Autori: Šagud, Mirjana.

Naslov: Odgajatelj kao refleksivni praktičar

( Preschool teacher as reflexive practitioners )
Ključne riječi: obrazovanje odgajatelja, refleksivni praktičar, refleksivna praksa, akcijska
istraživanja, pedagogijska teorija i praksa, profesionalna kompetencija,
kurikulum predškolski odgoj
( educators' training, reflexive practitioner, reflexive practice, action
research, pedagogical theory and practice, professional competence,
curriculum preschool education )
Sažetak: Stručnjaci s područja pedagogijske teorije i prakse nerijetko upućuju
ozbiljne kritike profesionalnoj pripremi odgajatelja. Najčešće su one
usmjerene na trenutno još uvijek dominantan transmisijski prijenos znanja
te selekcioniranje specifičnih strategija ili tehnika koje bi budući odgajatelji
trebali razviti. Prvo poglavlje rada odnosi se na profesionalnu
kompetenciju ili «profesionalni identitet» odgajatelja koji je nužan kako bi
se mogli prepoznati i iskoristiti djetetovi potencijali te razvijati
individualne karakteristike u različitim varijacijama. Obrazovanje
odgajatelja kao refleksivnog praktičara, centralni je dio rada i predstavlja
novi konceptualni i metodološki pristup praksi te se najčešće temelji na
akcijskim istraživanjima koja istovremeno znače istraživanje i
unapređivanje procesa učenja i poučavanja i koji se javlja kao opozicija
tehničkom i racionalnom (tradicionalnom) modelu pripreme odgajatelja za
odgojno – obrazovni rad. Treće poglavlje odnosi se na analizu postojećeg
stanje u obrazovanju odgajatelja u svijetu i kod nas s obzirom na
tradicionalni i suvremeni pristup u njihovoj profesionalnoj pripremi te se
promišlja značaj akademske zajednice u tom procesu. Opis aktualnog
stanja u obrazovanju odgajatelja u Republici Hrvatskoj te njegova analiza s
aspekta primjene Bolonjske deklaracije polazište je za promišljanje
suvremenijih oblika profesionalne pripreme odgajatelja. Promjene u
obrazovanju odgajatelja trebale bi se odvijati istodobno s promjenama u
odgojno – obrazovnim ustanovama te uz međusobnu potporu i suradnju,
zaključuje se na kraju prvog dijela rada. Dihotomija koja postoji između
formalnog obrazovanja i potreba odgojne prakse nastoji se analizirati i s
aspekta tzv. praktičnih i znanstvenih pedagogijskih istraživanja. U radu se
daje prikaz potrebnih teorijskih znanja i praktičnih vještina koje bi trebao
razviti odgajatelj za kompleksne i dinamične uvjete odgojne prakse. U
okviru provedenog akcijskog istraživanja u kojem su sudjelovali studenti,
odgajatelji i istraživač opisuju se tri godine mijenjanja i analiziranja
profesionalne pripreme studenata. Prvo razdoblje karakterizira nedostatak
vremena za isprobavanjem različitih vještina i strategija te nedovoljna
motiviranost odgajatelja za sustavnim unošenjem promjena, njihovo
provjeravanje, analiziranje i modificiranje. Potvrdili smo da su promjene u
odgojno - obrazovnoj ustanovi samo dio kompleksnog socijalnog,
političkog i etičkog konteksta koji ih može podržavati ili sprječavati. Uz
uočavanje nekih ograničenja tijekom akcijskog istraživanja mogli smo
 konstatirati da opisani način stjecanja profesionalne kompetencije budućih
odgajatelja omogućuje holistički pristup odgojnoj praksi te razvijanje
kapaciteta za analitičko, kritičko i refleksivno istraživanje odgojne prakse.
Drugo razdoblje akcijskog istraživanja potvrdilo nam je teškoće vezane uz
promjenu već formiranog odgojnog stila odgajatelja te nepredvidljivost i
sporost u postizanju sustavnih rezultata zajedničkih akcija. Istovremeno se
postepeno kod većeg dijela sudionika akcijskog istraživanja razvijala
sposobnost reflektiranja i samoreflektiranja odgojno – obrazovne prakse.
Primjenom radnih mapa kao načinom selekcije, sinteze, dokumentiranja,
planiranja i evaluacije procesa učenja i stjecanja profesionalne
kompetencije kod budućih odgajatelja proširili smo treći ciklus akcijskog
istraživanja. Ovom tehnikom dokumentirali smo dinamiku razvoja i proces
promjena kod studenata, odgajatelja i istraživača. U zaključnom dijelu
integriraju se rezultati svih ciklusa akcijskog istraživanja u kojem se
mijenjala tradicionalna uloga svih njegovih sudionika – studenata,
odgajatelja i istraživača. Zaključna razmatranja orijentirana su na različite
razine tih promjena u emocionalnom i intelektualnom smislu. Pokazalo se
da uz pomoć akcijskih istraživanja refleksivni praktičar ima veliku
mogućnost osvijestiti rutinu ili ponovljene greške, te ugraditi nove
aktivnosti i pristupe u svoju odgojnu praksu. Refleksivna praksa je uz
socijalni i kontinuirani samoistraživački proces koji dovodi do osobne
emancipacije svakog sudionika istraživanja. Promjene nemaju nužno
uzlaznu liniju niti uvijek ne donose novu kvalitetu. Prelazak iz
tradicionalne koncepcije obrazovanja usmjerenog na znanje prema socio –
konstruktivističkom učenju implicira velike promjene u paradigmi
obrazovanja budućih odgajatelja, njegovoj ulozi i potrebnim
kompetencijama. Taj proces još uvijek je relativno nov, izuzetno složen,
konfliktan i spor.

Authors: Petrović-Sočo, Biserka

Title: Kontekst ustanove za rani odgoj i obrazovanje-holistički pristup
( Context of preschool institution-holistic approach )
Keywords: Kontekst, ustanova za rani odgoj i obrazovanje djece, djeca u
dobi od prve do treće/četvrte godine, odgojitelji djece rane dobi,
dimenzije konteksta ustanove, kvaliteta konteksta, kultura
( Context of preschool institution, one to three/four-year-old
children, early age preschool teachers, dimensions of context of
preschool institutions, quality of context, culture )
Abstract: U ovom smo radu proučili i istaknuli važnost institucijskoga
konteksta za kvalitetu življenja, odgoja i razvoja djece u dobi
od prve do treće/četvrte godine (što u Reggio pedagogiji
nazivaju (kontekstualni kurikul) te ukazali na mogućnosti
njegova mijenjanja u uvjetima naših ustanova. Istraživanje
konteksta ustanove za rani odgoj i razvoj djece aktualizirano je
tek osamdesetih godina prošloga stoljeća u svijetu i u nas.
Razlozi njegova zanemarivanja zahtijevali su da smo u prvom
poglavlju prikazali povijesni razvoj ovih ustanova u Hrvatskoj,
a djelomično i u zemljama zapadne Europe i SAD-a, navodeći
bitne značajke „ medicinskog“ , „ poučavateljskog“ i
suvremenog razdoblja u razvoju jaslica. U drugom poglavlju
usmjerili smo pozornost na razumijevanje onoga što
institucijski kontekst jest i što ga čini djelotvornim ili
nedjelotvornim, koja su mu svojstva, u kakvom je odnosu s
kulturom i širim kontekstom i, posebice, kako djeluje na odgoj i
razvoj djece rane dobi. Odredili smo ga kao složen, dinamičan,
cjelovit, « ; ; živi organizam» ; ; (Reggio pedagogija), kao
interaktivnu mrežu socijalnih, kulturalnih i fizičkih (ekoloških)
odnosa s kojom je dijete u stalnome međudjelovanju unutar
ustanove. Iz pregleda dosadašnjih istraživanja institucijskog
konteksta, u drugom poglavlju se zaključilo da se kvaliteta
njegova djelovanja na življenje, odgoj i razvoj djece rane dobi
počinje kasno istraživati zbog dvadesetogodišnje dominacije
pozitivistički usmjerenih istraživanja, to jest, tek od
osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad se na dijete počelo
gledati kao na socijalno i kulturno biće (Vigotski, Bruner).
Najprije su se korelacijsko – kvantitativnim istraživanjima
utvrdile i istražile strukturalne (izravno dostupne, vanjske)
varijable ili dimenzije kvalitete ustanova za rani odgoj i razvoj
djece (prostor, oprema, materijali i igračke, broj djece na jednu
odraslu osobu, veličina i dobni sastav odgojne skupine,
obrazovanje odgojitelja, stalnost odgojitelja u odgojnoj skupini
i stručno iskustvo odgojitelja i ravnatelja), a od devedesetih
godina prošloga stoljeća, promjenom znanstvene paradigme
(sociokonstruktivistička teorija), razvila su se
postmodernistička, interpretativna istraživanja s upotrebom
globalno konstruiranih instrumenata za procjenu kvalitete
konteksta ovih ustanova. Ti su se instrumenti nakon početne,
evaluacijske svrhe sve više koristili za samoevaluaciju u
specifičnim uvjetima pojedinačnog konteksta ustanove jer se
njegovu kvalitetu shvaćalo kao „ dinamički koncept definicija
koje evoluiraju u vremenu“ (Moss i Pence, 1994., str. 6). Iz tog
razloga suvremena istraživanja kvalitete konteksta ustanova
postala su kolaborativna, lokalna i kulturalno osjetljiva. U
trećem poglavlju raspravljali smo o strukturi konteksta
ustanove, to jest o njegovim pojedinačnim dimenzijama. Kao
najvažniju istaknuli smo socio-pedagošku dimenziju, jer je
dijete od rođenja socijalno biće i uči u interakciji sa svojim
okruženjem. Zbog toga se, uz naglašavanje stručnosti i
osobnosti odgojitelja za kvalitetu djetetova življenja, odgoja i
razvoja u ustanovi, smatralo važnim formiranje dobno
 mješovitih skupina djece, socijalnu interakciju među djecom i
cjelokupno ozračje u ustanovi. Fizičko okruženje i vremensku
konfiguraciju ustanove također se smatralo nezaobilaznim
dimenzijama institucijskoga konteksta, jer je njihova kvaliteta
mogla poticati ili ograničavati sistem interakcija i
međupovezanosti u ustanovi.

Autori: Šagud, Mirjana

Naslov: Odgajatelj u dječjoj igri
( Preschool teacher in children play )
Ključne simbolička dječja igra, odgajatelj u
riječi: dječjoj igri, simbolizam,
komnpleksnost igre
( simbolic ptlay, preschool teacher in
symbolic play, simbolism,
complexity of play )
Sažetak: Igra je dominantna aktivnost
predškolskog djeteta kojom ono
stječe i razvija kapacitet
fleksibilnosti potreban za odrasli
period. Tijekom igre dijete
maksimalno angažira cjelokupne
aktualne kapacitete te se holistički
razvija. Autorica u članku analizira
značaj igre za različite aspekte
djetetovog razvoja: emocionalnog,
razvoj socijalne kompetencije,
razvoj govora, motoričkih
sposobnosti, komunikacijskih
vještina i kreativnosti.

Autori: Slunjski, Edita; Šagud, Mirjana; Brajša-Žganec, Andreja

Naslov: Kompetencije odgajatelja u vrtiću - organizaciji koja uči
( Teacher's/educator's competences in a learning organization )
Ključne riječi: profesionalna kompetencija učitelja/odgajatelja, organizacija
koja uči, akcijsko istraživanje, refleksivni praktičar, timsko
učenje
( professional competence of teachers/educators, learning
organization, action research, reflexive practitioner, team
studying )
Sažetak: U radu se razmatra problem kompetencija učitelja/odgoitelja i
mogući pristupi u njihovu postizanju unutar organizacije koja
uči. Pedagoška kompetencija praktičara kompleksan je mozaik
 različitih područja znanja i vještina koja su nužno uključena u
praktično područje svakog profesionalca. Stoga autorice
naglašavaju važnost holističkog pristupa u njihovu razvoju i
usavršavanju te smatraju da samo cjelovit model raznovrsnih
kompetencija učitelja/odgajatelja može voditi mijenjanju
tradicionalne odgojno-obrazovne ustanove. U tom smislu put
mijenjanja odgojno-obrazovne prakse, kao i razvoja ustanove
u organizaciju koja uči, pretpostavlja poticanje unutarnjih
pomaka u vrijednostima ljudi, njihovim stajalištima i načinima
razmišljanja, a s time u vezi i s promjenama njihova ponašanja
i načina rada. Učenje karakteristično za organizaciju koja uči
podrazumijeva mnogo više od stjecanja novih informacija, tj.
znanja. Učenje u organizaciji koja uči odnosi se na
osvještavanje vlastitih i tuđih točaka dledišta, stajališta i
mišljenja te učenje putem zajedničke rasprave s drugima.
Prezentirani rezultati empirijskog istraživanja govore kako
postoje statistički značajne razlike u kompetencijama
odgajatelja koji sudjeluju u akcijskom istraživanju za razliku
od onih koji ne sudjeluju u njima. To se posebno odnosi na
onu razinu njihove kompetencije koja je vezana za sposobnost
propitivanja i procjenjivanja vlastitih stajališta, tj. za njihovu
refleksivnost.

Autori: Petrović-Sočo, Biserka; Slunjski, Edita; Šagud, Mirjana

Naslov: Nova paradigma učenja - nove uloge odgojitelja u odgojno-obrazovnom
procesu
( A New Learning Paradigm-New Roles Of Preschool Teachers in the
Educational Process )
Ključne riječi: nova paradigma učenja, uloge odgojitelja, samorefleksija
( A New Paradigm of Learning, role of Preschool Teacher, Self-reflection )
Sažetak: U radu se argumentira svrha i način mijenjanja tradicionalne uloge
odgajatelja u odgojno- obrazovnom procesu, što je uvjetovano novom
paradigmom učenja u vrtiću- zajednici koja uči. Budući da je podrijetlo
znanja prioritetno socijalno, dijete u procesu učenja nije "usamljeni
znanstvenik" niti mu se znanje može prenijeti. Ono se izgrađuje,
sukonstruira i revidira u kolaboraciji s drugom djecom i odgajateljem. Iz tih
se razloga težište s izravno rukovodeće uloge odgajatelja premješta na
mnogo raznovrsnije, suptilnije, demokratičnije i humanije uloge, tj. na
aranžiranje kvalitetnog fizičkog i socijalnog okruženja za dječje učenje, na
"pedagogiju odnosa", promatranja, slušanja, shvaćanja i proučavanja
djeteta (kao u Reggio pedagogijskoj koncepciji) te na kontinuiranu samo-
refleksiju i grupnu refleksiju odgajatelja i stručnog tima u vrtiću kao
zajednici koja uči.
 Autori: Petrović-Sočo, Biserka; Šagud, Mirjana
Naslov: Akcijsko istraživanje-kontinuirano mijenjanje i zajedničko izgrađivanje
kurikula
( Action Research -Continual changing Mutual Curriculum Making )
Ključne riječi: kurikulum, odgojitelj, predškolska ustanova
( curriculum, pre-school teacher, kindergarten )
Sažetak: Da bi klasični kurikulum sve više ustupao mjesto suvremenom, otvorenom,
integriranom i procesnom kurikulumu, odgojitelji, predškolski pedagozi i
psiholozi, sveučilišni nastavnici i znanstvenici trebaju preuzeti zajedničku
odgovornost za iniciranje promjena u praksi i za hitnost fleksibilnijih
stavova prema odgojnim ciljevima i postupcima. Uspješno učenje
predškolskog djeteta utemeljuje se na unutarnjoj povezanosti i nedjeljivosti
svih aspekta razvoja pa ono što će dijete učiti, ovoisi između osatalog, o
tome kako ono uči. Akcijska istraživanja pomažu odgojitelju u mijenjanju
tradicionalne paradigmeučenja i poučavanja djece. Ona predstavljaju novu
istraživačku paradigmu i proces učenja o praksi i u praksi, osvješćivanje,
interpretiranje i razumijevanje teorije od praktičara.. U njima odgojitelj, uz
pomoć svojih kolega i suradnika sistematski istražuju vlastitu praksu,
analiziraju konfliktne ideje i dileme te se predlažu nove strategije. Takvo
zajedničko promišljanje i raspravljanje o problemima unutar konkretne
prakse omogućava njezino bolje razumjevanje, pa praktičar u određenom
tretuntku istovremeno postaje njezin promatrač i procjenitelj te kreator
idućih koraka i strategija u praksi.

Autori: Šagud, Mirjana

Naslov: Kompetetencije odgajatelja i suvremena odgojno - obrazovna praksa
Ključne riječi: kompetencije odgajatelja, kurikulum, akcijsko istraživanje,
obrazovanje odgajatelja
( preschool teacher competences, learning organization, reflexive
practioner )
Sažetak: Formalna razina izgrađivanja profesionalnih kompetencija
odgajatelja tijekom njihovog obrazovanja, nužan je, ali ne i jedini
korak u građenju njegovog profesionalnog identiteta. Profesionalna
se praksa svakog odgajatelja realizirau specifičnom, dinamičnom i
vrlo kompleksnom kontekstu pa bi u stvaranju i razvijanju njegovih
kompetencija trebao dominirati multidimenzionalni pristup. Pri
procjenjivanju nužnih kompetencija odgajatelja nailazimo na
pristupe koji su primarno orijentirani na znanja i vještine potrebne
za uspješno obavljanje specifičnih profesionalnih zadaća, a koje se
nerijetko uvježbavaju i prakticiraju u izoliranim i pojedinačnim
situacijama učenja preko modela koji uz to naglašavaju osobnu i
etičku dimenziju do gledišta koja nastoje stvoriti cjelovite i
dinamičke modele. U radu se analiziraju nužne komponente
kompetencije odgajatelja koje su povezane s razvojem vještina
 istraživanja svoje i tuđe pedagoške prakse s ciljem prepoznavanja i
mijenjanja različitih pristupa koje odgajatelj primjenjuje u svom
odgojno - obrazovnom radu (participiranje u akcijskim
istraživanjima). Nadalje, "novi odgajatelj" se promišlja s pozicije
refleksivne prakse koja omogućuje njegov razvoj od "naprednog
početnika" do "kompetentnog profesionalca".

Autori: Slunjski, Edita; Šagud, Mirjana

Naslov: Književni sadržaji kao sastavnica poticajnog jezičnog okruženja
predškolske djece
( Literal contents as a component of the encouraging language environment
of preschool children )
Ključne riječi: književni sadržaji, tradicionalan i suvremeni metodički pristup, učenje
djece
( literal contents, traditional and contemporary methodical approach, child's
learning )
Sažetak: Jezične vještine djetetu omogučuju izražavanje vlastitih osjećaja i misli,
zastupanje vlastitih ideja i interesa, druženje s drugom djecom i odraslima i
učenje, predstavljajući most prema gotovo svakom aspektu djetetova
života. Većina predškolske djece nauče razumjeti i koristiti govorni jezik
bez izravne instrukcije, za što je potrebno bogato jezično okruženje. Takvo
okruženje djeci omogućuje raznovrsno korištenje jezika u kontekstu koji je
za njih svrhovit, stupanje u raznovrsne socijalne interakcije s drugom
djecom, te kvalitetnu komunikaciju s odraslima koji ih tretiraju kao
ravnopravne partnere. Poticajno jezično okruženje predstavlja sastavnicu
kvalitetnog prostorno- materijalnog i kvalitetnog socijalnog okruženja
vrtića, što znači da je djeci potrebno omogućiti korištenje različitih
materijala za razvoj jezika, ali i stjecanje raznovrsnih jezičnih iskustava
kroz interakcije sa starijim i mlađim vršnjacima i podržavajućim
odgajateljem. U radu je prikazano akcijsko istraživanje provodeno u tri
vrtića, kojim se radilo na stvaranju kvalitetnijih uvjeta za odgoj, učenje i
jezični razvoj djece, kao aspekt njihova cjelovitog razvoja. U tom se
istraživanju najveća pozornost posvećivala razvoju istraživačkih i
refleksivnih umijeća odgajatelja, kao ključne alatke boljeg razumijevanja i
kvalitetnog mijenjanja njihove odgojne prakse.

Autori: Šagud, Mirjana; Slunjski, Edita

Naslov: Primjena portfolia u metodičkoj pripremi studenata
( Using portfolios in preparing students for teaching )
Ključne radne mape (portfolio), profesionalna priprema
riječi: učitelja/odgajatelja, dokumentiranje procesa učenja
( portfilio, proffesional preparation of
teacher/kindergarten teacher, documenting of a
 learning process )
Sažetak: Od učitelja /odgajatelja više se ne očekuje da bude
tehničar uvježbanih vještina koji planira pa onda
realizira unaprijed naučene korake ili strategije. Cilj
ustanova za izobrazbu učitelja/odgajatelja je
povezivanje profesionalnom praksom propozicijskog
i osobnog (implicitnog) znanja. I upravo je
profesionalna praksa veza između ta dva tipa znanja,
u kojem propozicijsko znanje unutar konkretnog
konteksta postaje dinamično. Primjena radnih mapa
(portfolio) može se aplicirati na različite situacije
učenja, poučavanja i pripremanja studenata za
profesionalno područje prakse. Njihovo korištenje u
metodičkoj pripremi studenata je tehnika koja
omogućuje selekciju, sintezu, dokumentiranje,
planiranje i evaluaciju procesa učenja i stjecanja
profesionalne kompetencije kod budućih odgajatelja.

Autori: Petrović-Sočo, Biserka; Šagud, Mirjana

Naslov: Jaslice-zajednica koja uči
( Nursery-the Learning Comunity )
Ključne jaslice
riječi: ( Nursery, Toddlers )
Sažetak: Kvaliteta života djece u ustanovi za
rani odgoj i obrazovanje u velikoj mjeri
ovisi o odgojitelju, o njegovim
stavovima, uvjerenjima i izgrađenoj
slici djeteta. U radu se daje prikaz
razvoja jaslica od medicinskog do
suvremenog doba i posebice se
naglašava potreba stvaranja zajednice
djece i odgojitelja koji stalno uče i
brinu jedni za druge, onako kako se živi
i radi u velikoj, proširenoj i zdravoj
obitelji.