Professional Documents
Culture Documents
1
Book as passion & BalkanDownload
2
Book as passion & BalkanDownload
1.
PORTRET SPONZORUŠE U MLADOSTI
3
Book as passion & BalkanDownload
elegantna žena koja je dva puta tjedno odlazila k frizeru, a tijekom dana tri puta
mijenjala parfem. Jutarnji, popodnevni, večernji. Uvijek sređena, puštala me
da se igram njezinim Chanelom, Pradom, Saint Laurentom. Imala je prekrasnu
kutiju punu nakita: najviše biserja. Od njezinih bisera sanjala sam da ću jednog
dana napraviti vjenčanicu. Jedina kći bogate obitelji uvijek je imala podeblji
bankovni račun. Pa gdje je tu problem, pitat ćete. Problem je u tome što se
novac s vremenom topio. Moji roditelji bolje su ga znali trošiti nego zaraditi,
bez obzira što su njihove profesije bile "cijenjene". Oni uglavnom nikada nisu
ni mislili na što im odlazi novac. Bili su uvjereni da svoje rezerve neće nikada
potrošiti. Nitko ih nije upozorio da se novac, kada ga se više troši nego što ga
se zarađuje, topi kao snijeg. I da nisu samo siromasi oni koji paze na
svaki novčić, već i oni koji ne žele da im se ikada u životu dogodi siromaštvo.
Problemi su počeli malo nakon raspada bivše države. Bili smo jedni od
rijetkih kojima je u toj državi bilo sasvim dobro te smo bili slobodni kao ptice
u vrijeme kada se mnogima kontroliralo kretanje, imovina, automobili
koje voze, način na koji zarađuju. Otac, koji je dobar dio života proveo kao
simpatizer komunizma, iz poznate komunističke obitelji (više ideologa, nego
boraca za sistem) bez obzira što je živio poput najtrulijeg kapitalista, nije se
najbolje snašao u atmosferi nove države, a mama je počela raditi za
neku plaćicu jer je prosvjeta u novoj državi odmah postala slika prilične bijede.
Plaće prosvjetnih radnika nikad nisu bile manje niti će ikada narasti, kako se
činilo. Kad sam navršila šesnaest godina, točnije, kada mi je najviše toga
trebalo, odjednom više ničega nije bilo. U poratnom društvu u kojem su se
drugi toliko obogatili, mi smo postajali sve siromašniji. Mami nije uspjelo
otvoriti privatnu školu, tata je zbog infarkta radio sve manje. Prijatelji su
nestali jer smo za mnoge bili "komunjare", čak i za one koji su nekoć bili mnogo
angažiraniji u Partiji od mog tate. Ti su bili najgori, osobno su se trudili da ga
šikaniraju gdje god mogu. Od najbolje odjevene djevojke u školi postala sam
skromni djevojčurak koji je sretan ako ima nove traperice. Skijanja, ljetovanja,
svjetske metropole koje smo obilazili... sve se pretvorilo u fotografije u
obiteljskom albumu.
Prodali smo vilu i preselili se u manji stan, doduše, bliže centru, u
Zvonimirovu ulicu. Tata nas je uvjeravao da će nam tako biti bolje. Naravno
da smo se u sedamdesetak kvadrata tog stana loše snalazili. Činilo nam se da se
neprekidno sudaramo, kao u onoj igri autićima u luna-parku. Zavladala je loša
atmosfera, brat se doslovce preko noći preselio kod neke svoje djevojke od koje
je dolazio samo po vreće čiste odjeće, a ostavljao bi prljavu, dok je sestra upala
4
Book as passion & BalkanDownload
u neko loše društvo i često sam je viđala pijanu i na pušenu. Ono što sam tada
shvatila: bez novca mi nismo bili onako sretna obitelj kao nekada. Nije istina
da novac nema nikakve veze sa srećom, da on ne kupuje ljubav i slično. U
slučaju moje obitelji, dok je bilo novca nije bilo nikakvih problema, a kad njega
nije bilo, kao da je pao mrak u kojem se više nije razaznavao ni komadić
nekadašnjeg veselog života. Stoga me i nije toliko zapanjilo što je tata otišao od
nas. Našao je ljubavnicu koja je po godinama bila bliža mojoj sestri nego mami.
Čak i dobrostojeću, koliko smo shvatili, premda se nadam da njezine financije
nisu bile tako presudne. Nakon mučnog perioda u kojem smo svi znali što se
događa, a pravili smo se da ne znamo, on je pokušavao živjeti na obje adrese:
na našoj i na ljubavničinoj. Onda je, nakon jedne posebno mučne svađe,
tijekom koje su po kući letjele stvari i razbijale se vaze, definitivno otišao,
nakon čega jedva da smo se viđali. Ponekad bi nazvao, raspitivao se za ocjene,
ali bilo mi je smiješno tako razgovarati s njim, nevidljivim. Tko je on, mislila
sam, da glumi nekakvu brigu za mene. Da mu je stalo, ne bi valjda ni otišao.
Bilo je jasno da ne želim upoznati njegovu novu prijateljicu, a kako su oni očito
bili nerazdvojni, od mojih nekadašnjih osjećaja prema njemu ostao je samo
prezir. U najosjetljivijim godinama, kad sam se iz djeteta pretvarala u ženu,
ostala sam u potpunosti bez života na kakav sam navikla. Nije mi jasno zašto
mama nije pokrenula razvod, ali njoj je očito vjenčani list nešto predstavljao,
valjda uspomenu na život kakav je nekad bio. U tom je periodu naglo ostarjela,
crte, inače lijepog, lica postale su duboko urezane i očito joj nije padalo na
pamet da nakon tate potraži nekog drugog. Bila je od žena koje se životno
oklade samo na jednog muškarca, a ne uspiju li s njime, prekriže svaku drugu
mogućnost. Bilo ju je žalosno gledati u našem malom stanu u Novom Zagrebu
od jedva pedeset kvadrata u koji smo se naposljetku, nakon što nam je
Zvonimirova postala preskupa, doselile. U svega dvije sobe nije bilo mjesta za
sve naše uspomene na bolji život: mamine skupe kapute, nakit, haljine, za
prekrasan porculan, kristal, srebrni i zlatni pribor za jelo, za tepihe iz vile na
Ksaveru, sve je to propadalo u djeliću podruma na kojem smo kao stanari te
zgrade jednog zagrebačkog naselja imali pravo. Tobože, čekalo na neke bolje
dane kada ćemo ponovno useliti u neku lijepu kuću. A zapravo će mama
postupno prodavati sve te stvari od čega ćemo živjeti iz mjeseca u mjesec. Zbog
problema s kičmom, otišla je u prijevremenu mirovinu i primala doslovce
"crkavicu" od koje se nije dalo preživjeti ni pola mjeseca.
U to vrijeme, sva blaga za kojima sam tugovala tražila sam u knjigama.
Njih sam doslovce gutala. Romani Jane Austen u kojima se djevojka sretno uda
5
Book as passion & BalkanDownload
6
Book as passion & BalkanDownload
7
Book as passion & BalkanDownload
8
Book as passion & BalkanDownload
bez obzira što je dobro izgledao. Nije mi se sviđao način na koji se kreće, govori,
kako se glasa tijekom seksa. A opet, ta njegova želja da me tušira luksuzom bila
mi je neodoljiva. Zbog luksuza sam pristajala na seks. Nekako sam se nadala da
ću ga s vremenom zavoljeti. Da će on ostaviti ženu i oženiti se sa mnom te da
ću do smrti prebivati u tom nepojmljivom bogatstvu s kakvim se još nikada
nisam srela. Jer što će mi nježni osjećaji s nekim siromašnim dječakom u
Novom Zagrebu? Na Place Vendome kupio mi je naušnice i ogrlicu. U kući
Guerlain prekrasan orijentalan "Mitsuko". Svileni šal u Hermesu. Sve to, po
običaju, da nije ni trepnuo. Ovaj puta, potrošio je na mene barem 25.000 eura.
Potrošio bi i više da se nismo dan ranije vratili, "zbog neodgodivog posla".
U avionu sam se pitala: odakle mu toliko novca? O tome nisam stigla
predugo razmišljati jer naša je veza nedugo nakon tog drugog putovanja
naprasno došla do kraja. Putujući u London, ovaj puta bez mene (srećom),
srušio se mrtav u zračnoj luci. Za to sam doznala od zajedničkog poznanika tek
dva tjedna nakon događaja. Ucviljena žena već ga je bila pokopala. Nisam nikad
saznala gdje mu je grob, bilo mi je neugodno pitati. Čovjek koji mi je ostao
potpuni stranac potrošio je u dva izleta na mene više novca nego što bi
netko zaradio u nekoliko godina rada. On mi nije ostao u bogzna-kakvoj
uspomeni, ali u mojem ormaru svjetlucalo se i prelijevalo u tisuću boja moje
blago. Ljubičasta haljina iz Prade, štikle, stola, parfem, ogrlica i naušnice u
prekrasnoj kutiji. Kad bi mama zaspala, došla bih pred veliko ogledalo u
hodniku te se pred njim polako okretala u svojim novim stvarima. Izgledala
sam kao s naslovnice Voguea. Smiješno da se to sve odvijalo u skromnom
novozagrebačkom stanu, kroz čije se zidove neutješno probijao miris sarme.
Bilo mi je savršeno jasno kako želim da izgleda moja bliska budućnost. Osjećaji
nisu bili toliko važni. Novac, da.
9
Book as passion & BalkanDownload
2.
NAKON DULJEG LUTANJA, UPOZNAJEM MUŽA
Kad ste zgodna cura željna lijepih stvari, a pritom niste ni neka glupača,
prilično vam rano postane jasno što ne želite od života. Ne želite postati
luksuzna prostitutka. Zašto? Zato što je to nekako jeftino. Uz to, imate mamu,
sestru i brata pred kojima bi vam bilo neugodno. Čak i pred onim izgubljenim
jadnikom, tatom, koji se izgleda nije najbolje snašao s novom ženskom pa je
počeo sve češće navraćati u naš mali stan. Kao, vratio bi se. A mi smo ga
zaboravili kao da ga nikad nije ni bilo. Uz to, nije bilo ni mjesta. Trebalo mi je
nešto vremena da se oporavim od iskustva s mojim prvim "sponzorom". Frajeri
koji su mi se u međuvremenu nabacivali, nisu me zanimali: kolege s faksa koji
su u džepu imali deset kuna za kavu i još dvadeset za cigarete — ali ne svaki
dan. Neki gospodin koji je poznavao mog tatu, pa nam je počeo sve češće
dolaziti nepozvan u posjete, da bi mi napokon obznanio svoje osjećaje. Nije baš
bio bez kinte, ali procijenila sam da mu imovinski status svakako nije
zadovoljavajući. Onda mi se dogodilo da se zaljubim u zbilja zgodnog
susjeda koji je živio u jednosobnom tavanskom stančiću u zgradi preko puta.
Sretali smo se u parku gdje sam ja šetala psa. Zvao se Mario, bio je vječiti
apsolvent, nezaposlen, starci su mu davali nešto love. Kad me pozvao doma, k
sebi, unaprijed se ispričavajući da je "malo" zatrpano, te da ima samo
jednu fotelju u kojoj i spava i sjedi, zaboravila sam romantiku. Što će mi ljubav
u tom stančiću. Bilo mi je samo 19 godina, a već sam prezrela "onu koja pokreće
nebo i zvijezde", kako bi za ljubav rekao pjesnik. I bila sam savršeno svjesna
toga. Poput nekog sportaša koji se odriče svega da bi postao vrhunski, tako sam
i ja trenirala svoje osjećaje da mi slučajno ne preuzmu zdrav razum, da mi se
ne dogodi "ljubav" s nekim tko ne može ostvariti moje snove. Jer, "ljubav" je i
tako tvorevina mašte, to znaju svi koji su prošli kroz nju — i ostavili je
za sobom. Osim toga, nakon ljubavi s nekim siromahom ženi ne ostane ništa, a
nakon razvoda od bogataša — ako niste jako glupi i nesposobni — ostane joj i
novca i nekretnina. Sve mi je to bilo jasno prije dvadesetog rođendana, možda
sam bila hladna i proračunata, kako mi je jedna poznanica kojoj sam iznijela
neke svoje stavove rekla, a možda sam samo bila — realna. Jer, nakon rata,
10
Book as passion & BalkanDownload
11
Book as passion & BalkanDownload
12
Book as passion & BalkanDownload
nagovor cura ostavila. Bila sam sama kao prst, iz jednostavnog razloga što nisam
htjela ni Manuelinim putem, a ni Gretinim. "Normalni" muškarci koje sam
sretala bili su uvjereni kako imam dečka — ili više njih — pa mi se nisu ni
usudili udvarati. Ljepota može ponekad čovjeka osamiti baš kao i ružnoća.
Zagreb je polako, ali sigurno postajao metropola u kojoj se ima kamo
izaći. Kao da su se svakodnevno otvarali novi posh dućani, restorani, klubovi.
Moje dobrostojeće prijateljice stalno su me pozivale na takva mjesta, a meni je
to bilo dosta teško zbog mog vječito lošeg financijskog stanja. "Eto kako živi
Hrvatica koja se ne kurva", gorko sam razmišljala, "tako da si ne može priuštiti
ni jednu dobru večeru." Kad se otvorio japanski restoran, Manuela, Greta i ja
tamo smo bile među prvim gostima. Svi su se s uzdasima okretali za nama.
Žene, s prilično zavisti. Kako i ne bi, za visokom crvenokosom, crnkom i
plavušom u ultrakratkim suknjicama i vrtoglavim štiklama. Izgledale smo kao
utjelovljena seksualna fantazija, nešto poput Bond-djevojaka ili Charlijevih
anđela. Samo što je jedan od anđela bio dosta potišten što mu druga dva plaćaju
večeru. Te što su ga prethodno odvela u shopping. "Ti si naša sponzoruša",
tepale su mi, "ne želiš iskorištavati muškarce, a onda padneš prijateljicama na
grbaču." Njima je to bilo komično, jer nisu oskudijevale, a meni je bilo
zastrašujuće.
Zaredale su se takve večere, i po drugim novootvorenim restoranima, a
na jednoj od njih prišao nam je Stjepan. Premda je sjedio za stolom s onim
dvojbenim likom koji naokolo šeta misice poput ponija te s jednim od bogatijih
zagrebačkih odvjetnika, osjetila sam da se neće raditi ni o kakvoj jeftinoj
ponudi. "Moje dame, naš stol bi vas počastio", rekao je. Manuela i Greta široko
su se osmjehnule. Manuela je već bila spremna za grupnjak, a Greta je uživala
pri pomisli kako će njezin vječni ljubavnik umirati od ljubomore kad mu
ispriča ovu anegdotu, a nije ga štedjela od takvih stvari, vječito iritirana
njegovom neodlučnosti da se rastane. "Vi samo recite što ćete popiti." Uzele
smo svaka po jedan Kir Royal pa još jedan, pa još jedan. Nakon četvrtog,
pošteno smo se nacvrcale. "Što ćemo sad kad nas pitaju your place or
mine?” prošaptala je Manuela. "Ništa, ja to ne mogu, ljubavnik bi me ubio",
rekla je Greta. Ja nisam ništa rekla. Nekako sam se nadala sasvim drukčijem
ishodu večeri, ne znam zašto. Tako je i bilo. Nakon što su dvojica njegovih
poznanika otišla, Stjepan se primaknuo našem stolu i zabavljali smo se
još nekih pola sata. Premda je bio galantan i prema mojim prijateljicama,
uglavnom nije skidao oka s mene. Nešto se događalo između nas, tako jasno. I
one su to osjetile pa kad je prošla ponoć i restoran se lagano ispraznio, one su
13
Book as passion & BalkanDownload
uglas rekle kako moraju ići, a Stjepan je mene pitao smije li me voziti kući. "Ne,
ja ću uzeti taksi”, nervozno sam rekla, jer nisam htjela da me iskrca pred mojom
betonskom limenkom. "Pa, dopusti onda da bar čekam taksi s tobom”, rekao je
i pogledao me tako nježno da nisam mogla odbiti. Dopustila sam i da plati
taksistu unaprijed, jer kao što možete pogoditi, nisam imala ni kune, Greta me
trebala voziti doma. U tih pet minuta koliko smo stajali na cesti, dobro sam
ga osmotrila, bio je zgodan, ali ne poput nekog dječarca, nego poput francuske
filmske zvijezde koje smo uvijek gledali u ulogama negativaca. Živio je i
školovao se u Londonu, rekao je, a sad se vratio u Hrvatsku jer mu se otvorila
mogućnost da se bavi raznim lukrativnim poslovima. "Premijer nas podržava",
dodao je, "biznismene kao što sam ja." Prethodno se obogatio na londonskoj
burzi, ovlaš je rekao. Razvio je tamo čak i svoju konzultantsku tvrtku, dodao
je. Potom se vučje nasmijao, tako da su mu se ogoljeli očnjaci, od čega su me
prošli srsi. Rekao je kako mu je sljedeći biznis ovladavanje hrvatskim propalim
poduzećima te njihova "sanacija."
To što je govorio, nije mi se sviđalo. Ali, on mi se previše sviđao. Bilo bi
blago reći da me privlačio. Onog trena kad je pokazao svoje vučje zube, a imao
je i duguljasto, usko lice neke divlje životinje, poželjela sam leći pred njim i
raširiti noge. Možda zato što sam neke godine, bez obzira na vječita ubacivanja
i ponude, provela sama, odjednom je sva moja samoća prokuljala iz mene poput
vulkanske lave. I sam poljubac u obraz kojeg mi je utisnuo kad je došao taksi
kao da me prožeo nekom strujom od koje su mi sve kosti zaplesale. Bilo mi je
žao što mu nisam predložila da me vozi kući. A opet, bilo je to bolje. Samo, tko
će dočekati njegov poziv. Od osam ujutro pogledavala sam mobitel i vrpoljila
se. Ništa se nije dogodilo do podne. Ni do tri popodne. Ni do šest popodne.
Očajavala sam. A znala sam, neće biti dobro da mu pošaljem poruku. Time mu
otkrivam koliko sam ga željna, koliko mi fali. Mama me pitala jesam li bolesna.
Čak se i moja sestra Lidija, koja je u posljednje vrijeme našla nekog dečka i
malko se sredila, ponudila da mi skuha juhu. Inače je bila opsjednuta sobom od
jutra do mraka. Bilo je jasno da nju ne čeka neki veličanstven život: na faksu je
“kiksala”, a novi dečko je vrlo vjerojatno bio upleten u neke mafijaške
mutne poslove. Vidjela sam ga, izgledao je zastrašujuće. Moja sestra, niska,
nježna brineta, doista nije mogla gore odabrati. Opet, pet godine starija od
mene, počela je brinuti hoće li uopće naći kakvog frajera. Nekad mi se čini da
oko takvih stvari cure počnu brinuti čim dobiju prvu menstruaciju.
Prerano reklo bi se, ali usidjelištvo prijeti svakoj od nas, čak i najzgodnijima.
Jednostavno, žena je na svijetu više nego muškaraca i stvari nisu postavljene
14
Book as passion & BalkanDownload
tako da žena, bez obzira na izgled i na godine, može mirno spavati. Pogotovo
ja, koja sam se nakon tako dugog razdoblja samoće počela pitati hoću li uopće
sresti muškarca koji će odgovarati mojim nesretnim, previsoko postavljenim
kriterijima. Bogatstvo, mladost, izgled... pa još da nije oženjen, da je galantan
(jer svijet je pun bogatih škrtaca, jedan takav mi se udvarao, ali
srećom, upozorili su me da taj samo sjedi na svojoj lovi i hvali se koliko je malo
potrošio na sve svoje dosadašnje žene — a bilo ih je pet). Da, prema mojim
planovima, nije bilo poželjno ni da je muškarac razveden, pogotovo ne više
puta. Takvih ima dosta po gradu, dvaput, triput razvedenih, koji su i tako
sve što su imali već razdijelili bivšim ženama i plaćaju goleme alimentacije.
Stjepan me nazvao tek nakon dva dana. Doživjela sam to kao uvredu pa
mu se nisam odmah javila. Pustila sam da me zove još jednom, dvaput, triput,
pet put...javila sam se kad me nazvao po sedmi puta, pamtim to još i danas.
"Hej, pa gdje si", zabrinuto se oglasio, "već sam mislio da si mi dala krivi
broj."
"Ma, ne, samo sam... imala nekog posla", neodređeno sam rekla, premda
sam tog trena bila nezaposlena, iz dosađena, vječna apsolventica sa samo
jednim ispitom koji po svoj prilici nikad neću položiti — niti ću pokušati.
"Možeš li ti takva prezaposlena uopće izaći na večeru danas? "
"A, jooj, ne mogu", lagala sam. "Ovaj tjedan mi je to nemoguće."
"Dobro, a kad je mlada dama slobodna? " pitao je, a u glasu mu se osjećala
ljubomora. Primjereno sam ga kaznila za ona dva dana oklijevanja. "Ako hoćeš,
iduću srijedu. "
"Pa to je za osam dana!" pobunio se.
"Čuj, tražio si večeru. Na kavu mogu stići i koji dan ranije."
"Ma, kakva kava. Vodim te na večeru. U najbolji restoran."
Sviđao mi se taj odgovor. Sviđao mi se muškarac koji ne želi gubiti
vrijeme po nekakvim kavama. Odveo me u svježe preuređeni restoran hotela
"Esplanade", koji je podsjećao na neka najbolja mjesta u Parizu ili Veneciji na
kojima sam bila kao dijete. Kad smo ušli unutra, svi su se okrenuli za nama. To
me nije začudilo, jer izgledali smo dobro. Posudila sam od Manuele zaista
prekrasnu svjetlucavu haljinu Versace, a on je bio u tamnom Armanijevom
odijelu. Nosila sam nakit koji mi je kupila moja prva "ljubav", pokojnik kojeg
sam odavno zaboravila. "Da ne duljimo", rekao je Stjepan čim smo popili prvu
15
Book as passion & BalkanDownload
čašu vina (naručio je bocu izvrsnog Chablisa). "Ja mislim da si ti najljepša stvar
koju sam vidio u životu. I volio bih da se udaš za mene. "
Nije mi baš ugodno zazvonila riječ "stvar", premda sam znala da su
bogatašima sve "stvari" — lijepe cipele, lijepe žene, svejedno.
"Mislim da je brzina tvoje ponude za knjigu rekorda", rekla sam. "Ali,
uzet ću je na razmatranje."
Nakon što su nam stigle goveđe obrazine s venecijanskim rizi-bizijem u
umaku od rabarbare ili nečim sličnim, on je krenuo u obrazlaganje. "Već
nekoliko godina sam nažalost udovac", rekao je. "Djece nemam. Trideset i šest
mi je godina. Volio bih se srediti, zaokružiti to poglavlje života, ne želim biti
neki preplanuli plejboj, ako me razumiješ. Komadi se lijepe na mene, to je tako
jasno."
"Pa ti si noćna mora svake žene!" rekla sam i nasmijala se.
"Da, ali ne tebe", rekao je. "Ti i ja smo... slični. Ne padamo na…emocije.
Mi ćemo biti izvrsna kombinacija."
Gledao je kroz mene kao da sam od stakla. Ipak, s obzirom da se on meni
dopao i više nego što sam planirala, malko su me zaboljele njegove riječi.
"Jasno ti je da ti uz mene neće ništa nedostajati. A ja želim ženu koja
izgleda, hoda, govori, baš poput tebe. Ti si diplomirala nešto, zar ne?"
"Baš se spremam", rekla sam.
"Da. Nisi nikakva glupa plavuša", rekao je, "skenirajući" me prodornim
pogledom. U meni je, sasvim neplanirano, počeo kuljati nekakav bijes. Bez
obzira što su mi mnogi muškarci prilazili misleći da ću za novac otići s njima u
krevet, ovaj je bio još gori. Govorio mi je kao da sam neki predmet, televizor
koji želi ugraditi na svoju policu.
"Oprosti", rekla sam i čvršće prihvatila torbicu koja mi je ležala na krilu.
"Ali, ti tvoji planovi neće ići. Ne zanima me tvoja, hm, poslovna ponuda. Ne
mogu. Moram ići."
I baš kad sam krenula ustati, on me zgrabio za ruku. "Adrijana, ne budi
luda! Ovo je sve štos! Samo sam htio vidjeti što ćeš reći ako ti se obratim kao
nekakvoj sponzoruši. Drago mi je da to nisi!"
"Dakle, ništa od ženidbene ponude?"
16
Book as passion & BalkanDownload
17
Book as passion & BalkanDownload
3.
VJENČANJE IZ “SNOVA”
18
Book as passion & BalkanDownload
19
Book as passion & BalkanDownload
Dakle, na dan kad sam postala gospođa Šimić, umjesto da budem sretna,
osjećala sam se kao da sam popila nekakav otrov koji mi polako klizi
organizmom i zbog kojeg se svakog trena osjećam sve slabije, jedva mičem
udove, a mozak kao da tone u maglu i samozaborav. I više se nemam snage
pitati zašto sam ipak pristala na tako brzu i naglu Stjepanovu ponudu, zašto
sam pristala da vjenčanje bude već idući mjesec nakon našeg upoznavanja, a
najteže pitanje od svih bilo je: zašto je on tako silno požurio s time? Čovjek
njegova izgleda i materijalnog statusa doista bi si mogao priuštiti da bude
izbirljiv. Sjedila sam tako između njegove mame i sestre, trpjela najgore
otrovne primjedbe te stare vještice koja je nekoć bila lijepa, a sada je bila grozna
dok mi se sestra blago osmjehivala. Za predjelo, bili su puževi, a potom nizovi
jela s tartufima. Mrzim tartufe. Čak je i desert bio slatko-slana rolada s
tartufima i kestenima, meni ogavna, ali ona je bila nadomjestak za svadbenu
tortu jer svadbene torte nisu u modi, one samo debljaju, objasnio mi je Stjepan
i doista, na našem vjenčanju su sve dame, osim moje majke, bile mršave, u
kratkim, uskim haljinama, bez obzira jesu li imale dvadeset ili osamdeset
godina. Za jednim je stolom bilo nekoliko zastrašujućih ljudi zelenih lica,
koji su sačinjavali upravu poduzeća u kojem je Stjepan već idućeg tjedna trebao
nastupiti kao stečajni upravitelj jer to mu je, kako mi je ovlaš objasnio,
"najsigurniji izvor prihoda" i pritom se zastrašujuće nasmijao, jer kako
prosperirati na tvornici u stečaju, osim da se naždereš tuđe nesreće i
neisplaćenih plaća. Stjepan kao "školovani stručnjak izvana", naravno da će
spasiti tu-i-tu tvornicu, a zapravo se radilo, sada znam, samo o tome da se to
zemljište i zgrada što bolje prodaju izvjesnom hrvatskom tajkunu te da se
radnici po hitnom postupku nađu na cesti. Iz nekog razloga, moj je suprug
htio jednim munjevitim "udarcem" riješiti i svoj bračni status, kao i svoj prvi
veliki posao po povratku u Hrvatsku, kao da je pitanje života i smrti da što
hitnije uskoči i u jedno i u drugo. Kao da mu je netko savjetovao da mu miran
obiteljski život postane odlična "fasada" za sve ostale poslove koje će obnašati
u svojoj burnoj karijeri, ali da ne trčim pred rudo. Na dan vjenčanja ja sam
zaljubljena u Stjepana, čekam našu prvu bračnu noć jer smo dogovorili da ćemo
tek tada otići u krevet, da sa seksom ne moramo hrliti, čekam život u njegovom
prekrasnom dvoetažnom stanu na Pantovčaku, čekam, a opet, već tu, prvu
večer, ja sam tjeskobna, zabrinuta, očajna, nervozna zbog njegove grozne
obitelji, tješim se, koja će, hvala Bogu, živjeti u Gajevoj ulici i nadam se da im
se neće dati previše često verati na Pantovčak, da će nas pustiti na miru, a
nakon nekog vremena, vratiti se u London, na koji su ipak navikli. Zato i
20
Book as passion & BalkanDownload
21
Book as passion & BalkanDownload
plešem valcer, kako nakon toga plešemo na sve moguće smiješne disco-hitove
iz osamdesetih jer smo dogovorili da nam tamburaši ne trebaju, kako se negdje
iza dva ujutro gosti pretvaraju u razularenu gomilu raskopčanih košulja, bluza,
haljina, kako se dotjerane žene, pristojne dame pretvaraju u prostitutke koje
sjedaju svakome po krilu, kako konobari žure s novim i novim bocama vina i
šampanjca, trebam li reći da je Cristal tekao u potocima? I da to nije bio nikakav
problem? "Volio ga je ruski car pa zašto onda nama ne bi odgovarao", brbljala
je Stjepanova mama. "A nije ni tako skup, imaš ga već od 200 eura. Naravno,
ovaj naš je od 700." Pred zoru su nam, prema Stjepanovoj ideji, služeni
samo šampanjac, jagode i kavijar te vrući tost na koji su neki pijani gosti
razmazivali jagode, a drugi su zabijali prste u posudice s kavijarom. Zašto sam
samo takve stvari zamjećivala? Ako je i bilo nečeg lijepog, skladnog i
elegantnog na vjenčanju, osim moje vjenčanice, naručene iz Milana, moj
mozak kao da je to odbijao registrirati. Odlučio je zapamtiti samo oznojenu,
uzavrelu atmosferu Krležina "Kraljeva", parfemi su i tako izvjetrili i već malo
iza ponoći činilo mi se da sam u svinjcu, makar svinje nosile svilu. Samo
Stjepanov frak koštao je 10.000 eura, posebno za njega šivan u Londonu, a u
zapučak je stavio ljiljan Casablanca. I moj svadbeni buket bio je od tih ljiljana.
Sva ta razmetljivost, u skladu s bogatstvom obitelji, umjesto da me oduševljava,
bila mi je odvratna. Moje prijateljice su rano otišle, a ja, ucviljena sponzoruša,
morala sam ostati do kraja. Vrtjela sam se u krevetu sve dok se nije razdanilo,
a onda sam u suzama zaspala. Tako je započeo moj život bogate žene.
"Draga, ja bih da tvojoj mami kupimo neki normalan stan u gradu", rekao
je Stjepan, "ipak je glupo da živi preko Save, slažeš se?" Bilo je to prvo pitanje
koje mi je uputio za doručkom. Za njega je, očito, kupnja stana bila nešto poput
kupnje cipela. "Ili hoćeš da mi njima prepustimo ovaj stan, a ja nama kupim
onu vilu u Kovačićevoj ulici, u koju bi trebalo ulupati jedno milijun eura pa da
izgleda kao iz nekog visokobudžetnog horora ” Opet se vučje nasmijao. Nisam
se nadala takvom razgovoru na našem prvom zajedničkom doručku. Očekivala
sam da će mi reći kako sam mu falila u zagrljaju, kako se sada napokon
naspavao, a kako bismo sada mogli raditi ono što nismo uspjeli sinoć. Privlačio
me. Ustala sam od stola, prišla mu iza leđa i zagrlila ga oko vrata. On mi je
poljubio najprije jedan, a za njim drugi dlan, prije nego što je ustao od stola.
"Hajde, ljubavi, pojedi nešto, pa idi malo prošeći gradom. Tu ti je moja
Rotary—kartica, imaš jedno 100.000 kuna na njoj. Uživaj u šopingu." Bila je to
rečenica iz snova svake sponzoruše. Ali, mene je užasnulo kada je on u sekundi
izjurio iz stana, sjeo u auto i otišao. Nije mi rekao ni kamo ide niti kada će ga
22
Book as passion & BalkanDownload
vratiti. Kad sam ga nakon sat vremena nazvala, mobitel mu je bio iskopčan.
Zurila sam u zlatnu karticu, sve dok mi nisu potekle suze. Nešto nije bilo u
redu. Nešto istinski nije valjalo. Bila sam nesretna, bez obzira na stan, na novac,
na karticu, bila sam nesretna kao nikad dosad. A nisam mogla shvatiti što me
toliko smeta. Pa, nije on bio neljubazan prema meni. Čak me i zvao "ljubavi".
Ali, ovo naše vjenčanje bila je farsa, kao naša prva bračna noć, kao i ovo jutro.
U takvom jadnom stanju zatekla me njegova sestra.
"Stjepan me poslao da ti radim društvo", rekla je, "ako hoćeš, možemo
zajedno do grada."
"Hvala ti, Dorotea", rekla sam. "Baš mi je drago da si došla."
Odjevena sportski, u Ralph Lauren košulju i pulover te u izblijedjele
traperice, izgledala mi je čak i bolje nego sinoć u haljini. Bila je zgodna žena,
čudilo me što na njezinoj ruci ne vidim vjenčani prsten. Toliko sam je toga
htjela pitati, ali nisam se usudila. Ipak, dok smo pile kavu u Bulldogu, rekla sam
joj: "Dorotea, je li Stjepan oduvijek ovako.. .povučen? Mislim, otkad smo došli
doma s vjenčanja, jedva da je progovorio dvije rečenice sa mnom. I to samo o
kupnji nekretnina." Široko se nasmiješila. "Ma, on ti je malo mutav tip, ali vrlo
drag. Uz njega nećeš imati nikakvih briga." "Naravno da neću, " pomislila sam,
"evo, već prvo jutro smijem potrošiti 100.000 kuna, ali mi se iz nekog razloga
to ne da.”
Kao da mi čita misli, rekla je: "Hoćeš da odemo do High Cluba u
Frankopanskoj? Ima fantastičnih stvari. Ne baš kao u Londonu, ali skoro"
Slegnula sam ramenima. Odjednom, šoping mi nije ništa značio.
Uostalom, bila je nedjelja. Ovdje nisu svi dućani vječno otvoreni, kao u
Londonu. "Čuj, a kakva je bila Stjepanova prva žena", pitala sam bez
razmišljanja. Dorotea se malko namrštila. "To je bio tragičan slučaj, to s njom.
Pala je u kadi, nezgodno se udarila i od posljedica nakon nekoliko dana
preminula u bolnici. Stjepan je bio van sebe od šoka.”
"Kako čovjek može pasti u kadi i umrijeti?” čudila sam se.
"Nećeš vjerovati koliko se nesreća događa u kadi" rekla je Dorotea. "Ljudi
više stradaju u kupaonici nego na cesti. A bila je ljepotica... čekaj, mislim da još
uvijek imam njezinu sliku." Dorotea je izvadila veliki, purpurni
novčanik Vivienne Westwood te iz njegove utrobe iščupala fotku neke žene
za koju sam najprije pomislila da je Jennifer Lopez. Put joj je bila boje karamele,
oči zelene. "Da, Gloria je po mami bila iz Srednje Amerike", rekla je Dorotea.
23
Book as passion & BalkanDownload
"Egzotična, divno je plesala..." Osjetila sam se čudno, jadno. Što jedna djevojka
iz Novog Zagreba može ponuditi muškarcu kojem je prva žena bila Jennifer
Lopez, ili njezina sestra blizanka? I zašto njezinu fotku Dorotea i dalje drži u
novčaniku? "Vi ste bile prijateljice?"
"Pa... ne baš", rekla je. "Ona je bila... prilično umišljena. Ali, pustimo sad
to", rekla je i žurno vratila sliku u novčanik. Ruku pod ruku, krenule smo
prema Gornjem gradu. "Ti znaš za Pariz?" pitala me.
"Ne. Što?"
"Stjepan i ja otići ćemo na neka dva-tri dana tamo", rekla je, "imamo neku
klijenticu kojoj moramo objasniti da nastavljamo s poslom na burzi, bez obzira
što smo trenutno u Zagrebu."
"Nisam znala da i ti radiš sa Stjepanom."
Dorotea se nasmijala.
"Zapravo, baš i ne radim, ali za razliku od njega znam francuski pa mu
dobro dođem s ovom i još nekim klijentima. A i razumijem se u vina, za razliku
od njega, ha, ha."
Nisam se usudila pitati zašto na to putovanje ne vode mene. Vratila sam
se kući umorna kao da sam kopala, kao da je iza mene jedno dvadeset godina
braka, a bio je to tek prvi dan. Stjepan se i dalje nje javljao. Dorotea mi je
napomenula da ga nikada ne zovem jer čim će moći od posla, on će se javiti
meni. Sjela sam za stol i nazvala Manuelu.
"Kakvo prekrasno vjenčanje", rekla je. Zamalo sam je pitala na čije to
vjenčanje misli. "Hm, da", zamišljeno sam odgovorila. Osjećala sam se starom,
samom, usamljenom poput neke letjelice lansirane u svemir, u beskrajnom
hladnom, mračnom prostoru.
Ali, loš predosjećaj i dalje je bio samo loš predosjećaj.
24
Book as passion & BalkanDownload
4.
SUZE NA MEDENOM MJESECU
25
Book as passion & BalkanDownload
naglo sklopljeni brak pa da će onda biti sve u redu. Ili barem bolje nego što je
sada. Prema meni se odnosio prijateljski, ali bez ikakve strasti. Barem dva puta
tjedno odlazili smo na večere s njegovim poslovnim partnerima, na kojima me
on s užitkom puštao da pričam na engleskom, da ih umjereno zavodim,
da budem duhovita, zabavna, onakva kakva je njemu trebala. Tim mi je čudnije
bilo što je na večere u Riju odlazio sam. Zar mu ne treba njegova naočita
supruga? Zar će tek tako pustiti preplanule mladiće da joj se udvaraju samoj u
piano-baru hotela Copacabana Palace? S jednim sam od njih zamalo otišla u
krevet jer sam bila osamljena kao nikad, tisućama kilometara daleko od
Zagreba, prijateljice, sestre, mame, čak ni Dorotea nije bila blizu, da me tješi,
da mi bar ponešto kaže o toj potpunoj nepoznanici — mom suprugu. Toliko
sam se naplakala u Riju, da više suza vjerojatno ne bih ispustila ni na sprovodu
nekog bliskog na Mirogoju te shvatila jednostavnu stvar: bez obzira na
standard, čovjek može pasti u depresiju jer da nije tako onda bogati Parižani
ipak ne bi prednjačili brojem samoubojstava godišnje. Meni se to prije činilo
nebuloznim: kako netko tko je bogat i živi u "gradu svjetla" može dići ruku na
sebe? Zašto? Baš zato: što je bogat i živi u gradu svjetla. Što je izgubio svaku
želju za životom, ututkan u svoje bogatstvo. Jedva sam čekala da i deseti dan
dođe kraju, da prestanu moja lutanja hotelom, plažom, barovima, moje
beskrajne besane noći i još dulje zore (zbog vremenske razlike nakon kratkog
sna budila sam se u svitanje i satima čekala doručak, a nisam bila dovoljno
nadahnuta da meditiram nad oceanom u to doba), te da se vratimo u
zasnježeni Frankfurt, bez prstena, narukvice, tijare, bilo čega, jer sam rekla
Stjepanu da nema potrebe to kupovati u Riju, mnogo ćemo ljepše svjetlucave
stvarčice naći na Place Vendôme, na što je on rekao "dogovoreno, ljubavi", i
prijateljski me potapšao po ramenu. Kao da igramo nogomet za isti klub ili
nešto slično.
U Zagrebu nas je dočekala Dorotea, bacila se jednom i drugom u zagrljaj,
a onda prokomentirala moj zelenkasti izgled: “Pa nije ti valjda zlo u avionu?"
“Možda, malo", oprezno sam odgovorila jer nisam htjela da Stjepan pomisli
kako nisam uživala u svakom trenutku našeg medenog mjeseca. Moja taktika
u prvim mjesecima braka bila je da beskrajno strpljivo, nježno i samozatajno
čekam Stjepanov prvi pravi poljubac i odlazak u zajednički krevet. Dok smo se
vozili kući, Dorotea je rekla da je čudi što nismo otišli u Rio na karneval, na što
sam prvi puta čula Stjepana kako mrmlja o tome da bi taj izlet bio preskup. Jer
da su cijene i sedamdeset posto više u to doba. Iznenadila sam se jer u ovom
kratkom vremenu uspio je u meni stvoriti dojam kako baš nikakav novac ne
26
Book as passion & BalkanDownload
27
Book as passion & BalkanDownload
28
Book as passion & BalkanDownload
29
Book as passion & BalkanDownload
30
Book as passion & BalkanDownload
do moje riječi. Sigurno mu nije spomenula uvrede koje je ona sipala. Kako god
bilo, on je bio nešto bolje raspoložen nego inače. Rekao je da ćemo sutra ići na
večeru s nekim jako važnim partnerima, a da će se po svoj prilici pojaviti i
premijer. Bio je uzbuđen, vidjelo se po tome kako su mu oči blistale. I opet taj
vučji smiješak. "Daj, dođi, sjedni mi na krilo", rekao je. "Čujem da si
dobro oprala mamu."
Bila sam iznenađena. Zar je njemu zbog te svađe bilo — drago? "Pa,
nisam je baš namjerno oprala, samo sam se branila od njezina napada."
"Svakako, ona sebi uzima previše slobode", rekao je, "i drago mi je da si
joj dala do znanja kako se mora upristojiti."
Poljubio me.
Bila sam u šoku. Zar me odlučio prvi put poljubiti nakon što sam mu
izvrijeđala majku? Nešto je u toj obitelji bilo bolesno, nešto su mi skrivali. Samo
što? Uskoro sam se previše bavila time da uzvratim Stjepanu poljupce da bih o
tome razmišljala. Podigao me u naručje i odnio u spavaću sobu. Napokon smo
postali muž i žena u svakom smislu te riječi.
Za nekoliko tjedana, ostala sam trudna. Odjednom, moj brak postao je
med i mlijeko. Baš kao iz snova svake sponzoruše. Imala sam zgodnog, bogatog
muža, u kojeg sam još i bila zaljubljena — što je neočekivani bonus. Njegovi su
se poslovi samo širili, iz jedne propale tvornice odlazio bi u drugu te se hvalio
kako ju je "doveo u red." Poput svake zadovoljne supruge, nisam pitala previše.
Na jesen smo dobili djevojčicu koja je iz moje utrobe izišla s dugom zlaćanom
kosicom. Kako je imala ljubičaste oči, nazvali smo je — Violeta. Do
kraja godine potpuno sam zaboravila čudnovat i ružan početak mog braka. Čak
se i njegova majka ponešto upristojila nakon što je dobila unučicu. Moja mama
i sestra bile su dragi gosti u našoj novoj, velikoj vili u podsljemenskoj zoni. Za
moj ukus, malko premodernoj, podsjećala me na one magazine o dobrom
životu, ali Stjepan je mislio da baš tako život treba izgledati — kao magazin o
dobrom životu.
31
Book as passion & BalkanDownload
5.
NAKON MEDA, KRVAVA MARY I NOVE SUMNJE
32
Book as passion & BalkanDownload
33
Book as passion & BalkanDownload
34
Book as passion & BalkanDownload
35
Book as passion & BalkanDownload
a svoju nema! Pokaži malo srca!" rekao bi mi napola u šali, napola ozbiljno. Njoj
po povratku iz Engleske nisam ništa rekla o pričama koje kruže o Stjepanu jer
znam da bi se pretjerano zabrinula — poput svih "starih cura" moja je sestra
vječno oko nečega paničarila, a često bi me i zapitkivala: "Čuj, što ti znaš o
njegovoj prvoj ženi, u kakvoj je to ona nesreći poginula?"
"Bila je neka nezgoda u kući, neki kratki spoj", rekla bih joj, "znaš da se
takve stvari događaju."
Sestra bi i dalje bila nepovjerljiva.
"Nadam se da se tebi neće dogoditi neka slična nesreća", rekla bi mi.
"Zašto bi?" pitala sam. "Sretni smo, imamo dvoje djece, a ja imam neki
osjećaj da se njegova prva žena sama ubila, da nije bila sretna."
"Zašto bi se mlada, bogata žena ubila? Zašto ne bi bila sretna?"
"Valjda zato što nije sve ni u mladosti i bogatstvu."
Iritirali su me takvi razgovori, ali glumila sam savršeni mir pa i zbog
djece. Jer Violeta je bila osjetljivo dijete, koje bi se rasplakalo čim ja ne bih
imala osmijeh na licu. Čudne stvari počele su se događati malo nakon našeg
povratka iz Engleske. Jednom sam ušla u kupaonicu, u mraku pokušala upaliti
svjetlo, no umjesto da nađem prekidač, taknula sam golu žicu i — stresla me
struja. Prekidač je ležao na podu. To nisu mogla napraviti djeca jer je prekidač
bio previsoko, to nije napravila moja sestra niti Dorotea, to je mogao napraviti
— samo Stjepan ili netko tko se mimo našega znanja ušuljao u kuću. Samo,
kakav bi to "lopov" bio koji bi samo uništio prekidač i šmugnuo van? "Koja je
tvoja teorija?" pitala sam Stjepana, jedva prikrivajući nervozu. "Zašto mi se
dogodila ta mala nezgoda u kupaonici?"
"Čujem li ja to ironiju u tvom glasu?" rekao je. "Valjda nisi čula priče o
tome kako sam ženo-ubojica. Znaš kakvi su zli jezici, previše sam uspješan da
me ne bi mrzili."
"Ne, nisam čula nikakve priče", spremno sam slagala, "nego me zanima
što je s tim prekidačem."
"Gledaj, mogao je sam od sebe ispasti. Znaš da smo na brzinu finiširali
sve prije nego što se Violeta rodila. Moguće da nije bio dovoljno dobro
pričvršćen."
"Kako — pričvršćen? U zidu je rupa!"
36
Book as passion & BalkanDownload
37
Book as passion & BalkanDownload
38
Book as passion & BalkanDownload
39
Book as passion & BalkanDownload
6.
SVE JE DUBLJI MRAK OKO MENE
Zašto sve to nisam učinila već prije, ne znam. Ali, cijeli je slučaj jedno
vrijeme vladao novinama, kao i tabloidima koji su se kleli u to da je moj muž
imao prste u tome. Kako to da ih nije tužio, pitala sam se, i zaradio milijarde.
Eventualno zato, pomislila sam, što je navijao za to da se događaj što
prije zaboravi. I naravno, dva tjedna nakon tragedije u luksuznoj kući u
Knightsbridgeu, cijela se priča lagano ispuhala. Muž, egzotični stranac iz
balkanske državice čije ime jedva da se znalo, jest nevin, nije ga bilo ni blizu
kući, bio je zaključak čak i najupornijih. "Ne možemo ga prozivati samo zato
što izgleda kao negativac” pisalo je u drugom tabloidu. I to je bila istina: moj
muž izgledao je kao negativac. A što ako je potpuno nevin? Nisam ni čula kad
je ušao u sobu i došuljao mi se iza leđa. Uostalom, u moju je sobu jako rijetko
zalazio. "O, pa ne boli tebe glava baš tako jako", rekao je tiho i pogladio me po
ramenima. Osjećala sam se kao da me taknula smrt. Shvatila sam da je on
dovoljno jak da učini sa mnom što god želi. Da me baci s balkona, recimo. U
glavi su mi bljeskale scene iz Hitchcockovih filmova. Osjećala sam se kao
plavuša predana na milost i nemilost nekom jezivom ubojici. Kao da se ova
soba s kupaonicom odjednom preselila u zloglasni Barnsov motel iz Psiha.
"Što ti je, sva se treseš", odjednom je rekao.
"Možda sam malo pretjerala sa stimulansima", prošaptala sam.
"Hajde, nemoj mi reći da pretjeruješ s bijelim", šaptao je, "rekao sam ti da
je to samo za igru, a ne za ovisnost. Ti si velika curica."
"Znam", rekla sam. "Ali, možda sam večeras malo pretjerala."
"Treba ti hladni tuš", rekao je i povukao me prema kadi. Zamalo sam
vrisnula od užasa. Ubit će me, ubit će me, kao Psiho, jurilo mi je kroz glavu.
"Adrijana, što ti je, sva si ukočena", rekao je. "Da zovem Hitnu?"
"Ne, samo ću prileći i to je sve."
Slegnuo je ramenima i izašao iz sobe.
40
Book as passion & BalkanDownload
41
Book as passion & BalkanDownload
ostaviti milijune. Nema nade da ću ikada dobiti na lutriji jer ju i ne igram. Gdje
je tu motiv, pitala sam se dok smo jurile autoputom i slušale muziku, srećom,
jer nije mi se dalo pričati. Koji je motiv ubiti neku ženu koja bi, ako bi je se
pristojno zatražilo, i tako sama otišla?
Tako je. Odlazak. Dok su oko mene promicala plavetna brda i livade,
palo mi je na pamet da bi najjednostavnija stvar bila — zatražiti razvod.
Sporazumno, prijateljski se razići sa Stjepanom, ne tražiti ništa osim
alimentacije za djecu, jer i tako ne pamtim kada sam posljednji puta — i jesam
li ikada — uživala u njegovom bogatstvu. Dorotea i ja odsjele smo u
prekrasnom, malenom austrougarskom hotelu iznad Lovrana u kojem je,
prema ocjeni mnogih, bio smješten jedan od najboljih restorana u ovom kraju,
s ionako odličnom ponudom. Čak tri konobara lebdjela su oko nas te večeri,
točila nam Kozlovićevu Malvaziju i šopala nas fužima, ombolom i sličnim
čudesima. "Zašto se ti još nisi udala", pitala sam Doroteu, "što čekaš?"
"Možda bi me trebala pitati koga čekam? U svakom slučaju, nekoga koga
još nisam dočekala."
"Pa, postoji li uopće muškarac u tvom životu s kojim bi voljela dijeliti
dobro i zlo, kako se kaže?"
"Naravno da postoji."
"A tko je on. Mogu li pogađati?" pretpostavljala sam da znam nekoliko
faca kojima se moja šogorica sviđala, a i oni njoj.
"Pustimo sad to", rekla je i zagledala se kroz prozor. “Pogledaj kako
proljetne maglice lebde oko hotela. Čudesno."
Dorotea mi je možda bila najbliža žena na svijetu, a ništa o njoj nisam
znala. Opet, nakon što smo malo popile i opustile se, čudila sam se sebi što sam
u onakvoj samrtničkoj napetosti otišla na izlet.
Te noći ležale smo svaka u svom krevetu i razgovarale.
"Ja već dugo nisam dobro, psihički", rekla sam. "Nešto se događa sa
mnom, imam čudan osjećaj da me netko želi... ubiti."
"To je neka vrsta manije", rekla je Dorotea, "ali ja te razumijem. Do tebe
su stigle priče i tračevi o mojem bratu i to te uznemirilo. Svi smo mi krvavi pod
kožom. Možeš zamisliti koliko ljudi mrzi mog brata. Tako mlad, tako
uspješan... Evo, dok mi tu ležimo, on je na večeri s premijerom."
42
Book as passion & BalkanDownload
43
Book as passion & BalkanDownload
44
Book as passion & BalkanDownload
45
Book as passion & BalkanDownload
46
Book as passion & BalkanDownload
47
Book as passion & BalkanDownload
7.
POSLJEDNJE PUTOVANJE U VENECIJU
Nekih mjesec dana nakon susreta u Opatiji, opet sam naišla na Jakšu.
Upravo sam žurila kući punih ruku vrećica, bile su to namirnice i jedna
kobaltno-plava marama iz Max Mare kojoj nisam mogla odoljeti. U redu, i
parfem, nova verzija Chanela 5 od koje se nisam mogla odvojiti otkad sam je
prvi puta namirisala. Koliko god mi se gadio Stjepan, još uvijek mi se nije gadila
njegova Rotary kartica koju bi mi na dane ostavljao, valjda kad bi procijenio da
sam prethodni dan bila "dobra", no uglavnom je ne bi bilo na stolu u kuhinji.
U te dane morala bih se snaći sama, što nije bilo tako jednostavno jer moji
prihodi su bili — nula. Stjepanu se gadila ideja da se vratim na televiziju, a
umro bi da mu kažem da su me zvali da poziram za Playboy, uostalom to nije
bila nikakva lova, gledajući iz njegova kuta. Ponekad bi me pitao što je
s faksom, ali po tom sam pitanju ja nekako izgubila volju. Ne znam kako bih uz
naš tempo života, putovanja, djecu, goste, uzela knjigu i učila. Izračunala sam
da smo samo od početka godine — a bio je tek četvrti mjesec, godina 2009.,
barem osam puta bili u Parizu, ali to ne znači da ćemo tako lako srušiti
prošlogodišnji rekord od preko dvadeset boravaka u gradu svjetla, onda nešto
malo u Londonu — otprilike desetak puta, što i nije tako puno za nekoga tko
je tamo živio, poznavao hrpu ljudi, studirao, radio, ženio se, pokopao ženu
kojoj, koliko ja znam, ni jednom nije bio na grobu. Obitelj njegove pokojne
žene? Nikad nisam čula da ih spominje. Jednom je neka lijepa gospođa tamnije
puti zastala pred nama u Bond Streetu, pogledala Stjepana kao da vidi sablast,
ali on se napravio kao da je ne primjećuje. Kad sam se okrenula, vidjela sam da
i dalje stoji na mjestu i gleda za nama, ali to je samo jedna Latinoamerikanka,
tješila sam se, jedna od tisuća njih u Londonu. Otkrili smo radosti Savoya, u
kojem će Duran snimati svoj novi spot, London mi je bio draži od Pariza,
londonski parkovi, nizovi bijelih kuća i lakiranih vratiju, Harrods, Selfridges,
osjećaj da bih na svakom uglu mogla sresti Hercula Poirota koji će mi reći kako
je zapravo izgledala smrt Glorie Shimich. Naravno, bez prestanka sam uživala
u novcu, premda si to nisam htjela priznati. Nisam bila nikakva robinja
shoppinga, ali ideja da mogu kupiti što god poželim, pa makar jednu jedinu
48
Book as passion & BalkanDownload
stvar, Pradino krzno ili Jimmy Choo štikle koje zapravo izgledaju pomalo
seljački, Chanelovu haljinu ili novu liniju Vuittonove torbe, sada nešto manju
nego prethodnih sezona, ispunjavala me dubokim zadovoljstvom, kao da
tonem u golemi jastuk punjen perjem i nestajem u njemu. U tom bi se jastuku
topila tuga, nestajale bi sumnje, jad, bijes, strah, sve, sve bi nestalo na tim našim
kratkim putovanjima, da bi me po povratku u Zagreb dočekalo. Prestala sam
voljeti svoj rodni grad, ostala sam bez uspomena, a nove nisam dobila. Osjećala
sam se kao da nastanjujem video-spot, podjednako nestvarna. Jakšu sam srela
u nekom takvom raspoloženju, između Ritza i Savoya, nakon svađe s mamom
da previše ostavljam djecu na brigu njoj, sestri, svekrvi i Dorotei, s čime se
nisam slagala jer osim tih vikenda non-stop sam bila s Violetom i Filipom,
doslovce se nismo razdvajali.
"Lijepo te je vidjeti", rekao je, što me nije oborilo s nogu jer sam vječno
dobivala komplimente.
"Molim te, popij jedno brzo piće sa mnom", rekao je, premda je bilo jasno
da žurim kuhati ručak.
"Uh, dobro", rekla sam. "Ali, pet minuta."
Sjeli smo u najbliži kafić i naručili kave. Naravno da nije bilo mog
omiljenog bečkog melangea, ali tko mi je kriv kad sam razmažena čak i po
pitanjima kave.
Buljio je u mene tako da mi je bilo neugodno. Neće mi valjda predložiti
da mu postanem ljubavnica. Zar mi na licu piše da sam nezadovoljna?
"Čuj, Adrijana, za par mjeseci dogodit će se jedan totalni preokret u
državi", rekao je. Sad je na meni bio red da se zabuljim u njega. Zašto sam ga
tako krivo procijenila? Tip mi se uopće ne uvaljuje.
"Vrijednosni sustav kakav danas poznajemo više neće postojati. Mnogi
će završiti u zatvoru. Pa i tvoj Stjepan, ako se ne pribere. U njegovom slučaju
bilo bi najbolje da se vrati u London još dok može. Tamo ga nitko neće dirati.
To je moja preporuka."
"A što će se dogoditi? Što je to tako strašno?"
"Ne mogu ti reći. To uglavnom ne zna nitko osim... nekih mojih ljudi",
neodređeno je rekao.
49
Book as passion & BalkanDownload
50
Book as passion & BalkanDownload
Marx. Ali, bez muke nema ni posla. A samim time ni božjeg blagoslova." Smrzla
bih se kad bi Stjepan govorio o "božjem blagoslovu". Za njega je "blagoslov" bio
jedino — novac. On je bio cilj svog kretanja, svaka njegova misao vodila je ka
— stvaranju novca. Gadilo mi se to, pogotovo kada bi na nekom našem
putovanju pitao nije li neka haljina malko preskupa jer njemu ni jedan terenac
nije bio preskup, nikakvo odijelo nije bilo preluksuzno, a poput nekog
playboya, na malom je prstu nosio oveći briljant. Iz toga se vidjelo da je ipak
seljačina, bez obzira na njegovan izgled i obrazovanje. Tim više.
Početkom lipnja 2009. otišli smo u Veneciju u koju, na moju veliku
žalost, nismo tako često odlazili, bez obzira što sam taj grad voljela više od
ostalih zajedno. Melankolična pozornica za turiste, mrtvo mjesto koje pripada
nekim prošlim vremenima, a opet ta neutješna ljepota, kamena čipka, mostići,
živahni promet manjih i većih brodića, nebo kao sedef. Raskošni, ali uvijek
ponešto patinasti hoteli, kako i ne bi, kad je riječ o palačama iz 15. stoljeća, tu
je uvijek bilo prašine, paukova, osim ako ne odete u dobro ispolirani Cipriani
koji je bio drag Stjepanu, bogataški raj na drugoj strani kanala, s pogledom na
kupolu svetog Marka i na Campanille, uronjen u vrt iz kojeg izviruju paviljoni,
bazeni, u nekom svom svijetu iz kojeg vas do grada voze brodicom preko
uzbibalog zaljeva San Marca ravno do Floriana ili do vašeg restorana na krovu
Danielija ili do Harry's bara koji i dalje uzgaja uspomene na Hemingwaya ili
do vaših novih zlatnih sandala iz Ferragama ili do čarobnog dućančića u kojem
se prodaju umjetnički izrađena lutkarska kazališta od oslikanog kartona:
idealan rođendanski dar za moju Violetu. Osim toga, poželjela sam da još
jednom Stjepan i ja budemo par, ljudi koji se vole, da ne budem samo žena koja
se sviđa njegovim prijateljima, atraktivna pratilja uvijek savršenih noktiju i
kose, da malo izađemo iz začaranog kruga oživjele TV-reklame, ako je to
moguće.
Ali, čak i u Veneciji su se stvorili neki lešinari — poslovni partneri, neki
užasni tipovi iz Austrije s kojima smo proveli cijelu dosadnu večer tijekom koje
su oni bez prestanka razgovarali na njemačkom, a ja... ne znam njemački.
Možda sam popila koji Bellini više, tako da sam jedva oteturala u hotelsku sobu,
premda sam znala da Stjepan mrzi pijane žene. I nije me bilo brige. Sigurno
nije bio dobar trenutak da mu kažem ono što sam čula od Jakše, pogotovo ne
onim riječima koje su mi u taj tren pale na pamet:
"Znaš, još malo i bit će sudnji dan za lopove."
"Ne volim kad si pripita, rekao sam ti sto puta."
51
Book as passion & BalkanDownload
52
Book as passion & BalkanDownload
Još jače mi je stegnuo vrat. Gušila sam se. Pomislila sam na prekrasno
kazalište lutaka koje sam kupila Violeti. To će mi biti posljednja misao na
svijetu. Papirnato kazalište lutaka. Lutkina kuća.
Odjednom je njegov stisak popustio.
"Evo što si napravila od mene", rekao je.
Sjela sam na pod i hvatala zrak.
"Zašto nisi dovršio posao?" prošaptala sam. "Zašto i mene nisi ubio?"
"Zato što nikoga nisam ubio, glupačo. Nikoga. A našao sam ženu koja je
sklonija vjerovati tračevima o meni, nego — meni. Znaš ti kakvo je pravosuđe
u Engleskoj? Pa nije to Hrvatska. Da sam nekog ubio, robijao bih. Ne bi me
spasila ni lova ni slava ni izgled ni politička pozadina ni ništa. Engleska je
ozbiljna država. Nekadašnja imperija. Tu se ubojstvo kažnjava. Razumiješ?
Mogu oni svi srati o tome kako sam ubio svoju ženu, ali da su našli najmanji
dokaz tome, ne bih nikada izašao iz zatvora. Kako to ne razumiješ."
Stajao je na izlazu iz kupaonice i drhtavim rukama razvezivao kravatu.
"Ti ništa ne razumiješ", nastavio je, "ipak si ti glupa plavuša. "
Nekako sam se dovukla do kreveta. Alkohol je ispario, ali ostala je silna
slabost u udovima i tupa bol u vratu. Sklupčala sam se s rukama među nogama.
Poželjela sam da sam u svojoj sobici u malom stanu, da čujem kako se mama
tušira iza zida koji je tako loše kvalitete da se čini da je papirnat.
"Novac je đavo" prošaptala sam. "Kad ga nemaš, loše ti je. Kad ga imaš,
još ti je gore. On nije stvoren da bi usrećio čovjeka."
"Velike misli”, rekao je Stjepan. "Dostojne tvoje platinaste glavice."
Pogladio me po kosi. Poželjela sam se odmaknuti od njegove ruke, ali
nije mi uspjelo. Bila sam kao oduzeta. I dalje me gladio po glavi, pa po ramenu,
po leđima. Naposljetku me uzeo u naručje i ljuljao.
"Budalo", šaptao je. "Prava si budala."
Položio je moju ruku na svoje prepone da vidim kako je uzbuđen.
Zaspala sam. Ili pala u neku nesvjesticu koja me spasila od toga da se tako
pridavljena upustim u neke erotske odnose. Ne, nisam nalazila ničeg
uzbudljivog u davljenju, svaka čast nastranim moćnicima koji vole baš takve
53
Book as passion & BalkanDownload
zabave. Stjepanu i meni seksualni bi život očito bio mnogo bolji kada bi
me svaku večer pridavio: sve dok me jednom zaista ne sredi.
Sutradan smo se probudili u relativnom miru i doručkovali. Nismo ni
jednom riječju spomenuli noćašnji događaj. Takvi smo, posve tihi, ali ne i
napeti, popili još jednu kavicu u Florianu, dok je orkestar svirao "Na lijepom
plavom Dunavu." Bilo mi je žao da ne izvode neku lokalnu kanconu, ali dobro,
može i lijepi plavi Dunav. Potom smo pojeli još jedne pohane lignje u Harry's
baru, popili "putne" Bellinije. Poželjela sam sladoled od limuna. Kupio mi ga
je. Pitao je želim li još kakav lijepi komadić odjeće ili torbu iz Bottege
Venete. Ništa mi nije bilo potrebno. Htjela sam se vratiti kući, što prije, vidjeti
djecu. Ipak su ona jedino što imam na svijetu.
"Daj mi samo reci jednu stvar", pitao me dok smo se vozili prema Trstu.
"Pa nije ti Jakša valjda ljubavnik? Mislim, ta seljačina"
"A ti si, kao, ljubomoran?"
"Nisam neki ljubomoran tip, to znaš. Ali, bilo bi mi žao da je on neki tvoj
izbor."
"A koga bi mi ti preporučio? Nekoga iz Vlade?"
"Dobro, ne moraš odmah pucati iz svih oružja. Jednostavno sam te pitao."
"Nemam ništa s Jakšom. Dorotea i ja srele smo ga u Opatiji. Nedavno sam
ga srela opet i popila kavu s njime. Govorio mi je o toj opasnosti koja je iza
ugla."
“Dobro, o tome mi se ne da."
"Ni meni", rekla sam i pogladila se po vratu.
Bio je prekrasan ljetni dan, ali što se mene tiče, mogla je biti ponoć u
studenom. Iznova sam tonula u neopipljiv mrak, u gustu, tamnu vatu svoje
nesreće. Možda sam čak i voljela Stjepana — na svoj način, kao u onom
Gabičinom šlageru. Možda smo on i ja doista bili na milimetar od toga da nam
bude dobro. A opet, baš ništa se dobrog nije dogodilo: ni u Veneciji niti na
prethodnim našim putovanjima. Samo hoteli, poslovne večere, shopping, nešto
malo alkohola, sutradan malo mutne oči, glavobolja, vrlo rijetko —
seks. Nekada ne bi htio on, nekada ja. Što ćete, dvije rezervirane, zapravo
hladne i duboko u sebi povrijeđene Djevice, točnije, jedna Djevica (on) i jedan
Jarac s pod znakom u Djevici (ja). S obzirom na takav horoskop, nisam od onih
žena koje su vječito zapaljene za radnje u krevetu, a bome nije ni
54
Book as passion & BalkanDownload
55
Book as passion & BalkanDownload
8.
OSTVARENJE JAKŠINA PROROČANSTAVA
56
Book as passion & BalkanDownload
57
Book as passion & BalkanDownload
konjak, jer nije bilo vrijeme koktela niti večera u sedam sljedova, odlučila sam
ostati.
"Draga, ti možeš slobodno leći", rekao je Stjepan. "Mi moramo malo
popričati."
Pogledala sam Jakšu.
"Ne. Neka Adrijana ostane. I ona ima pravo znati", rekao je.
Stjepan je na to samo slegnuo ramenima. Nije mogao ništa.
I tako sam doznala koliko će otprilike vremena proći od odstupanja
premijera s funkcije do njegova odvođenja u pritvor. Tko će prvi "propjevati",
a tko za njim. Šefovi kojih poduzeća će prvi na obavijesne razgovore.
I kako Stjepanu ne prijeti samo potpuni gubitak njegovih poslova, jer
direktori i tajkuni s kojima je surađivao vrlo brzo neće biti direktori ni tajkuni,
već ljudi u prugastim odorama, nego bi se on sam u kratkom roku mogao naći
u zatvoru.
A sve će se to zrcaliti i kroz sudbinu samoga bivšeg premijera, koji se
sada još pravi da je odstupio s vlasti iz ovih ili onih uzvišenih razloga, no razlog
je samo jedan i oni ga dobro znaju: sveopća pljačka koju je podržavao,
naravno, uz dobru proviziju. Zbog čega u ovoj državi više nema ni novčića.
Ništa se ne proizvodi. Ljudi su na cesti.
"Ruku na srce, taj sveopći grabež više nije mogao potrajati", rekao je
Jakša. "Više se nema što krasti."
"Još malo i počet ćeš nam moralizirati", rekao je Stjepan uz osmijeh koji
mi se po običaju nije sviđao. "A za to nema potrebe. Ja i dalje vjerujem da mogu
ovdje raditi. I zaraditi."
"Ti si lud", rekao je Jakša. "Ti onda ništa ne razumiješ. Gotovo je, stari
moj. Rekao sam već prije tvojoj ženi..."
"Da, znam što si joj rekao. Ti misliš da sam ja on onih tipova koji bježe?
Pa došao sam u Hrvatsku valjda zato što želim tu živjeti. A ne u Engleskoj."
"Dobro, ti si neku svoju prošlost tamo ostavio, razumijem."
"Ništa ti ne razumiješ. Po tome si sličan mojoj ženi. I ona misli da sam ja
ubojica."
58
Book as passion & BalkanDownload
59
Book as passion & BalkanDownload
60
Book as passion & BalkanDownload
"Hoćeš reći da moj muž nije jednostavno bio najbolji na nekom natječaju,
nego je ponudio najviše love da bi ga dobio?"
"Otprilike, da."
"Ti nisi normalna, Adrijana. Ti stvarno nisi normalna. Pa on bi to meni
rekao. Pa mi imamo djecu. On to ne bi činio radi djece."
Vidjelo joj se po licu da je u šoku, ali da duboko u sebi dobro zna da je to
istina. Ipak, postoji ta čuvena ženska "intuicija." Čak i žene koje nemaju blage
veze što im muževi rade, zapravo znaju. Samo se ne žele time zamarati. Zašto
i bi. Svaki dan dobiju svoj svežnjić love i lijepo im je. Njihova je zadaća da se
smješkaju kraj njega na zabavama, nose divne haljine i uživaju u životu. Ako
im nešto od toga nije uspjelo — recimo, uživanje u životu — njihov problem.
S grimasom na licu ona je ustala, ukočeno se rukovala sa mnom i —
otišla. "Hvala ti na dragocjenim novostima", rekla je, s ponešto gorčine, a
možda i ne.
Ostala sam sjediti za stolom i spremala se naručiti još jednu kavu, kad se
u stolicu preko puta moje svalio — Jakša. Onako visok, činilo se da ima
ozbiljnih problema da gurne koljena ispod stola. Čovjek se trebao baviti
košarkom, ali tu valjda nema toliko novca koliko je njemu potrebno.
"Što je, svađamo se s prijateljicom? Nije ti doma dosta svađe?"
"Krivo si shvatio. Ovo je bio samo razgovor."
"Zanimljivo. Žena je otišla potpuno van sebe."
"Takve smo mi žene. Volimo biti van sebe."
"Pa zato i jeste ovisnice o seksu", rekao je i namignuo mi.
"Ja ti nisam za ovakve štoseve i namigivanja", rekla sam.
"Da, naravno, ti si gospođa Adrijana Shimich, za koju postoji samo jedan
muškarac u životu, a to je — njezin muž."
"Točno tako. Dakle, možeš piti sa mnom kavu, ali nemoj mi namigivati?
Dobro", rekla sam i nasmiješila se. Taj mali osmijeh pobjegao mi je i protiv
volje. Sviđao mi se, odjednom sam shvatila.
U međuvremenu, on se uozbiljio.
"Adrijana, ne znam razumiješ li. Bilo kada, možda za pola godine, možda
za mjesec dana, možda već sutra, tvoj muž može završiti u Remetincu."
61
Book as passion & BalkanDownload
62
Book as passion & BalkanDownload
"Baš smo razgovarali o tome treba li otići u Englesku, ili ne", rekla je
Dorotea. "Koliko je opasnost objektivna."
"I — što ste zaključili?" pitala sam, pomalo ironično.
"Zaključili smo da nema opasnosti", rekao je Stjepan ledeno. "Ostajemo
u Hrvatskoj i radimo svoj posao kao dosad. I gotovo."
Slegnula sam ramenima i krenula prema dječjoj sobi. "Meni je i taj plan
u redu", rekla sam. Nisam mogla biti ravnodušnija prema Stjepanovim
problemima. Nisam tu ravnodušnost čak ni mogla skriti. Uostalom, on se meni
uvijek predstavljao kao barem djelomično pošten čovjek. U dječjoj sobi na
trosjedu je drijemala moja sestra. O nju naslonjena zaspala su i moja djeca.
Kakav dirljiv prizor. Bilo mi ih je žao buditi. Međutim, moja sestra, koja ima
tanak san, me pogledala. "O, Adrijana", rekla je, "vrata su bila poluotvorena i
sve sam čula", rekla je.
"Što si čula?"
"Čula sam kako kuju planove da ti oduzmu djecu. Kao, ti si narkomanka."
Nisam mogla vjerovati. Valjda sam deset ili petnaest puta u životu — a
imala sam trideset i tri godine — šmrknula kokain. Nisam bila baš nikakav
ovisnik — ni o drogi niti o alkoholu, ni o cigaretama. Ali, znala sam da Stjepan,
takav kakav je, može sagraditi slučaj na čemu god želi. Čak i na mojoj
maloj zlatnoj tabakeri.
"A zašto bi mi oduzeli djecu?"
"Žele te se riješiti. Dorotea je rekla da te više ne želi gledati po kući."
"Dorotea? Otkad smo mi takve neprijateljice?"
"To bi ti trebala znati. Spominjala je Opatiju."
"Ah, da", nasmijala sam se suho. "U Opatiji se naše prijateljstvo ponešto
nakrivilo."
"Moraš se paziti, Adrijana", rekla je Lidija. "Moraš smisliti način da izađeš
iz ovog labirinta. Moraš pobjeći od ovog čudovišta. Ali, ne smiješ mu ostaviti
djecu."
"U pravu si", rekla sam.
Nakon što je Lidija otišla, legla sam do djece i pustila da mi tiho poteku
suze. Zašto od svih života baš moj izgleda kao ružan san? Zar je želja da imam
63
Book as passion & BalkanDownload
zgodnog i bogatog muža bila tako kobna? Ne sanja li svaka djevojka o princu
na bijelom konju? A što drugo je princ nego zgodni bogataš? Ne sadrži li sama
ideja "prinčevstva" u sebi ideju neizrecivog bogatstva? I sretnog života u nekom
divnom dvorcu, s lijepim mužem koji te neprekidno obasipa draguljima.
Kraljević i prosjak... mislila sam, kraljević i prosjak... u priči koju sam čitala kao
dijete, kraljević se odjene u prosjaka, da vidi tko ga zaista voli. Možda ljubav
ne može biti prava sve dok nam se netko sviđa iz ovog ili onog razloga, bez
obzira, bio to njegov izgled ili njegov novac. Mora nam se sviđati samo
njegova duša, a duša, to je ono nevidljivo, neuhvatljivo, što možda postoji, a
možda i ne. Pa, za što se onda uhvatiti u ovom svijetu bez ijedne gravitacijske
točke, bez ikakvog uporišta. Osjećala sam se kao da propadam kroz mrak,
maglu, vatu... i tonula u san koji je sve više nalikovao nesvjestici.
64
Book as passion & BalkanDownload
9.
DOK PO REMETINCU PADA SNIJEG ….
Onog dana kad je naš "voljeni vođa” pobjegao iz države, bila je mećava.
Zapanjeno smo motrili naplatne kućice zavijene snijegom, zbunjene carinike,
potom potjeru koja se za njim odvijala po Sloveniji, da bi ga naposljetku
uhvatili u Austriji i strpali u pritvor. Kakav neobičan finale tog taštog,
gordog, pompoznog čovjeka, ljubitelja umjetnina i skupocjenih satova, kojem
su se svi klanjali. Nije on bio "samo" premijer. Bio je car, bog, a vjerojatno i zla
kob onima koji mu se nisu pokoravali. Bilo je to na samom kraju 2010. godine,
netom sam "proslavila" 35. rođendan. To je u životu svake žene koja drži do
sebe kritična dob, u kojoj ti se poput jedva vidljivog ledenjaka na horizontu
ukazuje četrdeseta, a četrdeseta, to je ono vrijeme u kojem treba biti
terminalno bogata i sretna jer nakon tog, za mene ne tako dalekog rođendana,
više ništa neće biti kako je bilo. Barem nas tako uče manekenke koje tako
svesrdno ostare u toj dobi, postaju mršave, odbojne, ružne i nema tog botoxa
koji će napraviti od njih privlačne komade, tog novca, tih haljina koji će ih
opet preobraziti u djevojke. Mladost je mladost, ona se voli časno povući u
svoje vrijeme, a ženi preostaje samo da se batrga, tješi se "mladom dušom" i
hrpama nakita. Tako sam razmišljala krajem 2010., do kada se baš ništa novog,
ružnog niti lijepog nije dogodilo u mom životu. Ostala sam sa Stjepanom,
u ponešto boljim, ponešto lošijim fazama, u neprekidnom, tajanstvenom,
mučnom osjećaju da se obruč oko nas steže. Jakšu sam, kad god bi mi se javio,
izbjegavala jer nakon onog osmijeha koji mi je sam od sebe pobjegao,
procijenila sam da nije isključeno da se zaljubim u njega, a u situaciji u
kojoj sam se nalazila, pa još i s nekim ljubavnikom povrh svega, moj bi život
postao previše složen, neodrživ, možda bih, poput nesretne madame Bovary,
skončao samoubojstvom. Uz to, Jakša je znao neku tajnu o Stjepanu, a od same
riječi "tajna", postajala bih bolesna. Dosta mi je "tajni" koje to možda i nisu.
Živjela sam sama kao pustinjak, bez prijateljica, Dorotee s kojom uglavnom
nisam razgovarala, tu i tamo sa Stjepanom kao jedinom osobom s kojom mogu
izmijeniti pokoju rečenicu, nekad, kada je on pri sebi i kada sam ja pri sebi.
Razvod nismo spominjali. Preveliki je bio moj strah da mi oduzme djecu,
65
Book as passion & BalkanDownload
66
Book as passion & BalkanDownload
67
Book as passion & BalkanDownload
Dorotea je bila van sebe. Ništa mi nije bilo jasno. Zašto nju toliko
uzrujava što mene muž vara.
"Sad me napokon ne može ucjenjivati djecom. Pa on razara brak. Možda
čak i on pokrene razvod. To bi bilo divno", rekla sam.
"Ništa tu nije divno, glupačo! Tebe ću ja osobno strpati u ludnicu, složiš
li se s razvodom. On NEMA ŠTO RADITI S TOM PETROM NOVOSELIĆ!
Shvaćaš? Ti ga moraš zaustaviti."
"Dorotea, na čemu si ti", pokušala sam se našaliti, ali ona je ustala od stola
i zagledala se kroz kuhinjski prozor, bez obzira što se kroz njega ništa nije
vidjelo. Počela je šmrcati i brisati suze.
"Grozno mi je", rekla je. "Ne želim da moj brat završi s nekom
pohlepnom klinkom."
“Pa i mene si zvala sponzorušom."
"Ma, dobro. TI si bila.. .ti. Ali, ovo je užas. Ona se njime igra kako želi.
On leti oko nje. POLUDIO JE. To nije dobro ni za posao."
"I dalje mi se čini da je sve to moj, a ne tvoj problem. Ako mene to ne
muči, zašto bi tebe brinulo?"
"Pa on mi je brat, budalo. Ne želim... ne želim da mu se ljudi smiju."
"A zašto da mu se smiju? Jer je otišao s nekim mladim komadom? Ne
vidim šta je loše u tome. Mislim, po njega. U našem se društvu takvi frajeri
smatraju uspješnim zavodnicima."
I sama sam se čudila svojem miru. Kao da su tek sada, kad Stjepan ima
ljubavnicu, stvari došle na svoje mjesto. Moći ću razgovarati s njime. Moći
ćemo se dogovoriti. Djecu neka viđa svaki drugi vikend i dva dana tjedno.
Preko praznika ćemo se izmjenjivati. Ja Božić, on Nova godina. Ili već kako on
bude htio. Samo da ih Petra Novoselić ne nauči da je zovu mama. Na tu ideju
mi se srce uzlupalo kao ludo. Ne želim drugu ženu u životu svoje djece. Možda
se dogovorim sa Stjepanom da ih viđa bez nje. Možda bude toliko
galantan. Barem na početku.
"Ne mogu vjerovati da te toliko nije briga", jecala je Dorotea. "Pa to je
grozno poniženje za tebe, djecu, za našu obitelj."
68
Book as passion & BalkanDownload
"Malo smo obitelj, a malo me trpaš u ludnicu. Mislim da nisi pri sebi,
Dorotea. Ali, zbilja. Ne da ću ja povući neke mjere protiv tebe. No, morala bi
razmisliti što ti se događa. Zašto si tako poludjela. Valjda imaš neke razloge."
U dva koraka je došla do mene i podigla ruku, koju sam svom snagom
uhvatila, tako da izbjegnem novo šamaranje.
"Ne želim se tući s tobom", rekla sam mirno. "Više ne. To smo obavile u
Opatiji."
Pogledala me, potom iščupala ruku iz mog stiska, polako otišla prema
vratima. A ja sam otišla na spavanje. Već dugo nisam spavala tako dugo i čvrsto.
Nisam znala kad se Stjepan vratio u kući, kad je opet izašao. Probudila sam se,
obukla djecu i odvela ih na sanjkanje na Cmrok. Isti snijeg koji je pao po gradu,
pao je i na Remetinec, u kojem je sigurno jedna ćelija spremna za Stjepana.
Slutila sam da mu je preostalo još malo vremena na slobodi. A kad ga puste iz
zatvora, neka potraži svoju novu sreću s novom ženom. Slobodno. Ljubav je
tako kratka, a zaborav tako beskrajan. Pa nikad mi nije bilo lijepo s njim, mislila
sam. Čak ni na vjenčanju. Ni na medenom mjesecu. Nadam se da Petra
Novoselić lakše izlazi na kraj s njim od mene. Uostalom, mlađa je, ima
više snage. Kako brzo život prođe. Od nekadašnje mene koja sam mogla birati
koga sam htjela, evo jedne starije koke koju je muž ostavio zbog mlađe. Kakav
smiješan klišej.
Kako me nimalo ne smeta sve to.
"Adrijana!" povikao je netko u gužvi. Okrenula sam se. Bio je to Jakša s
prekrasnom djevojčicom na sanjkama. "Ovo je Klara", rekao je. "Ovo su Filip i
Violeta", rekla sam i nasmiješila se Klari. "Pazi da te ne pogode grudom, malo
su zločesti danas."
"Što ti radiš u radno jutro na sanjkanju", rekla sam, dok smo šetali rubom
sanjkališta, zaleđenom alejom kestena.
"Klarina majka je na putu pa je mala sa mnom. Uživam, moram ti
priznati. Užasne su te razdvojenosti od djece. To je najstrašnija posljedica
razvoda", rekao je.
"Meni kažeš. Ja se ne razvodim samo zato što se bojim da mi Stjepan ne
uzme djecu."
"O, to je sada isključeno", rekao je i pogledao me, malko upitno.
"Misliš, Petra Novoselić?"
69
Book as passion & BalkanDownload
70
Book as passion & BalkanDownload
71
Book as passion & BalkanDownload
72
Book as passion & BalkanDownload
"Ti nisi normalna. SVE sam radio ZA VAS. I SADA DA VAS SAMO
TAKO PUSTIM, SVE SKUPA, DA ODETE?"
"Pa imaš Petru Novoselić."
"Kurac imam. Ona je obična drolja."
"Mislila sam da to ne znaš", tiho sam rekla.
"Mislio sam da ti to ne znaš, ali očito si dobro obaviještena. Od koga?"
"Neću ti reći."
"Od koga?" ponovio je i zgrabio me za zapešće.
"Od Jakše", brzo sam rekla, samo da stisak popusti.
"I taj će me čuti", rekao je. "Tisuću puta sam ti rekao da NE ŽELIM da se
družiš s njime."
Udaljila sam se na drugi kraj sobe, u priličnom strahu da me opet ne
dohvati. "Vrijeme je da shvatiš. Ne volimo se. Možemo se rastati kao najbolji
prijatelji. Brinuti se zajedno za djecu. Ne moramo ratovati."
"Taj majmun ti je svašta nadrobio samo da te se dokopa. Kao da ja ne
znam da mu se kurac diže na tebe."
"Ne prostači, molim te."
"A kad ti on prostači u krevetu, to ti godi!"
"Nisam nikad bila u krevetu s njim i ti to znaš. Za razliku od tebe, ja
nemam ljubavnika."
Opet se stvorio preda mnom, brzinom nekog vampira iz "Sumrak-sage".
Kao da je preletio preko sobe. "Nemoj se šaliti sa mnom", rekao je. "Ti si moja
žena i tako će biti. Je li to jasno? A ja ću se ove.. .gluposti koja mi je u glavi
riješiti. I tako mi se cijeli grad smije da sam poludio za kurvom."
"Pa ni to nije sramota. Možda je njoj stalo do tebe."
Grubo mi je potresao rame.
"Još mi se rugaš! Srami se! A ja sam te volio. Još uvijek te volim!"
Kao kod svake provale nasilja, opet mi je pokušao staviti ruku na
prepone, da vidim kako ga to uzbuđuje. Opet sam se radije onesvijestila. Ne
73
Book as passion & BalkanDownload
74
Book as passion & BalkanDownload
75
Book as passion & BalkanDownload
76
Book as passion & BalkanDownload
10.
NETKO JE NESTAO U VIDU LASTINA REPA
Sutradan me na stolu čekao novi mobitel, isti kakav sam u noći razbila.
S noticom od Stjepana. "Novi mobitel, a možda i neki novi početak! " Užasnuta,
zamalo sam i ovaj bacila o zid. Zašto me taj čovjek ne pusti na miru? Ja sam
jedina supruga koja je sa zadovoljstvom doznala da joj suprug ima ljubavnicu.
Pažljivo sam preselila karticu iz starog u novi mobitel. Unutra me dočekala
sinoćnja Jakšina poruka. Zapravo mi nije bilo jasno zašto se sinoć nije pojavio.
Možda je došao pa vidio Stjepanov auto pred kućom? Možda mu se ideja
da dođe, nakon što je razmislio, učinila suludom? Možda nije ni krenuo? Možda
se samo šalio? Ne, nije se šalio.
Ne želim biti od onih žena koje ništa ne vjeruju muškarcima. Moja
iskustva s njima nisu tako brojna ni tako loša da zaključim kako su svi grozni.
A što se Stjepana tiče, za to sam sama kriva. On je bio moj izbor, samo moj,
nitko mi ga nije nametnuo. Tko zna kako bih uživala s nekim siromaškom
dijeleći zajednički sendvič na pola. A, možda bih na tog siromaška bila još i
ogorčenija nego što sam na Stjepana. Zato što mi ništa nije priuštio. Zato što
me ne može nikamo odvesti. Što s njime nisam nikada večerala u skupom
restoranu. Odsjela u skupom hotelu. Završilo bi loše, kao i moja davna,
djetinjasta veza s dragim, ali siromašnim mladićem. Još i gore. Sama sam
vlastito prokletstvo. Da nisam upoznala Stjepana, valjda bih ga izmislila. Baš
takvog. Stjepan i ja doista smo savršen par, mislila sam gorko u trenu kad mi je
stigla nova poručica. "Pa gdje si?"
Uz nju, stigla mi je obavijest da me Jakša zvao desetak puta, što u noći,
što jutros. Zar nije iz mog nejavljanja mogao zaključiti da se Stjepan vratio?
Provjerila sam je li "moj dragi" kod kuće, bez obzira što mu auta nije bilo.
Sigurno je sigurno. Tek onda, nazvala sam Jakšu.
"Što se dogodilo sinoć, zašto nisi došao?"
77
Book as passion & BalkanDownload
78
Book as passion & BalkanDownload
novinama, internetu, čudno da već nisu počeli pisati o tome kako bi Stjepan
morao u zatvor. Obično stvar najprije osvane u novinama, a tek nakon
nekoliko mjeseci dogodi se u stvarnosti. Novinari su u nas poput nekih glasnika
loših vijesti. Oni uglavnom pišu o budućnosti. O onoj koja će se dogoditi ili o
onoj koja neće jer je potpuno izmišljena.
"Nema Stjepana", rekla sam mami i sestri čim sam im otvorila vrata.
"Nema ga od jutros."
Djeca su se bacila na baku i tetu. Obožavali su ih, i one njih. Pred njima
nismo htjele govoriti o uznemirujućim temama.
Tek nakon što se moja majka otišla igrati s njima u dječju sobu, pogledala
sam Lidiju.
"Više nisam sigurna da znam što se događa. U kratkom roku doznala sam
da ima ljubavnicu, da i dalje ne želi razvod, da su mu dani na slobodi po svoj
prilici od brojani... što ja znam... ne mogu to više pratiti.”
"Znala sam da ima ljubavnicu", pjenila se Lidija, "ta njegova lažna,
namještena ljubaznost. U zadnje vrijeme sav se topio. Od grižnje savjesti, gad."
"Dobro, pusti ga na miru. I ja bih našla ljubavnicu kada bi me moja žena
voljela koliko ja njega."
"Još ga i braniš, Adrijana! Ti fakat nisi normalna."
"On je otac moje djece, ne želim da ona čuju kako ga vrijeđamo.
Razumiješ?"
"Ma, sve je meni jasno. U stvari, ti njega voliš!"
"Ti najbolje znaš da li ga i koliko volim", rekla sam. "Jedno je ljubav,
drugo je briga. To nisu iste stvari."
"Da ga ne voliš, ne bi se ni brinula oko njega."
"Kako ne shvaćaš, zbog djece mi je žao…."
U tom je trenu još netko pozvonio na vrata.
Mlada žena, duge plave kose. Učinila mi se poznatom, kao da sam je
viđala po zabavama i novinama, ali trebalo mi je par sekundi da u tim
silikonskim usnama i lutkastim modrim očima prepoznam Petru Novoselić.
Uostalom, zašto bih je znala? Tu samozvanu biznismenku, koja je sagradila
79
Book as passion & BalkanDownload
80
Book as passion & BalkanDownload
"Kako znaš?"
"Jednostavno. Bila je ovdje."
"Bila je u tvojoj kući? "
"Da. Izbacila sam je."
"Bože, divim se tvome miru, Adrijana."
"Nisam uopće mirna", rekla sam, "samo nemam izbora."
"Hoćeš li se vidjeti sa mnom, bar nakratko?"
"Pa, mogla bih", rekla sam, premda sam se plašila pomalo tog susreta.
Ipak, zamolila sam mamu i sestru da pripaze na djecu, a ja sam se obukla i izašla.
Pazila sam da se ne dotjeram nešto posebno, samo traperice, majica i maskara,
da ne ispadne kako ga želim zavesti. No, čim me ugledao u kafiću u kojem smo
već malo sjedili, zacrvenio se kao da me vidi u crvenom donjem rublju. Ili —
bez njega. Skidao me pogledom. "Ti si tako neopisivo lijepa."
"I što imam od toga. Investirala sam svoju ljepotu u dobar brak koji se
izrodio u užas. Ne znam kakvu još grešku da napravim, na temelju toga što sam
lijepa."
Pogladio me po ruci, od čega su me prošli srsi.
"Ne moraš stalno sebe kriviti. Što ti možeš što je Stjepan takav kakav jest?
Ti si mislila najbolje."
"Griješiš. Nisam mislila najbolje. Mislila sam samo na lovu."
"I to je ljudski. Žene vole novac. One koje tvrde da ga ne vole, lažu."
"A što je s muškarcima? Oni ga ne vole?"
"Oni ginu za njega. I odlaze u zatvor, ako treba."
Pogledao me.
"I dalje si bez novosti."
"Da", rekla sam. "Ali, valjda bih znala da je u zatvoru. Netko bi mi javio.
Čula bih na radiju. Vijest bi bila na internetu."
"Možda i ne bi. Možda treba proći nekoliko sati."
"Jakša, pa prošlo je tih nekoliko sati! Nije u zatvoru. Nestao je, s time se
slažem. Ali, još se ne usuđujem veseliti tome."
81
Book as passion & BalkanDownload
82
Book as passion & BalkanDownload
83
Book as passion & BalkanDownload
11.
ISTINU DOZNAJEM IZ “DNEVNIKA”
84
Book as passion & BalkanDownload
sama sam poželjela da se Stjepan što prije vrati. Da obavi taj razgovor, dokaže
da je nevin (ako je to ikako moguće, a znam da nije) i da sve bude kao uvijek.
Pred nama je bila čudna noć. Kuća, kao da je visjela ni na nebu niti na
zemlji. Mobitel je do mene šutio. Onda je nenadano zazvonio. Jakša.
"Jesi li dobro? Da dođem?"
"Hvala, nema potrebe."
"Ali, ja imam potrebu. Za tobom."
"Ne, ne želim da djeca čuju nekog drugog muškarca u kući."
"A sinoć, kad si me zvala..."
"To je bilo sinoć, Jakša! Sada su nemirna, vide da im oca nema, da je
otišao... plitko spavaju, svakog časa jedno se od njih može probuditi... ne želim
da te vide."
"A mogu li doći... pred kuću?"
"Dobro, što je tebi?"
"Znaš što mi je. Volim te."
"Zašto me voliš?"
Glupo pitanje. Nikad ne znamo zašto nekoga volimo. To je neobjašnjivo.
U redu, možda sam ja Jakši zgodna i privlačna, ali to može biti samo djelić
odgovora.
Još me netko zvao dok sam pričala s Jakšom. Dorotea.
"Došla bih do tebe, ako smijem", rekla je nekim neobičnim, shrvanim,
tugaljivim glasom.
"Okej, dođi", rekla sam, malko razdraženo. Ovo je ipak kuća njezina
brata. Ne mogu joj zabraniti da svrati.
"Ništa, Jakša, sad će mi doći Dorotea."
"Ta zmija. Čuvaj se."
"Nisam znala da je mrziš."
"Ne mrzim je. Gadi mi se. Ali, toliko da bih je mogao ubiti."
"Ne pretjeruj. Zašto bi ubio Doroteu. Ne znaš što pričaš."
85
Book as passion & BalkanDownload
86
Book as passion & BalkanDownload
87
Book as passion & BalkanDownload
88
Book as passion & BalkanDownload
neko stvorenje, zrak, nepostojeće biće s kojim je, eto, proživio šest godina,
dobio djecu. Spavao s njim, putovao, boravio pod istim krovom... što sam ja,
tko sam ja u Stjepanovom životu? Tek nakon nekih nasilnih trenutaka, on bi
me odjednom poželio. Kao da je morao usaditi u mene strah da će me ubiti, kao
da je to bilo jače od njega. Opet, zašto ne želi razvod? Zašto ga nikad nije htio?
Zašto ga ja, unatoč tome, nikad nisam provela? A bilo mi je već na vjenčanju
jasno da u ovom odnosu baš ništa neće biti na svom mjestu. Pa onda Jakša.
Glupo mi je, odrasla sam žena, zašto da se zaljubim u nekoga. Uz to,
čudnovato mi je da je s Doroteom bio u krevetu. Priznajem, bila
sam ljubomorna. I na onu noć s Petrom Novoselić, a kako da ne budem
ljubomorna na Doroteu. Jakšu, iz nekog razloga, doživljavam kao svojega... Šest
ujutro, sedam, osam... cijelu sam noć provela budna, ležeći nepomična na
krevetu. Čula sam dječicu kako se vrpolje u svojoj sobi. Pritisnula sam gumbić
za dizanje roleta. Oko mene, osvanuo je blistav zimski dan. Sve je izgledalo kao
na nekom novom početku. Izljubila sam djecu, obukla ih i spustila se dolje,
gdje sam ostavila Doroteu. Nije je bilo. Moguće da je još noćas otišla. Trosjed
nije izgledao kao da je netko na njemu spavao. Upalila sam televiziju.
Prva jutarnja vijest: "Stjepan Shimich vraća se u Hrvatsku. Obavijestio je
javnost preko svoje odvjetnice."
Ne razumijem. Zašto je otišao, samo da bi se vratio? Ako je planirao bijeg,
zašto nije kvalitetno pobjegao, u Južnu Ameriku, na primjer? Gdje bogataš
poput njega može kupiti državljanstvo i provesti miran ostatak života na
svojoj hacijendi. Što mu je trebao taj bijeg u London i povratak u roku od 24
sata? Mogao je ili mirno pričekati da ga privedu ili pobjeći da ga ne nađu. Ili se
možda sjetio nekog načina na koji će se braniti. Postat će svjedok-pokajnik,
tako je. On je ipak mala zvjerčica u odnosu na velike zvjerke s kojima je radio.
A u ovoj državi više nema zaštićenih, reklo bi se. Moći će pokazati prstom koga
god poželi. I naći se relativno brzo na slobodi, pretpostavljam. A onda? Život na
kakav smo navikli, rasut će se u stotine, tisuće, milijune Swarovski kristalića
koji će nestati u dubokom snijegu. I više ničega neće biti. I nije me to osobito
brinulo. Upoznala sam siromaštvo, a onda i bogatstvo, nije me dojmilo ni
jedno niti drugo. Ne postoje "siromašni, kojima se ništa osim ponosa ne može
oduzeti", ali ne postoje ni "oni bogati i sretni, kojima je cijeli svijet njihova
školjka". Koji naizgled mogu novcem činiti sve što požele: putovati uvijek, i to
prvim razredima, živjeti u krasnim kućama, plaćati tisuću eura za neku glupu
sobu u luksuznom hotelu gdje zahod ipak pomalo smrdi, a stolica do ogledala
je ponešto derutna, sav taj skupi kič, haljine pripijene uz tijelo, lijepe pratilje,
89
Book as passion & BalkanDownload
90
Book as passion & BalkanDownload
12.
OTKRIVAM I POSLJEDNJU MRAČNU TAJNU
91
Book as passion & BalkanDownload
92
Book as passion & BalkanDownload
93
Book as passion & BalkanDownload
94
Book as passion & BalkanDownload
95
Book as passion & BalkanDownload
96
Book as passion & BalkanDownload
97
Book as passion & BalkanDownload
Kako da mu kažem da samo želim ležati bez svijesti pod stolom, da sam
osoba koja se najradije onesvijesti kad ne zna što bi više rekla.
"Pokušat ću se dovući do kuće", rekla sam.
"Adrijana, ti se moraš razvesti od tog čovjeka, neovisno o meni", rekao je
Jakša.
"Reci mu da znaš sve o njemu i Dorotei pa te neće moći ucjenjivati oko
djece. Uostalom, ima on i drugih grijeha... "
"O drugim grijesima, drugi put, može?" rekla sam i pokušala ustati od
stola, ali nije mi uspjelo. Bespomoćno sam se svalila na stolicu. Lokalni pijanci
su zagroktali od smijeha. Jesu li se meni smijali? Svejedno.
"Trebala bi mi... čaša vode", slabašno sam rekla. “A onda bih bila malo
sama, ako može."
Nakon što je Jakša otišao, valjda sam sat vremena zurila u čašu. Što da
radim, pitala sam se. Što da radim. Ima li u našem malom stanu mjesta za mene
i dječicu. Pa možemo svi spavati u mojoj sobi. Predstavit ću im to kao zimske
praznike kod bake. Nisam više mogla zamisliti život u onoj kući u kojoj su se
Dorotea i Stjepan pogledavali u dosluhu. Kad sam se napokon dovukla do
doma, tamo sam zatekla nju. Opet sam zamalo izgubila svijest. Ne, nisam je
mogla gledati.
"Došla sam malo do vas", rekla je tiho. "Stjepan... "
"Ja više ne živim ovdje" rekla sam još tiše. "Moja djeca i ja..."
"Ali..."
"Reći ćeš Stjepanu. Jakša mi je rekao. Ne mogu..."
Stavila sam dlan preko usana i zaplakala.
"Što ti je Jakša rekao?"
"Sve."
Dorotea se udaljila do prozora.
"Sve?"
"Sve."
"I ti mu vjeruješ?"
98
Book as passion & BalkanDownload
"Da"
"Ne misliš da on izmišlja, napuhava, da mi ne može oprostiti što sam ga
ostavila?"
"Ne."
"Da je već prije dolazio u ovu kuću sa svojom bolesnom teorijom i
ucjenjivao nas da će reći tebi?"
"Ne, ne vjerujem tebi, vjerujem njemu", odmahivala sam glavom i
plakala.
"Adrijana..."
"Ne, nemoj mi prilaziti, nemoj ništa govoriti, samo me pusti na miru. Evo
ti kuća, Stjepan, sve. Samo me pustite, pustite već jednom na miru, vi Shimichi.
Bolesni, bolesni ljudi."
"A... djeca?"
"Može ih vidjeti kad god poželi. Ali ti... ti ne smiješ biti u blizini."
"Pa ja sam njihova teta koja ih voli!"
“Ti si psihička bolesnica koja je umislila da živi u starom Egiptu!"
"Zašto u starom Egiptu?!"
"Zato... zato što su se tamo braća i sestre ženili... " rekla sam i oteturala
po stepenicama prema svojoj sobi. Izvadila sam kofer, otvorila ormar. Što mi
uopće treba? Ništa. Ništa mi ne treba. Ove hlače koje imam na sebi, dvije
košulje, potkošulje, gaćice... Ostavljam sve svoje haljine, torbe, štikle, nakit...s
mukom sam skinula vjenčani prsten i stavila ga na vrh kutije s nakitom. Nisam
ni primijetila da se Dorotea popela za mnom i stajala na vratima moje sobe,
prekriženih ruku.
"Ne čini tu glupost. Pa mi te... volimo."
"Samo me pusti da prođem", promrmljala sam. "Ništa mi ne treba, ništa
nisam uzela. Sve vam ostavljam."
Dorotea me nije puštala. Kad god bih htjela proći pokraj nje, ona bi mi
to svojim tijelom branila. Naposljetku smo se počele naguravati. Ona je bila
jaka, jača od Petre Novoselić.
"Dorotea, molim te, nemoj da se tučemo", procvilila sam. "Nema smisla."
99
Book as passion & BalkanDownload
"Nikamo ti ne ideš. Čekat ćeš tu mog brata jer ja tako kažem. Ti ćeš
napraviti sve što ja kažem. Moj brat mora imati ženu, brak. Ne mogu mu sve
žene tek tako nestajati. Što će ljudi reći?" buncala je.
Osjetila sam odjednom u sebi nevjerojatan priljev snage. Gurnula sam
Doroteu tako da je poletjela s vratiju, zateturala unatrag i skotrljala se niz
stepenice. Ostala je ležati na dnu, bez svijesti.
"U redu", promrmljala sam. "I to je u redu."
Oprezno sam je zaobišla i izašla iz kuće u koju se nikada više neću vratiti.
Nazvala sam Jakšu.
"Molim te, daj pošalji Hitnu gore, kod nas. Mislim, kod njih. Izgleda da
je Dorotea pala niz stepenice. Vjerujem da je živa, ali... "
"Ne brini, Adrijana", rekao je. "Samo se ti makni od tamo. Volim te. To
znaš."
Sjela sam na tramvaj pa na drugi tramvaj i pozvonila mami na vrata.
Cijela je zgrada zaudarala na sarmu koju je neka susjeda kuhala. Od sreće su mi
potekle suze. Zagrlila sam djecu, mamu, sestru pa smo se stisnule na malom
trosjedu u dnevnoj sobi.
100
Book as passion & BalkanDownload
EPILOG
101
Book as passion & BalkanDownload
kriva za taj njihov sulud odnos. Naravno da nećemo nikome ništa reći. Ipak
je to Violetin i Filipov biološki otac.
102
Book as passion & BalkanDownload
O AUTORICI
103