za povećanje teka. Za vanjsku uporabu koriste se oblozi od zdrobljenog svježeg
lišća, koji su učinkoviti za bolesti pluća i prsnog koša (Bhat i sur., 2011.). Primjena anđelike
se ne preporuča trudnicama i dojiljama, kao ni osobama s dijabetesom, jer uzrokuje povećanje
šećera u urinu (Prirodni lijekovi, 2006.). Osim korištenja u medicinske svrhe, anđelika se
koristi i kao aroma za likere i vina, med te kao ukrasna biljka. Parfemska industrija u Parizu i
Kölnu cijeni eterično ulje iz angelice, koje se ekstrahira iz korijena (Dragland, 2000.).

1
Preuzeto sa internetske stranice: https://med.over.net/hr/clanek/ljekovita-andelika/
2
Karminativi– sredstva protiv nadutosti (meteorizma)
3
Dijaforetici– med.sredstva koja potiču znojenje
Slika 2. Korijen i podanak anđelike (Angelicae
radix et rhizoma)
Izvor:http://www.circulating-oils-
library.com/en/essential-oils/angelica-
essential-oil-angelica-archangelica
Slika 3. Tinktura anđelike
Izvor:https://www.google.com/search?q=an
gelica+tinktura&source=lnms&tbm=isch&s
a=X&ved=0ahUKEwjA-
YfqiaziAhUIposKHRuLCs0Q_AUIDigB&b
iw=1536&bih=754#imgrc=yhGPwOExPXm
YmM:
4. Tehnologija uzgoja

4.1. Priprema tla

Anđelika je biljka kojoj najviše odgovaraju humidna i hladnija područja te je najbolje

prilagođena na vlažna, humusna i duboka tla dobre teksture i strukture, dok na zbijenim,
laganim i neplodnim tlima daje niske prinose. Šilješ i sur. (1992.) navode kako su najbolja tla
za uzgoj anđelike černozemi (tablica 1.). Nikako ne podnosi pjeskovita tla, ali ni glinenasta tla
koja zadržavaju vodu i na taj način uzrokuju trulež i propadanje korijena (Kolak i sur., 2002.).
Najveća masa korijenovog sustava smještena je u oraničnom sloju tla do 45 cm dubine pa je
poželjna mrvičasta struktura tla kako bi se smanjili gubici koji mogu nastupiti prilikom vađenja
korijena (Kolak i sur., 2002.).

Tablica 1. Mogućnosti uzgoja anđelike na različitim tipovima tala

Tip tla Sklop biljaka/ha Urod svježeg Urod suhog

korijena (kg/ha) korijena (kg/ha)
Semiglej 36600 7627 1907
Černozem 32300 8520 2130
Hipoglej 34000 6800 1700
Pseudoglej 34000 5506 1376

Izvor: Đ. Grodanić, Lj. Ranteš, Pokusna sadnja rasada u jesen 1979. godine, Arhiva
pokusnoga rada na ljekovitom bilju, IPK Osijek – PZC, 1979/1980.
Važno je anđeliki osigurati kvalitetnu i duboku obradu tla u svrhu što boljeg razvoja
korijenovog sustava. Provodi se obrada tla na dubini od 30 do 40 cm te je za sjetvu potrebno
osigurati kvalitetnu predsjetvenu pripremu tla bez mikrodepresija i sa što mrvičastijom
strukturom tla. Sjeme se sije na tvrđu posteljicu te se pokriva mekšim pokrivačem. Prilikom
pripreme tla potrebno je izbjegavati gaženje, taban pluga i provođenje agrotehničkih zahvata
dok je tlo vlažno (Kolak i sur., 2002.).

4.2. Plodored i gnojidba

Anđelika ulazi u plodosmjenu u drugoj godini, a predkulturu je potrebno gnojiti sa

organskim gnojivima koja imaju duže djelovanje te ih anđelika kasnije iskorištava (Kišgeci i
sur., 1988.). Kolak i sur. (2002.) navode kako je predkulturi potrebno dodati zreli stajski gnoj
u količini od 20 do 60 t/ha te će ga anđelika dobro iskorištavati tijekom 2 do 3 godine svoje
vegetacije zbog dobro razvijenog korijenovog sustava. Kad se govori o plodoredu, važno je
voditi računa da predkultura nije biljna vrsta iz porodice Apiaceae zbog zajedničkih bolesti i
štetnika. Dobre predkulture za anđeliku su strne žitarice, okopavine, djetelinsko travne smjese
te sitnozrne i krupnozrne mahunarke (Kolak i sur., 2002.).

Istraživanja pokazuju kako anđelika ima velika zahtjeve za kalijem te kako u slučaju
nedostatka kalija dolazi do pojave klorotičnih pjega na listovima što najčešće završava
nekrozom i sušenjem listova (Bomme, 2001.). Hornok (1992.) navodi kako se dušik (N) dodaje
u količini od 60 do 70 kg/ha, K2O u količini od 150 do 180 kg/ha i P2O5 u količini od 100 do
200 kg/ha prije sadnje ili sjetve u kolovozu, zajedno sa osnovnom obradom tla na dubini od 30
do 35 cm. Nakon toga se početkom proljeća provodi prihrana sa dušičnim gnojivima u količini
od 70 do 80 kg/ha. Bomme (2001.) ne preporučuje primjenu stajskog ili tekućeg gnojiva jer
može povećati mogućnost infekcije i razvoj bakterijskih oboljenja. Također ističe kako
mineralna gnojiva treba isključivo primjeniti prije sadnje ili sjetve kulture budući da kasnija
primjena može povećati količinu soli u tlu. Dragland i Mordal (2002.) su u svom pokusu, koji
je trajao od 2000. do 2001. u Norveškoj, proveli gnojidbu prije sjetve na način da su primjenili
dušik u količini od 120 kg/ha, kalij u količini od 32 kg/ha te fosfor u količini od 96 kg/ha.
Kolak i sur. (2002.) navode kako je za optimalno korištenje anđelike nužno dodati 40 do 70
kg/ha N, 80 do 120 kg/ha P2O5 te 130 do 180 kg/ha K2O.

Ukoliko se radi o uzgoju u zatvorenom prostoru (staklenici ili plastenici) tada se dodaje 7
μmol/l dušika i 0,8 μmol/l fosfora što je dostatna količina za rast korijena (Charbonneau i sur.
1993.).

Prema svemu navedenome, može se zaključiti kako su autori u svojim istraživanjima

koristili različitu količinu hranjiva i to iz razloga što se kemijski sastav tla razlikuje od područja
do područja. Iz tog je razloga važno prije početka sjetve i same proizvodnje anđelike provesti
kemijsku analizu tla i na temelju toga odrediti u kojoj količini će određena hranjiva biti
primjenjena.

4.3. Način uzgoja anđelike

Usjev anđelike podiže se iz sjemena izravnom sjetvom ili pomoću uzgojenih sadnice koje
se dobivaju upotrebom sjemena klijavosti veće od 90%. Sadnice se proizvode sjetvom na
otvorenim gredicama, a sjetva se obavlja u studenom nakon čega slijedi presađivanje u
listopadu (Kolak i sur., 2002.). Osim jesenske sjetve može se provesti i ljetna sjetva za
dobivanje sadnica te se tada sadnja na stalno mjesto provodi rano u proljeće i koristi se manja
količina sjemena (15 do 20 kg sjemena) u odnosu na sjetvu koja se provodi u jesen (25 do 30
kg sjemena) (Kišgeci i sur., 1988.). Prilikom presađivanja biljaka, one bi trebale biti visine 10
do 25 cm, veća visina od navedene povećava rizik od pojave cvatova što značajno smanjuje
prinos korijena (Galambosi, 1994.). Što se tiče izravne sjetve, ona se provodi krajem kolovoza
ili početkom rujna, a razdoblje klijanja traje četiri tjedna (Heeger, 1989., Bomme, 2001.).
Ranijom sjetvom biljke razvijaju 5 do 6 listova i korijen debljine 1 cm prije zimei na taj način
mogu podnijeti niske temperature sa što manje oštečenja. U veljači anđelika nastavlja sa svojim
rastom. Heeger (1989.) navodi 1,5-godišnji ili 2-godišnji uzgoj anđelike kako bi se postigao
adekvatan razvoj biljke i time dobili što veći prinosi.

Zbog dormantnosti i lošije klijavosti sjemena, danas se osim generativnog razmnožavanja

provodi vegetativno razmnožavanje u svrhu podizanja usjeva anđelike, što je objašnjeno u
tekstu koji slijedi.

4.3.1. Dormantnost sjemena i njegova klijavost

Za anđeliku kao i druge vrste iz porodice Apiaceae karakterisična je slaba klijavost sjemena
kao rezultat dormantnosti koja se najčešće uspješno uklanja korištenjem regulatora rasta
(Chaudhary i sur., 1994). Za anđeliku je također karakteristično da sjeme vrlo brzo gubi
sposobnost klijanja, u roku 6 do 8 mjeseci, zbog čega je važno sjetvu obaviti odmah nakon
njegovog sazrijevanja (Kišgeci i sur., 1988.).

Istraživanja su pokazala kako kemijski tretmani sjemena prije sjetve mogu značajno utjecati
na njegovu klijavost te smanjiti prosječno vrijeme klijanja. Osim toga ispitivan je i utjecaj
sastava tla te dubina sjetve na klijavost i razvoj biljke. Vashistha i sur. (2009.) proveli su
istraživanje u kojem su proučavali utjecaj navedenih čimbenika u zatvorenom prostoru te u
uvjetima na otvorenome. Sjeme je prije sjetve tretirano sa različitim koncentracijama kalijevog
nitrata (KNO3), natrijevog hipoklorita (NaHClO3) i Thiouree (CH4N2S) što je značajno
poboljšalo potencijal klijanja sjemena te je smanjeno prosječno vrijeme klijanja. Za KNO3 je
dokazano kako povećava klijavost sjemena pomoću oksidiranih oblika dušika koji uzrokuju
pomak u respiratornom metabolizmu prema pentoznom fosfatnom putu (Roberts i sur., 1997.).
Prosječno vrijeme klijanja smanjeno je i provođenjem stratifikacije sjemena kako bi se uklonila
dormantnost karakteristična za anđeliku. Navedeni tretmani pokazali su učinkovito djelovanje
te ih karakteriziraju značajno niži troškovi u odnosu na skupe regulatore rasta koji proizvodnju
mogu učiniti neisplativom (Vashistha i sur., 2009.).

Dubina sjetve također utječe na klijavost, što je manja to će klijavost biti bolja.
Preporučljivo je da dubina sjetve ne bude veća od 1,0 cm jer se na dubini od 0,5 cm može
postići maksimalna klijavost od oko 70%, dok se na dubini sjetve od 1,0 cm ona značajno
smanjuje i iznosi oko 50% (graf 1).

80

70

60

50

40

30

20

10

0
Klijavost (%) Prosječno vrijeme klijanja (dani)

0,5 cm 1 cm

Graf 1. Klijavost sjemena i prosječno vrijeme klijanja na dubini sjetve od 0,5 cm i 1 cm

Provedeno je i istraživanje utjecaja sastava tla na klijavost sjemena. Dobra klijavost

može se postići kombinacijom tla sa pjeskom i steljom u omjeru 1:1:1 te u omjeru 1:2:1 i 1:1:2.
Sastav tla 1:1:1 pokazao je maksimalnu klijavost sjemena od čak 70,42% dok su druga dva
sastava tla u omjerima 1:2:1 i 1:1:2 imali nešto lošiju klijavost sjemena od 60,42% i 51,25%,
ali opet veću u odnosu na kontrolu (Vashistha i sur.,2009.). Kombinacija tla, pjeska i stelje u
jednakim omjerima pokazala se kao najbolje riješenje za smanjenje prosječnog vremena
klijanja sjemena anđelike koje je moguće smanjiti za čak mjesec dana (Vashistha i sur., 2009.).

Ranija istraživanja također navode kako i drugi čimbenici mogu utjecati na klijavost
sjemena, kao što su uvijeti uzgoja biljke sa koje je sjeme prikupljeno i položaj sjemena na toj
biljci. Ukoliko su majčinskoj biljci osigurana potrebna hranjiva, odgovarajuća temperatura i
dostatna količina svjetla te vode, to će klijavost sjemena biti bolja (Baskin i Baskin, 1998.).
Ajola (1985.) navodi kako sjeme koje se razvija na različitim položajima na istoj biljci nema
iste predispozicije što se tiče uspješnosti klijanja. Za anđeliku je karakteristično da je sjeme
raspoređeno u primarnim i sekundarnim štitastim cvatovima koji sazrijavaju u različito
vrijeme. Najveći postotak klijanja i najveću srednju težinu imalo je sjeme koje se razvilo u
primarnim štitastim cvatovima u odnosu na sjeme iz sekundarnih štitastih cvatova koje je
karakterizirala veća učestalost praznih sjemenki, odnosno sjemenki u kojima nije došlo do
razvoja embrija. Značajan utjecaj imaju i geografska širina te nadmoska visina položaja na
kojem se anđelika uzgaja. Ajola (1985.) također navodi kako giberelinska kiselina nije imala
nikakav utjecaj na klijavost sjemena te kako svjetlost i sjetva sjemena u vlažni pjesak
temperature 5 °C imaju pozitivan učinak na klijavost.

4.3.2. Vegetativno razmnožavanje vrste Angelica arhangelica

Vegetativno razmnožavanje predstavlja jedno od najvažnijih i najkorisnijih načina

razmnožavanja u svrhu podizanja novog nasada onih biljnih vrsta koje su ekonomski važne, a
teško ih je uzgojiti putem sjemena odnosno generativnim razmnožavanjem. Generativno
razmnožavanje smatra se manje važnim načinom razmnožavanja u odnosu na vegetativno kod
alpskih biljnih vrsta kao što je anđelika (Bliss, 1971.). Regulatori rasta biljaka i druga kemijska
sredstva imaju široku primjenu u vegetativnom rastu kako bi se poboljšalo ukorjenjivanje biljke
i osigurao rast reznica (Nadeem i sur., 2000., Butola i Badola, 2007.).

Vashistha i sur. (2009.) proveli su istraživanje u kojem su svaki rizom biljke izrezali na
dijelove duljine oko 6 cm te ih tretirali sa GA3 (giberelinska kiselina), IBA (indol maslačna
kiselina) i IAA (indol-3-octena kiselina) u različitim koncentracijama od 100, 200 i 500 ppm.
Rezultati istraživanja pokazali su kako je maksimalno klijanje i ukorijenjivanje postignuto sa
koncentracijom od 100 ppm IBA (slika 4). Butola i Badola (2007.) navode kako osim indol
maslačne kiseline značajan učinak na razvoj korijenja, rast biljke i dobivanje veće biomase
biljke ima i indol-3-octena kiselina kod vrsta Angelica glauca i Heracleum candicans. No,
navedeno istraživanje za vrstu A. archangelica pokazalo je kako je samo tretman sa indol
maslačnom kiselinom u koncentraciji od 100 ppm imao značajan učinak na ukorjenjivanje u
odnosu na kontrolu, dok je učinak drugih tretmana bio neznačajan.
 Slika 4. Vegetativno razmnožavanje vrste A. archangelica
A-dijelovi rizoma; B- vegetativno razmnožena biljka

(izvor: Vashistha et al, Vegetative propagation of two Angelica species (2009.),

<http://www.sciencepub.net/nature>. Pristupljeno: 19.05.2019.)

Za vegetativno razmnožavanje anđelike koriste se prvenstveno segmenti rizoma te se

predlaže da se u tu svrhu koristi terminalni dio korijena, a da se preostali dio korijena koristi u
medicinske svrhe. Vegetativno razmnožavanje je izrazito važno budući da anđeliku
karakterizira veliki ekonomski potencijal, ali problem predstavlja otežana klijavost sjemena pa
vegetativno razmnožavanje ima značajnu vrijednost za očuvanje i održivo korištenje vrsta iz
roda Angelica.

4.4. Utjecaj gustoće sklopa na rast i razvoj vrste Angelica archangelica

Literatura najčešće navodi kako bi međuredni razmak prilikom uzgoja anđelike trebao
iznositi 50 cm (Dachler i Pelzmann, 1999., Kolak, 2002.), no istraživanja su pokazala kako će
se bolji rast i razvoj biljke i time veći prinosi postići ukoliko je razmak između biljaka veći.
Sand i Antofie (2016.) proveli su istraživanje u kojem su analizirali 500 biljaka anđelike na
međurednom razmaku od 60 cm (varijanta V1) i 400 biljaka na razmaku od 80 cm (varijanta
V2). Na razmaku od 60 cm prosječna visina biljaka iznosila je 175,23 cm dok je na razmaku
od 80 cm visina bila 181,09 cm. Prosječni broj listova po rozeti na razmaku od 60 cm iznosio
je 11,85 listova (varijanta V1) te 14,36 listova po rozeti (varijanta V2) što je značajno više u
odnosu na varijantu V1. Pokazalo se kako veći razmak između biljaka stimulira razvoj listova
što može biti povezano i sa većom količinom svjetlosti koja je osigurana na većem
međurednom razmaku. Osim razvoja veće lisne mase, svjetlost je na većem međurednom
razmaku osigurala bolje grananje biljaka i veći promjer stabiljke te tako i bolji vigor biljke.

Što se tiče korijenovog sustava biljke, on se kod biljaka iz varijante V1 sastojao od sitnih
korijenčića koji potiču prekomjernu proizvodnju hlapivih ulja, dok je kod biljaka iz varijante
V2 osigurana veća količina i bolja kvaliteta dobivenog ulja. Iz tog razloga preporučljivo je da
međuredni razmak bude veći od 50 cm koji se u literaturi navodi kao optimalni razmak, ali i
od 60 cm budući da će veći međuredni razmak osigurati veću kvalitetu konačnog proizvoda.

4.5. Utjecaj simbioze na rast biljke i količinu sekundarnih metabolita

Simbioza između biljaka i gljiva koje tvore arbuskularnu mikorizu4 (slika 5) može
potaknuti akumulaciju nekoliko važnih sekundarnih metabolita kod ljekovitih biljaka kao što
je anđelika, a imaju važnu ulogu u liječenju raznih bolesti (Zeng i sur., 2013. i Lingua i sur.,
2013.). Zitterl-Eglseer i sur. (2015.) proveli su istraživanje utjecaja kolonizacije gljiva
arbuskularne mikorize na rast biljaka te njihov utjecaj na nakupljanje monoterpenoida i
kumarina kod vrste A. archangelica. Pokazalo se kako tretman sa G. Mosseae pozitivno utječe
na rast biljaka i osigurava veću količinu svih ispitivanih spojeva u biljci, u odnosu na kontrolu.

Slika 5. Primjer utjecaja arbuskularne mikorize na razvoj korjenovog sustava biljke

(Izvor: https://microbewiki.kenyon.edu/index.php/Agricultural_microbiology)

4
Arbuskularno mikorizne gljive su mikroskopske gljive koje su u prirodi sastavni dio mikroflore tla te su sposobne
ostvariti simbiozu s korijenom biljke tvoreći široku mrežu hifa u samom korijenu, ali seistovremeno šire iz
korijena u tlo. Imaju sposobnost prodiranja u vrlo sitne pore tla i omogućuju biljci bolji pristup vodi i hranjivima,
ponajviše fosfatima i nitratima (Županić, 2015.).
 Moguće je osigurati bolji rast biljaka i veću biomasu inokulacijom sa gljivom Glomus
claroideum i G. intraradices koje su također osigurale veći sadržaj kumarina i imperatorina u
listovima i peteljkama biljke (Zhao i He, 2011.). Različita druga istraživanja pokazala su kako
se pomoću gljiva arbuskularne mikorize može povećati i sadržaj esencijalnih ulja u ljekovitim
biljkama te kako je nakon inokulacije povećan sadržaj fenolnih spojeva kao što su flavonoidi
(Zhang i sur., 2004., Teng i He, 2005., Meng i He, 2011.) te je moguće povećati i količinu
alkaloida (Yu i sur., 2010., Rosa-Mera i sur., 2011., Fan i sur., 2006., Zhou i Fan, 2007.).

4.6. Njega usjeva (navodnjavanje, rezidba biljaka, zaštita od bolesti i štetnika)

Navodnjavanje se provodi tijekom vegetacije kada vladaju visoke temperatre te kada je

količina oborina niska, a to je u našim uzgojnim uvjetima tijekom ljetnih mjeseci. Galambosi
(1994.) navodi kako se navodnjavanje provodi tijekom svibnja i lipnja s time da je važno voditi
računa o količini vode koja se primjenjuje kako ne bi došlo do cvatnje. Također, hoće li
navodnjavanje utjecati na prinos ovisi o tipu tla na kojem se anđelika uzgaja. Uzgojem anđelike
u stakleniku na tamnoj tresetnici dobiven je veći prinos suhe korijenove mase za čak 57% u
odnosu na uzgoj anđelike na istom mediju, ali uz navodnjavanje. Izuzetak je bio pijesak gdje
nije bilo razlike u prinosu kod onih biljaka koje su se navodnjavale kada je to bilo potrebno i
kod onih koje su se navodnjavale svaki dan (Charbonneau i sur., 1993.).

Smatra se da je rezidba potrebna samo prilikom formiranja cvjetnih stabiljki u svrhu

spriječavanja cvatnje biljke. Cvjetne stabiljke je potrebno ukloniti čim postanu vidljive, dok su
još nerazvijene (Dragland, 2000.). Prilikom rezidbe potrebno je nositi zaštitnu odjeću budući
da furokumarini mogu uzrokovati ozbiljne iritacije kože (Dragland, 2000., EMEA, 2007.)

Tijekom vegetacije provodi se pljevljenje i međuredna kultivacija kako bi se uspješno

suzbili korovi. Što se tiče bolesti i štetnika, nema dozvoljenih fungicida niti insekticida u RH
za primjenu u usjevu anđelike. Iz tog razloga važno je voditi računa o plodoredu, uništavati
zaražene biljke i biljne ostatke te osigurati što optimalnije uvjete za uzgoj anđelike. To
podrazumjeva prihranu sa 50 do 60 kg/ha dušika i navodnjavanje samo onda kada je to
potrebno. Prevelika količina vode može stresno utjecati na korijenov sustav anđelike i smanjiti
njezinu otpornost na napad različitih patogena što može dovesti do pojave rđe (Puccinia
angelicae) (Kišgeci i sur., 1998.). Osim rđe ekonomski značajne bolesti anđelike su krastavost
(Fusicladium depressum), pepeljasta plijesan (Erysiphe umbelliferarum), plijesan štitica
(Plasmopara nivea) i Rhizoctonia crocorum koja uzrokuje trulež korijena (Kolak i sur., 2002.).
Od štetnika je najvažnija crna grahova uš (Aphis fabae) te grinje koje napadaju podanak biljke
u suhom tlu. U skladištu je najznačajniji brašnjavi moljac koji napada suhu drogu anđelike
(Kolak i sur., 2002.).
5. Berba, dorada i prinos

5.1. Berba

U prethodnom teksu je navedeno kako je anđelika najbolje prilagođena na vlažna,

humusna i duboka tla dobre teksture i strukture jer se iz njih lakše vadi korijen. Na zbijenim,
laganim i neplodnim tlima se gubi veliki postotak korijena, te se postižu niski prinosi (Šilješ i
sur., 1992.). Tehnologija žetve je usmjerena na berbu listova ili korijena (Schenk, 2008.). Nema
strojeva isključivo namijenjenih za žetvu anđelike, pa se korijen vadi strojevima za repu ili
cikoriju. Može se vaditi jednom ili dvaputatijekom sezone uzgoja. Korijen (slika 6) se bere
samo jednom, a žetva lišća se može obaviti dva ili više puta tijekom vegetacije (Galambosi,
1994.).

Slika 6. Korijen anđelike

Izvor: https://www.123rf.com/photo_30925291_medicinal-plant-angelica-root.html

Tijekom vađenja korijena treba paziti da se korijen ne ošteti i kontaminira sa zemljom

jer je izuzetno lako lomljiv i krhk (Schenk, 2008.). Najpogodnije vrijeme za žetvu je od kraja
rujna do sredine listopada. U tom periodu korijenje sadrži najvišu koncentraciju eteričnog ulja
i ostvaruje se najveći prinos korijena. Može se obaviti i ranija žetva, tijekom ožujka, ali se tada
ostvaruju znatno manji prinosi ( Heeger, 1989., Bomme, 2001.).

U kasnu jesen prije vađenja korijena potrebno je odstraniti lišće. Prilikom vađenja
potrebno je paziti da se ne odstrani sekundarno korijenje te da ono čini 25-35%
ukupnekorijenove masejer se u njemu nalazi 50% eteričnog ulja (Šilješ i sur., 1992.). Dužina
korijena je oko 50 cm, dok sekundarno korijenje može biti dužine do 30 cm.

Korijen se vadi kada je tlo vlažno od kasnih jesenskih kiša pa ga je iz tog razloga
potrebno oprati vodom i očistiti od nečistoća. Nakon toga reže se na dijelove i slijedi ponovno
pranje u vodi te se sprema za daljnji postupak destilacije i sušenje (Šilješ i sur., 1992.).

Ako se u uzgoju koristi plod, odnosno sjeme, žetva se obavlja tijekom srpnja i kolovoza,
kada je sjeme žute do žuto-smeđe boje (Galambosi, 1994.). Bitna je pravovremena žetva, u fazi
od 60-70% zrelih plodova. Plod ja sklon opadanju te može doći do smanjenja prinosa (Kolak
i sur., 2002.).

5.2. Prinosi

Prosječna težina korijena je oko 150 do 250 grama, od toga je 81-83 % voda (Anna-
Maria R. i sur., 2016.). Prinosi mogu biti različiti ovisno o čimbenicima uzgoja. Galambosi
(1994.) iznosi kako se prinos kreće od 0,6 - 2 t/ha u nordijskim zemljama. Prema Dachleru i
Pelzmannu (1999.) u jesenskoj sjetvi uz optimalne količine oborina prinosi korijena mogu biti
10-13 t/ha, dajući 2,5 t/ha suhog korijena, dok se proljetnom sjetvom ostvaruju manji prinosi
od 4-6 t/ha korjenove mase (Kolak i sur., 2002).

Plodovi sadrže do 1,5% eteričnog ulja, stoga prinos od 15 t/ha svježeg korijena daje 7,5
do 22,5 l/ha eteričnog ulja (Bomme, 2001.). U prosjeku može se proizvesti 1,7-2,9 t/ha ploda
ili 600-800 kg/ha sjemena (Kolak i sur., 2002.).

Dachler i Pelzmann (1999.) navode kako prinos sjemena iznosi približno 1,0-1,2 t/ha,
dok Heeger (1989.) iznosi podatke o nešto nižim prinosima 0,8-1,5 t/ha sjemena.

5.3. Dorada i skladištenje

Kod sušenja je potrebno izrezati korijen na 2 do 4 dijela kako bi se skratilo vrijeme

sušenja (Hornok i Gulyás, 1992.). Korijen se suši na temperaturi od 30-40°C, u trajanju od 3-
4 dana (Galambosi, 1994.). Biljni materijal ne smije biti izložen višim temperaturamakako ne
bi došlo do gubitaka bitnih sastavnica eteričnog ulja. Maksimalni sadržaj vlage osušenog
korijena treba iznositi 10% (Bomme, 2001.).

Sjeme se sakuplja rezanjem cvjetonosnih stabljika sa štitovima. Prikupljeni materijal se

ostavlja na zasjenjenom mjestu,u prostorijama namijenjenim sušenju biljnog materijala, kako
bi sjeme dozrijelo.Potrebno je u objektu, u kojem se suši sjeme, održavati sobnu temperaturu
uz stalnu cirkulaciju zraka.Sušenje sjemena traje oko tjedan dana (Galambosi, 1994.).

Dorada obuhvaća sušenje dok se ne postigne vlažnost sjemena od 10%, čišćenje od

primjesa, kalibriranje i ujednačavanje partije sjemena. Nakon toga slijedi pakiranje i čuvanje u
hladnim komorama na temperaturi od 0 do 5°C (Kolak i sur., 2002.). Preporučuje se
skladištenje u vrećice od papira, jute ili sintetičkih materijala (Bomme, 2001.).

Slika 7. Suhi korijen anđelike Slika 8. Sjeme anđelike

Izvor: Izvor:
https://www.sourcevital.com/products/angelica- https://gardenseedsmarket.com/angelica
root -seeds-angelica-archangelica.html
6. Zaključak

Anđelika predstavlja jednu od biljaka koja se najranije pojavljuje tijekom

vegetacijske sezone pa ju je moguće primijetiti već u veljači. Zbog dormantnosti i lošije
klijavosti sjemenadanas se osim generativnog razmnožavanja provodi i vegetativno
razmnožavanje u svrhu podizanja usjeva anđelike. Vegetativno razmnožavanje je izrazito
važno budući da anđeliku karakterizira veliki ekonomski potencijal. Najbolje uspijeva na
humusnim i dubokim tlima dobre teksture i strukture, ali je isto tako bitno osigurati kvalitetnu
i duboku obradu tla u svrhu što boljeg razvoja korijenovog sustava. Ne podnosi sušu, pa je
navodnjavanje jedna od važnijih mjera kod njege usjeva čime je moguće dobiti
zadovoljavaćuje prinose i na onim područjima koja nisu u potpunosti pogodna za uzgoj
anđelike. Anđelika ulazi u plodosmjenu u drugoj godini te se bolji rast i razvoj biljke i time
veći prinosi postižu ako je razmak između biljaka veći. Pravilni plodored je također važan za
zdravsteno stanje anđelike te je moguće značajno smanjiti potrebu za strojnim i ručnim radom.
Tehnologija žetve je usmjerena na berbu listova ili korijena, uglavnom se uzgaja zbog eteričnog
ulja koje se ekstrahira iz korijena. Stoga je potrebnotehnološke čimbenike prilagoditi
zahtjevima korijena kako bi se osigurala što bolja berba, dorada pa time i prinosi.

Iz svega navedenog, može se zaključiti kako je važno što racionalnije koristiti

zemljišne resurse, uravnoteženo ishraniti biljke sa što većim udjelom prirodnih izvora hranjiva
i pravilnom izmjenom biljaka smanjiti moguću pojavu štetnika i patogenih organizama. Velika
prednost anđelike je ta što se relativno lako uzgaja i ne postoji opasnost od izmrzavanja niti je
osjetljiva na visoke temperature,a zadovoljavajući prinosi se mogu ostvarivati već u travnju pa
sve do kraja rujna. Ipak, postoji rizik tijekom provođenja njege usjeva, budući da furokumarini
mogu uzrokovati ozbiljne iritacije kože. Ono što je možda od većih problema je potreba za
dodatnim istraživanjima ove biljke jer različita literatura daje različite informacije. Osim
skandinavskih zemalja, podataka o uzgoju anđelike u ostalim zemljama svijeta ima vrlo malo.
Stoga je teško uvidjeti ekonomsku vrijednost u potencijalnoj proizvodnji anđelike.
7. Literatura

1. Almark, L. (2006.). Kvanne och andra änglaörter. Almark Förlag, Trollhättan, Sweden.

2. Baskin C.C. i Baskin J.M. (1998.). In Seeds: Ecology, Biogeography,and Evolution of

Dormancy and Germination. Academic Press. San Diego, USA.

3. Bhat Z. A., Kumar D., Shah M. Y. (2011.). Angelica archangelica Linn. is an angel on
earth for the treatment of diseases. Int. J. Nutr. Pharmacol. Neurol. Dis.Serial
online.<http://www.ijnpnd.com/text.asp?2011/1/1/36/77531>. Pristupljeno:
18.05.2019.

4. Bliss L.C. (1971.). Arctic and alpine plant life cycles. Annu. Rev. Ecology Syst. 2: 405-
438.

5. Bomme U. (2001.). Kulturanleitung für Engelwurz. 4th Edition. Bayerische

Landesanstalt für Land-wirtschaft (LfL), Freising, Deutschland.

6. Butola J.S. i Badola H.K. (2007.). Vegetative propagation of Angelica glauca and
Heracleum candicans. J. Trop. Med. Plants; 8 (1): 85-91.

7. Charbonneau J., Michaud M.H., Gosselin A., Martel C,. i Tremblay, N. (1993.). Effect
of substrate and soil type on angelica root productivity. Acta Horticulturae
331:331−338.

8. Chaudhary D.K., Kaul B.L. i Balyan S.S. (1994.). Celery in India (monograph).
Regional Research Laboratory, (CSIR), Jammu, India.

9. Dachler M. i Pelzmann H. (1999.). Engelwurz. In: Arznei− und Gewürzpflanzen:

Anbau, Ernte, Aufbereitung. 2nd Edition. Österreichischer Agrarverlag,
Klosterneuburg, Austria. pp. 169−171.

10. Dragland S. i Mordal R. (2002.). Kvann i norske forsøk 2000−2001. Planteforsk Grønn
Forskning nr 27/2002. Norsk institutt for planteforskning. The Norwegian Crop
Research Institute. pp 1− 21. Doneanu, C. & Anitescu, G. 1998. Supercritical carbon
dioxide extraction of Angelica archange-lica L. root oil. Journal of Supercritical Fluids
12 (1998.) 59−67.

11. Dragland, S. (2000.). Kvann,− botanikk, innholdsstoff, dyrkning, høstning og foredling.

Planteforsk Grønn Forskning nr 08/2000. Norsk institutt for planteforskning. The
Norwegian Crop Research Institute. pp 1− 33.
12. EMEA. (2007.). Reflection paper on the risks associated with furocoumarins contained
in preparations of Angelica archangelica. London : EMEA.

13. Fan J.H., Yang G.T., Mu L.Q., Zhou J.H. (2006.). Effect of AM fungi on the content of
berberine, jatrorrhizine and palmatine of Phellodendron amurense seedlings. Prot For
Sci Technol 5:24–26.

14. Galambosi B. (1994.). Økologisk Urtedyrkning i Norden. NHL−Fagtjenesten. Ås,

Norway. pp. 95−97.

15. Heeger E.F., (1989.). Angelica archangelica L., Angelika, Garten−Engelwurz,

Engelwurz. In: Hand-buch des Arznei− und Gewürzpflanzenbaues. Drogengewinnung.
Deutscher Bauernverlag, Ber-lin, Germany. pp. 238−248.

16. Hornok L. (1992.). Angelica. In: Cultivation and processing of medicinal plants. John
Wiley & Sons, Chichester, UK. pp. 147−150.

17. Hornok, L. i Gulyás, A. (1992.). Drying. In: Cultivation and processing of medicinal
plants. John Wi-ley & Sons, Chichester, UK. pp. 86−93.

18. Karlsson Strese, E−M. (2008.). ”Sparrisuppropet”− inte bara sparris. Fakta
Trädgård−fritid. Nr. 133 2008. Sveriges Lantbruksuniversitet/Reklam & Katalogtryck,
Uppsala, Sweden.

19. Kišgeci J., Adamovid D., Kota E. (1987.). Proizvodnja lekovitog bilja. Nolit, Beograd.

20. Kolak I., Šatović Z, Rozić I. (2002.). Ljekovita anđelika (Angelica archangelica L.).
Sjemenarstvo, 19:1-2.

21. Kovač M. (2015.). Ekološka proizvodnja i specifičnosti ljekovitog ekobilja. Srednja

škola Stjepana Sulimanca, Pitomača.

22. Kylin M. (2010.). Angelica archangelica L. Degree project. BSc in Horticulture

programme. Självständigt arbete vid LTJ-fakulteten, SLU

23. Lingua G., Bona E., Manassero P., Marsano F., Todeschini V., Cantamessa S., Copetta
A., D´ Agostino G., Gamalero E., Berta G. (2013.). Arbuscular mycorrhizal fungi and
plant growth-promoting pseudomonads increases anthocyanin concentration in
strawberry fruits (Fragaria x ananassa var. selva) in conditions of reduced fertilization.
Int J Mol Sci 14:16207–16225.

24. Med.Over.Net. <https://med.over.net/hr/clanek/ljekovita-andelika>.

Pristupljeno:18.05.2019.
25. Meng J.J., He X.L. (2011.). Effects of AM fungi on growth and nutritional contents of
Salvia miltiorrhiza Bge. under drought stress. J Agric Univ Hebei 34:51–61.

26. Nadeem M., Palni L.M.S., Purohit A.N., Pandey H. i Nandi S.K. (2000.). Propagation
and conservation of Podophyllum hexandrum Royle: an important medicinal herb.
Biological Conservation; 99: 121-129.

27. Ojala A. (1985.). Seed dormancy and germination in Angelica archangelica subsp.
Archangelica (Apiaceae). Annales Botanici Fennici; 22: 53-62.

28. Prirodni lijekovi (2006.).Za nakladnika: Zdravko Kafol. Mozaik knjiga, ISBN: 953-223-
125-4.

29. Rautio A.M., Axelsson Linkowski W., Ostlund L. (2016.). “They Followed the Power
of the Plant”: Historical Sami Harvest and Traditional Ecological Knowledge (Tek) of
Angelica archangelica in Northern Fennoscandia. Journal of Ethnobiology, 36(3):617-
636.

30. Roberts E. i Smith RD. (1977.). Dormancy and the pentose phosphate pathway. In The
Physiology and Biochemistry of Seed Dormancy and Germination (ed. Khan A.), North-
Holland Publ. Co, Amsterdam, pp. 385-411.

31. Rosa-Mera C.J.D., Ferrera-Cerrato R., Alarco´n A., Sa´nchez-Colin M.J., David O.D.
(2011.). Arbuscular mycorrhizal fungi and potassium bicarbonate enhance the foliar
content of the vinblastine alkaloid in Catharanthus roseus. Plant Soil 349:367–376.

32. Sava Sand C. i Antofie M.M. (2016.). New improvements in plant quality of Angelica
archangelica L. as a crop spiecies of food and pharmaceutical interest. Scientific Papers
Series Management, Economic Engineering in Agriculture and Rural Development.
Vol. 16, Issue 1.

33. Schenk R., (2008.) Aufbereitung/ Trockung / Lagerung. Berlin : Humboldt Universität
zu Berlin.

34. Šilješ I., Grozdanid Đ., Grgesina I. (1992.). Poznavanje, uzgoj i prerada ljekovitog bilja.
Školska knjiga, Zagreb.

35. Teng H.R., He X.L. (2005.). Effects of different AM fungi and N levels on the flavonoid
content of Bupleurum scorzonerifolium Willd. J Shanxi Agric Sci 4:53–54.

36. Vashistha R.K., Chaturvedi A.K., Nautiyal B.P. i Nautiyal M.C. (2009.). Vegetative
propagation of Angelica glauca Edgew. and Angelica archangelica Linn.: two high value
medicinal and aromatic herbs of the Himalaya. Nature and Science; 7(8)
37. Vashistha R.K., Nautiyal B.P., i Mohan Chandra Nautiyal M.C. (2009.). Chemical
stimulation of seed germination in Angelica archangelica Linn. (Apiaceae), a threatened
high altitude aromatic herb. Journal of American Science;5(5):59-70.

38. Zeng Y., Guo LP., Chen B.D., Hao Z.P., Wang J.Y., Huang L.Q., Yang G., Cui X.M.,
Yang L., Wu Z.X., Chen M.L., Zhang Y. (2013.). Arbuscular mycorrhizal symbiosis
and active ingredients of medicinal plants: current research status and prospectives.
Mycorrhiza 23:253–265.

39. Zhang Y., Xie L.Y., Xiong B.Q., Zeng M., Yu D. (2004.). Correlation between the
growth of arbuscular mycorrhizal fungi in the rhizosphere and the flavonoid content in
the root of Ginkgo biloba. Mycosystema 23:133–138.

40. Zhao J.L., He X.L. (2011.). Effects of AM fungi on drought resistance and content of
chemical components in Angelica dahurica. Acta Agric Bor-Occi Sin 20:184–189.

41. Zhou J.H., Fan J.H. (2007.). Effects of AM fungi on the berberine content in
Phellodendron chinense seedlings. North Hortic 12:25–27.

42. Zitterl-Eglseer K., Nell M., Lamien-Meda A., Steinkellner S., Wawrosch C., Kopp B.,
Zitterl W., Vierheilig H., Novak J. (2015.). Effects of root colonization by symbiotic
arbuscular mycorrhizal fungi on the yield of pharmacologically active compounds in
Angelica archangelica L. Acta Physiol Plant, 37:21. DOI 10.1007/s11738-014-1750-2.

43. Županić D. (2015.). Utjecaj arbuskularne mikorize na fotosintezu, prinos ikvalitetu

ploda rajčice. Završni specijalistički diplomski stručni rad, Križevci.
8. Prilog

8.1. Popis slika

Slika 1. Ljekovita anđelika

Slika 2. Korijen i podanak anđelike (Angelicae radix et rhizoma)

Slika 3. Tinktura anđelike

Slika 4. Vegetativno ramnožavanje vrste A. archangelica. A – dijelovi rizoma; B – vegetativno

razmnožena biljka

Slika 5. Primjer utjecaja arbuskularne mikorize na razvoj korijenovog sustava biljke

Slika 6. Korijen anđelike

Slika 7. Suhi korijen anđelike

Slika 8. Sjeme anđelike

8.2. Popis tablica

Tablica 1. Mogućnost uzgoja anđelike na raličitim tipovima tala

8.3. Popis grafikona

Graf 1. Klijavost sjemena i prosječno vrijeme klijanja na dubini sjetve od 0,5 cm i 1 cm