Ellen G.

White
NA© BRIÆNI OTAC

1
 Nakladnik
ZNACI VREMENA
www.znaci-vremena.com

Izvornik
Our Father Cares
by Ellen G. White
ISBN 0-8280-0622-0
Review and Herald Publishing Association
Washington D.C.

Urednik
Mario ©ijan

Prijevod
Boæidar LaziÊ

Lektura
Marijan MalaπiÊ

Korektura
Ljiljana –idara

Prijelom
Miroslav VukmaniÊ

Tisak
Studio Moderna
Zagreb, 2013.

2
 Ellen G. White

NA© BRIÆNI OTAC

3
 Ako nije drukËije naznaËeno, svi biblijski tekstovi
navedeni su iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

Brojke na marginama knjige ukazuju

na brojeve stranica u izvorniku.

CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu

Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu
pod brojem 863955

ISBN 978-953-183-199-4

4
 SIJE»ANJ
BOÆJI SINOVI I K∆ERI

1. sijeËnja 15

Nazvani smo sinovima Boæjim

“Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zove-
mo djeca Boæja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijet nas
jer njega nije uznao.” (1. Ivanova 3,1)
Dok je Ivan razmiπljao o Kristovoj ljubavi, morao je usklik-
nuti: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo
djeca Boæja. A to i jesmo!”
Ljudi smatraju velikom prednoπÊu da vide osobu kraljevskog
roda i tisuÊe prelaze velike razdaljine da bi je ugledale. Koliko je
veÊa prednost da budemo sinovi i kÊeri Najviπega. Koja bi nam
veÊa prednost mogla biti ukazana od pruæanja moguÊnosti da
uemo u kraljevsku obitelj?
Da bismo postali Boæji sinovi i kÊeri, moramo se odvojiti od
svijeta. “Zato ‘iziite izmeu njih i odvojte se’ — veli Gospodin!
… Ja Êu vam biti Otac, i vi Êete mi biti sinovi i kÊeri, veli Gospodin,
SvemoguÊi.” (2. KorinÊanima 6,17.18)
Pred nama su Nebo i kruna æivota koje trebamo steÊi. Meu-
tim, nagrada se uruËuje samo pobjedniku. Onaj tko zadobije Ne-
bo, mora biti obuËen u odjeÊu pravednosti. “Tko god je poloæio
ovu nadu u njega, Ëisti se od grijeha kao πto je on Ëist.” (1.
Ivanova 3,3) U Kristovom karakteru nije bilo nikakvog nesklada.
To mora biti i naπe iskustvo. Naπ æivot mora se upravljati po istim
naËelima po kojim se upravljao Njegov æivot. (MS 28, 1886.)
Savrπenstvom Ærtve dane za greπni ljudski rod, oni koji vje-
ruju u Krista i dolaze k Njemu, mogu biti saËuvani od vjeËne
propasti. ...
Neka nitko ne bude tako zaveden od strane neprijatelja da
smatra da bi za bilo kojeg Ëovjeka, koliko god darovitog, uËenog,
ili poπtovanog, bilo poniæavajuÊe prihvatiti Krista. Svako ljudsko
biÊe trebalo bi upraviti prema Nebu pogled pun poπtovanja i za-
hvalnosti i zadivljeno uskliknuti: “Gledajte koliku nam je ljubav
Otac iskazao, da se zovemo djeca Boæja. A to i jesmo!” (YI, 27.
rujna 1894.)

5
16 2. sijeËnja

Budimo Ëisti kao Krist

“Tko god je poloæio ovu nadu u njega, Ëisti se od grijeha
kao πto je on Ëist.” (1. Ivanova 3,3)
Krist Êe uzdiÊi i oplemeniti Ëovjekov um ËisteÊi ga od svake
troske, da bi mogao pravilno procijeniti ljubav kojoj nema ravne.
(GCB, 4th Quarter, 1899.)
Pokajanjem, vjerom i dobrim djelima Ëovjek moæe usavrπiti
pravedni karakter i pozivati se, oslanjajuÊi se na Kristove zaslu-
ge, na prednosti sinova Boæjih. NaËela boæanske istine, primljena
i njegovana u srcu, uzdiÊi Êe nas do takvih visina moralnog savr-
πenstva koje prije nismo smatrali dostiænim. ... “Tko god je polo-
æio ovu nadu u njega, Ëisti se od grijeha kao πto je on Ëist.” (4T
294)
Svetost srca i ËistoÊa æivota bile su velike teme Kristovog
pouËavanja. U svojoj propovijedi na Gori, poπto je naveo πto se
mora a πto se ne smije Ëiniti kako bi netko bio blagoslovljen, On
kaæe: “Dakle, budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebe-
ski!” (Matej 5,48) Savrπenstvo, svetost — niπta manje od ovoga —
omoguÊit Êe nam uspjeh u provoenju naËela koja nam je dao.
Bez te svetosti ljudsko srce je sebiËno, greπno i pokvareno. Sve-
tost Êe pomoÊi onome tko je posjeduje da bude plodonosan i
“izobiluje u dobrim djelima”. Takav se nikada neÊe umarati u
Ëinjenju dobra; niti Êe teæiti za samouzdizanjem na ovom svijetu;
njegova Êe radost biti da ga uzdigne VeliËanstvo Neba, kada bude
uzdizalo svoje posveÊene i svete na svoje prijestolje. ... Svetost
srca proizvodit Êe ispravne postupke. (RH, 7. rujna 1886.)
Kao πto je Bog Ëist u svojem podruËju, tako i Ëovjek treba
biti Ëist u svojem. A bit Êe Ëist samo ako se u njemu nastani Krist
— nada slave; jer Êe oponaπati Kristov æivot i odraæavati Njegov
karakter. (GW 366)
Plemenito dostojanstvo krπÊanskog karaktera blistat Êe kao
Sunce, a zrake svjetla s Kristovog lica odraæavat Êe se na onima
koji su se oËistili kao πto je On Ëist.
»istoÊa srca dovest Êe do ËistoÊe æivota. (4T 357)

6
3. sijeËnja

Darovana snaga da postanemo djeca Boæja

“A koji ga primiπe dade im vlast da budu sinovi Boæji,
koji vjeruju u ime njegovo.” (Ivan 1,12)
Boæansko posinaπtvo nije neπto πto bismo mogli steÊi sami.
Samo je onima koji primaju Krista kao svojeg Spasitelja dana
moÊ da postanu sinovi i kÊeri Boæje. Svojom silom greπnik se ne
moæe osloboditi grijeha. Za postizanje ovog cilja on se mora oslo-
niti na viπu Silu. Ivan je uskliknuo: “Evo Jaganjca Boæjeg koji
uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) Jedino Krist ima moÊ da oËisti
srce. Onaj koji traæi oprost i prihvaÊanje moæe jedino reÊi:
“Niπta u svojoj ne donosim ruci; 17
Samo se na kriæ Tvoj oslanjam.”
ObeÊanje o sinovstvu dano je svima “koji vjeruju u ime nje-
govo”. Svi koji u vjeri dou Isusu, dobit Êe oprost. Kristova religija
preobraæava srce. (RH, 3. rujna 1903.)
Ona od Ëovjeka svjetovnog uma stvara Ëovjeka nebeskog uma.
Pod njezinim utjecajem sebiËni Ëovjek postaje nesebiËan, jer je
to osobina Kristovog karaktera. NeËastan Ëovjek sklon spletkare-
nju postaje poπten, tako da mu je sada najprirodnije Ëiniti drugi-
ma ono πto bi htio da drugi Ëine njemu. Raskalaπeni se mijenja
iz neËistoÊe u ËistoÊu. On stvara ispravne navike, jer mu je Kri-
stovo Evanelje postalo “miris æivota na æivot”. (SW, 7. veljaËe
1905.)
Bog se trebao objaviti u Kristu da “svijet pomiri sa sobom”
(2. KorinÊanima 5,19). Grijeh je tako duboko ponizio Ëovjeka da
je njemu samom bilo nemoguÊe pomiriti se s Onim Ëija je narav
ËistoÊa i dobrota. Ali Krist, nakon πto je otkupio Ëovjeka od osu-
de grijeha, moæe dati boæansku silu da je udruæi s ljudskim na-
porima. Tako pokajanjem pred Bogom i vjerom u Krista pala Ada-
mova djeca mogu joπ jednom postati “sinovi Boæji” (1. Ivanova
3,2). (Patrijarsi i proroci, str. 43)
Kada duπa prima Krista, dobiva i silu da æivi Kristovim æi-
votom. (Isusove usporedbe, str. 214)

7
 4. sijeËnja

Bog je blizu svih koji Ga prizivaju

“Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga
zazivaju iskreno.” (Psalam 145,18)
Bog je zadovoljan kada su nam lica okrenuta prema Suncu
Pravednosti. ... Kada smo u nevolji i pritisnuti brigama, Gospodin
je blizu nas i poziva nas da “svu svoju brigu bacimo na Njega, jer
se On brine za nas”. ...
On priskaËe u pomoÊ svakom svojem djetetu kada se nae u
nevolji. U vrijeme opasnosti, On je njihovo utoËiπte. U tuzi, On im
nudi radost i utjehu. HoÊemo li se okrenuti od Spasitelja, izvora
æive vode, i kopati sebi “kladence ispucane πto vode dræati ne
mogu”? Kada nam se opasnost pribliæava, hoÊemo li traæiti po-
moÊ od onih koji su slabi kao i mi sami, ili Êemo pribjeÊi Onome
koji je moÊan da spasi? Njegove ruke su πirom raπirene i On
upuÊuje svoj milostivi poziv: “Doite k meni svi koji ste umorni
i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28)
Ako Mu uskratimo svoju ljubav i posluπnost, ako Mu ne
predamo svoj æivot u dragovoljnoj sluæbi, neÊemo na dan suda
imati nikakvog izgovora; protiv nas Êe svjedoËiti ne toliko izrazi
18 Njegovog velikog i straπnog veliËanstva i neusporedive moÊi, ko-
liko pokazana ljubav, suosjeÊanje, strpljenje i dugo podnoπenje
koje je pokazivao prema nama. Svi koji se okrenu Bogu svojim
srcem, duπom i umom naÊi Êe u Njemu mirnu sigurnost. ...
On toËno zna πto nam je potrebno, koliko moæemo podnijeti
i On Êe nam podariti milost da izdræimo svaku nevolju i kuπnju
koje je dopustio da dou na nas. Moja je stalna molitva da bude-
mo bliæe Bogu. (MS 20, 1892.)
Osiguran je svaki potrebni izvor da zadovolji potrebe naπe
duhovne i moralne naravi. ... Svjetlo i besmrtnost izneseni su na
vidjelo preko Gospodina Isusa Krista. Isus je rekao da je pred nas
postavio otvorena vrata i da ih nitko ne moæe zatvoriti. Otvorena
vrata su pred nama, a Kristovom miloπÊu rijeke milostivih zraka
svjetla sjaje s odπkrinutih dveri vjeËnoga grada. (YI, 14. prosinca
1893.)

8
5. sijeËnja

Vjera u Krista znaËi vjeËni æivot

“Tko vjeruje u Sina, ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,36)
Kada se duπa preda Kristu, nova vlast zagospodari novim
srcem. Dogaa se promjena koju Ëovjek sam po sebi nikada ne bi
mogao postiÊi. To je nadnaravno djelo, Ëime se u ljudsku narav
unosi nadnaravni element. Duπa koja se predala Kristu postaje
Njegova tvrava, koju On dræi u pobunjenom svijetu, i On ne æeli
da se bilo koja vlast priznaje u njoj osim Njegove. Duπa koju na
taj naËin Ëuvaju u posjedu nebeske sile, neosvojiva je za soton-
ske napade. (Isusov æivot, str. 258)
Krist nam je spreman prenijeti sve potrebne nebeske utje-
caje. Njemu su poznate sve kuπnje kojima su izloæena ljudska
biÊa i sposobnosti svakog pojedinca. On odmjerava njihovu sna-
gu. On vidi sadaπnjost i buduÊnost, i predoËava umu obveze koje
treba ispuniti, pozivajuÊi ga da ne dopusti da ga obiËno i zemalj-
sko toliko zaokupi da zaboravi ono πto je vjeËno. (YI, 5. srpnja
1894.)
Darovi Njegove milosti preko Krista besplatni su za sve. Ni-
tko ne mora propasti ako to sam ne odluËi. Bog je naveo u svojoj
RijeËi uvjet na temelju kojeg svaka duπa moæe biti izabrana za
vjeËni æivot — posluπnost Njegovim zapovijedima vjerom u Krista.
Bog je izabrao karakter u skladu s Njegovim Zakonom i svatko
tko dostigne mjerilo ovog Njegovog zahtjeva, moÊi Êe uÊi u kra-
ljevstvo slave. Krist je rekao: “Tko vjeruje u Sina, ima æivot vjeË-
ni.” (Patrijarsi i proroci, str. 166)
Kakvog li uzviπenog poloæaja biti poistovjeÊen s Onim u kojem
je usredotoËeno svako savrπenstvo, koji je istinsko VeliËanstvo
Neba, i koji nas je toliko ljubio iako smo pali, da se to rijeËima
ne moæe iskazati! On je za naπe dobro odloæio svoje kraljevsko
ruho, siπao s nebeskog prijestolja, ponizio se i ljudskom naravi 19
prikrio svoje boæanstvo, postao u svemu sliËan nama osim u gri-
jehu, i svoj æivot i karakter uËinio uzorom koji svi mogu presli-
kavati kako bi mogli imati dragocjeni dar vjeËnog æivota. (YI, 20.
listopada 1886.)

9
6. sijeËnja

Duh donosi mudrost i razumijevanje

“Na njemu Êe duh Jahvin poËivat’, duh mudrosti i umno-
sti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospod-
njeg.” (Izaija 11,2)
Dok vam Sveti Duh bude razotkrivao istinu, vi Êete Ëuvati to
blago svojih najdragocjenijih iskustava i æeljet Êete drugima pre-
nijeti utjeπne pojedinosti koje su vama otkrivene. Kada budete
dovedeni u vezu s njima, vi Êete im uvijek prenositi neku svjeæu
misao o karakteru ili radu Isusa Krista. Imat Êete uvijek neko
novo otkrivenje o Njegovoj milostivoj ljubavi punoj suÊuti za
objaviti onima koji ljube Isusa i onima koji Ga ne ljube.
“Dajite, pa Êe vam se davati”, jer je Boæja rijeË “zdenac u
mom vrtu, izvor æive vode koja teËe s Libana” (Pjesma 4,15). Srce
koje je jednom okusilo Kristovu ljubav, stalno vapi za joπ izo-
bilnijim “gutljajem”, i πto je viπe budete dijelili, to Êete je primati
u bogatijoj i izobilnijoj mjeri.
Svako otkrivenje Boga duπi poveÊava njezin kapacitet da
saznaje i voli. Srce stalno vapi: “Viπe o Tebi!” a Duh neprestano
odgovara: “Joπ mnogo viπe.” To je zato πto naπ Bog uæiva i “moæe
uËiniti neograniËeno viπe od onoga πto moæemo moliti ili misliti”
(Efeæanima 3,20). Isusu, koji je ispraznio sebe za spasenje izgu-
bljenog ËovjeËanstva, Sveti Duh je bio dan bez mjere. Tako Êe biti
dan i svakom Kristovom sljedbeniku kada cijelo svoje srce preda
za Njegov stan. Sam naπ Gospodin je izdao zapovijed: “Napunite
se Duhom!” i ta zapovijed je u isti mah i obeÊanje o ispunjenju.
“Jer Bog odluËi u njemu nastaniti svu Puninu”, i: “Po njemu ste
i vi ispunjeni.” (Koloπanima 1,19; 2,9)
Bog nas je velikoduπno obasuo svojom ljubavlju, sliËno kiπi
dok osvjeæava zemlju. On kaæe: “Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci
daædite pravednoπÊu. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spase-
nje, da proklija izbavljenje!” (Izaija 45,8) ... “Uistinu, svi mi primi-
smo od njegove punine: milost za milost.” (Ivan 1,16) (MB 36—38)

10
7. sijeËnja 20

Aneli sluæe baπtinicima spasenja

“Zar nisu svi (aneli) sluæbujuÊi duhovi πto se obiËavaju
slati da sluæe onima koji imaju baπtiniti spasenje?” (Heb-
rejima 1,14)
Bog ima anele Ëiji je posao da sluæe baπtinicima spasenja.
... Aneosko je djelo da odbijaju sotonske sile. (MS 17, 1893.)
Djelo je ovih nebeskih biÊa da pripreme stanovnike ovog svi-
jeta da postanu Ëista, sveta, neokaljana Boæja djeca. Ali ljudi,
iako za sebe kaæu da su Kristovi sljedbenici, ne stavljaju sebe u
poloæaj u kojem mogu razumjeti ovu sluæbu, i tako se oteæava rad
ovih nebeskih glasnika. Aneli, koji uvijek gledaju lice nebeskog
Oca, radije bi ostali u Boæjoj blizini, u Ëistom i svetom ozraËju
Neba, ali posao se mora obaviti dovoenjem ovog nebeskog ozra-
Ëja duπama koje su u kuπnji i napasti kako ih Sotona ne bi
onesposobio za mjesto koje bi Gospodin æelio da zauzmu u nebe-
skim dvorovima. Poglavarstva i vlasti na Nebu udruæuju se s ovim
anelima u njihovom sluæenju baπtinicima spasenja. (RH, 4. srp-
nja 1899.)
Aneli, koji Êe uËiniti za vas ono πto ne moæete sami, Ëekaju
na vaπu suradnju. Oni Ëekaju da odgovorite na Kristovu privlaË-
nost. Pribliæite se Bogu i jedni drugima. Vaπom æeljom, tihom
molitvom, otporom sotonskim silama, stavite svoju volju na stra-
nu Boæje volje. Ako se æelite oduprijeti avlu i budete se iskreno
molili: “Izbavi me od kuπnji!” imat Êete snage za taj dan. Posao
je nebeskih anela da se pribliæe onima koji su u kuπnjama,
patnjama i nevoljama. Oni rade ustrajno i neumorno da spase
duπe za koje je Krist umro. I kada te duπe cijene prednosti njihovog
rada, kad cijene nebesku pomoÊ koja im je upuÊena, kada se
odazovu glasu Svetoga Duha koji se trudi oko njih, kada svoju
volju stave na stranu Kristove volje, aneli nose radosne vijesti
na Nebo ... a tada nastaje radost u nebeskim vojskama. (RH, 4.
srpnja 1899.)

11
 8. sijeËnja

Primamo vjeru koja oËituje snagu ljubavlju

“Uistinu, u Kristu Isusu nema vrijednosti ni obrezanje ni
neobrezanje, nego vjera koja oËituje svoju snagu ljubav-
lju.” (GalaÊanima 5,6)
21 Kada iznosite svoje molbe Gospodinu, trebali biste to Ëiniti
u poniznosti, bez ikakve samohvale ili svojih nadmoÊnih posti-
gnuÊa, veÊ s istinskom glau duπe za Boæjim blagoslovom. Krist
uvijek zna πto njegujemo u svojem srcu. Moramo Mu dolaziti s
vjerom da Êe Gospodin Ëuti i odgovoriti na naπe molitve, jer “πto
god nije po vjeri grijeh je”. Prava vjera oËituje svoju snagu ljubav-
lju i Ëisti duπu. Æiva vjera bit Êe i djelotvorna vjera. Kad bismo
otiπli u vrt i pronaπli da nema æivotnog soka u biljkama, svjeæine
u liπÊu, pupanja pupoljaka ili cvjetanja cvijeÊa, da nema znakova
æivota ni na stablima ni na granËicama, rekli bismo: “Biljke su
mrtve. Iskorijenite ih iz vrta jer kvare zemlju!” Tako je i s onima
koji ispovijedaju krπÊanstvo, a nemaju nikakve duhovnosti. Ako
nema znakova vjerske gorljivosti, ako nema poπtovanja Gospod-
njih zapovijedi, oËigledno je da nema ni prebivanja u Kristu, æi-
vom Trsu. (YI, 13. rujna 1894.)
Vjera i ljubav su osnovni, moÊni, djelotvorni sastojci krπÊan-
skog karaktera. Oni koji ih posjeduju jedno su s Kristom i obav-
ljaju Njegovo djelo. ... Mi trebamo sjediti kod Kristovih nogu kao
Njegovi stalni uËenici i djelovati s Njegovim darovima vjere i lju-
bavi. Tada Êemo nositi Kristov jaram i uzeti Njegov teret, a Krist
Êe nas priznati kao one koji su jedno s Njim; na Nebu Êe o
takvima biti reËeno: “Oni su Boæji suradnici!” HoÊe li se naπi
mladi sjetiti da je bez vjere nemoguÊe ugoditi Bogu? I da to mora
biti vjera koja oËituje svoju snagu ljubavlju i Ëisti duπu? (YI, 2.
kolovoza 1894.)
Nikada ne moæemo precijeniti vrijednost jednostavne vjere i
bezuvjetne posluπnosti. Hodanjem putem posluπnosti u jednostav-
noj vjeri postiæe se savrπenstvo karaktera. (MS 5a, 1895.)

12
9. sijeËnja

Ovisnost o Bogu
“Jer bez mene ne moæete niπta uËiniti.” (Ivan 15,5b)
Prva pouka koju moramo nauËiti... jest pouka o ovisnosti o
Bogu. ... Kao πto cvijet u polju ima svoj korijen u zemlji; kao πto
on mora primati zrak, rosu, kiπu i sunËevo svjetlo, tako i mi
moramo primati od Boga sve πto odræava æivot naπe duπe. (7T
194)
KrπÊaninu je zajamËena Boæja prisutnost. Ova æiva Boæja pri-
sutnost temeljni je oslonac njegove vjere. I najslabiji se mogu
osloniti na nju. Oni koji sebe smatraju najjaËima, mogu postati
najslabiji ako se ne oslone na Krista kao na svoju snagu, kao na
svoju dostojnost. To je Stijena na kojoj moæemo uspjeπno graditi.
Bog nam je blizu u Kristovoj ærtvi pomirnici, u Njegovom posre-
dovanju, u Njegovoj njeænoj, vladarskoj sili punoj ljubavi s kojom
upravlja Crkvom. SjedeÊi na vjeËnom prijestolju, On bdije nad
njom s najveÊom pozornoπÊu. Sve dok vjernici Crkve budu vjerom
primali æivotne sokove i hranu od Isusa Krista, a ne od ljudskih
miπljenja, izuma i metoda; sve dok budu njegovali svijest o Boæjoj 22
blizini u Kristu, sve dok se budu potpuno oslanjali na Njega, imat
Êe æivotodavnu vezu s Kristom, kao πto loza ima vezu s trsom.
Crkva nije uspostavljena na ljudskim teorijama, dugoroËnim pla-
novima i formama. Ona ovisi o Kristu, njezinoj pravednosti. Iz-
graena je na vjeri u Krista i “ni vrata paklena neÊe je nadvladati.”
...
Snaga svake duπe je u Bogu, a ne u Ëovjeku. U miru i uzdanju
bit Êe snaga svih koji svoje srce predaju Bogu. Kristovo zanima-
nje za nas nije samo usputno, nego snaænije od onog koje poka-
zuje majka prema svojem djetetu. ... Naπ Spasitelj otkupio nas je
po cijenu svojih ljudskih patnji i tuge, uvreda, poniæenja, muËe-
nja, ismijavanja, odbacivanja i smrti. On pazi na tebe, uzdrhtalo
Boæje dijete. On Êe ti donijeti sigurnost pod svojom zaπtitom. ...
Slabost naπe ljudske naravi neÊe nam sprijeËiti pristup nebe-
skom Ocu, jer je On [Krist] umro da bi posredovao za nas. (MS 15,
1897.)

13
 10. sijeËnja

Obnovljeno srce ljubi kao πto je Krist ljubio

“Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugog; kao
πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan
13,34)
Isus kaæe: “Ljubite jedan drugog kao πto sam ja ljubio vas.”
Ljubav nije samo impuls, neki prolazni osjeÊaj ovisan o okolno-
stima, veÊ æivo naËelo, trajna sila. Duπa se hrani potocima Ëiste
ljubavi koji izviru iz Kristovog srca, kao iz æivog izvora koji nika-
da ne presuπuje. O, kako se to srce budi, kako su njegove pobude
oplemenjene, njegovi osjeÊaji produbljeni tim zajedniπtvom, tom
vezom! Odgojena i disciplinirana Svetim Duhom, Boæja djeca lju-
be jedni druge, stvarno, iskreno, neizvjeπtaËeno — “postojano i
bez licemjerja”. To je zbog toga πto im je srce u ljubavi s Isusom.
Naπa privræenost jednih prema drugima izvire iz naπeg zajedniË-
kog odnosa prema Bogu. Mi smo jedna obitelj, ljubimo se meu-
sobno kao πto je On nas ljubio. Kada se usporedi s ovom istin-
skom, svetom, discipliniranom naklonoπÊu, plitka ljubaznost svi-
jeta i besmisleni plahoviti izrazi prijateljstva izgledaju kao pljeva
prema pπenici. (Letter 63, 1896.)
Ljubiti kao πto je Krist ljubio znaËi pokazivati nesebiËnost u
svako vrijeme i na svakom mjestu, ljubaznim rijeËima i blagim
pogledima. ... Istinska ljubav je dragocjena osobina nebeskog po-
drijetla, koja poveÊava svoju mirisnost u razmjeru s tim koliko je
πirimo prema drugima. ...
Kristova ljubav je duboka i iskrena, teËe kao nezadræiva rijeka
prema svima koji Êe je prihvatiti. U Njegovoj ljubavi nema sebiË-
nosti. Ako ova na Nebu roena ljubav postane naËelo koje prebiva
u naπem srcu, ono Êe postati prepoznatljivo ne samo onima koje
23 smatramo najdraæima u svetoj vezi, veÊ i svima onima s kojima
dolazimo u dodir. To Êe nas navesti da Ëinimo drugima mala djela
paænje, ustupke, da vrπimo djela dobroËinstva, da izgovaramo
njeæne, istinite, ohrabrujuÊe rijeËi. To Êe nas povesti da suosjeÊa-
mo s onima Ëija su srca gladna naπe naklonosti. (MS 17, 1899.)

14
11. sijeËnja

Odvojimo vrijeme za razmiπljanje o Bogu

“Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzviπen nad pucima,
nad svom zemljom uzviπen!” (Psalam 46,11)
KrπÊani bi trebali ... njegovati ljubav prema razmiπljanju i
duh poboænosti. »ini se da mnogi æale nad trenucima provedenim
u razmiπljanju, istraæivanju Pisma i molitvi, kao da je vrijeme
provedeno na taj naËin izgubljeno. Æeljela bih da svi sagledate ove
pojedinosti u svjetlu u kojem bi Bog htio da ih vidite, jer biste
tada nebeskom kraljevstvu dali prvorazredno znaËenje. Kad biste
svoje srce usmjerili k Nebu, to bi oæivilo sve vaπe sposobnosti i
udahnulo æivotnost svim vaπim obvezama. Disciplinirati um da se
bavi onim πto je nebesko znaËi udahnuti æivot i ozbiljnost u sve
svoje pothvate. (RH, 29. oæujka 1870.)
Neka svatko tko æeli biti dionik boæanske naravi visoko cije-
ni Ëinjenicu da mora pobjeÊi od pokvarenosti koja je preko poæu-
de prisutna u svijetu. Mora postojati stalna, iskrena borba duπe
protiv zlih maπtarija uma. Mora se njegovati ustrajan otpor kuπnji
da se grijeπi mislima ili djelima. Duπa se mora Ëuvati od svake
mrlje vjerom u Onoga koji vas moæe saËuvati od pada. Trebali
bismo razmiπljati o Svetom pismu, misleÊi trijezno i iskreno o
onim temama koje se odnose na naπe vjeËno spasenje. Beskona-
Ëno Isusovo milosre i ljubav, ærtva uËinjena u naπu korist, pozi-
vaju na najozbiljnije i najuzviπenije razmiπljanje. Trebamo se ba-
viti karakterom naπega dragog Spasitelja i Posrednika. Moramo
nastojati shvatiti znaËenje plana spasenja. Trebali bismo razmiπ-
ljati o misiji Onoga koji je doπao spasiti svoj narod od njegovih
grijeha. Stalnim razmiπljanjem o nebeskim temama naπa vjera i
ljubav Êe ojaËati. Naπe molitve bit Êe sve prihvatljivije Bogu, jer Êe
u njima biti sve viπe i viπe vjere i ljubavi. One Êe postajati sve
razumnije i vatrenije. (RH, 12. lipnja 1888.)
Kada je um tako ispunjen ... vjernik u Kristu moÊi Êe iz
riznice svojeg srca iznositi dobro. (YI, 7. lipnja 1894.)

15
24 12. sijeËnja

Pristupimo slobodno k prijestolju milosti

“Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da
primimo milosre i naemo milost za pravodobnu pomoÊ!”
(Hebrejima 4,16)
Isus poznaje potrebe svoje djece i rado sluπa njihove molitve.
Neka ta djeca iskljuËe svijet i sve πto bi im moglo odvratiti misli
od Boga i neka osjete da su sama s Bogom, da im Njegovo oko
prodire do najskrivenijih dubina srca, da Ëita Ëeænju duπe i neka
razgovaraju s Bogom. U poniznoj vjeri moæete se pozivati na Nje-
gova obeÊanja i osjeÊati da, iako nemate niËega po samima sebi
Ëime biste mogli zadobiti Boæju naklonost, zbog Kristovih zaslu-
ga i pravednosti moæete slobodno pristupiti prijestolju milosti u
vrijeme kada vam zatreba pomoÊ. Niπta ne moæe toliko ojaËati
duπu da se odupre sotonskim kuπnjama u velikoj borbi æivota
kao πto je ponizno dolaæenje pred Boga, izlaganje duπe pred Njim
u svoj njezinoj bespomoÊnosti, u oËekivanju da Êe On biti vaπ
pomoÊnik i vaπ branitelj. (YI, 7. srpnja 1892.)
S povjerenjem i vjerom malog djeteta trebamo doÊi naπem
nebeskom Ocu govoreÊi Mu o svim naπim potrebama. On je uvijek
spreman da oprosti i pomogne. Riznica boæanske mudrosti je
neiscrpna i Gospodin nas ohrabruje da obilno crpimo iz nje. »eæ-
nja za duhovnim blagoslovima, koja bi morala ispunjavati naπe
srce, opisana je rijeËima: “Kao πto koπuta æudi za izvor-vodom,
tako duπa moja Ëezne, Boæe, za tobom.” (Psalam 42,2) Potrebna
nam je dublja duhovna glad za bogatim darovima koje Nebo Ëezne
da nam daruje.
Moramo biti gladni i æedni pravde.
O, kad bismo imali vatrenu æelju da upoznamo Boga putem
svojih æivotnih iskustava, da stupimo u prijestolnu dvoranu Sve-
viπnjega, da posegnemo rukom vjere i bespomoÊnu duπu poloæi-
mo pred Onoga koji je moÊan da je spasi! Njegova dobrota i ljubav
bolje su od æivota. (3BC 1147)
On na pripadnike ljudske obitelji æeli izliti bogatstva vjeËne
baπtine. Njegovo je kraljevstvo vjeËno. (RH, 26. prosinca 1907.)

16
13. sijeËnja

Radujmo se bogatim riznicama milosti

“A onda zajedno s levitom i doπljakom koji bude kod tebe
uæivaj sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe
i dom tvoj.” (Ponovljeni zakon 26,11)
Bogu trebamo izraæavati zahvalnost i hvalu za blagoslove 25
privremenih dobara i svaku utjehu koju nam je darovao. Bog æeli
da svaka obitelj, koju On priprema da naseli vjeËne nebeske sta-
nove, slavi Njega za bogate riznice Njegove milosti. Da su djeca
tijekom svojeg æivota u domu odgajana i poduËavana da budu
zahvalna Darovatelju svih dobara, vidjeli bismo nebesku milost u
naπim obiteljima. U naπem domaÊem æivotu zapaæala bi se vedri-
na, a dolazeÊi iz takvih domova, mladi bi unijeli duh poπtovanja
i naklonosti u uËionicu i u crkvu. Tada bi svetinja u kojoj se Bog
sastaje sa svojim narodom bila dobro posjeÊena, pokazivalo bi se
poπtovanje prema svim obredima tijekom bogosluæja, a zahvalno
proslavljanje i hvala bili bi Mu prinoπeni za sve darove Njegove
promisli. ...
Svaki privremeni blagoslov primao bi se sa zahvalnoπÊu, a
svaki duhovni blagoslov postao bi dvostruko dragocjen zato πto je
zapaæanje svakog Ëlana domaÊinstva postalo posveÊeno RijeËju
istine. Gospodin Isus je vrlo blizu onih koji na taj naËin cijene
Njegove milostive darove, pripisujuÊi sva svoja æivotna dobra bla-
gonaklonom, briænom Bogu punom ljubavi, prepoznajuÊi Njega
kao veliki Izvor sve potpore i utjehe, neiscrpni Izvor milosti. (MS
67, 1907.)
Kad bismo ËeπÊe izraæavali svoju vjeru, viπe se radovali blago-
slovima koje smo dobili — blagoslovima velike Boæje milosti i
ljubavi — imali bismo i viπe vjere i veÊu radost. Jezik ne moæe
izraziti, ograniËeni um ne moæe zamisliti blagoslov koji proizlazi
iz priznavanja Boæje dobrote i ljubavi. »ak i na Zemlji moæemo
uæivati u stalnoj radosti — kao na izvoru koji nikada ne presuπu-
je — zato πto se hrani iz potokâ koji teku od Boæjeg prijestolja.
(RH, 2. lipnja 1910.)

17
 14. sijeËnja

Primili smo iz riznice Boæjeg obilja

“Uistinu, svi mi primismo od njegove punine: milost za
milost.” (Ivan 1,16)
Krist je nastojao spasiti svijet ne prilagoavajuÊi se svijetu,
veÊ otkrivajuÊi mu preobraæavajuÊu silu Boæje milosti koja teπe i
oblikuje ljudski karakter po ugledu na Kristov. (RH, 22. sijeËnja
1895.)
Sotona je prikazivao Boga kao sebiËnog i surovog, kao Onoga
koji polaæe pravo na sve, a niπta ne daje; koji traæi sluæbu od svih
svojih stvorenja za vlastitu slavu, a ne podnosi nikakvu ærtvu za
njihovo dobro: Meutim, darovanje Krista otkriva OËevo srce. …
To pokazuje da je, dok je Boæja mrænja prema grijehu jaka kao
smrt, njegova ljubav prema greπniku jaËa i od smrti. BuduÊi da je
uzeo na sebe naπe spasenje, On neÊe poπtedjeti niπta — ma koliko
26 Mu to bilo drago — πto je nuæno za izvrπenje njegova djela. Nijed-
na istina potrebna za naπe spasenje nije uskraÊena, nijedno Ëudo
milosti zanemareno, nijedno boæansko sredstvo nije ostalo neu-
potrijebljeno. Naklonost dolazi za naklonoπÊu, a dar za darom.
Cijela nebeska riznica otvorena je onima koje On æeli spasiti.
Skupivπi sva bogatstva svemira i otkrivπi sve izvore neizmjerne
sile, On ih sve predaje u Kristove ruke i kaæe: Sve je ovo za
Ëovjeka. Upotrijebi ove darove da ga uvjeriπ da ni na Zemlji ni na
Nebu nema veÊe ljubavi od moje. Svoju najveÊu sreÊu on Êe naÊi
u ljubavi prema meni. (Isusov æivot, str. 32,33)
Otac cijeni svaku duπu koju je Njegov Sin otkupio darom
svojeg æivota. Bile su obavljene sve pripreme kako bismo mogli
primiti boæansku silu koja Êe nas osposobiti da svladamo kuπnje.
Posluπnost svim Boæjim zahtjevima saËuvat Êe duπu za vjeËni
æivot. (GCB, sv. 3, br. 4, 1899.)
Bog ima Nebo puno blagoslova koje æeli podariti onima koji
iskreno traæe pomoÊ koju im samo On moæe dati. (1BC 1087)

18
15. sijeËnja

Preobraæeni iz slave u slavu

“A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo
slavu Gospodnju, preobraæavamo se u tu istu sliku, uvi-
jek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.” (2.
KorinÊanima 3,18)
Kada je prosvijetljen Boæjim Duhom, vjernik gleda Isusovo
savrπenstvo i gledajuÊi to savrπenstvo, raduje se neiskazanom
radoπÊu. U sebi on vidi grijeh i bespomoÊnost, u Otkupitelju bez-
greπnost i beskonaËnu moÊ. Ærtva koju je Krist uËinio s ciljem da
bi nam dodijelio svoju pravednost — to je tema na kojoj se moæe-
mo zadræavati sa sve dubljim i dubljim oduπevljenjem. Naπe “ja”
nije niπta; Isus je sve. ...
PreobraæavajuÊa moÊ milosti moæe me uËiniti dionikom bo-
æanske naravi. Krista je obasjavala Boæja slava i gledajuÊi na Kri-
sta, razmiπljajuÊi o Njegovoj samopoærtvovnosti, sjeÊajuÊi se “da
u njemu stanuje stvarno sva punina boæanstva” (Koloπanima 2,9),
vjernik biva privuËen sve bliæe i bliæe izvoru sile. ...
Od najveÊe je vaænosti da imamo prosvjetljenje Boæjeg Duha,
jer samo na taj naËin moæemo vidjeti Kristovu slavu i gledajuÊi je
postati promijenjeni iz karaktera u karakter vjerom u Krista. ...
On ima milosti i oprosta za svaku duπu. Kad vjerom gledamo
Isusa, naπa se vjera probija kroz sjenu i mi se divimo Bogu zbog
Njegove Ëudesne ljubavi koja nam je podarila Isusa Utjeπitelja. ...
Greπnik moæe postati Boæje dijete, baπtinik Neba. On moæe
ustati iz praπine i stajati obuËen u odjeÊu svjetla. ... Na svakom
koraku svojeg napredovanja on vidi nove ljepote u Kristu i posta- 27
je u karakteru sve viπe nalik Njemu. (MS 20, 1892.)
Ljubav, koja je izraæena prema njemu u Kristovoj smrti, budi
u njemu odgovor zahvalne ljubavi i, kao odgovor na iskrenu mo-
litvu, vjernik prelazi iz milosti u milost, iz slave u slavu, dok god
promatrajuÊi Krista ne bude preobraæen u to isto obliËje. (YI, 6.
prosinca 1894.)

19
16. sijeËnja

Ljubav prema drugima

“Nasljedujte Boga, buduÊi da ste ljubljena djeca, i æivite
u ljubavi kao πto je i Krist vas ljubio i predao samoga
sebe za nas ‘kao prinos i ærtvu’ — ‘Bogu na ugodan mi-
ris’.” (Efeæanima 5,1.2)
Slijedite Boga kao Njegova draga djeca, budite posluπni svim
Njegovim zahtjevima hodeÊi u ljubavi kao πto je i Krist ljubio nas.
... Ljubav je bila pokretaË svega πto je Krist Ëinio. On je doπao
zagrliti svijet rukama svoje ljubavi. ...
Mi trebamo slijediti primjer koji nam je Krist ostavio, Njega
trebamo uËiniti svojim Uzorom sve dok ne budemo imali istu
ljubav prema drugima kakvu je On pokazao prema nama. On nas
æeli pouËi ovoj dubokoj lekciji ljubavi. ... Ako vam se srce predalo
sebiËnosti, neka vas Krist proæme svojom ljubavlju. On æeli da Ga
volimo potpunom ljubavlju i ohrabruje nas, Ëak i zapovijeda, da
ljubimo bliænje kao πto nam je On pokazao primjerom. Ljubav je
bila znak raspoznavanja Njegovih uËenika. ... To je mjerilo koje
moramo dostiÊi — “kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan
drugoga” (Ivan 13,34). Kakve li visine, dubine i πirine ljubavi! Ta
ljubav ne obuhvaÊa samo nekoliko omiljenih liËnosti, ona treba
dosegnuti najniæa i najskromnija Boæja stvorenja. Isus kaæe:
“Zaista, kaæem vam, meni ste uËinili koliko ste uËinili jednomu
od ove moje najmanje braÊe.” (Matej 25,40) ...
Ljubav i suosjeÊanje koje po Isusovoj æelji trebamo pokazi-
vati drugima nemaju miris sentimentalizma, koji je zamka za du-
πu; to je ljubav koja je nebeskog podrijetla, koju je Isus uzvisio
i kao pravilo postupanja i svojim primjerom. Meutim, umjesto da
pokazujemo ovu ljubav, koliko Ëesto smo otueni i udaljeni jedni
od drugih. ... Rezultat je otuenje od Boga, patuljasto iskustvo,
prestanak krπÊanskog rasta. ...
Isusova ljubav je aktivno naËelo koje sjedinjuje srce sa sr-
cem vezama krπÊanskog zajedniπtva. Svi koji dou na Nebo bit Êe
veÊ ovdje na Zemlji savrπeni u ljubavi; jer Êe na Nebu Otkupitelj
i otkupljeni biti u srediπtu naπeg zanimanja. (YI, 20. listopada
1892.)

20
17. sijeËnja 28

Moramo pobijediti kao Krist

“Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu Êete imati
patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet.” (Ivan
16,33)
Sotona je napadao Krista oπtrije nego πto Êe ikada napadati
nas. Stavljao je mnogo toga na kocku; radilo se o tome tko Êe
pobijediti: on ili Krist. Sotona je znao da Êe izgubiti svoju moÊ i
konaËno biti kaænjen vjeËnim uniπtenjem ako se Krist odupre
njegovim najmoÊnijim kuπnjama i ne uspije Ga navesti na grijeh.
Upravo zato je Sotona djelovao sa svojom moÊnom silom da nave-
de Krista na zlo, jer bi na taj naËin stekao prednost nad Njim. ...
Nikada se ne moæete naÊi u tako grubim i podmuklim kuπnjama
kakve su bile one u kojima se naπao naπ Spasitelj. Sotona Mu je
svakog trenutka bio za petama. (YI, travanj 1873.)
HoÊe li se Ëovjek uhvatiti za boæansku snagu i s odluËnoπÊu
i ustrajnoπÊu odoljeti Sotoni, kao πto mu je Krist dao primjer u
svojem sukobu s neprijateljem u pustinji kuπnje? Bog ne moæe
spasiti Ëovjeka protiv njegove volje od sile sotonskih lukavstava.
»ovjek se mora posluæiti svojom ljudskom snagom, uz pomoÊ
Kristove boæanske snage, da bi se odupro i po svaku cijenu pobi-
jedio. Ukratko, Ëovjek mora pobijediti onako kao πto je Krist
pobijedio. A zatim, pobjedom koju Êe zadobiti svemoÊnim Isuso-
vim imenom, on moæe postati baπtinik Boæji i subaπtinik Isusa
Krista. To se ne bi moglo ostvariti da je Krist sam postigao cjelo-
kupno djelo pobjede. »ovjek mora napraviti svoj dio; mora biti
pobjednik u svojoj domeni, snagom i miloπÊu koje mu Krist daje.
»ovjek mora biti suradnik s Kristom u djelu pobjeivanja, jer Êe
tada biti i sudionik s Kristom u Njegovoj slavi. (4T 32,33)
Spasitelj je pobijedio da bi Ëovjeku pokazao kako i on moæe
pobijediti. Svim Sotoninim kuπnjama Krist se suprotstavljao rije-
Ëju Boæjom. NjegujuÊi povjerenje u Boæja obeÊanja, On je primio
silu da πtuje Boæje zapovijedi, tako da kuπaË nije mogao niπta
postiÊi. (Put u bolji æivot, str. 106)

21
 18. sijeËnja

Isus je prijatelj bliæi od brata

“Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja
privræenijih od brata.” (Izreke 18,24)
Doæivljavat Êete razoËaranja, ali imajte uvijek na umu da je
29 Isus æivi, uskrsli Spasitelj, da je On vaπ Otkupitelj i Obnovitelj.
On vas ljubi, i bolje je uæivati u Njegovoj ljubavi nego sjediti s
prinËevima i biti odvojen od Njega. ...
Dolazite svakoga dana k Isusu koji vas ljubi. Otvorite Mu s
punim povjerenjem svoje srce. U Njega se nikada neÊete razoËa-
rati. Nikada neÊete naÊi boljeg savjetnika, pouzdanijeg vou, sigur-
nijeg branitelja. (Letter 1, 1896.)
U svim svojim kuπnjama ... imate najvjernijeg Prijatelja koji
je rekao: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.”
(Matej 28,20) (2T 271)
Meutim, koliko je Ëesto Gospodin zanemaren zbog druπtva
drugih ili zbog bezvrijednih trica! ... Ne smijemo dopustiti da
Njegovo ime blijedi na naπim usnama, a Njegova ljubav i sjeÊanja
na Njega umiru i gube se iz naπih srca. “Pa”, kaæe hladni, formalni
krπÊanin, “ne Ëini li to da Krist postane odviπe sliËan ljudskom
biÊu?” Meutim, Boæja rijeË nas uvjerava da trebamo prihvatiti
baπ takve zamisli. Upravo nedostatak ovih praktiËnih, odreenih
glediπta o Kristu spreËava mnoge da imaju istinsko iskustvo u
spoznaji naπega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. To je razlog
πto se mnogi boje, sumnjaju i plaËu. Njihove predodæbe o Kristu
i planu spasenja su maglovite, sumorne i zbrkane. ... Ako je ikada
bilo vrijeme kada je ljudima bila potrebna Kristova prisutnost s
njihove desne strane, onda je to sada, tako da kada neprijatelj
navali kao rijeka, Duh Gospodnji podigne zastavu nasuprot nje-
mu. (YI, 19. srpnja 1894.)
Kako je neizrecivo dragocjeno zajedniπtvo s Kristom! Naπa je
prednost da uæivamo u takvoj zajednici ako to budemo zatraæili.
(ST, 7. prosinca 1882.)
Tako Êete steÊi i vjeËnu sigurnost da imate Prijatelja vjerni-
jeg od brata. (2T 271)

22
19. sijeËnja

Promiπljene navike donose dobro zdravlje

“Al’ ja Êu te iscijeliti, rane ti zalijeËiti — rijeË je Jahvina.”
(Jeremija 30,17)
Um se ne iscrpljuje niti slama tako Ëesto zbog marljivog rada
ili napornog uËenja, kao zbog jedenja neodgovarajuÊe hrane u
neodgovarajuÊe vrijeme i nemarnog odnosa prema zakonima zdra-
vlja. ... Neredovnost u jedenju i spavanju iscrpljuje umne snage.
Apostol Pavao izjavljuje da onaj tko æeli biti uspjeπan u postiza-
nju visokog mjerila poboænosti, mora biti umjeren u svemu. Je-
denje, pijenje i odijevanje, sve to ima svoj neposredni utjecaj na
naπ duhovni napredak. (YI, 31. svibnja 1894.)
Zdravlje je blagoslov koji samo rijetki znaju cijeniti. ... Mnogi
jedu u svako doba, ne obaziruÊi se na zakone zdravlja. I tada
tromost obuzima um. Kako ljudi mogu biti poËaπÊeni boæanskim
prosvjetljenjem kada su tako nesmotreni u svojim navikama, tako
nepaæljivi prema svjetlu koje im je Bog dao na tom podruËju. ... 30
Æivot je sveti zalog koji nam samo Bog moæe omoguÊiti da ga
zadræimo i koristimo Njemu na slavu. Onaj koji je uobliËio prediv-
nu strukturu naπeg tijela posebno Êe se pobrinuti da ga odræi
ispravnim ako ljudi ne budu djelovali u suprotnosti s Njegovim
namjerama. (RH, 20. lipnja 1912.)
Zdravlje, æivot i sreÊa posljedice su posluπnosti fiziËkim za-
konima koji upravljaju tijelom. Ako su naπa volja i um u skladu
s Boæjom voljom i Njegovim putovima, ako djelujemo prema upu-
tama naπeg Stvoritelja, On Êe odræati ljudski organizam u dobrom
stanju i obnoviti naπe moralne, umne i fiziËke snage, kako bi
preko nas mogao djelovati sebi na slavu. ... Ako suraujemo s
Njim na ovom poslu, zdravlje, sreÊa, mir i korisnost bit Êe sigur-
ne posljedice. (1BC 1118)
On nije umro za nas da bismo mi postali robovi loπih navika,
veÊ da bismo postali Boæji sinovi i kÊeri koji Mu sluæe svim svo-
jim snagama. (CG 399)
Dragi moji mladi prijatelji, napredujte korak po korak, sve
dok sve vaπe navike ne budu u skladu sa zakonima æivota i zdrav-
lja. (YI, 24. rujna 1907.)

23
 20. sijeËnja

Boæanska mudrost
“Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se drago-
cjenosti ne mogu porediti s njom.” (Izreke 8,11)
Da Adam i Eva nikada nisu dodirnuli zabranjeno stablo, Go-
spodin bi im prenio znanje — ne znanje na kojem poËiva proklet-
stvo grijeha — veÊ znanje koje bi im donijelo vjeËnu radost. Je-
dino znanje koje su stekli svojom neposluπnoπÊu bilo je pozna-
vanje grijeha i njegovih posljedica. ...
Iz stoljeÊa u stoljeÊe, radoznalost je navodila ljude da traæe
drvo znanja, i Ëesto su, kao i Salomon u svojem istraæivanju,
misleÊi da beru najvaænije plodove, dolazili do zakljuËka da je sve
Ëista ispraznost i muka duhu kad se usporedi s naukom o pravoj
svetosti koja im moæe otvoriti vrata Boæjega grada. Ljudska am-
bicija je Ëeznula za znanjem koje bi im donijelo slavu, uzviπenje
i nadmoÊ. Upravo je na tom podruËju Sotona iskuπavao Adama i
Evu sve dok Boæje naredbe nisu bile zaboravljene, i tako otpoËelo
njihovo obrazovanje pod upravom oca laæi, obrazovanje koje im je
trebalo donijeti znanje koje im je Bog uskratio. (1BC 1083)
Istinska je mudrost blago trajno kao vjeËnost. Mnogi tako-
zvani svjetski mudraci mudri su samo po vlastitoj procjeni. Za-
dovoljni stjecanjem svjetske mudrosti, nikada ne ulaze u vrt Gos-
podnji da se upoznaju s blagom znanja sadræanim u Njegovoj
svetoj RijeËi. MisleÊi za sebe da su mudri, ostaju neznalice u
31 pogledu mudrosti koju moraju steÊi svi koji æele baπtiniti vjeËni
æivot. ... Neobrazovan Ëovjek, ako poznaje Boga i Isusa Krista,
ima trajniju mudrost od najuËenijeg Ëovjeka koji prezire Boæje
upute. (3BC 1156)
Boæanska mudrost treba biti svjetiljka vaπoj nozi. ... Sve πto
se moæe izreπetati bit Êe izreπetano, ali ukorijenjeni i utemeljeni
u istini, vi Êete ostati s onim πto se ne moæe izreπetati. (YI, 2.
veljaËe 1893.)

24
21. sijeËnja

ProuËavajmo Sveto pismo

“Uistinu, sve πto je nekoÊ napisano, napisano je nama za
pouku, da strpljivoπÊu i utjehom, koje daje Pismo, trajno
imamo nadu.” (Rimljanima 15,4)
Ova sveta Knjiga izdræala je napade Sotone, koji se ujedinio
sa zlim ljudima da sve πto je boæanske naravi obavije oblacima i
tamom. Ali Gospodin je saËuvao ovu svetu Knjigu svojom Ëudo-
tvornom silom u njezinom sadaπnjem obliku — nacrt ili vodiË
ljudskoj obitelji koji im pokazuje put prema Nebu. ... Ta RijeË ...
je vodiË i jamstvo stanovnicima palog svijeta pa ako je prouËava
i poπtuje njezine upute, nijedna duπa ne mora se izgubiti na putu.
(The Testimony of Jesus, 11,13)
Nikada prije nije bilo tako vaæno da Kristovi sljedbenici pro-
uËavaju Bibliju kao πto je to danas. ZavodniËki utjecaji okruæuju
nas sa svih strana i zato je vrlo vaæno da se posavjetujemo s
Isusom, svojim najboljim Prijateljem. ... David izjavljuje: “U srce
pohranih rijeË tvoju, da protiv tebe ne sagrijeπim.” (Psalam 119,11)
Koliki su navedeni na grijeh zato πto nisu u prouËavanju Boæje
rijeËi s molitvom shvatili svu greπnost grijeha i saznali kako mu
se odluËno mogu oduprijeti. Kad je na njih navalila kuπnja, zate-
Ëeni su bez zaπtite jer nisu poznavali neprijateljeve zamke. Æivi-
mo u opasnim vremenima, i dok se budemo pribliæavali kraju
povijesti Zemlje, neÊe biti sigurnosti za one koji ne budu upoznati
s Boæjom rijeËju. ... Sve πto bi moglo biti izreπetano, bit Êe izre-
πetano. ... Boæja djeca su stigla do najpresudnijeg dijela svojeg
hodoËaπÊa, zato πto se neprijateljeve mreæe i zamke nalaze na sve
strane. A ipak, pod Gospodnjim vodstvom, s onim πto je jasno
otkriveno u Njegovoj RijeËi, moæemo sigurno koraËati ne spoti-
ËuÊi se. ... Sa stranica Svetoga pisma obraÊa nam se glas s Neba.
(YI, 18. svibnja 1893.)
Posluπnost Boæjoj rijeËi naπa je jedina sigurnost nasuprot
zala koja odvlaËe svijet u propast. (CG 556)

25
32 22. sijeËnja

KoraËajmo Njegovim putem

“Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima koji
Ëine zlo.” (Izreke 10,29)
Da smo od samog poËetka hodili po Boæjim savjetima, joπ bi
se mnoge tisuÊe obratile na sadaπnju istinu. Meutim, mnogi su
gradili neravne staze za svoje noge. BraÊo moja, gradite prave
putove, da hromi ne budu od njih odvraÊeni. Neka nitko ne ide
neravnim putovima koje je veÊ netko drugi napravio, jer na taj
naËin ne samo πto Êe sam otiÊi stranputicom, veÊ Êe tu iskrivlje-
nu stazu uËiniti prohodnijom za druge koji ga slijede. OdluËite da
Êete, πto se vas tiËe, hoditi stazom posluπnosti. Uvjerite se da
zasigurno stojite pod πirokim zaklonom SvemoguÊega. Shvatite
da se Gospodnje osobine moraju otkriti u vaπem æivotu i da u
vama mora biti ostvareno djelo oblikovanja karaktera po boæan-
skom uzoru. Prepustite se vodstvu Onoga koji je Glava svima.
Mi obavljamo svoje djelo za sud. Budimo Isusovi uËenici.
Svakog trenutka potrebno nam je Njegovo vodstvo. Na svakom
koraku trebamo se pitati: “Je li ovo Gospodnji put?” a ne: “Je li
to put Ëovjeka koji stoji iznad mene?” Nas jedino treba zanimati
hodimo li Gospodnjim putem.
Bog Êe poπtovati i podupirati svaku vjernu, ozbiljnu duπu
koja nastoji hoditi pred Njim u savrπenstvu Kristove milosti. On
nikada neÊe napustiti niti zaboraviti nijednu poniznu, uzdrhtalu
duπu. HoÊemo li povjerovati da Êe On raditi na naπim srcima? Da
Êe nas, ako Mu to dopustimo, oËistiti i posvetiti, da po Njegovom
bogatom milosru budemo osposobljeni za Njegove suradnike?
Moæemo li na osnovi oπtroumnog, svetog shvaÊanja procijeniti
snagu Njegovih obeÊanja, i biti na njima zahvalni, ne zbog toga
πto smo dostojni, nego zato πto se æivom vjerom oslanjamo na
Kristovu pravednost? (MS 96, 1902.)
Nema niËeg tako velikog i silnog kao πto je Boæja ljubav
prema onima koje On naziva svojom djecom. (RH, 15. oæujka
1906.)

26
23. sijeËnja

Svi su privuËeni uzdignutom Spasitelju

“I ja, kad budem podignut sa zemlje, sve Êu ljude privuÊi
k sebi.” (Ivan 12,32)
Nikada prije znanje o Isusu nije bilo tako πiroko rasprostra-
njeno kao u trenutku kada je visio na kriæu. Bio je podignut sa
zemlje da bi sve privukao k sebi. U srcima mnogih koji su pro- 33
matrali prizor raspeÊa i Ëuli Kristove rijeËi, zasjat Êe svjetlo isti-
ne. S Ivanom oni bi objavili: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima
grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) Bilo je takvih koji se nisu smirili sve
dok, istraæujuÊi Pisma i usporeujuÊi tekst s tekstom, nisu shva-
tili svrhu Kristovog poslanja. Uvidjeli su da je besplatni oprost
osigurao Onaj Ëije je njeæno milosre zagrlilo cijeli svijet. »itali
su proroËanstva o Kristu i tako πiroka i potpuna obeÊanja koja su
ukazivala na otvoren zdenac za Judu i Jeruzalem. (MS 1897.)
Kristova ærtva kao otkup za grijeh velika je istina oko koje
se okupljaju sve ostale istine. Da bi se ispravno razumjela i oci-
jenila svaka istina u Boæjoj rijeËi, od Postanka do Otkrivenja,
mora se prouËavati u svjetlu koje sjaji s golgotskog kriæa, a u vezi
je s Ëudesnom, srediπnjom istinom Spasiteljevog otkupljenja. Oni
koji prouËavaju Otkupiteljevu Ëudesnu ærtvu, rastu u milosti i
znanju.
Stavljam pred vas veliki, veliËanstveni spomenik milosti i
obnovljenja, spasenja i otkupljenja — Sina Boæjeg uzdignutog na
golgotskom kriæu. To treba biti tema svakog izlaganja. (MS 70,
1901.)
Isus poziva i privlaËi k sebi Svetim Duhom srca starih i mla-
dih. ... Kada se propovijeda raspeti Krist, sila Evanelja vrπi svoj
utjecaj na vjernika. Umjesto da ostane mrtav u prijestupima i
grijesima, on se budi. (YI, 19. sijeËnja 1893.)
Uzdiæite »ovjeka s Golgote sve viπe i viπe; u uzdizanju Kristo-
vog kriæa krije se sila. (CT 434)

27
 24. sijeËnja

Pomirenje Kristovom smrÊu

“Jer ako smo izmireni s Bogom smrÊu njegova Sina dok
smo joπ bili neprijatelji, mnogo Êemo se sigurnije, veÊ
izmireni, spasiti njegovim æivotom.” (Rimljanima 5,10)
Kriæ je odjeven silom koju jezik ne moæe izraziti. Kristova
ærtva za ljudski rod postiuje naπe skromne napore i metode da
upoznamo i uzdignemo ljudski rod, da pomognemo greπnim muπ-
karcima i æenama da pronau Isusa.
Rad Boæjih sinova i kÊeri mora se po karakteru razlikovati od
onoga πto se dosad pokazivalo kod mnogih. Ako oni ljube Isusa,
imat Êe i sveobuhvatnije zamisli o ljubavi koja je izraæena prema
palom Ëovjeku, koja je zahtijevala tako skupu ærtvu da bi se spa-
sio ljudski rod. Naπ Spasitelj traæi suradnju svakog Adamovog
34 sina i kÊeri koji su postali sinovi i kÊeri Boæje. ... Naπ Spasitelj
izjavljuje da je s Neba donio vjeËni æivot kao svoj dar. Trebao je
biti uzdignut na golgotski kriæ da bi sve ljude privukao k sebi.
Kako Êemo se odnositi prema ovoj Kristovoj otkupljenoj baπtini?
Njeænost, uvaæavanje, ljubaznost, suosjeÊanje i ljubav vrline su
koje im moramo pokazati. Tek tada Êemo moÊi pomagati da bi-
smo bili na blagoslov jedni drugima. U tom poslu naÊi Êemo neπto
πto je uzviπenije od obiËnog ljudskog bratstva. Imat Êemo uzviπe-
no druπtvo nebeskih anela. Oni surauju s nama u djelu pro-
svjeÊivanja svih, i malih i velikih.
Poπto se zaloæio u zadivljujuÊem zadatku naπeg spasenja,
Krist je u savjetu sa svojim Ocem odluËio da neÊe izostaviti niπta,
bez obzira na cijenu, da neÊe uskratiti niπta, koliko god bilo
skupocjeno, Ëime bi mogao izbaviti jadnog greπnika. On bi cijelo
Nebo ukljuËio u ovo djelo spasenja i obnavljanja Boæjeg moralnog
lika u Ëovjeku. ... Biti Boæje dijete znaËi biti jedno s Kristom u
Bogu, pruæiti svoje ruke u ozbiljnoj, samopoærtvovnoj ljubavi da
bismo donijeli snagu i blagoslov duπama koje propadaju u svojim
grijesima. (Letter 10, 1897.)

28
25. sijeËnja

Pravi misionarski napor poËinje u domu

“Oboje bijahu pravedni pred Bogom, jer su æivjeli bespri-
jekorno prema svim zapovijedima i odredbama Gospod-
njim.” (Luka 1,6)
Uspostavljanjem odnosa s Kristom obnovljeni se Ëovjek vra-
Êa u svoju prvobitnu zajednicu s Bogom. ... Njegova je prva duænost
prema svojoj djeci i svojim najbliæim roacima. Niπta ga ne moæe
opravdati ako zanemaruje ovaj unutarnji krug zbog πireg vanjskog
kruga. U dan konaËnog obraËuna oËevi i majke ... bit Êe upitani
πto su Ëinili i govorili da bi osigurali spasenje duπama za koje su
uzeli na sebe odgovornost da ih donesu na svijet. Jesu li zanema-
rili svoje jaganjce, ostavljajuÊi da se stranci brinu o njima? ...
Veliko dobro koje ste uËinili za druge neÊe poniπtiti dug koji
dugujete Bogu u skrbi za svoju djecu. Duhovna dobrobit vlastite
obitelji dolazi na prvo mjesto. (GCB 2d Quarter, 1899.)
Majkama je povjerena najveÊa misija koja je ikada bila po-
vjerena smrtnicima da pravilno poduËe i oblikuju um svoje djece.
(MS 29, 1886.)
Kad god preuzimate duænosti koje su vam najbliæe, Bog Êe
vas blagosloviti i Ëuti vaπe molitve. Ima toliko mnogo onih koji se
bave vanjskim misionarskim radom, dok njihovi domovi ostaju
liπeni takvih napora — i idu u propast zbog zanemarivanja. ... Prvi
po vaænosti misionarski rad je briga da ljubav, svjetlo i radost uu
u krug vlastitog doma. Nemojmo traæiti neki veliki posao na pod-
ruËju umjerenosti ili propovijedanja Evanelja dok prvo nismo
izvrπili svoju duænost u domu. Svakog jutra trebali bismo se pita- 35
ti: “Kakvo ljubazno djelo mogu uËiniti danas? Koje njeæne rijeËi
mogu izgovoriti?” Ljubazne rijeËi u domu su kao blagoslovljeno
sunËano svjetlo. Potrebne su muæu, potrebne su æeni, potrebne
su djeci. ... Æelja svakog srca trebala bi biti da ostvari πto viπe
Neba na Zemlji. (RH, 23. prosinca, 1884.)
Duπa spaπena u obiteljskom krugu ili u vaπem susjedstvu,
vaπim strpljivim, napornim zalaganjem donijet Êe isto tako mno-
go Ëasti Kristovom imenu i sjat Êe isto tako blistavo u vaπoj kruni
kao da ste je pronaπli u Kini ili Indiji. (ST, 10. studenoga 1881.)

29
26. sijeËnja

Treba Ëiniti dobro naπim susjedima

“Ne uskrati dobroËinstva potrebitim, kad god to moæeπ
uËiniti.” (Izreke 3,27)
Spasiteljevo srce je tako spremno i tako nas æeli pozdraviti
dobrodoπlicom kao Ëlanove Boæje obitelji da u prve rijeËi, koje
trebamo upotrijebiti u svojem prilaæenju Bogu, On stavlja osvje-
doËenje o naπem boæanskom srodstvu — “OËe naπ”. ... NazivajuÊi
Boga svojim Ocem, mi prepoznajemo svu Njegovu djecu kao svoju
braÊu. Svi smo mi dio velike zajednice ljudskog roda, svi Ëlanovi
jedne obitelji. Svojim molbama trebamo obuhvatiti naπe susjede,
kao i nas same. Nitko se pravilno ne moli ako blagoslov traæi
samo za sebe. (MB 154,155)
Povezani smo s Gospodinom najjaËim vezama, a izrazi lju-
bavi naπeg Oca trebali bi izazvati ljubav s najviπe sinovskog poπto-
vanja i najvatreniju zahvalnost. Boæji zakoni imaju svoj temelj u
najnepromjenjivijoj praviËnosti i tako su sroËeni da unapreuju
sreÊu onih koji ih dræe.
U pouci o vjeri koju je Krist odræao na Gori blagoslova, ot-
krivena su naËela istinske vjere. Vjera dovodi Ëovjeka u osobnu
zajednicu s Bogom, ali ta zajednica nije iskljuËiva; zato πto se
naËela Neba trebaju provoditi u æivot kako bi mogla pomoÊi Ëo-
vjeËanstvu i biti mu na blagoslov. Pravo Boæje dijete ljubit Êe
Boga cijelim svojim srcem, a svoje bliænje kao sebe. Ono Êe po-
kazivati iskreno zanimanje za druge ljude. Prava je vjera djelova-
nje milosti na srce, koja uzrokuje da æivot poteËe u dobrim dje-
lima, kao izvor koji se napaja iz æivih dubokih tokova. Vjera se ne
sastoji preteæno od razmiπljanja i molitve. KrπÊansko svjetlo se
prikazuje dobrim djelima i tako postaje vidljiva njegovim bliænji-
ma. Vjera se ne moæe odvojiti ni od poslovnog æivota. Ona mora
proæimati i posveÊivati sve veze i sve pothvate. Ako je Ëovjek
doista povezan s Bogom i Nebom, duh koji proæima Nebo utjecat
Êe na sve njegove rijeËi i djela. On Êe proslavljati Boga svim svo-
jim djelima i navoditi druge da Ga poπtuju. (RH, 18. rujna 1888.)

30
27. sijeËnja 36

Ujedinjeni s Boæjom djecom

“Dakako svi ste po vjeri sinovi Boæji u Kristu Isusu.”
(GalaÊanima 3,26)
Rijetko nalazimo dvije potpuno iste osobe. Meu ljudskim
biÊima, kao i meu stvarima u svijetu prirode, vlada raznolikost.
Jedinstvo u raznolikosti meu Boæjom djecom — iskazivanje lju-
bavi i podnoπenje usprkos razlikama u temperamentu — to je
svjedoËanstvo da je Bog poslao svojega Sina na svijet da spasi
greπnike. (MS 99, 1902.)
Jedinstvo koje postoji izmeu Krista i Njegovih uËenika ne
uniπtava bilo Ëiju osobnost. U umu, u namjeri, u karakteru, oni
su jedno, ali ne i u osobnosti. Zajedniπtvom Boæjeg Duha, poko-
ravajuÊi se Boæjem zakonu, Ëovjek postaje dionik boæanske nara-
vi. Krist dovodi svoje uËenike u æivu zajednicu sa sobom i sa
svojim Ocem. Djelovanjem Svetoga Duha na ljudski um, Ëovjek
postaje savrπen u Kristu Isusu. Jedinstvo s Kristom uspostavlja
æive veze jedinstva i meu uËenicima. To jedinstvo je za svijet
najuvjerljiviji dokaz u prilog Kristovom veliËanstvu i savrπenstvu
kao i Njegove sile koja uklanja grijeh. (MS 111, 1903.)
Sile tame imaju malo izgleda u borbi protiv vjernika koji se
meusobno ljube onako kao πto je Krist ljubio njih, koji ne πire
otuenost i razdor, koji se dræe zajedno, koji su ljubazni, usluæni
i njeænog srca, koji njeguju vjeru koja oËituje svoju snagu ljuba-
vlju i Ëisti duπu. Moramo imati Kristovog Duha ili nismo Njegovi.
(MS 103, 1902.)
U jedinstvu je snaga; u neslozi je slabost. (Letter 31, 1892.)
©to je uæa naπa zajednica s Kristom, to Êe uæa biti i naπa
meusobna zajednica. Nesloga i neprijateljstvo, sebiËnost i uobra-
æenost bore se za prevlast. To su rodovi podijeljenog srca, podlo-
æni nagovorima neprijatelja duπa. Sotona likuje kada moæe posi-
jati sjeme razdora. (MS 146, 1902.)
U slozi je æivot, sila koja se ne moæe dobiti ni na koji drugi
naËin. (MS 96, 1902.)

31
 28. sijeËnja

Radosni u Gospodinu
“Bilo mu milo pjevanje moje! Ja Êu se radovati u Jahvi.”
(Psalam 104,34)
Opustite se potpuno u Kristovom naruËju. Razmiπljajte o
Njegovoj velikoj ljubavi i dok budete sagledavali Njegovo samood-
ricanje, Njegovu beskonaËnu ærtvu koju je podnio za nas da bi-
smo povjerovali u Njega, vaπe Êe se srce ispuniti svetom radoπÊu,
smirenim spokojstvom i neopisivom ljubavlju. Dok govorimo o
Isusu, dok Ga prizivamo u molitvi, ojaËat Êe naπe uvjerenje da je
37 On naπ osobni Spasitelj pun ljubavi i Njegov Êe nam karakter
postajati sve privlaËniji. ... Moæemo uæivati u bogatstvu ljubavi i,
buduÊi da u potpunosti vjerujemo da smo Njegovi posvajanjem,
moæemo doæivjeti ugoaj Neba. »ekajte na Gospodina u vjeri. Go-
spodin privlaËi duπu u molitvi i daje nam da osjetimo Njegovu
dragocjenu ljubav. Imamo Njegovu blizinu, i moæemo odræavati
slatko i prisno zajedniπtvo s Njim. Primamo duboke dojmove o
Njegovoj njeænosti i suosjeÊanju i naπa se srca slamaju i tope
udubljivanjem u tu ljubav koja nam je darovana. Stvarno osjeÊa-
mo trajnu Kristovu prisutnost u duπi. ... Naπ mir je kao rijeka, val
za valom slave zapljuskuje naπe srce i mi stvarno “veËeramo s
Isusom i On s nama”. StjeËemo stvarni osjeÊaj Boæje ljubavi i
odmaramo se u njoj. Nijedan jezik ne moæe je opisati, ona je
iznad svakog znanja. Mi smo jedno s Kristom i naπ je æivot sakri-
ven s Kristom u Bogu. Imamo sigurnost da Êemo se i mi proslaviti
kada se pojavi On — naπ æivot. S Ëvrstim povjerenjem moæemo
Boga nazivati svojim Ocem. Bilo da æivimo ili umiremo, Gospodnji
smo. Njegov Duh Ëini nas sliËnim Isusu Kristu u naravi i karak-
teru i mi predstavljamo Krista drugima. Kada Krist prebiva u du-
πi, ta Ëinjenica se ne moæe sakriti jer je On kao izvor vode koja
teËe u vjeËni æivot. To πto sada svojim karakterom, rijeËima i
vladanjem predstavljamo Kristov lik, proizvodi kod drugih dubo-
ku, trajnu i sve veÊu ljubav prema Isusu i mi svima obznanjujemo
... da smo se usuglasili s likom Isusa Krista. (Letter 52, 1894.)

32
29. sijeËnja

Ispunjavajte um boæanskim istinama

“Tim nas je obdario skupocjenim i najveÊim obeÊanim
dobrima, da po njima, umaknuvπi pokvarenosti koja je
zbog opake poæude u svijetu, postanete dionici boæanske
naravi.” (2. Petrova 1,4)
Duænost je svakog Boæjeg djeteta da svoj um ispunjava boæan-
skim istinama, i πto to viπe Ëini, imat Êe sve viπe snage i bistrine
uma da shvati Boæje dubine. Postajat Êe sve ozbiljniji i jaËi dok
se naËela istine budu prenosila u njegov svakidaπnji æivot.
Duhovni æivot donosi blagoslov ËovjeËanstvu. Onaj tko je u
skladu s Bogom, stalno Êe za snagu ovisiti o Njemu. “Dakle:
budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebeski!” Naπ æivotni
posao trebao bi biti stalno napredovanje prema savrπenstvu krπ-
Êanskog karaktera, neprestana teænja za usklaivanjem s Boæjom
voljom. Napori koje smo poËeli ulagati ovdje, nastavit Êe se i u
vjeËnosti. Napredak koji smo ostvarili ovdje ostat Êe i kada ue-
mo u vjeËni æivot.
Oni koji imaju dio u Kristovoj krotkosti, neporoËnosti i lju- 38
bavi, bit Êe radosni u Bogu i πirit Êe svjetlo i radost na sve oko
sebe. Pomisao da je Krist umro da bismo mi dobili dar vjeËnog
æivota, dovoljna je da u naπim srcima potakne najiskreniju vatre-
nu zahvalnost i s naπih usana najoduπevljenije proslavljanje. Bo-
æja obeÊanja su bogata, puna i besplatna. Tko god se hoÊe, u
Kristovoj sili, pokoriti njihovim uvjetima, ima pravo da ta obeÊa-
nja postanu potpuno njegova sa svim njihovim bogatim blagoslo-
vima. I tako obilato opskrbljen blagom iz Boæje riznice, on na
æivotnom putu moæe æivjeti “dostojno Gospodina”, biti Mu “ugodan
u svemu” (Koloπanima 1,10), svojim poboænim primjerom moæe
biti na blagoslov ljudima oko sebe i na Ëast svojem Stvoritelju. I
dok naπ Spasitelj πtiti svoje sljedbenike od samopouzdanja pod-
sjeÊanjem: “Jer bez mene ne moæete niπta uËiniti”, zajedno s
njim udruæuje i milostivo ohrabrenje: “Tko ostaje u meni ... rodi
mnogo roda.” (Ivan 15,5) (RH, 20. rujna 1881.)

33
 30. sijeËnja

Budite kao drvo zasaeno kraj potoka

“On je k’o stablo zasaeno pokraj voda tekuÊica πto u
svoje vrijeme plod donosi; liπÊe mu nikad ne vene, sve πto
radi dobrim urodi.” (Psalam 1,3)
Opasnosti vrebaju na svakom putu i onaj tko pobijedi moÊi
Êe pjevati pobjedniËku pjesmu u Boæjem gradu. Neki imaju pre-
naglaπene crte karaktera koje Êe stalno morati obuzdavati. Ako
se budu dræale pod kontrolom Boæjeg Duha, ove osobine mogu
biti na blagoslov, ali ako ne budu, pokazat Êe se kao prokletstvo.
Ako one koji sada jaπu na valu popularnosti ne uhvati vrtoglavica,
bit Êe to Ëudo Boæje milosti. Ako se oslone na svoju mudrost, kao
πto su uËinili mnogi u takvoj situaciji, njihova Êe se mudrost
pokazati kao ludost. Ali ako se predaju nesebiËnom radu za Boga,
nikada ne skreÊuÊi od naËela, Gospodin Êe ih obuhvatiti svojom
vjeËnom rukom i dokazati im da je njihov moÊni PomoÊnik. ...
Ovo je opasno doba za svakog Ëovjeka koji ima talente do-
stojne za rad za Boga zato πto Sotona takvim ljudima stalno na-
meÊe svoje kuπnje, uvijek se trudeÊi da ih ispuni ponosom i
ambicioznoπÊu. Ako je Bog ipak koristio takve ljude, Ëesto se
dogaalo da su postajali neovisni i samodovoljni smatrajuÊi da
mogu stajati sami. ...
Molitva i napor, napor i molitva bit Êe osnovne aktivnosti
vaπeg æivota. Morate se moliti kao da uspjeπnost i hvala potpuno
pripadaju Bogu, a raditi kao da sve duænosti pripadaju vama. Ako
æelite snagu, moæete je dobiti; ona Ëeka da je uzmete. Samo vje-
rujte u Boga, oslonite se na Njegovu rijeË, djelujte u skladu s
39 vjerom i blagoslovi Êe doÊi. ... Bog prihvaÊa one koji imaju poni-
zno, skruπeno srce puno povjerenja i Ëuje njihove molitve, a kada
im On pomaæe, sve prepreke Êe biti prevladane. ... Nebeski blago-
slov, primljen u svakidaπnjoj molitvi, bit Êe kao kruh æivota duπi
i poveÊat Êe moralne i duhovne snage, kao drvo usaeno kraj
potoka. (4T 538,539)

34
31. sijeËnja

Baπtinit Êemo sve

“Pobjednik Êe baπtiniti ovo: ‘Ja Êu mu biti Bog, a on Êe mi
biti sin (kÊi)’.” (Otkrivenje 21,7)
Da bismo mogli baπtiniti sve, moramo se oduprijeti grijehu i
pobijediti ga. (Velika borba, str. 426)
Ako odræimo Gospodnje zapovijedi, imat Êemo Njegovu ra-
dost. Ako smo stvarno postali nebeski dræavljani i imamo pravo
na besmrtnu baπtinu, na vjeËno blago, tada imamo i tu vjeru koja
se oËituje ljubavlju i Ëisti duπu. ... »lanovi smo nebeske obitelji,
djeca nebeskog Kralja, baπtinici Boæji i subaπtinici Kristovi. Pri-
likom Njegovog dolaska dobit Êemo vijenac æivota koji neÊe uve-
nuti. (YI, 25. kolovoza 1898.)
Vladar Neba æeli da posjedujete i uæivate u svemu πto moæe
oplemeniti, proπiriti i uzdiÊi vaπe biÊe i osposobiti vas da æivite s
Njim zauvijek, da vaπe postojanje po trajanju bude jednako Bo-
æjem æivotu. Kakve li nam sve izglede otvara æivot koji Êe doÊi!
Kakve sve privlaËnosti ima! Kako je πiroka, duboka i neizmjerna
ljubav Boæja izraæena prema Ëovjeku! (3T 458)
BezgraniËne su prednosti podarene Boæjoj djeci da budu po-
vezana s Isusom Kristom, kojega u svemirskim prostranstvima i
svjetovima koji nisu pali oboæava svako srce i kome hvalu pjeva
svaki jezik, da budu djeca Boæja, da nose Njegovo ime, da postanu
Ëlanovi kraljevske obitelji, da budu svrstana pod zastavu kneza
Emanuela, Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima.
(YI, 20. listopada 1886.)
Boæji Sin je baπtinik svega, i vlast i slava kraljevstava ovoga
svijeta obeÊane su Njemu. ... Kao πto je Krist bio na svijetu, tako
su i Njegovi sljedbenici. Oni su sinovi Boæji i subaπtinici Kristovi
i kraljevstvo i vlast pripadaju njima. (1T 286,287)
Za æivot posluπnosti On Êe vam umjesto ovoga svijeta dati
kraljevstvo nad cijelim Nebom. On Êe vam dati neprolaznu slavu
i æivot trajan kao vjeËnost. (2T 44)

35
 VELJA»A
MOJ ÆIVOT DANAS

40 1. veljaËe

Daj Mu svoje srce

“Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oËi tvoje raduju
putovi moji.” (Izreke 23,26)
Gospodin kaæe svakome od vas: “Daj mi, sine moj, srce svoje.”
On vidi vaπe nemire. On zna da vam je duπa oboljela grijehom i
æeli vam reÊi: “Oproπteni su ti grijesi.” Veliki LijeËnik ima lijek za
svaku bolest. On razumije vaπ sluËaj. Kakve god bile vaπe pogre-
πke, On zna kako se s njima treba nositi. Zar se neÊete povjeriti
Njemu? (YI, 13. veljaËe 1902.)
Boæji blagoslov poËivat Êe na svakoj duπi koja se potpuno
posvetila Njemu. Ako potraæimo Boga svim svojim srcem, naÊi
Êemo Ga. Bog je ozbiljan i On æeli u nama napraviti temeljit posao
za vjeËnost. On je izlio cijelo Nebo u jednom Daru i ne postoji
nijedan razlog zbog kojeg bi trebalo sumnjati u Njegovu ljubav.
Gledajte na Golgotu. ...
Bog od vas traæi da Mu predate svoje srce. Svoje snage, svoje
talente, svoje osjeÊaje, sve trebate predati Njemu, da On djeluje u
vama da hoÊete i da uËinite kao πto Mu je ugodno i da vas ospo-
sobi za vjeËni æivot. (RH, 5. svibnja 1891.)
Kad u srcu bude boravio Krist, duπa Êe biti tako ispunjena
Njegovom ljubavlju i tako radosna u zajednici s Njime da Êe pri-
onuti uz Njega; i gledajuÊi Njega, zaboravit Êe sebe. Ljubav prema
Kristu bit Êe izvor djelovanja. Oni koji osjeÊaju silu Boæje ljubavi,
ne pitaju kako bi sa πto manje truda zadovoljili Boæje zahtjeve. Ne
traæe najniæa mjerila, veÊ im je cilj da budu u savrπenom skladu
s voljom svojega Otkupitelja. S iskrenom Ëeænjom oni ærtvuju sve
i pokazuju zanimanje primjereno vrijednosti cilja za kojim teæe.
(Put Kristu, str. 45; izdanje 2005.)
Duh koji Bog æeli pokoran je i pouËljiv. Ono πto molitvi daje
izvrsnost jest Ëinjenica da je izreËena iz posluπnog srca koje voli.
(TM, str. 419)

36
2. veljaËe

Molite se ujutro
“Jahve, zorom glas mi veÊ Ëujeπ, zorom ti veÊ lijem moli-
tve u nadi ËekajuÊ’.” (Psalam 5,4)
Prvi uzdah duπe ujutro trebao bi biti uzdah za prisutnoπÊu
Isusa Krista. “Jer bez mene”, kaæe On, “ne moæete niπta uËiniti”
(Ivan 15,5). To je Isus koji nam je potreban; Njegovo svjetlo, Njegov
æivot, Njegov duh moraju stalno biti naπi. On nam je potreban
svaki sat. Ujutro se trebamo moliti da Sunce Pravde zasja u oda- 41
jama naπeg uma i srca i uËini da cijeli budemo svjetlo u Gospodi-
nu kao πto Sunce obasjava zemlju i ispunjava svijet svjetlom. Ni
jednog jedinog trenutka mi ne moæemo Ëiniti niπta bez Njegove
prisutnosti. Neprijatelj zna kada neπto poduzimamo bez naπega
Gospodina i odmah je tu, spreman da ispuni naπe umove svojim
zlim prijedlozima kako bismo bili “zavedeni zabludom zloËinaca
(i) izgubili svoj Ëvrsti stav” (2. Petrova 3,17), ali je Gospodnja æelja
da se iz trenutka u trenutak dræimo Njega i da na taj naËin bude-
mo potpuni u Njemu. ...
Boæja je namjera da svatko od nas bude savrπen u Njemu,
kako bismo mogli svijetu predstavljati savrπenstvo Njegovog ka-
raktera. On æeli da budemo bez grijeha, da ne bismo razoËarali
Nebo, da ne bismo raæalostili naπeg boæanskog Otkupitelja. On ne
æeli da ispovijedamo krπÊanstvo a da ne iskoristimo tu milost
koja nas moæe uËiniti savrπenima da ne oskudijevamo ni u Ëemu.
(BE, 15. sijeËnja 1892.)
Molitva udruæena s vjerom uËinit Êe ono πto ne moæe postiÊi
nijedna sila na Zemlji. Rijetko se dogaa da se dva puta naemo
u situaciji koja je identiËna u svakome pogledu. Pred nama su
uvijek novi dogaaji i nove kuπnje kroz koje trebamo proÊi, kod
kojih prethodna iskustva ne mogu biti dostatno dobar vodiË. Mi
trebamo imati stalnu svjetlost od Boæjeg prijestolja. Krist stalno
πalje poruke onima koji oËekuju i koji sluπaju njegov glas. (Put
u bolji æivot, str. 327)
Dio je Boæjeg plana da nam usliπa, kao odgovor na molitvu
vjere, ono πto nam ne bi podario da Ga to nismo zamolili. (Velika
borba, str. 415; izdanje 2010.)

37
 3. veljaËe

Biblija raa novi æivot

“Jer ste ponovo roeni, ne iz raspadljiva, nego iz neras-
padljiva sjemena: rijeËju æivoga i vjeËnog Boga.” (1. Pe-
trova 1,23)
U Bibliji je otkrivena Boæja volja. Istine Boæje rijeËi su izjave
Sveviπnjega. Onaj tko uËini ove istine dijelom svojeg æivota, po-
staje u svakom smislu novo stvorenje. Njemu se ne daju nove
umne sposobnosti, veÊ je uklonjena tama koja je zbog neznanja
i grijeha prekrivala razumijevanje. RijeËi “i ja Êu im dati novo
srce”, znaËe “nov Êu duh udahnuti u njih” (Ezekiel 11,19). Pro-
mjenu srca uvijek prati jasno shvaÊanje krπÊanskih duænosti i
jasno razumijevanje istine. Onaj tko se obratio Pismu s moli-
tvom, steÊi Êe jasno razumijevanje i prosuivanje, kao da je u
obraÊanju Bogu dostigao viπu razinu inteligencije.
Biblija sadræi naËela koja leæe u temeljima svake prave ve-
liËine, svakog pravog napretka, bilo za pojedinca ili za Ëitav na-
42 rod. Narod koji omoguÊuje povoljno ozraËje πirenju Pisma, otvara
put razvijanju i πirenju umova ljudi. »itanje Pisma Ëini da svjetlo
zasja u mraku. Dok se istraæuje Boæja rijeË, pronalaze se æivo-
todavne istine. U æivotu onih koji paze na njezin nauk, bit Êe
æivotnih strujanja sreÊe koja Êe blagoslivljati sve s kojima dolaze
u dodir. (RH, 18. prosinca 1913.)
TisuÊe su zahvaÊale vodu iz ovih izvora æivota, a zalihe se ne
smanjuju. TisuÊe su postavile Gospodina pred sebe i gledanjem
bile promijenjene u to isto obliËje. Njihovo srce gori u njima dok
govore o Njegovom karakteru, dok objavljuju πto je Krist njima i
πto su oni Kristu. ... Joπ nove tisuÊe mogu se ukljuËiti u istraæi-
vanje tajni spasenja. ... Svako svjeæe istraæivanje otkrit Êe neπto
dublje i zanimljivije od onoga πto je veÊ otkriveno. (Signs, 18.
travnja 1906.)

38
4. veljaËe

Duh proslavlja Krista u meni

“On Êe mene proslaviti, jer Êe uzeti od onog πto je moje
i to objaviti vama.” (Ivan 16,14)
Ovim rijeËima Krist najavljuje djelo Svetoga Duha. Duh pro-
slavlja Krista tako πto Ga Ëini predmetom najuzviπenijeg poπtova-
nja i Spasitelj postaje uæivanje, radost ljudskog biÊa u Ëijem je
srcu obavljen ovaj preobraæaj. ...
Pokajanje pred Bogom i vjera u Isusa Krista donosi plodove
obnavljajuÊe sile milosti Duha. Pokajanje je proces kojim duπa
æeli odsjajivati Kristov lik svijetu. (Letter 155, 1902.)
Krist im daje dah svoga duha, æivot svoga æivota. Sveti Duh
daje svoje najbolje snage da rade u srcu i umu. Boæja milost
proπiruje i umnaæa njihove sposobnosti i sve savrπenstvo boæan-
ske prirode pridruæuje im se u djelu spaπavanja ljudskih biÊa.
Suradnjom s Kristom savrπeni su u Njemu i osposobljeni da u
svojoj ljudskoj slabosti Ëine djela SvemoguÊega. (Isusov æivot,
str. 685)
Æivotno djelo krπÊanina treba se sastojati u tome da se obu-
Ëe u Krista i da postigne veÊe savrπenstvo Kristovog lika. Boæji
sinovi i kÊeri trebaju napredovati u sliËnosti s Kristom, naπim
Uzorom. Svakoga dana trebaju gledati Njegovu slavu i razmiπljati
o Njegovoj neusporedivoj izvrsnosti. (TM, str. 122)
O, da, vama je potrebno krπtenje Svetim Duhom da moæete
biti proæeti Boæjim Duhom! Tada Êete iz dana u dan postajati sve
sliËniji Kristovom liku, i u svakom djelu vaπeg æivota pitanje Êe
biti: “HoÊe li to proslaviti mojega Gospodara?” Strpljivim nasto- 43
janjem u Ëinjenju dobra traæit Êete Njegovu slavu i Ëast i primit
Êete dar besmrtnosti. (RH, 10. svibnja 1892.)

39
5. veljaËe

Cijela Êe Zemlja biti osvijetljena

“Poslije toga opazih nekoga drugog anela gdje silazi s
neba. Imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od njegova
sjaja.” (Otkrivenje 18,1)
Kraj svih stvari je na dohvat ruke. Bog djeluje na svaki um
koji je otvoren za primanje dojmova Njegovog Svetoga Duha. On
πalje vjesnike da upute upozorenje na svakom mjestu. Bog isku-
πava privræenost svojih crkava i njihovu spremnost da pokaæu
posluπnost vodstvu Duha. Znanje Êe se poveÊavati. Nebeski po-
slanici trebaju biti vieni kako æure tamo-amo, traæeÊi na svaki
moguÊi naËin da upozore ljude na nadolazeÊe sudove i objave
Radosnu vijest o spasenju preko naπega Gospodina Isusa Krista.
Mjerilo pravednosti treba biti uzdignuto. Boæji Duh djeluje na
srca ljudi, a oni koji odgovore na Njegov utjecaj, postat Êe svjetlo
svijetu. Oni se svuda mogu vidjeti kako prenose drugima svjetlo
koje su primili kao πto su to Ëinili po silasku Svetoga Duha na
blagdan Pedesetnice. I kad su dopustili da njihovo svjetlo zasja,
primali su sve viπe i viπe sile Duha. Zemlja se zasvijetlila od Boæje
slave. (RH, 16. srpnja 1895.)
Vidjela sam da Êe ova vijest zavrπiti djelo sa silom i snagom
koja Êe daleko nadmaπiti ponoÊi poklik. Boæji sluge, naoruæani
silom odozgo i ozarenih lica koja svijetle svetom odanoπÊu, iziπli
su da objave vijest s Neba. (Rani spisi, str. 225)
Mnogi su hvalili Boga. Bolesni su bili izlijeËeni; Ëinjena su
druga Ëuda. Vien je duh posredovanja, upravo onakav kakav je
bio izraæen uoËi velikog blagdana Pedesetnice. Stotine i tisuÊe su
viene u posjetu obiteljima i kako pred njima otvaraju Boæju ri-
jeË. Srca su bila osvjedoËena silom Svetoga Duha i duh pravog
obraÊenja bio je oËigledan. Na svakoj strani vrata su bila πirom
otvorena za objavljivanje istine. »inilo se da je svijet obasjan
nebeskim utjecajem. (9T, 126)

40
6. veljaËe 44

Ne ærtvovati naËela zbog mira

“Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga
ne dajem kakav svije daje. Neka se ne uznemiruje i ne
plaπi vaπe srce!” (Ivan 14,27)
Uvijek su na Zemlji postojale i postojat Êe do kraja vremena
dvije skupine ljudi — oni koji vjeruju u Isusa i oni koji Ga odba-
cuju. Greπnici, koliko god zli, opaki i pokvareni, vjerom u Njega
bit Êe oËiπÊeni i osloboeni obnavljajuÊim djelom Njegove rijeËi.
... Oni koji odbacuju Krista i odbijaju istinu, bit Êe ispunjeni
gorËinom protiv onih koji prihvaÊaju Isusa kao osobnog Spasite-
lja. A oni koji primaju Krista, omekπani su i pokoreni pokaziva-
njem Njegove ljubavi i Njegovog poniæenja, patnji i smrti u njiho-
vo ime. ...
Mir koji je Krist dao svojim uËenicima, i za koji se molimo,
roen je od istine, mir koji se ne smije ugasiti zbog podjela. Bez
njega se mogu javiti ratovi i borbe, ljubomora, zavist, mrænja,
sukobi; ali Kristov mir nije ono πto svijet daje ili uzima. On se
odræao usred progona uhoda i najokrutnijeg protivljenja svojih
neprijatelja. ... Krist nije ni za trenutak kupovao mir izdajom
svetog povjerenja. Mir se ne moæe ostvariti pogaanjem oko na-
Ëela. ... Bila bi ozbiljna pogreπka onih koji pripadaju sinovima
Boæjim da pokuπaju premostiti provaliju koja razdvaja sinove
svjetla od sinova tame odustajanjem od naËela, sklapajuÊi dogo-
vore na raËun istine. To bi znaËilo da se odriËu Kristovog mira da
bi sklopili mir sa svijetom ili da bi se pobratimili s njim. Ærtva je
preskupa da bi je Boæji sinovi prinijeli samo zato da sklope mir
sa svijetom na raËun odustajanja od naËela istine. ... Neka onda
Kristovi sljedbenici u svojim umovima Ëvrsto odluËe da nikada
neÊe dovesti u pitanje istinu, da nikada neÊe ni za jotu popustiti
u naËelima u korist svijeta. Neka se dræe Kristovog mira. (RH, 24.
srpnja 1894.)

41
 7. veljaËe

Ljubiti kao πto je Krist ljubio

“Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom Êe
svi upoznati da ste moji uËenici.” (Ivan 13,35)
Ako æelimo biti istinsko svjetlo svijetu, moramo pokazivati
45 suosjeÊajni Kristov duh ljubavi. Voljeti kao πto je Krist volio zna-
Ëi da moramo vjeæbati samokontrolu. To znaËi da moramo poka-
zati nesebiËnost u svakom trenutku i na svakom mjestu. To znaËi
da moramo πiriti oko sebe ljubazne rijeËi i blage poglede. Oni
davatelja ne koπtaju niπta, ali ostavljaju iza sebe dragocjeni miris.
Njihov utjecaj na dobro ne moæe se procijeniti. Ne samo za pri-
matelja nego i za davatelja oni su blagoslov, jer obje strane rea-
giraju na njega. Prava ljubav je dragocjeno obiljeæje nebeskog
podrijetla, koje poveÊava svoju mirisnost ovisno o tome koliko je
πirimo prema drugima. ...
Bog æeli da Njegova djeca imaju na umu da u cilju Njegovog
proslavljanja moraju darovati svoju naklonost onima kojima je
najpotrebnija. Ne bi trebalo biti zanemareno nijedno ljudsko biÊe
s kojim dolazimo u dodir. SebiËnost u pogledu, rijeËi ili djelu ne
bismo smjeli izraæavati prema ljudima oko nas, bez obzira na
njihov poloæaj, bilo da su visoki ili niski, bogati ili siromaπni.
Ljubav koja izgovara lijepe rijeËi samo nekolicini, dok se prema
ostalima ponaπa hladno i ravnoduπno, nije ljubav nego sebiËnost.
Takvo ponaπanje neÊe ni na koji naËin djelovati na dobro duπe ili
na slavu Bogu. Mi ne smijemo ograniËavati svoju ljubav samo na
jednu ili dvije osobe.
Oni koji sakupljaju sjajne zrake sunca Kristove pravednosti
i ne propuπtaju ih u æivot drugih, uskoro Êe izgubiti slatke, svije-
tle zrake nebeske milosti, sebiËno rezervirane za nekolicinu. ...
Ne smijemo sebi dopustiti da okupimo nekoliko odabranih, niπta
ne pruæajuÊi onima kojima je pomoÊ najpotrebnija. Naπa ljubav
ne smije biti zapeËaÊena samo za nekoliko posebnih osoba. Ra-
zbijte boËicu i miris Êe ispuniti kuÊu. (Signs, 7. listopada 1906.)

42
8. veljaËe

Pjevat Êu Gospodinu
“Pravo me πtuje onaj koji prinosi ærtvu zahvalnu: i onomu
koji hodi stazama pravim — njemu Êu pokazati spasenje
svoje.” (Psalam 50,23)
Doite Isusu baπ takvi kakvi ste, greπni, slabi i u potrebi i On
Êe vam dati vodu æivota! Vama je potrebna vjera koja prodire i
kroz paklene sjenke koje Sotona πiri po vaπem putu. On æurno
izmiπlja zadovoljstva i modu kojima Êe tako obuzeti ljudski um
da neÊe biti u stanju odvojiti ni trenutak za razmiπljanje. UËite
svoju djecu da slave Boga, a ne da ugaaju sebi. Ona su i Njegova
djeca — Njegova su stvaranjem i otkupljenjem. NauËite ih da
izbjegavaju zabave i nerazumnosti ovog izopaËenog vremena. Dr-
æite njihov um Ëistim i neokaljanim u Boæjim oËima. … Hvalite
Boga. Neka vaπi razgovori, vaπa glazba i vaπe pjesme proslavljaju
Onoga koji je toliko mnogo uËinio za nas. Slavite Boga ovdje, pa
Êete biti osposobljeni pridruæiti se nebeskom zboru kada uete u
Boæji grad. Onda Êete moÊi poloæiti svoje blistave krune kraj Isu-
sovih nogu, uzeti svoje zlatne harfe i cijelo Nebo ispuniti melodi- 46
jom hvale. Mi Êemo Ga slaviti besmrtnim jezikom. (MS 16, 1895.)
Dok nas naπ Otkupitelj vodi prema pragu vjeËnosti, obasja-
nom Boæjom slavom, mi moæemo Ëuti rijeËi hvale i zahvaljivanja
nebeskog zbora oko prijestolja; i kada se odjek aneoske pjesme
bude Ëuo u naπim zemaljskim domovima, srca Êe biti privuËena
nebeskim pjevaËima. Zajednica s Nebom poËinje na Zemlji. Mi
ovdje uËimo osnovnu melodiju nebeskog slavljenja. (Odgoj, str.
152)
Hvalite Gospodina, razgovarajte o Njegovoj dobroti, govorite
o Njegovoj moÊi. Uljepπajte ozraËje koje okruæuje vaπu duπu. …
Hvalite srcem, duπom i svojim glasom, hvalite Onoga koji donosi
zdravlje vaπem cjelokupnom izgledu, svojega Spasitelja i Boga!
(YI, 27. prosinca 1900.)

43
 9. veljaËe

Rast u milosti poËinje u domu

“Jahve, Bog, sunce je i πtit: on daje milost i slavu. Ne
uskraÊuje Jahve dobara onima koji idu u neduænosti.”
(Psalam 84,12)
Ima mnogo onih koji ne rastu u milosti zato πto ne njeguju
vjeru u domu.
»lanovi obitelji trebaju pokazati da trajno raspolaæu silom
koju primaju od Krista. Oni trebaju usavrπavati svaku naviku i
obiËaj, pokazujuÊi tako da neprestano pred oËima imaju spoznaju
πto znaËi biti krπÊanin. (MS 140, 1897.)
Oni koji su krπÊani u domu, bit Êe krπÊani i u crkvi i u
svijetu. (Signs, 17. veljaËe 1904.)
Boæanska dobrota moæe uzrasti jedino u srcu koje se ustraj-
no priprema za dragocjeno sjeme istine. Trnje grijeha moæe rasti
na svakom tlu; njemu nije potrebna njega; ali boæanska dobrota
mora se briæljivo gajiti. »iËak i trnje uvijek su gotovi da prokli-
jaju; i zato se djelo ËiπÊenja mora stalno obavljati. (Isusove uspo-
redbe, str. 25,26)
Ono πto karakter Ëini privlaËnim u domu isto je ono πto Êe
ga uËiniti privlaËnim i u nebeskim stanovima. Ako ste pozvani da
… budete svjetlo svijetu, onda vaπe svjetlo treba blistati u vaπem
domu. Tu trebate pokazivati krπÊanske vrline, trebate biti dostoj-
ni ljubavi, strpljivi, ljubazni, ali Ëvrsti. … Neprestano trebate te-
æiti viπoj kulturi uma i duπe. … I kao ponizno Boæje dijete koje
uËi u Kristovoj πkoli, stalno usavrπavajte svoje sposobnosti da
biste obavili najsavrπenije, najtemeljnije djelo u domu, svojim
primjerom kao i svojim rijeËima. … Neka svjetlo nebeske milosti
obasja vaπ karakter tako da postane svjetlo u vaπem domu. (RH,
15. rujna 1891.)
Mjera vaπeg krπÊanstva odreuje se karakterom æivota u va-
47 πem domu. Kristova milost osposobljava Ëovjeka koji je primi da
od doma stvori sretno mjesto, puno mira i spokoja. (Signs, 14.
listopada 1892.)

44
10. veljaËe

Bog umnoæava moje darove

“Tada mu reËe gospodar: ‘Dobro, valjani i vjerni slugo!
Bio si vjeran nad malim, zato Êu te nad velikim postaviti:
Ui u veselje gospodara svoga!’” (Matej 25,21)
Bog nam je dao talente koje trebamo upotrijebiti za Njega.
Jednome je dao pet talenata, drugome dva, a treÊem jedan. Neka
onaj koji je dobio samo jedan talenat ni ne pomisli sakriti ga od
Boga. Gospodin zna gdje je sakriven. On zna da Mu taj talenat
niπta ne donosi. Kada doe, upitat Êe svoje sluge: ©to si uËinio
s talentima koje sam ti povjerio? Kada onaj koji je primio pet i
onaj koji je dobio dva odgovore da su trgovanjem udvostruËili
svoje talente, On Êe im reÊi: “Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si
vjeran nad malim, zato Êu te nad velikim postaviti: Ui u veselje
gospodara svoga!” To isto reÊi Êe i onome koji je upotrijebio
jedan povjereni talenat. …
Onome koji ima samo jedan talenat ja bih rekla: Znaπ li da
taj jedan talenat, kada se pravilno upotrijebi i iskoristi, moæe
donijeti Gospodinu i stotinu talenata? Kako? — pitaπ ti. Upotrije-
bi svoj dar u obraÊenju samo jednog ljudskog ma, koji vidi πto je
Bog uËinio za njega, i πto on moæe biti Gospodinu. UËini da se
stavi na Gospodnju stranu i kada bude πirio svoje svjetlo na dru-
ge, postat Êe sredstvo preko kojeg Êe se mnoge duπe obratiti
Spasitelju. Pravilnom upotrebom jednog talenta duπe mogu pri-
hvatiti istinu. RijeËi: “Dobro, slugo dobri i vjerni!” nisu upuÊene
samo onom koji ima najveÊi dar, veÊ svakom tko je iskreno i
vjerno stavio svoj dar na raspolaganje svojem UËitelju.
U naπem svijetu treba obaviti veliko djelo i mi smo odgovorni
za svaku zraku svjetla koja se spustila na naπu stazu. Podijeli to
svjetlo i dobit Êeπ viπe svjetla za dijeljenje. Veliki blagoslov izlit
Êe se na one koji se pravilno sluæe svojim talentima. (GCB, 23.
travnja 1901.)

45
48 11. veljaËe

SaËuvajte hram svojega tijela

“Ne znate li da ste hram Boæji i da Duh Boæji prebiva u
vama?” (1. KorinÊanima 3,16)
Bog vam je dao boraviπte, vaπe tijelo, da se o njemu brinete
i da ga saËuvate u najboljem stanju za Njegovu sluæbu i Njegovu
slavu, i Duh Boæji æivi u vama. … “Ne znate li da ste hram Boæji
i da Duh Boæji prebiva u vama?” (CH 622)
Zdravlje je blagoslov Ëiju vrijednost istinski cijeni samo mali
broj ljudi. … Æivot je sveti zalog i samo nas Bog moæe osposobiti
da ga Ëuvamo i upotrebljavamo Njemu na slavu. Meutim, Onaj
isti koji je oblikovao izuzetnu strukturu tijela, posebno Êe se
pobrinuti da je odræi u dobrom stanju ako ljudi ne budu djelovali
suprotno Njegovim naporima. On Êe nam pomoÊi da usavrπimo i
upotrijebimo, u skladu s voljom Darodavca, svaki talent koji nam
je povjerio. (RH, 20. lipnja 1912.)
Mladost je vrijeme za oblikovanje dobrih i ispravljanje loπih
navika koje smo veÊ stekli, za razvijanje i zadræavanje sposob-
nosti vladanja sobom, za stvaranje planova i za prilagoavanje
potrebi da sva æivotna djela usklaujemo s Boæjom voljom. (PHJ,
kolovoz 1890.)
PosveÊeni hram tijela mora biti saËuvan u stanju nepokva-
renosti i nezagaenosti, tako da Boæji Sveti Duh moæe prebivati
u njemu. Mi vjerno moramo Ëuvati Gospodnju imovinu, jer svaka
zloupotreba naπih snaga skraÊuje vrijeme u kojem naπ æivot mo-
æe biti upotrijebljen na slavu Bogu. Imajte na umu da Bogu treba-
mo posvetiti sve — duπu, tijelo i duh. Sve je to Njegovo vlasniπtvo
koje je otkupio, pa ga treba razumno upotrebljavati, s ciljem da
se saËuva dar æivota. Kada se pravilno sluæimo svojim snagama,
jer ih potpuno posveÊujemo korisnoj upotrebi, odræavamo zdrav-
lje svakog dijela tijela i Ëuvamo svaki organ tako da um, tetive i
miπiÊi djeluju skladno kako bismo mogli obaviti najdragocjeniju
sluæbu za Boga. (YI, 7. kolovoza 1898.)
Kada uËinimo sve πto moæemo da saËuvamo zdravlje, moæe-
mo oËekivati da Êe slijediti blagoslovljeni rezultati i tada se mo-
æemo moliti Bogu u vjeri da blagoslovi naπe napore u Ëuvanju
zdravlja. (CH 59)

46
12. veljaËe

Zadovoljno srce je dobar lijek

“Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suπi kosti.”
(Izreke 17,22)
Odnos koji postoji izmeu uma i tijela veoma je blizak. Kad
jedno od njih strada drugo suosjeÊa. Stanje uma utjeËe na zdra- 49
vlje u daleko veÊem stupnju nego πto mnogi misle. Mnoge bolesti
od kojih ljudi pate nastaju kao posljedica umne iscrpljenosti.
Æalost, strahovanje, nezadovoljstvo, griænja savjesti, krivnja i nepo-
vjerenje vode do sloma æivotne snage i otvaraju vrata propadanju
i smrti.
Bolest katkad nastaje, a Ëesto se uvelike pogorπava umiπlja-
njem. Mnogi koji bi mogli biti zdravi — kad bi samo tako mislili
— doæivotni su invalidi. …
Odvaænost, nada, vjera, suÊut i ljubav donose zdravlje i pro-
duæuju æivot. Zadovoljno srce i veseo duh zdravlje su tijelu i
snaga duπi. (Put u bolji æivot, str. 149)
Zahvalnost, radost, dobroËinstvo i povjerenje u Boæju ljubav
i brigu najbolji su Ëuvari zdravlja. (Put u bolji æivot, str. 175)
Snaga volje i vaænost vladanja sobom presudne su u napori-
ma za Ëuvanje i vraÊanje zdravlja; negativan je i Ëak razoran utje-
caj gnjeva, nezadovoljstva, sebiËnosti ili pokvarenosti; s druge
strane, Ëudesna je æivotvorna snaga koja se krije u vedrini, nesebiË-
nosti, zahvalnosti.
U Pismu se spominje jedna fizioloπka istina o kojoj trebamo
razmisliti: “Veselo je srce izvrstan lijek.” (Odgoj, str. 177)
Istinska krπÊanska naËela otvaraju pred svima izvor nepro-
cjenjive sreÊe. (CH 28)
Trebamo poticati vedro, smireno raspoloæenje, nadahnuto na-
dom, jer naπe zdravlje ovisi o tome. (3T, 13)

47
 13. veljaËe

Zahvaljivanje i slavljenje
“Uite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s
pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite!” (Psalam 100,4)
Ako srce i um posvetimo sluæenju Bogu, obavljajuÊi djelo
koje nam je povjerio, ako budemo hodali stopama Isusa Krista,
naπa srca postat Êe svete harfe, i svaka njihova æica odzvanjat Êe
hvalom i zahvaljivanjem Janjetu koje je Bog poslao da uzme na
sebe grijehe svijeta. ...
Krist bi æelio da naπe misli budu usmjerene na Njega. ...
Usmjerite pogled sa sebe na Isusa Krista, izvor svakog blagoslo-
va, svake milosti, izvor svega πto je dragocjeno i vrijedno Boæjoj
djeci. ...
Gospodin Isus je naπa snaga i naπa sreÊa, velika riznica iz
koje u svakoj prilici moæemo crpsti snagu. Dok prouËavamo Nje-
ga, dok govorimo o Njemu, postajemo sve sposobniji da Ga gleda-
mo — i dok upijamo Njegovu milost i primamo blagoslove koje
50 nam nudi, imamo na raspolaganju neπto Ëime moæemo pomoÊi
drugima. Ispunjeni zahvalnoπÊu, prenosimo drugima blagoslove
koji su nam obilno darovani. I tako, primajuÊi i dajuÊi, rastemo
u milosti, dok bogati tokovi hvale i zahvalnosti stalno teku s
naπih usana; privlaËni Isusov duh rasplamsava zahvaljivanje u
naπem srcu i naπa duπa se uzdiæe djelovanjem svijesti o sigurno-
sti. Nepogreπiva, neiscrpna Kristova pravednost vjerom postaje i
naπa pravednost. (Signs, 22. listopada 1896.)
Neka svjeæi blagoslovi svakog novog dana potaknu hvalu u
naπim srcima za to znamenje Njegove njeæne brige.
Kada ujutro otvoriπ oËi, zahvali Bogu πto te je tijekom noÊi
Ëuvao. Zahvali Mu za Njegov mir u svojem srcu. Ujutro, u podne
i uveËer neka se kao slatki miris podiæe tvoja zahvalnost Nebu.
…
Boæji aneli, tisuÊe i tisuÊe … Ëuvaju nas od zla i odbijaju
sile tame koje nas pokuπavaju uniπtiti. Nemamo li razloga da u
svakom trenutku budemo zahvalni, Ëak i onda kad su oËite teπko-
Êe na naπoj stazi? (Put u bolji æivot, str. 157)

48
14. veljaËe

Ljubav lijeËi mnoge rane

“Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od
Boga, i tko god ljubi, od Boga je roen i poznaje Boga.”
(1. Ivanova 4,7)
S krπÊanskog stajaliπta, ljubav je sila. Intelektualne i duhov-
ne snage obuhvaÊene su tim naËelom. »ista ljubav ima sposob-
nost da Ëini dobro, i ne moæe Ëiniti niπta drugo osim dobra. Ona
spreËava neslogu i bijedu i donosi najistinskiju sreÊu. Bogatstvo
Ëesto πiri utjecaj koji kvari i uniπtava; ljudska sila je dovoljno
snaæna da ranjava, ali istina i dobrota su osobine Ëiste ljubavi.
(4T, 138)
Niπta ne moæe unesreÊiti Ëovjeka koji ima mir s Bogom i
svojim bliænjima. Zavist neÊe postojati u njegovom srcu, zla sum-
njiËenja neÊe naÊi mjesta, mrænja ne moæe opstati. Srce koje je
u skladu s Bogom uzdiæe se iznad neprilika i nevolja ovog æivota.
(5T, 488)
Ono πto Sotona usauje u srce — zavist, ljubomoru, zla sum-
njiËenja, ruæne rijeËi, nestrpljenje, predrasude, sebiËnost, lako-
most, taπtinu — mora se iskorijeniti. Ako se tim zlim osobinama
dopusti da ostanu u srcu, donijet Êe rod kojim Êe mnogi biti
okaljani. O, koliki njeguju otrovne biljke koje uniπtavaju drago-
cjene plodove ljubavi i kaljaju duπu. (Signs, 20. lipnja 1911.)
Samo ljubav koja teËe iz Kristovog srca moæe iscijeliti. Jedi-
no onaj u kome ova ljubav teËe, kao sok u drvetu ili krv u tijelu,
moæe obnoviti ranjenu duπu.
Djela ljubavi imaju divnu moÊ jer su boæanska. Kad bismo
shvatili pouku da “odgovor blag utiπava gnjev”, da “ljubav dugo 51
trpi i milokrvna je”, da dobrota “pokriva mnoπtvo grijeha” (Izreke
15,1; 1. KorinÊanima 13,4; 1. Petrova 4,8) — kakvu bi iscjelitelj-
sku silu dobio naπ æivot! Kako bi æivot bio preobraæen, a Zemlja
postala sliËna Nebu koje bi se veÊ sada vidjelo i osjetilo! (Odgoj,
str. 101,102)

49
15. veljaËe

RijeËi izgovorene u pravo vrijeme!

“RijeËi kazane u pravo vrijeme, zlatne su jabuke u srebr-
nim posudama.” (Izreke 25,11)
Kada je bio na gozbi, Krist je upravljao razgovorom i upuÊi-
vao mnoge dragocjene poruke. Prisutni su Ga sluπali; zar nije On
bio taj koji je lijeËio njihove bolesnike, tjeπio oæaloπÊene, uzimao
njihovu djecu u svoje naruËje? Carinici i greπnici bili su privu-
Ëeni k Njemu, i kada je progovarao, sva njihova pozornost bila je
usmjerena na Njega.
Krist je uËio svoje uËenike kako se trebaju ponaπati kada su
u druπtvu s drugim ljudima. On ih je uËio duænostima i pravilima
koja zahtijeva druπtveni æivot, koja su ista kao i zakoni Boæjeg
kraljevstva. Svojim primjerom uËio je svoje uËenike da ne moraju
uvijek neπto reÊi kada se nau na nekom javnom skupu. Njegovi
razgovori na javnim svetkovinama potpuno su se razlikovali od
onih u kojima su ljudi bili pouËavani na sliËnim skupovima u
proπlosti. Svaka rijeË koju je On izgovorio bila je kao miris æivota
na æivot. Govorio je jasno i jednostavno. Njegove rijeËi bile su kao
zlatne jabuke u srebrnim posudama. (RH, 2. listopada 1900.)
Razgovori s Isusom — kako su samo neizrecivo dragocjeni!
Naπa je prednost da uæivamo u takvim razgovorima. Dok su prvi
uËenici sluπali Isusove rijeËi, osjeÊali su koliko im je potreban.
Traæili su Ga, naπli su Ga i poπli za Njim. Bili su s Njim u kuÊi,
za stolom, u sobi i na poljima. Bili su s Njim kao uËenici sa
svojim UËiteljem, svakodnevno primajuÊi s Njegovih usana pouke
o svetoj istini. Gledali su Ga kao πto sluge gledaju svoje gospo-
dare. … Sluæili su Mu radosno i poletno. (Signs, 10. rujna 1885.)
Velika je vaænost druπtvenih odnosa i druæenja u koje smo
ukljuËeni. Mi moæemo steÊi prijatelje koji su ljubazni i spremni
da pomognu, ali niπta nije tako dragocjeno kao druπtvo u kojem
smrtni ljudi uspostavljaju vezu s besmrtnim Bogom. Kristove rijeËi
prebivaju u nama kada se tako sjedinjujemo. Rezultat Êe biti
oËiπÊeno srce, razuman æivot i karakter bez mane. Meutim, je-
dino upoznavanjem i druæenjem s Kristom, postat Êemo sliËni
Onomu koji je naπ jedini besprijekorni Primjer. (Signs, 10. rujna
1885.)

50
16. veljaËe 52

Isus i Njegovi prijatelji u Betaniji

“Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara.” (Ivan 11,5)
Postojao je jedan dom koji je volio posjeÊivati — dom Lazara,
Marije i Marte; jer je u ozraËju ljubavi i vjere Njegov duh nalazio
odmor. (Isusov æivot, str. 260)
Lazar iz Betanije bio je meu najpostojanijim Kristovim uËe-
nicima. Od njihovog prvog susreta njegova vjera u Krista bila je
snaæna, njegova ljubav prema Njemu duboka, a i on je Spasitelju
bio vrlo mio. Za Lazara je Krist uËinio svoje najveÊe Ëudo. Spasi-
telj je blagoslivljao sve koji su traæili Njegovu pomoÊ; On voli
cijeli ljudski rod, ali s nekima je povezan osobito njeænim veza-
ma. Njegovo je srce bilo povezano Ëvrstim vezama ljubavi prema
obitelji u Betaniji, pa je za jednog njezinog Ëlana uËinio svoje
najdivnije djelo.
U Lazarevu je domu Isus Ëesto nalazio odmor. Spasitelj nije
imao svog doma i ovisio je o gostoprimstvu svojih prijatelja i
uËenika, pa Mu je Ëesto, kad je bio umoran i æeljan ljudskog
prijateljstva, bilo drago naÊi utoËiπte u ovom mirnom domu, dale-
ko od sumnjiËenja i ljubomore srditih farizeja. Ovdje je nalazio
iskrenu dobrodoπlicu i Ëisto, sveto prijateljstvo. Ovdje je mogao
govoriti jednostavno i sasvim slobodno, znajuÊi da Êe se Njegove
rijeËi shvatiti i cijeniti.
Naπ Spasitelj je cijenio tihi dom i paæljive sluπatelje. On je
Ëeznuo za ljudskom njeænoπÊu, ljubaznoπÊu i toplinom. Oni koji
su prihvaÊali nebesku poduku, koju je On uvijek bio spreman
dati, bili su vrlo blagoslovljeni. … Mnoπtvo nije bilo spremno
sluπati, pa je u domu u Betaniji Krist nalazio odmor od iscrplju-
juÊeg sukoba u javnom æivotu. Tu je zahvalnim sluπateljima otva-
rao knjigu Providnosti. U ovom prisnom razgovoru svojim sluπa-
teljima otkrivao je ono πto nije pokuπavao kazati tom raznolikom
mnoπtvu. Nije imao potrebe da svojim prijateljima govori u priËa-
ma. (Isto, str. 429,430)

51
 17. veljaËe

Dajte im vodu æivota

“A tko pije od vode koju Êu mu ja dati, sigurno neÊe
nikad oæednjeti. ©toviπe, voda koju Êu mu dati postat Êe
u njemu izvorom one vode πto struji u æivot vjeËni.” (Ivan
4,14)
53 U svom razgovoru sa æenom Samarijankom, Krist je, namje-
sto da omalovaæava Jakovljev izvor, iznio neπto bolje. … On je
usmjerio razgovor k blagu πto ga je æelio podariti, nudeÊi æeni
neπto bolje no πto je sama imala — æivu vodu, radost i nadu
Evanelja. (Put u bolji æivot, str. 88,89)
Kako je mnogo zanimanja Isus pokazao prema toj usamlje-
noj æeni! Kako su ozbiljne i rjeËite bile Njegove poruke! Kada ih
je æena Ëula, ostavila je svoje vrËeve i otiπla u grad govoreÊi oni-
ma s kojima se srela: “Doite da vidite Ëovjeka koji mi reËe sve
πto sam uËinila! Da on nije Mesija?” (Ivan 4,29) »itamo da su
mnogi Samarijanci iz tog grada povjerovali u Njega. Tko bi mogao
procijeniti spasonosni utjecaj koji su njezine rijeËi imale tijekom
mnogih kasnijih godina od njezinog vremena do danas! (RH, 7.
travnja 1904.)
Isus se osobno sretao s ljudima. Nije stajao po strani, odvojen
od onih kojima je bila potrebna Njegova pomoÊ. Ulazio je u do-
move ljudi, tjeπio oæaloπÊene, lijeËio bolesne, opominjao bezbri-
æne i prolazio ËineÊi dobro. Ako i mi poemo Isusovim stopama,
Ëinit Êemo ono πto je On Ëinio. Moramo pruæati ljudima istu vrstu
pomoÊi koju im je On pruæao. (RH, 24. travnja 1888.)
Gospodin æeli da se Njegova rijeË milosti objavi svakoj duπi.
U velikoj mjeri to se moæe postiÊi osobnim radom. Tom se meto-
dom i Krist sluæio. Njegovo djelo se najveÊim dijelom sastojalo od
razgovora s pojedincima. On je posebno cijenio sluπateljstvo koje
se sastojalo od jedne osobe. Preko te jedne duπe poruka se Ëesto
prenosila tisuÊama. … Mnoπtvo ljudi nikada neÊe biti obuhvaÊeno
Evaneljem ako im se ono ne odnese. (Isusove usporedbe, str.
153)

52
18. veljaËe

Posebno se sjeÊaj siromaπnih vjernika crkve

“Prema tome, dok imamo povoljnu priliku, Ëinimo dobro
svima, posebno onima koji po ovoj vjeri pripadaju istoj
obitelji.” (GalaÊanima 6,10)
Krist je u posebnom smislu povjerio svojoj Crkvi duænost da
vodi skrb o siromaπnima u svojoj sredini. Siromaπnih Êe uvijek
biti meu nama, i On je vjernicima Crkve dodijelio osobnu od-
govornost da se brinu o njima. Kao πto Ëlanovi prave obitelji vode
skrb jedan o drugome, sluæe onome izmeu sebe koji je bolestan,
podupiru onoga koji je slab, poduËavaju neukog, savjetuju neis-
kusnog, tako se trebaju i oni koji su “zajedno u vjeri” brinuti za
svoje siromaπne i bespomoÊne. (Put u bolji æivot, str. 121)
Duænost je svake crkve da ozbiljno, promiπljeno organizira
brigu o bolesnima i siromaπnima u svojoj sredini. (WM 181)
Ako oni koji sebe smatraju Kristovim sljedbenicima na bilo
koji naËin zanemare ovu svoju duænost, ako ne budu zadovolja-
vali potrebe brata i sestre koji nose jaram siromaπtva ili tlaËenja,
izvjeπtaj o tome biljeæi se u nebeskim knjigama kao zanemari- 54
vanje duænosti prema samom Kristu u osobi Njegovih svetih. Ka-
kav Êe obraËun imati Gospodin s mnogima koji drugima objav-
ljuju Kristove rijeËi, a ne pokazuju njeænu suÊut i brigu prema
bratu u vjeri koji je imao manje sreÊe u æivotu i manje uspjeha
od njih! (WM 210)
Istinski krπÊanin je prijatelj siromaha. On se ponaπa prema
svojem zbunjenom i nesretnom bratu kao πto bi se netko pona-
πao prema njeænoj, osjetljivoj, slaboj biljci. Bog traæi od svojih
radnika da se kreÊu meu bolesnima i napaÊenima kao vjesnici
Njegove ljubavi i milosti. On nas promatra da bi vidio kako postu-
pamo jedni prema drugima, jesmo li sliËni Kristu u svojem pristu-
pu svima, uglednima i prezrenima, bogatima i siromaπnima, slobod-
nima i robovima. (WM 168)
Nema nikakve nedoumice u vezi s Gospodnjim siromasima.
Njima se mora pomagati u svakom sluËaju kada je to za njihovo
dobro. (6T, 269)

53
 19. veljaËe

Bogu je mio Ëist karakter

“Dobrota Jahve, Boga naπega, nek’ bude nad nama, daj
da nam uspije djelo naπih ruku, djelo ruku naπih nek’
uspije.” (Psalam 90,17)
Bog voli sve πto je lijepo, ali najviπe od svega voli predivan
karakter. … Upravo ljepota karaktera nikada neÊe propasti, veÊ Êe
potrajati tijekom svih beskrajnih vjekova vjeËnosti. (BE, 1. veljaËe
1892.)
Umjetnik nad umjetnicima mislio je na ljiljane naËinivπi ih
tako prekrasnima da nadmaπuju Salomonovu slavu. Koliko se
mnogo viπe brine za Ëovjeka koji je slika i slava Boæja! On Ëezne
da vidi svoju djecu kako otkrivaju karakter sliËan Njegovom. Kao
πto sunËeva zraka daje cvijeÊu raznolike i njeæne boje, tako i Bog
daje duπi ljepotu svojeg karaktera.
Svi koji odaberu Kristovo kraljevstvo ljubavi, pravde i mira
uËinivπi njegovo dobro preteænijim od svega ostalog, povezani su
s viπim svijetom i dobivaju svaki blagoslov koji je potreban za
ovaj æivot. U knjizi Boæje providnosti, u knjizi æivota, svatko od
nas ima svoju stranicu. Ta stranica sadræi sve pojedinosti naπe
proπlosti; Ëak i vlasi na glavi izbrojene su. Bog uvijek misli na
svoju djecu. (Isusov æivot, str. 248)
Razmetanje ovoga svijeta, ma kako uvjerljivo, u Boæjim oËi-
ma nije ni od kakve vrijednosti. Viπe od onoga πto je vidljivo i
ograniËeno, Bog cijeni ono nevidljivo i vjeËno. Ono prvo ima vri-
jednost samo ako sluæi kao izraz drugoga. Najodabranija umjet-
niËka djela ne posjeduju ljepotu koja se moæe usporediti s ljepo-
tom karaktera, nastalom kao plod djelovanja Svetoga Duha na
duπu. …
S ljubavlju koju je imao u svom srcu joπ od vjeËnih vremena,
Krist je doπao na Zemlju i poklonio je palom Ëovjeku. Mi trebamo
55 preko veze s Kristom primiti to bogatstvo, otkriti ga i dati drugi-
ma. …
Mi se trebamo razlikovati od svijeta jer je Bog na nas poloæio
svoj peËat zato πto preko nas pokazuje svoj karakter ljubavi. (Put
u bolji æivot, str. 16,17)

54
20. veljaËe

Dionici po Boæjem obeÊanju

“Tim nas je obdario skupocjenim i najveÊim obeÊanim
dobrima, da po njima, umaknuvπi pokvarenosti koja je
zbog opake poæude u svijetu, postanete dionici boæanske
naravi.” (2. Petrova 1,4)
Svako obeÊanje u Boæjoj knjizi sadræi i ohrabrenje da moæe-
mo postati dionici boæanske naravi. Ovo je moguÊnost — osloniti
se na Boga, povjerovati u Njegovu rijeË, Ëiniti Njegova djela, a sve
to moæemo ako se oslonimo na Kristovo boæanstvo. Ta moguÊ-
nost nam vrijedi viπe nego sva bogatstva u svijetu. Ne postoji
niπta drugo na svijetu πto bi se s tim moglo usporediti. Kada se
uhvatimo za silu koja nam je na taj naËin pribliæena, dobivamo
nadu, tako snaænu da se moæemo potpuno osloniti na Boæje obe-
Êanje; hvatajuÊi se za moguÊnost koja nam se pruæa u Kristu,
postajemo sinovi i kÊeri Boæje.
Onaj koji istinski vjeruje u Krista postaje sudionik boæanske
naravi i dobiva snagu koju moæe iskoristiti u svakoj kuπnji. Takav
neÊe pasti pred silom kuπnje ili biti ostavljen da doæivi poraz. U
vrijeme kuπnje uhvatit Êe se za obeÊanje i tako izbjeÊi pokvare-
nost koju su strasti donijele u svijet. …
Nebo je dalo svoje najdragocjenije Blago da bi nas uËinilo
sudionicima boæanske naravi. Boæji Sin je odloæio svoje kraljev-
sko ruho i kraljevsku krunu i kao malo Dijete doπao na Zemlju.
Od djetinjstva do pune zrelosti odluËio je æivjeti savrπenim æivo-
tom. Zauzeo se da u greπnom svijetu stoji kao Predstavnik Oca i
umre za greπni rod. Kako je to bilo veliko djelo! ... Ne znam kako
bih prikazala te dogaaje; oni su tako Ëudesni, doista Ëudesni. …
On nam je svojim æivotom ærtve i sramotne smrti omoguÊio
da se uhvatimo za Njegovo boæanstvo i izbjegnemo pokvarenost
koju su strasti donijele na svijet. … Ako postanete dionici boæan-
ske naravi, iz dana u dan postajat Êete sve prilagoeniji æivotu
koji je sliËan Boæjem æivotu. Iz dana u dan jaËat Êete svoje povje-
renje u Krista, slijediti Njegov primjer i rasti u Njegovom obliËju,
sve dok savrπeni ne budete mogli stati pred Njega. (MS, 99a,
1908.)

55
56 21. veljaËe

Poπtovanje Boæjeg doma

“Dræite moje subote; πtujte moje Svetiπte. Ja sam Jahve!”
(Levitski zakonik 19,30)
Bog je uzviπen i svet; a skromnoj i vjernoj duπi Njegov dom
na Zemlji, mjesto na kojem se Njegov narod okuplja na bogoslu-
æje, treba biti sliËno vratima Neba! Sredstva koja je Bog odredio
da pripremi narod za crkvu na Nebu, za uzviπenije bogosluæje,
jesu pjesme hvale, rijeËi koje izgovaraju Gospodnji propovjednici.
(YI, 8. listopada 1896.)
Kada vjernici dou na mjesto bogosluæja, to trebaju uËiniti
dostojanstveno, tiho proÊi do svojih mjesta. … ObiËni razgovori,
πaptanje i smijeh ne mogu se dopustiti u molitvenom domu, ni
prije ni nakon bogosluæja. Vatrena, aktivna poboænost treba kra-
siti vjernike.
Ako neki moraju priËekati nekoliko minuta prije poËetka
bogosluæja, neka u tihom razmiπljanju zadræe istinski duh oda-
nosti Bogu uzdizanjem srca Bogu u molitvi da bogosluæje bude
na blagoslov njihovim srcima i dovede do osvjedoËenja i obraÊe-
nja drugih duπa. Mi svi gubimo mnogo od radosne veze s Bogom
svojim nemirnim ponaπanjem, nepoπtovanjem trenutaka razmiπ-
ljanja i molitve.
Uzdignite krπÊanska mjerila u mislima svoje djece, pomozite
im da utkaju Isusa u svoje iskustvo; nauËite ih da njeguju najdu-
blje poπtovanje prema Boæjem domu i shvate da u molitveni dom
trebaju ulaziti sa srcem koje je pripremljeno i pokoreno mislima
kao πto su ove: “Bog je ovdje, ovo je Njegov dom; moram se baviti
Ëistim mislima i imati najsvetije pobude. … Ovo je mjesto na
kojem se Bog susreÊe sa svojim narodom i daje mu svoj blago-
slov!”
Roditelji moraju ne samo uËiti svoju djecu, veÊ im i zapovje-
diti da u Boæji dom ulaze tiho i s poπtovanjem. (5T, 492—496)
Vjeæbajte se u poπtovanju Boæjeg doma sve dok to ne postane
dio vaπeg biÊa. (YI, 8. rujna 1896.)

56
22. veljaËe

Bogu je stalo do mene

“Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja
sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomaæem ti, podupirem te
pobjedniËkom desnicom.” (Izaija 41,10)
Bog se nalazi u aktivnoj vezi sa svim dijelovima svojega ne-
preglednog kraljevstva. On nam je opisan kako se saginje nad 57
Zemljom i njezinim stanovnicima. On sluπa svaku izgovorenu ri-
jeË. On Ëuje svaki uzdah; sluπa svaku molitvu; promatra kretanje
svakog biÊa.
Bog se oduvijek brinuo o svojem narodu. ... Krist je nauËio
svoje uËenike da je veliËina boæanske skrbi, posveÊene svakom
stvorenju, u skladu s poloæajem koji mu je odreen meu Boæjim
djelima stvaranja. On je skrenuo njihovu pozornost na ptice u
zraku. Ni vrabac, rekao im je On, ne pada na zemlju da ga ne
isprati oko naπeg nebeskog Oca. Ako se, dakle, On brine o malom
vrapcu, onda su i duπe onih za koje je Krist umro dragocjene u
Njegovim oËima. »ovjekova vrijednost, poloæaj koji mu je Bog
dodijelio, otkriva se na golgotskom kriæu.
Boæja milost i ljubav prema greπnom rodu nije prestala niti
je izgubila svoje usmjerenje prema Zemlji. (Signs, 17. studenoga
1898.)
Istina je da Êe doÊi do razoËaranja; mi moramo oËekivati
nevolje, ali sve πto se dogaa, i malo i veliko, prepustimo Bogu.
Njega ne dovodi u nedoumicu mnogobrojnost naπih æalbi; niti je
postao nemoÊan pred teæinom naπih tereta. Njegova budna briga
obuhvaÊa svako domaÊinstvo, okruæuje svakog pojedinca; On je
ukljuËen u svaki naπ posao i sve naπe æalosti.
On vidi svaki naπ strah; dirnut je suosjeÊanjem zbog naπih
slabosti. Sve nevolje i kuπnje kroz koje ovdje prolazimo dobile su
Njegovo odobrenje da bi se ostvarile Njegove namjere ljubavi pre-
ma nama — da bismo postali sudionici u Njegovoj svetosti, pa
tako i sudionici u potpunoj radosti koja se nalazi u Njegovoj
prisutnosti. (BE, 1. rujna 1889.)

57
 23. veljaËe

Krist — moj stariji Brat

“Zato je u svemu morao postati sliËan svojoj braÊi da
bude veliki sveÊenik milostiv (prema ljudima) i vjeran u
odnosu prema Bogu da okajava grijehe (izabranoga) na-
roda.” (Hebrejima 2,17)
Kao brat ljudskoga roda, On stoji kod vjeËnog Boæjeg pri-
jestolja. On promatra svaku duπu koja upravlja svoj pogled k
Njemu kao Spasitelju. On iz iskustva zna πto su to ljudske sla-
bosti, kakve su naπe potrebe i gdje leæi silina kuπnji kojima smo
izloæeni. … On bdije nad tobom, uzdrhtalo dijete Boæje. Jesi li
kuπan? On Êe te izbaviti. Jesi li slab? On Êe ti uliti snagu. Nedo-
staje li ti znanje? On Êe te prosvijetliti. Jesi li ranjen? On Êe te
iscijeliti. Gospodin “odreuje broj zvijezda”, a opet “lijeËi one
koji su srca skruπena, i povija rane njihove” (Psalam 147,3.4)
Ma kakva da su tvoja strahovanja i kuπnje, iznesi Gospodinu
svoj problem. Tvoj duh Êe biti okrijepljen da ustraje. Ti Êeπ se
58 moÊi osloboditi prepreka i teπkoÊa. ©to si slabiji bespomoÊniji u
vlastitim oËima, postajat Êeπ jaËim u Njegovoj sili. ©to su tvoji
tereti teæi, blagotvorniji Êe biti odmor kad ih baciπ na Onoga koji
nosi jarmove.
Okolnosti mogu razdvojiti prijatelje; nemirne vode beskraj-
nog mora mogu navrijeti izmeu nas i njih. Ali nas zato nikakva
okolnost, nikakva udaljenost ne mogu razdvojiti od ljubavi Spa-
sitelja. Gdje god se naπli, On nam je s desne strane da nas podu-
pre, podræi, osokoli i razvedri. VeÊa od ljubavi majke prema nje-
zinom djetetu jest Kristova ljubav prema Njegovih iskupljenicima.
Naπa je prednost da poËivamo u Njegovoj ljubavi i kaæemo: “Uzdat
Êu se u Njega, jer je On za mene dao svoj æivot.“
Ljudska se ljubav moæe promijeniti, ali Kristova ljubav ne
zna za promjene. Kad zavapimo k Njemu za pomoÊ, Njegova je
ruka ispruæena da pomogne. (Put u bolji æivot, str. 36)
On æeli da shvatimo da se vratio na Nebo kao naπ stariji Brat
i da je neizmjerna snaga, koja je Njemu darovana, stavljena nama
na raspolaganje. (9T, 186)

58
24. veljaËe

Aneli me pripremaju za vjeËnost

“©aljem, evo, svog anela pred tobom, da te Ëuva na putu
i dovede te u mjesto koje sam priredio.” (Izlazak 23,20)
Cijelo nebo ukljuËeno je u djelo pripremanja naroda da op-
stane u dan Gospodnje pripreme. Veza izmeu Neba i Zemlje vrlo
je bliska. …
Nebeske sile s nestrpljenjem i ozbiljnoπÊu Ëekaju da Ga ob-
jave ljudskim oruima, kako bi ljudi postali suradnici s nebeskim
anelima u objavljivanju Isusa — Otkupitelja svijeta, koji je pun
milosra i istine.
Prva suza pokajanja zbog grijeha izazvala je radost meu
nebeskim anelima u nebeskim dvorovima. Nebeski vjesnici spre-
mni su da polete u sluæbu duπama koje traæe Isusa.
Bog je pripremio velike i slavne pojedinosti za one koji Ga
ljube. Aneli s velikim nestrpljenjem oËekuju konaËnu pobjedu
Boæjeg naroda, kada Êe serafini i kerubini i “deset tisuÊa puta
deset tisuÊa i tisuÊe tisuÊa” biÊa zapjevati pjesmu blaæenih i pro-
slaviti pobjedu posredniËkih dostignuÊa u izbavljenju Ëovjeka.
(Letter 45, 1892.)
Isus je izraËunao troπkove spasenja svakog Adamovog sina i
kÊeri. Osigurao je obilje sredstava da nitko, ako prihvati uvjete,
ne mora propasti, veÊ dobiti vjeËni æivot. … Svako nebesko biÊe
djeluje kao Njegov predstavnik u zadobivanju ljudi za Boga. (YI,
1. rujna 1892.)
Aneli slave nalaze svoju radost u … davanju ljubavi i neu- 59
mornom bdijenju nad duπama koje su pale i izgubile svoju sve-
tost. Nebeska biÊa pokuπavaju zadobiti ljudska srca; ona ovom
mraËnom svijetu donose svjetlost iz nebeskih dvorova. Ljubaz-
nom i strpljivom sluæbom ona djeluju na ljudski duh tako da
izgubljene dovode u zajednicu s Kristom, koji im je mnogo bliæi
no πto to oni mogu pretpostaviti. (Isusov æivot, str. 8)

59
25. veljaËe

U Kristu je snaga
“Ili u moje nek’ doe okrilje, neka sklopi mir sa mnom,
mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5)
Neprijatelj ne moæe pobijediti skromnog Kristovog uËenika;
za one koji u molitvi izlaze pred Gospodina, Krist je sebe postavio
kao Zaklon i UtoËiπte od napada zloga. Objavljeno nam je i obe-
Êanje: “Ako neprijatelj navali kao rijeka, Duh Êe Gospodnji po-
dignuti zastavu nasuprot njemu.” (Izaija 59,19 DK)
Sotoni je bilo dopuπteno da kuπa samouvjerenog Petra, kao
πto mu je bilo dopuπteno da ustane na Joba; ali kada je to djelo
bilo uËinjeno, morao se povuÊi. Da je Sotoni bilo dopuπteno da
bude po njegovom, za Petra ne bi bilo nikakve nade. On bi doæivio
potpuni brodolom vjere. Ali neprijatelj nije smio otiÊi ni za dlaku
dalje od onoga πto mu je bilo dopuπteno. U cijeloj sotonskoj
vojsci nema sile koja bi mogla onesposobiti duπu koja se s jed-
nostavnim povjerenjem uzda u mudrost proiziπlu od Boga. (YI, 15.
prosinca 1898.)
Krist je naπa Ëvrsta utvrda i Sotona nema moÊi nad duπom
koja u poniznosti uma hodi pred Bogom. ObeÊanje glasi: “Ili u
moje nek’ doe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklo-
pi sa mnom!” (Izaija 27,5) U Kristu je savrπena i potpuna pomoÊ
svakoj kuπanoj duπi. Opasnosti vrebaju na svakom putu, ali
cjelokupni nebeski svemir stoji na straæi da nitko ne bude kuπan
viπe nego πto moæe izdræati. Neki imaju snaæne karakterne oso-
bine koje stalno moraju krotiti. Ako budu pod upravom Boæjega
Duha, te osobine mogu posluæiti na blagoslov; ali ako ne budu,
mogu se pokazati kao prokletstvo. … Ako se nesebiËno prihva-
timo posla, nikada ni najmanje ne odstupajuÊi od naËela, Gospo-
din Êe nad nama raπiriti svoje ruke i pokazati se kao moÊni Po-
magaË. Ako budemo gledali na Isusa kao na Onoga na koga se
moæemo osloniti, On nas ni u jednoj nevolji neÊe iznevjeriti. (YI,
22. prosinca 1898.)

60
26. veljaËe 60

Volja je odluËujuÊa snaga

“Nemojte se prilagoivati ovomu svijetu! Naprotiv, preo-
bliËavajte se obnovom svoga uma da mognete uoËavati
πto je volja Boæja: πto je dobro, ugodno i savrπeno!” (Rimlja-
nima 12,2)
Niπta nas ne moæe udaljiti od Boga osim naπe buntovne volje.
(YI, 9. oæujka 1893.)
Volja je upravljaËka snaga u Ëovjekovoj naravi. Ako je volja
na strani pravde, ostatak biÊa povest Êe se za njom. Volja nije ni
ukus ni sklonost, veÊ izbor, snaga odluËivanja, kraljevska snaga
koja djeluje u ljudskim sinovima i navodi ih na posluπnost ili
neposluπnost Bogu.
Vi Êete biti u stalnoj opasnosti sve dok ne budete shvatili
pravu snagu volje. Vi moæete vjerovati sve i obeÊavati sve, ali vaπa
obeÊanja i vaπa vjera niπta neÊe vrijediti ako svoju volju ne stavite
na pravu stranu. Ako borbu vjere budete vodili takvom snagom
svoje volje, nema sumnje da Êete pobijediti.
Vaπ je zadatak da svoju volju stavite na Kristovu stranu.
Kada svoju volju pokorite Njegovoj, On vas odmah prihvaÊa kao
svoje vlasniπtvo i djeluje u vama da hoÊete i Ëinite ono πto je
Njemu ugodno. Vaπa narav dolazi pod vlast Njegovog Duha. »ak
su se i vaπe misli pokorile Kristu. Ako niste u stanju vladati
svojim pobudama i svojim osjeÊajima, kao πto biste æeljeli, ipak
moæete gospodariti svojom voljom i tako poËinje potpuna promje-
na u vaπem cjelokupnom æivotu. Kada svoju volju pokorite Kri-
stovoj, vaπ æivot je sakriven s Kristom u Bogu. On se povezuje sa
silom koja je iznad svih poglavarstava i vlasti. Tada dobivate sna-
gu od Boga i novi æivot, æivot vjere, postaje vam moguÊ.
Nikada se neÊete uzdiÊi ako vaπa volja nije stala na Kristovu
stranu, ako ne surauje s Boæjim Duhom. Nemojte misliti da to
ne moæete, veÊ recite: “Mogu i hoÊu!” A Bog je odredio svojeg
Svetoga Duha da vam pomogne u svakom odluËnom naporu. (CTBH
147,148)

61
 27. veljaËe

UËvrstite svoj poziv i izbor

“Zato, braÊo, to ozbiljnije nastojte da u vlastitu korist
uËvrstite svoj poziv i izbor! RadeÊi tako, sigurno neÊete
nigda pasti. Tako Êe vam se, naime, pruæiti sve πto je
61 potrebno za ulazak u vjeËno kraljevstvo naπega Gospo-
dina, Spasitelja Isusa Krista.” (2. Petrova 1,10.11)
Ovdje nam je ponuena polica æivotnog osiguranja kojom
nam je osiguran vjeËni æivot u Boæjem kraljevstvu. Pozivam vas
da prouËavate ove rijeËi apostola Petra. Svaka reËenica pokazuje
razumijevanje i inteligenciju. HvatajuÊi se za Æivotodavca, koji je
dao svoj æivot za nas, mi primamo vjeËni æivot. (MS 99a, 1908.)
Svatko od nas pojedinaËno odluËuje o svojoj vjeËnoj bu-
duÊnosti i samo o nama ovisi hoÊemo li steÊi vjeËni æivot. HoÊe-
mo li provesti u æivot pouke objavljene u Boæjoj rijeËi, u tom
velikom Kristovom udæbeniku? To je najveÊa, a ipak najjedno-
stavnije napisana i najrazumljivija knjiga koja je ikada priprem-
ljena da pruæi obrazovanje o pravilnom ponaπanju, govoru, navi-
kama i sklonostima. To je jedina knjiga koja Êe pripremiti ljudska
biÊa za æivot koji se moæe usporediti s Boæjim æivotom. Oni koji
svakoga dana budu prouËavali tu RijeË, bit Êe i jedini dostojni da
prime diplomu koja im daje pravo da odgajaju i vjeæbaju djecu za
ulazak u viπu πkolu, da budu okrunjena kao nadmoÊni pobjed-
nici.
Isus Krist je jedini Sudac koji Êe ocjenjivati osposobljenost
ljudskog orua da primi vjeËni æivot. Vrata VjeËnoga grada otvorit
Êe se za one koji su bili ponizni, krotki i skromni sljedbenici
Isusa Krista, koji su od Njega nauËili sve πto su trebali nauËiti,
koji su od Njega primili policu svojeg æivotnog osiguranja, koji su
oblikovali svoj karakter po ugledu na boæanski. (MS 3, 1906.)
Kada otkupljeni budu izbavljeni sa Zemlje, vrata Boæjega gra-
da otvorit Êe se za nas. … Zatim Êemo u ruke dobiti harfe i glas
Êe nam odjeknuti u pjesmi hvale Bogu i Janjetu, Ëijom smo veli-
kom ærtvom postali dionici boæanske naravi i dobili besmrtnu
baπtinu u Boæjem kraljevstvu. (MS 99a, 1908.)

62
28. veljaËe

Krist mi predaje krunu i harfu

“VeÊ mi je pripravljen vijenac pravednosti koji Êe mi u
onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni
nego i svima koji budu æeljeli njegov dolazak.” (2. Timote-
ju 4,8)
Prije nego πto Êe uÊi u Sveti grad, Spasitelj svojim sljedbeni-
cima daje simbole pobjede i oznake njihovog kraljevskog dosto-
janstva. Sjajni redovi su oblikovali savrπeni Ëetverokut oko svog
Kralja, Ëiji se veliËanstveni stas uzdiæe visoko iznad svetih i ane-
la, a Njegovo ih lice obasjava dobrostivom ljubavlju. Svaki je po-
gled ovog bezbrojnog mnoπtva spaπenih uprt u Njega, svako oko
promatra slavu Onoga komu je “Lice bilo neljudski iznakaæeno te
obliËjem viπe nije naliËio na Ëovjeka”. Na glave pobjednika Isus 62
svojom vlastitom desnicom stavlja vijenac slave. Za svakoga ima
krunu na kojoj je ispisano njegovo “novo ime” (Otkrivenje 2,17)
i natpis: “PosveÊen Jahvi!” U svakoj se ruci nalazi pobjedniËka
palma i blistava harfa. A onda, na znak anela koji daju ton,
svaka ruka vjeπto dodiruje æice budeÊi zanosnu glazbu s bogatim
skladnim akordima. Neiskazani zanos obuzima svako srce i svaki
se glas uzdiæe u pjesmi zahvalnosti. “Njemu, koji nas ljubi i koji
nas je otkupio od grijeha svojom krvlju, i uËinio nas kraljevstvom
sveÊenika za Boga, svog Oca — njemu slava i vlast u vijek vjeko-
va!” (Otkrivenje 1,5.6) (Velika borba, str. 508)
O, kave li neizrecive radosti vidjeti Onoga koga smo voljeli —
vidjeti Ga u slavi koja Mu pripada, vidjeti Onoga koji je dao sebe
za nas, gledati te ruke koje su jednom bile probodene za naπe
spasenje, kako se πire da nas blagoslove i pozdrave. (Signs, 2.
studenoga 1882.)
Oni koji … stavljaju sebe u Boæje ruke … gledat Êe Kralja u
svoj Njegovoj ljepoti. Vidjet Êe Njegovu nenadmaπnu privlaËnost i,
svirajuÊi na svojim zlatnim harfama, ispunit Êe cijelo Nebo boga-
tom glazbom i pjesmama Janjetu. (RH, 15. lipnja 1905.)

63
 29. veljaËe

Prednost slobodnog razgovora s Bogom

“Hrama ne vidjeh u njemu. Njegov hram, naime, jest Go-
spodin, Bog, SvemoguÊi, i Janje.” (Otkrivenje 21,22)
Boæji narod uæiva prednost neposredne zajednice s Ocem i
Sinom. “Sad vidimo u ogledalu, nejasno.” (1. KorinÊanima 13,12).
Sad vidimo odraz Boæjeg lika kao u ogledalu: u djelima prirode i
Njegovom postupanju s ljudima; ali onda Êemo Ga vidjeti licem u
lice, bez zasjenjujuÊe koprene meu nama. Stajat Êemo pred Njim
i promatrati slavu Njegova lica. (Velika borba, str. 532)
Mi Mu se moæemo obratiti imenom od milja: “OËe naπ”, πto
je znak naπe ljubavi prema Njemu i zalog Njegove njeæne skrbi o
nama i odnosa koji je uspostavio s nama. A Boæji Sin, promatra-
juÊi baπtinike milosti, ne stidi se “zvati ih braÊom” (Hebrejima
2,11). Oni imaju joπ svetiji odnos s Bogom od anela, koji nikada
nisu pali u grijeh.
Sva oËinska ljubav koja se iz naraπtaja u naraπtaj prenosila
preko kanala ljudskih srca, svi izvori njeænosti koji su se otvarali
u duπama ljudi, samo su kao potoËiÊ prema beskrajnom oceanu
kada se usporede s beskrajnom, neiscrpnom Boæjom ljubavlju.
(RH, 22. listopada 1908.)
63 Nebo je neprekidno pribliæavanje Bogu kroz Krista. ©to smo
dulje u blaæenstvu Neba, to Êe nam se sve viπe i viπe otvarati
slava; i πto viπe poznajemo Boga, utoliko Êe silnija biti naπa sre-
Êa. (Isusov æivot, str. 265)
©to bi bila nebeska radost, ako ne vidjeti Boga? Moæe li do-
æivjeti veÊu radost greπnik koji je spaπen Kristovim krvlju, nego
da gleda Boæje lice i da Ga upozna kao Oca? (8T, 268)
Koliko nam utjehe veÊ sada i ovdje daje da Ga gledamo oËima
vjere, i da gledanjem postajemo kao πto je On; ali πto Êe tek biti
kada Ga budemo gledali kao πto jest, bez vela koji Ga je prikri-
vao? (BE, 15. sijeËnja 1892.)

64
 OÆUJAK
VJERA KOJOM ÆIVIM

1. oæujka

Stol postavljen pred nas

“Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima æivot vjeËni. I ja
Êu ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje pravo jelo
i krv je moja pravo piÊe.” (Ivan 6,54.55)
VjeËni æivot je primanje æivotnih sastojaka putem Pisma, Ëi-
njenje Boæje volje. To je ono πto se podrazumijeva pod jedenjem
tijela i pijenjem krvi Sina Boæjega. Prednost je svih da sudjeluju
u nebeskom kruhu prouËavajuÊi RijeË i na taj naËin steknu du-
hovne æile i miπiÊe. (RH, 1. listopada 1901.)
Svaki Ëovjek mora primiti blagoslove za svoju duπu, u pro-
tivnom neÊe biti nahranjen. .... Poznato je da nitko ne bi bio
nahranjen gledajuÊi lijepo prostrt stol s kojeg netko drugi jede.
Izgladnjeli bismo kad ne bismo jeli fiziËku hranu, a izgubit Êemo
duhovnu snagu i pokretljivost ako se ne hranimo duhovnim kru-
hom. ....
Stol je prostrt i Krist vas poziva na gozbu. HoÊemo li odbiti
izobilje objavljujuÊi: “On ovo ne nudi meni!” Nekada davno smo
pjevali pjesmu u kojoj se opisivala gozba na kojoj su se sretni
Ëlanovi obitelji okupili oko izobilnog stola na poziv ljubaznog
oca. Dok su se sretna djeca okupljala oko stola, na pragu je
stajala gladna djevojËica — prosjakinja. Bila je pozvana unutra,
ali, naæalost, okrenula se s usklikom: “Ja tamo nemam oca.”
HoÊete li i vi postupiti sliËno dok vas Isus poziva da uete? Oh!
Ako imate Oca u dvorovima na Nebu, molim vas da svima otkrije-
te tu Ëinjenicu. On vas æeli uËiniti zajedniËarima svojih bogatih
riznica blagoslova. Svi koji dou s povjerljivom ljubavlju malog
djeteta, naÊi Êe tamo svojeg Oca. (ST, 25. oæujka 1889.)
Doi k vodi æivota i pij! Nemoj ostati po strani i æaliti se na
æe. Voda æivota je besplatna za sve. (AUCR, 1. listopada 1903.)
Oni koji budu jeli i usvojili ovu RijeË ËineÊi je dijelom svakog
svojeg djela i osobina karaktera, postaju jaki u Boæjoj snazi. Ona 64
daje besmrtni polet duπi usavrπavajuÊi iskustvo i donoseÊi radost
koja Êe trajati zauvijek. (RH, 11. lipnja 1908.)

65
2. oæujka

Priprema za sveti dan

“Sjeti se da svetkujeπ dan subotni.” (Izlazak 20,8)
Na samom poËetku Ëetvrte zapovijedi Gospodin je rekao:
“Sjeti se.” Znao je da Êe usred mnoπtva briga i nedoumica Ëovjek
biti u kuπnji da traæi izgovor πto ne ispunjava sve zahtjeve Za-
kona, ili πto zaboravlja njegov sveti znaËaj. Zato je rekao: “Sjeti
se da svetkujeπ dan subotni.”
Tijekom cijelog tjedna trebamo imati subotu na umu i izvrπiti
sve pripreme kako bismo je poπtovali u skladu sa zapovijeu. ...
Kada se subote sjeÊamo na taj naËin, onome πto je privreme-
no neÊe biti dopuπteno da potisne ono od duhovne vrijednosti.
Nijedna obveza koja se tiËe πest radnih dana neÊe biti ostavljena
za subotu. Tijekom tjedna naπe snage neÊe biti toliko iscrpljene
nastojanjem oko privremenog da, u dan kada je Gospodin odma-
rao i bio osvjeæen, budemo previπe umorni da bismo se ukljuËili
u Njegovu sluæbu. ...
Neka u petak sve pripreme za subotu budu zavrπene. Pobri-
nite se da sva odjeÊa bude spremna i cjelokupno kuhanje zavrπe-
no. ... Subotu ne treba koristiti za popravljanje odjeÊe, kuhanje
hrane, za traæenje zabave i razonode, ili za bilo koje druge svjeto-
vne pothvate. Prije zalaska sunca neka svi svjetovni poslovi budu
ostavljeni po strani i svi papiri svjetovnog sadræaja sklonjeni iz-
van vidokruga. Roditelji, objasnite svoj posao i svoje namjere svo-
joj djeci i dajte im da sudjeluju u pripremi da bi se subota poπto-
vala u skladu sa zapovijeu. (6T, 353—356)
Postoji joπ jedan zadatak koji bi trebao dobiti istaknuto mje-
sto u danu pripreme. U ovaj dan sve razmirice izmeu braÊe, bilo
u obitelji ili u crkvi, trebale bi se ukloniti. Neka sva gorËina, gnjev
i zloba budu protjerani iz duπe. U poniznom duhu “ispovijedajte
grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!”
(Jakov 1,16)
Prije zalaska sunca neka se Ëlanovi obitelji okupe oko Boæje
rijeËi, neka pjevaju i neka se mole. (6T, 365)
Trebali bismo ljubomorno Ëuvati granice subote. Imajte na
umu da je svaki trenutak posveÊen, da je to sveto vrijeme. (6T,
356)

66
3. oæujka 65

Boæji dar ljudskom rodu

“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoro-
enog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da
ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16)
Boæje srce Ëezne za zemaljskom djecom ljubavlju jaËom od
smrti. DajuÊi svojega Sina, On je na nas izlio cijelo Nebo u jed-
nom Daru. (SC 21)
Preko tog Dara iz dana u dan dolazi do nas neiscrpni tok
Gospodnje dobrote. Svaki cvijet, sa svojim njeænim nijansama i
slatkim mirisom, dan je za naπe uæivanje preko tog Dara. On je
stvorio Sunce i Mjesec, a ne postoji ni zvijezda koja uljepπava
nebeski svod koju On nije naËinio. Ne postoji nijedna namirnica
na naπim stolovima da je On nije osigurao za odræavanje naπeg
æivota. Etiketa s Kristovim imenom je na svemu tome. Sve se daje
Ëovjeku u jednom neiskazanom Daru, Jedinoroenom Sinu Bo-
æjem. On je bio prikovan na kriæ da bi ovo cjelokupno obilje
poteklo k Boæjim stvorenjima. (8T 288)
Tim πto je uzeo naπu prirodu, Spasitelj se povezao s Ëovje-
Ëanstvom vezom koja se neÊe nikada raskinuti. On je povezan s
nama kroz svu vjeËnost. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao
svoga jedinoroenog Sina.” (Ivan 3,16) On Ga je dao ne samo da
ponese naπe grijehe i umre kao naπa ærtva; On Ga je palom rodu
dao. Da bi nas uvjerio u nepromjenjivost svoje odluke o miru, Bog
je dao svoga jedinoroenoga Sina da postane Ëlan ljudskog roda,
da zauvijek zadræi svoju ljudsku prirodu. To je zalog da Êe Bog
ispuniti svoju rijeË. “Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na
pleÊima mu je vlast.” (Izaija 9,6) Bog je usvojio ljudsku prirodu u
osobi svoga Sina i prenio je u najviπe Nebo. … Nebo je obavijeno
ljudskom prirodom, a ljudsko je privijeno nagradi BezgraniËne
ljubavi. (Isusov æivot, str. 12,13)
Krist se sagnuo u nenadmaπnoj poniznosti da bi u svojem
uzdizanju na Boæje prijestolje mogao uzvisiti sve koji vjeruju u
Njega, da i oni sjednu s Njim na Njegovo prijestolje. (FE 179)

67
 4. oæujka

Utjelovljeni Stvoritelj
“Bez sumnje, uzviπena je tajna prave vjere: Onaj koji je
tijelom oËitovan Duhom je opravdan, anelima pokazan,
66 poganima propovijedan, u svijetu vjerovan, u slavu uzne-
sen.” (1. Timoteju 3,16)
Kristovo utjelovljenje je tajna nad tajnama. (6BC 1082)
Krist je bio jedno s Ocem, ali ... je bio spreman da sie s
uzviπenog poloæaja Onoga koji je jednak Bogu. (ST, 4. srpnja 1895.)
Postao je kost naπe kosti i meso naπeg mesa da bi mogao
ostvariti svoju namjeru ljubavi za pali ljudski rod. (ST, 24. rujna
1902.)
Kako je velika suprotnost izmeu Kristovog boæanstva i bes-
pomoÊne bebe u betlehemskim jaslama! Kako moæemo premostiti
razliku izmeu moÊnog Boga i nemoÊnog djeteta? Pa ipak je Ëi-
njenica da je Stvoritelj beskrajnih svjetova, Onaj u kojem je bila
sva punina Boæanstva tjelesno, bio objavljen preko bespomoÊne
bebe u jaslama. Uzviπeniji od bilo kojeg anela, jednak Ocu po
dostojanstvu i slavi, a ipak odjeven u ljudskost! Boæansko i ljud-
sko tajnovito su sjedinjeni; Ëovjek i Bog postali su jedno. (5BC
1130)
Za Boæjeg Sina bilo bi gotovo beskrajno poniæenje da je uzeo
ljudsku narav Ëak i onda kada je Adam u svojoj nevinosti prebi-
vao u Edenu. Meutim, Isus je prihvatio ljudsku narav kada je
ljudski rod veÊ Ëetiri tisuÊe godina bio oslabljen grijehom. Kao i
svako Adamovo dijete, On je primio na sebe rezultate djelovanja
velikog zakona naslijea. Kakvi su bili ovi rezultati, vidjelo se u
povijesti Njegovih zemaljskih predaka. On je doπao s takvim na-
slijeem da dijeli naπe tuge i kuπnje i da nam pruæi primjer bez-
greπnog æivota. (Isusov æivot, str. 27)
Oni koji tvrde da Krist nije mogao sagrijeπiti ne mogu vjero-
vati da je stvarno uzeo na sebe ljudsku narav. Ali zar Krist nije
bio stvarno kuπan, ne samo od Sotone u pustinji, veÊ i tijekom
cijelog svojeg æivota, od djetinjstva do pune zrelosti? (7BC 929)
Meutim, naπ je Spasitelj uzeo ljudsku prirodu sa svim nje-
zinim sklonostima. Uzeo je ljudsku prirodu s moguÊnoπÊu da
popusti u kuπnji. Mi ne trebamo niπta nositi πto On nije podnio.
(Isto, str. 81)

68
5. oæujka

Spasonosno djelovanje Providnosti

“Znamo da Bog Ëini da sve pridonosi dobru onih koji ga
ljube; onih koji su odlukom Boæjom pozvani.” (Rimljanima
8,28)
»injenica da smo pozvani da izdræimo kuπnje i nevolje po-
kazuje da Gospodin Isus vidi u nama neπto dragocjeno πto æeli da
se i dalje u nama razvija. Da nije vidio u nama niπta Ëime bismo
mogli proslaviti Njegovo ime, ne bi uzalud troπio vrijeme usavr- 67
πavajuÊi nas. On ne baca bezvrijedne komade rude u svoju peÊ.
Samo vrijednu rudu On pretapa i oplemenjuje. (Put u bolji æivot,
str. 298)
Bog svoju djecu nikada ne vodi drukËije no πto bi i oni sami
izabrali kad bi mogli vidjeti kraj od samoga poËetka i shvatiti
slavu plana na Ëijem ispunjenju oni surauju s Njim. (Isto, str.
304)
Sve πto nas zbunjuje u djelovanju Boæje Providnosti bit Êe
objaπnjeno u svijetu koji dolazi. Teπko razumljive pojedinosti na-
Êi Êe svoje objaπnjenje. Tajne djelovanja milosti postat Êe nam
razumljive. Tamo gdje su naπi ograniËeni umovi zapaæali samo
nesklad i prekrπena obeÊanja, vidjet Êemo najsavrπeniji i najljepπi
sklad. Saznat Êemo da je beskrajna ljubav odredila iskustva koja
su nam se Ëinila najteæim. (9T 286)
Onaj tko je ispunjen Kristovim duhom, prebiva u Kristu. Uda-
rac namijenjen njemu, pada na Spasitelja koji ga sa svih strana
πtiti svojom prisutnoπÊu. Sve πto dolazi na njega, dolazi od Kri-
sta. On nema potreba da se brani od zla, jer je Krist njegova
obrana. Niπta ga ne moæe dotaknuti ako to Gospodin ne dopusti,
a “sve” πto Bog dopusti, “pridonosi dobru onih koji ga ljube”
(Rimljanima 8,28). (Misli s gore blagoslova, str. 92)
Naπ nebeski Otac ima tisuÊu naËina da se pobrine za nas, o
kojima mi niπta ne znamo. Oni koji prihvate naËelo da je sluæenje
Bogu od prvorazrednog znaËaja za njih, vidjet Êe kako problemi
iπËezavaju, a pred svojim Êe nogama ugledati ravnu stazu. (Put u
bolji æivot, str. 305)
Kao malo dijete povjerite se ruci Onoga koji Êe: “Ëuvati korake
svojih vjernika” (1. Samuelova 2,9). (Isto, str. 304)
Kad Njemu povjerimo svoje putove, On Êe upraviti naπe kora-
ke. (Isto, str. 304)

69
 6. oæujka

Spasitelj od vjeËnosti
“Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina naπega Isusa
Krista — on koji nas blagoslovi svakim duhovnim blago-
slovom na nebesima u Kristu. On nas u njemu sebi izabra
prije stvaranja svijeta da budemo sveti i bez mane pred
njim.” (Efeæanima 1,3.4)
Od pada u grijeh Gospodin je ostvarivao svoju volju u planu
otkupljenja, planu kojim je æelio vratiti Ëovjeku njegovo iskonsko
savrπenstvo. Kristova smrt na kriæu omoguÊila je da Bog primi
svaku duπu koja se kaje i oprosti joj. (ST, 12. lipnja 1901.)
Dok je boæanski Stradalnik visio na kriæu, aneli su se oku-
pili oko Njega, i dok su Ga promatrali i sluπali Njegove vapaje,
pitali su se sa snaænim osjeÊajima: “Zar Ga Gospod Bog neÊe
spasiti?” ... Tada su bile izgovorene rijeËi: “Gospodin se zakleo i
68 neÊe se pokajati. Otac i Sin su se zavjetovali da Êe ispuniti uvjete
vjeËnog Saveza. Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga
jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da
ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16) Krist nije bio usamljen u prinoπenju
svoje velike ærtve. Ona je bila ispunjenje Saveza uspostavljenog
izmeu Njega i Njegovog Oca prije nego πto su bili postavljeni
temelji svijeta; stiskom ruke dali su sveËano obeÊanje da Êe Krist
postati jamac za ljudski rod ako bude svladan sotonskim prije-
varama. (YI, 14. srpnja 1900.)
Spasenje ljudskog roda oduvijek je bilo predmet razmatranja
Nebeskog vijeÊa. Savez milosti naËinjen je prije postanka svijeta.
Postojao je od vjeËnosti i nazvan je vjeËnim Savezom. Koliko god
je sigurno da nikada nije postojalo vrijeme kada Bog nije posto-
jao, tako je isto sigurno da nikada nije bilo trenutaka u kojima
nije bilo zadovoljstvo VjeËnog uma da pokazuje svoju milost pre-
ma ËovjeËanstvu. (7BC 934)
©to viπe razmatramo ovu temu, nailazimo na sve veÊe dubine;
a ipak postoje dubine do kojih nikada neÊemo doprijeti prouËa-
vajuÊi Otkupiteljevu slavu. To je slava Kneza æivota i najmoÊnije
Ëovjekove snage ne mogu je proniknuti. Sami aneli æele zaviriti
u ovu tajnovitu i predivnu temu otkupljenja ljudskog roda. (MS
128, 1897.)

70
7. oæujka

Ukida li vjera posluπnost?

“Ukidamo li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Napro-
tiv, tim Zakon utvrujemo.” (Rimljanima 3,31)
Vjera nije sredstvo za smirenje, veÊ poticaj. Gledanje na Gol-
gotu neÊe vam umiriti duπu zakljuËkom kako ne morate ispunja-
vati svoje duænosti, veÊ Êe proizvesti djelotvornu vjeru koja Êe
Ëistiti duπu od svake sebiËnosti. (RH, 24. sijeËnja 1893.)
Vjera u Krista koja spaπava duπu nije ono πto mnogi pre-
doËavaju tim pojmom. “Vjeruj, vjeruj,” govore oni, “samo vjeruj u
Krista i bit Êeπ spaπen. To je sve πto ti je potrebno.” I dok se
istinska vjera u potpunosti uzda u Krista za spasenje, ona vodi
i do savrπenog sklada s Boæjim zakonom. (6BC 1073)
Postoje dvije pogreπke kojih se Boæja djeca — posebno ona
koja su tek povjerovala u Njegovu milost — posebno trebaju Ëu-
vati. Prva ... je u oslanjanju na vlastita djela, ukazivanje povje-
renja onome πto sama mogu uËiniti kako bi se uskladila s Bo-
gom. Onaj koji pokuπava postati svet svojim vlastitim djelima u
skladu sa Zakonom, pokuπava nemoguÊe. ... Samo nas Kristova
milost po vjeri moæe uËiniti svetima.
Suprotna je i ne manje opasna zabluda da vjera u Krista
oslobaa Ëovjeka od dræanja Boæjeg zakona i da, buduÊi da smo
samo vjerom postali zajedniËari u Kristovoj milosti, naπa djela 69
nemaju nikakve veze s naπim otkupljenjem.
Primijetite ovdje vrlo vaænu napomenu da posluπnost sada
nije samo izvanjska suglasnost, veÊ sluæba iz ljubavi. Boæji zakon
je izraz Njegove naravi, u njemu su utjelovljena naËela velike
ljubavi i stoga temelj Njegove vladavine na Nebu i na Zemlji. ...
Umjesto da smo njome osloboeni od posluπnosti, tom vjerom, i
samo vjerom, uËinjeni smo zajedniËarima Kristove milosti, a ona
nam omoguÊava da budemo posluπni. (SC 59—61)
Kao πto je Isus bio u ljudskoj naravi, tako Bog æeli da Nje-
govi sljedbenici budu u Njegovoj. Uz Njegovu silu mi trebamo
æivjeti Ëistim i plemenitim æivotom, kako je i On æivio. (Put u bolji
æivot, str. 96)

71
 8. oæujka

Isusova spasonosna sila

“A on mi je odgovorio: ‘Dosta ti je moja milost, jer se moja
snaga savrπeno oËituje u slabosti.’ Prema tome, vrlo Êu se
rado — radije nego da traæim osloboenje — hvaliti svo-
jim slabostima da se u meni nastani snaga Kristova.” (2.
KorinÊanima 12,9)
Naπ dragocjeni Spasitelj pozvao nas je da Mu se pridruæimo
da bi ujedinio naπu slabost sa svojom snagom, naπe neznanje sa
svojom mudroπÊu, naπu nedostojnost sa svojim zaslugama. (4T
16)
Nitko ne moæe oËekivati da Êe mu stroga toËnost u vrπenju
Zakona osigurati ulazak u nebesko kraljevstvo.
Mi moramo doæivjeti novoroenje i primiti novi um djelova-
njem Boæjeg Duha, jer On Ëisti æivot i oplemenjuje karakter. Ta-
kva veza s Bogom osposobljava Ëovjeka za slavno nebesko kra-
ljevstvo. Nijedan ljudski izum ne moæe nikada donijeti lijek gre-
πnoj ljudskoj duπi. (ST, 11. sijeËnja 1877.)
Mora postojati sila koja djeluje iznutra, sasvim novi æivot
odozgo da bi se Ëovjek mogao promijeniti od grijeha do svetosti.
Ta sila je Krist. Samo Njegova milost moæe pokrenuti zamrle
sposobnosti duπe i privuÊi ih Bogu, svetosti. ... Zamisao da je
dovoljno razvijati samo dobro koje veÊ postoji u Ëovjeku, sudbo-
nosna je obmana. “Zemaljski Ëovjek ne prima ono πto dolazi od
Duha Boæjega, jer je to za nj ludost. On to ne moæe ni upoznati,
jer se to mora uz pomoÊ Duha prosuivati.” (1. KorinÊanima 2,14)
... O Kristu je zapisano: “U njoj bijaπe Æivot i Æivot bijaπe svjetlo
ljudima”; “jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem
nam se treba spasiti.” (Ivan 1,4; Djela 4,12) ...
Apostol Pavao ... je Ëeznuo za ËistoÊom i pravednoπÊu, koju
sam po sebi nije bio sposoban postiÊi, i zato je povikao: “Jadan
ti sam ja Ëovjek! Tko Êe me izbaviti od ovoga smrtonosnoga ti-
jela!” (Rimljanima 7,24) Isti takav krik uzdizao se iz optereÊenih
srca u svim zemljama i u svim vjekovima. Za sve njih postoji
70 samo jedan odgovor: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svi-
jeta!” (Ivan 1,29) (SC 18,19)

72
9. oæujka

Mir zahvaljujuÊi kriæu

“Zato sad nema nikakve osude onima koji su u Kristu
Isusu, i ne hode po tijelu, nego po Duhu.” (Rimljanima 8,1
©a)
Ako se grjeπnike navede da ozbiljno pogledaju na kriæ, ako
dobiju zaokruæen pogled na razapetog Spasitelja, oni Êe shvatiti
dubinu Boæjeg milosra i grjeπnost grijeha. (Djela apostolska,
str. 132)
Dok vam je savjest bila oæivljena Svetim Duhom, uvidjeli ste
neπto od greπnosti grijeha, neπto od njegove sile, njegove krivnje,
njegove bijede; poËeli ste gledati na njega s gaenjem. ... »eznete
da vam bude oproπteno, da budete oËiπÊeni, slobodni. Sklad s
Bogom, sliËnost Njemu — πto moæete uËiniti da biste to zadobili?
Vama je potreban mir — oprost Neba i mir i ljubav u duπi.
Novac ga ne moæe kupiti, intelekt ga ne moæe pribaviti, mudrost
ga ne moæe dostiÊi i vi se ne moæete nadati da Êete ga ikada
osigurati vlastitim naporima. Ali Bog vam ga nudi kao poklon
“bez novaca i bez naplate” (Izaija 55,1). ....
Poite k Njemu i zatraæite da On opere vaπe grijehe i da vam
da novo srce. Tada vjerujte da je On to uËinio, jer je tako obeÊao.
... Naπa je prednost da doemo k Isusu, budemo oËiπÊeni i da
stanemo pred Zakon bez stida i kajanja. (SC 49—51)
Kad greπnik u podnoæju kriæa pogleda u Onoga koji je umro
da bi ga spasio, on se moæe radovati neiskazanom radoπÊu jer su
mu grijesi oproπteni. Kad je kleknuo pred kriæem, dosegnuo je
najviπe mjesto koje Ëovjek moæe dosegnuti. (Djela apostolska,
str. 132)
Zahvalite Bogu za dar Njegovog dragog Sina i molite se da
Njegova ærtva za vas ne bude uzaludna. Duh vas danas poziva.
Doite cijelim svojim srcem Isusu i pozovite se na Njegov obeÊani
blagoslov.
Dok Ëitate obeÊanja, sjetite se da su to izrazi neizrecive lju-
bavi i saæaljenja. ... Da, samo vjerujte da vam je Bog pomoÊnik.
On u Ëovjeku æeli obnoviti svoj moralni lik. Kad Mu se pribliæite
s priznanjem i pokajanjem, On Êe vam se pribliæiti s miloπÊu i
praπtanjem. (SC 55)

73
71 10. oæujka

Ispunjeni Njegovom pravednoπÊu

“Blago æednima i gladnima pravednosti, jer Êe se nasiti-
ti.” (Matej 5,6)
Pravednost je svetost, sliËnost Bogu, a “Bog je ljubav” (1.
Ivanova 4,16). To je usklaenost s Boæjim zakonom, “jer zapovi-
jedi su tvoje sve pravedne” (Psalam 119,172), a ljubav je “izvrπe-
nje zakona” (Rimljanima 13,10). Pravednost je ljubav, a ljubav je
Boæje svjetlo i æivot. Boæja pravednost je utjelovljena u Kristu.
PrimajuÊi Njega, primamo pravednost.
Pravednost se ne stjeËe muËnim naporima ni zamornim ra-
dom, darovima ili ærtvom; ona se daje besplatno svakoj duπi koja
je gladna i æedna pravednosti. “O svi vi koji ste æedni, doite na
vodu; ako novaca i nemate, doite. Bez novaca i bez naplate ku-
pite vina i mlijeka!” (Izaija 55,1) “To je baπtina slugu Jahvinih, to
im je pobjeda od mene — rijeË je Jahvina.” “I evo imena kojim Êe
ga nazivati: ‘Jahve, Pravda naπa.’” (Izaija 54,17; Jeremija 23,6)
Nijedna ljudska sila ne moæe niËim zadovoljiti glad i æe
duπe. Ali Isus kaæe: “Ja sam kruh æivota. Tko dolazi k meni,
sigurno neÊe ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigurno neÊe nikada
oæednjeti.” (Ivan 6,35) ...
©to viπe doznajemo o Bogu, to Êe uzviπeniji biti naπ ideal
karaktera i usrdnija naπa Ëeænja da odraæavamo Boæji lik. Kada
duπa teæi za Bogom, boæansko se spaja s ljudskim a srce puno
Ëeænje tada kaæe: “Samo je u Bogu mir, duπo moja, samo je u
njemu nada moja.” (Psalam 62,5) ...
Srce neprestano vapi: “Viπe o Tebi!” a Duh neprestano odgo-
vara: “Joπ mnogo viπe.” (Rimljanima 5,9.10) … Ocu je bilo ugodno
da se u Krista “useli sva punina” i “po njemu ste i vi ispunjeni”
(Koloπanima 1,19; 2,9). (Misli s gore blagoslova, str. 36,37)
Krist je velika riznica opravdavajuÊe pravednosti i posveÊu-
juÊe milosti. Svi mogu doÊi k Njemu i primiti od Njegove punine.
(1SM 398)

74
11. oæujka 72

Pravednik Êe æivjeti od vjere

“Kako ste primili Gospodina Krista Isusa, tako nastavite
u njemu æivjeti.” (Koloπanima 2,6)
Naπ rast u milosti, naπa radost, naπa korisnost — sve ovisi
o naπem sjedinjenju s Kristom. Putem zajednice s Njim, koju
odræavamo svakog dana, svakog sata, prebivajuÊi u Njemu, raste-
mo u milosti. On nije samo ZaËetnik, veÊ je i Zavrπitelj naπe vjere.
On je Krist — prvi, posljednji i koji ostaje zauvijek. On treba biti
s nama ne samo na poËetku i na kraju naπeg puta, veÊ i na
svakom koraku. ...
Moæda pitate: “A kako to mogu æivjeti u Kristu?” Na isti
naËin kao πto ste Ga na poËetku primili. “Kako ste primili Gospo-
dina Krista Isusa, tako nastavite u njemu æivjeti.” (Koloπanima
2,6) “Moj Êe pravednik æivjeti od vjere.” (Hebrejima 10,38) Vi ste
predali sebe Bogu da budete Njegovi u potpunosti, da Mu sluæite
i da Ga sluπate i uzeli ste Krista kao svojeg Spasitelja. Niste se
sami mogli iskupiti za svoje grijehe ili promijeniti svoje srce, ali
poπto ste se predali Bogu, povjerovali ste da je On radi Krista
uËinio sve to za vas. Vjerom ste postali Kristovi i vjerom ste rasli
u Njemu — dajuÊi i uzimajuÊi. Vi trebate predati sve: svoje srce,
svoju volju, svoju sluæbu — trebate predati sebe Njemu u vrπenju
svih Njegovih zahtjeva, a morate i uzeti sve: Krista — puninu svih
blagoslova, da boravi u vaπem srcu, da bude vaπa snaga, vaπa
pravednost, vaπ vjeËiti pomoÊnik i da vam dâ snagu da Ga poslu-
πate.
Neka vaπ prvi zadatak svakog jutra bude posveÊivanje Bogu.
Neka vaπa molitva bude: “Uzmi me, Gospodine, kao svoju potpu-
nu svojinu. Polaæem sve svoje planove pred Tvoje noge. Upotrijebi
me danas u svojoj sluæbi. Ostani sa mnom i neka svako moje
djelo bude ostvareno u Tebi!” To neka bude vaπa svakidaπnja
molba. Svakog jutra posvetite sebe Bogu za taj dan. Prepustite Mu
sve svoje planove, da se u skladu s djelovanjem Njegove Providno-
sti izvrπe ili ne izvrπe. Tako Êete iz dana u dan predavati svoj æivot
u Boæje ruke, koji Êe time biti sve viπe i viπe oblikovan po ugledu
na Kristov. (SC 69,70)

75
 12. oæujka

Iskreno ispovijedanje grijeha

“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan:
oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepraved-
nosti.” (1. Ivanova 1,9)
Apostol kaæe: “Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan dru-
73 gomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!” (Jakov 5,16) Pri-
znajte svoje grijehe Bogu, koji vam ih jedini moæe oprostiti, a i
svoje nedostatke jedni drugima. Ako ste uvrijedili svojeg prija-
telja ili susjeda, trebate priznati svoju pogreπku — a njegova je
duænost da vam od srca oprosti. Zatim zatraæite oprost od Boga,
jer je povrijeeni brat Boæja svojina, i kada ste ga ranili, sagrije-
πili ste protiv njegovog Stvoritelja. ...
Istinsko priznanje nije nikada uopÊeno jer se njime priznaju
sasvim odreeni grijesi. Oni mogu biti takve naravi da ih treba
iznijeti samo pred Boga; to mogu biti nepravde koje treba priznati
onim pojedincima koji su zbog njih pretrpjeli povredu, a to mogu
biti i prijestupi javnog karaktera, koje treba i priznati javno. Ali
sva priznanja trebaju biti odreena i neposredna, trebate navesti
upravo one grijehe koje ste skrivili. (SC 38,38)
Mnoga, mnoga priznanja nikada ne bi trebalo izgovarati pred
uπima smrtnika, jer su rezultati obiËno onakvi kakve ne predvia
ograniËeni sud konaËnih biÊa. ... Bog bi bio viπe proslavljen da
smo priznali tajnu, uroenu pokvarenost srca samo Isusu, prije
nego πto smo otvorili svoje tajne pred ograniËenim, pogreπivim
Ëovjekom, koji nije u stanju pravedno prosuivati ako mu srce
nije stalno proæeto Boæjim Duhom. ... Ne sipajte u ljudske uπi
priËu koju samo Bog treba Ëuti. (5T 645)
Priznanje koje potjeËe iz najskrivenijih odaja duπe pronalazi
svoj put do Boga beskonaËne samilosti. (SC 38)
Vaπi grijesi mogu vam izgledati kao planine, ali ako ponizite
srce i priznate svoje grijehe uzdajuÊi se u zasluge razapetog i
uskrslog Spasitelja, On Êe vam ih oprostiti i oËistiti vas od svake
nepravednosti. … Teæite za puninom Kristove milosti. Neka vam
srce bude ispunjeno snaænom æeljom za Njegovom pravednoπÊu.
(Djela apostolska, str. 356,357)

76
13. oæujka

Potrebna je promjena srca

“Odgovori mu Isus: Zaista, zaista, kaæem ti, tko se odo-
zgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstva Boæjega.” (Ivan
3,3)
Nikodem je zauzimao visok i povjerljiv poloæaj u hebrejskom
narodu. ... Kao i drugi, bio je pokrenut Isusovim naukom. …
Pouke koje su dolazile sa Spasiteljevih usana ostavljale su na
njega dubok dojam te je zaæelio saznati viπe o ovim veliËanstve-
nim istinama. …
Nikodem je doπao Gospodinu u æelji da s Njim razmijeni
glediπta, ali Isus mu je otkrio temeljna naËela istine. Rekao je
Nikodemu: Tebi nije potrebno teorijsko znanje, veÊ duhovna ob- 74
nova. Nije ti potrebno da zadovoljiπ svoju znatiæelju, veÊ da imaπ
novo srce. Moraπ primiti novi æivot odozgo da bi bio spreman
cijeniti nebeske vrijednosti. (Isusov æivot, 123,124)
Do promjene srca koja je prikazana novoroenjem moæe doÊi
samo djelotvornim radom Svetoga Duha. ... Ponos i samoljublje
odupiru se Boæjem Duhu; svaka prirodna sklonost duπe protivi se
promjeni koja bi umjesto samopoπtovanja i ponosa trebala ustu-
piti mjesto Kristovoj krotkosti i poniznosti. Ali ako æelimo puto-
vati u vjeËni æivot, ne smijemo sluπati πaptanje svojeg starog “ja”.
U poniznosti i kajanju moramo moliti svojeg nebeskog Oca: “»i-
sto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni!” (Psalam
51,10) I dok primamo boæansko svjetlo i suraujemo s nebeskim
biÊima, “nanovo smo roeni” i Kristovom silom osloboeni neËi-
stoÊe grijeha. (YI 9. rujna 1897.)
MoÊna sila Svetoga Duha ostvaruje potpunu promjenu u ka-
rakteru ljudskog biÊa, ËineÊi ga novim stvorenjem u Isusu Kristu.
... RijeËi i postupci izraæavaju Spasiteljevu ljubav. Nema teænje za
najviπim mjestima. Staro “ja” je nadvladano. Isusovo ime ispisano
je na svemu πto se izgovara i Ëini. (RH 10. lipnja 1902.)
Zar ovakva obnova Ëovjeka nije najveÊe Ëudo koje se moæe
dogoditi? Postoji li neπto πto ne bi moglo ostvariti ljudsko biÊe
koje se vjerom hvata za boæansku silu? (9T 152)

77
 14. oæujka

Svetost æivota
“U savezu sa svima teæite za spasenjem i za posveÊenjem
bez kojega nitko neÊe vidjeti Gospodina.” (Hebrejima 12,14)
Nitko tko sam za sebe tvrdi da je svet nije svet. Oni koji su
prepoznati kao sveti u nebeskim knjigama nisu uopÊe toga svje-
sni i posljednji su koji bi se pohvalili vlastitom dobrotom. (ST, 26.
veljaËe 1885.)
Nije poseban dokaz da je netko krπÊanin zato πto u izuzet-
nim okolnostima pokazuje duhovni zanos. Svetost nije zanos, veÊ
æivot u skladu sa svakom rijeËi koja dolazi iz Boæjih usta; to je
vrπenje volje naπeg nebeskog Oca; to je pouzdanje u Boga u kuπ-
nji, u mraku kao i u svjetlu; to je hod po vjeri, a ne po gledanju;
to je oslanjanje na Boga s neupitnim povjerenjem i poËivanje u
Njegovoj ljubavi. (Djela apostolska, str. 32)
Nitko ne moæe biti svemoÊan, ali se svi mogu oËistiti od
neËistoÊe tijela i duha, njegujuÊi svetost u strahu Gospodnjem.
Bog zahtijeva da svaka duπa bude Ëista i sveta. Svi imamo na-
slijeene sklonosti prema zlu. To je dio naπe naravi koju nitko ne
bi trebao Ëuvati. Povlaivanje sebiËnosti je slabost ljudske nara-
75 vi, jer je to prirodna osobina karaktera. Ali sve dok se ne ukloni
svaka sebiËnost, dok se ne razapne staro “ja”, nikada ne moæemo
biti sveti kao Bog. Kod ljudi postoji i sklonost da se neki procesi
u maπtovitim prikazima objasne kao zli, πto se u odreenim okol-
nostima vrlo brzo razvije. Ako se popuπta ovoj navici, ona kvari
karakter i uniπtava duπu. (Letter 9, 1899.)
Bog u æivotu svih zahtijeva moralno savrπenstvo. Oni kojima
je dano obilno svjetlo i mnoge moguÊnosti kao Boæjih upravitelja,
trebaju teæiti za savrπenstvom i nikada, nikada ne smiju sniæavati
mjerilo pravednosti da bi se prilagodilo naslijeenim i njegovanim
sklonostima k zlu. Krist je uzeo na sebe naπu ljudsku narav i
æivio ljudskim æivotom, da bi nam pokazao da moæemo æivjeti kao
On. ... Trebamo biti sveti kao πto je Bog svet; i kad shvatimo puno
znaËenje ove tvrdnje i usmjerimo svoje srce da radi Boæji posao,
da bude sveto kao πto je On svet, pribliæit Êemo se mjerilu koje
je za svakoga od nas postavljeno u Kristu Isusu. (Letter 9, 1899.)

78
15. oæujka

Strijela smrti
“Da su mudri, veÊ bi se i dosjetili, razabrali πto ih oËeku-
je.” (Ponovljeni zakon 32,29)
“Jer samo nerado on (Gospodin) poniæava i rascvili sinove
Ëovjeka.” (Tuæaljke 3,33) “Kako se otac smiluje djeËici, tako se
Jahve smiluje onima πto ga se boje. Jer dobro zna kako smo
sazdani, spominje se da smo praπina.” (Psalam 103,13.14) On zna
naπe srce jer Ëita svaku tajnu duπe. ... On od poËetka zna kraj.
Mnogi Êe biti ispraÊeni na poËinak prije vatrenih kuπnji vremena
nevolje koje Êe doÊi na naπ svijet. ...
Ako se Isus, Spasitelj svijeta, molio: “OËe moj! Ako je mogu-
Êe, neka me mimoie ovaj kaleæ!” (Matej 26,39), koliko je priklad-
nije da se ograniËeni smrtnici na isti naËin predaju Boæjoj mudro-
sti i volji. (CH 375,376)
U najboljem sluËaju pred sobom imamo kratak æivotni vijek
i ne znamo kada Êe strijela smrti pogoditi naπe srce. Ne znamo
kada Êemo biti pozvani da napustimo svijet i sve ono πto njemu
pripada. Pred nama se prostire vjeËnost. Zastor samo πto nije
podignut. Joπ samo malo godina i tko danas æivi, Ëut Êe nalog:
“Nepravednik neka samo i dalje Ëini nepravdu! Okaljan neka se
i dalje kalja! Pravednik neka i dalje æivi pravedno! Svet neka se
i dalje posveÊuje!” (Otkrivenje 22,11)
Jesmo li spremni? Jesmo li upoznali Boga, Vladara Neba,
Zakonodavca, i Isusa Krista koga je Bog poslao na svijet kao
svojeg predstavnika? Kada djelo naπeg æivota doe svojem kraju,
hoÊemo li biti spremni kazati kao πto je rekao Krist, naπ Primjer:
“Ja tebe proslavih na zemlji dovrπivπi djelo koje si mi dao izvrπiti. 76
… Ja javih ime tvoje.” (Ivan 17,4-6)
Boæji se aneli trude da odvrate naπe misli od nas samih i od
onoga πto je svjetovno. Ne dopustimo da rade uzalud. (Put u bolji
æivot, str. 287,288)

79
16. oæujka

Tugovanje s nadom
“NeÊemo, braÊo, da ostanete u neznanju o umrlima, da se
ne æalostite poput ostalih koji nemaju nade.” (1. Solunja-
nima 4,13)
Onima koji pate rekla bih: ne bojte se, jer je velika nada koju
osvjetljava jutro uskrsnuÊa. Voda koju ste pili bila je gorka, kao
πto je voda u Meribi bila djeci Izraelovoj u pustinji, ali je Isus
svojom ljubavlju moæe pretvoriti u slatku. ...
Bog je osigurao melem za svaku ranu. Postoji balzam u
Gileadu, postoji LijeËnik. HoÊete li sada kao nikada prije prouËa-
vati Bibliju? Traæite od Gospodina mudrost u svakom trenutku
opasnosti. U svakoj nevolji molite se Isusu da vam pokaæe put iz
vaπih teπkoÊa i tada Êe vam oËi biti otvorene da prepoznate lijek
i da na svoj sluËaj primijenite obeÊanja o izljeËenju zapisana u
Njegovoj RijeËi. Na taj vas naËin neprijatelj neÊe moÊi povesti u
æalost i nevjerstvo, veÊ Êete umjesto toga steÊi vjeru, nadu i hra-
brost u Gospodinu. Sveti Duh Êe vam dati jasnu pronicavost da
moæete razaznati i prisvojiti svaki blagoslov koji Êe djelovati kao
protuotrov za tugu, kao balzam iscjeljenja za svaki nagovjeπtaj
gorËine koji bi se mogao naÊi na vaπim usnama. Svaki nagovjeπtaj
gorËine bit Êe pomijeπan s Isusovom ljubavlju, i umjesto da se
æalite na gorËinu, shvatit Êete da su Isusova ljubav i milost tako
pomijeπane s tugom da su je pretvorile u priguπenu, svetu, blago-
slovljenu radost.
Dok je Henry White, naπ najstariji sin, leæao na samrtniËkoj
postelji, rekao je: “Krevet boli je dragocjeno mjesto kad smo u
Isusovoj prisutnosti.” Kad god smo primorani da ispijemo gorku
Ëaπu, okrenimo se od gorkog prema dragocjenom i svijetlom. U
nevolji i patnji milost moæe dati ljudskoj duπi sigurnost i, dok
stojimo pokraj samrtniËke postelje i zapaæamo kako krπÊanin
podnosi patnju i prolazi kroz dolinu smrti, iz toga prikupljamo
snagu ... i ne padamo niti smo obeshrabreni u voenju duπa Isu-
su. (2SM 273,274)

80
17. oæujka 77

Spasenje za Boæju djecu

“A ovaj ima neprolazno sveÊeniπtvo, jer ostaje zauvijek.
Odatle slijedi da moæe zauvijek spasavati one koji po
njemu dolaze k Bogu, jer uvijek æivi da posreduje za njih.”
(Hebrejima 7,24.25)
Sve je uËinjeno da se uklone naπi nedostaci, ponueno nam
je svako ohrabrenje da se vratimo Kristu.
Krist je ponudio svoje slomljeno tijelo da bi otkupio Boæju
baπtinu, da bi ljudima dao joπ jednu priliku. … Svojim besprije-
kornim æivotom, svojom posluπnoπÊu, svojom smrÊu na kriæu na
Golgoti Krist je posredovao za izgubljeni rod. A sada, ne samo
kao obiËni molitelj, veÊ kao OsvajaË koji zahtijeva plodove svoje
pobjede, Zapovjednik naπeg spasenja, posreduje za nas. Njegova
ærtva je potpuna i kao naπ Posrednik On obavlja djelo koje je sam
preuzeo podiæuÊi pred Bogom kadionik koji sadræi Njegove preËi-
ste zasluge i molitve, priznanja i zahvaljivanja Njegovog naroda.
Namirisane mirisom Njegove pravednosti, one se uzdiæu Bogu
kao slatki miris. Ærtva je potpuno prihvatljiva, a pomilovanje obu-
hvaÊa sve prijestupe.
Krist se zavjetovao da bude naπ Zamjenik i Jamac i On niko-
ga neÊe zanemariti. Onaj koji nije mogao dopustiti da ljudska
biÊa budu izloæena vjeËnoj propasti, koji je vlastitu duπu predao
na smrt umjesto njih, doËekivat Êe sa saæaljenjem i samiloπÊu
svaku duπu koja shvati da ne moæe spasiti sama sebe.
On Êe podiÊi svakog uzdrhtalog molitelja. On koji je svojim
posredovanjem svakom Ëovjeku osigurao beskrajnu zalihu moral-
ne snage, neÊe propustiti priliku da tu snagu uporabi u naπu
korist.
Sve sotonske Ëete nemaju snage da svladaju jednu duπu koja
se s jednostavnim povjerenjem osloni na Krista. “Umornome sna-
gu vraÊa, jaËa nemoÊnoga.” (Izaija 40,29) (Isusove usporedbe, str.
101)

81
 18. oæujka

Brisanje grijeha
“Pobjednik Êe tako biti obuËen u bijelu haljinu; njegova
imena sigurno neÊu ‘izbrisati iz knjige æivota’; πtoviπe,
78 njegovo Êu ime priznati pred svojim Ocem i njegovim an-
elima.” (Otkrivenje 3,5)
Kad se na sudu otvore knjige s izvjeπtajima, pred Boga dolaze
æivoti svih koji su uzvjerovali u Isusa. PoËinjuÊi s onima koji su
prvi æivjeli na Zemlji, naπ Zastupnik iznosi sluËajeve naraπtaja za
naraπtajem i zavrπava sa æivima. Svako se ime spominje, svaki
sluËaj temeljito ispituje. Neka se imena prihvaÊaju, a neka odbi-
jaju. Ako su Ëiji grijesi ostali zapisani u knjigama, nepokajani ni
neoproπteni, ta Êe imena biti izbrisana iz knjige æivota, a izvjeπtaj
o njihovim dobrim djelima izbrisat Êe se iz Boæje knjige spomeni-
ce. …
Svima onima koji su se istinski pokajali za grijeh i vjerom se
pozvali na Isusovu krv kao na svoju ærtvu pomirnicu, bit Êe pored
imena u nebeskim knjigama napisano: oproπteno. BuduÊi da su
postali dionicima Kristove pravednosti, a ustanovljeno je da im je
karakter sukladan s Boæjim zakonom, njihovi Êe grijesi biti iz-
brisani, a oni sami proglaπeni dostojnima vjeËnog æivota. …
Boæanski Zastupnik moli da svima koji su pobijedili vjerom
u Njegovu krv budu oproπteni prijestupi, da budu vraÊeni u svoj
edenski dom i da okrunjeni kao subaπtinici s Njime dobiju “pri-
jaπnju vlast”. (Mihej 4,8) …
Dok se Isus zauzima za one koji su predmet Njegove milosti,
Sotona ih pred Bogom optuæuje kao prijestupnike. …
Isus ne opravdava njihove grijehe, ali upuÊuje na njihovo
kajanje i vjeru, i zahtijevajuÊi za njih oprost podiæe svoje ranjene
ruke pred Ocem i pred svetim anelima govoreÊi: “Znam ih po
imenu.” … Njihova imena ostaju upisana u knjizi æivota i o tim
osobama je pisano: “One Êe me pratiti u bijelim haljinama, jer su
dostojne.” (Otkrivenje 3,4) (Velika borba, str. 382,383)
KrπÊani mogu svakodnevno njegovati svoju vjeru razmiπlja-
juÊi o Onome koji je preuzeo njihov sluËaj, o svojem “milosrdnom
i vjernom velikom sveÊeniku” (Hebrejima 2,17 — ©a). (ST, 12. stu-
denoga 1896.)

82
19. oæujka

Sotonini planovi
“Budite trijezni i bdijte: vaπ protivnik, avao, obilazi kao
riËuÊi lav, traæeÊi koga da proædere!” (1. Petrova 5,8)
Nesigurno je osloniti se na osjeÊaje ili dojmove, jer su to
nepouzdani vodiËi. Boæji zakon je jedino ispravno mjerilo svetosti.
Karakter Êe biti prosuivan po tom Zakonu. Kad bi tragalac spa-
senja postavio danas pitanje: “Dobri UËitelju, πto moram Ëiniti da
baπtinim æivot vjeËni?” suvremeni uËitelji posveÊenja odgovorili
bi: “Samo vjeruj da te Isus spaπava!” Meutim, kada je Kristu bilo
postavljeno ovo pitanje, On je upitao: “©to stoji … pisano u Zako-
nu? ©to tamo Ëitaπ?” i kad je tragalac odgovorio: “Ljubi Gospodi-
na Boga svoga … svim srcem svojim ... a svoga bliænjega kao 79
samoga sebe!” Isus mu je rekao: “Pravo si odgovorio! To vrπi pa
Êeπ æivjeti!” (Luka 10,26-28) (RH, 5. listopada 1886.)
Samo priznanje vjere u Krista nema vrijednosti; jedino se
raËuna ljubav pokazana u djelima. U oËima Neba jedino ljubav
daje vrijednost svakom djelu. …
U nebeskim knjigama otkrivena je skrivena sebiËnost ljudi.
... Æalostan je izvjeπtaj πto ga aneli nose u Nebo. Razumna stvo-
renja, toboænji Kristovi sljedbenici, zaokupljeni su stjecanjem ze-
maljskog blaga ili uæivanjem u tjelesnim zadovoljstvima. Novac,
vrijeme i snaga ærtvuju se zbog razmetanja i ugaanja sebi, a
malo je trenutaka posveÊenih molitvi, istraæivanju Svetoga pisma,
skruπenosti duπe i ispovijedanju grijeha.
Sotona izmiπlja bezbroj naËina da zaokupi naπ um, kako ne
bi mogao biti zaokupljen upravo onim zanimanjem koje bismo
trebali najbolje poznavati. Stari obmanjivaË mrzi velike istine ko-
je istiËu ærtvu pomirnicu i svemoÊnog Posrednika. On zna da πto
se njega tiËe sve ovisi o tome da odvrati misli od Isusa i Njegove
istine.
Oni koji budu dionici u prednostima Spasiteljeva posredova-
nja ne smiju dopustiti da ih iπta odvrati od njihove duænosti da
privedu k savrπenstvu svoju svetost u strahu Boæjemu. (Velika
borba, str. 385,386)

83
 20. oæujka

Ulog u nebesku banku

“»isto i neokaljano bogosluæje pred Bogom i Ocem sastoji
se u ovomu: pohaati sirote i udovice u njihovoj nevolji
i Ëuvati samoga sebe Ëistim od ovog svijeta.” (Jakov 1,27)
Naπ Spasitelj je imao njeænu suÊut za patnje palog ljudskog
roda. Ako æelite biti Njegovi sljedbenici, morate njegovati suo-
sjeÊanje i saæaljenje. ... Udovicama, siroËadi, bolesnima i umiru-
Êima uvijek Êe biti potrebna pomoÊ. Ovdje je i prilika za objavlji-
vanje Evanelja — za isticanje Isusa, nade i utjehe svim ljudima.
Kad su ublaæene patnje tijela ... otvara se srce i u njega moæete
staviti nebeski melem. (WM 26)
Zajednica vjernih moæe biti siromaπna, neobrazovana i ne-
poznata, ali u Kristu oni mogu obavljati rad u domu, susjedstvu,
crkvi, pa Ëak i u “drugim krajevima”, Ëiji Êe rezultat biti tako
dalekoseæan kao vjeËnost. Zato πto se ovaj rad zanemaruje, mno-
πtvo mladih uËenika nikada ne napreduje dalje od puke abecede
krπÊanskog iskustva. Svjetlost koja je plamtjela u njihovom srcu
80 dok im je Isus govorio — Opraπtaju ti se grijesi tvoji! — mogli su
saËuvati pomaæuÊi onima koji su se nalazili u nevolji. Neumorna
snaga, koja je tako Ëesto izvor opasnosti za mlade, moæe se us-
mjeriti kanalima kroz koje bi potekla u rijeci blagoslova. (Isusov
æivot, str. 531,532)
Vrijeme tako Ëesto provedeno u zabavi koja ne osvjeæava ni
tijelo ni duπu trebala bi biti iskoriπtena u ... nastojanju da se
pomogne nekome kome je pomoÊ potrebna. (6T 276)
Svaka prilika da pomognete bratu u nevolji, ili da poduprete
Gospodnje djelo πirenjem istine, dragocjeni je biser koji, kao de-
pozit na Ëuvanje, moæete unaprijed poslati u nebesku banku. (3T
249)
Ljubav, ljubaznost i poærtvovnost nikada se ne gube. Kada
Boæji izabranici budu promijenjeni iz smrtnog obliËja u besmr-
tno, tada Êe biti otkrivene njihove rijeËi i djela dobrote koja Êe se
Ëuvati kroz vjeËne vjekove. ... ZahvaljujuÊi zaslugama Kristove
uraËunate pravednosti, miris takvih rijeËi i djela zauvijek je saËu-
van. (SD 270)

84
21. oæujka

Kakva baπtina?
Kada se ispuni ono πto si rekao — opet Êe Manoah — po
kojim propisima i kako treba postupati s djetetom?” (Suci
13,12)
RijeËi izgovorene Manoahovoj æeni sadræe istinu koju bi tre-
bale prouËavati i danaπnje majke. (Savjeti o æivotu i prehrani, str.
168)
Navike majke vrπe ili dobar ili loπ utjecaj na dijete. Ona se
sama treba rukovoditi naËelima i mora biti umjerena i samoodri-
cati se ako æeli dobro svome djetetu. (Patrijarsi i proroci, str.
470)
Ako je ona prije roenja djeteta neuravnoteæena, sebiËna,
mrzovoljna i zahtjevna, sklonosti djeteta nosit Êe obiljeæja nje-
zinog pogreπnog æivota. … Ali ako nepokolebljivo slijedi ono πto
je pravo, ako je blaga, njeæna i nesebiËna, tada Êe na svoje dijete
prenijeti ove karakterne osobine. (ST, 26. veljaËe 1902.)
I oËevi i majke snose jednaku odgovornost. Oboje roditelja
prenose svoje osobine, umne i fiziËke, svoje sklonosti i apetite,
na svoju djecu. … Svaki otac i majka bi trebali pitati: “… po kojim
propisima i kako treba postupati s djetetom?” UËinak roditelj-
skog utjecaja mnogi uzimaju olako, ali upute s Neba poslane
ovim hebrejskim roditeljima, … pokazuje kako naπ Stvoritelj gle-
da na ovo pitanje. (Isto, str. 470)
Majka koja je spreman uËitelj svojoj djeci, mora prije njiho-
vog roenja stvoriti naviku samoodricanja i vladanja nad sobom;
jer Êe im ona predati svoje osobine, svoje Ëvrste ili slabe crte
karaktera. Neprijatelj duπa razumije ovaj predmet mnogo bolje
nego mnogi roditelji. On Êe dovesti majku u iskuπenje, znajuÊi
da, ako mu se ona ne odupre, moæe preko nje djelovati na njeno 81
dijete. Bog je jedina nada majci. Ona Ga moæe moliti za milost i
snagu. Ona neÊe uzalud traæiti pomoÊ. On Êe je osposobiti da
prenese na svoje potomstvo osobine koje Êe mu pomoÊi da po-
stigne uspjeh u ovom æivotu i da zadobije vjeËni æivot. (Savjeti o
æivotu i prehrani, str. 169)

85
22. oæujka

Poseban dan
“Svetkujte moje subote, neka one budu znak izmeu mene
i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaπ!” (Eze-
kiel 20,20)
Subota treba biti toliko privlaËna naπim obiteljima da njezin
tjedni povratak bude uvijek doËekivan s radoπÊu.
Subotnja πkola i bogosluæni sastanak zauzimaju samo dio
subote. Preostali dio, koji je odvojen za obitelj, moæe biti najsve-
tije i najdragocjenije vrijeme meu njezinim satima. (6T 358)
U mislima djece i sama pomisao na dan odmora trebala bi
biti povezana s ljepotom stvari u prirodi. ... Sretni su otac i majka
koji mogu uËiti svoju djecu Boæjoj pisanoj rijeËi sluæeÊi se ilu-
stracijama s otvorenih stranica knjige prirode; koji se mogu oku-
pljati pod zelenim drveÊem, na svjeæem, Ëistom zraku, i prouËa-
vati RijeË i pjevati hvalu nebeskom Ocu. (Odgoj, str. 224,225)
Kad su vremenske prilike pogodne, neka roditelji hodaju sa
svojom djecom preko polja i kroz πumarke. Usred prelijepih slika
prirode recite im razlog za uspostavljanje subote. Opiπite im Bo-
æje veliko djelo stvaranja. Kaæite im da je zemlja u trenucima dok
je izlazila iz Njegovih ruku bila sveta i prelijepa. Svaki cvijet,
svaki grm, svako drvo, odgovarali su svrsi koju im je Stvoritelj
namijenio. ... Ukaæite da je grijeh naruπio Boæje savrπeno djelo, i
da su trnje i korov, tuga, bol i smrt, posljedica neposluπnosti
prema Bogu. Pozovite ih da uvide kako zemlja, iako naruπena
prokletstvom grijeha, i dalje otkriva Boæju dobrotu. (6T 358)
Ako u sebi budemo njegovali ljepotu duπe koja Êe odgovarati
ljepoti prirode oko nas, rodit Êe se obilna suradnja izmeu boæan-
skog i ljudskog djelovanja. (Letter 132, 1900.)
I dok sunce zalazi, neka glasovi molitava i hvalospjeva obilje-
æe zavrπetak svetih sati i pozovu Boæju prisutnost u novi tjedan
briga i napora.
Tako roditelji mogu naËiniti subotu, kao πto bi trebalo biti,
najradosnijim danom u tjednu. Oni mogu navesti svoju djecu da
je smatraju milinom, danom nad danima, cijenjenom svetinjom
Gospodinu. (6T 359)

86
23. oæujka 82

Dobrodoπlica u nebeski dom

“Otvorite vrata! Nek’ ue narod pravedni koji Ëuva vjer-
nost.” (Izaija 26,2)
Æivot na Zemlji poËetak je æivota na Nebu. (Odgoj, str. 286)
Mi smo djeca nebeskog Kralja, Ëlanovi kraljevske obitelji,
baπtinici Boæji i subaπtinici Kristovi. Dvorovi koje je Isus otiπao
pripremiti spremni su samo za one koji su istiniti, Ëisti, koji vole
i sluπaju Njegove rijeËi .... Da bismo uæivali u vjeËnom blaæenstvu,
moramo njegovati religiju u domu. ... Mir, sklad, ljubav i sreÊa
trebaju biti njegovani uporno i svakodnevno, sve dok se ove dra-
gocjene osobine stalno ne nastane u srcima onih koji tvore ze-
maljsku obitelj. (ST, 14. studenoga 1892.)
To πto Êe sada karakter uËiniti lijepim u domu, isto je ono
πto Êe ga uËiniti lijepim i u nebeskim dvorovima. (CG 481)
Ako ovdje budemo pokazivali Kristov karakter, dræeÊi sve
Boæje zapovijedi, bit Êemo pozdravljeni i blagoslovljeni ugodnim
nagovjeπtajima doma u onim stanovima koje nam je Isus otiπao
pripremiti. (ST, 14. studenoga 1892.)
Neka nas sve ono πto je lijepo u naπem zemaljskom domu
podsjeÊa na kristalnu rijeku i zelena polja, lelujavo drveÊe i æive
izvore, sjajni grad i pjevaËe u bijeloj odjeÊi naπeg nebeskog doma
— na taj svijet ljepote koji nijedan umjetnik ne moæe naslikati,
nijedan smrtni jezik opisati. (Temelji sretnog doma, str. 505)
Tamo Êe ljubav i suosjeÊanje, koje je Bog usadio u duπu naÊi
svoj najbolji i najljepπi izraz. NeporoËna zajednica sa svetim bi-
Êima, skladan druπtveni æivot s blaæenim anelima i s vjernima
svih vjekova, posveÊeno prijateljstvo koje povezuje “cijelu obitelj
na Nebu i na Zemlji”, sve su to iskustva æivota u vjeËnosti. ... S
neiskazanim zadovoljstvom uÊi Êemo u radost i mudrost bezgre-
πnih biÊa. (Odgoj, str. 286)
Prednost je roditelja da povedu svoju djecu sa sobom do
vrata Boæjega grada govoreÊi: “Pokuπao sam uputiti svoju djecu
da ljube Gospodina, da vrπe Njegovu volju i da Ga proslavljaju.”
Vrata Êe se za ovakve otvoriti i roditelji i djeca Êe uÊi. (CG 13)

87
 24. oæujka

Tko Êe primiti Boæji peËat?

“Zatim opazih jednoga drugog anela gdje uzlazi od is-
toka, noseÊi peËat æivoga Boga, i poËe vikati jakim gla-
83 som Ëetirma anelima kojima je bilo dopuπteno da opu-
stoπe zemlju i more: ‘Ne pustoπite ni zemlje, ni mora, ni
stabala, dok ne zabiljeæimo peËat sluge naπega Boga na
njihovim Ëelima!’” (Otkrivenje 7,2.3)
PeËat æivoga Boga bit Êe stavljen samo na one koji su sliËni
Kristu u karakteru. (7BC 950)
Kao πto vosak preuzima otisak peËata, tako i duπa treba
preuzeti otisak Boæjeg Duha i zadræati Kristov lik. (7BC 950)
PosluπnoπÊu naËelima Boæjih zapovijedi karakter se oblikuje
po boæanskom uzoru. (SD 52)
PeËat Boæjeg zakona nalazi se u Ëetvrtoj zapovijedi. Samo
ona, izmeu svih deset, iznosi na svjetlo ime i titulu Zakonodav-
ca. Ona objavljuje da je On Stvoritelj neba i zemlje i time poka-
zuje da je Njegov zahtjev za poπtovanjem i oboæavanjem iznad
svih ostalih. Osim napomene u ovoj zapovijedi, ne postoji niπta u
Dekalogu πto bi pokazivalo Ëijim je autoritetom Zakon dan. (ST,
14. lipnja 1910.)
Izraelci su preko svojih vrata stavljali potpis krvi, da pokaæu
da su Boæja svojina. Tako Êe i Boæja djeca u ovom vijeku nositi
potpis koji je Bog odredio. Ona Êe se dovesti u sklad sa svetim
Boæjim zakonom. Znak se stavlja na svakog meu Boæjim naro-
dom isto onako kao πto je bio postavljan na vrata hebrejskih
stanova kako bi saËuvao narod od opÊe propasti. Bog izjavljuje: “I
svetkujte moje subote, neka one budu znak izmeu mene i vas,
kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaπ!” (Ezekiel 20,12) (7BC
968,969)
»im Boæji narod bude zapeËaÊen na svojim Ëelima — to nije
bilo kakav peËat ili znak koji se moæe vidjeti, veÊ takvo Ëvrsto
intelektualno i duhovno pristajanje uz istinu da ih niπta neÊe
moÊi odvratiti — Ëim Boæji narod bude zapeËaÊen i spreman za
reπetanje, ono Êe doÊi. I doista, ono je veÊ poËelo; Boæji sudovi
izlijevaju se na zemlju ... da bismo mogli znati πto dolazi. (4BC
1161)

88
25. oæujka

Isus — primjer poniznosti

“Dakle, ako ja, Gospodin i UËitelj, oprah vama noge, i vi
ih morate prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer, da
i vi Ëinite kako ja uËinih vama.” (Ivan 13,14.15)
U Ëovjeku postoji sklonost da sebe cijeni viπe od svojeg bra-
ta, da radi za sebe, da traæi najviπe mjesto; ovo Ëesto raa pred-
rasude i gorËinu duha. Obred koji prethodi Gospodnjoj veËeri
treba ukloniti sve nesporazume, osloboditi Ëovjeka njegove se- 84
biËnosti, skinuti ga sa πtula njegovog samouzviπenja do ponizno-
sti srca koja Êe ga potaknuti na sluæbu svojem bratu. (Isusov
æivot, str. 539)
Obred pranja nogu najdojmljivije ilustrira nuænost prave po-
niznosti. Dok su se uËenici borili za najviπe poloæaje u obeÊanom
kraljevstvu, Krist se opasao i obavio duænost sluge pranjem nogu
onima koji su Ga nazivali Gospodinom. (5BC 1139)
Obred pranja nogu uspostavljen je zbog meusobnog po-
mirenja. … Kada god ga slavimo, Krist je prisutan svojim Svetim
Duhom. Upravo ovaj Duh osvjedoËava srce.
Dok je Krist obavljao ovaj obred sa svojim uËenicima, srca
svih bila su osvjedoËena osim Judinog. Tako Êemo i mi biti osvje-
doËeni kada Krist progovori naπim srcima. Izvori duπe Êe se otvo-
riti. Um Êe biti osnaæen, oæivljen i osposobljen za djelovanje,
sruπit Êe se sve prepreke prouzroËene nejedinstvom i otuenjem.
PoËinjeni grijesi postat Êe uoËljiviji nego ikada prije jer Êe nas
Duh Sveti podsjetiti na njih. (Evangelizam, str. 207)
Sada, poπto je oprao noge uËenicima, rekao je: “Dao sam
vam primjer, da i vi Ëinite kako ja uËinih vama.” … Krist je ovdje
uspostavio vjersku sluæbu. Djelom naπega Gospodina ovaj sveËa-
ni Ëin poniznosti postao je posveÊenim obredom. UËenici ga tre-
baju poπtovati da bi uvijek mogli dræati na umu njegove pouke o
poniznosti i sluæbi. (Isusov æivot, str. 539)

89
 26. oæujka

Graditelji, ne ruπitelji
“I ti Êeπ gradit’ na starim razvalinama, diÊi Êeπ temelje
buduÊih koljena. Zvat Êe te popravljaËem pukotina, i ob-
noviteljem cesta do naselja.” (Izaija 58,12)
Ima li Bog svoju æivu crkvu? On ima svoju crkvu, ali je to
crkva koja se bori, a ne pobjedonosna crkva. Æao nam je πto
postoje neduhovni vjernici. ... Dok Gospodin dovodi u crkvu one
koji su istinski obraÊeni, Sotona istodobno u zajedniπtvo crkve
dovodi osobe koje nisu obraÊene. Dok Krist sije dobro sjeme,
Sotona sije kukolj. Postoje dva suprotstavljena utjecaja koji su
stalno prisutni kod vjernika crkve. Jedan utjecaj radi na usavr-
πavanju crkve, a drugi na kvarenju Boæjeg naroda. ...
Iako u crkvi postoji zlo i bit Êe ga do kraja svijeta, crkva u
ovim posljednjim danima treba biti svjetlo svijetu zagaenom i
demoraliziranom grijehom. ...
85 Postoji samo jedna crkva u svijetu koja u ovom trenutku
stoji u procjepu, zida stare razvaline i popravlja pukotine; i ako
bilo koji Ëovjek skreÊe pozornost svijeta i drugih crkava na ovu
crkvu nazivajuÊi je Babilonom, on onda vrπi djelo tuæitelja braÊe.
... Cijeli svijet je ispunjen mrænjom prema onima koji objavljuju
obvezujuÊe zahtjeve Boæjeg zakona i crkva, koja je vjerna svojem
Gospodinu, mora se upustiti u nesvakidaπnji sukob. ... Oni koji
bar malo shvaÊaju πto znaËi ovaj rat, neÊe okrenuti svoje oruæje
protiv crkve koja se bori, veÊ Êe se svi svojim snagama uhvatiti
u koπtac zajedno s Boæjim narodom protiv saveza zla.
Oni koji poËinju objavljivati poruku na svoju ruku i u skladu
sa svojom vlastitom odgovornoπÊu, i koji, iako tvrde da su nauËe-
ni i voeni od Boga, i dalje smatraju svojim posebnim zadatkom
da ruπe ono πto Bog veÊ godinama gradi, ne vrπe Boæju volju.
Neka bude svima poznato da su ovi ljudi na strani velikog varalice.
Nemojte im vjerovati. (TM 45,46,49—51)

90
27. oæujka

Suze i sukob
“SluæeÊi Gospodinu sa svom poniznosti, u suzama i ku-
πnjama koje me snaoπe zbog æidovskih zasjeda.” (Djela
20,19)
Od Adamovog doba do naπeg vremena naπ se veliki neprija-
telj sluæi svojom moÊi da tlaËi i uniπtava. Sada se priprema za
posljednji pohod protiv Crkve. (Velika borba, str. 403)
Da bi bolje prikrio svoj pravi karakter i nakane, pobrinuo se
da bude predstavljen tako da ne pobuuje snaænije osjeÊaje od
podsmijeha i prijezira. On je zadovoljan kad ga predoËuju kao
smijeπno ili odvratno biÊe, nakazno, poluæivotinju — poluËovje-
ka. (Isto, str. 408)
Ako je Sotona u poËetku bio tako lukav, kako je tek lukav
sada, nakon stjecanja iskustava tijekom mnogih tisuÊa godina?
Ipak, Bog, Njegovi sveti aneli i svi oni koji ostanu posluπni cje-
lokupnoj Gospodnjoj volji, mudriji su od njega. (RH, 4. kolovoza
1910.)
Svi koji su aktivno ukljuËeni u Boæje djelo, nastojeÊi razot-
kriti obmane Zloga, i predoËiti ljudima Krista, moÊi Êe se pridru-
æiti Pavlovom svjedoËanstvu u kojemu govori o sluæenju Gospo-
dinu sa svakom poniznoπÊu, sa suzama i usred napasti. …
KuπaË nema vlast upravljati voljom i prisiliti duπu da grijeπi.
On moæe muËiti, ali ne moæe okaljati. Moæe prouzroËiti patnju ali
ne i oskvrnuti. (Velika borba, str. 403)
Sotona ne moæe Ëitati naπe misli, ali vidi naπa djela, sluπa
naπe rijeËi i na temelju svojeg dugog poznavanja ljudske obitelji
oblikuje svoje kuπnje koristeÊi se naπim slabim stranama karak-
tera. I kako Ëesto smo mu mi sami odali tajnu kako moæe izvoje- 86
vati pobjedu nad nama. Oh, kako bismo samo morali paziti na
svoje rijeËi i djela! (MYP 328)
Sotona je napadao Krista svojim najæeπÊim i najlukavijim
kuπnjama, ali je u svakom sukobu bio odbijen. Ove su bitke voe-
ne zbog nas; ove pobjede omoguÊuju da i mi pobijedimo. Krist Êe
dati snagu svima koji je traæe. (Velika borba, str. 403)

91
28. oæujka

Sigurnost je samo u posluπnosti

“Jer Gospodin ima oËi na pravednicima i uπi svoje prikla-
nja molitvama njihovim, a lice se Gospodnje okreÊe protiv
onih koji Ëine zlo!” (1. Petrova 3,12)
Nijedan Ëovjek nije siguran ni dana ni sata bez molitve. Po-
sebno trebamo moliti Gospodina za mudrost da razumijemo Nje-
govu rijeË. U njoj su razotkrivene kuπaËeve zamke, kao i sredstva
s pomoÊu kojih im se Ëovjek moæe uspjeπno oprijeti. Sotona je
struËnjak u citiranju Biblije, dajuÊi svoje vlastito tumaËenje ulom-
cima u nadi da Êe nas uz pomoÊ njih navesti na spoticanje. Bib-
liju trebamo prouËavati s poniznim srcem, ne gubeÊi iz vida svoju
ovisnost o Bogu. Premda se uvijek moramo Ëuvati Sotoninih zam-
ki, trebamo se stalno moliti vjerom: “I ne uvedi nas u napast.”
(Matej 6,13) (Velika borba, str. 418)
Kada se Bileam, primamljen obeÊanjem bogate nagrade, po-
sluæio vraËanjem protiv Izraela i prinoπenjem ærtve Gospodinu
nastojao navuÊi prokletstvo na Njegov narod, Boæji Duh je prije-
Ëio da izgovori zlo πto ga je namjeravao izreÊi, pa je Bileam bio
prisiljen uzviknuti: “Kako mogu proklinjati koga Bog ne prokli-
nje?” (Brojevi 23,8) ...
U to je vrijeme Izrael bio vjeran Bogu i dokle god je bio
posluπan Njegovom Zakonu, nije ga mogla nadvladati nijedna ze-
maljska ni paklena sila. Ali prokletstvo πto ga Bileam nije uspio
izgovoriti protiv Boæjeg naroda uspio je na koncu ipak navesti na
njih kad ih je zaveo u grijeh. Kad su prekrπili Boæje zapovijedi,
odvojili su se od Njega, pa su morali osjetiti razornu silu neprija-
telja.
Sotona je itekako svjestan da je i najslabija duπa koja se
oslanja na Krista viπe no dorasla silama tame. … Mi moæemo biti
sigurni samo ako se ponizno oslanjamo na Boga i ako smo po-
sluπni svim Njegovim zapovijedima. (Isto, str. 417,418)
Neka se nitko ne zavarava miπljenjem da Êe mu Bog oprostiti
i blagosloviti ga dok otvoreno gazi bilo koji od Njegovih zahtjeva.
Namjerno Ëinjenje poznatog grijeha uπutkuje glas osvjedoËenja
Duha i odvaja duπu od Boga. (ST 30. studenoga 1882.)

92
29. oæujka 87

Kruna za svakog svetog

“Blago Ëovjeku koji odolijeva kuπnji, jer Êe, kad se poka-
æe prokuπanim, primiti vijenac — æivot koji je Bog obeÊao
onima koji ga ljube!” (Jakov 1,12)
Vidjela sam kako vrlo velik broj anela donosi iz grada slavne
krune — po jednu krunu za svakog svetog, s njegovim napisanim
imenom. Kad ih je pozvao, aneli su krune predavali predivnom
Isusu, a On ih je svojom desnom rukom stavljao na glave svetih.
Na isti naËin aneli su donosili i harfe, a Isus ih je poklanjao
svetima. Aneo predvodnik prvo je odsvirao ton, a zatim se svaki
glas pridruæio u zahvalnoj, sretnoj hvali i svaka ruka je vjeπto
prelazila preko æica harfe, stvarajuÊi melodiËne zvukove glazbe u
bogatim i savrπenim tonovima. ...
U gradu je sve bilo pravi blagdan za oËi. Bogata slava vidjela
se svuda. Tada je Isus pogledao svoje otkupljene svete; njihov
izgled blistao je slavom i, dok ih je promatrao, rekao je svojim
bogatim milozvuËnim glasom: “Vidim trud svoje duπe i zadovoljan
sam. Ova bogata slava je vaπa da vjeËno uæivate u njoj. Vaπe æalo-
sti su sada proπlost. NeÊe viπe biti smrti, ni tuge, ni plaËa, ni boli
neÊe viπe biti.” ...
Tada sam vidjela Isusa kako vodi svoj narod k drvetu æivota.
... Na drvetu æivota bio je najljepπi plod, od kojeg su sveti mogli
slobodno uzimati. U gradu se nalazilo najveliËanstvenije prije-
stolje, od kojeg je tekla Ëista rijeka vode æivota, bistra kao kristal.
Na svakoj strani ove rijeke bilo je drvo æivota, a na obalama rijeke
nalazilo se drugo lijepo drveÊe s razliËitim voÊem. ...
Jezik je previπe slabaπan da bi se njime pokuπalo opisati
Nebo. I dok se prizor πiri preda mnom, izgubljena sam u Ëuenju.
Zanesena blistavoπÊu raskoπne divote i krasotom slave, odlaæem
pero i uzvikujem: “O, kakve li ljubavi! Kakve li Ëudesne ljubavi!”
Najuzviπeniji jezik nije u stanju opisati slavu Neba ili nenadma-
πne dubine Spasiteljeve ljubavi. (SR 413,414)

93
88 30. oæujka

VjeËna slava
“Uistinu, naπa nam sadaπnja ali kratkotrajna i mala ne-
volja donosi izvanredno veliku i vjeËnu slavu.” (2. Korin-
Êanima 4,17)
Ukazano mi je na slavu Neba, blago obeÊano vjernima. Sve je
bilo predivno i slavno. Aneli bi pjevali prelijepu pjesmu, a zatim
su prestali s pjevanjem i skinuli s glava sjajne krune i stavili ih
pred Isusove noge i svojim melodiËnim glasovima uskliknuli: “Sla-
va! Aleluja!” Pridruæila sam im se u njihovoj pjesmi hvale i pro-
slavljanja Janjeta, a svaki put kada sam otvorila usta da Ga hva-
lim, osjetila sam neki neizrecivi osjeÊaj slave koja me okruæivala.
Bilo je to neπto joπ uzviπenije, daleko je nadilazilo svaku slavnu
pojavu na Zemlji. Aneo mi je rekao: “Mali ostatak koji ljubi
Boga, vrπi Njegove zapovijedi i vjeran Mu je do kraja, uæivat Êe u
slavi, bit Êe zauvijek u Isusovoj prisutnosti i pjevat Êe sa svetim
anelima.”
Zatim je moj pogled bio usmjeren od slave prema ostatku na
Zemlji. Aneo im je rekao: “... Pripremajte se, pripremajte se,
pripremajte se. Morate se potpunije nego do sada pripremati jer
‘dolazi nesmiljeni Jahvin dan — gnjev i jarost — da u pustoπ
zemlju prometne, da istrijebi iz nje greπnike’ (Izaija 13,9). Ærtvuj-
te sve Bogu. Poloæite sve na Njegov oltar — same sebe, ono πto
imate i sve svoje, na æivu ærtvu. Morat Êete dati sve da biste uπli
u slavu. Sabirajte sebi blago na Nebu, gdje lupeæi ne potkopavaju
ni hra ne kvari. Morate biti zajedniËari Kristovih stradanja ovdje
ako æelite biti zajedniËari s Njim u Njegovoj slavi.”
Nebo Êe biti stvarno jeftino ako ga zadobijemo patnjom. Mo-
ramo se potpuno odreÊi sebe, umirati svakodnevno svojem “ja”,
otkrivati Isusa u svojem æivotu i imati stalno pred oËima Njegovu
slavu.
Djelo spasenja nije djeËja igra da bi se uzelo ili ostavilo kad
nam se prohtije. To je stalni cilj, neumorni napor, koji na kraju
zadobiva pobjedu. Svaki onaj koji pretrpi do kraja, bit Êe spaπen.
Samo oni koji strpljivo Ëine dobro, zadobit Êe vjeËni æivot i pri-
miti besmrtnu nagradu. (2T 101,102)

94
31. oæujka

Smrti viπe nema — nikada!

“On Êe otrti svaku suzu s njihovih oËiju. Smrti viπe neÊe
biti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet
proe.” (Otkrivenje 21,4)
U domu otkupljenih neÊe biti nikakvih suza, pogrebnih po- 89
vorki, nikakvog znaka æalosti. “I nijedan graanin neÊe reÊi: ‘Bo-
lestan sam!’ Narodu πto æivi ondje krivnja Êe se oprostiti.” (Izaija
33,24) Bogata plima sreÊe teÊi Êe i produbljivati se kako se bude
odvijala vjeËnost. ...
Najozbiljnije razmiπljajmo o blagoslovljenoj vjeËnosti koja nas
oËekuje. Neka naπa vjera prodre kroz svaki oblak tame i promatra
Onoga koji je umro za grijehe svijeta. On je otvorio vrata Raja
svima koji Ga primaju i vjeruju u Njega. ... Neka nam nevolje, koje
nas snalaze i tako straπno muËe, postanu lekcije uËeÊi nas da
trËimo k nagradi viπeg poziva u Kristu. Neka nas hrabri pomisao
da Êe Gospodin uskoro doÊi. Neka ova nada oæivi i obraduje naπa
srca. ...
Okrenuti smo i u mislima vezani za svoj vjeËni dom. Onaj
koji nas je toliko ljubio da je umro za nas, sagradio je za nas
grad. To je novi Jeruzalem, naπe mjesto odmora. U Boæjem gradu
neÊe biti tuge. Ni trag æalopojki zbog tuge, ni plaËa zbog iznevje-
renih nada i sahranjenih osjeÊaja, neÊe se nikada Ëuti tijekom
cijele vjeËnosti. Uskoro Êe haljine æalosti biti zamijenjene svadbe-
nom odjeÊom. Uskoro Êemo biti svjedoci krunjenja naπega Kralja.
Oni Ëiji su æivoti bili sakriveni s Kristom u Bogu, koji su se ovdje
na Zemlji borili u dobroj borbi vjere, zasjat Êe Spasiteljevom sla-
vom u Boæjem kraljevstvu.
NeÊe dugo potrajati i ugledat Êemo Onoga na kojeg su us-
mjerene naπe nade u vjeËni æivot. U Njegovoj prisutnosti sve kuπ-
nje i stradanja ovog æivota bit Êe niπtavni. ... Pogledajte prema
gore, pogledajte gore i neka vaπa vjera stalno raste. Neka vas ova
vjera vodi uskim putem koji vodi kroz vrata Boæjega grada u ve-
liku onostranu, πiroku, bezgraniËnu slavnu buduÊnost priprem-
ljenu za otkupljene. (9T 286—288)

95
 TRAVANJ
NA©E UZVI©ENO ZVANJE

1. travnja

Okruæeni Boæjom miloπÊu

“Bezboænika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu,
njega okruæuje milost.” (Psalam 32,10)
»esto mislimo da oni koji sluæe Bogu imaju mnogo viπe ne-
volja od nevjernika, i da im je namijenjen neravan put. … Meu-
tim, uæiva li greπnik u svojim svjetovnim zadovoljstvima i uæiva-
njima bez ograniËenja? O, ne! Ima trenutaka kada je greπnik uæa-
sno uznemiren. On se boji Boga, ali Ga ne voli.
Jesu li bezakonici slobodni od razoËaranja, zbunjenosti, ze-
maljskih gubitaka, siromaπtva i oËaja? Mnogi meu njima pate od
trajnih bolesti, a nemaju moÊnoga i jakoga Boga da se na Njega
oslone, nemaju milosti odozgo da ih ojaËa i podræi u njihovoj
nemoÊi. Oni se oslanjaju na svoju snagu. Nemaju nikakve utjehe
90 kad gledaju u buduÊnost, veÊ ih muËi straπna neizvjesnost; i tako
zatvaraju svoje oËi kada doe smrt, ne nalazeÊi nikakvog veselja
u oËekivanju jutra uskrsnuÊa, jer ne njeguju nikakvu radosnu
nadu da Êe imati dio u prvom uskrsnuÊu. …
I krπÊanin je podloæan bolestima, razoËaranjima, siromaπtvu,
klevetama i oËaju. Ali usred svega toga on ljubi Boga, izvrπava
Njegovu volju i niπta tako visoko ne cijeni kao znakove Njegovog
odobravanja. Izloæen vihoru nevolja i stalnim promjenama æivot-
nih okolnosti, on zna da postoji Netko tko sve to zna, Netko tko
Êe prignuti svoje uho i Ëuti vapaj oæaloπÊenih i nevoljnih, Netko
tko Êe imati suÊuti za sve tuæne i ublaæavati strahovanja svakog
srca.
Usred svih svojih nevolja, krπÊanin ima snaænu utjehu. I ako
Bog dopusti da ga zadesi neka dugotrajna, teπka bolest prije nego
πto bude sklopio svoje oËi i umro, on sve podnosi s vedrinom. …
On promatra buduÊnost s nebeskim zadovoljstvom. Kratak od-
mor u grobu, a onda Êe Davatelj æivota raskinuti okove groba,
osloboditi zarobljenika i izvesti ga iz njegove praπnjave postelje
u besmrtnost, da viπe nikada ne iskusi bol, tugu ili smrt. O,
kakve li nade za krπÊanina! Neka ta krπÊanska nada bude i moja!
Neka bude i tvoja! (Letter 18, 1859.)
96
2. travnja

Nada za one koje su bez nade

“Nek’ bezboænik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje.
Nek’ se vrati Gospodu, koji Êe mu se smilovati, k Bogu
naπem, jer je velikoduπan u praπtanju. Jer misli vaπe nisu
moje misli, i puti moji nisu vaπi puti, rijeË je Jahvina.”
(Izaija 55,7.8)
Vi mislite da su vaπe pogreπke i prijestupi tako teπki da Go-
spodin neÊe prihvatiti vaπe molitve niti Êe vas blagosloviti i spa-
siti. … ©to se viπe budete pribliæavali Isusu, to Êete greπniji izgle-
dati u svojim oËima, jer Êe vaπ pogled postati izoπtreniji pa Êe se
vaπe nesavrπenstvo vidjeti kao velika i jasna suprotnost Njegovoj
savrπenoj naravi. Ali nemojte se obeshrabriti! To Êe vam biti samo
dokaz da su Sotonine prijevare izgubile svoju snagu, da oæivlja-
vajuÊi utjecaj Boæjeg Duha djeluje na vas i da je nestalo vaπe
ravnoduπnosti i nebrige.
Nikakve duboko ukorijenjene ljubavi prema Kristu ne moæe
biti u srcu koje ne vidi i ne shvaÊa svoju greπnost. Duπa koja je
preobraæena miloπÊu divit Êe se Njegovom boæanskom karakteru:
ali ako ne vidimo svoju moralnu izopaËenost, to je dokaz da joπ
nismo sagledali Kristovu ljepotu i Njegovo savrπenstvo. ©to manje
razloga budemo nalazili da cijenimo sebe, to Êemo imati viπe
razloga da cijenimo beskrajnu neporoËnost i ljepotu naπeg Spa-
sitelja. Pogled na vlastitu greπnost upuÊuje nas Onome koji nam 91
moæe dati oprost.
Bog ne postupa prema nama onako kako smrtni ljudi postu-
paju jedni prema drugima. Njegove misli su misli milosti, ljubavi,
njeæne suÊuti. On je “velikoduπan u praπtanju” i kaæe: “Kao ma-
glu rastjerao sam tvoje opaËine i grijehe tvoje poput oblaka.”
(Izaija 55,7; 44,22)
Podignite svoj pogled, vi koji ste izmuËeni, kuπani i obeshra-
breni, podignite svoj pogled. … Uvijek je dobro gledati prema
Nebu; kobno je kada gledamo dolje. Ako gledate dolje, zemlja se
koleba i grËi ispod vas: niπta nije sigurno. Ali Nebo iznad vas je
smireno i postojano i boæanska pomoÊ stoji na raspolaganju sva-
kome koji se penje prema Nebu. Ruka Beskrajnoga pruæa se pre-
ko nebeskih grudobrana da bi Ëvrstim stiskom obuhvatila vaπu.
Silni PomoÊnik je blizu da blagoslovi, da podigne, da ohrabri i
one sasvim zabludjele i one najgreπnije ako pogledaju u Njega s
vjerom. Ali greπnik mora podiÊi svoj pogled! (RH, 17. veljaËe 1885.)
97
 3. travnja

Uæivanje u istini
“Pokaæi mi, Gospodine, put svoj, i iÊi Êu u istini tvojoj;
uËini neka se mili srcu mojemu bojati se imena tvojega.”
(Psalam 86,11 DK)
Kaæite svim srcem: “IÊi Êu u istini tvojoj!” Svaka odluka u
strahu Boæjem daje snagu namjerama i vjeri. Ona nas potiËe i Ëini
poniznima, ona nas jaËa i utvruje. “IÊi Êu u istini tvojoj!” Istina
zasluæuje naπe povjerenje, tim viπe πto je svijet ispunjen bajka-
ma. Upravo Ëinjenica da su u opticaju zablude i falsifikati, sluæi
kao jedini dokaz da negdje mora postojati i istina, prava istina.
Nije dovoljno da samo sluπamo o istini. Bog od nas zahtijeva
posluπnost. “VeÊma blago onima koji sluπaju rijeË Boæju i dræe
je!” (Luka 11,28) “Kad to znate, blago vama ako to i Ëinite!” (Ivan
13,17)
Mi moæemo hoditi uæivajuÊi u istini. Ona za nas ne smije biti
ropski jaram, veÊ utjeha, ugodna vijest o velikoj radosti koja oæiv-
ljava naπe srce, ËineÊi da u svojem srcu pjevamo Gospodinu. Str-
pljenjem i utjehom Pisma mi imamo nadu. KrπÊanska nada nije
sumorna, bez utjehe. O, ne, ne! Ona nas ne zatvara u tamnicu
sumnji i strahovanja. Istina oslobaa one koji je ljube i koji su
posveÊeni njome. Oni hode u slavnoj slobodi Boæjih sinova. (Let-
ter 8, 1873.)
Mi koji tvrdimo da vjerujemo u istinu, trebamo pokazivati
njezine rodove svojim rijeËima i karakterom. Moramo uznapredo-
vati u spoznaji Isusa Krista, u prihvaÊanju Njegove ljubavi prema
Bogu i naπim bliænjima, da bi nebesko sunËevo svjetlo zasvijetlilo
92 u naπem svakidaπnjem æivotu. Istina mora prodrijeti u najdublje
odaje naπe duπe, oËistiti sve πto nije u skladu s Kristovim Du-
hom, a prazninu popuniti osobinama Njegovog karaktera koji je
neporoËan, svet i neokaljan, tako da sve pobude srca budu kao
svijeÊe, natopljene mirisom, ugodnim mirisom, mirisom æivota na
æivot. (MS 109, 1897.)
Upravo istina sakrivena u duπi Ëini Ëovjeka Boæjim djetetom.
(MS 1a, 1890.)

98
4. travnja

Neka nas Isus vodi

“Ja sam put, istina i æivot — reËe mu Isus. — Nitko ne
dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6)
O, kada bismo mi, koji smo gosti i doπljaci u ovoj stranoj
zemlji … mogli razumjeti Krista, Put, Istinu i Æivot! On kaæe:
“Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” Put koji je On obiljeæio
tako je jednostavan i odreen da ga ni najveÊi greπnik, optereÊen
krivnjom, ne mora promaπiti. Nijedan uzdrhtali traæitelj ne mora
doæivjeti neuspjeh u nalaæenju pravog puta i u hodanju pod zra-
kama Ëistog i svetog svjetla, jer nas Isus vodi tom stazom.
Put je tako uzan, tako svet, da se na njemu ne moæe podno-
siti grijeh, ali je pristup putu omoguÊen svima i zato nijedna
oËajna, sumnjama muËena, uzdrhtala duπa ne treba reÊi: “Bogu
uopÊe nije stalo do mene!” Svaka duπa je dragocjena u Njegovim
oËima. … Kada se Sotona pobjedonosno izdavao za kneza ovoga
svijeta, kada je cijeli svijet proglaπavao svojim kraljevstvom i kad
smo svi mi bili pokvareni i ukaljani grijehom, Bog je poslao svo-
jeg vjesnika s Neba, svojega jedinoroenog Sina, da objavi svim
stanovnicima svijeta: “Ja sam osigurao otkupninu. Ja sam prokr-
Ëio put spasenja svima koji propadaju. Ja sam spremio povelju o
slobodi za svakoga od vas, povelju koju je potpisao Gospodar
Neba i Zemlje.”
Niste vi zbog neke pogreπke u tituli koja vam je omoguÊena
odbili tu titulu prihvatiti. Niste se odbili radovati u ljubavi koja
opraπta zbog toga πto milost, milosre i ljubav Oca i Sina nisu
bile dovoljno velike, niti zbog toga πto vam nije u dovoljnoj mjeri
bila stavljena na raspolaganje. … Ako budete izgubljeni, to Êe biti
samo zato πto niste æeljeli doÊi Kristu da biste imali æivot.
Bog Êe izliti blagoslov oprosta grijeha, pomilovanje za beza-
konje, dar pravednosti na sve koji povjeruju u Njegovu ljubav i
prihvate Njegovo spasenje. Krist je spreman reÊi pokajanom gre-
πniku: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocje-
nu haljinu!” (Zaharija 3,4-7) Krist je karika u lancu koji povezuje
Boga i Ëovjeka. Krv Isusa Krista je rjeËita molitva koja progovara
u korist greπnika. (MS 32a, 1894.)

99
93 5. travnja

U ljubavi s Kristom
“Uistinu takav nam je veliki sveÊenik i trebao: svet, ne-
vin, neokaljan, sasvim razliËit od greπnika i uzviπeniji od
nebesa.”(Hebrejima 7,26)
Kristov karakter je bio neusporedivo savrπen, sadræavao je
sve πto je Ëisto, istinito, lijepo i ugledno. Mi ne znamo da je ikada
otiπao na neku zabavu ili u plesnu dvoranu, ali je ipak imao
savrπeno plemenito i dostojanstveno dræanje. Krist nije bio ne-
znalica; odlikovao se visokim intelektualnim snagama koje je imao
joπ od samog poËetka svojeg æivota. Svoju mladost nije troπio
besposliËeÊi, na senzualna zadovoljstva, popuπtanje prohtjevima
ili na ono πto ne donosi nikakve koristi. Nijedan Njegov trenutak,
od djetinjstva do zrelosti, nije bio uzalud potroπen, nijedan pogre-
πno upotrijebljen. …
Isus je bio bezgreπan i nije imao straha od posljedica grijeha.
Osim u tome, Njegovo stanje je bilo jednako naπem. Vi nemate
nikakvih teπkoÊa koje se s istom teæinom nisu obruπavale i na
Njega, nemate tuge koju Njegovo srce nije iskusilo. Njegovi osje-
Êaji mogli su biti ranjeni zanemarivanjem, ravnoduπnoπÊu tako-
zvanih prijatelja, isto tako lako kao i vaπi. Je li vaπ put trnovit?
Kristov je bio deset puta trnovitiji. Jeste oæaloπÊeni? I On je bio.
Isus je savrπeno prikladan da postane naπ primjer!
Nadahnuti izvjeπtaj o Njemu kaæe: “A Isus je napredovao u
mudrosti, rastu i milosti ‘pred Bogom i ljudima’.” (Luka 2,52)
Kako je rastao po godinama, tako je rastao i po znanju. Æivio je
umjereno; svoje dragocjene trenutke nije rasipao na nekorisna
uæivanja. Imao je zdravo tijelo i bistre umne sposobnosti. Tjele-
sne i umne sposobnosti mogu se razvijati i kod vas i kod svakog
drugog mladog biÊa. Boæja rijeË je bila predmet Njegovog prouËa-
vanja, kao πto bi trebala biti i vaπeg.
Uzmite Isusa kao svoje mjerilo. Oponaπajte Njegov æivot. Za-
ljubite se u Njegov karakter. Hodite kao πto je Krist hodio. Novi
izvori otvorit Êe se vaπim intelektualnim sposobnostima, πiri ho-
rizonti vaπim mislima kada svoje sposobnosti dovedete u æivu
vezu s onim πto je vjeËno, s onim πto je beskrajno uzviπeno i
veliko. (Letter 17, 1878.)

100
6. travnja

Prednost da budemo sigurni

“Po tome Êemo poznati da smo od istine i pred njim umi-
riti svoju savjest.” (1. Ivanova 3,19)
Æeljela bih naglasiti naπim mladiÊima i djevojkama potrebu
da utvrde svoj poziv i svoj izbor. Pozivam ih da ne Ëine niπta
nasumiËno ili nesigurno kada su u pitanju njihovi vjeËni interesi. 94
Ako se budu tako ponaπali, izgubit Êe sreÊu, mir, utjehu i nadu
u ovom æivotu, ali Êe izgubiti i svoju vjeËnu baπtinu.
Moji mladi prijatelji, vi se trebate pojaviti na sudu, ali Kri-
stovom miloπÊu moæete biti posluπni Boæjim zapovijedima i sva-
kodnevno razvijati Ëvrstinu i snagu karaktera, pa zato ne trebate
doæivjeti poraz ili se obeshrabriti. Boæanska milost u obilnoj je
mjeri osigurana svakoj duπi tako da se moæe upustiti u bitku i
iziÊi iz nje kao pobjednik. Nemojte biti tromi, nemojte varati sebe
da se moæete spasiti iako hodite u skladu s prirodnim sklonosti-
ma svojega karaktera — da moæete dopuπtati da vas nosi matica
svijeta, da moæete popuπtati sebi i zadovoljavati sebe, a ipak biti
sposobni oduprijeti se silama zla u vrijeme krize, da moæete iziÊi
kao pobjednici kad se bitka rasplamsa. … Svakoga dana morate
sluπati zapovijedi Vojskovoe Gospodnje vojske.
Moji mladi prijatelji, molite li se? UpuÊujete li molitve da
steknete Ëiste misli, svete æelje, neporoËno srce i Ëiste ruke?
Vjeæbate li svoje usne da pjevaju hvalu Bogu, nastojite li izvrπa-
vati Boæju volju? To je vrsta obrazovanja koja Êe vam biti od
velike koristi, jer Êe vam pomagati u oblikovanju karaktera sliË-
nog Kristovom. (YI, 7. studenoga 1895.)
Nemojte sjedati u Sotoninu udobnu fotelju niti govoriti da
nema smisla da se borite, da ne moæete prestati grijeπiti, da u
sebi nemate snage da pobijedite! U vama doista nema snage osim
Kristove, ali je vaπa prednost da imate Krista koji vjerom prebiva
u vaπem srcu, i On moæe pobijediti grijeh u vama, kada se pri-
druæite Njegovim naporima. ... Vi moæete postati æiva poslanica
koju znaju i Ëitaju svi ljudi. Vi ne smijete biti mrtva slova, veÊ
æiva, svjedoËeÊi svijetu da Isus ima moÊ da vas spasi. (YI, 29.
lipnja 1893.)

101
 7. travnja

Bog traæi naπu najtopliju ljubav

“Nitko ne moæe sluæiti dvojici gospodara, jer ili Êe jedno-
ga mrziti, a drugoga ljubiti, ili Êe uz jednoga pristajati,
a drugoga prezirati. Ne moæete sluæiti Bogu i bogatstvu!”
(Matej 6,24)
Mnogi se nalaze na zaËaranom neprijateljskom tlu. Ono πto
ima neznatnu vrijednost — nerazumne druπtvene zabave, pjeva-
nje, rugalice, poπalice — zaokuplja njihov um i oni sluæe Bogu
podijeljenog srca. … Kristova izjava “nitko ne moæe sluæiti dvojici
gospodara”, ostaje neprihvaÊena. (MS 38, 1890.)
Jedna od najistaknutijih karakteristika zemaljskih stanov-
nika u Noino vrijeme bila je njihova izrazita svjetovnost. Oni su
od jedenja i pijenja, kupovanja i prodavanja, æenidbe i udaje naËi-
95 nili svoj najvaæniji æivotni cilj. Jesti i piti nije grijeh, veÊ ispunja-
vanje duænosti, ako to πto je zakonito ne prijee u krajnost. …
Sam Bog je uspostavio brak kada je Evu predao Adamu. Svi Boæji
zakoni Ëudesno su prilagoeni Ëovjeku i usklaeni s Ëovjekovom
naravi. Grijeh pretpotopnih stanovnika sastojao se u izopaËava-
nju onoga πto je samo po sebi bilo dopuπteno. Oni su iskvarili
Boæje darove sluæeÊi se njima da zadovolje svoje sebiËne æelje.
Pretjerana ljubav i odanost prema onome πto je samo po sebi
dopuπteno pokazala se pogubnom za tisuÊe i tisuÊe duπa. Pitanji-
ma od neznatne vaænosti posveÊuje se intelektualna snaga koja
bi trebala biti potpuno posveÊena Bogu. Uvijek se moramo Ëuvati
da ne odemo u krajnost s onim πto je dopuπteno ako se pravilno
upotrebljava. Mnoge, mnoge duπe su izgubljene zato πto su zao-
kupljene onim πto je, ako se pravilno koristi, bezazleno, ali πto,
kada se izopaËi i zloupotrijebi, postaje greπno i poniæavajuæe. (MS
24, 1891.)
Ako neprestano mislimo o onome πto spada u ovaj æivot i
ako stalno nastojimo πto viπe steÊi, mi ne moæemo svoje misli
usmjeriti prema onome πto je nebesko. Sotona se trudi naπ um
odvojiti od Boga, naπe misli zaokupiti modom, obiËajima i zah-
tjevima svijeta i tako nas izloæiti bolesti i smrti. …
Na ovom se svijetu trebamo osposobiti za uzviπeniji svijet.
Bog nam je povjerio darove i On oËekuje od nas da se svojim
sposobnostima posluæimo tako da pomaæemo bliænjima i da im
budemo na blagoslov. On traæi naπu najtopliju ljubav, naπe naj-
uzviπenije snage. (MS 29, 1886.)
102
8. travnja

Iznad magle sumnje

“Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!”
(Psalam 31,25)
»ak i krπÊani s dugogodiπnjim iskustvom Ëesto su izloæeni
napadima najstraπnijih sumnji i kolebanja. … Ne smijete na teme-
lju takvih iskustava pomisliti da je vaπ sluËaj beznadan. … Uzdaj-
te se u Boga, imajte povjerenja u Njega i oslonite se na Njegova
obeÊanja. (Letter 52, 1888.)
Kada vam se avao pribliæi sa svojim sumnjama i nevjerova-
njima, zatvorite mu vrata svojega srca. Zatvorite svoje oËi da se
ne zadræavaju na paklenim sjenkama. Podignite svoj pogled pre-
ma Nebu, promatrajte ono πto je vjeËno i imat Êete snage za svaki
trenutak. To kuπanje vaπe vjere dragocjenije je od zlata. … Ono
vas osposobljava da bijete Gospodnje bitke.
Sotona se povezuje sa svakim tko se æeli povezati s njim.
Ako uspije zadobiti nekoga tko ima duboko vjersko iskustvo,
takav postaje njegov najuspjeπniji predstavnik u pribliæavanju upra-
vo takvim ljudima i u nastojanju da i njihova srca zarazi nevje-
rovanjem. Vi ne moæete sebi dopustiti da ikakve sumnje prodru 96
u vaπe misli. Nemojte priËinjavati nikakvu radost avolu, priËa-
juÊi o teπkim teretima koje morate nositi. Svaki put kada to Ëini-
te, Sotona se raduje πto vas je uspio staviti pod svoju vlast i
navesti da zaboravite na Isusa Krista, svojeg Otkupitelja.
Mi trebamo prikazivati Onoga koji nas je pozvao iz tame u
svoje divno svjetlo. Æivom vjerom mi moæemo poËivati u tom svje-
tlu. Æivom vjerom radujemo se u tom svjetlu svakoga dana. Mi ne
trebamo govoriti o svojim sumnjama i nevoljama, jer one postaju
veÊe svaki put kada o njima govorimo. Svaki put kada govorimo
o njima, Sotona postiæe pobjedu. Ali kada kaæemo: “Odræavanje
svoje duπe povjerio sam Njemu kao vjernom Svjedoku!” — svjedo-
Ëimo da smo se predali Isusu Kristu bez ikakvog ustruËavanja, i
tada nam Bog daje svoje svjetlo i mi se radujemo u Njemu. (MS
17, 1894.)
Duπa koja ljubi Boga uzdiæe se iznad magle sumnje; ona
stjeËe blistavo, πiroko, æivo iskustvo, postaje krotka i sliËna Kri-
stu. Takva duπa je predana Bogu, sakrivena s Kristom u Bogu. (7
SDA BC 907)

103
 9. travnja

Kako saËuvati poπtenje

“Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a æivima Bogu
u Kristu Isusu! Dakle, neka viπe ne vlada grijeh u vaπem
smrtnom tijelu, tako da vas podvrgne njegovim poæuda-
ma!” (Rimljanima 6,11.12)
Neki smatraju da je pitanje grijeha uglavnom tako nevaæno
da nemaju nikakvu obranu protiv upadanja u grijeh niti protiv
njegovih posljedica. …
Ako i za trenutak pomislite da Êe Bog olako postupati prema
grijehu, ili da Êe dopustiti neke moguÊnosti i izuzetke kako biste
mogli iÊi dalje i nesmetano grijeπiti i da duπa neÊe trpjeti nikakve
posljedice zbog toga, vi ste pali kao ærtva straπne Sotonine obma-
ne. Svako namjerno krπenje pravednog Gospodnjeg zakona izlaæe
vaπu duπu silnim napadima Sotone.
Kada vaπa savjest izgubi svoju besprijekornu osjetljivost, vaπa
duπa postaje Sotonino bojno polje; javlja se dovoljno sumnji i
strahovanja da paraliziraju vaπe snage i da vas gurnu u obeshra-
brenje. …
Imajte na umu da kuπnja sama po sebi joπ nije grijeh. Imajte
na umu da bez obzira na teæinu okolnosti u kojima se Ëovjek
moæe naÊi, niπta ne moæe oslabiti njegovu duπu dok god ne popu-
sti kuπnji, dok god Ëuva svoju besprijekornost. Interesi koji su od
najviπeg æivotnog znaËenja za vas, povjereni su vam na Ëuvanje.
Nitko ih ne moæe oπtetiti bez vaπeg pristanka. Sve sotonske legije
ne mogu vas raniti sve dok ne otvorite svoju duπu Sotoninim vje-
πtinama i strijelama. Vaπa propast se nikada ne moæe dogoditi bez
97 vaπeg pristanka. Dok god ne doe do zagaenja vaπeg uma, nika-
kva zagaenost u vaπoj okolini ne moæe vas uprljati ili zagaditi.
VjeËni æivot je dragocjeniji od svega ili uopÊe nije dragocjen.
Samo Êe oni koji ulaæu ustrajne napore i neumornu revnost, uz
æarku æelju usklaenu s vrijednoπÊu cilja za kojim trËe, zadobiti
æivot koji je sliËan Boæjem æivotu. …
Imamo pred sobom primjer Adama i Eve; posljedice njihovog
prijestupa trebaju navesti svaku duπu da se kloni grijeha, da ga
se gnuπa kao neËega odvratnog i da shvati, s obzirom na patnje
koje grijeh sigurno donosi, da je bolje da izgubi sve πto ima nego
da prekrπi i najmanju Boæju zapovijed. (Letter 14, 1885.)

104
10. travnja

“Doite k meni svi!”

“Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni i ja Êu vas
okrijepiti.” (Matej 11,28)
Mnogi meu onima koji Ëuju ovaj poziv, iako uzdiπu za odmo-
rom, nastavljaju svojim trnovitim putem pritiskajuÊi svoj teret
Ëvrsto uz svoje srce. Isus ih ljubi i æeli ponijeti njihov teret i njih
same u svojem snaænom naruËju. On bi uklonio njihova straho-
vanja i nesigurnosti koje im oduzimaju mir i odmor; ali prvo oni
moraju doÊi k Njemu i povjeriti Mu tajne boli svojeg srca. …
Ponekad povjeravamo svoje nevolje ljudskim uπima, govori-
mo o svojim teπkoÊama onima koji nam ne mogu pomoÊi, a ne
povjeravamo ih Isusu koji naπe æalosne putove moæe zamijeniti
putovima radosti i mira. …
On nam nudi svoje prijateljstvo, æeli hoditi s nama na svim
naπim teπkim æivotnim putovima. On nam kaæe: “Ja sam Gospo-
din Bog tvoj, hodi sa mnom i obasjat Êu tvoje putove svjetlom.”
Isus, VeliËanstvo Neba, æeli uzdiÊi do prijateljstva sa sobom sve
one koji k Njemu dolaze sa svojim teretima, svojim slabostima,
svojim brigama…
Njegov poziv upuÊen nama poziv je na neporoËan, svet, sre-
tan æivot — æivot mira i odmora, slobode i ljubavi — i na bogatu
baπtinu u buduÊem, besmrtnom æivotu. … Naπa je prednost da
svakoga dana spokojno, blisko i radosno hodimo s Isusom. (ST,
17. oæujka 1887.)
Odmor Êemo naÊi kada odbacimo svako samoopravdanje, sva-
ko zakljuËivanje na temelju sebiËnih glediπta. Potpuna predaja
samoga sebe, prihvaÊanje Boæjih putova, tajna je savrπenog poËi-
vanja u Njegovoj ljubavi. … »ini upravo ono πto ti je On rekao da
Ëiniπ i budi siguran da Êe On uËiniti sve πto je obeÊao. … Jesi li
doπao k Njemu odbacivπi sva svoja neuspjeπna pomagala, sve svo-
je nevjerovanje, svu svoju pravednost? Doi upravo onakav kakav
si, slab, bespomoÊan, spreman da umreπ.
Kakav nam je odmor obeÊan? — To je svijest da je Bog istinit, 98
da nikada neÊe razoËarati nikoga tko dolazi k Njemu. Njegov op-
rost je potpun i besplatan, dok Njegovo prihvaÊanje znaËi odmor
za duπu, poËivanje u Njegovoj ljubavi. (RH, 25. travnja 1899.)

105
11. travnja

Vrijeme za razmiπljanje
“VeÊ uæiva u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli
dan i noÊ.” (Psalam 1,2)
Vaπa posljednja misao uveËer, i vaπa prva misao ujutro treba
biti posveÊena Onome u kome se stjeËu sve naπe nade u vjeËni
æivot. (Letter 19, 1895.)
Izgleda da mnogi æale za vremenom koje su proveli u raz-
miπljanju, u prouËavanju Pisma i u molitvi, kao da je vrijeme tako
utroπeno bilo izgubljeno. Æeljela bih da svi moæete vidjeti ove
Ëinjenice u svjetlu u kojem Bog æeli da ih vidite, jer biste tada
shvatili da vam je Boæje kraljevstvo vaænije od svega. … Kao πto
napor poveÊava apetit i daje snagu i zdravu energiju tijelu, tako
i poboæni napori dovode do poveÊanja milosti i duhovne snage.
Vaπa ljubav treba se usredotoËiti na Boga. Razmiπljajte o
Njegovoj veliËini, Njegovoj milosti i savrπenstvu. Neka Njegova
dobrota, ljubav i savrπenstvo obuzmu vaπe srce. Razgovarajte o
Njegovoj boæanskoj privlaËnosti i o nebeskim stanovima koje pri-
prema za one koji su Mu vjerni. Onaj Ëije su misli upuÊene Nebu,
najkorisniji je krπÊanin svima oko sebe. Njegove rijeËi su korisne
i osvjeæavajuÊe. One imaju preobraæavajuÊu snagu nad svima koji
ih sluπaju. (3 SDA BC, 1157)
Postoji stalna potreba da nasamo razgovaramo s Bogom. Mi
sami moramo biti proæeti Kristovim Duhom ako ga æelimo predati
drugima. Mi se ne moæemo boriti sa sjedinjenim sotonskim i
ljudskim snagama ako ne provodimo mnogo vremena u razgovoru
s Izvorom svake snage. Ima trenutaka kada se moramo odvojiti od
zvukova zemaljskih napora i ljudskih glasova i na nekom usam-
ljenom mjestu sluπati Isusov glas. Na taj naËin moæemo okusiti
Njegovu ljubav i poprimiti Njegov Duh. Tako moæemo nauËiti raza-
peti sami sebe. Takvo ponaπanje moæe izgledati nemoguÊe ljud-
skom umu. “Nemam vremena!” — moæda Êete reÊi. Ali kada raz-
matrate problem u pravom svjetlu, neÊete gubiti vrijeme; jer kada
osigurate sebi snagu i milost koja dolaze jedino od Boga, neÊete
tada vi obavljati posao. Isus je Onaj koji Êe ga obaviti. “Jer bez
mene ne moæete niπta uËiniti!” — kaæe Krist (Ivan 15,5). … Raz-
miπljanje i iskrena molitva pokrenut Êe na sveta dostignuÊa. (MS
25a, 1891.)

106
12. travnja 99

Traæite Boga svim srcem

“Vratite se u Tvravu, izgnanici puni nade, joπ danas —
ja navjeπÊujem — dvostruko Êu ti uzvratiti.” (Zaharija
9,12)
Moramo nauËiti svoju duπu da se osloni, da se Ëvrsto osloni
na Boæja bogata obeÊanja. Gospodin Isus dobro zna da se mi sami
ne moæemo oduprijeti mnogobrojnim Sotoninim kuπnjama i da
nam to postaje moguÊe jedino ako imamo na raspolaganju bo-
æansku snagu koju smo dobili od Boga. On dobro zna da bismo
u svojoj ljudskoj snazi sigurno pali. Upravo zato su poduzete sve
pripreme da u svakoj potrebi i nevolji moæemo uteÊi u Tvravu.
… Svatko od nas mora kao pojedinac pokazati vjeru da bismo od
Njega primili ono πto nam je obeÊao.
Bog Êe nam biti sve πto Mu dopustimo da nam bude. Naπe
mlake molitve, upuÊene s pola srca, neÊe nam donijeti odgovor s
Neba. O, moramo se uporno i ustrajno moliti! Traæite Gospodina
svim svojim srcem. Ljudi ulaæu i duπu i ozbiljnost u sve πto
poduzimaju u zemaljskim poslovima da bi njihovi napori bili okru-
njeni uspjehom. S posebnom ozbiljnoπÊu uËite se vjeπtini traæe-
nja bogatih blagoslova koje je Bog obeÊao; uz ustrajne, odluËne
napore primit Êete Njegovo svjetlo, Njegovu istinu i Njegovu boga-
tu milost. (MS 39, 1896.)
Gladne duπe, iskreno vapite Bogu. Borite se s nebeskim sila-
ma dok god ne postignete pobjedu. Stavite cijelo svoje biÊe u
Gospodnje ruke, duπu, tijelo i duh, i budite Njegovo milo, posve-
Êeno orue, pokretano Njegovom voljom, usmjeravano Njegovim
umom, nadahnuto Njegovim Duhom. (SD 105)
Iznesite Isusu svoje potrebe u iskrenosti svoje duπe. Od vas
se ne traæi da vodite dugaËke bitke s Bogom ili da Mu dræite
propovijedi, veÊ iz srca koje je æalosno zbog svojih grijeha, recite:
“Spasi me, Gospodine, ili Êu propasti!” Ima nade za takve duπe.
One Êe traæiti, one Êe pitati, one Êe kucati i one Êe naÊi. Kada
Isus skine teret grijeha koji slama duπu, vi Êete iskusiti blago-
slovljenost Kristovog mira. (MS 29, 1896.)

107
 13. travnja

Ponizna, usrdna molitva

“Ilija je bio Ëovjek koji je patio kao i mi; usrdno je molio
100 da ne bude kiπe, i nije pala na zemlju za tri godine i πest
mjeseci. Zatim je ponovo molio, pa je nebo dalo kiπu, i
zemlja je donijela svoj rod.” (Jakov 5,17.18)
U Ilijinom iskustvu dane su nam vaæne pouke. Kada je na
brdu Karmelu uputio svoju molitvu za kiπu, njegova vjera bila je
stavljena na ispit, ali je on ustrajao u upuÊivanju svojeg zahtjeva
Bogu. (2 SDA BC 1034)
Sluga je straæario dok se Ilija molio. ©est puta se vraÊao sa
straæe govoreÊi: “Nema niËega, nema oblaka, nema ni znaka ki-
πe.” Ipak, prorok se nije prepustio obeshrabrenju. Nastavio je
ispitivati svoj æivot, da bi vidio gdje je propustio hvaliti Boga. …
Dok je ispitivao svoje srce, izgledalo je kao da postaje sve manji
i manji, po svojoj vlastitoj procjeni i u Boæjim oËima. Izgledalo
mu je da je postao niπta i da je Bog sve, i kada je stigao do odluke
da Êe se odreÊi sebe i istodobno prionuti uz Spasitelja kao svoju
jedinu snagu i pravednost, dobio je odgovor. Pojavio se sluga i
rekao: “Eno se oblak, malen kao dlan ËovjeËji, diæe od mora.” (1.
o kraljevima 18,44)
Mi imamo Boga Ëije uho nije zatvoreno za naπe molbe; i ako
posluπamo Njegovu rijeË, On Êe odati priznanje naπoj vjeri. On
æeli da sve svoje interese isprepletemo s Njegovima i onda Êe nas
sigurno blagosloviti; a poπto dobijemo blagoslov, neÊemo slavu
pripisati sebi, veÊ Êemo svu slavu odati Bogu. Bog ne usliπava sve
naπe molitve prvoga dana kada smo Ga prizvali, jer kada bi to
uËinio, smatrali bismo da uvijek imamo pravo na sve Njegove
blagoslove koje izlijeva na nas i na Njegovu naklonost. Umjesto
da ispitujemo svoje srce da vidimo njegujemo li bilo kakvo zlo,
odajemo li se bilo kakvom grijehu, mi bismo postali nemarni i ne
bismo shvatili da ovisimo o Njemu. …
Ilija se ponizio dok nije doπao u stanje da slavu viπe ne
pripisuje sebi. To je stanje kada Gospodin Ëuje naπe molitve, jer
Êemo tada svu slavu odati Njemu. … Jedino je Bog dostojan da
bude slavljen. (2 SDA BC 1034)

108
14. travnja

»uvajmo srce
“A svrh svega, Ëuvaj svoje srce, jer iz njega izvire æivot.”
(Izreke 4,23)
Marljivo Ëuvanje srca bitno je za zdrav rast u milosti. Srce u
nepreporoenom stanju je boraviπte nesvetih misli i greπnih stra-
sti. Kada bude dovedeno u pokornost Kristu, ono se djelovanjem
Svetoga Duha mora oËistiti od svake neËistoÊe. To se djelo ne
moæe obaviti bez Ëovjekovog pristanka.
Kada duπa bude oËiπÊena, duænost je krπÊanina da je saËuva 101
neokaljanom. Izgleda da mnogi misle da Kristova vjera ne poziva
na odbacivanje svakidaπnjih grijeha, na kidanje okova navika koje
su duπu dræale u ropstvu. Oni odbacuju neke navike koje je osu-
dila njihova savjest, ali ne predstavljaju Krista u svojem svakida-
πnjem æivotu. Oni ne unose sliËnost Kristu u dom. Ne pokazuju
promiπljenost i briæljivost u izboru svojih rijeËi. PreËesto izgova-
raju osorne, nestrpljive rijeËi, rijeËi koje pokreÊu najgore strasti
ljudskog srca. Takvima je nuæna stalna Kristova prisutnost u sr-
cu. Jedino u Njegovoj snazi oni mogu Ëuvati straæu nad svojim
rijeËima i djelima.
U djelu Ëuvanja srca moramo ostati jednako u molitvi, neu-
morni u izlaæenju pred prijestolje milosti da traæimo pomoÊ. Oni
koji su uzeli ime krπÊana trebaju izlaziti pred Boga u iskrenosti
i poniznosti, moleÊi za pomoÊ. … KrπÊanin ne moæe uvijek biti na
molitvi, ali njegove misli i æelje mogu uvijek biti usmjerene prema
Nebu. (3 SDA BC 1157)
Ako vaπe srce uvijek bude na Nebu, to Êe dati æivotnu snagu
svim vaπim vrlinama i unijeti æivot u sve vaπe duænosti. Discipli-
niranjem uma da se bavi onim πto je na Nebu, unijet Êe se æivot
i ozbiljnost u sve vaπe pothvate. Naπi napori su mlaki, i mi polako
trËimo u svojoj krπÊanskoj utrci, pokazujemo nemarnost i tro-
most, jer tako malo cijenimo nebesku nagradu. Mi smo patuljci
u duhovnim dostignuÊima. Prednost je i duænost krπÊanina da
raste u spoznaji Boæjega Sina, u “savrπena Ëovjeka”. (3 SDA BC
1157)

109
 15. travnja

Dvorovi svetog æivota

“Vi ste, naprotiv, ‘izabrani rod, kraljevsko sveÊenstvo, sveti
puk, narod odreen za Boæju svojinu, da razglasite sla-
vna djela’ onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno
svjetlo.” (1. Petrova 2,9)
Kristova crkva na Zemlji djeluje usred moralne tame nevjer-
noga svijeta, koji gazi Gospodnji zakon. Ali njezin Otkupitelj, koji
je platio njezin otkup cijenom svoje dragocjene krvi, uËinio je sve
πto je bilo nuæno da Njegova Crkva postane preobraæeno Tijelo,
prosvijetljeno Svjetlom svijeta, obasjano slavom Emanuela. Bli-
stave zrake Sunca Pravednosti, koje odsjajuje Njegova Crkva, pri-
kupit Êe u Njegov tor svaku izgubljenu, zalutalu ovcu koja Êe doÊi
k Njemu i naÊi utoËiπte u Njemu. One Êe naÊi mir, svjetlo i radost
u Onome koji je mir i pravednost zauvijek. (Letter 9a, 1891.)
Vjernici Crkve trebaju kao pojedinci uËiniti da svjetlo Boæje
ljubavi blistavo zasja u njihovoj duπi, da bi moglo obasjati i dru-
ge. Previπe toga je stavljeno na kocku da bismo mogli dopustiti
102 da nas obuzme duhovna obamrlost. »uvajmo se da ne izgubimo
æelju za vjerskim sluæbama i vjerskim duænostima. Borimo se
odluËno protiv tromosti duπe koja se pokazala kobnom za rast,
pa Ëak i za sam æivot krπÊanina. Samo Êe ona Crkva biti napredna
i zdrava Ëiji vjernici ulaæu aktivne osobne napore da Ëine dobro
drugima, da spaπavaju duπe. To Êe biti stalan poticaj za svako
dobro djelo. Takvi Êe se krπÊani truditi mnogo ozbiljnije za svoje
spasenje. Uspavane energije Êe se probuditi, cijela duπa nadah-
nuti nesavladivom odluËnoπÊu da stekne Spasiteljevu pohvalu:
“Dobro si uËinio!” i da ponese pobjedniËki vijenac. (ST, 12. sije-
Ënja 1882.)
Krist je od svoje crkve naËinio prekrasan hram za Boga. “Jer
gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja meu
njima” — izjavio je On (Matej 18,20). Njegova Crkva je dvor svetog
æivota, ispunjena mnogim darovima, nadahnuta Svetim Duhom.
Nebo je odredilo odgovarajuÊe duænosti svakom vjerniku Crkve
na Zemlji i svi trebaju pronaÊi svoju sreÊu u sreÊi onih kojima
pomaæu i koje blagoslivljaju. (ST, 1. oæujka 1910.)

110
16. travnja

Boæji osmijesi
“Gospodnji blagoslov obogaÊuje, i ne prati ga nikakva
muka.” (Izreke 10,22)
Niπta nam ne moæe donijeti istinsko dobro bez Boæjeg blago-
slova. Ono πto Bog blagoslivlja doista je blagoslovljeno. Upravo
zato je “bolje je i malo u pravednika no golemo blago u zlotvora”
(Psalam 37,16). Malo, uz Boæji blagoslov, mnogo je djelotvornije
i dalje dopire. Boæja milost Êe uËiniti da malo postigne mnogo.
Kada se posvetimo poslovima Boæjega kraljevstva, Bog Êe se po-
svetiti naπim poslovima. (Letter 8, 1873.)
Gospodin nam je dao dragocjene blagoslove u skromnim cvje-
tovima u polju, u mirisu koji tako godi naπim osjetilima. On je
svaki cvijet obojio ljepotom, jer je veliki Umjetnik. Onaj isti koji
je stvorio prekrasna djela u prirodi, uËinit Êe daleko veÊa djela za
duπu. Bog je ljubitelj ljepote i On Êe ukrasiti naπ karakter svojim
bogatim vrlinama. On Êe uËiniti da naπe rijeËi postanu mirisne
kao cvjetovi u polju. On nam daje blagoslove brinuÊi se svakog
dana za naπe tjelesne potrebe. I sam kruh koji jedemo ima na
sebi lik i natpis kriæa. (Letter 97, 1895.)
Samo su oni istinski blagoslovljeni Ëija je osnovna briga da
sebi osiguraju blagoslove koji hrane duπu i ostaju vjeËno. Naπ
Spasitelj nam kaæe: “Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i nje-
govu pravednost, a to Êe vam se nadodati!” (Matej 6,33) Bog se
brine o nama, Ëak i za izlijevanje svojih zemaljskih blagoslova na
nas. Naπe zemaljsko dobro ne izmiËe pozornosti naπeg nebeskog 103
Oca. On zna da mi imamo potrebe takve vrste. … Kada se Bog
nasmijeπi na naπe napore, to nam vrijedi viπe od bilo kojeg ze-
maljskog dobitka.
“Kako su slatke naπe svakidaπnje utjehe,
Kada su zaËinjene Njegovom ljubavlju.” (Letter 8, 1873.)
Svako izbavljenje, svaki blagoslov koji je Bog u proπlosti dao
svojem narodu treba ostati svjeæ u sjeÊanjima kao siguran zalog
daljnjih i bogatijih, sve veÊih blagoslova koje imamo prednost
primiti. (4 SDA BC 1183.)
Nema granice blagoslova koje primamo. (7 SDA BC 906)

111
 17. travnja

OËi vjere
“Da vam dadne prosvijetljene oËi vaπeg srca da uvidite
koliku nadu pruæa njegov poziv, koliko bogatstvo slave
krije njegova baπtina meu svetima.” (Efeæanima 1,18)
Ni najveÊa sposobnost uma neÊe niti moæe zamijeniti istin-
sku jednostavnost ili iskrenu poboænost. Bibliju moæete prouËa-
vati kao svaku drugu granu ljudske znanosti; ali je njezina ljepo-
ta, dokaz njezine snage da spasi duπu koja vjeruje, lekcija koja
se tako nikada ne moæe nauËiti. Ako se RijeË ne primijeni u
æivotu, maË Duha nikada neÊe probiti neobraÊeno srce. Ono Êe
biti obavijeno poetiËnim izmiπljotinama. Sentimentalizam Êe to-
liko obuzeti srce da ono neÊe moÊi u dovoljnoj mjeri osjetiti
istanËanost oπtrice duhovnog maËa koji probija i uklanja greπne
visine na kojima se slavi Ëovjekovo “ja”. …
OËi razuma moraju biti prosvijetljene, a um i srce dovedeni
u sklad s Bogom, koji je istina. Onaj koji Isusa promatra oËima
vjere ne vidi nikakvu slavu u sebi, veÊ slavu Otkupitelja koja mu
je obasjala um i srce. Pomirenje Njegovom krvlju je obavljeno, i
odbacivanje grijeha ispunjava srce zahvalnoπÊu.
Opravdavπi se u Kristu, primatelj istine naveden je da se
potpuno preda Bogu, dobiva pravo da bude primljen u Kristovu
πkolu da bi mogao uËiti o Onome koji je krotak i smjeran u srcu.
Poznavanje Boæje ljubavi obasjava njegovo srce. On uzvikuje: “O,
kakve li ljubavi! Kakvog li davanja Ëasti ljudskom rodu!” Hvata-
juÊi se vjerom za bogata obeÊanja, postaje dionik boæanske na-
ravi. BuduÊi da je iz srca izbacio svaku sebiËnost, u njega teËe
voda æivota; Boæja slava blista iz njega. Neprestano gledajuÊi na
Isusa, ljudsko se gubi u boæanskom. Neprestano se mijenja i
postaje sliËan Njemu. … Ljudski karakter se preobraæava u bo-
æanski. (Nedatirani MS 12)
Krist gleda na svoj narod u njegovoj neporoËnosti i savrπen-
stvu kao na nagradu za sva svoja stradanja, za svoje poniæenje,
104 za svoju ljubav i kao na dopunu svoje slave — Krist, veliko sre-
diπte iz kojeg zraËi sva slava. (4 SDA BC 1180)

112
18. travnja

Kako rasti u milosti

“©toviπe, rastite u milosti i pravoj spoznaji naπega Go-
spodina, Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava sada i do
vjeËnosti! Amen.” (2. Petrova 3,18)
Kako bismo mogli rasti u milosti? To Êe biti moguÊe samo
kada svoje srce ispraznimo od svojega “ja” i ponudimo ga Nebu
da bude oblikovano po boæanskom Uzoru. Mi moæemo uspostaviti
vezu sa æivim kanalom svjetla; moæemo se osvjeæavati nebeskom
rosom, pljuskovi s Neba mogu se spustiti na nas. Kada prihva-
timo te Boæje blagoslove, moÊi Êemo primiti i veÊu mjeru Njegove
milosti. (7 SDA BC 947)
Kao mala djeca trebamo sjesti kraj Isusovih nogu i uËiti od
Njega… Ne smijemo dopustiti da nam proe ijedan dan bez stje-
canja novog znanja i na zemaljskom i na duhovnom podruËju. Ne
smijemo sebi postavljati nikakve graniËnike koje ne bismo bili
voljni izvaditi i pomaknuti naprijed, bliæe visinama za koje se
nadamo da Êemo ih dosegnuti. NajveÊe obrazovanje dostiÊi Êemo
kada poduËimo svoj um da svakoga dana napreduje sve dalje.
Zavrπetak svakog dana mora nas naÊi korak bliæe nagradi koja
Ëeka pobjednika. Iz dana u dan naπe razumijevanje treba sa-
zrijevati. Iz dana u dan trebamo donositi odluke koje Êe nam
osigurati bogatu nagradu u ovom æivotu i u æivotu koji Êe doÊi.
GledajuÊi svakodnevno na Isusa, mi Êemo odluËno napredovati i
u zemaljskom i u duhovnom znanju.
Kraj svemu je blizu. Ono πto smo uËinili ne smije staviti
toËku na naπe djelo. Zapovjednik naπeg spasenja govori: “Napre-
dujte! Dolazi noÊ, kad viπe nitko neÊe moÊi raditi!” Mi se ne-
prestano moramo usavrπavati u svojoj korisnosti. Naπ æivot mora
uvijek biti podloæan Kristovoj sili. Naπe svjetiljke trebaju uvijek
svijetliti punim sjajem. … Onaj koji sebe uvijek stavlja na takvo
mjesto gdje ga Bog moæe prosvijetliti, napreduje, da tako kaæemo,
od praskozorja do punog podnevnog sjaja. (Moj æivot danas, str.
113)
Moramo napregnuti sve svoje duhovne æivce i miπiÊe. … Bog
… ne æeli da ostanemo poËetnici. On æeli da dosegnemo najviπu
preËku na ljestvama i da onda s nje stupimo u kraljevstvo naπega
Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. (MS 8, 1899.)

113
105 19. travnja

Veliki u Boæjim oËima

“Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj.
Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u veli-
koj.” (Luka 16,10)
Æivot se ne sastoji samo od velikih poteza: upravo se od
sitnica pravi zbroj æivotne sreÊe ili nesreÊe. Na sitnicama se u
æivotu otkriva neËiji stvarni karakter. O, kada bi svi mladi, ali i
oni u zrelijim godinama, mogli vidjeti kao u ogledalu svoj æivot,
mnogo bi ozbiljnije gledali na male duænosti u æivotu. Svaka po-
greπka, svaka zabluda, ma koliko ih smatrali nevaænima, ostav-
ljaju oæiljak u ovom æivotu i mrlju u nebeskim izvjeπtajima.
Æivot je pun neugodnih duænosti, ali sve te neugodne duæno-
sti postaju prihvatljive ako ih obavljamo radosno zato πto je to
pravo. Ako se zainteresiraπ za duænosti koje moraπ obavljati, ako
ih obavljaπ od srca, onda Êe i najneugodnije duænosti postati ugo-
dne. (Letter 41a, 1874.)
Ima mnogo onih koji ne cijene dovoljno sitna dogaanja u
æivotu, neznatna djela koja se moraju obavljati iz dana u dan, ali
se ta djela ne smiju smatrati nevaænima jer svako djelo donosi
blagoslov nekome ili nekoga ranjava. Svako djelo priËa svoju pri-
Ëu, iznosi svoju povijest pred Boæje prijestolje. Jedino kada se
ponaπamo u skladu s naËelima Boæje rijeËi u malim æivotnim
pothvatima, mi sebe stavljamo na stranu dobra. Kuπamo se i ispi-
tujemo na malim æivotnim dogaajima i naπ karakter ocjenjuje se
u skladu s naπim djelima. (RH, 15. listopada 1895.)
Savjesno obraÊanje pozornosti na ono πto svijet zove nevaæ-
nim sitnicama donosi veliku ljepotu æivotu i æivotni uspjeh.
“Mala djela ljubavi,
Male rijeËi ljubaznosti,
Mala djela samoodricanja,
Mudro koriπtene prilike,
Marljivo njegovanje malih talenata,
To je ono πto Ëovjeka Ëini velikim u Boæjim oËima!” (MS 59,
1897.)

114
20. travnja 106

Uzdignimo mjerila
“Proite, proite kroz vrata, poravnajte put narodu! Na-
sipajte, nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje. Podignite
stijeg narodima!” (Izaija 62,10)
Boæja rijeË ne objavljuje samo visoka naËela istine i duænosti
koja trebaju usmjeravati naπ æivot, veÊ iznosi za naπe ohrabrenje
povijest mnogih koji su primjenjivali ta naËela. … Osim jednog
savrπenog Uzora, nije na svetim stranicama opisan nijedan karak-
ter koji bi bio toliko dostojan oponaπanja kao karakter proroka
Daniela. Izloæen u mladosti svim kuπnjama kraljevskog dvora, on
je postao Ëovjek nesalomljivog poπtenja i vatrene odanosti Bogu.
Bio je izloæen okrutnim kuπnjama Sotone, ali se njegov karakter
nije pokolebao niti promijenio njegov smjer. On je ostao Ëvrst
tamo gdje bi mnogi pali; on je bio istinit tamo gdje bi mnogi
odbacili istinu; on je bio snaæan tamo gdje bi mnogi bili slabi.
Daniel je bio dostojanstveni cedar s Libanona. … O, kada bi vjera,
poπtenje i odanost proroka Daniela æivjeli u srcu Boæjeg naroda
danas! Nikada te plemenite osobine nisu svijetu bile potrebnije
nego danas. …
U izvjeπtajima o onima koji su radili i stradali za Isusovo
ime, nema nijednog imena koje blista sjajnijim i Ëistijim svjetlom
ili blistavijim sjajem od imena Pavla, apostola neznaboæaca. Isu-
sova ljubav, koja je blistala u njegovom srcu, Ëinila je da zaboravi
na sebe, da se odrekne sebe. On je vidio uskrslog Krista i Spa-
siteljev lik se utisnuo u njegovu duπu i blistao u njegovom æivotu.
Vjerom, hrabroπÊu i Ëvrstinom, osobinama koje nisu uzmicale
pred opasnostima niti se zaustavljale pred preprekama, on je kr-
Ëio put iz zemlje u zemlju da proπiri znanje o kriæu. …
Da li i oni koji tvrde da su Kristovi sljedbenici na isti naËin
objavljuju naËela svoje vjere? Gdje su duboka, æiva, sveta isku-
stva kojih se Boæji narod treba sjeÊati? Je li se spustilo mjerilo
krπÊanstva? … Ne; mjerilo ostaje upravo tamo gdje ga je Gospo-
din stavio. Sveti ljudi iz proπlih vremena morali su se odreÊi
svega radi Krista, njegovati Njegov duh, slijediti Njegov primjer.
Niπta manje od toga Bog neÊe ni sada prihvatiti. … Kada budemo
pozvani da se odreËemo svega radi Krista, tko Êe poloæiti taj
ispit? (RH, 7. studenoga 1882.)

115
107 21. travnja

Podsjetnici na naπ nebeski dom

“Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad
nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve πto je na njoj,
mora i πto je u njima. Ti sve to oæivljavaπ, i vojske se
nebeske tebi klanjaju.” (Nehemija 9,6)
Postoji neka ljepota u straπnom veliËanstvu doline, u dosto-
janstvenim, masivnim rascijepljenim stijenama; postoji neka ve-
liËina u moÊnim planinama koje izgledaju kao da dopiru do neba.
Postoji i ponosno drveÊe sa svojim tako njeæno oblikovanim liπ-
Êem; vlati trave, otvoreni pupoljak i rascvjetani cvijet, praπumsko
drveÊe i svaki æivi stvor. Sve to ukazuje na um velikog i æivog
Boga. Svaka sposobnost naπeg biÊa svjedoËi da postoji taj æivi
Bog, a iz otvorene knjige prirode moæemo izvlaËiti najdragocje-
nije pouke o Gospodinu Bogu nebeskom.
Ovakvo prouËavanje razvija um, uzdiæe ga i oplemenjuje, tako
da postaje gladan joπ veÊeg znanja o Bogu i o Njegovom veliËan-
stvu. U naπem srcu javlja se osjeÊaj ne samo oboæavanja i stra-
hopoπtovanja, veÊ i ljubavi, vjere, povjerenja i potpunog oslanja-
nja na Darovatelja svakoga dobra. I dok gledam sva Njegova Ëu-
desna djela i vidim dokaze Njegove moÊi, nehotice se pitam: “Pa
πto je Ëovjek da ga se spominjeπ, sin ËovjeËji te ga pohodiπ?”
(Psalam 8,5)
Sva veliËina i slava ovih prekrasnih djela u Boæjoj kuÊi moæe
se dostojno ocijeniti samo ako se u mislima poveæemo s Bogom
i buduÊim blistavim domom koji On priprema onima koji Ga ljube.
… Dok slobodno govorimo o drugim zemljama, zaπto smo tako
suzdræani kada je rijeË o nebeskoj zemlji i o kuÊi koja nije zidana
ljudskim rukama, o vjeËnoj kuÊi na nebesima? Ova nebeska ze-
mlja znaËi nam daleko viπe od bilo koje druge zemlje na kugli
zemaljskoj, i upravo bismo zato morali razmiπljati i govoriti mno-
go viπe o toj boljoj — nebeskoj — zemlji. I zaπto ne bismo razgo-
varali mnogo ozbiljnije, obuzeti mislima koje su nebeski obli-
kovane, o Boæjim darovima u prirodi? On je sve to naËinio, i On
æeli da Njega vidimo u svim Njegovim djelima stvaranja. Sve πto
je stvoreno treba zadræati Boga u naπem sjeÊanju, uzdiÊi naπe
srce iznad svega πto je tjelesno i povezati ga vezom ljubavi i
zahvalnosti s naπim Stvoriteljem. (MS 62, 1886.)

116
22. travnja 108

PosveÊeni hram tijela

“Ili zar ne znate da je vaπe tijelo hram Duha Svetoga, koji
stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da
ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle,
Boga svojim tijelom! “ (1. KorinÊanima 6,19.20)
Savrπenstvo karaktera koje Gospodin zahtijeva zapravo je
osposobljavanje cijelog biÊa da bude hram u kojem boravi Sveti
Duh. Bog neÊe prihvatiti niπta manje od sluæbe cijelog ljudskog
biÊa. Nije dovoljno staviti u pokret neke dijelove æivog stroja. Svi
dijelovi moraju raditi u savrπenom skladu, ili Êe sluæba biti ne-
potpuna. Upravo se na taj naËin Ëovjek osposobljava za suradnju
s Bogom u predstavljanju Krista svijetu. To je naËin na koji Bog
æeli pripremiti narod da stane pred Njega kao Ëist i svet, da bi ga
mogao uvesti u druπtvo nebeskih anela. (RH, 12. studenoga 1901.)
Nama je povjerena najsveËanija vijest koja je ikada bila upu-
Êena svijetu, a Boæja slava je cilj koji uvijek jasno i odreeno
moramo imati pred oËima. Nemojmo Ëiniti niπta Ëime bismo osla-
bili svoje tjelesno, duπevno i duhovno zdravlje, zato πto Bog neÊe
prihvatiti uprljanu, bolesnu i iskvarenu ærtvu. Mora se paziti kod
jedenja, pijenja, odijevanja i rada da se ne bi umanjila naπa us-
pjeπnost, da ne bismo propustili svoj najuzviπeniji posao obaviti
na najbolji moguÊi naËin, tako da rezultati naπeg rada budu trajni
kao vjeËnost.
Naπa je duænost da uvjeæbamo i ukrotimo svoje tijelo kako
bismo obavili najuzviπeniju moguÊu sluæbu za svojeg UËitelja. Ne
smijemo se povoditi za svojim sklonostima. Ne smijemo ugaati
svojim prohtjevima i popuπtati sebi tako πto uzimamo ono πto
nam ne sluæi na dobro samo zato πto zadovoljava naπ ukus; niti
smijemo æivjeti po planu izgladnjivanja, prihvaÊajuÊi misao da
Êemo tako postati duhovniji i da Êemo bolje proslaviti Boga. Mo-
ramo se sluæiti inteligencijom koju nam je Bog dao da bismo
postali savrπeni u tijelu, duπi i duhu, da bismo izgradili skladan
karakter, uravnoteæen um i da bismo obavili savrπen posao za
UËitelja. (MS 60, 1894.)
Sveti hram tijela mora se saËuvati Ëist i nezagaen kako bi
Sveti Duh mogao prebivati u njemu. (Letter 103, 1897.)

117
 23. travnja

Ljepota sliËnosti s Kristom

“Da opravdaju svako povjerenje, da tako budu u svemu
na Ëast nauci Boga, naπega Spasitelja!” (Titu 2,10)
109 Svaki onaj koji uzima Kristovo ime treba ukrasiti doktrinu
Krista, naπega Spasitelja, dobro sreenim æivotom i poboænim
razgovorima, Ëak i ukrasom krotkoga i tihoga duha. … Ako to
budete imali, uæivat Êete milost i kod Boga i kod ljudi.
Prenagljeno izgovorene rijeËi ranjavaju i vrijeaju duπe, ali
se najdublja rana nanosi duπi koja ih je izgovorila. Onaj koji
nikada ne grijeπi sam je autoritativno proglasio Kristov dar, ukras
krotkoga i tihoga duha, darom koji ima visoku cijenu. Koliko taj
dar vrijedi njemu samom, svatko od nas treba sam ustanoviti
traæeÊi ga od Boga. Ma kako nas ljudi ocjenjivali, ako nosimo taj
ukras, mi nosimo znak da smo Kristovi uËenici. Nas ocjenjuje
Najviπi, jer ukras koji nosimo u Njegovim oËima ima visoku cije-
nu. Trebamo traæiti taj skupocjeni dragulj. …
Svaka Êe se duπa suoËiti s neËim πto je izaziva, πto je potiËe
na gnjev, i ako nismo pod Boæjom potpunom vlaπÊu, bit Êemo
izazvani kada se to dogodi. Ali Kristova krotkost smiruje uzne-
mireni duh, vlada jezikom i dovodi cijelo biÊe u pokornost Bogu.
Na taj naËin se moæemo suoËiti s kritikom. Ljudi nas mogu po-
greπno ocijeniti, ali nas dragocjeni ukras krotkoga i tihoga duha
uËi kako da se ponaπamo, kako da imamo saæaljenja prema oni-
ma koji izgovaraju nagle, nepromiπljene rijeËi. Svako pokazivanje
ljubaznog duha sigurno Êe pobijediti demona strasti u neobra-
Êenom srcu. Nesveti gnjev ne smije se podupirati, veÊ gasiti. To
je iskra koja moæe raspaliti neukroÊenu ljudsku narav. Izbjegavaj
rijeËi koje bi mogle izazvati ili raspiriti sukob. Radije pretrpi zlo
nego da ga Ëiniπ. Bog zahtijeva od svakog svojeg sljedbenika,
koliko god mu je to moguÊe, da æivi u miru sa svim ljudima.
Mi moramo biti sliËni Kristu. UËinimo svoj æivot onakvim
kakvim bi Krist æelio da bude — punim mirisa ljubavi prema Bogu
i bliænjima, punim Kristovog boæanskog Duha, punim svetih na-
stojanja da se pribliæimo Bogu, bogatom ljepotom sliËnosti s Kri-
stom. (Letter 117, 1899.)

118
24. travnja

Nebo nikad nije preskupo

“Tko ne nosi svoj kriæ i ne ide za mnom, ne moæe biti moj
uËenik.” (Luka 14,27)
Velika je istina da golemo mnoπtvo onih koji imaju sposob-
nosti i talente ne æele iÊi krπÊanskim putem. Jesu li njihovi ta-
lenti i njihove sposobnosti doista previπe dragocjeni da bi ih po-
svetili Darodavcu, Gospodinu Neba i Zemlje?
Mnogi bi bili Kristovi sljedbenici kada bi On siπao s kriæa i
pojavio se pred njima onako kao oni æele. Kada bi doπao s bogat-
stvom i uæivanjem, mnogi bi Ga radosno prihvatili i odmah okru-
nili kao Gospodara nad svim. Kada bi se samo odrekao svoje
poniznosti i svojih patnji i povikao: “Tko god æeli iÊi za mnom, 110
neka ugaa sebi i uæiva u svijetu, i bit Êe moj sljedbenik!” mno-
πtvo bi povjerovalo u Njega.
Ali naπ dragi Isus neÊe doÊi k nama ni s kakvim drugim
karakterom osim krotkog i poniznog karaktera raspetog Gospo-
dina. Mi moramo sudjelovati u Njegovom samoodricanju i Njego-
vim patnjama ovdje ako æelimo ponijeti krunu u vjeËnosti.
Boæja rijeË nije proπirila uski put, a ako je mnoπtvo ljudi
pronaπlo put na kojem mogu zadræati obliËje poboænosti, ne mo-
raju nositi kriæ ni trpjeti progonstva, pronaπli su put kojim naπ
Spasitelj nije proπao i slijede neki drugi primjer koji On nije
uzdigao pred njima. Zar nije dovoljno πto je Isus ostavio blaæen-
stvo i slavu Neba, izdræao æivot siromaπtva i teπkih patnji, πto je
umro okrutnom, sramnom smrÊu da bi nama osigurao radost
svetosti i Neba? Zar je moguÊe da bismo mi, nedostojni predmet
tako velike poniznosti i ljubavi, mogli traæiti neki bolji dio u
æivotu od onoga koji je bio dan naπem Otkupitelju? (Letter 2,
1861.)
Kako bi lak bio put prema Nebu kada ne bi bilo samoodrica-
nja ili kriæa! Koliko bi samo svjetovnih ljudi krenulo njime, koliko
bi se samo bezbrojnih licemjera odluËilo posluæiti njime! Hvala
Bogu na kriæu, na samoodricanju! Trpjeti sramotu i poniæenje
koje je naπ Spasitelj podnio zbog nas, nije preveliko poniæenje
onima koji su otkupljeni Njegovom krvlju. Nebo smo dobili doista
jeftino! (Letter 9, 1873.)

119
 25. travnja

Neka svijetli vaπe svjetlo

“Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaπa
djela ljubavi te slave vaπeg Oca nebeskog.” (Matej 5,16)
Svakoj duπi koja je roena za Kristovo kraljevstvo povjeren
je sveËani zadatak: “Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima da
vide vaπa djela ljubavi te slave vaπeg Oca nebeskog.” Izlijevajte na
svoje susjede bogate zrake svjetla koje ste primili od Sunca Pra-
vednosti; obasjajte svoje prijatelje u svijetu blistavim draguljima
svjetla i istine koje ste u obilnoj mjeri dobili s Boæjeg prijestolja.
To znaËi trgovati povjerenim talentima. KreÊite se od svjetla k
veÊem svjetlu, hvatajuÊi sve viπe blistavih zraka Sunca Praved-
nosti i svijetlite sve viπe i viπe dok ne nastane pravi dan. (MS 41,
1890.)
Isus ne nareuje krπÊanima da sjaje svojim trudom, veÊ sa-
mo da dopuste svojem svjetlu da sjaji jasnim i odreenim zra-
kama u svijetu. Nemojte pokrivati svoje svjetlo. Nemojte greπno
zadræavati svoje svjetlo. Ne dopustite da smeÊe, magla i malarija
ovoga svijeta priguπe vaπe svjetlo. Nemojte ga sakrivati pod po-
steljom ili koπaricom, veÊ ga stavite na svijeÊnjak da moæe oba-
111 sjati sve koji su u kuÊi. … Bog vas poziva da svijetlite, da prodrete
kroz moralnu tamu ovoga svijeta. (MS 40, 1890.)
Mnogi ne znaju πto se to s njima dogaa. Oni æele svjetlo, a
ne vide nijednu njegovu zraku. Oni traæe pomoÊ, ali ne Ëuju od-
govor. HoÊe li se sumnja i nevjerovanje produljivati zato πto ja ne
prikupljam boæanske zrake svjetla od Isusa Krista i ne dopuπtam
im da obasjaju druge?
Oπtra borba moje duπe protiv kuπnji, ozbiljna Ëeænja mojeg
uma i srca da upoznam Boga i Isusa Krista kao svojeg Spasitelja,
da dobijem sigurnost, mir i odmor u Njegovoj ljubavi navode me
da se svakog dana naem na mjestu na kojem me mogu obasjati
zrake Sunca Pravednosti. Bez tog iskustva ja Êu se suoËiti s
velikim gubitkom i svi s kojima se druæim bit Êe pogoeni gubi-
tkom svjetla koje sam morala primiti s Izvora svakog svjetla i
utjehe i njime obasjati njihove putove. HoÊu li doista biti svjetlo
svijetu, ili sjenka tame? (MS 41, 1890.)

120
26. travnja

Dragulj ili πljunak

“Toga dana — rijeË je Jahve nad Vojskama — uzet Êu te,
Zerubabele, sine ©ealtielov, slugo moja — rijeË je Jahvina
— i stavit Êu te kao peËatnjak, jer tebe izabrah — rijeË je
Jahve nad Vojskama.” (Hagaj 2,23)
KrπÊani su Kristovi dragulji. Oni trebaju sjati za Njega bli-
stavim sjajem, πireÊi svjetlo Njegove ljepote. Njihov sjaj ovisi o
uglaËanosti koju su dobili. Oni sami mogu odluËiti hoÊe li biti
uglaËani ili Êe ostati neuglaËani. No svatko tko je proglaπen do-
stojnim mjesta u Gospodnjem hramu mora se podvrgnuti procesu
glaËanja. Bez glaËanja, koje obavlja Gospodin, ne mogu odraæa-
vati viπe svjetla od obiËnog πljunka.
Krist kaæe Ëovjeku: “Ti pripadaπ meni. Ja sam te otkupio.
Sada si samo grubi kamen, ali ako se staviπ u moje ruke, ja Êu
te uglaËati i sjaj kojim Êeπ zablistati sluæit Êe na Ëast mojem
imenu. Nitko te ne moæe uzeti iz moje ruke. Ja Êu te uËiniti
svojim posebnim blagom. Na dan mojega krunjenja, ti Êeπ biti
dragulj u mojoj kruni radosti.”
Boæanski Radnik gubi malo vremena na bezvrijedni materi-
jal. On glaËa samo dragocjeno kamenje po ugledu na kamenje
ugraeno u palaËe, uklanjajuÊi sve grube uglove. Ovaj proces je
teæak i naporan; ranjava ljudski ponos. Krist udara duboko u
iskustvo koje je Ëovjek u svojoj samodovoljnosti smatrao savr-
πenim, uklanjajuÊi svaki ponos iz njegovog karaktera. On uklanja
suviπnu povrπinu i stavljajuÊi kamen na kolo za glaËanje, pritiska
ga tako da se potpuno ukloni svaka neravnina. Zatim, podiæuÊi 112
dragulj prema svjetlu, UËitelj vidi u njemu odraz svojega lika i
proglaπava ga dostojnim mjesta u svojem kovËegu. “Toga dana —
rijeË je Jahve nad Vojskama — uzet Êu te, Zerubabele, sine ©eal-
tielov, slugo moja — rijeË je Jahvina — i stavit Êu te kao peËat-
njak, jer tebe izabrah — rijeË je Jahve nad Vojskama.” Neka bude
blagoslovljeno iskustvo, ma koliko okrutno, koje daje novu vrijed-
nost kamenu i pomaæe mu da blista æivim sjajem! (4 SDA BC
1177)
Bog neÊe dopustiti da ijedan Njegov radnik iskrenog srca
bude ostavljen da se sam bori protiv nadmoÊnog neprijatelja i da
bude pobijeen. On Ëuva kao drago kamenje svakoga Ëiji je æivot
sakriven s Kristom u Bogu. (7T 67)

121
27. travnja

Ukorijenjeni u Kristu
“K’o palma cvate pravednik i raste k’o cedar libanonski.”
(Psalam 92,13)
KrπÊanin je usporeen s libanonskim cedrom. »itala sam da
ovo drvo Ëini mnogo viπe nego da samo pusti nekoliko kratkih
korjenova u meku zemlju. Ono puπta snaæno korijenje duboko u
tlo, prodiruÊi sve dublje i dublje u potrazi za joπ ËvrπÊim oslon-
cem. I u vrijeme grubih udara oluje, ono ostaje Ëvrsto zahvalju-
juÊi mreæi æila ispod zemlje.
Isto tako i krπÊanin puπta duboko korijen, ukorjenjujuÊi se
u Kristu. On njeguje vjeru u svojeg Otkupitelja. On zna kome
vjeruje. On je istinski uvjeren da je Isus Boæji Sin i Spasitelj
greπnika. … Korijeni vjere prodiru u dubinu. Istinski krπÊani, po-
put libanonskih cedrova, ne urastaju u mekanu povrπinu zemlje,
veÊ su ukorijenjeni u Gospodinu, usaeni u pukotine planinskih
stijena. (Letter 95, 1902.)
Da bi krπÊanin uspio u svemu tome, da bi napredovao, on
mora postiÊi sve to usred onih koji su stranci Bogu, usred ruga-
nja i ismijavanja. On mora stajati uspravno kao palmino stablo u
pustinji. … Nebo moæe izgledati kao mjed, pustinjski pijesak mo-
æe udarati u korijenje palminog stabla, moæe se nagomilavati oko
njegovog stabla. Ipak, drvo i dalje æivi kao zimzeleno, svjeæe i
puno æivota usred vrelog pustinjskog pijeska. Uklonite pijesak da
biste doprli do palminog korijenja i otkrit Êete tajnu njezinog
æivota; ono prodire duboko ispod povrπine, sve do skrivene vode
duboko u zemlji. (3 SDA BC 1151)
I kao πto je palmino stablo, crpeÊi hranu iz zdenca æive vode,
zeleno i napredno usred pustinje, tako i krπÊanin moæe crpsti
bogate zalihe milosti iz zdenca Boæje ljubavi i moæe voditi umor-
ne duπe, pune nemira i blizu propadanju u pustinji grijeha, na
one vode s kojih mogu piti i æivjeti. KrπÊanin uvijek ukazuje
svojim bliænjima na Isusa, koji poziva: “Ako je tko æedan, neka
doe k meni!” (Ivan 7,38) Ovaj zdenac nas nikada neÊe iznevjeriti,
jer iz njega moæemo crpsti i ponovo crpsti. (3 SDA BC 1151)

122
28. travnja 113

Nikakva krpljena vjera!

“Ali tko ustraje do konca, bit Êe spaπen.” (Matej 24,13)
Vjera koja je utemeljena na vlastitom “ja” bezvrijedna je, jer
Bog ne sklapa nikakve kompromise sa sebiËnoπÊu.
Kristova vjera je Ëvrsto tkivo, sastavljeno od bezbrojnih niti,
satkanih s taktiËnoπÊu i vjeπtinom. Jedino mudroπÊu koju Bog
daje moæemo tkati takvo πto. OslanjajuÊi se na sebe, unosimo
niti sebiËnosti i cijeli uzorak biva pokvaren.
Postoje mnoge vrste tkanina koje u poËetku izgledaju vrlo
lijepo, ali ne mogu izdræati testove. Takva tkanina ne moæe izdr-
æati grubo postupanje i njezina je vrijednost vrlo mala.
Isto je tako i s vjerom. Kada osnova i potka vjere ne mogu
izdræati ispit nevolja, materijal od kojeg je naËinjena ne vrijedi
niπta. Napor da se stara tkanina pokrpa novom zakrpom ne po-
pravlja stanje, jer se istroπeni, istanjeni materijal odvaja od no-
vog, doprinoseÊi da poderotina bude mnogo veÊa nego prije. Krp-
ljenje ne dolazi u obzir. Jedini naËin jest da se odbaci stara
haljina i da se nabavi nova. Vjera koja uzdiæe Ëovjekovo “ja”,
sastavljena od niti koje gube boju i popuπtaju pod stresom kuπ-
nji, mora se odbaciti i zamijeniti vjerom koju je satkao Onaj u
Ëijem æivotu sebiËnost nije imala mjesta.
Kristov plan je jedini siguran. On izjavljuje: “Evo, sve Ëinim
novo.” (Otkrivenje 21,5) “Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi
stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. KorinÊanima
5,17) Spasitelj ne upuÊuje nikakvo ohrabrenje onima koji misle
da Êe On prihvatiti neku krpljenu vjeru. Takva vjera nema nikakve
vrijednosti u Njegovim oËima. Moæe u poËetku izgledati da u njoj
ima malo ljudskog “ja” i malo Krista, ali Êe se uskoro vidjeti da
u njoj uopÊe nema Krista. Zakrpe sebiËnosti se umnoæavaju sve
dok cijela odjeÊa ne bude njima pokrivena.
Vjera oblikovana po ugledu na boæanski uzor jedina je vjera
koja Êe ostati trajna. Jedino naporom da ovdje æivimo Kristovim
æivotom moæemo se pripremiti da æivimo s Njime kroz sve bes-
krajne vjekove vjeËnosti. (ST, 8. sijeËnja 1902.)

123
114 29. travnja

NedokuËivo Kristovo bogatstvo

“Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se
ojaËate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega Ëovjeka.”
(Efeæanima 3,16)
Tema otkupljenja je znaËajna tema i samo oni koji misle
duhovno mogu prepoznati njezinu dubinu i znaËenje. Naπa je
sigurnost, naπa radost u tome da se bavimo istinama plana spa-
senja. Vjera i molitva su nuæne da bismo mogli razmatrati duboke
boæanske teme. Naπ um je tako vezan uskim idejama da dobivamo
samo ograniËene poglede na iskustva koja smo imali prednost
steÊi.
Zaπto mnogima koji tvrde da imaju vjeru u Krista nedostaje
snaga da se usprotive neprijateljevim kuπnjama? To je zato πto
Svetim Duhom nisu ojaËani snagom nutarnjeg Ëovjeka. Apostol
se moli: “Da Krist stanuje u vaπim srcima po vjeri; da u ljubavi
uvrijeæeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim
svetima koja je tu πirina, duljina, visina i dubina, i upoznati lju-
bav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve
punine koja dolazi od Boga.” (Efeæanima 3,17-19) Kada bismo
stekli ovo iskustvo, znali bismo poneπto o kriæu na Golgoti. Mi
bismo znali πto znaËi biti dionik s Kristom u Njegovim mukama.
Kristova bi nas ljubav nagonila, i iako ne bismo bili u stanju
objasniti kako Kristova ljubav grije naπe srce, pokazali bismo
Njegovu ljubav vatrenom odanoπÊu Njegovom djelu.
Pavao objaπnjava vjernicima crkve u Efezu najrazumljivijim
rijeËima Ëudesnu snagu i znanje koje bi mogli imati kao sinovi i
kÊeri Najviπega. Mogli su biti “ojaËa(ni) u snazi po njegovu Duhu”
… “u ljubavi uvrijeæeni i utemeljeni” … i “ispunjeni do sve punine
koja dolazi od Boga”.
Gospodina Emanuela — Onoga u kome su sakrivena sva bla-
ga mudrosti i znanja — Njega zavoljeti, Njega imati, dok se srce
otvara sve viπe da prihvati Njegove osobine, upoznati Njegovu lju-
bav i silu, imati nedokuËivo bogatstvo Kristovo. … “To je baπtina
slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene — rijeË je Jahvina.”
(Izaija 54,17) (RH, 5. studenoga 1908.)

124
30. travnja 115

Skoro smo stigli kuÊi!

“Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas
uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3)
Proπlo je viπe od osamnaest stoljeÊa (pisano 1913. godine —
prim. prev.) otkako je Spasitelj dao obeÊanje o svojem dolasku.
Tijekom svih ovih vjekova Njegove rijeËi su hrabroπÊu ispunjavale
srca Njegovih vjernih sljedbenika. ObeÊanje se joπ nije ispunilo ...
ali zato izgovorena rijeË nije postala niπta manje vjerodostojna.
(RH, 13. studenoga 1913.)
Krist Êe doÊi u svojoj sili, u slavi svojega Oca i u slavi svetih
anela. Deset tisuÊa puta deset tisuÊa i tisuÊe tisuÊa anela,
prekrasnih, pobjedonosnih Boæjih sinova, koji su nadmoÊni u
ljepoti i slavi, pratit Êe Ga na Njegovom putu. Umjesto trnove
krune, On Êe nositi krunu slave — krunu u kruni. Umjesto stare
purpurne haljine, bit Êe odjeven u odjeÊu najbjelje bjeline, “kako
ih ne moæe obijeliti nijedan bjelilac na zemlji” (Marko 9,3). I na
Njegovoj odjeÊi i na Njegovim bedrima bit Êe napisano ime: “Kralj
kraljeva i Gospodar gospodara” (Otkrivenje 19,16).
Svojim vjernim sljedbenicima Krist je bio svakidaπnji prati-
lac, bliski prijatelj. Oni su æivjeli u tijesnoj, stalnoj vezi s Bogom.
Nad njima se pokazala slava Gospodnja. Od njih se odraæavalo
svjetlo spoznaje Boæje slave na licu Isusa Krista. Oni se sada
raduju u nepomuÊenim zrakama sjaja i slave Kralja u svem Nje-
govom veliËanstvu. Oni su spremni za zajedniπtvo Neba, jer imaju
Nebo u svojim srcima.
Podignutih glava, obasjani blistavim zrakama Sunca Praved-
nosti, radosni πto se pribliæava njihovo izbavljenje, doËekuju Za-
ruËnika govoreÊi: “Gle, ovo je Bog naπ, u njega se uzdasmo, on
nas je spasio!” (Izaija 25,9)
Vrijeme Ëekanja je skoro zavrπeno. Gospodin i stranci, koji
su tako dugo traæili bolju zemlju, sada su skoro stigli kuÊi. Osje-
Êam da moram glasno uskliknuti: Idemo kuÊi! “Zato, ljubljeni,
dok ovo Ëekate, revno nastojte da bez ljage i mane budete u
njegovim oËima u miru!” (2. Petrova 3,14) (RH, 3. studenoga 1913.)

125
 SVIBANJ
UPOZNATI NJEGA

116 1. svibnja

Povrπno znanje nije dovoljno

“Njima je Bog htio saopÊiti kako je bogata slava ove Taj-
ne meu poganima koja glasi: Krist, nada slave, jest me-
u vama.” (Koloπanima 1,27)
Postoje mnoge tajne u Boæjoj rijeËi koje ne razumijemo, i
mnogi od nas zadovoljno obustavljaju svoje traganje kada smo
tek poËeli primati neπto malo znanja o Kristu. Kada se pred umom
razvije tek mali dio boæanskih namjera i mi poËnemo dobivati tek
neznatni dio spoznaje o Boæjem karakteru, postajemo zadovoljni
i mislimo da smo dobili cjelokupno svjetlo koja za nas postoji u
Boæjoj rijeËi. Meutim, Boæja istina je beskonaËna. S mukotrpnim
naporom trebamo kopati u rudnicima istine otkrivajuÊi sakrivene
dragulje. ... Isus je mislio baπ na to kada je uputio svoje uËenike
da “istraæuju Pisma” (Ivan 5,39). Istraæivati znaËi usporeivati
Pismo s Pismom i duhovne istine s duhovnim istinama. Ne bismo
smjeli biti zadovoljni povrπnim znanjem. (RH, 4. lipnja 1889.)
Mi ni upola ne shvaÊamo πto je Gospodin spreman uËiniti za
svoj narod . ... Naπe molbe, udruæene s vjerom i skruπenoπÊu,
trebaju se uzdizati Bogu za razumijevanje tajni koje Êe Bog obja-
viti svojim svetima. ... Aneosko pero nije u stanju prikazati svu
slavu koju otkriva plan izbavljenja. Biblija govori kako je Krist
ponio naπe grijehe i uzeo udjela u naπoj tuzi. Ovdje je otkriveno
kako su se milost i istina susrele na kriæu Golgote, kako su se
pravda i mir poljubili i kako se Kristova pravda moæe prenijeti na
palog Ëovjeka. Tu su prikazane beskonaËna mudrost, beskrajna
pravda, beskrajno milosre i beskonaËna ljubav. U planu spasenja
postale su poznate dubina, visina, duæina i πirina ljubavi i ona
mudrost koja nadilazi znanje. (RH, 4. lipnja 1889.)
Onaj tko æeli istinu u svojem srcu, tko Ëezne za djelovanjem
njezinih sila na svoj æivot i karakter, moæe biti siguran da Êe je
imati. Spasitelj kaæe: “Blago æednima i gladnima pravednosti, jer
Êe se nasititi.” (Matej 5,6) (RH, 4. lipnja 1889.)

126
2. svibnja

Naπ boæanski Spasitelj

“On, boæanske naravi, nije se ljubomorno dræao svoje jed-
nakosti s Bogom.” (Filipljanima 2,6)
Isus Krist “nije se ljubomorno dræao svoje jednakosti s Bo-
gom”. Zato πto je samo boæanstvo moglo biti djelotvorno u obnovi 117
Ëovjeka od otrovne zmijske rane, sam Bog, u svojem jedinoroe-
nom Sinu, uzeo je ljudsku narav i u slabosti ljudske naravi poka-
zao boæanski karakter, potvrujuÊi svoj sveti Zakon u svakom
djeliÊu i prihvaÊajuÊi kaznu gnjeva i smrti umjesto ljudskih sino-
va. Kakva je ovo misao! On, koji je bio jedno s Ocem prije nego
πto je stvoren svijet, imao je takvo suosjeÊanje za svijet, izgub-
ljen i uniπten prijestupom, da je dao svoj æivot kao otkup za
njega. On koji je bio sjajnost OËeve slave, izrazita i jasna slika
Njegovog lica, ponio je naπe grijehe u svojem tijelu na drvo, pat-
nju kazne za prijestup Ëovjeka, sve dok pravda nije bila zadovo-
ljena i dok se niπta viπe nije traæilo. Koliko je veliko otkupljenje
koje je uËinjeno za nas! Tako veliko da je Boæji Sin umro okrut-
nom smrÊu na kriæu da nam donese æivot i besmrtnost vjerom u
Njega.
Ova predivna tema — kako Bog moæe biti pravedan a ipak
opravdati greπnika — izvan je ljudskog vidokruga. Kad je pokuπa-
vamo shvatiti, ona se proπiruje i produbljuje izvan naπeg razumi-
jevanja. Kada gledamo okom vjere na golgotski kriæ i vidimo naπe
grijehe poloæene na Ærtvu koja u slabosti i sramoti tamo visi —
kad shvatimo Ëinjenicu da je to Bog, Otac vjeËni, Knez mira, —
moramo uskliknuti: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iska-
zao!” (1. Ivanova 3,1)
Kada bi Ëovjek mogao izmjeriti uzviπeni karakter Jahve nad
vojskama i razliku izmeu vjeËnog Boga i ograniËenog ËovjeËan-
stva, spoznao bi kako je velika bila ærtva Neba da bi uzdigla Ëovje-
ka odakle je zbog neposluπnosti pao kako bi postao Ëlan Boæje
obitelji. ... Kristova boæanska narav naπe je jamstvo vjeËnog æivo-
ta. ... On, Nositelj grijeha svijeta, naπ je jedini posrednik pomire-
nja s Bogom. (YI, 11. sijeËnja 1897.)

127
 3. svibnja

Milosrdan, blag, spor na srdæbu

“No ti si, Gospode Boæe, milosrdan i blag, spor na srdæbu
— sama ljubav i vjernost.” (Psalam 86,15)
Bog je odredio prema zakonu sluæbe da trebamo tjeπiti jedni
druge s njeænoπÊu i ljubavlju kada na nas dou velike tuge. Nije-
dan Ëovjek ne æivi sam sebi. Nitko ne umire sebi. I æivot i smrt
su veoma znaËajni svakom ljudskom biÊu. ... Bog je naloæio kao
duænost svakom svojem ljudskom predstavniku da prenosi Boæji
karakter, svjedoËeÊi o Njegovoj milosti, mudrosti i blagonaklono-
sti, izraæavajuÊi na taj naËin Njegovu profinjenu, njeænu, milo-
118 stivu ljubav. ... Isus … je uvijek bio ganut ljudskom nesreÊom i
naπe se srce treba omekπati i pokoriti Njegovom Svetom Duhu da
budemo kao On. ...
Naπ je posao obnavljanje Boæjeg moralnog lika u Ëovjeku
zahvaljujuÊi obilju milosra koje nam je dano od Boga po Isusu
Kristu. Svuda Êemo naÊi duπe spremne da umru, i koliko je bitno
da nam Krist daruje svoje suosjeÊanje kako ne bismo nikada
doveli nijednu duπu u prkosan stav svojim neizraæavanjem dugog
podnoπenja i njeænog saæaljenja. ... Pitam se: HoÊemo li ikada
nauËiti Kristovu blagost? O, koliko nam je potrebno da upoznamo
Isusa i naπeg Nebeskog Oca kako bismo Ga predstavljali svojim
karakterom! ...
Isus nas poziva k sebi ne samo da bi nas osvjeæio svojim
milosrem i prisutnoπÊu za nekoliko sati, a zatim udaljio iz kru-
ga svojeg svjetla da hodimo udaljeni od Njega u tuzi i zlovolji. Ne,
ne. On nam kaæe da moramo boraviti s Njim i On s nama. Gdje
god treba obaviti Njegov posao, On je tu prisutan — njeæan, pun
ljubavi i suosjeÊanja. Pripremio je za vas i mene prebivaliπte u
samom sebi. On je naπe utoËiπte. Naπe iskustvo treba se proπiriti
i produbiti. Isus je otvorio svu boæansku puninu svoje neiskaza-
ne ljubavi i izjavljuje: “Mi smo Boæji suradnici.” (1. KorinÊanima
3,9) O, πto znaËe ove rijeËi: “Ostanite u meni” (Ivan 15,4), “Uzmite
jaram moj na se” (Matej 11,29)? HoÊemo li ga uzeti? Da bi se
ispunilo obeÊanje: “Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama.” Mir,
potpuni mir nalazi se u Kristu. (Letter 1a, 1894.)

128
4. svibnja

Sveti Duh — naπ pomoÊnik

“Svi su oni koje vodi Boæji Duh sinovi Boæji.” (Rimljanima
8,14)
ZahvaljujuÊi sluæbi anela, Svetom Duhu je omoguÊeno da
djeluje na um i srce ljudskog biÊa i privuËe ga Kristu. ... Boæji
Duh, meutim, ne ometa ljudsku slobodu. Sveti Duh je dan da
bude pomoÊnik, tako da Ëovjek moæe suraivati s Bogom, i Njemu
je povjereno da privlaËi duπu, ali je nikada ne primorava na po-
sluπnost.
Krist je spreman prenijeti sve nebeske utjecaje. On zna sva-
ku kuπnju koje dolazi na Ëovjeka i svaËije moguÊnosti. On odmje-
rava svaËiju snagu. On vidi sadaπnjost i buduÊnost i predstavlja
umu obveze koje treba ispuniti, pozivajuÊi da obiËnim, prizem-
nim pojedinostima ne bude dopuπteno da toliko obuzmu um da
vjeËne vrijednosti budu izgubljene iz vida. Gospodin ima puninu
milosti koju osigurava svakome tko prima nebeski dar. Sveti Duh
Êe unijeti od Boga povjerene sposobnosti u Kristovu sluæbu i 119
podesit Êe i oblikovati Ëovjeka prema boæanskom obrascu. (Letter
71, 1893.)
Sveti Duh nam donosi uspjeh u radu na oblikovanju karak-
tera, u uobliËavanju karaktera da bude sliËan Boæjem. Kad misli-
mo da smo sami sposobni oblikovati svoje vlastito iskustvo, Ëini-
mo veliku pogreπku. Mi nikada sami po sebi ne moæemo zadobiti
pobjedu nad kuπnjama. Na one koji imaju istinsku vjeru u Krista
djelovat Êe Sveti Duh. Duπa u Ëijem srcu prebiva vjera izrast Êe
u prekrasan Gospodnji hram. On je nadalje usmjeravan Kristo-
vom miloπÊu. On Êe rasti samo u razmjeru sa svojom ovisnoπÊu
o pouËavanju od strane Svetoga Duha. (MS 8, 1900.)
Utjecaj Svetoga Duha Kristov je æivot u duπi. Mi sada ne
vidimo Krista i ne razgovaramo s Njim, ali je Njegov Duh blizu nas
na bilo kojem mjestu. On djeluje u svakome tko prima Krista. Oni
u kojima prebiva Duh otkrivaju plod Duha — ljubav, radost, mir,
trpljenje, blagost, dobrotu, vjeru. (MS 41, 1896.)

129
 5. svibnja

Prezren i odbaËen
“Prezren bjeπe, odbaËen od ljudi, Ëovjek boli, viËan pat-
njama, od kog svatko lice otklanja, prezren bjeπe odvrg-
nut.” (Izaija 53,3)
Kako malo njih imaju bilo kakvu predodæbu o patnji koja je
razdirala srce Boæjeg Sina tijekom njegovih trideset godina æivota
na Zemlji. Put od jasala do Golgote bio je u sjenci tuge i æalosti.
On je bio Ëovjek boli i trpio je takvu bol srca koju nijedan ljudski
jezik ne moæe opisati. Mogao je reÊi istinu: “Pogledajte i vidite
ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogoen.” (Tuæaljke 1,12)
Njegova patnja je bila najdublja muka duπe; a koji bi Ëovjek uopÊe
i mogao suosjeÊati s boli duπe Sina beskonaËnog Boga? Mrziti
grijeh savrπenom mrænjom, a ipak primiti na svoju duπu grijehe
cijelog svijeta i zakoraËiti prema Golgoti da plati kaznu prijestup-
nika. Bez krivnje ponuditi se da podnese kaznu krivog; nevin,
ponuditi sebe da ponese kaznu zbog prijestupa Boæjeg zakona.
Kaznu za grijeh svake duπe ponio je Sin beskonaËnog Boga. Kriv-
nja svakog grijeha pritiskala je svojom teæinom boæansku duπu
Spasitelja svijeta. Onaj koji nije znao za grijeh, postao je grijeh
radi nas da bismo mi bili Boæja pravda u Njemu. Uzevπi narav
Ëovjeka, On je dospio na mjesto gdje je bio ranjen za naπe prije-
stupe, izbijen za naπa bezakonja da bismo se Njegovom ranom mi
iscijelili.
U svojoj ljudskoj naravi Krist je bio iskuπan toliko veÊim
kuπnjama, i s toliko viπe ustrajne snage zloga, koliko je Njegova
120 narav uzviπenija od Ëovjekove. Duboka je i tajanstvena istina da
je Krist vezan s ËovjeËanstvom vezama najtankoÊutnijeg suosje-
Êanja. Zla djela, zle misli, zle rijeËi svakog Adamovog sina i kÊeri
pritisnule su Njegovu boæansku duπu. Ljudski grijesi zahtijevali
su da kazna padne na Njega jer je On postao Ëovjekova zamjena
i uzeo grijehe svijeta na sebe. On je ponio grijehe svih greπnika,
svi prijestupi uraËunati su Njemu. ... “Kako Êemo joj izbjeÊi mi
ako zanemarimo takvo i toliko spasenje? Ovo je Gospodin poËeo
propovijedati, a utvrdili za nas oni koji su Ëuli.” (Hebrejima 2,3)
(RH, 20. prosinca 1892.)

130
6. svibnja

Zagovornik zaogrnut u naπu narav

“DjeËice moja! ovo vam piπem da ne poËinite grijeha. Ali
ako tko i poËini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isu-
sa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1)
Boæanska oprema i sredstva koja nam je On stavio na raspo-
laganje su bez ograniËenja. Prijestolje milosti zauzima Onaj koji
nam dopuπta da Ga zovemo Ocem. ... Stavio je na svoj oltar Zago-
vornika zaogrnutog u naπu narav. Kao naπem Posredniku, Kri-
stova je duænost da nas predstavi Bogu kao Njegove sinove i kÊeri.
On posreduje u ime onih koji su Ga primili. Svojom vlastitom
krvlju platio je njihov otkup. Na osnovi svojih zasluga On im daje
moÊ da postanu Ëlanovi kraljevske obitelji, djeca nebeskog Kra-
lja. I Otac pokazuje svoju beskrajnu ljubav prema Kristu kada
prima i pozdravlja Kristove prijatelje kao svoje. On je zadovoljan
otkupljenjem koje je ostvareno. On je proslavljen utjelovljenjem,
æivotom, smrÊu i posredovanjem svojeg Sina.
U Kristovo ime naπe molbe uzdiæu se Ocu. On posreduje u
naπe ime i Otac nam otvara sva blaga svoje milosti da u njima
uæivamo i prenosimo ih drugima. ...
Krist je spona koja povezuje Boga i Ëovjeka. ... On stavlja
cjelokupnu moÊ svoje pravednosti na stranu poniznog molitelja.
On se zalaæe za Ëovjeka, a i Ëovjek, kojem je potrebna boæanska
pomoÊ, zalaæe se za sebe u prisutnosti Boga koristeÊi se utjeca-
jem Onoga koji je dao svoj æivot za æivot svijeta. Dok pred Bogom
iznosimo zahvalnost za Kristove zasluge, naπim molitvama do-
daje se miomiris. Kako se pribliæavamo Bogu zahvaljujuÊi Spasite-
ljevim zaslugama, Krist nas stavlja blizu sebe grleÊi nas svojom
ljudskom rukom, dok se boæanskom rukom hvata prijestolja
BeskonaËnoga. On stavlja svoje zasluge kao slatki kad u kadioni-
cu u naπim rukama, da bi ohrabrio naπe molbe. ...
Da, Krist je postao srediπte molitve izmeu Ëovjeka i Boga.
On je takoer postao i srediπte blagoslova izmeu Boga i Ëovjeka.
(8T 177—179)

131
121 7. svibnja

Dragocjeni biser
“Nadalje: s kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem koji
traæi skupocjeno biserje i kad se namjeri na dragocjeni
biser, ode da proda sve πto ima i kupi ga.” (Matej 13,45.46)
Ovaj izvanredni biser prikazuje Krista kao neprocjenjivo bla-
go, isto kao i blago sakriveno u polju. U Kristu imamo sve πto
nam je potrebno u ovom æivotu i πto Êe biti radost svijeta koji
dolazi. Sav novac na svijetu ne moæe kupiti dar mira, odmora i
ljubavi. Ovi darovi dani su nam vjerom u Krista. Njih ne moæemo
kupiti od Boga zato πto ne posjedujemo niπta Ëime bismo ih
kupili. Mi smo Boæje vlasniπtvo zato πto su naπ um, duπa i tijelo
otkupljeni otkupninom æivota Boæjeg Sina. ...
©to onda znaËi kupiti vjeËno blago? To jednostavno znaËi
vratiti Isusu Njegovu svojinu, primiti Ga vjerom u svoje srce. To
je suradnja s Bogom; to znaËi nositi Kristov jaram, ponijeti Nje-
gov teret. ... Gospodin Isus je odloæio svoju kraljevsku krunu,
napustio je svoj visoki zapovjedni poloæaj, odjenuo je svoju bo-
æansku narav ljudskom kako bi svojom ljudskoπÊu mogao podiÊi
ljudski rod. On je tako visoko cijenio moguÊnosti ljudskog roda
da je postao Ëovjekov zamjenik i jamac. On pripisuje Ëovjeku
svoje zasluge i tako ga uzdiæe na ljestvici moralne vrijednosti
pred Bogom.
Krist je ærtva pomirenja. On je napustio nebesku slavu, odvo-
jio se od svojeg bogatstva, ostavio po strani svoju Ëast, i to ne s
ciljem da u Boæjem srcu stvori ljubav i zanimanje za Ëovjeka, veÊ
da bude izraz ljubavi koja je uvijek postojala u OËevom srcu. ...
Isus je platio cijenu ærtvovanjem svih svojih bogatstava, uzeo je
na sebe ljudsku narav, pristao je na æivot siromaπtva i poniæenja
kako bi mogao traæiti i spasiti πto je izgubljeno.
Kristovom miloπÊu moæemo ojaËati i sazreti tako da, iako
smo sada nesavrπeni, postanemo potpuni u Njemu. Mi smo Soto-
ni stavili pod hipoteku sebe, ali nas je Krist doπao otkupiti i
spasiti. Mi ne moæemo kupiti niπta od Boga. Spaπeni smo samo
miloπÊu, besplatnim darom od Boga u Kristu. (RH, 14. veljaËe
1888.)

132
8. svibnja

Zaliha za svaku potrebu

“Kako Êemo joj izbjeÊi mi ako zanemarimo takvo i toliko
spasenje? Ovo je Gospodin poËeo propovijedati, a utvrdili
za nas oni koji su Ëuli.” (Hebrejima 2,3)
Boæanski Autor spasenja nije ostavio niπta nepotpuno u svo- 122
jem planu; svaka faza tog plana je savrπena. Grijeh cijelog svijeta
bio je poloæen na Isusa i Boæanstvo je u Isusu dalo svoju najviπu
vrijednost patniËkom ËovjeËanstvu kako bi cijeli svijet bio pomi-
lovan vjerom u Zamjenu. »ak i najveÊi krivac ne mora strahovati
hoÊe li mu Bog oprostiti, jer zbog uËinkovitosti boæanske ærtve
moæe biti osloboen kazne Zakona. Po Kristu greπnik se moæe
vratiti svojoj odanosti Bogu.
Kako je predivan plan spasenja u svojoj punini i jednostav-
nosti! On ne samo πto osigurava potpuno pomilovanje za greπni-
ka, veÊ i obnovu prijestupnika, i na taj ga naËin Bog prihvaÊa kao
svojeg sina. PosluπnoπÊu on moæe biti posjednik ljubavi, mira i
radosti. Njegova vjera moæe ga ujediniti u njegovoj slabosti s Kri-
stom, izvorom boæanske snage i on po Kristovim zaslugama moæe
dobiti Boæje odobravanje jer je Krist ispunio zahtjeve Zakona
pripisujuÊi svoju pravednost pokajniËkoj duπi koja vjeruje. ...
Kakvu ljubav, kakvu predivnu ljubav je pokazao Boæji Sin. ...
Krist uzima najponiæenijeg greπnika i Ëisti ga, uzdiæe i opleme-
njuje. PromatrajuÊi Isusa, greπnik se preobraæava i uzdiæe do
samog vrha dostojanstva, dotle da Ëak sjeda s Kristom na Njegovo
prijestolje. ...
Plan spasenja predvien je za svaku okolnost i za svaku
æelju duπe. Kad bi ovaj plan imao bilo kakav nedostatak, greπnik
bi mogao pronaÊi izgovor da su zanemareni neki njegovi uvjeti,
ali Bog je imao beskrajno znanje o svakoj ljudskoj potrebi i stvo-
rene su obilne zalihe za sve potrebe. ... ©to bi, onda, mogao reÊi
greπnik u veliki dan konaËnog suda, zbog Ëega je odbio obratiti
najtemeljitiju i najozbiljniju pozornost spasenju koje mu je ponu-
eno? (RH, 10. oæujka 1891.)

133
 9. svibnja

Vjera koja Ëisti æivot

“Ali ti, o ËovjeËe Boæji, bjeæi od toga! Teæi svim silama za
pravednoπÊu, poboænoπÊu, vjerom, ljubavlju, postojanoπÊu,
blagoπÊu! Bij plemenitu bitku vjere, postigni vjeËni æivot
u koji si pozvan i za koji si dao lijepo priznanje pred
mnogim svjedocima!” (1. Timoteju 6,11.12)
Mnogi nauËavaju da je sve πto je potrebno za spasenje vjero-
vati u Isusa; meutim, rijeË istine kaæe da je “vjera mrtva bez
djela” (Jakov 2,26). Mi trebamo “biti plemenitu bitku vjere, po-
stiÊi vjeËni æivot”, uzeti kriæ, odreÊi se sebe, ratovati protiv tijela,
a zatim svakodnevno hoditi Spasiteljevim stopama. ...
123 Kobna je pogreπka misliti da ne postoji baπ niπta πto trebate
uËiniti u zadobivanju spasenja. Trebate suraivati s nebeskim
silama. ... Postoji kriæ koji na æivotnoj stazi trebate podiÊi, zid
koji trebate prijeÊi prije nego πto Êete uÊi u vjeËni grad, ljestve
kojima se trebate popeti do bisernih vrata, i dok shvaÊate svoju
nemoÊ i slabost i plaËete moleÊi za pomoÊ, do vas Êe doprijeti
boæanski glas s nebeskog grudobrana govoreÊi: “U moje nek’ do-
e okrilje” (Izaija 27,5). ...
Borba koja se vodila izmeu Krista i Sotone obnavlja se oko
svake duπe koja ostavlja crnu zastavu kneza tame da bi stupala
pod krvlju obojenom zastavom kneza Emanuela. Onaj koji je zao
predstavit Êe se u svojoj najpodmuklijoj privlaËnosti da bi odvu-
kao daleko od vjernosti one koji su vjerni i odani Nebu, ali mora-
mo predati sve sile svojeg biÊa u sluæbu Bogu i tada Êemo biti
saËuvani da ne padnemo u neprijateljeve zamke. ...
Svaki smjer djelovanja koji slabi vaπe tjelesne ili umne sna-
ge, onesposobljava vas i za sluæbu Stvoritelju. Mi trebamo ljubiti
Boga svim svojim srcem i ako se usmjerimo samo na to kako da
proslavimo Njega, mi Êemo jesti, piti i odijevati se u skladu s
Njegovom boæanskom voljom. Svatko tko razumije puno znaËenje
pojma krπÊanin, Ëistit Êe se od svega πto slabi i oneËiπÊuje. Sve
navike njegovog æivota bit Êe dovedene u sklad sa zahtjevima
RijeËi istine i on neÊe samo vjerovati, veÊ Êe i graditi svoje spase-
nje sa strahom i drhtanjem dok se pokorava utjecaju Svetoga
Duha. (RH, 6. oæujka 1888.)

134
10. svibnja

Djeca, ne robovi
“Zato, primajuÊi u posjed kraljevstvo koje se ne moæe
uzdrmati, Ëuvajmo i dalje milost. Njom i dalje πtujmo Bo-
ga kako mu je ugodno, u strahu i poπtovanju.” (Hebrejima
12,28)
Postoje mnogi koji kaæu da su Kristovi sljedbenici, a ipak
nisu izvrπitelji Njegove RijeËi. Oni ne uæivaju u RijeËi jer ih ona
poziva na sluæbu koja za njih nije prihvatljiva. Oni ne vole njezine
zdrave ukore i neposredne, ozbiljne pozive. Oni ne vole praved-
nost, veÊ njima vladaju i tiraniziraju ih njihovi nestalni, ljudski
poticaji.
Vrlo se razlikuju naËini na koje sluæimo Bogu. DjeËak koji s
mukom sjedi nad svojom zadaÊom zato πto mora neπto nauËiti,
nikada neÊe postati dobar uËenik. »ovjek koji tvrdi da dræi Boæje
zapovijedi samo zato πto smatra da mora, nikada neÊe uæivati u
posluπnosti.
Bit i ukus cjelokupne posluπnosti nalazi se u izvanjskom
djelovanju unutarnjeg naËela — ljubavi prema pravednosti — lju-
bavi prema Boæjem zakonu. Bit svake pravednosti jest odanost
naπem Spasitelju, raditi ono πto je pravo zato πto je pravo. Kada 124
je Boæja rijeË teret zbog toga πto neposredno osuuje ljudske
sklonosti, tada vjerski æivot uopÊe nije krπÊanski æivot, veÊ stra-
πno tegoban i zamoran trud, prisilna posluπnost. Sva ËistoÊa i
vjerska poboænost izdvojene su u stranu.
Posvajanje u Boæju obitelj Ëini nas djecom, a ne robljem. Kad
Kristova ljubav ulazi u srce, mi oponaπamo Kristov karakter. ...
©to viπe prouËavamo Kristov æivot sa æeljom da uËimo od Njega,
to postajemo sliËniji Kristu. U srce svakog istinskog izvrπitelja
RijeËi Sveti Duh ulijeva jasno razumijevanje. ©to smo viπe svojih
sebiËnih navika razapeli, prenoseÊi blagoslove drugima i koriste-
Êi Bogom dane sposobnosti, to Êe viπe nebeskih osobina biti oja-
Ëano i uveÊano u nama. Mi Êemo rasti u duhovnosti, strpljenju,
hrabrosti, krotkosti, njeænosti. ... Vagoni vlaka nisu samo vezani
za lokomotivu; oni na traËnicama svuda prate lokomotivu. Koga
mi pratimo? (Letter 135, 1897.)

135
 11. svibnja

Biti u Kristu
“Ostanite u meni i ja Êu ostati u vama! Kao πto mladica
ne moæe sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda,
tako ni vi, ako ne ostanete u meni.” (Ivan 15,4)
“Ostanite u meni” rijeËi su od velikog znaËenja. Biti u Kristu
znaËi æivu, ozbiljnu, osvjeæavajuÊu vjeru koja se oËituje ljubavlju
i Ëisti duπu. To znaËi stalno primanje Kristovog duha, æivot
bezrezervne predaje Njegovoj sluæbi. Tamo gdje postoji ovo jedin-
stvo, pojavit Êe se dobra djela. Æivot trsa pokazat Êe se u miri-
snom voÊu na lozama. Stalno pritjecanje Kristove milosti blago-
slovit Êe vas i uËiniti vas blagoslovom, dok ne budete mogli reÊi
s Pavlom: “Æivim — ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni.” (GalaÊa-
nima 2,20)
Sveta zajednica s Kristom povezat Êe braÊu vezama najbliæeg
krπÊanskog zajedniπtva. Njihova Êe srca biti pokrenuta boæan-
skim suosjeÊanjem jednih prema drugima. ... HladnoÊa, nesloga
i svaa neÊe imati mjesta meu Kristovim uËenicima. Oni su
prihvatili jednu vjeru. Udruæili su se u sluæbi jednom Gospodinu,
bore se u istom ratu, zalaæu se za isti cilj i pobjeuju u istom
procesu. Otkupljeni su istom dragocjenom krvlju i propovijedaju
istu poruku spasenja. ...
Oni koji stalno crpe snagu od Krista, posjedovat Êe isti duh.
Oni neÊe biti neoprezni u rijeËima ili ponaπanju. Trajan osjeÊaj
koliko je njihovo spasenje stajalo u ærtvi ljubljenog Boæjeg Sina
stalno Êe poËivati na njihovim duπama. Prizori s Golgote prikazat
125 Êe se njihovim umovima kao svjeæi i æivi dogaaji, i njihova Êe
srca biti pokorena i raznjeæena ovim predivnim pokazivanjem
Kristove ljubavi prema njima. Oni Êe gledati na druge kao na one
koji su otkupljeni Njegovom dragocjenom krvlju, a oni koji su
ujedinjeni s Njim, bit Êe plemeniti, uzviπeni i sveti zbog ove pove-
zanosti. Kristova smrt na Golgoti treba nas navesti da cijenimo
duπe kao On. Njegova je ljubav uveÊala vrijednost svakog muπkar-
ca, æene i djeteta. (ST, 23. oæujka 1888.)

136
12. svibnja

Æivotna snaga
“Dok je dan, meni treba Ëiniti djela onoga koji me posla.
Dolazi noÊ, kad nitko ne moæe raditi.” (Ivan 9,4)
KrπÊanski se æivot ne sastoji samo u pokazivanju krotkosti,
strpljenja, poniznosti i dobrote. »ovjek moæe posjedovati ove dra-
gocjene i poæeljne osobine pa ipak biti slab, maloduπan i skoro
neupotrebljiv kada posao ide teπko. Takve osobe nemaju poziti-
van duh i energiju, Ëvrstinu i snagu karaktera, πto bi im omogu-
Êilo da se odupru zlu i uËinilo ih snagom u Boæjem djelu.
Isus je bio naπ primjer u svemu, a On je bio ozbiljan i stalan
radnik. OtpoËeo je svoj æivot korisnosti u djetinjstvu. U uzrastu
od dvanaest godina nalazio se u sluæbi svojega Oca. Izmeu dva-
naeste i tridesete, prije nego πto Êe zapoËeti svoju javnu sluæbu,
vodio je æivot marljivog djelovanja. Tijekom svoje sluæbe Isus ni-
kada nije bio u stanju mirovanja. Rekao je: “Meni treba Ëiniti
djela onoga koji me posla.” Nijednog patnika koji Mu je doπao On
nije poslao neosloboenog. Upoznao se sa svakim srcem i znao
kako mu posluæiti u njegovim potrebama. RijeËi ljubavi dolazile
su s Njegovih usana da utjeπe, potaknu i blagoslove, a velika
naËela nebeskog kraljevstva iznosio je narodu rijeËima tako jed-
nostavnim da su ih svi razumjeli.
Isus je bio tih i nesebiËan radnik. Nije traæio slavu, bogatstvo
ni odobravanje, niti je iπao za svojom vlastitom lagodnoπÊu i
zadovoljstvom. ... Nije bjeæao od briga i odgovornosti kao πto Ëine
mnogi koji kaæu da su Njegovi sljedbenici. ...
Kristovi zahtjevi za naπom sluæbom obnavljaju se svakog da-
na. Koliko god je moæda potpuno bilo naπe posveÊenje prigodom
obraÊenja, ono nam neÊe niπta koristiti ako se svakodnevno ne
obnavlja, ako to ne bude svjeæe, iskreno i Bogu prihvatljivo posve-
Êenje koje obuhvaÊa sadaπnji trenutak. Mi nemamo tjedne i mje-
sece koje bismo poloæili pred Njegove noge, zato πto sutra nije
naπe buduÊi da ga joπ uvijek nismo primili, ali danas moæemo
raditi za Isusa. Danas moæemo poloæiti svoje planove i ciljeve
pred Njega da izdræe Njegovu provjeru i odobrenje. ... Ovo je Boæji
dan i vi ste Njegov unajmljeni sluga. (RH, 6. sijeËnja 1885.)

137
126 13. svibnja

Isus nam je sve

“Po njemu ste vi u Kristu Isusu, koji nam postade mu-
drost od Boga, pravednost, posveÊenje i otkupljenje.” (1.
KorinÊanima 1,30)
Rast u spoznaji Kristovog karaktera posveÊuje duπu. Prepo-
znavanje i poπtovanje divnog djela pomirenja preobraæava onoga
tko razmatra plan spasenja. Promatranjem Krista on se preobra-
æava u to isto obliËje iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.
Gledanje Isusa postaje oplemenjujuÊi proces usavrπavanja. ... Sa-
vrπenstvo Kristovog karaktera postaje krπÊansko nadahnuÊe. ...
Krist nikada ne bi trebao biti udaljen iz naπeg uma. Aneli
su rekli o Njemu: “Rodit Êe sina, i nadjeni mu ime Isus, jer Êe on
izbaviti svoj narod od grijeha njegovih.” (Matej 1,21) Isus, dra-
gocjeni Spasitelj! Uvjerenje, pomoÊ, sigurnost i mir — sve to je u
Njemu. On razgoni sve naπe sumnje, temelj je svih naπih nada.
Koliko je dragocjena misao da moæemo postati zajedniËari bo-
æanske naravi, pri Ëemu moæemo pobijediti kao πto je Krist po-
bijedio! Isus je punina naπih oËekivanja. On je melodija naπih
pjesama, sjena velike stijene u sasuπenoj zemlji. On je æiva voda
æednoj duπi. On je naπe utoËiπte u oluji. On je naπa pravednost,
naπa svetost, naπe otkupljenje. (RH, 26. kolovoza 1890.)
Kristova moÊ treba biti utjeha, nada i kruna radosti svakog
Isusovog sljedbenika u svim sukobima i borbama æivota. Onaj tko
stvarno slijedi Janje Boæje koje uzima grijeh svijeta, moæe usklik-
nuti dok napreduje: “Jer sve πto je od Boga roeno, pobjeuje
svijet. A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeuje svijet: naπa vje-
ra.” (1. Ivanova 5,4)
Kakva je to vjera koja pobjeuje svijet? To je vjera u Krista
kao osobnog Spasitelja — vjera koja se, priznajuÊi svoju bespo-
moÊnost i potpunu nesposobnost da spasi, hvata za pomoÊnika
moÊnog da spasi kao za svoju jedinu nadu. To je vjera koja neÊe
biti obeshrabrena i Ëut Êe Kristov glas koji kaæe: “Budite hrabri,
ja sam pobijedio svijet, i moja boæanska snaga moæe postati va-
πa.” ... “Ja sam s vama u sve vrijeme.” (Matej 28,20) (RH, 26.
kolovoza 1890.)

138
14. svibnja

Dolazak Branitelja
“Ja Êu moliti Oca, i dat Êe vam drugog Branitelja koji Êe
ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne moæe
primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer 127
boravi s vama i jer Êe biti u vama.”(Ivan 14,16.17)
Krist je trebao poÊi svojem domu u nebeske dvorove, ali je
uvjeravao svoje uËenike da Êe im poslati Branitelja koji Êe ostati
s njima zauvijek. U vodstvo ovog Branitelja svi mogu imati puno
povjerenje. On je Duh istine, ali tu istinu svijet ne moæe ni vidjeti
ni primiti. ...
Krist je æelio da Njegovi uËenici shvate da ih On neÊe ostaviti
siroËiÊima. “NeÊu vas ostaviti siroËad,” rekao je. “Vratit Êu se k
vama.” (Ivan 14,18.19) ... Dragocjeno, slavno uvjeravanje o vjeË-
nom æivotu! Iako Êe biti odsutan, njihov odnos prema Njemu tre-
bao je biti odnos djeteta prema svojem roditelju. ...
RijeËi izgovorene uËenicima dolaze do nas preko rijeËi koje
su upuÊene njima. Branitelj je naπ, isto kao i njihov, u svim vre-
menima i na svakom mjestu, u svim tugama i svim nevoljama,
kada sve izgleda tamno i buduÊnost zbunjujuÊa, a mi se osjeÊa-
mo bespomoÊni i usamljeni. To su trenuci kada Êe Branitelj biti
poslan kao odgovor na molitvu vjere.
Nema takvog Zaπtitnika kao πto je Krist, tako njeænog i tako
odanog. Njega dira osjeÊaj naπe slabosti. Njegov Duh govori srcu.
Okolnosti nas mogu odvojiti od naπih prijatelja, πiroki nemirni
ocean moæe podizati valove izmeu nas i njih. Iako njihovo iskre-
no prijateljstvo moæe joπ uvijek biti æivo, oni mogu biti sprijeËeni
da nam ga pokaæu onim πto bismo sa zahvalnoπÊu primili. Ali
nema okolnosti, nema razdaljine koja nas moæe razdvojiti od ne-
beskog Branitelja. Gdje god se naπli, kamo god poπli, On je uvijek
tu kao Osoba koja nam je dana umjesto Krista i koja djeluje
umjesto Njega. On je uvijek na naπoj desnoj strani da govori
umirujuÊe, njeæne rijeËi, da podupre, okrijepi, saËuva i ohrabri.
Utjecaj Svetoga Duha Kristov je æivot u duπi. Ovaj Duh djeluje u
svakom i preko svakog onog tko primi Krista. Oni u kojima pre-
biva ovaj Duh pokazuju Njegov plod — ljubav, radost, mir, str-
pljivost, blagost, dobrotu, vjeru. (RH, 26. listopada 1897.)

139
 15. svibnja

Izgraivanje jedni drugih

“Mi jaki moramo podnositi slabosti slabih, a ne sami sebi
ugaati.” (Rimljanima 15,1)
Bog ne æeli da sjednemo na sudaËku stolicu i sudimo jedni
drugima. ... Kad vidimo pogreπke kod drugih, sjetimo se da moæda
i mi imamo teæe mane u Boæjim oËima od mana koje osuujemo
kod svojeg brata. Umjesto iznoπenja u javnost njegovih nedosta-
taka, zamolite Boga da ga blagoslovi i da mu pomogne da pobijedi
128 svoju pogreπku. Krist Êe odobriti takav duh i djelovanje i otvorit
Êe vam put da moæete progovoriti rijeË mudrosti koja Êe udijeliti
snagu i pomoÊi onome tko je slab u vjeri.
Rad na izgraivanju jedni drugih u presvetoj vjeri blagoslov-
ljen je rad, ali rad na ruπenju djelo je puno gorËine i tuge. Krist
poistovjeÊuje sebe sa svojom stradalom djecom jer kaæe: “Zaista,
kaæem vam, meni ste uËinili koliko ste uËinili jednomu od ove
moje najmanje braÊe.” (Matej 25,40) ... Svako srce ima svoje tuge
i razoËaranja i mi bismo trebali olakπavati tue terete pokaziva-
njem Isusove ljubavi ljudima oko nas. Kada bi naπ razgovor bio
usmjeren prema Nebu i nebeskim stvarnostima, razgovori o zlu
uskoro ne bi imali nikakvu privlaËnost za nas. ...
Umjesto da pronalazimo pogreπke kod drugih, ozbiljno pre-
ispitajmo sebe. Pitanje koje svatko od nas treba postaviti sebi
treba glasiti: Je li moje srce pravo pred Bogom? HoÊe li ovaj
smjer mojeg djelovanja proslaviti mojeg Oca koji je na nebesima?
Ako ste njegovali pogreπan duh, neka on bude protjeran iz duπe.
Vaπa je duænost da iskorijenite iz svojeg srca sve πto oskvrnjuje
vaπu narav. Svaki korijen gorËine treba iπËupati, da drugi ne bi
bili zatrovani njegovim πtetnim utjecajem. Nemojte dopustiti da
bilo koja otrovna biljka ostane u “zemljiπtu” vaπeg srca. Iskorije-
nite je ovog Ëasa i umjesto nje posadite biljku ljubavi. Neka Isus
bude briæljivo Ëuvan u svetinji vaπe duπe. Krist je naπ primjer.
Kamo god je iπao, Ëinio je dobro. Æivio je da blagoslivlja druge.
Ljubav je uljepπavala i oplemenjivala sva Njegova djela i nama je
zapovjeeno da hodimo Njegovim stopama. (RH, 5. lipnja 1888.)

140
16. svibnja

Otkrivanje tajne otkupljenja

“Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma.” (Luka
24,45)
Gospodin æeli da svatko od nas ima dublje, bogatije iskustvo
u spoznaji naπega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. On æeli da
rastemo u znanju — ne u smjeru Zemlje, nego u smjeru Neba —
gore prema Kristu, naπoj æivoj Glavi. Kako visoko, kako veliko
ovo znanje treba biti? Do punog rasta muπkaraca i æena u Isusu
Kristu. Mi ne moæemo rasti previπe, ne moæemo sakupiti previπe
plemenitih zraka svjetla koje nam Bog πalje. ...
Znamo da neistine dolaze kao brze struje, a to je razlog
zaπto æelimo svaku zraku svjetla koju nam Bog πalje — da bismo
bili spremni opstati usred opasnosti posljednjih dana. ...
O, kako Krist æeli otvoriti pred nama tajne otkupljenja! Æelio
je to uËiniti za svoje uËenike kada je bio meu njima na Zemlji,
ali oni nisu dovoljno napredovali u duhovnom znanju da bi shva-
tili Njegove rijeËi. Morao im je reÊi: “Imao bih vam joπ mnogo reÊi, 129
ali sada ne moæete nositi.” (Ivan 16,12) O koliko bi bolje podnijeli
straπne kuπnje kroz koje su morali proÊi tijekom Njegovog sue-
nja i raspeÊa da su napredovali i prihvatili Kristove upute! Zar
neÊemo dopustiti da Isus otvori naπe razumijevanje? ...
Nalazimo se na granicama vjeËnog svijeta i moramo imati
svjedoËanstvo s kojim Êe cijelo Nebo biti u skladu. (RH, 4. oæujka
1890.)
Gospodin dolazi i mi moramo biti spremni! Svakog trenutka
æelim Njegovu milost — æelim haljinu Kristove pravednosti. Mora-
mo poniziti svoje duπe pred Bogom kao nikada prije, doÊi poni-
zno u podnoæje kriæa i On Êe staviti rijeË u naπa usta da progo-
vorimo za Njega, hvalu naπemu Bogu. On Êe nas nauËiti osnovnu
nit pjesme anela, zahvalnost naπem nebeskom Ocu. Mi sami ne
moæemo uËiniti niπta, ali Bog æeli dotaknuti naπe usne æivom
æeravom sa ærtvenika. On æeli posvetiti naπ jezik — cijelo naπe
biÊe. (RH, 4. oæujka 1890.)

141
 17. svibnja

Istine koje preobraæavaju

“Uistinu je æiva i djelotvorna rijeË Boæja. Ona je oπtrija od
svakog dvosjeklog maËa i prodire do rastavljanja duπe i
duha, zglobova i moædine, i moæe suditi nakane i misli
srca.” (Hebrejima 4,12)
Biblijske istine, cijenjene u srcu i umu i prihvaÊene u æivotu,
uvjeravaju i obraÊaju duπu, preobraæavaju karakter, tjeπe i uzdiæu
srce. ... RijeË Ëini ponositog poniznim, pokvarenog krotkim i skru-
πenim, neposluπnog posluπnim. Greπne navike priroene Ëovjeku
obiËno se isprepliÊu sa svakidaπnjim æivotom. RijeË, meutim,
odsijeca tjelesne poæude. Ona sudi mislima i namjerama uma.
Ona prodire do zglobova i mozga, odsijecajuÊi tjelesne poæude i
ËineÊi ljude spremnima da podnesu patnje za svojega Gospodina.
(MS 42, 1901.)
Sluæba Kristu je neπto nebesko, sveto i blagoslovljeno. Treba
marljivo istraæivati RijeË zato πto sluæba RijeËi otkriva nepravil-
nosti u naπem karakteru i uËi nas da je posveÊenje Duha djelo
osmiπljeno prema nebeskim nacrtima, predstavljajuÊi u Osobi Isu-
sa Krista pravo savrπenstvo, pa ako Ga odræi pred sobom, svaka
duπa moæe postati potpuno savrπena. Postajati sve sliËnijima Kri-
stu i ugledati lice Njegovog Oca u Onome koji je dao svoj vlastiti
æivot za spas duπe, razlog je zbog kojeg primamo obrazovanje
prema biblijskim naËelima. (Letter 291, 1897.)
Ako ste razumni krπÊanin, odræavat Êete æivotnu snagu svoje
vjere i teπkoÊe vas neÊe zaustaviti ni obeshrabriti. ... »init Êete
Boæja djela u sumornim okolnostima isto tako kao i u slavnim,
130 u hladovini kao i na suncu, pod pritiskom kuπnji kao i u miru.
Istinu morate Ëuvati u riznici srca kao sastavni dio biÊa, tako da
vas nijedna kuπnja ili razlog ne navede da se pokorite prijedlo-
zima ili lukavim izumima Sotone. Istina je dragocjena. Ona do-
nosi vaæne promjene u æivotu i karakteru vrπeÊi presudni utjecaj
na rijeËi, ponaπanje, misli i iskustva. Duπa koja cijeni istinu, æivi
pod njezinim utjecajem i osjeÊa kako su vjeËne stvarnosti od
najveÊeg znaËenja. Takav Ëovjek ne æivi sebi, veÊ Isusu Kristu
koji je umro za njega. Za njega je Bog æiv i on je potpuno svjestan
svih svojih rijeËi i postupaka. (MS 70, 1894.)

142
18. svibnja

UtoËiπte koje ne iznevjerava

“Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za πto, veÊ
u svemu iznesite svoje potrebe Bogu proπnjom i molitvom,
sve u zahvalnosti!” (Filipljanima 4,5.6)
Nije Boæja volja da Njegov narod bude optereÊen brigama.
Naπ Gospodin nas ne obmanjuje. On nam ne kaæe: “Ne plaπite se,
nema opasnosti na vaπem putu.” On zna da na nas vrebaju kuπnje
i opasnosti i postupa vrlo iskreno prema nama. On ne uzima svoj
narod iz svijeta grijeha i zla, veÊ ga upuÊuje na utoËiπte koje
nikada ne iznevjerava. ...
Kako moæemo ostati u sumnji pitajuÊi se da li nas Isus voli
buduÊi da smo greπni i ograniËeni slabostima? On je dao sebe za
nas da bi nas izbavio od svakog bezakonja i oËistio sebi izabrani
narod koji Ëezne za dobrim djelima. Doπao je na naπ svijet u
skromnom obliËju Ëovjeka, da bi se upoznao s bolima i kuπnjama
koje optereÊuju ËovjeËji æivotni put i da bi znao pomoÊi umorni-
ma svojom ponudom odmora i mira. Ali tisuÊe za tisuÊama odbi-
jaju Njegovu pomoÊ i samo se joπ ËvrπÊe dræe svojeg tereta brige.
On dolazi oæaloπÊenima i smiruje njihovu tugu i iscjeljuje njihov
jad. ... RazoËaranima, malovjernima i nesretnima On nudi zado-
voljstvo dok ukazuje na nebeske dvorove koje priprema za njih.
... Isus, naπ dragocjeni Spasitelj, treba biti prvi u naπim mislima
i osjeÊajima i trebali bismo Mu ukazati potpuno povjerenje. ...
Kako dolazi svaki novi dan, u Isusovoj snazi moramo doËekati
ispite i kuπnje koje on nosi. Ako jednog dana padnemo, dodat
Êemo teret sljedeÊem danu i imat Êemo manje snage. Ne bismo
smjeli zamraËivati buduÊnost svojom nepaænjom u sadaπnjosti,
veÊ promiπljenim i pomnim obavljanjem danaπnjih duænosti biti
pripremljeni za izvanredne zahtjeve koje donosi sutraπnjica.
Moramo njegovati duh vedrine. ... Promatrajmo vedriju stranu
æivota i budimo ispunjeni nadom, ljubavlju i dobrim djelima ra-
dujuÊi se uvijek u Gospodinu. “I neka u vaπim srcima vlada mir 131
Kristov. … Budite i zahvalni!” (Koloπanima 3,15) (RH, 3. veljaËe
1885.)

143
19. svibnja

Vjera koja raste

“A bez vjere nemoguÊe mu je ugoditi, jer onaj koji æeli
pristupiti Bogu, mora vjerovati da postoji Bog i da na-
grauje one koji ga traæe.” (Hebrejima 11,6)
Doπlo je vrijeme kada moæemo oËekivati velike blagoslove od
Gospodina. Moramo dostiÊi viπe mjerilo na podruËju vjere. Imamo
premalo vjere. Boæja rijeË je naπ prijenos prava koje imamo. Mo-
ramo je uzeti jednostavno vjerujuÊi svakoj njezinoj rijeËi. S tom
sigurnoπÊu moæemo se pozivati na njezina velika obeÊanja i bit
Êe nam prema naπoj vjeri. ...
Djelovanje vjere je znaËajnije nego πto mislimo. To znaËi
istinsko oslanjanje na jednostavne Boæje rijeËi. Svojim djelova-
njem trebamo pokazati da vjerujemo da Êe Bog uËiniti baπ onako
kako je rekao. KotaËima prirode i providnosti nije odreeno da se
okreÊu unatrag, niti da miruju. Moramo imati naprednu, djelo-
tvornu vjeru, vjeru koja se oËituje ljubavlju i Ëisti duπu od svakog
izdanka sebiËnosti. Nismo mi sami, veÊ je Bog onaj o kojem mo-
ramo ovisiti. Mi ne smijemo cijeniti nevjeru. Moramo imati tu
vjeru koja se hvata za Boga na osnovi Njegove rijeËi. ...
Istinska vjera sastoji se u onome πto je Bog zapovjedio, a ne
od vrπenja nekih pojedinosti koje On nije naredio. Pravda, istina
i milost plod su vjere. Moramo hoditi u svjetlu Boæjeg zakona, a
tada Êe dobra djela biti plod naπe vjere, izraz srca koje se obna-
vlja svakog dana. Stablo mora biti dobro da bi rod mogao biti
dobar. Moramo biti potpuno posveÊeni Bogu. Naπa volja mora biti
ispravna da bi rod mogao biti dobar. Ne smijemo imati nekakvu
nestalnu vjeru. “Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da
πto drugo Ëinite, sve Ëinite na slavu Boæju!” (1. KorinÊanima 10,31)
O kakvo se πiroko polje otvara preda mnom! Naπi vjernici
moraju svakog dana doæivjeti duboko djelovanje Boæjeg Duha. Oni
moraju imati vjeru koja se oËituje ljubavlju, vjeru kojoj je sam
Bog izvor. Ne smije biti nijedne niti sebiËnosti utkane u tu tka-
ninu. Kada se naπa vjera oËituje ljubavlju, baπ onakvom ljubavlju
kakvu je Krist otkrio u svojem æivotu, ona Êe biti ËvrπÊa; bit Êe
plod pokorene volje. Meutim, to se neÊe dogoditi dok ne umre
naπe staro “ja” i Krist ne bude æivio u nama. Dok god ne umre
naπe staro “ja”, ne moæemo posjedovati vjeru koja se oËituje lju-
bavlju i Ëisti duπu. (Letter 105, 1898.)

144
20. svibnja 132

MoÊni Izbavitelj
“Svagda sam pruæao ruku narodu odmetniËkom, koji hodi
putem zlim, za mislima svojim.” (Izaija 65,2)
Gospodin Bog preko Krista dræi ispruæenu ruku cijeli dan
pozivajuÊi sve koji su u potrebi. On Êe primiti sve. On dobrodo-
πlicom pozdravlja sve. On nikoga ne odbacuje. Njegova je slava da
oprosti Ëak i naËelniku greπnika. On Êe oteti plijen jakome, oslo-
boditi zarobljene, istrgnuti glavnju iz ognja. On Êe spustiti zlatni
lanac svoje milosti do najveÊih dubina ljudske bijede i krivnje i
podignuti jadnu duπu zaraæenu grijehom. Ali Ëovjek mora doÊi i
suraivati u poslu spaπavanja svoje duπe koristeÊi se moguÊno-
stima koje mu Bog daje. Gospodin nikoga ne primorava. Bespri-
jekorna svadbena haljina Kristove pravednosti spremna je da zao-
grne greπnika, ali ako je on odbije, mora propasti. (Letter 22,
1892.)
Zapis o proπlosti moæe biti izbrisan Njegovom [Kristovom]
krvlju, stranica postati Ëista i bijela. “Hajde, dakle, da se pravda-
mo, govori Jahve. Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet Êe
poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat Êe kao vuna.”
(Izaija 1,18) ...
RijeËi koje dolaze s Isusovih usana: “Ohrabri se, sinko! Opro-
πteni su ti grijesi!” (Matej 9,2), vrijedne su nam svega. On ti kaæe:
“Ja sam nosio tvoje grijehe na svojem tijelu na golgotskom kri-
æu.” On vidi tvoju tugu. Njegova ruka je poloæena na glavu svake
skruπene duπe, a Isus postaje naπ Zagovornik pred Ocem i naπ
Spasitelj. Ponizno, skruπeno srce uËinit Êe mnogo na temelju
oprosta i pomilovanja. ...
Moæemo ponoviti i pokazati Njegovu njeænu suÊut za nas
prema drugima koji lutaju u labirintima grijeha. Kristova milost
koja je otkrivena nama treba njeæno biti otkrivena drugima. Veli-
ka njeænost i suÊut ispunit Êe duπu ljudskih biÊa koja su joπ
uvijek pod sotonskom upravom. Krist se treba umnoæiti u svako-
me muπkarcu i æeni koji vjeruju u Njega, jer oni trebaju æivjeti
Kristovim æivotom blagoslivljajuÊi, prosvjetljujuÊi i donoseÊi na-
du, mir i radost srcima drugih. (Letter 120, 1893.)

145
 21. svibnja

Kako se osloboditi krivnje

“Tko je Bog kao ti koji praπta krivnju, koji grijeh opraπta
i prelazi preko prekrπaja Ostatka baπtine svoje, koji ne
ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uæiva u pomilova-
nju?” (Mihej 7,18)
133 Doista mi je drago πto naπi osjeÊaji nisu dokaz da nismo
Boæja djeca. Neprijatelj Êe vas iskuπavati da mislite da ste uËinili
ono πto vas razdvaja od Boga i da vas On viπe ne voli, ali naπ
Gospodin nas i dalje voli. ...
Odvratite pogled od sebe prema Kristovom savrπenstvu. Sami
po sebi ne moæemo Ëiniti pravdu. Krist u svojim rukama dræi
Ëistu odjeÊu pravednosti i On Êe je staviti na nas. Progovorit Êe
slatke rijeËi oprosta i obeÊanja. On pokazuje naπim æednim duπa-
ma izvore æive vode na kojima se moæemo osvjeæiti. On nas po-
ziva da doemo k Njemu sa svim svojim teπkoÊama, svim svojim
bolima i kaæe da Êemo naÊi odmor. ...
Isus vidi krivnju proπlosti, govori da nam je oproπteno i mi
Ga ne smijemo sramotiti sumnjajuÊi u Njegovu ljubav. Taj osjeÊaj
krivnje mora biti ostavljen u podnoæju golgotskog kriæa. OsjeÊaj
greπnosti zatrovao je izvore æivota i istinske sreÊe. Isus sada
kaæe: “Poloæi to sve na mene. Ja Êu uzeti tvoje grijehe. Ja Êu ti
dati mir. Ne odriËi se svojeg samopoπtovanja jer sam te otkupio
po cijenu svoje vlastite krvi. Ti si moj. OjaËat Êu tvoju oslabljenu
volju, uklonit Êu tvoje æaljenje zbog grijeha.” Okreni svoje zahval-
no srce koje drhti u nesigurnosti prema Njemu i dræi se nade
pred sobom. Bog prihvaÊa tvoje skruπeno, slomljeno srce i daruje
ti besplatni oprost. Nudi ti posvajanje u svoju obitelj, svojom
miloπÊu æeli ti pomoÊi u tvojoj slabosti, a dragi Spasitelj Êe te
voditi korak po korak ako staviπ svoju ruku u Njegovu i dopustiπ
Mu da te vodi.
Tragaj za dragocjenim Boæjim obeÊanjima. Ako Sotona pro-
dre s prijetnjama pred tvoj um, okreni se od njih, prioni uz obe-
Êanja i neka se tvoja duπa utjeπi njihovim sjajem. Oblak je sam
po sebi taman, ali kada je ispunjen svjetloπÊu, pretvara se u zla-
tni sjaj, zato πto je na njemu Boæja slava. (Letter 99, 1896.)

146
22. svibnja

Jedini siguran put

“I uπi Êe tvoje Ëuti rijeË gdje iza tebe govori: ‘To je put,
njime idite’, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo.”
(Izaija 30,21)
Znam da ljudska biÊa jako pate jer su zaπla s puta koji je Bog
predvidio za njih. Ona hodaju u svjetlucanju vatre koju su potpa-
lili oni sami, a sigurni rezultati su nevolja, nemir i tuga, koji su
mogli biti izbjegnuti da su pokorili volju Bogu i dopustili Njemu
da upravlja naπim æivotnim putovima. Bog vidi da se mora su- 134
protstaviti naπoj volji i naπem putu i naπu ljudsku volju dovesti
u pokornost.
Koji god put Bog izabere za nas, bez obzira na to koju stazu
predvia za naπe noge, to je jedini siguran put. Moramo svako-
dnevno njegovati duh djetinjeg pokoravanja i molimo se da naπe
oËi budu pomazane nebeskim balzamom za oËi kako bismo mogli
razabrati nagovjeπtaje boæanske volje, kako ne bismo bili zbunje-
ni u svojim zamislima, jer izgleda da naπa volja svime upravlja.
Okom vjere, s djetinjim pokoravanjem kao posluπna djeca, mora-
mo gledati prema Bogu, pratiti Njegovo vodstvo i teπkoÊe Êe se
raπËistiti. ObeÊanje glasi: “UËit Êu te, put ti kazat’ kojim ti je iÊi,
svjetovat Êu te, oko Êe moje bdjeti nad tobom.” (Psalam 32,8) ...
Ako doemo Bogu sa skromnim i pouËljivim duhom, a ne s
gotovim planovima stvorenim prije nego πto smo Ga pitali i obli-
kovali ih po vlastitoj volji, veÊ u poniznosti, sa spremnoπÊu da
budemo pouËeni u vjeri, naπa je prednost da se pozovemo na ovo
obeÊanje svakog sata tijekom dana. Moæemo imati nepovjerenje
prema sebi, moæemo paziti i da ne prevladaju naπe æelje i jake
sklonosti, a da prateÊi vlastiti um i planove smatramo da je to
Gospodnji put. ...
Nebeski Otac je naπ Vladar i moramo se pokoriti Njegovoj
disciplini. »lanovi smo Njegove obitelji. On ima pravo na naπu
sluæbu, i kad bi netko od Ëlanova Njegove obitelji ustrajavao rade-
Êi na svoj naËin za vlastito zadovoljstvo, taj duh bi doveo do
poremeÊaja i zbunjenosti. Ne smijemo ostvarivati vlastiti put, veÊ
Boæji put i Boæju volju. (Letter 6, 1894.)

147
 23. svibnja

Ravno do pobjede
“Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po naπem Gospo-
dinu Isusu Kristu.” (1. KorinÊanima 15,57)
Niπta ne moæe biti bespomoÊnije i niπta ovisnije od duπe koja
osjeÊa svoju niπtavost i potpuno se oslanja na zasluge krvi raspe-
tog i uskrslog Spasitelja. KrπÊanski æivot je æivot ratovanja, ne-
prestanih sukoba. Sastoji se od borbe i stupanja. Zato svako djelo
posluπnosti Kristu, svaki Ëin samoodricanja radi Njega, svaka
podnesena nevolja, svaka pobjeda nad kuπnjama znaËi strojevi
korak u slavu konaËne pobjede.
Ako uzmemo Krista za svojeg vodiËa, On Êe nas sigurno
provesti uskim putem. Put moæe biti teæak i trnovit, uspon strm
i opasan; moæe biti zamki nadesno i nalijevo, moæda Êemo morati
podnositi napore na naπem putu, i baπ kada budemo umorni i
Ëeznuli za odmorom, moæda Êemo morati nastaviti s naporima;
baπ kada budemo slabi, moæda Êemo se morati boriti, kad bude-
135 mo obeshrabreni, moæemo biti pozvani da se nadamo, ali s Kri-
stom kao VodiËem neÊemo izgubiti put u besmrtni æivot, na kraju
Êemo dostiÊi æeljeno Nebo.
Sam Krist je koraËao grubom stazom pred nama i poravnao
put za naπe noge. Uska staza svetosti, taj utrti put kojim hodaju
Gospodnji izbavljenici, osvijetljen je od Onoga koji je svjetlo svi-
jetu. Dok pratimo Njegove korake, obasjavat Êe nas Njegovo svje-
tlo i, dok odraæavamo svjetlo dobiveno od Kristove slave, put Êe
postajati sve svjetliji dok ne osvane pravi dan.
Na prvi pogled moæe nam biti ugodan put ponosa i ovoze-
maljskih ambicija, ali kraj mu je bol i tuga. SebiËni planovi mogu
davati laskava obeÊanja i dræati pred oËima oËekivanje uæivanja,
ali Êemo na kraju ustanoviti da nam je sreÊa zatrovana i æivot
zagorËen nadama koje su u srediπte stavljale nas same. Kad slije-
dimo Krista, tada smo sigurni, jer On neÊe dopustiti silama tame
da dotaknu nijednu vlas na naπoj glavi. On Êe saËuvati ono πto je
povjereno Njegovoj skrbi i mi Êemo biti viπe nego pobjednici po
Onome koji nas je ljubio. (RH, 5. veljaËe 1895.)

148
24. svibnja

“Doite vi sami nasamo”

“U Jahvu se uzdaj, ojunaËi se, Ëvrsto nek’ bude srce tvoje:
u Jahvu se uzdaj!” (Psalam 27,14)
Nijedan drugi æivot nije bio toliko ispunjen radom i odgovor-
noπÊu kao πto je bio Isusov æivot; pa ipak koliko Ëesto su Ga
zatjecali na molitvi! Koliko je postojana bila Njegova zajednica s
Bogom! … Kao jedan od nas, kao sudionik u naπim potrebama i
slabostima, bio je posve ovisan o Bogu i na tajnom mjestu moli-
tve traæio je boæansku silu da bi mogao poÊi osnaæen za duænosti
i kuπnje. U grjeπnom svijetu Isus je izdræao borbe i duπevne pat-
nje. U zajednici s Bogom mogao je skinuti teret boli koja Ga je
pritiskala. …
U Kristu je vapaj ljudskog roda dopro do Oca beskonaËne
milosti. Kao Ëovjek upuÊivao je molitve Boæjem prijestolju, dok
se Njegova ljudska priroda nije ispunila strujom nebeske sile
koja treba spajati ljudsko i boæansko. Stalnom vezom primao je
æivot od Boga, kako bi mogao pruæiti æivot svijetu. Njegovo isku-
stvo mora postati i naπe. … “Doite vi sami napose” — poziva nas
On. Ako posluπamo Njegovu rijeË, postat Êemo jaËi i korisniji. …
Kad bismo danas uzeli vremena da idemo Isusu i kaæemo Mu sve
svoje potrebe, ne bismo bili razoËarani; On bi se naπao s naπe
desne strane da nam pomogne. …
Svi oni koje Bog odgaja moraju otkriti æivot koji nije u skla- 136
du sa svijetom, njegovim obiËajima i postupcima; i svatko treba
imati osobno iskustvo u stjecanju znanja o Boæjoj volji. Mi Ga
moramo osobno Ëuti kako govori srcu. Kad utihne svaki drugi
glas i kad u miru Ëekamo pred Njim, tiπina duπe Ëini Boæji glas
razgovjetnijim. On nam nalaæe: “Prestanite i znajte da sam ja
Bog.” (Psalam 46,11) Samo se tu moæe naÊi pravi spokoj. To je
najuspjeπnija priprema za sve one koji rade za Boga. Usred uæur-
banog mnoπtva i napora snaænog æivotnom djelovanja, duπa koja
se tako osvjeæila, bit Êe okruæena ozraËjem svjetlosti i mira. Æivot
Êe odisati mirisom i otkrivati boæansku silu koja Êe doprijeti do
ljudskih srca. (Isusov æivot, str. 293,294)

149
 25. svibnja

Dragocjena tajna molitve

“U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca
izlijevajte: Bog je naπe utoËiπte!” (Psalam 62,9)
Duboki osjeÊaj potrebe i naπa velika æelja za onim πto traæi-
mo treba obiljeæavati naπe molitve, u protivnom neÊe biti usli-
πane. Ali mi se ne smijemo umoriti i prestati sa svojim molbama
zbog toga πto nismo odmah primili odgovor. “Navala je na kra-
ljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju.” (Matej 11,12) Pod silom
se ovdje podrazumijeva sveta ozbiljnost koju je pokazao Jakov.
Ne moramo pokuπavati izazvati neku silovitu navalu osjeÊaja, veÊ
smireno i uporno iznositi svoje molbe pred prijestolje milosti.
Naπa je zadaÊa da ponizimo svoje duπe pred Bogom ispovijedajuÊi
grijehe i u vjeri se pribliæavati Bogu. ... Boæji je plan da se otkrije
u svojoj providnosti i milosti. Predmet naπih molitava mora biti
Boæja slava, a ne proslavljanje sebe. ...
Bog nam je ukazao Ëast pokazujuÊi koliko nas cijeni. Ot-
kupljeni smo velikom cijenom, dragocjenom krvlju Boæjeg Sina.
Kada Njegovo naslijee bude savjesno pratilo RijeË Gospodnju,
Njegov blagoslov Êe poËinuti na njima kao odgovor na njihove
molitve. “Al’ i sada — rijeË je Jahvina — vratite se k meni svim
srcem svojim posteÊ’, plaËuÊ’ i kukajuÊ’. Razderite srca, a ne
halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je njeænost sama
i milosre, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom
raæali.” (Joel 2,12.13) (RH, 9. sijeËnja 1897.)
U tajnoj molitvi duπa treba biti poloæena pred Boæje ispitiva-
Ëko oko. ... Kako je dragocjena tajna molitva kada duπa razgovara
s Bogom! Tajnu molitvu treba Ëuti samo Bog koji sluπa molitve.
Nijedno radoznalo uho ne treba Ëuti teret molbi. Smireno, ali
137 usrdno, duπa se treba uzdizati Bogu, a slatki i trajan bit Êe utjecaj
koji struji od Onoga koji vidi u tajnosti, Ëije je uho otvoreno za
molitve proiziπle iz srca. Onaj tko u jednostavnoj vjeri odræava
zajednicu s Bogom, primit Êe boæanske zrake svjetla da ga oja-
Ëaju i odræe u sukobu sa Sotonom. (YI, 3. studenoga 1898.)

150
26. svibnja

PokretaËka sila posluπnosti

“Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vrπimo njegove
zapovijedi. A njegove zapovijedi nisu teπke.” (1. Ivanova
5,3)
Vrπenje Boæjih zapovijedi ukazuje Mu Ëast i veliËa Ga preko
Njegovih izabranika. Zato svaka duπa kojoj je Bog dao sposobnost
prosuivanja ima obvezu prema Bogu da istraæuje RijeË i utvrdi
sve ono πto nam je naloæeno kao Boæjem otkupljenom vlasniπtvu.
Trebali bismo razumjeti sve πto RijeË zahtijeva od nas. ... Mi ne
moæemo ukazati veÊu Ëast naπem Bogu, Ëiji smo stvaranjem i
otkupljenjem, nego da pred nebeskim biÊima, bezgreπnim svjeto-
vima i palim ljudima, damo dokaz da marljivo sluπamo sve Njego-
ve zapovijedi, zakone vladavine u Njegovom kraljevstvu.
Moramo marljivo prouËavati da bismo stekli znanje o Boæjim
zakonima. Kako moæemo biti posluπni podanici ako ne razumi-
jemo zakone uprave u Boæjem kraljevstvu? Stoga otvorite svoju
Bibliju i tragajte za svim onim πto Êe vas prosvijetliti u vezi s
Boæjim zapovijedima, i kada prepoznate “ovako govori Jahve Go-
spod”, ne pitajte za miπljenje ljudi, veÊ bez obzira na cijenu,
dragovoljno posluπajte. Tada Êe na vama poËinuti Boæji blagoslov.
...
»esto pitajte u molitvenom duhu: “Gospodine, πto hoÊeπ da
Ëinim? Krπim li na bilo koji naËin boæanske uredbe? Stavljam li
na bilo koji naËin svoj utjecaj na stranu neprijatelja? Pokazujem
li nepaæljivo zanemarivanje Boæjih zapovijedi? Jesam li spreman
uzeti Kristov jaram, podizati terete i biti Njegov suradnik? Jesam
li prouËio moguÊe izgovore za zanemarivanje posluπnosti prema
jasnom ‘ovako govori Jahve Gospod’? Izlaæem li se opasnosti da
podnesem posljedice zanemarivanja jasno otkrivenih Jahvinih pro-
pisa jer nisam odluËio iziÊi iz svijeta i odvojiti se? HoÊe li strah
od Ëovjeka imati veÊi utjecaj na mene od Boæjeg straha?”
Pokorite se Bogu govoreÊi: “Evo, Gospodine, predajem Ti se-
be; to je sve πto mogu uËiniti. NeÊu biti neposluπan Tvojem Zako-
nu zato πto bi me to svrstalo u neprijateljeve redove.” (Letter 82,
1895.)

151
138 27. svibnja

Ispunjeni Njegovom puninom

“I upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da
budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.”
(Efeæanima 3,19)
Postoje mnogi koji misle da je nemoguÊe pobjeÊi od sile
grijeha, ali je dano obeÊanje da moæemo biti ispunjeni svakom
puninom Boæjom. Mi postavljamo sebi odviπe nizak cilj. On je
postavljen mnogo viπe. Naπi se umovi trebaju proπiriti da bismo
mogli shvatiti znaËenje svega onoga za πto se Bog pobrinuo. Mi
trebamo odsjajivati najuzviπenije osobine Boæjeg karaktera. Tre-
bamo biti zahvalni πto nismo prepuπteni samima sebi. Boæji za-
kon je uzviπeno mjerilo koje treba postiÊi. ... Mi ne smijemo
æivjeti prema vlastitim zamislima ... veÊ slijediti Kristove stope.
(RH, 12. srpnja 1892.)
Pobjeda je u naπim rukama, ali mi ne trebamo pobjeivati
vlastitim imenom ili snagom, jer sami po sebi ne moæemo vrπiti
Boæje zapovijedi. Boæji Duh mora nam pomoÊi u naπim slabosti-
ma. Krist je postao naπa ærtva i jamac. On je postao grijeh za nas
da bismo mi postali Boæja pravednost u Njemu. Vjerom u Njegovo
ime uraËunava nam se Njegova pravednost i ona postaje æivo na-
Ëelo u naπem æivotu. ... Krist nam uraËunava svoj bezgreπni karak-
ter i predstavlja nas Ocu u svojoj vlastitoj ËistoÊi. (Isto)
Mi ne moæemo sebi osigurati haljinu pravednosti, zato pro-
rok kaæe: “Tako svi postasmo neËisti, a sva pravda naπa k’o halji-
ne okaljane.” (Izaija 64,6) Niπta u nama ne oblaËi duπu onim πto
bi sakrilo njezinu golotinju. Nama su potrebne haljine pravedno-
sti izatkane na nebeskom razboju, besprijekorni ogrtaË Kristove
pravednosti. Trebamo reÊi: “On je umro za mene. Ponio je sramotu
moje duπe, da u Njegovo ime mogu biti pobjednik i uzdignut na
Njegovo prijestolje.” (RH, 10. srpnja 1892.)
Prednost je Boæje djece da se ispune svakom puninom Bo-
æjom. “Onomu koji, prema snazi πto silu svoju oËituje u nama,
moæe uËiniti neograniËeno viπe od onoga πto moæemo moliti ili
misliti — njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu u sva pokoljenja
i sve vjekove! Amen.” (Efeæanima 3,20.21) (Isto)

152
28. svibnja 139

Primjer vjernika
“Baπ se tim oËitova milost Boæja u svoj spasiteljskoj sna-
zi za sve ljude, da nas odgaja da se odreËemo bezboæno-
sti i svjetskih poæuda te æivimo umjereno, pravedno i po-
boæno u ovom svijetu.” (Titu 2,11.12)
Ako æelimo baπtiniti vjeËni æivot, pred nama je veliki posao
koji treba obaviti. Moramo se odreÊi bezboænosti i svjetovnih æe-
lja i æivjeti æivotom pravednosti. ... Nema spasenja za nas osim u
Isusu, jer samo po vjeri u Njega primamo silu da postanemo
sinovi Boæji. Meutim, to nije samo neka prolazna vjera, veÊ vjera
koja Ëini Kristova djela. ... Æiva vjera izraæava se pokazivanjem
duha poærtvovnosti i posveÊenja prema Boæjem djelu. Oni koji ga
posjeduju stoje pod zastavom kneza Emanuela i vode uspjeπan
rat protiv sila tame. Oni spremno izvrπavaju naredbe svojeg Za-
povjednika. Njima je upuÊen savjet da budu “uzorom vjernicima
u rijeËi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u ËistoÊi” (1.Timoteju 4,12),
jer smo pozvani da “æivimo umjereno, pravedno i poboæno” u
ovom sadaπnjem zlom svijetu, predstavljajuÊi Kristov karakter i
pokazujuÊi Njegov duh. ...
Oni koji su povezani s Isusom, u zajednici su sa Stvoriteljem
i Odræavateljem svih stvari. Oni imaju snagu koju im svijet ne
moæe dati ni oduzeti. Ali iako su im dane velike i uzviπene pred-
nosti, oni nisu tu samo da bi se radovali u svojim blagoslovima.
Kao upravitelji mnogostruke Boæje milosti, oni postaju blagoslov
drugima. Njima su povjerene velike istine, a “komu je god mnogo
dano, od njega Êe se mnogo traæiti” (Luka 12,48). Velike su odgo-
vornosti poloæene na sve kojima je povjerena poruka za ovo vri-
jeme. Oni trebaju vrπiti utjecaj koji Êe privuÊi druge svjetlu Boæje
rijeËi. ... Mi smo Ëuvari svoje braÊe. ...
Ako smo pravi Isusovi vjernici, prikupljat Êemo zrake slave
i njima osvjetljavati zamraËenu stazu ljudi oko nas. Otkrit Êemo
milosrdni karakter naπeg Otkupitelja i mnogi Êe biti privuËeni
naπim utjecajem da gledaju “Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh
svijeta” (Ivan 1,29). (RH, 6. oæujka 1888.)

153
140 29. svibnja

Upotreba darova
“Ali svatko ima od Boga svoj posebni dar, jedan ovakav,
drugi onakav.” (1. KorinÊanima 7,7)
Bog daje viπe od novca svojim upraviteljima. Vaπ talent pre-
noπenja znanja je dar. ©to od Boæjih darova prenosite svojim rije-
Ëima i njeænim suosjeÊanjem? ... Poznavanje istine je talent. Po-
stoje mnoge duπe u tami koje bi mogle biti prosvijetljene tvojim
istinitim, vjernim rijeËima. Ima srca koja gladuju za naklonoπÊu
i propadaju daleko od Boga. Vaπe suosjeÊanje moæe im pomoÊi.
Gospodinu su potrebne vaπe rijeËi, izgovorene pod nadahnuÊem
Svetoga Duha. ...
Prva je zadaÊa svakog krπÊanina da istraæuje Pisma s naj-
iskrenijom molitvom, da imaju tu vjeru koja se oËituje ljubavlju
i Ëisti duπu od svake niti sebiËnosti. Ako je istina primljena u
srce, ona djeluje kao dobar kvasac, sve dok svaka njezina spo-
sobnost ne bude dovedena u pokornost Boæjoj volji. Zatim Êe vam
biti tako prirodno da svijetlite kao πto je suncu. ...
Svi prirodni darovi trebaju biti posveÊeni kao dragocjen za-
log. Oni trebaju biti posveÊeni Bogu, kako bi mogli posluæiti UËi-
telju. Sve druπtvene prednosti su talenti. One ne trebaju biti po-
sveÊene samougaanju, zabavi ili samouzdizanju. ... Dar isprav-
nog primjera znaËajna je prednost. Ali mnogi okruæuju svoju du-
πu malariËnim ozraËjem. ...
Darovi govora, znanja, suosjeÊanja i ljubavi prenose znanje o
Kristu. Svi ovi darovi trebaju se prinijeti Bogu. Gospodinu su oni
potrebni, On ih poziva u sluæbu. Svi trebaju uËiniti svoj dio u
pripremanju svoje duπe i duπa drugih da iznova posvete svoje
talente Bogu. Svaka duπa, svaki dar treba biti poloæen kao prinos
Bogu. Svi trebaju suraivati s Bogom u djelu spaπavanja duπa.
Talente koje posjedujete dobili ste od Boga kako biste bili djelo-
tvorni Kristovi suradnici. Srca gladna suosjeÊanja ginu za pomoÊi
i potporom, a Bog vam ih je dao da biste im pomogli. (RH Supple-
ment, 21. lipnja 1898.)

154
30. svibnja

Uzdiæite »ovjeka s Golgote

“Kao πto je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora
biti podignut Sin »ovjeËji, da svatko tko vjeruje u njega 141
ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,14.15)
UpuÊujem vas na kriæ s Golgote. Promatrajte beskrajno ve-
liku ærtvu prinesenu za vas kako vjerom u Isusa Krista ne biste
poginuli, nego da biste imali vjeËni æivot. ... Ukazujem vam na
Isusa. Sigurni ste ako Njemu povjerite najskrivenije misli svojeg
uma. Gospodin Isus vas je otkupio beskonaËnom cijenom. Mo-
æete povjeriti Ëuvanje svoje duπe Isusu. Moæete imati puno povje-
renje u Njega kao svojeg Savjetnika. ... Stalno se pribliæavajte
Bogu. On Êe vam pomoÊi.
Budite sigurni da primate prosvjetljenje s Izvora svega svje-
tla. On je veliko srediπnje Svjetlo svih svemirskih prostranstva i
veliko Svjetlo svijeta. On Êe prosvijetliti svakog Ëovjeka koji do-
lazi na svijet. Ne poseæite za jeftinim, niskim mjerilom. Njegujte
Kristovu blagost. Seæite za najviπim postignuÊima i primajte na-
dahnuÊe od Isusa Krista. On je vaπ Prijatelj. Uvijek se moæete
osloniti na Njega i uvjeriti se da je vjeran i istinit. Kada vam je
potrebno suosjeÊanje u najveÊoj nevolji, On vas ranjene i izbijene
neÊe zaobiÊi i prijeÊi na drugu stranu. Njemu moæete doÊi s dje-
tinjom jednostavnoπÊu. Moæete Mu doÊi s radoπÊu i veseljem. Sa
svim πto je podiglo vaπe nade, sa svakim uspjehom koji je pratio
vaπe napore u Gospodinu, pogledajte prema Isusu i stavite svako
priznanje pred Njegove noge. Sve ovisi o vaπem hodanju u potpu-
noj poniznosti uma. Napiπite Kristovo ime na svoju zastavu i
nikada ne obeπËaπÊujte svoje boje.
Cijelo Nebo nam je dano u Isusu Kristu. ... Odajte Ëast Isusu
dajuÊi Mu najbolju i najsvetiju sluæbu srca! On je dao svoj æivot
za vas. Tko je Onaj koji je uËinio ovo? Jedinoroeni Boæji Sin,
Onaj koji je bio jedno s Ocem prije nego πto je nastao svijet.
Podignite svoju zastavu, podignite je joπ viπe. Nikada, nikada
nemojte dopustiti da se vuËe po zemaljskoj praπini. VeliËajte Isu-
sa. Uzdiæite Njega, »ovjeka s Golgote, viπe i joπ viπe. (Letter 147,
1896.)

155
 31. svibnja

Gledat Êemo Njegovo lice

“I gledat Êe njegovo lice. A njegovo Êe ime biti na njiho-
vim Ëelima.” (Otkrivenje 22,4)
Sada ne moæemo vidjeti Boæju slavu; samo ako Ga ovdje pri-
mimo, moÊi Êemo Ga tamo gore gledati licem k licu. Bog æeli da
svoje oËi upremo u Njega kako bismo izgubili iz vidokruga stvari
ovoga svijeta. ... Nema odlaganja pripreme koja Êe nam omoguÊiti
da vidimo Boæje lice. ...
Samo gledajuÊi na Isusa, Boæje Janje, i hodanjem Njegovim
142 stopama, moæete se pripremiti za susret s Bogom. Slijedite Ga i
jednoga Êete dana hodati zlatnim ulicama Boæjeg grada. Vidjet
Êete Onoga koji je odloæio na stranu svoje kraljevske haljine i
kraljevsku krunu i, zaogrnut ËovjeËjim obliËjem, doπao na naπ
svijet i ponio naπe grijehe kako bi nas mogao podiÊi i dati nam
otkrivenje svoje slave i veliËanstva. Vidjet Êemo Ga licem k licu
ako Mu sada dopustimo da nas oblikuje, suobrazi i pripremi za
mjesto u Boæjem kraljevstvu.
Oni koji posvete svoj æivot sluæbi Bogu, æivjet Êe s Njim kroz
beskrajne vjekove vjeËnosti. “Oni Êe biti njegov narod, i on sam,
Bog bit Êe s njima.” (Otkrivenje 21,3) ...
Njihov um bio je predan Bogu na ovom svijetu, oni su Mu
sluæili cijelim srcem i umom, a sada On stavlja svoje ime na
njihova Ëela. “NeÊe viπe biti noÊi; i neÊe trebati ni svjetla od
svjetiljke, ni svjetla od sunca, jer Êe nad njima svijetliti Gospodin
Bog, i oni Êe kraljevati u vijeke vjekova.” (Otkrivenje 22,5) Oni ne
idu tamo moliti za mjesto, jer im Krist kaæe: “Doite blagoslov-
ljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je priprav-
ljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34) On ih uzima kao svoju
djecu pozivajuÊi ih da uu u radost svojega Gospodara. Pobjed-
nici na Ëelo dobivaju krunu besmrtnosti. Oni uzimaju svoje kru-
ne i stavljaju ih pred Isusove noge i dodirujuÊi svoje zlatne harfe,
ispunjavaju cijelo Nebo bogatom glazbom hvalospjeva upuÊenih
Janjetu. “I gledat Êe njegovo lice. A njegovo Êe ime biti na njiho-
vim Ëelima.” (YI, 20. kolovoza 1896.)

156
 LIPANJ
NA NEBESKIM MJESTIMA
1. lipnja

UËenje o Bogu u Njegovim djelima

“Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.
Nek’ te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek’ te
blagoslivlju!” (Psalam 145,9.10)
Mi volimo razmiπljati o Boæjem karakteru i ljubavi otkrivenoj
u Njegovim stvorenim djelima. Kakve je samo dokaze dao ljud-
skoj djeci o svojoj moÊi i roditeljskoj ljubavi! Ukrasio je nebesa
i naËinio veliËanstvenu i lijepu zemlju.
“Jahve, Gospode naπ, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veliËan-
stvom nebo natkriljujeπ! … Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde πto ih uËvrsti — pa πto je Ëovjek da ga se spo-
minjeπ, sin ËovjeËji te ga pohodiπ? … Nek’ te slave, Jahve, sva djela
tvoja i tvoji sveti nek’ te blagoslivlju!” (Psalam 8,2.4.5; 145,10)
Da je naπ svijet uobliËen sa savrπeno ravnom povrπinom,
monotonija bi umarala oko i iscrpljivala osjetila. Bog je ukrasio
naπ svijet veliËanstvenim planinama, brdima, dolinama i planin-
skim lancima. Grubi stjenoviti vrhunci, gole planine, gore ukraπe- 143
ne zimzelenim drveÊem i bujnim zelenilom i doline sa svojom
blagom ljepotom, Ëine svijet ogledalom ljupkosti. Boæja dobrota,
mudrost i moÊ izraæene su svuda. U planinama, stijenama, brdi-
ma i dolinama sagledavam djela boæanske moÊi. Nikada ne mogu
biti usamljena dok promatram veliËanstvene prizore u prirodi.
Imala sam osjeÊaj najdubljeg poπtovanja i divljenja dok sam, na
putu preko ravnica i planina, promatrala mraËne ponore i snije-
gom prekrivene planinske visove.
Planine, brda i doline trebale bi nam biti kao πkole u kojima
Êemo prouËavati Boæji karakter u Njegovim stvorenim djelima.
Boæji stvoreni svijet koji promatramo u razliËitim prizorima — u
planinama, brdima, dolinama, na drveÊu, grmlju, cvijeÊu, svakom
listu, svakoj vlati trave — trebaju nas pouËiti lekcijama o Boæjoj
stvaralaËkoj vjeπtini i ljubavi i Njegovoj beskonaËnoj sili.
Oni koji prouËavaju prirodu ne mogu biti usamljeni. Oni vole
mirne sate razmiπljanja jer osjeÊaju da su povedeni u blisku zajed-
nicu s Bogom dok otkrivaju Njegovu moÊ u djelima stvaranja.
(Letter 43, 1875.)
157
 2. lipnja

Ne da osudi, nego da spasi

“Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet,
nego da se svijet spasi po njemu.” (Ivan 3,17)
Postoje duπe koje drhte u nevjerovanju. One pitaju: “Kako
mogu znati da je Bog u miru sa mnom? Kako mogu biti siguran da
me ljubi i da mi praπta?” Nije vaπe, dragi mladi, da sebe opravda-
vate pred Bogom. Isus vas poziva da doete k Njemu sa svim svojim
teretima i nedoumicama. ... Prihvatite obeÊanja i osigurana sred-
stva za koja se Bog pobrinuo. ... Usmjerite pogled od sebe prema
Isusu, jer je u Kristu otkriven OËev karakter. (YI, 29. rujna 1892.)
Naπa jedina nada je u uvijek prisutnoj djelotvornosti Kristo-
ve krvi, jer samo Njegovim zaslugama imamo oprost i mir. (YI, 22.
rujna 1892.)
Boæji karakter, kako je otkriven u Kristu, poziva da pokaæemo
vjeru i ljubav, jer imamo Oca Ëije milosre i suÊut ne prestaju. Na
svakom koraku naπeg putovanja prema Nebu On Êe biti s nama i
provesti nas kroz svaku nedoumicu, ukazati nam pomoÊ u svakoj
kuπnji. (YI, 29. rujna 1892.)
Vaπ um i maπta trebaju biti ganuti æivotodavnom Kristovom
silom kako bi u njih mogli biti utisnuti oblici ljepote i istine.
Postoje velike i dragocjene istine o kojima trebate razmiπljati
kako biste imali dobar temelj za svoju vjeru na temelju ispravnog
znanja o Bogu. O, kad bi povrπni, taπti tragalac za istinom nauËio
144 da preko svjetske mudrosti, koliko god ona bila nagomilana, uop-
Êe nije upoznao Boga.
Ispravno je nastojati nauËiti sve πto je moguÊe iz prirode, ali
ne smijemo dopustiti da s prirode ne skrenemo pogled na Krista
radi potpunog predstavljanja karaktera æivoga Boga. Razmiπlja-
njem o Kristu, usklaivanjem s boæanskim obliËjem, vaπa pre-
dodæba o boæanskom karakteru Êe se proπiriti, a vaπ um i srce bit
Êe uzdignuti, oËiπÊeni i oplemenjeni. Neka mladi postave visok
cilj ne oslanjajuÊi se na ljudsku mudrost, veÊ æiveÊi iz dana u dan
kao da vide Nevidljivog, radeÊi svoj posao pred oËima inteligent-
nih nebeskih biÊa. ...
Onaj tko u jednostavnom povjerenju stalno ovisi o Bogu i
povjerava Mu se u molitvi, bit Êe okruæen nebeskim anelima.
Onaj tko æivi vjerom u Krista, bit Êe ojaËan i podræan kako bi se
mogao boriti u dobroj borbi vjere i dræati se vjeËnog æivota. (YI,
22. rujna 1892.)
158
3. lipnja

Nebeski izbor
“Zato, braÊo, to ozbiljnije nastojte da u vlastitu korist
uËvrstite svoj poziv i izbor! RadeÊi tako, sigurno neÊete
nigda pasti.” (2. Petrova 1,10)
To je jedini izbor o kojem Biblija govori. Pali u grijeh, moæe-
mo postati dionici boæanske naravi i dostiÊi daleko naprednije
znanje od bilo kakvog znanstvenog uËenja. UzimajuÊi udjela u
tijelu i krvi naπega raspetog Gospodina, zadobit Êemo vjeËni æi-
vot. U πestom poglavlju Evanelja po Ivanu Ëitamo: “Tko jede
tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. I ja Êu ga
uskrisiti u posljednji dan.” (Ivan 6,54) “Duh je onaj koji oæivljava,
a tijelo ne vrijedi niπta. RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i
æivot.” (Ivan 6,63)
Nitko ne treba izgubiti vjeËni æivot. Svatko tko svakodnevno
uËi od nebeskog UËitelja, utvrdit Êe svoj poziv i izbor. Ponizimo
svoje srce pred Bogom i nastojmo Ga spoznati jer je to vjeËni
æivot.
“Zato, braÊo, to ozbiljnije nastojte da u vlastitu korist uËvr-
stite svoj poziv i izbor! RadeÊi tako, sigurno neÊete nigda pasti.
Tako Êe vam se, naime, pruæiti sve πto je potrebno za ulazak u
vjeËno kraljevstvo naπega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista.” (2.
Petrova 1,10.11)
Ovdje su papiri vaπeg æivotnog osiguranja. To nije polica osi-
guranja Ëiju Êe premiju netko drugi dobiti nakon vaπe smrti; to je
polica koja vama osigurava æivot koji se mjeri s Boæjim æivotom
— Ëak vjeËni æivot. O, kakve li sigurnosti! Kakve li nade! Pozivam
vas da uvijek pokazujemo svijetu da traæimo bolju zemlju, onu
nebesku. Nebo je naËinjeno za nas i mi æelimo imati udjela u 145
njemu. Ne moæemo sebi dopustiti niπta πto Êe nas odvojiti od
Boga i Neba. U ovom æivotu moramo biti dionici boæanske naravi.
BraÊo i sestre, imate samo jedan æivot. O, neka on bude æivot
vrline, æivot sakriven s Kristom u Bogu!
ZajedniËki trebamo pomagati jedni drugima u dostizanju sa-
vrπenstva karaktera. Zbog tog cilja treba prestati svako kritizira-
nje. Sve viπe i viπe trebamo se truditi da dostignemo savrπenstvo,
dok nam na kraju ne bude obilno dopuπten ulazak u nebesko
kraljevstvo. (RH, 26. svibnja 1904.)

159
4. lipnja

Naπ sigurni temelj

“Nitko, naime, ne moæe postaviti drugoga temelja osim
onoga koji je veÊ postavljen, a taj je Isus Krist. Zida li
tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem,
drvetom, sijenom, slamom, svaËije Êe djelo iziÊi na vidje-
lo. To Êe pokazati onaj Dan, jer Êe se oËitovati vatrom, a
ta Êe vatra otkriti kakvo je Ëije djelo.” (1. KorinÊanima
3,11-13)
Kao πto vatra otkriva razliku izmeu zlata, srebra, dragog
kamenja i drveta, sijena i slame, tako Êe dan suda iskuπati karak-
tere pokazujuÊi razliku izmeu karaktera oblikovanih po Kri-
stovom obliËju i karaktera oblikovanih po obliËju sebiËnog srca.
Sva sebiËnost, cjelokupna laæna religija tada Êe se pojaviti kao
πto jest. Bezvrijedni materijal Êe izgorjeti; ali zlato istinske, jed-
nostavne i ponizne vjere nikada neÊe izgubiti svoju vrijednost.
Ona nikada ne moæe biti uniπtena jer je nepropadljiva. (6 BC
1087,1088)
Karakter se ne stjeËe obrazovanjem. On se ne dobiva nagomi-
lavanjem bogatstva ili postizanjem svjetovne Ëasti. Ne dobiva se
ni tako πto se drugi bore u bitci æivota za nas. On se mora traæiti,
na njemu se mora raditi, za njega se mora boriti i on zahtijeva
Ëvrstu namjeru, volju i odluËnost. Oblikovanje karaktera koji Êe
Bog odobriti zahtijeva ustrajan napor. Bit Êe potrebno stalno odu-
piranje silama tame ... zadræavanje imena u Knjizi æivota. Zar nije
vrednije imati imena zapisana u toj knjizi, ovjekovjeËena zauvijek
meu nebeskim anelima, nego da budu proslavljana po cijelom
svijetu? (RH, 21. prosinca 1886.)
U vremenu kuπnje koje nam je ovdje podareno, svatko od nas
gradi zdanje koje Êe morati proÊi ispitivanje Suca cijele Zemlje.
Taj posao je oblikovanje naπih karaktera. Svako djelo u naπem
æivotu je kamen u toj zgradi, svaka sposobnost je suradnik, svaki
udarac koji je odjeknuo ili je za dobro ili za zlo. RijeËi nadahnuÊa
upozoravaju nas da pazimo kako gradimo, da se vidi je li naπ
temelj siguran. Ako gradimo na Ëvrstoj stijeni, Ëista, plemenita,
ispravna djela, zdanje Êe napredovati lijepo i simetriËno, pravi
prikladni hram za prebivanje Svetoga Duha. (YI, 10. lipnja 1897.)

160
5. lipnja 146

Najsretniji ljudi
“Pokazat Êeπ mi stazu u æivot, puninu radosti pred licem
svojim, sebi zdesna blaæenstvo vjeËno.” (Psalam 16,11)
Nemojte misliti da morate hoditi u sjenci kada idete s Isu-
som. Najsretniji ljudi na svijetu su oni koji vjeruju u Isusa i rado
izvrπavaju Njegove naloge. Nemir i nezadovoljstvo protjerani su iz
æivota onih koji Ga prate. ... Oni mogu naiÊi na kuπnje i teπkoÊe,
ali im je æivot pun radosti zato πto Krist hoda pokraj njih i Nje-
gova prisutnost Ëini put svijetlim. ...
Kada ujutro ustajete, ustajte s hvalom Bogu na svojim usna-
ma, a kada polazite na posao, krenite s molitvom Bogu za pomoÊ.
... »ekajte list s drveta æivota. To Êe vas ublaæiti, osvjeæiti i ispu-
niti srce mirom i radoπÊu. Usmjerite svoje misli prema Spasitelju.
Odvojite se od vreve svijeta i sjednite u Kristovu sjenku. Tada Êe,
usred buke dnevnih napora i sukoba, vaπa snaga biti obnovljena.
Velika je potreba da ponekad sjednemo i razmiπljamo o tome
kako je Spasitelj siπao s Neba, s Boæjeg prijestolja, da pokaæe πto
ljudska biÊa mogu postati ako ujedine svoje slabosti s Njegovom
snagom. Nakon πto smo obnovili snagu putem zajedniπtva s Bo-
gom, moæemo nastaviti svojim putem radujuÊi se, hvaleÊi Ga za
prednost πto moæemo unijeti sunce Kristove ljubavi u æivote onih
koje sreÊemo. ...
Nebeska biÊa æele suraivati s ljudskim oruima kako bi
svijet vidio πto ljudska biÊa mogu postati u zajednici s boæan-
skim. Oni koji posvete tijelo, duπu i duh za sluæbu Bogu, stalno
Êe primati obnovljenje tjelesne, umne i duhovne snage. Neiscrpne
zalihe Neba pod njihovom su upravom. Krist im daje æivot svojeg
vlastitog æivota. Sveti Duh upotrebljava svoje najveÊe snage da
djeluje na um i srce. MiloπÊu koja nam je dana moæemo postiÊi
pobjede koje bi nam se, zbog mana karaktera i nedovoljne vjere,
moæda Ëinile nemoguÊim.
Svakom onom tko se bez ostatka preda Gospodinu, daje se
snaga za postizanje neizmjernih rezultata. (RH, 5. sijeËnja 1911.)

161
147 6. lipnja

Neka traæi od Boga

“Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka iπte od Boga,
koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat Êe mu je.”
(Jakov 1,5)
Prednost je svakog vjernika da prvo razgovara s Bogom u
svojoj klijeti, a zatim da kao Boæji glasnik razgovara s drugima.
Zbog toga πto trebamo imati neπto πto Êemo prenijeti drugima,
svakodnevno moramo primati svjetlo i blagoslov. U ovom trenu-
tku potrebni su muπkarci i æene koji imaju zajednicu s Bogom,
u kojima trajno boravi Krist, a zbog toga πto surauju sa svetim
anelima, okruæeni su svetim utjecajima. Njegovom su djelu po-
trebni oni koji imaju moÊ da surauju s Kristom, snagu da izraze
Boæju ljubav ohrabrujuÊim i suosjeÊajnim rijeËima.
Dok se vjernik saginje u molitvi pred Bogom i u poniznosti
i kajanju podiæe svoju molbu s nelicemjernih usana, on gubi
svaku pomisao na sebe. Njegov um je ispunjen miπlju o tome πto
sve mora posjedovati da bi izgradio karakter nalik na Kristov. On
se moli: “Gospodine, ako je potrebno da budem sredstvo preko
kojeg Êe Tvoja ljubav teÊi iz dana u dan i iz sata u sat, ja se
vjerom pozivam na milost i silu koju si obeÊao.” On se Ëvrsto dræi
obeÊanja: “Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka iπte od
Boga … i dat Êe mu je.”
Kako je ova ovisnost ugodna Gospodaru! Kako On uæiva dok
sluπa uporne, ozbiljne molbe! ... Predivnom i oplemenjujuÊom
miloπÊu Gospodin posveÊuje skromnog molitelja, dajuÊi mu silu
da obavlja i najteæe zadatke. Sve πto se tada poduzima radi se za
Gospodina, a to uzdiæe i posveÊuje i najniæi poziv. On daje novo
dostojanstvo svakoj rijeËi, svakom djelu i povezuje najskromnijeg
radnika ... s najviπim anelima u nebeskim dvorovima. ...
Sinovi i kÊeri Boæje trebaju obaviti veliki posao u svijetu. Oni
su prihvatili Boæju rijeË kao svojeg savjetnika i zadaÊu da je
prenesu drugima. Oni su πiritelji svjetla. Svi koji su primili usa-
enu mladicu rijeËi bit Êe vjerni u prenoπenju te rijeËi drugima.
Oni Êe progovarati Kristove rijeËi. U razgovorima i vladanju dat Êe
dokaze o svakidaπnjem obraÊenju naËelima istine. Takvi vjernici
Êe biti gledanje svijetu, anelima i ljudima i Bog Êe preko njih biti
proslavljen. (RH, 4. oæujka 1909.)

162
7. lipnja 148

Niπta nije premalo

“Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duπi koja ga
traæi.” (Tuæaljke 3,25)
Malo je onih koji ispravno cijene ili usavrπavaju dragocjenu
prednost molitve. Mi trebamo poÊi Isusu i povjeriti Mu sve naπe
potrebe. Moæemo Mu iznijeti svoje male brige i nedoumice, kao i
veÊe nevolje. Sve πto nam smeta ili nas uznemirava, to trebamo
iznijeti Gospodinu u molitvi. (5T 200,201)
Gubimo mnoge dragocjene blagoslove zato πto ne iznosimo
svoje potrebe, brige i tuge naπem Spasitelju. On je divni Savjet-
nik. On gleda na svoju Crkvu s izuzetnim zanimanjem i sa srcem
punim njeænog suosjeÊanja. On ulazi u dubinu naπih potreba. Ali
naπi putovi nisu uvijek i Njegovi putovi. On vidi rezultat svakog
djela i traæi od nas da strpljivo vjerujemo Njegovoj mudrosti, a ne
navodno mudrim planovima koje smo sami stvorili.
Ne prestajte se moliti. Ako odgovor kasni, i dalje Ëekajte.
Poloæite sve svoje planove pred Spasiteljeve noge. Neka se vaπe
ustrajne molitve uzdiæu Bogu. Ako budu na slavu Njegovom ime-
nu, bit Êe izgovorene umirujuÊe rijeËi: “Neka bude po tvojoj rije-
Ëi.”
Krista nikada ne moæemo umoriti iskrenim i ozbiljnim mol-
bama. Mi se ne oslanjamo na Boga kao πto bi trebalo. Ostavimo
neizreËenu svaku rijeË æalbe. Izgovarajte samo rijeËi vjere i hra-
brosti dok Ëekate na Boga. ... Plaπite se sumnje, da vam sumnja
ne postane navika koja Êe uniπtiti vjeru. Djelovanje nebeskog Oca
moæe izgledati skriveno, tajanstveno i neobjaπnjivo; pa ipak tre-
bamo imati povjerenje u Njega. (Letter 123, 1904.)
Oh, kako je Isus dragocjen duπi koja vjeruje u Njega! Ali
mnogi hode u mraku zato πto sahranjuju svoju vjeru u Sotoninoj
sjenci. ... Nikada ni za trenutak ne smijemo omoguÊiti Sotoni da
misli kako je njegova moÊ da ojadi i napakosti veÊa od Kristove
snage da ohrabri i ojaËa. ...
Svaka iskrena molitva koja se prinosi, udruæena je sa sna-
gom Kristove krvi. Ako je odgovor odgoen, to je zbog toga πto
Bog æeli da pokaæemo posveÊenu odvaænost pozivajuÊi se na obe-
Êanja Boæje rijeËi. Vjeran je Onaj koji je obeÊao. On nikada neÊe
zaboraviti duπu koja se potpuno predala Njemu. (MS 19, 1892.)

163
149 8. lipnja

Naπ Zagovornik
“Tko Êe ih osuditi? Isus Krist koji je umro — joπ bolje:
koji je uskrsnuo — koji je s desne strane Bogu i koji
posreduje za nas?” (Rimljanima 8,34)
Gospodin Isus je vaπ osobni Zagovornik. ... Ponovite iznova
mnogo puta tijekom dana: “Isus je umro za mene. Vidio me je u
opasnosti, izloæenog uniπtenju i darovao svoj æivot da me spasi.
On neÊe gledati moju duπu kao drhtavog molitelja pruæenog pred
Njegove noge a da se ne saæali i ne podigne me.” On je postao
Ëovjekov Zagovornik. Podigao je one koji vjeruju u Njega i posta-
vio riznicu blagoslova na njihov zahtjev. Ljudi ne mogu darovati
blagoslov drugim ljudima, ne mogu ukloniti ni jednu mrlju grije-
ha. Samo Kristove zasluge i Njegova pravednost mogu pomoÊi i
oni su stavljeni na naπ raËun u bogatom izobilju. Moæemo se
osloniti na Boga u svakom trenutku. Kad se okrenemo Njemu, On
odgovara: “Evo me.”
Sam Krist objavljuje da je naπ Zagovornik. On æeli da znamo
da je s ljubavlju pristao biti naπa Zamjena. On stavlja svoje za-
sluge u zlatnu kadionicu da budu prinesene s molitvama Njegovih
svetih, da molitve Njegove drage djece budu pomijeπane s miri-
snim Kristovim zaslugama dok se podiæu Ocu u oblaku kada.
Otac Ëuje svaku molitvu svoje skruπene djece. Glas moljenja
sa Zemlje sjedinjuje se s glasom naπeg Zagovornika koji nas za-
stupa na Nebu, Ëiji glas Otac uvijek Ëuje. Neka se stoga naπe
molitve neprekidno uzdiæu Bogu. Neka ne dolaze u ime nijednog
ljudskog biÊa, veÊ u ime Onoga koji je naπa Zamjena i Jamstvo.
Krist nam je dao svoje ime da se njime koristimo. ...
Isus vas prima i pozdravlja kao svojeg prijatelja. On vas voli;
obvezao se da Êe otvoriti pred vama sva blaga svoje milosti. On
kaæe: “U taj dan molit Êete u moje ime. Ne kaæem vam da Êu ja
moliti za vas, jer vas sam Otac ljubi, buduÊi da ste vi mene ljubili
i vjerovali da sam iziπao od Boga. Iziπao sam od Oca i doπao na
svijet.” (Ivan 16,26.27) On praktiËno kaæe: Iskoristite moje ime, a
to Êe biti vaπa preporuka do srca mojeg Oca i do svih bogatstava
Njegovog milosra. (Letter 92, 1895.)

164
9. lipnja 150

Aneli u domu
“Jer anelima svojim zapovjedi da te Ëuvaju na svim pu-
tima tvojim. Na rukama Êe te nositi da se ne spotakneπ o
kamen.” (Psalam 91,11.12)
Boæji aneli budno bdiju nad nama. Ovdje na Zemlji prisutno
je na tisuÊe i desetke tisuÊa nebeskih glasnika poslanih od Oca
kako Sotona ne bi dobio ni najmanju prednost nad onima koji
odbijaju hoditi putem zla. Ovi aneli koji Ëuvaju Boæju djecu na
Zemlji, u tijesnom su dodiru s Ocem na Nebu. “Pazite da ne
prezrete ni jednoga od ovih malenih,” rekao je Krist, “jer aneli
njihovi, kaæem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca
moga nebeskog.” (Matej 18,10) (MS 8, 1905.)
Jedva da netko meu nama shvaÊa da su aneli oko nas, a
ovi dragocjeni aneli, koji sluæe onima koji Êe biti baπtinici spa-
senja, spaπavaju nas od mnogih, mnogih kuπnji i teπkoÊa. Cijela
nebeska obitelj zainteresirana je za obitelji ovdje dolje i koliko
bismo samo trebali biti zahvalni za ovo zanimanje pokazano za
nas danju i noÊu.
Aneli sluπaju nestrpljive i neljubazne rijeËi izgovorene u
naπim domovima. Biste li æeljeli u nebeskim knjigama pronaÊi
zapisnik nestrpljivih i u uzbuenju izletjelih rijeËi koje ste izgo-
varali u obitelji? Nestrpljenje uvodi neprijatelja Boga i Ëovjeka u
vaπu obitelj i istjeruje Boæje anele. Ako ste u Kristu i On u vama,
ne moæete izgovarati ljutite rijeËi.
OËevi i majke, molim vas Krista radi da budete ljubazni, nje-
æni i strpljivi u svojim domovima. Tada Êe svjetlo i sunËev sjaj uÊi
u vaπe domove, a vi Êete osjeÊati da svijetle zrake Sunca Praved-
nosti stvarno sjaje u vaπim srcima. (RH, 5. kolovoza 1890.)
Odsutnost milosti Boæjeg Duha ostavlja dom u tamnom, nesre-
tnom stanju. Vaπ dom treba biti blagoslovljeno svetiπte u koje
Bog moæe uÊi, u kojem vam Njegovi sveti aneli mogu sluæiti. Ako
jedni prema drugima pokazujete nestrpljivost i neljubaznost, aneli
ne mogu biti privuËeni u vaπ dom; meutim, kada u njemu pre-
bivaju ljubav i mir, ova nebeska biÊa rado dolaze i donose joπ viπe
svetog utjecaja iz doma odozgo. (Isto)

165
151 10. lipnja

»in vjere
“Vjera je jamstvo za ono Ëemu se nadamo, dokaz za one
stvarnosti kojih ne vidimo.” (Hebrejima 11,1)
Vjera nije temelj naπeg spasenja, ali je veliki blagoslov — oko
koje vidi, uho koje Ëuje, noge koje trËe, ruka koja hvata. To je
sredstvo, a ne cilj. Ako je Krist dao svoj æivot da spasi greπnike,
zaπto ne bih iskoristio taj blagoslov? Moja vjera to prihvaÊa, tako
da je moja vjera jamstvo za ono Ëemu se nadam i dokazivanje
onoga πto ne vidim. Tako poËivajuÊi i vjerujuÊi, imam mir s Bo-
gom u svojem Gospodinu Isusu Kristu. (6BC 1073)
Vjera, spasonosna vjera ... jest Ëin duπe kojim se cijeli Ëovjek
predaje skrbi i upravi Isusa Krista. On prebiva u Kristu i Krist
prebiva u duπi vjerom kao vrhovni gospodar. Vjernik posveÊuje
svoju duπu i tijelo Bogu i sa sigurnoπÊu moæe reÊi da je Krist u
stanju saËuvati ono πto Mu je povjerio od toga dana. Svi koji tako
postupe, bit Êe saËuvani za vjeËni æivot. Tu Êe biti sigurnost da je
duπa oprana u Kristovoj krvi, odjevena u Njegovu pravednost i
dragocjena u Isusovim oËima. (MS 6, 1889.)
Zapamtite da je vjeæbanje vjere sredstvo da je saËuvate. Ako
stalno sjedite u jednom poloæaju, bez kretanja, vaπi miπiÊi Êe
ostati bez snage, a udovi izgubiti moÊ kretanja. Isto vrijedi i u
pogledu vaπeg vjerskog iskustva. Morate vjerovati u Boæja obeÊa-
nja. ... Vjera Êe se usavrπavati vjeæbanjem i aktivnoπÊu. (Letter
355, 1904.)
Od najveÊeg nam je znaËenja da okruæimo duπu ozraËjem
vjere. Svakoga dana odluËujemo o vlastitoj vjeËnoj sudbini u skla-
du s ozraËjem koje okruæuje duπu. PojedinaËno smo odgovorni za
utjecaj koji vrπimo, a posljedice koje nismo u stanju vidjeti proi-
ziÊi Êe iz naπih rijeËi i djela. Kad bi Bog spasio Sodomu samo
zbog deset pravednika, kakav bi utjecaj na dobro mogao proiziÊi
kao rezultat vjernosti Boæjeg naroda kad bi svatko tko ispovijeda
Kristovo ime bio istodobno odjeven u Njegovu pravednost? (Und.
MS 43)

166
11. lipnja

Djelotvorna vjera
“I da budem u njemu, ne pravednoπÊu koja bi bila moja
— onom koja dolazi od Zakona — nego onom koja se
dobiva po vjeri u Krista, pravednoπÊu koja dolazi od Bo-
ga na osnovi vjere.” (Filipljanima 3,9)
Jedna je stvar Ëitati i prouËavati Bibliju, a potpuno druga 152
imati njezinim vrπenjem ta æivotvorna, posveÊujuÊa naËela ure-
zana u duπu. ... “Da, miloπÊu ste spaπeni — po vjeri.” (Efeæanima
2,8) Um treba biti obrazovan da bi se vjeæbao u vjeri umjesto da
njeguje sumnju, nepovjerenje i ljubomoru. Mi previπe olako pro-
matramo prepreke kao nemoguÊnosti. Imati vjeru u Boæja obeÊa-
nja, iÊi u vjeri naprijed ne dopuπtajuÊi da nama upravljaju okol-
nosti, lekcija je koja se teπko uËi. Ipak, oËita je potreba da svako
Boæje dijete nauËi ovu lekciju. Boæja milost u Kristu uvijek Êe
nam biti dragocjena jer nam osigurava jedini put pribliæavanja
Bogu. ...
Vjera spomenuta u Boæjoj rijeËi poziva na æivot u kojem je
vjera u Krista aktivno, æivo naËelo. Boæja je volja da se vjera u
Krista dovodi do savrπenstva djelima; On povezuje spasenje i vje-
Ëni æivot onih koji vjeruju s ovim djelima, a preko njih omoguÊuje
da svjetlo istine ode u sve zemlje i narode. To je rod djelovanja
Boæjeg Duha.
Mi pokazujemo svoju vjeru u Boga posluπnoπÊu Njegovim
zapovijedima. Vjera je uvijek izraæena rijeËima i postupcima. Ona
proizvodi praktiËne rezultate, jer je vitalni element u æivotu. Æivot
koji je oblikovan po vjeri razvija odluËnost da napreduje, da ide
naprijed prateÊi Kristove stope. (RH, 17. oæujka 1910.)
Mi smo bili izvaeni kao grubo kamenje iz kamenoloma svi-
jeta oπtricom istine i stavljeni u Boæju radionicu. Onaj tko ima
istinsku vjeru u Krista kao svojeg osobnog Spasitelja, otkrit Êe
da istina nedvosmisleno ostvaruje svoje djelo za njega. Njegova
vjera je djelotvorna. ... Mi ne moæemo stvoriti vlastitu vjeru, ali
moæemo biti Kristovi suradnici u poticanju njezinog razvoja i
njezine pobjede. (MS 32, 1894.)
Vjera koja se oËituje ljubavlju i Ëisti duπu proizvodi rod po-
niznosti, strpljenja, podnoπenja, dugog trpljenja, mira, radosti i
dragovoljne posluπnosti. (Letter 4, 1889.)

167
 12. lipnja

Naπ primjer u posluπnosti

“Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio
vam primjer da idete njegovim stopama; on koji ne uËini
grijeha i u Ëijim se ustima ne nae prijevare.” (1. Petrova
2,21.22)
Pred nama se otvara predivna moguÊnost da budemo kao
Krist — posluπni svim naËelima Boæjeg zakona. Ali sami smo
potpuno nemoÊni u postizanju ovog uvjeta. Sve πto je u Ëovjeku
dobro, do njega dolazi preko Krista. Moramo imati svetost koju
objavljuje Boæja rijeË da bismo mogli biti spaπeni, a ona je rezul-
153 tat djelovanja boæanske milosti dok se u pokornosti saginjemo
pred stegom i ograniËavajuÊim utjecajem Duha istine.
»ovjekova posluπnost moæe biti savrπena samo pomoÊu mio-
mirisnog kada Kristove pravednosti, koji ispunjava boæanskim
mirisom svako djelo istinske posluπnosti. Dio koji stoji do krπ-
Êanina jest da ustraje u pobjeivanju svake mane karaktera. Stal-
no se treba moliti Spasitelju da izlijeËi nemir njegove bolesne
duπe. On na raspolaganju ima mudrost i snagu bez koje ne bi
mogao pobijediti. One pripadaju Gospodinu, a On ih daruje onima
koji u poniznosti i pokajanju zatraæe pomoÊ.
Rad na preobraæaju iz nesvetosti u svetost je stalan. Iz dana
u dan Bog djeluje na posveÊenju Ëovjeka, a Ëovjek treba surai-
vati s Njim ulaæuÊi ustrajne napore u izgradnju ispravnih navika.
...
Bog Êe ispuniti viπe od najviπih oËekivanja onih koji imaju
pouzdanje u Njega. On æeli da se sjetimo da kada smo ponizni i
skruπeni, upravo tada stojimo na mjestu na kojem nam se On
moæe objaviti i objavit Êe nam se. Drago Mu je kada se pozivamo
na proπle milosti i blagoslove kao na razlog zbog kojeg bi nas
trebao nagraditi viπim i veÊim blagoslovima. PoËaπÊen je kad Ga
ljubimo i pokazujemo svjedoËanstvo istinitosti svoje ljubavi dr-
æeÊi Njegove zapovijedi. PoËaπÊen je kada odvajamo sedmi dan
kao odvojen i svet. Za one koji to Ëine, subota je znak. ... Bog
izjavljuje: “Ja sam Jahve koji ih posveÊujem.” (Ezekiel 20,12)
PosveÊenje znaËi zajedniπtvo s Bogom koje je preπlo u naviku. Ne
postoji niπta tako veliko i moÊno kao Boæja ljubav prema Njegovoj
djeci. (RH, 15. oæujka 1906.)

168
13. lipnja

Najuzviπenija kultura
“Blago Ëovjeku koji je stekao mudrost, i Ëovjeku koji je
zadobio razboritost.” (Izreke 3,13)
Strah Gospodnji poËetak je mudrosti, a Ëovjek koji se trajno
suobliËava prema boæanskom uzoru najplemenitiji je primjer Bo-
æjeg djelovanja. ...
Istinska poboænost u svakidaπnjem posveÊenju i sluæbi Bo-
gu, donosi najviπu kulturu uma, duπe i tijela. ... Dodjeljivanje
boæanske sile ukazuje Ëast naπoj iskrenoj teænji za mudroπÊu
primijenjenoj u savjesnom koriπtenju naπih najviπih sposobnosti
na Ëast Bogu i blagoslov naπim bliænjima. BuduÊi da su ove spo-
sobnosti potekle od Boga, a ne nastale same od sebe, one bi
trebale biti cijenjene kao talenti od Boga koji Êe biti koriπteni u
Njegovoj sluæbi.
Prema sposobnostima uma povjerenim od Neba trebamo se
ponaπati kao prema viπim silama koje Êe vladati nad kraljevstvom
tijela. Uroeni apetiti i strasti podvedeni su pod kontrolu savjesti 154
i duhovnih sklonosti. ...
Vjera Isusa Krista nikada ne poniæava svojeg primatelja, ni-
kada ga ne Ëini sirovim ili grubim, neuËtivim ili oholim, strastve-
nim i tvrdog srca. Naprotiv, ona oplemenjuje ukus, posveÊuje pro-
suivanje, Ëisti i oplemenjuje misli dovodeÊi ih u pokornost Isu-
su Kristu.
Boæji ideal za Njegovu djecu uzviπeniji je nego πto mogu
dostiÊi najviπe ljudske misli. Æivi Bog dao je u svojem svetom
Zakonu prijepis vlastitog karaktera. NajveÊi UËitelj kojeg je svijet
ikada upoznao jest Isus Krist. A koje mjerilo svi koji vjeruju u
Njega trebaju postiÊi? “Budite vi dakle savrπeni, kao πto je savr-
πen otac vaπ nebeski.” (Matej 5,48) Kao πto je Bog savrπen u
svojoj visokoj sferi djelovanja, tako i Ëovjek moæe biti savrπen u
svojoj sferi ljudskog djelovanja. Ideal krπÊanskog karaktera je
sliËnost Kristu. Tu se otvara pred nama put stalnog napredovanja.
Imamo cilj koji treba dostiÊi, zadobivanje svega onoga πto pod-
razumijeva dobro, Ëisto, plemenito i uzviπeno. Trebala bi postojati
stalna teænja i neprekidni napredak πto dalje i πto viπe prema
savrπenstvu karaktera. (MS 16, 1896.)

169
 14. lipnja

Krist u mislima
“Pronikni me svega, Boæe, srce mi upoznaj, iskuπaj me i
upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim,
i povedi me putem vjeËnim!” (Psalam 139,23.24)
Malo njih shvaÊa da im je duænost vladati mislima i maπtom.
Teπko je zadræati svoj nediscipliniran um usmjeren prema kori-
snim temama. Ali ako misli nisu pravilno zaposlene, vjera ne
moæe napredovati u duπi. Um mora biti zaokupljen svetim i vjeË-
nim temama, ili Êe se baviti beznaËajnim i povrπnim mislima.
Intelektualne i moralne snage moraju biti disciplinirane, a one Êe
se ... usavrπavati vjeæbanjem.
Da bismo pravilno razumjeli ovaj predmet, moramo zapamtiti
da su naπa srca prirodno izopaËena i da mi sami po sebi ne
moæemo slijediti ispravan smjer. Samo Boæjom miloπÊu, ujedinje-
nom s najiskrenijim naporima s naπe strane, moæemo zadobiti
pobjedu. Um, kao i srce, moraju biti posveÊeni sluæbi Bogu. On
polaæe pravo na sve u vezi s nama. (CT 544)
Malo njih vjeruje da je ËovjeËanstvo potonulo toliko nisko
kao πto jest, ili da je toliko temeljno loπe, tako oËajniËki protiv
Boga, kao πto jest. ... Kada um nije pod neposrednim utjecajem
155 Boæjega Duha, Sotona ga oblikuje po svojem izboru. Sve umne
sile kojima on upravlja, okrenut Êe k senzualnom. On se nepo-
sredno protivi Bogu u svojim ukusima, pogledima, æeljama, ono-
me πto mu se svia i ne svia, izboru stvari i djelovanju, i nema
nikakve privlaËnosti u onome πto Bog voli ili odobrava, veÊ uæiva
u onim pojedinostima koje Bog prezire. ...
Ako Krist prebiva u srcu, On Êe biti u svim naπim mislima.
Naπe najdublje misli bavit Êe se Njime, Njegovom ljubavlju i Ëisto-
Êom. On Êe ispunjavati sve odaje uma. Naπi osjeÊaji imat Êe svoje
srediπte u Isusu. Sve naπe nade i oËekivanja bit Êe povezani s
Njim. Æivjeti æivot sada vjerom u Boæjega Sina, oËekivati s rado-
πÊu i ljubavlju Njegovo pojavljivanje, bit Êe najveÊa radost duπe.
On Êe biti kruna naπeg veselja. (Letter 8, 1891.)
Oni koji su nauËili svoj um da uæiva u duhovnim vjeæbama
bit Êe preneseni na Nebo i bit Êe preplavljeni ËistoÊom i nenad-
maπnom slavom Neba. (2T 267)

170
15. lipnja

Zlato krπÊanskog karaktera

“Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklo-
nost od srebra i zlata.” (Izreke 22,1)
Ljudi mogu æudjeti za slavom i ËaπÊu. Mogu æeljeti veliko
ime. Kod nekih je posjedovanje kuÊa, zemljiπta, mnogo novca i
onog πto bi ih uËinilo velikima prema svjetovnim mjerilima, vrhu-
nac njihove ambicije. Oni æele dostiÊi mjesto s kojega mogu po-
gledati nadolje s osjeÊajem nadmoÊi nad siromaπnima. Svi takvi
grade na pijesku i njihova kuÊa Êe iznenada pasti. NadmoÊ neËi-
jeg poloæaja nije prava veliËina. Ono πto ne poveÊava vrijednost
duπe, samo po sebi je bez stvarne vrijednosti. Jedino za Ëim
vrijedi teæiti jest veliËina duπe u oËima Neba. Pravu i uzviπenu
narav vaπeg posla moæda nikada neÊete saznati. Vrijednost vlasti-
tog biÊa moæete mjeriti samo vrijednoπÊu onog Æivota koji je dan
za spasenje svih koji Êe Ga primiti.
Svaki Êe Ëovjek imati neku procjenu vlastite vrijednosti tek
kada postane Kristov suradnik, kada bude obavljao djelo koje je
Krist vrπio — ispunjavanje svijeta Kristovom pravednoπÊu — kada
bude ispunjavao nalog Sveviπnjega. ... Nalog dan uËenicima pre-
dan je svima koji su povezani s Kristom. Oni trebaju spremno
podnijeti bilo koju i svaku moguÊu ærtvu zbog radosti da vide
spaπene duπe koje su ginule bez Krista. ...
Najviπa Ëast koja moæe biti ukazana ljudskim biÊima, bili oni
mladi ili stari, bogati ili siromaπni, jest da im bude dopuπteno da
podiæu potlaËene, da tjeπe iznemogle. Svijet je prepun patnje.
Idite i propovijedajte Evanelje siromaπnima; lijeËite bolesne. To 156
je posao koji treba biti povezan s porukom Evanelja. “Siromasi-
ma se propovijeda Radosna vijest.” (Matej 11,5) Boæji suradnici
trebaju Isusovom ljubavlju ispuniti prostor koji zauzimaju u svi-
jetu. ... Kristova ljubav u srcu izraæava se na djelu. Ako se ljubav
prema Kristu ohladila, zakræljat Êe ljubav prema onima za koje je
Krist umro. ...
Pravo je bogatstvo istinska vjera i prava ljubav. One Ëine
karakter potpunim u Kristu. Kada bi bilo viπe vjere, jednostavne,
pune povjerenja u Isusa, bilo bi i ljubavi, Ëiste ljubavi, koja je
zlato krπÊanskog karaktera. (MS 61, 1898.)

171
 16. lipnja

Ljubazne i uËtive rijeËi

“Gospod Jahve dade mi jezik vjeπt da znam rijeËju krije-
piti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga sluπam kao
uËenici.” (Izaija 50,4)
Ono πto je Krist bio u svojem æivotu na Zemlji, to treba biti
svaki krπÊanin. On je naπ primjer ne samo u svojoj besprijekor-
noj ËistoÊi, veÊ i u strpljenju, njeænosti i zaraznoj druπtvenosti.
Bio je Ëvrst kao stijena kada se radilo o istini i duænosti, ali
uvijek ljubazan i uljudan. Njegov æivot je savrπena ilustracija pra-
ve uljudnosti. ... Njegova prisutnost unosila je Ëistije ozraËje u
dom, a Njegov æivot bio je kao kvasac koji djeluje usred eleme-
nata druπtva. Nevin i neukaljan hodao je meu nepromiπljenima,
nepristojnima, neuljudnima, usred nepoπtenih carinika, nepra-
vednih Samarijanaca, poganskih vojnika, grubih seljaka i mje-
πovitog mnoπtva.
Progovarao je rijeË suÊuti ovdje i rijeË ohrabrenja ondje kad
god je vidio umorne ljude primorane da nose teπke terete. Dijelio
je njihova bremena i ponavljao im lekcije koje je nauËio iz prirode
o Boæjoj ljubavi, dobroti i saæaljenju. Nadahnjivao je nadom naj-
grublje i one koji najmanje obeÊavaju, nudeÊi im sigurnost uvje-
renja da mogu postati besprijekorni, bezazleni i postiÊi karakter
koji Êe ih svima objaviti kao Boæju djecu. ... Isus je sjedio kao
poËasni gost za stolom carinika, pokazujuÊi svojim suosjeÊanjem
i druπtvenom ljubaznoπÊu da priznaje njihovo ljudsko dostojan-
stvo i ljudi su æeljeli postati dostojni Njegovog povjerenja. Na
njihove æedne duπe Njegove rijeËi padale su s blagoslovljenom,
æivotodavnom silom. Bili su probueni novi impulsi i ovim otpad-
nicima od druπtva otvorila se moguÊnost novog æivota.
Isusova vjera omekπava sve πto je teπko i grubo u ljudskoj
157 naravi i uravnoteæuje sve πto je neuglaeno i oπtro u naËinu op-
hoenja. To je vrsta religije koja rijeËi Ëini njeænim i ponaπanje
privlaËnim. NauËimo od Krista udruæiti visok osjeÊaj moralne Ëi-
stoÊe i poπtenja s vedrinom u ophoenju. Ljubazni, uljudni krπ-
Êanin je najmoÊniji argument koji se moæe dati u prilog Evane-
lju. (ST, 16. srpnja 1902.)

172
17. lipnja

Ispit apetita
“Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vuËem ga kao roba, da
sam ne budem odbaËen poπto sam drugima propovijedao.”
(1. KorinÊanima 9,27)
Nakon krπtenja Boæji Sin uπao je u okrutnu pustinju da tamo
bude iskuπan od avla. Skoro πest tjedana podnosio je muku
gladi. ... ShvaÊao je snagu apetita kod Ëovjeka i u ime greπnog
Ëovjeka izdræao najviπu moguÊu kuπnju na toj toËki. Ovdje je
zadobivena pobjeda koju samo nekolicina moæe cijeniti. Vladaju-
Êa sila izopaËenog apetita i teπkog grijeha zbog njegovog popu-
πtanja moæe se razumjeti samo po duæini posta koji je naπ Spasi-
telj izdræao da bi mu prekinuo moÊ. ...
Neumjerenost leæi u temeljima svih moralnih zala poznatih
Ëovjeku. Krist je otpoËeo djelo otkupljenja upravo tamo gdje je
poËela propast. Pad naπih praroditelja izazvan je popuπtanjem
apetitu. U otkupljenju, svladavanje apetita je prvo Kristovo djelo.
(Sufferings 10—12)
Boæji Sin je vidio da Ëovjek ne moæe sam po sebi nadvladati
ovu moÊnu kuπnju. ... Doπao je na Zemlju i ujedinio svoju boæan-
sku moÊ s naπim ljudskim naporima, kako bismo snagom i
moralnom silom koju nam usauje i mi mogli pobijediti. Oh! Ka-
ko je bez premca bilo silaæenje Kralja slave na ovaj svijet da izdræi
muËninu gladi i æestokih kuπnji prepredenog neprijatelja, kako bi
zadobio neograniËenu pobjedu za Ëovjeka. Evo ljubavi kojoj nema
ravne! Uza sve to, oni za koje je uËinjena samo maglovito shvaÊa-
ju veliku milost.
Nisu samo muke gladovanja Ëinile stradanje naπeg Otkupite-
lja tako neizrecivo ozbiljnim. Bio je to osjeÊaj krivnje, proiziπao
iz zadovoljavanja apetita, koje je donijelo takvu straπnu nesreÊu
na svijet i tako teπko pritiskalo Njegovu boæansku duπu. ...
S ljudskom naravi i uæasnom teæinom grijeha koja Ga je
pritiskala, naπ Spasitelj se odupro Sotoninoj moÊi u ovoj velikoj
vodeÊoj kuπnji koja ugroæava ljudske duπe. Ako Ëovjek pobijedi u
ovoj kuπnji, moæe pobijediti i na svakom drugom podruËju. (Isto)

173
158 18. lipnja

Odræati ljubav æivom

“Æene, pokoravajte se svojim muæevima, kako dolikuje u
Gospodinu! Muæevi, ljubite svoje æene i ne budite osorni
prema njima!” (Koloπanima 3,18.19)
Kolikih bi problema i kako velike plime boli i nesreÊe muæevi
i æene bili poπteeni kada bi njegovali poπtovanje, naklonost i
lijepe rijeËi zahvalnosti s malim djelima paænje i ljubaznosti koje
su odræale ljubav u æivotu i bile potrebne da zadobiju naklonost
izabranih braËnih drugova. Kad bi muæ i æena nastavili njegovati
ove znakove paænje koji hrane ljubav, bili bi sretniji u druπtvu
jedni drugih, a to bi imalo i posveÊujuÊi utjecaj na njihove obitelji.
Imali bi u sebi mali svijet sreÊe i ne bi æeljeli otiÊi izvan tog
svijeta tragajuÊi za novim privlaËnostima i novim ljubavima. ...
Mnoge æene vape za rijeËima ljubavi i dobrote i uobiËajenim
izrazima paænje i naklonosti, rijeËima koje im duguju njihovi mu-
æevi time πto su ih izabrali za svoje æivotne suputnice. ... Ove
male paænje i izrazi naklonosti Ëine zbroj æivotne sreÊe. ...
Kada bi se srca odræavala njeænim u naπim obiteljima, kad bi
bilo plemenitog, velikoduπnog priklanjanja jednih prema drugima
u ukusima i stavovima, kada bi æena traæila moguÊnosti da izrazi
svoju ljubav djelima ljubaznosti prema muæu, a muæ pokazivao
isto uvaæavanje i ljubaznu brigu za æenu, djeca bi sudjelovala u
istom duhu. Ovaj utjecaj proæimao bi dom, a od kakve bi plime
jada bili saËuvani u obiteljima! ...
Svaki par koji se sjedinio u æivotnoj odanosti trebao bi se
truditi da æivot osobe s kojom se udruæio uËini πto je moguÊe
sretnijim. Ono πto cijenimo, pokuπavamo saËuvati i, ako ikako
moæemo, uËiniti joπ vrednijim. U braËnom ugovoru muæevi i æene
su ostvarili neku vrstu nagodbe, æivotnu investiciju i trebali bi
uËiniti sve da ne izgovaraju nestrpljive i razdraæljive rijeËi, Ëak i
viπe nego πto su to Ëinili prije braka, zato πto su sada njihove
sudbine sjedinjene za buduÊi æivot kao muæa i æene, i svatko od
njih biva cijenjen upravo onoliko koliko je mukotrpnog truda
uloæio u zadræavanje i odræavanje svjeæom ljubavi koja je bila
toliko æeljno traæena i cijenjena prije braka. (RH, 12. listopada
1912.)

174
19. lipnja 159

Glas duænosti
“I πto god nakaniπ uËiniti, uËini dok moæeπ, jer nema ni
djela ni umovanja, ni spoznaje ni mudrosti u Podzemlju
u koje ideπ.” (Propovjednik 9,10)
Glas duænosti je Boæji glas — uroeni i s Neba poslani vodiË.
Bilo da nam je ugodna ili neugodna, trebamo izvrπiti obvezu koja
na æivotnom putu leæi neposredno pred nama. Ako bi Gospodin
æelio da prenesemo poruku Ninivi, sigurno Mu ne bi bilo drago da
idemo u Jopu ili Kafarnaum. Bog ima razloge zbog kojih nas πalje
u mjesto prema kojem su usmjerene naπe noge. ...
Male lisice su te koje kvare vinograde, mala zanemarivanja,
mali nedostatci, mala nepoπtenja, mala odstupanja od naËela koja
osljepljuju duπu i odvajaju je od Boga.
Male æivotne pojedinosti razvijaju duh i odreuju karakter.
Oni koji zanemaruju male pojedinosti, neÊe moÊi izdræati teπke
kuπnje kada dou na njih. Zapamtite da se izgradnja karaktera ne
zavrπava dok god æivimo. Svakoga se dana u graevinu postavlja
dobra ili loπa opeka. Ili gradite krivo ili s toËnoπÊu i ispravnoπÊu
kojima Êete izgraditi lijep hram za Boga. Zbog toga, u potrazi za
velikim pojedinostima koje treba uraditi, ne zapostavite male mo-
guÊnosti koje do vas dolaze iz dana u dan. Onaj tko zanemaruje
male pojedinosti a ipak sebi laska da je spreman uËiniti predivne
stvari za Gospodara, u opasnosti je od potpunog promaπaja. Æivot
se ne sastoji od velikih ærtava i predivnih dostignuÊa, veÊ od
malih pojedinosti. (RH, 29. prosinca 1910.)
Sve πto ti doe na ruku da Ëiniπ, Ëini po svojoj moguÊnosti.
UËini svoj posao ugodnim pjevanjem pjesama hvale. Da bi imao
Ëist izvjeπtaj u nebeskim knjigama, nikada se ne ljuti ili grdi.
Neka tvoja svakidaπnja molitva bude: “Gospodine, pomozi mi da
ovo uËinim najbolje πto mogu. ... Daj mi snage i vedrine. Pomozi
mi da u svoja djela unesem Spasiteljevu sluæbu ljubavi.”
Gledajte na svaku duænost, koliko god bila skromna, kao na
svetinju, jer je ona dio sluæbe Bogu. Ne dopustite da vas iπta
navede da zaboravite Boga. Unesite Krista u sve πto radite. Tada
Êe vaπ æivot biti ispunjen sjajem i zahvalnoπÊu. Vi Êete uËiniti
najbolje πto ste mogli, kreÊuÊi se naprijed veselo u sluæbi Go-
spodinu, a srce Êe vam biti ispunjeno Njegovom radoπÊu. (Letter
1, 1904.)

175
 20. lipnja

Æivjeti za druge
“Po primjeru Sina »ovjeËjega, koji nije doπao da mu slu-
æe, nego da on sluæi i da dadne svoj æivot kao otkup
mjesto svih!” (Matej 20,28)
Mi ne smijemo æivjeti samo za sebe. Krist je doπao na ovaj
svijet da æivi za druge; ne da Mu sluæe, nego da On sluæi. Ako
160 budete æivjeli kao πto je On æivio, time govorite svijetu: “Gledajte
»ovjeka s Golgote!” Vi pravilom i primjerom vodite druge na put
pravednosti. (MS 11, 1885.)
Grijeh kojem se u najveÊoj mjeri popuπta, a koji nas odvaja
od Boga i proizvodi toliko zaraznih duhovnih poremeÊaja, jest
sebiËnost. Ne moæe biti povratka Gospodinu osim putem samo-
odricanja. Sami po sebi ne moæemo Ëiniti niπta, ali u Bogu koji
nas jaËa moæemo æivjeti ËineÊi dobro drugima i na taj naËin izbje-
Êi zlo sebiËnosti. Ne trebamo iÊi u poganske zemlje da bismo
pokazali svoju æelju da sve posvetimo Bogu u korisnom, nese-
biËnom æivotu. Trebali bismo to uËiniti u krugu svojeg doma, u
crkvi, meu onima s kojima smo povezani i s kojima poslujemo.
Upravo tu, u uobiËajenim podruËjima æivota, mjesto je na kojem
se trebamo odreÊi svojega “ja” i zadræati ga u pokornosti.
Pavao je mogao reÊi: “Iz dana u dan mrem.” (1. KorinÊanima
15,31) Svakodnevno umiranje sebi u malim æivotnim poslovima
Ëini nas pobjednicima. Trebamo zaboraviti na sebe u æelji da uËi-
nimo dobro drugima. Kod mnogih postoji odluËujuÊi nedostatak
ljubavi prema drugima. Umjesto da vjerno obave svoju duænost,
oni radije traæe zadovoljstvo.
Bog svim svojim sljedbenicima odluËno povjerava duænost da
blagoslivljaju druge svojim utjecajem i sredstvima. ... Rad za dru-
ge donosi slatko zadovoljstvo, pravi unutarnji mir koji daje obilnu
nagradu. Kada su potaknuti visokom i plemenitom æeljom da uËi-
ne dobro drugima, oni Êe naÊi istinsku sreÊu u vjernom obavlja-
nju mnogobrojnih æivotnih duænosti. To Êe donijeti viπe od zemalj-
ske nagrade; svaku vjernu, nesebiËno obavljenu duænost zapaæaju
aneli i ona svijetli u æivotnoj knjizi. Na Nebu nitko neÊe misliti
na sebe niti Êe traæiti svoje zadovoljstvo, veÊ Êe svi, iz Ëiste,
istinske ljubavi, traæiti sreÊu nebeskih biÊa oko sebe. Ako æelimo
uæivati u druπtvu nebeskih biÊa na novostvorenoj Zemlji, moramo
se veÊ ovdje rukovoditi nebeskim naËelima. (2T 132,133)

176
21. lipnja

Nitko nije slobodan od kuπnji

“Vama koje snaga Boæja po vjeri Ëuva za spasenje πto veÊ
stoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zato Êete
klicati od radosti, iako se jedan Ëas — ako to mora biti
— budete oæalostili raznim kuπnjama.” (1. Petrova 1,5.6)
Nemojte misliti da je krπÊanski æivot slobodan od kuπnji.
Kuπnje Êe doÊi na svakog krπÊanina. A i krπÊanin i onaj tko ne
prihvaÊa Krista za svojeg vou, imat Êe kuπnje. Razlika je u tome
πto ovaj drugi sluæi tiraninu za kojega se radi vrlo naporno, dok
krπÊanin sluæi Onome koji je umro da bi mu podario vjeËni æivot.
Ne gledajmo na kuπnju kao na neπto neobiËno, veÊ kao na sred- 161
stvo kojim se Ëistimo i jaËamo. “Svaku radost imajte, braÊo moja,
kad padate u razliËne napasti”, opominje Jakov, “znajuÊi da ku-
πanje vaπe vjere stvara postojanost!” (Jakov 1,3)
U buduÊem Êemo æivotu razumjeti pojedinosti koje nas ovdje
u velikoj mjeri zbunjuju. Shvatit Êemo koliko smo moÊnog Po-
moÊnika imali i kako su Boæji aneli bili poslani da nas Ëuvaju
kada smo sluπali savjet Boæje rijeËi.
Svima koji Ga primaju, Krist Êe dati snagu da postanu Boæji
sinovi. On je prisutan u svakom trenutku kada nam je potrebna
pomoÊ. Stidimo se svoje kolebljive vjere. Oni koji su svladani
kuπnjom mogu samo sebe okrivljavati zbog neuspjeha u odupira-
nju neprijatelju. Svi koji odluËe, mogu doÊi Kristu i pronaÊi po-
moÊ koja im je potrebna.
Tu meu vama stoji silni Savjetnik vjekova, pozivajuÊi vas da
Mu poklonite svoje povjerenje. HoÊemo li se odvratiti od Njega
zbog nesigurnih ljudi, koji su kao i mi potpuno ovisni o Bogu?
Jesmo li pali tako nisko ispod prednosti koje imamo? Zar nismo
krivi πto oËekujemo tako malo da nismo ni traæili ono πto nam
Bog æeli podariti?
“Slavit Êu ljubav Jahvinu, slavna djela njegova — za sve πto
nam Jahve uËini, za veliku dobrotu domu Izraelovu πto nam je
iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi. ReËe: ‘Dosta, oni
su narod moj, sinovi koji se neÊe iznevjeriti!’ I on im posta Spa-
siteljem u svim njihovim tjeskobama. Nije slao poslanika ni ane-
la, nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je
otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine.” (Izaija 63,7-
9) (RH, 9. lipnja 1910.)

177
 22. lipnja

Snaga za danas
“I tu Êu treÊinu kroz oganj provesti, proËistit Êu ih kao
πto se proËiπÊuje srebro, iskuπat ih kao πto se srebro
iskuπava. I on Êe zazivati ime moje, a ja Êu mu se odazva-
ti i reÊi Êu: ‘Moj je to narod!’ a on Êe reÊi: ‘Jahve je Bog
moj!’” (Zaharija 13,9)
Na osnovi prolaska kroz kuπnje Gospodin dokazuje snagu
svoje djece. Je li srce bilo dovoljno jako da ga podnese? Je li
savjest ostala neoptereÊena? SvjedoËi li Duh naπem duhu da smo
djeca Boæja? To Gospodin utvruje iskuπavajuÊi nas. U peÊi nevo-
lje Ëisti nas od svake troske. ©alje nam kuπnje ne da bi izazvao
nepotrebnu bol, veÊ da nas navede da gledamo u Njega, da ojaËa
izdræljivost, da nas nauËi da Êemo, ako se ne pobunimo, nego
stavimo svoje povjerenje u Njega, vidjeti Njegovo spasenje. ...
Kristova ljubav prema Njegovoj djeci je snaæna isto kao πto
je i njeæna. To je ljubav jaËa od smrti, zato πto je On umro za nas.
162 To je ljubav postojanija od ljubavi majke prema svojoj djeci. Maj-
Ëina se ljubav moæe promijeniti, ali Kristova ljubav je nepromje-
njiva. “Siguran sam”, kaæe Pavao, “da nas neÊe ni smrt, ni æivot,
ni aneli, ni poglavarstva, ni sadaπnjost, ni buduÊnost, ni sile, ni
visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moÊi rastaviti od
ljubavi Boæje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu naπemu.” (Rimlja-
nima 8,38.39)
U svakoj kuπnji imamo veliku utjehu. Zar naπ Spasitelj nije
ganut osjeÊajem naπe slabosti? Zar i On nije iskuπan u svemu
kao πto smo mi? I zar nas nije pozvao da Mu donesemo sve svoje
terete i brige? Zato se nemojmo osjeÊati jadno zbog optereÊenja
sutraπnjice. Hrabro i radosno nosimo danaπnji teret. Moramo imati
danaπnje povjerenje i vjeru. Od nas se ne traæi da æivimo u nekim
veÊim okvirima, nego u svakom novom danu kao u zasebnoj cje-
lini. Onaj koji nam daje snagu za danas, dat Êe nam i snagu za
sutra. ...
Niπta ne ranjava duπu kao oπtre strelice nevjerovanja. Kada
kuπnja doe, kao πto Êe sigurno doÊi, ne brinite se niti se æalite.
Tiπina u duπi Ëini Boæji glas izrazitijim. “Obradovaπe se tiπini.”
(Psalam 107,30) Zapamtite da su ispod vas vjeËne ruke. “Smiri se
pred Jahvom i njemu se nadaj.” (Psalam 37,7) On vas vodi u luku
iskustva u milosti. (ST, 5. studenoga 1902.)

178
23. lipnja

DomaÊi Bogu
“Prema tome, niste viπe tuinci i gosti, nego ste sugraa-
ni svetih i ukuÊani Boæji, nazidani na pravom temelju —
na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist
Isus.” (Efeæanima 2,19.20)
Gospodin Isus iskuπava ljudska srca pokazivanjem svoje mi-
losti i izobilnog milosra. On obavlja tako nevjerojatne preobra-
æaje da Sotona ... stoji i gleda ih kao neosvojivu tvravu pred
njegovim lukavstvima i varkama. Oni su mu neshvatljiva tajna.
Boæji aneli ... gledaju s Ëuenjem i radoπÊu kako pali ljudi, nekada
djeca gnjeva, zahvaljujuÊi Kristovom poduËavanju, razvijaju karak-
ter sliËan boæanskom, postaju Boæji sinovi i kÊeri i igraju vaænu
ulogu u djelatnostima i zadovoljstvima Neba. (TM 18)
Gospodin je osigurao svojoj crkvi moguÊnosti i blagoslove da
moæe prikazati svijetu sliku svoje dovoljnosti i da Njegova crkva
moæe biti potpuna u Njemu, stalna slika potpuno drugaËijeg, Ëak
vjeËnog svijeta, zakona koji su uzviπeniji od zemaljskih. Njegova 163
crkva treba biti hram podignut prema boæanskom uzoru. ...
Svojoj crkvi Krist je dao izobilna sredstva da bi od svojega
kupljenog vlasniπtva mogao primiti veliki prinos slave otkuplje-
nih. Crkva, obdarena Kristovom pravednoπÊu, Njegova je riznica
u kojoj Êe se, u punom i konaËnom prikazu, pojaviti bogatstvo
Njegove milosti, Njegove ljubavi i Njegovog milosra. Izjava u Nje-
govoj posredniËkoj molitvi da je OËeva ljubav prema nama tako
velika kao prema Njemu, Jedinoroenom Sinu i da Êemo biti s
Njim tamo gdje je On, zauvijek jedno s Kristom i Ocem, izaziva
Ëuenje nebeskih vojski, a to je i njihova velika radost. Dar Nje-
govog Svetoga Duha, bogat, pun i izobilan, Njegovoj Êe crkvi biti
kao sveobuhvatni vatreni zid kojeg sile pakla neÊe nadvladati.
Krist gleda na svoj neumrljano Ëist i besprijekorno savrπen narod
kao na nagradu za sva svoja stradanja, poniæenja i ljubav, kao i
na krunu svoje slave — Krist veliko srediπte iz kojeg isijava sva
slava. (TM 17,18,19)

179
 24. lipnja

Pamtite svoj uzviπeni poziv

“Zato Êu vas uvijek podsjeÊati na ovo, premda sve i sami
znate i premda ste uËvrπÊeni u sadaπnjoj istini.” (2. Pe-
trova 1,12)
Bez obzira na to koliko dugo Êemo moæda putovati u vjeËni
æivot, Ëesto se trebamo prisjeÊati milosti naπeg nebeskog Oca
prema nama i prikupljati nadu i hrabrost iz obeÊanja Njegove
RijeËi. ... Petar je shvatio vrijednost stalne budnosti u krπÊan-
skom æivotu i osjetio poticaj Svetoga Duha da uporno nastoji kod
vjernika oko njihovog pokazivanja velike paæljivosti u svakidaπ-
njem æivotu. ...
“Zato Êu vas uvijek podsjeÊati na ovo.” Oh, samo kad bismo
pred svojim umom odræali one pojedinosti koje se tiËu naπe vje-
Ëne dobrobiti, ne bismo se upuπtali u bilo kakve ludosti ili prazna
naklapanja! Æivotno je djelo pred nama. Mi trebamo pokazati
revnost kako bismo utvrdili svoj poziv i izbor, sluπajuÊi jedno-
stavne upute sadræane u svetoj Boæjoj rijeËi. …
Ima mnogo pogreπnih detalja kojima omoguÊavamo da prou
nezapaæeno, u trenutcima kada bismo svojim poboænim razgovo-
rom mogli postaviti primjer ispravnog djelovanja koje bi bilo stal-
ni ukor onima koji Ëine zlo. Ne moæemo sebi dopustiti da naπ
primjer izgleda kao da odobrava pogreπno postupanje. Postoji raj
koji moæemo zadobiti i pakao koji moæemo izbjeÊi. U crkvama s
velikim brojem vjernika ... postoji posebna opasnost od sniæava-
nja mjerila. Kad su mnogi vjernici sabrani na jednom mjestu,
neki postaju nemarni i ravnoduπni mnogo viπe nego πto bi bili
kada bi se naπli odvojeni i morali stajati sami. Meutim, Ëak i u
nepovoljnim okolnostima moæemo bdjeti u molitvi i pokazati pri-
164 mjer poboænim razgovorima koji Êe biti moÊno svjedoËanstvo za
ono πto je pravo. ... Ne moæemo sebi dopustiti da govorimo rijeËi
koje bi obeshrabrile naπe kolege hodoËasnike na krπÊanskom putu.
Krist je poloæio svoj æivot da bismo mi mogli æivjeti s Njim u slavi.
Tijekom cijele vjeËnosti On Êe na svojim rukama nositi oæiljke od
okrutnih klinova kojima je prikovan za golgotski kriæ. ...
Mi se sada osposobljavamo za buduÊi, vjeËni æivot, i uskoro,
ako budemo vjerni, ugledat Êemo dveri grada naπega Boga kako
se otvaraju na svojim blistavim πarkama da bi narodi koji su
odræali istinu uπli u svoju vjeËnu baπtinu. (MS 23, 1910.)

180
25. lipnja

Naπa zadaÊa u svijetu

“Kao πto ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet.”
(Ivan 17,18)
HoÊe li nas odvajanje od svijeta u posluπnosti boæanskim
naredbama uËiniti nepodobnim za rad koji nam je Gospodin osta-
vio? HoÊe li nas omesti u Ëinjenju dobra onima oko nas? Ne; πto
se ËvrπÊe budemo dræali Neba, veÊa Êe biti i snaga naπe korisno-
sti. Trebali bismo prouËavati Veliki Primjer, da bi duh koji je
prebivao u Kristu mogao prebivati u nama. Spasitelj nije prona-
en meu uzviπenima i uvaæenima na svijetu. Nije provodio vrije-
me meu onima koji su traæili lagodnost i zadovoljstvo. Nastojao
je pomoÊi onima kojima je bila potrebna pomoÊ, spasiti izgublje-
ne i propale, uspraviti pognute, razlomiti jaram ugnjetavanja oko-
vanima, izlijeËiti bolesne i progovoriti rijeËi suÊuti i utjehe ne-
voljnima i tuænima. Od nas se traæi da slijedimo ovaj Primjer. ©to
viπe uzimamo udjela u Kristovom duhu, to Êemo viπe nastojati
pomoÊi ljudima oko nas. Blagoslivljat Êemo siromaπne i tjeπiti
nevoljne. ...
Vrijeme kuπnje ubrzo Êe se zavrπiti. ... Uskoro Êe posljednja
molitva za greπnike biti prinesena, posljednja suza prolivena, upu-
Êena posljednja opomena, proglaπen posljednji poziv, a slatki glas
milosti neÊe se viπe Ëuti. To je razlog zaπto Sotona ulaæe tako
silne napore da uhvati muπkarce i æene u svoju zamku. ... Nepri-
jatelj igra igru æivota za svaku pojedinu duπu. On radi na tome da
od nas ukloni sve πto je duhovne naravi i da, umjesto plemenitih
Kristovih vrlina — zakrËi naπa srca zlim osobinama tjelesne na-
ravi — mrænjom, zlim pretpostavkama, ljubomorom, ljubavlju pre-
ma svijetu, samoljubljem, ljubavlju prema uæicima i ponosom æi-
vota. Mi trebamo biti ojaËani protiv nadolazeÊeg neprijatelja ... jer
ako ne budemo oprezni i ustrajni u molitvi, ova zla Êe uÊi u srce
i istisnuti sve πto je dobro. (RH, 2. sijeËnja 1900.)
Velika je odgovornost poloæena na Kristove uËenike. Impe-
rativ duænosti odsjajuje nebesko svjetlo na svijet obavijen tamom. 165
©to je dublja tama, to svjetlije treba zasjati svjetlo krπÊanske
vjere i krπÊanskog primjera. (RH, 23. listopada 1888.)

181
26. lipnja

NajmoÊniji argument
“Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. … Vi ste
mi svjedoci, rijeË je Jahvina, i ja sam Bog.” (Izaija 43,11.12)
O svojim istinskim sljedbenicima Gospodin kaæe: “I narod
koji sam sebi sazdao moju Êe kazivati hvalu!” (redak 21) Oni su
moji svjedoci, moji izabrani predstavnici u otpadniËkom svijetu.
...
Bog nas poziva na suradnju. Njegovi su zahtjevi pravedni i
razumni. ... Kada uzimamo Kristovo ime, obvezujemo se da Êemo
Ga zastupati. Da bismo bili vjerni svojoj obvezi, u nama se mora
oblikovati Krist — nada slave. Svakidaπnji æivot mora postajati
sve sliËniji Kristovom æivotu. Moramo biti krπÊani djelom i isti-
nom. Krist ne æeli imati nikakve veze s pretvaranjem. On Êe dobro-
doπlicom u nebeskim dvorovima doËekati samo one Ëije je krπ-
Êanstvo bez maske. Æivot krπÊana koji kaæu da su krπÊani a ne
æive Kristovim æivotom, bivaju povod za izrugivanje vjeri. (RH, 14.
sijeËnja 1904.)
Bog od nas ne traæi da kupimo Njegovu naklonost bilo ka-
kvom skupom ærtvom. On traæi samo sluæbu poniznog, skruπe-
nog srca, koje je rado i sa zahvalnoπÊu prihvatilo Njegov besplatni
dar. Onaj tko prima Krista kao svojega osobnog Spasitelja, posje-
duje spasenje koje je Krist osigurao. I on nikada ne treba zabora-
viti da kao πto ga je besplatno dobio, tako ga treba dalje predati.
(Letter 8, 1901.)
ShvaÊate li svoju vrijednost u Boæjim oËima? On kaæe: “Vi
ste moji suradnici.” Sjaji li vaπe svjetlo jasnim zrakama u palom
svijetu? Æelite li usavrπiti svaku sposobnost i snagu koje vam je
Bog podario? Moæda neÊete biti propovjednik, ali moæete biti svje-
dok. Moæda neÊete biti rjeËit govornik, ali moæete biti rjeËiti æive-
Êi svakodnevno za Krista, moæete biti rjeËiti tako da vaπe svjetlo
svijetli pred ljudima. (MS 21, 1895.)
Pravi krπÊanin, kojega je lako voljeti, najmoÊniji je argument
koji se moæe dati u korist biblijskoj istini. Takav je Ëovjek Kristov
predstavnik. Njegov je æivot najuvjerljiviji dokaz koji se moæe izni-
jeti u prilog sili boæanske milosti. Kad Boæji narod unese Kri-
stovu pravednost u svakidaπnji æivot, greπnici Êe biti obraÊeni i
bit Êe postignuta pobjeda nad neprijateljem. (RH, 14. sijeËnja 1904.)

182
27. lipnja 166

Naπa obveza prema siromaπnima

“Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah æedan, i napo-
jiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah go, i obukoste
me; bijah bolestan, i pohodiste me; bijah u tamnici, i
dooste k meni.” (Matej 25,35.36)
Dok su svijetu potrebne suÊut, molitve i pomoÊ Boæjeg naro-
da, dok mu je potrebno da vidi Krista u æivotu Njegovih sljedbenika,
Boæjem narodu je isto tako potrebna prilika da pokaæe svoje su-
osjeÊanje, da doda djelotvornost svojim molitvama i razvije karak-
ter po boæanskom uzoru.
Bog je postavio meu nas siromaπne, nesretne, bolesne i one
koji pate upravo da bi nam osigurao takve prilike. Oni su Kristova
baπtina Njegovoj crkvi i trebaju biti zbrinuti kao πto bi se On
pobrinuo za njih. Na ovaj naËin Bog uklanja trosku i proËiπÊava
zlato, dajuÊi nam kulturu srca i karakter koji su nam potrebni.
Gospodin moæe ostvariti svoje djelo i bez naπe suradnje. On
ne ovisi o nama niti naπem novcu, naπem vremenu i naπem radu.
Crkva je, meutim, vrlo dragocjena u Njegovim oËima. Ona je
riznica koja sadræi Njegove dragulje, tor koji obuhvaÊa Njegovo
stado i On je æeli vidjeti bez mane ili mrlje ili bilo Ëega sliËnog.
On Ëezne za njom s neizrecivom ljubavlju. To je razlog zbog kojeg
nam je dao priliku da radimo za Njega i On prihvaÊa naπe napore
kao obiljeæje ljubavi i odanosti.
Stavivπi meu nas siromaπne i one koji pate, Gospodin nas
oprobava da bi nam otkrio πto je u naπem srcu. ... Kultura uma
i srca lakπe se postiæe kada osjeÊamo takvu njeænu suÊut prema
drugima da se odriËemo svojih prednosti i osobne koristi da bi-
smo ublaæili njihove potrebe. ...
Dobra djela traæe od nas ærtvu, ali upravo preko te ærtve
osigurana nam je disciplina. Te obveze dovode nas u sukob s
prirodnim osjeÊajima i sklonostima, pa ispunjavajuÊi njih, ostva-
rujemo pobjedu za pobjedom nad nepoæeljnim osobinama karak-
tera. (6T 261—263)
Svijet Êe biti osvjedoËen ne toliko onim πto se pouËava s
propovjedaonice, koliko onim kako Crkva æivi. Propovjednik objav-
ljuje teoriju Evanelja, ali praktiËna poboænost Crkve pokazuje
njegovu silu. (Isto)

183
167 28. lipnja

Djelo pripreme
“Siguran sam u ovo isto da Êe onaj koji je poËeo dobro
djelo meu vama dovrπiti ga do Dana Krista Isusa.” (Filip-
ljanima 1,6)
Adventisti sedmoga dana trebaju izvrπiti ozbiljnu pripremu
ako æele stajati Ëvrsto u kuπnjama koje su pred njima. Ako osta-
nu vjerni Bogu u zbrci i kuπnjama posljednjih dana, moraju u
poniznosti srca od Gospodina traæiti mudrost da se odupru nepri-
jateljevim obmanama. ...
Uvijek moramo imati na umu ozbiljnu misao o Gospodnjem
brzom povratku i, imajuÊi u vidu tu Ëinjenicu, prepoznati osobni
rad koji trebamo obaviti. Uz pomoÊ Svetoga Duha moramo se
oduprijeti prirodnim sklonostima i teænjama k zlu i iπËupati iz
æivota korov svakog elementa koji nije Kristov. Tako Êemo pri-
premiti svoje srce za primanje Boæjeg blagoslova, koji Êe nam
prenijeti milost i dovesti nas u sklad s Isusovom vjerom. Za ovo
djelo pripreme ovom su narodu udijeljene velike prednosti preko
darovanog svjetla, upozorenja i savjeta poslanih posredovanjem
Boæjeg Duha.
Zbog poveÊane snage Sotoninih kuπnji, vremena u kojima
æivimo prepuna su opasnosti za Boæju djecu i mi trebamo stalno
uËiti od Velikog UËitelja da bismo svaki korak uËinili u sigurnosti
i pravednosti. Pred nama se otvaraju predivni prizori, i u ovom
trenutku svijet treba dobiti æivo svjedoËanstvo preko æivota Bo-
æjeg naroda koji ispovijeda istinu, kako bi mogao vidjeti da u
ovom dobu, kada zlo prevladava na sve strane, postoji jedan na-
rod koji je ostavio po strani svoju volju i æeli Ëiniti Boæju volju —
narod u Ëijem je srcu i æivotu napisan Boæji zakon. Pred nama su
velike kuπnje, teπki ispiti. Boæji narod koji vrπi Njegove zapovijedi
treba se pripremiti za ovo vrijeme nevolje stjecanjem dubljeg isku-
stva u Boæjim podruËjima djelovanja i praktiËnim poznavanjem
Kristove pravde. ... Nisu samo nevjernicima, veÊ i vjernicima upu-
Êene rijeËi: “Traæite Jahvu dok se moæe naÊi, zovite ga dok je
blizu.” (Izaija 55,6) ...
Neka vaπ svakidaπnji æivot svjedoËi o vjeri koju ispovijedate.
(RH, 28. kolovoza 1911.)

184
29. lipnja 168

Kad bi Krist danas doπao

“Bdijte i molite svaki Ëas, da biste mogli umaÊi svemu
onomu πto se ima dogoditi i odræati se pred Sinom »ovje-
Ëjim.” (Luka 21,36)
Krist nam zapovijeda da budemo budni kako bismo uspjeli
pobjeÊi od onoga πto ide na zemlju. Od najveÊeg je znaËenja da
posluπamo ovo upozorenje. Neprijatelj svake pravde je na naπem
putu æeleÊi nas navesti da zaboravimo Boga.
Moramo biti ispunjeni radoπÊu pri pomisli na Kristovo skoro
pojavljivanje. Onima koji se raduju Njegovom dolasku, On Êe doÊi
bez grijeha na spasenje. Ali ako naπ um bude ispunjen mislima
o zemaljskom, ne moæemo s radoπÊu oËekivati Njegov dolazak.
“Kad bih znao da Krist dolazi za nekoliko godina,” kaæe ne-
tko, “æivio bih sasvim drugaËije.” Ali ako vjerujemo da On dolazi,
trebali bismo æivjeti isto tako vjerno kao da znamo da Êe se poja-
viti za nekoliko godina. Mi ne vidimo kraj od poËetka, ali Krist je
osigurao dovoljnu pomoÊ za svaki dan u godini.
Sve oko Ëega trebamo nastojati jest samo ovaj jedan dan.
Danas moramo biti vjerni svojem æivotnom opredjeljenju. Danas
moramo ljubiti Boga svim srcem i svojega bliænjeg kao samog
sebe. Danas se moramo oduprijeti neprijateljevim kuπnjama i Kri-
stovom miloπÊu izvojevati pobjedu. Tako Êemo biti budni i oËeki-
vati Kristov dolazak. Svakoga dana trebamo æivjeti kao da znamo
da Êe nam to biti posljednji dan na Zemlji. Kad bismo znali da Êe
Krist sutra doÊi, zar ne bismo danas birali samo lijepe rijeËi i
nesebiËna djela? Moramo biti strpljivi, njeæni i izuzetno ozbiljni,
ËineÊi sve πto je u naπoj moÊi da zadobijemo duπe za Krista. ...
Pozivam vas da okrenete svoje misli od svjetovnih stvari i
usmjerite ih na one od vjeËne vrijednosti. Krist vam je postavio
vjeËni æivot na dohvat, a obeÊao je i da Êe vam pomoÊi u svakom
trenutku potrebe. ... Nikada se ne trebamo opustiti zadovoljni
sadaπnjim postignuÊima. Ako cijelim svojim umom i srcem bude-
mo radili na postizanju Boæjeg ideala, ako se za pomoÊ budemo
obraÊali Kristu, moÊnom pomoÊniku, On Êe nam pruæiti baπ onu
pomoÊ koja nam je potrebna. On Êe nam podariti silu koja Êe nam
omoguÊiti da budemo pobjednici u borbi protiv zla. (MS 11, 1885.)

185
169 30. lipnja

Pokraj drveta æivota

“Pjevali su novu pjesmu: ‘Kadar si da uzmeπ knjigu i da
otvoriπ njezine peËate, jer si bio zaklan i svojom krvi
iskupio Bogu ljude od svakog plemena, jezika, puka i
naroda.’” (Otkrivenje 5,9)
OËekujemo li da napokon stignemo na Nebo i pridruæimo se
nebeskom zboru? Kada je karakter u pitanju, iz groba Êemo iziÊi
baπ onakvi kakvi odlazimo u njega. ... Sada je vrijeme za pranje
i glaËanje. ...
Ivan je vidio Boæje prijestolje i oko prijestolja mnoπtvo ljudi,
pa je zato upitao: “Tko su ovi?” Doπao je odgovor: “Ovo su oni πto
dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u
krvi Janjetovoj.” (Otkrivenje 7,14) Krist ih vodi na izvore æive
vode, tu je drvo æivota, a tu je i dragocjeni Spasitelj. Ovdje nam
je prikazan æivot koji se mjeri Boæjim æivotom. Tamo nema boli,
tuge, bolesti ni smrti. Svi æive u miru, skladu i ljubavi. ...
Sada je vrijeme da primimo milost, snagu i moÊ koje Êe se
udruæiti s naπim ljudskim naporima da moæemo oblikovati karak-
ter za vjeËni æivot. Kada to ostvarimo, ustanovit Êemo da nam
sluæe Boæji aneli i postat Êemo baπtinici Boæji i subaπtinici Kri-
stovi. A kada zatrubi o posljednjoj trubi, mrtvi Êe biti pozvani iz
svojih tamnica i biti preobraæeni u trenutku, odjednom, a na gla-
ve pobjednika bit Êe stavljene krune besmrtne slave. Otvorit Êe se
vrata raja za narod koji je odræao istinu i on Êe uÊi. Sukob je
zavrπen.
“Nakon toga Êe kralj reÊi onima s desne strane: ‘Doite, bla-
goslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je
pripravljeno od postanka svijeta!’” (Matej 25,34) Æelimo li ovaj
blagoslov? Ja ga æelim, a vjerujem i ti. Neka ti Bog pomogne da
se izboriπ u bitci æivota i dan za danom pobjeujeπ, tako da na
kraju budeπ u broju onih koji Êe svoju krunu poloæiti kraj Isusovih
nogu i dodirnuvπi zlatnu harfu, ispuniti cijelo Nebo najslaom
glazbom. Æelim da ljubiπ moga Isusa. ... Ne odbacuj Spasitelja jer
je On platio beskonaËnu cijenu za tebe. Ja vidim u Isusu neus-
poredivu privlaËnost — a æelim da je vidiπ i ti. (MS 84, 1886.)

186
 SRPANJ
SUKOB I HRABROST

1. srpnja

Skupa pogreπka
“Otkrih ovo: Bog je stvorio Ëovjeka jednostavnim, a on
snuje nebrojene spletke.” (Propovjednik 7,29)
Knjiga Postanka iznosi sasvim odreen izvjeπtaj o æivotu Ëi- 170
tavog druπtva i pojedinaca, a u tom izvjeπtaju nemamo nijedan
podatak da je neko dijete roeno slijepo, gluho, sakato, izobliËe-
no ili maloumno. Ne postoji, na primjer, nijedan zapis o prirodnoj
smrti u ranom djetinjstvu, mladosti ili na poËetku odrasle dobi.
Nema izvjeπtaja o muπkarcima i æenama umrlim od bolesti. Osmr-
tnice u knjizi Postanka izgledaju ovako: “Adam poæivje u svemu
devet stotina i trideset godina. Potom umrije.” (Postanak 5,5)
“©et poæivje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umri-
je.” (Postanak 5,8) ...
Bog je obdario Ëovjeka s tako velikom æivotnom silom da se
mogao odupirati nagomilavanju bolesti proiziπlih iz posljedica
iskvarenih navika i da traje veÊ πest tisuÊa godina. Ta Ëinjenica
sama po sebi dovoljan je dokaz o snazi i elektriËnim strujanjima
kojima je Bog obdario Ëovjeka pri stvaranju. ... Da Adam prigo-
dom stvaranja nije bio obdaren s dvadeset puta veÊom æivotnom
snagom od one koju ljudi imaju sada, ljudski rod sa svojim sada-
πnjim navikama æivota u suprotnosti s prirodnim zakonima veÊ bi
izumro. ... Bog nije stvorio ljudski rod u njegovom sadaπnjem
slabom stanju. To stanje nije djelo Providnosti, veÊ djelo Ëovjeka;
ono je izazvano pogreπnim navikama i zloupotrebama, krπenjem
zakona koje je Bog uspostavio da vladaju Ëovjekovim postoja-
njem. (3T 138,139)
Bog je stvorio Ëovjeka sebi na slavu, da bi nakon ispita i
kuπnji ljudska obitelj mogla postati jedno s nebeskom obitelji
ako bi se pokazala posluπna svakoj Njegovoj rijeËi. (1BC 1082)
Evi se Ëinilo da je neposluπnost Bogu, kuπanje ploda sa za-
branjenog drveta nevaæna stvar, kao i navoenje svog supruga na
grijeh, ali njihov je grijeh otvorio rane jada u svijetu. Tko u trenu-
tku kuπnje moæe znati straπne posljedice koje Êe doÊi kao rezul-
tat jednog pogreπnog koraka? (Patrijarsi i proroci, str. 40)
187
 2. srpnja

Adam ponovno u svojem domu

“Jer kao πto u Adamu svi umiru, tako Êe u Kristu svi
oæivjeti. Svaki u svom redu: prvenac Krist, potom, u vrije-
me njegova dolaska, Kristovi pripadnici.”(1. KorinÊanima
15,22.23)
Usred posrtanja zemlje, bljeskova munja i tutnjave gromova,
glas Boæjeg Sina poziva svete koji spavaju. ... Uzduæ i poprijeko
cijele Zemlje mrtvi Êe Ëuti ovaj glas i oni koji ga Ëuju oæivjet Êe.
»itava Êe zemlja odzvanjati koracima iznimno velike vojske iz
svakog naroda i plemena, jezika i puka. …
Svi izlaze iz svojih grobova rastom kakvi su bili kad su uπli
171 u grob. Adam, koji stoji usred uskrsnulog mnoπtva, visok i veli-
Ëanstvena izgleda, po rastu je tek neπto niæi od Boæjega Sina. On
predstavlja znakovitu suprotnost ljudima kasnijih naraπtaja; veÊ
se po tome vidi koliko je ljudski rod degenerirao. Ali svi ustaju
u svjeæini i snazi vjeËne mladosti. …
Svi su nedostaci i deformiteti ostali u grobu. BuduÊi da ima-
ju pristup drvetu æivota u dugo izgubljenom Edenu, otkupljeni Êe
izrasti do pune visine ljudskog roda u njegovoj prvotnoj ljepoti.
…
Dok su spaπeni pozdravljeni dobrodoπlicom u Boæjem gradu,
zrakom se prolama radostan usklik oboæavanja. To je susret dvo-
jice Adama. Boæji Sin stoji raπirenih ruku da primi oca naπeg
roda — biÊe koje je On stvorio, koje je sagrijeπilo protiv svog
Stvoritelja i zbog Ëijeg grijeha Spasitelj nosi znakove raspeÊa.
Kad Adam opazi tragove okrutnih klinova, on ne pada na grudi
svoga Gospodina, veÊ se u poniznosti baca pred Njegove noge s
uzvikom: “Dostojno je, dostojno je Janje koje je zaklano!” Spasi-
telj ga njeæno podiæe i poziva da joπ jednom pogleda edenski dom
iz kojega je toliko dugo bio prognan. …
Ovaj ponovni susret promatraju aneli koji su plakali kad je
Adam pao i radovali se kad je Isus nakon svoga uskrsnuÊa uza-
πao na Nebo i time otvorio grob svima koji Êe uzvjerovati u Nje-
govo ime. Sad vide djelo otkupljenja dovrπeno i svoje glasove
ujedinjuju u pjesmi hvale. (Velika borba, str. 507—510)

188
3. srpnja

Otvorena vrata
“Vjerom je Henok prenesen tako da nije vidio smrti; i viπe
se ne nae jer ga Bog bijaπe prenio. Prije, naime, nego
bijaπe prenesen, primi svjedoËanstvo da je ugodio Bogu.”
(Hebrejima 11,5)
Kada nauËimo hoditi po vjeri a ne po gledanju, dobit Êemo
pomoÊ od Boga baπ kada nam bude potrebna, a Njegov mir Êe doÊi
u naπe srce. Henok je æivio jednostavnim æivotom posluπnosti i
povjerenja. Ako nauËimo tu lekciju jednostavnog povjerenja, svje-
doËanstvo koje je on dobio da je ugodio Bogu, moæemo dobiti i
mi. (ML 14)
Na svakom stupnju izgradnje svojeg karaktera trudite se da
ugodite Bogu. To svakako moæete postiÊi; jer i Henok je ugodio
Bogu iako je æivio u pokvareno doba. I danas, u naπe vrijeme, ima
mnogo Henoka. (Isusove usporedbe, str. 223)
Tri stotine godina Henok je traæio ËistoÊu srca, da bi mogao
biti u skladu s Nebom. Tri stoljeÊa hodio je s Bogom. Iz dana u
dan Ëeznuo je za bliæim zajedniπtvom i bliskost je sve tjeπnje i
tjeπnje rasla, dok ga Bog nije uzeo k sebi. On je stajao na pragu
vjeËnog svijeta, samo ga je korak dijelio od blagoslovljene zemlje,
i kada su se vrata otvorila, hod s Bogom, koji je tako dugo primje- 172
njivao na Zemlji, nastavio se i on je proπao kroz vrata Svetoga
grada — prvi od ljudi koji je tamo uπao. (GW 53)
S Boæjom rijeËju u svojoj ruci, svako ljudsko biÊe, ma u
kakav ga poloæaj æivot bacio, moæe izabrati druπtvo koje æeli. Uz
pomoÊ njezinih stranica ono moæe razgovarati s najplemenitijim
i najboljim predstavnicima ljudskog roda, moæe sluπati glas Vje-
Ënoga dok govori s ljudima. … Moæe u ovom svijetu boraviti u
ozraËju Neba, dajuÊi nadu æalosnima i kuπanima na Zemlji, bu-
deÊi u njima Ëeænju za svetoπÊu … sliËno onome koji je u davna
vremena hodio s Bogom, prilazit Êe sve bliæe i bliæe pragu vjeËno-
ga svijeta sve dok se vrata ne otvore, i on ne ue. Tamo se neÊe
osjeÊati strancem. Glasovi koji Êe ga pozdraviti, glasovi su svetih
koji su na Zemlji bili njegovi nevidljivi suputnici — glasovi koje
je on ovdje nauËio da prepozna i ljubi. Onaj koji je preko Boæje
rijeËi æivio u zajednici s Nebom, osjeÊat Êe se ugodno u nebe-
skom druπtvu. (Odgoj, str. 114,115)

189
 4. srpnja

Sigurni u korablji
“Onda Jahve reËe Noi: ‘Ui ti i sva tvoja obitelj u korab-
lju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan
u ovom vremenu.’” (Postanak 7,1)
Noa je vjerno slijedio upute πto ih je primio od Boga. Svaki
dio korablje je bio izgraen onako kako je Gospod naredio i ona
je bila napunjena hranom za ljude i æivotinje. Onda je Boæji sluga
ljudima uputio svoj posljednji, sveËani poziv. Sa æarkom Ëeænjom
koju rijeËi ne mogu izraziti on ih je preklinjao da potraæe zaklon
dok ga mogu naÊi. I oni su ponovno odbacili njegove rijeËi i
podigli svoj glas ruganja i podsmijeha. Onda je meu rugaËima
iznenada zavladala tiπina. Sve vrste æivotinja, najljuÊe kao i one
najpitomije, dolazile su s planina i iz πuma i tiho prilazile lai.
ZaËula se buka poput dolazeÊeg vjetra i ptice su doletjele iz svih
pravaca, prekrivπi nebo, i one su u savrπenu redoslijedu priπle
lai. Æivotinje su posluπale Boæju zapovijed, a ljudi su ostali nepo-
sluπni. (Patrijarsi i proroci, str. 71)
Kada su vidjeli da æivotinje dolaze iz πume na vrata korablje
i Noa ih prima, oni su se tako dugo opirali, tako dugo odbijali
poruku koju im je Bog slao da ... im je savjest potpuno otupjela.
(Letter 108, 1896.)
Milost je prestala moliti greπni ljudski rod. Poljske su æivo-
173 tinje i ptice uπle u zaklon. Noa i njegova obitelj su bili unutar
korablje i: “Onda Jahve zatvori za njim vrata.” … Masivna vrata,
koja oni unutra nisu mogli zatvoriti, polako su zatvorile nevidljive
ruke. Noa je bio zatvoren, a oni koji su odbacili Boæju milost
ostali su vani. Na vratima je bio Boæji peËat, Bog ih je zatvorio i
samo ih je On mogao otvoriti. Isto Êe se tako zatvoriti vrata mi-
losti kad Krist, prije svog dolaska na nebeskim oblacima, okonËa
svoje posredovanje za ljude. Tada boæanska milost viπe neÊe zadr-
æavati bezboænike, a Sotona Êe imati potpuni nadzor nad onima
koji su odbacili milost. Oni Êe nastojati da uniπte Boæji narod, ali
kao πto je Noa bio zatvoren u korablji, tako Êe pravednike πtititi
boæanska sila. (Patrijarsi i proroci, str. 72)

190
5. srpnja

Dom koji Bog moæe blagosloviti

“Njega sam izluËio zato da pouËi svoju djecu i svoju bu-
duÊu obitelj kako Êe hoditi putem Jahvinim, radeÊi πto je
dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti πto je
Abrahamu obeÊao.” (Postanak 18,19)
U Boæjim oËima Ëovjek je upravo ono πto izraæava u svojoj
obitelji. Æivot Abrahama, Boæjeg prijatelja, bio je obiljeæen stro-
gim poπtovanjem rijeËi Gospodnje. On je njegovao vjeru u domu.
Boæji strah proæimao je cijelo njegovo kuÊanstvo. On je bio sve-
Êenik u domu. Promatrao je svoju obitelj kao sveto povjerenje
koje mu je ukazano. Njegovo kuÊanstvo brojilo je viπe od tisuÊu
duπa, i on ih je sve, i roditelje i djecu, upuÊivao na boæanskog
Vladara. Nije patio od roditeljskog ugnjetavanja na jednoj strani,
ili djeËje neposluπnosti na drugoj. Udruæenim utjecajem ljubavi i
pravde, vladao je svojim kuÊanstvom u Boæjem strahu i Gospodin
je posvjedoËio o njegovoj vjernosti. (Letter 144, 1902.)
On Êe “pouËiti svoju djecu i svoju buduÊu obitelj”. NeÊe biti
greπnog zanemarivanja obuzdavanja zlih sklonosti djece, ni sla-
be, nemudre, popustljive naklonosti prema ljubimcima, ni popu-
πtanja prema poznatim duænostima na osnovi izgovora pogreπno
shvaÊene naklonosti. Abraham ne samo πto Êe dati pravu pouku,
veÊ Êe odræavati autoritet pravednim i nepristranim zakonima.
Kako malo njih u naπe dane slijedi ovaj primjer. Kod mnogih
roditelja prisutan je slijepi i sebiËni sentimentalizam, koji se izra-
æava u dopuπtanju djeci da se povode za svojim neuobliËenim prosu-
ivanjem i nepokorenim strastima, da budu pod vlaπÊu vlastite
volje. To je najgora okrutnost prema mladima i velika nepravda
prema svijetu. Roditeljska popustljivost izaziva nered u obitelji-
ma i u druπtvu. To potvruje i æelja mladih da prate svoje sklono-
sti, umjesto da se pokore boæanskim zahtjevima. (MS 22, 1904.)
Roditelji i djeca podjednako pripadaju Bogu i Njegovoj upravi.
Abraham je u svojem domu vladao ravnoteæom izmeu ljubavi i
autoriteta. Boæja rijeË nam daje pravila koja trebamo slijediti. Ona
tvore mjerilo od kojeg ne smijemo zastraniti ako se æelimo odræa-
ti na Gospodnjem putu. Boæja volja mora biti na prvome mjestu. 174
Pitanje koje sebi trebamo postaviti nije: ©to su drugi uËinili? ©to
Êe misliti moji roaci? ili: ©to Êe reÊi o meni ako budem slijedio
ovaj smjer? — veÊ: ©to je Bog rekao? Ni dijete ni roditelj ne mogu
istinski napredovati ako nisu na Gospodnjem putu. (ST 548)
191
6. srpnja

Kako bih mogao uËiniti neπto takvo?

“Pa kako bih ja mogao uËiniti tako veliku opaËinu i sa-
grijeπiti protiv Boga!” (Postanak 39,9)
Uvijek je presudno razdoblje u æivotu jednog mladiÊa kada se
odvaja od utjecaja svojeg doma i mudrih savjeta i ulazi u nove
doæivljaje i kuπnje. Ako sam sebe ne postavi na opasna mjesta i
ne ukloni se od roditeljskih ograniËenja, ako bez svoje volje i
izbora bude stavljen u opasan poloæaj i oslanjao se za snagu na
Boga — njegujuÊi Boæju ljubav u srcu — bit Êe saËuvan od popu-
πtanja kuπnjama silom Boga koji ga je stavio u takav poloæaj da
bude okuπan. Bog Êe ga zaπtititi da ne bude iskvaren æestokom
kuπnjom. Bog je bio s Josipom u njegovom novom domu dok se
nalazio na putu duænosti pateÊi zbog nepravde, ali ne ËineÊi je.
Bog ga je volio i πtitio dok se pridræavao svojih vjerskih naËela u
svemu πto je poduzimao. (Letter 13, 1879.)
Josipova blagost i vjernost trebali su biti provjereni u vatri
kuπnje. Æena njegova gospodara pokuπala je navesti mladiÊa da
prestupi Boæji Zakon. On je dotada ostao neuprljan pokvarenoπÊu
koja je vrvjela u toj poganskoj zemlji; ali kako se suprotstaviti
ovoj kuπnji, tako iznenadnoj, tako snaænoj, tako zavodljivoj? Josip
je dobro znao kakve Êe biti posljedice suprotstavljanja. S jedne
strane bili su prikrivanje, milost i nagrade, a s druge, nemilost,
zatvor, a moæda i smrt. Njegov je cijeli buduÊi æivot ovisio o tre-
nutnoj odluci. HoÊe li naËela pobijediti? HoÊe li Josip i dalje
ostati vjeran Bogu? Aneli su s neopisivom brigom promatrali
ovaj prizor.
Josipov odgovor otkriva silu vjerskih naËela. On nije æelio
iznevjeriti povjerenje svog zemaljskog gospodara, a bez obzira na
posljedice æelio je ostati vjeran svom Gospodaru na Nebu. Mnogi
sebi pred budnim oËima Boga i Njegovih anela uzimaju slobodu
da uËine neπto πto nikada ne bi uËinili pred svojim bliænjima, ali
Josip je prvo pomislio na Boga: “Pa kako bih ja mogao uËiniti
tako veliku opaËinu i sagrijeπiti protiv Boga!” rekao je.
Kad bismo mi gajili uvjerenje da Bog vidi i Ëuje sve πto Ëini-
mo i vjerno zapisuje naπe rijeËi i djela i da se s njima moramo
suoËiti, mi bismo se bojali grijeπiti. (Patrijarsi i proroci, str. 173)

192
7. srpnja 175

ZajamËena snaga
“Jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladao
si.” (Postanak 32,29)
Da se Jakov nije ranije pokajao za svoje grijehe kad je prije-
varom dobio prvorodstvo, Bog ne bi Ëuo njegovu molitvu i milo-
stivo saËuvao njegov æivot. Ako u vrijeme nevolje u Boæjem naro-
du bude nepriznatih grijeha dok ih bude muËio strah i briga, oni
Êe biti svladani, oËaj Êe uniπtiti njihovu vjeru i oni neÊe imati
vjeru da mole Boga za izbavljenje. Premda Êe imati dubok osjeÊaj
nedostojnosti, oni neÊe imati skrivenih grijeha koje treba otkriti.
Kristova krv pomirenja obrisat Êe njihove grijehe i oni ih se neÊe
moÊi sjetiti. ...
Sotona Êe pobijediti sve koji nastoje prikriti ili se izgovoriti
za svoje grijehe i dopustiti da ostanu u nebeskim knjigama, ne-
priznati i neoproπteni. ©to se viπe smatraju poboænim, a njihov je
poloæaj veÊi, veÊe je njihovo prokletstvo u Boæjim oËima, a pobje-
da velikog neprijatelja sigurnija.
Ipak, Jakovljeva povijest pruæa sigurnost da Bog neÊe odba-
citi one koji su navedeni na grijeh, a koji su mu se vratili i
istinski se pokajali. Jakov je osobnim predanjem i iskrenom vje-
rom dobio ono πto nije dobio svojom snagom u borbi. Bog je svog
slugu pouËio da mu samo boæanska milost i sila mogu dati bla-
goslov za kojim je teæio. Tako Êe biti i s onima koji Êe æivjeti u
posljednjim danima. Kad ih okruæe opasnosti i oËaj okruæi duπu,
oni moraju iskljuËivo ovisiti o zaslugama Otkupitelja. … Tko ovo
Ëini, nikada neÊe propasti. …
Jakov je pobijedio jer je bio ustrajan i odluËan. ... Mi sada
moramo nauËiti pouku o ustrajnoj molitvi, nepopustljivoj vjeri.
NajveÊe pobjede Kristove Crkve ili pojedinaËnih krπÊana nisu one
koje se postiæu obdarenoπÊu ili znanjem, bogatstvom ili usluga-
ma ljudi, veÊ su to pobjede ostvarene u razgovoru s Bogom, kad
se gorljiva, usrdna vjera dræi moÊne ruke. (Patrijarsi i proroci,
str. 161,162)

193
176 8. srpnja

GledajuÊi nevidljivo
“Vjerom ostavi Egipat, ne bojeÊi se kraljeve srdæbe. Osta-
de, naime, postojan kao da promatra Nevidljivoga.” (Hebre-
jima 11,27)
Mojsije je imao dubok osjeÊaj osobne Boæje prisutnosti. On
nije samo gledao unaprijed kroz vjekove Kristovo pojavljivanje u
tijelu, veÊ je na poseban naËin vidio Krista koji prati izraelski
narod na svim putovanjima. Bog mu je bio stvaran, uvijek prisu-
tan u njegovim mislima. Kada su ga pogreπno razumjeli, kada je
bio pozvan da se suoËi s opasnoπÊu i da nosi uvrede radi Krista,
podnosio je sve bez osvete. Mojsije je vjerovao u Boga koji mu je
potreban i koji Êe mu pomoÊi u njegovoj potrebi. Bog mu je bio
stalna pomoÊ.
VeÊi dio vjere koju vidimo samo je to po imenu; stvarna, us-
trajna vjera puna povjerenja je rijetka. Mojsije je u svojem isku-
stvu doæivio ispunjenje obeÊanja da Êe Bog nagraditi one koji Ga
traæe. Ustrajao je u svojem poπtovanju sve dok nije bio nagraen.
Evo joπ jedne toËke u odnosu na vjeru koju æelimo prouËiti; Bog
Êe nagraditi Ëovjeka vjere i posluπnosti. Ako je ova vjera dio æi-
votnog iskustva, ona Êe osposobiti svakoga tko se boji i ljubi
Boga da izdræi kuπnju. Mojsije je bio pun povjerenja u Boga zato
πto je razvio vjeru koja se dræi obeÊanja. Bila mu je potrebna
pomoÊ, on se molio za nju, primio ju je vjerom i utkao u svoje
iskustvo uvjerenje da se Bog brine o njemu. Vjerovao je da Bog
vlada njegovim æivotom. Vidio je i priznao Boga u svakoj pojedino-
sti svojeg æivota i osjeÊao da je pod okom SvevideÊeg, Onoga koji
ispituje motive i iskuπava srce. Gledao je u Boga i imao povjere-
nje u Njega da Êe ga provesti neiskvarenog kroz svaku kuπnju u
bilo kojem obliku. ... Boæja prisutnost bila je dovoljna da ga pro-
vede kroz najizazovnije prilike u kojima se Ëovjek moæe naÊi.
Mojsije nije samo razmiπljao o Bogu; on Ga je vidio. Bog je
bio stalna vizija pred njim. Nikada nije gubio iz vida Njegovo lice.
Vidio je Isusa kao svojeg Spasitelja i vjerovao da su Spasiteljeve
zasluge pripisane njemu. Ova vjera za Mojsija nije bila nagaanje.
Bila je stvarnost. Nama je potrebna takva vjera, vjera koja Êe
izdræati ispit. O, koliko Ëesto padamo u kuπnji jer ne dræimo
svoje oËi na Isusu! (5T 651,652)

194
9. srpnja

Oblak i vatra
“Rasprostro je oblak kao pokrov, i oganj da se obnoÊ
sja.” (Psalam 105,39)
“Jahve je iπao pred njima, danju u stupu od oblaka, da im 177
put pokazuje, a noÊu u stupu od ognja, da im svijetli.” (Izlazak
13,21) ... Stup njihovog nevidljivog Voe uvijek je bio pred njima.
Oblak je danju usmjeravao njihovo putovanje ili se πirio kao svod
nad mnoπtvom. On je sluæio kao zaπtita od sunËane æege, a svo-
jim hladom i vlagom pruæao je osvjeæenje u isuπenoj, æednoj pu-
stinji. NoÊu je postojao stup od ognja koji je osvjetljavao tabor i
neprekidno svjedoËio o boæanskoj prisutnosti.
U jednom od najljepπih i najutjeπnijih ulomaka u Izaijinim
proroËanstvima, spominje se stup od oblaka i ognja koji predstav-
lja Boæju brigu za njegov narod u posljednjoj velikoj borbi protiv
sila zla: “Sazdat Êe Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima
πto ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a noÊu sjaj ognja
æarkoga. Jer, vrh sveg Slava Êe biti zaklon i sjenica da zasjenjuje
danju od pripeke, πtit i utoËiπte od pljuska i oluje.” (Izaija 4,5.6)
(Patrijarsi i proroci, str. 227,228)
U vrijeme kuπnje koja se nalazi pred nama, na one koji su
odræali rijeË Njegovog trpljenja bit Êe stavljen Boæji zalog sigur-
nosti. Krist Êe reÊi vjernima: “Hajde, narode moj, ui u sobe i
vrata za sobom zatvori. Sakrij se Ëaskom dok jarost ne proe.”
(Izaija 26,20) Lav Judin, tako straπan za one koji odbacuju Njego-
vu milost, bit Êe Janje Boæje za posluπne i vjerne. Stup od oblaka
koji objavljuje gnjev, strah i trepet za prijestupnike Boæjeg za-
kona je svjetlo, milost i spasenje onima koji su dræali Njegove
zapovijedi. Ruka jaka da pobije buntovne bit Êe jaka da oslobodi
odane. Svaki pojedinac od vjernih sigurno Êe biti prikupljen. “I on
Êe poslati anele svoje s glasnom trubom da skupe izabranike
njegove od Ëetiri vjetra, od jednoga kraja nebesa do drugoga.”
(Matej 24,31) (6T 404)

195
 10. srpnja

Zaπto Ëekati?
“Krenimo ne oklijevajuÊi i zauzmimo je, jer je moæemo
nadvladati!” (Brojevi 13,30)
Kalebova vjera u Boga dala mu je hrabrost i ... omoguÊila da
hrabro i nepokolebljivo ustane u obranu prava. S istog uzviπenog
izvora, od moÊnog Zapovjednika nebeske vojske, svaki pravi voj-
nik Kristovog kriæa mora primiti snagu i hrabrost da svlada pre-
preke koje Ëesto izgledaju nepremostive. ... Oni koji æele obaviti
svoju duænost, moraju biti uvijek spremni da progovore rijeËi
koje im daje Bog, a ne rijeËi sumnje, obeshrabrenja i oËaja. ...
178 Dok sumnjalice govore o nemoguÊnostima, dok drhte pri po-
misli na visoke zidove i snaæne divove, neka vjerni Kalebi, koji
“imaju drugi duh”, iziu naprijed. Boæja istina, koja donosi spa-
senje, iÊi Êe dalje k ljudima ako joj propovjednici i vjernici po
imenu ne preprijeËe put kao nevjerni uhode. ...
U ovom radu trebaju biti zaposlene ljudske snage. Revnost i
snaga moraju se pojaËati, talenti koji hraju zbog neaktivnosti
moraju se upotrijebiti u sluæbi. Glas koji Êe reÊi: “»ekaj, ne dopu-
sti da ti bude nametnut teret”, glas je kukaviËkih uhoda. Æelimo
sada Kalebe koji Êe povesti naprijed — glavare u Izraelu koji Êe
odvaænim rijeËima dati jak izvjeπtaj u korist neposredne akcije.
Kada sebiËni ljubitelji lagodnosti, ljudi pogoeni strahom, bojeÊi
se divova i visokih, nepristupaËnih zidova, viËu predlaæuÊi povla-
Ëenje, neka se zaËuje glas Kaleba Ëak ako i kukavice stoje s
kamenjem u rukama, spremni da ih zaspu zbog njihovog vjernog
svjedoËanstva. (5T 378—383)
Vjerni Kalebi su pozvani i kada nevjernici πire prijezir prema
Boæjoj rijeËi. Oni Êe tada stati Ëvrsto na mjestu duænosti, bez
paradiranja i bez kolebanja pred sramotom. Nevjerni uhode bili
su spremni uniπtiti Kaleba. Vidio je kamenje u rukama onih koji
su donijeli laæan izvjeπtaj, ali ga to nije odvratilo; imao je poruku
i on Êe je prenijeti. Oni koji su vjerni Bogu danas, pokazat Êe isti
duh. (2SM 369)

196
11. srpnja

Jedini naËin pobjede

“Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmiπljaj o
njoj danju i noÊu, kako bi vjerno dræao sve πto je u njoj
napisano: samo Êeπ tada biti sretan i uspjet Êeπ u pothva-
tima.” (Joπua 1,8)
Ako Êe ljudi hoditi putem koji im je Bog obiljeæio, imat Êe
savjetnika Ëija je mudrost daleko iznad svake ljudske mudrosti.
Joπua je bio mudar vojskovoa jer je Bog bio njegov vodiË. Prvi
maË koji je Joπua koristio bio je maË Duha, maË RijeËi Boæje. ...
Zbog toga πto Êe ubrzo biti koriπteni najjaËi utjecaji protiv
Njegovih naËela pravednosti, Gospodin ga je u svojoj milosti upo-
zorio da ne skreÊe ni desno ni lijevo. Trebao je pratiti tok najstro-
æeg poπtenja. ... Da nije bilo opasnosti pred Joπuom, Bog mu ne
bi iznova i iznova napominjao da bude hrabar. Usred svih svojih
briga, Joπua je imao Boga koji ga je vodio.
Nema veÊe prijevare nego da Ëovjek misli da u bilo kojoj
teπkoÊi moæe naÊi boljeg vodiËa od Boga, mudrijeg savjetnika u
neodgodivim dogaajima, jaËu obranu u bilo kojim okolnostima. 179
...
Gospodin ima veliki posao koji treba biti obavljen na naπem
svijetu. Svakom Ëovjeku On je odredio posebnu zadaÊu. »ovjek
nipoπto ne bi trebao stavljati Ëovjeka za svojeg vodiËa, jer bi
mogao biti zaveden; to je uvijek nesigurno. Dok biblijska vjera
utjelovljuje naËela djelovanja u sluæbi, u isto vrijeme postoji po-
treba za svakidaπnjim traæenjem mudrosti s Izvora mudrosti. U
Ëemu je bila Joπuina pobjeda? Razmiπljanje o Boæjoj rijeËi dan i
noÊ. RijeË Gospodnja doπla je Joπui upravo prije nego πto je pre-
πao preko Jordana. ... To je bila tajna Joπuine pobjede. On je Boga
uËinio svojim vodiËem. (2BC 993)
Oni koji se nalaze na poloæajima savjetnika trebaju biti ne-
sebiËni ljudi vjere, ljudi molitve, ljudi koji se neÊe oslanjati na
vlastitu, ljudsku mudrost, veÊ Êe od Boga iskreno traæiti prosvje-
tljenje i mudrost u pronalaæenju najboljeg naËina za obavljanje
svojeg posla. Joπua, Izraelov zapovjednik, marljivo je pretraæivao
knjige u kojima je Mojsije vjerno zabiljeæio pravila ponaπanja da-
na od Boga — Njegove zahtjeve, ukore i ograniËenja — da ne bi
krenuo bez savjeta. (2BC 993,994)

197
 12. srpnja

Previπe vojnika
“Tada Jahve reËe Gideonu: Previπe je naroda s tobom a
da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mo-
gao pohvaliti i reÊi: ‘Vlastita me ruka izbavila.’” (Suci
7,2)
U Izraelu je postojao zakon da se prije polaska u bitku u
vojsci trebala dati sljedeÊa izjava: “’Ima li koga da je sagradio
novu kuÊu a nije se u nju uselio? Neka se vrati kuÊi svojoj, da
ne pogine u boju pa da se tko drugi u nju ne useli. Ima li koga
da je zasadio vinograd a joπ ga nije brao? Neka se vrati domu
svome, da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere. Ima li
koga da se zaruËio a nije se oæenio? Neka se vrati domu svome,
da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaruËnice ne odvede.’
Neka nadglednici nastave te narodu kaæu: ‘Tko se boji i kome
srce trne, neka se vrati domu svome, da ne trne srce njegovoj
braÊi kao njemu.’” (Ponovljeni zakon 20,5-8)
BuduÊi da ih je brojËano bilo tako malo u usporedbi s njiho-
vim neprijateljima, Gideon se suzdræao i nije dao ovu uobiËajenu
izjavu. Zaprepastio se na izjavu da je njegova vojska prevelika. Ali
Gospodin je vidio ponos i nevjeru u srcima svog naroda. Potak-
nuti snaænim Gideonovim pozivima oni su se spremno uvojaËili,
180 ali mnoge je ispunjavao strah kada su vidjeli midjansko mnoπtvo.
Da je Izrael pobijedio, upravo bi oni sebi pripisali slavu umjesto
da pobjedu pripiπu Bogu.
Gideon je posluπao Boæju zapovijed, i s teπkim srcem gledao
kako dvadeset dvije tisuÊe, ili viπe od dvije treÊine njegove vojske,
odlazi kuÊi. (Patrijarsi i proroci, str. 461)
Gospodin je spreman uËiniti velike stvari za nas. Mi ne tre-
bamo izvojevati pobjedu zahvaljujuÊi brojkama, veÊ punoj predaji
duπe Isusu. Trebamo iÊi naprijed u Njegovoj snazi, vjerujuÊi u
moÊnog Boga Izraelovog. U izvjeπtaju o Gideonovoj vojsci nalazi
se lekcija za nas. ... Gospodin je i danas isto tako spreman djelo-
vati posredovanjem ljudskih napora i uËiniti velike stvari preko
slabih orua. (2BC 1003)

198
13. srpnja

Bez generacijskog jaza

“Mladi je Samuel sluæio Jahvi pod nadzorom Elijevim.” (1.
Samuelova 3,1)
Premda je bio mlad kad je doveden da sluæi u Svetiπtu, Samuel
je veÊ tada imao duænosti u Boæjoj sluæbi u skladu sa svojim
moguÊnostima. One su prvo bile skromne i ne uvijek ugodne, ali
on ih je obavljao najbolje πto je mogao i dragovoljna srca. …
Kad bi se djecu uËilo da skromne, svakodnevne duænosti
smatraju putem koji im je Gospodin oznaËio, kao πkola u kojoj
se trebaju nauËiti da vjeËno i uËinkovito sluæe, njihov bi posao
izgledao ugodniji i Ëasniji. Vrπenje svakodnevne duænosti kao da
je obavljamo Gospodinu i najskromniji posao zaodijeva ljepotom
i radnike povezuje sa svetim biÊima koja na Nebu vrπe Boæju
volju. (Patrijarsi i proroci, str. 481)
Samuelov æivot je od ranog djetinjstva bio æivot poboænosti i
odanosti. Bio je stavljen pod Elijevu zaπtitu u mladosti i ljupkost
njegovog karaktera izazvala je æarku naklonost starog sveÊenika.
Bio je ljubazan, velikoduπan, marljiv, posluπan i ispunjen poπto-
vanjem. Suprotnost izmeu ponaπanja mladog Samuela i sveÊe-
nikovih sinova bila je vrlo izraæena i Eli je pronaπao odmor, utje-
hu i blagoslov u prisutnosti svojeg πtiÊenika. To je bila jedinstve-
na pojava — tako toplo prijateljstvo izmeu Elija, glavnog suca
naroda i ovog jednostavnog djeteta. Samuel je bio srdaËan i spre-
man sluæiti tako da nijedan otac nije volio svoje dijete njeænije
nego Eli tog mladiÊa. Dok su nemoÊ i starost osvajale Elija, on je
sve snaænije osjeÊao obeshrabrujuÊi, nepromiπljeni, raskalaπeni
æivotni smjer svojih sinova i okrenuo se Samuelu za utjehu i
potporu.
Kako je dirljivo vidjeti mladost i starost dok se oslanjaju
jedna na drugu, kada mladost od starosti traæi savjet i mudrost,
a starost od mladosti pomoÊ i naklonost. Tako i treba biti. Bog 181
æeli da mladi posjeduju takve osobine karaktera da mogu pronaÊi
zadovoljstvo u prijateljstvu starijih i da mogu biti ujedinjeni osje-
Êajnim vezama prijateljstva s onima koji se pribliæavaju granici
groba. (2BC 1021)

199
14. srpnja

Priprema za vodstvo
“Ali David odgovori ©aulu: ‘Tvoj je sluga Ëuvao ovce svo-
me ocu, pa kad bi doπao lav ili medvjed te uhvatio ovcu
iz stada, ja bih potrËao za njim, udario ga i istrgao mu
ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga
za grivu i udarao ga dok ga ne bih ubio.’” (1. Samuelova
17,34.35)
David je rastao u milosti kod Boga i kod ljudi. Bio je pouËen
putovima Gospodnjim i on je sada predao svoje srce za potpunije
vrπenje Boæje volje nego prije. Imao je novih tema za razmiπljanje.
Bio je na kraljevskom dvoru i vidio kraljevske odgovornosti. Ot-
krio je neke kuπnje koje su pritiskivale ©aulovu duπu i prodro u
mnoge tajne karaktera i ponaπanje prvog izraelskog kralja. Vidio
je slavu kralja zasjenjenu tamnim oblakom jada i znao je da ©au-
lov dom, u osobnom æivotu, nije bio sretan. Sve je to unosilo
nemirne misli u onoga koji je bio pomazan da kraljuje nad Izra-
elom. Ali dok je bio zaokupljen dubokim razmiπljanjem, optere-
Êen brigama, on se okretao svojoj harfi i iz nje izvlaËio melodije
koje su njegov um uzdizale do Autora svakog dobra, a tamni
oblaci koji su naoko zasjenjivali obzorje buduÊnosti bili su ras-
prπeni.
Bog je Davidu iznosio pouku o povjerenju. Kao πto je Mojsije
bio obuËen za svoj posao, tako je Gospodin osposobljavao Jiπa-
jeva sina da postane voa njegovog izabranog naroda. U svojoj
brizi za stada on je stekao pojam o brizi koju Veliki pastir ima za
svoja stada.
Usamljeni breæuljci i divlje klisure, gdje je David lutao sa
svojim stadima, bili su skroviπta grabeæljivih zvijeri. »esto je iz
guπtara oko Jordana izlazio lav ili medvjed iz svoje jazbine u
brdima, i razjareni od gladi napadali bi stado. U skladu s obiËa-
jima onog vremena David je bio naoruæan sam praÊkom i pastir-
skim πtapom, a on je ipak rano pruæio dokaz o svojoj snazi i
hrabrosti πtiteÊi dobro koje mu je bilo povjereno. …
Njegovo iskustvo u ovakvim prilikama pokazalo je Davidovo
srce i razvilo u njemu hrabrost, odvaænost i vjeru. (Patrijarsi i
proroci, str. 542)

200
15. srpnja 182

Sotonin tajni rad

“Jer naπa borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Pogla-
varstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mraËnog
svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim pro-
storima.” (Efeæanima 6,12)
Biblija ima malo pohvala za ljude. Malo se prostora posveÊuje
nabrajanju vrlina Ëak i najboljih ljudi koji su dosad æivjeli. Ova
πutnja nije bez svrhe i bez pouke. Sve su dobre osobine koje ljudi
posjeduju Boæji darovi. Oni Ëine dobra djela miloπÊu Boæjom kroz
Krista. BuduÊi da sve duguju Bogu, slava za ono πto jesu i πto
Ëine pripada samo Njemu. Oni su samo orua u njegovim rukama.
©toviπe, kao πto sve pouke iz biblijske povijesti uËe, opasno je
hvaliti i uzdizati Ëovjeka, jer ako tko izgubi iz vida svoju ovisnost
o Bogu i pouzda se u vlastitu snagu, sigurno Êe zgrijeπiti. …
Nama je nemoguÊe vlastitom snagom opstati u borbi, i sve
πto odvraÊa naπ um od Boga, sve πto vodi k samouzviπenju i
ovisnosti o samome sebi, sigurno priprema put naπem porazu.
Svrha Biblije je usaditi u nas nepovjerenje u ljudsku silu i potak-
nuti povjerenje u boæansku.
Duh samopouzdanja i samouzviπenja pripremio je put za Da-
vidov pad. Laskanje i suptilne draæi vlasti i raskoπi nisu ostale
bez utjecaja na njega. Odnosi s okolnim narodima su takoer
izvrπili svoj zao utjecaj. U skladu s obiËajima koji su prevladavali
meu istoËnjaËkim vladarima, kraljevima se nije sudilo za zloËine
koji se nisu opraπtali podanicima, monarh nije ima istu obvezu
samokontrole kao i podanici. Sve je to umanjilo Davidov osjeÊaj
ogromne teæine grijeha. Umjesto da se s poniznoπÊu osloni na
Jahvinu silu, on je poËeo vjerovati svojoj vlastitoj mudrosti i mo-
Êi.
»im Sotona uspije odvojiti duπu od Boga, jedinog Izvora sile,
on Êe nastojati pobuditi nesvete æelje ljudske tjelesne naravi.
Djelo neprijatelja nije naglo, ono u poËetku ne iznenauje i zapa-
njuje, veÊ tajno potkopava utvrde naËela. (Patrijarsi i proroci, str.
605,606)

201
183 16. srpnja

Kasno buenje
“A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore πto uloæih
da do njih doem — i gle, sve je to opet ispraznost i pusta
tlapnja! I niπta nema valjano pod suncem.” (Propovjednik
2,11)
Na temelju svoga gorkog iskustva, Salomon je shvatio svu
prazninu æivota koji u zemaljskim dobrima vidi svoj najviπi cilj.
On je podizao ærtvenike neznaboæaËkim bogovima, samo zato da
shvati kako su prazna njihova obeÊanja o duhovnom miru. Mra-
Ëne i muËne misli proganjale su ga i danju i noÊu. Za njega viπe
nije bilo nikakve æivotne radosti ni duπevnoga mira, a buduÊnost
mu je izgledala tamna i oËajna.
Ipak, Gospodin ga nije odbacio. Porukama opomene i stro-
gim kaznama pokuπavao ga je osvijestiti i pomoÊi mu da shvati
greπnost svoga ponaπanja. … KonaËno je Bog, preko proroka,
uputio Salomonu straπnu poruku: “Kada je tako s tobom, te ne
dræiπ moga Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja Êu sigurno
oduzeti od tebe kraljevstvo, i dat Êu ga jednom od tvojih slugu.
Ali neÊu to uËiniti za tvoga æivota, zbog oca tvojega Davida; uzet
Êu ga iz ruke tvoga sina.” (1. o kraljevima 11,11.12)
Trgnut kao iz sna ovom presudom izreËenom protiv sebe i
svoga doma. Salomon je probuene savjesti poËeo gledati svoju
ludost u pravome svjetlu. Skruπen u duhu, oslabljena uma i tije-
la, okrenuo se umoran i æedan od isprovaljivanih zdenaca ovoga
svijeta da se joπ jednom napije na izvoru æivota. … Nije se mogao
nadati da Êe ikada uspjeti izbjeÊi straπne posljedice grijeha, da Êe
ikada iz svojih misli izbrisati sjeÊanje na neograniËeno popuπta-
nje svojim prohtjevima, ali trudit Êe se iskreno pomoÊi drugima
da ne idu istim putom. …
Istinski pokajnik nikad ne briπe iz sjeÊanja grijehe svoje
proπlosti. On ne postaje, Ëim je stekao mir, nemaran prema po-
greπkama koje je Ëinio. On razmiπlja o onima koji su gledajuÊi
njegov naËin æivota bili navedeni na zlo, i trudi se na svaki mogu-
Êi naËin da ih vrati na pravi put. ©to je jasnije svjetlo u koje je
uπao, to je jaËa njegova æelja da stope bliænjih usmjeri prema
pravom putu. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 48,49)

202
17. srpnja

Glas u pustinji
“Ilija Tiπbijac, iz Tiπbe Gileadske, reËe Ahabu: ‘Æivoga mi
Jahve, Boga Izraelova, komu sluæim, neÊe ovih godina biti
ni rose ni kiπe, osim na moju zapovijed.’” (1. o kraljevima
17,1)
U gorama Gileada, istoËno od Jordana, boravio je u Ahabovo 184
vrijeme Ëovjek vjere i molitve, Ëija je neustraπiva sluæba trebala
zaustaviti brzo πirenje otpada u Izraelu. ÆiveÊi daleko od svih
poznatih gradova, ne zauzimajuÊi nikakav visok poloæaj u æivotu,
Ilija Tiπbijac je ipak zapoËeo svoje poslanje siguran u Boæju na-
mjeru da pripravi put pred njim i da mu osigura obilan uspjeh.
RijeË vjere i sile bila je na njegovim usnama, a cijeli njegov æivot
bio je posveÊen djelu obnove. Njegov glas je bio glas onoga koji
viËe u pustinji ukoravajuÊi grijeh, zadræavajuÊi poplavu zla. Pa
iako je doπao narodu kao onaj koji ukorava grijeh, njegova je
vijest ponudila melem svima onima koji su oboljeli od grijeha i
æeljeli se izlijeËiti. …
Iliji je bilo povjereno poslanje da Ahabu prenese nebesku
poruku o kazni. On nije traæio da bude Gospodnji glasnik; rijeË
Gospodnja je doπla k njemu. RevnujuÊi za Ëast Gospodnjeg djela,
nije oklijevao posluπati boæanski nalog, iako je izgledalo da Êe
mu posluπnost donijeti brzo uniπtenje od ruke pokvarenoga kra-
lja. …
Samo je snaæna vjera u nesavladivu snagu Boæje rijeËi navela
Iliju da objavi svoju vijest. Da nije imao nepokolebljivo povjerenje
u Onoga komu je sluæio, nikad se ne bi pojavio pred Ahabom. Na
putu prema Samariji, Ilija je prolazio pokraj potoka koji su stalno
tekli, pokraj gora prekrivenih zelenilom i veliËanstvenih πuma
koje su naizgled bile izvan dosega suπe. Sve na Ëemu se pogled
zadræavao bilo je odjeveno u ljepotu. Prorok se mogao pitati kako
Êe potoci koji nikad ne prestaju teÊi najednom presuπiti, ili kako
bi ove gore i doline mogle biti opaljene suπom. Ali on nije davao
mjesta nevjerovanju. On je potpuno vjerovao da Êe Bog poniziti
otpali Izrael, i da Êe putem Boæjih kazni Izraelci biti navedeni na
pokajanje. Nebo je izreklo kaznu, a Boæja rijeË neÊe iznevjeriti;
izlaæuÊi opasnosti æivot, Ilija je neustraπivo ispunio svoju zadaÊu.
(Izraelski proroci i kraljevi, str. 78,79)

203
 18. srpnja

Pjesma za borbu
“Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pje-
vaËe i hvalitelje koji Êe u svetom ruhu iÊi pred naoruæa-
nim Ëetama i pjevati: ‘Slavite Jahvu jer je vjeËna ljubav
njegova!’” (2. Ljetopisa 20,21)
Bio je to jedinstven naËin odlaæenja u bitku protiv neprija-
teljske vojske — hvaleÊi Gospodina pjesmom, uzvisujuÊi Boga
Izraelova. To je bila njihova borbena pjesma. Imali su ljepotu
svetosti. Kad bismo se mi danas viπe ukljuËili u hvaljenje Boga,
naπa nada, hrabrost i vjera stalno bi rasle. Zar to ne bi ojaËalo
185 ruke odvaænih boraca koji danas stoje na braniku istine? (Izrael-
ski proroci i kraljevi, str. 128)
Oni su slavili Boga za pobjedu, a nakon Ëetiri dana vojska se
vratila u Jeruzalem natovarena plijenom svojih neprijatelja pje-
vajuÊi hvale za izvojevanu pobjedu. (SD 199)
Kad steknemo dublje poπtovanje Boæje milosti, ljubavi i do-
brote, mi Êemo Ga hvaliti umjesto da se æalimo. Govorit Êemo o
Gospodnjoj ljubavi i budnoj paænji, o njeænom suosjeÊanju Dobrog
Pastira. Jezik srca neÊe biti sebiËno mrmljanje i nezadovoljstvo.
Slavljenje, kao bistar, tekuÊi potok, dolazit Êe od onih koji doista
vjeruju Bogu. ...
Zaπto ne probudimo glas duhovne pjesme u danima naπeg
hodoËaπÊa? ... Moramo prouËavati Boæju rijeË, razmiπljati i moliti
se. Tada Êemo imati duhovni vid da raspoznamo unutarnje odaje
nebeskog hrama. Uhvatit Êemo note zahvalnosti koje pjeva nebe-
ski zbor oko prijestolja. Kada Sion ustane i zasvijetli, njegovo Êe
svjetlo biti najprodornije, a pjesme hvale i zahvaljivanja Ëut Êe se
u zboru svetih. Mala razoËaranja i teπkoÊe izgubit Êe se iz vida.
Gospodin je naπ pomoÊnik .... Nitko nije nikada vjerovao
Bogu uzalud. On nikada ne razoËarava one koji se u ovisnosti
oslone na Njega. Kad bismo samo radili posao koji bi Gospodin
æelio, hodili Isusovim stopama, naπa bi srca postala svete harfe,
a svaki akord koji bismo poslali bila bi hvala i zahvaljivanje Ono-
me koji je poslan od Boga da uzme na sebe grijehe svijeta. (SD
198)

204
19. srpnja

Sve na oltaru
“Isus mu odvrati: ‘Nitko tko stavi ruku svoju na plug te
se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Boæje.’”
(Luka 9,62)
Ne traæi se od svakoga da sluæi onako kao πto je Elizej slu-
æio, niti se svima zapovijeda da prodaju sve πto imaju; ali Bog od
nas traæi da sluæenje Njemu stavimo na prvo mjesto u svome
æivotu, da ne dopustimo nijednom danu da proe a da niπta ne
uËinimo za unapreenje Njegova djela na Zemlji. On ne oËekuje
od svih da obavljaju istu sluæbu. Jednoga Êe pozvati da sluæi u
stranim zemljama; od drugoga Êe traæiti da priloæi dio svojih
sredstava za podupiranje evaneoskog rada. Bog prihvaÊa svaËiji
prilog. Upravo je posveÊenje æivota i svih njegovih interesa ono
πto je prijeko potrebno. Oni koji postignu takvo posveÊenje, Ëut
Êe i posluπati nebeski poziv. …
Isprva se od Elizeja nije traæilo neπto veliko; svakidaπnje
duænosti bile su dio njegove poduke. O njemu se govorilo kao o
Ëovjeku koji Iliji, svome gospodaru, polijeva ruke prilikom umi-
vanja. On je bio spreman uËiniti sve πto Gospodin od njega traæi, 186
i na svakom se koraku uËio poniznosti i sluæenju. … Elizejev
æivot nakon povezivanja s Ilijom nije bio bez kuπnji. Nevolja je
bilo u obilju; ali se on u svakoj prilici oslanjao na Boga. Kad je
bio u kuπnji da razmiπlja o kuÊi koju je napustio, nije popuπtao.
Stavivπi ruke na plug, nije se htio osvrtati, i u nevolji i kuπnjama
ostao je dostojan povjerenja koje mu je bilo ukazano. ...
Dok je Elizej pratio proroka ... njegova vjera i odluËnost joπ
jednom su bili stavljeni na kuπnju. U Gilgalu, i joπ jednom u
Betelu i Jerihonu, prorok ga je slao da se vrati. … Elizej je nauËio
da ne smije skrenuti niti se obeshrabriti. … “A … Ilija Êe Elizeju:
‘Traæi πto da ti joπ uËinim prije nego πto budem uznesen ispred
tebe?’” (2. o kraljevima 2,6-9)
Elizej nije zatraæio svjetovne Ëasti ili istaknut poloæaj meu
velikim ljudima na Zemlji. »eznuo je za obilnom mjerom Boæjega
Duha, istoga Duha kojega je Bog tako velikoduπno izlijevao na
onoga kojega je sada htio nagraditi uznesenjem. Znao je da ga
niπta drugo osim Duha koji je poËivao na Iliji ne moæe osposobiti
da u Izraelu zauzme mjesto koje mu je Bog odredio, i zato je
molio: “Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!” (2. o kraljevima
2,9) (Izraelski proroci i kraljevi, str. 142—145)
205
 20. srpnja

Poslanik koji oklijeva

“Ustani, reËe mu, idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj
u njemu, jer se zloÊa njihova popela do mene.” (Jona 1,2)
Ipak, Niniva, iako je postala tako pokvarena, nije bila potpu-
no ogrezla u zlu. Onaj koji “gleda sve sinove ËovjeËje” (Psalam
33,13) … vidio je u tom gradu mnoge koji su teæili za neËim
boljim i uzviπenijim. … I tako im se u svojoj mudrosti Bog otkrio
na oËevidan naËin da bi ih, ako bude moguÊe, naveo na pokaja-
nje.
Orue izabrano za ovo djelo bio je prorok Jona. … Da je
prorok bez oklijevanja posluπao, uπtedio bi sebi mnoga gorka
iskustva i bio bi bogato blagoslovljen. Ipak, Gospodin nije odba-
cio Jonu u najteæim trenucima njegova æivota. U nizu nevolja i
Ëudnih zbivanja, trebalo je biti obnovljeno prorokovo povjerenje
u Boga i u Njegovu beskrajnu spasavateljsku silu. …
Joπ jednom je Boæji sluga dobio zadatak da opomene Ninivu.
… Uπavπi u grad, Jona je odmah poËeo “propovijedati” protiv nje-
ga svoju vijest: “Joπ Ëetrdeset dana, i Niniva Êe biti razorena.”
(Jona 3,4) Iπao je iz ulice u ulicu, objavljujuÊi kaznu.
Poruka nije bila uzaludna. Uzvik koji je odjekivao ulicama
bezboænoga grada prenosio se od usta do usta, sve dok svi sta-
novnici nisu Ëuli straπnu objavu. Boæji Duh utisnuo je poruku u
187 svako srce i naveo mnoπtvo da zadrhti zbog svojih grijeha i da se
pokaje u dubokoj poniznosti. … Kazna nad njima nije bila izvrπe-
na, Bog Izraelov je bio uzviπen i slavljen u cijelom neznaboæaË-
kom svijetu, a Njegov Zakon poπtovan. Tek je mnogo godina ka-
snije Niniva pala kao plijen u ruke okolnim narodima zato πto je
zaboravila Boga i oholo se uzvisila. …
Ova pouka namijenjena je Boæjim vjesnicima danaπnjeg vre-
mena, kad je gradovima i narodima isto tako potrebno da saznaju
namjere i upoznaju osobine pravoga Boga kao i nekadaπnjim sta-
novnicima Ninive. … Jedini grad koji Êe ostati za vjeËnost jest
onaj Ëiji je graditelj i tvorac Bog. … Preko svojih izabranih slugu
Gospodin Isus poziva ljude da gaje posveÊenu teænju da sebi osi-
guraju besmrtnu baπtinu. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 169—
174)

206
21. srpnja

Jeremija, Boæji vjesnik

“Dobro je u miru Ëekati spasenje Jahvino!” (Tuæaljke 3,26)
Meu onima koji su se nadali da Êe obnova pod Joπijom
dovesti do trajnog duhovnog preporoda bio je i Jeremija, kojega
je Bog u mladosti, u trinaestoj godini Joπijina kraljevanja, pozvao
u proroËku sluæbu. …
U mladom Jeremiji Bog je vidio Ëovjeka koji Êe opravdati
sveto povjerenje i koji Êe ostati uz pravdu bez obzira na snagu
protivnika. … “Ne govori: Dijete sam!” naredio je Gospodin svome
izabranom vjesniku. “Idi k onima kojima te πaljem i reci sve ono
πto Êu ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim.”
(Jeremija 7,8)
Jeremija je trebao stajati pred narodom Ëetrdeset godina kao
svjedok za istinu i pravdu. U vrijeme neusporedivog otpada trebao
je æivotom i karakterom posluæiti kao uzor sluæenja jedinom pra-
vom Bogu. Tijekom straπnih opsada Jeruzalema trebao je sluæiti
kao Gospodnji vjesnik. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 258,259)
Po naravi bojaæljiv i speman na povlaËenje, Jeremija je Ëe-
znuo za mirom i spokojstvom æivota u samoÊi, kad viπe neÊe
morati gledati upornu nepopravljivost svoga dragog naroda. Nje-
govo se srce kidalo od brige zbog posljedica koje Êe donijeti
grijeh. …
Iskustva kroz koja je prolazio u danima svoje mladosti i u
kasnijim godinama sluæbe, nauËila su ga da “put Ëovjeka nije u
njegovoj vlasti, da Ëovjek koji hodi ne moæe upravljati korake
svoje”! NauËio je moliti: “Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u
gnjevu, da nas ne zatreπ.” (Jeremija 10,23.24)
Kad je bio pozvan da ispije Ëaπu nevolja i boli, kad je bio u
kuπnji da u svome jadu kaæe: “Dotrajao je æivot moj i nada koja
mi od Jahve dolazi,” prisjeÊao se Boæjih blagoslova koje je dobi- 188
vao i pobjedonosno uzvikivao: “Dobrota Jahvina nije nestala, mi-
losre njegovo nije presuπilo. Jahve je dio moj, veli mi duπa, i
zato se u nj pouzdajem.” (Tuæaljke 3,22.23) (Isto, str. 265,266)

207
22. srpnja

Vjera i Boæja obeÊanja

“Gle: propada onaj Ëija duπa nije pravedna, a pravednik
æivi od svoje vjere.” (Habakuk 2,4)
U vrijeme kad je Joπija poËeo kraljevati, a i mnogo godina
prije toga, Judejci iskrena srca pitali su se hoÊe li se Boæja obe-
Êanja, dana drevnom Izraelu, ikada ispuniti. …
Prorok Habakuk je glasno izrazio ova strahovanja. ImajuÊi
pred oËima teπkoÊe kroz koje su prolazili vjerni njegova vreme-
na, muku svoga srca pretoËio je u pitanja: “Dokle Êu, Jahve,
zapomagati, a da ti ne Ëujeπ?” (Habakuk 1,2) ... A onda, uzdiæuÊi
se vjerom iznad mraËnih perspektiva neposredne buduÊnosti,
Ëvrsto se hvatajuÊi za dragocjena obeÊanja koja otkrivaju Boæju
ljubav prema Njegovoj odanoj djeci, prorok je dodao: “NeÊemo
umrijeti.” (Habakuk 1,12 — DK) IzraæavajuÊi tako svoju vjeru,
predao je svoj sluËaj i sluËaj svakoga vjernog Izraelca u ruke
milosrdnog Boga. …
Vjera koja je jaËala Habakuka i sve svete i pravedne koji su
æivjeli u to teπko vrijeme bila je ona ista vjera koja danas odræava
Boæji narod. U najmraËnijim trenucima, u najteæim okolnostima,
krπÊanin se moæe osloniti na izvor svekolike svjetlosti i snage. Iz
dana u dan, vjerom u Boga, on moæe obnavljati svoju nadu i
hrabrost. “A pravednik æivi od svoje vjere.” ...
Mi moramo gajiti i njegovati vjeru o kojoj su svjedoËili pro-
roci i apostoli — vjeru koja se oslanja na Boæja obeÊanja i koja
Ëeka na izbavljenje u vrijeme koje je Bog odredio i onako kako je
to On zamislio. Pouzdana proroËka rijeË konaËno Êe se ispuniti
slavnim dolaskom naπega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista
kao Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima. … Zaje-
dno s prorokom koji je hrabrio Judu u vrijeme nezapamÊenog
otpada, uzviknimo puni povjerenja: “Ali je Jahve u svojem svetom
Hramu: nek zemlja sva zaπuti pred njime!” (Habakuk 2,20) Neka
nam uvijek bude u sjeÊanju radosna poruka: “Jer ovo je vienje
samo za svoje vrijeme: ispunjenju teæi, ne vara; ako stiæe polako,
Ëekaj, jer odista Êe doÊi i neÊe zakasniti!” (Habakuk 2,3) (Izrael-
ski proroci i kraljevi, str. 245—247)

208
23. srpnja 189

Daniel, Boæji ambasador

“Tada proËelnici i satrapi stadoπe traæiti povod, πtogod
oko dræavne uprave, zbog Ëega bi mogli optuæiti Daniela;
ali ne mogoπe na njemu naÊi niπta takvo, niπta zbog Ëega
bi ga prekorili, jer bijaπe vjeran, na njemu ni nemara ni
ogreπenja.” (Daniel 6,4)
Daniel, prvi Ëovjek u vladi najveÊega svjetskog kraljevstva,
bio je istodobno i Boæji prorok koji je dobivao svjetlo boæanskog
nadahnuÊa. »ovjek koji je imao iste strasti kao i mi, opisan je
nadahnutim perom kao biÊe bez mane. Njegovi poslovni pothvati,
usprkos najoπtrijoj provjeri njegovih neprijatelja, bili su bez ma-
ne. On je primjer onoga πto moæe postati svaki poslovni Ëovjek
kad se njegovo srce obrati i posveti Bogu i kad njegove pobude
postanu prave pred Bogom. …
Nepokolebljiv u vjernosti Bogu i nepopustljiv u vladanju so-
bom, Daniel je svojim plemenitim dostojanstvom i nepokoleblji-
vim poπtenjem, iako joπ mlad, zadobio “dobrohotnost i smilova-
nje” neznaboæaËkog sluæbenika pod Ëiju je upravu bio stavljen
(Daniel 1,9). … Brzo se uzdigao na poloæaj prvog sluæbenika babi-
lonskoga kraljevstva. Tijekom vladavine nekoliko kraljeva, propa-
danja dræave i uspostavljanja novoga svjetskog kraljevstva, nje-
gova mudrost i dræavniËka vjeπtina, njegova taktiËnost, uËtivost,
istinska dobrota srca i privræenost naËelima bili su takvi da su
Ëak i njegovi neprijatelji bili primorani priznati da ne mogu na
njemu “naÊi niπta zbog Ëega bi ga prekorili, jer bijaπe vjeran”.
Ljudi su Danielu ukazali Ëast da nosi dræavniËke odgovorno-
sti i da Ëuva tajne kraljevstva svjetskog znaËenja, ali mu je i Bog
ukazao Ëast da bude Njegov poslanik i da dobije mnoga otkrivenja
o tajnama buduÊih vjekova. Svoja predivna proroËanstva, koja je
sam zapisao u knjizi koja nosi njegovo ime, od sedmoga do dva-
naestoga poglavlja, ni on sam nije mogao shvatiti u potpunosti;
ali prije nego πto je njegovo æivotno djelo bilo zavrπeno, dobio je
blagoslovljeno obeÊanje da Êe mu “na kraju dana” — u zavrπnom
razdoblju povijesti ovoga svijeta — biti dopuπteno da se ponovno
pojavi na svome mjestu i svojoj baπtini. …
I tako, gledajuÊi ono πto je prolazno u svjetlu onoga πto je
vjeËno, i mi moæemo, kao Daniel i njegovi drugovi, æivjeti za ono
πto je istinito, plemenito i neprolazno. UËeÊi u ovom æivotu naËe-
la kraljevstva naπega Gospodina i Spasitelja, … moæemo se pripre-
209
 miti da prilikom Njegova dolaska uemo zajedno s Njim kroz
vrata u Grad i da postanemo subaπtinici onoga πto nikad neÊe
propasti. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 346—348)

190 24. srpnja

Znanje zahtijeva djelovanje
“Taj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je knjiæevnik vjeπt
Mojsijevu Zakonu, koji je dao Jahve, Bog Izraelov. Kako
je ruka Jahve, Boga njegova, bila nad njim, kralj mu je
dao sve πto je traæio.” (Ezra 7,6)
Proπlo je viπe od dvije tisuÊe godina otkako je Ezra “nastojao
svim srcem proniknuti zakon Jahvin, i vrπiti ga” (Ezra 7,10), ali
protjecanje vremena nije oslabilo utjecaj njegova poboænog pri-
mjera. Tijekom mnogih stoljeÊa izvjeπtaj o njegovome posveÊe-
nom æivotu potaknuo je mnoge da odluËe “svim srcem proniknuti
Zakon Jahvin i vrπiti ga”.
Ezrine su pobude bile uzviπene i svete; u svemu πto je Ëinio
bio je pokretan dubokom ljubavlju prema duπama. SuÊut i nje-
ænost, koje je on pokazivao prema onima koji su grijeπili, namjer-
no ili zbog neznanja, trebale bi biti oËigledan primjer svima koji
se trude da provedu obnovu. …
Ne moæe se govoriti o slabljenju ili jaËanju Gospodnjeg Za-
kona. Kakav je uvijek bio, takav Êe i ostati. On je uvijek postojao
i uvijek Êe postojati kao pravedan, dobar i savrπen sam po sebi.
On se ne moæe ukinuti ni promijeniti. “Dati mu Ëast” ili ga “osra-
motiti”, to su samo ljudski pojmovi! …
KrπÊani bi se trebali pripremiti za ono πto Êe uskoro zadesiti
svijet kao najveÊe iznenaenje i tu pripremu trebaju obaviti mar-
ljivim prouËavanjem Boæje rijeËi i nastojanjem da svoj æivot usu-
glase s njezinim propisima. Bitna pitanja vjeËnosti zahtijevaju od
nas neπto viπe od samo neke umiπljene religije, religije rijeËi i
obliËja poboænosti, u kojoj istina ostaje u predvorju srca. …
Ako su sveti u Starom zavjetu davali tako blistavo svjedoËan-
stvo o vjernosti, zar ne bi trebali i oni koje je obasjala nagomi-
lana svjetlost vjekova dati joπ znaËajnije svjedoËanstvo o snazi
istine? (Izraelski proroci i kraljevi, str. 396—398)
HoÊemo li dopustiti da nas primjer Ezre nauËi kako bismo se
morali koristiti svojim poznavanjem Svetog pisma? Æivot ovog
Boæjeg sluge trebao bi nam biti nadahnuÊe da sluæimo Gospodinu
srcem, umom i snagom. Svatko od nas ima odreeni posao, a on
210
se moæe obaviti samo posveÊenim naporima. Moramo prvo spoznati
Boæje zahtjeve, a zatim ih provoditi u æivot. Tada moæemo sijati
sjeme istine koje Êe uroditi plodom za vjeËni æivot. (3BC 1134)

25. srpnja

Nesavrπeni
“Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama, da se ona
izvanredna uspjeπnost pripisuje Bogu, a ne nama.”(2.
KorinÊanima 4,7)
Svi apostoli imali su ozbiljne mane kad ih je Isus pozvao u 191
svoju sluæbu. »ak i Ivan, koji je doπao u najprisniju vezu s poniz-
nim i krotkim Spasiteljem, po svojoj naravi nije bio ponizan i
popustljiv. On i njegov brat nazvani su “sinovi groma”. Dok su bili
s Isusom, svako poniæavanje pokazano prema Njemu probudilo je
u njima srdæbu i ratobornost. Plahovitost, osvetoljubivost, kriti-
Ëki duh, sve je to bilo u voljenom uËeniku. Bio je gord, æeljan da
bude prvi u Boæjem kraljevstvu. Meutim, iz dana u dan nasuprot
svom nasilniËkom duhu, promatrao je Isusovu njeænost i blagost
i sluπao njegove pouke o poniznosti i strpljenju. Otvorio je svoje
srce boæanskom utjecaju i postao ne samo sluπatelj veÊ i tvorac
Spasiteljevih rijeËi. Njegovo ja bilo je sakriveno u Kristu. NauËio
je nositi Kristov jaram i ponijeti njegovo breme.
Isus je ukoravao svoje uËenike, On ih je opominjao i upo-
zoravao; ali Ivan i njegova braÊa nisu Ga napustili; izabrali su
Isusa bez obzira na prijekore. Spasitelj se nije povukao od njih
zbog njihovih slabosti i greπaka. Oni su nastavili do kraja dijeliti
Njegove kuπnje i uËiti pouke iz Njegova æivota. Promatranjem
Krista preobrazili su svoj karakter. …
Kao svoje predstavnike meu ljudima, Krist nije izabrao an-
ele koji nisu nikada pali, veÊ ljudska biÊa, ljude s istim sklono-
stima kao i oni koje æele spasiti. …
Poπto su i sami ugroæeni, oni poznaju opasnosti i teπkoÊe
puta i stoga su pozvani da dosegnu druge koji se nalaze u sliËnoj
ugroæenosti. Postoje duπe zbunjene sumnjom, optereÊene slabo-
stima, slabe u vjeri i nespremne da se uhvate za Nevidljivoga; ali
prijatelj koga mogu vidjeti, koji dolazi k njima umjesto Krista,
moæe postati alka koja Êe priËvrstiti njihovu kolebljivu vjeru za
Krista.
Trebamo zajedno s nebeskim anelima postati djelatnici u
predstavljanju Isusa svijetu. (Isusov æivot, str. 232—234)
211
 26. srpnja

Osobni pristup
“Pomislila je: ‘Ozdravit Êu ako se samo dotaknem njegove
haljine.’” (Matej 9,21)
Ove je rijeËi izgovorila u sebi jedna siromaπna æena koja je
dvanaest godina trpjela bolest od koje je njen æivot postao bre-
menom. Ona je potroπila sav svoj novac za lijeËnike i lijekove, da
bi joj se na kraju priopÊilo kako je njezina bolest neizljeËiva. Ali
kad je Ëula za velikog LijeËnika, njene su nade ponovno oæivjele.
… Ona mu se u viπe navrata pokuπavala pribliæiti. (Put u bolji
æivot, str. 28)
PoËela je oËajavati, kad joj se On, krËeÊi svoj put kroz mno-
πtvo, pribliæio. ... Ali usred te zbrke nije mogla govoriti s Njim,
192 niti uhvatiti viπe od trenutaËnog prolaska njegove pojave. ... Dok
je prolazio, posegnula je naprijed i uspjela dirnuti samo rub Nje-
gove odjeÊe. Tog trenutka znala je da je bila iscijeljena. U tom
jednom dodiru bila je usredotoËena vjera njezinog æivota i odmah
su njezinu bol i slabost zamijenili snaga i savrπeno zdravlje.
Sa zahvalnim srcem pokuπala se izvuÊi iz mnoπtva, ali Isus
je iznenada zastao. ... Spasitelj je mogao razlikovati dodir vjere od
nemarnog dodira neopreznog mnoπtva. Takvo povjerenje ne smije
ostati nezamijeÊeno. ... UviajuÊi da je zatajivanje uzaludno, ona
je drπÊuÊi doπla naprijed i bacila se pred Njegove noge. Sa suza-
ma zahvalnicama opisala je svoje patnje i kako je naπla iscjelje-
nje. Isus joj je njeæno rekao: “KÊeri, tvoja te vjera ozdravila, hajde
u miru!” Nije joj pruæio priliku za praznovjerje u kojem bi izljeËe-
nje smatrala podarenim zbog samog Ëina dodira Njegove odjeÊe.
Iscjeljenje je ostvareno ne samim dodirom s Njim veÊ vjerom koja
se uhvatila za Njegovu boæansku silu. ...
Tako je i u duhovnom æivotu. Govoriti povrπno o vjeri, moliti
se bez duπevne gladi i æive vjere, nema nikakvu vrijednost. For-
malna vjera u Krista koja Ga prihvaÊa samo kao Spasitelja svijeta
ne moæe nikada donijeti izljeËenje duπi. ... Nije dovoljno samo
vjerovati u Ëinjenice o Kristu; moramo vjerovati u Njega. Jedina
vjera koja Êe nam koristiti jest ona koja Ga prihvaÊa kao osob-
nog Spasitelja; koja usvaja Njegove zasluge. (Isusov æivot, str.
276,277)

212
27. srpnja

Niπta preskupo
“Ljubav Kristova potpuno nama ovladava pri ovoj pomi-
sli.” (2. KorinÊanima 5,14)
Krist se radovao zbog ozbiljne Marijine æelje da izvrπi volju
svojega Gospodina. Prihvatio je bogatstvo Ëistih osjeÊaja koje Nje-
govi uËenici nisu i ne bi razumjeli. Ova æelja kojom je Marija
morala uËiniti ovu sluæbu za svoga Gospodina imala je veÊu vaænost
za Krista od svih skupocjenih ulja na svijetu, zato πto je izraæa-
vala njezino uvaæavanje Spasitelja svijeta. To je bila ljubav Kristo-
va koja ju je nagonila. Neusporedivo savrπenstvo Kristova karak-
tera ispunjavalo je njezinu duπu. Ta mirisna pomast bila je simbol
njezina srca. To je bio vanjski izraz ljubavi napajane nebeskim
potocima sve dok se nije izlila.
Marijino djelo bilo je upravo ona pouka koja je uËenicima
trebala pokazati da bi Kristu bio ugodan izraz njihove ljubavi. On
je njima bio sve i oni nisu razumjeli da Êe im uskoro biti uskraÊe-
na Njegova nazoËnost, da Mu uskoro neÊe moÊi pokloniti nijedan
dar svoje zahvalnosti za Njegovu veliku ljubav. Kristovu osamlje-
nost, Njegovu odvojenost od nebeskih dvorova, to πto je æivio 193
æivotom ljudi, uËenici nisu nikada shvaÊali ili cijenili kao πto bi
trebalo. ...
Njihova naknadna spoznaja pruæila im je pravi uvid o tome
πto su sve mogli uËiniti za Isusa izraæavajuÊi ljubav i zahvalnost
svojih srca. ... Kad Isus viπe nije bio s njima … poËeli su uviati
kako su Mu mogli pokazati paænju koja bi donijela radost Njego-
vom srcu. Nisu viπe okrivljavali Mariju, veÊ sebe. O kad bi mogli
povuÊi svoje prigovore, svoje spominjanje siromaπnih kao vred-
nijih da prime dar nego Krist! OsjeÊali su æestok samoprijekor
dok su ranjeno tijelo svoga Gospodina skidali s kriæa.
Ista potreba vidi se danas i u naπem svijetu. Samo malo njih
pravilno cijeni sve πto je Krist uËinio za njih. Kad bi to Ëinili,
onda bi se izrazila velika Marijina ljubav i pomazanje bi se obilno
podarilo. Skupocjena mirisna pomast ne bi se smatrala propalom.
Niπta se ne bi smatralo previπe dragocjenim da se pokloni Kristu,
nikakvo samoodricanje i samopoærtvovnost previπe velikima da
se podnesu zbog Njega. (Isusov æivot, str. 460,461)

213
 28. srpnja

Samo za jednog Ëovjeka

“Aneo Gospodnji reËe Filipu: ‘Ustani i idi prema jugu, na
put koji se spuπta iz Jeruzalema u Gazu. On je pust.’ Filip
ustade i ode.” (Djela 8,26.27)
Obratite pozornost na to koliko je truda uloæeno samo za
jednog Ëovjeka, Etiopljanina. (8T 57)
Ovaj je Etiopljanin bio poπtovan i vrlo utjecajan Ëovjek. Bog
je vidio da Êe, kad se obrati, drugima prenijeti primljeno svjetlo
i izvrπiti snaæan utjecaj u prilog Evanelju. Boæji aneli okruæili
su ovog traæitelja istine i on se osjetio privuËenim Spasitelju.
Djelovanjem Svetoga Duha Gospodin ga je doveo u vezu s Onim
koji ga je mogao povesti do svjetla.
Filip je dobio uputu da prie Etiopljaninu i da mu objasni
proroËanstvo koje je Ëitao. “Hajde”, rekao je Sveti Duh, “i prima-
kni se tim kolima!” … »ovjeku je srce gorjelo od zanimanja dok
je sluπao objaπnjenje Pisma, i kad je uËenik zavrπio, bio je spre-
man prihvatiti ponueno svjetlo. Nije svoj svjetovni poloæaj isko-
ristio kao izgovor da odbije Evanelje. …
Ovaj je Etiopljanin predstavnik brojnog staleæa koji trebaju
poduËiti misionari kao πto je bio Filip — ljudi koji Êe Ëuti Boæji
glas i poÊi tamo kamo ih On πalje. Ima mnogo onih koji Ëitaju
Sveto pismo a ne mogu razumjeti njegovo pravo znaËenje. Po
svemu svijetu muπkarci i æene s Ëeænjom gledaju prema Nebu.
194 Molitve, suze i molbe uzdiæu se iz duπa koje Ëeznu za svjetlom,
miloπÊu i Svetim Duhom. Mnogi su na rubu kraljevstva; samo
Ëekaju da budu prigrljeni.
Aneo je vodio Filipa onomu tko je traæio svjetlo i bio spre-
man prihvatiti Evanelje; aneli Êe i danas voditi korake onih
radnika koji Êe Svetom Duhu dopustiti da posveti njihov jezik, a
njihovo srce oËisti i oplemeni. (Djela apostolska, str. 68.69)
Onaj koji je Filipa poslao etiopskom vijeÊniku, Petra rim-
skom stotniku i malu izraelsku djevojËicu u pomoÊ Naamanu —
vojskovoi aramejskog kralja, πalje i danas muπkarce, æene i mla-
de kao svoje predstavnike onima kojima je potrebna boæanska
pomoÊ i vodstvo. (Put u bolji æivot, str. 299,300)

214
29. srpnja

Od Savla do Pavla
“A sad ustani i hajde u grad, i tu Êe ti se kazati πto treba
da Ëiniπ!” (Djela 9,6)
U predivnom Pavlovom obraÊenju vidimo Ëudesnu Boæju silu.
... Isus, Ëije ime je meu svim ostalim najviπe mrzio i prezirao,
otkrio se Pavlu kako bi preusmjerio njegov nerazumni, ali Ëestiti
æivotni put, da bi od ovog orua koje je najmanje obeÊavalo, na-
Ëinio izabrani sud koji Êe odnijeti Evanelje neznaboπcima. ...
Svjetlo nebeske rasvjete oduzelo je Pavlu vid, a Isus, veliki iscje-
litelj slijepih, nije mu ga vratio. On odgovara na Pavlovo pitanje
ovim rijeËima: “Ustani i hajde u grad, i tu Êe ti se kazati πto treba
da Ëiniπ.” Isus ne samo πto je iscijelio Pavlovo sljepilo, veÊ mu je
i oprostio grijehe i ukazao na njegove duænosti obiljeæavajuÊi
daljnji tijek njegovog æivota. Od Krista je potekla sva moÊ i sve
bogatstvo milosti; ali tijekom obraÊenja istini On Pavlu nije poda-
rio iskustvo neovisno o svojoj Crkvi nedavno uspostavljenoj na
Zemlji.
»udesno svjetlo koje je obasjalo Pavla tom prigodom zapa-
njilo ga je i zbunilo. Bio je potpuno pokoren. »ovjek nije za Pavla
mogao uËiniti ovaj dio posla, ali je predstojao i rad koji su mogli
obaviti Kristovi sluge. Isus ga je usmjerio svojim izvrπiteljima u
Crkvi koji Êe ga dalje upoznati s duænostima. Na taj naËin On
predaje vlast i punomoÊ svojoj organiziranoj Crkvi. Krist je obavio
djelo otkrivenja i uvjeravanja, a sada je Pavao trebao uËiti od onih
koje je Bog odredio da pouËavaju istinu. Krist usmjerava Pavla
svojim izabranim slugama, dovodeÊi ga na taj naËin u vezu sa
svojom Crkvom. Isti oni ljudi koje je Pavao namjeravao uniπtiti,
bili su njegovi uËitelji u vjeri koju je prezirao i proganjao. ...
Aneo je bio poslan Ananiji usmjeravajuÊi ga da ode u kuÊu
u kojoj se Savao moli za uputu πto dalje Ëiniti. ... Umjesto Krista, 195
njegove oËi dodiruje Ananija da mu se povrati vid, umjesto Krista
polaæe svoje ruke na njega moleÊi se u Kristovo ime i Savao
prima Svetoga Duha. (3T 429—433)

215
30. srpnja

Prema cilju
“BraÊo, ja joπ ne mislim da sam to dohvatio. Ali kaæem
samo jedno: zaboravljajuÊi πto je nazad, ispruæajuÊi se
prema onome πto je naprijed, trËim prema cilju da po-
stignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bog
pozvao po Kristu Isusu.” (Filipljanima 3,13.14)
Pavao je obavio mnogo posla. Bio je mudar uËitelj. Mnoge
njegove poslanice pune su pouËnih lekcija u kojima se utvruju
ispravna naËela. Radio je svojim rukama, jer je bio πatorar i na taj
naËin zaraivao svoj kruh. ... Nosio je teπki teret za crkve. Naj-
ozbiljnije im je nastojao ukazati na pogreπke da bi ih mogli is-
praviti, a ne da budu prevareni i odvedeni daleko od Boga. Uvijek
im je nastojao pomoÊi u njihovim poteπkoÊama; pa ipak izjavlju-
je: “Ali kaæem samo jedno.” ... Bilo je uvijek mnogo odgovornosti
u njegovom æivotu, ali je uvijek pred sobom odræavao “to jedno”.
Stalni osjeÊaj Boæje prisutnosti primoravao ga je da usmjeri oËi
prema Isusu, ZaËetniku i Zavrπitelju njegove vjere. (Letter 135,
1897.)
Veliki cilj koji je poticao Pavla da ide naprijed unatoË osku-
dici i teπkoÊama treba navesti svakog krπÊanskog radnika na
potpuno posveÊenje sluæbi Bogu. Pojavit Êe se svjetovna privlaË-
nost da njegovu pozornost odvrati od Spasitelja, ali on treba neu-
morni iÊi k cilju pokazujuÊi svijetu, anelima i ljudima da je nada
u trenutak kad Êe ugledati Boæje lice vrijedna svih napora i ær-
tava. (Djela apostolska, str. 304)
Najmanji Kristov uËenik moæe postati stanovnik Neba, baπti-
nik Boæje nepropadljive baπtine koja ne trune niti vene. O kad bi
svatko izabrao nebeski dar i postao baπtinik Boæji, uæivalac te
baπtine na koju ima pravo, sigurne od bilo kakvog ruπitelja, u
svijetu bez kraja! O, ne birajte svijet, veÊ izaberite bolju baπtinu!
TrËite, seæite prema cilju, prema nebeskom stanju u koje nas je
pozvao Bog u Kristu. (FE 235)
Uskoro Êemo biti svjedoci krunjenja naπega Kralja. Oni Ëiji je
æivot sakriven s Kristom, koji su se ovdje na Zemlji borili u dobroj
borbi vjere, odsjajivat Êe Otkupiteljevom slavom u Boæjem kraljev-
stvu. (9T 287)

216
31. srpnja 196

Dovde nam je Jahve pomogao

“Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navjeπÊujte meu naro-
dima djela njegova! Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte
sva njegova Ëudesa.” (Psalm 105,1.2)
Treba Ëesto ponavljati Boæja djela koja je uËinio svojem na-
rodu. Koliko Ëesto je Gospodin postavljao razliËita obiljeæja kao
podsjetnike na svoje djelovanje u starom Izraelu! Da ne bi zabo-
ravili svoju slavnu proπlost, zapovjedio je Mojsiju da ove dogaaje
uobliËi u pjesmi koju Êe roditelji moÊi nauËiti i prenositi svojoj
djeci. Trebali su sabirati podsjetnike i postaviti ih na vidnom
mjestu. U njihovo Ëuvanje bili su uloæeni posebni napori, da bi
djeci mogli ponoviti cijelu povijest kada bi se raspitivala o ovim
podsjetnicima. Tako su se djela providnosti i izraæena dobrota i
Boæja milost u brizi i oslobaanju Njegovog naroda Ëuvali od
zaborava. Upozorenje glasi: “SjeÊajte se prijaπnjeg vremena kada
ste, tek prosvijetljeni, podnosili Ëestu borbu — patnje.” (Hebreji-
ma 10,32) ... Moramo se Ëesto prisjeÊati Boæje dobrote i hvaliti Ga
za Njegova divna djela. (6T 364,365)
Stoga, ne odbacujmo svoje povjerenje, budimo potpuno si-
gurni, sigurniji nego ikada prije. “Dovde nam je Jahve pomogao.”
(1. Samuelova 7,12) On Êe nam pomagati do kraja! Gledajmo spo-
men-stupove, podsjetnike na ono πto je Gospodin uËinio da nas
utjeπi i spasi iz ruke neprijatelja koji uniπtava. Æivo se sjeÊajmo
svakog djela njeænog milosra koje nam je Bog uËinio — suza
koje nam je obrisao, boli koju je ublaæio, briga koje je uklonio,
straha koji je rastjerao, potreba koje je zadovoljio, blagoslova
koje je izlio — i tako se ojaËajmo za sve πto nas oËekuje na
ostatku naπega hodoËasniËkog puta.
Sukob koji je pred nama moæe nam donijeti samo nove nevo-
lje, ali na ono πto se odigralo u proπlosti, i na ono πto Êe se
dogoditi u buduÊnosti, moæemo gledati i reÊi: “Dovde nam je Jahve
pomogao”, (1. Samuelova 7,12) “I nek’ ti mir traje koliko i æivot!”
(Ponovljeni zakon 33,25) Nevolja nikad neÊe nadmaπiti snagu ko-
ja nam je dana da je podnesemo. Prema tome, prihvatimo se
svojega posla tamo gdje ga naemo, vjerujuÊi da Êemo , bez obzira
na sve πto dolazi, dobiti dovoljno snage za podnoπenje nevolje.
(Put Kristu, str. 133,134; izd. 2012.)

217
 KOLOVOZ
BOÆJA ZADIVLJUJU∆A MILOST

197 1. kolovoza

Boæje kraljevstvo u srcu

“Jer, gle, kraljevstvo je Boæje unutra u vama.” (Luka 17,21
— DK)
Vlast pod kojom je Krist æivio bila je izopaËena i surova; na
svakom koraku Ëulo se o zlouporabama — otimaËini, netrpeljivo-
sti i tlaËiteljskoj okrutnosti. Ipak, Spasitelj nije pokuπavao izvr-
πiti nikakve druπtvene reforme. On nije napadao nikakve nacio-
nalne zlouporabe, niti osuivao neprijateljske nacije. Nije se mi-
jeπao u vlast ili administraciju onih koji su bili na vlasti. Onaj
koji je bio naπ primjer, dræao se daleko od zemaljskih vlasti. Ne
zato πto je bio ravnoduπan prema ljudskim nevoljama, nego zato
πto se lijek nije nalazio samo u ljudskim i vanjskim mjerama. Da
bi bilo djelotvorno, lijeËenje mora obuhvatiti svakog pojedinca i
mora obnoviti srce. (Isusov æivot, str. 417)
Neki su farizeji doπli k Isusu s pitanjem: “Kad Êe doÊi kraljev-
stvo Boæje?” (Luka 17,20) Proπlo je viπe od tri godine kako je Ivan
Krstitelj objavio vijest koja je kao trubni glas odjekivala cijelom
zemljom: “Jer je blizu kraljevstvo nebesko!” (Matej 3,2) Ovi fari-
zeji nisu dotada vidjeli nikakav znak o uspostavi kraljevstva. …
Isus je odgovorio: “Kraljevstvo Boæje ne dolazi tako da se to
moæe vidjeti; niti Êe se moÊi kazati: ‘Evo ga ovdje’ ili ‘eno ga
ondje’. Jer kraljevstvo je Boæje meu vama!” (Luka 17,20.21) Boæje
kraljevstvo poËinje u srcu. Ne traæite ovdje ili ondje pojavljivanje
zemaljske sile da obiljeæi Njegov dolazak. (Isto, str. 414)
Krist se u svojim djelima nije predstavio samo kao Mesija,
veÊ je On s pomoÊu njih objavio ljudima naËin kako Êe biti za-
snovano Njegovo kraljevstvo. … Ono dolazi kroz blagost nadahnu-
Êa Njegove RijeËi, kroz unutarnje djelovanje Njegova Duha, zajed-
nicom duπe s Onim koji je njezin æivot. NajveÊi izraz Njegove sile
vidi se u ljudskoj naravi koja je dostigla savrπenstvo Kristova
karaktera. …
Kad je Bog poslao na naπ svijet svoga Sina, On je ljudskim
stvorenjima povjerio neuniπtiva bogatstva — pored kojih su kao
niπta ona bogatstva πto ih je Ëovjek nagomilavao od postanka
218
svijeta. S ljubavi koju je imao u svom srcu joπ od vjeËnih vreme-
na, Krist je doπao na Zemlju i poklonio je palom Ëovjeku. Mi
trebam, kroz vezu s Kristom, primiti to bogatstvo, otkriti ga i dati
drugima. (Put u bolji æivot, str. 16,17)

2. kolovoza 198
Kao kvasac
“Onda im iznese usporedbu: ‘Kraljevstvo je nebesko sli-
Ëno kvascu koji uzme æena te ga pomijeπa s tri mjere
braπna dok sve ne ukvasa.’” (Matej 13,33)
U ovoj Spasiteljevoj usporedbi kvasac se pojavljuje kao simbol
nebeskog kraljevstva. Njime je oslikana oæivljavajuÊa, preobraæa-
vajuÊa sila Boæje dobrote. …
Zato greπnik mora prihvatiti Boæje milosre da bi se pripremio
za kraljevstvo slave. Sva kultura i sva naobrazba koju svijet moæe
dati doæivjet Êe neuspjeh u pokuπaju da poniæeno dijete grijeha
pretvori u dijete Neba. Obnoviteljska snaga mora doÊi od Boga. …
Kao πto kvasac, kad se umijeπa u braπno, djeluje iznutra, tako i
Boæja dobrota, obnavljajuÊi srce, æeli preobraziti æivot. …
Kvasac, skriven u braπnu, djeluje nevidljivo da cijelo tijesto
podredi procesu uskisavanja; tako i kvasac istine djeluje potaj-
no, tiho i ustrajno da preobrazi duπu. Uroene sklonosti mekπaju
i bivaju ukroÊene. Usauju se nove misli, novi osjeÊaji, nove po-
bude. Postavlja se i novo mjerilo karaktera — Kristov æivot! Mi-
jenja se um, sposobnosti se koriste da djeluju u novom smjeru.
… Savjest se probudila. …
Srce onoga koji prima Boæju milost prepuno je ljubavi prema
Bogu i prema onima za koje je Krist umro. Njegovo sebiËno “ja”
ne bori se da bude priznato. … On je ljubazan i promiπljen, skro-
man u gledanju na sebe, uvijek pun povjerenja u Boæju milost i
ljubav. …
Kristova milost treba upravljati naπim temperamentom i gla-
som. Njezino djelovanje oËitovat Êe se u pristojnosti i njeænoj
brizi brata o bratu, u ljubaznim, ohrabrujuÊim rijeËima. Aneli
borave u takvom domu. Æivot diπe slatkim mirisom koji se kao
sveti tamjan uzdiæe Bogu. Ljubav se pokazuje ljubaznoπÊu, njeæ-
noπÊu, podnoπenjem i strpljivoπÊu. … I lice se mijenja. Krist koji
boravi u srcu Ëini da lice onoga koji Ga ljubi i dræi Njegove zapo-
vijedi blista. … Kad se dogode sve ove promjene, aneoski glasovi
sjedinjuju se u ushiÊenoj pjesmi, a Bog i Krist raduju se duπama
219
 koje su oblikovane po ugledu na boæansku sliku. (Isusove uspo-
redbe, str. 56—62)

199 3. kolovoza

Kraljevsko ruho
“Dano joj je da se obuËe u blistav, Ëist lan! Lan, zapravo,
oznaËuje pravedna djela svetih.” (Otkrivenje 19,8)
Iz Kristove usporedbe o svadbenom ruhu moæe se izvuÊi vrlo
znaËajna pouka. … Svadbenim ruhom prikazan je neporoËni, Ëisti
karakter koji Êe imati svi pravi Kristovi sljedbenici. … “Lan, za-
pravo, oznaËuje pravedna djela svetih.” (Otkrivenje 19,8; Efeæani-
ma 5,27) To je Kristova pravednost, Njegov neokaljani karakter
koji se vjerom daje svima koji Krista prime kao svojeg Spasitelja.
Bijelu odjeÊu nevinosti nosili su naπi praroditelji kad ih je
Bog namjestio da æive u svetom Edenu. Æivjeli su u savrπenom
skladu s Boæjom voljom. … Meutim, kad su sagrijeπili, prekinuli
su svoju vezu s Bogom i nestalo je svjetlosti koja ih je okruæivala.
Goli i posramljeni, pokuπali su nadomjestiti svoju nebesku odje-
Êu odjeÊom od smokvinog liπÊa koju su sami naËinili. (Isusove
usporedbe, str. 209—212)
Mi ne moæemo sebi nabaviti haljine pravednosti, jer prorok
kaæe da je “sva pravda naπa k’o haljine okaljane” (Izaija 64,6). U
nama nema niËega Ëime bismo mogli odjenuti svoju duπu da se
ne pokaæe njezina golotinja. Mi moramo primiti ruho pravednosti
izatkano na nebeskom razboju, neokaljanu odjeÊu Kristove pra-
vednosti. (KH 302)
Bog se obilno pobrinuo da moæemo stajati savrπeni u Njego-
voj milosti, bez ikakvog nedostatka, ËekajuÊi na dolazak naπega
Gospodina. Jeste li spremni? Jeste li obukli svadbeno ruho? To
ruho nikada neÊe pokriti prijevaru, razvrat, pokvarenost ili lice-
mjerje. Boæje oËi vas gledaju. Bog prepoznaje misli i namjere
vaπeg srca. Mi moæemo prikriti svoje grijehe od ljudskih oËiju, ali
niπta ne moæemo sakriti od svojeg Stvoritelja. (5T 220,221)
Neka mladi i mala djeca izaberu sebi kraljevsko ruho iza-
tkano na nebeskom razboju, “blistav, Ëist lan”, koje Êe nositi svi
sveti sa Zemlje. To ruho, Kristov neokaljani karakter, nudi se
besplatno svakom ljudskom biÊu. Ali svi koji prime to ruho, pri-
mit Êe ga i nositi joπ ovdje! (Odgoj, str. 223)

220
4. kolovoza 200

Bog je s nama
“’Evo, Djevica Êe zaËeti i roditi sina, i dat Êe mu ime
Emanuel!’ — πto znaËi: Bog je s nama.” (Matej 1,23)
Gospodin Isus Krist bio je jedno s Ocem od vjeËnih vremena;
On je bio “otisak njegove biti”, otisak Njegove veliËine i veliËan-
stva, “odsjev njegova sjaja”. On je doπao na naπ svijet kako bi
objavio ovu slavu. On je doπao na ovu grijehom pomraËenu Ze-
mlju da otkrije svjetlost Boæje ljubavi, da bude “Bog s nama”. …
Naπ mali svijet udæbenik je svemira. Boæja divna namjera
milosti, tajne spasonosne ljubavi — tema je u koju i “aneli æele
zaroniti” i koja Êe se prouËavati kroz beskrajne vjekove. Izbavlje-
na Êe i bezgreπna biÊa u Kristovom kriæu pronaÊi svoj nauk i
svoju pjesmu. Vidjet Êe se da je slava koja blista s Kristova lica
slava samopoærtvovne ljubavi. U svjetlosti s Golgote vidjet Êe se
da je zakon te ljubavi pune samoodricanja — zakon æivota za
Zemlju i Nebo; da ljubav koja “ne traæi svoje” ima svoj izvor u
Boæjem srcu. …
Isus je mogao ostati kraj svojeg Oca. On je mogao zadræati
slavu Neba i poπtovanje anela. Meutim, On je izabrao vratiti
æezlo u OËeve ruke i siÊi s prijestolja svemira kako bi mogao
donijeti svjetlost onima koji su u mraku i æivot onima koji ginu.
…
Ovaj je veliki cilj bio nagovijeπten slikama i simbolima. Grm
koji je gorio, u kojemu se Krist javio Mojsiju, otkrivao je Boga. …
Svemilostivi Bog skrivao je svoju slavu najjednostavnijom slikom,
da bi Ga Mojsije mogao promatrati i æivjeti. Tako je i u stupu od
oblaka danju i stupu od ognja noÊu Bog odræavao vezu s Izrae-
lom, otkrivajuÊi ljudima svoju volju i pruæajuÊi im svoju milost.
Boæja je slava bila priguπena, a Njegovo veliËanstvo obavijeno
velom, kako bi Ga slabi vid ograniËenih ljudi mogao gledati. Tako
je Krist trebao doÊi u “poniæenom tijelu” (Filipljanima 3,21), biti
“sliËan ljudima” (Filipljanima 2,7). … Njegova je slava bila obavije-
na velom, Njegova veliËina i veliËanstvo bili su skriveni, da bi se
mogao pribliæiti tuænim ljudima, izloæenim kuπnji. (Isusov æivot,
str. 9,10)

221
 5. kolovoza

Posvojeni sinovi i kÊeri

“U ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu,
201 prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti.”
(Efeæanima 1,5.6)
Prije nego πto su bili postavljeni temelji Zemlji, bio je dan
zavjet da Êe svi koji budu posluπni, svi koji zahvaljujuÊi obilnoj
milosti koja im ja stavljena na raspolaganje, postanu sveti po
karakteru i bez mrlje pred Bogom primajuÊi ponuenu milost,
biti Boæja djeca. (6BC 1114)
Mi sve dugujemo milosti, besplatnoj milosti, suverenoj milo-
sti. Milost u Savezu odredila je naπe posvojenje. Milost u Spasi-
telju obavila je naπe otkupljenje, naπe obnovljenje i naπe posvo-
jenje, uËinivπi nas Kristovim subaπtinicima. (6T 268)
Kada povjerujemo da smo postali Njegovi posvojenjem, moÊi
Êemo unaprijed osjetiti okus Neba. … Tada Êemo uæivati u Njego-
voj blizini, odræavati sretno zajedniπtvo s Njim. SteÊi Êemo jasan
uvid u Njegovu njeænost i suÊut i naπa Êe se srca slomiti i omek-
πati dok budemo razmiπljali o ljubavi koja nam je bila ukazana.
Stvarno Êemo osjetiti da Isus boravi u naπoj duπi; prebivat Êemo
u Njemu i osjeÊati se ugodno u zajedniπtvu s Njim. … SteÊi Êemo
iskustvo s Boæjom ljubavlju i poËivati u Njegovoj ljubavi. Nijedan
jezik to ne moæe opisati, to jednostavno nadilazi naπe razumije-
vanje. Bit Êemo jedno s Kristom i naπ æivot bit Êe sakriven s
Kristom u Bogu. ObeÊanje koje smo dobili glasi: kada se pojavi
Onaj koji je naπ æivot, i mi Êemo se pojaviti s Njime u slavi! S
dubokim povjerenjem moæemo Boga nazivati svojim Ocem! (3BC
1147,1148)
Svi koji su roeni u nebeskoj obitelji, u osobitom su smislu
braÊa i sestre naπega Gospodina. Kristova ljubav povezuje u za-
jednicu Ëlanove Njegove obitelji, i gdje god se ona pokaæe, otkriva
se boæansko srodstvo. …
Ljubav prema Ëovjeku je zemaljski izraz ljubavi prema Bogu.
Kralj slave postao je jedno s nama d bi nam usadio ovu ljubav, da
bi nas uËinio djecom jedne obitelji. Kad se ispune Njegove opro-
πtajne rijeËi — “Ljubite jedan drugoga kao πto sam ja ljubio vas!”
(Ivan 15,12) — kad budemo voljeli ovaj svijet kao πto ga je On
volio, tada je ostvarena Njegova misija za nas. Pripremljeni smo
za Nebo — jer imamo Nebo u svom srcu. (Isusov æivot, str. 529,532)

222
6. kolovoza

Blagoslovi posluπnosti
“Milje mi je, Boæje moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj dubo-
ko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,9)
Kakav je samo naπ Bog! On vlada svojim kraljevstvom marlji-
vo i briæljivo. On je podigao ogradu — Deset zapovijedi — oko
svojih podanika da bi ih saËuvao od posljedica prijestupa. Zahti-
jevajuÊi posluπnost zakonima svojega kraljevstva, Bog je svojem
narodu osigurao zdravlje i sreÊu, mir i radost. On je svojim poda- 202
nicima pokazao da se savrπenstvo karaktera koje zahtijeva moæe
steÊi jedino upoznavanjem s Njegovom rijeËju.
Pravi traæilac koji æeli postati sliËan Isusu u rijeËima, æivotu
i karakteru razmiπljat Êe o svojem Otkupitelju, i gledajuÊi Njega,
preobraæavat Êe se u Njegovo obliËje zato πto se moli i Ëezne za
naravi i umom Isusa Krista. … On Ëezne za Bogom. Povijest njego-
vog Otkupitelja, neizmjerna ærtva koju je prinio, sve to dobiva
punu vrijednost u njegovim oËima. Krist, VeliËanstvo Neba, po-
stao je siromaπan da bismo se mi Njegovim siromaπtvom oboga-
tili; da budemo bogati ne samo sposobnostima, veÊ i dostignuÊi-
ma.
To su bogatstva koja Krist iskreno æeli da Njegovi sljedbenici
steknu. Kada pravi tragalac istine Ëita Boæju rijeË i otvara svoj um
da je primi, on svim svojim srcem teæi za istinom. Ljubav, suÊut,
njeænost, usluænost, krπÊanska uljudnost, osobine koje Êe vladati
u nebeskim stanovima — koje je Krist otiπao pripremiti onima
koji Ga ljube — obuzimaju njegovu duπu. Njegova odluka je Ëvr-
sta. On je odluËio stati na stranu pravednosti. Istina je naπla put
do njegovog srca i tu ostaje usaena djelovanjem Svetoga Duha,
koji je istina. Kada istina zavlada srcem, Ëovjek to otvoreno po-
kazuje time πto postaje upravitelj Kristove milosti. (TM 121,122)
Svaki upravitelj dobiva poseban posao koji treba obaviti radi
unapreenja Boæjeg kraljevstva. … Darovi govora, pamÊenja i imo-
vine trebaju se udruæiti na slavu Bogu i radi unapreenja Njego-
vog kraljevstva. On Êe blagosloviti pravilnu upotrebu darova koje
nam je dao. (CS 116)

223
 7. kolovoza

U Svetinji nad svetinjama

“Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek’ zemlja sva
zaπuti pred njime!” (Habakuk 2,20)
Vidjela sam prijestolje i na njemu Oca i Sina. Promatrala sam
Isusovo lice i divila se Njegovoj umilnosti. Oca nisam mogla vi-
djeti jer Ga je zaklanjao oblak bljeπtave svjetlosti. Upitala sam
Isusa je li Njegov Otac tijelom sliËan Njemu. Potvrdio je da jest,
ali Ga nisam mogla vidjeti jer, rekao je: “Kad bi samo jednom
vidjela Njegovu slavu, ne bi ostala æiva.” …
Vidjela sam kako Otac ustaje sa svojeg prijestolja i u ognje-
nim kolima odlazi u Svetinju nad svetinjama iza zastora i sjeda.
… Zatim su do mjesta gdje se Isus nalazio doπla kola od oblaka,
s kotaËima kao ognjeni plamen, okruæena anelima. Stupio je u
kola i bio prenesen u Svetinju nad svetinjama gdje je sjedio Otac.
Tu sam vidjela Isusa, Velikog sveÊenika, kako stoji pred Ocem.
(Rani spisi, str. 64,65)
203 Dva prelijepa kerubina, svaki s jedne strane KovËega, stajala
su raπirenih krila pruæenih iznad KovËega i dodirivala se iznad
Isusove glave dok je stajao pred prijestoljem milosti. Lica su im
bila okrenuta jedno prema drugome, a pogled usmjeren na Kov-
Ëeg prikazujuÊi nebeske vojske koje sa zanimanjem gledaju Boæji
zakon. Izmeu kerubina bila je zlatna kadionica i kad su se mo-
litve svetih, upuÊene vjerom, dizale do Isusa koji ih je prinosio
svojem Ocu, iz kadionice se podigao oblak tamjana, nalik na dim
prekrasnih boja. Iznad mjesta gdje je Isus stajao pred KovËegom
nalazila se izuzetno jaka svjetlost u koju nisam mogla gledati;
izgledala je kao Boæje prijestolje. (Isto, str. 206)
Naπ raspeti Gospodin zauzima se za nas u prisutnosti Oca
pred prijestoljem milosti. Mi se moæemo pozivati na Njegovu ær-
tvu pomirnicu da dobijemo oprost, opravdanje i posveÊenje. Za-
klano Janje je naπa jedina nada. Naπa vjera gleda prema Njemu,
prihvaÊa Ga kao Onoga koji moæe dati potpuno spasenje i miris,
te za sve dovoljne ærtve biva prihvaÊen pred Ocem. … Krist je u
svojoj slavi zainteresiran za naπ uspjeh. On je duboko zaintere-
siran za cijelo ËovjeËanstvo. On je naπ Spasitelj pun suosjeÊanja.
(7BC 948)

224
8. kolovoza

Izvor suÊuti i milosti

“Prijestolje je tvoje, Boæe, u vijeke vjekova, i pravedno
æezlo — æezlo je tvog kraljevstva!” (Psalam 45,7)
Premda se uznio na Nebo u Boæju nazoËnost dijeleÊi prije-
stolje svemira, Isus nije niπta izgubio od svoje suosjeÊajne nara-
vi. Danas je isto njeæno, suosjeÊajno srce otvoreno za sve patnje
ËovjeËanstva. Ruka koja je bila probodena, danas je ispruæena da
mnogo obilnije blagoslovi Njegov narod koji je na svijetu. …
U svim naπim kuπnjama imamo sigurnog PomoÊnika. On nas
neÊe ostaviti same da se borimo s kuπnjama, da se borimo sa
zlom i na kraju budemo slomljeni teretom i tugom. Premda je
sada sakriven od oËiju smrtnika, uho vjere moæe Ëuti Njegov glas
kako govori: “Ne boj se, jer sam ja s tobom! “Onaj koji æivi! Bio
sam mrtav, ali, evo, æivim u vijeke vjekova.” (Otkrivenje 1,18)
(Isusov æivot, str. 396)
Oni koji odbace bezakonje iz svojega srca i podignu ruke
iskreno se obraÊajuÊi Bogu, dobit Êe pomoÊ koju im jedino Bog
moæe pruæiti. Otkup je veÊ plaÊen za duπe ljudi i oni imaju priliku
pobjeÊi iz ropstva grijehu i steÊi oprost, neporoËnost i Nebo. …
Oni koji Ëesto dolaze pred prijestolje milosti, koji upuÊuju iskre-
ne, ozbiljne molitve traæeÊi boæansku mudrost i silu, svakako Êe
postati aktivni, korisni Kristovi sluge. Moæda neÊe imati velike 204
sposobnosti, ali u poniznosti srca i Ëvrstom oslanjanju na Krista,
oni mogu obaviti korisno djelo u dovoenju duπa Kristu. …
TisuÊe ljudi imaju pogreπno razumijevanje o Bogu i Njegovim
osobinama. … Bog je Bog istine! Pravednost i milost osobine su
Njegovog prijestolja. On je Bog ljubavi, suÊuti i njeænog suosjeÊa-
nja. Tako je i predstavljen preko svojeg Sina, naπeg Spasitelja. On
je Bog strpljenja i dugog podnoπenja. Ako je BiÊe koje oboæavamo
takvo, ako je takav Njegov karakter koji æelimo usvojiti, onda
doista oboæavamo pravog Boga!
Kada slijedimo Krista, Njegove zasluge, pripisane nama, po-
javljuju se pred Ocem kao slatki miris. Vrline karaktera naπega
Spasitelja, usaene u naπe srce, πirit Êe svuda oko nas predivan
miris. (5T 173,174)

225
 9. kolovoza

Da nas privuËe k Bogu

“Iz daljine mu se Jahve ukaza: ‘Ljubavlju vjeËnom ljubim
te, zato ti saËuvah milost.’” (Jeremija 31,3)
Gospodar æivota i slave zaodjenuo je svoju boæansku narav
ljudskom da bi pokazao Ëovjeku kako nas Bog, darom Isusa Kri-
sta, æeli povezati sa sobom. Bez zajednice s Bogom nema prave
sreÊe. »ovjek koji je pao treba nauËiti da Bog ne moæe biti zado-
voljan dok svojom ljubavlju ne zagrli greπnika koji se kaje, gre-
πnika preobraæenog zaslugom bezgreπnog Boæjeg Janjeta.
Sve aktivnosti bezgreπnih nebeskih biÊa teæi tom cilju. Nji-
hova je misija da pod upravom svog boæanskog Voe vrate one
koji su se prestupanjem Zakona udaljili od svog nebeskog Oca.
NaËinjen je plan koji je pred oËima svijeta trebao otkriti prekra-
snu milost i ljubav Isusa Krista. Beskrajna cijena koju je Boæji
Sin platio za otkup Ëovjeka otkriva nam Boæju ljubav. Ovaj slavni
plan izbavljenja omoguÊuje spasenje cijelom svijetu. Greπni i pali
Ëovjek, moæe postati savrπen u Isusu Kristu zahvaljujuÊi oprostu
grijeha i Kristovoj pravednosti koja mu se uraËunava. (Poruka
mladima, str. 80)
U svim djelima dobroËinstva koja je Isus uËinio, nastojao je
uvjeriti ljude u roditeljske i dobrohotne osobine Boga. … Isus æeli
da shvatimo OËevu ljubav i zato nas pokuπava privuÊi k Njemu
otkrivajuÊi nam Njegovu roditeljsku njeænost. On æeli da cijeli
naπ vidokrug bude ispunjen savrπenstvom Boæjeg karaktera. …
On je jedino æiveÊi meu ljudima mogao prikazati milost, suÊut
i ljubav svojega nebeskog Oca; samo je djelima dobroËinstva mo-
gao prikazati Boæju milost. (SD 139)
Krist je doπao Boæju ljubav objaviti svijetu, srca svih ljudi
privuÊi k sebi. … Ako se ne budemo odupirali sili kojom nas
205 Kristova ljubav privlaËi k Njemu, uËinit Êemo prvi korak prema
spasenju. … Da bi ljudi mogli shvatiti radost oprosta, mir Boæji,
Krist ih privlaËi pokazivanjem svoje ljubavi. Ako se odazovu Nje-
govim pozivima, ako pokore svoje srce Njegovoj milosti, On Êe ih
voditi, korak po korak, prema potpunoj spoznaji Sina Boæjega, a
to je vjeËni æivot. (1SM 323,324)

226
10. kolovoza

Uvjeti Saveza
“Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i dræali moj
Savez, vi Êete mi biti predraga svojina mimo sve narode
— ta moj je sav svijet!” (Izlazak 19,5)
Bog je u poËetku ljudima dao svoj Zakon da bi im omoguÊio
postizanje sreÊe i vjeËnoga æivota. (Izraelski proroci i kraljevi, str.
115)
Deset zapovijedi: “Ne Ëini!” i: “»ini!” deset je obeÊanja koja
se odnose na nas ako budemo posluπni Zakonu koji vlada u sve-
miru. “Ako me ljubite, vrπit Êete moje zapovijedi.” (Ivan 14,15) To
je sræ i bit Boæjeg zakona. Tu su objavljeni uvjeti spasenja sva-
kom Adamovom sinu i kÊeri. …
Ovaj Zakon od deset naËela, proæetih najveÊom ljubavlju koja
je mogla biti ukazana Ëovjeku, predstavlja glas Boga koji se s
Neba obraÊa duπi i obeÊava: “Ovo Ëini i neÊeπ pasti pod Sotoninu
vlast i upravu!” Nema negacija u ovom Zakonu! On zapravo glasi:
“To »INI i bit Êeπ ÆIV!” (1BC 1105)
Uvjet za vjeËni æivot i danas je upravo onakav kakav je uvijek
bio, upravo onakav kakav je bio u Raju prije pada naπih prarodi-
telja; savrπena posluπnost Boæjem zakonu, savrπena pravednost.
Kada bi se vjeËni æivot mogao dobiti pod bilo kojim drugim uvje-
tom, sreÊa cijelog svemira bila bi dovedena u opasnost. Stvorila
bi se moguÊnost da grijeh, sa svim posljedicama nesreÊe i bijede,
postane besmrtan. (Put Kristu, str. 64; izd. 2012.)
Krist nije umanjio zahtjeve Zakona. Nedvosmisleno jasnim
rijeËima ukazao je na posluπnost kao uvjet za vjeËni æivot — bio
je to isti uvjet koji je bio postavljen i Adamu prije pada u grijeh.
… Zahtjev u Savezu milosti isto je toliko πirok kao i zahtjev
postavljen u Edenu — usklaivanje s Boæjim zakonom koji je
svet, pravedan i dobar. (Isusove usporedbe, str. 268,269)
Isti ideal karaktera prikazan je u Starom i u Novom zavjetu.
Taj ideal nije takav da ga ne bismo mogli postiÊi. U svakoj zapo-
vijedi ili nalogu koji Bog daje, postoji i obeÊanje, najpouzdanije
obeÊanje koje se krije u zapovijedi. Bog se pobrinuo da Mu moæe-
mo postati sliËni. To Êe i postiÊi sa svima koji svojom izopaËe-
nom voljom ne ometu djelovanje Njegove milosti. (Isusov govor
na Gori, str. 105)

227
206 11. kolovoza
Napisan u srcu
“Nego ovo je Savez πto Êu ga sklopiti s domom Izraelovim
poslije onih dana — rijeË je Jahvina: Zakon Êu svoj sta-
viti u duπu njihovu i upisati ga u njihovo srce. ... Jer Êu
oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neÊu viπe
spominjati.” (Jeremija 31,33.34)
Isti zakon koji je bio napisan na kamenim ploËama Sveti Duh
je napisao na ploËama srca. Umjesto da pokuπavamo postiÊi svo-
ju vlastitu pravednost, mi prihvaÊamo Kristovu pravednost. Nje-
gova krv Ëisti naπe grijehe. Njegova se posluπnost pripisuje nama.
Tada Êe srce obnovljeno Svetim Duhom donijeti plodove Duha. Mi
Êemo Kristovom miloπÊu æivjeti æivotom posluπnosti Boæjem za-
konu koji je napisan na naπim srcima. BuduÊi da imamo Kristov
Duh, mi Êemo hodati kao πto je on hodio. (Patrijarsi i proroci, str.
305)
Postoje dvije zablude kojih se Boæja djeca — osobito ona
koja su se tek poËela oslanjati na Njegovu milost — posebno
moraju Ëuvati. Prva … jest gledanje na svoja djela, oslanjanja na
ono πto djela mogu uËiniti da bi nas dovela u sklad s Bogom.
Onaj tko pokuπava postati svet svojim djelima, vrπenjem Zakona
— pokuπava nemoguÊe. …
Druga, niπta bezopasnija krajnost, jest zabluda da vjerovanje
u Krista oslobaa Ëovjeka vrπenja Zakona i da naπa djela nemaju
nikakvog utjecaja na naπe spasenje buduÊi da samo vjerom dobi-
vamo Kristovu milost. …. A ako je Zakon upisan u srce, neÊe li
on oblikovati æivot? … Umjesto da nas oslobodi posluπnosti, upravo
nas vjera — i samo vjera — Ëini sudionicima Kristove milosti, πto
nas osposobljava da budemo posluπni. …
Tamo gdje se ne radi samo o vjerovanju u Boæju rijeË, veÊ i
o pokoravanju volje Njemu, gdje se srce podredilo Njemu, osjeÊaji
usmjerili prema Njemu — tamo je vjera, vjera koja kroz ljubav
radi i oËiπÊava duπu. Tom vjerom srce se obnavlja u Boæje obliËje.
A srce, koje se u svojemu nepreporoenom stanju nije pokora-
valo Boæjem zakonu, a nije ni moglo, sada uæiva u njegovim sve-
tim propisima i uzvikuje zajedno s psalmistom: “O, kako ljubim
Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmiπljam!” (Psalam 119,97) I
pravednost Zakona se ispunila u “… onima, koji su u Kristu
Isusu” i ne hode po tijelu. (Rimljanima 8,1 — ©ariÊ). (Put Kristu,
str. 61—66)
228
12. kolovoza 207

Boæji vjeËni zalog

“On se uvijek sjeÊa svojega Saveza, rijeËi koju dade tisu-
Êi naraπtaja.” (Psalam 105,8)
Bog stoji iza svakog obeÊanja koje je dao. S Biblijom u ruci
recite: “Molite, i dat Êe vam se! Traæite, i naÊi Êete! Kucajte, i
otvorit Êe vam se!” (Matej 7,7) ...
Duga oko prijestolja je jamstvo da je Bog istinit, da u Njemu
nema promjene, da nema mijena svjetla i mraka. Mi smo grijeπili
protiv Njega i ne zasluæujemo Njegovu naklonost; ipak, On stavlja
na naπe usne najËudesniju molitvu: “Ne odbaci nas, rad imena
svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvrÊi
Saveza svog s nama!” (Jeremija 14,21) On se obvezao da Êe Ëuti
naπ vapaj kada iziemo pred Njega priznajuÊi Mu svoju nedo-
stojnost i svoj grijeh. »ast Njegovog prijestolja stoji kao zalog da
Êe ispuniti rijeË koju nam je dao. (8T 23)
Svatko od nas tko nudi sebe Gospodinu u sluæbu, ne uskra-
ÊujuÊi Mu niπta, dobiva snagu za postizanje nemjerljivih rezulta-
ta. Gospodin Bog obvezao se vjeËnim Savezom da Êe udijeliti
snagu i milost svakome tko se posveÊuje posluπnoπÊu Istini. (7T
30,31)
Tijekom te kratke molitve Nehemija je stupio u blizinu Kralja
nad kraljevima i privukao na svoju stranu silu koja moæe obratiti
srca kao πto se skreÊu rijeËni tokovi (vidi Nehemija 1 i 2).
Molitva kakvom se Nehemija molio u Ëasu svoje potrebe sred-
stvo je koje krπÊaninu stoji na raspolaganju u okolnostima kad
ostali oblici molitve nisu moguÊi. OptereÊeni radnici na uæurba-
nim stazama æivota, natovareni i skoro svladani teπkoÊama, mogu
poslati molbu Bogu i zatraæiti Njegovo vodstvo. … U Ëasu iznena-
dne teπkoÊe ili opasnosti duπa se moæe obratiti Onomu koji je
obeÊao da Êe priskoËiti u pomoÊ svojim vjernim i odanim sljed-
benicima kad god zavape k Njemu. U svim okolnostima, u svim
prilikama, duπa optereÊena æaloπÊu i brigama, ili pod udarom
surovih kuπnji, moæe naÊi sigurnost, potporu i pomoÊ u nepre-
suπnoj ljubavi i snazi Boga koji dræi svoje obeÊanje. (Izraelski
proroci i kraljevi, str. 402)

229
 13. kolovoza

Neopisiva osamljenost
“U kaci sam sâm gazio, od narodâ nikog ne bijaπe.” (Iza-
ija 63,3)
Ipak je Isus kroz djetinjstvo, mladost i zrelu dob prolazio
208 sâm. U svojoj ËistoÊi i vjernosti sam je gazio u kaci, nikoga od
ljudi nije bilo da Mu pomogne. Nosio je straπan teret odgovorno-
sti za spasenje ljudi. Znao je da Êe, ako ne doe do odluËne
izmjene naËela i ciljeva ljudskog roda, sve biti izgubljeno. To je
bilo breme na Njegovoj duπi i nitko nije mogao procijeniti teret
koji Ga je pritiskivao. (Isusov æivot, str. 61)
Tijekom cijelog Njegovog æivota, Njegova majka i braÊa nisu
shvaÊali Njegovu misiju. »ak Ga ni Njegovi uËenici nisu razumi-
jevali. On je prebivao u vjeËnoj svjetlosti, kao jedan s Bogom, ali
svoj æivot na Zemlji morao je provesti u osamljenosti.
Kao jedan od nas, morao je nositi teret naπe krivnje i nesre-
Êe. Bezgreπni je morao osjetiti sramotu grijeha. Onaj koji je volio
mir, morao je prebivati s nemirom, istina je morala boraviti s
neistinom, ËistoÊa s neËistoÊom. Svaki grijeh, svaka nesuglasica,
svaka poniæavajuÊa poæuda koju je prijestup donio bila je muËe-
nje za Njegov duh.
Sam je morao utrti stazu, sam je morao nositi teret. Na Nje-
mu, koji je ostavio svoju slavu i prihvatio slabosti ljudskog roda,
mora poËivati otkupljenje svijeta. On je sve to vidio i osjeÊao, ali
je Njegov cilj ostao nepoljuljan. O Njegovoj miπici ovisilo je spa-
senje palog roda i On je ispruæio svoju ruku da bi uhvatio ruku
SvemoÊne ljubavi. (Isto, str. 74,75)
Kristovu osamljenost, Njegovu odvojenost od nebeskih dvo-
rova, to πto je æivio æivotom ljudi, uËenici nisu nikada shvaÊali ili
cijenili kao πto bi trebalo. … Kad Isus viπe nije bio s njima …
poËeli su uviati kako su Mu mogli pokazati paænju koja bi donijela
radost Njegovom srcu.
Ista potreba vidi se danas i u naπem svijetu. Samo malo ljudi
pravilno cijeni πto je sve Krist za njih. Kad bi to Ëinili, izrazili bi
veliku ljubav poput Marijine i bilo bi obilje mirisnih pomazanja.
… Niπta se ne bi smatralo previπe dragocjenim da se pokloni
Kristu, nikakvo samoodricanje i samopoærtvovnost previπe veli-
kima da se podnesu zbog Njega. (Isto, str. 461)

230
14. kolovoza

Grijesi cijeloga svijeta

“Za naπe grijehe probodoπe njega, za opaËine naπe njega
satrijeπe. Na njega pade kazna — radi naπeg mira, njego-
ve nas rane iscijeliπe.” (Izaija 53,5)
Neki imaju ograniËeno razumijevanje pomirenja. Oni misle
da je Krist podnio samo mali dio kazne koju propisuje Boæji
zakon; smatraju da je Isus, iako je kao Boæji dragi Sin iskusio
Boæji gnjev, ipak u vrijeme svih svojih bolnih stradanja, imao
dokaze da Ga Otac ljubi i prihvaÊa, da su vrata groba pred Njim
ipak bila osvijetljena blistavom nadom i da je imao jasne dokaze 209
o svojoj buduÊoj slavi. To je velika zabluda. Kristova najteæa pa-
tnja bila je prouzroËena negodovanjem Njegovog nebeskog Oca.
Otuda je agonija Njegove duπe bila tako snaæna da Ëovjek o njoj
moæe imati samo nejasnu predodæbu.
Za mnoge izvjeπtaj o spuπtanju Boga do Ëovjeka, o Njegovom
poniæenju, o ærtvi koju je prinio naπ boæanski Gospodin nije niπta
zanimljiviji … od izvjeπtaja o smrti muËenika koji su umrli za
Isusa. Mnogi su iskusili smrt sporim muËenjem: drugi su bili
razapeti na kriæ. I onda, po Ëemu se smrt Boæjeg dragog Sina
razlikuje od njihove? ... Kada bi se Kristove patnje sastojale jedino
od fiziËkih muka, onda Njegova smrt doista ne bi bila bolnija od
smrti nekih od tih muËenika. Meutim, tjelesni bolovi bili su
samo mali dio agonije Boæjeg dragog Sina. Grijesi cijelog svijeta
poËivali su na Njemu; osim toga, tu je bila i svijest o Boæjem
gnjevu koja Ga je pratila, dok je trpio kaznu umjesto onih koji su
prestupili Zakon. I upravo je to slomilo Njegovo boæansko srce. …
Nevini, napaÊeni »ovjek s Golgote savrπeno je shvatio i na sebi
iskusio duboku provaliju koju je grijeh naËinio izmeu Boga i
Ëovjeka. Njega su muËile sile tame. Nije imao na raspolaganju ni
jednu jedinu zraku svjetla da obasja Njegovu buduÊnost. … I upravo
u tom straπnom, mraËnom trenutku, kada je lice Njegovog Oca
bilo sakriveno od Njegovog pogleda, kada su se legije zlih anela
gomilale oko Njega, kada Ga je pritiskao teπki teret grijeha cijelog
svijeta, s Njegovih usana otele su se rijeËi: “Boæe moj, Boæe moj!
Zaπto si me ostavio?” (Matej 27,46) …
Kada se usporedi s pothvatom zadobivanja vjeËnog æivota,
svaki drugi pothvat postaje potpuno beznaËajan. (2T 213—215)

231
 15. kolovoza

Tako dragocjeno — a opet besplatno

“Tako izvrπenjem zapovijedi od jednoga dolazi na sve lju-
de opravdanje koje se sastoji u æivotu.” (Rimljanima 5,18)
Novcem se ne moæe kupiti, razumom se ne moæe shvatiti,
silom se ne moæe osvojiti; ali svima koji je prihvate, Boæja slavna
milost daje se besplatno. Meutim, ljudi mogu shvatiti svoju po-
trebu i ako se ne budu oslanjali na sebe, mogu dobiti spasenje
kao dar. Oni koji dou na Nebo, neÊe stiÊi svojom pravednoπÊu,
niti Êe im se nebeska vrata otvoriti zbog bogatih darova u zlatu
i srebru, nego Êe dobiti pristup u mnoge stanove u kuÊi svojega
Oca zaslugom Kristovog kriæa.
Za greπne ljude, najuzviπenija utjeha, najveÊi razlog za rado-
sno klicanje bit Êe u tome πto je Nebo dalo Isusa kao Spasitelja
greπnika. … On se ponudio da prijee preko tla na kojem se
Adam spotaknuo i pao, da se suoËi s kuπnjom na bojnom polju
i da je pobijedi umjesto Ëovjeka. Pogledajte Ga u pustinji kuπnji!
Postio je Ëetrdeset dana i Ëetrdeset noÊi, izdræao je najæeπÊe na-
210 pade sila tame. Sam je gazio “u kaci … od narodâ nikog ne bijaπe”
s Njim (Izaija 63,3). Sve to nije Ëinio radi sebe, veÊ da bi raskinuo
lanac kojim je Sotona dræao u ropstvu ljudski rod. (RH, 15. oæuj-
ka 1887.)
Kao πto je Krist u svojoj ljudskoj naravi traæio snagu od Oca
da izdræi nevolje i kuπnje, tako moramo Ëiniti i mi. Mi trebamo
slijediti primjer Boæjeg bezgreπnog Sina. Svakoga dana potrebna
nam je pomoÊ, milost i sila s Izvora svake sile. Mi trebamo oslo-
niti svoju bespomoÊnu duπu na Onoga koji nam je spreman po-
moÊi u svakom Ëasu potrebe. »esto zaboravljamo Gospodina, da-
jemo maha svojim sklonostima i tako gubimo bitke koje smo
morali dobiti.
Ako budemo pobijeeni, bez oklijevanja se pokajmo i prihva-
timo oprost koje Êe nas dovesti u povoljan poloæaj. Ako se poka-
jemo i vjerujemo, dobit Êemo silu oËiπÊenja od Boga. Njegova
spasonosna milost obilno nam je ponuena. Njegov oprost je dan
svima koji ga æele prihvatiti. … Zbog svakog greπnika koji se
pokaje, Boæji aneli se raduju pjevajuÊi radosne pjesme. Nijedan
greπnik ne mora biti izgubljen. Dar spasonosne milosti je potpun
i besplatan. (HP 50)

232
16. kolovoza

Branitelj sliËan Kristu

“Ipak vam istinu velim; vama je bolje da ja odem, jer ako
ne odem, Branitelj neÊe doÊi k vama. Odem li, poslat Êu
ga k vama.” (Ivan 16,7)
Branitelj kojega Êe Isus prema obeÊanju poslati nakon svojeg
odlaska na Nebo, to je Sveti Duh u svoj “punini Boæanstva”. On
Êe objaviti silu boæanske milosti svima koji prime Krista i povje-
ruju u Njega kao u svojega osobnog Spasitelja.
U posveÊenom radniku za Boga, gdje god se nalazio, nastava
Sveti Duh. RijeËi izgovorene uËenicima, upuÊene su i nama. (Dje-
la apostolska, str. 32)
Nema takvog Branitelja kao πto je Krist, tako njeænog i tako
iskrenog. Njega dira svijest o naπim slabostima. Njegov Duh obra-
Êa se naπemu srcu. Okolnosti nas mogu rastaviti od naπih prija-
telja; πiroki, nemirni ocean moæe se preprijeËiti izmeu nas i
njih. Iako i dalje uæivamo njihovo duboko prijateljstvo, oni nam
ga nisu u stanju pokazati. … Meutim, nikakva okolnost, nikakva
udaljenost ne moæe nas rastaviti od nebeskog Branitelja. Gdje
god se naπli, kamo god poπli, On je uvijek s nama, Branitelj nam
je poslan umjesto Krista da nam pomaæe umjesto Njega. On je
uvijek s naπe desne strane, upuÊuje nam utjeπne, njeæne rijeËi,
podupire nas, okrepljuje, podiæe i razvedrava. Utjecaj Svetoga Du-
ha, to je isto πto i Kristov æivot u naπoj duπi. Sveti Duh djeluje
u svakome i preko svakoga koji primi Krista. Onima koji Ga po-
znaju, taj isti Duh svojim boravkom u srcu donosi plodove — 211
ljubav, radost, mir, trpljenje, njeænost, dobrotu, vjeru. (KH 171)
Sveti Duh uvijek prebiva u onome tko teæi za savrπenstvom
krπÊanskog karaktera. On mu daje prave pobude, æivo i aktivno
naËelo kojim duπu koja se trudi, bori i vjeruje podupire u svakoj
nevolji i svakoj kuπnji. Sveti Duh krijepi vjernika kada je izloæen
mrænji svijeta i neprijateljstvu roaka, dok se bori s razoËaranji-
ma, sa svijeπÊu o svojem nesavrπenstvu, s pogreπkama koje je
uËinio u æivotu. ZahvaljujuÊi neusporedivoj ËistoÊi i savrπenstvu
Isusa Krista, pobjeda je osigurana svima koji gledaju na ZaËetni-
ka i Zavrπitelja naπe vjere. … On je ponio naπe grijehe, da bismo
preko Njega stekli moralnu ljepotu i dostigli savrπenstvo krπÊan-
skog karaktera. (RH, 30. studenoga 1897.)

233
 17. kolovoza

Sila koja Ëisti i oæivljava

“»isto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni!”
(Psalam 51,12)
Gospodin Ëisti srce skoro na isti naËin na koji mi prozraËu-
jemo sobu. Ne zatvaramo prozore i vrata niti bacamo u sobu neku
tvar koja proËiπÊava, veÊ πiroko otvaramo prozore i vrata i puπta-
mo nebesko, osvjeæavajuÊe ozraËje. … Prozori strasti i osjeÊaja
moraju se otvoriti prema Nebu, praπina sebiËnosti i svjetovnosti
mora se ukloniti. Boæja milost mora proËistiti odaje uma, maπta
mora razmatrati nebeske teme, svaki element prirode treba se
proËistiti i oæiviti Boæjim Duhom. (SD 107)
Onome koji æivi u skladu s biblijskom vjerom, neÊe nedosta-
jati moralne snage. Pod oplemenjujuÊim utjecajem Svetoga Duha,
ukusi i sklonosti postaju Ëisti i sveti. Niπta ne djeluje tako sna-
æno na osjeÊaje, niπta ne prodire tako duboko do najdubljih pobu-
da svakog djela, niπta ne πiri tako snaæan utjecaj na æivot, niπta
ne daje takvu Ëvrstinu i stabilnost karakteru kao Kristova vjera.
Ona vodi onoga koji je posjeduje prema Nebu, nadahnjuje ga ple-
menitim namjerama, uËi ga pristojnosti ponaπanja i daje odgo-
varajuÊe dostojanstvo svakom njegovom postupku. (GW 127)
Crkva je predmet Boæje najnjeænije ljubavi i Njegove najnje-
ænije brige. Ako Mu vjernici dopuste, On Êe svoj karakter prika-
zati preko njih. On im kaæe: “Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguÊe
sakriti grad koji leæi na gori.” (Matej 5,14) Oni koji hode i razgo-
varaju s Bogom, usvajaju Kristovu blagost. U njihovom æivotu
trpeljivost, krotkost i vladanje sobom sjedinjuju se sa svetom
212 ozbiljnoπÊu i marljivoπÊu. Dok napreduju prema Nebu, uklanjaju
se oπtri, grubi rubovi karaktera i do izraæaja dolazi poboænost.
Sveti Duh, pun milosti i istine, djeluje na um i srce. (HP 283)
Srce, koje Krist uËini svojim boraviπtem, bit Êe oæivljeno,
oËiπÊeno, preusmjereno, stavljeno pod vlast Svetoga Duha i Ëo-
vjek Êe ulagati ozbiljne napore da svoj karakter dovede u sklad s
Bogom. On Êe izbjegavati sve πto se protivi otkrivenoj Boæjoj volji
i Boæjem umu. (SD 98)

234
18. kolovoza

Kasna kiπa
“Molite Gospodina za kiπu u vrijeme kasnoga daæda! Go-
spodin tvori oblake i daje im daæd za svaku travu na
polju.” (Zaharija 10,1 — ©a)
Slikom rane i kasne kiπe, koja u istoËnim zemljama pada u
vrijeme sjetve i æetve, hebrejski su proroci prorekli izlijevanje
duhovne milosti u posebnoj mjeri na Boæju crkvu. Izlijevanje Sve-
toga Duha na apostole bio je poËetak te rane kiπe, a rezultati su
bili slavni. … Ali pri svrπetku zemaljske æetve obeÊano je posebno
izlijevanje duhovne milosti da pripravi Crkvu za dolazak Sina
»ovjeËjega. Ovo je izlijevanje Svetoga Duha usporeeno s kasnom
kiπom, i krπÊani trebaju moliti Gospodara od æetve za ovu doda-
tnu silu “u vrijeme kasnoga daæda”. (Djela apostolska, str. 34)
Kao πto je bio proslavljen na blagdan Pedesetnice, Krist Êe
ponovno biti proslavljen u vrijeme zavrπnog djela Evanelja kada
Êe osposobiti svoj narod da izdræi posljednji ispit u zavrπnom
sukobu velike borbe. (7BC 983)
Pokretani Boæjim Duhom, mnogi Êe hitati na sve strane da
odnesu svjetlo bliænjima. Istina, Boæja rijeË, gori kao oganj u
njihovim kostima, ispunjavajuÊi ih æarkom æeljom da prosvijetle
one koji su u tami. Mnogi, Ëak i meu neobrazovanima, objavljuju
Gospodnju RijeË. Sveti Duh pokreÊe djecu da idu i objavljuju
nebesku poruku. Sveti Duh se izlijeva na sve koji se pokoravaju
Njegovim porukama i … oni Êe objaviti istinu u sili i moÊi Svetoga
Duha. (Evangelizam, str. 700)
No ako vjernici Boæje crkve danas nemaju æivu vezu s Izvo-
rom svakog duhovnog rasta, oni neÊe biti spremni za vrijeme
æetve. Ako svoje svjetiljke ne dræe opremljene i upaljene, neÊe
primiti dodatnu milost u vrijeme posebne potrebe. (Djela apostol-
ska, str. 34,35)
Boæanska milost nam je potrebna u poËetku, boæanska mi-
lost nam je potrebna na svakom koraku i samo boæanska milost
moæe dovrπiti djelo. Mi nemamo vremena ni prilike da poËivamo
i budemo nemarni. … Molitvom i vjerom trebamo stalno traæiti
πto viπe Svetoga Duha. (TM 508)

235
213 19. kolovoza

Potrebno je vrijeme
“Ja, Jahve, njega Ëuvam, svaki Ëas ga zalijevam; i da ga
tko ne oπteti, danju i noÊu straæim. (Izaija 27,3)
Um muπkarca i æene ne moæe se u jednom trenutku promi-
jeniti i iz stanja neporoËnosti i svetosti pasti u poroËnost, pokva-
renost i zloËin. Potrebno je vrijeme da se ljudsko preobrazi u
boæansko, ali i da se pokvare oni koji su stvoreni po Boæjem
obliËju i postanu okrutni i sliËni avlu. Mi se mijenjamo gleda-
njem. Iako stvoren po Spasiteljevom obliËju, Ëovjek moæe tako
preoblikovati svoj um da mu grijeh koji je nekada mrzio, sada
postane drag. Kada prestane bdjeti i moliti se, on prestaje Ëuvati
svoju tvravu, svoje srce. … Mi moramo voditi stalni rat protiv
tjelesnih misli, a u tome nam mora pomagati oplemenjujuÊi utje-
caj Boæje milosti, koja Êe usmjeriti misli prema Nebu i naviknuti
um da razmiπlja o onome πto je Ëisto i sveto. (2T 478,479)
Karakter se ne oblikuje sluËajno. On nije odreen jednom
provalom temperamenta, jednim korakom u pogreπnom smjeru.
Ponavljanje djela izaziva stvaranje navika, oblikuje karakter ili na
dobro ili na zlo. Plemeniti karakter moæe se stvoriti jedino ustraj-
nim neumornim naporima, poboljπanjem svakog povjerenog ta-
lenta i sposobnosti na slavu Bogu. (CG 164)
Bog oËekuje od nas da izgraujemo karakter u skladu s uzo-
rom koji nam je dan. Mi trebamo polagati opeku za opekom,
dodavati milost milosti, pronalaziti svoje slabe toËke i popravljati
ih u skladu s danim uputama. (Isto, str. 165)
Bog nam daje snagu, sposobnosti razmiπljanja i vrijeme da
bismo izgradili karakter na koji Êe On moÊi staviti svoj peËat
odobravanja. On æeli da svako Njegovo dijete izgradi plemenit
karakter ËineÊi neporoËna, plemenita djela, tako da na kraju mo-
æe postati skladna graevina, prekrasan hram ugodan i ljudima.
…
Onaj tko æeli uzrasti u prekrasnu graevinu za Gospodina,
mora oplemenjivati svaku sposobnost svojeg biÊa. Karakter se
moæe skladno razviti jedino pravilnom upotrebom talenata. I tako
donosimo i ugraujemo u temelj ono πto je u Boæjoj rijeËi prika-
zano kao zlato, srebro i drago kamenje — materijal koji Êe izdr-
æati ispit boæanskog ognja oËiπÊenja. (Isto, str. 165,166)

236
20. kolovoza 214

Savrπeni veÊ sada?

“Dakle: budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ ne-
beski! (Matej 5,48)
Kada je Bog dao svojega Sina za svijet, omoguÊio je muπkar-
cima i æenama da postanu savrπeni ako sve sposobnosti svojeg
biÊa upotrijebe Njemu na slavu. U Kristu im je dao bogatstvo
svoje milosti i spoznaju svoje volje. I kada se oslobode sebe i
nauËe hoditi u poniznosti, oslanjajuÊi se na Boæje vodstvo, ljudi
Êe biti osposobljeni da ispune uzviπenu namjeru koju Bog ima s
njima. (RH, 22. travnja 1909.)
Savrπenstvo karaktera utemeljeno je na onome πto je Krist
uËinio za nas. Ako se budemo neprestano oslanjali na zasluge
svojega Spasitelja, ako budemo hodili Njegovim stopama, bit Êe-
mo kao i On, neporoËni i neokaljani.
Naπ Spasitelj ni od jedne duπe ne zahtijeva nemoguÊe. On od
svojih uËenika oËekuje samo ono radi Ëega im je spreman poda-
riti milost i snagu da to postignu. On ih nikada ne bi pozivao da
budu savrπeni kad u svojoj vlasti ne bi imao svako savrπenstvo
milosti koju Êe izliti na one kojima æeli udijeliti tako visoku i
svetu prednost. …
Naπa je zadaÊa da u podruËju svojeg djelovanja postignemo
savrπenstvo koje je Krist tijekom svojeg æivota na Zemlji postigao
na svakom stupnju razvoja karaktera. On je naπ primjer. U svemu
se moramo truditi da proslavimo Boga svojim karakterom. … Mo-
ramo postati potpuno ovisni o snazi koju nam je On obeÊao. (KH
130)
Isus nije otkrio nikakve osobine, niti pokazao silu koju ljudi
ne bi mogli dosegnuti vjerom u Njega. Svi Njegovi sljedbenici
mogu imati Njegovu savrπenu ljudsku narav ako se pokore Bogu
kao πto je to On uËinio. (Isusov æivot, str. 552)
Naπ Spasitelj usavrπava cijelog Ëovjeka. On nije Bog samo
jednog dijela naπe osobnosti. Kristova milost moæe ukrotiti cijelo
ljudsko biÊe. On je sve stvorio. On je sve i otkupio. On je uËinio
da um, snaga, tijelo, ali i duπa, dobiju dio u boæanskoj naravi; sve
je to Njegovo otkupljeno vlasniπtvo. Njemu moramo sluæiti cijelim
umom, srcem duπom i snagom. Onda Êe Gospodin biti proslavljen
u svojim svetima, Ëak i u obiËnim, prolaznim stvarima s kojima
su povezani. “Svetinja Gospodinu”, bit Êe ispisano na njima. (KH
331)
237
 21. kolovoza

»eka naπ zahtjev

“Molite i primit Êete da vaπa radost bude potpuna!” (Ivan
16,24)
Molitva je od Neba odreeno sredstvo za uspjeh u sukobu s
215 grijehom i u razvitku krπÊanskog karaktera. Boæanski utjecaj koji
dolazi kao odgovor na molitvu vjere, ostvarit Êe u duπi molitelja
sve ono za πto moli. Moæemo moliti za oprost grijeha, za Svetog
Duha, za karakter sliËan Kristovom, za mudrost i snagu da vrπi-
mo Njegovo djelo, za svaki dar πto ga je obeÊao. (Djela apostol-
ska, str. 355)
Isus je naπ PomoÊnik; u Njemu i preko Njega moramo pobi-
jediti. … Kristova milost Ëeka da je zatraæimo. On Êe vam dati
potrebnu milost i snagu ako to zatraæite od Njega. … Kristova
vjera Êe vezati i suzbiti svaku nesvetu sklonost, pokrenut Êe ener-
giju, samodisciplinu i marljivost Ëak i u pitanjima obiËnog, svaki-
daπnjeg æivota; ona Êe nas povesti da se nauËimo ekonomiËnosti,
taktiËnosti, samoodricanju, da Ëak i gubitke prihvatimo bez gun-
anja. Kristov Duh u srcu pokazat Êe se u karakteru; razvit Êe
plemenite osobine i snagu. “Dosta ti je moja milost” — kaæe Krist
(2. KorinÊanima 12,9). (Letter 25, 1882.)
Uloæite svaki napor da odræite vezu izmeu Isusa i svoje
duπe. … Trebamo se moliti u obiteljskom krugu, ali iznad svega
ne smijemo zanemariti osobnu molitvu, jer je to æivot duπe. Duπa
ne moæe napredovati ako se zanemaruje molitva. Obiteljska ili
javna molitva sama po sebi nije dovoljna. Neka se duπa u samoÊi
otvori pred ispitivaËkim Boæjim okom. Tajnu molitvu treba Ëuti
samo Bog koji sluπa molitve. Nijedno znatiæeljno uho ne treba
Ëuti sadræaj takvih molitava. Pri tajnoj molitvi duπa je slobodna
od utjecaja okoline, slobodna od uznemiravanja. … Smirenom,
jednostavnom vjerom duπa odræava vezu s Bogom i prikuplja zra-
ke boæanske svjetlosti da bi se ojaËala i odræala u sukobu sa
Sotonom. …
Molite se “u svojoj sobi” (Matej 6,6). Dok se bavite svojim
svakodnevnim poslom, neka se vaπe srce Ëesto obraÊa Bogu. Tako
je Henok hodio s Bogom. Te tajne molitve podiæu se kao skupo-
cjeni miris prema prijestolju milosti. Sotona ne moæe svladati
onoga tko je tako utvren u Bogu. (Put Kristu, str. 103,104)

238
22. kolovoza

Aneoska pomoÊ
“Eto, dao sam vam vlast da bez pogibli gazite zmije i
πtipavce, i moÊ nad svakom neprijateljskom silom, te vam
sigurno niπta neÊe moÊi nauditi.” (Luka 10,19)
Pali Ëovjek je Sotonin zarobljenik. Krist je dobio zadatak da
ga izbavi iz ruke njegovog velikog neprijatelja. »ovjek je po svojoj
naravi sklon slijeenju Sotoninih nagovora i on se ne moæe us-
pjeπno odupirati tako straπnom neprijatelju ako se Krist, moÊni
Pobjednik, ne nastani u njemu, upravlja njegovim æeljama i daje
mu snagu. Samo je Bog u stanju ograniËiti Sotoninu moÊ. …
Sotona zna mnogo bolje od Boæjeg naroda kakvu vlast Kristovi
sljedbenici mogu steÊi nad njim ako se oslone na Kristovu snagu.
Kada ponizno zatraæi od velikog Pobjednika da mu pomogne, 216
najslabiji sljedbenik Istine, koji se Ëvrsto oslonio na Krista, moæe
uspjeπno suzbiti Sotonu i sve njegove Ëete. …
Sotona Êe pozvati u pomoÊ legije svojih anela da zaustave
napredovanje makar i jedne duπe ne bi li je, ako mu to ikako bude
moguÊe, istrgnuo iz Kristove ruke. … Meutim, ako ugroæena
duπa ne odustane, veÊ se u svojoj bespomoÊnosti pozove na za-
sluge Kristove krvi, naπ Spasitelj Ëuje iskrenu molitvu vjere i
poslat Êe joj u pomoÊ svoje moÊne anele da je izbave. Sotona ne
moæe izdræati kada netko pozove njegovog velikog Suparnika, jer
se plaπi Njegove snage i veliËanstva i drhti pred Njim. Na zvuk
usrdne molitve, zadrhti cijela Sotonina vojska. (1T 341—346)
Niπta osim Kristove njeæne suÊuti, Njegove boæanske milosti,
Njegove svemoÊne sile ne moæe nas osposobiti da se borimo pro-
tiv nemilosrdnog neprijatelja i da suzbijamo protivljenje svojega
vlastitog srca. U Ëemu je naπa snaga? U Gospodnjoj radosti! Neka
Kristova ljubav ispuni naπa srca i onda Êemo moÊi primiti silu
koju je On pripremio za nas. …
GledajuÊi Krista da bi postao sliËan Njemu, tragalac za isti-
nom vidi savrπenstvo naËela Boæjeg zakona i ne zadovoljava se
niËim drugim osim savrπenstvom. … Mi se moramo boriti protiv
svojih osobina koje Sotona æeli ojaËati da bi ih iskoristio u svoje
svrhe. … Meutim, Kristov sljedbenik zna da Otkupitelj ima spa-
sonosnu snagu koja Êe mu donijeti pobjedu u sukobu. Spasitelj
Êe ga ojaËati i pomoÊi mu ako izie pred Njega traæeÊi milost i
sposobnost da uspije. (RH, 31. oæujka 1904.)

239
 23. kolovoza

Znak krπÊanstva
“Onomu koji, prema snazi πto silu svoju oËituje u nama,
moæe uËiniti neograniËeno viπe od onoga πto moæemo mo-
liti ili misliti.” (Efeæanima 3,20)
Gospodin æeli preko pripadnika svojeg naroda pokazati svoju
milost i svoju moÊ. Meutim, On zahtijeva da oni koji se ukljuËe
u Njegovu sluæbu svoje misli uvijek upuÊuju Njemu. Svakog dana
trebaju odvajati vrijeme za Ëitanje Boæje rijeËi i molitvu. …
Kao pojedinci trebamo hoditi i razgovarati s Bogom; onda Êe
se sveti utjecaj Kristovog Evanelja u potpunom savrπenstvu po-
kazati u naπem æivotu. (6T 253)
Ima jedna rjeËitost koja je daleko moÊnija od samih rijeËi, to
je rjeËitost koja se sastoji u tihom, dosljednom æivotu Ëistog,
pravog krπÊanina. Ono πto Ëovjek jest vrπi veÊi utjecaj od onoga
πto kaæe.
Vojnici koji su bili poslani k Isusu donijeli su na povratku
izvjeπtaj da nikada Ëovjek nije govorio kao On. Oni su ovo mogli
reÊi stoga πto nikada Ëovjek nije æivio kao πto je On æivio. Da je
Njegov æivot bio drukËiji, On ne bi mogao govoriti kao πto je
217 govorio. Njegove su rijeËi u sebi imale silu koja uvjerava, jer su
dolazile iz srca Ëista i sveta, puna ljubavi i suÊuti, dobroËinstva
i istine.
OdluËujuÊi trenutak u naπem utjecaju na druge je osobni
karakter i iskustvo. Da bismo druge mogli uvjeriti o moÊi Kristo-
ve milosti, naπe se srce i æivot moraju upoznati s tom Njegovom
silom. Evanelje πto ga propovijedamo na spasenje duπa mora biti
ono evanelje kojim je naπa duπa spaπena. Naπ Êe utjecaj na ovaj
skeptiËni svijet biti djelotvoran samo onda ako imamo æivu vjeru
u Krista kao svog osobnog Spasitelja. Ako æelimo izvuÊi greπnika
iz vira nemirne rijeke, onda prvo naπe noge trebaju imati Ëvrst
oslonac na Stijeni, Isusu Kristu.
Obiljeæje krπÊanstva nije neka vrsta vanjskog znaka, ono se
ne sastoji u noπenju kriæa ili krunice, veÊ je ono πto otkriva
zajednicu Ëovjeka s Bogom. Mi trebamo silom Njegove milosti
uvjeriti svijet da je Bog poslao svoga Sina da bude Otkupitelj
svijeta. Nijedan utjecaj na svijetu ne moæe takvom snagom obu-
zeti ljudsku duπu kao utjecaj nesebiËnog æivota. KrπÊanin koji
voli, i koji je blag i ljubazan, najjaËi je dokaz u prilog evanelju.
(Put u bolji æivot, str. 297)
240
24. kolovoza

Uvjeti za krπÊanski rast

“I ovo je moja molitva: Neka vaπa ljubav sve viπe raste u
pravoj spoznaji i svakom rasuivanju … da budete na
slavu i hvalu Boæju puni roda — pravednosti — koji dola-
zi po Isusu Kristu.” (Filipljanima 1,9-11)
Gdje ima æivota, ima i rasta i donoπenja roda; ali ako ne
budemo rasli u milosti, naπa duhovnost Êe zakræljati, bit Êe bo-
leæljiva, besplodna. Jedino rastom i donoπenjem roda moæemo
ispuniti namjeru koju Bog ima s nama. Krist je rekao: “Otac moj
proslavit Êe se time πto Êete roditi mnogo roda.” (Ivan 15,8) Da
bismo donijeli mnogo roda, moramo na najbolji naËin iskoristiti
svoje prednosti. Moramo se posluæiti svakom prilikom koju smo
dobili da steknemo snagu.
NeporoËan, plemenit karakter, sa svim svojim uzviπenim mo-
guÊnostima, pripremljen je za svako ljudsko biÊe. Meutim, mnogi
nemaju iskrenu æelju za takvim karakterom. Oni se nisu spremni
odvojiti od zla da bi mogli steÊi dobro. … Odbijaju blagoslove koji
bi ih doveli u sklad s Bogom. … I zato ne mogu rasti.
Jedan od boæanskih planova za rast je dijeljenje. KrπÊanin
treba stjecati snagu snaæeÊi druge. “Podaπna duπa nalazi okrepu,
i tko napaja druge, sam Êe se napojiti.” (Izreke 11,25) To nije
samo obeÊanje, to je boæanski zakon, zakon po kojem Bog pro-
glaπava da potoci dobroËinstva, sliËno vodama velikog oceana, 218
moraju stalno kruæiti, stalno se vraÊati na svoj izvor. Ispunjava-
nje ovog zakona tajna je duhovnog rasta. …
Ako s vjerom izlazimo pred Boga, On Êe nas primiti i dati
nam snage da se dalje uspinjemo prema savrπenstvu. Ako paæljivo
odmjeravamo svaku rijeË i svako svoje djelo, tako da niËim ne
osramotimo Boga koji nam je ukazao povjerenje, ako iskoristimo
svaku priliku koja nam se pruæa, dostiÊi Êemo punu visinu rasta
muπkaraca i æena u Isusu Kristu.
KrπÊani, je li se Krist otkrio u nama? »inimo li sve πto je u
naπoj moÊi da steknemo tijelo koje ne moæe lako oslabjeti, um
koji gleda izvan kruga vlastitih interesa prateÊi uzroke i posljedi-
ce svakog postupka, koji je u stanju uhvatiti se u koπtac s veli-
kim problemima i svladati ih, volju koja je sposobna oduprijeti se
zlu i braniti dobro? Jesmo li razapeli sebe? Rastemo li u mjeru
rasta visine muπkaraca i æena u Isusu Kristu, spremni da izdræi-
mo teπkoÊe kao dobri vojnici kriæa? (ST, 12. lipnja 1901.)
241
 25. kolovoza

U ljubaznosti
“Obucite se, dakle, buduÊi da ste izabranici Boæji, sveti i
ljubljeni, u milosrdnu srdaËnost, dobrotu, poniznost, krot-
kost i strpljivost!” (Koloπanima 3,12)
Neka zakon ljubaznosti bude na vaπim usnama i ulje milosti
u vaπem srcu. To Êe donijeti predivne rezultate. Postat Êete blagi,
suosjeÊajni, usluæni. Vama su doista potrebne sve te vrline. Vi
morate primiti Svetoga Duha i uzeti Ga u svoj karakter; On Êe
tada djelovati kao sveti oganj iz kojega se πiri miris i uzdiæe
prema Boæjem prijestolju, ne s usana onoga koji osuuje, veÊ
onoga koji lijeËi ËovjeËju duπu. Vaπe lice odraæavat Êe boæanski
lik. … PromatrajuÊi Kristov karakter, vi Êete se preobraziti u Nje-
govo obliËje. Jedino Kristova milost moæe promijeniti vaπe srce i
uËiniti da odraæavate lik Gospodina Isusa. Bog nas poziva da bu-
demo sliËni Njemu — Ëisti, sveti, neokaljani. Mi trebamo nositi
boæanski lik. …
Gospodin Isus je naπ jedini PomoÊnik. Njegovom miloπÊu
nauËit Êemo njegovati ljubav, govoriti ljubazno i njeæno. Njego-
vom miloπÊu naπe hladno, grubo ponaπanje bit Êe promijenjeno.
Zakon ljubaznosti bit Êe na naπim usnama, tako da oni koji se
nalaze pod dragocjenim utjecajem Svetoga Duha neÊe smatrati
znakom slabosti da plaËu s onima koji plaËu, da se raduju s
onima koji se raduju. Mi trebamo njegovati nebeske karakterne
vrline. Trebamo nauËiti πto znaËi biti dobre volje prema svim
ljudima, njegovati iskrenu æelju da budemo kao sunËevo svjetlo,
a ne kao sjenka u æivotu drugih ljudi. (3BC 1164)
219 Iskoristite svaku priliku da doprinosite sreÊi onih koji se
nalaze oko vas, da s njima podijelite svoje tople osjeÊaje. Ljuba-
zne rijeËi, pogledi puni suosjeÊanja i izrazi priznanja bit Êe za
mnoge napaÊene duπe kao Ëaπa hladne vode æednom putniku.
Hodite u svjetlu Spasiteljeve ljubavi. Onda Êe vaπ utjecaj biti
na blagoslov svijetu. Neka vama upravlja Kristov Duh. Neka zakon
ljubaznosti uvijek bude na vaπim usnama. Strpljenje i nesebiË-
nost obiljeæavaju rijeËi i postupke onih koji su nanovo roeni,
koji æive novim æivotom u Kristu. (7T 50)

242
26. kolovoza

Boæanska uputa
“Da se proslavi u vama ime naπega Gospodina Isusa — i
vi u njemu — u skladu s miloπÊu naπega Boga i Gospodi-
na Isusa Krista.”(2. Solunjanima 1,12)
Mnogi bi æeljeli rasti u milosti, mole se za to i iznenaeni su
πto njihove molitve nisu usliπane. Meutim, UËitelj im je povjerio
djelo koje moraju obaviti da bi mogli rasti. Od kakve im je koristi
da se mole ako nisu spremni obaviti djelo koje su morali obaviti?
Postavlja se pitanje: Æele li oni uopÊe spasiti duπe za koje je Krist
umro? Duhovni rast ovisi o vaπoj spremnosti da drugima objavite
svjetlo koje vam je Bog povjerio. Vaπa je duænost da aktivno raz-
miπljate o tome kako Êete ostvariti svoje najbolje zamisli da Ëinite
dobro i samo dobro u svojoj obitelji, u svojoj crkvi i u svojem
susjedstvu.
Umjesto da postajete sve zabrinutiji πto ne rastete u milosti,
potrudite se da izvrπite svaku duænost koja vam se povjeri, da
duboko u srcu osjetite odgovornost za duπe i da na svaki zamisli-
vi naËin pokuπate spasiti izgubljene. Budite ljubazni, budite uslu-
æni, imajte saæaljenja; govorite ponizno o blaæenoj nadi, govorite
o Isusovoj ljubavi, o Njegovoj dobroti, Njegovoj milosti, Njegovoj
pravednosti; prestanite se zabrinuto pitati da li rastete ili ne.
Biljke ne rastu nikakvim svjesnim naporom. … Biljka nije stalno
zabrinuta da li raste ili ne; ona jednostavno raste pod Boæjim
nadzorom. (YI, 3. veljaËe 1898.)
Ako svoje srce i um budemo posvetili radu za Gospodina
ËineÊi ono πto nam je On povjerio, ako budemo hodili Isusovim
stopama, naπe srce postat Êe sveta harfa, Ëija Êe svaka struna
slati izraze hvale i zahvaljivanja Janjetu koje je Bog poslao da
ponese grijeh svijeta.
Gospodin Isus je naπa snaga i naπa sreÊa, velika riznica iz
koje u svakoj prigodi moæemo crpsti snagu. Dok budemo prouËa-
vali Njega, razgovarali o Njemu, dok budemo postajali sve sposob-
niji da Ga gledamo — dok se budemo sluæili Njegovom miloπÊu i
primijetili blagoslove koje nam je obeÊao, imat Êemo Ëime pomoÊi
bliænjima. Ispunjeni zahvalnoπÊu, prenosit Êemo drugima blago- 220
slove koji su nam bili obilno dani. I tako, primajuÊi i dajuÊi,
rastemo u milosti. (ST, 22. listopada 1896.)

243
27. kolovoza

Zajedniπtvo s Kristom
“Nego se obucite u Gospodina Isusa Krista i ne brinite se
oko tjelesnoga da ugaate pohotama!” (Rimljanima 13,14)
Da bi spasio ljude, Bog se sluæi razliËitim sredstvima. On im
se obraÊa preko svoje RijeËi i svojih slugu; On im preko Svetoga
Duha πalje poruke u kojima ih opominje, ukorava i pouËava. Ta
su sredstva odreena da prosvijetle razumijevanje ljudi, da im
otkriju njihovu duænost i njihove grijehe, ali i blagoslove koje
trebaju dobiti; da probude u njima svijest o duhovnom siromaπtvu
kako bi mogli poÊi Kristu i u Njemu naÊi milost koja im je potre-
bna. …
Svaki pojedinac svojom odlukom ili odbacuje Krista odbija-
juÊi njegovati Njegov duh i slijediti Njegov primjer, ili ulazi u
osobno zajedniπtvo s Kristom samoodricanjem, vjerom i poslu-
πnoπÊu. Mi moramo, svatko za sebe, izabrati Krista zato πto je On
prvi izabrao nas. To zajedniπtvo s Kristom trebaju uspostaviti
upravo oni koji su po svojoj naravi u neprijateljstvu s Njim. To je
odnos krajnje ovisnosti u koji mora uÊi oholo srce. To je sveobu-
hvatno djelo; i mnogi koji tvrde da su Kristovi sljedbenici ne
znaju niπta o njemu. Oni samo rijeËima prihvaÊaju Spasitelja, ali
ne kao jedinog Vladara svojeg srca. …
Da bismo se odrekli svoje volje, moæda onoga πto po vlasti-
tom izboru volimo ili æelimo, moramo uloæiti napor, pri Ëemu
mnogi oklijevaju, posrÊu ili se vraÊaju. Meutim, tu bitku mora
voditi svako istinski obraÊeno srce. Mi se moramo boriti protiv
kuπnji u sebi i izvan sebe. Moramo postiÊi pobjedu nad sobom,
razapeti sklonosti i strasti, a onda otpoËeti zajedniπtvo duπe s
Kristom. … Kada se to zajedniπtvo pojavi, moæe se saËuvati samo
stalnim, ozbiljnim i muËnim naporima. Krist se sluæio svojom
silom da odræi i zaπtiti tu svetu vezu, a ovisni, bespomoÊni greπnik
mora doprinijeti svoj dio ulaæuÊi neumorne napore, ili Êe ga Soto-
na svojom okrutnom, lukavom silom odvojiti od Krista. ...
Vaπe podrijetlo, ugled, bogatstvo, talenti, vrline, vaπa poboæ-
nost, Ëovjekoljublje ... neÊe uspostaviti vezu jedinstva izmeu
vaπe duπe i Krista. Vaπa povezanost s Crkvom ... neÊe vam niπta
koristiti ako ne vjerujete u Krista. Nije dovoljno vjerovati neπto o
Njemu. Vi morate vjerovati u Njega. Morate se potpuno osloniti na
Njegovu spasonosnu milost. (5T 46—49)

244
28. kolovoza 221

Hvala Bogu!
“Slavit Êu ljubav Jahvinu, slavna djela njegova — za sve
πto nam Jahve uËini, za veliku dobrotu domu Izraelovu
πto nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.”
(Izaija 63,7)
Kada svijest o Boæjoj dobroti neprestano bude osvjeæavala
duπu, to Êe pokazati izraz mira i radosti na licu. To Êe se izraæa-
vati rijeËima i djelima. Velikoduπni, Sveti Kristov Duh, koji djeluje
na srce, uËinit Êe da utjecajem svojeg æivota obraÊamo bliænje
Bogu.
Zar nemamo razloga govoriti o Boæjoj dobroti, priËati o Nje-
govoj moÊi? Kada su prijatelji dobri prema nama, smatramo pred-
noπÊu da im zahvalimo za njihovu ljubaznost. Koliko bi nam viπe
radosti donosilo da svoju zahvalnost izrazimo Prijatelju od kojeg
nam dolazi svaki dobri i savrπeni dar? Zato neka se u svakoj crkvi
njeguje izraæavanje zahvalnosti Bogu. NauËimo svoje usne da hva-
le Boga u obiteljskom krugu. … Neka naπi darovi i prilozi izraæa-
vaju naπu zahvalnost za prednosti u kojima svakodnevno uæiva-
mo. U svemu trebamo pokazivati svoju radost u Gospodinu. …
David izjavljuje: “Ljubim Jahvu, jer Ëuje vapaj molitve moje:
uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah.” (Psalam 116,1.2)
Boæja dobrota, koja Ga navodi da Ëuje i usliπava naπe molitve,
nameÊe nam veliku obvezu da Mu izrazimo svoju zahvalnost za
darove koje nam je dao. Trebali bismo hvaliti Boga mnogo viπe
nego πto to Ëinimo. Za blagoslove koje primamo kao odgovor na
svoje molitve treba odmah zahvaliti. …
Mi oæaloπÊujemo Kristovog Duha svojim prigovorima, guna-
njem i nezadovoljstvom. Ne bismo smjeli sramotiti Boga svojim
æalopojkama zbog nevolja koje nam izgledaju teπke. Sve nevolje
koje primamo kao odgojno sredstvo donosit Êe nam radost. Cijeli
naπ vjerski æivot postat Êe tada snaæniji, uzviπeniji, plemenitiji,
odisat Êe miomirisom dobrih rijeËi i djela. (RH, 7. svibnja 1908.)
Neka Boæji mir zavlada u vaπoj duπi. Onda Êete imati snage
podnijeti sva stradanja i hvalit Êete Boga πto ih imate snage pre-
trpjeti. Hvalite Gospodina; govorite o Njegovoj dobroti; priËajte o
Njegovoj moÊi! Uljepπajte ozraËje koje okruæuje vaπu duπu. …
Hvalite Boga srcem, duπom i glasom, hvalite Onoga koji je zdrav-
lje vaπeg cjelokupnog izgleda, vaπ Spasitelj i vaπ Bog. (YI, 27.
prosinca 1900.)
245
222 29. kolovoza

Dok Ëekamo
“Neka vam bokovi budu opasani a svjetiljke zapaljene! I
budite sliËni onima πto Ëekaju svoga gospodara kad se
vraÊa sa svadbe, da mu odmah otvore Ëim doe i poku-
ca.” (Luka 12,35.36)
Sada je vrijeme da se pripremamo za dolazak naπega Gospo-
dina. Spremnost da Ga doËekamo ne moæe se postiÊi za kratko
vrijeme. Da bismo se pripremili za taj sveËani trenutak, moramo
bdjeti, Ëekati i istodobno marljivo raditi. Na taj naËin Boæja djeca
slave Boga. Usred uæurbanosti ovozemaljskog æivota Ëuje se nji-
hov glas kojim izgovaraju rijeËi ohrabrenja, vjere i nade. Sve πto
imaju i sve πto jesu predali su u sluæbu svojem UËitelju. … Krist
nam je rekao kada Êe osvanuti dan Njegovog kraljevstva. On ne
kaæe da Êe tada cijeli svijet biti obraÊen, veÊ da Êe se “ova Rado-
sna vijest o Kraljevstvu propovijedati po svemu svijetu, svim
narodima za svjedoËanstvo, i tada Êe doÊi svrπetak” (Matej 24,14).
ObjavljujuÊi Evanelje svijetu, dobili smo moguÊnost da ubrzamo
dolazak Boæjeg dana. Da je Boæja crkva obavila djelo koje joj je
Gospodin odredio, veÊ bi odavno cijeli svijet bio opomenut i Go-
spodin Isus bi veÊ doπao na Zemlju u velikoj sili i slavi.
Objavljivanje poruke o drugom Kristovom dolasku mora pra-
titi æivotna sila. Mi ne smijemo stati sve dok se mnoge duπe ne
obrate i ne prihvate blaæenu nadu u Gospodnji drugi dolazak. U
apostolske dane, vijest koju su nosili obavila je veliko djelo utje-
ËuÊi na ljude da umjesto idolima sluæe æivome Bogu. Djelo koje
se danas mora obaviti isto je tako stvarno i istina je isto toliko
istina; razlika je jedino u tome πto u djelo objavljivanja vijesti
moramo ulagati sve viπe ozbiljnosti πto se viπe bude pribliæavao
dolazak Gospodina Isusa. Poruka za ovo vrijeme je pozitivna,
jednostavna i od najveÊe je vaænosti. Mi se moramo vjerovati u
vijest koju propovijedamo. »ekati, bdjeti, raditi, moliti se, opomi-
njati svijet — to je naπ posao. (RH, 13. studenoga 1913.)
Bila sam duboko ganuta prizorima koje sam nedavno vidjela
u noÊnom vienju. Izgledalo mi je kao da neki veliki pokret —
djelo buenja — napreduje u mnogim mjestima. Naπi vjernici su
odlazili na posao odazivajuÊi se Boæjem pozivu. BraÊo moja, Gospo-
din nam govori! Zar neÊemo posluπati Njegov poziv? Zar neÊemo
pripremiti svoje svjetiljke i ponaπati se kao ljudi koji oËekuju
povratak svojega Gospodina? (TM 515)
246
30. kolovoza

Kakve li nagrade!
“Ako ostane Ëije djelo … primit Êe plaÊu.” (1. KorinÊanima
3,14 — ©a)
Kada se vjerni radnici okupe oko Boæjeg i Janjetovog prije-
stolja, bit Êe im podijeljena veliËanstvena nagrada. Kada je Ivan 223
kao smrtnik ugledao Boæju slavu, pao je kao mrtav; nije bio u
stanju podnijeti taj prizor. Ali kada Boæji sinovi i kÊeri steknu
besmrtnost, oni Êe Ga “vidjeti onakva kakav jest” (1. Ivanova 3,2).
Oni Êe stajati pred prijestoljem, prihvaÊeni u Ljubljenome. Svi
njihovi grijesi bit Êe izbrisani, svi prijestupi rasuti. Sada mogu
gledati nezaklonjenu slavu Boæjeg prijestolja. Oni su sudjelovali
s Kristom u Njegovim stradanjima, suraivali su s Njim u planu
spasenja i sada sudjeluju zajedno s Njim u radosti gledajuÊi spa-
πene duπe u Boæjem kraljevstvu, duπe koje Êe slaviti Boga tijekom
cijele vjeËnosti. …
Toga dana otkupljeni Êe blistati slavom Oca i Sina. Aneli,
podiæuÊi svoje zlatne harfe, pozdravit Êe dobrodoπlicom Kralja i
trofeje Njegove pobjede. … Odjeknut Êe pobjedniËka pjesma i is-
puniti cijelo Nebo. Krist je pobijedio! On Êe uÊi u nebeske dvoro-
ve, praÊen svojim otkupljenicima kao svjedocima da Njegova mi-
sija patnji i ærtve nije bila uzaludna. …
Tu Êe biti domovi za putnike sa Zemlje. Tu Êe biti haljine za
pravednike, zajedno s krunama slave i palmama pobjede. Sve πto
nas je zbunjivalo u djelima Boæje providnosti bit Êe razrijeπeno u
buduÊem svijetu. Ono πto je bilo teπko razumjeti, sada Êe dobiti
objaπnjenje. Tajne milosti otvorit Êe se pred nama. Tamo gdje je
naπ ograniËeni um nalazio samo zbrku i prekrπena obeÊanja, vi-
djet Êemo najsavrπeniji, predivni sklad. Znat Êemo da je beskraj-
na ljubav odredila iskustva koja su nam izgledala tako teπka za
podnoπenje. Ali kada prepoznamo njeænu brigu Onoga koji je uËi-
nio da nam sve izie na dobro, klicat Êemo puni neizrecive rado-
sti i slave. (9T 285,286)
Pozivam vas da se pripremite za Kristov dolazak na nebes-
kim oblacima. … Pripremite se za sud tako da, kada Krist doe
i kada Mu svi koji vjeruju budu iskazivali svoje divljenje, i mi
budemo meu onima koji Êe se sresti s Njime u miru. (Isto, str.
285)

247
 31. kolovoza

Podignite pogled!
“Tjeπite, tjeπite moj narod, govori Bog vaπ. Govorite srcu
Jeruzalema, viËite mu da mu se ropstvo okonËa, da mu je
krivnja okajana.” (Izaija 40,1.2)
U najmraËnijim danima svoga dugog sukoba sa zlom, Boæja
crkva je dobivala otkrivenja o Gospodnjim vjeËnim namjerama.
Njegovom narodu bila je dana moguÊnost da kroz zavjesu nevolja
u sadaπnjosti baci pogled na pobjede u buduÊnosti, u vrijeme kad
Êe, kada bitka zavrπi, otkupljeni uÊi u obeÊanu zemlju. Ova vie-
224 nja o buduÊoj slavi, prizori slikani Boæjom rukom, trebaju biti
dragi danaπnjoj Crkvi koja djeluje u vrijeme skorog svrπetka vje-
kovnog sukoba i obilnog i potpunog izlijevanja obeÊanih blagoslo-
va. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 460)
Nama koji stojimo na samome rubu njihovog ispunjenja, ka-
ko su duboki, kako zanimljivi ovi opisi onoga πto Êe se zbiti —
dogaaja koje su, joπ otkako su naπi praroditelji bili izgnani iz
Edena, Boæja djeca Ëekala, za kojima su Ëeznula i za koje su se
molila. Dragi suputnici na stazi æivota, mi smo i dalje meu sje-
nama i nemirima zemaljskih zbivanja; ali naπ Spasitelj uskoro se
treba pojaviti i donijeti nam izbavljenje i odmor. Zadræimo vjerom
u sjeÊanju ove slike blagoslovljene vjeËnosti koju nam je nasli-
kala Boæja ruka! Onaj koji je umro za grijehe svijeta πiroko otvara
vrata Raja svima onima koji vjeruju u Njega. Uskoro Êe bitka biti
dobivena i pobjeda postignuta. Uskoro Êemo vidjeti Onoga u koje-
mu su sakupljene sve naπe nade u vjeËni æivot. I u Njegovoj nazoË-
nosti sve Êe nevolje i patnje ovoga æivota izgledati kao niπta. Ono
πto je nekad bilo “viπe se neÊe spominjati, niti Êe vam na um
dolaziti”.
“Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada ve-
lika nagrada. Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vrπenjem volje
Boæje postignete obeÊanje, jer: Joπ malo, vrlo malo, i doÊi Êe onaj
koji ima doÊi; neÊe zakasniti.” “A na Izraela mislit Êe Gospod
spasenjem vjeËnim, vi se neÊete nikada postidjeti, niti Êete se
posramiti dovijeka.” (Izaija 65,17; Hebrejima 10,35-37; Izaija 45,17
— ©a) Podignite pogled, podignite pogled i neka vaπa vjera stalno
raste! Neka vas ta vjera povede uzanim putom i provede kroz
vrata u grad u veliËanstvenu buduÊnost, u beskrajnu i slavnu
buduÊnost namijenjenu otkupljenima. (Isto, str. 466)

248
 RUJAN
OVAJ DAN S BOGOM

1. rujna
Sukob zavrπen
“Jer, zaista, kaæem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni
jedna jota, ni jedna kovrËica slova iz Zakona sigurno
neÊe nestati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,18)
Kada je Krist ulazio u javnu sluæbu, Sotona Ga je sreo i
osporio Mu svaki pedalj teritorija, dajuÊi sve od sebe u naporu da
Ga slomi. Mnogo toga je bilo na kocki u ovoj borbi. MoÊni su
interesi bili u pitanju. Pitanja na koja se traæio odgovor bila su:
“Je li Boæji zakon nesavrπen; je li mu potrebna neka promjena ili
opoziv ili je nepromjenjiv? Je li Boæja vladavina stabilna ili su joj
potrebne promjene?” Ova pitanja traæila su odgovore ne samo
pred onima koji æive u Boæjem gradu, veÊ i pred stanovnicima
cijelog prostranog svemira. ... Od jasala pa sve do kriæa Sotona je
u stopu slijedio Boæjeg Sina. Kuπnje su se obruπavale na Njega
kao oluja. Ali πto je sukob bivao æeπÊi, to je On postajao upoznatiji
s kuπnjama kojima je Ëovjek optereÊen, a bio je i bolje priprem- 225
ljen da pomogne onome koji je kuπan.
Ozbiljnost kuπnji kroz koje je Krist proπao bila je razmjerna
vrijednosti onoga πto se stjeËe ili gubi na temelju Njegovog uspje-
ha ili neuspjeha. U to nisu bili ukljuËeni samo interesi jednog
svijeta. Ovaj svijet bio je bojno polje, ali su i svi svjetovi koje je
Bog stvorio bili pogoeni ovim sukobom. ... Sotona je nastojao
stvoriti dojam da on radi za slobodu svemira. »ak i dok je Krist
bio na kriæu, neprijatelj je bio odluËan da svoje argumente uËini
tako raznolikim, prijevarnim i podmuklim da svi budu uvjereni da
je Boæji zakon tiranski. On osobno postavio je svaki nacrt, ispla-
nirao svako zlo, zapalio svaki um da bi nanio teπkoÊe Kristu. On
sam je poticao laæne optuæbe protiv Onoga koji je Ëinio samo
dobro. Osobno je nadahnuo okrutna djela koja su poveÊavala stra-
danja Boæjeg Sina — Ëistog, svetog i nevinog.
Na ovaj naËin Sotona je uspostavio lanac kojim Êe on sam
biti vezan. Cijeli nebeski svemir bit Êe svjedok Boæje pravde kada
ga bude kaznio. Nebo je uvidjelo πto bi Nebo bilo kada bi se on
nalazio u njemu. ... Ne samo u glavama nekoliko ograniËenih biÊa

249
 na ovom svijetu, veÊ u mislima svih stanovnika nebeskog svemira
ustanovljena je misao o nepromjenjivosti Boæjeg zakona. ... Jednim
glasom oni veliËaju Boga kao pravednog, milostivog, samopoærtvov-
nog i pravednog. (MS 1, 6. sijeËnja 1902.)

2. rujna
Stanovnici Neba
“Na kraju, svi budite jednoduπni, puni suosjeÊanja, brat-
ske ljubavi, milosra i poniznosti!” (1. Petrova 3,8)
Za njegovanjem njeænosti i blagosti postoji velika potreba.
Nitko se ne treba stidjeti izraæavanja njeænog, suosjeÊajnog duha
prema onima koji grijeπe, zato πto su oni koji misle da ne Ëine
pogreπke daleko od toga da budu bez krivnje pred Bogom. Nitko
ne treba misliti da je izraæavanje suosjeÊanja neπto zbog Ëega bi
se trebao osjeÊati postienim. ...
Kada se u æivotu bilo koje duπe javi kriza i netko je drugi
pokuπa posavjetovati, dana preporuka i savjet imat Êe teæinu utje-
caja na dobro samo ako su primjer i duh savjetnika uspjeli saku-
piti nuæne pozitivne elemente. Ti elementi su dosljedan æivot,
otkrivanje iskrenog interesa za duπe u opasnosti, i samo Êe na
temelju njih takav savjetnik moÊi djelotvorno uvjeriti i povesti tu
duπu sigurnim stazama. Oni koji su brzi u osudi drugih, izgova-
ranju rijeËi koje reæu i ranjavaju veÊ povrijeenu duπu, rade Soto-
nin posao i suradnici su kneza tame. ... Kada na duπe u kuπnjama
226 i napastima dolaze disciplinski ukori, neka zapamte da Êe ih
Gospodin spasiti od smrti. Neka duπe na koje dolazi ukor ne
zaborave da “korim i karam sve koje ljubim” (Otkrivenje 3,19).
»ovjek proæet Kristovim Duhom gledat Êe na dragocjene duπe
kao onaj koji Êe za njih morati dati odgovor. Krist polaæe pravo
na nas i mi moramo shvatiti svoju duænost i obaviti je u strahu
Boæjem, gledajuÊi Njegovu slavu i ne pokazujuÊi se nevjernim.
Neka nas razmiπljanje o sebi ili naπi prirodni osjeÊaji ne navedu
da nam usta zaπute. Govorite i ne bojte se. Sa srcem punim
njeænosti i ljubavi za duπe “kori, prijeti, opominji u svoj strplji-
vosti” (2.Timoteju 4,2).
Nikada nemojte prestajati raditi za duπu, dok postoji makar
i mali traËak nade. Vaπe rijeËi mogu povrijediti duπu. Oh, budite
zbog toga oprezni i obucite svoje rijeËi u Isusovu ljubav i njeænost.
Ublaæite svaki naglasak ljubavlju i suÊuti. ... Onako kako postupate
prema drugima, kako im sudite, tako Êe Gospodin suditi i postu-
250
pati prema vama. Neka svatko tko tvrdi da je Boæje dijete, postupa
onako kao πto je postupao Krist. Ako misli da je potrebno povri-
jediti, neka istodobno preuzme kao svoju obvezu i izljeËenje.
Istinu uvijek treba izgovarati u ljubavi, s Kristovim Duhom koji
boravi u duπi. (Letter 70, 13. sijeËnja 1984.)

3. rujna
Kristov utjecaj
“Kad vide Petrovu i Ivanovu neustraπivost i saznadu da
su neuki i priprosti ljudi, poËnu se diviti. Prepoznali su
u njima Isusove pratioce, ali im nisu mogli niπta odgovo-
riti.” (Djela 4,13)
Kada je Krist bio na Zemlji, nije uputio ribare da ostave svoje
mreæe i Ëamce i odu æidovskim uËiteljima da se pripreme za sluæbu
Evanelja. IduÊi pokraj Galilejskog jezera, “opazi dvojicu braÊe,
©imuna, zvanog Petra, i brata mu Andriju, kako bacaju mreæu u
more — bili su, naime, ribari — pa im reËe: ‘Poite za mnom, i
uËinit Êu vas ribarima ljudi!’ Oni istoga Ëasa ostave mreæe i pou
za njim. IduÊi odatle dalje, opazi drugu dvojicu braÊe, Jakova
Zebedejeva i brata mu Ivana, u laici, s ocem, gdje krpe mreæe.
Pozva ih. Oni odmah ostave laicu i svog oca te pou za njim.”
(Matej 4,18-22)
Izuzetna je ova trenutaËna posluπnost, bez ijednog pitanja,
bez ijednog obeÊanja zarade. Meutim, Kristove su rijeËi bile po-
ziv koji je obuhvatio sve πto je On smatrao da je potrebno. Bilo
je poticajnog utjecaja u Njegovim rijeËima. Nije bilo dugih objaπ-
njenja, veÊ je ono πto je rekao imalo veliku pokretaËku snagu. ...
Krist Êe ove skromne ribare, u vezi sa samim sobom, uËiniti
sredstvom za otimanje ljudi iz sluæbe Sotoni i, ËineÊi ih svojim 227
vjernicima, uËiti ih o Boæjem kraljevstvu. U ovom poslu oni Êe
postati Njegovi suradnici, ribari ljudi. ...
Krist je izabrao ono πto je ludo pred svijetom — one koje je
svijet proglasio neukima i neznalicama — da posrami ono πto je
mudro. UËenici su bili neuki u rabinskoj tradiciji, ali s Kristom
kao svojim Primjerom i UËiteljem, oni su stjecali obrazovanje
najviπeg reda jer su imali pred sobom boæanski Primjer. Krist im
je iznosio istine od najveÊeg znaËenja.
One koje Bog koristi da obavljaju sluæbu za Njega, On Êe na
svoj naËin osposobiti za taj zadatak. Oni koji propovijedaju Krista
moraju svakodnevno uËiti od Krista kako bi razumjeli tajnu spa-
251
 πavanja i sluæenja duπama za koje je On umro. ... Oni u svim
æivotnim pojedinostima moraju slijediti Njegov naËin rada poka-
zujuÊi njeæno suosjeÊanje prema ljudima i strogost prema sva-
kom zlom djelu. (Letter 53, 2. veljaËe 1905.)

4. rujna
Uplaπenima i slabima
“U Jahvu se uzdaj i Ëini dobro, da smijeπ stanovati u
zemlji i æivjeti u miru.” (Psalam 37,3)
“U Jahvu se uzdaj.” Svaki dan ima svoje kuπnje, brige i nedaÊe,
a kada se sretnemo — kako smo samo spremni razgovarati o
svojim teπkoÊama i kuπnjama! NameÊe nam se toliko pozajmlje-
nih briga, iznosimo toliko strahova, izraæavamo takvu teæinu za-
brinutosti da bi se gotovo moglo pretpostaviti da nemamo milo-
stivog Spasitelja, punog ljubavi, spremnog da Ëuje sve naπe molbe
i bude nam pomoÊnik u vrijeme potrebe.
Neki su uvijek u strahu i uhvate se za probleme. Svakoga
dana okruæeni su dokazima Boæje ljubavi, svakoga dana uæivaju
u obilnim blagoslovima, ali previaju sadaπnje izraze Njegove na-
klonosti. Njihov se um stalno bavi neËim neugodnim πto bi se
moglo dogoditi; ili nekom teπkoÊom koja stvarno postoji i koja
im, iako mala, zatvara oËi pred mnogim pojedinostima zbog kojih
bi morali biti zahvalni. TeπkoÊe s kojima se susreÊu, umjesto da
ih pribliæe Bogu, jedinom izvoru pomoÊi, odvajaju ih od Njega jer
bude njihov nemir i nezadovoljstvo.
BraÊo i sestre, je li dobro da budemo tako nevjerni? Zaπto
smo tako nezahvalni i nepovjerljivi? Isus je naπ prijatelj. Cijelo
Nebo se brine o nama, a naπe brige i strahovi æaloste Boæjega
Svetog Duha. Ne trebamo se optereÊivati brigama koje samo izje-
daju i troπe naπe snage, a nimalo ne pomaæu u pobjeivanju kuπ-
nji. Nema mjesta takvom nepovjerenju u Boga koje bi nas navo-
dilo da se toliko pripremamo za buduÊe potrebe kao da nam je to
glavni æivotni cilj i kao da se sreÊa sastoji od zemaljskih stvari i
228 da je moæemo zadobiti zanemarujuÊi Ëinjenicu da Bog svime uprav-
lja.
Vaπe se poslovanje moæe zakomplicirati, izgledi za uspjeh
biti sve tamniji i tamniji i moæe vam zaprijetiti gubitak. Meutim,
nemojte se obeshrabriti, bacite sve svoje brige na Boga i ostanite
smireni i radosni. ZapoËnite svaki dan iskrenom molitvom, ne
propuπtajuÊi rijeËi hvale i zahvaljivanja. Traæite mudrost da raz-
252
borito upravljate svojim poslovima i na taj naËin sprijeËite gubi-
tak i propast. UËinite sve πto sa svoje strane moæete da proizve-
dete povoljne rezultate. Isus je obeÊao boæansku pomoÊ, ali ne
bez ljudskih napora. (RH, 3. veljaËe 1885.)

5. rujna
Jedina sigurnost
“Reci Izraelcima: Subote moje morate odræavati, jer subo-
ta je znak izmeu mene i vas od naraπtaja do naraπtaja,
da budete svjesni da vas ja, Jahve, posveÊujem.” (Izlazak
31,13)
Neka svatko traæi Gospodina za sebe. VjeËnost je pred nama.
Ne moæete sebi dopustiti da proe joπ jedan dan a da niste stali
na Gospodnju stranu. Zar neÊete djelovati tamo gdje vam je Bog
odredio mjesto u zavrπnim prizorima povijesti Zemlje?
NemoguÊe je iznijeti bilo kakvu zamisao o iskustvu Boæjeg
naroda koji Êe æivjeti na Zemlji u vrijeme kad Êe se nevolje proπlosti
mijeπati s nebeskom slavom. Oni Êe hoditi u svjetlu koje dolazi
s Boæjeg prijestolja. Posredovanjem anela odræavat Êe se stalna
veza izmeu Neba i Zemlje. Tada Êe Sotona, okruæen zlim aneli-
ma i tvrdeÊi da je Bog, Ëiniti Ëuda svih moguÊih vrsta da prevari,
ako bude moguÊe, i izabrane. Boæji narod neÊe polagati svoju
sigurnost u Ëinjenje Ëuda zato πto bi Sotona mogao oponaπati
svako njihovo Ëudo. Boæji okuπani i oprobani narod naÊi Êe svoju
sigurnost u znaku o kojem se govori u Izlasku 31,12-18. On treba
imati svoje Ëvrsto uporiπte u æivoj RijeËi — “pisano je”. To je
jedini temelj na kojem sigurno mogu stajati. U taj Êe dan oni koji
su raskinuli zavjet s Bogom biti bez nade i bez Boga na svijetu.
Oni koji sluæe Bogu posebno Êe se odlikovati poπtovanjem
Ëetvrte zapovijedi — zato πto je ona znak Njegove stvaralaËke
moÊi i svjedok Njegovog zahtjeva da Ga Ëovjek poπtuje i ukaæe Mu
Ëast. Zli Êe se razlikovati po svojim naporima da sruπe spomenik
u Ëast Stvoritelju i uzvise ono πto je Rim proglasio. U pitanju
ovog spora cjelokupno Êe krπÊanstvo biti podijeljeno u dvije veli-
ke skupine — na one koji vrπe Boæje zapovijedi i imaju vjeru Isu-
sovu i one koji se klanjaju zvijeri i njezinoj ikoni i primaju æig. ...
Straπni ispiti i kuπnje Ëekaju Boæji narod. Duh rata potiËe
narode s jednog kraja Zemlje do drugog. Ali usred tog vremena 229
nevolje koje dolazi — vremena nevolje kakvog nije bilo otkako je
naroda — Boæji izabrani narod stajat Êe nepokoleban. Sotona i
253
njegovi aneli ne mogu ih uniπtiti, jer Êe ih zaπtititi aneli koji
obiluju snagom. (Letter 119, 1. oæujka 1904.)

6. rujna
Otvorite prozore svoje duπe!
“Traæite Jahvu i njegovu snagu, traæite svagda njegovo
lice!” (1. Ljetopisa 16,11)
Sada, upravo sada, imamo priliku otvoriti “prozore duπe” pre-
ma Nebu i zatvoriti one koji su okrenuti prema Zemlji. Sada je
vrijeme da svaki vjernik crkve kaæe: zatvorit Êu svoje srce za sve
πto bi ugrozilo moju zajednicu s Kristom i otvorit Êu prozore
duπe prema Nebu da bih mogao razumjeti duhovne stvarnosti.
Vjernici trebaju razgovarati s Bogom u pogledu svoje osobne
potrebe za Svetim Duhom. Boæja rijeË treba biti njihova sigur-
nost. Cijelo nas Nebo poziva da primimo svijetle zrake Sunca
Pravednosti u svoj æivot. Ako budemo govorili o vjeri, nadi i hra-
brosti, naπa duπa Êe biti ojaËana i naπa nada, hrabrost i vjera Êe
se poveÊati. Traæimo da ovaj veliki dar Sunca Pravednosti zasja u
naπem æivotu prema drugima. Traæimo od Gospodina da nauËimo
Ëiniti Njegova djela u svijetu. To Êe nas uËiniti uspjeπnim misiona-
rima koji Êe drugima pomagati u stjecanju ohrabrujuÊih iskusta-
va koja nadahnjuju nadom.
U naπoj sluæbi za Gospodara ne zanemarujmo male pojedi-
nosti. Svako ljudsko biÊe izrauje svoje æivotno tkanje, i kada je
ornament potpun i na kraju dovrπen, svaka nit tkanja mora biti
paæljivo i vjerno napravljena. Kristova milost omoguÊit Êe nam da
tkamo vjeπto i dobro. Iz dana u dan trebamo ulagati marljive
osobne napore da se popravimo. Svakoga dana moramo koristiti
svoj krπÊanski um u radu na jaËanju slabih i poticanju onih koji
su izgubili nadu. Veliki ispit dolazi na svaku duπu. Zar onda
neÊemo raditi, biti budni, moliti se i slaviti Gospodina? To Êe nam
dati najdragocjenije iskustvo. Mnogi vjernici gube vrlo mnogo za-
to πto su zanemarili traæiti Gospodina s ozbiljnoπÊu i vjerom koja
se ne miri s odbijanjem.
Ako izgovaramo rijeËi i Ëinimo djela na jednostavan, ponizan
i ohrabrujuÊi naËin, ona Êe nadahnuti vjerom srca drugih. Gospo-
din Êe uskoro doÊi, a naπem tjelesnom srcu potrebno je svako-
dnevno obraÊenje. Moramo govoriti rijeËi s Kristovom blagoπÊu;
naπa djela i naπ duh trebaju posvjedoËiti da sluæimo Gospodinu.
(Letter 54, 7. oæujka 1909.)
254
7. rujna 230

Sigurna pobjeda
“Koji je sam sebe predao za naπe grijehe da nas izbavi od
sadaπnjega pokvarenog svijeta, u skladu s voljom Boga,
Oca naπega!” (GalaÊanima 1,4)
Davπi svoj æivot za æivot svijeta, Krist je premostio jaz koji je
naËinio grijeh i Zemlju prokletu grijehom pridruæio kao osvojenu
pokrajinu ostalom nebeskom svemiru. Bog je izabrao da ovaj svi-
jet bude pozornica djelovanja moÊnih djela Njegove milosti. I dok
je osuujuÊa presuda nad njim zbog pobune njezinih stanovnika
bila obustavljena, dok su se nagomilavali oblaci gnjeva zbog pri-
jestupa Boæjeg zakona, na Nebu se Ëuo tajanstveni glas: “Evo
dolazim! … Boæe moj … vrπim volju tvoju.” (Psalam 40,7.8) Naπa
Zamjena i Jamac doπao je s Neba izjavljujuÊi da je donio sa so-
bom veliki i neprocjenjivi dar vjeËnog æivota. Oprost se nudi svima
koji Êe se vratiti svojoj vjernosti Boæjem zakonu. Ali ima i onih
koji odbijaju prihvatiti “ovako govori Gospodin”. Oni ne uvaæa-
vaju i ne poπtuju Njegov Zakon. Ustanovljavaju stroge ljudske
propise nasuprot jasnom “ovako govori Gospodin” i tako pravi-
lom i svojim primjerom navode muπkarce, æene i djecu na grijeh.
Oni uzdiæu ljudske propise iznad boæanskog Zakona. Ipak su
Boæja osuda i gnjev zadræani da se ne izliju na neposluπne. Oblaci
Boæje pravde se sakupljaju. Materijal razaranja nagomilavao se
godinama a otpadniπtvo, pobuna i nevjerstvo prema Bogu stalno
se i dalje poveÊavaju. Ostatak Boæjeg naroda koji vrπi Njegove
zapovijedi, razumjet Êe rijeËi koje je izgovorio Daniel: “Mnogi Êe
se oËistiti, ubijeliti i prokuπati; a bezboænici Êe i dalje biti bezbo-
æni; bezboænici se neÊe urazumjeti, a umnici Êe razumjeti.” (Da-
niel 12,10)
Sotona je proglasio ovaj svijet svojim teritorijem. Tu je njego-
vo sjediπte i on dræi u pokornosti sve koji odbijaju vrπiti Boæje
zapovijedi i jasno “ovako govori Gospodin”. Svi takvi stoje pod
neprijateljevom zastavom zato πto postoje samo dvije skupine
stanovnika svijeta. Svi se svrstavaju ili pod zastavu posluπnih ili
pod zastavu neposluπnih.
Isus sada πalje svoju poruku palom svijetu. On s radoπÊu
uzima naizgled beznadan materijal, one preko kojih je djelovao
Sotona, i Ëini ih podanicima svoje milosti. Raduje se da ih izbavi
od gnjeva koji Êe pasti na neposluπne. (MS 41, 16. oæujka 1898.)

255
231 8. rujna

Nebesko jamstvo
“Molite, i dat Êe vam se! Traæite, i naÊi Êete! Kucajte, i
otvorit Êe vam se!” (Matej 7,7)
Oh, kad bi samo svatko iz osobnog iskustva znao kako mno-
go obeÊanog nebeskog mira moæe preplaviti duπu, Ëak i ovog
trenutka, na temelju iskrene molitve! Ako netko nije nauËio tu
lekciju, bolje bi bilo da nije nauËio druge æivotne lekcije sve dok
u Kristovoj πkoli ne svlada tu vaænu lekciju.
Kao krπÊani svakodnevno æelimo novo i æivo iskustvo. Æeli-
mo imati povjerenje u Isusa, vjerovati Mu i sve Mu povjeravati.
Jakov je vjerom u Boga u molitvi bio uzdignut da od Ëovjeka sa
slabostima i nedostatcima bude knez pred Bogom. On je pobije-
dio zahvaljujuÊi vjeri. Bog je svemoguÊ; Ëovjek je ograniËen. U
razgovoru s Bogom moæemo Mu otkriti najdublje tajne duπe —
On ih ionako veÊ sve zna — ali ne i Ëovjeku. ...
Nemojte biti nemarni i odvajati se od Izvora svoje snage.
Pazite na svoje misli i rijeËi, i u svemu πto Ëinite gledajte da
proslavite Boga. ©to bliæe priete podnoæju kriæa, to Êete jasnije
vidjeti neusporedivu Isusovu privlaËnost i dokazanu ljubav prema
palom Ëovjeku. ...
Neka vas pritisak posla ne odvaja od Boga, zato πto vam je
baπ u takvim trenutcima, kad imate mnogo posla u rukama, naj-
viπe potreban savjet, jasno predvianje i oπtroumne zamisli. Tada
trebate odvojiti vrijeme za molitvu, produbiti vjeru i imati potpu-
no povjerenje u savjet Glavnog LijeËnika. Zamolite Ga da vam
pomogne. ©to je vaæniji posao koji morate obaviti, to se ËeπÊe
molite. ...
Oh, kakva je to tema za razmiπljanje da Ëovjek, iskvaren i
izgubljen u svojem prirodnom stanju, moæe biti obnovljen i saËu-
van milostivom pomoÊi koju mu Krist daje u Evanelju! Isusova
ljubav u duπi otjerat Êe neprijatelja koji pokuπava zagospodariti
Ëovjekom. Svaka nevolja strpljivo podnesena, svaki blagoslov sa
zahvalnoπÊu primljen, svaka kuπnja kojoj ste se u vjeri oduprli,
uËinit Êe vas jakima u Isusu Kristu. Ova cjelokupna milost moæe
se steÊi molitvom vjere. ...
Uhvatite se za snagu odozgo. »ak bi se i Isus, kada se pri-
premao za neku veliku kuπnju, povlaËio u samoÊu brda i provodio
noÊ u molitvi svojem Ocu. (Letter 11, 5. travnja 1886.)

256
9. rujna 232

Æivjeti novim æivotom

“Sve πto æelite da ljudi Ëine vama, Ëinite i vi njima! U tom
je sav Zakon i Proroci.” (Matej 7,12)
Krist nas je doπao nauËiti ne samo ono πto trebamo znati i
vjerovati, veÊ i ono πto trebamo uËiniti u naπim odnosima s Bogom
i naπim bliænjima. Zlatno pravilo jednakosti zahtijeva da Ëinimo
drugima ono πto bismo æeljeli da oni Ëine nama. Pred sobom
trebamo imati njihove vjeËne interese, govoreÊi sebi: “Otkupljeni
su Spasiteljevom krvlju, kupljeni su za veliku cijenu.”
U svim svojim odnosima prema naπim bliænjima, bilo da su
vjernici ili nisu, trebamo se ponaπati kao πto bi se Krist ponaπao
kad bi bio na naπem mjestu. Ako je za naπe sadaπnje i vjeËno
dobro da poπtujemo Boæji zakon, bit Êe i za njihovo sadaπnje i
vjeËno dobro da to isto Ëine. Naπ je najveÊi cilj da im budemo
zdravstveno-misionarski radnici po Kristovom nalogu. ...
Svi koji uu kroz biserna vrata u Boæji grad moraju pokazi-
vati svoju sliËnost Kristu u svim odnosima. To je ono πto ih Ëini
Kristovim vjesnicima, Njegovim svjedocima. Oni su tu da nose
jasno, odluËno svjedoËanstvo protiv svake zle navike ukazujuÊi
ljudima na Janje Boæje koje uzima grijeh svijeta. Svima koji Ga
primaju, On daje vlast da budu Boæji sinovi.
Potpuna obnova je jedini put kojim moæemo stiÊi do Svetoga
Grada. Taj put je uzan, a i vrata na koja ulazimo su tijesna, ali je
ipak potrebno da njime vodimo muπkarce, æene i djecu uËeÊi ih
da moraju imati novo srce i nov duh da bi se spasili. Stare nasli-
jeene osobine karaktera trebaju biti nadvladane. Prirodne sklo-
nosti duπe moraju se promijeniti. Svaka prijevara, svako krivotvo-
renje i sav zlonamjerni govor mora se ukloniti. Moramo æivjeti
novim æivotom koji muπkarce i æene Ëini sliËnima Kristu. Mi mo-
ramo zaplivati protiv bujice zla.
Put u Nebo je uzan, omeen boæanskim Gospodnjim zako-
nom. Oni koji idu ovim putem, moraju se stalno odricati sebe.
Moraju vrπiti Kristov nauk. ... Ne poklanjajmo povjerenje Ëovjeku,
veÊ Isusu Kristu koji je umro da bi nas mogao zadobiti za pra-
vednost. (Letter 103, 9. travnja 1905.)

257
 10. rujna

Osnove spasenja
“Da, nekoÊ ste bili tama, ali ste sada svjetlo u Gospodinu.
Æivite kao djeca svjetla.” (Efeæanima 5,8)
233 Onaj koji je zapovjedio da iz tame zasvijetli svjetlo, obasjava
svjetlom um svakoga onoga tko Êe Ga uistinu prihvatiti, zavoljeti
iznad svega i pokazati postojanu vjeru i povjerenje u Njega. Njego-
vo svjetlo svijetli u odaje uma i u hram duπe. Srce je ispunjeno
svjetlom spoznaje slave koja svijetli s lica Isusa Krista. A s ovim
svjetlom javlja se i duhovna pronicavost. ...
Dragovoljnim pokoravanjem dokazima istine i hodanjem u
svjetlu koje svijetli na naπem putu, primamo joπ veÊe svjetlo. U
sili pokazane nam boæanske slave stalno napredujemo u duhov-
nom razumijevanju.
Kristovo poznavanje istine bilo je neposredno, jasno, bez
ijedne sjenke. ©to bliæe Ëovjek poznaje Isusa Krista, to Êe paælji-
vije prema drugim ljudima izraæavati poπtovanje, ljubaznost, pra-
viËnost. NauËio je to od Krista i On mu je primjer u rijeËi i
djelima. Vjerom je sjedinjen s Kristom. “Mi smo Boæji suradnici;
vi ste Boæja njima, Boæja graevina.” (1. KorinÊanima 3,9) ...
Krist se molio za jedinstvo meu svojim sljedbenicima. To
jedinstvo je dokaz koji Êe osvjedoËiti svijet da je Bog poslao svo-
jeg Sina da spasi greπnike. Mi sluæimo Kristu otkrivajuÊi pravu,
Ëistu i svetu ljubav jedni prema drugima. Oni koji su se odluËili
povezati s Gospodnjim ustanovama, trebaju biti posveÊeni ljudi
puni samoodricanja i samopoærtvovnosti, koji æive ne da ugaaju
sebi, nego svojem Gospodaru. To su ljudi koji Êe uËiniti Ëast
Boæjim ustanovama.
Poznavanje Boga i Krista bitno je za spasenje. Mnogo gubimo
svakoga dana ako ne spoznajemo viπe o Kristovoj krotkosti i
poniznosti. Oni koji uËe od Krista, dobivaju najuzviπeniju vrstu
obrazovanja. Putem vjere i ovisnosti o Kristovoj spasonosnoj mi-
losti, oni rastu u znanju i mudrosti; ljube i hvale svojega Spasite-
lja. ...
Oni koji su spaπeni moraju u ovom æivotu svakodnevno pri-
mati od Boga milost, ne da bi je u sebiËnosti nagomilavali, veÊ da
bi je objavili na blagoslov onima koji su povezani s njima i pomo-
gli im u stjecanju obrazovanja na duhovnom podruËju. (Letter
191, 6. svibnja 1901.)

258
11. rujna

Biti æiv Bogu

“Tko god mene prizna pred ljudima, priznat Êu i ja njega
pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odriËe pred lju-
dima, i ja Êu se njega odreÊi pred svojim Ocem nebeskim.”
(Matej 10,32.33)
Kako napredujemo? Priznajemo li Krista u svojem svakida-
πnjem æivotu? Priznajemo li Ga svojim odijevanjem, uljepπavajuÊi 234
se jednostavnom i skromnom odjeÊom? Ukraπavamo li se krot-
kim i tihim duhom, πto je pred Bogom mnogocjeno? Teæimo li
unapreenju UËiteljevog djela? Postoji li izmeu vas i svijeta ja-
sna crta razgraniËenja ili pratite modu ovog izopaËenog doba? Zar
ne postoji razlika izmeu vas i potpuno svjetovnih ljudi? Djeluje
li u vama isti duh kao i u sinovima nepokornosti?
Ako smo krπÊani, slijedit Êemo Krista, iako put kojim treba-
mo hoditi presijeca naπe prirodne sklonosti. Nema svrhe govoriti
vam da ne trebate nositi ovo ili ono, jer ako je ljubav prema ovim
taπtim stvarima u vaπem srcu, napuπtanje noπenja ukrasa bi bilo
kao skidanje liπÊa s drveta. Sklonosti prirodnog srca ponovno bi
se pokazale. Morate imati vlastitu svjesnost o znaËenju ovog pita-
nja.
O, kad se sjetimo da je Krist osiromaπio da bismo se Njego-
vim siromaπtvom obogatili, zar neÊemo æeljeti proslaviti Njegovo
ime, unaprijediti Njegovo djelo? Trebamo biti u Njemu kao πto
loza ostaje na trsu. Isus kaæe: “Ja sam trs, vi ste mladice. Tko
ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne
moæete niπta uËiniti. … Otac moj proslavit Êe se time πto Êete
roditi mnogo roda i pokazati se moji uËenici.” (Ivan 15,5-8)
Da smo ispunili ovu zapovijed naπega Gospodina, bilo bi dru-
gaËije stanje u naπim crkvama i mi bismo iz iskustva znali πto
znaËi doæivljavati duboko djelovanje Boæjeg Duha. Mi æelimo da
sjekira bude poloæena na korijen drveta. Æelimo biti mrtvi svijetu,
mrtvi sebi, a æivi Bogu. Naπ æivot mora biti sakriven s Kristom u
Bogu da se pojavimo u slavi s Njim kada se javi. Moramo se
pribliæiti Kristu da bi ljudi znali da smo bili s Kristom i uËili od
Njega. ... Neka vaπe oËi budu stalno uprte u Krista. U poniznosti
uma traæite Njegovu blizinu. Priznajte Krista rijeËima, ponaπa-
njem i svojim æivotom. (RH, 10. svibnja 1892.)

259
 12. rujna

SuosjeÊajni krπÊanin
“Jer se pribliæuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne
moæe niπta.”(Ivan 14,30)
U svim svojim æivotnim navikama Spasitelj je pokazao kakvu
Crkvu Bog æeli imati na Zemlji. Prenesite to narodu. Krist æeli
izvesti svoju Crkvu pred Oca bez mrlje i mane.
Od najranijih godina Spasitelj je æivio u siromaπtvu. Dane
djetinjstva provodio je u radu. RadeÊi za drvodjeljskim stolom,
noseÊi teret koji Mu je pripadao kao Ëlanu obitelji, Ëesto se uma-
235 rao. Æivio je u iskvarenom dobu. Ipak, bio je neiskvaren zlom oko
sebe, nepodloæan utjecaju zlih osobina opakih i zlih ljudi. Na
otvorenom polju i usred prizora prirode nalazio je odmor od posla
i hranu za svoj duhovni æivot. GledajuÊi ispod povrπine, sakupljao
je znanje iz tajni prirode koje Ga je ispunjavalo mirom i radoπÊu.
Tijekom godina Njegove javne sluæbe, Spasitelja su stalno
promatrali licemjerni i lukavi ljudi. Uhode su Mu stalno bili na
tragu da bi uhvatili neπto s Njegovih usana πto bi se moglo upo-
trijebiti u stvaranju predrasuda protiv Njega. Stalno iznova po-
kuπavali su Ga okriviti za neko zlo. Bilo je prilika u kojima su Mu
postavljali zamke u obliku pitanja, nadajuÊi se da Êe se Njegovi
odgovori moÊi iskoristiti da izazovu osudu naroda. Ali u svakom
pokuπaju morali su se zbunjeni povuÊi jer ih je Krist svojim
odgovorima prikazao u pravom svjetlu. Spasiteljevi javni govori
pokazivali su moÊ istine mnoπtvu koje je sluπalo. »ak i ljudi
poslani da Ga uhode bili su se primorani vratiti s ovakvim izvje-
πtajem onima koji su ih poslali: “Nikada Ëovjek nije govorio kao
ovaj Ëovjek!” (Ivan 7,46) ...
Neka vaπ razgovor bude u milosti, zato πto Krist sluπa rijeËi
koje izgovarate. Neka suosjeÊanje jednih prema drugima bude
prisutno u svemu πto govorite, jer Êete tada otkriti Kristov karak-
ter. Kristovo vladanje bilo je blago i skromno. Kao Njegovi sljed-
benici, mi moramo biti dionici Njegove naravi. Svakodnevno mo-
ramo uËiti od Velikog UËitelja kako bi ozraËje koje okruæuje duπu
moglo biti ispunjeno duhovnim æivotom. (Letter 158, 14. svibnja
1908.)

260
13. rujna

Bezrezervna predaja
“Æivim — ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni: æivot koji
sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Boæjega,
koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.”
(GalaÊanima 2,20)
Bog neÊe prihvatiti niπta manje od bezrezervne predaje. Polo-
viËni, greπni krπÊani nikada ne mogu uÊi u Nebo. Oni tamo ne bi
pronaπli nikakvu sreÊu, jer ne znaju niπta o visokim, svetim na-
Ëelima koja vladaju meu Ëlanovima kraljevske obitelji.
Prozori duπe pravog krπÊanina otvoreni su prema Nebu. On
æivi u zajednici s Kristom. Njegova je volja pokorena Kristovoj
volji. Njegova je najveÊa æelja da postaje sve sliËniji Kristu. ...
Neumorno i ozbiljno trebamo se truditi da postignemo Boæji
ideal za nas. To ne trebamo Ëiniti kao neku pokoru, veÊ kao
jedino sredstvo da zadobijemo istinsku sreÊu. Jedini naËin da
dobijemo mir i radost jest da imamo æivu vezu s Onim koji je dao
svoj æivot za nas, koji je umro da bismo mi æivjeli i koji æivi da 236
bi sjedinio svoju moÊ s naporima onih koji nastoje pobijediti.
Svetost je stalni sklad s Bogom. Zar neÊemo biti ono πto
Krist tako æarko æeli da budemo — krπÊani na djelu i u istini —
da svijet vidi u naπem æivotu otkrivenje spasonosne moÊi istine?
Ovaj svijet je naπa pripremna πkola. Dok smo ovdje, nailazit Êemo
na kuπnje i nevolje. Boæji neprijatelj Êe nas stalno nastojati od-
vratiti od naπe odanosti. Ali dokle god se Ëvrsto dræimo Onoga
koji je dao sebe za nas, sigurni smo.
Cijeli svijet je obuhvaÊen u Kristovom zagrljaju. On je umro
na kriæu da uniπti onoga koji ima vlast nad smrÊu i da uzme na
sebe grijehe svake duπe koja vjeruje. On nas poziva da prinesemo
sebe na oltar sluæbe, kao æivu ærtvu. Trebamo se bezrezervno
posvetiti Bogu u svemu πto imamo i πto jesmo.
U ovoj zemaljskoj πkoli trebamo nauËiti lekcije koje Êe nas
pripremiti za ulazak u viπu πkolu, gdje Êe se naπe obrazovanje
nastaviti pod Kristovim osobnim nadzorom. On Êe nam tada otvo-
riti puni smisao svoje RijeËi. Zar neÊemo, u nekoliko dana kuπnje
koji su nam preostali, djelovati kao muπkarci i æene koji Ëeznu za
æivotom u Boæjem kraljevstvu, i joπ viπe, za vjeËnim blaæenstvom?
(RH, 16. svibnja 1907.)

261
 14. rujna

Bez mane
“Kao πto je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju
… da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore,
bez iËega tomu sliËna, da bude sveta i bez mane.” (Efeæa-
nima 5,25-27)
Svatko od nas nosi ime krπÊanin. Budimo vjerni ovom ime-
nu. Biti krπÊanin znaËi biti sliËan Kristu. To znaËi slijediti Krista
u samoodricanju, istaknuti Njegovu zastavu ljubavi, poπtovati Ga
nesebiËnim rijeËima i djelima. U æivotu pravog krπÊanina nema
sebiËnosti — staro “ja” je mrtvo. U æivotu kojim je Krist æivio dok
je bio na Zemlji nije bilo sebiËnosti. ImajuÊi naπu narav, æivio je
æivotom potpuno posveÊenim dobru drugih. ...
RijeËju i djelom Kristovi sljedbenici trebaju biti Ëisti i isti-
niti. U ovom svijetu bezakonja i korupcije krπÊani trebaju otkri-
vati Kristove osobine. Sve πto rade i govore treba biti osloboeno
sebiËnosti. Krist ih æeli izvesti pred Oca “bez ljage, bez bore, i bez
iËega tomu sliËna”, oËiπÊene miloπÊu, sliËne sebi.
U svojoj velikoj ljubavi Krist je predao sebe za nas. Dao je
sebe za nas da bi zadovoljio potrebe duπe koja se upinje i bori.
237 Mi se trebamo predati Njemu. Kad je ova predaja potpuna, Krist
Êe zavrπiti djelo koje je otpoËeo za nas predajuÊi sebe. Tada Êe
nas moÊi provesti kroz potpuni preobraæaj.
Krist je dao sebe za otkup ljudskog roda, da svi koji vjeruju
u Njega imaju vjeËni æivot. Oni koji cijene ovu veliku ærtvu, pri-
maju od Spasitelja najdragocjeniji od svih poklona — Ëisto srce.
Oni su stekli iskustvo koje je vrednije od zlata, srebra i dragog
kamenja. Oni zajedno sjede na nebesima u Kristu uæivajuÊi u
radosti i miru zajedniπtva s Njim, a te osobine samo On moæe
dati. Oni Ga ljube svim srcem i umom i duπom i snagom, shvaÊa-
juÊi da su Njegova krv — otkupljena baπtina. Njihov duhovni vid
nije zatamnjen svjetovnim lukavstvom ili svjetovnim ciljevima.
Oni su jedno s Kristom kao πto je On jedno s Ocem.
Mislite li da Krist ne cijeni one koji æive u cijelosti za Njega?
Mislite li da On ne posjeÊuje one koji su, poput voljenog Ivana,
zbog Njega na teπkim i muËnim mjestima? On pronalazi svoje
vjerne sluge, odræava vezu s njima, hrabri ih i jaËa. (RH, 30. svib-
nja 1907.)

262
15. rujna

Istina Êe pobijediti
“Nismo æivjeli lukavo niti izobliËavali rijeË Boæju, veÊ smo,
naprotiv, otvorenim navjeπÊivanjem istine preporuËivali
sami sebe svakom savjesnom ljudskom sudu pred Bogom.”
(2. KorinÊanima 4,2)
Ne smije biti podrivanja temeljnih istina koje je Gospodin
potvrdio mnogim Ëudesnim dokazima. Treba se zaËuti glas jasnog
potvrivanja istine, u suprotnosti sa sumnjama i zabludama koje
potjeËu od neprijatelja istine. Zbivat Êe se znaËajne promjene
nabolje i u tim Êe prilikama djelovanje naËela boæanske istine
pokazati rast u milosti, zato πto su boæanska sredstva djelotvorna
da prosvijetle i posvete ljudsko razumijevanje.
Kristova istina, kao πto ju je proglasio dok je bio obavijen
sjajnim oblakom, ostaje nepobitna i vjerodostojna Ëinjenica i u
ovom naπem vremenu, i isto Êe tako sigurno obnoviti um primate-
lja kao πto je obnavljala umove u proπlosti. Krist je izjavio: “Ako
zaista ne sluπaju Mojsija i Proroka, neÊe vjerovati ni ako tko od
mrtvih uskrsne.” (Luka 16,31)
Kao narod, πirenjem Ëistog Evanelja moramo pripremiti put
Gospodnji i to pod nadmoÊnim vodstvom Svetoga Duha. Tok æive
vode treba se produbiti i proπiriti. U svim poljima, i bliskim i
dalekim, ljudi Êe biti pozvani od pluga i s uobiËajenih zanimanja,
u kojima je um u velikoj mjeri okrenut stjecanju dohotka, i bit Êe 238
pouËeni od onih ljudi koji su stekli iskustvo — ljudi koji razu-
miju istinu. Putem najËudesnijeg Boæjeg djelovanja planine te-
πkoÊa bit Êe uklonjene i baËene u more. ...
Oni koji propovijedaju istinu nastojat Êe je prikazati dobro
ureenim æivotom i poboænim razgovorima. I dok to Ëine, postat
Êe silni u zastupanju istine, dajuÊi joj i siguran æivotni prilog da
potjeËe od Boga. ...
Mi moramo odgovoriti na poziv: “Sinko, hajde i radi danas u
vinogradu!” (Matej 21,28) Kada ovaj poziv bude posluπan, poruka
koja tako mnogo znaËi stanovnicima Zemlje dobro Êe se Ëuti i
razumjeti. Ljudi Êe znati πto je istina. Djelo Êe napredovati sve
dalje i dalje. Preko sudova i blagoslova bit Êe uoËeno i prepoznato
jasno raspoznatljivo djelovanje Providnosti. Istina Êe odnijeti po-
bjedu. (Letter 230, 5. srpnja 1906.)

263
 16. rujna
Ljubav bez premca
“Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu
jedno kao πto smo mi jedno — ja u njima, a ti u meni —
da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti
poslao i da si njih ljubio kao πto si mene ljubio.” (Ivan
17,22.23)
O kakva ljubav, kakva neusporediva ljubav! Da pala ljudska
biÊa mogu postati toliko blisko sjedinjena s Kristom da bi bila
proslavljena s Njim! Ovdje na Zemlji su pratili Njegove korake,
radili kao πto je On radio za duπe za koje je umro i, kada doe
po svoje, oni ulaze u Njegovu radost i sjedaju u kraljevstvu s Njim
za Njegov stol. “Gdje budem ja,” kaæe On “bit Êe ondje i moj
sluga.” (Ivan 12,26) ...
Kakva je predivna misao da mi siroti, pali greπnici moæemo
postati jedno s Kristom, biti dionici Njegove boæanske naravi i
zahvaljujuÊi Njegovoj milosti, oËiπÊeni, preporoeni i proslavlje-
ni! Moæemo pobijediti i sjesti s ... Kristom. Moramo poprimiti
Njegovo obliËje. On nas ljubi i pomoÊi Êe nam. Prepustimo se
Njegovim rukama.
Imamo Njegovo obeÊanje. Mi dræimo vlasniËke listove sta-
nova u kraljevstvu slave. Nikada vlasniËki listovi nisu sastavljeni
stroæe u skladu sa zakonom, ili potpisani Ëitkije, od onih koji
daju Boæjem narodu pravo na nebeske stanove. “Neka se ne uzne-
miruje vaπe srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kuÊi Oca
moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao:
‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem te vam pripravim mje-
sto, vratit Êu se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.”
(Ivan 14,1-3) ...
239 Svi koji æele mogu priÊi kako bi se i na njih odnosila zavjetna
obeÊanja. Golema je cijena plaÊena za naπe otkupljenje — krv
Boæjeg Jedinoroenog Sina. Krist je iskuπan oπtrim kuπnjama
nevolje. Njegova ljudska narav oprobana je do krajnjih granica.
Podnio je smrtnu kaznu za ljudske prijestupe. Postao je greπni-
kova zamjena i jamac. Pokazao je plod svojih stradanja i smrti
time πto je uskrsnuo iz mrtvih. Iz iznajmljenog Josipovog groba
odjekuje proglas: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot. Oni koji vjeruju u
mene i Ëine djela pravednosti koja ja Ëinim, opravdani su, po-
sveÊeni, ubijeljeni i okuπani. Zadobili su poboænost i vjeËni æi-
vot.” (Letter 144, 12. srpnja 1903.)
264
17. rujna
Uvijek prisutna pomoÊ
“Jahve je dobar onima koji se u njeg’ uzdaju, on je okrilje
u dan nevolje, poznaje one koji se njemu utjeËu.” (Nahum
1,7)
Bogata obeÊanja Boæje rijeËi odnose se na nas ako povjeru-
jemo i pokaæemo potpuno povjerenje u Boga. U opasnosti smo da
povjerujemo u svoje skromne ljudske napore i ne poklonimo Bo-
gu svoje puno povjerenje. Svatko tko æeli uzeti bilo kakvog udjela
u velikom Boæjem djelu pripreme za ove posljednje dane, trebao
bi Mu se pribliæiti. Uvijek kada je Bog slao svoje radnike da obave
posebnu zadaÊu za Njega, obeÊavao im je da Êe biti s njima ako
oni budu jedno s Njim. Ali ako se odvoje od Boga i pokuπaju
uraditi ovaj posao u vlastitoj snazi, naiÊi Êe na poteπkoÊe i razo-
Ëaranja na svakom koraku. Ovdje imamo obeÊanje da Êe u radu
za Gospodina On biti s naπe desne strane da nam pomaæe i su-
rauje s nama.
Bila bi najveÊa glupost na svijetu ako bi bilo tko od nas
pripisao sebi zasluge za bilo koji postignuti uspjeh. ©to poniznije
hodimo s Bogom, to viπe Êe nam se On otkrivati i pomagati.
Gospodin nije nikada slao svoje sluge da za Njega obave posao
dok protiv njih ustaje cjelokupno protivljenje Sotone i zlih ane-
la, a da im nije pruæio svoju boæansku pomoÊ. Razlog πto nema-
mo veÊeg uspjeha u radu leæi u tome πto ovisimo o vlastitim
naporima, a ne o pomoÊi koju Êe nam Bog dati. Naπa je prednost
da osjetimo svoju slabost i nedostojnost i zatim se pozovemo na
pomoÊ koju je Bog osigurao za nas. Moæemo uzeti RijeË u svojoj
nevolji i dok osjeÊamo teret za duπe na svojim pleÊima, reÊi:
“Evo, Gospodine, ovo si obeÊao, a ja vjerujem Tvojoj rijeËi.”
Mi moramo pristupati naπem nebeskom Ocu kao πto dijete
dolazi svojim zemaljskim roditeljima. On kaæe: “Ili, ima li tko
meu vama da bi svome sinu, ako bi ga zamolio kruha, pruæio
kamen, ili, ako bi ga zamolio ribu, pruæio mu zmiju? Dakle: ako
vi, premda ste zli, moæete davati djeci svojoj dobre darove, koliko
Êe viπe Otac vaπ nebeski dati dobra onima koji ga mole?” (Matej 240
7,9-11) ... Iako svaki Boæji radnik treba njegovati svoje snage πto
bolje moæe, u skladu sa svojim sposobnostima, ne bi se trebao u
njih uzdati. Usavrπite se do krajnjih granica koje moæete postiÊi,
a onda s povjerenjem sve ostalo prepustite Bogu. (MS 8, 19. srp-
nja 1886.)
265
 18. rujna

Boæanska zamjena
“Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog uËini mjesto nas
grijehom, da mi u njemu postanemo pravednoπÊu Boæjom.”
(2. KorinÊanima 5,21)
“Druge je spasio, a sebe ne moæe spasiti!” (Marko 15,31) Zato
πto Krist nije spaπavao sebe, greπnik ima nadu u pomilovanje ili
milost kod Boga. Da Krist nije uspio, ili da se obeshrabrio u
svojem pothvatu spaπavanja greπnika, propala bi posljednja nada
za svakog Adamovog sina i kÊer. Cijeli Kristov æivot bio je prepun
samoodricanja i samopoærtvovnosti, a razlog πto ima tako malo
jakih krπÊana leæi u popuπtanju prohtjevima i samougaanju koje
se razvijalo umjesto samoodricanja i samopoærtvovnosti.
Oh, kako je Krist imao veliku Ëeænju i glad duπe da spasi πto
je izgubljeno! Tijelo razapeto na kriæu nije umanjilo Njegovu bo-
æansku silu da ljudskom ærtvom spasi sve koji prihvaÊaju Njego-
vu pravednost. Umrijevπi na kriæu, On je prebacio krivnju s prije-
stupnika na boæansku Zamjenu vjerom u Njega kao osobnog Spa-
sitelja. Grijesi prestupniËkog svijeta, koji su slikovito prikazani
crvenima “kao purpur” (Izaija 1,18), uraËunati su boæanskom Jam-
cu. ...
Boæansko je postizalo svoj cilj dok je ljudsko patilo zbog
mrænje i osvete bogomrzeÊih ljudi, jer je Krist sebe objavio kao
Boæjeg Sina. Samo je On mogao odgovoriti razbojniku koji je
patio. On je sam kao vjerovnik preuzeo krivnju ovog prijestupni-
ka. UmiruÊi Spasitelj vidio je da je krivnja razbojnika mnogo ma-
nja od onih koji su Ga osudili na smrt, daleko manja od sveÊeni-
ka, knjiæevnika i vladara koji su aktivno sudjelovali u zahtjevima
za smrÊu Boæjeg Sina.
Kakvu je samo vjeru pokazao razbojnik na kriæu! Prihvatio je
Krista kad se Ëinilo potpuno nemoguÊim da bi to mogao biti Boæji
Sin, Spasitelj svijeta. U molitvi sirotog razbojnika postojao je
prizvuk neËeg potpuno drugaËijeg od onoga πto se Ëulo sa svih
strana. Bila je to poruka vjere i ona je doprla do Krista. Vjera ovog
umiruÊeg Ëovjeka u Njega odjeknula je kao najslaa glazba u
241 Kristovim uπima. Radostan ton otkupljenja i spasenja zaËuo je
usred svojih samrtnih muka. Bog je bio proslavljen u svojem Sinu
i preko Njega. (MS 84a, 15. kolovoza 1897.)

266
19. rujna

Njegujte njeænost u domu

“Prije svega, imajte æarku ljubav jedan prema drugomu;
jer ljubav opraπta mnoge grijehe.” (1. Petrova 4,8)
MladiÊ koji je doπao Isusu upitao Ga je πto treba uËiniti da
bi mogao baπtiniti vjeËni æivot. Isus mu je rekao da dræi zapovijedi
i nabrojio nekoliko zapovijedi Zakona. “To sam sve dræao — reËe
mu mladiÊ — πto mi joπ treba?” (Matej 19,20) Prve Ëetiri zapovije-
di pozivaju Ëovjeka da njeguje vrhunsku ljubav prema Bogu, a
posljednjih πest iznose pred nas zahtjev da ljubimo bliænje kao
sebe same. Koliko njih vjerno, iskreno i svesrdno to Ëini?
Gospodin ubrzo dolazi; ispunjavamo li duænosti koje proizla-
ze iz pravednosti? Ljubav je temelj poboænosti. Nijedan Ëovjek
nema prave ljubavi prema Bogu, πto god on tvrdio rijeËima, ako
nema nesebiËne ljubavi prema svojem bratu. Kao πto ljubimo Boga
zato πto je On prvi ljubio nas, tako trebamo ljubiti i sve za koje
je Krist umro. Ne bismo smjeli dopustiti da duπa koja je u najve-
Êoj opasnosti i najveÊoj potrebi ode a da se za nju nismo potru-
dili, pobrinuli i upozorili je. Ne bismo smjeli osjeÊati potrebu da
se klonimo onih koji grijeπe i da budemo njihovi strogi kritiËari,
ili da ih pustimo da ostanu sami i urone u dalju nesreÊu i obes-
hrabrenje i padnu na Sotoninom bojiπtu, jer Êe se Bog pozabaviti
nama kao πto se bavi naπom braÊom ili mlaim Ëlanovima Go-
spodnje obitelji.
Njegujte njeænost srca, okruæite se u svojem kuÊnom krugu
ozraËjem ljubavi. Duh koji u velikoj mjeri proæima Crkvu, uvred-
ljiv je za Boga. Svatko tko je sebi uzeo slobodu da osudi, rastuæi
i obeshrabri, tko ne pokazuje njeænu naklonost svoje suÊuti pre-
ma osobi koja se bori s teπkoÊama i kuπnjama, bit Êe u svojem
iskustvu doveden na podruËje preko kojeg su drugi preπli pateÊi
zbog njegovog tvrdog srca i tada Êe osjetiti kako su drugi patili
zbog nedostatka suosjeÊanja, dok se ne zgrozi nad svojom tvrdo-
Êom srca i otvori vrata Isusu da ue.
Boæja sila obraÊenja mora doprijeti do svake duπe koja ima
bilo kakve veze s Boæjim djelom kako bi svatko mogao biti ispu-
njen Kristovom ljubavlju i suosjeÊanjem ili mnogi nikada neÊe
vidjeti nebesko kraljevstvo. (MS 62, 18. kolovoza 1894.)

267
242 20. rujna

Uhvatite se za boæansku silu

“NekoÊ si u vienju govorio poboænima svojim: ‘Junaku
stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh.’”
(Psalam 89,20)
Bog vas ljubi. On njeæno suosjeÊa s nama. Njegovo obeÊanje
glasi: “Pribliæite se k Bogu, pa Êe se i on pribliæiti k vama!” (Jakov
4,8) Kad neprijatelj navali kao rijeka, Duh Êe Gospodnji podiÊi
zastavu nasuprot njemu. Imajte na umu da je Isus Krist naπa
nada. U tugama i razoËaranjima koja mogu doÊi na vas u bilo
kojem trenutku, Krist vam kaæe: “Ili u moje nek’ doe okrilje,
neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija
27,5)
Vaπa je duænost da se uhvatite za snagu koja je nepokoleb-
ljiva kao vjeËno prijestolje. Vjerujte u Boga. Imajte povjerenje u
Njega. Budite radosni u svim okolnostima. Iako moæda imate ne-
volja, znajte da je i Krist postradao u svim tim mukama zbog
svoje baπtine. Niπta nije tako dragocjeno Gospodinu kao Njegova
Crkva. Gospodin gleda na srce. On poznaje svoje. Gospodin Êe
ispitati i dokazati πto je u svaËijem srcu. “Mnogi Êe se oËistiti,
ubijeliti i prokuπati; a bezboænici Êe i dalje biti bezboæni; bezboæ-
nici se neÊe urazumjeti, a umnici Êe razumjeti.” (Daniel 12,10) …
Neka oni koji ljube Boga i izvrπitelji su Njegove rijeËi pjevaju
hvalu i zahvalnost, a ne govore rijeËi optuæivanja, iznalaæenja
pogreπaka i gunanja. Gospodin Êe blagosloviti one koji grade
mir. ...
Njegujte povjerenje u Gospodina. Ne dopustite da vas osje-
Êaji, govor ili stav bilo kojeg Ëovjeka uËine potiπtenim. Pazite da
svojim rijeËima ili djelima ne date bilo kakvu priliku onima koji
vas okruæuju da vas povrijede. Bez prestanka gledajte na Isusa.
On je vaπa snaga. GledajuÊi Isusa, bit Êete promijenjeni u Njegovo
obliËje. On Êe biti svjetlo vaπeg lica i vaπ Bog. ...
Crkvi ste potrebni, i zato, Krista radi, morate ublaæiti i ukrotiti
svoje osjeÊaje. On æeli da primite Svetoga Duha koji Êe djelovati
u vama. Onda Êete moÊi prenositi æivot i utjehu Crkvi. Neka vaπe
rijeËi budu dobro odabrane da Crkvi moæete biti pravi blagoslov.
Ne muËite svoju duπu nedosljednostima drugih. Preuzmite odgo-
vornost za svoje osjeÊaje i budite dosljedni u svemu. (Letter 125,
24. kolovoza 1900.)

268
21. rujna 243

U svijetu, ali ne od svijeta

“PreljubniËke duπe, zar ne znate da je prijateljstvo prema
svijetu neprijateljstvo prema Bogu? Dakle, tko god hoÊe
da bude prijatelj svijetu, postaje neprijatelj Bogu.” (Jakov
4,4)
Veliki dan Gospodnji se pribliæava. Kada se Krist pojavi na
nebeskim oblacima, oni koji Ga nisu traæili svim srcem, oni koji
su sebi dopustili da budu prevareni, sigurno Êe propasti. Naπa
jedina sigurnost opstanka nalazi se u pokajanju, obraÊenju i bri-
sanju grijeha. Oni koji sada ozbiljno traæe Gospodina i u ponizno-
sti srca pred Njim ostavljaju svoje grijehe, bit Êe posveÊeni isti-
nom, osposobljeni da se ujedine s Ëlanovima kraljevske obitelji i
ugledaju Kralja u Njegovoj krasoti. ...
Bez obzira na svoja obrazovna dostignuÊa, samo Ëovjek koji
shvaÊa svoju odgovornost pred Bogom i koji je voen Svetim Du-
hom, moæe biti uspjeπan uËitelj, ili uspjeπan u zadobivanju za
Boga onih koji su pod njegovim utjecajem. HoÊe li oni koji ne
sluπaju boæanski savjet biti prepoznati kao voe u Gospodnjim
ustanovama? Boæe saËuvaj! Kako moæemo smatrati sigurnim vo-
diËima one koji izraæavaju duh nevjerovanja i koji rijeËima i ka-
rakterom ne otkrivaju pravu poboænost?
“Zaista, kaæem vam: ako se ne pokajete i ne budete kao
djeca, neÊete uÊi u kraljevstvo nebesko.” (Matej 18,3 — ©a)
Naπe “ja” treba biti dovedeno u pokornost Kristovom jarmu.
Veliki UËitelj poziva sve da uËe od Njega. ... “Jer je Sin »ovjeËji
doπao da spasi πto je bilo izgubljeno.” (redak 11 — ©a) Oni koji
æele biti spaπeni, moraju biti spremni da budu spaπeni na naËin
koji je odredio Gospodin, a ne na naËin koji sami biraju. Besplat-
na Boæja milost jedina je nada Ëovjeku. Bog pristupa ozbiljno
svakome od nas. ...
Pozvani smo da budemo Gospodnji poseban narod u mnogo
uzviπenijem smislu nego πto su mnogi shvatili. Svijet leæi u zlu,
a Boæji narod treba iziÊi iz svijeta i odvojiti se. Treba odbaciti
svjetovne obiËaje i navike. Ne smije se usuglaπavati sa svjetovnim
osjeÊajima, veÊ biti razliËit, kao poseban Gospodnji narod, ozbi-
ljan i iskren u svojoj sluæbi. Ne smije imati niπta zajedniËko s
djelima tame. (Letter 280, 27. kolovoza 1960.)

269
244 22. rujna

Boæanska milost — naπa najveÊa potreba

“Ako, naime, propovijedam Radosnu vijest, to mi ne daje
pravo na slavu.” (1. KorinÊanima 9,16)
Pravo obraÊenje svakodnevno nas dovodi u vezu s Bogom.
Bit Êe razliËitih kuπnji koje Êe nas napasti i jakih podzemnih
strujanja koja Êe nas odvlaËiti od Boga k naπem proπlom stanju
ravnoduπnosti i greπnog zaboravljanja Boga. Nijedno ljudsko srce
ne moæe ostati jako bez boæanske milosti. Nijedan Ëovjek ne mo-
æe ostati obraÊen ako ne vodi raËuna o sebi i Gospodar se ne
pobrine za njega. Ako se srce Ëvrsto ne dræi Boga i Bog Ëvrsto ne
dræi Ëovjeka, on Êe postati samopouzdan i ohol i sigurno Êe po-
srnuti i pasti. Boæja sila je vjerom postala Pavlov oslonac. “Æivim
— ali ne viπe ja,” uzvikuje on u svojoj poniznosti, “nego Krist æivi
u meni.” (GalaÊanima 2,20) “Ja stoga tako trËim, ne kao u nepo-
uzdano; tako dajem udarce, ne kao onaj koji mlati vjetar. Napro-
tiv, ja bijem svoje tijelo i vuËem ga kao roba, da sâm ne budem
odbaËen poπto sam drugima propovijedao.” (1. KorinÊanima 9,26.
27)
Pavao je imao takvu stalnu strepnju da ga ne svladaju zle
sklonosti da se stalno borio, s Ëvrstim otporom, protiv nepokor-
nog apetita i strasti. Ako je veliki apostol osjeÊao strah pred
svojom vlastitom slaboπÊu — tko se onda ima pravo osjeÊati samo-
pouzdanim i spremnim za hvalisanje? Onog trenutka kad se po-
Ënemo osjeÊati samodovoljni i samouvjereni, u opasnosti smo da
doæivimo sramni neuspjeh.
Naπa jedina sigurna obrana od neodoljivog grijeha je svako-
dnevna neprestana molitva. Ne smijemo jednoga dana biti gorljivi,
a sljedeÊeg dana bezbriæni, veÊ u budnosti i ozbiljnosti biti oæiv-
ljeni u zajedniπtvu s Bogom. Molitva je prijeko potrebna i ne
bismo smjeli Ëekati pojavu osjeÊaja, veÊ se trebamo ozbiljno i
usrdno moliti bez obzira na to potiËu li nas osjeÊaji ili ne. Nebo
je otvoreno za naπe molitve. Molitva je sredstvo koje prenosi naπu
zahvalnost i Ëeænju duπe za boæanskim blagoslovom pred Boæje
prijestolje, da bi nam bilo uzvraÊeno osvjeæavajuÊim pljuskovima
boæanske milosti. Kod mnogih se ovo sredstvo zamrznulo, a za-
tim se veza s Nebom prekinula. ... O, kad bismo provodili viπe
vremena na koljenima a manje planirajuÊi za sebe i pomiπljajuÊi
da moæemo uËiniti neπto veliko! (Letter 52, 25. rujna 1874.)

270
23. rujna 245

Gozba Boæje rijeËi

“Ja sam æivi kruh koji je siπao s neba. Ako tko jede od
ovoga kruha, æivjet Êe zauvijek. Kruh koji Êu ja dati jest
tijelo moje — za æivot svijeta.” (Ivan 6,51)
Jedina sigurnost za sve nas jest da se utvrdimo u Boæjoj
rijeËi i prouËavamo Sveto pismo, da Boæju rijeË uËinimo svojom
stalnom temom za razmiπljanje. Recite ljudima da ne sluπaju ni-
Ëije rijeËi o SvjedoËanstvima, veÊ da ih Ëitaju i prouËavaju za sebe
i onda Êe se znati da su u skladu s istinom. Boæja rijeË je istina.
O dobrom Ëovjeku psalmist izjavljuje: “VeÊ uæiva u Zakonu Jahvi-
nu, o Zakonu njegovu misli dan i noÊ.” (Psalam 1,2) Onaj tko
stavlja svoj um i srce pred ovu zadaÊu, dobit Êe pouzdano i dra-
gocjeno iskustvo. Sveti Duh je u Boæjoj rijeËi. Ovdje je æivi, vjeËni
element tako jasno prikazan u πestom poglavlju Ivana. ...
Vjerujmo RijeËi. Onaj tko tako jede nebeski kruh, nahranjen
je svakoga dana i znat Êe πto znaËe rijeËi: “I nemate potrebe da
vas tko uËi.” (1. Ivanova 2,27) Mi imamo Ëiste pouke s usana
Onoga koji nas posjeduje, koji nas je otkupio po cijenu svoje
krvi. Dragocjena Boæja rijeË je Ëvrst temelj na kojemu moæemo
graditi. Kada vam ljudi dou sa svojim pretpostavkama, recite im
da je Veliki UËitelj ostavio svoju rijeË koja je od neprocjenjive
vrijednosti i da je poslao Branitelja, Svetoga Duha, u svoje ime.
“A Branitelj, Duh Sveti, kojega Êe Otac poslati zbog mene, nauËit
Êe vas sve i sjetiti vas svega πto vam rekoh.” (Ivan 14,26) ...
Ovdje je pred nas postavljena bogata gozba na kojoj se mogu
nahraniti svi koji vjeruju u Krista kao svojeg osobnog Spasitelja.
On je Drvo æivota svima koji se hrane od Njega. ...
Svi koji prouËavaju ove dragocjene istine imaju veliku utje-
hu. Ako se budu hranili Boæjom rijeËju, steÊi Êe iskustvo od
najveÊe vrijednosti. Uvidjet Êe da je u odnosu na Boæju rijeË,
ljudska rijeË kao pljeva prema pπenici.
UpuÊena sam na izvor Boæje rijeËi gdje se nalaze Boæja obe-
Êanja za mene i za svako Boæje dijete. Gozba je prostrta pred
nama i pozvani smo da se hranimo Boæjom rijeËju koja Êe ojaËati
duhovne miπiÊe i æile. (Letter 132, 10. listopada 1900.)

271
246 24. rujna

Zavrπni sukob
“Pazite! Dolazim kao lopov. Blago onomu koji bdije i Ëuva
svoje haljine da ne bi iπao go i da se ne bi vidjela njegova
sramota!” (Otkrivenje 16,15)
Straπni sukob je pred nama. Pribliæavamo se bitci velikog
dana Boga Svedræitelja. Ono πto je dræano pod kontrolom, bit Êe
puπteno. Aneo milosti sklapa svoja krila, spreman da se povuËe
sa zlatnog prijestolja i prepusti svijet Sotoninoj vlasti, kralju ko-
jega je svijet izabrao, ubojici i krvniku od poËetka.
Poglavarstva i vlasti ovoga svijeta u ogorËenoj su pobuni pro-
tiv Boga nebeskog. Puni su mrænje prema svima koji Mu sluæe i
uskoro, veoma skoro, odigrat Êe se posljednja velika bitka izme-
u dobra i zla. Zemlja Êe biti bojno polje — popriπte zavrπnog
sukoba i konaËne pobjede. Ovdje, gdje je toliko dugo Sotona navo-
dio ljude protiv Boga, pobuna Êe zauvijek biti uguπena.
Krist je doπao na Zemlju u ljudskom obliËju da bi mogao
stajati kao ZaËetnik naπeg spasenja da ne bismo bili nadvladani
sotonskom silom. I kada se Ëinilo da neprijatelj zadobiva znaËaj-
nu pobjedu nad pravdom, Bog je djelovao u milosti i snazi da se
suprotstavi njegovim planovima.
OdluËivπi izbrisati Boæji lik u Ëovjeku, Sotona djeluje sa æe-
stokim naporima ne bi li sakrio Boga od pogleda ljudi. On ne radi
otvoreno, veÊ tajno, mijeπajuÊi ljudsko i boæansko, laæno i pravo,
trudeÊi se unijeti zbunjenost i patnju. Ali boæanska milost se
otkriva u snazi razmjernoj potrebama da se suprotstavi ovom
zlom djelovanju i iznese na svjetlo skrivene neprijateljske namje-
re.
Boæji narod treba Ëuti hrabro, odluËno svjedoËanstvo za isti-
nu, razumjeti Boæje ciljeve svjedoËenjem pera i glasa. U jednom
mjestu za drugim trebaju se objavljivati poruke Boæje rijeËi, bu-
deÊi muπkarce i æene da shvate istinu. ...
Zdrav nauk je pouzdan. On nije kao para koja za Ëas prolazi.
Iz Boæje rijeËi treba zasjati svjetlo. Bog poziva svoj narod da Mu
se pribliæi. Neka se nitko ne umeÊe izmeu Njega i Njegovog
naroda. Krist kuca na vrata srca, traæeÊi ulaz. HoÊete li Ga pus-
titi? (Letter 153, 26. listopada 1901.)

272
25. rujna 247

Prednosti ostvarene molitvom

“Pristupajmo k njemu iskrena srca i sa sigurnim uvjere-
njem poπto smo oËistili srca od zle savjesti i oprali tijelo
Ëistom vodom.” (Hebrejima 10,22)
Ne moæe biti istinske molitve bez istinske vjere. “A bez vjere
nemoguÊe mu je ugoditi.” (Hebrejima 11,6) Molitva i vjera su ruke
kojima duπa pada oko vrata bezgraniËne ljubavi i hvata se za ruku
beskonaËne sile. Bog ne prepoznaje svoju nerazumnu djecu kada
se to tiËe iskustva u Njegovoj istini. Vjera je aktivna, djelatna sila.
Novoprobuena vjera u Krista otkriva se molitvom i slavljenjem.
Molitva je olakπanje i utjeha za nevoljnu duπu. Iskreni, ponizni
molitelj pred prijestoljem milosti moæe znati da je doπao u dodir
s Bogom preko boæanski odreenog sredstva i da je njegova pred-
nost da shvati πto Bog znaËi duπi koja vjeruje. Moramo prvo shva-
titi svoje potrebe. Moramo biti gladni i æedni æivota u Kristu i po
Kristu. Onda Êemo Mu doÊi u poniznosti i iskrenosti i On Êe nam
dati vjeru koja se oËituje ljubavlju i Ëisti duπu. ...
Sam Krist je dobrovoljno i radosno predao sebe da ispuni
Boæju volju. “Ponizi sam sebe postavπi posluπan do smrti, i to do
smrti na kriæu.” (Filipljanima 2,8) S obzirom na sve πto je On
uËinio, treba li nam biti teπko odreÊi se sebe? HoÊemo li se povuÊi
da ne budemo sudionici u Kristovom stradanju? Njegova smrt
trebala bi pokrenuti svaku nit naπeg biÊa, ËineÊi nas spremnima
da posvetimo Njegovom poslu sve πto imamo i πto jesmo.
Kad razmiπljamo o onome πto je On uËinio za nas, srce nam
treba biti ispunjeno zahvalnoπÊu i ljubavlju, a mi se trebamo
odreÊi sebiËnosti i grijeha. Koju Êe duænost srce odbiti pod po-
kretaËkim utjecajem Boæje i Kristove ljubavi? “S Kristom sam
razapet”, izjavio je apostol Pavao. “Æivim — ali ne viπe ja, nego
Krist æivi u meni: æivot koji sada provodim u tijelu, provodim u
vjeri u Sina Boæjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za
mene predao.” (GalaÊanima 2,20)
Pozivam vas da se povjerimo Bogu u samoodricanju i poær-
tvovnoj posluπnosti. Vjera u Krista uvijek vodi k voljnoj, radosnoj
posluπnosti. On je umro da nas izbavi od svakog bezakonja i
oËisti sebi narod izabrani koji Ëezne za dobrim djelima. Moramo
biti savrπeno usuglaπeni s Boæjom voljom u mislima, rijeËima i
djelima. Nebo je samo za one koji su oËistili svoje duπe posluπ-
noπÊu istini. (Letter 301, 2. studenoga 1904.)
273
248 26. rujna

Sadaπnje prednosti i koristi u buduÊnosti

“Uprimo pogled u zaËetnika i zavrπitelja vjere, u Isusa,
koji namjesto odreene mu radosti podnese kriæ ne ma-
reÊi za sramotu te otada sjedi s desnu Boæjeg prijestolja.”
(Hebrejima 12,2)
Uvijek trebamo njegovati osjeÊaj zahvalnosti prema onima
koji su nam ukazali pomoÊ u vrijeme potrebe. Ovi osjeÊaji koji se
mogu tako lako izazvati ljubaznoπÊu i nesebiËnoπÊu naπih prija-
telja trebaju odgovoriti na ljubav i suosjeÊanje naπeg dobrona-
mjernog nebeskog Prijatelja. ... Prijateljstvo koje izraæava najbliæa
rodbina i prijatelji, otkrivenje Isusa Krista toliko nadmaπuje da je
prvo nijemo i bezizraæajno u usporedbi s drugim. Prirodno je da
nam srce njeguje osjeÊaje najtoplije naklonosti prema onima koji
su pretrpjeli ili uËinili neπto za nas.
Dopustite mi da vas povedem na mjesto raspeÊa i pokaæem
vam Boæjeg Sina koji umire umjesto vas. Zar prizor Kristovog
kriæa neÊe probuditi svaki moguÊi osjeÊaj zahvalnosti? Zar neÊe
odnijeti hladnoÊu i ravnoduπnost koji otvrdnjuju osjeÊaje pred
velikom ærtvom uËinjenom zbog nas? ...
Sotona, neprijatelj duπa, stalno radi sa svojim izumima i za-
voenjem, kraduÊi osjetljivost duhovnih osjeta i umrtvljujuÊi osje-
Êaje prema onome πto za nas ima najveÊe znaËenje. Kod svih
malih æivotnih dogaaja osjeÊaji se slobodno izraæavaju, ali kad
je pred nama neπto od vjeËne vrijednosti, osjeÊaji su sputani,
vezani kao magiËnim uzicama. ...
Postoji toliko mnogo onih koji trpe odricanje i uz znaËajne
ærtve vode æivot koji im obeÊava prednosti u buduÊnosti. Oni se
odriËu sadaπnje udobnosti zbog pomisli na uæivanje u buduÊnosti
i to je onda za njih poravnanje, ali ovdje Isus obeÊava vjeËni æivot
kao nagradu za posluπnost i — ako su neke beznaËajne zemalj-
ske koristi ærtvovane za neko buduÊe dobro — koliko bi viπe
lagodnosti, zadovoljstva i sadaπnjih ovozemaljskih prednosti tre-
balo ærtvovati za neusporedivo bogatstvo i slavu buduÊeg besmr-
tnog æivota. Ne dopustite da Ëarolija ovozemaljskih privlaËnosti
ukrade osjeÊaje pema Bogu i otvrdne srce za vjeËne interese.
Skrenite pogled prema nevienim stvarnostima. »uvajte Isusa u
svetiπtu svojeg srca. Ljubite Ga svom svojom duπom. (Letter 15a,
15. studenoga 1871.)

274
27. rujna 249

Sveti Duh — poklon nad poklonima

“Ponizi sam sebe postavπi posluπan do smrti, i to do smrti
na kriæu.” (Filipljanima 2,8)
Kristovo poniæenje i stradanje u neposrednoj je vezi s Njego-
vim uzviπenjem. Mogao je postati Spasitelj i Otkupitelj samo na-
kon πto je prvo bio Ærtva. Kako je velika tajna poboænosti otkri-
vena u Kristu! Poπto je uzdigao Zakon i uËinio ga slavnim, prihva-
ÊajuÊi njegove uvjete u spaπavanju svijeta od propasti, Krist je
poæurio na Nebo da zavrπi svoje djelo i ostvari poslanje πaljuÊi
Svetoga Duha uËenicima. Tako je svoje vjerne osvjedoËio da ih
nije zaboravio iako je sada u prisutnosti Boga, u kojemu je zauvi-
jek punina radosti.
Sveti Duh se trebao spustiti na one u ovom svijetu koji su
ljubili Krista. Time Êe biti osposobljeni, kao i proslavljanjem nji-
hove Glave, da prime svaki dar koji je potreban za ispunjavanje
njihove zadaÊe. Æivotodavac je dræao u svojim rukama ne samo
kljuËeve smrti, veÊ i cijelo Nebo prepuno bogatih blagoslova. Pre-
dana Mu je sva vlast na Nebu i na Zemlji i, zauzevπi svoje mjesto
u nebeskim dvorovima, mogao je darovati te blagoslove svima koji
Ga primaju.
Krist je rekao svojim uËenicima: “Ipak vam istinu velim: va-
ma je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neÊe doÊi k
vama. Odem li, poslat Êu ga k vama.” (Ivan 16,7) To je bio poklon
nad poklonima. Sveti Duh je bio poslan kao najveÊe, neprocje-
njivo blago koje Ëovjek moæe primiti. Crkva je krπtena silom Sve-
toga Duha. UËenici su bili opremljeni da idu naprijed i objavljuju
Krista, prvo u Jeruzalemu, u kojem je uËinjeno sramno djelo
nepoπtovanja zakonitog Kralja, a zatim u sve krajeve Zemlje. ...
Kako su potpuni i besplatni blagoslovi udijeljeni svima koji
dolaze Bogu u ime Njegovog Sina! Ako ispune uvjete postavljene
u Njegovoj rijeËi, On Êe otvoriti nebeske ustave i izliti blagoslov
na njih da neÊe biti dovoljno mjesta da ga prime. ... Ako se Boæji
narod posveti posluπnoπÊu Njegovim propisima, Gospodin Êe ra-
diti u njegovoj sredini. On Êe obnoviti ponizne, skruπene duπe
ËineÊi njihov karakter Ëistim i svetim. (MS 128, 28. studenoga
1897.)

275
250 28. rujna

Gospodnji naËin razmiπljanja

“Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru
neÊe doËekati.” (Izaija 8,20)
Gospodnji naËin razmiπljanja, jasno naveden u Njegovoj Ri-
jeËi, treba biti naπe pravilo æivota. Cijelo biÊe treba biti pod vlaπÊu
Onoga koji od poËetka zna kraj. Biblija, i samo Biblija, treba biti
naπ vodiË. Moramo pratiti i sluπati æivotodavna naËela Neba, a ne
samo svoje sklonosti. Boæja mudrost i sila, djelujuÊi na prijem-
Ëivo srce, dovodi um i karakter u sklad sa zakonima i pravilima
Neba. Svatko od nas pojedinaËno mora biti voen Svetim Duhom
kako bi prenosio svijetu velike Ëinjenice o istini i pravdi. ...
Nama je nareeno da podignemo glas upozorenja pred ljudi-
ma. Sada ne smiju iznevjeriti straæari. Oni moraju biti trijezni u
molitvama da bi mogli imati jasno razumijevanje svoje obveze
Onome koji je, iako Jedinoroeni Boæji Sin, doπao na naπ svijet
kako bi oteo muπkarce i æene sotonskoj upravi.
Mi trebamo upuÊivati i voditi ljude da gledaju na Kristov
primjer, da shvate svoju obvezu prema Njemu, Ëiji su stvaranjem
i otkupljenjem. On je vlasnik svakog muπkarca, æene i djeteta
koji dolaze na svijet. To je postao plativπi otkupninu. Ako pala
ljudska biÊa pristanu postati sinovi i kÊeri Boæje svojevoljnom
posluπnoπÊu, oni Êe postati jedno s Kristom. Spasitelj ih je otku-
pio dajuÊi svoj æivot da plati kaznu za grijeh. ... Oni koji su
istinski obraÊeni, otkrit Êe spasonosnu Kristovu milost trudeÊi
se u radu za ove duπe koje je Sotona zaslijepio. U svojem æivotu
Boæji radnici trebaju pokazati moÊ istine i pravde. Svijet Êe se
uskoro suoËiti s velikim Zakonodavcem zbog Njegovog prekrπe-
nog Zakona. Pomilovanju se mogu nadati samo oni koji se odvra-
Êaju od grijeha i okreÊu posluπnosti.
Moramo podiÊi zastavu na kojoj je napisano: “Zapovijedi Bo-
æje i vjera Isusova” (vidi Otkrivenje 14,12). To je velik i vaæan
predmet rasprave. Neka on ne bude stavljen izvan vidokruga. Mo-
ramo probuditi vjernike, kao i one koji ne kaæu da se dræe nekog
posebnog ispovijedanja vjere, da uvide i poπtuju zahtjeve zakona
Neba. Mi trebamo uzdiÊi ovaj Zakon i uËiniti ga slavnim. Trebamo
probuditi one koji su utonuli u duhovni drijemeæ. (Letter 138, 12.
prosinca 1910.)

276
29. rujna 251

Kada Istina usmjerava æivot

“Isus im ponovo progovori: ‘Ja sam svjetlo svijeta. Tko
mene slijedi, sigurno neÊe iÊi po tami, nego Êe imati svjetlo
koje vodi u æivot.’” (Ivan 8,12)
Gospodin Isus je uzeo na sebe obliËje greπnog Ëovjeka, zao-
grÊuÊi svoju boæansku narav ljudskom. Bio je svet kao πto je Bog
svet. Da nije bio bez mane ili mrlje grijeha, ne bi mogao biti
Spasitelj ËovjeËanstva. Onaj komu nije bilo potrebno otkupljenje,
bio je nositelj grijeha. Jedno s Bogom u ËistoÊi i svetosti karakte-
ra, mogao je prinijeti ærtvu pomirnicu za grijehe cijelog svijeta.
Krist je svjetlo svijeta. Preko Njega svjetlo svijetli usred mo-
ralne tame. Da nije bio svjetlo, tama se ne bi primjeÊivala jer
svjetlo otkriva tamu. ©to je jasnije svjetlo, to je izrazitija suprot-
nost izmeu svjetla i tame. Kad bi svjetlo bilo uklonjeno, ne bi
bilo niËega drugog osim tame.
Krist je objavio u kakvom se poloæaju nalazimo: “Tko mene
slijedi, sigurno neÊe iÊi po tami, nego Êe imati svjetlo koje vodi
u æivot.” (Ivan 8,12) On je sam sjajna zvijezda Danica. On je Sun-
ce Pravednosti, svjetlo slave svojega Oca. On je “Svjetlo istinito,
koje rasvjetljuje svakoga Ëovjeka.” (Ivan 1,9) LijeËnik i Iscjelitelj
doπao je obnoviti Boæji moralni lik koji je bio izgubljen zbog
prijestupa.
Kada Krist boravi vjerom u duπi, On Ëini onoga tko Ga ljubi
svjetlom u Gospodinu. ToËno je da mnogi koji kaæu da vjeruju u
istinu imaju samo vjeru po imenu. Oni nisu izvrπitelji rijeËi. Oni
kaæu da vjeruju, ali ih to priznanje neÊe obratiti. ...
Kad Krist boravi u srcu, Njegova prisutnost se vidi. Kristov
Duh se otkriva preko dobrih i plemenitih rijeËi i djela. Izraæena
je i ljupkost naravi. Nema uzburkanih strasti, tvrdoglavosti, zlih
pretpostavki. Nema mrænje u srcu zbog toga πto neke zamisli i
metode ... nisu prihvaÊene i cijenjene od strane drugih. ...
Kada istina upravlja æivotom, tu je ËistoÊa i sloboda od grije-
ha. Slava, punina, potpunost plana Evanelja ispunjeni su u æivo-
tu. Svjetlo istine zraËi u hram duπe. Razumijevanje se ukorjenju-
je u Kristu. (MS 164, 14. prosinca 1898.)

277
252 30. rujna

Hoditi Isusovim stopama

“Jednome dade pet talenata, drugome dva, treÊemu jedan:
svakomu prema njegovoj sposobnosti. I zatim otputova.”
(Matej 25,15)
ProuËite upute u Mateju 25,14-46. Usporedite ovu uputu s
povijeπÊu svojeg æivota. Neka svaki Ëovjek ostavi svoje hvalisanje.
... Poimo Kristovim stopama u svoj poniznosti istinske vjere.
Uklonimo svaku samouvjerenost pokoravajuÊi se, iz dana u dan
i iz sata u sat, Spasitelju i stalno primajuÊi i objavljujuÊi Njegovu
milost. Molim one koji tvrde da vjeruju u Krista da hode smjerno
pred Bogom. Njega vrijea naπ ponos i oholost. “Ako, dakle, tko
hoÊe iÊi za mnom,” izjavljuje Isus, “neka se odreËe samog sebe,
neka uzme svoj kriæ i neka me slijedi!” (Matej 16,24) Samo one
koji provode ovu Njegovu rijeË On Êe prepoznati kao svoje vjerne.
“A svima koji ga primiπe dade vlast da postanu djeca Boæja: onima
koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu roeni ni od krvi, ni od volje
tjelesne, ni od volje muæevlje, nego — od Boga.” (Ivan 1,12.13)
”I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama.” (redak 14)
O predivnog li napuπtanja dostojanstva! Knez Neba, Zapovjednik
nebeskih vojski, spustio se sa svojeg uzviπenog poloæaja odlo-
æivπi svoj kraljevski ogrtaË i kraljevsku krunu i zaogrnuo svoju
boæansku narav ljudskom da bi mogao postati boæanski UËitelj
svih slojeva ljudi i æivjeti pred njima æivotom slobodnim od svake
sebiËnosti i grijeha, dajuÊi im primjer kakvi mogu postati Njego-
vom miloπÊu.
“I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama. I mi smo
promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinoroenac od
Oca — pun milosti i istine.” (Ivan 1,14) Slava Bogu za ove prediv-
ne izjave! MoguÊnosti koje su nam tu prikazane gotovo da su
prevelike za naπe shvaÊanje i posramljuju naπu slabost i naπe
nevjerovanje. Ja slavim Boga πto vjerom mogu vidjeti svojeg Spa-
sitelja. Moja duπa prihvaÊa veliki dar. Naπa jedina nada u ovom
æivotu jest da pruæimo ruku vjere i uhvatimo ruku ispruæenu da
nas spasi. “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan
1,29) Kad bismo pogled odvratili od sebe i gledali na Isusa, ËineÊi
Ga svojim vodiËem, svijet bi u naπim crkvama vidio silu koju sada
ne vidi. (MS 166, 30. prosinca 1905.)

278
 LISTOPAD
POGLED PREMA GORE

1. listopada 253

Potreba za obnovom
“Ali sada, dok sluæite Bogu, poπto ste osloboeni od gri-
jeha, imate za rod posveÊenje, a za svrπetak vjeËni æivot.
Jer je plaÊa grijeha smrt, a milosni dar Boæji jest æivot
vjeËni u Kristu Isusu, Gospodinu naπemu.” (Rimljanima
6,22.23)
Pavao je smatrao da moramo poπtovati Gospodnje zahtjeve i
izbjeÊi Njegove sudove. Kao Pavao, i mi moramo uËiniti sve da
zadobijemo vijenac æivota koji donosi vjeËnu Ëast svakom pobjed-
niku. Ne smijemo biti zadovoljni beskorisnim æivotom.
©to je poniznost? To je osjeÊaj greπnosti i nedostojnosti koji
vodi u pokajanje. Prvo moramo biti uvjereni u zloÊudnost bolesti
da bismo osjetili potrebu za izljeËenjem. Oni koji ne shvaÊaju
greπnost grijeha, nisu u stanju procijeniti vrijednost otkupljenja
i potrebu da budemo Ëisti od svakog grijeha. Greπnik mjeri samog
sebe po sebi i po onima koji su greπnici kao i on. On ne gleda na
Kristovu ËistoÊu i svetost. Meutim, kada Boæji zakon izazove
osvjedoËenje u njegovom srcu, on kaæe s Pavlom: “Da, ja sam
nekoÊ æivio kad nije bilo Zakona. Ali kad doe zapovijed, grijeh
poËe æivjeti.” (Rimljanima 7,9) ...
Bog je stvorio Ëovjeka za svoju slavu. On neÊe i ne moæe
trpjeti prisutnost grijeha na podruËju svoje vladavine. Ako u Crkvi
ima onih koji namjerno grijeπe protiv Boga, treba iskoristiti svaki
moguÊi naËin da budu dovedeni do pokajanja. Ako se to ne uËini,
Boæje ime bit Êe osramoÊeno. On je previπe Ëist da bi s odobra-
vanjem gledao na bezakonje. ... Adamov grijeh bi se po crkvama
danas smatrao jednostavnom pogreπkom, koji odmah treba biti
oproπten i da viπe ne bude spomena na njega. Ali Boæje mjerilo
je visoko i Njegova rijeË nepromjenjiva, a svaka sebiËna i lakoma
navika je gad pred Njim. Srca vjernika trebaju biti oËiπÊena, po-
sveÊena, oplemenjena, uzdignuta. ... Podignite pogled, braÊo moja.
Je li Evanelje izgubilo svoju moÊ da osvaja srca? Zar je utjecaj
Kristovog Duha zamro u srcima koja onda zbog toga nisu oËiπÊe-
na, posveÊena i pripremljena za Njegovo djelovanje? Ne; maË Duha,
279
 RijeË Boga æivoga, joπ uvijek je s nama, ali prema njoj se moramo
odnositi s ozbiljnoπÊu. Upotrijebimo ga kao Boæji posveÊeni ljudi
u starim vremenima. Svojom æivom, oæivljavajuÊom silom On Êe
pronaÊi put do srca. ...
Gospodin poziva na obnovu u svim naπim redovima. ... Kada
se Crkva probudi, bit Êe uËinjene odluËne promjene. Muπkarci i
æene bit Êe obraÊeni i tako ispunjeni Boæjim Duhom da Êe iÊi od
zemlje do zemlje, od grada do grada objavljujuÊi vijest istine. Srca
ispunjenih iskrenom ljubavlju za duπe otvarat Êe svoje Biblije i
iznositi RijeË. (MS 2, 2. sijeËnja 1900.)

254 2. listopada
Boæje sam dijete
“Ako smo djeca, onda smo i baπtinici: baπtinici Boæji, a
subaπtinici Kristovi — ako zbilja (kao πto jest) trpimo s
njim — da s njim budemo i proslavljeni.” (Rimljanima 8,17)
Utjecaj milosti je tu da omekπa srce, da usavrπi i oËisti osje-
Êaje, dajuÊi s Neba roenu obazrivost i osjeÊaj za pristojnost.
KrπÊanin ne moæe biti ohol, jer onda nije nalik na Krista. Spasi-
telj svijeta, greπnikova Zamjena i Jamac, kaæe: “Doite k meni svi
koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28)
... Zato imajmo stalno na umu da krotki i ponizni Isus ima duh
i teænje osvajaËa. Golemi posjedi kojima upravljaju zemaljski moÊ-
nici ne uobliËavaju odgovarajuÊu pozornicu za ostvarivanje Nje-
gove milosti, izraæavanje Njegove ljubavi i pokazivanje Njegove
slave. Onaj koji u istini i iskrenosti ljubi Gospodina Isusa Krista,
ljubit Êe i one za koje je Krist umro da bi ih spasio i rado Êe
iskoristiti svaku priliku da sluæi Kristu preko Njegovih uËenika.
Na svoj æivot moramo gledati kao sinovi i kÊeri Boæje, kao
suradnici Isusa Krista, æiveÊi za plemeniti cilj. Mi smo predstav-
nici Isusa Krista u karakteru i moramo Mu sluæiti s nepodijelje-
nim osjeÊajima. Ne samo πto Êemo otkrivati Ëinjenicu da ljubimo
Boga, veÊ Êemo u skladu s Njegovim svetim karakterom, æivjeti
Ëistim, savrπenim æivotom. Moramo æivjeti savrπeno jer gledajuÊi
na Isusa, u Njemu vidimo oliËenje savrπenstva i veliko Srediπte u
kojem je usredotoËena naπa nada u vjeËni æivot i sreÊu, a koji nas
vodi k jedinstvu i skladu. ...
Æivot kojim sada æivimo moramo æivjeti vjerom u Isusa Krista.
Ako smo Kristovi sljedbenici, naπ æivot neÊe biti sastavljen od
djeliÊa jeftinih grËevitih postupaka u skladu s okolnostima i oko-
280
linom — trzaja u djelovanju koji otkrivaju da nama gospodare
osjeÊaji i da se prepuπtamo malim izljevima bijesa, zavidljivom
iznalaæenju pogreπaka, ljubomori, oholosti i sebiËnosti. To nas
sve ostavlja neusklaenim s uravnoteæenim æivotom Isusa Krista,
a ako zadræimo ove nedostatke, ne moæemo biti pobjednici. ...
Kada budete izloæeni razliËitim æivotnim okolnostima i kada
budu izgovorene rijeËi sraËunate da vam rane i povrijede duπu,
kaæite sami sebi: “Ja sam Boæje dijete, subaπtinik Isusa Krista,
Boæji suradnik. Ne smijem dakle, imati jeftin um, lako se ljutiti,
uvijek misliti samo na sebe jer Êe to prirodno proizvesti neskla-
dan karakter, nedostojan mojeg plemenitog poziva. Nebeski Otac
mi je povjerio ovaj posao; moram biti dostojan ukazanog povje-
renja.” (Letter 78, 22. sijeËnja 1893.)

3. listopada 255
Nepogreπiva sigurnost
“Umnici Êe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mno-
ge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeË-
nost.” (Daniel 12,3)
Mnogi, veoma mnogo njih, bit Êe straπno iznenaeni kada
Gospodin iznenada doe kao provalnik noÊu. Bdijmo i molimo se
da nas, kada doe iznenada, ne zatekne na spavanju. Duπa mi je
duboko uznemirena dok razmiπljam koliko bismo trebali uËiniti
za duπe koje propadaju. Danielovo predvianje: “Mnogi Êe istra-
æivati, i znanje Êe se umnoæiti” (Daniel 12,4 — Æiva rijeË), treba
se ispuniti naπim davanjem poruke upozorenja; mnogi Êe biti
prosvijetljeni u pogledu sigurne proroËke rijeËi. ...
Spaπavanje duπa treba biti naπa prvenstvena briga. Uznemire-
na sam kad vidim kako se mnogi raduju privremenom napretku
zbog toga πto oni koji posjeduju svjetovno blago rijetko ozbiljno
teæe za nebeskim. Oni su u opasnosti da upadnu u napasti, zamke
i u mnoge lude πkodljive æelje koje guraju Ëovjeka u propast. ...
Potrebno nam je viπe Ëvrstog oslanjanja na “ovako govori
Jahve Gospod”. Ako to budemo posjedovali, neÊemo vjerovati osje-
Êajima ili se vladati po njima. Bog traæi od nas da poËinemo u
Njegovoj ljubavi. Naπa je prednost da poznajemo Boæju rijeË kao
svojeg sigurnog i oprobanog vodiËa, nepogreπivu sigurnost. Iz-
graujmo vjeru kao veoma vaænu pojedinost. Vjerujmo i imajmo
povjerenja i razgovarajmo o vjeri, nadi i hrabrosti! Neka hvala
Bogu bude u naπim srcima i na naπim usnama ËeπÊe nego dosad.
281
 “Pravo me πtuje onaj koji prinosi ærtvu zahvalnu.” (Psalam 50,23)
Neka vaπ um bude usmjeren k Bogu i prepoznajte Kristovu ljubav
kao πto je otkriva Boæja rijeË. Ova RijeË je æivot. Razgovarajte o
Kristu, pozovite druge da Ga sagledaju kao Otkupitelja.
Naπa je prednost da se odmaramo u aktivnoj, æivoj vjeri u
Krista kao Æivotodavca. Prednost je razumjeti sa svima svetima
koja je tu πirina, duæina, dubina i visina i spoznati ljubav Kristovu
koja nadilazi svaku spoznaju i ispuniti se svakom puninom Bo-
æjom. Razmiπljajmo o Kristu kao o Onome u kome boravi svaka
punina. PromatrajuÊi Ga kao svojega osobnog Spasitelja, cijenit
Êemo vrijednost Njegove spasonosne milosti. Trebamo razmiπljati
o Isusu viπe nego dosad. Trebamo Mu davati slavu u svojem srcu.
Trebamo govoriti o ljubavi koja je toliko obilato izraæena prema
nama. Svakako imamo razloga slaviti Boga svojim srcem i duπom
i glasom govoreÊi: hvalit Êu Gospodina zbog Njegove velike ljubavi
kojom me je ljubio. ...
Uzdignite Njega, Krista s Golgote, uzdignite Ga da Ga svijet
moæe promatrati. Govorite o Njegovoj dobroti, pjevajte o Njegovoj
ljubavi i dajte Mu velikoduπnu zahvalnost svojeg srca. (Letter 12,
23. sijeËnja 1897.)

256 4. listopada
Boæji savrπeni planovi
“Vjerom se preseli u obeÊanu zemlju kao u tuu i nastani
se u πatorima skupa s Izakom i Jakovom, subaπtinicima
istog obeÊanja, jer je oËekivao grad s temeljima kojemu je
Bog graditelj i tvorac.” (Hebrejima 11,9.10)
Isus se uznio k Ocu kao predstavnik ljudskog roda i Bog Êe
dovesti one koji odraæavaju Njegov lik da promatraju i dijele s
Njim Njegovu slavu. Postoje domovi za zemaljske hodoËasnike.
Tu su i haljine za pravednike, s krunama slave i palmama pobjede.
Sve πto nas je zbunjivalo u Boæjoj providnosti tada Êe biti obja-
πnjeno. Zamrπene pojedinosti, teπke za razumijevanje tada Êe biti
objaπnjene. Tajne milosti razvit Êe se pred nama. Tamo gdje smo
svojim ograniËenim razumom nailazili samo na zbrku i neispu-
njene namjere, vidjet Êemo najsavrπeniji i najljepπi sklad. Saznat
Êemo da je beskonaËna ljubav odredila iskustva koja su izgledala
najizazovnija i teπko podnoπljiva. Kad budemo shvatili njeænu
brigu Onoga koji je Ëinio da sve to zajedno bude za naπe dobro,
radovat Êemo se neizrecivom i proslavljenom radoπÊu.
282
 Bol ne moæe postojati u nebeskom ozraËju. U domu otkup-
ljenih neÊe biti suza, pogrebnih povorki, nikakvih obiljeæja æalo-
sti. “I nijedan graanin neÊe reÊi: ‘Bolestan sam!’ Narodu πto æivi
ondje krivnja Êe se oprostiti.” (Izaija 33,24) Bogata plima sreÊe
teÊi Êe i produbljivati se kako se vjeËnost bude odvijala. Razmiπ-
ljajte o ovome; govorite o tome djeci patnje i tuge i pozovite ih da
se raduju u nadi.
©to bliæe doemo k Isusu, to Êemo jasnije uviati ËistoÊu i
veliËinu Njegovog karaktera, a manje Êemo osjeÊati da trebamo
uzdizati sebe. Suprotnost izmeu naπeg i Njegovog karaktera na-
vest Êe nas na poniznost duπe i duboko preispitivanje srca. ©to
viπe budemo ljubili Isusa, to Êe potpunije naπe “ja” biti poniæeno
i zaboravljeno. ... Onaj koji je krotak u duhu, najËistiji i najviπe
nalik djetetu, bit Êe ojaËan za bitku. Bit Êe osnaæen Njegovim
Duhom za unutarnjeg Ëovjeka. Onaj tko osjeÊa svoju slabost, a
bori se s Bogom kao Jakov i kao ovaj sluga iz starine poviËe:
“NeÊu te pustiti dok me ne blagosloviπ”, iziÊi Êe sa svjeæim po-
mazanjem Svetoga Duha (Postanak 32,27). Okruæit Êe ga nebesko
ozraËje. IziÊi Êe ËineÊi dobro. Njegov Êe utjecaj biti odluËna snaga
u korist Kristove vjere. ... Naπ Bog je jako prisutna pomoÊ u
vrijeme potrebe. Upoznat je s najtajnijim pomislima naπeg srca,
sa svim namjerama i ciljevima naπe duπe. Kada smo u neprilici,
Ëak i prije nego πto smo Mu iznijeli ono πto nas uznemirava, On
pravi planove za naπe izbavljenje. (Letter 73, 1. sijeËnja 1905.)

5. listopada 257

Kristov æivot ponizne posluπnosti

“I premda je bio Sin, iskustveno nauËi posluπnost od ono-
ga πto je pretrpio te postigavπi savrπenstvo, postade svi-
ma koji mu se pokoravaju uzrok vjeËnoga spasenja.” (Heb-
rejima 5,8.9)
Krist je doπao na naπ svijet i æivio u seoskom domu. Nosio
je najbolju odjeÊu koju su Mu roditelji mogli pruæiti, ali je to bila
skromna odjeÊa seljaka. Hodao je neravnim putovima i penjao se
strmim obroncima brda i planina. Kada je hodao ulicama, naoko
je bio sam zato πto ljudske oËi nisu mogle vidjeti Njegove nebe-
ske pomoÊnike. IzuËio je stolarski zanat da bi mogao staviti peËat
odobravanja na sav poπten rad svima koji Ëasno i oplemenjujuÊe
rade s oËima usmjerenim prema Boæjoj slavi. ...
283
 Krist, Gospodar cijele Zemlje, bio je skromni radnik. Bio je
nepriznat, zanemaren i prezren. Dræao se svoje punomoÊi i vlasti
koja je potjecala iz vrhovne uprave, od Vladara Neba. Aneli su
bili Njegovi pomoÊnici zato πto je Krist Ëinio djela svojeg Oca u
istoj mjeri dok je naporno radio za drvodjeljskim stolom, kao i
dok je Ëinio Ëuda pred mnoπtvom. Meutim, krio je tu tajnu od
svijeta. Nije svojem imenu pridavao nikakve uzviπene titule da bi
objasnio svoj poloæaj, veÊ je æivio u skladu s Boæjim kraljevskim
zakonom. Njegov je rad morao otpoËeti posveÊujuÊi poniznu dje-
latnost radnika koji su se muËili za svakidaπnji kruh. Da je Krist
proveo svoj æivot meu velikima i bogatima, radniËki svijet bio bi
liπen nadahnuÊa koje mu je Gospodin namijenio.
Kristov je æivot bio krotak i ponizan. Izabrao je takav æivot
da bi mogao pomoÊi ljudskoj obitelji. Nije zauzeo svoje mjesto na
prijestolju kao Zapovjednik cijele Zemlje. Odloæio je svoju kraljev-
sku odoru i poloæio svoju kraljevsku krunu da bi se izjednaËio s
ljudskom obitelji. Nije uzeo na sebe aneosku narav. Njegov po-
sao nije bio ni sveÊeniËki poziv po imenovanju ljudi. »ovjeku bi
bilo nemoguÊe razumjeti Njegov uzviπeni poloæaj kad mu ga Sveti
Duh ne bi obznanio. Za naπe dobro On je zaodjenuo svoju boæan-
sku narav ljudskom i siπao s kraljevskog prijestolja. Ostavio je
poloæaj Zapovjednika u nebeskim dvorovima i radi nas osiroma-
πio da bismo se mi Njegovim siromaπtvom obogatili. Na taj je
naËin sakrio svoju slavu pod maskom ljudskosti da bi mogao
dodirnuti ËovjeËanstvo boæanskom preobraæavajuÊom silom. ...
Oni kojima je Krist darovao vrijeme kuπnje, u kojem Êe obli-
kovati karakter za nebeske stanove koje im je otiπao pripremiti,
trebaju slijediti Njegov æivotni primjer. (MS 24, 22. veljaËe 1898.)

258 6. listopada
Sluæba anela
“I Elizej se pomoli ovako: ‘Jahve, otvori mu oËi da vidi!’
I Jahve otvori oËi momku, i on vidje: gora oko Elizeja sva
prekrivena ognjenim konjima i kolima!” (2. o kraljevima
6,17)
Kako malo njih razmiπlja o nevidljivim biÊima! Ljudi se svo-
jim djelovanjem svrstavaju ili na Boæju stranu ili na sotonsku,
opredjeljujuÊi se ili za Kneza svjetla ili kneza tame. Cijelo Nebo
s velikom pozornoπÊu promatra ljude koji izgledaju tako aktivni,
a ipak nemaju nijedne misli o nevidljivom. Njihove misli nisu
284
okrenute Boæjoj rijeËi i njezinim uputama. Kad bi se okrenuli
Boæjoj rijeËi, bili bi zaprepaπteni spoznajom da postoje biÊa iz
svijeta dobra i zla, koja promatraju svaku rijeË i djelo. Ona su na
svakom skupu gdje se sklapaju poslovni sporazumi, na vijeÊima
i sastancima za proslavljanje Boga. Na takvim javnim sastancima
ima viπe sluπatelja nego πto se moæe vidjeti prirodnim oËima i
svatko od njih ima svoje zaduæenje. Ta su biÊa Boæji ili Sotonini
suradnici i rade moÊnije i stalnije od ljudi. Ponekad nebeska
razumna biÊa povlaËe u stranu zavjesu koja krije nevidljivi svijet
da bismo svoj um povukli od trke i æurbe i razumjeli da postoje
svjedoci za sve πto radimo i izgovorimo kada smo u poslu ili
mislimo da smo sami.
Gospodin bi æelio da jasno razaznajemo, kako bismo shvatili
da su ta moÊna biÊa koja posjeÊuju naπ svijet imala aktivnu ulogu
u svakom poslu koji smo nazivali svojim. Ta nebeska biÊa su
aneoski pomoÊnici koji se Ëesto prikrivaju oblikom ljudskih biÊa.
Kao stranci razgovaraju s onima koji su ukljuËeni u Boæji posao.
Na usamljenim mjestima bili su pratitelji putnika u opasnosti. Na
brodovima πibanim olujama aneli u ljudskom obliËju izgovarali
su rijeËi ohrabrenja da bi ublaæili strah i nadahnuli nadom u
trenutcima opasnosti, a putnici su mislili da je to bio jedan od
njih s kojima nikad prije nisu razgovarali.
Mnogi su, pod razliËitim okolnostima, sluπali glasove stanov-
nika drugih svjetova; ovi su dolazili kako bi uzeli udjela u ljud-
skom æivotu. Progovarali su na vijeÊima i otvarali pred njima ljud-
sku povijest ostvarujuÊi djela koja bi bila nemoguÊa za ljudska
biÊa. »esto su bili zapovjednici vojske. Bivali su poslani da odvra-
te pomor. Jeli su za skromnim obiteljskim stolovima. »esto su se
pojavljivali kao umorni putnici kojima je bilo potrebno skloniπte
za noÊ.
Trebali bismo bolje nego dosad razumjeti rad ovih aneoskih
posjetitelja. (MS 39, 11. oæujka 1898.)

7. listopada 259
Moæemo pobijediti kao Krist
“Koji je u svemu iskuπan kao i mi, osim grijeha.” (Hebreji-
ma 4,15 — ©a)
Krist je po beskonaËno velikoj cijeni, u bolnom procesu,
tajanstvenom anelima kao i ljudima, uzeo na sebe ljudsku na-
rav. SakrivajuÊi svoje boæanstvo, odloæivπi na stranu svoju slavu,
285
roen je kao Djeteπce u Betlehemu. U ljudskom tijelu æivio je
prema Boæjem zakonu da bi mogao osuditi grijeh u tijelu i posvje-
doËiti nebeskim biÊima da je Zakon odreen kako bi osigurao
æivot i sreÊu, mir i vjeËno dobro svih koji ga sluπaju. ...
Tajna je poboænosti da Onaj koji je jednak Ocu zaodijeva
svoju boæansku narav ljudskom i ostavljajuÊi po strani svu slavu
svojeg poloæaja kao Zapovjednika na Nebu, spuπta se korak po
korak stazom poniæenja, trpeÊi sve teæe i teæe poniæavanje. Bez-
greπan i Ëist stajao je u sudnici da Mu se sudi, da se Njegov sluËaj
istraæuje i izrekne Mu se presuda, baπ pred onim narodom kojeg
je oslobodio iz ropstva. Gospodin slave bio je odbaËen, osuen i,
da, popljuvan. S prijezirom zbog onoga πto su smatrali Njegovim
uobraæenim tvrdnjama, ljudi su Ga udarali po licu. ...
Pilat je izjavio da je Krist nevin, objavljujuÊi da nije naπao
nikakve krivnje na Njemu. Ipak, da bi zadovoljio Æidove, zapovje-
dio je da bude πiban, a zatim Ga predao, krvavog i u modricama,
da pretrpi okrutnu smrt raspeÊem. VeliËanstvo Neba voeno je
kao janje na klanje, i usred ruganja i podsmijeha, ismijavanja i
laænih optuæbi, bio je razapet na kriæ. Gomila, u Ëijem je srcu
ËovjeËnost izgleda umrla, nastojala je pogorπati okrutno strada-
nje Boæjeg Sina svojim huljenjem. Ali kao ovca nijema pred onim
koji je striæe, nije otvorio svoja usta. Dao je svoj æivot za æivot
svijeta da nijedan koji u Njega vjeruje ne pogine. ...
Krist je nosio grijehe cijelog svijeta. Pretrpio je naπu kaznu
— Boæji gnjev protiv prijestupa. Njegove patnje obuhvatile su æe-
stoku kuπnju razmiπljanja da je ostavljen od Boga. Njegovu duπu
muËio je pritisak uæasa velike tame. ... On ne bi mogao biti iskuπan
u svemu kao Ëovjek da nije bilo moguÊnosti Njegovog pada. Bio
je slobodno BiÊe, stavljeno na ispit, kao πto je bio Adam i kao πto
je Ëovjek. Ako ne postoji moguÊnost popuπtanja, kuπnja viπe nije
kuπnja. Kuπnja dolazi i Ëovjek joj se odupire kada je pod snaænim
utjecajem da uËini pogreπno djelo, ali znajuÊi da to moæe, odupire
se vjerom nepokolebljivo se oslanjajuÊi na boæansku silu. (MS 29,
17. oæujka 1899.)

286
8. listopada 260
Æivo krπÊansko iskustvo
“Savjetujem ti da od mene kupiπ u vatri æeæenog zlata, da
se obogatiπ, i da se obuËeπ u bijele haljine, i da sakrijeπ
svoju sramotnu golotinju, zatim pomasti da pomaæeπ svo-
je oËi da bi vidio. ‘Ja korim i karam sve koje ljubim.’
Prema tome, budi revan i obrati se!” (Otkrivenje 3,18.19)
Naπa savjest mora biti oËiπÊena od mrtvih djela kako bismo
sluæili æivome Bogu. PosveÊenje znaËi savrπenu ljubav, savrπenu
posluπnost, potpunu usuglaπenost s Boæjom voljom. Ako naπ æi-
vot odgovara Kristovom æivotu posveÊenjem uma, duπe i tijela,
naπ primjer Êe imati snaæan utjecaj na svijet. Mi nismo savrπeni,
ali je naπa prednost da se iπËupamo iz zamki sebiËnosti i grijeha
i idemo prema savrπenstvu. ...
Velike moguÊnosti, visoka i sveta postignuÊa nalaze se na
dohvat ruke svima koji imaju istinsku vjeru. Zar neÊemo poma-
zati oËi balzamom za oËi da bismo mogli razaznati Ëudesne po-
jedinosti koje su nam predloæene? Zaπto s ustrajnom ozbiljnoπÊu
ne postupimo u skladu s ovom molbom, napredujuÊi naprijed i
gore, dostiæuÊi mjerilo svetosti? Mi smo Boæji suradnici i mora-
mo skladno suraivati jedni s drugima i s Bogom, “jer Bog je koji
Ëini u vama da hoÊete i izvrπite, kako mu je ugodno” (Filipljanima
2,13 — ©a). ...
Gospodinu nije drago kad vidi da smo duhovno slabi. “Zbilja,
Bog koji je zapovjedio: Neka iz tame zasvijetli svjetlo, on je za-
svijetlio u naπim srcima da osvijetli spoznaju slave Boæje na licu
Kristovu. Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona
izvanredna uspjeπnost pripisuje Bogu, a ne nama.” (2. KorinÊani-
ma 4,6.7) Pred nama su sukobi i nevolje, ali ne trebamo pasti niti
se obeshrabriti. ... Bog moæe biti proslavljen samo ako se mi, koji
tvrdimo da vjerujemo u Njega, preobraæavamo u Njegovo obliËje.
Mi trebamo pokazati svijetu ljepotu svetosti. Sve dok ne usavrπi-
mo kristoliki karakter, neÊemo proÊi kroz vrata Boæjega grada.
Zalagati se za posveÊenje, meutim, s povjerenjem u Boga, znaËi
i sigurnost da Êemo ga primiti. A zatim, kao Kristovi svjedoci,
trebamo objavljivati πto je Boæja milost ostvarila u nama.
NajveÊa uznemirenost koju moæemo imati jest nesigurnost.
PrihvaÊanje Boæjeg blagoslova donosi pravdu i mir. Plod pravde
bit Êe “pokoj i bezbriænost dovijeka”. Moramo imati jednostav-
nost i iskrenost nalik boæanskoj. Moramo imati tu mudrost koja
287
 dolazi odozgo. Naπe krπÊansko iskustvo mora biti oæivljeno poboæ-
noπÊu i potaknuto boæanskim æivotom. (MS 38, 26. oæujka 1899.)

261 9. listopada
Kristova ljubav veæe srca
“Da pripravi svete za djelo sluæbe, za izgradnju Kristova
Tijela.” (Efeæanima 4,12)
Bog je ljubav. Ljubav Oca i Sina treba biti osobina svakog
vjernika. Boæja rijeË je kanal kroz koji se boæanska ljubav pre-
nosi Ëovjeku. Boæja istina je posrednik preko kojeg se doseæe
ljudski um. Sveti Duh se daje onom ljudskom biÊu koje surauje
s boæanskim predstavnicima. On preobraæava um i karakter, omo-
guÊavajuÊi Ëovjeku da izdræi i da vidi Onoga koji je nevidljiv. U
savrπenoj ljubavi moæe se uæivati samo vjerom u istinu i prima-
njem Svetoga Duha. ...
Krist se molio da Njegovi uËenici shvate vaænost ljubavi koju
je izrazio dajuÊi svoj æivot za svijet. Æelio je da razumiju neπto u
vezi s Njegovom beskonaËnom ærtvom. Da su potpunije shvatili
Njegovu samopoærtvovnu ljubav, nikada ne bi pali u otuenje i
sukobe.
Pozivam sve koji tvrde da vjeruju u sadaπnju istinu da je
vrπe. Ako to budu Ëinili, imat Êe izrazitiji i jaËi utjecaj na dobro.
Svijet Êe vidjeti da je ljubav koju pokazuju vjernici, srediπnje i
prevladavajuÊe naËelo Kristovih sljedbenika. Kristolika ljubav spaja
srce sa srcem. Istina privlaËi ljude u zajedniπtvo. Ona dovodi u
sklad i jedinstvo sve koji imaju iskrenu, æivu vjeru u Spasitelja.
Krist je predvidio da se svi koji vjeruju u Njega razvijaju i postaju
snaæni druæeÊi se u zajednici s drugima. Svi koji nesebiËno rade
u Gospodarovoj sluæbi, nose svijetu vjerodajnice da je Bog poslao
svojeg Sina na Zemlju.
Iako u druπtvu krπÊana ujedinjenih u crkvenoj zajednici svi
nemaju iste talente, duænost je svih da rade. Talenti se razlikuju,
ali je svakom Ëovjeku povjeren njegov posao. Svi ovise o Kristu
u Bogu. On je slavna Glava svih skupina i slojeva ljudi povezanih
vjerom u Boæju rijeË. Vezani zajedniËkim vjerovanjem u nebeska
naËela, oni svi ovise o Njemu, ZaËetniku i Zavrπitelju njihove
vjere. On je uobliËio naËela koja dovode do opÊeg jedinstva, sveo-
buhvatne ljubavi. Njegovi sljedbenici trebaju razmiπljati o Njego-
voj ljubavi. Oni ne bi trebali odustati dok ne dostignu mjerilo
postavljeno pred njih. Ako se krπÊanska naËela ostvaruju u æivo-
288
tu, ona onda proizvode opÊi sklad i savrπeni mir. Kada je srce
proæeto Kristovim Duhom, u njemu nema svae, teænje za prevla-
πÊu ni upinjanja da gospodari drugima. (MS 46, 31. oæujka 1902.)

10. listopada 262

Nepoznato
“Zazovi me, i odazvat Êu ti se i objavit Êu ti velike i
nedokuËive tajne o kojima niπta ne znaπ.” (Jeremija 33,3)
Ne uzimamo uvijek u obzir da posveÊenje, koje tako æarko
æelimo i za koje se tako ozbiljno molimo, dolazi posredovanjem
istine i Boæjom providnoπÊu, na naËin na koji to najmanje oËe-
kujemo. Dok traæimo radost, snalazi nas tuga. Dok oËekujemo
mir, Ëesto se javljaju nepovjerenje i sumnja, jer se zatjeËemo
opkoljeni nevoljama koje ne moæemo izbjeÊi. Upravo u tim ne-
voljama koje imamo, primamo odgovore na svoje molitve. Da bi-
smo bili oËiπÊeni, vatra nevolje mora gorjeti nad nama i naπa volja
mora biti dovedena u sklad s Boæjom voljom. Da bismo postali
sliËni naπem Spasitelju, prolazimo kroz najbolniji proces pre-
rade. Upravo oni koje smatramo najdraæima na Zemlji mogu nam
izazvati najveÊe tuge i nevolje. Mogu nas sagledavati u potpuno
pogreπnom svjetlu. Mogu smatrati da smo u zabludi i da varamo
i poniæavamo sebe zato πto sluπamo prosvijeÊenu savjest u po-
trazi za istinom kao za sakrivenim blagom. ...
Molitve za usklaivanje s Kristovim likom ne moraju nam
biti usliπane upravo onako kako æelimo. Moæemo biti ispitani i
iskuπani, jer Bog vidi da je za nas najbolje da nas stavi pod
disciplinski postupak koji je za nas bitan da bismo mogli biti
pogodni primatelji blagoslova za kojima æudimo. Ne bismo se
smjeli obeshrabriti i dati mjesta sumnji misleÊi da nam molitve
nisu usliπane. Moramo se joπ potpunije osloniti na Krista i pre-
pustiti svoj sluËaj Bogu da odgovori na naπe molitve na svoj naËin.
Bog nije obeÊao da Êe darovati svoje blagoslove preko kanala koje
smo mi odabrali. Bog je odviπe mudar da bi pogrijeπio i odviπe
paæljiv prema naπem dobru da bi nam omoguÊio da biramo sami.
Boæji planovi su uvijek najbolji iako ih uvijek ne moæemo
prepoznati. Savrπenstvo krπÊanskog karaktera moæe se postiÊi
samo u nastojanjima, sukobima i samoodricanju. ...
Kako su neprocjenjivo dragocjeni Boæji darovi — vrline Nje-
govog Duha — a mi ne bismo smjeli ustuknuti pred muËnim
procesom kuπnje, koliko god on bio bolan i poniæavajuÊi za nas.
289
 Kako bi lak bio put u Nebo kad ne bi bilo samoodricanja ili kriæa!
Kako bi samo svjetovni ljudi æurili tim putem i bezbrojni licemjeri
putovali njime! Zahvalite Bogu za kriæ, za samoodricanje. Sramo-
ta i stid koje je naπ Spasitelj pretrpio zbog nas nisu poniæavajuÊi
za one koji su spaπeni otkupljenjem Njegove krvi. Nebo Êe doista
biti jeftino. (Letter 9, 5. travnja 1873.)

263 11. listopada

Boæja rijeË — tvoj vodiË
“Tvoja rijeË nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.”
(Psalam 119,105)
Kad bismo postupali mudro i pametno, naπe ljudske strasti,
naslijeene i steËene sklonosti, morale bi biti stavljene pod kon-
trolu viπeg i nadmoÊnijeg vrhovnog Zapovjednika od obiËnih ljud-
skih sposobnosti. ... “Prestanite zlo Ëiniti! UËite se dobro Ëiniti.”
(Izaija 1,16.17 — ©a) To je lekcija koju iz dana u dan svatko treba
uËiti. Poduka koju provodimo nad samima sobom dolazi na prvo
mjesto. Utjecaj koji vrπi æivot strogog poπtenja bit Êe stalno odgojno
sredstvo drugima. Oni koji su omeeni i voeni moralnim i vjer-
skim naËelima, jasno utvrenim u Boæjoj rijeËi, hode u skladu s
Boæjim umom i voljom, koji je previπe mudar da bi pogrijeπio i
previπe dobar da bi nam naudio.
Ako æelite postupati mudro, hodajte putem Boæjih zapovijedi.
Boæja vam je rijeË na dohvat ruke. Ova RijeË je tako jasna da nitko
ne treba lutati ako sebi ne dopusti da bude voen svojim nasli-
jeenim i steËenim sklonostima k zlu. Vaπ Spasitelj se suoËio sa
sotonskim podmuklim napadom rijeËima: “Pisano je,” i strogom
naredbom: “Idi od mene, sotono!” Savjetujem vam da primite s
krotkoπÊu usaenu RijeË, koja vam moæe spasiti duπu. Boæja rijeË
je vaπe utoËiπte. To je kula snage u koju moæete uteÊi i biti
sigurni. ... Ozbiljni, iskreni istraæivaË istine neÊe zamijeniti istinu
za laæ. Boæja rijeË je kruh æivota, od kojeg svi mogu uzimati i
dobiti vjeËni æivot. Pogreπka je laæ i obmana. Oni koji sudjeluju
u njoj moraju patiti zbog posljedica kao Adam i Eva u Edenu.
Prednost je svih da u molitvi, s iskrenim zanimanjem traæe isti-
nu. Istina je drvo æivota Ëije liπÊe ljudska obitelj treba jesti i
æivjeti.
Oni koji pokuπavaju tumaËiti RijeË prema vlastitim zamisli-
ma, koji je Ëitaju u skladu sa svojim stavovima, nikada neÊe
uvidjeti istinu, veÊ Êe pomrijeti u svojim grijesima. Oni koji jedu
290
sa zabranjenog stabla, prihvaÊaju Sotonine zablude umjesto ja-
snog “ovako govori Jahve Gospod” i ako se ne pokaju, nikada
neÊe zadobiti æivot koji se mjeri Boæjim æivotom. Poput Adama i
Eve, oni su se udaljili od stabla æivota, a njegov plod odræava
besmrtnost. ... Mi æivimo usred sveËanog djela suda. Naπa duπa
treba biti ispunjena strahopoπtovanjem, jer smo stalno u Boæjoj
prisutnosti. Svatko mora odluËiti osobno hoÊe li poπtovati i æivje-
ti, ili Êe iskazati neposluπnost i propasti.
Za one koji je sluπaju, Boæja rijeË je drvo æivota. Ona je rijeË
spasenja koja, kada se primi, donosi vjeËni æivot. (Letter 60, 21.
travnja 1900.)

12. listopada 264

Krist poziva na jedinstvo
“Da svi budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni, i ja u tebi,
tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da
si me ti poslao!” (Ivan 17,21)
Svakome je od nas potrebna pomoÊ koju moæemo dobiti od
drugih umova. Bog Êe raditi i s drugim umovima osim naπeg.
RazliËiti darovi povjereni razliËitim ljudima trebaju se uklopiti
“da priprave svete za djelo sluæbe, za izgradnju Kristova Tijela”
(Efeæanima 4,12). ... Gospodin Isus Krist Êe iscijeliti naπe nemoÊi
i slabosti. Mi smo Njegovo vlasniπtvo stvaranjem i otkupljenjem.
Svi moramo biti ujedinjeni u Njemu. On je jedini izvor iscjeljenja.
Sva moÊ obnovljenja dolazi od Njega. Otvorio je izvor “Jeruzalem-
cima da se operu od grijeha i neËistoÊe”. On svakome od njih
upuÊuje poziv da doe i bude izlijeËen i da pije od vode æivota. Ne
njegujmo povjerenje u sebe, veÊ u Isusa.
Pred nama Êe uvijek biti prepreka, ali mi trebamo slijediti
naπeg Vou i jedinstveni, ruku pod ruku, suoËiti se s poteπkoÊa-
ma. Postoji samo jedan put u Nebo. Moramo iÊi Isusovim stopama
i Ëiniti Njegova djela, kao πto je On Ëinio djela svojeg Oca. Mora-
mo prouËavati Njegove putove, a ne ËovjeËje. Moramo poπtovati
Njegovu volju, a ne svoju. Hodajte paæljivo. Ne idite ispred Krista.
Ne Ëinite nijedan potez bez savjetovanja s vaπim Voom. Traæite
u poniznoj molitvi i “primit Êete”. On je Put, Istina i Æivot.
»itajte i pozorno prouËavajte molitvu koju je Krist iznosio
neposredno prije svojeg suenja, zabiljeæenu u sedamnaestom
poglavlju Ivana. Pratite njezin nauk i bit Êete povedeni k jedin-
stvu. Naπa jedina nada da doemo na Nebo jest da budemo jedno
291
 s Kristom, a zatim, u Njemu i preko Njega, bit Êemo jedno i s
drugima. Nitko nije pozvan da hoda sam. U Kristu su æivot i
besmrtnost izneseni na svjetlo dana. On je otvorio put u nebesko
kraljevstvo onima koji vjeruju u Njega, ali nije dodijelio nikome
stazu razliËitu od one kojom svi moraju putovati. On poziva na
jedinstvo i to jedinstvo moramo postiÊi. Bog traæi od nas da naπe
“ja” potone u Kristu. Prirodnom, tjelesnom Ëovjeku to nije lako.
Ali zahvaljujuÊi sili Kristovog utjelovljenja, sili Boga koji se javio
u tijelu, Boæja sila otkriva se u njeænosti i ljepoti. “A svima koji
ga primiπe dade vlast da postanu djeca Boæja.” (Ivan 1,12) Ovom
silom Êemo moÊi pobijediti svoje zle sklonosti i tako promijeniti
svoju nesavrπenu narav kako bi se u nama mogla ispuniti Boæja
volja. (Letter 79, 7. svibnja 1903.)

265 13. listopada

Pripremate li se za Nebo?
“VeÊ (navjeπÊujemo) kako stoji pisano: Ono πto oko nije
vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomisli-
lo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1. KorinÊani-
ma 2,9)
Pred nama je veliki posao. Potrebna nam je veÊa vjera u
Krista i Oca, jer je svakako moramo imati; u protivnom Êemo biti
ubrojeni meu nevjernike. Mi sagledavamo velike moguÊnosti, ali
i veliku koliËinu posla. Æelimo posveÊenje Duhom Svetim. Ne
moæemo sebi dopustiti da propustimo cilj, nagradu viπnjeg poziva
Boæjeg u Kristu Isusu. PosveÊenje istinom potvrdit Êe Ëovjekovu
utvrenost u vjeri i predstaviti ga kao Boæjeg suradnika.
Sjedinjeni s Izvorom cjelokupne sile, ustrajavajuÊi u ispunja-
vanju duænosti, produbljujuÊi razumijevanje o Boæjoj ljubavi u
Kristu Isusu, oni postaju potpuni u Kristu dok ne postanu jedno
s Kristom u Bogu.
Slava koja oËekuje vjernog pobjednika izvan svake je moguÊ-
nosti opisa. Gospodin Êe silno proslaviti i uzvisiti svoje vjerne.
Oni Êe rasti kao cedri, a njihovo razumijevanje Êe se sigurno
poveÊavati. I na svakom naprednom stupnju njihovog znanja stvar-
nost Êe daleko nadmaπiti oËekivanja. “VeÊ (navjeπÊujemo) kako
stoji pisano: Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto
ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga
ljube.” (1. KorinÊanima 2,9) Naπa je neposredna zadaÊa da se
pripremimo za stanove koje je Bog pripremio za one koji Ga ljube
292
i vrπe Njegove zapovijedi. ... Gospodin Isus Êe pripremiti svaki um
i srce za primanje Svetoga Duha. ...
Vrijeme je kratko. Neka ono malo vremena koje imate bude
upotrijebljeno za vaπe sadaπnje i vjeËno dobro u aktivnoj krπÊan-
skoj sluæbi, u ostvarivanju cjelokupnog moguÊeg dobra. Nado-
knadite izgubljeno vrijeme; traæite najprije kraljevstvo Boæje i Nje-
govu pravednost, a onda Êete i drugima neπto moÊi prenijeti svo-
jim dobrim djelima, radosnim, posveÊujuÊim utjecajem. ...
Koje ste pripreme izvrπili za buduÊi, vjeËni svijet? ... Æelite
neπto uzviπenije i bolje od onoga πto sada posjedujete. »injenjem
onoga πto je pravo moæete vrπiti svjesni i nesvjesni utjecaj. Bog
zasluæuje neπto bolje od vas kao svojih podanika od onoga πto
ste Mu dosad pruæali. Dobro razmislite: Jeste li stajali pod za-
stavom Kneza Emanuela ili pod crnom zastavom kneza tame? Na
vama poËiva obveza da vratite utjecaj i novac koji vam je Gospo-
din pozajmio da biste unaprijedili Njegovo djelo i proslavili Njego-
vo ime.
Gospodin vas poziva: “Daj mi, sine moj, srce svoje.” (Izreke
23,26) (Letter 71, 17. svibnja 1900.)

14. listopada 266

Krist posreduje za nas

“Glavno je u ovom izlaganju: imamo takva velikog sveÊe-
nika koji sjede s desne strane prijestolja VeliËanstva na
nebesima, sluæbenika Svetiπta i pravog ©atora, onoga ko-
ji podiæe Gospodin, a ne Ëovjek.” (Hebrejima 8,1.2)
Prirodne oËi nikada ne mogu zapaziti Kristovu milinu i ljepo-
tu. Unutarnje prosvjetljenje Svetoga Duha otkriva duπi njezino
istinsko beznadno stanje bez milosti i oprosta Nositelja grijeha,
a samo Kristova svedovoljnost moæe omoguÊiti Ëovjeku raspozna-
vanje Njegove beskrajne milosti, neizmjerne ljubavi, dobronamjer-
nosti i slave.
Nitko nikada nije doπao na naπ svijet s takvim zadatkom
milosti, beskonaËne samilosti i neizrecive ljubavi kao naπ Spasi-
telj i prema nikom se nikada nije tako postupalo od ruku palog
Ëovjeka. “Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni?”
(vidi 1. KorinÊanima 6,19.20) Mi smo Kristovi stvaranjem i Nje-
govi smo otkupljenjem. On je jedino bezgreπno BiÊe koje je podni-
jelo patnje, sramno poniæenje i odbacivanje u naπe ime. ...
293
 Kako bi se onda oni koji su postali novo stvorenje u Kristu
Isusu, spaπeni Njegovim zaslugama, trebali vladati pred cijelim
svemirom? Da li da se æale? Da optuæuju jedni druge? Zar krotki
i blagi duh ne bi bio prikladniji? “UËite od mene”, rekao je veliki
UËitelj, “jer sam krotka i ponizna srca. Tako Êete naÊi pokoj
svojim duπama. Jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.”
(Matej 11,29.30) HoÊemo li otkrivati ovakav duh u svojem karak-
teru? HoÊemo li nositi Njegov jaram i podiÊi Njegov teret? ...
Kad bi svi mogli vidjeti Krista pred prijestoljem kako oËekuje
njihove molitve, kako ih Ëeka da Mu predaju svoju volju, prekinu
svoju pobunu i vrate se svojoj vjernosti Bogu, u dubokom poka-
janju umolili bi Oca da im oprosti prijestup Njegovog Zakona i
oprosti im zbog utjecaja koji su pokazali navodeÊi druge da za-
nemaruju Gospodnji zakon. Neprijateljske vojske odnosile su po-
bjede zbog njihovog odgaanja. HoÊe li i dalje ostati pod osudom
Zakona? Ili Êe stati na Kristovu stranu i svojim utjecajem pomoÊi
palom, buntovnom rodu pomoÊu vlastitog eksperimentalnog zna-
nja? HoÊe li sada postati suradnici Isusa Krista, koji osobno po-
sreduje i moli se za njih pred Ocem? Aneli zadræavaju razorne
vjetrove jer se veoma zanimaju za ove pobunjene sinove i æele im
pomoÊi da se vrate u okrilje sigurnosti i mira, da konaËno mogu
biti pobjednici i spaπeni, vjeËno spaπeni s Boæjom obitelji na
Nebu. (MS 29, 21. svibnja 1900.)

267 15. listopada

Boæja ruka na kormilu
“UbuduÊe budite jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moÊi!”
(Efeæanima 6,10)
BuduÊnost je pred nama i sigurno je da Êe se zbivati nepred-
vieni dogaaji mijenjajuÊi sadaπnji poredak u svijetu. Poæuda i
pohlepa teæe za prevlaπÊu. TlaËenje i mrænja uveÊavat Êe se s
razornim utjecajem. Nadahnuti silom odozdo, sotonska sredstva
i suradnici æestoko Êe se truditi da provedu njegovu volju. “A
bezboænici Êe i dalje biti bezboæni; bezboænici se neÊe urazumiti,
a umnici Êe razumjeti.” (Daniel 12,10) Svaki istinski obraÊeni
Ëovjek obuÊi Êe se u sve oruæje Boæje i hrabro se suoËiti s nevid-
ljivim neprijateljem. Boæje sluge Êe shvatiti nuænost uzimanja
udjela u boæanskoj naravi. ...
Sada je naπe vrijeme opasnosti. Naπa jedina sigurnost je da
hodimo Kristovim stopama i uzmemo Njegov jaram. Nemirna su
294
vremena pred nama. U mnogim sluËajevima prijatelji Êe se otu-
iti. Bez razloga ljudi Êe postati naπi neprijatelji. Pobude Boæjeg
naroda bit Êe pogreπno protumaËene ne samo od strane svijeta,
veÊ i od njihove braÊe. Gospodnji sluge bit Êe stavljeni na teπka
mjesta. Od muhe Êe biti pravljen slon da bi se opravdalo to πto se
ljudi sluæe sebiËnim, nepravednim sredstvima.
Posao koji su ljudi vjerno obavili bit Êe prezren i omalova-
æavan, jer njihove napore nije okrunio vidni napredak. Pogreπnim
predstavljanjem ti ljudi Êe biti odjeveni u crne haljine nesavjes-
nosti, zato πto su okolnosti izvan njihove kontrole uËinile njihov
rad odviπe zamrπenim. Na njih Êe se ukazivati kao na ljude koji-
ma se ne moæe vjerovati. I to Êe biti uËinjeno od strane vjernika
crkve. Boæji sluge moraju se naoruæati Kristovim umom. Neka ne
oËekuju da Êe izbjeÊi uvrede i pogreπne ocjene. Bit Êe nazivani
zanesenjacima i fanaticima. Ali neka se ne obeshrabruju. Boæja
ruka je na kormilu providnosti, vodeÊi Njegovo djelo na slavu
Njegovog imena.
Bog poziva svoj narod da bude snaæno svjetlo svijetu koje
svijetli usred mraka grijeha. Æivjeti æivotom Æivotodavca donosi
svoju nagradu. On je hodio svuda ËineÊi dobro. To Êe Ëiniti i svaki
Njegov pravi sljedbenik, ispunjen svetim osjeÊajem odanosti Bo-
gu i duænosti prema drugim ljudskim biÊima. ZahvaljujuÊi spo-
znaji istine kakva je u Isusu, krπÊani Êe rasti u milosti, stalno se
pribliæavajuÊi savrπenstvu karaktera. (MS 75, 12. lipnja 1902.)

16. listopada 268

Dopustimo Bogu da ostvaruje svoju volju u

nama
“A Bog, izvor mira … neka vas osposobi za svaku vrstu
dobra djela, da mognete izvrπiti njegovu volju! Neka os-
tvari u nama ono πto je pred njim ugodno po Isusu Kristu,
komu slava u vijeke vjekova! Amen.” (Hebrejima 13,20.21)
ProuËavanjem Boæje rijeËi i provoenjem njezinih propisa u
svim svojim poslovnim djelatnostima, ljudi mogu razaznati duh
koji ih pokreÊe u radu. Umjesto da slijede prirodne sklonosti i
ljudske teænje, oni mogu nauËiti marljivim prouËavanjem naËela
koja trebaju upravljati Adamovim sinovima i kÊerima.
Biblija je vodiË koji treba odluËivati o mnogim teπkim proble-
mima koji se podiæu pred umovima sklonim sebiËnosti. Odraz je
295
 Boæje mudrosti ne samo πto nam je objavio velika i vaæna naËela,
veÊ πto nas je opremio i praktiËnim poukama za æivot i ponaπanje
prema bliænjima. On daje najsitnije pojedinosti koji odreuju naπ
odnos prema Bogu i jednih prema drugima. To je potpuno otkri-
venje Boæjih osobina i volje u osobi Isusa Krista i preko Njega je
istaknuta obveza Ëovjeka da daruje svesrdnu sluæbu Bogu i da se
pita na svakom koraku: “Je li ovo Gospodnji put?” ...
Laæno iskrivljavanje je primjetno u umovima onih Ëije oËi
nisu pomazane nebeskom pomaπÊu da sagledaju sve pojedinosti
u svjetlu Boæje rijeËi. Volja postaje zarobljena, spremna da krene
u smjeru koji Boæja rijeË neÊe opravdati. Volja ljudskog biÊa ne
moæe se pokoriti bilo kojem drugom Ëovjeku. Kada se spoji s
voljom drugih, ona obmanjuje. ...
Ako ljudska biÊa pristanu, Bog moæe i toliko Êe poistovjetiti
svoju volju sa svim naπim mislima i ciljevima, tako uskladiti naπe
srce i um sa svojom RijeËju, da Êemo sluπajuÊi Njegovu volju
prirodno provoditi poticaje vlastitog uma. Svi takvi neÊe posjedo-
vati neposveÊenu, sebiËnu narav, spremnu da provodi vlastitu vo-
lju, veÊ Êe imati zaπtitniËku, ozbiljnu i odluËnu gorljivost za pro-
slavljanje Boga. Oni neÊe htjeti uËiniti niπta u svojoj vlastitoj
snazi i strogo Êe se Ëuvati od opasnosti da uzdiæu sebe.
Svi koji æele usavrπiti krπÊanski karakter moraju nositi Kri-
stov jaram. Ako æele biti zajedno s Isusom Kristom na nebesima,
moraju uËiti od Njega dok su ovdje na Zemlji. Naπoj naravi potrebna
je disciplina. Mora se usuglasiti s naravi Isusa Krista da bi On
ostvario dobro koje je predvidio za sve koji Êe svoju narav poko-
riti procesu oblikovanja pod Njegovom vlaπÊu. Veliki UËitelj pove-
zat Êe se sa svakom duπom koja æeli ponijeti Njegov jaram. (Letter
22, 22. lipnja 1896.)

269 17. listopada

Kristova se ljubav ne moæe izmjeriti

“Siguran sam da nas neÊe ni smrt, ni æivot, ni aneli, ni
poglavarstva, ni sadaπnjost, ni buduÊnost, ni sile, ni vi-
sina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moÊi rasta-
viti od ljubavi Boæje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu
naπemu.” (Rimljanima 8,38.39)
Krist bi se zbog naπe krivnje mogao udaljiti od nas. Ali umje-
sto da se udalji, doπao je i nastanio se meu nama, ispunjen
296
svom puninom boæanstva, bio je jedno s nama da Njegovom milo-
πÊu moæemo dostiÊi savrπenstvo. Svojim stradanjem i sramotnom
smrÊu platio je otkup za Ëovjeka. Kakva je to samopoærtvovna
ljubav! S najviπe Preuzviπenosti On je doπao boæanstva zaogrnu-
tog ljudskoπÊu, spuπtajuÊi se korak po korak do samih dubina
poniæenja. Nema mjerila kojim bi se mogla izmjeriti dubina te
ljubavi. Krist nam je pokazao koliko Bog moæe ljubiti i naπ Spasi-
telj propatiti kako bismo mi bili potpuno preobraæeni. On æeli da
Njegova djeca otkriju Njegov karakter, da vrπe Njegov utjecaj kako
bi i drugi umovi bili privuËeni da se usklade s Njegovim umom.
Krist, naπ Spasitelj, u kojem æivi potpuno savrπenstvo, po-
stao je grijeh za pali ljudski rod. Nije poznavao grijeh kao iskustvo,
ali je ponio uæasnu teæinu krivnje grijeha cijelog svijeta. Postao
je naπa Ærtva pomirnica da bi svi koji Ga prime mogli postati Boæji
sinovi. Kriæ je podignut da spasi Ëovjeka. Kriæ na koji Êe biti
uzdignut Krist bio je sredstvo isplanirano na Nebu da u pokajniËkoj
duπi probudi osjeÊaj greπnosti grijeha. Krist je preko kriæa æelio
sve privuÊi k sebi. Umro je kao jedina nada za spasenje onih koji
su zbog grijeha bili u æuËi gorËine. Preko Svetoga Duha novo
naËelo umne i duhovne sile pribliæeno je Ëovjeku, koji je u
zajedniπtvu s boæanstvom dobio moguÊnost da bude jedno s
Bogom.
Da bi poruπio prepreku koju je Sotona podignuo izmeu Bo-
ga i Ëovjeka, Krist je prinio punu i potpunu ærtvu, otkrivajuÊi bes-
primjerno samoodricanje. Otkrio je svijetu nevjerojatan prizor Boga
u ljudskom tijelu koji se ærtvuje za spasenje palog Ëovjeka. Kakve
li predivne ljubavi! Dok o njoj razmiπljam, plaËem zbog toga πto
mislim da su mnogi od onih koji tvrde da vjeruju u istinu zbog
sebiËnosti otvrdnuli. ...
»udim se πto oni koji se nazivaju krπÊanima ne shvaÊaju
boæanska sredstva; πto jasnije ne sagledavaju kriæ kao prenosi-
telja oprosta i pomilovanja, naËin da se sebiËno Ëovjekovo srce
dovede u neposredan dodir sa Svetim Duhom kako bi se Kristovo
bogatstvo moglo izliti u ljudski um, ljudsko biÊe bilo ukraπeno
vrlinama Duha, a Krist predstavljen onima koji Ga ne poznaju.
(MS 91, 26. lipnja 1902.)

297
270 18. listopada
Stajati uz naËela
“O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmi-
πljam.” (Psalam 119,97)
Neka oni koji govore o naËelima kao da ni na koji naËin ne
bi odstupili od njih, budu sigurni da razumiju naËela utvrena
kao smjernice u Boæjoj rijeËi. Postoje neki koji slijede laæna na-
Ëela. Njihove zamisli o naËelima su pogreπne. Slijediti ispravna
naËela znaËi vjerno ispunjavati prve Ëetiri i posljednjih πest za-
povijedi. PosluπnoπÊu tim boæanskim naredbama, jedemo tijelo i
pijemo Kristovu krv prisvajajuÊi sve πto je obuhvaÊeno otkuplje-
njem na Golgoti. Krist Êe stajati pokraj svih koji Ga primaju kao
svojeg Spasitelja. Njima Êe On dati vlast da postanu sinovi Boæji.
“I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama. I mi smo pro-
matrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinoroenac od Oca
— pun milosti i istine.” (Ivan 1,14)
Onaj o kome se ovdje govori kao o RijeËi jest Sin Boæji, koji
je bio Zapovjednik u nebeskim dvorovima i koji je doπao na ovaj
svijet otvoriti nebesku stvarnost palim ljudima. On je Put, Istina
i Æivot. On je RijeË koja je bila kod Boga prije nego πto je svijet
postojao. ZaodijevajuÊi svoju boæansku narav ljudskom, imao je
dvije naravi: boæansku i ljudsku. I zbog toga moæe potpuno ostva-
riti cjelovito spasenje za ljudski rod i obnoviti sve prednosti viπeg
æivota.
PoËeo je svoj zemaljski æivot kao πto ga otpoËinju sva ljud-
ska biÊa dolazeÊi na ovaj svijet kao bespomoÊno Djeteπce. I dok
je bio ovdje, æivio je æivotom kojim moæe æivjeti svako ljudsko
biÊe koje Êe primiti veliki dar koji je Gospodin darovao naπem
svijetu poslavπi svojeg Sina da ostvari plan spasenja.
Krist je podnio kaznu za grijeh, udarac boæanske pravde koji
ljudi ne bi mogli podnijeti. Ponio je na svojem tijelu kaznu izre-
Ëenu protiv greπnika. To je nauk o spasenju, koji se sigurno moæe
istraæivati i koji je koristan kada se trudimo da ga razumijemo. ...
Onima koji ustraju u svojim prijestupima sudit Êe se prema
odbijanju svjetla. Oni odluËuju stati na stranu kneza tame, posta-
ti pruæena ruka onoga koji bi, kad bi to bilo moguÊe, æelio preva-
riti i izabrane. Oni odbijaju divan dar Neba, i mada se mogu izjaπ-
njavati kao pravedni i govoriti o “poπtovanju naËela”, u isto vrije-
me slijede naËela u suprotnosti s plemenitim naËelima Neba i uËe
druge da slijede ista pokvarena naËela. (MS 161, 1. srpnja 1903.)
298
19. listopada 271
Nauk o Svetiπtu
“Odgovori: ‘Joπ dvije tisuÊe i tri stotine veËeri i jutara;
tada Êe Svetiπte biti oËiπÊeno.’” (Daniel 8,14)
Bog nas poziva da koristimo svoje vrijeme i snagu za pro-
povijedanje poruke ljudima, te poruke koja je pokrenula muπkar-
ce i æene 1843. i 1844. ...
BraÊo moja, zauzmite svoje mjesto na koje vas Bog poziva.
Ostavite po strani one koji su, nakon πto je svjetlo viπe puta doπlo
do njih, preπli na suprotnu stranu. ... Preuzmite posao koji nam
je povjeren. S RijeËju Boæjom kao porukom, stanite na branik is-
tine i objavite skori Kristov dolazak. Istina, vjeËna istina Êe nad-
vladati.
Tijekom viπe od pola stoljeÊa [od 1844.] bile su preispitivane
i osporavane razliËite toËke sadaπnje istine. Kao istina unaprei-
vane su nove teorije koje nisu bile istinite i Boæji Duh otkrio je
njihovu pogreπku. Dok su iznoπeni veliki stupovi naπe vjere, Sveti
Duh je svjedoËio o njima, a posebno je to bio sluËaj u pogledu
istine o Svetiπtu. Iznova i iznova je Sveti Duh na izraziti naËin
podupirao propovijedanje ove doktrine. Danas, meutim, kao i u
proπlosti, neki Êe biti povedeni da uobliËe nove teorije i odreknu
se istine na koju je Duh Boæji stavio svoje odobravanje.
Bilo koga tko bi uzeo sebi za cilj da iznosi teorije koje bi nas
odvele od svjetla o sluæbi u nebeskom Svetiπtu, ne treba prihvatiti
kao uËitelja. Istinsko razumijevanje pitanja Svetiπta znaËi mnogo
za nas kao narod. Kada smo ozbiljno traæili od Gospodina svjetlo
o tom pitanju, svjetlo je dolazilo. U vienju sam dobila takav
pogled na nebesko Svetiπte i sluæbe povezane s tim svetim mje-
stom da mnogo dana nisam o tome mogla govoriti.
Na osnovi svjetla koje mi je Bog dao, znam da bi trebala
oæivjeti poruka dana u proπlosti, zato πto Êe ljudi nastojati unijeti
nove teorije i pokuπavati dokazati da su te teorije u skladu s
Pismom iako su pogreπne i, kad bi im bilo dopuπteno, potkopale
bi vjeru u istinu. Ne trebamo prihvaÊati ove pretpostavke i prenositi
ih dalje kao istinu. Ne, ne; ne smijemo napustiti branike te istine
na kojoj smo osnovani.
Uvijek Êe biti onih koji su u potrazi za neËim novim i koji
nateæu i iskrivljuju Boæju rijeË da bi poduprla njihove zamisli i
teorije. Uzmimo zato, braÊo, one pojedinosti koje nam je Bog dao
i koje nas je Njegov Duh pouËio kao istinu i vjerujmo u njih
299
 ostavljajuÊi po strani teorije koje Njegov Duh nije podupro. (MS
125, 4. srpnja 1907.)

272 20. listopada

Jesti liπÊe sa stabla æivota
“Svuda izmeu gradskog trga i rijeke rastu stabla æivota
koja raaju dvanaest puta: svakog mjeseca daju svoj plod.
LiπÊe od stabala sluæi za lijek poganima.” (Otkrivenje 22,2)
Moramo li Ëekati preobraæenje da bismo jeli liπÊe sa stabla
æivota? Onaj tko u srce prima Kristove rijeËi, zna πto znaËi jesti
liπÊe sa stabla æivota. ... Znanje koje dolazi od Boga jest kruh
æivota. To je liπÊe sa stabla æivota koje sluæi za iscjeljenje narodi-
ma. Strujanje duhovnog æivota oduπevljava duπu dok se Kristove
rijeËi vjeruju i izvrπavaju. To je naËin na koji postajemo jedno s
Kristom. Iskustvo koje je bilo slabo i nemoÊno postaje jako. To
nam je vjeËni æivot “samo ako nadu kakvu smo od poËetka imali
Ëvrsto saËuvamo do svrπetka” (Hebrejima 3,14).
Cjelokupnu istinu potrebno je primiti kao Isusov æivot. Istina
nas Ëisti od svake neËistoÊe i priprema duπu za Kristovu prisut-
nost. Krist se oblikuje u duπi, nada slave. ...
Bitno je da oni koji se obvezuju da dræe Boæje zapovijedi
imaju razumno poznavanje Svetog pisma. Tako se odriËemo sebe
i potpuno smo poπteni pred Bogom dok koristimo Njegova dobra.
Bog nam je dao Bibliju kako bismo razumjeli boæansku volju. Ne
moæemo posluπati Njegove zapovijedi dok ne znamo kako one
glase.
Roditelji nemaju izgovor ako ne steknu jasno razumijevanje
Boæje volje da bi mogli poπtovati zakone Njegovog kraljevstva.
Samo na taj naËin mogu dovesti svoju djecu na Nebo. BraÊo moja
i sestre, vaπa je duænost da shvatite Boæje zahtjeve. Kako moæete
odgajati svoju djecu u Boæjem duhu dok najprije sami ne znate
πto je ispravno a πto pogreπno, ako ne shvatite da posluπnost
znaËi vjeËni æivot, a neposluπnost vjeËnu smrt?
Razumijevanje Boæje volje moramo uËiniti svojim æivotnim
pothvatom. Jedino dok to ostvarujemo moæemo ispravno odgajati
svoju djecu. Svaka vaπa rijeË i djelo trebaju biti u skladu s Bo-
æjom voljom, bez obzira na miπljenja i obiËaje onih koji se ne
pokoravaju Bogu. ...
“Savrπen je Zakon Jahvin — duπu krijepi; pouzdano je Svjedo-
Ëanstvo Jahvino — neuka uËi.” (Psalam 19,8) Gospodin nije zadr-
300
æao za sebe niπta od onoga πto je nuæno za prosvjetljenje Njegove
djece. Nitko se ne moæe izgovarati za prijestup time da je ostav-
ljen u neznanju i da put u Nebo nije jasno obiljeæen. Nismo ostav-
ljeni da sluæimo Bogu na neodreen i nesiguran naËin. (MS 103,
29. srpnja 1902.)

21. listopada 273

Jedino svjetlo koje osvjetljava put
“A pravedniËka je staza kao svjetlost svanuÊa, koja je
sve jasnija do potpunog dana.” (Izreke 4,18)
Kristova ljubav u srcu — otkrivena u æivotu svojom Ëudesnom
snagom — to je najveÊe Ëudo koje se moæe pokazati palom, su-
kobljenom svijetu. Pokuπajmo ostvariti ovo Ëudo ne svojom silom,
veÊ u ime Gospodina Isusa Krista, Ëiji smo i kome sluæimo. Obu-
cimo se u Krista, a Ëudotvorna snaga Njegove milosti bit Êe tako
jasno otkrivena u preobraæaju karaktera, da Êe svijet biti osvje-
doËen da je Bog poslao svojeg Sina na svijet da bi ljude uËinio
nalik anelima u karakteru i æivotu.
Oni koji istinski vjeruju u Krista sjede zajedno s Njim na
nebeskim mjestima. Prihvatimo obiljeæje krπÊanstva. To nije neki
vanjski znak, noπenje kriæa ili krunice, veÊ ono πto otkriva jedin-
stvo Ëovjeka s Bogom. Posluπajmo upozorenje: “Svucite staroga
Ëovjeka s djelima njegovim, i obucite novoga, koji se obnavlja za
poznanje po slici onoga, koji ga je stvorio.” (Koloπanima 3,9.10 —
©a) Ljepota svetosti otkriva se kad krπÊani prilaze u zajedniπtvu
jedni drugima i surauju u ljubavi nalik na Kristovu.
“Prema tome, braÊo, buduÊi da mi snagom krvi Isusove otvo-
reno moæemo uÊi u Svetinju nad svetinjama — taj novi i æivoto-
nosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo
— i buduÊi da imamo velikog sveÊenika koji je postavljen nad
kuÊom Boæjom, pristupajmo k njemu iskrena srca i sa sigurnim
uvjerenjem poπto smo oËistili srca od zle savjesti i oprali tijelo
Ëistom vodom. Dræimo nepokolebljivim ispovijedanje naπe nade
— vjeran je, naime, onaj koji je obeÊao — i pazimo jedan na
drugoga da se potiËemo na ljubav i dobra djela! Ne ostavljajmo,
kako neki obiËavaju, svoga vlastitog sastanka, veÊ se sokolimo
meusobno, i ovo to viπe πto viπe vidite da se pribliæuje Dan!”
(Hebrejima 10,19-25)
Postoji samo jedna prava vjera, samo jedan put u Nebo, samo
jedno svjetlo koje osvjetljava put kojim hodoËasnici putuju. Dok
301
 napredujemo u spoznaji Gospodina, na svakom koraku Êemo pri-
znavati da je Krist Svjetlo svijeta, da je Put, Istina i Æivot i pronaÊi
Êemo taj put koji nam On nalaæe da slijedimo, put koji je “kao
svjetlost svanuÊa, koja je sve jasnija do potpunog dana” (Izreke
4,18). ... Gospodin je dobar i dostojan svake hvale. ... Kako je
blagoslovljen, kako dvostruko blagoslovljen dom u kojem su otac,
majka i djeca posveÊeni sluæbi Kristu. (Letter 126, 7. kolovoza
1902.)

274 22. listopada

Krist ima moÊ
“Po njemu ste i vi ispunjeni. On je glava svakog Poglavar-
stva i Vlasti.” (Koloπanima 2,9.10)
Mi trebamo æivjeti pod toplim, blagim zrakama Sunca Pra-
vednosti. Niπta osim Njegovog suosjeÊanja punog ljubavi, Njegove
boæanske milosti, Njegove svemoÊne sile, ne moæe nas osposobiti
da se zaπtitimo od nemilosrdnog neprijatelja i pokorimo protiv-
ljenje ljudskog srca. U Ëemu je naπa snaga? U Gospodnjoj rado-
sti. Dopustimo Kristovoj ljubavi da ispuni srce i bit Êemo omek-
πani i pokoreni, spremni da primimo silu koju je On pripremio za
nas.
Zahvaljujmo Bogu svakog dana za primljene blagoslove. Ako
se ljudsko biÊe ponizi pred Bogom, shvaÊajuÊi koliko je nepri-
kladno da njeguje osjeÊaj samodovoljnosti, shvaÊajuÊi svoju pot-
punu nesposobnost da obavi posao koji treba biti obavljen kako
bi mu duπa bila oËiπÊena; kad odbaci i ne bude raËunao na svoju
pravednost, Krist Êe ugravirati svoju sliku na duπu koja Mu pripa-
da. ... Krist nikada neÊe zanemariti posao koji je povjeren Njego-
vim rukama. On Êe nadahnuti postojanog uËenika osjeÊajem za
strahotu kojom grijeh izopaËuje, prlja i kvari srce na koje On
djeluje. Pravi pokajnik nauËio je koliko je beskorisna oholost.
GledajuÊi na Isusa, usporeujuÊi svoj nesavrπeni karakter sa Spa-
siteljevim savrπenim karakterom, on moæe reÊi: “U svojoj ruci
nikakvu cijenu ne donosim, samo se na Tvoj kriæ oslanjam.
S Izaijom moæe objaviti: “Jahve, ti mir nama dajeπ, jer ti si
tvorac svih djela naπih. Jahve, Boæe naπ, gospodarili su nama
osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, Ëastimo.”
(Izaija 26,12.13)
PromatrajuÊi Krista — kako bi postao kao On — tragalac za
istinom vidi savrπenstvo naËela Boæjeg zakona i postaje nezado-
302
voljan svim drugim osim savrπenstvom. SkrivajuÊi svoj æivot u
Kristovom æivotu, on sagledava da se svetost boæanskog Zakona
otkriva u Kristovom karakteru i sve iskrenije nastoji biti nalik
Njemu. U bilo kojem trenutku moæe se oËekivati sukob, jer kuπaË
vidi da gubi jednog od svojih podanika. Sada nastupa bitka protiv
onih osobina koje je Sotona dotad jaËao za vlastitu upotrebu.
Ljudsko biÊe vidi da se mora suoËiti s Ëudnom snagom koja
se protivi dostizanju savrπenstva koje Krist nudi. Meutim, uz
Krista na raspolaganju mu je spasonosna sila koja Êe za njega
izvojevati pobjedu u ovom sukobu. Spasitelj Êe ga ojaËati i pomo-
Êi mu kad se bude molio za milost i uspjeπnost. (MS 89, 12. ko-
lovoza 1903.)

23. listopada 275

ObeÊana pomoÊ
“Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te
sazdao, Izraele: ‘Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom
sam te zazvao: ti si moj!’” (Izaija 43,1)
Svaka prepreka izbavljenju Boæjeg naroda bit Êe uklonjena
otvaranjem Boæje rijeËi i iznoπenjem jasnog “ovako govori Jahve
Gospod”. Svjetlo istine Êe zasjati jer mrak pokriva zemlju i tama
narode. Istina æivoga Boga pojavit Êe se nasuprot zabludi. Obja-
vite radosnu vijest: imamo Spasitelja koji je dao svoj æivot da svi
koji u Njega vjeruju ne poginu, nego da imaju æivot vjeËni.
Pojavit Êe se prepreke za unapreenje Gospodnjeg djela, ali
ne bojte se. Sa svojom svemoÊi Kralja nad kraljevima, naπ Bog
koji Ëuva Savez, sjedinjuje njeænost i brigu njeænog pastira. Nje-
mu niπta ne moæe stati na put. Njegova moÊ je apsolutna i ona je
zalog sigurnog ispunjenja Njegovih obeÊanja svojem narodu. On
moæe ukloniti sve prepreke koje stoje na putu unapreenja Nje-
govog djela. ...
Kristova Crkva je Boæje sredstvo za objavljivanje istine, koju
je On opunomoÊio za poseban posao i ako je odana Bogu, poslu-
πna svim Njegovim zapovijedima, u njoj Êe æivjeti i izvrsnost bo-
æanske sile. Ako bude davala Ëast Gospodinu Bogu Izraelovom,
nema te sile koja bi joj se mogla suprotstaviti. Ako ostane odana,
neprijateljske snage neÊe je biti u moguÊnosti svladati viπe nego
πto se pljeva moæe suprotstaviti vihoru.
Pred Crkvom je zora svijetlog, divnog dana ako se obuËe u
haljinu Kristove pravednosti, povlaËeÊi se iz svih svojih udruæiva-
303
 nja sa svijetom. Vjernici Crkve trebaju sada priznati svoje nazado-
vanje i napredovati zajedno. BraÊo moja i sestre, ne dopustite da
se pojavi bilo πto πto bi vas odvojilo jedne od drugih i od Boga.
Ne razgovarajte o razlikama u miπljenju, veÊ se ujedinite u ljubavi
prema istini kao πto je u Isusu. Doite pred Boga i molite se
uzimajuÊi kao razlog Spasiteljevu prolivenu krv, da primite po-
moÊ u sukobu protiv zla. Uvjeravam vas da se neÊete moliti uzalud.
Dok se pribliæavate Bogu, sa skruπenoπÊu srca i u punoj vjeri,
neprijatelj koji vas æeli uniπtiti, bit Êe pobijeen.
Okrenite se Gospodinu, vi, zarobljenici nade. Traæite snagu
od Boga, od æivoga Boga. Pokaæite nepokolebljivu, poniznu vjeru
u Njegovu moÊ i volju da spasi. Od Krista teËe æiva rijeka spasenja.
On je Izvor æivota i Izvor svake snage. (Letter 199, 8. rujna 1903.)

276 24. listopada

Sluæenje Bogu poËinje na Zemlji

“Da se kuπnja vaπe vjere, mnogo dragocjenija od zlata
raspadljivoga koje se kuπa ognjem, nae na hvalu i slavu
i Ëast u dan objavljenja Isusa Krista.” (1. Petrova 1,7 —
©a)
Oni koji rade protiv prirodnih zakona svojeg biÊa, morat Êe
trpjeti kaznu zbog prijestupa. Meutim, Spasitelj nas æali Ëak i
kada patimo zbog slabosti izazvanih vlastitim pogreπnim postu-
panjem. U Njemu je sila izljeËenja. Proslavimo Boga za drvo æivo-
ta, Ëije liπÊe sluæi za iscjeljenje narodima. ...
Svuda se vide posljedice prokletstva. Slavimo Boga πto na
novoj Zemlji “neÊe biti viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje i
Janjetovo bit Êe u gradu. Sluge Boæje klanjat Êe se Bogu.” (Otkri-
venje 22,3.4) Neki vrlo malo znaju πto znaËi prava sluæba. Oni koji
se spremaju pjevati na nekoj glazbenoj priredbi, provode vrijeme
u vjeæbanju kao bi se upoznali s glazbom i rijeËima. Da bismo
mogli nauËiti kako se sluæi Gospodinu na Nebu, moramo sada
stupiti u Njegovu sluæbu, upoznati se s Njim i biti Mu vjerni
sluge. ... Naπa je prednost da razumijemo blagoslovljenu Boæju
rijeË. Mi smo pali, to je istina, ali ne moramo zauvijek ostati u
grijehu. Stavljeni smo u povoljan poloæaj. Gospodin Bog nebeski
je tako zavolio “svijet, da je dao svog jedinoroenog Sina da ne
pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni” (Ivan
3,16). Kako dragocjenu nadu imamo u Kristu! ...
304
 Kuπnje Êe doÊi. Ali kada Sotona baci svoju paklenu sjenku
pred nas, trebali bismo posegnuti u vjeri kroz sjenku prema svje-
tlu æivota — Onome koji ne samo πto je stvorio Ëovjeka — veÊ ga
je otkupio svojom vlastitom krvlju. Mi smo Kristova dragocjena
baπtina. U æivoj vjeri moramo suraivati s Njim u postizanju na-
πeg spasenja. Usred nevolja i kuπnji podupire nas i odræava Njegova
ruka. Oni koji poËivaju u Kristu Isusu nikada se ne osjeÊaju
nemirno i nelagodno. On misli baπ ono πto kaæe kad nas poziva
da povjerimo Ëuvanje svoje duπe Njemu kao vjernom Stvoritelju.
Oni koji Ëvrsto dræe svoju vjeru do samog kraja, iziÊi Êe iz
peÊi nevolja kao Ëisto zlato sedam puta pretopljeno. O ovom djelu
prorok Izaija kaæe: “Rjei Êe biti Ëovjek neg’ æeæeno zlato, rjei
samrtnik od zlata ofirskog.” (Izaija 13,12) Kada ste u nevolji,
imajte na umu da je vjera okuπana u peÊi nevolja dragocjenija od
zlata æeæenog u vatri. Sjetite se da postoji Onaj koji promatra
svaki pokret, koji vidi kada je posljednja Ëestica πljake odstranjena
iz vaπeg karaktera. (MS 110, 5. listopada 1901.)

25. listopada 277

ZnaËenje zajednice s Bogom

“©to smo vidjeli i Ëuli, to navjeπÊujemo i vama, da i vi
imate s nama zajedniπtvo. A naπe je zajedniπtvo s Ocem
i Sinom njegovim Isusom Kristom.” (1. Ivanova 1,3)
Zajedniπtvo s Bogom je æivot duπe. To nije neπto πto se ne
moæe protumaËiti, neπto πto moæemo zaodjenuti u lijepe rijeËi, ali
nam daje pravo iskustvo koje Êe uËiniti da naπe rijeËi imaju pravu
vrijednost. Zajedniπtvo s Bogom daje svakidaπnje iskustvo koje
Ëini da naπa radost bude potpuna.
Oni koji imaju ovu povezanost s Kristom objavljivat Êe Ga u
duhu, djelom i rijeËju. Ispovijedanje vjere na rijeËima ne vrijedi
niπta ako u djelima i rijeËima nije vidljiv dobar rod. Jedinstvo,
zajedniπtvo jednih s drugima i s Kristom — to su plodovi koji
raaju na svakoj mladici æivog trsa. OËiπÊena duπa, nanovo roe-
na, iznosi jasno, odreeno svjedoËanstvo. ...
Poznavati Boga u biblijskom smislu te rijeËi, znaËi biti jedno
s Njim u srcu i umu, imati iskustveno znanje o Njemu, odræavati
zajedniπtvo puno poπtovanja s Njim kao Spasiteljem. Ovo zajed-
niπtvo moæe se ostvariti samo iskrenom posluπnoπÊu. Tamo gdje
ne postoji to zajedniπtvo, srce ni u kojem smislu nije Boæji hram,
305
 veÊ je pod vlaπÊu neprijatelja koji preko ljudskog orua ostvaruje
svoje vlastite namjere. Takav Ëovjek, bez obzira na njegove iskaze
ili tvrdnje, nije hram Svetoga Duha.
Iskustvo se usavrπava donoπenjem roda. Onaj tko ne donosi
dobar rod u rijeËima i djelima, u snazi uzviπenih, oplemenjujuÊih
naËela, loπe je drvo. Rod koji on donosi neukusan je Bogu. Njego-
vo poznavanje Krista iskazano na rijeËima laæno je i prijevarno.
... U svjetlu Kristove ljubavi Evanelje je otvorena knjiga. To je
istinito svjetlo koje je Krist donio na svijet. Spasiteljevi pravi
uËenici primili su ovu ljubav. ...
U skladu sa svjetlom koje mi je Bog dao, znam da se za ljude
krije velika opasnost u samoobmani. Sotona vreba svoju priliku.
On Êe u ljudskom obliËju priÊi ljudima i progovoriti im najlaska-
vijim rijeËima. Iznijet Êe pred njih iste kuπnje kojima je iskuπa-
vao Krista. Ako njihov um i srce ne budu ispunjeni Ëistom, nese-
biËnom ljubavlju koju je Krist otkrio, past Êe pod vlast Sotone i
Ëinit Êe, govoriti i pisati Ëudne pojedinosti da bi prevarili, ako
bude moguÊe, i izabrane. ...
SlijedeÊi primjer Kristove nesebiËne sluæbe, vjerujuÊi kao
mala djeca u Njegove zasluge i sluπajuÊi Njegove zapovijedi, zado-
bit Êemo Boæje odobravanje. (MS 120, 8. listopada 1903.)

278 26. listopada

Nebo, Ëeænja svih krπÊana

“Kao ljudi koji iπËekuju blaæeno ispunjenje nade, naime,
pojavu sjaja velikoga Boga, naπega Spasitelja, Isusa Kri-
sta.” (Titu 2,13)
Krist Êe uskoro doÊi po drugi put. O tome trebamo Ëesto
razgovarati. To bi trebala biti najviπa misao u naπim umovima. On
dolazi s velikom moÊi i slavom i ugledat Êe Ga svako oko. Pratit
Êe Ga svi sveti aneli. O ovom mnoπtvu Ivan piπe: “Zatim, u vie-
nju, Ëuh glas mnogih anela skupljenih oko prijestolja, oko BiÊa
i Staraca. Njihov broj bijaπe deset tisuÊa puta deset tisuÊa i tisu-
Êu puta tisuÊu.” (Otkrivenje 5,11)
Truba joπ nije zatrubila. Oni koji su siπli u grob joπ uvijek
nisu povikali: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj
æalac?” (1. KorinÊanima 15,55) Mrtvi pravednici joπ nisu uzneseni
sa æivim svetima da se sretnu sa svojim Gospodinom na Nebu.
Meutim, blizu je vrijeme kada Êe se ispuniti rijeËi koje je izgovo-
306
rio apostol Pavao: “Jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zov-
om, s glasom arkanela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba, i
najprije Êe uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim Êemo mi æivi, mi preo-
stali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret
Gospodinu. I tako Êemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tjeπite
jedan drugoga tim rijeËima!” (1. Solunjanima 4,16-18)
Moramo se preobraziti da bismo bili kao Spasitelj (vidi Filip-
ljanima 3,20.21). Sada je vrijeme da u svakidaπnji æivot unesemo
vrline Kristovog æivota. Nemamo vremena za gubljenje. Ako ne
uspijemo u svojoj izgradnji karaktera, izgubit Êemo vjeËni æivot.
Moramo graditi na pravim temeljima. ... Moramo raditi Kristov
posao i stalno bdjeti i moliti se. Tada Êemo biti spremni za Njegov
dolazak, spremni da primimo vjeËni æivot.
Svi koji æele, mogu biti pobjednici. Potrudimo se ozbiljno da
dostignemo mjerilo koje je pred nas postavljeno. Bog zna naπu
slabost i svakodnevno Mu se moæemo obraÊati za pomoÊ. Pritom
ne moramo steÊi snagu za mjesec dana unaprijed. Moramo biti
pobjednici iz dana u dan.
Ovdje na Zemlji pripremamo se za Nebo. Vrijeme provedeno
ovdje krπÊanska je zima. Ovdje hladni vjetrovi nevolja udaraju na
nas i podiæu se valovi neprilika. Ali u bliskoj buduÊnosti, kada
Krist doe, tuzi i uzdisanju zauvijek Êe doÊi kraj. Tada Êe nastati
krπÊansko ljeto. Sve kuπnje Êe proÊi i neÊe viπe biti bolesti ni
smrti. “On Êe otrti svaku suzu s njihovih oËiju. Smrti viπe neÊe
biti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet proe.”
(Otkrivenje 21,4) (MS 28, 24. listopada 1886.)

27. listopada 279

Imamo blaæenu nadu

“Sigurno te neÊu ostaviti; nipoπto te neÊu zapustiti!” (He-
brejima 13,5)
Imamo samo jedan æivot, a zahvaljujuÊi naπoj svakidaπnjoj
vezi s Bogom, na osnovi zasluga Gospodina Isusa Krista, stalno
su nam dostupna sredstva kojima moæemo pokazivati Krista svi-
jetu. Moæda neÊemo imati baπ sve pogodnosti koje neki imaju u
lagodnosti, udobnosti i zemaljskim dobrima, ali imamo blaæenu
sigurnost koju je Krist dao svojim vjernim uËenicima. ... Njima je
rekao: “Neka se ne uznemiruje vaπe srce! Vjerujte u Boga i u me
vjerujte! U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo
307
 tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad
odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uzmem k sebi
i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,1-3) ... Blagoslovljene rijeËi!
Moæemo Ga primiti u svoje srce i On Êe nam biti nada, hrabrost
i milost koja nas podupire. Gospodin æeli da imamo potpuno po-
vjerenje u Njega, jer Êemo samo tada, u jednostavnosti vjere, pri-
hvatiti da Êe Krist uËiniti za nas sve πto je obeÊao. Doimo k
Spasitelju s potpunom sigurnoπÊu da Êe izvrπiti sve πto je obeÊao.
Ne moæemo ugoditi naπem Spasitelju viπe nego da imamo
vjeru u Njegova obeÊanja. Njegova milost moæe stiÊi do vas i vaπe
molitve mogu doÊi do Njega. Niπta ne moæe prekinuti ovaj spoj.
Sve svoje nedoumice moramo povjeriti Isusu Kristu jer Êe nam
On pomoÊi. On Êe Ëuti naπe zahtjeve. Moæemo Mu doÊi u punoj
vjeri, ne sumnjajuÊi ni u πto, jer je On æivi put. ...
©to viπe navaljujemo sa svojim molbama pred Njegovo prije-
stolje, to smo sigurniji da Êemo neprestano primati veliku milost
Gospodina naπega Isusa Krista. Vi ne dodajete snagu svojem puto-
vanju [posjedovanjem] vjere. Ali poveÊavate snagu i sigurnost u
VodiËa kojeg imate pokraj sebe i moæete od Njega zatraæiti, sa
savrπenom vjerom, da pravo upravlja vaπim koracima.
Zatim imajte povjerenje u Gospodina Isusa da vas korak po
korak vodi pravim putem. Na svakom sljedeÊem koraku vaπa hra-
brost i snaga mogu proistjecati iz sigurnosti da je vaπa ruka u
Njegovoj ruci. Moæete “trËati bez sustajanja”, moæete “hoditi i ne
umarati se”, jer vjerom moæete shvatiti da je vaπa ruka u Kristovoj
ruci. NeÊete potonuti pod obeshrabrenjem, jer kao πto napredujete
u poznavanju Gospodina imajuÊi povjerenje u Njega, tako Êete
dobiti i uvjeravanje da vam je stalni PomoÊnik Onaj koji nikada
ne ostavlja one koji u potpunosti imaju povjerenje u Njega. (Let-
ter 213, 2. studenoga 1905.)

280 28. listopada

Predaj se Bogu u ruke

“Otac moj, koji mi ih dade, veÊi je od svih, i nitko ih ne
moæe oteti iz ruke Oca moga.” (Ivan 10,29)
Moramo se podiÊi na viπi stupanj u pogledu vjere. Imamo je
premalo. Boæja rijeË je naπa suglasnost za napredovanje. Moramo
je uzeti, jednostavno vjerujuÊi svakoj njezinoj rijeËi. S ovom si-
gurnoπÊu moæemo polagati pravo na velike stvari, a bit Êe nam
308
prema naπoj vjeri. ... Ako ponizimo svoje srce pred Bogom, ako
ostanemo u Kristu, imat Êemo uzviπenije, svetije iskustvo. ...
Prava vjera se sastoji u Ëinjenju upravo onoga πto je Bog
zapovjedio, a nije neko izmiπljanje onoga πto nam nije naloæio.
Pravednost, istina i milost plod su vjere. Mi trebamo hoditi u
svjetlu Boæjeg zakona jer Êe tada dobra djela biti plod naπe vjere
i proizlaziti iz srca koje se obnavlja svaki dan.
Ni na koji naËin ne smijemo svoje “ja” postaviti kao boæan-
stvo. Bog je dao sebe za nas da nas oËisti od svakog bezakonja.
On Êe djelovati na naπem usavrπavanju ako Mu budemo dopustili
da nas nadzire. ... Djelo pravde ne moæe se nastaviti dok se ne
budemo koristili sveobuhvatnijom vjerom. KreÊite se naprijed sva-
kog novog dana s Boæjom moÊnom, djelotvornom silom. Plod prav-
de je mir i bezbriænost dovijeka. Da smo pokazali viπe vjere u
Boga, a imali manje povjerenja u vlastite zamisli i mudrost, Bog
bi na mnogo izraæeniji naËin pokazao svoju moÊ nad ljudskim
srcima. Zajednicom s Njim, æivom vjerom mi imamo prednost
uæivati moÊ i djelotvornost Njegovog posredovanja. Stoga smo
razapeti s Kristom, umrli s Kristom i uskrsnuti s Kristom, da
bismo s Njim hodili u novini æivota.
Mi ne trebamo dræati same sebe u svojim rukama. Trebamo
se predati u Boæje ruke. ... Naπ nedostatak vjere je razlog πto
nismo vidjeli viπe Boæje sile. Mi pokazujemo viπe vjere u ono πto
sami ostvarujemo nego u ono πto Bog Ëini za nas. On je predvidio
da bude ostvareno sve πto je moguÊe kako bismo mogli stajati
srce uz srce, um uz um, rame uz rame. Ovaj nedostatak ljubavi
i povjerenja jednih u druge slabi naπu vjeru u Boga.
Moramo se moliti kao nikad prije za krπtenje Svetim Duhom,
jer ako je ikada bilo vrijeme kada nam je bilo potrebno to krπte-
nje, onda je to sada. Ne postoji niπta πto nam je Gospodin ËeπÊe
obeÊavao i niπta Ëime bi Njegovo ime bilo viπe proslavljeno od
darivanja Svetoga Duha. Kada budu imali udjela u tom Duhu,
muπkarci i æene Êe biti nanovo roeni. ... Duπe koje su bile jednom
izgubljene, naÊi Êe se i vratiti. (Letter 105, 28. studenoga 1898.)

309
281 29. listopada
ZnaËenje krπÊanskog savrπenstva
“Sve mogu u Isusu Kristu koji mi moÊ daje.” (Filipljanima
4,13 — DK)
©to Bog zahtijeva? Savrπenstvo, niπta manje od savrπenstva.
Ali da bismo bili savrπeni, ne smijemo imati povjerenja u sebe.
Svakodnevno moramo znati i razumjeti da ne smijemo vjerovati u
svoje snage. Moramo Ëvrstom vjerom prihvatiti Boæja obeÊanja. S
punim razumijevanjem vlastite bespomoÊnosti moramo traæiti Sve-
toga Duha. A tada, kada Sveti Duh bude djelovao, neÊemo sebi
dati slavu. Sveti Duh Êe paæljivo preuzeti srce u svoj posjed dono-
seÊi mu sve svijetle zrake Sunca Pravednosti. Ono πto nas treba
odræavati jest sila Boæja po vjeri.
Kada se svakodnevno budemo nalazili pod upravom Boæjeg
Duha, bit Êemo ljudi koji dræe zapovijedi. Svijetu moæemo poka-
zati da posluπnost Boæjim zapovijedima donosi nagradu veÊ u
ovom æivotu, a i u buduÊem æivotu vjeËnog blaæenstva. Bez obzira
na vjeru ispovijedanu rijeËima, postoji i onaj dio, vidljiv Gospodi-
nu — procjenitelju djela — u kojem nesavrπeno predstavljamo
Krista. On je objavio da Ga takvo stanje stvari ne moæe proslaviti.
Mnogo znaËi povjeravanje duπe Bogu. To znaËi da æivimo i
hodimo vjerom, bez povjerenja ili uzdizanja sebe, veÊ gledanjem
na naπeg Zastupnika Isusa kao na ZaËetnika i Zavrπitelja naπe
vjere. Sveti Duh Êe obavljati svoje djelo na skruπenom srcu, ali
nikada ne na samouzviπenoj, samopravednoj duπi. U svojoj mu-
drosti takav Ëovjek bi se sam usavrπavao. On bi se svojim djelo-
vanjem umetnuo izmeu svoje duπe i Svetoga Duha. Sveti Duh Êe
djelovati samo ako nema ovog umetanja. ...
Sveti Duh je spreman suraivati sa svima koji Ga æele primiti
i uËiti od Njega. Svi koji rado primaju istinu i posveÊeni su njome,
toliko su sjedinjeni s Kristom da Ga predstavljaju rijeËju i dje-
lom. ... Neka Sveti Duh govori srcima izabranog Boæjeg naroda, da
njihove rijeËi budu kao izabrano zlato dok daju kruh æivota oni-
ma koji se nalaze u prijestupima i grijesima. ...
Boæja je volja i uæivanje da blagoslov kojim nagrauje Ëovje-
ka podari u savrπenoj potpunosti. Osigurao je moguÊnost da sva-
ka teπkoÊa bude prevladana, svaka potreba zadovoljena preko Sve-
toga Duha. Tako je On predvidio da Ëovjek usavrπi krπÊanski karak-
ter. Bog bi æelio da razmiπljamo o Njegovoj ljubavi i obeÊanjima
danim tako izobilno onima koji nemaju vlastitih zasluga, æelio bi
310
da u potpunosti ovisimo o Njemu sa zahvalnoπÊu i radujuÊi se
pravednosti osiguranoj u Kristu. On radosno sluπa sve koji dolaze
k Bogu putem koji je On sam odredio. (MS 148, 5. prosinca 1897.)

30. listopada 282

Svijetli sjajnim svjetlom

“Moji Êe biti, moja steËevina — govori Jahve nad Vojska-
ma. U Dan koji spremam bit Êu im milostiv kao πto je
milostiv otac sinu koji mu sluæi.” (Malahija 3,17)
KrπÊani su Kristovi skupocjeni ukrasi otkupljeni po beskraj-
no velikoj cijeni. Oni trebaju jasno sjati za Njega odraæavajuÊi
svjetlo Njegove ljupkosti. I zauvijek moraju imati na umu da je
cjelokupni sjaj koji proizlazi iz njihovog krπÊanskog karaktera
primljen od Sunca Pravednosti.
Sjaj Kristovih skupocjenih ukrasa ovisi o glaËanju kojem su
izloæeni. Bog nas ne primorava da budemo uglaËani. Ostavlja nam
slobodu da izaberemo hoÊemo li biti uglaËani ili Êemo ostati neu-
glaËani. Ali svatko tko je proglaπen dostojnim da zauzme mjesto
u Gospodnjem hramu, mora biti izloæen procesu glaËanja. Mora
pristati da mu budu odstranjeni oπtri rubovi karaktera, kako bi
bio savrπenog oblika i lijep, prikladan da prikazuje savrπenstvo
Kristovog karaktera. ...
Boæanski Radnik ne gubi vrijeme oko bezvrijednog materi-
jala. Samo skupocjene dragulje On glaËa dajuÊi im sliËnost sa
svojim dvorovima. »ekiÊem i dlijetom odsijeca grube rubove pripre-
majuÊi nas za mjesto u Boæjem hramu. Proces je teæak i zamoran.
Povreuje ljudski ponos. Krist zasijeca u Ëovjekovo iskustvo u
kojem se u samodovoljnosti smatra savrπenim i uklanja oholost
iz karaktera. On uklanja viπkove i, prislanjajuÊi svoj dragulj uz
kolo za glaËanje, pritiska ga da bi se uklonila svaka neravnina. A
zatim dræeÊi dragulj prema svjetlu, Majstor na njemu vidi odraz
svojeg obliËja i proglaπava ga dostojnim mjesta u Njegovom hramu.
Neka je blagoslovljeno iskustvo, koliko god teπko, koje daje
novu vrijednost kamenu omoguÊavajuÊi mu da zasja æivim i jasnim
svjetlom! ... [Gospodin] ima radnike koje Êe pozvati iz siromaπtva
i povuËenosti. BuduÊi da su ukljuËeni u svakidaπnje æivotne duæ-
nosti i obuËeni u grubu odjeÊu, na njih se gleda kao na ljude bez
vrijednosti. Ali Krist vidi u njima beskrajne moguÊnosti i u Nje-
govim Êe rukama postati dragocjeni nakit koji Êe zasjati punim
311
 sjajem u Boæjem kraljevstvu. “Moji Êe biti, moja steËevina — govori
Jahve nad Vojskama. U Dan koji spremam bit Êu im milostiv.”
(Malahija 3,17)
Kristovo savrπeno poznavanje ljudskog karaktera Ëini Ga
prikladnim da se bavi umovima. Samo Bog zna kako se treba
ponaπati prema svakoj duπi. On ne sudi kao πto sudi Ëovjek. On
zna pravu vrijednost materijala na kojem radi osposobljavajuÊi
muπkarce i æene za povjerljive poloæaje. (MS 168, 24. prosinca
1902.)

283 31. listopada

Na nas se izlila beskrajna ljubav

“Ali Bog koji je bogat milosrem — iz svoje velike ljubavi
kojom nas je ljubio — nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha,
s Kristom oæivi — miloπÊu ste spaπeni!” (Efeæanima 2,4.5)
Srce predano mudroj Boæjoj disciplini vjerovat Êe u djelova-
nje Njegove providnosti. ... Kuπnje Êe doÊi da obeshrabre, ali πto
se uopÊe ikada dobilo popuπtanjem kuπnji? Moæe li duπa postati
imalo bolja mrmljanjem i æaljenjem zbog svojeg jedinog izvora
snage? Je li tvrdo sidro duπe uπlo iza najdalje zavjese? HoÊe li
ono duπu odræati u bolesti? HoÊe li izazvati raanje svjedoËanstva
u posljednjim zavrπnim prizorima æivota kada usne postaju odu-
zete zbog nadolazeÊe smrti? Sidro dræi! Znam da je æiv moj Izba-
vitelj. ...
O Dragocjeni, Ljubljeni, napaÊeni, dugo trpeljivi Isuse, kako
Te moja duπa oboæava! Da siroti, nedostojni, grijehom zagaeni
Ëovjek moæe stati pred svetog Boga, savrπen u pravednosti naπe
Zamjene i Jamca! O, nebesa i zemljo, Ëudite se πto je pali Ëovjek
predmet Njegove beskrajne ljubavi i oduπevljenja! On se raduje
nad njim s nebeskim pjesmama, a Ëovjek ogrezao u grijehu, po-
stavπi oËiπÊen zahvaljujuÊi Kristovoj pravdi, predstavljen je Ocu
bez ikakve prljavπtine i mrlje grijeha, “bez ljage, bez bore, bez
iËega tomu sliËna” (Efeæanima 5,27). “Tko Êe podiÊi tuæbu protiv
izabranika Boæjih? Bog koji ih opravdava?” (Rimljanima 8,33)
Neka svaka slaba, burom bacana i noπena duπa nae svoje
uporiπte u Isusu Kristu i ne postane toliko sebiËna da razmiπlja
samo o svojim malim razoËaranjima i prekidima u svojim plano-
vima i nadama. Nije li predmet plana spasenja toliko znaËajan da
nas potpuno obuzme? Ako me beskonaËni Bog opravdava, “tko Êe
312
[me] osuditi? Isus Krist koji je umro?” (redak 34) Zar svojom
smrÊu za Ëovjeka nije otkrio koliko ga ljubi — toliko da je umro
za njega! Zakon osuuje greπnika i vodi ga Kristu. Bog je onaj
koji pravda i opraπta.
Sotona Êe optuæivati i traæiti dopuπtenje da uniπti, a Bog je
taj koji otvara vrata utoËiπta. Bog opravdava onoga tko ulazi na ta
vrata. A zatim, ako je Bog s nama, tko Êe biti protiv nas? O,
svijetle li, slavne istine! Zaπto je ljudi ne razaznaju? Zaπto ne
hode pod njezinim svijetlim zrakama? Zaπto svi koji vjeruju ne
govore o Kristovoj nenadmaπnoj ljubavi? ... Bog æivi i vlada. Svi
koji su spaπeni, moraju se hrabro boriti kao vojnici Isusa Krista
i tada Êe biti upisani u nebeske knjige kao pravedni i vjerni. Oni
trebaju Ëiniti djela Isusa Krista i boriti se u dobroj borbi vjere.
(Letter 2, 29. prosinca 1889.)

313
 STUDENI
SLI»NI KRISTU
284 1. studenoga

Kristova suÊut je bezgraniËna

“Tako se ispuni rijeË proroka Izaije: ‘On slabosti naπe uze
i ponese naπe bolesti.’” (Matej 8,17)
Naπ Gospodin Isus Krist doπao je na ovaj svijet kao neumor-
ni sluga Ëovjekovim potrebama. On “slabosti naπe uze i ponese
naπe bolesti” da bi mogao zadovoljiti svaku potrebu ËovjeËanstva.
On je doπao ukloniti teret bolesti, jada i grijeha. Njegova je misija
bila da ljudima ponudi potpunu obnovu; doπao im je dati zdravlje,
mir i savrπenstvo karaktera.
RazliËite su bile okolnosti i potrebe onih koji su dolazili
zatraæiti Njegovu pomoÊ i nitko od Njega nije odlazio neusliπan.
Od Njega je tekla rijeka iscjeljujuÊe snage i zdravlje se vraÊalo u
tijelo, um i duπu ljudi.
Spasiteljevo djelo nije bilo ograniËeno vremenom ili prosto-
rom. Njegova je suÊut bila bezgraniËna. Tako je sveobuhvatno bilo
Njegovo djelo lijeËenja i pouËavanja da nijedna graevina u Pale-
stini ne bi bila dovoljno velika da primi sve koji su se oko Njega
okupljali. Na zelenim obroncima Galileje, na cestama i putovima,
na morskoj obali, u sinagogama i na svakom mjestu na koje je
bolesnik mogao biti donesen k Njemu, nalazila se Njegova bolni-
ca. U svakom gradu, gradiÊu i selu kroz koje bi prolazio, polagao
je ruke na patnike i lijeËio ih. Gdje god bi se naπla srca spremna
da prihvate Njegovu pouku, tjeπio ih je uvjeravajuÊi ih u ljubav
njihovog nebeskog Oca. Cijeli dan sluæio je onima koji su dolazili
k Njemu, a predveËer bi posveÊivao pozornost onima koji su pre-
ko dana morali raditi da bi osigurali hranu svojim obiteljima.
Isus je nosio straπan teret odgovornosti za spasenje ljudi.
Znao je da Êe sve biti izgubljeno ako ne doe do odluËujuÊe
promjene u naËelima i namjerama ljudskog roda. To je bio teret
koji je pritiskao Njegovu duπu i nitko nije mogao naslutiti teret
koji je poËivao na Njemu. U djetinjstvu, mladosti i zreloj dobi
uvijek je hodao sam. … Iz dana u dan suoËavao se s nevoljama
i kuπnjama; iz dana u dan dolazio je u dodir sa zlom, uvjeravao
se u njegovu moÊ nad onima koje je æelio blagosloviti i spasiti. Ali
nije odustajao niti se obeshrabrivao. …
314
 Uvijek je bio strpljiv i vedar, a napaÊeni su Ga uzdizali kao
vjesnika æivota i mira. Vidio je potrebe muπkaraca i æena, djece i
mladih i svima upuÊivao poziv: “Hodite k meni!”
Dok je prolazio gradovima i gradiÊima, bio je kao æivotvorna 285
rijeka koja πiri æivot i radost. (GW 41—43)

2. studenoga
Krist je savrπeni uzor svima
“A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti ‘pred
Bogom i ljudima’.” (Luka 2,52)
»ovjek je sagrijeπio. Boæje obliËje u njemu se pokvarilo. Nepo-
sluπnost je izopaËila njegove sklonosti i oslabila njegovu snagu;
uËinila ga je prividno nesposobnim da oËekuje iπta drugo osim
nevolja i grijeha. Meutim, Bog je, preko Krista, prokrËio put
spasenja i zato poziva sve ljude: “Budite sveti jer sam ja svet!” (1.
Petrova 1,16) Njegova je namjera omoguÊiti Ëovjeku da stoji pred
Njim kao uspravno i plemenito biÊe i Njegova Êe se namjera ostva-
riti. On je poslao svojega Sina na ovaj svijet da podnese kaznu za
grijeh i da pokaæe Ëovjeku kako moæe æivjeti bezgreπnim æivotom.
Krist je naπ ideal. Ostavio je savrπeni primjer djeci, mladima
i odraslima. Doπao je na Zemlju i proπao kroz razliËite oblike
ljudskog iskustva. U Njegovom æivotu nije bilo mjesta za grijeh.
Od poËetka do kraja svojeg zemaljskog æivota nepokolebljivo je
ostao vjeran Bogu. Biblija kaæe o Njemu: “Dijete je raslo i jaËalo,
napunjajuÊi se mudroπÊu. I milost je Boæja poËivala na njemu.”
On je “napredovao u mudrosti, rastu i milosti ‘pred Bogom i ljudi-
ma’” (Luka 2,40.52).
Spasitelj nije æivio da bi ugodio sebi. … On nije imao dom u
ovom svijetu, osim kada bi Mu ljubaznost prijatelja osigurala
privremeno utoËiπte, ali je bilo predivno u Njegovoj prisutnosti. Iz
dana u dan se suoËavao s nevoljama i kuπnjama, ali nije padao
niti se obeshrabrivao. Uvijek je bio strpljiv i vedar i napaÊeni su
Ga slavili kao vjesnika æivota, mira i zdravlja. U Njegovom æivotu
je bilo mjesta za ono πto je neporoËno i plemenito. …
Boæji poziv glasi: “Budite sveti jer sam ja svet!” Svetost je
odraz boæanske slave. Ali da bismo odraæavali tu slavu, moramo
suraivati s Bogom. Srce i misli moraju se osloboditi svega πto
navodi na zlo. Boæja rijeË se mora Ëitati i prouËavati s iskrenom
teænjom da se iz nje stekne duhovna snaga. Ta RijeË je kruh s
Neba. Oni koji ga primaju i Ëine dijelom svojeg æivota, jaËaju u sili
315
 jaËine Boæje. Naπe posveÊenje je Boæji cilj u svim Njegovim postup-
cima prema nama. On nas je izabrao od vjeËnosti s namjerom da
budemo sveti. Krist izjavljuje: “Ovo je, naime, volja Boæja: vaπe
posveÊenje.” (1. Solunjanima 4,3) Je li i vaπa æelja da vaπe teænje
i sklonosti budu dovedene u sklad s boæanskom voljom? ...
ÆiveÊi æivotom kojim je Spasitelj æivio, pobjeujuÊi svaku
sebiËnu æelju, ispunjavajuÊi hrabro i radosno svoje duænosti prema
Bogu i onima oko nas — postat Êemo i viπe nego pobjednici! To
286 Êe nas pripremiti da stanemo pred veliko bijelo prijestolje, oslo-
bodivπi se svake mane i nedostatka, opravπi haljine svojega karak-
tera i ubijelivπi ih u krvi Janjetovoj. (ST, 30. oæujka 1904.)

3. studenoga
Isus nam je dao pravi primjer karaktera
“Jer ste umrli i vaπ je æivot sakriven s Kristom u Bogu! A
kad se pojavi Krist, vaπ æivot, tada Êete se i vi s njim
pojaviti zaodjenuti slavom.” (Koloπanima 3,3.4)
Neka vaπe svjetlo svijetli u obliku dobrih djela. Krist je rekao:
“Vi ste sol zemlji. Ali ako sol obljutavi, Ëim Êe se ona osoliti?
Viπe nije ni za πto, osim da se izbaci van da je ljudi pogaze.”
(Matej 5,13) Bojim se da se mnogi nalaze u ovom stanju. Nemaju
svi isti posao; razliËite okolnosti i talenti osposobljavaju pojedin-
ce za razliËite vrste poslova u Boæjem vinogradu. Ima onih koji
zauzimaju odgovornije poloæaje od drugih; ali svakome je dan
njegov posao i ako svoju duænost bude obavljao vjerno i gorljivo,
bit Êe vjeran upravitelj Boæje milosti.
Bog ne æeli da tvoje svjetlo tako blista da ti tvoja dobra djela
donose hvalu ljudi, veÊ da se proslavlja i uzvisuje ZaËetnik sva-
kog dobra. Isus je ljudima tijekom svojeg æivota pruæao primjer
karaktera. Kako je svijet imao malo moÊi da Ga oblikuje prema
svojim mjerilima! On je odbacivao svaki svjetovni utjecaj. Izjavio
je: “Moja se hrana sastoji u tom da vrπim volju onoga koji me
poslao i dovrπim njegovo djelo.” (Ivan 4,34) Kada bismo mi bili
tako odani Boæjem djelu, kada bismo se jedino trudili da uveÊamo
Boæju slavu, mogli bismo reÊi zajedno s Kristom: “Ali ja ne traæim
slave svoje.” (Ivan 8,50) Njegov æivot je bio pun dobrih djela i naπa
je duænost da æivimo onako kao πto je æivio naπ Veliki Primjer.
Naπ æivot treba biti sakriven s Kristom u Bogu i onda Êe svjetlo
dolaziti k nama od Krista, a mi Êemo ga odsjajivati na one oko
nas ne samo rijeËima i izjavama, veÊ dobrim djelima i pokaziva-
316
njem Kristovog karaktera. Oni koji odraæavaju Boæje svjetlo, πirit
Êe i dobro raspoloæenje. Oni Êe biti vedri, posluπni svim Boæjim
zahtjevima. Bit Êe krotki, poærtvovni i radit Êe s ljubavlju i odano-
πÊu na spaπavanju bliænjih. …
Svi koji su istinski nositelji svjetla πirit Êe svjetlo na putove
svojih bliænjih. Neka svi koji se nazivaju Isusovim imenom odba-
ce svako bezakonje! Ako se pokorite Boæjim zahtjevima, ako do-
pustite da vas proæme Njegova ljubav, da vas ispuni Njegova puni-
na, tada Êe djeca i mladi uËenici gledati na vas i vidjet Êe kako
izgleda praktiËna poboænost. I tako Êete postati sredstvo da i oni
krenu putem posluπnosti Bogu. Tada Êete πiriti utjecaj koji Êe
uæivati Boæje odobravanje i vaπe Êe djelo biti usporeeno sa zla- 287
tom, srebrom i dragim kamenjem jer Êe imati nepropadljivu vrijed-
nost. (RH, 16. listopada 1888.)

4. studenoga
Pravi krπÊani poπtuju Boæji zakon
“Grijeh je krπenje zakona.” (1. Ivanova 3,4)
Æelja za lakom religijom koja ne zahtijeva napor, samoodri-
canje ni napuπtanje ludosti svijeta, uËinila je nauk o vjeri, isklju-
Ëivo vjeri, popularnim uËenjem. Ali πto kaæe Boæja rijeË? Apostol
Jakov veli: “©to koristi, braÊo moja, ako tko rekne da ima vjeru,
a djelâ nema? Zar ga vjera moæe spasiti? … Æeliπ vidjeti, o luaËe,
da je vjera bez djelâ beskorisna? Zar nije bio naπ otac Abraham
djelima pokazan opravdanim kad je prinio na ærtvenik svoga sina
Izaka? Vidiπ da je vjera zajedniËki djelovala s njegovim djelima i
da je vjera uz pomoÊ djelâ postala savrπena. … Vidite da Ëovjek
biva opravdan djelima, a ne samo vjerom.” (Jakov 2,14-24)
SvjedoËanstvo Boæje rijeËi protivi se ovom obmanjujuÊem uËe-
nju vjere bez djela. Vjera koja ne ispunjava uvjete pod kojima je
zajamËeno milosre nije vjera, veÊ drskost, jer se prava vjera
temelji na obeÊanjima i propisima Svetoga pisma. …
Svjesno poËinjen grijeh utiπava glas Svetoga Duha i odvaja
duπu od Boga. “Grijeh je krπenje zakona.” “Tko god ostaje u
grijehu (to jest krπi Zakon), njega nije vidio ni upoznao.” (1. Ivanova
3,6) Premda Ivan u svojim poslanicama mnogo govori o ljubavi,
ipak ne oklijeva otkriti pravi karakter onih koji tvrde da su po-
sveÊeni a æive prestupajuÊi Boæji zakon. “Tko tvrdi: ‘Poznajem
ga’, a ne vrπi njegovih zapovijedi, laæac je, i u njemu nema istine.
Ali tko god vrπi njegovu rijeË, uistinu, u tome je do savrπenstva
317
 doπla ljubav Boæja. Po tome znamo da smo u njemu.” (1. Ivanova
2,4.5) Ovo je ispit ispovijedanja svakog Ëovjeka. Mi ne moæemo
nikome pripisati svetost ako ga ne usporedimo s jedinim Boæjim
mjerilom svetosti na Nebu i na Zemlji. Ako moralni Zakon niπta
ne znaËi ljudima, ako umanjuju ili olako uzimaju Boæje propise,
ako krπe i najmanju od ovih zapovijedi i tako nauËe ljude, Nebo
ih neÊe πtovati i mi moæemo biti sigurni da su njihove tvrdnje
neosnovane.
Ako tko tvrdi da je bez grijeha, upravo taj njegov iskaz do-
kazuje da je daleko od svetosti. Upravo zato πto nema pravo razu-
288 mijevanje Boæje neizmjerne ËistoÊe i svetosti ili onoga πto mora
postati Ëovjek usklaen s Njegovim karakterom; zato πto nema
pravo razumijevanje Isusove ËistoÊe i uzviπene njeænosti, niti razu-
mijevanje podmuklosti i zloÊudnosti grijeha, takav sebe smatra
svetim. (Velika borba, str. 373,374; izd. 2010.)
Upravo se po pravednosti koju je pokazivao u svojem æivotu,
Krist razlikovao od svijeta. (The Upward Look, str. 303)

5. studenoga
Kako moæemo vrπiti Boæji zakon
“Sjajno je i veliËanstveno djelo njegovo, i pravda njegova
ostaje dovijeka.” (Psalam 111,3)
Kada jedna zraka Boæje slave, jedan odsjaj Kristove neporoË-
nosti prodre u duπu, svaka prljavπtina postane bolno vidljiva, raz-
goliÊuje izopaËenost i mane ljudskog karaktera. Kako se itko,
postavljen pred sveta mjerila Boæjeg zakona koja razobliËuju zle
pobude, neposveÊene æelje, nevjernost u srcu i neËistoÊu usana
koja ogoljuje æivot, moæe hvalisati svojom svetoπÊu? Njegova ne-
vjerna djela, kada je Boæji zakon proglaπavao niπtavim, stoje mu
na vidiku, njegov duh se tetura i grËi pod ispitivaËkim utjecajem
Boæjeg Duha. Prezire sebe kada vidi veliËinu i veliËanstvo, nepo-
kvareni i Ëisti karakter Isusa Krista.
Kada Kristov Duh pokrene srce svojom Ëudesnom silom koja
razbuuje, javlja se svijest o vlastitoj nedostojnosti koja Êe dove-
sti do skruπenosti uma i poniznosti duπe, umjesto da se oholo
hvali onim πto je postignuto. Kada je Daniel vidio slavu i veliËan-
stvo nebeskog glasnika koji mu je bio poslan, ovako je opisao
predivan prizor: “Ostadoh sam gledajuÊi to veliko vienje; one-
moÊah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.” (Daniel
10,8)
318
 Duπa koja je na ovaj naËin bila pohoena nikada se viπe neÊe
ogrtati svojom navodnom pravednoπÊu ili oholim plaπtem sveto-
sti, veÊ Êe zamrziti svoju sebiËnost, gnuπati se svoje samoljubivo-
sti i uz pomoÊ Kristove pravednosti Ëeznuti za neporoËnoπÊu
srca koja Êe biti u skladu s Boæjim zakonom i Kristovim karak-
terom. I tada Êe odsjajivati karakter Krista, nade slave. Za njega
Êe biti najveÊa tajna zaπto je Isus prinio tako veliku ærtvu da bi
otkupio baπ njega.
S poniznim izrazom lica i drhtavih usana uskliknut Êe: “On
me je ljubio, dao je sebe za mene. Postao je siromaπan da bih se
ja Njegovim siromaπtvom obogatio. »ovjek boli nije me osudio,
veÊ je izlio svoju neiscrpnu, otkupiteljsku ljubav da bi se moje
srce moglo oËistiti: i vratio me je ponovno posluπnosti i vjernosti
svim svojim zapovijedima. Njegovo utjelovljenje, Njegovo poniæenje, 289
Njegovo raspeÊe, sve su to zavrπna Ëuda u predivnom prikazu
plana spasenja. … I sve je to uËinio da bih ja mogao primiti
Njegovu pravednost, da bih mogao dræati Zakon koji sam prekr-
πio. Zbog svega toga padam pred Njime na koljena. Objavit Êu
Njegovo ime svim greπnicima! (RH, 16. listopada 1888.)

6. studenoga

Pokajani greπnik prihvaÊen u Kristu

“Krist, naime, nije uπao u Svetinju nad svetinjama naprav-
ljenu rukom, koja je samo slika prave, nego u samo nebo,
da posreduje za nas pred licem Boæjim.” (Hebrejima 9,24)
Krist je naπa ærtva, naπa zamjena, naπ jamac, naπ boæanski
posrednik; On je postao naπa pravednost, posveÊenje i otkuplje-
nje. “Jer Krist ne ue u rukotvorenu svetinju, koja je prilika prave,
nego u samo nebo, da se pokaæe sada pred licem Boæjim za nas!”
Da Krist posreduje za nas znaËi da se On kao naπ zamjenik
i jamac pred Ocem poziva na boæanske zasluge koje je stekao
svojom ærtvom jer se uznio na Nebo da obavi djelo pomirenja za
naπe prijestupe. … “U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili
Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao ærtvu pomir-
nicu za naπe grijehe.” (1. Ivanova 4,10) “Odatle slijedi da moæe
zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek
æivi da posreduje za njih.” (Hebrejima 7,25)
Iz ovih se tekstova vidi da nije Boæja volja da budeπ nepo-
vjerljiv, da muËiπ svoju duπu strahom da te Bog neÊe prihvatiti
319
 zato πto si greπan i nedostojan. … Iznesi Mu svoj sluËaj, pozovi
se na zasluge krvi koja je za tebe prolivena na golgotskom kriæu.
Sotona te æeli optuæiti kao velikog greπnika, i ti moraπ priznati da
to i jesi, ali ipak moæeπ reÊi: “Znam da sam greπnik i zbog toga
mi je potreban Spasitelj. Isus je doπao na ovaj svijet da spasi
greπnike. Krv Isusa Krista, Boæjeg Sina, Ëisti nas od svakog gri-
jeha. … Ja nemam nikakvih zasluga ili dobrote na temelju kojih
bi mogao zahtijevati spasenje, ali se pred Bogom pozivam na po-
miriteljsku krv neokaljanog Boæjeg Janjeta koje je uzelo na sebe
grijehe svijeta. To je moja jedina obrana. Isusovo ime mi omoguÊuje
pristup Ocu. Njegovo uho i Njegovo srce Ëuje i najslabiji poziv i
On zadovoljava moje najdublje potrebe.”
Kristova pravednost Ëini da pokajani greπnik postaje prihvat-
ljiv pred Bogom i dovodi do njegovog opravdanja. Ma koliko gre-
πan bio njegov æivot, ako vjeruje u Krista kao svojeg Spasitelja,
stoji pred Bogom u neokaljanim haljinama Kristove uraËunate
pravednosti.
290 Greπnik koji je joπ nedavno bio mrtav u svojim prijestupima
i grijesima, oæivio je vjerom u Krista. On vjerom vidi da je Isus
njegov Spasitelj, da uvijek æivi i da moæe zauvijek spaπavati sve
koji preko Njega dolaze k Bogu. U djelu pomirenja koje je obavljeno
za njega, greπnik vidi takvu πirinu, duæinu, visinu i dubinu djelo-
tvornosti, vidi takvu puninu spasenja, otkupljenje po tako visokoj
cijeni da je njegova duπa ispunjena hvalom i zahvaljivanjem. (ST,
4. srpnja 1892.)

7. studenoga

Opravdane duπe hode u svjetlu

“Njega je Bog izloæio da svojom krvi bude Pomiriliπte po
vjeri, da uËini oËitom svoju pravednost — jer je ostavio
nekaænjene proπle grijehe u vrijeme Boæje strpljivosti —
da uËini oËitom svoju pravednost u sadaπnje vrijeme i da
dokaæe da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje
u Isusa.” (Rimljanima 3,25.26)
Apostol kaæe: “I svi su opravdani darom njegove milosti, ot-
kupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izloæio da svojom krvi
bude Pomiriliπte po vjeri, da uËini oËitom svoju pravednost — jer
je ostavio nekaænjene proπle grijehe u vrijeme Boæje strpljivosti
— da uËini oËitom svoju pravednost u sadaπnje vrijeme i da do-
320
kaæe da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa.”
(Rimljanima 3,25.26)
Ovdje je istina objavljena jasnim rijeËima. Milost i dobrota
potpuno su nezasluæene. Kristova milost opravdava greπnika bez
njegovih zasluga ili prava. Opravdanje je potpuno, savrπeno pomilo-
vanje greπnika. U trenutku kada prihvati Krista vjerom, greπnik
dobiva pomilovanje. Pripisuje mu se Kristova pravednost i viπe
nema razloga sumnjati u Boæju milost koja praπta.
U samoj vjeri nema niËega πto bi je uËinilo naπim spasite-
ljem. Vjera ne moæe ukloniti naπu krivnju. Krist je sila Boæja na
spasenje svakome koji vjeruje. Opravdanje dolazi zaslugom Isusa
Krista. On je platio cijenu greπnikovog otkupljenja. Ipak, Isus
moæe opravdati samo onoga koji vjeruje u zasluge Njegove krvi.
Greπnik se ne moæe oslanjati na svoja dobra djela kao na
sredstvo opravdanja. On treba shvatiti da mora odbaciti sve svoje
grijehe, a zatim prihvatiti svjetlo za svjetlom onako kako ono
obasjava njegov æivotni put. ZahvaljujuÊi vjeri, treba se koristiti
πirokim i obilnim moguÊnostima koje mu pruæa Kristova krv, vje-
rujuÊi Boæjim obeÊanjima koja su mu u Kristu postala posveÊe-
nje, opravdanje i spasenje.
Ako bude slijedio Krista, hodit Êe ponizno u svjetlu, radovat
Êe se svjetlu, πirit Êe svjetlo drugima. Opravdavπi se vjerom, unosit
Êe vedrinu u svoju posluπnost Bogu i u cijeli svoj æivot. Mir s
Bogom bit Êe posljedica onoga πto mu je Krist postao. Duπe koje
se pokore Bogu, koje Ga proslavljaju, koje ispunjavaju Njegovu 291
RijeË, primit Êe boæansko prosvjetljenje. U dragocjenoj Boæjoj rijeËi
kriju se neporoËnost, plemenitost i ljepota do kojih ga ni najuzvi-
πenije Ëovjekove snage ne mogu uzdiÊi bez Boæje pomoÊi. …
Nitko od nas nema izgovora da se u bilo kojoj nevolji presta-
ne oslanjati na Boga. Iako nas ljudska suÊut moæe iznevjeriti, Bog
nas ipak ljubi i æali, pruæa nam svoju ruku pomoÊnicu. U Boæjem
vjeËnom zagrljaju nalaze se svi koji se Njemu obraÊaju za pomoÊ.
… Bogu je drago kada Mu se obraÊaju Njegova djeca, kada vjeruju
da Êe On za njih uËiniti ono πto sama ne mogu. (ST, 19. svibnja
1898.)

321
 8. studenoga

PosveÊeni vjerom i posluπnoπÊu

“Otac moj proslavit Êe se time πto Êete roditi mnogo roda
i pokazati se moji uËenici.” (Ivan 15,8)
Mnogi zaziru od æivota kojim je æivio naπ Spasitelj. Oni sma-
traju da moraju prinijeti preveliku ærtvu da bi slijedili Uzor, da bi
donijeli rod u dobrim djelima, da bi zatim strpljivo izdræali Boæje
obrazovanje kako bi rod bio joπ bogatiji. Ali kada krπÊanin sebe
promatra samo kao skromno orue u Kristovim rukama, kada
nastoji vjerno obaviti svaku duænost oslanjajuÊi se na pomoÊ
koju je Bog obeÊao, tada vuËe u Kristovom jarmu i smatra ga
blagim; tada nosi teret za Krista i proglaπava ga lakim. Tada moæe
podiÊi pogled i hrabro i s povjerenjem uskliknuti: “Jer znam ko-
mu sam vjerovao i siguran sam da on moæe saËuvati povjereno mi
blago do onoga Dana.” (2. Timoteju 1,12)
Ako se suoËavamo s preprekama na svojem putu i vjerno ih
svladamo; ako nailazimo na protivljenje i poniæenje i u Kristovo
ime postiæemo pobjedu; ako nosimo odgovornosti i obavljamo
svoje duænosti u duhu naπeg UËitelja — onda stjeËemo dragocjeno
znanje o Njegovoj vjernosti i moÊi. Mi viπe ne ovisimo o iskustvu
drugih, jer imamo svoje svjedoËanstvo. Kao nekada Samarijanci,
i mi moæemo reÊi: “Ne vjerujemo viπe zbog tvoga govora, jer smo
sami Ëuli i znamo da je on uistinu Spasitelj svijeta.” (Ivan 4,42)
©to viπe razmiπljamo o Kristovom karakteru, πto stjeËemo
viπe iskustava s Njegovom spasonosnom silom, to jasnije sagle-
davamo svoje slabosti i nesavrπenstvo, to se ozbiljnije obraÊamo
Njemu kao svojoj snazi i svojem Otkupitelju. … Vjerom u Krista
i posluπnoπÊu Boæjem zakonu moæemo biti posveÊeni i tako ospo-
sobljeni za druπtvo svetih anela i otkupljenih u bijelim haljina-
ma u kraljevstvu slave.
292 Nije samo prednost, veÊ i duænost svakog krπÊanina da odræava
usku zajednicu s Kristom i da stjeËe bogato iskustvo u onome
πto je Boæje. Tada Êe njegov æivot donijeti rod u dobrim djelima.
… Kada prouËavamo æivot ljudi koji su bili poznati po svojoj
poboænosti, Ëesto njihova iskustva i dostignuÊa proglaπavamo ne-
dostiænim. Ali nije tako! Krist je umro za sve: u Njegovoj RijeËi
imamo obeÊanje da je On spreman izliti svojega Svetog Duha na
one koji Ga traæe mnogo spremnije nego πto su zemaljski rodite-
lji spremni dati dobre darove svojoj djeci.
322
 Proroci i apostoli nisu svoj karakter usavrπavali Ëudom. Oni
su se posluæili sredstvima koja im je Bog stavio na dohvat; i svi
koji uloæe isti napor, postiÊi Êe isti rezultat. (SL, 82—84)

9. studenoga
Vjera koja djeluje
“Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti
razbor.” (Izreke 3,5)
Kada govorimo o vjeri, moramo znati i za jednu razliku. Posto-
ji, naime, vjerovanje koje se potpuno razlikuje od vjere. Postoja-
nje Boga i Njegova sila i istina Njegove RijeËi — sve su to Ëinjenice
koje ni Sotona ni njegova vojska ne mogu ozbiljno poricati. Bib-
lija kaæe da “… i avli to vjeruju i — drπÊu” (Jakov 2,19), ali to
nije vjera. Tamo gdje se ne radi samo o vjerovanju u Boæju rijeË,
veÊ i o pokoravanju volje Njemu, gdje se srce podredilo Njemu,
osjeÊaji usmjerili prema Njemu — tamo je vjera, vjera koja kroz
ljubav radi i oËiπÊava duπu.
Tom vjerom u srcu se obnavlja Boæje obliËje. I srce, koje se
nekada u svojem nepreporoenom stanju nije pokoravalo Boæjem
zakonu, a nije ni moglo, sada uæiva u Njegovim svetim propisima
uzvikujuÊi zajedno s psalmistom: “O, kako ljubim Zakon tvoj, po
cio dan o njemu razmiπljam.” (Psalam 119,97) Pravednost Zakona
ispunjava se u onima koji “ne hode po tijelu, nego po Duhu”
(Rimljanima 8,1 — ©a).
Ima i takvih koji su upoznali Kristovu ljubav koja praπta, i
koji doista æele biti Boæja djeca, ali su svjesni nesavrπenosti svo-
jega karaktera i greπnosti svojega æivota, pa su spremi posumnjati
da je Sveti Duh stvarno obnovio njihovo srce. Takvima preporu-
Ëujem: nemojte se povlaËiti, ne dopustite da vas obuzme oËaj!
»esto Êemo se morati bacati pred Isusove noge i plakati zbog
svojih nedostataka i pogreπaka, ali se ne smijemo obeshrabriti!
Ako nas je neprijatelj Ëak i nadvladao, Bog nas ne odbacuje, ne
zaboravlja i ne odbija! Nipoπto! Krist se nalazi s desne strane
Bogu i osobno se zauzima za nas. Voljeni Ivan kaæe: “DjeËice
moja, ovo vam piπem da ne poËinite grijeha. Ali ako tko i poËini
grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.” (1.
Ivanova 2,1) Nemojte zaboraviti Kristove rijeËi: “Jer vas sam Otac 293
ljubi…” (Ivan 16,27) On Ëezne da vas vrati k sebi, da gleda kako
se Njegova ËistoÊa i svetost odraæavaju u vama. I ako se samo
æelite pokoriti Njemu, On, koji je zapoËeo dobro djelo u vama,
323
 nastavit Êe ga sve do dana Isusa Krista. Molite se usrdnije, vjerujte
potpunije! ... ©to manje budemo cijenili sebe, to Êemo viπe cijeniti
beskrajnu ËistoÊu i krasotu naπega Spasitelja. Pogled na naπu
greπnost vodi nas k onome koji nam moæe oprostiti; i kad se
duπa, shvativπi svoju bespomoÊnost, prikloni Kristu, On Êe se
otkriti u sili. ©to nas svijest o vlastitoj nemoÊi bude viπe gonila
k Njemu i Boæjoj rijeËi, to Êemo imati uzviπenije glediπte o Njego-
vu karakteru i potpunije odraæavati Njegov lik. (Put Kristu, str.
65—68; izd. 2012.)

10. studenoga
Prava vjera unapreuje zdravlje
“Blago Ëovjeku koji je stekao mudrost. … Njezini su puto-
vi putovi miline, i sve su njezine staze pune spokoja.”
(Izreke 3,13.17)
Ovaj svijet nije samo æalost i bijeda. “Bog je ljubav”, napisano
je na svakom pupoljku koji pupa, na svakoj travki. Premda je
grijeh uËinio da zemlja raa trnje i korov, pored korova je i cvije-
Êe, a trnje skrivaju ruæe. Sve u prirodi svjedoËi o njeænoj, oËin-
skoj brizi naπeg Boga i Njegovoj æelji da svoju djecu uËini sret-
nom. Svrha Njegovih zabrana i opomena nije puki prikaz Njegova
autoriteta, veÊ On u svemu πto Ëini ima na umu dobrobit svoje
djece. On od njih ne zahtijeva da ostave neπto πto je u njihovom
najboljem interesu.
Miπljenje koje prevladava u nekim slojevima druπtva da vjera
ne pridonosi zdravlju i sreÊi u ovom æivotu, jedna je od najveÊih
zabluda. Pismo kaæe: “Strah Gospodnji daje æivot, i tko se njime
ispuni, zlo ga ne pohodi.” (Izreke 19,23) “O ËovjeËe, ljubiπ li æi-
vot? Æeliπ li dane mnoge uæivati dobra? Jezik svoj oda zla suspre-
æi i usne od rijeËi prijevarnih! Zla se kloni a Ëini dobro, traæi mir
i za njim idi!” (Psalam 34,12-14) RijeËi mudrosti su “æivot onima
koji ih nalaze, i ozdravljenje svemu tijelu njihovu” (Izreke 4,22).
Istinska vjera dovodi Ëovjeka u sklad s Boæjim zakonima,
fiziËkim, umnim i moralnim. Ona uËi vladanju samim sobom,
spokojstvu i umjerenosti. Religija osposobljuje um, usavrπava ukus
i posveÊuje razum. Ona duπu Ëini sudionikom u ËistoÊi Neba.
Vjera u Boæju ljubav i providnost koja upravlja svime olakπava
teret brige i patnje. Ona ispunjava srce najveÊih kao i najjedno-
stavnijih ljudi radoπÊu i zadovoljstvom. Vjera izravno promiËe
294 zdravlje, produæuje æivot, a naπe uæivanje u svim njenim blagoslo-
324
vima Ëini veÊim. Ona duπi otvara nepresuπni izvor sreÊe. Kad bi
svi koji nisu izabrali Krista mogli shvatiti da On ima ponuditi
neπto daleko bolje od onoga πto oni traæe! …
Postoji bliska veza izmeu uma i tijela, i da bi se dostigla
visoka mjerila moralnog i umnog dostignuÊa, mora se voditi raËu-
na o zakonima koji upravljaju naπim tijelom. Da bi se osigurao
snaæan, dobro uravnoteæen karakter, moraju se koristiti i razvijati
i tjelesne i umne sile. Koje prouËavanje moæe biti vaænije za mla-
de od onoga koje se bavi ovim prekrasnim organizmom koji nam
je Bog dao i zakonima kojima moæemo saËuvati njegovo zdravlje?
(Patrijarsi i proroci, str. 504,505)

11. studenoga
UglaËan do punog sjaja
“Teæimo da upoznamo Jahvu: k’o zora pouzdan mu dola-
zak. On Êe nam doÊi poput daæda jesenskog, poput kiπe
proljetne πto natapa zemlju.” (Hoπea 6,3)
Mi æivimo usred opasnosti posljednjih dana; trebamo se oËi-
stiti od svake prljavπtine i odjenuti u odjeÊu Kristove pravednosti.
Boæje djelo treba postojano iÊi naprijed. Trebamo dovesti sebe,
tijelo, duh i duπu u pokornost Kristu. Ako to ne uËinimo, bit Êe
nam u opasnosti zdravlje i tijela i duπe.
Bog æeli da Njegovi suradnici svakog dana razvijaju svoj um,
da logiËki povezuju Ëinjenice polazeÊi od uzroka prema posljedici
i da donose mudre, pouzdane zakljuËke. On æeli da stalno una-
preuju svoju sposobnost pamÊenja. Mi ne moæemo sebi dopusti-
ti da Ëinimo pogreπke. Kao mala djeca trebamo sjediti kraj nogu
Isusa Krista i od Njega uËiti uspjeπno raditi. Trebamo traæiti od
Boga zdrav razum i svjetlo koje Êemo prenositi drugima. Postoji
potreba za znanjem koje je rezultat iskustva. Ne smijemo dopu-
stiti da proe jedan dan bez poveÊanja znanja i na zemaljskom i
na duhovnom podruËju. Ne smijemo zabadati kolËiÊe ako ne mi-
slimo nastaviti posao u trasiranju snage dalje, prema visinama do
kojih se æelimo popeti.
NajveÊe obrazovanje je priprema uma da napreduje iz dana u
dan. Zalazak sunca svakoga dana treba nas naÊi jedan dan puta
bliæe nagradi koja Ëeka pobjednika. Iz dana u dan naπe razumi-
jevanje treba sazrijevati. Iz dana u dan trebamo stvarati zakljuËke
koji Êe donositi bogatu nagradu u ovom æivotu i u æivotu koji Êe
doÊi. GledajuÊi svakodnevno na Isusa umjesto na ono πto smo
325
 sami postigli, postiÊi Êemo odluËujuÊi napredak u stjecanju pro-
laznog, ali i duhovnog znanja.
Kraj svega je blizu. Ono πto smo postigli, ne smije nas zau-
staviti u poslu. Zapovjednik naπeg spasenja kaæe: “Napredujte!
295 Dolazi noÊ kada nitko neÊe moÊi raditi!” Stalno moramo poveÊa-
vati svoju korisnost. Naπ æivot treba uvijek biti podloæan Kristo-
voj sili. Naπe svjetiljke trebaju gorjeti neprestano i blistavo.
Molitva je od Boga dano sredstvo uspjeha. Pozivi, molbe,
preklinjanja izmeu Ëovjeka i Ëovjeka, pokreÊu ljude i imaju svo-
ju ulogu u obavljanju zemaljskih poslova. Ali molitva pokreÊe
Nebo! Samo sila koja dolazi kao odgovor na molitve moæe nauËiti
ljude nebeskoj mudrosti i osposobiti ih da rade sloæno u jedinstvu
Duha, povezani meusobno vezama mira. Molitva, vjera i povjere-
nje u Boga donose nam boæansku silu koja ljudska preraËunava-
nja pokazuje u pravom svjetlu i vrijednosti — kao niπta. …
Onaj koji sebe stavlja na mjesto na kojem ga Gospodin moæe
prosvijetliti napreduje, da tako kaæemo, od djelomiËne tame zore
do punog podnevnog sjaja. (AUCR, 1. studenoga 1904.)

12. studenoga
Boæji hram
“A on je umro mjesto sviju, da æivi ne æive viπe za same
sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih.” (2.
KorinÊanima 5,15)
»ovjek je djelo Boæjih ruku. Njegovo je remek-djelo, stvoren
s uzviπenom i svetom namjerom, i na svakom dijelu tog ljudskog
hrama Bog æeli napisati svoj Zakon. Svaki æivac i miπiÊ, svaka
umna i tjelesna sposobnost treba ostati Ëista.
Bog æeli da tijelo bude hram Njegovog Svetog Duha. Kako je
sveËana odgovornost koja poËiva na svakoj duπi! Ako okaljamo
svoje tijelo, mi nanosimo πtetu ne samo sebi, nego i mnogim
drugima. … Krist je umro da bi se Boæja moralna slika obnovila
u ljudskom rodu, da bi muπkarci i æene mogli biti dionici boæanske
naravi ako uteknu od tjelesnih æelja ovoga svijeta. Nijednu spo-
sobnost svojeg tijela ne smijemo koristiti da bismo sebe sebiËno
zadovoljavali, jer sve naπe snage pripadaju Njemu i trebaju biti
upotrijebljene Njemu na slavu.
Ljudski stan, Boæja graevina, treba biti paæljivo i budno Ëu-
vana. Zajedno s Davidom moæemo uskliknuti: “Hvala ti πto sam
stvoren tako Ëudesno!” (Psalam 139,14) Boæje djelo se mora sa-
326
Ëuvati da bi i nebeski svemir i otpali rod mogli vidjeti da su
muπkarci i æene hram æivoga Boga.
Savrπenstvo karaktera koje Bog zahtijeva znaËi pripremanje
cijelog biÊa da bude hram u kojem Êe æivjeti Sveti Duh. Bog zah-
tijeva sluæbu cijelog biÊa. On æeli da muπkarci i æene postanu sve
πto im je On omoguÊio da budu. Nije dovoljno da budu upotrijeb-
ljeni samo neki dijelovi ljudskog stroja. Svi dijelovi se moraju
pokrenuti u akciju, jer bi u protivnom cijela sluæba postala ne-
potpuna. … Tjelesni æivot treba paæljivo njegovati, oplemenjivati 296
i razvijati, tako da se preko muπkaraca i æena boæanska narav
otkrije u svemu svojem savrπenstvu. Bog oËekuje od ljudi da se
sluæe intelektom koji im je dao. On oËekuje od njih da se svakom
razumnom sposobnoπÊu sluæe u sluæbi Njemu. Umne i tjelesne
sposobnosti, zajedno s osjeÊajima, trebaju biti tako odnjegovane
da postignu najveÊu djelotvornost. I tek tako Êe Krist biti pred-
stavljen svijetu. …
Je li Bogu milo kada vidi da su bilo koji organ ili bilo koja
sposobnost koju je On dao Ëovjeku zanemareni, zloupotrijebljeni
ili liπeni zdravlja i djelotvornosti koju bi mogli imati? Prema tome,
njegujte dar vjere! Budite hrabri, svladajte svaku naviku koja kalja
hram duπe. Mi potpuno ovisimo o Bogu i naπa vjera jaËa kada Mu
vjerujemo iako ne moæemo sagledati namjeru s kojom postupa
prema nama ili posljedice Njegovog djelovanja. Vjera seæe naprijed
i stremi prema Nebu, prema onome πto Êe doÊi oslanjajuÊi se na
jedinu silu koja nam moæe pomoÊi da postanemo savrπeni u Njemu.
(RH, 6. studenoga 1900.)

13. studenoga

Dokaz kojemu se nevjernici ne mogu oduprijeti

“Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi
svjetla!” (Ivan 12,36)
Dobro sreen krπÊanski dom dokaz je kojem se nevjernik ne
moæe oduprijeti, jer ne moæe naÊi mjesta svojim beznaËajnim
prigovorima. A i djeca iz takvog doma pripremljena su da se suoËe
s mudrovanjima nevjernika. Ona su prihvatila Bibliju kao temelj
svoje vjere i zato imaju Ëvrst oslonac koji ne moæe odnijeti nado-
lazeÊa plima nevjerniπtva.
Krist je rekao: “Vi ste svjetlo svijetu!” On nam je povjerio
talente na Ëuvanje. ©to mi radimo s povjerenim darovima? Trudi-
327
 mo li se da naπe svjetlo svijetli sluæeÊi se talentima na slavu Bogu
i na blagoslov bliænjima, ili ih upotrebljavamo da bismo izvukli
neku korist za sebe? Mnogi se njima sluæe na sebiËan naËin.
Izgleda kao da ne shvaÊaju da Êemo se svi pojaviti na sudu i da
Êemo uskoro morati poloæiti raËun kako smo se sluæili prilikama
koje nam je Bog dao da Ëinimo dobro! Koji Êe izgovor ljudi dati
u onaj veliki dan πto nisu stavili u sluæbu Boæjeg djela svoje
sposobnosti, svoje obrazovanje, svoju taktiËnost, svoju ustraj-
nost i svoju gorljivost?
Nama je potrebna boæanska pomoÊ ako æelimo da naπe svje-
tlo svijetli. Isus je umro da bi nama pruæio tu pomoÊ. On nam
upuÊuje poziv: “Ili u moje nek’ doe okrilje, neka sklopi mir sa
mnom, mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5) Prionite uz ruku
297 Beskrajne Sile, vidjet Êete da je drag vaπoj duπi i da Êe vam cijelo
Nebo stajati na raspolaganju. “Ali ako u svjetlu æivimo, kao πto je
on u svjetlu” (1. Ivanova 1,7), imat Êemo zajednicu sa svetim
anelima. Velikom sveÊeniku Joπui bilo je reËeno: “Ovako veli
Jahve nad vojskama: Ako budeπ mojim putovima hodio i mojih se
pridræavao naredaba … dat Êu ti pristup meu one koji ondje
stoje.” (Zaharija 3,7) A tko su ti “koji ondje stoje”? To su Boæji
aneli. Joπua je morao njegovati æivo, stalno povjerenje u Boga
svakoga dana i tek tada su aneli mogli hoditi s njime i boæanska
snaga poËivati na njemu u cjelokupnom njegovom radu.
I onda, prijatelji moji, krπÊani, oËevi i majke, moæete li dopu-
stiti da se vaπe svjetlo ugasi? Ne, nikada ne. Moæete li dopustiti
da vaπe srce iznemogne, da se vaπe ruke umore? Ne, nikada ne.
Jednog Êe se dana velika vrata nebeskog Grada otvoriti i vi Êete
moÊi predstaviti sebe i svoju djecu pred prijestoljem govoreÊi:
“Evo mene i djece koju si mi dao!” Kakva li Êe to nagrada biti za
svu vaπu vjernost kada budete vidjeli svoju djecu s krunom besmr-
tnog æivota na glavi u predivnom Boæjem gradu! (ST, 14. sijeËnja
1886.)

14. studenoga
Ne zanemarujmo obiteljsko bogosluæje
“Da ne polaæu nade u nesigurno … nego u Boga, koji nam
sve obilno daje na uæivanje.” (1. Timoteju 6,17)
Mi bismo bili puno sretniji i korisniji kada bi naπ obiteljski
æivot i druπtveni dodiri bili usmjeravani naËelima krπÊanske vje-
re, kad bismo prikazivali krotkost i jednostavnost Isusa Krista. …
328
Neka posjetitelji vide da se trudimo da sve oko nas uËinimo sret-
nima svojom vedrinom, suosjeÊanjem i ljubavlju.
Dok svojim gostima nastojimo osigurati udobnost i sreÊu,
nemojmo previdjeti svoje obveze prema Bogu. Vrijeme molitve ne
smije se zanemariti ni zbog kojeg razloga. … U rane veËernje
sate, kada se moæete moliti bez æurbe i s razumijevanjem, izne-
site svoje molbe i podignite svoj glas u sretnoj, zahvalnoj hvali.
Neka svi koji posjeÊuju krπÊane vide da je vrijeme molitve naj-
svetiji, najdragocjeniji i najsretniji trenutak u danu. Takav pri-
mjer ne moæe ostati bez djelovanja.
Ovo vrijeme poboænosti πiri plemenit, uzviπen utjecaj na sve
koji u njemu sudjeluju. Prave misli i nove, bolje æelje probudit Êe
se i u srcima najbezbriænijih. Vrijeme molitve donosi mir i poËi-
nak koji je potreban umornom duhu, jer je i samo ozraËje krπÊan-
skog doma ozraËje mira i opuπtenosti.
Svakim svojim Ëinom krπÊanin treba predstavljati svojeg
Stvoritelja, truditi se da bogosluæje izgleda πto privlaËnije. …
Devet desetina nevolja i stradanja zbog kojih se ljudi brinu
ili su izmislili, ili su sami na sebe navukli svojim pogreπnim 298
ponaπanjem. Oni trebaju prestati govoriti o tim nevoljama, trebaju
ih prestati napuhavati. Svaku brigu, svaku neugodnu misao krπ-
Êanin treba povjeriti Bogu. Niπta nije premalo za naπeg saæaljivog
Spasitelja da zapazi, niπta nije preveliko da nosi.
A onda sredimo svoje srce i svoj dom; uËimo svoju djecu da
je strah Gospodnji poËetak mudrosti; i svojim radosnim, sretnim,
sreenim æivotom izrazimo svoju zahvalnost i ljubav Onome koji
“nam sve obilno daje na uæivanje” (1. Timoteju 6,17), ali iznad
svega usmjerimo svoje misli i ljubav svojeg srca prema naπem
dragom Spasitelju koji je trpio zbog greπnog Ëovjeka i tako nam
otvorio pristup u Nebo.
Ljubav prema Isusu ne moæe se sakriti, ona se vidi i osjeÊa.
Ona πiri veliËanstvenu silu. Ona straπljive Ëini hrabrima, nemarne
marljivima, neznalice mudrima. Ona Ëini da vezani jezik postane
rjeËit, udahnjuje u pospani intelekt novi æivot i novu snagu. Ona
oËajniku daje nadu i mraËnome radost. Ljubav prema Kristu uËi-
nit Êe da onaj koji je njeguje prihvati odgovornost i brige radi
Njega i da ih nosi u Njegovoj sili. (ST, 17. prosinca 1885.)

329
 15. studenoga

Obitelji trebaju odraæavati Boæju dobrotu

“Kako se otac smiluje djeËici, tako se Jahve smiluje oni-
ma πto ga se boje.” (Psalam 103,13)
Unesite nebesko svjetlo u svoje razgovore. IzgovarajuÊi rijeËi
koje hrabre i raduju, pokazat Êete da svjetlo Kristove pravednosti
blista u vaπoj duπi. Djeci su potrebne blage rijeËi. Bitno je za
njihovu sreÊu da osjete vaπe odobravanje. Nastojte se osloboditi
oπtrine u izraæavanju, njegujte meke tonove. Postanite svjesni
ljepote koja se krije u poukama iz Boæje rijeËi i njegujte je kao
bitnu za sreÊu i uspjeh vaπeg obiteljskog æivota. U sretnoj okolini
djeca Êe razviti sklonost prema onome πto je ugodno i vedro.
Istinska ljepota karaktera nije neπto πto dolazi do izraæaja
samo u posebnim prilikama; ljupkost Krista koji boravi u duπi
pokazuje se u svim okolnostima. Onaj koji ovu ljupkost njeguje
kao stalnu pojavu u svojem æivotu, otkrivat Êe ljepotu karaktera
i u teπkim i u povoljnim okolnostima. Svuda oko nas su duπe
kojima je potrebno obraÊenje. Kada Boæji zakon bude upisan u
srce, kada posveÊen karakter posvjedoËi da se to dogodilo, oni
koji ne poznaju moÊ Kristove ljupkosti bit Êe navedeni da je
poæele i obratit Êe se.
299 Sada se na nebeskom sudu odvija sveËana istraga. Pomisao
na odluke koje se sada donose na Nebu trebala bi pokrenuti
roditelje da marljivo prionu na odgajanje svoje djece u strahu
Gospodnjem i u Njegovoj ljubavi. NeÊe se najveÊi dio ovog posla
obaviti grubim rijeËima i kaznama za prekrπaje, veÊ budnoπÊu i
molitvom da djeca ne upadnu u Sotonine zamke.
Ovakva obitelj koja poznaje istinu za ovo vrijeme treba je
objaviti drugima. Gospodnji narod treba se pripremiti za obavlja-
nje posebnog djela. Djeca kao i odrasli Ëlanovi obitelji trebaju
obaviti svoj dio posla u noπenju spasenja onima koji propadaju.
Od svoje mladosti, Krist je sve s kojima se druæio povezivao s
onim πto je nebesko. Tako i danaπnja mladeæ treba biti sila na
dobro koja Êe privlaËiti duπe Bogu.
Roditelji trebaju potpunije shvatiti odgovornost i Ëast koju
im je Bog povjerio uËinivπi ih svojim predstavnicima djetetu. Ka-
rakter koji se pokazuje u dodirima svakidaπnjeg æivota protuma-
Ëit Êe djetetu, ili na dobro ili na zlo, ove Boæje rijeËi: “Kako se
otac smiluje djeËici, tako se Jahve smiluje onima πto ga se boje.”
(Psalam 103,13) “Kao πto mati tjeπi sina, tako Êu i ja vas utjeπiti.”
(Izaija 66,13) (ST, 14. studenoga 1911.)
330
16. studenoga

Budite jedno kao πto su Krist i Otac jedno

“I viπe ne ostajem u svijetu. A oni ostaju u svijetu, dok ja
idem k tebi. Sveti OËe, Ëuvaj u svome imenu one koje si
mi dao, da budu jedno kao mi!” (Ivan 17,11)
Gdje moæemo naÊi neporoËnost, dobrotu i svetost, gdje se
moæemo osjeÊati sigurni? Gdje je tor u koji vukovi ne mogu prodri-
jeti? ReÊi Êu vam … Gospodin ima organizirano tijelo preko kojeg
djeluje. Bit Êe meu njima i viπe od desetak Juda, moæda Êe biti
i neki brzopleti Petar koji Êe se, kad naiu nevolje, odreÊi svojega
Gospodina, moæda Êe biti i onih, sliËnih Ivanu, kojeg je Isus ljubio,
koji Êe u svojoj revnosti biti spremni uniπtiti ljudske æivote traæeÊi
da oganj padne s neba na one koji vrijeaju Krista i istinu. Meu-
tim, veliki UËitelj nam upuÊuje pouke kojima Êe popraviti zla koja
vidi meu nama. On to i danas Ëini u svojoj Crkvi. On ukazuje na
opasnosti koje joj prijete. On joj upuÊuje laodicejsku poruku.
On joj pokazuje da je opasna svaka sebiËnost, svaka oholost,
svako samouzdizanje, svako nevjerstvo i svaka predrasuda, sve
πto navodi na otpor istini i odvraÊa od pravog svjetla i da Êe oni
koji od toga boluju, ako se ne pokaju, ostati u istoj tami u kojoj
je ostao hebrejski narod. Neka zato sada svaka duπa odgovori na 300
Kristovu molitvu. Neka svaka duπa ponavlja tu molitvu u mislima,
u molitvama, u opomenama, da svi mogu biti jedno kao πto su
Krist i Otac jedno. Neka se svatko trudi da to postigne. Umjesto
da svoje ratno oruæje okreÊemo jedan protiv drugoga, okrenimo
ga protiv neprijatelja Boga i istine. Ponavljajmo Kristovu molitvu
iz cijelog srca: “Sveti OËe, Ëuvaj u svome imenu one koje si mi
dao, da budu jedno kao mi! … Ne molim te da ih digneπ sa svijeta,
veÊ da ih oËuvaπ od Zloga.” (Ivan 17,11-15)
Vrata srca moraju se otvoriti Svetome Duhu jer nas On
posveÊuje, a istina je sredstvo. Mora se prihvatiti istina kakva je
u Isusu. A ovo je jedino pravo posveÊenje: “Tvoja je rijeË istina!”
(Ivan 17,17) O, Ëitajte Kristovu molitvu za jedinstvo: “Sveti OËe,
Ëuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!”
(Ivan 17,11) Krist se ne moli samo za one koji su sada Njegovi
uËenici, veÊ i za sve koji Êe povjerovati u Krista po rijeËima Nje-
govih uËenika, sve do kraja svijeta. …
Gospodin je od tih dana imao svoju Crkvu, imao ju je u svim
promjenjivim prilikama u svijetu sve do danaπnjeg vremena. …
Biblija nam prikazuje ideal Crkve. Njezini vjernici trebaju biti
331
 jedinstveni meusobno i sjedinjeni s Bogom. Kad su vjernici uje-
dinjeni oko Krista, æivog Trsa, rezultat je da su jedno s Kristom,
ispunjeni suosjeÊanjem, njeænoπÊu i ljubavlju. (MS 21, 1893.)

17. studenoga

Put do bogatijeg duhovnog æivota u crkvi

“Ne Ëudi se πto ti rekoh: treba da se odozgo rodite.” (Ivan
3,7)
»esto se postavlja pitanje: Zaπto nema viπe duhovne sile u
Crkvi? Zaπto nema viπe æivotodavne poboænosti? Razlog se krije
u tome πto se zahtjevima Boæje rijeËi nismo pokorili u istini i
pravdi; ne ljubimo Boga iznad svega, niti bliænje kao same sebe.
To pokriva cjelokupno tlo. O ovim dvjema zapovijedima ovisi sav
Zakon i Proroci. Posluπajmo izriËito ove dvije zapovijedi i u Crkvi
neÊe biti nesloge, neÊe biti neskladnih tonova u obitelji. Mnogi
rade previπe povrπno. Izvanjske forme preotele su mjesto unutar-
njem djelovanju milosti. … Teorija istine je obratila glavu, ali
hram duπe nije bio oËiπÊen od svojih idola. …
Istinska svijest o grijehu, stvarno æaljenje zbog svoje pokva-
renosti, umiranje sebi, svakodnevno odbacivanje karakternih ma-
na i novo roenje — sve to nazvano je starim Ëovjekom. Pavao sve
to proglaπava proπloπÊu i kaæe da je sve postalo novo. O takvom
djelu mnogi nemaju ni pojma. Oni su nacijepili istinu na svoje
301 staro srce i nastavili æivjeti kao i dotad, pokazujuÊi iste nesretne
karakterne osobine. Zato nam je sada potrebno jasno svjedoËan-
stvo izreËeno s ljubavlju s usana koje su dodirnute æivim ognjem.
Vjernici Crkve ne odræavaju onu æivu vezu s Bogom koju bi
morali imati ako æele duπe iz tame dovesti u svjetlo. Neka drvo
bude dobro, pa Êe i rod biti dobar. Da bi Ëovjek postao poboæan,
nuæno je djelovanje Svetoga Duha na srce. On se mora izliti na
srce onoga koji je primio istinu, On mora oËistiti to srce da bismo
mogli dræati Boæje zapovijedi i ispunjavati Njegovu RijeË. Veliki
UËitelj je rekao zaËuenom Nikodemu: “Ne Ëudi se πto ti rekoh:
treba da se odozgo rodite.” (Ivan 3,7)
Mi Bibliju ne prouËavamo onoliko koliko bismo trebali; ona
joπ nije postala pravilo naπeg æivota. Da smo savjesno slijedili
njezine propise, da smo ih prihvatili kao temelj svojeg karaktera,
osjetila bi se Ëvrstina namjere na koju ne bi mogle ozbiljno utje-
cati ni poslovne πpekulacije ni svjetovni poduhvati. Tako obliko-
van karakter, poduprt Boæjom rijeËju, nadæivio bi dane kuπnje,
332
teπkoÊa i opasnosti. Da, savjest mora biti prosvijetljena, ljubav i
istina moraju nam pomoÊi da posveÊeni æivot obuzme srce kako
bismo mogli πiriti spasonosan utjecaj na svijet.
Danas su nam potrebni ljudi akcije koji Êe djelovati odmah,
odluËno i na vrijeme, koji su kao stijena Ëvrsti u naËelima, koji
su se spremni suoËiti sa svakom krizom. Zaπto smo tako slabi,
zaπto meu nama ima toliko neodgovornih ljudi? Zato πto nisu
povezani s Bogom, zato πto Spasitelj ne stanuje u njihovom srcu,
zato πto ne osjeÊaju stalno iznova utjecaj Kristove ljubavi. …
Nikakav zemaljski odnos nije tako snaæan kao ta ljubav. Niπta se
s njom ne moæe usporediti. (RH, 28. kolovoza 1879.)

18. studenoga
Odraæavati svjetlo Sunca Pravednosti
“Za ovo svjedoËimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao
onima koji mu se pokoravaju.” (Djela 5,32)
Bog æeli da svaki vjernik Crkve vjerno izvrπi svoju duænost,
da shvati svoju odgovornost i da oko svoje duπe stvori nebesko
ozraËje prikupljajuÊi blistave zrake Sunca Pravednosti osvjetlja-
vajuÊi njima put svima oko sebe. …
Mi trebamo biti Kristovi predstavnici kao πto je Krist bio
OËev predstavnik. Mi se æelimo osposobiti da privuËemo duπe
Kristu, da im ukaæemo na Janje s Golgote koje je na sebe uzelo
grijehe svijeta. Krist ne odijeva grijeh svojom pravednoπÊu, veÊ ga
uklanja i na njegovo mjesto stavlja svoju pravednost. Kada vaπi
grijesi budu oËiπÊeni, Kristova pravednost Êe iÊi ispred vas i slava
Gospodnja bit Êe vam zadnja straæa. Onda Êete i svojim utjecajem
stati odluËno na Kristovu stranu jer Êete, umjesto da u srediπte 302
stavljate sebe, Krista uËiniti srediπtem, a sebe smatrati samo Ëu-
varom svetih zaloga.
Kada se podsjetite da je Krist svojom krvlju platio vaπe ot-
kupljenje i otkupljenje vaπih bliænjih, bit Êete pokrenuti i prikup-
ljat Êete blistave zrake Njegove pravednosti da biste ih mogli us-
mjeriti na putove onih oko sebe. Ne smijete gledati u buduÊnost
oËekujuÊi da Êete jednog dalekog dana postati sveti; sada trebate
biti posveÊeni istinom. … Isus je rekao: “Ali, primit Êete snagu
poπto Duh Sveti doe na vas, pa Êete mi biti svjedoci … sve do
kraja zemlje.” (Djela 1,8) Mi trebamo primiti Svetoga Duha. Sveti
Duh je Branitelj za kojeg je Isus obeÊao svojim uËenicima da Êe
ih podsjetiti na sve πto im je rekao.
333
 Prestanimo onda gledati sebe, veÊ gledajmo Onoga od kojeg
dolaze sve vrline. Nitko od nas ne moæe sebe uËiniti boljim, veÊ
trebamo doÊi Isusu takvi kakvi jesmo, iskreno se æeleÊi oËistiti
od svake mrlje i prljavπtine grijeha i primiti dar Svetoga Duha. …
Æivom vjerom moæemo se osloniti na Njegovo obeÊanje jer znamo
da je rekao: “Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet Êe poput
snijega; kao purpur budu li crveni, postat Êe kao vuna.” (Izaija
1,18)
Mi trebamo biti Kristovi svjedoci, trebamo drugima slati svje-
tlo kojim je Gospodin obasjao nas. Mi trebamo biti sliËni vjernim
vojnicima koji koraËaju pod krvlju poprskanom zastavom Kneza
Emanuela. … Zapovjednik naπeg spasenja poznaje plan bitke i uz
Njega Êemo iziÊi i viπe nego pobjednici. (ST, 4. travnja 1892.)

19. studenoga

Hvaljenje Boga ima neodoljivu snagu

“Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi,
sluπa ih, i to se pred njim piπe u knjigu spomenicu u
korist onih koji se boje Jahve i πtuju Ime njegovo.” (Mala-
hija 3,16)
KrπÊanin s radoπÊu prikuplja zrake vjeËnog svjetla s prijesto-
lja slave i njima osvjetljava ne samo svoj put, veÊ i putove onih
s kojima se druæi. IzgovarajuÊi rijeËi nade i ohrabrenja, zahvalnih
pohvala i ljubazne vedrine, on one oko sebe Ëini boljima, uzdiæe
ih, ukazuje im na Nebo i na slavu i navodi ih da iznad svega πto
je zemaljsko teæe za onim πto ima vjeËnu vrijednost, za besmrt-
nom baπtinom, za nepropadljivim bogatstvom.
303 Apostol kaæe: “Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim:
radujte se!” (Filipljanima 4,4) Kamo god krenuli, trebamo πiriti
ozraËje krπÊanske nade i radosti, jer Êe tada oni koji su izgubili
Krista osjetiti privlaËnost vjere koju ispovijedamo; nevjernici Êe
vidjeti dosljednost naπe vjere. Ako se stalno radujemo “u blaæe-
noj nadi”, moÊi Êemo izgovarati rijeËi ohrabrenja onima s kojima
se sreÊemo. … Ne trebamo samo prigodom svakidaπnjeg druæenja
s vjernicima i nevjernicima slaviti Boga obraÊajuÊi se jedni drugi-
ma rijeËima zahvalnosti i radosti. Kao krπÊani, pozvani smo da ne
zaboravimo ni zajedniËka okupljanja radi naπeg osobnog osvjeæe-
nja i radi πirenja utjehe koju smo dobili. Na tim sastancima, koji
se trebaju odræavati iz tjedna u tjedan, trebamo se baviti Boæjom
dobrotom i mnogostrukim blagoslovima i Njegovom silom koja
334
nas izbavlja od grijeha. Izgledom, raspoloæenjem, rijeËima i karak-
terom, trebamo svjedoËiti da je dobro sluæiti Gospodinu. Na taj
Êemo naËin objaviti da je “savrπen ... Zakon Jahvin — duπu krijepi”
(Psalam 19,8).
Naπi molitveni i druπtveni sastanci trebaju biti trenutci po-
sebne potpore i ohrabrenja. … To se najbolje moæe postiÊi ako
svakodnevno stjeËemo nova iskustva u onome πto je Boæje, ako
ne oklijevamo govoriti o Njegovoj ljubavi na skupovima Njegovog
naroda. … Kada bismo viπe razmiπljali i govorili o Isusu, a manje
o sebi, imali bismo mnogo viπe od Njegove prisutnosti. Kada bi-
smo prebivali u Njemu, bili bismo ispunjeni mirom, vjerom i hra-
broπÊu i mogli bismo, kada doemo na sastanak, govoriti o tako
pobjedonosnom iskustvu da bi i drugi bili osvjeæeni naπim ja-
snim, snaænim svjedoËenjem za Boga. Ova dragocjena priznanja
na hvalu slave Njegove milosti, kada su potkrijepljena krπÊan-
skim æivotom, postaju neodoljiva snaga koja djeluje na spaπava-
nju duπa. (SW, 7. oæujka 1905.)

20. studenoga

Isus je bio prijatelj svakog ljudskog biÊa

“Evo dolazim da Ëinim volju tvoju.” (Hebrejima 10,9)
Kristovo dostojanstvo kao boæanskog UËitelja bilo je viπeg
reda od dostojanstva sveÊenika i upravitelja. Ono je bilo razliËito
od svakog svjetovnog sjaja, jer je bilo boæansko. On je odbacio
svako svjetovno razmetanje i pokazao da ne priznaje nikakvo
stupnjevanje druπtva utemeljeno na bogatstvu ili poloæaju. On je
… siπao sa svojeg visokog zapovjedniËkog poloæaja da bi ljud-
skim biÊima dao priliku da postanu sinovi Boæji; zato zemaljski
poloæaj nije za Njega znaËio nikakvu vrijednost. On je mogao
dovesti sa sobom deset tisuÊa anela da su Mu oni mogli pomoÊi
u djelu otkupljenja ljudskog roda.
Krist je zaobiπao domove bogatih, dvorove vladara, priznata 304
srediπta uËenosti i osnovao svoj dom u zabaËenom i prezrenom
Nazaretu. Njegov æivot, od poËetka do kraja, bio je æivot siroma-
πtva i poniznosti. Siromaπtvo je postalo sveto Njegovim æivotom
u siromaπtvu. On nikada ne bi mogao dopustiti da svojim dosto-
janstvenim dræanjem muπkarcima i æenama, koliko god bili skro-
mni, uskrati pravo da dou u Njegovu blizinu i sluπaju Njegove
rijeËi. … Nijedan uËitelj nikada nije odao takvu izrazitu Ëast Ëo-
335
 vjeku kao πto je to uËinio naπ Gospodin Isus Krist. On je bio
poznat kao prijatelj carinika i greπnika. Mijeπao se sa svim druπ-
tvenim slojevima i sijao istinu po svijetu. Na trænicama i po sina-
gogama objavljivao je svoju vijest. Ublaæavao je svaku vrstu pat-
nje, i duhovne i tjelesne. Pokraj svake vode sijao je sjeme istine.
Njegova jedina æelja bila je da svi steknu duhovno i tjelesno zdra-
vlje. Bio je prijatelj svakog ljudskog biÊa. Zar se nije zavjetovao
da Êe donijeti æivot i svjetlo svakome tko Ga primi? Zar se nije
obvezao da Êe im dati vlast da postanu sinovi Boæji? On je sebe
potpuno i bez ostatka posvetio djelu spasenja duπa. …
Dok je “prolazio ËineÊi dobro” (Djela 10,38), svakog dana je
doæivljavao iskustvo razdavanja svojeg æivota. Takvu utemeljenost
æivota mogao je odræati samo na jedan naËin. Isus je æivio u
ovisnosti o Bogu, o zajedniπtvu s Njim. Ljudi se s vremena na
vrijeme povlaËe na tajno mjesto Sveviπnjega, sklanjaju pod sjen-
ku SvemoguÊega, borave tamo za trenutak i posljedice se poka-
zuju u obliku dobrih djela; zatim njihova vjera slabi, zajedniπtvo
se prekida i æivotno djelo se kvari. Meutim, Isusov æivot bio je
æivot neprestanog oslanjanja na Boga, æivot ojaËan stalnim zajed-
niπtvom, a Njegova sluæba i za Nebo i za Zemlju bila je bez mane
ili kolebanja. Kao Ëovjek upuÊivao je svoje molbe Boæjem prije-
stolju sve dok Njegova ljudska narav ne bi bila ojaËana nebeskom
silom koja je povezivala ljudsko s boæanskim. PrimajuÊi æivot od
Boga, dijelio je æivot ljudima. (ST, 7. lipnja 1905.)

21. studenoga

PotiËimo duh ljubaznosti

“Da nikome ne nanose uvrede, da se ne svaaju, da budu
susretljivi i posve blagi prema svim ljudima.” (Titu 3,2)
Koliki su se meu Ëasnim i korisnim radnicima u Boæjem
djelu pripremili za sluæbu obavljajuÊi najskromnije duænosti na
najniæim poloæajima u æivotu! Mojsije je bio buduÊi upravitelj
Egipta, ali ga Bog nije mogao uzeti s kraljevskog dvora da obavi
djelo koje mu je namijenio. Tek poπto je Ëetrdeset godina proveo
kao vjerni pastir, bio je poslan da izbavi svoj narod. Gideon je bio
uzet s gumna da u Boæjim rukama bude orue koje Êe osloboditi
izraelske Ëete. Elizej je bio pozvan da ostavi plug i da se prihvati
izvrπenja Boæjih naredaba. Amos je bio ratar, obraivao je zemlju
305 kada mu je Bog povjerio vijest koju je trebao objaviti.
336
 Svi koji æele suraivati s Kristom, morat Êe obaviti mnoπtvo
teπkih, neugodnih poslova, a pouke koje Êe primiti bit Êe mudro
izabrane, prilagoene osobitostima njihovog karaktera i poslu ko-
ji Êe im biti dodijeljen.
Gospodin mi je objavio, na mnogo naËina i u razliËita vreme-
na, da trebamo vrlo paæljivo postupati prema mladima — da je
potrebna najveÊa pronicavost u radu s mladim ljudima. Svatko
tko se bavi odgojem i obrazovanjem mladih mora æivjeti u najve-
Êoj blizini Velikog UËitelja kako bi usvojio Njegov Duh i naËin
rada, jer treba upuÊivati pouke koje Êe utjecati na karakter i na
æivotno djelo.
Mladi moraju nauËiti da Kristovo Evanelje ne trpi podjelu
na druπtvene klase, da ne ostavlja mjesta za neljubazno osuivanje
drugih, jer je takvo dræanje neposredno povezano sa samouzvi-
πenjem. Isusova vjera nikada ne poniæava onoga koji je prima niti
ga Ëini neuglaenim ili grubim; ne Ëini ga ni neljubaznim, Ëak ni
u mislima i osjeÊajima prema onima za koje je Krist umro. …
Neki su u opasnosti da ono πto se vidi proglase najvaænijim,
da precijene vrijednost konvencionalnosti, praznih fraza i uobiËa-
jenih oblika ponaπanja. … Pogreπno je sve πto potiËe neljubazni
kriticizam, πto razvija sklonost da se zapaæa i istiËe svaka mana
ili pogreπka. Takvo dræanje podupire nepovjerenje i sumnjiËenje,
protivi se Kristovom karakteru i djeluje razorno na um koji ga
njeguje. Oni koji se bave takvim poslom, postupno se udaljuju od
pravog krπÊanskog duha.
Najbitniji, najvaæniji je onaj odgoj koji razvija plemenitije ka-
rakterne osobine, koji potiËe duh ljubaznosti prema svima, koji
navodi mlade da ni o kome ne misle zlo da ne bi pogreπno pro-
cijenili pobude ili protumaËili rijeËi i djela. Vrijeme posveÊeno
ovoj vrsti pouka donijet Êe rod za vjeËni æivot. (GW 332—334)

22. studenoga

VjeËna nagrada onima koji su radili

“Nego, kad prireujeπ gozbu, pozivaj siromahe, sakate,
hrome i slijepe! Tada Êe ti biti blàgo, jer ti nemaju Ëim
uzvratiti! To Êe ti se uzvratiti o uskrsnuÊu pravednikâ.”
(Luka 14,13.14)
Nagrada Kristovih radnika bit Êe ulazak u radost njihovoga
Gospodara. Ta radost, koju i sam Krist æeljno oËekuje, iskazana
337
 je u Njegovom zahtjevu upuÊenom Ocu: “OËe! Htio bih da oni koje
si mi dao budu gdje sam ja.” (Ivan 17,24)
Aneli su Ëekali da pozdrave Isusa kada se uznio nakon
306 svojeg uskrsnuÊa. Nebeske vojske su s radoπÊu ponovno pozdra-
vile svojega voljenog Zapovjednika koji se vraÊao iz tamnice smr-
ti. Æeljno su se okupljali oko Njega kada je proπao kroz nebeska
vrata. Meutim, On im je dao znak da odstupe. Njegovo srce je
bilo s usamljenom, oæaloπÊenom skupinom uËenika koje je osta-
vio na Maslinskoj gori. Ono je i sada s Njegovom izmuËenom
djecom na Zemlji, kojoj tek predstoji bitka s pustoπnikom. On
kaæe: “OËe! Htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja.”
Kristovi otkupljenici su Njegovi dragulji, Njegovo dragocjeno,
posebno blago. Oni Êe biti kao “drago kamenje krune” (Zaharija
9,16) — “bogatstvo slave nasljedstva njegova u svetima” (Efeæani-
ma 1,18 — DK). U njima “za muku duπe svoje on Êe se nasititi
obilno” (Izaija 53,11 — ©a).
A zar se neÊe i Njegovi suradnici radovati kada budu vidjeli
trud svoje duπe? ... Svaki poticaj Svetoga Duha kojim je ljude
upuÊivao na dobro, kojim ih je vodio Bogu, zapisan je u nebeskim
knjigama i u dan Gospodnji svi koji su sebe predali kao orua u
ruke Svetoga Duha, moÊi Êe vidjeti rezultate svojeg æivota.
Prekrasno Êe biti kada lanci svetog utjecaja, sa svojim drago-
cjenim rezultatima, budu izneseni na svjetlo. Kakva Êe biti zahval-
nost duπa s kojima Êemo se sresti u nebeskim dvorovima kada
otkriju s kakvim smo se njeænim, ljubaznim zanimanjem zauzi-
mali za njihovo spasenje! Sva slava, Ëast i hvala pripast Êe Bogu
i Janjetu za naπe otkupljenje; ali Boæju slavu neÊe umanjiti za-
hvalnost koja Êe biti izraæena onima koje je On kao svoja orua
upotrijebio pri spasenju duπa koje su propadale.
Otkupljeni Êe sresti i prepoznati one kojima su skrenuli po-
zornost na uskrslog Spasitelja. Kakve Êe radosne razgovore voditi
s tim duπama! “Bio sam greπnik”, reÊi Êe one. “I ti si doπao i
skrenuo moju pozornost na dragog Spasitelja kao na moju jedinu
nadu. I ja sam povjerovao u Njega!” … Kakva li Êe radost biti kada
se ti okupljeni sretnu i pozdrave s onima koji su osjeÊali odgo-
vornost za njih! (RH, 5. sijeËnja 1905.)

338
23. studenoga
Strogo poπtenje kao obiljeæje krπÊanina
“Neka ti je uteg potpun i toËan, i neka ti je efa potpuna
i toËna, da dugo æiviπ na zemlji koju ti daje Jahve, Bog
tvoj.” (Ponovljeni zakon 25,15)
U svim æivotnim pojedinostima krπÊanin treba slijediti naËe-
lo strogog poπtenja. To nisu naËela koja upravljaju svijetom jer je
u svijetu Sotona gospodar i njegova pravila prijevare i nasilja
imaju prevagu. Ali krπÊani sluæe drugome Gospodaru i njihova 307
djela trebaju biti uËinjena u Gospodinu. Oni moraju odbaciti sva-
ku æelju za sebiËnim dobitkom.
Nekima udaljavanje od savrπenog poπtenja u poslovnim pot-
hvatima moæe izgledati kao nevaæna sitnica, ali naπ Spasitelj ne
gleda tako. Njegove rijeËi su jasne i izriËite: “Tko je vjeran u
najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj
stvari, nevjeran je i u velikoj.” (Luka 16,10) »ovjek koji je pohle-
pan za malim nepoπtenim dobitkom, bit Êe pohlepan i za velikim
ako mu se ukaæe prilika. Kristovi sljedbenici se u veÊoj ili manjoj
mjeri povezuju sa svijetom u poslovnim pitanjima. U svojoj molitvi
za njih Spasitelj kaæe: “Ne molim te da ih digneπ sa svijeta, veÊ
da ih oËuvaπ od Zloga.” (Ivan 17,15) KrπÊani trebaju kupovati i
prodavati svjesni da ih prati Boæje oko. Nikada se ne smiju sluæiti
laænim mjerilima ili utezima. …
U svakom postupku u æivotu istinski krπÊanin postupa upravo
onako kako ljudi od njega oËekuju. On se rukovodi istinom i
poπtenjem. On ne spletkari, zato nema niËega zbog Ëega bi se
izgovarao. Njega mogu kritizirati, moæe biti izloæen kuπnji, ali Êe
u svemu tome njegovo nepokolebljivo poπtenje sjati kao Ëisto
zlato. On je prijatelj i dobroËinitelj svih s kojima dolazi u dodir,
njegovi suradnici imaju povjerenje u njega jer ga je dostojan.
Zapoπljava li radnike da prikupljaju njegovu æetvu? On ne
zadræava njihov teπko zaraen novac. Ima li sredstava koja mu
nisu neposredno potrebna? On ublaæava bijedu svoje nesretnije
braÊe. On ne pokuπava poveÊati svoje bogatstvo koristeÊi se ne-
povoljnim okolnostima u koje je upao njegov susjed. On traæi
samo poπtenu cijenu za ono πto prodaje. Ako roba koju prodaje
ima neku manu, on je iskreno otkriva kupcu iako izgleda da tako
radi protiv svojih interesa.
Netko moæda neÊe imati privlaËnu vanjπtinu, ali ako bude
stekao glas da poπteno, Ëasno posluje, bit Êe poπtovan. … »ovjek
339
 koji se Ëvrsto dræi istine, zadobiva sveopÊe povjerenje. Ne samo
πto mu vjeruju krπÊani, veÊ su i svjetovnjaci primorani priznati
vrijednost njegovog karaktera. (ST, 19. veljaËe 1902.)

24. studenoga
Trebamo odraæavati Kristovu ljubav
“Zatim im ponovo reËe: ‘Mir vama! Kao πto je mene poslao
Otac, tako i ja πaljem vas.’” (Ivan 20,21)
Mi se moramo iskreno truditi upoznati istinu i procijeniti
njezinu vrijednost da bismo je mogli prikazati drugima kao πto je
308 u Isusu. Mi trebamo pravilno procijeniti vrijednost svake duπe;
tada neÊemo biti tako lakomisleni u svojem ponaπanju kao πto
smo sada. Ozbiljnije bismo nastojali upoznati Boæji put, nastojali
bismo pobijediti sebiËnost, a naπa bi stalna molitva bila da ste-
knemo Kristov um kako bismo se oblikovali i prilagodili Njego-
vom obliËju. Upravo se gledajuÊi Isusa, zapaæajuÊi Njegovu privla-
Ënost, stalno upravljajuÊi svoj pogled na Njega, mi mijenjamo u
Njegovo obliËje. On Êe dati svoju milost svima koji se dræe Njego-
vog puta, koji ispunjavaju Njegovu volju, koji hode u istini. …
Preklinjem vas, Ëija su imena zapisana u crkvenim knjigama
kao imena dostojnih, da budete dostojni Kristovih zasluga. Mi-
lost, istina i Boæja ljubav obeÊani su poniznim i skruπenim duπama.
… Cijelo Nebo je ispunjeno zaprepaπtenjem πto su ljudi, koji su
upoznali milost naπega Gospodina Isusa Krista, tako ravnoduπni,
tako hladni i neosjetljivi kada im se prikaæe ova ljubav, tako πiro-
ka, tako duboka, tako bogata i obilna. …
Beskrajne riznice istine prikupljale su se iz stoljeÊa u stoljeÊe.
Nikakav opis ne moæe nam dostojno prikazati veliËinu i bogatstvo
tog beskrajnog blaga. Ono Ëeka na zahtjev onih koji ga znaju
cijeniti. Ove dragulje istine trebaju prikupiti pripadnici ostatka
Boæjeg naroda da bi ih predali svijetu; ali samopouzdanje i
tvrdoglavost duπa odbijaju ovo blagoslovljeno blago. “Da, Bog je
tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine
ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16)
Takva se ljubav ne moæe izmjeriti niti se moæe opisati. Ivan poziva
svijet da vidi “koliku nam je ljubav otac iskazao, da se zovemo
djeca Boæja. A to i jesmo!” (1. Ivanova 3,1) To je ljubav koja nad-
maπuje svaki razum.
U savrπenstvu Njegove ærtve niπta nije bilo uskraÊeno. Isus je
dao sebe. Bog æeli da pripadnici Njegovog naroda ljube jedni dru-
340
ge onako kao πto Isus ljubi njih. Oni trebaju odgajati i vjeæbati
svoju duπu u takvoj ljubavi. Oni trebaju odraæavati tu ljubav, poka-
zati je svijetu svojim karakterom. Svatko ovo djelo treba smatrati
svojom duænoπÊu. … Kristovo savrπenstvo svijetu trebaju poka-
zati oni koji su postali dionici Njegove milosti. Oni trebaju uËiniti
za Krista ono πto je Krist uËinio za svojeg Oca — pokazati Njegov
karakter. (RH, 23. prosinca 1890.)

25. studenoga
Karakter je snaga
“Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po naπem
Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjerom
k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo,
oslonjeni na nadu u slavu Boæju.” (Rimljanima 5,1.2)
Meutim, Krist nije nikad uvjeravao da se savrπenstvo karak-
tera moæe lako postiÊi. Plemenit, svestran karakter ne moæe se 309
naslijediti. On se ne pojavljuje sluËajno. Plemenit karakter izgra-
uje se osobnim naporima, zaslugom i miloπÊu Isusa Krista. Bog
daje talente i snagu uma; mi oblikujemo karakter. On se oblikuje
u oπtrim, æestokim borbama sa samim sobom. Bitka za bitkom
mora se voditi protiv naslijeenih sklonosti. Mi moramo sami
sebe strogo ispitivati i ne dopuπtati da ijedna nepovoljna karak-
terna osobina ostane nepopravljena. …
Karakter oblikovan po ugledu na boæansku sliku jedino je
blago koje s ovoga svijeta moæemo ponijeti na Nebo. Oni koji su
u ovom svijetu bili u Kristovoj πkoli, ponijet Êe sva svoja duhovna
dostignuÊa u svoje nebeske stanove. … Nebeske sile suraivat Êe
s ljudskim oruima koja odluËno i s vjerom pokuπavaju dostiÊi
savrπenstvo karaktera koje Êe im omoguÊiti da dostignu i
savrπenstvo u djelima. Svakomu tko se ukljuËi u ovo djelo Krist
kaæe: “Ja ti stojim s desne strane da ti pomognem.”
Kad ljudska volja surauje s Boæjom voljom, postaje svemo-
Êna. Neka se sve πto treba Ëiniti po Njegovoj zapovijedi uËini u
Njegovoj snazi. Sve Njegove zapovijedi istodobno osposobljavaju
da se zapovijed i izvrπi. (Isusove usporedbe, str. 222,223)
Karakter je sila. Tiho svjedoËenje vjernog, nesebiËnog, po-
boænog æivota πiri skoro neodoljiv utjecaj. ObjavljujuÊi svojim
æivotom karakter Isusa Krista, mi suraujemo s Njim u djelu
spaπavanja duπa. Jedino ako svojim æivotom pokazujemo Njegov
karakter, moæemo suraivati s Njim. I πto je πire podruËje naπeg
341
 utjecaja, to viπe dobra moæemo uËiniti. Kad oni koji tvrde da
sluæe Bogu slijede Kristov primjer, primjenjujuÊi naËela Zakona u
svojem svakidaπnjem æivotu, kada svako njihovo djelo svjedoËi da
ljube Boga viπe od svega i svoje bliænje kao same sebe, tada Êe i
Crkva imati snagu da pokrene svijet. …
Mi ne moæemo znati kakve Êe posljedice imati neki dan, neki
sat ili Ëak neki trenutak, pa zato na poËetku svakog novog dana
moramo svoje putove predati naπem nebeskom Ocu. … Kad se
nesvjesno naemo u opasnosti da πirimo negativan utjecaj, aneli
Êe biti uz nas, vratiti nas na pravi put, birati rijeËi koje Êemo
izgovarati i utjecati na naπe postupke. I tako Êe naπ utjecaj posta-
ti tiha, nesvjesna, ali moÊna snaga u privlaËenju bliænjih Kristu
i nebeskom svijetu. (Isto, str. 229—231)

26. studenoga

Isus nam je pokazao kako trebamo æivjeti

“A postigao sam milosre upravo zato da na meni, prvo-
me, Krist Isus pokaæe svu svoju strpljivost za primjer onima
koji Êe vjerovati u njega da postignu æivot vjeËni.” (1.
Timoteju 1,16)
Isus je bio uËitelj, odgojitelj kakvog svijet dotada nije vidio
310 niti o njemu Ëuo. Govorio je kao onaj koji ima vlast, ali je ipak
uæivao povjerenje svih. “Doite k meni svi koji ste umorni i opte-
reÊeni, i ja Êu vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i uËite od
mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako Êete naÊi pokoj svojim
duπama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,28-
30)
Jedinoroeni Sin beskonaËnog Boga svojim nam je rijeËima
i svojim praktiËnim primjerom ostavio jasan uzor koji trebamo
slijediti. Svojim rijeËima nas je pouËio da budemo posluπni Bogu,
a svojim praktiËnim primjerom pokazao nam je kako da to Ëini-
mo. To je upravo ono djelo koje po Njegovoj æelji svaki Ëovjek
treba obavljati — da bude posluπan Bogu, da rijeËima i primjerom
uËi druge πto trebaju Ëiniti da bi bili posluπna Boæja djeca.
Isus je pomagao cijelome svijetu da stekne razumno znanje
o Njegovom boæanskom poslanju i o Njegovom radu. On je doπao
ovome svijetu predstaviti karakter Oca, i dok mi prouËavamo æivot,
rijeËi i djela Isusa Krista, primamo svakovrsnu pomoÊ u svom
nastojanju da postanemo posluπni Bogu. I dok slijedimo primjer
342
koji nam je On ostavio, postajemo æive poslanice koje znaju i
Ëitaju svi ljudi. Mi smo æivi ljudski posrednici koji svijetu trebaju
prikazati karakter Isusa Krista.
Isus nije dao samo izriËita pravila kako moæemo postati po-
sluπna Boæja djeca, veÊ nam je svojim æivotom i karakterom po-
kazao kako da Ëinimo ono πto je pravo u Boæjim oËima, tako da
nemamo nikakvog izgovora ako ne Ëinimo ono πto je po Njegovoj
volji. …
Veliki UËitelj je doπao na naπ svijet da stane na Ëelo ljudsko-
ga roda, da uzdigne i posveti ËovjeËanstvo svojom svetom posluπ-
noπÊu svim Boæjim zahtjevima, pokazujuÊi nam da se mogu is-
puniti sve Boæje zapovijedi. On nam je pokazao da je moguÊa i
posluπnost tijekom cijelog æivota. On na taj naËin dobiva svoje
izabrane predstavnike u svijetu, kao πto je On bio Ocu, da se u
njihovom æivotu oËituje æivot Isusa Krista. (MS 1, 1892.)
On je bio savrπeni ideal. Krist je doπao na svijet da bi otkrio
taj ideal kao jedino pravo mjerilo onoga πto se postiglo, da bi
pokazao πto svako ljudsko biÊe moæe postati; πto Êe prebivanjem
boæanskog u ljudskom postati svi koji Ga prime. Doπao je poka-
zati kako ljudi trebaju biti odgojeni kao πto dolikuje Boæjim sino-
vima, kako veÊ na Zemlji trebaju primjenjivati naËela Neba i æivje-
ti nebeskim æivotom. (Odgoj, str. 65,66)

27. studenoga
Vrijednost boli
“Dræim, doista, da patnje sadaπnjeg vremena nisu dostoj-
ne usporedbe sa slavom koja Êe se objaviti u nama.”
(Rimljanima 8,18)
U iskustvu πto ga je Ivan stekao za vrijeme progonstva nalazi
se pouka o Ëudesnoj snazi i utjesi za krπÊanina. Bog ne sprjeËava 311
spletkarenje zlih ljudi, ali Ëini da se njihovi planovi okrenu na
dobro onima koji u nevolji i sukobima ostanu vjerni i odani.
»esto evaneoski radnik svoje djelo obavlja usred oluje progon-
stva, ogorËenog protivljenja i nezasluæenih prijekora. Neka se u
takvim trenucima sjeti da je iskustvo πto Êe ga steÊi u peÊi nevo-
lja i patnji vrijedno svih boli. Tako Krist svoju djecu dovodi bliæe
k sebi da bi im mogao pokazati njihove slabosti i svoju snagu, da
ih nauËi oslanjati se na Njega. Tako ih priprema za krize, za
preuzimanje odgovornih poloæaja i za ostvarenje velike namjere
za πto im je dana snaga.
343
 U svim su se vremenima Boæji vjesnici izlagali prijeziru i
progonstvu zbog istine. Josipa su oklevetali i progonili zato πto
je ustrajao u kreposti i poπtenju. Davida, tog izabranog Boæjeg
vjesnika, njegovi su neprijatelji lovili kao divlju zvijer. Daniel je
bio baËen u lavlju jamu jer je ostao odan Nebu. Job je ostao bez
svega πto je imao; bio je tako bolestan da su ga se njegova rod-
bina i prijatelji gnuπali; ali ostao je vjeran. …
Jeremiju nisu mogli sprijeËiti da iznosi rijeËi koje mu je Bog
povjerio; njegovo je svjedoËenje toliko razbjesnilo kralja i kne-
zove da su ga bacili u jamu s muljem. Stjepan je bio kamenovan
zato πto je propovijedao Krista i to razapeta. Pavla su zatvarali u
tamnicu, tukli πtapovima, kamenovali i na kraju smaknuli zato
πto je bio vjeran Boæji vjesnik poganima. A Ivan je bi prognan na
otok Patmos “zbog rijeËi Boæje i zbog Isusova svjedoËanstva”
(Otkrivenje 1,9).
Ovi primjeri ljudske ustrajnosti svjedoËe o postojanosti Bo-
æjih obeÊanja — Njegovoj trajnoj prisutnosti i milostivoj potpori.
Oni svjedoËe o snazi vjere koja se uspjeπno odupire silama svije-
ta. …
PosvjedoËili su o Onome koji je moÊniji od Sotone. … Preko
nevolje i progonstva u Boæjim se izabranicima objavljuje Njegova
slava — Njegov karakter. Oni koji vjeruju u Krista, omrznuti i
progonjeni od svijeta, odgajani su i poduËavani u Kristovoj πkoli.
Na Zemlji hode uskim putovima; oËiπÊeni su u peÊi nevolje. (Dje-
la apostolska, str. 362,363)

28. studenoga

Oni koji se vraÊaju na stare staze

“Otkupljeni od Gospoda vratit Êe se po njemu i doÊi Êe u
Sion pjevajuÊi. Glavu Êe njihovu obasjavati radost vjeË-
312 na, veselje i radost prate ih, briga i uzdisanje bjeæe.”
(Izaija 35,10 — ©a)
Svijet je pun muπkaraca i æena koji ne osjeÊaju da su odgo-
vorni Bogu za talente koje su od Njega dobili. Oni ne shvaÊaju da
im je Bog povjerio talente, ne zato da bi sebe proslavili, veÊ da bi
se proslavilo Njegovo ime. Oni æele istaknuti sebe. …
Ima ljudi kojima je Bog darovao i viπe od obiËnih sposobno-
sti. Oni su duboki mislioci, energiËni i temeljiti. Ali mnogi takvi
su se posvetili postizanju svojih sebiËnih ciljeva i ne vode raËuna
344
o Boæjoj slavi i Ëasti. Neki su meu njima upoznali svjetlo istine,
ali buduÊi da su uzdizali sebe, a Boga nisu uËinili prvim i po-
sljednjim i najboljim u svemu, odlutali su od biblijske istine i
upali u sumnju i nevjerstvo. Kada takvi prou kroz πibe boæanskih
ukora, kada ih nevolje navedu da pitaju za stare staze, magle
sumnji se razilaze iz njihovog uma. Neki od njih se kaju, vraÊaju
staroj ljubavi i stavljaju svoje noge na putove kojima trebaju iÊi
oni koje je Gospodin otkupio. Viπe ih ne pokreÊe ljubav prema
novcu ili sebiËna Ëastoljubivost. Boæjeg Duha koji djeluje na nji-
hovo srce sada cijene mnogo viπe od zlata ili pohvala ljudi. Kada
se dogodi ova iznenaujuÊa promjena, Boæji Duh preusmjerava
misli u nove kanale, karakter se preobraæava i duπa poËinje teæiti
za onim πto je nebesko.
I danas istinska vjera ima moÊ. Ona osposobljava ljude da
svladaju uporni utjecaj oholosti, sebiËnosti i nevjerstva i da u
jednostavnosti prave poboænosti uspostave æivu vezu s Nebom.
Milost koju nam Krist daje omoguÊava ljudima da se uzdignu
iznad svih oËaravajuÊih sotonskih kuπnji. Ona ih vodi prema Isu-
sovom kriæu kao aktivne, odane i vjerne radnike u djelu πirenja
nebeske istine.
Vjernost Bogu obiljeæavala je heroje vjere iz stoljeÊa u stolje-
Êe. Kada su se bili primorani otvoreno pojaviti pred svijetom,
njihovo svjetlo je blistalo. Njihova posluπnost Kristovoj zapovije-
di: “Idite!” navela je i druge da slave Boga.
I danas ima moralnih heroja, muπkaraca i æena, koji æive
plemenitim æivotom samoodricanja. Oni nemaju æelju za posti-
zanjem svjetovne slave. Svoju volju su pokorili Boæjoj volji. Lju-
bav prema Bogu nadahnjuje njihovu sluæbu. »initi dobro i spaπa-
vati duπe, to je njihov najviπi cilj.
Takvi su stekli istinsko znanje, znanje koje je Krist opisao
rijeËima: “A ovo je vjeËni æivot; spoznati tebe, jedino pravog Boga,
i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) (MS 51, 1900.)

29. studenoga 313

Bog se njeæno brine za svoj narod

“OËi Jahvine gledaju pravedne, uπi mu sluπaju vapaje nji-
hove.” (Psalam 34,16)
Ne smijemo utonuti u obeshrabrenje. Maloduπni Êe biti oja-
Ëani; klonuli duhom primit Êe nadu. Bog se njeæno brine za svoj
345
narod. Njegovo uho je otvoreno za njihov vapaj. Nemam nikakvih
bojazni za Boæju stvar. On Êe voditi brigu o vlastitoj parnici. Naπa
je duænost da uËinimo svoj dio i budemo na pravoj strani, da
æivimo ... skromno podno kriæa vjernim i posveÊenim æivotom
pred Njim. Dok tako Ëinimo, neÊemo se razoËarati jer Êemo svoju
duπu sa svetom smjeloπÊu povjeriti Bogu.
Bog nas je razrijeπio tereta; On je nas oslobodio. … Moæda Êe
naπi neprijatelji slaviti pobjedu. Moæda Êe njihov jezik izgovarati
laæne optuæbe, klevete, obmane, prijevare, a mi ipak neÊemo postati
maloduπni. Znamo u koga vjerujemo. Nismo uzalud vjerovali niti
se uzalud trudili. Isus nas poznaje. … ObeÊavani dan dolazi i
svima Êe biti sueno prema djelima koja su uËinili. ...
Istina je, svijet je mraËan. Protivnici mogu biti jaki. IzrugivaËi
i podsmjevaËi mogu biti sve hrabriji i sve snaæniji u svojem beza-
konju. Meutim, usprkos svemu tome, neÊemo se dati pokolebati.
Nismo se zabadava borili. Ne, ne. Moje srce je uËvrπÊeno uzdajuÊi
se u Boga. Imamo savrπenog Spasitelja. Moæemo se radovati u
Njegovoj bogatoj punini. Ja æelim biti joπ odanija Bogu, posveÊenija
Njemu. Ovaj svijet je odviπe mraËan za mene. Isus je rekao da
nam ide pripremiti stanove, da budemo tamo gdje je i On. Hvala
Bogu za to. Moje srce skaËe od sreÊe i pljeska zbog te radosne
moguÊnosti.
Vjera je namijenjena da se u njoj æivi pod æeljeznom stegom.
»ista i neokaljana vjera vodi nas k djetinjoj jednostavnosti. Mi se
æelimo moliti i razgovarati u poniznosti, dok svoj pogled upiremo
prema Boæjoj slavi. Bilo je previπe obliËja poboænosti, ali bez sile.
Izlijevanje Boæjeg Duha vodit Êe do zahvalnog priznanja, i dok
osjeÊamo i shvaÊamo tu Ëudesnu Boæju ljubav, neÊemo ostati
pasivni, veÊ Êemo prinijeti Bogu zahvalnu ærtvu melodijom svojega
srca i glasom. Neka naπe noge budu uËvrπÊene na VjeËnoj Stijeni
i onda Êemo imati trajnu potporu i utjehu. Naπa duπa Êe se odma-
rati u Bogu s nepokolebljivim povjerenjem.
Zaπto tako rijetko dolazimo k izvoru iako je pun i besplatan?
Naπa duπa treba Ëesto piti s izvora kako bi se osvjeæila i napre-
dovala u Gospodinu. Potrebno nam je spasenje. Bez æivotodavne
poboænosti, naπa vjera je uzaludna. Vanjsko obliËje neÊe nam biti
ni od kakve koristi. Na nama se mora oËitovati duboko djelovanje
Boæjega Duha. (Letter 2a, 1856.)

346
30. studenoga 314

KrπÊani trebaju odraæavati nebesko svjetlo

“Nije moguÊe sakriti grad koji leæi na gori. Ne æeæe se
svijeÊa da se stavi pod variÊak, nego na svijeÊnjak da
svijetli svima u kuÊi.” (Matej 5,14.15)
“Vi ste svjetlo svijetu!” — rekao je Isus svojim uËenicima. I
kao πto sunce ide svojim putem preko neba, rastjerujuÊi sjenke
noÊi i ispunjavajuÊi svijet sjajem, tako i Kristovi sljedbenici mo-
raju uËiniti da njihovo svjetlo svijetli i rastjeruje moralnu tamu
svijeta koji je ogrezao u grijehu. Meutim, oni nemaju svoje svje-
tlo; oni prema svijetu odraæavaju nebesko svjetlo.
“Ne moæe se grad sakriti kad na gori stoji!” Naπe su misli i
namjere tajni izvori naπih postupaka i tako odreuju naπ karak-
ter. Namjera koja se oblikuje u srcu ne mora biti izraæena rijeËi-
ma ili djelima da bi postala greπna i navukla prokletstvo na duπu.
Svaka misao, osjeÊaj, sklonost, iako nevidljiva za ljude, vidljiva je
Boæjem oku. Meutim, tek kada zlo koje se ukorijenilo u srcu
donese svoj plod bezakonom rijeËju ili djelom, Ëovjek moæe ocije-
niti karakter svog bliænjeg.
KrπÊanin je Kristov predstavnik. On treba prikazati svijetu
preobraæavajuÊu moÊ boæanske milosti. On je æiva poslanica Bo-
æje istine koju znaju i Ëitaju svi ljudi. Krist je dao pravilo po
kojem se moæe odrediti tko je Njegov pravi sljedbenik: “Prepoznat
Êete ih po njihovim rodovima.” (Matej 7,16)
Poboæan æivot krπÊanina i njegovi posveÊeni razgovori svaki-
daπnje su svjedoËanstvo protiv grijeha i greπnika. Ali on treba
predstavljati Krista, a ne sebe. Krist je veliki lijek od grijeha. Naπ
suosjeÊajni Otkupitelj osigurao nam je pomoÊ koja nam je po-
trebna. On uraËunava svoju pravednost svakom iskrenom pokaj-
niku i u njegovom srcu rasplamsava takvu boæansku ljubav ka-
kvu moæe rasplamsati samo milosrdni Otkupitelj. Proslavimo i
mi, koji govorimo da smo Njegovi svjedoci na Zemlji, predstavnici
Njegovih nebeskih dvorova, Onoga koga predstavljamo tako πto
Êemo biti vjerni ukazanom povjerenju i djelovati kao nositelji
svjetla svijetu.
Svi koji na kraju ovdje osiguraju vjeËni æivot, pokazat Êe
gorljivost i odanost Boæjoj sluæbi. Oni neÊe napustiti svoje odgo-
vorno mjesto kada se pribliæe nevolje, teπkoÊe ili ukor. Oni Êe biti
marljivi prouËavatelji Pisma i slijedit Êe svjetlo koje je obasjalo
njihov æivotni put. Kada Ëuju za neki jasan, biblijski zahtjev, neÊe
347
 se zaustavljati i pitati: ©to Êe reÊi moji prijatelji ako stanem na
stranu Boæjeg naroda? ZnajuÊi svoju duænost, oni Êe je slijediti
neustraπivo i od srca.
Isus kaæe o takvim svojim iskrenim sljedbenicima da se ne
315 stidi nazvati ih svojom braÊom. Sve prividne gubitke radi Krista
oni Êe smatrati beskrajnim dobitkom. (ST, 25. oæujka 1886.)

348
 PROSINAC
MARANATHA

1. prosinca

Glavna misao Svetoga pisma

“Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi i posljednji Êe on
nad zemljom ustati.” (Job 19,25)
Jedna od najsveËanijih i najslavnijih istina u Bibliji je istina
o drugom dolasku Spasitelja kojim Êe se dovrπiti veliko djelo
otkupljenja. U obeÊanju dolaska Onoga koji je “uskrsnuÊe i æi-
vot” Boæjem je narodu, koji tako dugo mora putovati “dolinom
smrti”, dana dragocjena radosna nada da Êe se prognani vratiti u
svoj dom. UËenje o drugom dolasku je osnovni nauk Svetoga
pisma. Od dana kada je prvi par æalosna srca napustio Eden,
djeca vjere Ëekala su dolazak ObeÊanoga koji Êe skrπiti moÊ ne-
prijatelja i opet ih vratiti u izgubljeni raj. …
Henoku, sedmom potomku od onih koji su prebivali u Ede-
nu, koji je tri stoljeÊa na Zemlji hodio s Bogom, bilo je dopuπteno
da izdaleka vidi dolazak Spasitelja. “Pazite!” objavio je. “Dolazi
Gospodin sa svojim svetim DesettisuÊama da sudi svima.” (Juda
14.15) Patrijarh Job u noÊi svojih muka uskliknuo je s nepoko-
lebljivim pouzdanjem: “Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi i po-
sljednji Êe on nad zemljom ustati … Iz svoje Êu puti tad vidjeti
Boga. Njega ja Êu kao svojega gledati, i mojim oËima neÊe biti
stranac.” (Job 19,25-27) (Velika borba, str. 236; izd. 2010.)
Neka milosrdni Bog tako prosvijetli vaπ razum da moæete
razaznati ono πto je od vjeËne vrijednosti, da bi vam svjetlom
istine mogle biti otkrivene vaπe mane, kojih je mnogo, upravo
onakve kakve jesu, da biste mogli uËiniti potreban napor da ih
uklonite i da umjesto ovih zlih, gorkih plodova moæete donijeti
dragocjene rodove u vjeËnom æivotu. Ponizite pred Bogom svoje
jadno, oholo srce koje sebe smatra pravednim; spustite se nisko,
veoma nisko svi koji ste slomljeni svojom greπnoπÊu pred Nje-
gove noge. Posvetite se u pripremi. Ne sustajte sve dok ne budete
mogli reÊi: Moj Otkupitelj je æiv i zato πto On æivi, i ja Êu æivjeti.
Ako izgubite Nebo, gubite sve; ako zadobijete Nebo, dobivate
sve. Ja vas molim da ne pogrijeπite u izboru. Ovdje se radi o
vjeËnosti. (2T 88)
349
316 2. prosinca

On Êe vjeËno vladati
“I sedmi aneo zatrubi… Tada u nebu odjeknuπe jaki gla-
sovi: Nad svijetom je pripala kraljevska vlast naπemu ‘Go-
spodinu i njegovu Pomazaniku’, i ‘on Êe vladati u vijeke
vjekova’.” (Otkrivenje 11,15)
Kristov dolazak, kojim Êe biti uspostavljeno kraljevstvo prav-
de, nadahnuo je svete pisce najuzviπenijim i najoduπevljenijim
rijeËima. … Psalmist je pjevao o sili i veliËanstvu izraelskog Kralja.
“Raduj se, nebo, i kliËi, zemljo … pred Jahvom, jer dolazi, jer
dolazi suditi zemlji. Sudit Êe svijetu u pravdi i narodima u istini
svojoj.” (Psalam 96,11-13)
Prorok Izaija kliËe: … “I uniπtit Êe smrt zasvagda. I suzu Êe
sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti — sramotu Êe svog naroda na
svoj zemlji skinuti: tako Jahve reËe.” (Izaija 25,8.9) …
UoËi rastanka s uËenicima, Spasitelj ih je u njihovoj tuzi
tjeπio obeÊanjem da Êe ponovno doÊi: “Neka se ne uznemiruje
vaπe srce! … U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova. Idem da vam
pripravim mjesto! … Vratit Êu se da vas uzmem k sebi i da vi
budete gdje sam ja.” (Ivan 14,1-3)
Aneli koji su nakon Kristova uzaπaπÊa ostali uz uËenike na
Maslinskoj gori, ponovili su im obeÊanje o Njegovom povratku:
“Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas opet Êe se
vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” (Djela
1,11) Apostol Pavao je govoreÊi Duhom nadahnuÊa posvjedoËio:
“Jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zovom, s glasom arkan-
ela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba.” (1. Solunjanima 4,16)
Prorok s Patmosa kaæe: “Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet Êe
ga svako oko.” (Otkrivenje 1,7)
Oko Njegova dolaska roji se sve ono πto je dio “sveopÊe
obnove koju je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih pro-
roka”. (Djela 3,21) Tada Êe biti skrπena duga vladavina zla, “Kra-
ljevstva ovoga svijeta” postat Êe kraljevstvo naπega Gospodina i
Njegova Pomazanika, “i on Êe vladati u vijeke vjekova”. (Otkrive-
nje 11,15) (Velika borba, str. 237,238; izd. 2010.)

350
3. prosinca 317

Uzdignimo Isusa kao srediπte

“Ja sam ‘Izdanak’ i potomak Davidov, sjajna zvijezda Da-
nica!” (Otkrivenje 22,16)
Strahote posljednjih dana su nad nama pa moramo upozoriti
ljude na opasnost u kojoj se nalaze. Ne dopustimo da sveËane
istine koje su otkrivene preko proroËanstva ostanu netaknute. Da
su vjernici budniji, shvatili bi blizinu dogaaja koji su opisani u
Otkrivenju, doπlo bi do obnove u naπim crkvama i mnogo viπe
njih bi povjerovalo poruci. Mi nemamo vremena za gubljenje. …
Krenite naprijed sa πirenjem jasne istine. Ona Êe biti kao dvosje-
kli maË. Meutim, nije dobro da istupamo u polemiËkom duhu.
DoÊi Êe vrijeme kada moramo ostati mirni i gledati Boæje izbav-
ljenje. Neka Daniel govori, neka Otkrivenje govori i kaæu nam πto
je istina. Ali koja se god faza dogaaja prikazuje, uzdignite Krista
kao srediπte cjelokupne nade, “potomka Davidova, sjajnu zvije-
zdu Danicu” (Otkrivenje 22,16).
Mi ne idemo dovoljno duboko u svojem traganju za istinom.
Svaka duπa koja vjeruje u istinu bit Êe dovedena tamo gdje Êe se
od nje traæiti da dâ razlog za nadu u Isusa. Boæji narod bit Êe
pozvan da stane pred kraljeve, knezove, vladare i zemaljske veli-
kane i oni Êe uvidjeti da on doista zna πto je istina. To moraju biti
obraÊeni muπkarci i æene. Bog vas moæe nauËiti viπe za jedan tren
svojim Svetim Duhom nego πto biste mogli nauËiti od velikih
ljudi na Zemlji. Svemir promatra borbu koja se odigrava na Zem-
lji. Po beskonaËnoj cijeni Bog je dao svakom Ëovjeku priliku da
sazna ono πto Êe ga umudriti za spasenje. Kako aneli Ëeænjivo
gledaju ne bi li vidjeli tko Êe iskoristiti ovu priliku! Kada se
poruka iznese Boæjem narodu, on ne bi trebao ustati i protiviti joj
se. Trebao bi uzeti Bibliju usporeujuÊi je sa Zakonom i Svjedo-
Ëanstvima, i ako ne izdræi taj ispit, onda nema istine u poruci.
Bog æeli da se naπi umovi proπire u svojem razumijevanju. On
nam æeli udijeliti svoju milost. Mi svakog dana moæemo uæivati u
veÊim i veÊim blagoslovima jer nam Bog moæe otvoriti sve nebe-
ske riznice. (TM 118,119)

351
 4. prosinca

Boæji sudovi na Zemlji

“Ljudi Êe umirati od straha u oËekivanju onoga πto Êe
zadesiti svijet, jer ‘zvijeæa nebeska Êe se uzdrmati’.” (Lu-
ka 21,26)
O, kada bi Boæji narod bio svjestan blizine uniπtavanja na
318 tisuÊe gradova koji su sada gotovo postali idolopokloniËki! ...
Ne tako davno bio mi je pokazan vrlo dojmljiv prizor. Vidjela
sam golemu vatrenu loptu kako pada na prelijepe graevine uzro-
kujuÊi njihovo trenutaËno uniπtenje. »ula sam neËije rijeËi: “Mi
smo znali da Boæji sudovi dolaze na Zemlju, ali nismo znali da Êe
doÊi tako brzo.” Drugi su govorili: “Znali ste? Zaπto nam onda
niste rekli? Mi nismo znali!” Na sve strane Ëula sam ovakve rijeËi.
…
Uskoro Êe se straπne nevolje javiti meu narodima, nevolje
koje neÊe prestati sve dok Isus ne doe. Kao nikada prije mi
moramo biti zajedno, sluæeÊi Onome koji je pripremio svoje pri-
jestolje na nebesima i Ëije Êe kraljevstvo vladati nad svima. Bog
nije zaboravio svoj narod, a naπa snaga leæi u tome da ni mi Njega
ne zaboravimo.
Boæji sudovi izlijevaju se na Zemlju. Ratovi i glasovi o rato-
vima, uniπtenja vatrom i vodom, kazuju jasno da je nastupilo
vrijeme nevolje koje Êe se pojaËavati do samoga kraja, koji je vrlo
blizu. Mi nemamo vremena za gubljenje. Svijet je uzburkan rat-
niËkim duhom. ProroËanstva iz jedanaestog poglavlja Daniela go-
tovo da su dostigla svoje potpuno ispunjenje. …
Proπlog petka ujutro, neposredno prije nego πto sam se pro-
budila, bio mi je pokazan vrlo dojmljiv prizor. »inilo mi se da sam
se probudila iz sna, ali ne u svojem domu. S prozora sam gledala
straπan poæar. Velike vatrene lopte padale su na kuÊe, a iz ovih
lopti u svim su smjerovima letjele vatrene strijele. Bilo je nemo-
guÊe zaustaviti vatru koja je plamsala i mnoga mjesta bila su
uniπtena. Strah ljudi bio je neopisiv. (WM 136,137)
Ovo Êe doæivjeti toËno odreeni gradovi, pa ipak oni neÊe biti
pogoeni Boæjim gnjevom u potpunosti jer Êe neke duπe joπ uvi-
jek bjeæati od neprijateljskih prijevara, pokajat Êe se i obratiti,
dok Êe se za veÊinu gnjev saËuvati za dan gnjeva. (Ev 27)

352
5. prosinca

Visoko mjerilo
“Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas
odvojio od tih naroda da budete moji.” (Levitski zakonik
20,26)
Takoer sam vidjela da mnogi ne shvaÊaju kakvi moraju biti
da bi æivjeli u Gospodnjoj prisutnosti bez Velikog sveÊenika u
Svetiπtu dok prolaze kroz vrijeme nevolje. Oni koji dobiju peËat
æivoga Boga i budu zaπtiÊeni u vrijeme nevolje, moraju u potpu-
nosti odraæavati Isusov lik.
Vidjela sam da mnogi zanemaruju toliko potrebnu pripremu
i da oËekuju da ih vrijeme “osvjeæenja” i “kasne kiπe” osposobi
da opstanu u dan Gospodnji i æive u Njegovoj prisutnosti. O,
koliko sam mnogo njih vidjela u vrijeme nevolje bez Boæje zaπti- 319
te! Oni su zanemarili toliko potrebnu pripremu i zato nisu mogli
primiti osvjeæenje koje ih sve mora pripremiti da bi mogli ostati
æivi pred svetim Bogom. Oni koji … propuπtaju oËistiti svoje duπe
posluπnoπÊu cijeloj istini … probudit Êe se u vrijeme izlijevanja
zala i uvidjeti da je tesanje i oblikovanje bilo potrebno za izgrad-
nju. Ali tada … neÊe biti Posrednika da pred Ocem moli za njihov
sluËaj. Prije ovog vremena objavljena je izuzetno utjeπna vijest:
“Tko Ëini nepravdu, neka je joπ Ëini, tko je neËist, neka joπ bude
neËist; tko Ëini pravdu, neka joπ Ëini pravdu, tko je svet, neka se
joπ sveti.” Vidjela sam da nitko nije mogao sudjelovati u “osvje-
æenju” dok nije pobijedio svaki ukorijenjeni grijeh, ponos, sebiË-
nost, ljubav prema svijetu i svladao svaku ruænu rijeË i djelo. Zato
bismo se trebali sve viπe pribliæavati Gospodinu i ozbiljno nasto-
jati da nas nezaobilazna priprema osposobi da opstanemo u bici
u dan Gospodnji. Neka svi dræe na umu da je Bog svet i da nitko
osim svetih biÊe ne moæe prebivati u Njegovoj prisutnosti. (Rani
spisi, str. 75,76)
Danas trebamo bdjeti i paziti da se ne uprljamo rijeËima ili
djelima. … Danas moramo traæiti Boga i odluËiti da neÊemo miro-
vati sve dok ne ostvarimo tijesnu zajednicu s Njim. Trebali bismo
bdjeti, raditi i moliti se kao da nam je ovo posljednji dan koji nam
je poklonjen. Kad bi bilo tako, koliko bi naπ æivot bio ozbiljniji i
koliko bismo potpunije slijedili Krista u svakoj svojoj rijeËi i
djelu. (5T 200)

353
 6. prosinca

Duhovni div ili patuljak?

“BuduÊi da imamo ova obeÊanja, oËistimo se, ljubljeni, od
svake tjelesne i duπevne ljage, i privedimo k savrπenstvu
svoju svetost u strahu Boæjemu!” (2. KorinÊanima 7,1)
Gospodin ponovno ispituje i usavrπava ljude koji govore da
dræe Njegov zakon. On ukazuje na njihove grijehe i otkriva njiho-
vu pokvarenost zato πto ih æeli odvojiti od svih grijeha da bi u
Njegovom strahu mogli razviti svetost i bili spremni poËinuti u
Gospodinu ili biti preneseni na Nebo. …
Bog ne prihvaÊa niπta osim ËistoÊe i svetosti. Jedna mrlja,
jedna mana u karakteru zauvijek Êe ih odvojiti od Neba sa svim
njegovim blagom i besmrtnom slavom. (2T 453)
VeÊina poboænih krπÊana nema osjeÊaj duhovne snage koji
su mogli dobiti da su bili ambiciozni, gorljivi i ustrajni u usvaja-
nju znanja o boæanskim stvarima kao πto su bili ambiciozni u
zadobivanju bijednih i propadljivih stvari ovoga svijeta. Mnoπtvo
320 onih koji se izdaju za krπÊane zadovoljni su da budu duhovni
patuljci. Njihov prvenstveni cilj nije traæenje Boæjeg kraljevstva i
Njegove pravednosti; otuda je poboænost tajna za one koji je ne
mogu razumjeti. Oni ne poznaju Krista iz vlastita iskustva. (2T
453,454)
Mnogo je toga pripremljeno za one koji su iskreni, ozbiljni i
svjesno poËinju zadaÊu postizanja savrπene svetosti pred Gospo-
dinom. Snaga, milost i slava omoguÊene su po Kristu koje aneli
donose baπtinicima spasenja. Nitko nije pao tako nisko, nije tako
pokvaren i zao da ne moæe naÊi u Isusu koji je umro za njega
snagu, ËistoÊu i pravednost ako se odrekne svojih grijeha, presta-
ne s pokvarenoπÊu i okrene se svim srcem æivom Bogu. On æeli
skinuti naπe prljave haljine umrljane grijehom i obuÊi nas u bijele
haljine pravednosti, a poziva nas da ne umremo, nego da æivimo.
U Njemu moæemo naÊi utoËiπte i mir. Naπe grane neÊe uvenuti
niti Êe biti bez plodova. Ako poËivamo u Njemu, bit Êemo proæeti
Njegovim Duhom, hodat Êemo kao πto je On hodao, nadvladat
Êemo kao πto je On nadvladao i bit Êemo uzviπeni do Njegove
desnice. (2T 453,454)

354
7. prosinca

Kriza je na pomolu
“Jao dana! Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k’o pohara od
Sveviπnjeg.” (Joel 1,15)
ProroËanstva koja je veliki JA JESAM dao u svojoj RijeËi, i
koja se kao karika za karikom uklapaju u lanac dogaaja, od
vjeËnosti u proπlosti do vjeËnosti u buduÊnosti, govore nam gdje
se nalazimo danas i πto se moæe oËekivati u vremenu koje dolazi.
Sve ono πto je proroËanstvo najavilo da Êe se zbiti do danaπnjega
dana, zapisano je na stranicama povijesti, a mi moæemo biti si-
gurni da Êe i ono πto se tek treba zbiti biti ispunjeno po svome
redoslijedu.
Danas znaci vremena objavljuju da se nalazimo na pragu
velikih i sveËanih dogaaja. U naπem svijetu sve je u pokretu.
Pred naπim oËima ispunjavaju se Spasiteljeva proroËanstva o do-
gaajima koji trebaju prethoditi Njegovu dolasku: “»ut Êete za
ratove i glasine o ratovima. … DiÊi Êe se narod protiv naroda i
kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit Êe gladi i potresa zemlje u ra-
znim mjestima.” (Matej 24,6.7)
Sadaπnje vrijeme pobuuje najveÊe zanimanje svih ljudi.
UpravljaËi i dræavnici, ljudi koji zauzimaju povjerljive i odgovorne
poloæaje, umni pripadnici svih druπtvenih slojeva, usmjerili su
svoju pozornost na dogaaje koji se zbivaju oko nas. Oni prate
odnose meu narodima. Oni promatraju napetost koja je zahva-
tila svaki element na Zemlji i shvaÊaju da se uskoro treba dogo-
diti neπto veliko i sudbonosno — da se svijet nalazi na pragu 321
goleme krize.
Biblija i samo Biblija, daje pravilno tumaËenje svih tih zbi-
vanja. U njoj su otkriveni veliki zavrπni prizori povijesti naπega
svijeta … dok zvuci onoga πto se pribliæava Ëine da Zemlja podrh-
tava i ljudska srca zastaju od straha. …
I danas se ljudi i narodi kuπaju viskom u ruci Onoga koji
nikada ne grijeπi. Svi oni svojom odlukom odreuju svoju sudbi-
nu, a Bog ih sve nadglasava radi ispunjenja svojih namjera.
KrπÊani se moraju pripremati za ono πto Êe uskoro zadesiti
svijet kao najveÊe iznenaenje i tu pripremu trebaju obaviti mar-
ljivim prouËavanjem Boæje rijeËi i nastojanjem da svoj æivot usu-
glase s njezinim propisima. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 340,
398)

355
 8. prosinca

PouËavanje od kuÊe do kuÊe

“Kako nisam niπta od onoga πto je korisno propustio da
vam saopÊim i da vas pouËim javno i po kuÊama.” (Djela
20,20)
Vjernici naπih crkava trebali bi puno viπe raditi od kuÊe do
kuÊe u davanju biblijskih satova i πirenju literature. … Dok sije-
mo pokraj svake vode, shvatit Êemo da Êe onaj koji obilno sije,
obilno i poæeti.
Kristov primjer moraju slijediti oni koji govore da su Njegova
djeca. Ublaæavajte fiziËke potrebe svojih bliænjih i njihova zahval-
nost slomit Êe prepreke i zadobiti srca. ... I æene kao i muπkarci
mogu biti ukljuËene u taj posao. … One mogu po obiteljima raditi
ono πto muπkarci ne mogu, a to je rad koji dopire do unutarnjeg
æivota. One se mogu pribliæiti srcima onih do kojih muπkarci ne
mogu doprijeti. Njihov rad je potreban. Odmjerene i ponizne æene
mogu uËiniti dobar posao u objaπnjavanju istine ljudima u njiho-
vim domovima. Tako objaπnjena Boæja rijeË, zavrπit Êe ostatak
posla i … Ëitave Êe se obitelji obratiti. …
U obiteljskom krugu, pokraj kamina svojih susjeda ili kraj
bolesniËke postelje moæete tiho Ëitati Pismo i govoriti o Isusu i
istini. Dragocjeno sjeme moæe tako biti posijano, a poslije Êe
sazreti i donijeti rod. …
Misionarski posao treba biti obavljen u mnogim mjestima
koja ne obeÊavaju mnogo. Naπe duπe treba obuzeti misionarski
duh nadahnjujuÊi nas da dolazimo do staleæa za koje nismo pla-
nirali raditi, na naËin i u mjesta u koja nismo ni mislili ulaziti.
Gospodin ima svoj plan za sijanje sjemena Evanelja. U sijanju u
322 skladu s Njegovom voljom mi Êemo toliko umnoæiti sjeme da Êe
Njegova rijeË doprijeti do tisuÊa ljudi koji nikada nisu Ëuli za
istinu. (9T 127—130)
TisuÊe i tisuÊe i deset tisuÊa puta deset tisuÊa anela Ëekaju
na suradnju s vjernicima naπih crkava u svjetlu koje je Bog veli-
koduπno dao da ljudi mogu biti spremni za Kristov dolazak. (9T
129)
Naπe sestre, mlade, srednjih godina i one u poodmaklim go-
dinama mogu sudjelovati u zavrπnom djelu za ovo vrijeme. RadeÊi
tako dok imaju priliku, steÊi Êe iskustvo od najveÊeg znaËenja.
ZaboravljajuÊi na sebe, one Êe rasti u milosti. (Evangelizam, str.
353)
356
9. prosinca

Karakter koji Êe svijet prepoznati

“Da budete besprijekorni i Ëisti, neporoËna djeca Boæja
usred nastranog i pokvarenog naraπtaja u kojem svijet-
lite kao zvijezde u svemiru.” (Filipljanima 2,15)
Boæja je namjera da preko pripadnika svojeg naroda otkrije
svijetu naËela svojega kraljevstva. Da bi u æivotu i karakteru mo-
gli otkriti ova naËela, On ih æeli odvojiti od obiËaja, navika i
uobiËajenog ponaπanja ovog svijeta. … PromatrajuÊi Boæju dobro-
tu, milost, pravdu i ljubav otkrivenu u Njegovoj Crkvi, svijet treba
steÊi predodæbu o Njegovom karakteru. I kada se Boæji zakon na
takav naËin potvrdi svojom primjenom u æivotu, Ëak Êe i svijet
priznati da su oni koji iz ljubavi i strahopoπtovanja sluæe Bogu
moÊniji od svakog drugog naroda na Zemlji.
AdventistiËki krπÊani, viπe od svih drugih crkava, trebali bi
biti primjer poboænosti, obraÊenosti i svetosti srca. Njima su po-
vjerene najsveËanije istine koje su ikada dane smrtnicima. Svi
darovi milosti i sile potrebni za uspjeh u duhovnom æivotu dani
su im u izobilju. Oni oËekuju da se Krist uskoro pojavi na obla-
cima. Meutim, ostavljajuÊi pred svijetom dojam da vjera nije
vladajuÊa sila u njihovom æivotu, oni obeπËaπÊuju Boga.
BuduÊi da se sila Sotoninih kuπnji sve viπe uveÊava, vrijeme
u kojem æivimo prepuno je opasnosti za Boæju djecu i mi trebamo
stalno uËiti od Velikog UËitelja kako bismo svaki korak poduzi-
mali u pravdi i sigurnosti. Pred nama se otkrivaju Ëudesni prizori.
U ovo vrijeme æivot Boæjeg naroda treba biti æivo svjedoËanstvo,
kako bi svijet mogao vidjeti da i u ovom vijeku, kada zlo prevla-
dava na sve strane, joπ postoji narod koji se odriËe vlastite volje
i æelja u teænji da tvori Boæju volju — narod u Ëijem je srcu i
æivotu zapisan Boæji zakon. …
Njihove misli trebaju biti Ëiste i svete, a svojim rijeËima trebaju
oplemenjivati i uzdizati druge. Kristova vjera treba biti utkana u
sve πto kaæu ili Ëine. Oni trebaju biti posveÊen, oplemenjen i svet 323
narod, prenoseÊi svjetlo svima s kojima dolaze u dodir. Njegova je
namjera da oni, primjenjujuÊi istinu u svojem svakidaπnjem æivo-
tu, budu Kristova slava na Zemlji. Njegova je milost dovoljna da
se sve to postigne. (CT 321,322)

357
10. prosinca

Sve provjeravajte
“»uvajte se laænih proroka πto vam dolaze u ovËjem runu,
a unutra su grabeæljivi vuci!” (Matej 7,15)
U poslu u kojem je mojeg supruga i mene Boæja providnost
pozvala da damo svoj doprinos, i to od samog poËetka, od 1843.
i 1844. godine, prepuπtali smo Gospodinu da planira za nas i On
je izvrπavao svoje planove preko svojih æivih orua. »esto nam je
ukazivao na laæne staze, a istinite i sigurne staze bile su jasno
definirane u svakom pothvatu vezanom za posao koji nam je dan,
tako da mogu sa sigurnoπÊu reÊi da nisam neznalica kad su u
pitanju sotonska orua, a ni kad se radi o Boæjim putovima i
poslovima. Morali smo napregnuti sve snage svojeg uma oslanja-
juÊi se na Boæju mudrost da nas vodi u naπim istraæivanjima,
buduÊi da smo morali pregledati razliËite teorije koje su privlaËile
naπu pozornost, odmjeravajuÊi njihove pozitivne i negativne stra-
ne kroz prizmu svjetla koje je sjalo iz Boæje rijeËi i svjedoËanstva,
da ne bismo bili prevareni, ili mi prevarili druge. Svoju volju i
æivotni put predali smo Bogu i najiskrenije se molili za Njegovu
pomoÊ, tako da nikada nismo traæili uzalud. Mnoge godine bolnog
iskustva u vezi s radom za Boga uËinile su da se upoznam sa
svim vrstama laænih pokreta. Mnogo puta bila sam poslana u
razna mjesta s porukom: “Imam posao za vas koji trebate obaviti
u tom mjestu; ja Êu biti s vama.” Kada bi doπlo do toga, Gospodin
bi mi davao poruke za one koji su imali laæne snove i vienja, a
ja sam u Kristovoj snazi iznosila svoja svjedoËanstva na Gospod-
nji poziv. …
Tijekom proteklih Ëetrdeset pet godina morala sam se su-
sretati s ljudima koji su tvrdili da su dobili od Boga poruke opo-
mene za druge. Ovakve pojave vjerskog fanatizma uvijek su se
iznova πirile joπ od 1844. godine. Sotona je radio na mnogo na-
Ëina da nametne pogreπna uËenja. Neke pojedinosti o kojima su
govorila ova vienja bile su prihvaÊene, ali mnogo toga vezanog za
vrijeme Kristovog dolaska, za kraj vremena kuπnje i dogaaje koji
Êe se tek dogoditi, dokazane su kao potpuno laæne. …
“Pazite kako sluπate!” (Luka 8,18) glasi Kristovo upozorenje.
… Pomno ispitujte “sve provjeravajte” (1. Solunjanima 5,20) — to
je Boæji savjet. HoÊemo li ga posluπati? (2SM 75—79)

358
11. prosinca 324

Svrstavanje u redove
“Gledajte, ubogi, i radujte se, nek’ vam oæivi srce, svima
koji Boga traæite.” (Psalam 69,33)
Vaπa je prednost da se radujete u Gospodinu i uæivate u
spoznaji da vas Njegova milost odræava u æivotu. Neka Njegova
ljubav obuzme um i srce. Pazite da ne postanete preumorni, izje-
deni brigom, potiπteni. Nosite svjedoËanstvo koje uzdiæe. Okreni-
te svoj pogled s onoga πto je mraËno, obeshrabrujuÊe i gledajte
na Isusa, naπeg velikog Vou pod Ëijim je budnim nadzorom sada-
πnja istina, kome dajemo svoj æivot i sve ostalo πto je predodree-
no da slavno pobijedi. …
O, neka se vidi … da Isus prebiva u srcu, da vas podupire,
snaæi, tjeπi. Vaπa je prednost da iz dana u dan dobivate bogatu
mjeru Svetoga Duha i da imate πiroke vidike o vaænosti i πirokom
utjecaju vijesti koju objavljujemo svijetu. Gospodin vam æeli otkriti
Ëudesne pojedinosti iz svojeg Zakona. »ekajte Ga s poniznim
srcem. Molite se najiskrenije za razumijevanje vremena u kojem
æivimo, za potpunije pronicanje u Njegove namjere i veÊu uspje-
πnost u spaπavanju duπa. …
Za nas bi bilo dobro da shvatimo ono πto Êe uskoro doÊi na
Zemlju. Ovo nije vrijeme za bezvrijedne trice i sebiËnost. Ako
vrijeme u kojem æivimo ne probudi naπ um, πto nas onda moæe
dotaknuti? ...
Sada su potrebni ljudi zdravog prosuivanja. Bog poziva one
koji æele da njima upravlja Sveti Duh i povede ih u djelo potpune
obnove. Vidim krizu koja je pred nama, a Gospodin poziva svoje
radnike da se svrstavaju u redove. Svaka bi se duπa, viπe nego u
proπlim godinama, trebala dublje i istinitije posvetiti Bogu. …
Bila sam duboko zadivljena prizorima koji su mi nedavno bili
pokazani u noÊnom vienju. Izgledalo je da je u pitanju veliki
pokret — djelo oæivljavanja koje je napredovalo u mnogim mje-
stima. Naπ narod se svrstavao u redove odgovarajuÊi na Boæji
poziv. … NeÊemo li obratiti pozornost na Njegov glas? NeÊemo li
pripremiti svoje svjetiljke i djelovati kao ljudi koji oËekuju dola-
zak svojega Gospodina? Vrijeme je takvo da poziva na noπenje
svjetla, na djelovanje. (2SM 399—402)

359
325 12. prosinca

Priprema za ono πto slijedi

“Traæite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvrπavate
odredbe njegove! Traæite pravdu, traæite poniznost: vi Êe-
te moæda biti zaπtiÊeni u dan gnjeva Jahvina.” (Sefanija
2,3)
Grijeh je gotovo dostigao svoju granicu. Svijet se nalazi u
zbunjenosti, a velika nevolja treba uskoro doÊi na ljude. Kraj je
vrlo blizu. Boæji narod trebao bi se pripremati za ono πto Êe se
obruπiti na svijet kao silno iznenaenje. (CG 555)
Uskoro Êe nastupiti “vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otka-
ko je ljudi” i bit Êe nam potrebno iskustvo koje sad nemamo, a
koje mnogi zanemaruju steÊi. »esto se dogodi da nam se nevolja
koju oËekujemo Ëini veÊom no πto zapravo jest, ali to nije sluËaj
s krizom koja je pred nama. Ni najæivlji prikaz ne moæe predoËiti
veliËinu ove kuπnje. U to vrijeme nevolje svaka duπa mora stajati
pred Bogom za sebe. Ako bi u zemlji preostali samo “Noa, Daniel
i Job, æivota mi moga — rijeË je Jahve Gospoda — oni neÊe
spasiti ni sinova ni kÊeri, nego samo sebe svojom pravednoπÊu.”
(Ezekiel 14,20) (Velika borba, str. 490; izd. 2010.)
Posljednji veliki sukob izmeu istine i zablude samo je za-
vrπna bitka dugotrajnog sukoba u vezi s Boæjim zakonom. Mi sad
ulazimo u ovu bitku — u bitku izmeu ljudskih zakona i Jahvinih
propisa, izmeu biblijske religije i religije izmiπljenih priËa i tra-
dicije. (Isto, str. 458)
Trebali bismo prouËavati velike putokaze koji ukazuju na
vrijeme u kojem æivimo. … Sada bismo se trebali najusrdnije
moliti da bismo se pripremili za borbu u veliki dan Boæji. (HC
340)
Oni koji su se povjerili Boæjem vodstvu, da ih On usmjerava,
vodi i Ëuva, shvatit Êe kamo vode dogaaji koje je On odredio.
Nadahnuti Duhom Onoga koji je dao svoj æivot za æivot svijeta,
oni neÊe nemoÊno stajati, napominjuÊi πto ne mogu uËiniti. Kad
obuku nebesko oruæje, iÊi Êe naprijed u bitku znajuÊi da Êe Nje-
gova svemoÊ zadovoljiti sve njihove potrebe. (7T 14)

360
13. prosinca 326

Osloboenje od tjelesnih patnji

“Na svom putu navjeπÊujte: Blizu je kraljevstvo nebesko!
LijeËite bolesnike, uskrisujte mrtvace, Ëistite gubavce, izgo-
nite zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte!” (Ma-
tej 10,7.8)
Vrijeme nevolje je pred nama. »itav svijet naÊi Êe se u neiz-
vjesnosti i tjeskobi. Bolesti svake vrste doÊi Êe na ljudski rod, a
neznanje koje sada vlada, vezano za zakone zdravlja, pokazat Êe
svoje rezultate u velikoj patnji i gubitku æivota koji su mogli biti
saËuvani. …
Dok vjerska agresija potkopava slobodu naπe nacije, oni koji
se zalaæu za slobodu savjesti naÊi Êe se u nepovoljnom poloæaju.
Za njihovo osobno dobro trebali bi, dok imaju priliku, postati
razboriti u pogledu bolesti, njezinih uzroka, spreËavanja i lijeËe-
nja. Oni koji ovo Ëine naÊi Êe svuda polje za svoje djelovanje. Bit
Êe bolesnih ne samo meu onima koji su naπe vjere, veÊ i meu
onima koji ne znaju istinu. (CH 504—506)
Zdravstveno djelo koje nije obavljeno, a povezano je s ob-
javljivanjem treÊe aneoske vijesti, treba dati divne rezultate. To
treba biti posveÊeno djelo, djelo koje ujedinjuje i koje je veliki
Poglavar Crkve povjerio prvim uËenicima.
Okupivπi svoje uËenike, Krist im je dao nalog: … “Na svom
putu navjeπÊujte: Blizu je kraljevstvo nebesko! LijeËite bolesnike,
uskrisujte mrtvace, Ëistite gubavce, izgonite zle duhove! Badava
ste primili, badava i dajte! ... Evo, πaljem vas kao ovce meu
vukove. Zato budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!”
(Matej 10,7.8.16)
Za nas je dobro da Ëitamo ovo poglavlje i dopustimo da nas
njegove upute pripreme za naπu zadaÊu. Prvi uËenici iπli su po
Kristovom nalogu, pod Njegovim vodstvom. Njegov Duh trebao im
je pripremiti put. Trebali su osjetiti da su, s takvom porukom
koju imaju i s takvim blagoslovima, dobrodoπli u mnoge domove.
(CH 540,541)
Bog dopire do srca osloboenjem od tjelesnih patnji. Sjeme
istine je posijano u umu i Bog ga je zalio. Potrebno je mnogo
strpljenja prije nego πto Êe sjeme poËeti pokazivati znakove æivo-
ta, ali na kraju Êe ono proklijati i donijeti plodove za vjeËni æivot.
Kako sporo ljudi shvaÊaju Boæju pripremu za dan kada Êe
pokazati svoju silu! (MM 246)
361
327 14. prosinca
Iskvarena istina
“Ako vam tko tada rekne: ‘Sluπaj! Mesija je ovdje ili on-
dje’ — ne vjerujte.” (Matej 24,23)
Prije posljednjeg otpada doÊi Êe do zbunjenosti u pitanju
vjere. Zamisli koje se tiËu Boæje tajne postojanja bit Êe nejasne
i nedefinirane. Jedna istina za drugom bit Êe iskvarena. (ST 28.
svibnja 1894.)
Kad istina bude objavljena za svjedoËanstvo svim narodima,
aktivirat Êe se sile zla i um ljudi zbunjivat Êe mnogi glasni povici:
“Sluπaj! Mesija je ovdje ili ondje. Ovdje je istina, ja imam poruku
od Boga. On me je poslao s velikim svjetlom.” Zatim Êe se ukla-
njati “stare mee” i ulagati napori da se sruπe stupovi naπe vjere.
Ulagat Êe se joπ odluËniji napori da se uzdigne laæna subota i
izloæi prijeziru sam Bog potiskivanjem dana koji je On posvetio i
blagoslovio. Ova laæna subota bit Êe nametnuta silom zakona.
(7BC 985)
U buduÊnosti Êe se pojaviti svakojake prijevare. Zato æelimo
imati Ëvrsto tlo pod nogama. Æelimo Ëvrste stupove za graevinu.
Nijedna sitnica ne smije se oduzeti od onoga πto je Gospodin
rekao. Neprijatelj Êe πiriti laæne teorije kao πto je tvrdnja da Sveti-
πte ne postoji. Ovo je jedna od toËaka zbog kojih Êe neki odbaciti
vjeru. (Evangelizam, str. 174)
Bit Êe laænih snova i laænih vienja koja Êe u sebi donekle
sadræati istinu, ali Êe odvoditi od prave vjere. Gospodin je dao
ljudima pravilo po kojem Êe ih prepoznati: “Uza Zakon! Uza svje-
doËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neÊe doËekati.” (Izaija 8,20)
(2SM 98)
©to se viπe budemo pribliæavali svrπetku vremena, laæ Êe se
toliko mijeπati s istinom da Êe samo oni koji se nalaze pod stal-
nim vodstvom Svetoga Duha moÊi uoËiti razliku izmeu istine i
zablude. Moramo uloæiti sve napore da se Ëvrsto dræimo Gospod-
njeg puta. Ni u kojem sluËaju ne smijemo napustiti Njegovo vod-
stvo oslanjajuÊi se na Ëovjeka. Boæjim anelima je stavljeno u
zadatak da budno bdiju nad onima koji svoje povjerenje daju
Gospodinu, a ti aneli trebaju biti naπa posebna pomoÊ u svakoj
naπoj potrebi. Svakog dana trebamo dolaziti Gospodinu u Ëvrstoj
vjeri i od Njega traæiti mudrost. … Oni koji se rukovode RijeËju
Gospodnjom jasno Êe uoËavati razliku izmeu istine i laæi, izme-
u grijeha i pravde. (7BC 907)
362
15. prosinca 328

Vrijeme reπetanja
“Razmahat Êe se bezakonje i ljubav Êe kod mnogih ohlad-
njeti.” (Matej 24,12)
»im Boæji narod bude zapeËaÊen na svojim Ëelima — to nije
nikakav vidljivi peËat ili znak, veÊ duhovni stav, tako da ih niπta
viπe neÊe moÊi pokolebati — i Ëim bude spreman za reπetanje,
ono Êe doÊi. Ono je veÊ poËelo; Boæje kazne veÊ snalaze Zemlju
i upozoravaju nas na ono πto nailazi. (4BC 1161)
Brzo se pribliæavaju dani kada Êe doÊi do velike pomutnje i
zbrke. Sotona, obuËen u aneosku odjeÊu, prevarit Êe ako bude
moguÊe i izabrane. Bit Êe mnogo bogova i gospodara. Puhat Êe
vjetrovi svakojakih uËenja. …
Æig zvijeri bit Êe nam ubrzo nametnut. Onima koji su se
korak po korak predali svjetovnim zahtjevima i prilagodili njego-
vim obiËajima, neÊe se biti teπko pokoriti tim silama, radije nego
da budu izvrgnuti ruglu, uvredama i prijetnjama odlaæenja u za-
tvor i smrt. Borba Êe se voditi izmeu Boæjih i ljudskih zapovije-
di. U to vrijeme zlato Êe se odvojiti od troske u crkvi. Istinska
poboænost jasno Êe se razlikovati od vanjske i laæne. Mnoge zvi-
jezde kojima smo se divili zbog njihovog sjaja, tada Êe potonuti
u mrak. Pljevu Êe otpuhati vjetar Ëak i na onim mjestima na
kojima smo vidjeli samo bogatu pπenicu. Svi koji prisvajaju Sve-
tiπte, a nisu obuËeni u Kristovu pravednost, pojavit Êe se u sramoti
svoje golotinje. (5T 80,81)
Meutim, ima ljudi koji Êe primiti istinu i oni Êe zauzeti
ispraænjena mjesta onih koji su se uvrijedili i napustili istinu. …
Ljudi istinskih krπÊanskih naËela zauzet Êe njihovo mjesto
i postati vjerni domaÊini, dostojni povjerenja, spremni da zastupaju
Boæju rijeË u onome πto ona stvarno nalaæe i u njezinoj jedno-
stavnosti. Gospodin Êe djelovati tako πto Êe nezadovoljnici biti
odvojeni od iskrenih i odanih. … Redovi pravih krπÊana neÊe se
osipati. Oni koji su Ëvrsti i vjerni, zauzet Êe ispraænjena mjesta
koja su napustili uvrijeeni i otpali. (MS 96, 1898.)

363
329 16. prosinca

ZapeËaÊenje i kasna kiπa

“Ali Ëvrsto stoji temelj koji je Bog postavio, on nosi ovaj
peËat: ‘Gospodin poznaje svoje’ i: ‘Neka se odijeli od zloÊe
svaki koji zaziva ime Gospodnje!’” (2. Timoteju 2,19)
Prije nego πto bude zavrπeno zapeËaÊenje Boæjeg naroda, mi
Êemo primiti Boæjeg Duha. Meu nama Êe biti nebeski aneli.
(1SM 111)
Naπ nebeski Otac ne polaæe pravo na neko naπe djelo koje ne
moæemo izvesti. On æeli da Njegov narod ozbiljno radi na ostvare-
nju Njegovih namjera. Oni se trebaju moliti za silu, oËekivati silu
i primiti silu kako bi mogli rasti kao muπkarci i æene do potpune
visine rasta Isusa Krista.
Osobnu poboænost ne njeguju svi Ëlanovi crkve. Stoga oni ne
razumiju svoju osobnu odgovornost. Ne shvaÊaju da je njihova
prednost i duænost da dostignu visoko mjerilo krπÊanskog savr-
πenstva. … Radujemo li se kasnoj kiπi oËekujuÊi s povjerenjem
bolje dane kada Êe Crkva biti obdarena silom odozgo i tako ospo-
sobljena za rad? Kasna kiπa neÊe osvjeæiti i okrijepiti ravnoduπne
koji ne koriste silu koju im je Bog dao.
Nama je potrebna Ëista, æivotodavna sila koja njeguje i kri-
jepi duhovni æivot. Potrebna nam je veÊa ozbiljnost. Uzviπenu
poruku koja nam je dana trebamo objaviti svijetu s veÊim æarom,
Ëak snagom koja Êe zadiviti nevjernike pokazujuÊi im da Najuz-
viπeniji radi s nama, da je On izvor naπe snage. …
Koristite li sve svoje snage u naporu da dovedete izgubljene
ovce natrag u tor? Postoje milijuni onih koji su u neznanju i koji
bi trebali biti upozoreni. Molite se kao πto se nikada prije niste
molili za snagu koju daje Krist. Molite se za nadahnuÊe Njegovim
Duhom kako biste mogli biti ispunjeni æeljom da spasite one koji
ginu. Neka se u Nebo uzdiæe molitva: “Smilovao nam se Bog i
blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upo-
znala putove tvoje, i svi puci tvoje spasenje!” (Psalam 67,2.3) (IHP
338)

364
17. prosinca 330

“U ovo vrijeme kuπnje“

“Uistinu veli: ‘Usliπah te u pravo vrijeme, pomogoh ti u dan
spasenja.’ Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja!”
(2. KorinÊanima 6,2)
Mi vjerujemo ne sumnjajuÊi da Krist uskoro dolazi. To za
nas nije bajka, niti smo ikada sumnjali u istinitost doktrina koje
danas dræimo i da smo blizu suda. Spremamo se za susret s Onim
kojeg prati svita svetih anela, koji Êe se pojaviti na nebeskim
oblacima da pravedne dodirne besmrtnoπÊu. Kada On doe, neÊe
nas Ëistiti od grijeha, otklanjati naπe mane ili nas lijeËiti od sla-
bosti naπeg temperamenta. Ako takvo djelo bude obavljeno za
nas, ono Êe biti obavljeno prije tog vremena. Kada Gospodin doe,
oni koji su sveti bit Êe i dalje sveti. Oni koji su saËuvali svoje
tijelo i duh u svetosti, tada Êe primiti dodir besmrtnosti. Ali oni
koji su nevjerni, neposveÊeni i neËisti, takvi Êe ostati zauvijek.
Niπta u tom trenutku neÊe biti uËinjeno za njih da uklone svoje
mane i dobiju sveti karakter. »istaË neÊe tada sjesti i otpoËeti
proces ËiπÊenja uklanjajuÊi njihove grijehe i pokvarenost. Sve to
treba biti uËinjeno u ovo vrijeme kuπnje. Ovo djelo treba biti
izvrπeno za nas sada.
Mi prihvaÊamo boæansku istinu s naπim razliËitim sposobno-
stima i dok dolazimo pod njezin utjecaj, ona Êe obaviti djelo koje
nam je potrebno da bi nas osposobilo za kraljevstvo slave i dru-
πtvo nebeskih anela.
Sada smo u Boæjoj radionici. Mnogi od nas su grubo kamenje
iz kamenoloma. Ali kada se oslonimo na Boæju istinu, njezin Êe
se utjecaj vidjeti na nama. Ona nas podiæe i otklanja od nas svako
nesavrπenstvo i grijeh bilo koje vrste. Tako se pripremamo da
ugledamo Kralja u Njegovoj ljepoti i da se konaËno ujedinimo s
Ëistim i nebeskim anelima u kraljevstvu slave. Taj posao treba
biti obavljen za nas ovdje, gdje se naπe tijelo i duh trebaju pripre-
miti za besmrtnost. (2T 355,356)

365
331 18. prosinca

Visoko duhovno stanje je dostiæno

“Onomu koji vas moæe oËuvati od pada i postaviti nepo-
roËne i razdragane pred njegovom slavom.” (Juda 24)
Krist je bio posluπan svakom zahtjevu Zakona. … Svojom
savrπenom posluπnoπÊu omoguÊio je svakom ljudskom biÊu da
poπtuje Boæje zapovijedi. Kada se pokorimo Kristu, srce se uje-
dinjuje s Njegovim srcem, volja se sjedinjuje s Njegovom voljom,
um postaje jedno s Njegovim umom, misli su dovedene u pokor-
nost Njemu i mi æivimo Njegovim æivotom. To znaËi biti odjeven
u haljinu Njegove pravednosti. Pa kad Gospodin pogleda na nas,
neÊe vidjeti odjeÊu od smokvinog liπÊa, golotinju i deformaciju
izazvanu grijehom, veÊ svoju haljinu koja prikazuje savrπenu po-
sluπnost Gospodnjem zakonu. (FLB 113)
Svojim planom otkupljenja Bog je osigurao sredstva za svla-
davanje svake greπne crte i za odupiranje svakoj kuπnji koliko
god bila jaka. (1SM 82)
I najsnaænija kuπnja nije izgovor za grijeh. Koliko god se
veliki pritisak obruπio na naπu duπu, grijeh je naπe vlastito djelo.
Nijedna sila u cijelom svemiru ne moæe nas natjerati da grijeπi-
mo. Strast ne moæe nadvladati razum ni nepravda pobijediti os-
jeÊaj za pravdu ako volja ne pristane i ako srce ne odobri. (ST, 15.
travnja 1913.)
Ako stanete pod Kristovu zastavu vjerno obavljajuÊi Njegovu
sluæbu, nikada se neÊete morati predati kuπnji jer Netko stoji na
vaπoj strani, Netko tko vas moæe saËuvati od pada. (HC 19)
NeÊemo osjeÊati potrebu da podupiremo nijednu sklonost
grijehu … (vidi Efeæanima 2,1-6)…
Kao dionici boæanske naravi, odbacit Êemo sve uroene i
steËene sklonosti k zlu. UËeÊi stalno od boæanskog UËitelja, su-
djelujuÊi svakodnevno u Njegovoj naravi, mi suraujemo s Bogom
u svladavanju kuπnji koje nam Sotona stalno podmeÊe. Bog radi
i Ëovjek radi, i na taj naËin Ëovjek postaje jedno s Kristom, kao
πto je Krist jedno s Ocem. Tako mi sjedimo zajedno s Kristom na
nebeskim mjestima. Naπ um se odmara u miru i sigurnosti u
Isusu. (7BC 943)

366
19. prosinca

Tko prima peËat?

“U njihovim se ustima ne nae laæ; oni su bez mane.”
(Otkrivenje 14,5)
Samo oni koji prime peËat æivoga Boga imat Êe prolaz u Sveti
Grad. … PeËat æivoga Boga bit Êe stavljen samo na Ëela onih koji 332
su po karakteru sliËni Kristu.
Kao πto na peËatnom vosku ostaje otisak peËata, tako i duπa
prima otisak Boæjeg Duha i zadræava na sebi Kristov lik.
Mnogi neÊe primiti Boæji peËat zato πto ne dræe zapovijedi i
ne donose rodove pravde.
Velik broj takozvanih krπÊana doæivjet Êe gorko razoËaranje
u dan Boæjeg suda, jer neÊe imati peËat Boga æivoga na svojim
Ëelima. Svojom mlakoπÊu i poloviËnoπÊu u vjeri oni obeπËaπÊuju
Boga daleko viπe nego otvoreni nevjernici. Oni pipaju po mraku,
dok bi mogli hoditi u sjajnom svjetlu Boæje rijeËi pod vodstvom
Onoga koji nikada ne grijeπi. …
Oni koje Êe Janje voditi na izvore æive vode i s Ëijih Êe oËiju
sam Bog otrti svaku suzu, to su oni koji sada primaju znanje i
razumijevanje otkriveno u Boæjoj rijeËi, Bibliji. …
Nijedno ljudsko biÊe ne treba nam biti uzor. Nema nikog
dovoljno mudrog da bi bio naπe mjerilo. Trebamo gledati na Krista
koji je, uzevπi na sebe ljudsku narav, ostao savrπen u pravdi i
svetosti. On je ZaËetnik naπe vjere. On nam je ostavio savrπeni
primjer. Njegov æivot je mjerilo koje trebamo dostiÊi. Njegov ka-
rakter je naπ uzor. Odvratimo, stoga, svoje misli od zbunjenosti
i teπkoÊa svakidaπnjeg æivota i usmjerimo ih na Njega da bismo
se, promatrajuÊi Ga, mogli preobraziti u Njegovo obliËje. Sa sigur-
noπÊu se moæemo u svemu ugledati na Krista jer je On izvor
svake mudrosti. I dok tako promatramo Gospodina i mislimo o
Njemu, On se nastanjuje u nama kao nada slave.
Borimo se i trudimo svim silama koje nam je Bog podario da
se naemo meu sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe. (7BC 970)

367
 20. prosinca

Vrijeme tjeskobe kakve nije bilo

“U ono Êe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji πtiti sino-
ve tvog naroda. Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe
otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj Êe
se narod spasiti — svi koji se nau zapisani u Knjizi.”
(Daniel 12,1)
Kad bude zavrπeno objavljivanje poruke treÊeg anela, milost
viπe ne moli za greπne stanovnike Zemlje. Boæji je narod zavrπio
posao. Primio je “kasnu kiπu”, utjeπen je od “Gospodnje prisut-
333 nosti” i pripremljen za Ëas kuπnje koji je pred njim. Aneli na
Nebu su u pokretu. Aneo koji se vraÊa sa Zemlje objavljuje da
je zavrπio zadaÊu; svijet je bio izloæen zavrπnom ispitu i svi koji
su se pokazali vjerni boæanskim propisima primili su “peËat æivo-
ta Boga”. Tada Isus obustavlja svoje posredovanje u nebeskom
Svetiπtu. Podiæe svoje ruke i jakim glasom kaæe: “Svrπeno je!” …
Kad On napusti Svetiπte, tama prekriva stanovnike zemlje. U
to zastraπujuÊe vrijeme pravedni moraju æivjeti bez posrednika
pred svetim Bogom. Uklonjene su ograde koje su sputavale zle i
Sotona ima posvemaπnji nadzor nad grjeπnicima koji se nisu
pokajali. Boæjem je strpljenju kraj. Svijet je odbacio Njegovo milo-
sre, prezreo Njegovu ljubav i pogazio Njegov Zakon. Zli su preπli
granice vremena milosti; Boæji Duh, kome su se uporno protivili,
napokon se povukao. NezaπtiÊeni boæanskom miloπÊu, nemaju
zaπtite pred Zlim. Tada Êe Sotona zemaljske stanovnike izloæiti
posljednjoj velikoj nevolji. Kad Boæji aneli budu prestali zadræa-
vati divlje vjetrove ljudskih strasti, svi Êe elementi sukoba biti
odrijeπeni. Cijeli Êe svijet biti zahvaÊen propaπÊu straπnijom od
one koja je zadesila drevni Jeruzalem. (Velika borba, str. 483,484;
izd. 2010.)
Samo oni koji imaju Ëiste ruke i Ëisto srce opstat Êe u to
vrijeme kuπnje. … Sada je vrijeme, dok Ëetiri anela zadræavaju
Ëetiri vjetra, da utvrdimo svoj poziv i izbor. (Rani spisi, str. 66,67)

368
21. prosinca

Aneoska zaπtita u vrijeme nevolje

“Hajde, narode moj, ui u sobe i vrata za sobom zatvori.
Sakrij se Ëaskom dok jarost ne proe.” (Izaija 26,20)
U dan straπnog suda Krist Êe reÊi: “Hajde, narode moj, ui u
sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se Ëaskom dok jarost ne
proe.” Kakve su klijeti u kojima Êe se oni sakriti? To je Kristova
zaπtita i zaπtita svetih anela. Boæji narod u ovo vrijeme nije na
jednom mjestu. Nalazi se u razliËitim druπtvima i u svim dijelo-
vima svijeta. Vidjela sam svete kako napuπtaju gradove i sela i
udruæuju se u skupine. Æive na najosamljenijim mjestima. Aneli
su im osiguravali vodu i hranu, dok su bezboænici patili zbog
gladi i æei. (HS 158)
Vidjela sam svete kako napuπtaju gradove i sela i kako se u
skupinama nastanjuju u najskrovitijim mjestima. Aneli su ih
opskrbljivali hranom i vodom, dok su zli patili od gladi i æei.
(Rani spisi, str. 228)
NoÊu mi je bio prikazan zadivljujuÊi prizor. Izgledalo je da je
u pitanju velika zbrka i sukob vojski. Gospodnji glasnik je stao 334
pred mene i rekao mi: “Pozovi svoje ukuÊane. Ja Êu te voditi;
slijedi me.” Vodio me je niz mraËnu stazu, kroz πumu, zatim kroz
planinske klance i rekao mi je: “Ovdje si sigurna.” Mnogi ljudi su
bili dovedeni u ovo utoËiπte. Nebeski vjesnik je rekao: “Vrijeme
nevolje je doπlo kao lupeæ noÊu, baπ kao πto vas je Gospodin
upozorio.” (MS 153, 1905.)
U vrijeme nevolje, pred sam Kristov dolazak, pravednike Êe
spasiti sluæba nebeskih anela, ali za prijestupnike Boæjeg zako-
na neÊe biti zaπtite. Aneli ne mogu zaπtititi one koji zanemaruju
jednu od boæanskih odredbi. (Patrijarsi i proroci, str. 207)
U zavrπnim danima povijesti ove Zemlje Gospodin Êe silno
djelovati u korist onih koji su stali na stranu pravednosti. …
Usred vremena nevolje — nevolje kakve nije bilo od poËetka vre-
mena — Njegovi izabranici ostat Êe nepokolebani. Sotona, sa svim
svojim Ëetama zla, neÊe moÊi uniπtiti ni najslabijega od Boæjih
svetih. Aneli, koji su silni krepoπÊu, zaπtitit Êe ih, i radi njih Êe
se Gospodin otkriti kao “Bog nad bogovima”, sposoban da zauvi-
jek spasi one koji se u Njega uzdaju. (Izraelski proroci i kraljevi,
str. 325,325)

369
 22. prosinca

Boæji narod osloboen

“Da, ovako govori Jahve: ‘Bit Êe oduzet suæanj junaku,
pobjeÊi Êe plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom
spore ja Êu se sporiti, tvoju djecu ja Êu izbaviti.’” (Izaija
49,25)
Kada onima koji poπtuju Boæji zakon bude uskraÊena zaπtita
ljudskih zakona, u razliËitim Êe se zemljama istodobno pojaviti
pokret za njihovo uniπtenje. Kad se pribliæi vrijeme odreeno
ukazom, ljudi Êe se urotiti da istrijebe “omraæenu sektu”. OdluËit
Êe da jedne noÊi zadaju konaËni udarac kojim Êe zauvijek uπut-
kati glas neslaganja i prijekora.
Boæji narod — neki u zatvorskim Êelijama — joπ uvijek vapi
za boæanskom zaπtitom, dok se na sve strane skupine naoruæa-
nih ljudi, poticane od vojski zlih anela, pripremaju za smrtono-
sno djelo. I upravo sada, u Ëasu najveÊe opasnosti, Izraelov Bog
Êe se umijeπati da izbavi svoje izabranike. …
S pobjedonosnim uzvicima, uz podrugljivo dovikivanje i kle-
tve, gomile zlih ljudi samo πto se nisu obruπile na svoj plijen,
kad, gle, na zemlju pada gusti mrak, crnji od najcrnje noÊi. Zatim
dûga, sjajeÊi slavom s Boæjeg prijestolja, premoπÊuje nebesa i
335 kao da okruæuje svaku skupinu koja se moli. Gnjevno mnoπtvo
iznenada zastaje. Zamiru njihovi podrugljivi uzvici. Zaboravili su
predmet svog ubilaËkog bijesa. Sa straπnim slutnjama gledaju u
simbol Boæjeg Saveza i teæe se zaπtititi od njegova nepodnoπljiva
sjaja.
Boæji narod Ëuje jasan, melodiËan glas kako govori: “Podig-
nite glavu!” I kad dignu pogled prema nebu, vide dugu obeÊanja.
Crni, prijeteÊi oblaci koji su prekrivali nebeski svod sad se razdva-
jaju, i oni poput Stjepana slobodno gledaju u Nebo i vide Boæju
slavu i Sina »ovjeËjega gdje sjedi na svom prijestolju. (Velika
borba, str. 500,501; izd. 2010.)
Dok Êe cijeli svijet biti obavijen tamom, u svakom stanu
svetih sjat Êe svjetlo. Oni Êe ugledati veÊ prve zrake Njegova dola-
ska. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 459)

370
23. prosinca

Objavljen dan i sat Kristovog dolaska

“©to se tiËe onog dana i Ëasa, o tome nitko niπta ne zna;
ni aneli nebeski, ni Sin, veÊ jedino Otac.” (Matej 24,36)
S Neba se Ëuje Boæji glas objavljuje dan i sat Isusova dolaska
i proglaπuje vjeËni savez sa svojim narodom. Poput tutnja najja-
Ëeg groma prolamaju se Zemljom Njegove rijeËi. (Velika borba,
str. 504; izd. 2010.)
Bog je izgovarao reËenicu po reËenicu a onda zastao, dok su
se Njegove rijeËi pronosile Zemljom. Boæji Izrael stajao je oËiju
uprtih prema Nebu sluπajuÊi rijeËi koje su izlazile iz Jahvinih
usta i prolamale se zemljom sliËno najsnaænijoj grmljavini. Bilo
je izuzetno sveËano. Na kraju svake reËenice sveti su uzvikivali:
“Slava! Aleluja!” (Rani spisi, str. 230)
Æivi sveti, njih 144.000, Ëuli su i razumjeli reËeno, dok su zli
mislili da se radi o grmljavini ili potresu. (Rani spisi, str. 34)
Boæji Izrael stoji sluπajuÊi, pogleda uprtog prema gore. Nji-
hova su lica obasjana Njegovom slavom i sjaje kao Mojsijevo lice
kad je siπao sa Sinaja. Zli ne mogu gledati u njih. A kad je izreËen
blagoslov nad onima koji su πtovali Boga svetkujuÊi Njegovu su-
botu, prolama se pobjedniËki usklik. (Velika borba, str. 504)
Tada poËinje slavlje jer se Zemlja treba odmoriti. (Rani spisi,
str. 49)
Obasjavalo ih je silno svjetlo (svete). Kako su divno sada
izgledali! Nestalo je svakog traga brige i umora, a zdravlje i lje-
pota blistali su na svaËijem licu. Njihovi neprijatelji, neznaboπci
koji su ih okruæivali, padali su kao mrtvi; nisu mogli podnijeti
svjetlo koje je obasjavalo izbavljene svete. Ovo svjetlo i slava za-
dræali su se na njima dok se Isus nije pojavio na nebeskim obla-
cima. (Rani spisi, str. 221)
Vidjela sam kako plameni oblak dolazi do mjesta na kojem
je stajao Isus. Zatim je … Isus zauzeo svoje mjesto na oblaku koji 336
Ga je nosio prema istoku — gdje se prvo pokazao svojim svetima
na Zemlji — malom, crnom oblaku koji je bio znak Sina »ovje-
Ëjeg. Dok se oblak kretao od Svetinje nad svetinjama prema isto-
ku, πto je trajalo danima, sluge iz Sotonine zbornice padali su
pred noge svetih. (To the Little Remnant Scattered Abroad (Broad-
side), 6. travnja 1846.)

371
24. prosinca

OpÊe uskrsnuÊe pravednih

“Probudite se, i pjevajte koji stanujete u prahu; jer je
tvoja rosa na travi, i zemlja Êe izmetnuti mrtvace.” (Izaija
26,19 — DK)
Kralj kraljeva spuπta se na oblaku, obavijen razbuktalom va-
trom. Nebesa se svijaju kao svitak, Zemlja drhti pred Njim, a sve
gore i svi otoci pokreÊu se sa svojih mjesta. …
Usred posrtanja Zemlje, bljeskova munja i tutnjave gromova,
glas Boæjeg Sina poziva svete koji spavanju. On gleda grobove
pravednih i zatim, diæuÊi ruke prema Nebu, uzvikuje:
“Probudite se, probudite se, probudite se, vi koji spavate u
prahu zemljinu, i ustanite!” Uzduæ i poprijeko cijele Zemlje mrtvi
Êe Ëuti ovaj glas i oni koji ga Ëuju oæivjet Êe. »itava Êe zemlja
odzvanjati koracima iznimno velike vojske iz svakog naroda i
plemena, jezika i puka. Oni dolaze iz tamnice smrti, obuËeni
besmrtnom slavom, kliËuÊi: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje
je, smrti, tvoj æalac?” (1. KorinÊanima 15,55) A æivi pravedni i
uskrsnuli sveti sjedinjuju svoje glasove u dugi, radostan pokliË
pobjede.
Svi izlaze iz svojih grobova rastom kakvi su bili kakvi su uπli
u grob. … Ali svi ustaju u svjeæini i snazi vjeËne mladosti. …
Smrtan, propadljiv oblik, liπen pristalosti, nekada oskvrnjen grije-
hom, postaje savrπen, lijep i besmrtan. Svi su nedostaci i defor-
miteti ostali u grobu. …
Æivi pravedni se preobraæavaju “u jedan hip, u tren oka”. Na
Boæji su glas proslavljeni; sada su besmrtni i s uskrsnulim sve-
tima odneseni u zrak u susret Gospodinu. Aneli sakupljaju “svoje
izbranike od Ëetiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba”. (Marko
13,27) (Velika borba, str. 507,508; izd. 2010.)
I dok mala djeca utaju u besmrtnost iz svojih praπnjavih
postelja, ona u trenutku pronalaze svoj put do majËinih raπirenih
ruku. (2SM 260)
Prijatelji, dugo rastavljeni smrÊu, opet su sjedinjeni da se
nikada viπe ne rastanu i s pjesmama radosti zajedno uzlaze do
Boæjeg grada. (Velika borba, str. 508)

372
25. prosinca 337

Prepoznat Êemo jedni druge

“A onda Êu savrπeno spoznati kao πto sam spoznat.” (1.
KorinÊanima 13,12)
Mi Êemo prepoznati svoje uskrsle prijatelje onako kao πto su
uËenici poznavali Isusa. Oni mogu biti izobliËeni, bolesni ili una-
kaæeni u ovozemaljskom æivotu, ali ustat Êe u savrπenu zdravlju
i ljepoti; ipak Êe se u proslavljenom tijelu savrπeno saËuvati po-
sebnost njihove liËnosti. … U licu koje Êe blistati svjetloπÊu koja
zraËi s Isusova lica prepoznat Êemo crte lica onih koje volimo.
(Isusov æivot, str. 663)
Otkupljeni Êe sresti i prepoznati one Ëiju su pozornost usmje-
rili k uzdignutom Spasitelju. Kakav se blagoslovljen preobraæaj
dogodio na ovim duπama! “Bio sam greπnik”, reÊi Êe netko, “bez
Boga i bez nade u svijetu, a ti si doπao i skrenuo moju pozornost
na Spasitelja kao moju jedinu nadu…” Drugi Êe reÊi: “Bio sam
bezboænik u bezboæniËkoj zemlji. Ti si napustio svoje prijatelje i
udoban dom da bi doπao k meni i pouËio me kako da pronaem
Isusa i povjerujem u Njega kao jedinoga i pravoga Boga. Uniπtio
sam svoje idole i slavio Boga, a sada Ga vidim licem k licu. Spa-
πen sam i zauvijek Êu gledati Onoga koga volim…”
Drugi Êe izraziti svoju zahvalnost onima koji su ih nahranili
dok su bili gladni i obukli dok su bili neodjeveni: “Kada je oËaj
vezao moju duπu u nevjerovanju, Gospodin je poslao tebe”, reÊi
Êe oni, “da mi progovoriπ rijeËi nade i utjehe. Donio si mi hranu
za moje tjelesne potrebe i otvorio preda mnom Boæju rijeË ËineÊi
me budnim za moje duhovne potrebe. Ponaπao si se prema meni
kao prema bratu. SuosjeÊao si sa mnom u mojim tugama i obnovio
moju oslabljenu i ranjenu duπu, tako da sam se mogao uhvatiti
za Kristovu ruku koja je bila ispruæena da me spasi. U mojem
neznanju strpljivo si me uËio da imam Oca na Nebu koji se brine
za mene. »itao si mi dragocjena obeÊanja iz Boæje rijeËi. Probu-
dio si u meni vjeru koja Êe me spasiti. Moje srce je bilo omekπa-
no, pokoreno i slomljeno dok sam razmiπljao o ærtvi koju je Krist
podnio za mene. … Ja sam ovdje, spaπen, da zauvijek æivim u
Njegovoj prisutnosti i slavim Onoga koji je dao svoj æivot za mene.”
Kakva Êe to radost biti kada se ovi otkupljeni sretnu i po-
zdrave s onima koji su ponijeli teret za njihovo dobro! A oni koji
su æivjeli ne da ugode sebi, veÊ da budu blagoslov nesretnima s
tako malo blagoslova — kako Êe njihova srca treperiti od zado-
voljstva! (MLT 353)
373
338 26. prosinca

Obitelji Êe ponovno biti zajedno

“Ovako govori Jahve. Prestani kukati, otari suze u oËima!
Patnje Êe tvoje biti nagraene: oni Êe se vratiti iz zemlje
neprijateljske. Im nade za tvoje potomstvo — rijeË je Ja-
hvina — sinovi tvoji vratit Êe se u svoj kraj.” (Jeremija
31,16.17)
Krist Êe doÊi s oblacima i velikom slavom. Mnoπtvo Êe Ga
sjajnih anela pratiti. On Êe doÊi uskrsnuti mrtve i preobraziti
æive svete ljude iz slave u slavu. On Êe doÊi prihvatiti one koji su
Ga voljeli i koji su dræali Njegove Zapovijedi da ih uzme k sebi.
Nije zaboravio na njih ni na svoje obeÊanje. Karike obiteljskog
lanca opet Êe se spojiti. (Isusov æivot, str. 523)
Dan Boæji otkrit Êe koliko svijet duguje poboænim majkama.
… Kada sud zasjedne i knjige se otvore, kada veliki Sudac izgo-
vori “Dobro, valjani i vjerni slugo!” i kruna besmrtne slave bude
stavljena na Ëelo pobjednika, mnogi Êe podignuti svoje krune da
bi ih savjet svemira vidio (Matej 25,21). PokazujuÊi na svoje maj-
ke, reÊi Êe: “Ona je uËinila od mene ono πto jesam Boæjom milo-
πÊu. Njezine smjernice, njezine molitve bile su blagoslov za moje
vjeËno spasenje.” (ST, 11. listopada 1910.)
S neizrecivom radoπÊu roditelji gledaju krune, haljine i harfe
koje su dane njihovoj djeci. Dani nade i straha su zavrπeni. Sjeme
posijano sa suzama i molitvama moæda je izgledalo kao da je
sijano uzalud, ali je na kraju æetva poænjevena s radoπÊu. Njihova
su djeca otkupljena. (ST, 1. srpnja 1886.)
Predivnoga li otkupljenja! Kako smo dugo o njemu govorili,
dugo mu se nadali, razmiπljali o njemu s nestrpljivim iπËekiva-
njem, ali ga nikada nismo posve razumjeli! (Velika borba, str.
507; izd. 2010.)
Svojim vjernim sljedbenicima Krist je bio svakidaπnji prati-
lac i najprisniji prijatelj. Oni su æivjeli u uskoj vezi, u stalnom
zajedniπtvu s Bogom. Na njima se doista pokazala Gospodnja
slava. Na njima se odraæavalo svjetlo spoznaje Boæje slave u licu
Isusa Krista. A sada se raduju nepomuÊenim zrakama sjaja i
slave Vladara u Njegovom veliËanstvu. Oni su spremni za nebesko
zajedniπtvo jer Nebo veÊ æivi u njihovim srcima. (Isusove uspo-
redbe, str. 289)

374
27. prosinca

Dobrodoπli u Boæji grad

“Tada mu reËe gospodar: ‘Dobro, valjani i vjerni slugo!
Bio si vjeran nad malim, zato Êu te nad velikim postaviti: 339
Ui u veselje gospodara svoga!’” (Matej 25,23)
Isus s neizrecivom ljubavlju doËekuje svoje vjerne dobrodo-
πlicom u veselje njihova Gospodara. Spasitelj se raduje kad u
kraljevstvu slave vidi duπe koje su spaπene Njegovim patnjama i
poniæenjem. A otkupljeni Êe dijeliti Njegovu radost kad meu
blagoslovljenima ugledaju one koje su svojim molitvama, svojim
radom i poærtvovnom ljubavlju zadobili za Krista. Kad se okupe
oko velikog bijelog prijestolja, neiskazana Êe radost ispuniti
njihova srca dok budu promatrali one koje su zadobili za Krista
i vidjeli da su oni zadobili druge, a ovi opet druge, svi dovedeni
u luku mira da tu poloæe svoje krune pred Isusove noge i da Ga
slave tijekom beskrajnih razdoblja vjeËnosti.
Dok su spaπeni pozdravljani dobrodoπlicom u Boæjem gradu,
zrakom se prolama radostan usklik oboæavanja. To je susret dvojice
Adama. Boæji Sin stoji raπirenih ruku da primi oca naπeg roda —
biÊe koje je On stvorio, koje je sagrijeπilo protiv svog Stvoritelja
i zbog Ëijeg grijeha Spasitelj nosi znakove raspeÊa. Kad Adam
opazi tragove okrutnih klinova, on ne pada na grudi svoga Go-
spodina, veÊ se u poniznosti baca pred Njegove noge i uzvikom:
“Dostojno, dostojno je Janje koje je zaklano!” Spasitelj ga njeæno
podiæe i poziva da joπ jednom pogleda edenski dom iz kojega je
toliko dugo bio prognan.
Nakon izgona iz Edena Adamov je æivot na Zemlji bio ispunjen
jadom. Svaki uveli list, svaka prinesena ærtva, svako nesavrπenstvo
na licu prelijepe prirode, svaka mrlja na Ëovjekovoj ËistoÊi, bila je
svjeæi podsjetnik na njegov grijeh. … Sa strpljivom poniznoπÊu
podnosio je gotovo tisuÊu godina plaÊu za prijestup. Iskreno se
pokajao zbog svog grijeha i pouzdao u zasluge obeÊanog Spasitelja:
umro je nadajuÊi se uskrsnuÊu. Boæji je Sin iskupio Ëovjekov
promaπaj i pad, i Adam, zahvaljujuÊi djelu pomirenja, sad ponovno
dobiva prvu vlast. (Velika borba, str. 509; izd. 2010.)

375
 28. prosinca

Mislite o nebeskim vrijednostima

“Ovo su — nato mi reËe — oni πto dolaze iz velike nevolje;
‘oni su prali svoje haljine’ i obijelili ih ‘u krvi’ Janjetovoj.”
(Otkrivenje 7,14)
Ivan je u vienju ugledao skupinu obuËenu u bijele haljine.
… Oni su bili vieni u Boæjem hramu. To Ëeka sve one koji se
dræe Kristovih zasluga i peru svoje haljine u Njegovoj krvi. Sve je
pripremljeno da moæemo sjediti s Kristom na Njegovom prijestolju,
ali uvjet je da budemo u skladu s Boæjim zakonom. …
Mi ne moæemo dopustiti da izgubimo Nebo. Naπi razgovori
trebaju biti vezani za nebeske vrijednosti. Tamo nema boli ni
340 smrti. Zaπto toliko oklijevamo razgovarati o ovome? Zaπto se
zadræavamo na zemaljskim stvarima? Apostol nas opominje da se
naπi razgovori trebaju odnositi na Nebo. “A naπa je domovina na
nebesima, odakle i Spasitelja postojano oËekujemo, Gospodina
Isusa Krista.” (Filipljanima 3,20) … Krist Êe se uskoro vratiti i
one koji su spremni povesti na ovo slavno mjesto. “Jednako Êe
se i Krist, poπto je prinesen samo jedanput da uzme grijehe sviju,
drugi put pokazati, bez odnosa prema grijehu, onima koji ga
iπËekuju da im dadne potpuno spasenje.” (Hebrejima 9,28)
Volimo li razmiπljati o ovom dogaaju, ili ga ostavljamo po
strani? ... ©to viπe govorimo o Isusu, to Êemo viπe odraæavati
Njegov boæanski lik. GledajuÊi Ga, mi se preobraæavamo. Krista
trebamo unijeti u svoje vjersko iskustvo. Kada se okupite zajedno,
neka se povede razgovor o Kristu i Njegovom spasenju. … ©to
viπe govorimo o Isusu, viπe Êemo osjeÊati Njegovu neusporedivu
ljubav. (IHP 370)
Oni koji ne nalaze zadovoljstvo u razmiπljanju i razgovoru o
Bogu u ovom æivotu, neÊe uæivati ni u æivotu koji Êe doÊi, u kojem
Êe Bog biti stalno prisutan meu svojim narodom. Ali oni koji
vole razmiπljati o Bogu, bit Êe, u skladu sa svojom naravi,
obradovani udisanjem nebeskog ozraËja. Oni koji na Zemlji vole
razmiπljati o Nebu, bit Êe sretni u svetom druæenju. … “NeÊe biti
viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje i Janjetovo bit Êe u gradu.
Sluge Boæje klanjat Êe se Bogu i gledat Êe njegovo lice. A njegovo
Êe ime biti na njihovim Ëelima.” (Otkrivenje 22,2-4) (IHP 370)

376
29. prosinca

Jedina uspomena na grijeh

“Ako se pravedniku plaÊa na zemlji, joπ Êe se viπe opakomu
i greπniku.” (Izreke 11,31)
Zli primaju svoju plaÊu na Zemlji. (Izreke 11,31) “Bit Êe kao
strnjika: dan koji se bliæi spalit Êe ih — govori Jahve nad
Vojskama.” (Malahija 4,1) Neki su u trenutku uniπteni, dok drugi
pate viπe dana. Svi su kaænjeni “po djelima njihovim”. BuduÊi da
su grijesi pravednih preneseni na Sotonu, on Êe patiti ne samo za
svoju osobnu pobunu veÊ i zbog svih grijeha na koje je naveo
Boæji narod. Njegova Êe kazna biti daleko veÊa od kazne onih koje
je prevario. Nakon uniπtenja svih koji su podlegli prijevarama, on
Êe joπ æivjeti i trpjeti. Zli Êe na kraju biti uniπteni oËiπÊujuÊom
vatrom, korijen i granËice — Sotona korijen, a njegovi sljedbenici
granËice. (Velika borba, str. 529,530: izd. 2010.)
Sotona i svi koji su mu se pridruæili u pobuni, bit Êe uniπteni.
… Zatim “nestat Êe bezboænika: mjesto Êeπ njegovo traæiti, a njega
viπe nema.” “I bit Êe k’o da ih nigda bilo nije.” (Psalam 37,10;
Obadija 16) (Isusov æivot, str. 634)
Boæja pravda je zadovoljena. Sveti i aneoske vojske gromkim 341
glasom kliËu: Amen!
Dok je Zemlja obavijena plamenom Boæje osvete, pravednici
æive slobodno u Svetom Gradu. Nad onima koji su imali dijela u
prvom uskrsnuÊu, druga smrt nema vlasti (Otkrivenje 20,6). Dok
je za greπnike Bog vatra koja proædire, On je svojem narodu Sunce
i ©tit (Psalam 84,12). (SR 429)
Vatra koja uniπtava greπnike Ëisti Zemlju. Nestaje svaki trag
prokletstva. Nikakav “vjeËni pakao” neÊe podsjeÊati otkupljene
na straπne posljedice grijeha.
Ostaje samo jedan podsjetnik: naπ Otkupitelj Êe uvijek nositi
oæiljke raspeÊa. …
Sve πto je grijehom izgubljeno, ponovno je obnovljeno. …
Boæja prvotna namjera pri stvaranju je ostvarena kad je uËinjena
vjeËnim obitavaliπtem otkupljenih. “Zemlju Êe posjedovati
pravednici i æivjet Êe na njoj dovijeka.” (Psalam 37,29) (Velika
borba, str. 530,531)

377
 30. prosinca

Besmrtna baπtina
“Da veselo zahvaljujete Ocu, koji nas uËini dostojnima
sudioniπtva u baπtini svetih u svjetlu.” (Koloπanima 1,12)
Otkupnina je plaÊena, tako da svi mogu doÊi k Bogu i posluπ-
noπÊu dobiti vjeËnost. Kako je æalosno kada se ljudi okrenu od
besmrtne baπtine i njeguju ponos, sebiËnost i oholost … a izgube
blagoslov koji su mogli imati u ovom æivotu i u onome koji Êe
doÊi. Mogli su uÊi u nebeske dvorove i æivjeti u potpunoj slobodi,
biti jednaki Kristu i nebeskim anelima u stalnoj Boæjoj prisut-
nosti; pa ipak, πto je doista nevjerojatno, okrenuli su lea nebe-
skoj ljepoti.
Stvoritelj svih svjetova ljubi one koji vjeruju u Njegovog je-
dinoroenog Sina kao svojeg osobnog Spasitelja, baπ onako kako
ljubi i svojega Sina. »ak i sada i ovdje Njegova milostiva naklo-
nost darovana nam je u Ëudesnoj mjeri. On je ljudima dao dar
Svjetla i VeliËanstva Neba. S Njim nam daje sva nebeska blaga.
Osim πto nam je obeÊao æivot koji Êe doÊi, On nam takoer daje
neizmjerne darove u ovom æivotu. Kao podanicima milosti, On Êe
nam dati da uæivamo u svemu πto Êe oplemeniti, razviti i uzdiÊi
naπ karakter. Njegova je namjera da nas pripremi za nebeske
dvorove.
Ali Sotona se bori za ljudske duπe. … On im ni za trenutak
neÊe dati da pogledaju bljesak vjeËne slavne buduÊnosti pripre-
342 mljene za buduÊe stanovnike Neba, neÊe im dopustiti da doæive
predukus Neba niti im dati da osjete njegovo ozraËje sreÊe. …
Oni koji prihvate Krista kao svojeg Spasitelja, imaju obeÊa-
nje o æivotu kojim sada æive kao i o onom koji Êe doÊi. … I naj-
manji Kristov uËenik moæe postati stanovnik Neba, baπtinik Bo-
æje nepropadljive baπtine. O, kad bi svi mogli izabrati Nebo i po-
stati baπtinici Boæji, baπtinici svijeta koji nema kraja! Nemojte
izabrati propadljivi svijet, veÊ izaberite bolju baπtinu! I trËite pre-
ma cilju, da postignete nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao
po Kristu Isusu. (FE 234,235)

378
31. prosinca

NajveÊa Ëast naπeg Spasitelja

“Ako li ga tko upita: ‘Kakve su ti to rane po tijelu?’ On
Êe odgovoriti: ‘Izranjen sam kod prijateljâ.’” (Zaharija 13,6)
“Potom opazih novo nebo i novu zemlju, jer su iπËezli prvo
nebo i prva zemlja: mora viπe nema.” (Otkrivenje 21,1) Vatra koja
uniπtava greπnike Ëisti Zemlju. Nestaje svaki trag prokletstva. …
Ostaje samo jedan podsjetnik: naπ Otkupitelj Êe zauvijek
nositi oæiljke raspeÊa. Na Njegovoj izranjenoj glavi, Njegovim
rebrima, rukama i nogama vidljivi su jedini tragovi okrutnog djela
πto ga je grijeh poËinio. GledajuÊi Krista u Njegovoj slavi prorok
kaæe: “Zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.”
(Habakuk 3,4) Ta probodena slabina iz koje je potekao grimizni
mlaz koji je pomirio Ëovjeka s Bogom — u njoj je Spasiteljeva
slava, “ondje mu se krije sila”. … Znakovi Njegova poniæenja su
Njegova najveÊa Ëast; kroz vjeËna Êe vremena rane s Golgote isticati
Njegovu veliËinu i objavljivati Njegovu moÊ. (Velika borba, str.
530; izd. 2010.)
Kristov Êe kriæ biti glavna znanost i pjesama otkupljenih
kroz svu vjeËnost. U Kristu proslavljenom gledat Êe Krista raspe-
tog. Nikada se neÊe zaboraviti da se Onaj Ëija je moÊ stvorila i
odræava nebrojene svjetove u πirokom svemirskom prostranstvu
— Boæji miljenik, VeliËanstvo Neba, Onaj kome se kerubi i sjajni
serafi oduπevljeno klanjaju — ponizio da bi podigao palog Ëovje-
ka; da je ponio krivnju i sramotu grijeha, i skrivanje OËeva lica,
dok bol za izgubljenim svijetom nije slomila Njegovo srce i uga-
sila Njegov æivot na golgotskom kriæu. To πto je Stvoritelj svih
svjetova, Presuditelj svih sudbina, odloæio svoju slavu i ponizio
se iz ljubavi prema Ëovjeku, uvijek Êe izazivati Ëuenje i divljenje
svemira. Kad spaπeni narodi pogledaju Otkupitelja i na Njegovu
licu vide vjeËnu OËevu slavu; kad budu promatrali Njegovo prije-
stolje koje traje od vijeka do vijeka, i kad shvate da Njegovom 343
kraljevstvu nema kraja, uskliknut Êe u uzviπenoj pjesmi: “Dostoj-
no, dostojno je Janje koje je bilo zaklano i svojom nas dragocje-
nom krvlju iskupilo Bogu!” (Otkrivenje 5,9) (Isto, str. 512)

379
 Kratice za djela Ellen G. White

AA The Acts of the Apostles (Djela apostolska)

AH The Adventist Home (Temelji sretnog doma)
AUCR The Australasian Union Conference Record
1BC The Seventh-day Adventist Bible Commentary, sv. l (2BC
itd. za sv. 2—7) (takoer i 1SDA BC)
BE The Bible Echo
BTS Bible Training School
CD Counsels on Diet and Foods (Savjeti o æivotu i prehrani)
CE The Colporteur Evangelist
CG Child Guidance
CH Counsels on Health
Ch Ed Christian Education
ChS Christian Service (KrπÊanska sluæba)
CM Colporteur Ministry (Literarni evanelist)
COL Christ’s Object Lessons (Isusove usporedbe)
CPT Counsels to Parents, Teachers and Students
CS Counsels on Stewardship
CSW Counsels on Sabbath School Work
CT Counsels to Parents, Teachers, and Students
CTBH Christian Temperance and Bible Hygiene
CW Counsels to Writers and Editors
DA The Desire of Ages (Isusov æivot, »eænja vjekova)
Ed Education (Odgoj)
Ev Evangelism (Evangelizam)
EW Early Writings (Rani spisi)
FE Fundamentals of Christian Education
FLB The Faith I Live By (Vjera kojom æivim)
GC The Great Controversy (Velika borba)
GCB General Conference Bulletin
GH Good Health
GW Gospel Workers
HR The Health Reformer
HS Historical Sketches of SDA Missions
H to L How to Live

380
IHP In Heavenly Places
Letter Ellen G. White Letter
LS Life Sketches of Ellen G. White
MB Thoughts From the Mount of Blessing (Misli s gore blago-
slova, Isusov govor na Gori)
Med Miss The Medical Missionary
MH The Ministry of Healing (Put u bolji æivot)
ML My Life Today (Moj æivot danas)
MM Medical Ministry
MS Ellen G. White Manuscript
MYP Messages to Young People (Poruka mladima)
NL Notebook Leaflet
PHJ The Pacific Health Journal
PK Prophets and Kings (Izraelski proroci i kraljevi)
PP Patriarchs and Prophets (Patrijarsi i proroci)
RC The Remnant Church
Redem Redemption: or The Teachings of Christ, the Anointed One
RH Review and Herald
SC Steps to Christ (Put Kristu)
SD Sons and Daughters of God
1SG Spiritual Gifts, sv. 1 (2SG itd. za sv. 2—4)
SL The Sanctified Life
1SM Selected Messages, knj. 1 (2SM za knj. 2)
SpT Special Testimonies
SR The Story of Redemption
ST The Sings of the Times
SW The Southern Watchman
1T Testimonies for the Church, sv. 1 (2T itd. za sv. 2—9)
(SvjedoËanstva za crkvu)
Te Temperance
TM Testimonies to Ministers and Gospel Workers
1TT Testimony Treasures, sv. 1 (2TT itd. za sv. 2 i 3)
WM Welfare Ministry
YI The Youth’s Instructor

381

Postanak
7,1 ................. 4. srpnja
18,19 ............. 5. srpnja
32,28 ............. 7. srpnja
39,9 ............... 6. srpnja
Izlazak
19,5 ......... 10. kolovoza
20,8 .............. 2. oæujka
23,20 .......... 24. veljaËe
31,13 ............... 5. rujna
Levitski zakonik
19,30 .......... 21. veljaËe
20,26 ......... 5. prosinca
Brojevi
13,30 ........... 10. srpnja
Ponovljeni zakon
25,15 .... 23. studenoga
26,11 ......... 13. sijeËnja
32,29 .......... 15. oæujka
Joπua
1,8 ............... 17. srpnja
Suci
7,2 ............... 12. srpnja
13,12 .......... 21. oæujka
1. Samuelova
3,1 ............... 13. srpnja
17,34.35 ...... 14. srpnja
1. o kraljevima
17,1 ............. 17. srpnja
2. o kraljevima
6,17 .......... 6. listopada
1. Ljetopisa
16,11 ............... 6. rujna
2. Ljetopisa
20,21 ........... 18. srpnja
Ezra
7,6 ............... 24. srpnja
382
Biblijski navodi
Nehemija
9,6 .............. 21. travnja
Job
19,25 ......... 1. prosinca
Psalmi
1,2 .............. 11. travnja
1,3 ............. 30. sijeËnja
5,4 ................ 2. veljaËe
16,11 .............. 5. lipnja
27,14 .......... 24. svibnja
31,25 ............ 8. travnja
32,10 ............ 1. travnja
34,16 .... 29. studenoga
37,3 ................. 4. rujna
40,9 ........... 6. kolovoza
45,7 ........... 8. kolovoza
46,11 ......... 11. sijeËnja
50,23 ............ 8. veljaËe
51,12 ....... 17. kolovoza
62,9 ............ 25. svibnja
69,33 ....... 11. prosinca
84,12 ............ 9. veljaËe
86.11 ............ 3. travnja
86,15 ............ 3. svibnja
89,20 ............. 20. rujna
90,17 .......... 19. veljaËe
91,11.12 ......... 9. lipnja
92,13 .......... 27. travnja
100,4 .......... 13. veljaËe
103,13 .. 15. studenoga
104,34 ....... 28. sijeËnja
105,1.2 ........ 31. srpnja
105,8 ....... 12. kolovoza
105,39 ........... 9. srpnja
111,3 ...... 5. studenoga
119,97 .... 18. listopada
119,105 .. 11. listopada
139,23.24 ..... 14. lipnja
145,9.10 ......... 1. lipnja
145,18 ......... 4. sijeËnja
Izreke
3,5 .......... 9. studenoga
3,13 .............. 13. lipnja
3,17 ...... 10. studenoga
3,27 ........... 26. sijeËnja
4,18 ........ 21. listopada
4,23 ............ 14. travnja
8,11 ........... 20. sijeËnja
10,22 .......... 16. travnja
10,29 ......... 22. sijeËnja
11,31 ....... 19. prosinca
17,22 .......... 12. veljaËe
18,24 ......... 18. sijeËnja
22,1 .............. 15. lipnja
23,26 ............ 1. veljaËe
25,11 .......... 15. veljaËe
Propovjednik
2,11 ............. 16. srpnja
7,27 ............... 1. srpnja
9,10 .............. 19. lipnja
Izaija
8,20 ............... 28. rujna
11,2 ............. 6. sijeËnja
26,2 ............ 23. oæujka
26,19 ....... 24. prosinca
26,20 ....... 21. prosinca
27,3 ......... 19. kolovoza
27,5 ............ 25. veljaËe
30,21 .......... 22. svibnja
35,10 .... 28. studenoga
40,1.2 ...... 31. kolovoza
41,10 .......... 22. veljaËe
43,1 ........ 23. listopada
43,11.12 ....... 26. lipnja
49,25 ....... 22. prosinca
50,4 .............. 16. lipnja
53,3 .............. 5. svibnja
53,5 ......... 14. kolovoza
55,7.8 ........... 2. travnja
58,12 .......... 26. oæujka
62,10 .......... 20. travnja
63,3 ......... 13. kolovoza
63,7 ......... 28. kolovoza
65,2 ............ 20. svibnja
Jeremija
30,17 ......... 19. sijeËnja
31,3 ........... 9. kolovoza
31,16.17 .. 26. prosinca
31,33.34 .. 11. kolovoza
33,3 ........ 10. listopada
 Tuæaljke
3,25 ................ 7. lipnja
3,26 ............. 21. srpnja
Ezekiel
20,20 .......... 22. oæujka
Daniel
6,4 ............... 23. srpnja
8,14 ........ 19. listopada
12,1 ......... 20. prosinca
12,3 .......... 3. listopada
Hoπea
6,3 ........ 11. studenoga
Joel
1,15 ........... 7. prosinca
Jona
1,2 ............... 20. srpnja
Mihej
7,18 ............ 21. svibnja
Nahum
1,7 ................. 17. rujna
Habakuk
2,4 ............... 22. srpnja
2,20 ........... 7. kolovoza
Sefanija
2,3 ........... 12. prosinca
Hagaj
2,23 ............ 26. travnja
Zaharija
9,12 ............ 12. travnja
10,1 ......... 18. kolovoza
13,6 ......... 31. prosinca
13,9 .............. 22. lipnja
Malahija
3,16 ...... 19. studenoga
3,17 ........ 30. listopada
Matej
1,23 ........... 4. kolovoza
5,6 .............. 10. oæujka
5,14.15 . 30. studenoga
5,16 ............ 25. travnja
5,18 ................. 1. rujna
5,48 ......... 20. kolovoza
6,24 .............. 7. travnja
7,7 ................... 8. rujna
7,12 ................. 9. rujna
7,15 ......... 10. prosinca
8,17 ........ 1. studenoga
9,21 .............. 26. lipnja
10,7.8 ...... 13. prosinca
10,32.33 ........ 11. rujna
11,28 .......... 10. travnja
13,33 ......... 2. kolovoza
13,45.46 ....... 7. svibnja
20,28 ............ 20. lipnja
24,12 ....... 15. prosinca
24,13 .......... 28. travnja
24,23 ....... 14. prosinca
24,36 ....... 23. prosinca
25,15 ............. 30. rujna
25,21 .......... 10. veljaËe
25,23 ....... 27. prosinca
25,35.36 ....... 27. lipnja
Luka
1,6 ............. 25. sijeËnja
2,52 ........ 2. studenoga
9,62 .............. 19. lipnja
10,19 ....... 22. kolovoza
12,35.36 .. 29. kolovoza
14,13 .... 22. studenoga
14,27 .......... 24. travnja
16,10 .......... 19. travnja
17,21 ......... 1. kolovoza
21,26 ......... 4. prosinca
21,36 ............ 29. lipnja
24,45 .......... 16. svibnja
Ivan
1,12 ............. 3. sijeËnja
1,16 ........... 14. sijeËnja
3,3 .............. 13. oæujka
3,7 ........ 17. studenoga
3,14.15 ....... 30. svibnja
3,16 .............. 3. oæujka
3,17 ................ 2. lipnja
3,36 ............. 5. sijeËnja
4,14 ............ 17. veljaËe
16,51 ............. 23. rujna
6,54.55 ......... 1. oæujka
8,12 ............... 29. rujna
9,4 .............. 12. svibnja
10,29 ...... 28. listopada
11,5 ............ 16. veljaËe
12,32 .......... 23. sijeËna
12,36 .... 13. studenoga
13,14.15 ..... 25. oæujka
13,34 ......... 10. sijeËnja
13,35 ............ 7. veljaËe
14,3 ............ 30. travnja
14,6 .............. 4. travnja
14,16.17 ..... 14. svibnja
14,27 ............ 6. veljaËe
14,30 ............. 12. rujna
15,4 ............. 11.svibnja
15,5 ............. 9. sijeËnja
15,8 ........ 8. studenoga
16,7 ......... 16. kolovoza
16,14 ............ 4. veljaËe
16,24 ....... 21. kolovoza
16,33 ......... 17. sijeËnja
17,11 .... 16. studenoga
17,18 ............ 25. lipnja
17,21 ...... 12. listopada
17,22.23 ........ 16. rujna
20,21 .... 24. studenoga
Djela
4,13 ................. 3. rujna
5,32 ...... 18. studenoga
8,26.27 .......... 8. srpnja
9,6 ............... 29. srpnja
20,19 .......... 27. oæujka
20,20 ......... 8. prosinca
Rimljanima
3,25.26 ... 7. studenoga
3,31 .............. 7. oæujka
5,1.2 ..... 25. studenoga
5,10 ........... 24. sijeËnja
5,18 ......... 15. kolovoza
6,11.12 ......... 9. travnja
6,22.23 ..... 1. listopada
8,1 ................ 9. oæujka
8,14 .............. 4. svibnja
8,17 .......... 2. listopada
8,18 ...... 27. studenoga
8,28 .............. 5. oæujka
8,,34 ............... 8. lipnja
8,38.39 ... 17. listopada
12,2 ............ 26. veljaËe
13,14 ....... 27. kolovoza
15,1 ............ 15. svibnja
15,4 ........... 21. sijeËnja
1. KorinÊanima
1,30 ............ 13. svibnja
2,9 .......... 13. listopada
3,11-13 ........... 4. lipnja
3,14 ......... 30. kolovoza
3,16 .............. 11.veljaËe
6,19.20 ....... 22. travnja
7,7 .............. 29. svibnja
9,16 ............... 22. rujna
9,27 .............. 17. lipnja
13,12 ....... 25. prosinca
383
15,22.23 ........ 2. srpnja
15,57 .......... 23. svibnja
2. KorinÊanima
3,18 ........... 15. sijeËnja
4,2 ................. 15. rujna
4,7 ............... 25. srpnja
4,17 ............ 30. oæujka
5,14 ............. 27. srpnja
5,15 ...... 12. studenoga
5,21 ............... 18. rujna
6,2 ........... 17. prosinca
7,1 ............. 6. prosinca
12,9 .............. 8. oæujka
GalaÊanima
1,4 ................... 7. rujna
2,20 ............... 13. rujna
3,26 ........... 27. sijeËnja
5,6 ............... 8. sijeËnja
6,10 ............ 18. veljaËe
Efeæanima
1,3.4 ............. 6. oæujka
1,5.6 .......... 5. kolovoza
1,18 ............ 17. travnja
2,4.5 ....... 31. listopada
2,19.20 ......... 23. lipnja
3,16 ............ 29. travnja
3,19 ............ 27. svibnja
3,20 ......... 23. kolovoza
4,12 .......... 9. listopada
5,1.2 .......... 16. sijeËnja
5,8 ................. 10. rujna
5,25-27 .......... 14. rujna
6,10 ........ 15. listopada
6,12 ............. 15. srpnja
Filipljanima
1,6 ................ 28. lipnja
1,9-11 ...... 24. kolovoza
2,6 ................ 2. svibnja
2,8 ................. 27. rujna
2,15 ........... 9. prosinca
3,9 ................ 11. lipnja
3,13.14 ........ 30. srpnja
4,6 .............. 18. svibnja
4,13 ........ 29. listopada
Koloπanima
1,12 ......... 30. prosinca
1,27 .............. 1. svibnja
2,6 .............. 11. oæujka
2,10 ........ 22. listopada
384
3,3.4 ....... 3. studenoga
3,12 ......... 25. kolovoza
3,18.19 ......... 18. lipnja
1. Solunjanima
4,13 ............ 16. oæujka
2. Solunjanima
1,12 ......... 26. kolovoza
1. Timoteju
1,16 ...... 26. studenoga
3,16 .............. 4. oæujka
6,11.12 ......... 9. svibnja
6,17 ...... 14. studenoga
2. Timoteju
2,19 ......... 16. prosinca
4,8 .............. 28. veljaËe
Titu
2,10 ............ 23. travnja
2,11.12 ....... 28. svibnja
2,13 ........ 26. listopada
3,2 ........ 21. studenoga
Hebrejima
1,14 ............. 7. sijeËnja
2,3 ................ 8. svibnja
2,17 ............ 23. veljaËe
4,12 ............ 17. svibnja
4,15 .......... 7. listopada
4,16 ........... 12. sijeËnja
5,8.9 ......... 5. listopada
7,24.25 ....... 17. oæujka
7,26 .............. 5. travnja
8,1.2 ....... 14. listopada
9,24 ........ 6. studenoga
10,9 ...... 20. studenoga
10,22 ............. 25. rujna
11,1 .............. 10. lipnja
11,5 ............... 3. srpnja
11,6 ............ 19. svibnja
11,9.10 ..... 4. listopada
11,27 .............. 8. lipnja
12,2 ............... 26. rujna
12,14 .......... 14. oæujka
12,28 .......... 10. svibnja
13,5 ........ 27. listopada
13,21.22 . 16. listopada
Jakov
1,5 .................. 6. lipnja
1,12 ............ 12. oæujka
1,27 ............ 20. oæujka
4,4 ................. 21. rujna
5,17.18 ....... 13. travnja
1. Petrova
1,4 .............. 20. veljaËe
1,5.6 ............. 21. lipnja
1,7 .......... 24. listopada
1,23 .............. 3. veljaËe
2,9 .............. 15. travnja
2,21.22 ......... 12. lipnja
3,8 ................... 2. rujna
3,12 ............ 28. oæujka
4,8 ................. 19. rujna
5,8 .............. 19. oæujka
2. Petrova
1,4 ............. 29. sijeËnja
1,10 ................ 3. lipnja
1,10.11 ....... 27. veljaËe
1,12 .............. 24. lipnja
3,18 ............ 18. travnja
1. Ivanova
1,3 .......... 25. listopada
1,9 .............. 12. oæujka
2,1 ................ 6. svibnja
3,1 ............... 1. sijeËnja
3,3 ............... 2. sijeËnja
3,4 .......... 4. studenoga
3,19 .............. 6. travnja
4,7 .............. 14. oæujka
5,3 .............. 26. svibnja
Juda
24 ............ 18. prosinca
Otkrivenje
3,5 .............. 18. oæujka
3,18,19 ..... 8. listopada
5,9 ................ 30. lipnja
7,2.3 ........... 24. oæujka
7,14 ......... 28. prosinca
11,15 ......... 2. prosinca
14,5 ......... 19. prosinca
16,15 ............. 24. rujna
18,1 .............. 5. veljaËe
19,8 ........... 3. kolovoza
21,4 ............ 31. oæujka
21,7 ........... 31. sijeËnja
21,22 .......... 29. veljaËe
22,2 ........ 20. listopada
22,4 ............ 31. svibnja
22,16 ......... 3. prosinca