VELEUČILIŠTE U KARLOVCU

PUMPE

RADNI MATERIJALI

RADOSLAV KORBAR

KARLOVAC, 2017.
Sadržaj

1. Specifična energija Y , snaga stroja P i ukupni stupanj korisnog djelovanja η ................... 2

2. Glavna (Eulerova) jednadžba turbostrojeva ........................................................................ 3

3. Specifična energija fluida u rasporu Yr, hidraulički stupanj korisnog djelovanja ηh i

stupanj reakcije r ................................................................................................................. 7

4. Akcijsko i reakcijsko djelovanje ......................................................................................... 9

5. Utjecaj konačnog broja lopatica ........................................................................................ 12

6. Određivanje ulaznog kuta lopatice β1 ............................................................................... 16

7. Određivanje obodne brzine na izlazu u2 ........................................................................... 17

8. Određivanje broja lopatica z ............................................................................................. 18

9. Gubici ................................................................................................................................ 18

10. Kavitacija .......................................................................................................................... 22

11. Konstrukcija lopatice radijalne pumpe.............................................................................. 25

12. Primjer: Proračun rotora radijalne pumpe ......................................................................... 32

1
 1. Specifična energija Y , snaga stroja P i ukupni stupanj korisnog djelovanja η

Pumpa: Visina dobave HP, specifična energija dobave YP = g HP

Turbina: Visina pada u turbini HT, specifična energija pada YT = g HT

Ventilator: Prirast totalnog tlaka ∆pt, specifična energija dobave YV = ∆pt / ρ = g HP

2 1
turbina
pumpa
pa
2 1
2
z2 S z1
1 1
z1 z2
0 0 0 0

Sl. 1. Definicija specifične energije pumpe i turbine

Specifična energija stroja je ona specifična energija koju stroj predaje fluidu (pumpa), odn.
oduzima od fluida (motor odn. turbina). To je dakle razlika specifične energije na ulazu i
izlazu stroja (v. sliku). Modificirana Bernoullijeva jednadžba između ulaza (1) i izlaza iz
pumpe (2) glasi

 
 
+ +  +
 = + + 
 2  2

pa se visina HP i specifična energija dobave pumpe YP definiraju izrazom


 −
  −

 = = + +  − 
  2

Kod turbine je na ulazu (1) specifična energija veća nego na izlazu (2). Kako bi specifična
energija pada YT imala pozitivnu vrijednost, ona se definira sa suprotnim predznakom u
odnosu na pumpu.


 −
  −

 = = + +  − 
  2

Pod snagom stroja P podrazumijeva se snaga na vratilu (spojci) stroja. U slučaju pumpe (i
ventilatora) radi se dakle o ulaznoj snazi, dok se kod motora (turbine) radi o izlaznoj
(korisnoj) snazi.

Hidraulička snaga stroja računa se prema izrazu

2
  = 
 =  

Hidraulička snaga pumpe je izlazna (korisna) snaga, dok je hidraulička snaga turbine ulazna
(raspoloživa) snaga u turbini.

Prema tome ukupni stupanj korisnog djelovanja pumpe računa se prema izrazu


    
 = =
 
a ukupni stupanj korisnog djelovanja turbine prema izrazu

 
 = =

    

2. Glavna (Eulerova) jednadžba turbostrojeva

Glavna (Eulerova) jednadžba tubostrojeva izvesti će se za radijalnu (centrifugalnu) pumpu.

Međutim, ta jednadžba u identičnoj formi vrijedi za sve tipove turbostrojeva, radijalne i
aksijalne.

Sl. 2. Centrifugalna (radijalna) pumpa

Pretpostavke:

1. beskonačan broj beskonačno tankih lopatica rotora

∙
2. stacionarno strujanje ( = 0)
3. zanemaruju se masene sile ( = 0)
4. neviskozni fluid (µ = 0) – postoji samo normalno (tlačno) naprezanje

3
 Sl. 3. Radijalno kolo i trokuti brzina

Apsolutna brzina  je vektorski zbroj relativne brzine   i obodne (prijenosne) brzine  tj.
brzine rotacije kola (u = ωr, gdje je kutna ω brzina a r radijus). Apsolutna brzina  je također
vektorski zbroj dviju međusobno okomitih komponenti: obodne komponente   (u smjeru
brzine vrtnje  ) i meridionalne komponente 
 ). Meridionalna komponenta je ona koja je
vidljiva u meridionalnoj projekciji tj. u ravnini koja sadrži os turbostroja. Kut β između
tangente na lopaticu (tj. smjera relativne brzine  ) i smjera obodne brzine   naziva se kut
lopatice.

Jednadžba momenta količine gibanja oko osi turbostroja za materijalni volumen (materiju
fluida) koji se u nekom času nalazi unutar rotora.


# $ % &' = − # $ %
)&* + ,
!
( +

Svi vektorski članovi gornje jednadžbe imaju smjer osi turbostroja pa nije potreban vektorski
zapis.

MP je moment kojem lopatice turbostroja djeluju na fluid (ako je moment pozitivan radi se o
pumpi odn. ventilatoru, ako je negativan riječ je o turbini).

4
Za kontrolni volumen se prema Reynoldsovom transportnom teoremu, lijeva strana gornje
jednadžbe može se zapisati u obliku

-
# $ &' = # .$ /&' + # $  ∙ )&*
! -!
( 0( 0

gdje je s vu označena obodna komponenta brzine, tj. komponenta u smjeru obodne brzine (u
smjeru okomitom na radijus-vektor r).

Za slučaj rotora turbostroja promatra se kontrolni volumen između presjeka 0 i 3 (malo izvan
rotora). Prvi član na desnoj strani gornje jednadžbe otpada zbog pretpostavke nestacionarnosti
strujanja. U presjecima 0 i 3 unutrašnji produkt  ∙ ) predstavlja meridioanalnu komponentu
brzine vm (protočnu komponentu okomitu na presjeke 0 odn. 3, tj. u smjeru radijus-vektora r).
Vrijednost in-produkta  ∙ ) na diskovima rotora (tj. na bočnim površinama koje su paralelne
s ravninom slike) jednaka je nuli jer brzina ima smjer tangente na disk (ne postoji komponenta
brzine normalna na disk).

U jednadžbi momenta količine gibanja za traženi kontrolni volumen tlak ne može djelovati
momentom oko osi vrtnje. Naime, u presjecima 0 i 3 normala je kolinearna s radijus-
vektorom, dok je na površinama diskova kolinearna s osi rotacije. Uzevši sve to u obzir,
jednadžba momenta količine gibanja postaje

# $  &* − # $  &* = ,

+1 +2

Brzine fluida v1 i v2 u presjecima 1 i 2 (malo unutar kola) su teoretske brzine za slučaj

beskonačnog broja beskonačno tankih lopatica i neviskozni fluid. Stvarno kolo (s konačnim
brojem lopatica) projektira se s istim kutovima lopatica proračunatim za ovaj teoretski slučaj
(teoretski kutovi β1 i β2 ujedno su i stvarni kutovi lopatica). Brzine fluida v0 i v3 u presjecima
0 i 3 (malo izvan kola) su idealne brzine za slučaj konačnog (stvarnog) broja lopatica i
neviskozni fluid. Pri projektiranju pumpe ove se brzine tretiraju kao stvarne brzine.

U ovom teoretskom slučaju ne razlikuju se 'stvarne' brzine fluida u presjecima 0 i 3 u odnosu

na teoretske brzine u presjecima 1 i 2 (malo unutar kola). Treba naglasiti da za razliku od
stvarne relativne brzine, teoretska relativna brzina nužno idealno prati smjer međulopatičnog
kanala koji je beskrajno uzak.

Budući da su u gornjim izrazima sve veličine ispod znaka integracije konstantne, jednadžba
momenta količine gibanja može se zapisati kao

 $   * −  $   * = ,345

gdje je indeksom id∞ naglašeno da se radi o slučaju s idealnim (neviskoznim) fluidom i s

beskonačnim brojem beskonačno tankih lopatica. Ako se uvaži jednadžba kontinuiteta za kolo
turbostroja

5
 #  &* =  * = 67 =  = 89):!
+

pri čemu 67 označava maseni protok kroz kolo turbostroja, jednadžba momenta količine
gibanja za pumpu (ventilator) postaje

67.$  − $  / = ,345

dok se za turbinu zapisuje kao

67.$  − $  / = ,345

kako bi moment turbine imao pozitivnu vrijednost. Snaga PP ovog teoretskog turbostroja
jednaka je

345 = ;,345 = 67.  −   / = 67 345

gdje ω označava kutnu brzinu vrtnje kola, a obodna brzina  = ;$. Iz gornjeg izraza je
vidljivo da specifična energija dobave (pada) teoretske turbine iznosi

345 =   −  

Ovaj izraz naziva se glavna (Eulerova) jednadžba turbostrojeva.

Ako se specifična energija izražava kao visina dobave pumpe (ventilatora)

= ⁄, glavna
jednadžba turbostrojeva zapisuje se u obliku

1

345 = .  −   /
  

a za turbinu glasi

1

345 = .  −   /
  

 


vm
α β




Sl. 4: Trokut brzina

6
Ako se iskoristi kosinusov poučak (v. trokut brzina)

  =  +   − 2 cos A

može se dobiti sljedeća relacija

1
 = . −  cos A/ =  −  cos A =  + .  −  −   /
2
uz pomoć koje se može zapisati alternativni oblik glavne jednadžbe turbostrojeva

1  −   −   − 

345 = B + − C
 2 2 2

Pomoću ovog izraza i definicije visine dobave na bazi modificirane Bernoullijeve jednadžbe
može se dobiti Bernoullijeva jednadžba za rotirajuću strujnicu

  − 
  − 

+ +  = + + 
D 2 D 2

  − 
+ + = 89):!
D 2

Indeksi brzina 1 i 2 odnose se na teoretske vrijednosti brzine za slučaj beskonačnog broja

beskonačno tankih lopatica i neviskozni fluid. Indeksi brzina 0 i 3 za presjeke 'malo izvan'
rotora odnose se na idealne vrijednosti brzine za slučaj konačnog (stvarnog) broja lopatica
konačne debljine i idealni (neviskozni) fluid. Tako za pumpu izraz

G − H G − H H − G

34 = E +  + F = + +
2 2 2
predstavlja specifičnu energiju koju su lopatice de facto utrošile tj. predale fluidu.

3. Specifična energija fluida u rasporu Yr, hidraulički stupanj korisnog djelovanja ηh i

stupanj reakcije r

Modificirana Bernoullijeva jednadžba zapisana za presjeke 0 i 3 pumpe (ventilatora) glasi

G −
H G −H
34 = + + IJ
 2

gdje YGR označava gubitak specifične energije u rotoru uslijed viskoznosti fluida. Veličina

G −
H
K =


7
naziva se specifična energija tlaka u rasporu i predstavlja realni iznos prirasta tlaka pri
prolasku fluida kroz rotor. Za turbinu vrijede odgovarajući izrazi

H −
G H −G
34 = + − IJ
 2

H −
G
K =


Omjer stvarne i idealne specifične energije dobave (pada)

 34
 = =
34 

naziva se hidraulički stupanj korisnog djelovanja. Difuzorski stupanj korisnog djelovanja

statora pumpe je omjer povećanja energije tlaka u statoru i smanjenja kinetičke energije u
statoru, dok je kod turbine to omjer povećanja kinetičke energije u statoru i smanjenja
energije tlaka u statoru

H

 − K 2
+ = =
G
  − K
2
Ovdje je pretpostavljeno da je praktički sva specifična energija dobave pumpe sadržana u
energiji tlaka (tj. YP = ∆pP/ρ), da je kut apsolutne brzine na nižem tlaku pravi (α0=900 za
pumpu, α3=900 za turbinu), te da je meridionalna vm komponenta brzine konstantna duž rotora
i statora tako da za pumpu kinetička energija raspoloživa za pretvorbu iznosi

G − H G


+ G

− H G

= =
2 2 2
Uz gornje pretpostavke vrijedi također

 =  34 =   G

tako da se izraz za difuzorski stupanj korisnog djelovanja statora pumpe može zapisati i
preinačiti kako slijedi

G

+ G G
K =  − + =  L1 − M ≈  L1 − M
2  2 2

gdje se iskoristila činjenica da najčešće vrijedi + ≈  .

Stupanj reakcije r (za jedan stupanj rotora) definira se kao udio promjene tlaka u rotorskom
stupnju unutar ukupne promjene tlaka u tom stupnju. Za jednostupanjski stroj uz gore
navedene pretpostavke vrijedi dakle
OPQ E
$= ≈ 1 − R1
OP
(*)
S

8
Ako se u gornjem izrazu uzmu o obzir sljedeće relacije iz trokuta brzina

G =  − G cos AG =  − G ctg AG

Dobiva se
 EW1
$ ≈ V1 + ctg AG X
 S
(**)

4. Akcijsko i reakcijsko djelovanje

U ovoj analizi se koriste prethodno dobiveni izrazi za stupanj reakcije, dakle pretpostavlja se
da kut apsolutne brzine na nižem tlaku iznosi 900. Nadanje se pretpostavlja da vm=const duž
statora i rotora. U praksi se nastoji da se brzina vm što manje mijenja duž stroja, jer bi se
njenom promjenom mogli izazvati znatni gubici. Analiza utjecaja stupnja reakcije vrijedi za
idealne brzine fluida označene indeksima 0 i 3 (koje se u proračunu tretiraju kao stvarne).
Izvedbeni kutovi lopatica (indeksi 1 i 2) odgovaraju teoretskom stroju s beskonačnim brojem
beskonačno tankih lopatica. Dobivene brzine i kutovi strujanja u stvarnom stroju (indeksi 0 i
3) ne razlikuju se pretjerano od teoretskih vrijednosti prema kojima su izvedeni kutovi
lopatice označeni indeksima 1 i 2. Zato se rezultati analize uglavnom mogu primijeniti i na
izvedeni oblik lopatice.

Utjecaj stupnja reakcije na oblik lopatice općenito i posebno za slučaj aksijalne pumpe

Kod aksijalne pumpe nema promjene obodne brzine, dakle vrijedi u1 = u2 = u.

Karakteristični slučajevi:

1. Akcijsko kolo (r = 0)

Iz izraza (*) slijedi G = 2 , a posebno za aksijalnu pumpu vrijedi G = 2.

v3
w3
u β0

v3
w3 u
v0 w0

β3
u β0 u u β0
·
v0 w0
vu3
u β0
Sl. 5: Trokuti brzina i oblik rotorskih lopatica akcijske aksijalne pumpe

9
Iz trokuta brzina je očito da mora vrijediti w0 = w3 = w= const, tj. relativna brzina se duž
rotora ne mijenja. Ovakvo djelovanje na lopatice koje je isključivo posljedica promjene
smjera relativne brzine (a nije posljedica promjene tlaka ili iznosa te brzine) naziva se
akcijsko djelovanje.

Na slici je prikazan dio razvijenog presjeka načinjenog na srednjem promjeru lopatica.

Prikazane su središnje linije (tetive) lopatica. Očito je da čisto akcijsko kolo mora imati
simetričnu rotorsku lopaticu jer je ulazni i izlazni brid izveden pod istim kutom (zbog
β1 + β2 = 1800).

Pumpe i ventilatori se nikad ne izvode kao akcijski, ali postoje akcijske parne turbine.

2. r = 1

Iz izraza (*) slijedi G = 0, a posebno za aksijalnu pumpu vrijedi 34 = 0, pa ovakva

pumpa nema smisla jer u njoj nema energetske pretvorbe.

3. Reakcijsko kolo (r = 0,5)

Iz izraza (*) slijedi G =  , a posebno za aksijalnu pumpu vrijedi G = .

v3
w3
β3
α3 u stator
· rotor v3
v3 w0
w3=v0 α3=β0 u
α0
α3 u β3 u
β0
·
w0
v0
α0
u β0
Sl. 6. Trokuti brzina i oblik lopatica reakcijske aksijalne pumpe

Iz trokuta brzina je očito da među brzinama moraju vrijediti odnosi v0 = w3 = vm i w0 = v3.

Među kutovima vrijede odnosi α1 = β2 = 900 i α2 = β1.

Iz trokuta brzina je vidljivo da zbog odnosa među kutovima čisto akcijsko kolo mora imati
zrcalno simetrične rotorske i statorske lopatice.

Postoje reakcijske parne turbine a, turbokompresori se posebno često izvode kao reakcijski jer
je u njima opasnost od naletnih valova minimalna.

10
4. 0 < r < 0,5

Iz izraza (**) slijedi ctg AG < 0, odn. AG > 90H , pa ovakva pumpa ima lopatice koje su
povijene unaprijed (u smjeru vrtnje). Kod parnih turbina često se koristi ovaj stupanj reakcije.
Ventilatori se izvode s unaprijed povijenim lopaticama ako se ne traži visok stupanj
iskoristivosti, nego su bitne male dimenzije stroja.

5. 0,5 < r < 1

Iz izraza (**) slijedi ctg AG > 0, odn. AG < 90H , pa ovakva pumpa ima lopatice koje su
povijene unazad. Pumpe, kompresori i mnogi ventilatori izvode se s ovim stupnjem reakcije.
Želi se što veća pretvorba tlaka u rotoru, jer kod ovih strojeva stator (difuzor) ima loš stupanj
korisnog djelovanja.

Utjecaj stupnja reakcije na lopatice radijalnih pumpi

rP<0,5
β3

rP=0,5
β3
·
ω

β3 rP>0,5

Sl. 7. Utjecaj stupnja reakcije na oblik lopatice radijalnih pumpi

Na slici je skiciran oblik radijalnih lopatica pumpe za slučajeve r < 0,5 (unaprijed povijene
lopatice) i r > 0,5 (unazad povijene lopatice). Granični slučaj .A = 90H / i ovdje predstavlja
stupanj reakcije r = 0,5. Zbog boljeg stupnja iskoristivosti turbopumpe se redovito izvode s
unazad povijenim lopaticama (r > 0,5).

11
5. Utjecaj konačnog broja lopatica

Razlika između idealnog stroja s konačnim brojem lopatica konačne debljine i teoretskog
stroja s beskonačnim brojem beskonačno tankih lopatica manifestira se:

a) Smanjenjem protočnog presjeka uslijed debljine lopatica

b) Smanjenjem kuta zakreta relativne brzine u rotoru (klizanje)

Pretpostavlja da oba ova stroja rade s idealnim (neviskoznim) fluidom pa u nijednom od njih
ne postoji gubitak mehaničke energije pretvorbom u unutrašnju energiju, jer nema trenja koje
bi bilo nužno za takvu pretvorbu (stupanj korisnog djelovanja η = 100% u oba stroja).
Međutim, u slučaju beskonačnog broja lopatica transformira se (dovodi i odvodi) više energije
nego u slučaju konačnog broja lopatica, a snaga stroja je veća.

a) Smanjenje protočnog presjeka uslijed debljine lopatica

v1

v0 w1
w0 vm0 vm1
α0 β0 β1
α1
vu1

Sl. 8. Lopatice i trokuti brzina na ulazu u radijalno kolo

Smanjenje protočnog presjeka predstavlja jedini utjecaj debljine lopatica na ulazu, jer se
promjena snage uslijed klizanja na ulazu može zanemariti. Ovdje je pretpostavljeno da se ne
mijenja širina b kanala ulaskom u rotor (b0 = b1) niti izlaskom iz rotora (b2 = b3). Zavisno od
odabrane meridionalne brzine υm0, protok kroz rotor Qr uvjetuje širinu kanala na ulazu

K
\ =
 ]H

Protočni presjek

*H =  ]\ = ! \

smanjuje se ulaskom u rotor na vrijednost

* =  ]\ − ^ \ = .! − ^ /\

12
Pri tome z označava broj lopatica (najčešće z = 4 ÷ 8), t je korak lopatice koji na ulazu kola
iznosi

]
! =

a σ označava debljinu lopatice u obodnom smjeru (ne okomito na površinu lopatice). Zbog
ove promjene presjeka potrebno je sukladno jednadžbi kontinuiteta

K = H *H =  *

korigirati vrijednost meridionalne brzine υm1

*H !
 = H =  = _ H
* ! − ^ H

pri čemu se koeficijent

!
_ =
! − ^

naziva se koeficijent začepljenja (obično k1 = 1,1 ÷ 1,25)

Obodna debljina lopatice (sl. 7) računa se prema izrazu

:
^ =
sin A

Debljine lopatice obično iznosi s = 3 ÷ 10 mm.

Na izlazu kola je utjecaj smanjenja protočnog presjeka u pravilu manje izražen nego na ulazu,
ali je smanjenje snage uslijed klizanja brzine na izlazu kola znatno.

v3 v2 w2
w3
vm3 vm2

α3 α2 β3 β2
vu3 u2
vu2

Sl. 9. Lopatice i trokuti brzina na izlazu iz radijalnog kola

13
Protočne površine na izlazu kola su

*G =  ]\ = ! \

* =  ]\ − ^ \ = .! − ^ /\

pa prema jednadžbi kontinuiteta

K = G *G =  *

za meridionalnu komponentu na izlazu vrijedi

*G !
 = G =  = _ G
* ! − ^ G

Koeficijent začepljenja na izlazu iznosi

!
_ =
! − ^

pri čemu je
:
^ =
sin A

a korak lopatice na izlazu kola iznosi

]
! =

Poštujući jednadžbu kontinuiteta, širina b2 kanala na izlazu kola iznosi

_ K
\ =
 ]

b) Smanjenje kuta zakreta relativne brzine u rotoru (klizanje)

Zbog konačnog broja lopatica i konačne širine lopatičnog kanala vođenje radnog fluida nije
savršeno. U unutrašnjosti kanala fluid struji pod kutom koji se razlikuje od kuta lopatice β za
kut zaostajanje ∆β. Njime se smanjuje kut zakreta apsolutne brzine u rotoru tj.

|cG − cH | < |c − c |

Iako je radi poboljšanja kavitacijskih svojstava povoljno lopaticu izraditi s kutom

∆β1 = 30÷80, zbog ∆A ≪ ∆A u proračunu se obično pretpostavlja ∆A = 0, kao što je ranije
spomenuto. Brzina klizanja

fg =  − G

14
i s njome povezan faktor klizanja
 − fg
h=


predstavljaju najvažnije parametre za projektiranje turbostroja, a određuju se iskustveno.

Klizanje se često izražava pomoću Pfleidererove značajke smanjenja snage p koji je definiran
relacijom

345 = 34 .1 +
/

pri čemu za slučaj ulaza u pumpu bez vrtloga očito vrijedi

fg

=
G

Vrijednost Pfleidererove značajke određuje se prema izrazu

$

= i′
k
pri čemu je ψ' iskustveni faktor, z je broj lopatica a I je statički moment srednje linije lopatice
obzirom na os rotacije
l
k = # $&:
m

s
B
r2
ds

A
r1

Sl. 10. Određivanje faktora ψ'

Jednostavna radijalna lopatica (ds = dr)

KS
$ $ 
k = # $&$ = o1 − L M p
Kn 2 $

15
U pravilu vrijedi r1 / r2 ≈ 0,5 čime se dobiva

8 i′

=
3
Manja odstupanja od odnosa r1 / r2 = 0,5 nemaju zamjetnog utjecaja na vrijednost značajke p.
Iskustveni faktor ψ' bira se u sljedećim granicama:

lopatični stator: is = 0,6 V1 +

vwS x2
X
yH
•
vwS x2
• spiralno kućište bez lopatica: i s = .0,65 ÷ 0,85/ V1 + yH
X
vwS x2
bezlopatični stator: is = .0,85 ÷ 1/ V1 + X
yH
•

Aksijalna lopatica (r1 = r2 = r)

l
~ = $
k = $ # &: = $ ∙ |}
m

gdje e označava duljinu tetive lopatice, tako da vrijedi

i′ $

=

vwS x2
Iskustveni faktor ψ' bira se u sljedećim granicama: is = .1 ÷ 1,2/ V1 + yH
X

6. Određivanje ulaznog kuta lopatice β1

Pretpostavlja se da nema klizanja brzine na ulazu kola (∆A = 0 odn. υu0 = υu1). Radi kraćeg
zapisivanja privremeno se uvode pomoćne varijable B, ϕ1 i κ definirane kako slijedi

_ H _ H
} = tg A = = = _ Φ
 − H  − H ctg cH
:
=
!

pa se može zapisati

! ! 1
_ = = : = 
! − ^ ! −  1−
sin A sin A

16
a, uvaživši trigonometrijsku relaciju

tg A B
sin A = =
‚1 + tg  A √1 + B

dobije se

}…
}=
} − √1 + B
Nakon dijeljenja s B i kvadriranja, taj izraz postaje

  +   B = …  − 2… } + B

dajući na kraju kvadratnu jednadžbu u B

.1 −   /B − 2… } + …  −   = 0

Pozitivno rješenje ove kvadratne jednadžbe može se konačno zapisati u obliku

: : 
… + ! †1 − V ! X + … 
 
tg A =
: 
1 − V ! X


Za uobičajeni slučaj α0 = α1 = 900 (ulaz bez vrtloga), taj izraz postaje

H : :   
+ †1 − V  X + V H X
 ! ! 
tg A = 
: 
1 − V ! X


Ako pri tome još vrijedi s1 << t1, izraz se dodatno pojednostavljuje i glasi

H : H 
tg A ≈ + ‡1 + L M
 ! 

7. Određivanje obodne brzine na izlazu u2

Obodna brzina na izlazu kola određuje se na temelju glavne jednadžbe turbostrojeva


345 =   −   =  −  −  
tg A

Pozitivno rješenje ove kvadratne jednadžbe po u2 glasi

17
   
 = + ‡L M + 345 +  
2 tg A 2 tg A

Za uobičajeni slučaj α0 = α1 = 900 (ulaz bez vrtloga) je υu1 = 0. Radi opasnosti od odcjepljenja
graničnog sloja, meridionalna brzina na izlazu obično se odabire unutar uskih granica

 = .0,9 ÷ 1,0/H

Kut lopatice na izlazu β2 predstavlja izuzetno važan parametar za projektiranje pumpi. Obično
se odabire vrijednost u granicama

A = 17,5H ÷ 26H

Niže vrijednosti koriste se za jednostupanjske pumpe (često je β2 ≈ 22,50), a više vrijednosti

za višestupanjske pumpe (tu iznimno dolaze u obzir i veće vrijednosti do β2 = 300). Kod
kompresora su uobičajene znatno veće vrijednosti .A = 50H ÷ 70H /.

8. Određivanje broja lopatica z

Za određivanje broja lopatica z može biti od pomoći sljedeća orijentaciona iskustvena formula

+ A + A
= _‰ sin L M
 

−  2

Koeficijent kz odabire se za slučaj lijevanog rotora u granicama 5 ÷ 6,5 a za slučaj valjanog ili
prešanog rotora u granicama 6,5 ÷ 8. Uobičajene vrijednosti broja lopatica leže u granicama
z = 4 ÷ 8, dok se za jako onečišćene fluide odabire z = 1 ÷ 2.

Pri tome treba obratiti pažnju na koeficijent začepljenja k1 (normalno se taj koeficijent kreće u
granicama 1,1 ≤ k1 ≤ 1,25). Za određivanje koeficijenta začepljenja potrebno je poznavati
debljinu lopatice koja se obično kreće u granicama s = 3 ÷ 10 mm. Povećanjem broja lopatica
smanjuje se brzina klizanja υkl i povećava visina dobave, ali se povećavaju gubici trenja i
smanjuje stupanj korisnog djelovanja pumpe.

9. Gubici

Gubici trenja i vrtloženja YG.TV

U viskoznom fluidu javljaju se gubici trenja (npr. između fluida i čvrste stijenke) i gubici
turbulentnog vrtloženja. Energija turbulentnih vrtloga u konačnici se u potpunosti disipira
putem viskoznog trenja, dakle sva energija tih vrtloga predstavlja gubitak. S duge strane,

18
nastanak turbulentnih vrtloga u statoru i rotoru posljedica je upravo viskoznosti fluida.
Turbulentni vrtlozi u rotoru djelomično su i posljedica inercije fluida koji je u rotoru
podvrgnut povećanju obodne brzine.

Sudarni gubici YG.SUD

Sudarni gubici posljedica su udara fluida u lopaticu (u leđa ili u prednju stranu lopatice) kad
pumpa ne radi u optimalnom režimu rada. Pri protoku koji se razlikuje od optimalnog protoka
(Q ≠ Qopt) stvarni kut nastrujavanja fluida na ulazu β0 razlikuje se od projektnog kuta (β0 ≠
β0pr). Sudarni gubici proporcionalni su kvadratu odstupanja od optimalnog protoka

I.+‹Œ ~Ž −  ‘

Prilikom projektiranja pumpa se računa pri optimalnom protoku, dakle ne uzimaju se u obzir
sudarni gubici.

Hidraulički gubici YG.H

Hidraulički gubici su svi gubici energije koji nastaju prilikom strujanja fluida kroz rotor, a
obuhvaćaju gubitke trenja i vrtloženja i sudarne gubitke.

I.’ = I.( + I.+‹Œ

Prema tome specifični rad lopatica (specifična energija koju lopatice predaju fluidu) iznosi

34 =  + I.’

a hidraulički stupanj korisnog djelovanja je


 =
34

i kod pumpi se obično kreće u granicama ηh = 0,8 ÷ 0,9.

Gubici trenja diska

Snaga gubitaka trenja diska PG.DISK može se računati prema izrazu

I.Œ“+0 = _G . + 5”/

pri čemu D označava promjer kola, u obodnu brzinu na tom promjeru, a e je vanjska širina
kola na vanjskom rubu diska. Pri srednjim vrijednostima Reynoldsovog broja odabire se
vrijednost iskustvenog bezdimenzijskog koeficijenta k = 0,0008.

19
Kod radijalnih pumpi vrijedi D + 5e ≈ 1,1D, pa gornji izraz prelazi u

I.Œ“+0 = 0,00088G 
 0,027• G –

Kod aksijalnih strojeva s diskom (parne i plinske turbine) uobičajeno se koristi srednji
promjer Dm (D = Dm), koji je veći od promjera diska. Zbog toga je potrebno umanjiti brojčani
koeficijent u gornjem izrazu, pa se snaga trenja diska računa prema izrazu

I.Œ“+0  0,0095• G –

Volumetrički gubici

Volumetrički gubici su gubici protočne količine kroz raspore i, ako postoje, kroz otvore za
balansiranje aksijalne sile. Gubitak kroz stražnji raspor radijalnih i poluaksijalnih pumpi se
najčešće zanemaruje zbog ugradnje brtvenice i relativno malog promjera na kojem se brtvi.
Dodatno, kod višestupanjskih pumpi praktički nema razlike tlaka u stražnjim rasporima
između dva stupnja.

p2
p1 vm e

l Dr

Sl. 11. Volumetrički gubici

Prednji raspor najčešće se izvodi kao glatki (v. sliku). Pri tome za Reynoldsove brojeve
obično vrijedi
”
—”E = Z 400
˜
”
—” = Z 6000
˜
gdje e označava širinu raspora, vm je meridionalna brzina fluida u rasporu, a u obodna brzina u
rasporu. Preporučuje se odabir duljine raspora

20
 š = .0,1 ÷ 0,125/ K

i širine raspora

K
” = 0,6 + 0,15mm
1000
gdje Dr označava promjer raspora.

Volumenski protok kroz rotor Qr iznosi

Qr = Q + ∆Q

pri čemu ∆Q predstavlja volumetrički gubitak kroz raspore i otvor za balansiranje.

Volumetrički stupanj djelovanja pumpe iznosi

 1
E = =
K 1 + Δ


Najčešće se vrijednost volumetričkog stupnja djelovanja kreće u granicama ηυ = 0,92 ÷ 0,95

(ponekad u granicama ηυ = 0,85 ÷ 0,98).

Volumetrički gubitak obično je u granicama ∆Q = 3% ÷ 10% (što odgovara vrijednostima

ηυ = 0,97 ÷ 0,91). Volumetrički gubitak može se procijeniti pomoću izraza

2Δ
K
Δ = _E *K  = _E K ]”‡
D

pri čemu je ∆pr = p3 – p0 razlika tlaka kroz raspor, a kv koeficijent volumetričkog gubitka koji
za glatke raspore iznosi

1
_E =
†1,5 + 0,04 š
2”

Unutrašnja snaga, Pi

Kod pumpi unutrašnja snaga Pi je ukupna snaga (korisna i nekorisna) koja se predaje fluidu

   
3 = D. + Δ/ 34 + I.Œ“+0 = D + I.Œ“+0 = D
E  E 3

gdje ηi označava unutrašnji stupanj korisnog djelovanja. Specifična unutrašnja snaga Yi

definirana je izrazom

 3 E
3 = =
3 D

21
Mehanički (vanjski) gubici, PG.MEH

To su gubici u mehaničkim dijelovima pumpe, tj. u brtvama, ležajevima, spojci, reduktoru itd.
Snaga pumpe (ulazna) iznosi

3
 = 3 + I.ž’ =


gdje ηm označava mehanički (vanjski) stupanj korisnog djelovanja. Očito se snaga pumpe
može računati prema bilo kojem od donjih izraza

 
 = D. + Δ/ 34 + I.Œ“+0 + I.ž’ = D + I.Œ“+0 + I.ž’
E 
1  
= LD + I.Œ“+0 M
 E 

odnosno

  D 
 = D + I.ž’ =
E 3 E 3 

Odatle je vidljivo da za stupanj korisnog djelovanja pumpe (ukupni) ηP vrijedi relacija

 = E 3 

10. Kavitacija

Kavitacija je pojava parne faze u kapljevitom fluidu uslijed lokalnog smanjenja statičkog
tlaka. Tlak isparavanja (zasićenja) pv je svojstvo kapljevine. To je tlak pri kojem počinje
isparavanje kapljevine pri danoj temperaturi.

t, 0C p, Pa t, 0C p, Pa t, 0C p, Pa
0 611 35 5622 70 31160
5 872 40 7375 75 38550
10 1227 45 9582 80 47360
15 1704 50 12335 85 57800
20 2337 55 15741 90 70110
25 3166 60 19920 95 84530
30 4241 65 25010 100 101335

Tablica 1. Tlak isparavanja vode

22
U gornjoj tablici navedeni su tlakovi isparavanja kapljevite vode u zavisnosti od temperature
vode. Kavitacija počinje kad u nekoj točki kapljevitog fluida tlak padne na razinu tlaka
isparavanja. Kasnije, u područjima višeg tlaka dolazi do nagle kondenzacije nastale pare
(implozija evakuiranih mjehurića). Implozijom mjehurića dolazi do tlačnih valova visoke
frekvencije i ekstremno visoke amplitude (više stotina bara) koji dovode do brze i žestoke
kavitacijske erozije dijelova stroja.

Kavitacija je u fizikalnom smislu vrlo složena pojava. Pri niskim tlakovima najprije dolazi do
isplinjavanja plinova otopljenih u kapljevini. Nastali plinski mjehurići djeluju kao jezgre
isparavanja kapljevine. To utječe na brzinu i način isparavanja kapljevine. Izlučeni plinski
mjehurići ublažavaju udare zbog implozije mjehurića pare. Zato termin kavitacijske pojave uz
isparavanje kapljevine obuhvaća i pojavu mjehurića otopljenih plinova.

Uzroci kavitacije mogu biti mnogobrojni, npr.:

• prevelika visina sisanja pumpe,

• povećanje temperature radne kapljevine,
• smanjenje tlaka u usisnom spremniku,
• začepljenje usisnog sita pumpe, itd.

Posljedice kavitacije su:

• brza erozija i uništenje stroja,

• vibracije i buka (šum poput prolaska pijeska ili drobljenja šljunka),
• nejednolik i nemiran rad stroja,
• smanjenje stupnja korisnog djelovanja, protoka i visine dobave.

Neto pozitivna usisna energija YS i visina NPSH

Razlikuju se neto pozitivna specifična energija pumpe (potrebna) YSP i usisnog cjevovoda
(postrojenja, raspoloživa) YScj. Jednako se razlikuju i neto pozitivne usisne visine NPSHP i
NPSHcj.

Neto pozitivna usisna specifična energija usisnog cjevovoda YScj jednaka je ukupnoj
specifičnoj energiji na ulazu pumpe umanjenoj za specifičnu energiju tlaka isparavanja

+ +
E
+Ÿ  =  % NPSHŸ  = + −
D 2 D

pri čemu pS i vS označavaju apsolutni tlak i brzinu na ulazu pumpe respektivno, a pv je tlak
isparavanja (zasićenja) kapljevine. Oznaka NPSH predstavlja kraticu engleskog naziva Net
Positive Suction Head (neto pozitivna usisna visina tlaka).

23
 S
pS
zS>0
pumpa
pH>pS
HRR (referentna
ravnina)
turbina

Sl. 12. Priključak S nižeg tlaka za određivanje NPSH vrijednosti pumpe ili turbine

Kod većih pumpi može se uzeti u obzir i visina zs od ulaza u pumpu do točke najnižeg tlaka
odn. do horizontalne referentne ravnine (HRR) definirane sljedećom slikom. Tada se NPSH
vrijednost računa prema izrazu

+ +
E
NPSHŸ     ¥ 
D 2 D

Sl. 13. Horizontalna referentna ravnina

Neto pozitivna usisna energija YSP pumpe i NPSHP pumpe predstavljaju minimalne (potrebne,
nužne) vrijednosti YScj odn. NPSHcj pri kojima još neće doći do kavitacije u pumpi, tako da
neophodni uvjet rada pumpe bez kavitacije glasi

NPSHcj > NPSHP

Vrijednosti YSP i NPSHP karakteristične su za datu pumpu i određuju se eksperimentalno.

Neki puta se neto pozitivna specifična energija pumpe prikazuje u obliku

 
+   % NPSH  ¦  ¦
2 2
pri čemu su v1 i w1 respektivno apsolutna i relativna brzina na ulazu u rotorski kanal, dok su λ1
i λ2 eksperimentalno dobiveni pozitivni faktori čije vrijednosti otprilike iznose λ1 ≈ 1,2 i λ2 ≈
0,2÷0,3. Iz ovog prikaza je vidljivo da se na mjestu najnižeg tlaka sva minimalno potrebna
raspoloživa energija YSP pretvorila u kinetičku energiju, pa je u slučaju NPSHcj = NPSHP

24
apsolutni tlak na tom mjestu upravo jednak tlaku isparavanja kapljevine (granični slučaj za
pojavu kavitacije).

Kad nema predvrtloga na ulazu pumpe, može se pokazati da za slučaj λ1 = 1,2 i λ2 = 0,3
potrebna neto pozitivna usisna energija YSP poprima minimalnu vrijednost kada kut
nastrujavanja iznosi

AH = .AH / = 17H 32′

To je dakle optimalni kut nastrujavanja s gledišta kavitacije. U praksi se koriste nešto veće
vrijednosti kuta nastrujavanja kako bi se smanjili dimenzije pumpe i gubici trenja fluida.
Također i prisustvo predvrtloga (u bilo kojem smjeru) uvjetuje povećanje kuta nastrujavanja.

Od bezdimenzijskih veličina koristi se uz Thominu kavitacijsku značajku

+ •*

^= =

još i usisna značajka

‚
*§ = • G©
+ ¨

Pumpe s dobrim kavitacijskim svojstvima dosežu u optimalnoj radnoj točki vrijednosti

Sq = 0,4 ÷ 0,45.

Od praktičnog značaja za projektiranje je ulazna značajka

H
ª=
√2
koja se odabire u granicama 0,1 do 0,3. Vrijednosti bliske 0,1 odabiru se za pumpe, a one
bliske 0,3 za kompresore. Meridionalna komponenta brzine obično iznosi vm0 = (1÷1,1) × vs,
Brzina u ušću pumpe vs = 2÷4 m/s za radijalne pumpe i vs ≤ 5 m/s za aksijalne pumpe.

11. Konstrukcija lopatice radijalne pumpe

Proračun radnog kola definira promjer (D) kut lopatice (β), širinu kanala (b) i debljinu
lopatice (s) na ulazu (indeks 1) i na izlazu (indeks 2) kola. Konstrukcijom lopatice određuje se
forma (krivulja) lopatice između ovih krajnjih točaka.

Za sporohodna (radijalna) kola koriste se četiri metode konstrukcije lopatice:

1. Metoda jednog kružnog luka

2. Metoda dva kružna luka

25
 3. β – metoda
4. w – metoda

Pomoću metoda β i w dobiva se (točku po točku) proizvoljan broj točaka srednje linije (tetive)
lopatice (pogodno za konstruiranje pomoću računala).

1. Metoda jednog kružnog luka

Ovom metodom dobivaju se lopatice i rotor koje je tehnološki najlakše izvesti. Metoda daje
najkraće lopatice i lopatični kanal. Kao u (pre)kratkom difuzoru, i ovdje se javlja opasnost od
odvajanja graničnog sloja, a stupanj korisnog djelovanja je nizak. Zato se ova metoda koristi
kad nije potreban visok stupanj korisnog djelovanja.

β2
E

β2
ρ

J β1
B
r1 ρ
a
r1 β1
O A
R1

R2

Sl. 14. Konstrukcija lopatice pomoću jednog kružnog luka

Lopatica se konstruira na sljedeći način (v. sliku):

a) Nacrtaju se kružnice ulaznog polumjera R1 (R1 = D1/2) i izlaznog polumjera R2

(R2 = D2/2).
b) Nacrta se kružnica polumjera r1 = R1 sinβ1.
c) Iz točke A nacrta se tangenta ABJ na kružnicu polumjera r = r1.
d) Izračunavanje polumjera ρ kružnog luka lopatice sa središtem u točki J.

26
 Za točku J mora vrijediti JE = JA = . Kosinusov poučak zapisan za trokut ∆OJE glasi

® = D  + — − 2D— cos A

a za trokut ∆OJA glasi

® = D  + — − 2D— cos A

Oduzimanjem ova dva izraza dobiva se

2D.— cos A − — cos A / = — − —

i konačno

1 — − —
D=
2 — cos A − — cos A

e) Pomoću izračunatog polumjera kružnog luka lopatice  = JA ucrta se točka J središta

kružnog luka.
~ . Time je definirana srednja linija lopatice i izlazna
f) Iz točke J povlači se kružni luk AE
točka E.
g) Oko središnje linije ucrta se lopatica debljine s. Ulazni rub lopatice može se zaobliti u
cilju smanjenja sudarnih gubitaka. Izlazni rub lopatice može se zaoštriti čime se sužava
trag lopatice i dobiva sređeniji raspored brzine na izlazu, a time i bolji stupanj korisnog
djelovanja. Ako se pri tome lopatica na izlazu stanji na njenoj unutrašnjoj strani, povećava
se kut lopatice β2, a time i obodna komponenta apsolutne brzine vu2 i visina dobave
pumpe. Ako se stanji na njenoj vanjskoj (leđnoj) strani, smanjuje se obodna komponenta
apsolutne brzine vu2 i visina dobave pumpe.

2. Metoda dva kružna luka

Lopatica se konstruira na sljedeći način (v. sliku); koraci a), b) i c) identični su kao za metodu
jednog kružnog luka:

a) Nacrtaju se kružnice ulaznog polumjera R1 (R1 = D1/2) i izlaznog polumjera R2

(R2 = D2/2).
b) Nacrta se kružnica polumjera r1 = R1 sinβ1.
c) Iz točke A nacrta se tangenta AB1 na kružnicu polumjera r = r1.
d) Određivanje granične točke središta prvog kružnog luka B.
• Točka početka naredne lopatice D1 određuje se tako da se iz točke A duž kružnice
r = R1 nanese korak t1 (tj. kut t1/R1 radijana).
• Iz točke D1 nacrta se tangenta D1BB2 na kružnicu polumjera r = r1.
• Točka B je sjecište tih dviju tangenti (produljene tangente AB1 i tangente D1BB2).
e) Odabir središta C prvog kružnog luka.

27
 E

a
ρ2 L
G1
D1 G
D
C βG
ρ2 B
B2 B1
H r1
r1
r1 β1
O A
R1

R2

Sl. 15. Konstrukcija lopatice pomoću dva kružna luka

Produljenjem tangente D1BB2 dobiva se točka G1 ulaska u međulopatični kanal (relativna

brzina okomita je na tu tangentu). Nastoji se ne utjecati na apsolutnu brzinu v prije ulaska
u međulopatični kanal, dakle načiniti lopaticu koja nema utjecaja na tok fluida. Taj cilj
ostvaruje se prvim kružnim lukom, pa zato točka G1 predstavlja krajnju točku do koje ima
smisla povlačiti prvi kružni luk.

Za slučaj ulaska fluida bez vrtloga (α0 = α1 = 900; υu1 = 0) lopatica bi trebala imati oblik
Arhimedove spirale kako ne bi utjecala na apsolutnu brzinu fluida. (Arhimedovu spiralu
opisuje čestica koja se kreće radijalnom brzinom vm = const. uz konstantnu kutnu brzinu
ω, tako da obodna komponenta brzine iznosi vu = rω). Arhimedova spirala aproksimira se
prvim kružnim lukom. Očita je sličnost i međusobni odnos dolje prikazanih trokuta brzina
u točkama A i G1 sa trokutima ∆OAB1 i ∆OG1B2, čime je Arhimedova spirala namještena
za točke A i G1.

Prvi kružni luk povlači se iz središta u točki B (trokuti su imali vrh u točki B1 odn. B2),
čime se u manjoj mjeri odstupilo od navedenih odnosa i sličnosti. Valja naglasiti da se pri
tome nisu promijenili kutovi β1 i βG1, jer točka B leži na obje tangente AB1B i D1BB2.

U praksi se najčešće odabire nešto veći polumjer prvog kružnog luka (ρ1 = AC > AB) sa
središtem u točki C na tangenti AB1B. Time se očito povećava kut lopatice βG1, dakle ipak
se u stanovitoj mjeri djeluje na apsolutnu brzinu u smislu da se povećava obodna
komponenta brzine vu (v. trokut brzina – meridionalnu komponentu brzine vm nije dobro

28
 mijenjati, pa ona u pravilu ostaje konstantna). Također je uobičajeno prvi kružni luk
završiti prije krajnje točke G1, tj. u točki G.

vm

. β1 βG1
u1=ωr1 uG1=ωrG1
O

rG1
r1sinβ1 r1
. β1 βG1
B1; B2 A G1

Sl. 16. Trokuti brzina za neopterećeni dio lopatice

f) Drugi kružni luk konstruira se kao u metodi s jednim kružnim lukom, ali se ovaj puta ne
kreće od točke A, nego od točke G. Polumjer drugog kružnog luka računa se prema izrazu
1 — − —I
D = HG =
2 — cos A − —I cos AI

gdje se kut βG izmjeri sa slike.

h) Pomoću izračunatog polumjera kružnog luka lopatice  = HG ucrta se točka H središta

kružnog luka nanošenjem dužine ρ2 na liniju GC.
~ . Time je definirana srednja linija lopatice i izlazna
i) Iz točke H povlači se kružni luk GE
točka E.
j) Oko središnje linije ucrta se lopatica debljine s. Ulazni rub lopatice može se zaobliti u
cilju smanjenja sudarnih gubitaka. Izlazni rub lopatice može se zaoštriti čime se sužava
trag lopatice i dobiva sređeniji raspored brzine na izlazu, a time i bolji stupanj korisnog
djelovanja. Ako se pri tome lopatica na izlazu stanji na njenoj unutrašnjoj strani, povećava
se kut lopatice β2, a time i obodna komponenta apsolutne brzine vu2 i visina dobave
pumpe. Ako se stanji na njenoj vanjskoj (leđnoj) strani, smanjuje se obodna komponenta
apsolutne brzine vu2 i visina dobave pumpe.
k) Kontrola
l) U međulopatični kanal upiše se nekoliko kružnica poput kružnice sa središtem u točki L
prikazane na slici. Brzine su približno okomite na liniju KLM koja je približno iste duljine
kao i promjer a upisane kružnice. Širina kanala b uzima se iz meridionalne projekcije, pri
čemu se iz tlocrta očita odgovarajući polumjer vrtnje $ = OL. Protočna površina S

29
 približno je jednaka produktu S ≈ ab. Vrijednosti protočnih površina S za više točaka duž
međulopatičnog kanala (više takvih upisanih kružnica) nanesu se u dijagram na bazi
polumjera vrtnje r (v. sliku). Poželjno je da ova krivulja bude približno linearna, a pojava
ekstrema je izrazito nepovoljna. U slučaju da je krivulja nepovoljna, konstrukcija lopatice
ponavlja se s izmijenjenim položajem točaka C i G.

S
S2
SL
S1

r1 rL r2 r

Sl. 17. Provjera promjene protočne površine duž kanala

Metoda dva kružna luka osigurava da u točki G promjene kružnog luka nema skokovite
promjene kuta lopatice β (nema loma krivulje), zato jer točke G, D i H leže na istom pravcu.
Međutim u točki G nužno dolazi do skokovite promjene zakrivljenosti lopatice (skokovita
promjena druge derivacije krivulje, a time i skokovita promjena akceleracije odn. inercijskih
sila) što često izaziva odvajanje strujanja. Zato se ova metoda relativno rijetko koristi.

3. β – metoda

dl r
dr
φ dl
β
rdφ
dφ
dr
O

Sl. 18. Konstrukcija lopatice pomoću β-metode

30
U ovoj metodi mora se unaprijed proizvoljno odabrati odn. propisati funkcijska zavisnost kuta
lopatice od radijusa β = β(r). Najčešće se odabire linearna zavisnost. U tom slučaju odabrani
pravac mora prolaziti kroz točke β(r1) = β1 i β(r2) = β2, pa je tada

A − A
A.$/ = .$ − $ / + A
$ − $

Lopatica koja se dobije uz linearnu zavisnost kuta lopatice β = β(r) posebno je prikladna za
pumpe pa se ta metoda najčešće i koristi za konstrukciju pumpi.

Iz slike je očito da vrijedi

&$
&³ =
$ tan A.$/

Integracijom od ulazne točke lopatice (na radijusu r1 = D1/2)

K
&$
³=#
Kn $ tan A.$/

dobiva se proizvoljan broj točaka srednje linije lopatice i na taj način odredi forma lopatice.
Pri tome su kutovi φ izraženi u radijanima. Ovaj integral ne može se analitički izračunati, pa
je zato nužna numerička integracija (točku po točku).

4. w – metoda

Za razliku od β – metode, ovdje se odabire funkcijska zavisnost relativne brzine od radijusa

w = w(r). I u ovom slučaju se najčešće odabire linearna zavisnost. U tom slučaju odabrani
pravac mora prolaziti kroz točke w(r1) = w1 i w(r2) = w2, pa je tada
 − 
.$/ = .$ − $ / + 
$ − $

w – metoda se pomoću relacije sinβ = vm/w svodi na β – metodu. Za meridionalnu

komponentu brzine vm vrijedi

K !
 =
2]$\ ! − ^
pa uz 2πr = tz slijedi
!−^ :
K = 2]$\ = \ sin A L! − M = \.! sin A − :/
! sin A

: K : K
sin A = + = +
! !\ ! 2]$\

31
Uvođenjem oznake

K
5 =
2]$\
gornji izraz može se zapisati u obliku
: 5
sin A = +
! 
čime je izdvojen utjecaj konačnog broja lopatica. Vidljivo je da za ovu metodu treba unaprijed
propisati funkcijsku zavisnost širine kanala b od radijusa b = b(r). Pri tome je poželjno da se
meridionalna brzina vm duž strujnice mijenja po glatkoj krivulji, a time i krivulja vm = vm(r)
treba biti glatka. Nadalje je poželjno da se ta brzina pri prolasku kroz rotor mijenja u što
manjoj mjeri. Problem se pojednostavljuje propisivanjem teoretske brzine 5 , što
omogućava da se širina b za bilo koji radijus odredi gornjeg izraza za računanje 5 .

Propisivanjem linearne zavisnosti relativne brzine w = w (r) dobivaju se dulje lopatice nego u
slučaju propisivanja linearne zavisnosti kuta lopatice β = β(r). Za pumpe je prikladnija
linearna zavisnost β = β(r) uz koju se dobiva konkavna krivulja w = w (r) (uz linearnu
zavisnost w = w (r) dobiva se konkavna krivulja β = β(r) ). Općenito se pomoću metoda β i w
dobivaju dulje lopatice i bolji stupanj korisnog djelovanja nego primjenom metoda kružnih
lukova.

12. Primjer: Proračun rotora radijalne pumpe

Zadatak: Proračunajte rotor radijalne pumpe koja treba dobavljati 16 l/s vode pri broju
okretaja od 1450 o/min, a potrebna visina dobave iznosi 96 m.

Zadano: n = 1450 o/min; Q = 0,016 m3/s; HP = 96 m.

Specifična energija dobave pumpe YP = gHP = 9,81·96 = 942 m2/s2.

µ¶ ¨–H¶
Kutna brzina vrtnje ; = GH
= GH
= 152 rad/s.

Broj okretaja u sekundi iznosi N = n/60 = 24,2 o/s

‚º
Specifični broj okretaja pumpe Ž)’§ ‘ = ) = 1450 √
H,Hy
1© 1 = 5,98.
’P » ¼y ©»

Ova vrijednost je preniska za jednostupanjsku pumpu (radijalno kolo se obično izvodi u

granicama nHq = 11÷38), pa konstrukcija treba biti višestupanjska. Višestupanjskom
konstrukcijom smanjuje se visina dobave H pojedinog kola odn. stupnja, te se na taj način
povećava specifični broj okretaja nHq za pojedino kolo (stupanj).

32
Budući da za visinu dobave pumpe HP i kola H vrijedi odnos HP = iH, gdje je i broj stupnjeva,
za specifični broj okretaja pumpe (nHq)P i kola nHq dobiva se

‚ ‚ G© G©
)’§ = ) G© = ) G© ½
¨ = Ž)’§ ‘ ½ ¨

 ¨

 ¨
V X
½
Preliminarno se za pojedino kolo odabire nHq = 20, pa slijedi
¨©
)’§ G ¨©
20 G
½ = ¾ ¿ =À Á = 4,99
Ž)’§ ‘ 5,98

Prema tome potreban broj stupnjeva iznosi i = 5.

Visina dobave pojedinog kola tada iznosi H = HP/i = 96/5 = 19,2 m,

a specifična energija dobave Y = gH = 9,81·19,2 = 188,4 m2/s2.

Volumetrički gubici obično se kreću u granicama ∆Q = 3÷10% od vrijednosti Q.

Odabire se ∆Q = 5% vrijednosti Q.

Protok kroz rotor tada iznosi Qr = ∆Q+Q = 0,05Q+Q = 1,05·0,016 = 0,0168 m3/s.

Ulazni rub lopatice

Gustoća vode ρ = 1000 kg/m3.

Procjena ukupnog stupnja korisnog djelovanja pumpe ηP = 70% (stupanj korisnog djelovanja
uglavnom se kreće u granicama ηP = 55÷90%).
ºOP HHH∙H,Hy∙¼¨
Snaga pumpe iznosi  = = = 21600W
ÃP H,Ä

Za vratilo (čelik) odabire se vrijednost dopuštenog smičnog naprezanja τdop = 1,15×107 Pa.

Minimalni promjer vratila punog kružnog presjeka iznosi

1 16, 16 16 ∙ 21600

.&E /3µ = ‡ =‡ =‡
1 1
= 0,0398m
]h4 ];h4 ] ∙ 152 ∙ 1,15 ∙ 10Ä

gdje Mt označava moment torzije. Zbog utora za klin odabire se 2 mm veća vrijednost
promjera vratila dv = 42 mm. Odabire se debljina glavčine od 5 mm, tako da promjer glavčine
iznosi &Æ = &E + 10 = 52mm.
E2
Odabire se ulazni broj ε = 1,1 (ulazni broj kreće se u granicama ª = = 0,1 ÷ 0,3, pri
√O
čemu obično za pumpe poprima vrijednosti bliske 0,1, a za kompresore vrijednosti bliske 0,3).

33
Brzina na ulazu u rotor koja je najčešće jednaka brzini vs u ušću pumpe iznosi

H = ¥ = ª√2 = 0,11 ∙ ‚2 ∙ 188,4 = 2,13 m⁄s

Odabire se ulaz u pumpu bez vrtloga (α0 = 900), pa brzina na ulazu rotora ima samo
meridionalnu komponentnu (v0 = vm0). Jednadžba kontinuiteta za ušće pumpe glasi

Ž 
¥ − &Æ ‘]
K = ¥
4
pa promjer ušća pumpe iznosi

4K 4 ∙ 0,0168
‡  &Æ  ‡ + 0,052 = 113 mm
¥
]¥ ] ∙ 2,13

w1
v1 v3 v2 w2
w3

β1 β3 β2
u1 u2

Sl. 19. Trokuti brzina

Kod radijalne pumpe ovaj promjer mora biti manji od ulaznog promjera D1, pa se odabire
D1 = 120 mm.

Prema jednadžbi kontinuiteta, širina kola na ulazu iznosi

K 0,0168
\ = = = 21 mm
]  H ] ∙ 0,12 ∙ 2,13

Obodna brzina na ulazu u1 = ωD1/2 = 152·0,12/2 = 9,1 m/s.

Iterativno određivanje broja lopatica rotora

Obično je broj lopatica z = 4÷8, a za jako onečišćene fluide z = 1÷2.

Preliminarno pretpostavljeni broj lopatica z = 7.

Debljina lopatice obično je s = 3÷10 mm.

34
Odabire se lopatica konstantne debljine s1 = s2 = 3 mm

Korak lopatice na ulazu t1 = πD1/z = π·120/7 = 53,9 mm.

H : H  2,13 3 2,13 
tan A = + ‡1 + L M = + ‡1 + L M = 0,292
 !  9,1 53,9 9,1

Kut lopatice na ulazu β1 = arc tan 0,292 = 16,20.

Provjera da li pretpostavljeni broj lopatica z zadovoljava iskustveni izraz

+ A + A
sin
 
= _‰
−  2

Obično izlazni kut lopatice β2 = 200÷400, pri čemu se niske vrijednosti koriste za pumpe a
visoke vrijednosti za kompresore.

Odabire se β2 = 260.

Vanjski promjer D2 obično je otprilike dvostruko veći od ulaznog promjera D1.

Procjenjuje se vanjski promjer kola D2 = 2·D1 = 2·120 = 240 mm.

Koeficijent broja lopatica za lijevana radijalna kola iznosi kz = 5÷6,5, a za valjani ili prešani
materijal kz = 6,5÷8.

Odabire se kz = 6 (lijevani rotor).

Uz ove vrijednosti dobiva se

240 + 120 26H + 16,2H

=6 sin = 6,5
240 − 120 2
Dakle broj lopatica može biti z = 7, kao što je pretpostavljeno. Ako se pokaže da je
preliminarna procjena broja lopatica bila pogrešna, potrebno je ponavljati iterativni dio
proračuna koristeći novodobivenu vrijednost z kao preliminarno pretpostavljenu, sve dok
pretpostavljena i novodobivena vrijednost ne budu iste. Također, u slučaju da vrijednost
vanjskog promjera D2, koja će se utvrditi kasnije, značajnije odstupa od pretpostavljene
vrijednosti, potrebno je iterativno ponavljati odgovarajući dio proračuna koristeći tu utvrđenu
vrijednost D2 kao procijenjenu vrijednost.
E ,G
Kut nastrujavanja na ulazu u rotor AH = tanÇ 2 = tanÇ ¼,
= 13,1H manji je od optimalne
n
vrijednosti AH < .AH / = 17H 32′. Ovo je posljedica odabrane niske vrijednosti odabranog
ulaznog broja ε = 1,1, kao i činjenice da je D1 > Ds (čisto radijalno kolo).

35
Izlazni rub lopatice

Na temelju procijenjenog stupnja korisnog djelovanja pumpe ηP = 70%, procjenjuje se

hidraulički stupanj korisnog djelovanja ηh = 83% (za male pumpe vrijednost hidrauličkog
stupnja djelovanja kreće se oko ηh = 85%).
O ÉÉ,¨ ÊS
Idealna specifična energija dobave kola 34 = = = 227
ÃÈ H,ÉG ËS

jednaka je utrošenom specifičnom mehaničkom radu lopatica kola.

Koeficijent za računanje Pfleidererovog faktora za lopatični stator iznosi

vA xH 26H
i s = 0,6 B1 + C = 0,6 B1 + C = 0,85
60H 60H

Pfleidererov faktor klizanja

i′ 1 0,85 1

=2 =2 = 0,324
 7 1−1
1− 
 4


Teoretska specifična energija dobave iznosi

345 = 34 .1 +
/ = 227.1 + 1,324/ = 300 m ⁄s 

Nastoji se da smanjenje meridionalne komponente brzine duž lopatičnog kanala bude

minimalno radi opasnosti od odvajanja graničnog sloja koje može znatno povećati gubitke.
Obično se odnos vm2/vm0 kreće u granicama 0,9÷1,0.

Odabire se vm2 = 0,9vm0 = 1,92 m/s.

Prema glavnoj jednadžbi turbostrojeva, obodna brzina na izlazu kola mora iznositi

   1,92 1,92 

 = + ‡L M + 345 = ‡
+ L M + 300 = 19,4m/:
2 tg A 2 tg A 2 tg 26H 2 tg 26H

S ∙¼,¨
Ovime je određen i vanjski promjer kola  = = = 256mm.
Ì –

Provjera: stvarni omjer promjera D2/ D1 = 2,13 što ne odstupa previše od vrijednosti 2 koja je
bila pretpostavljena. Na ovom mjestu mogao bi se proračun iterativno ponoviti. Može se
provjeriti da bi se u ponovljenom proračunu uz pretpostavku D2 = 256 mm potrebni broj
lopatica promijenio u 6, a izračunata vrijednost vanjskog promjera D2 bi se promijenila samo
minimalno.

Korak lopatice na izlazu t2 = πD2/z = π·256/7 = 115 mm.

¥ G
Debljina lopatice u obodnom smjeru na izlazu ^ = S = = 6,84 mm.
ËÍÎ w ËÍÎ y2 S

36
 S –
Faktor začepljenja na izlazu _ = =  1,06.
S ÇÏS –Çy,ɨ

Širina kola na izlazu iznosi

_ K 1,06 ∙ 0,0168
\    11,5 mm
]   ] ∙ 0,256 ∙ 1,92

A – 2 kružna luka; B – 2 kružna luka s ulaznim dijelom bez djelovanja na fluid; C – 1 kružni luk; D – linearna
promjena brzine w; E – linearna promjena kuta β

Sl. 20. Proračunato radijalno kolo; gornji dio: metoda kružnog luka; donji dio: β i w metoda

w-metoda – linearna promjena brzine ; β -metoda – linearna promjena kuta β

Sl. 21. Proračunato radijalno kolo: dijagram za lopatice konstruirane pomoću β i w metode

37
Gubitak trenja diska

Snaga gubitaka trenja diskova

I.Œ“+0 = 0,00088G 
 = 0,00088 ∙ 1000 ∙ 19,8G ∙ 256 = 422 W

ima relativno visoku vrijednost zbog oblika radijalnog kola. Tako relativni gubitak snage zbog
trenja diska iznosi čak

I.Œ“+0 422
ªI.Œ“+0 = = = 9,8%
 21600
½ 5

Očekivana NPSH-vrijednost

Usisna značajka pumpi

‚
*§ = • G©
•* ¨

obično se kreće u rasponu vrijednosti Sq = 0,4÷0,6. Procijenjena vrijednost usisne značajke

iznosi Sq = 0,41. Ova relativno niska (nepovoljna) vrijednost prikladna je za višestupanjske
radijalne pumpe. Očekivana NPSH-vrijednost pumpe iznosi

•* 1 1 • ¨   1 1 24,2¨ ∙ 0,016

•*
= = ‡ ¨ = ‡ = 1,49 m
  *§  0,41

Potrebna NPSH-vrijednost je ovako niska jer se radi o radijalnoj pumpi, a kod njih su protoci
redovito mali. Osim toga, u ovom slučaju je i broj okretaja relativno nizak.

Literatura:

Bohl W.: Strömungsmaschinen, Vogel-Verlag, Würzburg, 1977.

Fancev M., Franjić K.: Tehnička enciklopedija br. 11 – Pumpe, Jugoslavenski leksikografski
zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1988.

Franjić K.: Hidraulički strojevi – Radni materijal, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb,
1988.

Pfleiderer C., Petermann K.: Strömungsmaschinen, Springer, Berlin-Heidelberg, 2005.

38