Professional Documents
Culture Documents
Saveti Iskusnih Pcelara PDF
Saveti Iskusnih Pcelara PDF
Principi pčelarenja
Uvjeren sam da je poznavanje biologije pčela osnova dobre pčelarske prakse. Mnoge
tehnike pčelarenja su danas zasnovane na pogrešnom shvaćanju Divota pčela. Mnogo zabluda
vlada medu pčelarima, bar što se tiče kranjske rase pčela kojom se pčelari u Srbiji. Prvi problem
je snaga zajednica. Većina pčelara vjeruje da pčelinja društva dostižu snagu od bar 60 000 pčela,
što nije točno. To se vrlo rijetko dešava. Istraživanja govore drugačije. Friedrich Rutner tvrdi da
društva tijekom sezone broje od 32-48 tisuća pčela. Kako možemo pročitati u radovima Instituta
za pčelarstvo Liebefeld (Švicarske), koje su potpisali A. Imdorf, M. Rickli, P. Fluri i L. Gerig
(1996, 1999), za uvjete Švicarske važi da je prosječna snaga društava od 25-40 tisuća pčela.
Gerhard Liebig (1989-1993) tvrdi da je prosječna snaga oko 30 tisuća pčela, dok se rijetko
dostiže brojnost od 40 tisuća pčela.
Slično je i sa dužinom života pčela. Većinu pčelara vjeruje da se ona kreće i do 6 nedjelja,
pa na osnovu toga planiraju razne tehnike pčelarenja. A. Imdorf, M. Rickli, P. Fluri i L. Gerig
(1996, 1999) tvrde da od svibnja do lipnja duljina života pčela iznosi oko 20 dana. Gerhard
Liebig (1989-1993) navodi rezultate svojih četverogodišnjih istraživanja da pčele u vrijeme
maksimalnog razvoja žive oko 2-3 nedjelje. Navodi primjer jedne zajednice koja je prema
količini legla (ako prihvatimo da pčele žive 6 nedjelja) trebala da ima 80 000 pčela na vrhuncu
razvoja, a ne samo 42 000, koliko je imala (znači, pčele žive oko 3 nedjelje na vrhuncu razvoja
zajednice). Posle svih ovih podataka, vidimo i da profesor Jovan Kulinčević
(2005, lični razgovor) opravdano smatra da pčele kranjske rase ljeti žive od 21-35 dana,
prosječno od 25-28 dana. Ovakvi podaci iz korijena mijenjaju neka dosadašnja shvaćanju, ali i
rad na pčelinjacima. Treba znati da na duljinu života pčela najviše utječe ishrana u stadiju larve
(Krešak, 1973; Kulinčević, 2005), ali i iscrpljenost uzgojem velike količine legla (Anna
Maurizio, 1955).
Spomenuo bih još jednu zabludu, a to je brojnost pčelinjih društava kranjske rase tijekom zime.
Broj uzimljenih pčela nije relevantan čimbenik, jer su brojna istraživanja pokazala da i vrlo jake,
kao i zajednice srednje snage, iz zime mogu da izađu sa jednakim brojem pčela. Zaključak je da
pčele moraju da dočekaju veljaču (početak intenzivnijeg polaganja jaja od strane matice u Srbiji)
sa apsolutnim minimumom od 10-12 tisuća pčela (najbolje oko 15 tisuća), kako bi se optimalno
razvile. Tek kada sve ovo znamo, možemo da kreiramo tehniku pčelarenja koja odgovara našim
uvjetima. Jer, sve tehnike pčelarenja stvarane na bazi pogrešnih postulata ne mogu biti ispravne.
Zato svaki pčelar mora da prilagodi svoj rad ovdje iznijetim podacima o biologiji pčela.