Izlaziš iz kancelarije i odlaziš kući gde te čekaju
tvoja žena i tvoj zvučni i prepuni frižider, tvoja komotna dnevna soba i tvoja čašica i tvoj radio i slušaš u osam sati vesti o zločinima. Da li misliš da zločina ima samo na radiju i da ih nema u dnevnim sobama? Nikad nisi uzeo metalnu cev i ubio čoveka. Ti si pristojan čovek pošten u svakom pogledu. Ali da nije možda to poštenje obična kamuflaža? Ti nisi čovek koji je podmetnuo bombu u avion. Nisi onaj za kim tragaju sve radio-patrole „niskog rasta, debeo i prijatne spoljašnjosti s naočarima bez rama“ (mada si debeo i prijatne spoljašnjosti i imaš naočare bez rama). Nisi ti „čovek u sivom odelu“ razume se. Otisci tvojih prstiju dokazali bi da nisi. A možda i ne bi... Šta ako šef gangstera izgovori tvoje ime i izjavi da si ti član Mafije? Da si se i ti ofajdio od opljačkanog nakita? (a ako nisi kaži kako si mogao da kupiš frižider) Da je novac one starice ubijene u parku prevalio velik put ali ipak stigao u tvoje ruke? I da si uzeo novac koji su opljačkali iz one banke da bi ga kasnije deponovao u istu tu banku? Da ima pojedinosti u tvom životu koje imaju veze s trgovinom belim robljem? I šta ako su te detektivi pratili na ulici kad si ulazio u taksi pa kad si izlazio i ako su pratili sve one s kojima si ti dolazio u vezu i sve one s kojima su oni imali veze? Šta ako su svi tvoji razgovori snimljeni na traci? I šta sad kažeš na to? Šta možeš da dokažeš? Odlazio si u bar gde su pravljeni planovi za pljačku i u hotel u kojem je zadavljena ona devojka. Frižider i radio gangstera su iste marke kao oni koje ti poseduješ. - Policija je proučila sve njegove navike i one tačno odgovaraju tvojim. A šta ako jednog dana ispadne da imate iste otiske i ako se dokaže da si i ti jedan iz bande i da si ti taj koga traže radio-patrole „niskog rasta, debeo i prijatne spoljašnjosti s naočarima bez rama“ i da si na kraju bio „ČOVEK U SIVOM ODELU“ da se o tebi piše u rubrikama za kriminal u dnevnim listovima da u tvojoj dnevnoj sobi radio govori o tebi?