139

O novim miljokazima i rimskim

cestama Dalmacije.
S a d v ije t a b l e i je d n o m p r e g l e đ n o m k a r to m .

(Pretiskano iz » S ta rin a ra « za god. 1926-27.)

1. Ulomak nepravilna stupa ori vapnenca, nađen u Solinu

na čestici br. 3314 vlasnosti K atića Mate pok. Jakova. Nabavljen
ođ potpisanoga za splitski arheološki muzej, gdje se čuva pod
inventarnim brojem 5275 A. Komad je visok 48'5 cm, promjer
mu je otprilike 33 cm. Izgleda da je gornji svršetak stupa sačuvan
kao u staro doba, dok je kamen na donjoj protivnoj strani
odlomljen.

Ulomak miljokaza iz Solina.

d(omino) n(ostro) Iuljiano vic [tori

trium fato[ri io-
t]iusq(ue) orbis [Aug(usto)
b]ono rci p[ubl(icae) unio
 140

Sličnih miljokaznih natpisa s imenom cara Julijana imamo

u pokrajini stare Dalmacije još nekoliko: CIL. III br. 3207—3209,
13304 i 13319. Ovaj je miljokaz mogao biti postavljen na pcčetku
rimske ceste u samoj Saloni, ali vjerojatnije je da je stajao na
Prvoj ili drugoj milji putem Klisa, odakle je već razbijen mogao
lako doći do gore spomenutog mjesta u današnjem Solinu.

Miljokaz iz Veliča kod Trilja.

2. Stup visok !OS cm, čiji se je gornji rub sačuvao, na

donjem kraju nepotpun. Gornji prom jer ima 33 cm. M aterijal
nije pravu vapnenac, nego neka vrst meka, žutkasta pješčana
kamena. Iskopao g a u veljači 1921. god. Kozina Jure pok. Bože
 141

u svojoj njivi zvanoj Krivača u Veliću kod T rilja (Sr. priloženu

kartu na tabli III). Kamen je bio doveden u splitski muzej i dobio
je b r o j: 5276 A. Usred natpisa malo je oštećen tako da su se
izgubila neka slova. Slova su visoka otprilike 5'7—6 cm.
imp(erator) Ca[e]s(ar) [C(aius)
Iul(ius) Ver[us] M axi-
min[us] Pius
Felix A[u]g(ustus) tribfunicia)
5- p(oniifex) m(ax:m us) p o iefsij as p(aier) p(alriae) sic!
imp(eralor) [ ll] l co(n)s(ul) I I
Caius Iul(ius) Ver(us)
M axim us
nobilissinius
10- Caesar
Kod samog natpisa treba zabilježiti da je u 5. brazdi
p(oniifex) m (axim us) naknadno uklesano, i to na početku retka.
Akoprem kod trib(unicia) polestas (sic!) brojka fali, ona impe-
ratorske aklam acije (III) i kousulata (II) odgovara g. 236. po Kr.
Sto se pak položaja miljokaza tiče, on je nađen na cesti
SALONAE - PONS TILVRI - DELMINIVM (Županjac) - BISTVE
NOVA (Zenica). Th. B a l l i f (u svojoj knjizi: Romische Strasscn
in Bosnien und der H ercegovina na str. 25.) kaže, da je za dio one
ceste od Trilja (PONS TILVRI) do dalm atinsko-bosanske granice
ustanovio na više m jesta njezine kolotečine i to kod Vedrina,
Tijarice (Omerčenstaje) sve do Brekale kod Aržana. Nalaz na­
šega miljokaza dokazao nam je,- da je cesta između Vedrina i
Tijarice išla mimo Velić. Put T rilj—Vedrine —Velić ima obilatih
7 kilom etara, dakle 5 m.p. (Današnji put iz Trilja za Velić
preko Jabuke ima nešto više od 8 km.) Buduć da od Salone do
Trilja (Pons Tiluri) ima 16 m.p., naš bi miljokaz morao biti
podignut na XXI milji od Salone. Na daljnjem nastavku ove
ceste R adim skj je našao kod Renića u Djevojačkom ponoru
četiri, dotično pet miljokaza CIL- III 13320— 13324 (sr. R a d im s k y -
P a t s c h u W issenscliaftliche M itteilungen aus Bosnien und der
H ercegovina IV strana 163 168), od kojih natpis 13320 ima
označenu udaljenost od Salone AXx x n n P , dok C. III 133322
pruža nam prosto brojku XXXV, što dobro odgovara — barem
za prvi broj milja — pravoj dalečini Salone —Renić (51— 52 km).
Tako je opaska u Corpusu kod br. 13320, da je navodno A SAL
pogrešno na miljokazu uklesano mjesto a ponte Tiluri bez
 142

predmeta. Važno je kod toga da miljokazi ove ceste računaju

milje i preko Triljskog mosta od Salone (sr. P a ts c li u Jahrbuch
fiir Altertum skunde II (1908) na str. 103).
3. Kamen nepravilna oblika, visok 36 cm, širok 37 cm i
debeo 28 —32 cm.
Nađen je god. 1923. na čestici br. 4057/9 katastralne mape
Runovići, na zem'ji vlasnosti braće Marijana, Mije i Marije Tucak
pok. Blaža, otprilike 150 in južno od glavne ceste, između pu-
teljka za Jukić i onoga za kuće Tucak. Zaslugom g. narodnog
poslanika Dr. M. Vukovića bi nabavljen za drž. arheološki muzej
u Splitn, gdje se sada nalazi pod inv. br. 5045 A. Natpis, čija
su slova 2 - 2‘7 cm visoka g la s i:
1m pp (era t oribus) đd(ominis) nn (osiris) P( u blio) [IJc [in io i
Valeriano et Pfublio) [Lic(inio)
Gallieno piis [fe-
licibus Augg(ustis) Ipp(onlificibus)
5 m m 'axim is) Iri(bunicia) pot(estate)
a Tilur(io) m (ilia) p(assum ). ..

SI. 5. Miljarni natpis iz Runovića.

T reba najprije da upozorimo na vanjski oblik ovoga natpisa.

To Ilije kako kod drugih miljokaza ulomak stupa nego priprosta
kam enog balvana, čije je lice nešto bolje izrađeno i izglađeno
za natpis. Sam tekst jednostavno je urezan nepravilnim lošim
slovima, slovo O nevješto je izvedeno šestilom.
 143

Opažeiio je već odavna da miljokazi nisu uvijek podignuti

prigodom novogradnje ili popravka koje ceste, nego su u većem
broju slučajeva skromni spomenici postavljeni u počast živućeg
vladara duž državne ceste. Valjda je u istoj namjeri koji cestar
ili nadglednik druma kod današnjeg sela Ruuovića dao uklesati
gornji natpis u počast svojih vladara G alijena i oca V alerijana
(253 —259. po Kr.) i postavio taj čedni dokaz odanosti u nepo­
srednoj blizini grada MunicipiumNovum, na tački gdje je bilo
valjda i drugih sličnih miljokaza.
Na tom natpisu najvažnija nam je zadnja brazda gdje čitamo:
a Tilur[io) m[ilia) fl(assuum) ■ Titurius je ime rijeke Cetine,
a Tilurium je mjesto kod mosta na Cetini, od koga je postalo
današnje ime Trilj. Sam most je spomenut u Itinerarim a Anto-
nini 337: Ponte Tiluri i u Raveunatu 210,13: Ponteluri. Ali se
po tabuli Peutingerovoj, a isto tako po našem natpisu može
zaključiti, da je naziv naseobine kod mosta na Cetini bio Tilu­
rium *). Samo od Tilurium postala je riječ Trilj, dok bi od Pons
Tiluri lPonteluri') potekla bila sigurno druga koja riječ. Naš je
natpis drugi spomenik, na kojemu je sačuvano ime Tilurium, i
služi nam istodobno dokazom da su se milje na cesti SABONAE-
PONS TILVRI - MVN. NOVVM - BIGESTE - NARONA - SCODRA
od Trilja dalje brojilo ne od Salone, već od mosta na Tiluru
(Cetina). Cesta se je ova dakle — akoprem vrlo važna — sm a­
trala kao ogranak one glavne, koja je od Salone preko Tilu-
rium a vodila u unutarnjost provincije, u Delmiuium, Bistue,
A rgentaria i dalje, čiji miljokazi - kako je gore spomenuto
— doista navađaju udaljenost od Salone.
Nameće se sada pitanje, kojom brojkom moramo popuniti
zadnju brazdu natpisa ili koja je bila dalečina Tilurium — Muni-
cipium Novum. T a b u l a P e u t i n g e r i a n a pruža nam za ovu
cestu slijedeće podatke:
Salona — XVI — Tilurio — X I I — Billubio — V IIII — ad
Nov as V IIII A dfusciana
a Itinerarium A n t o n i ni 337 s i.:
Salonae — X V I — Ponte Tiluri — X I I — Trono — X III —
Bilubio — X V III — A ujustianis.
Dok je po Tabuli udaljenost od Tilurium do Adfusciana,
30m.p., imamo za isti razm ak ceste u Itinerariju Antonini 43 m.p.;

*) Dali je Tribvlium Plinija u nat. liist. I li 142 isto što naš Tihtrium
nije sigurno.
144

izgleda dakle, da je u Tabuli ispala pruga Trono — Bilubio sa

13 m p. Već je P a t s c h za Adfusciuna predložio položaj kod
Rasica, gdje je našao ulomak miljokaza CIB. III. 13317a sa
upravo X IJII m.p. (Miljokazi ove ceste računaju milje od Trilja
dalje, kako nam svjedoči naš novi natpis i fragm ent iz Prud-
O repaka, objelodanjen od P a t s c h a u »Jahrbuch ftir Altertums-
kunde« II, str. 101: a Til[urio\ / Sco\đram\ / LX[VIII). Ako se
dakle daljina Tilurium Adfusciana, 43 m .p. smanji za 9 m .p.
( = ad Novas Adfusciana po Tabuli), moramo dobiti onu za
Tilurium — ad Novas, dakle 34 m p.
Pruga, koja u velikome danas odgovara staroj Tilurium -
Mun. Novum, jest ona od Trilja mimo Ugljane preko Ciste i
Povreda (32,5 km) na Podbabje (sr. miljokaz C.I.P. III. 15105),
Kamenmost (22 km) do Runovića (7 km) i duga je preko 60 km;
ali obzirom na činjenicu da je stara cesta bila kud i kamo kraća,
udaljenost od 34 m.p. = 50.32 km dovađa nas iz Trilja baš na
položaj Runovića. S druge strane, ako je kod Rašića stajao
miljokaz sa 43 m.p. i dalečina Rašići — Runovići iznaša 13.5 km
ili 9 m.p., dobijemo i neodvisno od Starih itinerarija za M uni-
cipium Novum udaljenost od Trilja — XXXIIII m.p.
4. Gornji ulomak stupa, visok 17 cm, koji u prosjeku ima
oblik okrugla segm enta s tetivom od 22 crn. Nađen je na G a­

s i. 6. Fragment miljokaza iz Otavica kod Drniša.

briuoj Glavici kod Otavica od Bože G abrića. Sada se nalazi u

Otavicama kod Rade G abrića Božina. Prigodom moga posjeta
onom kraju god. 1923. spomenuti vlasnik nije htio da proda ili
ustupi taj fragm ent muzeju.
 145

Slova u prvoj brazdi visoka su 6 cm.

Imp(erator) Caes(ar)
M (arcus)] Aur(elius) C la/udius]..................
Istoga cara spominju također miljokazi iz Renića CIL. III.
13322 i 13323 te ouaj iz Pođbabja kod Im otskoga C III 15105.
Naš je miljokaz bio postavljen na cesti S a lo n a — Andetrium —
M unicipium M agnum - Promona— Burnnm a važan je za smjer
rimske ceste između Municipium Magnum i Promona. Ona je
dakle prolazila mimo Gabrinu Glavicu, na kojoj po pričanju
seljaka ima mnogo grobova i gdje je bio nedavno izvađen jedan
sarkofag. Komadi njegova polomljena poklopca upotrebljeni su
kao dovratnici u kući Ane Nakić u Otavicama.
5. U Danilu-Kraljicama kod »Šibenika seljak Grubišić Matko
pok. Andrije ima kraj svoje kuće više starinskih ulomaka. Nešto
je također uzidano na kući kao na pr. malen starokršćanski

SI. 7. F ragm ent m iljokaza iz Danila kod Šibenika.

stupac s urezanim križem. Dne 28. oktobra 1926. god. pričao

mi je, da su Talijani za vrijeme okupacije Sjeverne Dalmacije
(1918.— 1922.) kopali na njegovoj njivi, koja se nalazi jugoza­
padno od crkve »Sv. Danila i odnijeli, nezna kamo, moguće u
Zadar, više natpisa i arhitektonskih komada. Iza odlaska Tali­
jana sakupio je koliko je bilo preostalo od ovih iskopina i po­
ložio do svoje kuće. U ovoj gomili našao sam i slijedeći fragm ent
miljokaza, koji se sada čuva u arheološkom muzeju u Splitu pod
inv. br. 5277 A.
10
146

To je gornji ulomak miljokaza od prostog vapnenca, visok

24.5 cm, promjer bio mu je od 30 cm otprilike. Slova su vrlo
prosto i slabo uklesana, površina kam ena dosta oštećena tako
da se natpis mukom čita. Prvo slovo D jedva je ostavilo svoj
trag, dva slijedeća malo su jasnija, ostala u prvoj brazdi više
ili manje polomljena.
Dd(ominis) nn(ostris) Vale[n-
tiniano et Va-
l]enii Aug[g(ustis)
To je do sada prvi miljokaz na cesti S a lo n a — Tragurium
—R iditae— Scardona i kako nam se čini, po carevim a Valenti-
nianu i Valensu (364 —367. po Kr.) najkasniji od dalmatinskih
miljokaza. Stajao je jednom u neposrednoj blizini grada Riditae.
6. K ovim novim miljokazima,
odnosno njihovim fragm entim a mo­
žemo još jedan pridodati, koji je već
objelodanjen u » Bullettino Dalm. «
1908. godine na strani 77, ali je
kao takav jedva pripoznat. Ono malo
što je na njemu od natpisa ostalo,
nije protum ačeno, buđuć da su slova
naopako čitana*). Po ostacima teksta
u četvrtoj i trećoj brazdi odozdo jasno
je, da je spomenut Iulius M axim us
nobilissim us Caesar. Radi se dakle o
miljokazu cara Maksimina T račkoga
i sina mu Maksima. Natpis se mora
dakle čitati i nadopuniti primjerice
slično po onomu iz Veliča (gore br. 2)
ili po ulomku iz Klisa (Vjesnik za dalm.
arheologiju i historiju XLIV 1921. na
na str. 25) ov ak o :

I S
*) Čitalo se je ovako: N I X
N A I
Q
I S I

SI. 8. MiljokazMz Dugopolja.

 147

[Inip(erator) Cae(sar) C(aius)

lu liu s Verus
M axim inus]
pt]u[s fe lix
5 Aug(ustus) pon\t(iJex) m[ax(imus)
tr\ib(unicia) po{test(ate( p(ater) p(atriae)
imp(erator) I I?] I co(n)[s(ul).?
C(aius)] Iuliu[s Verus
M ]axim \us
10 nobi]lissim[us
Caesa]r
N ađen je u Dugopolju na čestici t. zv. Doca, vlasnosti
Ivana Bosančica; sada se nalazi u arheološkom muzeju u Splitu
pod inv. br. 3511 A.

Želim da se okoristim ovom prigodom i da ovim novo

objelodanjenim miljokazima pridodani još neke svoje opa­
ske o natpisim a najvažnijim za ceste u staroj Dalmaciji, koji
međutim nisu u pravom smislu riječi titu li m iliarii, nego g ra­
đevinski natpisi buđuć da govore o cestam a koje je dao car
Tiberij otvoriti i graditi. To su natpisi CIB. III 3198 = 10156,
3200 i 3201 = 10.159; D e s s a u , inscriptiones Batinae selectae
5829 i 5829a. C. III. 3199 = 10157 ne spada amo. Vrlo dvojim,
da li se uopće ovaj građevinski natpis odnaša na ceste kao
ostali ovdje navedeni. Slova na sačuvanom fragm entu (III 10157)
visoka su 15.5 cm, dok su slova u prvoj brazdi na III 3198 i
3201 tek 6 - 6 . 5 cm visoka.
Natpisi su uklesani na četiri ploče i bili su s mukom pre­
pisani od samoga M o m m s e n a ( contuli aegre, sed diligenter),
kada su još bile u pločniku — vijencu trećeg sprata splitskog
zvonika (loco aditu difficili, ađeoque periculoso). Docnije ih je
O. H i r s c h f e l d u Supplem enta Corpusa nadopunio i popravio
po vlastitoj kopiji i po onoj D. J e l i ča.
Pri popravku ili bolje rečeno novogradnji splitskoga zvo­
nika bili su ovi komadi god. 1896. izvađeni i prenešeni u stari
Muzej (broj inventara im je 2269 2272 A), što je u Corpusu vol.
III na str. 2328/1!l ukratko zabilježeno. T ada je ušla u Corpus
samo mala neka opaska W. K u b i t s c h e k a ad n. 3201, naime
da je kod ovoga natpisa na originalu ispalo više slova nego je
u Corpusu označeno.
Potanje je nastojalo tumačiti ove natpise ili samo neki
dio njihova sadržaja nekoliko učenjaka, kao A. B a u e r u Arch.’
148

Epigraphische M itteilungen aus O sterreich-U ngarn sv. XVII na

str. 135 si. On je kušao da ustanovi položaj brijega Ulcirus u
području Ditiona, do kojega je bila izgrađena cesta iz Salone
u udaljenosti od 77'/2 milje i došao do zaključka da je mons
Ulcirus bio uprav na granici između današnje Dalmacije i Bosne
u sedlu kod G raba, sjeverno od Knina.
Nekoliko stranica posvetio je ovim natpisim a također A. v.
D o m a s z e w s ki u » W estdeutscke Zeitschrift « 1902. sv. XXI u
č la n k u : Die Beneficiarierposten und die rom ischen Strassennetze
na s tr ; 1 5 8 -2 1 1 (prijevod u talijanskom jeziku u Supplemento
al »Bullettino Dalmato« 1904.).
K . M i l l e r navada u svojem d je lu : Itineraria R om ana(1916.)
na str. LXXIV i LXXV pod 6 »der Cippus von Spalato« naše n at­
pise kao izvor za rimske itinerare i spominje ili opet na str. 184.
Napokom se je osvrnuo na iste natpise i \ V . K u b i t s c h e k u svojoj
oštroj, ali opravdanoj kritici i recenziji lošega Millerova djela
u «G ottinger gelehrte Anzeigen« 1917. br. I. i 2. na str. 65 i
66 (separata) očekujući od Fr. Buliča novu studiju ob ovim spo­
menicima prigodom njihova pretiosa u novi arheološki Muzej*).
T reba najprije istaknuti činjenicu, da se radi samo o č e ­
t i r i ploče; što je J e l i ć tvrdio i što je po njemu ušlo također
u Corpus, da je bilo na trećem spratu zvonika 29(1) ploča istoga
spomenika, to nipošto ne odgovara istini. Vjerovatno je da je
bilo 29 komada, možda i više, upotrebljeuo za vijenac na tre ­
ćem spratu zvonika, ali tko zna odakle su bili vađeni, da li za
tu svrhu novo izrađeni ili ostaci solinskih spomenika.
Natpisi, koji se ovdje po fotografijama na tabli I. i II. re ­
produciraju, imaju slijedeće mjere:
Ploča I (tabla I) duga je 103 cm i visoka 58.5 cm
» n ( » I) » » 103.5 » » » 54 »
» III ( » II) » » 105 » » » 82.5 »
» IV ( » II) » '* 105 » » » 87.5 »
Debljina pojedinih ploča malo se razlikuje, 29—29.7 cm, dakle
jedna rimska stopa.
Ploča I je na gornjoj strani sačuvana u prvobitnom stanju,
ima ovdje u sredini staru rupu za dizanje (t. zv. Wolf) i dvije
dugoljaste, pomoću kojih je bila povezana s balvanom iđ vijen-

*) Berlinska disertacija I l a n s G ro s s -a : Zur Entštehungsgeschichte

der Tabuta reu tin g erian a (1913) nije mi pristupačna, ali vidim po Kubitscheku
(na str. 116 1. c.) da ima i kod ovoga autora govora o našim spomenicima.
150

SI. 10. Prvi redak na natpisu C. I. L. III. 3198, b — 10.156, b.

Početak natpisa na IV ploči ima se potpunom sigurnošću

čitati ovako (sr. sliku 10.)
m unit ad i m a m monteru Diiionum / Ulcirum
T reba dakle ispraviti ono ad [sum jm um moniem, što se je
svuda uvuklo. Zaista bolje odgovara smislu da je cesta građena
do dna brijega Ulcira, bilo to u kojoj dolini, bilo na kojemu
sedlu u planini, nego da je rečeno da je cesta doprla do vrlo
visokog brijega Ulcira, da ne govorimo o apsu rd n o sti: do vrha
brijega Ulcira.
Važno je sada p ita n je : jesu li tekstovi ovih četiriju ploča
ulomci samo jednog natpisa ili dvaju ili više natpisa. Ako prije
ispitujemo vanjske oznake koje nam pružaju ovi spomenici, naći
ćemo da se ploče I i II znatno razlikuju u visini (58.5 cm i
45 cm) od ploča III i IV (82.5 cm i 85.5 cm), dok je njihova
širina otprilike jednaka. K ada ovo bilježimo i iz ove razlike nešto
zaključujemo, pretpostavljam o dakako da su ploče samo malo
bile otesane na jednom (gornjem ili donjem) horizontalnom rubu,
kada se je na njima u XIII stoljeću izradio spomenuti friz. T a­
kođer i slova su srodna među sobom na ploči I i II, i opet ona
na ploči III i IV. Prva su nešto šira i manje skučena, druga su
vitka a razmaci među njima manji (Sr. slike na tabl. I. i II.)
Mislim da i nutarnji razlozi govore u prilog tezi, da se
moraju spojiti ploče I i II s jedne strane i one III i IV s druge
strane. Na ploči II izričito su spomenuti vexillarii legionis V II
et X I kao graditelji one 167 milja duge ceste, a prosto legio V II
u istoj funkciji za v i a Gabiniana. Naprotiv na ploči III i IV
nigdje nije rečeno, tko je izvršio radnje, nego je ovdje samo o
caru Tiberiju re č e n o : munit. Podvlačimo i to da na ploči II piše
ab Salonis, dok čitamo na ploči III dva puta i na IV jedan put
a Salonis. Prva ima millia ftassus, a ploča III i IV uvijek millia
passuum . Čitajući ploču I i II in continuo možemo se uvjeriti
da je između jedne i druge ispao možda samo jedan redak, u
kojemu su primjerice mogla biti spom enuta plemena, kroz koja
je vodio novi put, ili uopće ništa.
 151

C. III 3198, a = 10156, a + C. III. 3200:

Tt(berius) C]aesar Divi A ugusti f(ilius)
Aug]ustus imp(erator) pont(ifex) m ax(im us)
trib(unicia)] potest(ate) X IIX co(n)s(ul) I I
viam \ a colonia Salouitan(a)
5 ad f]in[e]s provinciae Illyrici
?.............................................................. ?
cuius via i m illia p assus sunt
CLX VII m unit per vexillarios
leg(ionis) V II et X I
item viam Gabinianam
10 ab Salonis Andetrium aperuit
et m unit per leg(ionem) V II
Isto tako kada čitamo ploču IV kao neposredni nastavak
III, razabrat ćemo da nam fali samo jedan redak i to valjda na
gornjem rubu ploče IV, koji je bio otučen u XIII. vijeku za
izradbu višekrat spom enutog friza. Početak ispalog retk a mogao
je glasiti ovako o tp rilike: et idem viam . . ........
C. III. 3201 = 10159 + C. III. 3198,b = 10156,b :
Ti(berius) C jaesar D\t[vi A ugusti f(ilius)
[.Au]gustus imp(erator) pontif(ex) m ax(im us)
trib{unicia) potest(ate) XXI[I] co(n)s(ul) I I I
viam a Salonis ad He l i l i [c\astel(lum)
5 D aesitiatium per mi[llia pass]uum
CP VI m unit
et idem viam ad B a l i l i [flu\men
quod dividit Hbis 11111111 ibus
a Salonis m unit per [millia pas\suum
10 CL V III
[et idem v ia m ..............................]
m unit ad imuni montem Ditionum
Ulcirum per m illia passuum
a Salonis LXX VIID
15 P(ublio) Dolabella leg(ato) pro
pr(aetore)
Nije bez dvojbe slučaj, ako pri takvom čitanju ovih dvaju
natpisa rezultira neki paralelizam. Na prvom natpisu uklesanom
god. 16/17. po Kr. spom enuta je prije neka cesta, duga 167
milja, građena od dviju dalmatinskih legija; na drugom je mjestu
152

navedena mnogo kraća v i a Gabiniana, pri kojoj je bila zapo­

slena samo legio VII.
Na drugom natpisu iz godine 20/21. po Kr. navedene su
prije dvije duge ceste, jedna od 156, druga od 158 milja, a iza
njih na trećem mjestu ona mnogo kraća od 77 7a milje, koja je
išla ad imuni montem TJlcirum.
U razm aku od četiri godine bile su dovršene tri velike
ceste i dvije kraće, koje su po stanovitom planu bile građena,
da se potpuno umiri i otvori rimskoj trgovini i penetraciji uprav
onaj kraj, gdje je bio najviše harao krvavi ustanak i rat od
godine 6 —9. po Kr., dakle većim dijelom područje današnje
Bosne. Na Ballifovoj odličnoj karti *) vidjet ćemo da je teško
moglo biti ovakvih cesta više nego tri, dotično četiri, koje su
iz Salone preko Dinare vodile u unutarnjost provincije. Ne uzi­
majući u obzir cestu, koja je iz Burnuma vodila preko Velebita
u Liku, i koja je vjerojatno dovršena već pod Augustom, imamo
kao prvu onu, koja je iz Salone preko Promoue (i Burnuma?)
vodila u Knin i dalje na Grabsko sedlo te preko Grahova polja
na sjever u Unsku i Sansku dolinu.
Druga ide iz Salone u Aequum (Čitluk kod Sinja), te preko
Prologa na Livanjsko polje, Glamoč i dalje do Banjaluke i do­
line Vrbasa.
T reća spajala je Salonu, Trilj (Pons Tiluri) i preko A ržana
Duvanjsko polje i Delminium (Županjac) sa Zenicom (Bistue
nova) i dolinom Bosne.
Četvrta bila je cesta, čiji je početak možda bio Salona—
Pons Tiluri (Trilj) — Municipium Novum (Runovići) i u nastavku
se preko planine spajala sa cestom, koja u glavnome odgovara
željezničkoj pruzi Mostar— Sarajevo i odatle vodila sjevero­
istočno do Municipium Domavianum i u dolinu Drine.
A. B a u e r došao je u svome članku »Zum dalinatinisch-
pannonischen Krieg« u A rcheolog.-Epigraph. M itteilungeu aus
O sterr.-U ngarn sv. 17 (1894.) na str. 138 do zaključka da je
mons Ulcirus na staroj dalm atinsko-bosanskoj granici kod G raba
(Rastello di Grab) i da je ona 77 ’/2 milje duga cesta vodila do
ove tačke. T rebat će sada ispitivati, da li može još Bauerova
hipoteza ostati na snazi, kada čitamo da je cesta išla ad imuni

*) Pridodana je k arta već spomenutoj knjizi: B a llif - P a ts e h , Rdmische

Strassen in Bosnien unđ der H ercegovina (Wien 1893).
 153

montem Ulcirum mjesto od summum montem, ili se mora tražiti

položaj Ulcira na drugom mjestu.
Od triju dužih cesta sagrađenih od Tiberija dopirala
je prva u dužini od 167 milja — po našem čitanju natpisa —
do granice pokrajine Illyricum Moramo računati s mogućnošću
da je to baš ona cesta bila, koja je iz Salone vodila preko
Aequum-a (Čitluk) i Prologa na Banjaluku i do Save i na kojoj
su nađeni mnogi miljokazi još in situ , dva s udaljenosti ozna­
čenom od Salone sa XXX I I I m. p. i L X V m. p. (sr. Ballifovu
kartu). Neku poteškoću imamo u tome što neznamo, u kojem je
opsegu riječ Illyricutn na našem natpisu upotrebljena, da li u
širem (Dalmatia, Pannoniae i jedan dio Moesiae) ili u užem
(rimska pokrajina Dalmatia). K ada Augustus u Monumenium
Ancyranum 5,44 kaže: proiulique fin e s lllyrici ad ripam flum inis
Danuvii, onda ova riječ obuhvata bezdvojbeno i Dalmaciju i
Panonije. Do diobe velikog Illyricuma u superior provincia llly -
cum i inferior provincia Illirycum došlo je, ako ne još za dal-
m atinsko-panonskog ustanka, to sigurno neposredno zatim. Za.
vrijeme našeg natpisa (16/17. po Kr.) naziv Illyricum mogao bi
dakle biti isto što i Dalmatia. Zato dakle ipak držimo mogućim,
da je baš prigodom dovršenja ove velike ceste stanica ili na­
seobina na granici pokrajine Ilirika u užem smislu riječi
( Dalmacije) mogla dobiti naziv ad fines. To bi bila stanica
zabilježena na P e u t i n g e r o v o j t a b u l i na pruzi Servitio —
Salona i kod G e o g r . Ra v . 217,16 (sr. P a u l y - W i s s o w a ,
Realencyklopadie VI str. 2325). Sama cesta kao najvažniji spoj
između Salone i Podunavlja, odnosno Posavlja bila bi identična
s onom na Peutingerovoj tabuli: Salona — Aequo — Inalperio —
Bariduo — lonaria — Saritte - Indenea - Baloie — Leusaba —
L am ahs Castra a d f i n e s —Servitio i s onom u I t i n e r a r i u m
An t o n i n i p, 268 ss: Salonas— Aequo - P elva—Salviae— Sarnade
Leusaba Aemate ad Ladios - Serviti (na pruzi a Sirmio
Salonas). Buđuć da udaljenost Servitium — Salonae iznaša po
Itinerariju samo 154mp. i S e rvitiu m — ad fin e s po Tabuli 16 mp.,
bila bi po ovoj kombinaciji dalečina Salonae — ad fin e s samo
13b mp! Ali nije isključeno, da je u Itinerariju na ovoj pruzi
koja stanica i njezina brojka ispala, tako bi se udaljenost a
Salonis — ad fin e s provinciae Illy ric i sa 165 m.p., koju dobivamo
po našem čitanju gornjih natpisa, ipak mogla dovesti u sklad
s onom, koju rekonstruiram o po Itineraru i Tabuli.
154

Na priloženoj karti (tabla III) unio sam do sada pouzdano

ustanovljenje rimske ceste u bližoj i daljnoj okolici Salone i zabi­
lježio sam gdje se svaki miljokaz našao (odnosno - ako nalazište
nije poznato — gdje se čuva). Pridodajem ovdje natpis svili
miljokaza i sličnih epigrafičkili spomenika nađenih u području.

SALONAE Solin
C. III. 3198=10156, 3200, 3201=10159 vine a Tiberio m nnitae
3203 Pliilippns pater
10169
»Starinar 1926/7 i Vjesnik 1926/7 Iulinnns
Klis
Dalm. Vjesnik XLIV 1921 str. 25 M axim inus Thrax
(Buli. Dalm. XXX 1907 str. 111 Trebonianus Gnllus
Constantius Consiantini fllius

Dtigopolje
Buli. Dalm. XXXI 190S str. 7 7 =
»Starinar 1926/7 i Vjesnik 1926/7 Macciminus Thrax
C. III. 10170 Constantius Constcmtini filius

Prolog
C. III. 10168=13325 XXXIII ------------------
] 3326 Constantius P
„ „ 9857 Flavius M axim us fecit

PONS TII/VRI Trilj

C III 3202 pons restitutus a Commorfo

Velić
»Starinar 1926/7 i Vjesnik 1926/7 M axim inus Thrax

Renič (Buško Blato)

XXXIIII G ordianus TTT
C. III. 13320
13321 Deeius
»
13322 XXXV C laudim U
>) 13323 }t ))
>> 13321
Podbablje
C. III. 15105 Clauflius II

MVN. NOVVM Runovići.

S tarinar 1926/7 i Vjesnik 1926/7 Valcrian us-Gallienus

Rašići
C. III. 13317a XBV
Tihaljina-N ezđravica
Ballif, »Strassen str. 32, n. 28
 155
K. Stafilić
C. III. 14333* Valerian na
Bihać
C. III. 10174 Pli ilippus pater
TRAGVRIVM T rogir
C. III. 10171 Trnianus
C. III. 10173 XII
(nalazište nepoznato)
ItlDITAE Danilo-Kraljicc
S tarin ar 1926, 7 i Vjesnik 1926/7 Valentinianvs et Valeus
VARVARIA Bribir
C. III. 10179 Vespasianns ?
Otavice
S tarinar 1926/7 i Vjesnik 1926/7 ClanrUus II.

Mihovil A bram ić.