NOVO0.0.

SADRZAJ + UVOD 9/13/05 11:32 Page 1

POVIJEST
UMJETNOSTI
DOPUNJENO IZDANJE
NOVO0.0. SADRZAJ + UVOD 9/13/05 11:32 Page 3

POVIJEST
UMJETNOSTI
DOPUNJENO IZDANJE

H. W. JANSON ANTHONY F. JANSON

HARRY N. ABRAMS, INC., PUBLISHERS
NOVO0.0. SADRZAJ + UVOD 9/13/05 11:32 Page 4

Naslov izvornika: HISTORY OF ART fifth revised edition

UkljuËuje literaturu i kazalo.
Autori: H. W. Janson, Anthony F. Janson
Objavio 1997. Harry N. Abrams, Incorporated, New York
Copyright ∂ Pearson Education, Inc. U.S.A.

Prvo izdanje 1962., popravljeno i proπireno, 1969.

Drugo izdanje 1977.
TreÊe izdanje 1986.
»etvrto izdanje 1991.
Peto izdanje 1995., popravljeno 1997.

Direktor projekta: JULIA MOORE

IzdavaË: JOANNE GREENSPUN
PomoÊnik izdavaËa: MONICA MEHTA
IzdavaË slika: JENNIFER BRIGHT
Dizajn: LYDIA GERSHEY, YONAH SCHURINK OF COMMUNIGRAPH

All rights reserved. No part of this book may be reproduced or transmitted in any form or by any means,
electronic or mechanical, including photocopying, recording or by any information storage retrieval system,
without permission from Pearson Education, Inc.

Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ili prenositi ni u kojem obliku
ili sredstvima, elektronskim i mehaniËkim, ukljuËujuÊi fotokopiranje, snimanje ili bilo kakav sustav
spremanja informacija, bez dozvole Pearson Education, Inc.

POVIJEST UMJETNOSTI dopunjeno izdanje

CIP - Katalogizacija u publikaciji
∂ za Hrvatsku Stanek d.o.o. Varaædin, 2005. Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb
KuËan Marof, Marofska 45, 42 000 Varaædin UDK 7(091)
Tel./Fax.:00385-42-641-215
JANSON, Horst Woldemar
Tel. 00385-42-207-215 Povijest umjetnosti / H. <Horst> W.
e-mail: stanek@stanek.hr <Woldemar> Janson, Anthony F. Janson ;
<dopunu napisao Radovan IvanËeviÊ ;
www.stanek.hr prijevod s engleskog Olga ©kariÊ ... et
al.>. - 2. izd. - Varaædin : Stanek, 2005.

Urednik: Radovan IvanËeviÊ Prijevod djela: History of art. -

Bibliografija. - Kazalo.
StruËna redaktura: Radovan IvanËeviÊ
ISBN 953-6926-20-2
Dopunu napisao: Radovan IvanËeviÊ
Lektura: Nives OpaËiÊ 1. Janson, Anthony F.
I. Umjetnost -- Povijest
Korektura: Diana GrebliËki ∑ MiculiniÊ II. Likovne umjetnosti -- Povijest
Prijevod s engleskog: Olga ©kariÊ, Martina Horvat, Milena Gradiπka, 450308075

Nada VuËiniÊ, Maja MardeπiÊ

Za nakladnika: Josip Stanek

Prijelom teksta: “KALIGRAF”, Zagreb. GrafiËka priprema: “MI©”, Zagreb. Tisak: “ZRINSKI”, »akovec.
Primjedba o legendi uz slike:
Svaka je ilustracija smjeπtena πto je bliæe moguÊe tekstu u kojem se najprije spominje.
Svugdje su dane mjere, osim za objekte koji su sami po sebi krupni: za graevine, kipove
unutar graevina, interijere i zidne slike. Najprije se spominje visina a onda πirina.
Otklon od mjera koji prelazi jedan posto oznaËen je rijeËju "approx."("oko","otprilike").
Koriπteni su oni naslovi djela koja su naznaËile ustanove u Ëijem su posjedu, ako je to primjenjivo,
ili naslovi koji su uvrijeæeni. Podaci se temelje na posvjedoËenim dokazima,osim ako ispred njih stoji "c".

IzdavaË je spreman osigurati naknadu vezanu uz prava za umnoæavanje,

za one slike za koje nije bilo moguÊe pronaÊi izvore.

ISBN 953-6926-20-2
NOVO0.0. SADRZAJ + UVOD 9/13/05 11:32 Page 5

SADRÆAJ
PREDGOVOR I ZAHVALE UZ PRVO IZDANJE 12
PREDGOVOR I ZAHVALE UZ PETO, PRERA–ENO IZDANJE 13
PRELUDIJ 14

UVOD 16
UMJETNOST I UMJETNIK 16
PROMATRANJE UMJETNOSTI 25

PRVI DIO
STARI VIJEK 44
Zemljovid 48

I. UMJETNOST PRETPOVIJESNOG DOBA 50

STARIJE KAMENO DOBA 50
MLA–E KAMENO DOBA 54

II. EGIPATSKA UMJETNOST 60

STARA DRÆAVA 60
SREDNJA DRÆAVA 71
NOVA DRÆAVA 72

III. DREVNA UMJETNOST STAROGA ISTOKA 78

SUMERSKA UMJETNOST 78
ASIRSKA UMJETNOST 88
UMJETNOST PERZIJE 92
NOVO0.0. SADRZAJ + UVOD 9/13/05 11:32 Page 6

IV. EGEJSKA UMJETNOST 98

KIKLADSKA UMJETNOST 98
MINOJSKA UMJETNOST 99
MIKENSKA UMJETNOST 106

V. GR»KA UMJETNOST 110

GEOMETRIJSKI STIL 111
ORIJENTALNI STIL 112 GrËki bogovi i boæice 113
OSLIKAVANJE VAZA U ARHAJSKOM RAZDOBLJU 114 Junak u grËkoj legendi 117
ARHAJSKO KIPARSTVO 118
ARHITEKTURA 124
KIPARSTVO KLASI»NOG RAZDOBLJA 139
Glazba u staroj GrËkoj 142 Kazaliπte u staroj GrËkoj 146
KLASI»NO SLIKARSTVO 151
KIPARSTVO »ETVRTOGA STOLJE∆A 154
HELENISTI»KO KIPARSTVO 158
NOVAC 162

VI. UMJETNOST ETRU©»ANA 166

VII. RIMSKA UMJETNOST 176

ARHITEKTURA 177
KIPARSTVO 188
SLIKARSTVO 203
Kazaliπte i glazba u starom Rimu 209

Primarni izvori uz Prvi dio 212

Kronologija I. 220
NOVO0.0. SADRZAJ + UVOD 9/13/05 11:32 Page 7

DRUGI DIO
SREDNJI VIJEK 224
Zemljovid 228

I. RANOKR©∆ANSKA I BIZANTSKA UMJETNOST 230

RANOKR©∆ANSKA UMJETNOST 233
Liturgijski obredi 235 Razne verzije Biblije 241
Isusov æivot 246 Biblijska, crkvena i nebeska biÊa 248
BIZANTSKA UMJETNOST 249

II. UMJETNOST RANOGA SREDNJEG VIJEKA 270

KAROLIN©KA UMJETNOST 275
Cehovi, majstori i πegrti 276
UMJETNOST U DOBA OTONA I. 282

III. ROMANI»KA UMJETNOST 292

ARHITEKTURA 293
Samostani i krπÊanski redovi 296
KIPARSTVO 304
SLIKARSTVO I RADOVI U METALU 313
Hildegard iz Bingena 316

IV. GOTI»KA UMJETNOST 320

ARHITEKTURA 321
Srednjovjekovna glazba i kazaliπte 326
KIPARSTVO 344
SLIKARSTVO 358

Primarni izvori uz Drugi dio 382

Kronologija II. 396
NOVO0.0. SADRZAJ + UVOD 9/13/05 11:32 Page 8

TRE∆I DIO
OD RENESANSE DO ROKOKOA 402
Zemljovid 406

I. RANA RENESANSA U ITALIJI 408

FIRENCA: 1400.-1450. 409
SREDNJA I SJEVERNA ITALIJA: 1450.-1500. 434
Kazaliπte i glazba rane renesanse u Italiji 442

II. VISOKA RENESANSA U ITALIJI 452

Kazaliπte i glazba u visokoj renesansi 464

III. MANIRIZAM I OSTALA STRUJANJA 482

SLIKARSTVO 483
Glazba i kazaliπte u doba manirizma 486
KIPARSTVO 496
ARHITEKTURA 498

IV. KASNOGOTI»KO SLIKARSTVO, KIPARSTVO I GRAFI»KA UMJETNOST

504
RENESANSNO SLIKARSTVO NASUPROT KASNOGOTI»KOM 504
Glazba 15. stoljeÊa u Flandriji 517
KASNOGOTI»KO KIPARSTVO 521
GRAFI»KA UMJETNOST 523 Tiskarstvo 524

V. RENESANSA NA SJEVERU 526

NJEMA»KA 527
Renesansna glazba i kazaliπte na sjeveru 535
NIZOZEMSKA 539
FRANCUSKA 544
NOVO0.0. SADRZAJ + UVOD 9/13/05 11:32 Page 9

VI. BAROK U ITALIJI I ©PANJOLSKOJ 548

SLIKARSTVO U ITALIJI 549
Barokna glazba u Italiji 558
ARHITEKTURA U ITALIJI 560
KIPARSTVO U ITALIJI 564
SLIKARSTVO U ©PANJOLSKOJ 569
Barokno kazaliπte u Italiji i ©panjolskoj 569

VII. BAROK U FLANDRIJI I HOLANDIJI 574

FLANDRIJA 574
NIZOZEMSKA 581 Glazba i kazaliπte u Nizozemskoj 586

VIII. BAROK U FRANCUSKOJ I ENGLESKOJ 594

FRANCUSKA: DOBA VERSAILLESA 594
Barokno kazaliπte i barokna glazba u Francuskoj 600
ENGLESKA 607 Barokno kazaliπte i barokna glazba u Engleskoj 607

IX. ROKOKO 610

FRANCUSKA 610
ENGLESKA 616
NJEMA»KA I AUSTRIJA 621
Glazba rokokoa 622 Moderna harmonija 624
ITALIJA 625 Kazaliπte u razdoblju rokokoa 628

Primarni izvori uz TreÊi dio 630

Kronologija III. 644
NOVO0.0. SADRZAJ + UVOD 9/13/05 11:32 Page 10

»ETVRTI DIO
MODERNI SVIJET 650
Zemljovid 656

I. NEOKLASICIZAM I ROMANTIZAM 658

NEOKLASICIZAM 658
SLIKARSTVO 659 KIPARSTVO 664
ARHITEKTURA 667 NeoklasiËno kazaliπte 667 NeoklasiËna glazba 670
ROMANTIZAM 672
SLIKARSTVO 672 Nove tiskarske tehnike 674
RomantiËki pokret u knjiæevnosti i kazaliπtu 694
KIPARSTVO 698 Romantizam u glazbi 702 ARHITEKTURA 706
DEKORATIVNE UMJETNOSTI 712 FOTOGRAFIJA 712

II. REALIZAM I IMPRESIONIZAM 718

SLIKARSTVO 718 Nacionalizam u glazbi sredine devetnaestog stoljeÊa 730
KIPARSTVO 734 ARHITEKTURA 738
Realizam u kazaliπtu sredine devetnaestog stoljeÊa 740 OSTALA PODRU»JA 743

III. POSTIMPRESIONIZAM, SIMBOLIZAM I ART NOUVEAU 746

SLIKARSTVO 746 Glazba u razdoblju postimpresionizma 758
KIPARSTVO 765 Kazaliπte u doba postimpresionizma 766
ARHITEKTURA 768 FOTOGRAFIJA 774

IV. SLIKARSTVO DVADESETOG STOLJE∆A 780

SLIKARSTVO PRIJE PRVOG SVJETSKOG RATA 780
EKSPRESIONIZAM 781 APSTRAKTNA UMJETNOST 788
Glazba prije Prvog svjetskog rata 790 Kazaliπte prije Prvog svjetskog rata 795
FANTASTI»NA UMJETNOST 796 REALIZAM 799
SLIKARSTVO IZME–U SVJETSKIH RATOVA 800
Kazaliπte izmeu dva rata 812 Glazba izmeu dva rata 816
SLIKARSTVO NAKON DRUGOGA SVJETSKOG RATA 818 Kazaliπte nakon Drugog svjetskog rata 824
KASNI MODERNIZAM 836 Glazba nakon Drugog svjetskog rata 838
NOVO0.0. SADRZAJ + UVOD 9/13/05 11:32 Page 11

V. KIPARSTVO DVADESETOG STOLJE∆A 844

KIPARSTVO PRIJE PRVOG SVJETSKOG RATA 844
KIPARSTVO IZME–U DVA RATA 847
KIPARSTVO NAKON 1945. GODINE 855

VI. ARHITEKTURA DVADESETOG STOLJE∆A 872

ARHITEKTURA PRIJE PRVOG SVJETSKOG RATA 872
ARHITEKTURA IZME–U DVA RATA 876 DIZAJN 883
ARHITEKTURA OD 1945. DO 1980. GODINE 884

VII. FOTOGRAFIJA DVADESETOG STOLJE∆A 894

PRVA POLOVICA STOLJE∆A 894
FOTOGRAFIJA NAKON 1945. GODINE 908

VIII. POSTMODERNIZAM 914

POSTMODERNA UMJETNOST 916
ARHITEKTURA 916
KIPARSTVO 923 SLIKARSTVO 927
Postmodernizam u glazbi i kazaliπtu 928 FOTOGRAFIJA 929
DODATAK: TEORIJA POSTMODERNIZMA 931

Primarni izvori uz »etvrti dio 934

Kronologija IV. 950

DODATAK: ANTOLOGIJA HRVATSKIH SPOMENIKA 956

BIBLIOGRAFIJA 988
POJMOVNIK 997
INTERNETSKI IMENIK DJELA S PODRU»JA UMJETNOSTI I ARHITEKTURE 1004
KAZALO 1009
POPIS NOSITELJA AUTORSKIH PRAVA OBJAVLJENIH SLIKA 1031
NOVO0.0. SADRZAJ + UVOD 9/13/05 11:32 Page 12
PREDGOVOR I ZAHVALE
UZ PRVO IZDANJE
Naslov ove knjige ima dvostruko znaËenje: odnosi se na
dogaaje koji Ëine povijest umjetnosti i na znanstvenu
disciplinu koja prouËava te dogaaje. Moæda je baπ i dobro
πto djelo i njegovo tumaËenje na taj naËin potpadaju pod isti
pojam. Jer to se dvoje ne moæe razdvojiti, ma koliko
pokuπavali. Nema ”golih Ëinjenica” u povijesti umjetnosti,
kao ni u povijesti Ëega drugoga; πto se toga tiËe, postoje tek
stupnjevi vjerodostojnosti. Svaka izjava, koliko god iscrpno
dokumentirana, podloæna je sumnji i ostaje ”Ëinjenica” tako
dugo dok je nitko ne dovede u pitanje. ZadaÊa je svakoga
znanstvenika da sumnja u sve πto se uzima ”zdravo za
gotovo” te da pronae vjerodostojnije tumaËenje predoËenih
Ëinjenica. Ipak, na svakom znanstvenom podruËju velika je
koliËina nepobitnih Ëinjenica, koje upravo zbog svoje
nepromjenljivosti postaju meaπi na znanstvenom podruËju.
SreÊom, tek ih se manji broj moæe dovesti u pitanje u isto
vrijeme, inaËe bismo se jednostavno izgubili. Ipak, sve te
naoko nedvojbene Ëinjenice trajno su pod budnim okom
kritike, kako bi se vidjelo koje se mogu preobraziti ili
promijeniti. Upravo te Ëinjenice plijene pozornost
struËnjaka. Vjerujem da zanimaju i obiËna Ëitatelja. U
ovakvu djelu ne moæe se bez pouzdanih oslonaca, ali pokuπao
sam objasniti kako se svi oni povremeno mogu pokrenuti te
pruæiti Ëitatelju pogled izbliza i na neke takve pojave.
12
Nemam iluzija o tome da je moje djelo uzorno u svakom
pogledu. Povijest umjetnosti preopπirno je podruËje da bi ga
ikoji pojedinac podjednako struËno obuhvatio. Ostanu li
nedostaci moje knjige u podnoπljivim razmjerima, to Êe biti
zahvaljujuÊi brojnim prijateljima i kolegama koji su mi
omoguÊili da zlorabim njihovu ljubaznost pitanjima,
molbama te raspravama o dvojbenim pojedinostima. Osobe
kojima osobito mnogo dugujem jesu Bernard Bothmer,
Richard Ettinghausen, M. S. Îpşiroglu, Richard Krauthei-
mer, Max Loehr, Wolfgang Lotz, Alexander Marshack te
Meyer Schapiro; oni su prikazali knjigu s raznih stajaliπta te
pruæili velikoduπnu pomoÊ u prikupljanju fotografske grae.
Moram zabiljeæiti i svoju zahvalnost AmeriËkoj akademiji u
Rimu, gdje mi je omoguÊeno, kao tamoπnjem povjesniËaru
umjetnosti tijekom 1960. godine, da u idealnim uvjetima
napiπem poglavlja o staroj umjetnosti, kao i neumornoj
knjiæniËarki te Akademije, Nini Langobardi. Irene Gordon,
Celia Butler i Patricia Egan dotjerale su knjigu na bezbroj
naËina. Nadalje, Patricia Egan najzasluænija je za popis
literature. Htio bih na kraju istaknuti vjeπtinu i strpljivost
Philipa Grushkina, koji je dizajnirao i prelomio ovu knjigu;
hvala njemu i njegovoj pomoÊnici Adrienni Onderdonk.
H. W. J.
1962.
NOVO0.0. SADRZAJ + UVOD 9/13/05 11:32 Page 13
PREDGOVOR I ZAHVALE
UZ PETO, PRERA–ENO IZDANJE
Ovim preraenim petim izdanjem Povijesti umjetnosti H. W.
Jansona nastavlja se postupak opπirnih promjena zapoËet u
prethodnom izdanju. Dok su izmjene u petom izdanju bile
usredotoËene na umjetnost od manirizma do umjetnosti 20.
stoljeÊa, ovaj put je teæiπte bilo na umjetnosti do 1520.
godine. Razlike nisu toliko obuhvatne, ali Ëitatelji koji su
upoznati s prethodnim izdanjima zapazit Êe neke znaËajne
promjene u pristupu. Primijenio sam najnovije znanstvene
spoznaje o drevnoj umjetnosti. U tome su mi brojnim
sugestijama pomogli profesor Andrew Stewart i dr. Mary
Ellen Soles. No u nekoliko sam se navrata oslonio na vlastito
miπljenje o nerazrijeπenim kontroverzama. Neke su razmje-
rno beznaËajne, primjerice, koju bitku slavi Nika iz Samo-
trake. Najvaænije je, meutim, ono neugodno pitanje koliko
rimsko slikarstvo duguje grËkoj umjetnosti, tome sam
posvetio godinu dana prouËavanja prije nego πto sam se
sloæio s onim struËnjacima koji dræe da je po svojoj naravi
ono u biti ipak rimsko. Takoer sam mnogo toga nova
smislio o srednjovjekovnoj umjetnosti. Svojim korisnim
primjedbama zaduæio me profesor Dale Kinney, koji je
preuzeo ulogu Ëitatelja. Iznova sam istraæio i doprinos opata
Sugera u oblikovanju gotiËke arhitekture, πto je u zadnje
vrijeme uvelike bilo izloæeno preispitivanju, iako sam opet
zauzeo drukËiji stav o tom pitanju od mnogih drugih pisaca.
Nadalje, stavio sam naglasak na, po mojem miπljenju,
presudnu ulogu Bizanta u oËuvanju naslijea ranokrπÊanske
umjetnosti te njezina prijenosa u latinski svijet, gdje je
pruæila osnovu za preobraæaj u gotiËkom slikarstvu i
kiparstvu. Napokon, preustrojio sam povijesnu pozadinu u
uvodu Drugome dijelu te uvrstio dodatne informacije u sva-
kom poglavlju.
©to se tiËe renesanse, dodao sam viπe ikonografije nego
prije, kao πto je Polizianovo nadahnuÊe u Botticellijevu Roe-
nju Venere i Rafaelovoj Galateji te simbolika Giorgioneove
Oluje. Prikaz umjetnosti kasne renesanse takoer je promi-
jenjen, osobito u sluËaju Michelangela te neπto manje kod
Leonarda i Rafaela.
Ovim dodatkom privodi se kraju postupak preobrazbe
ove knjige u Ëistu povijest zapadne umjetnosti. To je uËinje-
no sa æaljenjem, a osobito sam se nerado odrekao islamske
umjetnosti. Kad je napisano to poglavlje, ono je predstavljalo
najnovije istraæivaËke domete i, iako se naπe razumijevanje
uvelike poveÊalo zadnjih godina, ne bi bilo teπko uvrstiti no-
ve znanstvene spoznaje. Ipak, odluËio sam ga se odreÊi kako
bi se omoguÊile promjene, po mojem miπljenju presudne za
bolji prikaz drugih podruËja.
Moæda je najveÊa promjena u knjizi uvrπtenje novih odje-
ljaka o povijesti glazbe i kazaliπta. Iskreno govoreÊi, oni su
eksperimentalni, jer iako su knjige o drugim disciplinama
Ëesto sadræavale grau o likovnim umjetnostima, u
pregledima povijesti umjetnosti izbjegavalo se uzvraÊanje te
poËasti. Priznajem svoje bojazni u svezi s takvim interdis-
ciplinarnim pristupom, koji je moæda prilagoeniji struË-
njaku nego poËetniku; postojao je i rizik da budemo povrπni,
kao πto se dogaa kolegama s drugih podruËja kad se upuste
u likovne umjetnosti. Bez obzira na to, odluËio sam uvrstiti
13
tu grau tako da se moæe naslutiti πiri kulturni kontekst u
kojem se javljala likovna umjetnost. UËinio sam to zbog
svoje velike ljubavi prema glazbi i dramskoj umjetnosti. No
moj je osobni stav nuæno prilagoen onim aspektima koji
ocrtavaju glavni sadræaj ove knjige. BuduÊi da ovo ni u ko-
jem sluËaju nije knjiga o druπtvenim znanostima opÊega
karaktera, posvetio sam manje pozornosti povijesti knjiæev-
nosti i filozofije, πto su sama po sebi golema podruËja, osim
ako su izravno vaæna za raspravu.
Moram joπ priznati da sam pokuπao stati u obranu mo-
derne glazbe i kazaliπta jer poπtujem otpor πto ga veÊina ljudi
osjeÊa prema njima, baπ kao i prema modernoj umjetnosti. I
ja sam osobno osjeÊao taj otpor prema modernoj kulturi te
vrlo dobro razumijem poteπkoÊe mnogih Ëitatelja. Iz vlastita
iskustva mogu potvrditi da je jedini naËin da se pribliæimo
tim novim i zahtjevnim umjetniËkim formama taj da u
punoj mjeri uronimo u njih, koliko god nam se Ëine odboj-
nima. Trud Êe nam se viπestruko isplatiti.
Uz nove odjeljke o glazbi i kazaliπtu, Ëitatelj Êe pronaÊi i
odreen broj uokvirenih tekstova koji se provlaËe kroz knjigu
kao dodatak glavnomu tekstu. Oni obrauju teme kao πto su
klasiËna i krπÊanska ikonografija, vjerski redovi, cehovi i
tiskarske tehnike. U odjeljku o GrËkoj, primjerice, uvrπtene
su rasprave o grËkim bogovima i boæicama te o pojmu
junaka u grËkoj legendi. U poglavlju o ranokrπÊanskoj i
bizantskoj umjetnosti nalaze se tekstovi o liturgiji, inaËicama
Biblije, Isusovu æivotu te o biblijskim, crkvenim i nebeskim
biÊima. Redovniπtvo je obraeno u poglavlju o romaniËkoj
umjetnosti, a razne tiskarske tehnike protumaËene su u
poglavljima o umjetnosti 15. i 19. stoljeÊa.
Sastavljanje ove knjige bio je golem posao. Otvoreno mo-
gu reÊi da je ovaj put sve proπlo s dosad najmanje poteπkoÊa,
zahvaljujuÊi iskusnoj i srdaËnoj “ekipi snova” iz izdavaËke
kuÊe Abrams koja je tako dobro zajedniËki radila na
prethodnim izdanjima ove i drugih Jansonovih knjiga. Julia
Moore ponovno se naπla u ulozi razvojnog voditelja projekta,
a Joanne Greenspun u ulozi urednice, uz pomoÊ urednice
projekta Monice Mehte te urednice za fotografiju Jennifer
Bright. Lydia Gershey i Yonah Schurink iz Communigrapha
zasluæni su za izvrstan dizajn i pripremu za tisak, dok je Shun
Yamamoto nadgledao postupak izradbe knjige. Paul
Gottlieb, veliki izdavaË Abramsa i glavni urednik, pruæao je
maksimalnu podrπku.
Htio bih posvetiti ovo izdanje uspomeni na svog oca, koji
je prije 35 godina napisao izvorni pregled povijesti umjet-
nosti. Svjestan sam vrlo opπirnih promjena koje sam unio u
nekoliko zadnjih izdanja. Nema sumnje da bi on bio
iznenaen njihovom opπirnoπÊu barem koliko i ja. U njima
se odraæavaju promjene u znanstvenim spoznajama i neiz-
bjeæne razlike u ukusu i nazorima izmeu dvojice autora, ma
koliko oni bili srodni. Ipak, moj je cilj uvijek bio oËuvanje
identiteta i integriteta knjige kako ju je on prvotno zamislio.
Nadam se da bi prepoznao knjigu kao svoju. SreÊom, moja
je majka joπ uvijek æiva, a kako je ona odigrala presudnu
ulogu u stvaranju ove knjige (da i ne spominjem stvaranje
mene samoga), ovo izdanje s veseljem posveÊujem i njoj.
NOVO0.0. SADRZAJ + UVOD 9/13/05 11:32 Page 14
PRELUDIJ
Pristup povijesti umjetnosti u ovoj knjizi Ëesto se naziva for-
malistiËkim, jer se ona bavi razvojem stila. Pa ipak, uporaba
tog naziva ne bi smjela znaËiti samo vizualnu analizu estet-
skih vrijednosti. Ovdje se poziva i na ikonografiju, to jest na
znaËenje umjetniËkoga djela, te na kulturni kontekst djela πto
je Erwin Panofsky nazvao ikonologijom. Tako navedeni pri-
stup tvori ono πto bi se moglo nazvati klasiËnim pristupom
povijesti umjetnosti, po definiciji triju generacija znanstve-
nika, mahom roenih u NjemaËkoj, ukljuËujuÊi i H. W. Jan-
sona, koji je i sam bio student Panofskoga. Dobro Êe posluæi-
ti poËetnicima za uvod u povijesti umjetnosti, jer pruæa okvir
za promatranje i reagiranje na umjetnost u muzejima i galeri-
jama - u Ëemu su obojica autora Ëitava æivota uvelike uæivala.
Bez obzira na to, Ëitatelji bi morali biti svjesni da postoje i
drugi pristupi koji su pogodovali povijesti umjetnosti, a vri-
jedni su pozornosti. Najstariji je marksizam, koji prouËava
umjetnost u okvirima druπtvenih i politiËkih uvjeta πto ih
odreuje vladajuÊi gospodarski sustav. On je bio od osobito
velike koristi pri prouËavanju umjetnosti od poËetka indu-
strijske revolucije, koja je stvorila povijesne okolnosti πto ih je
tako rjeËito analizirao Karl Marx sredinom 19. stoljeÊa. Tek
Êe se vidjeti πto Êe se dogoditi s marksistiËkom povijeπÊu
umjetnosti nakon sloma komunistiËkih reæima u Rusiji i
IstoËnoj Europi.
I psihologija je uvelike pridonijela osobnom znaËenju πto
ga umjetniËka djela imaju za svoje stvaratelje, osobito kad je
to znaËenje skriveno i samim umjetnicima. Iako su neki ek-
stremniji pokuπaji da se psihoanaliziraju npr. Leonardo i Mi-
chelangelo naveli pojedine struËnjake na sumnju u taj postu-
pak, djela poput Fuselijeve (Ëije je znaËenje analizirao H. W.
Janson u pionirskom napisu) neshvatljiva su bez psihoanali-
ze. Drugi zapaæeni sluËaj: na nagovor svog urednika obradio
sam temu æene koja dræi zrcalo, od 16. stoljeÊa do modernih
vremena, kao “udæbeniËki” primjer ikonografije, sluæeÊi se
kao primjerima djelima Hansa Baldunga Griena, Simona
Voueta, Françoisa Bouchera, Pabla Picassa, Ericha Heckela i
Cindy Sherman. Ali znaËenje ove fascinantne teme u gole-
moj je mjeri obogaÊeno spoznajom da je to klasiËni prikaz
anime, jednog od psiholoπkih arhetipova Freudova bivπeg
14
sljedbenika Carla Junga, koji personificira æenstvene sklono-
sti u muπkoj psihi te djeluje kao vodiË u duhovni svjet. To
otkriÊe otvara πiroko polje za analizu i pozivam Ëitatelje da ga
sami istraæe.
Tri nova suvremena pristupa - feminizam, multikultural-
nost i dekonstrukcija - vjerojatno su najradikalniji uopÊe.
Feminizam iznova ispituje povijest umjetnost sa stajaliπta
spola. Prikazivanje æene sa zrcalom doslovce priziva femini-
stiËku obradbu, u kojoj Êe doÊi do sasvim razliËitoga razumi-
jevanja skrivenog smisla, u πto se Ëitatelji i osobno mogu
lako uvjeriti ispitaju li ta djela sami. BuduÊi da je velik
pomak druπtvenih nazora ukorijenjen u suvremenu spolnu
politiku u zapadnom druπtvu, postoji rizik da se neki njegovi
zakljuËci dovedu u pitanje. No u naËelu je feministiËka
teorija primjenjiva na cijelo podruËje povijesti umjetnosti.
Ona je zasigurno nagnala svakoga da ponovo promisli πto je
to “dobra” umjetnost. Naposljetku, kad se ova knjiga prvi
put pojavila, ni jedna umjetnica nije bila zastupljena - niti se,
moram brzo dodati, ijedna mogla pronaÊi u drugim pregle-
dima povijesti umjetnosti. Danas takvi propusti djeluju
upravo nevjerojatno.
Nadalje, feminizam se moæe promatrati kao dio veÊe pro-
mjene u multikulturalnosti, koja otkriva istinsku prazninu u
naπem razumijevanju umjetnosti tradicionalnih i nezapadnih
kultura. Prikaz nekih afroameriËkih autora, primjerice, odra-
æava postojanje umjetnika koji utjelovljuju sasvim drukËije
senzibilitete od onih u glavnim europskim i ameriËkim likov-
nim strujama. Kod izbora tih umjetnika osobno sam procije-
nio koja je umjetnost najvaænija. NeÊe se svi Ëitatelji sloæiti sa
mnom, jer sam se viπe povodio za univerzalnoπÊu nego za
etnocentriËnoπÊu. Takav stav djelomice odraæava moje mi-
πljenje o stereotipovima, naime, da oni bujaju s obje strane
rasnih granica. Po mojem miπljenju, oni vode u slijepe ulice
kulture, iako ne poriËem da rasno ”obojena” umjetnost ima
svoje zakonito mjesto. I feministiËke i multikulturalna struja
napale su ”kanon” remek-djela u ovoj knjizi i sliËnima, tvr-
deÊi da se u takvom pristupu utjelovljuju tradicionalni πovi-
nizam te kolonijalni stavovi. Prepuπtam Ëitateljima da sami
prosude o tome.
NOVO0.0. SADRZAJ + UVOD 9/13/05 11:32 Page 15
BuduÊi da su semiotika i dekonstrukcija toliko presudne
za postmodernistiËku misao, pokuπao sam ih saæeti pri kra-
ju ove knjige, znajuÊi i predobro da njihovi sljedbenici ni-
kad neÊe biti zadovoljni, dijelom zato πto su prikazi o njima
nuæno kratki, a dijelom zato πto ja nisam sljedbenik ni jed-
nog od tih pravaca. Prihvatio sam se te zadaÊe kako bih po-
mogao Ëitatelju da stekne neπto viπe razumijevanja o svijetu
ideja u kojem æivimo. Moram reÊi da sam s uæitkom pio iz
Ëaπe postmodernizma, iako u biti nije po mojem ukusu.
Djelovao je kao oπtar, osvjeæavajuÊi tonik, a nikako kao
otrovni napitak kakav sam oËekivao. Umjesto da me nakon
tog iskustva obuzme tjeskoba, zaËudno sam optimistiËan
dok strelovito letimo u novo tisuÊljeÊe.
Moram dodati da sam u osnovi sklon semiotici, za koju
sam se zainteresirao prije viπe od 20 godina, iako se viπe
pouzdajem u lingvistiËku teoriju Noama Chomskog. Struja
dekonstrukcije je na sliËan naËin natjerala povjesniËare
umjetnosti da iznova razmisle o znaËenju na nove naËine,
πto je udahnulo svjeæ æivot tom podruËju. Bez obzira na to,
znam joπ iz doba πkolovanja da je poËetniku u povijesti
umjetnosti gotovo nemoguÊe shvatiti semiotiku, a dekon-
strukcija, koja je zadnjih godina na prepad osvojila znan-
stvenike, joπ je sloæenija. Ono πto je zapoËelo kao rat do
istrjebljenja izmeu dviju skupina francuskih semiologa,
proπirilo se na podruËje povijesti umjetnosti, gdje su se sta-
riji struËnjaci, uglavnom njemaËke πkole, sukobili s mla-
om generacijom, kojoj je dekonstrukcija naËin da pronae
svoje mjesto pod suncem. I upravo je u tome vjerojatno
razlog: ljudi neprestano mijenjaju obliËje povijesti umjet-
nosti na svoju sliku i priliku. Ali ako povijest umjetnosti
odraæava naπe vrijeme, Ëitatelj se moæe zapitati kako ona
uopÊe moæe biti objektivna, pa stoga i vjerodostojna. Za-
pravo, ljudsko razumijevanje povijesti oduvijek se mijenjalo
s povijesnim razdobljima. Kako bi i moglo biti drukËije?
Doista, Ëini se da je gotovo nuæno da svaka generacija izno-
va izmiπlja povijest kako bi shvatila i proπlost i sadaπnjost.
Opasnost je u tome πto Êe upletanje ideologije, bez obzira
na plemenite namjere, omesti potragu za Istinom, ma koli-
ko ona bila relativna. Takvo se neπto dogodilo 30-ih godina
15
20. stoljeÊa, kad se znanstvenike tjeralo da sluæe politiËkim
ciljevima diktaturâ - πto je i navelo Panofskoga i Jansona da
napuste NjemaËku.
Autori ove knjige nisu ideolozi. Obojica su humanisti
koji vjeruju da je prouËavanje humanistiËkih napisa iskus-
tvo koje pruæa radost i obogaÊuje. Iz takva nazora preπutno
se podrazumijeva (πto, iskreno govoreÊi, ne sluæi uvijek na
Ëast) da znanstveni izriËaj bude umjeren, iako je rijetko
kada liπen strasti. Potaknuo bih Ëitatelja da otvorena duha
ispita sve vrste povijesti umjetnosti. Neπto tako bogato i
sloæeno ne moæe se sagledati iz jedne jedine perspektive, baπ
kao πto se ni dijamant ne moæe vidjeti iz jednoga kuta.
Svaki pristup ima neπto πto Êe pridonijeti naπem razumije-
vanju. Jasno, molba za snoπljivoπÊu moæe se Ëiniti anakroni-
stiËnom u doba kad je povijest umjetnosti, kao i sva druga
podruËja, postala podloæna nadmetanju. U tom pogledu
znanost je tek odraz u zrcalu brzih politiËkih promjena,
druπtvenih nemira, ideoloπke netrpeljivosti i vjerskoga fana-
tizma, kojima se odlikuje postindustrijsko druπtvo i novi
svjetski poredak πto se oblikuje nakon njega.
Dopustite da privedem kraju ove razmjerno osobne na-
pomene jednim zaËudnim priznanjem. Tijekom skoro 40
godina obojica autora uloæila su mnogo razmiπljanja u ovu
knjigu, koja je napisana autoritativnim tonom πto ga inte-
lektualci po navici poprimaju kao svoj glas u javnosti. Te-
πko je, naravno, odoljeti iskuπenju da se propovijeda - da se
radi po ”kanonu” kao da je to neki nepromjenjivi zakon. Pa
ipak, istini za volju, pisanje pregleda o takvom golemom
podruËju kao πto je povijest umjetnosti uËi nas skromnosti.
»ovjek postane i predobro svjestan bolnih propusta te kako
malo pojedinac zna o bilo kojem podruËju u ovo doba sve
veÊe specijalizacije. Ako je na poËetku i potreban boæanski
egoizam da bi se uopÊe zapoËeo ovakav projekt, na kraju ga
Ëovjek vidi onakvim kakav zapravo jest: Ëinom oholosti.
Potrebna je i vjera u moÊ razuma da bi se dovrπila ovakva
sinteza, neπto Ëime oskudijevamo u naπe skeptiËno doba.
A. F. J.
1997
1.DIO 1.POGLAVLJE HR 8/30/05 9:41 Page 50

PRVO POGLAVLJE

UMJETNOST
PRETPOVIJESNOG DOBA

29. Ranjeni bizon. oko 15.000-10.000 pr.Kr.

©pilja Altamira, ©panjolska

STARIJE KAMENO DOBA

28. Konji. oko 28.000 pr.Kr. ©pilja Chauvet,
Vallon-pont-d’Arc, Ardeche kanjon, Francuska
Kada su ljudi poËeli stvarati umjetniËka djela? ©to ih je navelo
na to da ih stvaraju? Kako su izgledala ta prva umjetniËka
djela? Svaka povijest umjetnosti poËinje od tih pitanja ∑ ali i
priznanja da na njih ne moæemo odgovoriti. Naπi su prvi
poznati preci poËeli hodati na dvije noge otprilike prije Ëetiri
milijuna godina, no ostaje tajna kako su se sluæili rukama. Tek
nakon dva milijuna godina nailazimo na prve dokaze o izradbi
orua. No ljudi su zacijelo i prije toga rabili orua. Poznato je
da Êe Ëovjekoliki majmuni uzeti motku da bi stresli banane ili
kamen da ga bace na neprijatelja. Izradba orua mnogo je
sloæenija. Prvo, ona zahtijeva sposobnost shvaÊanja motki i
kamenja kao “skidaËa voÊa” ili “razbijaËa kostiju”, ne samo
kad su potrebni za to nego i u drugim prilikama.
Kad su jednom poËeli razmiπljati na taj naËin, ljudi su
postupno otkrili da su neke motke i kamenovi oblikom pri-

50 UMJETNOST PRETPOVIJESNOG DOBA

1.DIO 1.POGLAVLJE HR 8/30/05 9:41 Page 51
30. Aksijalna galerija, Lascaux (Montignac, Dordogne), Francuska
kladniji od drugih te su ih izdvojili za buduÊu upotrebu.
Odabrali su baπ odreene motke ili kamenje jer su na temelju
iskustva poËeli povezivati oblik i uporabu. Motke, naravno,
nisu preæivjele, ali nekoliko komada kamenja jest. To su
komadi stijene na kojima se vide tragovi koriπtenja u istu
svrhu, kakva god ta svrha bila. SljedeÊi je korak bio pokuπaj
klesanja kamenja da mu se poboljπa oblik. Bila je to prva
vjeπtina za koju imamo dokaze, a s njom ulazimo u fazu
ljudskog razvoja nazvanu paleolitik ili starije kameno doba.
Trajala je otprilike od 40000. do 10000. pr.Kr.
©piljska umjetnost
CHAUVET. NajupeËatljivija su djela umjetnosti paleolitika
prikazi æivotinja urezani, oslikani ili isklesani na kamenim
povrπinama πpilja. U nedavno otkrivenoj πpilji Chauvet u
jugoistoËnoj Francuskoj susreÊemo se s najstarijim poznatim
slikama nastalim prije viπe od 30000 godina. Bijesni lavovi,
pantere, nosorozi, medvjedi, jeleni i mamuti prikazani su
UMJETNOST PRETPOVIJESNOG DOBA
izvanredno æivopisno pored bikova, konja, ptica i ponekog
ljudskog lika. Ove slike pokazuju sigurnost i istanËanost i vrlo
su daleke od skromnih poËetaka. Pogledajmo prikaz konja na
slici 28! Divimo se ne samo oπtrom promatraËkom oku i
sigurnim, Ëvrstim obrisima nego joπ i viπe snaænoj izraæajnosti
tih stvorenja. Moæemo vjerovati da su takve slike nastale
jednom jedinom iznenadnom pojavom, no ipak moramo
pretpostaviti da su prije njihova nastanka proπle tisuÊe godina
razvoja o kojima ne znamo niπta.
ALTAMIRA I LASCAUX. Na osnovi razlika u oruima i
drugim ostacima, uËenjaci su podijelili kasnijeg “πpiljskog
Ëovjeka” u nekoliko skupina, od kojih je svaka nazvana prema
karakteristiËnom lokalitetu. Od njih se najviπe izdvajaju one iz
Aurignaca i Madeleine jer su dale nadarene umjetnike i jer je
umjetnost u njihovu æivotu oËigledno igrala vaænu ulogu.
Osim Chauveta, glavni su lokaliteti Altamira u sjevernoj
©panjolskoj (slika 29) i Lascaux u regiji Dordogne u Francus-
koj (slike 30 i 31). U πpiljama Lascaux i Chauvet mnoπtvo
51
1.DIO 1.POGLAVLJE HR 8/30/05 9:41 Page 52
31. ©piljske slike. 15.000 -10.000 godine pr.Kr. Lascaux
0 5 10 metara
0 5 30
10stopa
m
32. Shematski plan πpilje Lascaux
bizona, jelena, konja i stoke divlje se utrkuje duæ zidova i
stropa. Neki su jednostavno naznaËeni crnom linijom, drugi
su ispunjeni æivim zemljanim bojama, no svi se doimlju
tajanstveno æivotnima. Nije manje vaæno naglasiti da je stil u
tim dvjema πpiljama u biti isti, usprkos vremenskoj razdvoje-
nosti od viπe tisuÊa godina ∑ πto svjedoËi o izvanrednoj
stabilnosti paleolitiËke kulture. No viπe nema tako divljih
æivotinja.
Kako je ta izvanredna umjetnost uspjela netaknuta preæiv-
jeti tolike tisuÊe godina? Na to je pitanje lako odgovoriti. Slike
se nikad ne nalaze blizu otvora πpilje gdje bi mogle biti izloæe-
ne pogledu i razaranju, veÊ samo u najmraËnijim udubinama,
πto dalje od ulaza (slika 32). Do nekih se moæe stiÊi tek
puzanjem, a put je tako zamrπen da Êete se bez vjeπta vodiËa
ubrzo izgubiti. ©pilja Lascaux otkrivena je pukim sluËajem
1940. godine kad su neki djeËaci iz susjedstva krenuli u potra-
gu za psom koji je pao u rupu πto je vodila do podzemne odaje.
Kojoj su svrsi sluæile te slike? Skrivene duboko u nutrini
zemlje i zaπtiÊene od namjernika, morale su znaËiti neπto
mnogo ozbiljnije od puke dekoracije. Nema sumnje da su
52 UMJETNOST PRETPOVIJESNOG DOBA
ov
ti r
mi
o
Ok
Sjever
Ulaz
Rotunda
ija
ler
ga
s na
O
napravljene kao dio nekog magijskog obreda. Ali kakva? Po
tradicionalnom objaπnjenju njihovo je podrijetlo u vezi s
lovaËkom magijom. Prema toj teoriji, “ubijanjem” prikaza
æivotinje ljudi starijeg kamenog doba vjerovali su da su ubili
njezin æivotni duh; ta se ideja kasnije razvila u magiju plod-
nosti, a provodila se duboko u nutrini zemlje. No kako
objasniti prisutnost lavova i drugih opasnih stvorenja u πpilji
Chauvet, za koje znamo da ih ljudi nisu lovili? Moæda su
isprva πpiljski ljudi prikazivali sebe u obliËju lavova i medvjeda
da bi time osigurali bolji lov. Iako se ne moæe pobiti, ovo
objaπnjenje baπ ne zadovoljava. Osim πto sadræi obilje naga-
anja, ne tumaËi mnoge znaËajke πpiljske umjetnosti.
Sve se viπe vjeruje da je πpiljska umjetnost odraz nekog
ranog oblika religije. Ako je tako, stvorenja pronaena u
πpiljama utjelovljuju duhovno znaËenje koje ih Ëini dalekim
precima æivotinjskih boæanstava i njihovih poluËovjekolikih,
poluæivotinjskih roaka s kojima Êemo se susresti na Bliskom
istoku i u egejskom podruËju.
Kako inaËe objasniti njihovo postojanje? Nadalje, ova se
pretpostavka dobro slaæe s vjerovanjem da je priroda puna
1.DIO 1.POGLAVLJE HR 8/30/05 9:41 Page 53
33. Obredni ples (?) Crteæi gravirani u stijeni, oko 10.000 pr. Kr.
Visina likova oko 25,4 cm. ©pilja Addaura,
Monte Pellegrino (Palermo), Sicilija
duhova. Ovo je vjerovanje raπireno diljem svijeta u druπtvima
koja su bez promjene preæivjela od pretpovijesti gotovo do
naπih dana.
Postojanje πpiljskih obreda vezanih uz ljudsku, ali i
æivotinjsku plodnost Ëini se potvrenim jedinstvenom skupi-
nom paleolitiËkih crteæa pronaenih pedesetih godina 20.
stoljeÊa na zidovima πpilje Addaure u blizini Palerma na Siciliji
(slika 33). Crteæi su urezani u stijenu brzim i sigurnim crtama
a prikazuju ljudske likove u pokretima sliËnim plesu te uz njih
i æivotinje; kao i u πpilji Lascaux, ponovo nailazimo na neko-
liko slojeva likova prikazanih jedni preko drugih. »ini se da
smo na rubu stapanja ljudskog i æivotinjskog znaËaja πto je bila
odlika najranijih povijesnih religija Egipta i Mezopotamije.
MOGU∆E PODRIJETLO. Neke od slika u πpiljama pru-
æaju moæda kljuË podrijetla tradicije magije plodnosti. U
mnogim se primjerima Ëini da je oblik æivotinje nadahnut
prirodnim oblikom stijene, tako da je njezino tijelo jednostav-
no izboËina, a obris slijedi æilu ili pukotinu u kamenu. Svima
je poznato da naπa maπta katkada vidi odreene slike u
potpuno sluËajnim oblicima, kao πto su oblaci ili mrlje.
Moæda je isprva umjetnik kamenog doba samo pojaËao obrise
takvih oblika nagorenom motkom. Draga nam je misao da su
pojedinci, vjeπti u pronalaæenju takvih oblika, dobili i poseban
status umjetnika ∑ Ëarobnjaka kako bi mogli usavrπiti svoje
UMJETNOST PRETPOVIJESNOG DOBA
34. Konj, ©pilja Vogelherd, oko 28.000 pr.Kr.
Mamutova bjelokost, duæina 6,4 cm. Privatna zbirka
traganje za novim oblicima, dok napokon i sami nisu nauËili
izvesti sliËne slike bez pomoÊi sluËajnih prirodnih oblika, iako
su oni i dalje bili dobrodoπla pomoÊ.
Isklesani i naslikani predmeti
Osim πpiljske umjetnosti velikog formata, æitelji starijeg
paleolitika proizvodili su i crteæe i rezbarije veliËine dlana,
izraene od kosti, roga ili kamena i vjeπto oblikovane
kremenim oruem. Najstariji su kipiÊi od bjelokosti mamuta
pronaeni u πpilji u jugozapadnoj NjemaËkoj. Stari su oko
30000 godina. Meutim, i oni su veÊ tako izvrsno izraeni da
su jamaËno plod umjetniËke tradicije duge nekoliko tisuÊa
godina. Ljupke i skladne linije konja u trku (slika 34) teπko bi
bolje izveo i kipar novijega doba. Dugo razdoblje uporabe
istroπilo je neke pojedinosti na toj siÊuπnoj æivotinji.
Neke od ovih rezbarija navode na zakljuËak da su predmeti
nastali prepoznavanjem i doradom sluËajne sliËnosti. Stariji
stanovnici kamenog doba zadovoljavali su se skupljanjem
kamena u Ëijem su obliku vidjeli neπto “magiËno”. Odjeci
takva gledanja katkada se osjeÊaju u kasnijim i bolje izraenim
komadima. Takozvana Willendorfska Venera (slika 35) jedan je
od mnogih sliËnih kipiÊa, a njezin okrugli oblik nalikuje
jajolikom “svetom kamenu”. Njezin pupak, srediπnja toËka
lika, prirodna je udubina u kamenu. Ona i njoj sliËne klesarije
53
1.DIO 1.POGLAVLJE HR 8/30/05 9:41 Page 54
35. Willendorfska Venera, oko 25.000-20.000 pr.Kr.
Vapnenac, visina 11,1 cm; naravna veliËina.
Naturhistorisches Museum, BeË
Ëesto se smatraju kipovima plodnosti, a takvo je objaπnjenje
vezano uz duhovna vjerovanja “pretpismenih” druπtava mo-
dernog doba. Ideja je privlaËna, no ne moæemo biti sigurni da
su takve usporedbe postojale i u starijem kamenom dobu. Isto
tako, i majstorski izraen Bizon (slika 36) od jelenjeg roga
svoje zbijene i izraæajne konture djelomiËno duguje obliku
roga nalik na dlan iz kojeg je izrezbaren. On predstavlja vrijed-
no druπtvo sjajnim zvijerima naslikanim u πpiljama Altamira,
Lascaux i Chauvet.
MLA–E KAMENO DOBA
Umjetnost starijeg kamenog doba u Europi koju poznajemo
obiljeæena je najviπim dometima jednog naËina æivota koji Êe
uskoro poËeti nestajati. Taj je æivot bio savrπeno prilagoen
posebnim uvjetima s kraja ledenog doba i zato nije mogao
opstati.
Na æalost, tvarni ostaci naselja mlaeg kamenog doba u
pravilu nam vrlo malo govore o duhovnoj strani neolitiËke
kulture. Iskapanja su otkrila kameno orue visoke tehniËke
doraenosti i ljepote oblika, te bezbroj oblika glinenih posuda
prekrivenih apstraktnim dekorativnim uzorcima, no teπko da
se iπta od toga moæe usporediti sa slikama i kipovima iz
paleolitika. Napredak od lova do stoËarstva mora da je ipak
54 UMJETNOST PRETPOVIJESNOG DOBA
36. Bizon, iz πpilje La Madeleine blizu Les Eyziesa (Dordogne),
oko 15.000-10.000 pr.Kr. Jelenji rog, duæina 10,1 cm. ∑ Musee des
Antiquites Nationales, St.-Germain-en-Laye, Francuska
bio praÊen silno promijenjenim stavom Ëovjeka prema
samome sebi i prema svijetu oko sebe te je nemoguÊe da taj
stav ne bi naπao svoj izraz u umjetnosti. Vrlo je vjerojatno da
je postojalo jedno golemo poglavlje u razvoju umjetnosti koje
je izgubljeno jednostavno zato πto su umjetnici neolitika radili
u drvu ili drugoj nepostojanoj grai. Moæda Êe buduÊa
iskapanja pomoÊi da se ta praznina popuni.
JERIHON. Pretpovijesni Jerihon (danas na podruËju Zapad-
ne obale Mediterana), do danas najistraæivaniji lokalitet, dao
je izvanredna otkriÊa, od kojih su najdojmljiviji kipovi glava
datirani oko 7000. g. pr.Kr. (slika 37). To su ljudske lubanje s
“rekonstruiranim” licima izvedenim u obojenom gipsu i s
komadiÊima morskih πkoljki umjesto oËiju. Suptilno i
precizno modeliranje, fini prijelazi izmeu ravnih povrπina i
izboËina te osjeÊaj za odnos mesa i kosti sami su po sebi
izvanredni, bez obzira na njihovu starost. Nadalje, crte lica
nisu istog tipa, svako lice posebnog je izraza i oblika. Te
misteriozne neolitiËke glave jasno naznaËuju napredak u
odnosu na umjetnost Mezopotamije (usporedi sliku 88). One
su prvi glasnici portretiranja kao zasebne pojave, neprestano
prisutne do propasti Rimskog Carstva.
Za razliku od umjetnosti paleolitika, izrasle na uoËavanju
sluËajnih sliËnosti, glave iz Jerihona ne “stvaraju” æivot veÊ ga
nastavljaju poslije smrti zamjenom prolaznog tkiva trajnijom
tvari. Iz okolnosti pod kojima su glave naene razabiremo da
su bile izloæene iznad zemlje, dok je ostali dio tijela bio ukopan
ispod kuÊnog poda. Valja pretpostaviti da su pripadale oboæa-
vanim precima i da je na ovaj naËin bila osigurana njihova
blagotvorna prisutnost. I paleolitiËka su druπtva pokapala
svoje mrtve, no nije nam poznato kakva su vjerovanja bila
vezana uz sam grob. Je li smrt bila samo povratak u maternicu
majke zemlje ili su ljudi imali neki pojam o drugom svijetu?
Jerihonske glave navode na pomisao da su neki stanovnici
neolitika vjerovali u duh ili duπu smjeπtenu u glavi, koja moæe
nadæivjeti smrt tijela i tako imati moÊ nad sudbinom kasnijih
naraπtaja, pa ju se moralo umilostiviti ili nadzirati. SaËuvane
su glave, Ëini se, bile “zamke duha” koje su duh dræale na nje-
govu prvobitnom mjestu. One u vidljivom obliku izraæavaju
1.DIO 1.POGLAVLJE HR 8/30/05 9:41 Page 55
37. NeolitiËka gipsana lubanja iz Jerihona, oko 7000. g. pr.Kr.
Naravna veliËina. Arheoloπki muzej, Amman, Jordan
38. RanoneolitiËki zid i toranj, Jerihon, Jordan, oko 7000. g. pr. Kr..
osjeÊaj za tradiciju, za nastavak obitelji ili klana πto odvaja
postojani naËin æivota stoËara od lutalaËkog æivota lovca.
NeolitiËki Jerihon bio je tipiËna postojana zajednica: ljudi koji
su cijenili lubanje svojih prethodnika æivjeli su u kamenim
UMJETNOST PRETPOVIJESNOG DOBA
39. KuÊe i svetiπta na terasama. Catal Huyuk, Turska (shematska
rekonstrukcija VI. razine po Mellaartu), oko 6000. g. pr.Kr.
40. Lov na æivotinje. Restaurirana glavna odaja, Svetiπte A.III.1,
Catal Huyuk (po Mellaartu), oko 6000. g. pr.Kr., 68,5 x 165 cm
kuÊama urednih gipsanih podova, unutar utvrenoga grada
zaπtiÊenog zidinama i kulama grube ali Ëvrsto zidane kamene
konstrukcije (slika 38). ZaËudno, nisu imali lonËarstva.
Tehnika peËenja gline u peÊi nije, Ëini se, izumljena do nekog
kasnijeg datuma.
CATAL HUYUK. Iskapanja kod Catal Huyuka u Anatoliji
(danaπnja Turska) iznijela su na svjetlo dana joπ jedan neolitiË-
ki grad, otprilike tisuÊu godina mlai od Jerihona. Njegovi su
æitelji stanovali u kuÊama od suπenih opeka (ÊerpiÊa) i drva,
okupljenih oko otvorenih dvoriπta (slika 39) . Nije bilo ulica
jer kuÊe nisu imale vrata; Ëini se da se u njih ulazilo preko
krova. Naselje je sadræavalo nekoliko vjerskih svetiπta,
najstarijih koja su do sada otkrivena, a na njihovim gipsom
uravnatim zidovima nalazimo najstarije slikarije izvedene na
podlozi koju je za tu svrhu pripremio Ëovjek. Scene lova s
mnogo malih likova πto okruæuju goleme bikove ili jelene
(slika 40) podsjeÊaju na πpiljske slike lova.
Ovo pokazuje da je neolitiËka revolucija bila vrlo bliski
povijesni dogaaj, no ravnoteæa je veÊ pomaknuta: prizori lova
viπe podsjeÊaju na obrede u Ëast boæanstva kojem su bik i
jelen svetinja nego na svakodnevne radnje potrebne za
55
1.DIO 1.POGLAVLJE HR 8/30/05 9:41 Page 56

41. Boæica plodnosti, iz Svetiπta A.II.1. Catal Huyuk,

oko 6000. g. pr.Kr. PeËena glina, visina 20,3 cm.
Arheoloπki muzej, Ankara, Turska

42. Pogled na grad i vulkan. Zidna slika. Svetiπte VII.14, Catal Huyuk, oko 6000. g. pr.Kr.

preæivljavanje. Na taj naËin one nastavljaju pretvorbu æivotinja
u bogove, zapoËetu joπ u starije kameno doba.
U usporedbi sa æivotinjama πpiljskog slikarstva, ove u Catal
Huyuku izgledaju pojednostavnjeno i nepokretno. Ovdje su
lovci u energiËnom pokretu. Æivotinje vezane uz æenska
boæanstva iskazuju joπ krutiju disciplinu. Par leoparda
oblikuje stranice prijestolja boæice plodnosti (slika 41). Meu
zidnim slikarijama kod Catal Huyuka najviπe iznenauje
prikaz samoga grada s parom stoæaca koji predstavljaju
erupciju vulkana iznad njega (slika 42). Gusto zbijeni pravo-
kutnici kuÊa gledani su odozgo, dok je planina prikazana u
profilu s padinama prekrivenim mrljama πto trebaju naznaËa-
vati lavu. Taj se vulkan joπ i danas vidi iz Catal Huyuka.
Njegova je erupcija zacijelo bila zastraπujuÊe iskustvo za
stanovniπtvo. Kako su ga mogli smatrati iËim drugim doli
oËitovanjem boæanske moÊi? Niπta drugo nije moglo iznjedriti
ovakav prikaz, na pola puta izmeu zemljopisne karte i slike
krajolika.

56 UMJETNOST PRETPOVIJESNOG DOBA

1.DIO 1.POGLAVLJE HR 8/30/05 9:41 Page 57

Slike 43, 44. Boæica plodnosti (sprijeda i straga),

oko 5000. g. pr.Kr. PeËena glina, visina 16 cm. Iz Cernavode, Rumunjska,
Nacionalni muzej, Bukureπt. Foto: Alexander Marshack

NeolitiËka Europa
Bliski je istok postao kolijevkom civilizacije: biti civiliziran
znaËi æivjeti poput graanina, stanovnika grada. U meuvre-
menu, neolitiËka je revolucija u Europi vrlo sporo napredo-
vala. Otprilike 5000 g. pr.Kr. utjecaji Bliskog istoka poËeli su
se πiriti prema sjevernoj obali Sredozemnog mora. KipiÊi
boæica plodnosti od peËene gline naene na Balkanu, kao πto
je ona iz mjesta Cernavode (slike 43 i 44) imaju svoje bliske
roake u Maloj Aziji. Ono πto Boæicu plodnosti iz Cernavode
Ëini tako dojmljivom jest sposobnost kipara da pojednostavni
oblike æenskog tijela, ali da ipak zadræi njegove tipiËne
znaËajke (koje za njega ne ukljuËuju lice). Glatka udubljena
lea naglaπavaju oblinu i izboËenost bedara, trbuha, ruku i
grudi.
45. Dolmen, Carnac (Bretanja), Francuska, oko1500. g. pr.Kr.
DOLMENI I KROMLEHI. Sjevernije od Alpa joπ dugo se
ne moæe otkriti utjecaj Bliskog istoka. U srediπnjoj i sjevernoj
Europi rijetko naseljeno stanovniπtvo vodilo je jednostavan
plemenski æivot malih seoskih zajednica Ëak i nakon πto se ∑ vjere koja je doslovce zahtijevala pomicanje planina. »ak i
poËela upotrebljavati bronca i æeljezo, i to sve do nekoliko danas ovi megalitski spomenici odiπu neËim nadljudskim i
stoljeÊa prije Kristova roenja. NeolitiËka Europa nikad nije zadivljujuÊim, kao da ih je stvorila zaboravljena rasa divova.
dosegnula razinu druπtvenog ustroja koja je stvorila zidanu Neki su poznati pod imenom dolmeni, a predstavljaju
arhitekturu Jerihona ili zbijenu urbanu zajednicu Catal grobnice nalik na “kuÊe mrtvih” s uspravnim kamenjem πto
Huyuka. Umjesto toga, nailazimo na monumentalne kamene sluæe kao potpornji i jednom divovskom kamenim blokom za
graevine drugoga tipa, zvane megalitima (mega ∑ velk, lithos krov (slika 45). Drugi se pak zovu kromlehi i sluæe kao prostor
∑ kamen), jer se sastoje od golemih blokova ili gromada za vjerske obrede. Od ovih potonjih najpoznatiji je Stone-
kamena postavljenih jedan na drugi bez veziva. Koristili su se henge u juænoj Engleskoj (slike 46 i 47). Njegov je vanjski
u vjerske, a ne javne ili utilitarne svrhe. Dugotrajan i usklaen krug sazdan od jednoliko rasporeenih kamenih stubova na
rad potreban za njihovu gradnju bio je plod vjerskih uvjerenja kojima leæe vodoravne grede, dok su druga dva unutraπnja

UMJETNOST PRETPOVIJESNOG DOBA 57

1.DIO 1.POGLAVLJE HR 8/30/05 9:41 Page 58

46. Stonehenge (pogled iz zraka), Salisbury Plain (Wiltshire), Engleska,

oko 2000. g. pr.Kr. Promjer kruga 29,6 m

47. Stonehenge pri zalazu sunca

nadvratnik nedostaje leæi stoji

sliËnog rasporeda. U sredini stoji kamen nalik na oltar (slika

48). »itava je graevina orijentirana prema toËki u kojoj sunce
izlazi na dan ljetnog solsticija. Naπa ilustracija navodi na
pomisao da je graevina sluæila za obred oboæavanja sunca.
HoÊemo li spomenik poput ovoga zvati arhitekturom,
pitanje je definicije. Danas o arhitekturi razmiπljamo najËeπÊe
kao o zatvorenim prostorima, no imamo i pejsaæne arhitekte
koji osmiπljavaju vrtove, parkove i igraliπta. Ne moæemo ni oltarni
kamen
otvorenim kazaliπtima i sportskim stadionima zanijekati status
arhitekture. Starim Grcima, koji su stvorili taj izraz, “archi-
tecture” znaËilo je neπto viπe od obiËne gradnje ili “tecture”, is-
to kao πto je nadbiskup viπe od biskupa. Arhitektura je
graevina koja se razlikuje od uobiËajenih svakodnevnih
gradnji po veliËini, redu, trajnosti ili sveËanoj namjeni. Grci bi
sigurno Stonehenge smatrali arhitekturom. I mi Êemo bez
poteπkoÊa dijeliti takvo miπljenje Ëim shvatimo da prostor ne
molitveni kamen
treba biti zatvoren a da bi bio omeen ili raπËlanjen. Ako je
arhitektura “umjetnost oblikovanja prostora prema ljudskim 48. Nacrt prvobitnog rasporeda kamenih gromada
potrebama i teænjama”, onda Stonehenge prolazi na ispitu. u Stonehengeu (po F. Hoyleu)

58 UMJETNOST PRETPOVIJESNOG DOBA

1.DIO 1.POGLAVLJE HR 8/30/05 9:41 Page 59

49. Zmijski humak, Okrug Adams, Ohio, oko 1070. g. Duæina 426,7 m

NeolitiËka Amerika

“Umjetnost zemlje” pretpovijesnih Indijanaca Sjeverne Ame-
rike, tzv. graditelja humaka, moæe se usporediti s megalitskim
graevinama Europe, bar πto se tiËe uloæenog truda. Izraz nas
moæe zavesti, jer se ti humci vrlo razlikuju po obliku, namjeni
i datumima nastanka, a seæu od 2000. g.pr.Kr.. do dolaska
Europljana krajem petnaestog stoljeÊa. Osobito su zanimljivi
“oslikani humci” u obliku æivotinja koji su vjerojatno sluæili
kao plemenski totemi. Najspektakularniji je Zmijski humak
(juæni Ohio, slika 49): zmija duæine 426,7 m klizi vrhom brda
pored rjeËice, a najviπu toËku zauzima golema glava po sredini
obiljeæena hrpom kamenja koja je nekad moæda sluæila kao
oltar. OËito je da su prirodne osobine terena nadahnule ovaj
izvanredni pothvat pejsaæne arhitekture, na svoj naËin jednako
zagonetan kao i Stonehenge.

UMJETNOST PRETPOVIJESNOG DOBA 59