\

krleža

LJEVAK
Biblioteka Cicero

© Naklada Ljevak, 2015 .

© H A ZU , za pism a

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu

Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
 Miroslav Krleža

Bela, dijete drago

Pism a

P rire d io i p ro tu m a č io V la h o Bogišić

■LJEVAK

Zagreb, svibanj 2015 .

Pisma jesu i nisu svjedočanstvo za čovjeka. Jer: čovjek
piše pisma kao i pjesme. Ni u onom slučaju, ako je
nešto javno štam pao pod svojim vlastitim potpisom ,
nije nikakva konačna osuda njega samoga ili nekog
drugog, ako se radi o trenutačnoj impresiji, koja nak­
nad n o m o že jo š uvijek doživjeti svoju k o rek tu ru .
A kako tek stoji s tim im presijam a u pismima, koja
nisu ni trgovačke ni pravne naravi?

Pisma se m ogu poreći samo u onom slučaju, ako smo

ih uputili licu, koje je toliko blagorodno u svom e
gospodstvu, da ih dokraja sm atra našim vlasništvom,
a ne svojim privatnim posjedom ili pogotovo pak
svjedočanstvom , kojim se koristi obično u svom in­
teresu. G ospodin čovjek vraća pism a na zahtjev pisca
uvijek i svagda.

K rleža, 1916.
B il j e š k e

T r e b a m i s l i t i n a s m r t - tim riječima započinje

Oporuka Miroslava Krleže, književnika, datira­

na u Zagrebu 3. ožujka 1939: “...I na smrt.
Autorsko pravo, a to je jedino što posjedujem,
ostavljam Beli Leposavi rođenoj Kangrga, m o ­
joj ženi. Svatko im a pravo da se precjenjuje,
u našim prilikama, dakako. U slučaju ako to
autorsko pravo bude i poslije njene smrti pred­
stavljalo neku m aterijalnu vrijednost, to je m o ­
lim, da ga nam re bilo kakvoj javnoj svrsi. Za
potporu bolesnih književnika ili siromasima.
Na izvršioce ove oporuke im am još jed n u
m olbu.
M olim sprovod bez svećenika, bez vijenaca i
bez govora. Ja bi se sigurno prevrnuo u lijesu
da čujem bilo kakav govor nad svojim o tv o re­
nim grobom . Osim toga: m olim da m oj grob
bude jednostavan, bez kam ena, bez križa i
bez ikakvog natpisa. Z em lju koja se vratila k
sebi, treba ostaviti da bude zem lja, a ne grob.
M olim Vas, dakle, ostavite m e u grob trećega
razreda i pustite da m e preraste trava, je r je,
eto, tako m oja posljednja želja u m o m en tu
kada m islim na svoju sm rt.”
Sljedeće se, 1940, Krleži javlja Ivan G oran Ko-
vačić, pjesnik Moga groba: “Jednom ću m irne
savjesti gledati u Vaš bakreni spom enik (ako
ne u m rem prije Vas). M ožda će reći da sam
izdao Radića i H rvatsku. Bit ću krležovac, a to
znači: d a ... Vi dobro z n a te ... Računajte, dakle
na m ene!”

6
 P is m a

l.
K r l e ž a b e l i , j e s e n 1919. Belo draga, pišem Ti i noć je. Po-
slednji p u t sam Ti pisao, kad nije bilo to poslovno, u Selcima
jed n e noći. Bila je letnja oluja i nad Senjom i V elebitom slav­
no su m unje udarale. T o je onda bilo lepo. A ja sam Ti pisao
o m o ru i o leptirim a i pism o se je izgubilo. D anas mi je žao
za ono pism o. Ja sam već skoro celi tedan u Požegi i posao
se oko prevađanja miče polagano. Ja se m nogo patim doista.
Jer tu im ade svinja koje grakću i zvonova i ljudi uzvikanih i
m nogo oh m nogo nem ira. Više nego u Zgbu. Ja sam Ti pisao
do sada već m nogo pisam a. I pred polazak u Zgb. iz Kapele.
Od ovde već jedno. I depeširao sam Ti. I ovo sada pišem , a
Ti ćeš ga za celo dobiti onda, kad ću ja već biti natrag u Zgb.
Im adem osećaj pišući ta pism a, kao da odapinjem strelu u
prazninu. M oguće nećeš niti to dobiti. Đ avo bi znao. Sada
ništa ne znam šta je s T obom ni kako je. Jedno m i je jasno
bezuslovno, da treba da se ovo stanje što pre obali u nešto
određena, je r ovo je sve tako neizvesno, rastrgano, improvi-
zovano, nesnosno.
Ja već šest godina ne znam šta će biti sutra. I uvek putujem
bezglavo i ju rim i uvek nešto čekam . A ja već znadem i to da
ne treba da se ju ri je r nem a zašto, i to je m nogo, veruj mi,
to znati. Jer onda se stvar drži u ruci. Sam o je jed an osećaj u
m eni velik i konstantan, i m nogo [...] m e sapinje: čežnja za
radom . Rad, Velikim Slovom pisan.
(P re v a đ a m M. A ngela. N eizreciv o je k o m ič a n celi taj
u b o g i M. A ngelo. A nije veliki ra z m a k od njega. U d e ­
c e m b ru će b iti g o d in a. Kako je sve to ništa. U Z gb. sam
d ik tira o prijepis ro m a n a . I o n bi se m o ra o jo š b a re m dva
puta p re ra d iti. A ta k o ništa! Sve leti n e d o v rše n o . T o m e
k o d tih b ele tristič k ih sitnica ne sm eta! Ali h te o b ih već
d e fin itiv n o n ešto .)

7
B il j e š k e

V rekao je u četvr­
id it e r u k a m i se n e t r e s e -
tak 23. travnja 1981. M iroslav Krleža, pjesnik
koji se u predodžbam a nije klonio sm rti, pa se
ona rasprostrla u figuram a likova i naslova po
kojim a je postao blizak m nogo široj zajedni­
ci od dvojice prijatelja s kojim a se toga ran o ­
ga ju tra našao u salonu stana na prvom katu
kućnoga broja 23 na zagrebačkom Gvozdu.
N akon trenutka tišine za kojega se zagrcnuo
od bola, kao najstariji od njih trojice uzeo je
bocu s konjakom i natočio: pili su za dušu
dom aćice koja je neto m prem inula u bolnici
doktora M ladena Stojanovića. “...K ao da n e­
m am devet decenija”, nastavio je, budući da
je doista bio nadom ak devedesete: rodio se
1893. na recipročnoj udaljenosti u suprotnom
zagrebačkom pravcu od sm rtopisne adrese u
Vinogradskoj, u kući koja nije im ala salone i
u književnosti koja nije m ogla sastaviti aka­
dem ijin književni razred. O praštao se od su­
pruge Bele, koju je prem a vlastitom sjećanju
upoznao kao četrnaestogodišnjakinju 1910.
i s kojom je od 1917. proveo život. Posljed­
njih četvrt stoljeća upravo ondje na Gvozdu.
Z a razliku od Krleže, Belu je čitav svoj život,
kako se to obično kaže, znao najm lađi od njih
trojice, liječnik Krešimir Vranešić. Rodivši se
1936, Vranešić je u studenom 1938. bio još u
kolijevci kada Krleža Beli javlja u Split da je s
njegovim ocem “Vr. Đ urom bio u Sam oboru”,
pa su na povratku pješačili sve do Svete Nede-
lje, “na prvom jesenskom suncu”. Vranešić se
 P is m a

Sad je ponoć. Ja sam u m o ran od posla. Pišem na dan diktan-

do nem ački do 12 kart. Koliko sam kart. na okružju ispisao,
Bože! T o je bilo još septem bra 917. A sad je opet septem bar!
Dete!
Č em u to?

2.
B e l a k r l e ž i , i z o t o č c a u z a g r e b , k o l o v o z 1919. Milo, danas
je već deveti dan da sam ovde - ali još nem am vesti od Tebe.
Upravo sam u brizi s obzirom na uhapšenja Tom . i drugih.
Z nam i sama d a je to sm ešno s tobom dovoditi u vezu, ali toli­
ko sam žensko. - Kod nas je zaista sve opušteno. Kad pom islim
na onog m alog blond dečka kao Tom . O n i opasna ličnost!
Dakle paragraf 1 I alineje je učinio svoje! Sam o da niste imali
D raška u tiskari?Jer dvobroj s e je već sigurno počeo štam pa­
ti. Gdje ćeš sada štam pati'M ađare? Već vidim da će knjiga iz
toga izaći.
Izm eđu ostalog m o ram Ti priznati da sam bila opet 4 dana
bolesna. N eka vrsta španskfe, m ožda i influence šta li. Ali sada
m i je već dobro. Sreća da sam daleko, je r znam da bi m e gr­
dio. Dakle da znaš, da u “Švici” kraj O točca im a prazno učit.
m esto. T o je sat hoda od O. a veliko švičko jezero čini to selce
zaista ljupkim. T u im a škola sa 4 raz. i 3 učit. sile. O d kojih je
jed n a sada prem eštena. Dakle to ako bi htela m ogla bi odm ah
dobiti. Ali eto kad neznam šta je sa m olbom ni ništa. Ako
m olba nije ni predana, a ja ovde sedim za badava i čekam .
A nije to ni lako. Što dalje to teže. Ja sam tačno znala da će to
tako m i biti. Pa onda to još u ovoj kući. A u Gospić neću, dok
sasm a ne b u d em zdrava, ja bi se m ogla na p u tu prehladiti.
U Gospić se naim e putuje u vagonim a za marvu! Neki dan
m alo da se nisam ugušila. Pokvarila se lokom otiva kad su bili
u sred tunela koji je 4 km dug. M ožeš misliti panike. Kako je

9
B il j e š k e

teško m ogao sjećati i ljeta (1940) kada se Bela

iz Splita dopisnicom javlja Krleži u Zagreb,
kako sam a kaže - zajedno s Vranešićem . N a­
kon što p o p u t oca završi m edicinu, Krešimir
Vranešić će skrbiti za zdravlje Krležinih, no u
njihovu je životu bio i ostao više od te ili koje
druge uloge koju bi se dalo definirati. Treći je
kom orni svjedok Belina odlaska znatno stariji
od Vranešića, prevalio je sredinu šezdesetih i
sa Krležinim a se zna otkad su oni na G vozdu
a on u Z agrebu. No za posljednjeg desetlje­
ća bosanski novinar, zavičajem Fočak, Enes
Cengić zavrijedit će rijedak položaj Krležina
urednika, dajući sabranim spisima središnjeg
opusa hrvatske književnosti sarajevsku adre­
su, te zadobivši tim e neočekivano svojstvo
posljednjeg ukućanina dom a Krležinih.
“Uvijek je željela um rijeti prije m en e”, pri­
čat će tih dana i mjeseci Krleža kondolanti-
ma: “Bojala se ljudi koji bi joj se poslije m oje
sm rti osvećivali/’ Z a posljednje godine živo­
ta im ala je pritom razlog više. Nije više bilo
Tita, čijim se prijateljstvom osjećala zaštiće­
nom . T ito se doista Krležinim a obraćao kao
obiteljskim prijateljim a. Z ab rin u t za Krležino
zdravlje, u više navrata m u je nudio na ras­
polaganje m edicinsku p o tp o ru kakvu je sam
uživao, a kada je u ljeto 1976. Krleža s Tržiča
hitno prevezen u Ljubljanu i ondje operiran
pod prijetnjom sm rtnog ishoda, T ito se ubrzo
javio vlastoručnim pism om sročenim na pri­
v atn o m m em orandum u: “Dragi naš Krleža,

10
 P is m a

to sve prim itivno i bedno. Bilo bi ipak fino to sve ostaviti - pa

otići! Ali kuda i kako? Kad gledam sada m eni vis - a vis kućicu
sa drvenim krovom ! Pa sada pred veče gone stada, kroz grad
na vodu, a po noći žanju. Jer po danu im je prevruće i ne dos­
piju na sav posao, je r sve se rukom radi. Plug im je drven! A i
kako igraju sada sa soldatim a cure. Uz to pevaju neke užasno
čudne napeve. Kao nigde. O ne ličke od dva najviše tri inter­
vala - bez boje bez svega. Sam o ipak tužne. Inače po selima
kradu i ubijaju se ko ništa. Jučer dovezli jed n o g u bolnicu, ali
već m rtvog. Potukli se. Svaka druga žena je trudna. A svake
nedelje svatovi! Ž ene se. O nda nose barjake. “Vlaške” i "šo-
kačke”. O nda se m rze te dve zastave kao nikad do sada. Po
vagonim a ispisane sve kletve i ceo prostački rečnik na “Srbi­
jan ce” i dinastiju. Nikad si nisu bila dalje ta dva naroda - što
zajedno drvenim plugom ore!
Brzojavi m i bar iz Požege. Da Ti znam upravljati listove. Jed­
va čekam da m i se javiš da znam kako Ti je.
Voli Te Tvoja Bela [...]

3-
Krleža b e l i, i z Og u l in a u o točac, kolovoz Bela, dete
19 19 .
drago. Sutra p u tu jem za Kraljevicu. O vo pism o predajem u
O gulinu usput. Ne znam hoćeš li ga prim iti i kada. Depešu i pi­
sm o od 11 .VIII. sam prim io. Pisao sam Ti pism o dan po T vom
odlasku o tom e da m olba nije predana. O dgovora nem a. Po
tom e držim da nije stiglo. Ja putujem za Kraljevicu i prim orje
informacije i stana radi. Ako će biti dole zgodno za ovu zim u
eventualno. Posle ću m oguće u Požegu prevoda radi. Do sada
nisam m ogao je r su bile neke komplikacije. T ebe su novinske
vesti za celo nervirale. N o nije ništa važna. Piši za Zgb točnom
adresom . Ja sam p otpuno zdrav i m nogo te pozdravljam .
D ruge pristojnije kuverte nem am pardon.

11
B il j e š k e

kad sm o se vratili iz Like Jovanka je prim ila

pism o od drugarice Bele i tada sm o saznali da
si u boljnici već 7 dana, niko nas ranije nije
obavjestio. V eom a nam je žao da je to tako
ispalo. V jerujem da ćeš brzo ozdraviti, što
m nogo želim o ja i Jovanka. Ja sam sada ko­
načno u m ogućnosti da se m alo odm orim , ali
m oram da se sprem am za K olom bo na kon­
ferenciju nesvrstanih. M ožda čem o se prije
Kolom ba vidjeti u Sloveniji, ako stignem rado
bi proveo par dana tam o. D otle ćeš Ti biti van
boljnice. D rugom polovinom augusta m ogli
bi zajedno da se nadjem o na B rionim a”, kaže
T ito sa zaključnim željam a "da se čim prije
o p o ra v iš” i p o se b n im p o z d ra v o m za Belu
u svoje i Jovankino ime. D o susreta kojim a se
T ito nadao nije došlo, Krleža se sve teže kre­
tao i do Brijuna više nije stigao, a i odnosi su
se u braku Brozovih zakomplicirali. T itu nije
preostalo drugo do da se sam, sljedeće jeseni
(1977) zaputi na Gvozd. Bio je to posljednji
susret dvojice prijatelja koji su vodili m noge
ozbiljne, tvrde razgovore. V jerojatno je točno
d a je bilo teško odoljeti zagrljaju tako m oćnog
prijatelja kao što je bio partizanski maršal,
ali kada ih se čita dobro je uzeti dvosm jernu
cjelinu a ne tek Krležina pism a Titu i zapise
o njem u. N apregnuto i koncentrirano Titovo
obraćanje Krleži očito do kraja vibrira iznad ili
čak m im o političkog pragm atizm a. Za razliku
T it o K rle ž i: Č u o
od m nogih, on je tako uspio ne izgubiti svog,
s a m d a si b io u
pojedinačnog Krležu. b o ljn ic i...

12
 P is m a

4-
B ela Milo, prekju-
k r l e ž i, iz g o s p ić a u z a g r e b , k o l o v o z 1919.
če dakle pro m en ih boravište. O vde m ije i m nogo ugodnije.
Im am potpuni m ir. N em a u kući djece. Pom isli ja od T ebe
ništa do 26-og nisam imala. Istom onaj list usput iz Ogulina.
I ju če r ovam o depešu. M ožeš li zam isliti m oju brigu! Milici
sam brzojavila no ne dobih odgovora. M ožda je mislila da ne
smije Te [...] gde si. Iz O gulina javljaš da krećeš za Kraljevicu.
Gospojica na pošti u O točcu bila je dobra i spojila m e telefon­
ski na Kraljevicu.Naim e na taj spoj sam čekala 26. i 27. Oba
dana provela pred poštom na klupi. Radi nevrem ena je bilo
teško dobiti spoj. Kad sm o dobili m olili sm o [...] poštaricu da
pošalje u H otel tražiti Te da dođeš na telefon - ali rekoše da
T e nem a. H ted o h joj opisati iz očaja crnu bradu i. t. d. T a nije
m oguće da Te nije uočila [ . . . ] - ali uzalud. Ti m ora da si već
bio otišao. Jučer dakle obradovala m e je depeša. Milo m ije da
si sproveo par dana na m oru. Sto nisi bar dulje?
Kako velim od tih 5 pisam a sam o m e je jed n o razveselilo -
druga ne prim ih. T o m ora da je na neki način zaustavljeno!
Dakle Ti držiš da su prilike dole povoljne. Sada slušaj Mili bili
što ja kalkuliram . Kako vidiš m olbu nisu predali i oni na taj
način ne daju da ja idem na m esto. A ja zato smislih ovako.
Sada je u O točcu prazno m esto. Ja im javih da bi kom pelirala
i gle oni oberučke prim iše. I svaki dan javljaju da neka p o ra­
dim na to m e da m e to dopadne. Drže naime da sam kapitulira­
la. M am a veli da čim ja dobijem O. da ona onda odm ah odlazi
u Beograd m akar baš u jed n u nam eštenu sobu. A onda je p ru ­
ga za m ene čista! Razumeš? Ja ću onda odslužiti m esec dva u
O. kako već udesim o i preko noći osvanuti u Zagrebu. T im e
sam se uklonila susretu i svem u. Iz O. ću lako otići, je r oni se
skroz pasivno i neutralno drže. O dem eventualno na M erin
poziv na dopust i ne vratim se. Držiš li Ti to sve za pam etno?

13
B il j e š k e

Tum ačeći Beline strahove, Krleža je na dan

njezina pokopa Cengiću kazao: “Trideset i pet
dana sam bio s Belom u bolnici. O nda dvije
noći s njom u frižideru, a večeras ću biti s njom
u A rkadam a.” Sutradan se povjerio Elizi Ger-
ner i M ilanu Arku: “Uz m ene je imala težak
život. Stalni napadaji na m ene, prem etačine,
hapšenja, skrivanja...”, osvrnuvši se pritom
na smisao poruke kojom su se m eđusobno
pozdravljali u prepisci [92], a onda je postala
vidljiva na oproštajnom buketu: Posljednji po­
zdrav iz Gj. 16. “Nije to nikakva tajna. T o je
Đorđićeva 16 gdje smo se prvi put vidjeli 1910.
izbliza. Kod Vuksana, Belina ujaka, inače m og
kolege iz Kadetske škole.” Krleža je s Belom,
ali i s drugim a, često “računao” [83] razdoblje
njihova zajedničkoga života, otkad su se 1917.
zbližili, a po to m 1919. vjenčali, te form alno
počeli zajedno živjeti na zagrebačkoj adresi
Prilaz 3, nasuprot zgrade N arodnih novina na
koju će početkom sljedećega stoljeća dospjeti
Krležino ime. Prem da bi se njihov život i m im o
Krležine sentim entalne projekcije dao ovjeriti
kao egzistencijalna a ne tek socijalna cjelina,
nerijetko su jedno na drugo upućeni s distan­
ce. Zapravo tek su četiri godine ustaške uprave
proveli neprestano zajedno, u stanu u Radiši-
noj ulici, nadom ak Um jetničkog paviljona, koji
je u to doba postao, a u govoru i ostao - džamija.
Stan u Radišinoj bio je četvrta zajednička za­
grebačka adresa na koju su si Krležini upući­
vali pisma. N akon podstanarstva u Prilazu 3,

14
 P is m a

Ja u Z. sada ne m ogu pošto m on papa ostaje tam o na dopustu

3 tedna. A onda će s m am o m u B. M am a je živčano bolesna.
Svi se boje za nju. Dakle s njim e se neću da sastanem pa je
tako najbolje. Ali bi onda m ogli odm ah u Kapelu Batrinu i
tim e bi se i taj “zločin” svršio. Jer ovo je zaista već sve preni­
sko. D ok dobijem dekret čekam ovde. Jer ovde na županiji
se to sve i rešava. Danas sam bila kod tih svih gospona f. Sve
to ide po o nom "no-no”! N adam se da ćeš i Ti Mili biti s tim
svim sporazum an. Znaš da ne sm em misliti ni sećati se onih
m ojih časova koje si m i dao. Fizički boli - jed n o m reči! Boli!
U V rhovinam a gde se čeka vlak za Gospić bila sam kod Bose
[...] pa sam to m prilikom našla k artu sa zabave u U m etničkoj
školi. Od sto glava odm ah spazih m oju najmiliju!! N aravno
turih u džep.
M olim Te da m i daš uvezati sve izašle brojeve Plamena! Pa ćeš
m i onda u O. poslati kad Ti javim . Ja gotovo ništa ne čitam.
N eprestano neke trzavice i brige i pošta i sve to deluje rastr­
gano i provizorno. Iz O. u G. sam na prim er putovala 12 sati!
O dm ah se u m o rim i dok se sada opet odm orim i u redim ras-
pakujem i snađem , onda opet seli. - N ego znaš, ako ja budem
m orala dugo na taj dekret čekati - pa kad ga dobijem a m oji
već budu u B. onda ću ja um esto u O. direktno u Z.! Svaku
p ro m en u ću Ti razum e se javiti žicom . - Ti piši sam o na M a­
ricu V uksan Gospić. A ja ću na Milicu. Jer sad će se sigurno
paziti na T voju adresu!
Drugo ništa za sada nego da mi se čuvaš. Ne smijem novine uzeti
u ruke. Jer sve one vesti pod: Nesreća, Pao sa tramvaja, Utopio
se, Ubili ga, i. t. d. - kod svake zadrhćem. Pa opet hapšenja. Sve
to čini da tako strepim, strepim, čeznem i m učim se. Nemoj mno­
go raditi! Staje sa rom anom ?Je li se počelo štampati? Pa Mađari?
M nogo T e voli T voja Bela
Hoćeš li u Požegu? Javi!

15
B il j e š k e

zajedno su živjeli u selu D uga Rijeka u lud-

breškom kraju, p o to m u Kukovićevoj 28 (uli­
ca će za vrijem e njihova boravka ondje p ro ­
m ijeniti im e u Kraljice Marije, a zgrada u kojoj
je bio dvorišni stan kućni broj iz 28 u 32), pa u
M ihanovićevoj ulici. Prije odlaska na Gvozd,
opet su se vratili u donjogradsku ulicu koja
se tada više nije zvala po kraljici, već po bra­
ći - Kavurićima, u isti predjel, izm eđu Gajeve
i G undulićeve, ali na suprotnu, ju ž n u stranu.
Koliko znam o, prva su Belina pism a Krleži išla
na Prilaz 13, gdje je živio s roditeljim a. U ljeto
1918. šalje m u brzojav, nesretna zbog razdvo­
jenosti, upravo na tu adresu, oslovljavajući ga
“M iroslavom Krležom ju n io ro m ”, budući da
se i Krležin otac zvao Miroslav. Krleža je kao
unovačeni pozadinski službenik habsburške
vojske tada, za posljednje godine rata, poslije
službe odlazio kući, u roditeljski dom ili neko­
liko ulaza niže, gdje je na Prilazu 3 iznajm io
sobu kod glum ice Mihičić, te se tako osam o­
stalio. Slijed njihovih postojanijih adresa n a­
kon što počnu živjeti zajedno odnosi se, p o ­
red spom enutih zagrebačkih, na niz beograd­
skih hotelskih i kućnih odredišta, pansione u
P arizu gdje Krleža duže boravi 1932, hotel
N e p tu n na V elikom B rijunu i vilu Bistrica pri
T rži ču koji su im zajedničko odredište ali su
ondje p o v rem e n o i sam ostalno, pa glum ač­
ko odm aralište u N o v o m V inodolskom , vilu
u splitskoj Z e n ti i n a p o k o n h o tel A m basador
u O patiji gdje je Bela nerijetko odlazila.

16
 P is m a

5-
Krleža b e l i , i z z a g r e b a u g o s p i ć , r u j a n 19 19 . D rago m oje

dete!
Pre svega Te pozdravljam m nogo. Ja nisam bio u Kraljevici
nego u Selcima (izm eđu Crikvenice i N ovog). Relativno naj­
m anje b u re (50% spram Senj 100%) jaka vegetacija, m asline,
koje nem a do Raba. Jeftino. Lepi stan od dve sobe, sunce, 150
Kr, it.d. D ole sam bio nešto oko tedan. V ratio se 28.VIII. D a­
kle na dan T vog putovanja u Gospić. D epešu prim io i pism o
od 30.VIII. i k artu od 28.VIII. Č udi m e da nisu stigla pism a iz
Selaca. Bila su za Ot. N a stvar! Ja mislim da nikakvo oklevanje
ni zavlačenje nema smisla. Ova kom binacija za Ot. nije ni toli­
ko loša, ukoliko se oni m iču za Beogr. Ja držim da nije važno
hoćeš li dobiti m esto za O. i ja sum njam . Ja bi želio da se što
pre sredim i sm irim , da mogu da radim. Je r po tvom e odlasku
došle su oluje i ja onda nisam ni slova napisao, što m i sasvim
u o stalo m i dobro čini. D akle ja p u tu je m u su b o tu za Kapelu
i Požegu. O nde ću udesiti stvar i prevesti C ollona i M. Angela
i skočiti even tu aln o za O sek zbog teatra. O nda ću se vratiti
i pisati Ti konkretno, kada i kako, kada sve već izgleda m ora da
bude rom antično. Ja bi najvolio da to bude što pre, je r je jesen
n a m o ru lep a do B ožića, i svaki je d a n p o tp u n o p ro m a š e n
i izgubljen u neizvesnost. Dete ludo, ne uzrujavaj se, neurasteni­
ja, jer ja sam zdrav i sve je mimo i normalno. Ako bude što važna
m olim depešom , to će m i biti dostavljeno u Požegu, a ja ću ti
se onda svakako javiti. Adresa dakle ostaje Zgb. Milica. Milica
je za m og odsustva T voju sobu prodala, “je r ona nije znala
što je s nam a” . Bila je iz toga velika konfuzija i skoro konflikt.
Ali o n a sve to ž e n k asto sh v ata i ne čini iz to g a p ro b le m a,
i “ona će već s T obom stvar izravnati”. Ja sam zbog te sitnice
značajne neizrecivo besan. Ne piši o tom e je r pism a za m og
odsustva dolaze u njene ruke. G ovorio sam s njom o stanu.

17
B il j e š k e

D ok se Krležina, u djetinjstvu intenzivna p o ­

vezanost s rođacim a postupno gasi, Beline
su obiteljske relacije jake, po obje roditeljske
loze, u Lici, sve do Senja, pa ne sam o što im a
razloga ondje boraviti, već se od nje kao je ­
dinice takvo što i očekuje. T e će veze održa­
vati čitavoga života, pa i nakon što će upravo
tu okolnost, boravka m eđ u svojtom (1919),
iskoristiti da bi iz Gospića i O točca, odm ičući
se kao učiteljska pripravnica od roditeljskoga
nadzora, skrenula pozo rn o st sa svojih pravih
nakana i trajno se vezala za m ladoga pjesnika
[4]: njem u je bilo dvadeset šest, a njoj dvade­
set tri.
U Senju se Bela i rodila, kao prvo dijete u obi-
telji Mile Kangrge, “kraljevske pošte i b rzo ­
java činovnika” i K atarine, ro đ en e Vuksan,
26. listopada 1896. Već sutradan u im en u Le-
posava krstio ju je jerej Nikola Radošević, ad­
m in istrato r parohije senjske. Sudeći po žurbi
oko krštenja b it će da obiteljska predaja na
koju se Bela pozivala kada je tum ačila svo­
je im e [13] i podrijetlo nije bila bez osnove.
N jezini su se roditelji tako, kao baštinici raz ­
ličitih kršćanskih denom inacija, bili do g o v o ­
rili da će prvo dijete ako se rodi m uško krstiti
u pravoslavnoj crkvi, a bude li djevojčica u
B e l a se rodila u
katoličkoj. N o kako se porođaj Beline m ajke Senju, gdje je upi­
sana u pravoslav­
zakom plicirao, to su Kangrgini dobro p roci­
ne i katoličke ma­
jenili da bi Bela m ogla ostati jedinica i p o ž u ­ tice, a u Zagrebu
je završila evan-
rili je upisati u pravoslavne m atice. R acional­
geličku djevojačku
niji pogled na tu situaciju govori da ako je školu.

18
 P is m a

“O na bi, ali n em a rublje ni posluge.” M eđutim to će se dati

savladati i tak o m i u Z g b u p rvi m o m e n t im a m o krov.
U o stalo m .
D ole na m o ru bilo je donekle lepo je r nem a horizonta, to je
kanal i Volga je valjda šira. N o lepše je nego šljiva i zidovi u
dvorištu obrtne škole. I n em a Zgb. A m i m ožem o i u D ub­
rovnik. Raditi bi se dalo lepo, a to je glavno. Č itam neke ču­
dne stvari i m nogo spavam i odm aram se. Sto još da ti pišem
u ovako poslovnom tonu? Pisao sam neke stihove dekorativne
na m o ru i m nogo m i se toga objasnilo. Ti piši redovito dalje
na Zgb, kad se vratim odgovorit ću Ti odjednom .
M nogo te pozdravljam , m alo dete [...]

6.
K rleža b e l i , iz z a g r e b a u g o s p i ć , r u j a n 1919. Bela dete m ilo,

danas je subota šesti septem bar. U ponedeljak osm oga k re­

ćem za Požegu. Čim tam o uredim stvar javit ću ti to žicom
pa ćeš depešu eventualno prije dobiti nego ovo m oje pism o.
Prevest ću M. Angela najm e ne ja, je r je to hitno, u toliko,
budući da jed an čovek kreće za Berlin u oktobru, pa bi m an u ­
skript poneo sobom za R einhardta. Ja m o m en taln o ne znam
kako stoje konkretne relacije. N e znam kada prestaje taj fa­
m ozni “trotedni d o pust”, ne znam koji rezultat im ade Tvoja
m olba i konačno ne zn am što će biti u Kapeli. N o m islim da
je sve sporedno, a najvažnije je ono što se želi i hoće. O stalo
je sve onda form alnost. M islim svakako da m e dakle infor-
m išeš o gornjim nepoznanicam a (dopust i m olba), da kad se
vratim polovicom m eseca da ću znati što je. Ako treba što
onda žicom i ako je važno. Žicom do 15.IX. Horvat - Požega. Sa
m n o m ništa n aro čito nova. Ja ne radim ništa, i to nije na
od m et; čitam više ali i to m alo. O d m a ra m se u glavnom .
Z d rav sam .

19
B il j e š k e

doista bilo kom plikacija u p o ro d u to su vje­

ro jatn o bili u živ o tn o m e riziku i m ajka i dije­
te pa je h itro krštenje, upravo kao i dogovori
u obitelji o vjerskom odgoju djece, uo b iča­
je n postupak. Još će dugo Belin konfesionalni
identitet, k u ltu rn o ali i adm inistrativno, u tje ­
cati na njen i njihov život. Simbolički se to
u nje očituje pri blagdanim a, a u njega kroz
isticanje apozicije “srpskoga z e ta ”.
N o prije tih kom plikacija, ratne školske go­
dine 1916/17. Leposava Kangrga upisala je
I-IV. tečaj u Kraljevskoj m uškoj učiteljskoj
školi u Z agrebu, što je bilo m oguće je r je
prethodno, nakon srpske osnovne, završila
osm orazrednu Evangeličku (!) višu djevoja­
čku školu u Z agrebu. U lipnju 1919. pristupila
je ispitu zrelosti, te položivši ga, stekla p re t­
postavke za službu privrem ene učiteljice u n i­
žim pučkim školama. U porno Krležino istica­
nje Belinih m ladenačkih talenata ne bi se tom
svjedodžbom dalo potkrijepiti - prevladavaju
u njoj ocjene dovoljno i dobro, ističe se tek
pjevanje kao vrlo dobro. V ažan je detalj toga
dokum enta sadržan i u napom eni da “za vrije­
m e svoga obrazovanja u učiteljskoj školi” nije
uživala p o tp o ru iz “zem aljskih sredstava”,
što je značilo da m ože zadržati inicijativu u
traženju službe, a ne biti raspoređena na pri­
padni rok. T jedan dana nakon što se te jeseni
vjenčala, Poglavarstvo slob. i kralj, glavnog
grada Z agreba izdalo joj je pod brojem 745 za
tekuću 1919. godinu D om ovnicu, na kojoj se

20
 P is m a

Evo Ti šaljem dve fotografije sa otoka Lopuda. “Lopudska si­

rotica” . T o nije Lacrom a. Dva sata od D ubrovnika brodom ,
na otv o ren o m m oru. Dakle h orizont kakvog na našem m or-
lačkom i senjskom kanalu ni u snu nem a. Sam ostan prazni,
cele m letačke kuće prazne i flora južnjačka kako se lepo vidi.
Financijske relacije iste kao i na našem prim orju, dakle po
svem u m nogo ugodnije za zim u je r nem a vetra a trešnje cva­
tu u decem bru.
Kako si Ti? O d tebe sam prim io sam o pism o od 30.VIII. Posle
ništa. Sad je večer i m esec. T oplo je. Ja m nogo spavam po
dvanajst sati, i nikako ne m ogu da se naspavam . T o je od
u m o ra još od napora prijašnjeg. Raditi bi se m oralo m nogo, a
nepojm ljivo, m nogo i to posve na drugim i solidnijim te m e ­
ljima nego dosada. Ja form alno žedjam za jed n im sm irenjem .
Jer kad se setim ovih poslednjih šest godina jurnjave - Bpest
- Pariš - Solun - Beograd - Z agreb - i sve ono u Z gbu do sol-
dačije i fronta i paviljona i okružja i Silovića - oh - bilo je to
bogam i dosta. Ti si dete došla u septem bru. O d onda držim
da te poslednje dve godine postepeno idem bliže k jezgri i to
osećam . H teo bi da sazrem .
O vde se u Z gbu pišu kojekakve strahotne i skandalozne glu­
posti. Ali posle m o ra ja već ni novine ne čitam redovito. Mi­
slim da bi u godini jednoj pokidao sve osećajne i nervne veze
sa tim truležom . T o bi dakle bilo.
D ete m ilo, pozdravljam T e m nogo i celivam. H teo bi da do­
vršim u stilu sa kojekakvim slavnim opom enam a higijenskim
i sličnim ali to je valjda suvišno. Piši m i i odgovori bez obzira
na to, što ja neću biti ovde. T o ne čini ništa. Ja ću se skoro
vratiti.
(7.IX.)
Ja ću m oguće ostati u Požegi i preko 15.IX. Svakako dok ne
svršim s M. A ngelom . Zdravo.

21
B il j e š k e

ona prvo potpisala kao Bela, a onda i ispred

službenog upisa Leposava Krleža dodala isto
- Bela.
Belu su tako - Belom zvali odm alena, i to ne
kao prijevodnim , talijaniziranim likom njezi­
na osnovnog im ena, već s obzirom na njenu
svijetlu, bijelu put. T a nom inalna blagost nije
uvijek bila pojavni oblik Belina karaktera,
ali bi i za negativnih epizoda Krleža govorio
da o njoj “ne misli(m) kao o uznemirenoj ženi,
koja govori u groznici”, te da su slike koje o
njoj nosi u sebi "m irne i uvijek svijetle: neke
m jesečine i plave kose, i neke drvorede i čaša
nade na stolu” .
O braćajući m u se pod starost s “Najmiliji od
Prilaza 13 do P. 3 pa preko 32 jed n e m rtve
kraljice, zatim M ihanovića 16, Radiše Adžije
14, pa onda detronizirane kraljice do Br. K. 23
i najzad Gv. 23. Čudne brojke: 3, 13, 32, 16,
14, 2 3 ...” - Bela govori o životu kao p u to v a­
nju: “Eto putovali i putovali a i D. R. koja je
bila škola bez broja ne treba zaboraviti” - pa
i sam a poentira s početkom: “A sve je počelo u
Gj. 16.” “Apatija” joj je “zapušteno propalo hr-
đavo neuredno sirom ašno tužno ljetovalište,
ničija briga. O suđeno na prošlost. Mi sm o za­
dnji M ohikanci”, ali - “Vrlo važno.” Svi smo,
ionako, “klem pavi, puni reum e, slabih očiju i B e l a : Opatija je
zapušteno propa­
zuba i kose, slabe probave i svi se nekako ženi-
lo hrđavo neured­
ram o toga, te starosti, suvišnosti, voštanosti.” no siromašno tu­
žno ljetovalište,
Z a posljednjih godina na G vozdu Krleža je sa ničija briga. Osu­
strepnjom i skepsom analizirao Beline boljetice, đeno na prošlost.

22
 P is m a

Izvini za ovaj ukrasni koverat, ali ja n em am drugog pri ruci.

T o je od gospe Mih.

7-
B e l a k r l e ž i , i z g o s p i ć a , r u j a n 1919. Mili! T voje pism o od
4-og m ije stiglo za 4 dana. O vam o stiže pošta, odnosno voz
sam o 3 p u ta u ted n u , pa m ožeš m isliti kako ja n e rv o zn o išče­
kujem . U to vrem e dakle dobila sam m esto u O točcu. Ali ga
ne m o ra m nastupiti pre 22 . Sada su nastale op et kom plika­
cije utoliko što m am a ju č e r piše da ona isto dolazi u O. dok
tata u B . ne nađe sobu za njih. Stoga držim da ću m o rati
m esto nastupiti i čekati dok se ona m akne. N adam se da to
sve skupa neće tako dugo trajati. Svakako sm o ovu jesen
prom ašili.
M ožeš misliti kako sve to na m ene pada. Ali m o ram i hoću
da sve uspravno podnesem . Pa onda kad se sm irim o da neg-
de na m o ru proleće sprovedem harm onično i toplo uz Tebe.
Z naš da m e ubija m isao da m o ram preuzeti III razred osno­
vne škole u O. Šta ću ja toj deci i šta će ona m eni.
D obro je što si otišao zbog prevoda u P. Računaš li Ti s Gri-
n o m ili sa tetkom ? Svakako otiđi i u Osek! Da vidiš tam o pri­
like i što se osoblja tiče! Bach je opet [...] M. G. na repertoir,
kako sam čitala! T u prestaje sve. - Č udna stvar je taj gospo­
din čovek i u kakvim se sve oblicim a ne javlja. Č ovek m ora
na to sve zaista reagirati sam o tako da se povuče. Samoća. Ali
gde? Izgleda d a je nem a.
O pet m e je zbunila u T vom pism u reč “oluja”, što je došla po
m om e odlasku. M ora d a je ipak bilo m asa neugodnih stvari,
koje su Te prošle. A ja nisam m ogla da ih saznam . Ali tešiš
m e d a je sada sve m irno. - A i ne radiš. I ne treba. T a za boga
znaš li Ti ako je stvarno M. G. C olona i ro m an i sve ostalo?
Pa i treba pauza, treba.

23
B il j e š k e

a s obzirom na svoje poteškoće ironizirao pri­

stup konzilijam e opservacije, cinično im presi­
onirajući sugovornike poznavanjem procedura
pojedinih medicinskih specijalnosti. Posebno
je, ne bez argum enata, pa i intuicije, bio iriti­
ran prijedlozim a da pored dom aćih stručnjaka
potraži pom oć u inozem stvu. Posjetio ga je u
to vrijem e razglašeni doktor M edenica, poku­
šavajući ga uvjeriti da je “u savršeno dobrom
stanju, te da u roku od mjesec dana m ože p o ­
stići da skače po stepenicam a - ako samo dođe
k njem u u Švicarsku”. Krležina literarizacija
M edeničinih nakana ne odudara bitno od ono­
ga što m u je zbilja bilo predloženo. Medenica
se Krleži javio pism om u studenom 1979, pri
čem u se referira na spom enuti pregled, k o n ­
statira "polipatologiju koja ga je napala” i
predlaže da m u "obezbedi, naravno sa V ašom
cenjenom suprugom , m esto za kraće ali orga-
nizovano ispitivanje u U niverzitetskoj k an to ­
nalnoj bolnici u Ž enevi.” Profesor M edeni­
ca, kako se potpisuje, izričit je oko kondicija
toga pothvata: "Prevoz će da bu d e obavljen
avionom Izvršnog veća. D oček u Ž enevi će
da bude organizovan od strane naše a m b u ­
lantne ekipe” , a kada se sve izvidi i obavi,
Krležini bi m ogli “da p ro v ed u kraći p eriod
u nek o m rek reativ n o m cen tru u Ž enevi ili
okolini Ž e n e v e.”
Način na koji je M edenica "uveden” Krleži,
odnosno u sinopsis finala Krležinih na G voz­
du, indicira dram aturgiju niskoga intenziteta

24
 P is m a

Iznenadila m e je opet M. Po drugi put uvreda za Tebe. A i žao

m ije. Ne m ogu ljudi da Te poznaju.
Jesi li m i dao uvezati Plamen? Nađi m i [...] poslati u O. kad
Te zam olim .
D akle ja ću T i jav iti daljni razvoj stvari. Sam o da to sve se
b rže reši - je r ću ja skoro m alaksati. N a m o m e n te m e zna
zavitlati znaš onako kako je to već k o d m en e sam o m o g u ­
će. I onda h o d a m "bez u tro b e ” kako T i veliš. Pozdravlja
T voj B.

8.
K rleža iz p o ž e g e u g o s p i ć , r u j a n 19 19. Bela, dete dra­
b e l i,

go, danas je jedanaesti, dakle već treći dan što sam krenuo
iz Zgb. Jučer sam bio u Kapeli i od onde sam Ti depeširao i
pisao pism o. Same klauzule i paragrafi i spone i večni kreteni­
zam m edijokriteta to čoveka prati na njegovom putu. Svi se
ljudi drže form alnosti. Ž upnik je m ajstor, a kaplar sam o kal­
fa. Kalfa radi sam o po zapovedi m ajstora. O n ne sm e iz svoje
inicijative u verkštatu kojem ništa bez m ajstora, je r potpada
pod udar biskupove noge. "T im or episkopiensis” je užasan
strah za m ale ljude i oni se kao puževi boje. Sto se tu može?
Preostaje sam o nadležni faktor u Zgb. T o je Kerdićev brat.
T am o su Roguljine veze i cela Kranjska sa svojih 2000 p o p o ­
va. Kvalificiranih. T am o je konačno "civilni” B eči Prag i Min-
hen etc. Masa novih varijanata dakle sve to nije važno. Bilo
bi svakako važno to, da [...] duplikat krsnoga lista, je r bez
njega Ti se ne veruje ništa. Slobodni list (ledigschein) to se
dobije u Z gb u poslednji m om ent. Mi sm o dogovorili glede
duplikata da ćeš ga uzeti odm ah, i ne znam je li si, je r konačno
putevi su ženske duše duboki strašno [...]. Dakle to je jedino
važno. Prvi dan sm o bili od puta um orni. D rugi dan sam bio
u Kapeli. Danas i sutra je veliki “w asche” i tako ćem o početi

25
B il j e š k e

koja će obostrano, izm eđu Krležinih, pa p o ­

slije sam oga Krleže i okruženja, tinjati sve do
pjesnikova sprovoda, čiji će cerem onijal onda
m noge začuditi. Kao da su se svi skanjivali
učiniti bilo što. Krleža je razočaran u stano­
vom koju je utem eljio, ali se iz nje ne povlači,
nego sim bolički kupuje vlastiti auto kako se
ne bi vozio službenim , iako se više nigdje ne
vozi. Pa kako bi se onda u Z enevu vozio avi­
o n o m Izvršnoga vijeća, ali to da se tako ne bi
vozio ne bi ni priopćio to m e Vijeću, ni dužno­
snicim a koje ne odbija prim ati.
Z a trenutka nade da bi se m oglo dogoditi
“čudo” i Bela ustati sa sam rtne postelje, Krleža
pita Milana Arka: "Ti ćeš to znati. Koliko m ože
stajati bolnički dan u jednoj austrijskoj ili nje­
mačkoj, dakle vanjskoj bolnici? Z anim a m e to,
ako bi Bela izašla iz bolnice, ne znam kakva bi
bila njezina rekonvalescencija? Ako se to dogo­
di, svaku bih žrtvu pridonio, novci nisu u pita­
nju, ona bi m ožda išla kao pacijent socijalnoga,
ali ako i ne bi, ja bih snosio troškove, novac
nije u pitanju.” Bele više nije bilo. O poruku je
trebalo pisati ispočetka. I podići grob.

R ođen sa m u u l ic i kaže Krle­

Sv e t o g a P e t r a -
ža, “u ulici koja nosi im e toga apostola i p rv o ­
ga pape” (br. 4), govoreći o svojim roditeljim a
koji su se ondje doseli nekoliko dana ranije, a
vjenčali su se u župi S v . Blaža. Kada se u p e ­
tak popodne 14. studenoga 1919, s vlastitim
svatovima, pod kišobranim a, s početka Prilaza,

26
 P is m a

prevađanjem tek 13.IX. N adam se ipak svršiti M ichgele i Co-

lona do 20. T u je u k u d velika i neopisiva ruska konfuzija
i 99.999 % energije se uludo troši na onaj preostali percent
rezultata koji se pojede naravna stvar. I tako svukuda i uvek.
Ovi vozovi koji p u tu ju 15 kilom etara po 8h i oni za Beograd
su užas. Su grozota. Su H rv. Rapsodija. U Požegi, gde sam ži­
vio za vrem e “P ana” i Pesam a III III m nogo im ade spom ena
na svakom koraku. T o je daleko već sve iza m ene. Kada bi
ta cela “H rvatska faza” sa svim svojim krčm am a i kristušim a
bila iza m ene! Oh.
N eopisiva p o tre b a je u n a m a da rad im o . Ja bi h te o da ra ­
dim u m iru . I to je refren sv akodnevni. O va m i je p auza
d o b ro došla. D istanca izm e đ u nas nije m i d o n ela nik ak v o g
iskustva. Z a ču d o sam n e o b ič n o ja sn o o d re đ e n sp ram
Vas, gospe, od p rv o g a dana. Ja z n a d e m kako sto jim sp ram
Vas - d ete - od u v e k i to je d o b ro živ eti u m irn o j svesti.
V olim Vas.
Je li se patite od nostalgije? Je li Vas hvata bes, pa ga zbog za­
pleta na m ene projicirate, kao da sam ja čem u kriv? Ja nisam
ništa kriv, pa ni gluposti ljudskoj, gospe draga! Sm irite se lepo
i pišite m i za Z gb je r ovam o ne bi stiglo pism o za celo. O nda
m i depeširajte ako što trebate am o na H orvata.
Pišem nešto stihova u poslednje vrem e i m esečine su lepe. Ali
šta je m eni do stihova i mesečine? Sve je to suvišno.
Pozdravljam Vas i celivam dete m ilo i m islim da ćem o se
skoro videti. N e zaboravi Bela duplikat lista lirskoga, oh je r
to je važan dokumenat u [...] ovoga vrem ena. Z dravo [...]
Taj papir i kopija je [...]. I to je kopija m ojega papira iz
1913-1914. Na to m Bristol paperi koji je bio pred rat liniji
sam pisao. Sam o na “n jem u ” .

27
B il j e š k e

zaputi prem a novoj crkvi Sv. Blaža proći će

ispod roditeljskih prozora, bila je to tada opet
njihova župa. M alu skupinu m ladih ljudi u
crkvi je čekao također m ladi kapelan M ihael
Razum , s kojim su m ladenci M iroslav Krleža
i Bela Kangrga ugovorili vjenčanje. Vjenčanja
se obično obavljaju u župi m ladenke, no Bela
je pripadala pravoslavnoj obitelji, a obred su
dogovorili u katoličkoj crkvi. Rodbine mla-
denaca u svatovim a nije bilo: Kangrgini su se
to m e braku protivili [4], a ni Krležini nisu bili
entuzijastični. P ored kum ova, zatekli su se
ondje prijatelji, M oša Pijade, a vjerojatno i Mi-
lan Begović, kojem u će Krleža retrospektivno
pripisati kum ovsku čast. Vjenčanja su, kao i
drugi crkveni obredi javni događaji, štoviše
vjenčanje se najavljuje, oglašava, trip u t “ozi-
va”, kako bi se potencijalno inform irani m ogli
priprem iti da se pojave s dokazom iz kataloga
zapreka. N o za ovo vjenčanje je teško tko m o ­
gao saznati je r m ladenci “nijesu ozivani” i to
stoga “je r im je podijeljen o prost” . A oprost
od oglašavanja bio je tek uzgredan, budući da
se u osnovi odnosio na “oprost od ženidtb. za­
brane m ješovitih vjeroispovjesti” izdanog po
“nadb. duh. stolu” pod brojem 11644.
I M iroslav Krleža i Bela Kangrga bili su pravi
Zagrepčani, prem da je Bela zagrebačku zavi-
čajnost form alno stekla tek, odnosno upravo
udajom za Krležu. Ipak, prve su zagrebačke, fa­
m ilijarne i društvene adrese za svakoga od njih
dvoje povezane s tipičnim ali i inidikativnim

28
 P is m a

9-
R r l e ž a b e l i , iz p o ž e g e , r u j a n 1919. D raga Bela! danas je po­
nedjeljak petnajsti. Ti za celo nećeš iz ove debele provincijal­
ne pučine dobiti m oje pism o pre tedan. D ok ono doplovi do
T ebe, dete drago, onda ću ja već biti u Zagrebu.
Ja ovde živim m u čn o , to je jo š najbolja reč. T u im ade m n o ­
go ljudi, [...] Slavonije, m ačaka, pasa, gluposti, oh, n e o p i­
sive, horvacke, i n e m ir je velik. M nogo veći nego u Z gbu,
na prim er.
S prevađanjem ide teško, ali ide.. Mich. A. je gotov. D anas
prelazim o na Coll. i kada bu d e g o to v ja p u tu jem . Pišem
diktando dnevno dvanajst araka po prilici i to m e seća [...].
Z d rav sam . M nogo je d e m i inače ništa ne radim . Č ekam da
to v rem e ode do đavola! J e r je već sve g lupo i n esnosno.
N e znam jesi li prim ila m oje pism o iz Kapele? I o no iz P ože­
ge. T am o sam pisao da se pobrineš za krsni list. Ne zn am jesi
li to učinila, kao što si to bila trebala. Je r sm o tako zaključili
već davno.
Čim dođem u Z agreb, javiti ću Ti eventualno depešom k o n ­
kretno kako stvari stoje. O nda ću iz T vojih pisam a m oći da
se orijentiram je r ovako ništa ne znam . Prevod M. A. i Coll.
treba da se još prepiše u Z agreb i s njim treba nešto uraditi. To
znači novce u slučaju da vani “uspije” . Inače ništa nova. Se-
dim eto na prom enadi. Nekakve opice od ženskinja čitaju n a­
ravno groficu P opandour (20.000 prim eraka je D em etrović
zaradio) i “Prybisevskog”! G ledam gore daleke. Psunj. Krn-
dija. Papuk. Posle m ora sam izgubio ovaj p u t smisao za kon­
tinentalni [...] G ledam Požegu. Eto tu sam na toj istoj klupi
u au strijsk o m šinjelu z e le n o m sed am n ajste čitao n a suncu
m ajskom . O n o je sve daleko, o ni dani.. O h, kako bi h te o
da iz to g a z a u v ek izađem . Kako je sve to n eizrecivo glupo.
O Tebi dete m islim često, m irno. Ti si sada im ala vrem ena da

29
B IL JE Š K E

kom plikacijam a. U gradu njihova djetinjstva,

gdje su im roditelji bili prvi naraštaj - Belini
su došli iz Like, a Krležini iz V araždinskoga
kraja - nije bilo ništa neobično da se obitelji,
napose one službeničkog položaja, kakve su
bile Krležini i Kangrge, razm jerno često sele.
S Krležinim a je doista bilo tako, dok su Kan­
grge, otkad su se s Belom kao djevojčicom
predškolske dobi doselili, stanovali u Gjorgji-
ćevoj ulici, gdje je bila i adresa Belinih rođaka
po m ajci - Vuksana, pa ju je Krleža ondje, u
stanu svoga kadetskog prijatelja V uksana prvi
p u t i sreo. Bela će odatle, iz Gjorgjićeve, od­
laziti u svoju prvu, Srpsku naro d n u osnovnu
školu u Z agrebu, koja će je već 1905. nagra­
diti za dobar uspjeh, kako se to obično čini
- prigodnom knjigom , a i kako je to običaj u
srpskim zajednicam a - na ćiriličnom pism u.
(I Krleža je im ao svoje pučkoškolske rituale,
prim jerice učiteljev im endan: “Klobučar. D e­
beli starac s brkom so m a ... Klobučarova kuća
u Vlaškoj ulici 19.III. Josipovo. N ovo odijelo.
Čestitke u čestitar rimi. Svečari. Cvijeće. Mi­
ris. T orte. N aranče.”)
Srpska je zajednica u Z agrebu početkom XX.
stoljeća bila ne sam o d ru štv en o vidljiva već
i utjecajna, pa okolnost što je za neku djevoj­
čicu odabrana ta vrsta škole ne bi budila za­
nim anje da u svojoj četvrtoj godini Bela nije
upisana i u m aticu župe Sv. M arije u Senju, K r l e ž a o svom
učitelju Klobuča­
i to u svesku VII. na str. 24, o čem u je onda
ru: Debeli starac
izdan i odgovarajući Krstni list kojim kanonik s brkom soma...

30
 PlS! IA

se spokojiš s nekim velikim pitanjim a našega odnosa. Je li Ti

što postalo jasnije? Z anim a m e rezultat distance. Bilo bi zlo,
daje samo fizički bol, kako pišeš u poslednjem pism u koje sam
pre dva tedna prim io još u Zgb.
Pozdravlja te Bela i celiva [...]

10 .
B ela k r l e ž i, iz Mili, Tvoj
g o s p ić a u z a g r e b , l is t o p a d 19 19 .
list od 29.9. ju če r prim ila. Ovaj ćeš odgovor naći dok se vratiš
iz Slovenije. Ti si se zaista usputovao! - Obradovalo me je što
imamo stan. A kuda bi Tomašić? Milici? Ni najm anje m e ne
žanira što se ide kroz pivnicu. Glavno je kupaona. Dakle sad
sm o za krov m irni prvih dana. T o m e je zaista um irilo. Pa još
k tom e dve sobe. T o se traži! Sam o ako ne bude miševa! Pa
ću se bojati. A šta onda? Z anim a m e hoćete li kupiti tiskaru?
T o je držim jed n a dobra m isao. Piši m i o to m e m alo izrazi-
tije! Jer to bi zaista s obzirom na valutu bilo oprezno. Danas
sam napisala onu n am iru na 100K neke ratne potpore, koga
li vraga. D obro m i ide zaista. Školu n am nikako ne otvaraju.
O vde je i ona m ala učiteljica (što m en e voli) je r ona je ovde
kod kuće. Pa ćem o onda zajedno u O. M eni se od 23. prošlog
računa plata. Skroz nezaslužena. D obila sam II. razred devoj-
čice. O ne m ale bele devojčice što idu na firm u. O h, kako ću
ih lahko ostaviti, pa otići jednoj m ojoj čistoj devojčici. Znaš
da m i se vrti u glavi kad pom islim da to vrem e nije baš tako
strašno daleko.
Evo m e m am an zove na telefon iz O točca. M oram na poštu.
Z a ovaj p u t završujem .
V olim Te m nogo
Tvoj B
Javi m i taj tel. broj!!

31
B il j e š k e

Josip C rnobrat utvrđuje da "po odredbi kr.

Z em . Vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu
od 15/11 - 899 b r 17908 zabilježuje se da je
pravom oćnom odlukom grads. Poglavarstva
Senja od 22 . kolovoza 1899 br. 2690 odluče­
no da kršteni im a slijediti vjeru svoje m ajke,
naim e, rim okatoličku, p a k je stoga iz grč. isto­
čnih. m atica krštenih brisana i u one u koje po
zakonu spada naknadno unešena. N aknadni
unos po nalogu preč. Bisk. O rdinarijata u Se­
nju od 22 . studenoga 1899. br. 1473.” U natoč
biskupskom pečatu, crkvene se uprave, n ije d ­
noga od vjerozakona, očito nisu osvrtale na
postupanja po no rm i ili o p o rtu n ite tu civilnih
zakona, pa Bela Krleža ne sam o što u b rak
s K rležom neće m oći ući tem eljem senjskog
dekreta 1473, nego joj ni sam vjenčani list
nije, kada joj je to postalo važno, bio dovoljni
polog rim okatoličke pripadnosti.
A kako se u nas u dokum ente sum nja i kada ih
se kritički čita, pokazuje prim jer Krležina kr­
snoga lista, s kojim se njegovi biografi trajno
nisu pom irili, pa je pjesniku i spom en-ploča
postavljena na kući u D ugoj, poslije Radiće-
voj, ulici u kojoj je po vlastitim riječima “za­
čet” , ali ne i rođen. Jesu li Krleži roditelji, bake
ili tetke, s kojim a je kao dječak bio razgovor­
ljiv, povjerile taj delikatni detalj, do kojega bi
držali stari D ubrovčani koji su dob računali
od začeća, ili je on takvo što tek pretpostavio,
m anje je zanim ljivo od zapravo sigurnoga
navoda kako se rodio u Petrovoj ulici br. 4,

32
 P is m a

11.
B ela k r l e ž i , i z o t o č c a u z a g r e b , l i s t o p a d 1919 . Otočac,

20.10.19. Uh ju tro
T voja dva pism a i k artu iz Og. - po našem rastanku, primila.
O no od 16-og pod P. S. m e je zaludilo! Ja neprestano ništa
drugo i ne m islim nego o to m e da dođeš. Sam o ja se bojim da
putuješ po toj zimi. I teško m ije dozvoliti da Ti te sve ličke
m anjkavosti podnosiš. O na željeznica od Ogul. do Vrh., pa
onda kolim a do O. Ja bi svakako izašla u Val. sa kočijom pred
T ebe. Sam o bi m o ra o udesiti u nedelju kad n e m a m škole.
Epidem ija prestala. Z ato ja tam o nebi ni m ogla. Milka otišla
u Z. - Ja bi onda za Tebe u istom hotelu rezervisala sobu koja
je do m oje. T o bi nam bilo spretno. Javiti ćeš m i hoću li Ti
onda poslati [...] m antel i kovčeg, ili će T e to tu sačekati? Ali
držim da bi to baš trebao po putu. Dakle izvesti m e onda što
da uradim .
Dakle jed n a novost - zubar! A m olim Te koji im a tu čast!
U pozori ga da Ti dobro napravi - m islim solidno - je r inače
ja neću ništa biti kriva.
Ja Fritz živim sam o od Zagreba. Moj put Tebi bio je preko po­
treban. O svežih se kod Tebe. Pa sada lako snosim prazninu.
Ubija m e studen. I volela bih da sam sada na “L opudu” . Ti bi
onda odm ah počeo da radiš. Ali zašto T e nervira Tvoj nerad
sada? Ništa ne m ože propasti. Sve je u Tebi. H oćeš li m i p o ­
slati stihove [...]? Č ekam ih. Javi m i odm ah rezultat iz Oseka!
Osek, da! Ti će gosponi opet parodirati stvar još gore nego
Zagb. što bi bio. O h, kad se nebi trebalo im ati posla snikim
u Jugoslaviji.
Počela sam D ostojev. “Ju n g er N achunrs” . T u je stvar izgleda
pisao w egen [...]. Oseća se grozničavo pisanje ”po aricim a” .
T rebalo je ženinom Paši poslati 30 rubalja. I dvaput se ženio
dobri Fjodor!

33
B il j e š k e

dotično Peršinovu k u tu [96], na što se vraća

u više svojih dnevničkih koncepata. Nije da ni
sam Krleža ne bi pustio svom e peru poneku
rom ansijersku nijansu, p o p u t detalja kada je
blago korigirao sat svoga rođenja sa šest na se­
dam ujutro, kako bi se brojčani slijed uklopio
u poželjni astrološki rebus koji g a je zaokupio
kada je navršio 49-u godinu, ali nad uvjerlji-
vošću opisa vlastite pojave u Z agrebu teško
m ože biti sum nje: ta bilješka sadrži čak repli­
ke babice, a i im e nadležnoga liječnika. Krleža
štoviše lijepo priča kako “o m itosu prvoga dje­
tinjstva skuplja podatke u m islim a već godina­
m a”: “na prelazu stoljeća 1900. u prvu godinu
ovoga tzv. dvadesetog bila je ponoćka i to se
sjećam one Silvestarske Noći, je r sam bio na
toj noćnoj misi kao dijete koje je 1899. m je­
seca rujna počelo da ide u kaptolsku pučku
školu. Rođen u sjeni crkve Svetoga P etra...,
kršten pod katedralom kaptolskom u kapeli
Svetoga M artina, ja sam kao pravi, autentič­
ni vlaškovuličanstvujušči odrastao na K apto­
lu (Bijenička).” O ndje je m inistrirao ne sam o
svom e kateheti Mili Rukavini, koji g a je doče­
kao kada ga je m ajka prvi dan dovela u školu,
nego i “kanonicim a Voloviću i Langu (kasnije
biskupu i kandidatu za sveca), m onsignoru
Radičević Lovri, doktoru Lončariću, Krapcu,
K r l e ž a nije rođen
zač. o p a tu ” , za koje kaže da su m u “zapeli
u Dugoj ulici kako
u m em oriji”. Kandidat za sveca postat će i nje­ to piše na spomen
ploči, nego u
gov razredni konškolarac Benigar, koji će ga
Petrovoj, kako to
kao franjevac m isionar posjećivati u u red u piše u krsnom listu.

34
 P is m a

Šaljem Ti 6 lepota grada O točca. D a T e privučem . Imali bi

lepe šetnje u okolini.
Školu im am sada opet od lh - 4. U to vrem e bi Ti spavao.
G lavno je da ne m o ram u ju tro ju riti u 8h.
Pozdravlja.
T voja Bela
3h u školi.
51 buduća m ajka sedi pred m en o m i pišu krasopis. Jedna plače
je r je napravila packu. D ruga što joj se pokvarilo pero i. t. d.
Sam o Anka Kangrga se dobroćudno smeši. O na m ije danas
donela jed n u krušku! O na im a 1% sata hoda do “našeg” sela
Podum a. I to ona prevaljuje dnevno po snegu i kiši.

12.
Bela M ilo - vra-
k r l e ž i, iz o t o č c a u z a g r e b , l is t o p a d 19 19 .
tih se sada s večere, u o v u m o ju “sam icu” pa kako je toplo
- i "S tim unga” - kuda ću nego k Tebi. N adam se da o n o ­
vem barskim večerim a n eću sam a sedeti ovde. č e k a m n e ­
strpljivo T voje odlučujuće pism o. J e r u poslednjem 16.10.
si to ipak sam o nabacio. T ebe zaista sada ne veže ništa na
Z. T i bi m o g ao “p rezim iti” ovde sam n o m . D anas m i M ara
piše i pita je li to bila sam o optička varka ili su m e ljudi
zaista videli u Z agrebu! I ako sam bila što nisam skoknula
m alo knjim a.
Govorili sm o je li, da ću ja videti bi li gde bilo m esto na seo­
skoj školi. Raspitivala sam ali uzalud. M ožda bi se neko i me-
njao ali nem a smisla da se u ovu ličku vrlet zabijem o. N em a
ništa bez Dalmacije. T o bi Ti na vladi m ožda pre doznao.
Zaista bi to bilo ipak zgodno je r služba m i je lahka kako se
uverih - i nije neinteresantna. Uz to m i je osiguran stan drva
i druge pogodnosti aprovizacione - kao činovniku, uz to i tih
ubogih 550 K nije na odm et.

35
B il je š k e

direktora Leksikografskog zavoda, nekako u

doba dok bude radio na biografiji jo š jed n o g
biskupa kandidata za sveca - Alojzija Stepinca.
Z a dram aturški karakter doživljaja crkvenog
obreda pak, toliko razrađivan u tum ačenju
korijena njegova teatra, kaže da se prije od­
nosio na vjernike, nego obred u užem smislu,
što prisnažuje arg u m en to m kako je lagao već
na prvoj ispovjedi. T o čini uvjerljivom i sli­
ku kako je Belu p ro m atrao u crkvi Sv. Marka,
gdje je dopratila na večernju p obožnost “te tu
iz provincije” koja je bila katolkinja, a m ladi je
kadet iz prikrajka pro m atrao prisutne, u m je­
sto da im se pridruži u m olitvi, posebno dje­
vojke, pri čem u Bela nije bila ni prva ni jedina.
Izronile bi koji p u t iz sjećanja "lijepo crnooko
djevojče” Z lata Kuzm ićeva, pa Micika Jean za
koju nije nalazio načina da se s n jom “u p o ­
zna”, s M icikom V incekovom već su poveza­
ne konkretnije fantazije, a n e to m prije nego
će u Pečuh, u četvrtom e razredu, neka će
Jelka dovesti do pravoga “ud ara” . U vrijem e
kada je Belu već “zapazio” - u Gjorgjićevoj,
u Lici, u crkvi - Krleža se iz Lovrana dopisu­
je s n ep o zn ato m djevojkom , to n o m koji će
uskoro prožeti pism a Beli. I ne sam o to, on
toj svojoj “M iloj”, čije je pism o prim io” ali
naglašava - “iza pauze”, ne taji da “podržava
(još) jed n u glupu en erv an tn u v ezu ”. Pism o iz
lipnja 1913, na Tijelovo popodne, poznato je
prem a konceptu koji je ostao u pjesnikovoj bi­
lježnici: ako padne na bojištu O na će to i sama

36
 P is m a

Dakle da odeš do Benešića, on bi m ogao saznati za Dalm . Pa

da se jed ared sm irim o. Jer zaista pozitivnog smisla nem a da
m o ram živiti neznam koliko km od T ebe, pa m akar neznam
kako sam o kratko vrem e - je r večna šteta je svakog časa. (Za
m ene.) Imaš li već odgovor iz Oseka?
Je li se inače što važno dogodilo? Č itam u novinam a da zad­
nji tran sp o rt đaka za Prag i W ienu ide 30 o. mj. Da već ode
jed ared i taj transport. U ostalom Milo oprosti - uviđam da
grešim . Ali šta ću? O vde im am vrem ena - pa m islim i suviše.
Kada ćeš m i poslati onaj [...] knjiga? M olim T e priloži m i i
T voju Liriku - ja sam m oju ostavila u Gospiću. N aim e za­
boravila u o n o m konfuznom stanju. N eznam jesi li otišao [...]
ili kom e? Učini mi radost.
Još da T e u pozorim da voz iz O gulina ne ide sredom za Vrho-
vine. Inače svaki dan. N ervozno čekam T voje sledeće pism o.
Pozdravlje. Celivam Te. T voja B
Šta si odlučio za Milč.?
Jesi li m u već pisao?
Ipak sam ja trebala otići do njega još pre.

13-
B ela k r l e ž i, iz o t o č c a , l is t o p a d 19 19. Milo - Jutros digoh
Tvoje pism o 23.X.
Koriš m e zar? I kratak si prilično. N ervozna sam danas zbog
toga ceo dan. Sad je večer. Ne h ted o h Ti dakle ni pisati o m a­
teri. Jer čemu? Z b o g orientacije o raspoloženju? R aspolože­
nje je njezino spram nas jednako to jest negativno. Dakle
konstantno glupo. A kad joj ja naglasih da je m oja dispozicija
ista od Uskrsa - svršila je razgovor ceo, sa nervnim ispadom ;
suzam a grčevitim . I rastasm o se službeno. Dakle u to m je
stvar. I nikad se neće prom eniti, je r njim a upravo prija ova
"bol” “nesreća u familiji” ili kako oni već krste tu Kino dram u.

37
B il j e š k e

čuti, ali on “tem eljito sum nja” da bi m ogao

poginuti je r “im a koješta važna da podnesem
ovdje na ovoj kuglji prije pada”. Inače m u je
“d obro” : “com fort je bogat m ore je toplo lije­
po je vrijem e.” I “ne radi ništa”, te "često m i­
sli” o Njoj, čeka da m u piše “odm ah”. D otad
se “gom ba, pliva, jed ri” , tjelesno je dosegnuo
“do neke elastične o tporne form e” . Ni Krle-
ža Beli zacijelo nije bio prva simpatija, sam je
isticao njezina ličkog udvarača, m ladog au­
strijskog časnika, kojega je odbila zbog njega,
a čini se kako nije bio ravnodušan ni na naklo­
nost koju su joj iskazivali Ivo Andrić i G ustav
Krklec, glasoviti zavodnici toga književnoga
naraštaja.
No kako je i njihov brak postao svojevrsni
mit koji je (auto)projektivno prekrio m n o ­
ge nijanse, p o p u t trave iz m etafore o grobu
u Krležinoj protooporuci, tako su se i druge
žene Krležina života u priči a vjerojatno i u
zbilji prelam ale kroz tu tem eljnu nit. T ri se si­
gurno ne m ogu zaobići, o dvije se zna dosta,
a treća - prva po više kriterija - ostala je i u
prekogrobnoj sjeni. U Krležinim rukopisnim
kalendarskim rekonstrukcijam a apostrofiran
je i Vukovar. Posve je vjerojatno da ga ondje
nisu vodili revolucionarni im pulsi - je r je p o ­
Krleža Nepozna­
državao kom unističku frakciju koja nije slije­ toj o mogućnosti
da pogine na bo­
dila koncept “ujedinjenja” verificiran Vuko-
jištu: Mila, ima
varskim kongresom - već vezanost za Editu koješta važna da
podnesem ovdje
Velić, bečku studenticu čija je obitelj odande
na ovoj kuglji pri­
potjecala. Editin otac pripadao je im ućnoj vu- je pada.

38
 P is m a

Ja sam dakle poručila od “Parohijalnog zvanja” u Senju u H r­

vatskoj - k. 1. Dakle ovih dana se nadam dobiti tu važnu stvar.
N aznačila sam da m i pošalju “pouzećem ” je r to stoji nekih
12 K čujem . Dakle ni vizantijci nisu jeftini. Po m ojim opet
inform acijam a ovde (kod nekog m ladog bračnog para) diže
se i "hedigschein” kod one parohije gde se je kršten (dakle
opet u Senju) i taj vredi sam o 1 m esec dana. A Ti si rekao da
se diže onde gde s e je nadležan. Dakle to ne stoji. Pošto onaj
pop, recim o u Z. koji učini čitav taj hokus-pokus na tem elju
p red o č e n o g a krsn o g a lista javlja o d m a h m ojoj p arohiji to
u Senj i Tvojoj u Z agreb. U ostalom dosta o apostolim a.
Sad zbog T vog dolaska. D ržim d a je skandal isključen - što se
tiče V uksanovih. Jer tetka kao glavni faktor ostaje u Z. m esec
i više. Ostali su skroz pasivni. N ego ako opet nebi kao o n o ­
m ad u Požegi im ao sa vlašću posla. T o bi m ožda bilo n ep ri­
jatn o . Što onda im a nekih neugodnih ljudi. Dakle sve u svem u
- i taj nap o ran p u t i. t. d. - pa ja bih gotovo da Te i ne trudim .
Ja m islim doći o božičnim ferijam a definitivno. To je onda 20.
decembra. T o radi toga što bi dolazak pre - m i pravio p oteško­
ća. N e bih znala navesti razloge i onda bi m i se pravilo n epri­
lika. O nda bi sigurno telefonske veze javile stvar kao begstvo.
N a koncu ne bih m ogla ni izaći na Zagrebačkoj stanici. Jer bi
m oglo doći do scena. A kad idem na božićne ferije (navodno
u Gospić) onda bez sm etnje sprem im svu prtljagu - toga sada
im am dosta - i odputujem .
Dakle dotle da se ne vidimo? T o m i je vrlo teško priznajem .
Jer donde im a 7 nedelja - izračunano. Što da se uradi? O pet
sam detinjasto irezolutna. Ti ćeš znati! Bojim se za Te na
p u tu. Jer m ati javlja kući da su se sm rzle u vagonim a. I zaka­
snile naravno na brzi! Pa onaj Ogulin. Pa čekanje u njem u.
Ne Milo - pregoreti ću - nem oj m i doći. 7 nedelja pa eto
m ene. Z ašto se izvrgavati tim a svim a eventualijam a.

39
B il je š k e

kovarskoj obitelji židovskoga podrijetla, a kao

advokat preselio se sa svojom u žo m obitelji
u Beč. Edita je upravo kao bečka studentica
svom e gim nazijskom prijatelju iz V ukovara,
F rojdovu sem inaristu i budućem kazališnom
redatelju H ugu Klajnu, donosila Krležine tek­
stove. Klajn se u Krležine književne izglede
nije prevario, ali to, kao ni njegova vještina
zagovaranja, nije bilo dovoljno da bi "nailazi­
lo na odziv Editinih roditelja” kako bi se veza
održala, pa je Editi i Krleži ostao tek “postillon
d 'a m o u r”, nije posve jasno kako sve i do kad.
Iz rata se nakratko vratio u Vukovar, pa p re­
šao u Beograd, gdje će se do kraja života opet
družiti s Krležom [74], Edita će ostati trajno
prisutna, na rubu prepiske, kao uzgredna
tem a ili adresa za prim anje pošte na njezinom
bečkom broju, s Krležinim pom alo grubim
otklonom upravo u trenucim a kada bi se oče­
kivala em patija, dok se plam en H olokausta
približava [70] i kada je Edita preživjela [76],
Ni kada je u objavljenim dnevničkim zapisi­
m a spom ene po im enu, Krleža Editu, za razli­
ku od velike većine drugih likova u parentezi
ili na drugi način ne identificira.
Posve je suprotno s A leksanderovim a. Supru­
ga Bože Aleksandera, koji je, kao i Editin otac,
advokat židovskog podrijetla, utjecajan u
zagrebačkoj sredini, Irina, figurirala je u d ru ­
štvenoj ulozi vlastitoga salona, gdje je oži­
vjela sklonost za u m jetnost koju je baštinila
E d i t a : trajno uz
iz predem igrantske, ruske m ladosti. Krležina Krležu iz sjene

40
 P is m a

Da svršim. Leži m i Tvoj list na stolu. G ledam ga sa strahom

gotovo. Bio si čudno raspoložen kad si ga pisao. N ešto je
tvrd. —
Danas m ije rođendan. 27. oktobar. 23 g. D anas je Sveta Petka
Paraskeva.
H tedaše m i dati im e Petka - ali nisu. Ipak je dinastija sa kra­
ljicom Leposavom pobedila. Čast joj i slava. Da, 23 godinice.
Gde li ću biti sa 33? Sam o da ne bude ovako sve tu žn o i glupo
kao danas. Bez ikog. Otočac. Učiteljstvo. Kiša. Selo. Pa onda
svi ovi bolesni ljudi. Ovi u provinciji form alno žderu jedni
druge. Radi pom anjkanja sadržaja drugog.
Dakle poslati ću ti stvari - sad trebaš M antel - u kiši.
V olim i celivam T e B
lOh večer
U današnjoj konfuznosti ispustih ovaj prostor.
U m orna sam Milo - idem spavati.
Laku noć!

14 .
Krleža b e l i, iz zagreba u D rago dete!
o t o č a c , l is t o p a d 1919.
Pism o Tvoje od 25. prim io. D anas je godina od 29.X. lane na
M arkovu trgu. Ti se sećaš? Ja sam bacao “intuitivno”. I topovi
su grmili, a m i sm o bili gore, kod nas. Otišli sm o s indignaci­
jo m . I danas opet ovi ljudi luduju po ulici i topovi i soldateska.
Jedna godina od lane u našim analima.
T voje je pism o nervozno. Veliš da misliš i “suviše” . Bilo bi
dobro da još više misliš od tog suviše. T o bi m e veselilo. Z ar
se ne bi dalo više misliti? Nichtmehr! Hoher! Jadno si Ti dete
doista!
Ja sam od naših 15000 potrošio do sada 5. O staje dakle deset,
/m a lo balsakovšćine!/ T o znači p e t m eseci a 2 hiljade t. j.
do m arta. U to v rem e bi trebalo "stvoriti” daljnjih 50 araka

41
B il j e š k e

prisnost s Irinom odm ah se prenijela na njiho­

ve obitelji, pa povezanost Krležinih i Aleksan-
derovih čini kratku, ali intenzivnu epizodu,
čiji višedesetljetni epilog baca dugu sjenu na
m ožda prigušen, prem da će prije biti ned o ­
vršen odnos, kojem u upravo Krležine lirske
dnevničke asocijacije daju m em oarsku patinu.
Zbližili su se potkraj tridesetih godina, da bi se
skorim em igriranjem A leksanderovih n esu m ­
njiva bliskost pretvorila u sjećanje na ono što
je bilo ili m ožda ipak nije. U svojim iscrpnim
m em oarim a Irina rem etilačku ulogu u tom e
odnosu, arom atizirajući je dozom suparniš­
tva, pripisuje Beli i njezinoj tobožnjoj glum a­
čkoj karakterologiji. Posebno se vjerojatno na
takav narativ ohrabrila je r je, pogrešno, p o ­
vjerovala Belinoj opasci kako je njihova uza­
jam n a prepiska na adresi Krležinih - spaljena.
T a je vrlo iscrpna građa, u kojoj Irinina elo­
kvencija, najblaže kazano, nadm ašuje sadržaj,
prilično cjelovito sačuvana, pa jedva da m ože
biti dvojbe kako je u različitim p rig o d am a,
a i etapam a, upravo Bela bila ne sam o pokre­
tač njihova druženja već i Irinina zagovornica
u Krleže. A leksanderovi su, s druge strane,
bili izrazito diskretni u pom aganju Krležinima,
ali je i u takvim slučajevim a Bela pokaziva­
la više takta. Kada je Božo A leksander uspio
osloboditi Krležu u govornih stega s propalim ,
zabranjenim M inervinim izdanjem njegovih
A leksa nd ero vi
djela, B elaje ustrajala da tu pom oć Krleža ne
i Krležini: dar na
uzim a lakonski. Sam je Krleža pak inzistirao dar

42
 P is m a

po 16 stranica t. j. daljnjih p et m eseci. Ili ići u redakciju. Ili

postati agitator. Ili režiser ili se prodati. Pisao sam Ti pism o
nedavno, kojim pitam glede m ogućnosti m o g poseta u O.
Naglasio sam da Ti taj poset sm atraš površno. I čekam Tvoj
odgovor. S m oje strane n em a zapreke. Ne bi želio skanda­
la, ponavljam . A ti u tvom poslednjem pism u pišeš n ešto o
zim ovanju i o nezim ovanju u O. Kako da si tu m ačim ovu
stvar?
Ja jo š kod V [...] nisam bio. N em a vrem ena. Prilažem ti kari­
katu ru iz “Kopriva” . Pada nekako na godišnjicu m oje lanjske
karikature u Pivovari na sajm ištu, kad su svi vrapci ove Kugle
sm radili naš stol, a ti se smijala i suze su ti tekle u pivu. Tako
izgledam u m ozgovim a ovih ljudi. P endant je toj slici kritika
“Lirike” koju također prilažem . Što se tu m ože? M olim te!
Pisati? D oista ja bi hteo da se zabijem u jed n u krlet. Pa m akar
i u ličku! Ali vlada u Z gbu nije m erodavna za Dalm aciju. To
m ože sam o vlada dalm atinska. A teren bi trebalo od onde
izviditi. T rebalo bi se m aknuti doista.
Ja ću novce još ovog tedna prim iti valjda. O nda je sve sa ove
strane gotovo. T o ću Ti javiti.
Ja sam pozvan na stavnju 4.XI. T o je m oja stavnja br. 7. Celo
je godište 1893 pozvano. T o znači na jed a n novem barski dan sa
seljacima, idijotim a i kretenim a gol se prezentirati pred kom i­
siju N jegovog Veličanstva. O h, sedm i put.
Ja im am danas popodne jed a n razgovor sa vlasnikom cinko-
grafije i litografije tiskare i “K opriva”, nakladnog zavoda Ve-
reš i drugovi d. d. profesora i slikara i predsednika filatelist,
društva gosp. Volićem (suprugom one m ile gospoje). Razgo­
vo r važan u toliko u koliko je on voljan da uzm e nešto od
m ene u nakladu. O n je voljan onda novce deponirati. Novac!
Novac! Novac!
Još m nogo bi ti stvari m ogao pisati.

43
B il j e š k e

da se dostojno revanširaju za ozbiljan dar, pi­

saću m ašinu kojom m u Bela piše u Beograd,
raspitujući se kakav je dojam ostavilo Dobro-
vićevo platno kojim su im uzvratili [63], No
kada je Bela tražila od Krleže da se zauzm e
oko Irinine dram atizacije [67] za Puškinovu
obljetnicu, on je to rezolutno odbio, pa su ne
sam o suvrem ene, već i potonje špekulacije
d a je do te prigodne izvedbe došlo njegovim
zagovorom izričito neutem eljene. Irin u je , ra­
zum ije se, pogodilo takvo Krležino, prem da
zapravo u biti lojalno, držanje, pa kada su se
ubrzo zatekli u B eogradu bili su “prvo veče u
većem društvu, poslije je ‘obolila", uspostavio
se konvenc. odnos i ne viđam je nego telefon­
ski.” Zanim ljivo je da Irina tada odsjeda u tek
o tv o ren o m i Krleži n ed o stu p n o m h o telu Ma-
jestic, adresi koja će ga u budućnosti snažno
obilježiti. Irina se poslije Beline sm rti javila
Krleži s vrlo osobnom m olbom . N e znam o
što joj je i je li uopće odgovorio.
Prem da bi to bilo teško dokučiti po načinu
kako potkraj veljače 1932. piše Beli d a je u p o ­
znao poljsku spisateljicu Sofiju Nalkovsku
- “Jučer sam konačno m orao do Nalkovske.
Literarni čaj: jed n o lice, koje je napisalo knjigu K r l e ž a B e l i:
Jučer sam konačno
o W ieden, jed a n čovjek koji prevađa Rilkea,
morao do Nalkov­
z n am enita književnica, kojoj igraju njene k o ­ ske. Literarni čaj.
Znamenita knjiže­
m ade s velikim u spjehom u inostranstvu (na­
vnica, kojoj igraju
im e u Agrarnu) ‘što m islite o Jam es Joyceu?’ njene komade s
velikim uspjehom
- ‘što misle kod Vas o [...]”’ - njihov se odnos
u inostranstvu (na­
brzo razvio u prisnost. “N eću pisati stvari koje ime u Agrarnu).

44
 P is m a

O d Edite sam iz V ukovara dobio pism o. O tputovala je za Beč

i priložila je pism u pedeset kruna, “ako se koja m oja ili tuđa
knjiga nađe, za koju m islim da bi nju zanim ala” .
Iz Oseka m i nisu jo š odgovorili. Im ade već dva tedna. Ali
tam o je cenzura. Dakle reasum ee:
D eset hiljada dobivam . Stavnja nije važna i ne treba da se n e r­
viraš. Od tebe ovisi što da se radi? D a ja doista dođem u Otočac?
Ja ću ti sutra javiti o rezu ltatu razgovora sa šefom nakl. zavo­
da g. Volićem je r se tam o radi takođe o kojih 15.000 predujm a.
Knjige nisam poslao još. Ako ja idem doneti ću ih. Ako Ti
ideš to je iluzorno. W erli s e je ponudio da će prepisati Miche-
langelov p rev o d na stroju. O n ga prepisuje već dva tedna.
A S chneider ga je korigirao m esec. A ja sam ga napisao u
je d n u noć. M nogo te pozdravljam Z d ra v o Fric

15-
K r L E Ž A BELI, IZ BEO G RA D A U ZAGREB, SRPANJ 1922. DragO dete,
Bela!
Aval sam u B eogradu dva dana radi ruske stvari. Bio sam u
Bačkoj i m islim da sam se javio. Vidio sam N azarene i veliku
gom ilu idijota koji sam o žderu i oru, a zovu se Bačvani. I sve
je to grozno, kako to tu izgleda. V raćam se lađom u Karlovce.
U N ovom Sadu sam sastao D obrovića i on dolazi za Karlov­
ce sutra. Kupanje je u D unavu vrlo lepo kao u Am azonki.
Spržilo m e sunce i crven sam. Pisao sam ti, da sam s prof.
K otevrom služio u vojsci. Dakle m oj drug pukovnijski. Laza
te m nogo pozdravlja. Sve dobri i sim patični ljudi.
O vo pišem na Terazijam a, - “D afranka” - celi grad je grad
sitih farm era i m arvogojaca, kao u kakvom lošem filmu. V ra­
ćam se u Karlovce vrlo verojatno preko Som bora, i to p o čet­
kom augusta.
D oviđenja m nogo te pozdravlja [...]

45
B il j e š k e

ne želim pisati i pisat ću sam o onako kako

m islim - bez pogleda na to i na sebe izvana,
sa stajališta drugih” - kaže 23. travnja u svo­
jim m em oarim a o Krleži sam a Nalkovska, pa
pred Krležin odlazak: “Kada ga ne vidim , m i­
slim na njega, probijat ću se kroz nejasnoće
hrvatskog jezika.. da bi se 1 .VIII. vrlo preci­
zno osvrnula “dva su puna m jeseca prošla od
onog rastanka” i poentirala: “Ž ivot se snizio
za nekoliko stu p n jev a.” Potkraj iste godine
u Parizu je u “sobici na trećem katu”, bori se
za "osam ljenost” koju u Varšavi “nikad nije
m ogla postići” i kaže da živi u Krležinoj “sje­
ni”. O n je također ondje, pa je tada čitav njen
“život u njegovu znaku”. Krležina su pism a
Nalkovskoj očito bila em ocionalizirana, kaže
da je “dva dobila” i nakon što se sljedeće go­
dine vratila u Poljsku, ali je na žalost sve nje­
zino izgorjelo 1944. za vrijem e Varšavskoga
ustanka. Čini se da je upravo kom pleks N al­
kovska potaknuo žestoku bračnu prepirku
Krležinih u kojoj se spom injalo i Editu. Ipak,
izravnije Krležine rem iniscencije na prisnost s
drugim ženam a strogo su uzgredne, a epiloški
susret s N alkovskom , prem a obostranom sje­
ćanju, protekao je u m elankoličnom ozračju.
Krleža je znao biti upravo nem ilosrdan pri
retuširanju, svojevrsnom brisanju nelagode
sjećanja. Kada tako govori o “onom sm eđem
ju tru iz spavaćeg vagona, gdje zajedno sa
m n o m u istom vlaku putuje Miško R. u II. R”,
pa dodaje “sirom ah” - nije riječ o sućuti prem a

46
 P is m a

16 .
Draga Belo,
K r L E Ž A BELI, IZ DUBROVNIKA U ZAGREB, TRAVANJ I923.

doputovao sam preksinoć, u četvrtak oko deset sati, a ju če r

čitav dan bio okupiran traženjem sobe i tako nisam dospeo
da Ti se javim . Ovde govore da im a preko osam stotina En­
gleza i Francuza i tako je sve p renatrpano i ne m ože se dobiti
stan. T o je uskršnja sezona i svi strahovito gule, tako da je
talijanski “način” spram tog “gosparskog” roblenja šala. Ja ne
znam je li istina da ovde doista im ade osam stotina Engleza
(tako govore po hotelim a patetično), (ja sam video svega dve
Engleskinje) ali Čeha im ade hiljade hiljada. I to onih najodur-
nijih. I Beograd je ovde. I m nogo soldata. I na kneževskom
dvoru farbaju žaluzije belom bojom i vrata, i izm enjuju kvake
i štukaturu popravljaju gipsom za dolazak “Nj. V eličanstva”.
Z adržao sam se u M ostaru i Sarajevu po dan. U Sarajevu sam
video Kranjčevićevu sobu, jed n u od najstrašnijih stvari što se
m ože zamisliti. “Milica M ihičićijansko-Jurkićijansko /tišov-
sko - čikosecesijansko bosansko regantinski - pučkoš-
kolničko - m odernistički dok u m en t svoje vrste. Slikar koga
Kranjčević voli zove se M enenghelo - Dinčić i riše kao ja u
četvrtoj gimnaziji, sam o još bojom i to naravno Hrista. Onaj
čuveni Bethoven, od Taljana, kom e m i ne pada im e na pam et
m om entalno [...] i biblioteka diletantski loša i provincijalna
kao m oja, am o tam o, sve koješta, zbrda zdola, i venci s tro-
bojnicam a itd.
U M ostaru bio sam kod Šantića. Seća se N azora. D uboka p ro ­
vincija. U D oboju na kolodvoru sastao sam Dragišu Vasića,
koji putuje za D ubrovnik Ltako sm o zajedno. Bosna i H e r­
cegovina silno neizrecivo tužno sve. Kako nisam m ogao da
nađem sobu odseo sam kod gospoje Begovićke. Sjutra p u tu ­
je m za Boku. V raćam se u ponedjeljak, i idem u sobu nekog
Beograđana.

47
B il j e š k e

M iju Radoševiću, koliko prem a sebi. Krleža je

sebi i drugim a pokušavao zatajiti d a j e Miško
R. u vjenčanjem opijenoj novem barskoj noći
1919. Beli i njem u bio ništa m anje do - kum .
Sjećajući se već za godinu-dvije, u osami Duge
Rijeke, i drugoga kum a, slikara Ljube Babica,
Krleža zapisuje kako im se bliskost ugasila, ali
ne zna načina da m u to kaže. Poslije nešto duže
stanke m noge bliskosti čine m u se bespredmet­
ne: "Pom alo postaje dosadno u prezentu što je
bilo i u plusqanperfektu (uostalom ): a jedno
je izvan sum nje: m o m en tan o danas kao i za
posljednjih trideset godina m otiv je uvijek je ­
dan te isti. I tu sam s e j a (poltronski, lukavo,
dalekovidno, um iljato, socijalno uslovljeno,
p riro đ en o bezočajnički, bijedno, [...] glupo
i n ed o stojno, žalosno ali istinito) zanim ao
za tu đ e katedre, novogradnje, slike, knjige,
kipove, vrtle, vinograde, karijere, m aske, cr­
kve, uređaje, prilike i neprilike, djecu, dječju
bolest, brakove, rukopise, časopise, brodove
putovanja, natječaje, dopisivanja, procese,
brakorazvodne parnice, članke, istine, tvrdnje,
hipoteze, skandale, uvjerenja, principe, advo­
kate, H inkoviće, Milice, P epe i M. H. P., Jeri-
n e stavove, ateljee, p rem ještan ja (Brod, Bgd,
Salata), Izložbe (trojica, Beo, Lj B), brakove
(Ljubo, M iško), žene, slike (Slavko), im e n o ­
vanja, penzije, izglede, uspjehe, politiku i to
n e u m o rn o godinam a, ja ne bih bio živio ni­ K r l e ž a : . .. j e r s e z a
m e n e i m o je s tv a r i
kakvim d ru štv e n im ž iv o to m , je r se za m e ­
n ije n ik a d a z a n i­
n e i m oje stvari nije nikada zanim ao nitko. m a o n itk o .

48
 P is m a

D u b ro v n ik nije ono što se m isli i govori i veruje. D aleko iza

Italije. Ali im ade lepih pojedinosti i svakako najbolje n ešto
uSHS.
T o je uglavnom sve što se sam nom dogodilo. Brodovi su n e ­
izrecivo skupi, i tako neću m oći na sever.
M nogo T e pozdravljam .
D ubrovnik u Subotu.
(Zaboravio sam da j e ledeno ovde i da h o d am u kabanici.)

17-
K R LE ŽA BELI, IZ DUBROVNIKA U ZAGREB, TRAVANJ 1923. Draga Belo,
Pism o sam T voje prim io. Iz Sarajeva Ti nisam pisao, istina,
ne zato je r ne bih bio znao da tam o im a pošta, nego zato je r
sam bio na sm rt izgnjavljen ljubaznošću nekih ljudi, te se već
bojim povratka kroz to isto Sarajevo, iz koga Ti se opet neću
javiti, je r m islim da ću opet biti na sm rt izgnjavljen, a i zbog
toga je r ću stići lično pred pism om , (itd)
Sarajevo je K. und K. Festiing, M ostar isto, a Ragusa, (ta naša
t.zv. Atena) je K. u K. G arnizona, niža od Krapine po svojoj
razini, (niveau)
O vde nisam bio sam niti m inute, osim u K otoru koji je isto K.
u K. Festiing i K. u K. M arinestelle. N eki dobri i otm eni d u ­
brovački literati - “Lukša s O rsana” - dr. E m est Katić, autor
“Jakobinke”, koja je davana na dan bitke kod Lavova (1914.
Galicija), prof. H aler, večno m ladi C onte Voinovitsch, Košta
Strajnić s dijapositivim a o češkoj um etnosti. [...] Svetislav Pe-
trović sa sestrom D anom , Dragiša Vasić s N atašom , čuveni
B ogdan Popović, slikar M arko M urat, neki ničeanac degene­
rik i n e u ro p a t G erm an Panw itz gom ile levičara davidoviće-
vaca bezim enih beogradskih advokata sa gospojam a, pesnik
prof. Jakov Carić, neki osječki republikanci i ekstrem iste, oh
i gospoja Szabo, da, još i kiša, eto to je sve!

49
B il j e š k e

T u dodira intim nijeg nije bilo nikada...” i zato

m u je, na liniji osamljenja žao za prijateljem
P e tro m D obrovićem , “je r je on jed a n od onih
pojedinaca koji je bio p ovezan više o m ene
nego ja o njega” .

N a m e ć e se k o m p o z ic ij a zapisao je
V u čjak a -
Krleža u notes u ponedjeljak 2 1 . ožujka 1921.
D nevničke su bilješke otpočetka radna osn o ­
va njegove m ajstorske radionice, ali prije kao
psihološka zaliha nego tre z o r građe ili skica,
budući da se oslanjao na izvrsnu m em oriju.
Kada se približi sedam desetoj - godini kojom
će, p rem a jednoj od p reth o d n ih računica,
zaključiti deseti sedmogodišnji ciklus, skicira
kronološki podsjetnik vlastitih pola stoljeća,
b a re m prem a naslovu, dok sačuvani koncept
zastaje deset godina ranije. M oto uzim a iz
D antea, s aluzijom na konac života (NeV fine
del’ camin di nostra vita...). Nije to bilo prvi
p u t da se upušta u takve asocijativne rek o n ­
strukcije. T ada je, zaključujući sedm i i prela­
zeći u osm i ciklus, zapazio d a je njegova m aj­
ka u m rla na isteku takvoga, osm oga ciklusa
u 56.-oj godini, a da otac sa 85 živi trinaesti.
Z a razliku od oca, taj trinaesti ciklus Krleža
neće prevladati. G o to v o dvadeset godina
kasnije (1980) Č engiću će povjeriti kako ga
u ono doba, početkom šezdesetih, odnosno
prelaskom u vlastite osam desete, pojave i
prilike prestaju intenzivno zanim ati. T ako do-
znajem o i zašto je zastao u sjećanju desetak

50
 P is m a

Bio bi se već vratio, ali kada sam ovde, svejedno, ostajem po

svoj prilici do utorka. Danas je subota 14. IV. Kao što sam već
pisao javit ću se depešom .
Pozdrav [...]
Ju čer je stigla Kraljevska garda. Stvarno m islim da su m nogi
originali po crkvam a kopije. Cene su idijotske. V ečera za tri
osobe: janjetina, salata, palačinke 146 D inara. [...]

18 .
Krleža iz b e č a u z a g r e b , p r o s i n a c 1924. D raga Belo, već
b e l i,

dve - eto - nedelje sam ovde u Beču, te n e zn am jesi li dobila

m oje pism o i obadve depeše. Jednu sam predao lično a drugu
sobarica iz pansije te m e zanim a kako su - i jesu li uopće -
stigle? Pism o sam bacio krivo u bečku lokalnu škrinju ali sam
tako inform iran da se svejedno sortiraju na naslove.
Ja sam se zadržao ovde iz m nogih razloga a jedan od tih bio je
čitav slučaj Edite, o čem u ću da Ti pričam sve usm eno. Ostajem
ovde do subote (danas je sreda). Onda putujem za M ünchen.
Ako ovaj puta ne bih krenuo za M ünchen (iz nekih nepredvi-
divih razloga) to ću biti u Zagrebu početkom sledećeg tedna.
Ovde živim u “Pension Cosm opolite” - Alserstrasse 23.VIII. Beč
je tužno mesto. Sve je ovde mizerno. I zgrade, i podneblje i proš­
lost i sadašnjost. Bio sam u kazalištima čija se posećenost ne ra­
zlikuje m nogo od zagrebačkog. Glazbenika imade ali glazba ne
deluje. I sve tako dalje. M olim Te kaži Cesarcu, da moj članak
o Ibleru, što ću ga poslati sjutra, najkasnije prekosjutra, uvrsti
tako na konac, da ne bude smetnje u slaganju sledećega broja.
N e zn am je li K. Rep. izašla pravodobno?
Č itao sam u novinam a pism a L. Voj. Ristiću i o Božijem Čo-
veku koji je doživeo silan uspeh.
Č estitam “iskreno i srdačno”.
Pozdravljam Te Krl.

51
B il j e š ke

godina ranije: "do 1952, pa i do 1954. m oglo

bi se r e d (znam ) tjedne iz dana u dan”, ali m u
se onda čini da je sve stariji i um orniji. N o i
dalje "neobično živo pam ti” godine od 1915.
do 1935: zna kakva su bila ljeta, a kakve zim e,
što se događalo i o čem u je štam pa pisala.
Krležina je m em orijska suverenost dakako
načelna, a ne apsolutna ili doslovna, on se
sam p o v rem en o korigira, kao kada precizira
godinu preuzim anja vlastitih rukopisa koje je
ostavio u garderobi peštanskog kolodvora,
ili sličnu korekciju pro p u sti učiniti, pa se de­
presije koja ga je držala dok se s Belom u se ­
ljavao u stan u Kukovićevoj 28 je d n o m sjeća
p o v o d o m radnika koji su se bavili klavirom ,
a drugi p u t kutijam a s knjigam a. U nakrsni ra-
ster kronoloških izvora, uključujući zapise iz
davnih dana, fragm ente dnevnika i razgovore
s C engićem , pokazuje ipak fascinantnu p o d u ­
darnost, b a re m kada je riječ o cjelini svijeta
koju je kao tekst Krleža zahvaćao. T o u z n a t­
noj m jeri uključuje dekodiranje učitavanja,
indicija, sim boličkih sigli, aluzija i srodnih fi­
gura visokoga stila.

10.V.1912—10.V.1962.
10.V .1912.
Beogradska stanica. Posebno izdanje: M ilovan
Milovanović predao ostavku, "Ostavka Milova­
na M ilovanovića” . Velik skandal u prestolnici.

52
 P is m a

19-
Krleža iz m o s k v e u z a g r e b , o ž u j a k 1925. D raga Bela,
b e l i,

m islim da si prim ila m oju depešu iz M oskve da sam zdrav.

Više nisam m ogao javiti, je r je skupo na ove m eđunarodne
distancije. O vde sam već p et dana i poslao sam ti nekakvu
ausihst kartu. Isto tako sa granice, otvoreno, te ne znam jesi
li sve to prim ila. Ja prim am tvoj odgovor preko bečke adrese
(M imi B raun W ien VI. Girardigasse II. r) u sedam dana. O sta­
je m u M oskvi do konca ovog m eseca. N adam se d aje V. Voš.
poslao novce i d a j e sve u redu. Reci Gaveli da ga m olim da
urgira sa M. A ngelom . A ugust neka izgura još jed an broj K.
R. O vde je sneg i zim a oko -3 C °, saonice. Trojke još nisam
video. M oskva je vrlo interesantan grad u svakom e pogledu
i sve ovo ovde zanim ivo je i poučno. P ro m et je velik, valuta
zlatna kao i engleska i m nogo se radi. T eatri rade kao u bilo
k o jem d ru g o m ev ro p ejsk o m c e n tru i knjige se štam p aju
enm asse. T u se p o laž u tem elji n o v ih d ru štv e n ih oblika i to
se oseća na svakom e koraku. Sve evropejske i naše dosada-
nje inform acije nisu tačne. O vde nastaje p erio d a n eslu će­
no g a p ro sp e rite ta u svakom e p o gledu. K vantitet je am eri-
kanski. Kakve će to im ati posledice u k v alitetu u sledećih
100 god. to je o tv o re n o pitanje. Svakako je sigurno da to
više nisu pokusi neg o stv a rn o st - ekonom ska.
Crkve m oskovske /če trd e se t p u ta po četrd eset/ zatvorene
su. Ikone skinute. Izlaze ateistički listovi. Štam pa stoji nad
evropejskom po sm eru. Prosjaka (tih ruskih historijskih poja­
va) im ade'm anje nego u Berlinu. Slastičarnice, trgovine cve-
ćem , svilom i v in o m p une. K avana n em a. H oteli, trgovine
i veliki m agazini, sve je to državno kao i cirkusi i željeznice.
Ja stanujem privatno dobro i dobro se hranim .
M nogo T e pozdravljam [...]
14.III.925.

53
B il j e š k e

Kiša. Majska kiša. "Pita vas nadvojvoda, kne-

že, im a li nešto ljepše od Schönbrunna na svi­
je tu ”, uputio je jed a n general ovo delikatno
pitanje knezu Milošu, prilikom njegove bečke
posjete. "Ima, m ajska kiša oko Kragujevca” ...
Dakle, m ajska kiša oko Beograda. C am bio
valute u Balkanskoj. “Sefte, sefte”, kada m ije­
njam dukat austrijski od 20 kruna za dinare.
Disaggio. R azgovori u “P ijem ontu”, Čup,
Tunguz. Razgovori u “N arodnoj odbrani” u
M oskovskoj, u jednoj prizem noj vili sa Mila­
n o m Pribićevićem . O n je tem eljito sum njičav
spram cm orukaških preporuka. Perspektive
jednake ništici. Razgovori na M inistarstvu
rata. H otel “M akedonija” na Kraljevom trgu.
Povratak. O na majska noć sa slavuljima, sa
girlandam a iskara i sa ergelam a crnih konja
na srijemskoj ravnici. P ovratak na Franz-Jo-
seph Platz u gradu Agrarnu. U dva i sedam na­
est povratak u Pešt Kistmaeckers. D eset dana
m račne samice. D eset dana u punoj samoći,
kod svjetlosti voštanice. D ivna samoća. Pišem
svoju dram u: Edipov kom pleks, m ladi pop,
kapelan, interim istički župnik. Prvi čin: sabla­
zan u crkvi kod ispovjedi. D rugi čin: odluka,
pokušaj sam oubistva m ajke. Tragični climax,
pregaranje. Treći čin: vulkanski p rodor ludila
sa propovjedaonice o tom e što je život i kakav
život im a smisla. Kaže Bonta Gejza, koji u ono
vrijem e tragično stradava zbog svoje Jolande,
koja n em a kaucije, a Gejza n em a m oralne ku-
raže da povuče konsekvence i da se “raspopi”:

54
 P is m a

20 .
iz m o s k v e u z a g r e b , o ž u j a k 1925. D raga Bela,
K r l e ž a b e li,

Tvoje sam rukopise (upravo svoje što si ih Ti poslala) prim io

u red u i d obro su m i došli. N adam se da si sva m oja pism a
i depeše prim ila i da si tako inform isana gde sam i kako sam.
O d T ebe nadam se odgovoru svaki dan, a koliko sam upućen,
pism a stižti u roku od nedelju dana.
Ja sam ovde u M oskvi već eto dve nedelje, ali do sada nisam
im ao m ogućnosti da si o ovom gradu stvorim neku jasn u sli­
ku. T o je grad koji se daje i otkriva najteže od svih ostalih
gradova i po o b ujm u i po kvalitetu. O vde im ade na svakom e
koraku dokum enata visoke kulture iz raznih epoha (vladi-
m irska, vizantijska, jekaterinska, am pir, građanska i savrem e-
na), ali isto tako i dubokih kontrasta. T u se oseća 'Azija” ali
ne tako kao kod nas u Ć ulincu nego jače. Selo je D uga Rijeka
plus nešto veće od ovde do Vladivostoka, a grad M. je svaka­
ko jed a n od najzanim ivijih gradova što sam ih do sada video.
Jedno stoji da se čudim A. Ces. da je taj grad on krstio “najči-
šćim ” gradom . O vde bi trebalo proživeti barem godinu dana,
a o stalo sve je p o v ršn o i p a n o ra m sk i. K rem lj n o ć u spada
u fantastično lepe inscenacije, a grad koji se u prvi m ah priči­
nja G ornjom Ilicom ili T erazijam a dobiva na arhitektonskoj
lepoti svakim danom .
Kultura glazbena, kazališna i baletna je poznata i u tom e sve
je kao M. H. T. (Mosk. H ud. T.) Renesansno gibanje u soc.
oblastim a, najvećega stila.
Ja sjutra u ponedjeljak 23.III. p u tu jem u vologodsku guberni-
ju (Vologda, 353.882 kvadratnih vrsta, dakle znatno veća od
SHS) gde su veliki kom pleksi jezera i šum a. T o je oko 500 km
daleko od M oskve i tam o ću ostati oko nedelju dana. V raćam
se preko V jatke i Kazana u M. koncem m arta. O nda (kako
sada stvari stoje) izgleda da ću ostati ovde jo š dve nedelje

55
B il j e š k e

to je genijalna stvar. To je ono što je njemu

bilo idealom. Razgovori sa Rabong Gejzom.
Ludovicejski nokturno. Aurel Stromfeld.
10.V .1913.
Rue de la Harpe. Belfordski lav. Closerie de
Lilas. Preko Jovanovića Čupe antichambri-
ranje kod legacije kraljevine Srbije. Neki sa­
vjetnici poslanstva. Božidar Purić u parku
“Cluny”. Singhlien. Taormina. Pirej, Volos,
Solun, srbijanska vojna misija, general Vasić,
i sve dalje do Skoplja i do Bregalnice.
10.V.1914.
Corte del Fom o Vechio 216. Plač na Lidu.
Povratak preko Skrada. Mirišu lipe, lovorova
grančica i bouquet od gjurgjica.
10.V .1915.
Pad Varšave. Drama na Svačićevom trgu. Po­
kušaj samoubijstva A. M. Kriza u “O bzoru”
(Dežman-Zagorka). Adony Puszta - Szabolcz.
Pokušaj prvoga bijega sve do Veronika-Ter
augusta 1915.
10.V .1916.
Lovrana. Grand hotel. Poslije kasarne u Čr-
nom ercu i bolnice milosrdnih sestara, vidi
“Davni dani”. Šesnaesti maršbataljon Stanzer
Gavez, Tamowica, Leszna, Kolomeja, Gra-
bovec, Stanislau k.u.k. Personalsammelstelle,
Dolina, Stry, Rozniatow, Munkacs, Pešta.
10.V .1917.
Arbeiter Hilfs compagnie u Požegi. Pan. Tri
simfonije, prva, druga i treća knjiga pesama,

56
 P is m a

(do polovice aprila) i po svoj prilici krenuti za Kavkaz na dve

nedelje. Posle toga vratio bi se natrag u Moskvu i preko Le-
njingrada m orem natrag u maju. To se može prom eniti i tako
da put u K. otpadne i da se vratim pre. Svakako ću Te o sve­
m u još obavestiti.
Ovde je bio dosta jaki m raz ovih dana (-8 C°) ali sada je popu­
stilo i snjeg kopni. Proleće dolazi.
Urgiraj Gaveli radi M. A. Pozdravi A. C., Lj. B. etc.
Pozdrav mojima i Tvojima [...]
Pismo adresiraj na bečku adresu frl. Mimi Braun

21 .
Draga Belo,
K r L E Ž A BELI, IZ B EO G R A D A U ZAG REB, PR O SIN A C I 9 2 5 .

Danas je 16.XII. ja još uvek nisam primio paketa. Tako čekam

to rublje već deveti dan. Kako je bila ova zima od -18 C° zebao
sam naravno, a sada je dobro. Nahladio sam se i kihao i potro­
šio sve rupce u te vulgarne svrhe. Sobe još nisam našao. Sta­
nujem u sobi jednoga čoveka koji je otputovao, te se nadam
sjutra definitivno smiriti se. Cena sobama 1500 D (donekle
pristojne bez loženja). Najpre u “Excelsioru” skupo. Onda ne-
delju dana traženja sobe bez rezultata. Kavane, gostione sku­
po. Ljudi lažljovi i glupi. Grad sasvim nezanimiv i dosadan.
Sve novogradnje građene kao iz papira. Vrata ne zatvaraju.
Vetar duva kroz stakla prozoma. Cevi vodovoda pucaju. Svaki
čas nem a vode ili svetla. (to nije krležijanizam.) Kada sam
već ovde ostat ću još jedno vreme, ali svaki d an je izgubljen.
O prodaji ili štampi mojih stvari, nem a ni govora. Bio sam u
parlamentu, ali je to, kao i ona domobranska kupaona što je
od stida nisam nikada opisao tako žalosna stvar, da nem a šta
da se kaže. Oprosti što ti pišem na tom i takvom papiru ali to
je iz moje bilježnice, u koju sam se spremio da pišem moje
utiske, pak nemam što da pišem i pišem Tebi pismo.

57
B il j e š k e

Motajica, Kapela Batrina. Prevodni odsjek

kod Sedme divizije u Gajevoj ulici. “Sloboda”,
"Novo društvo”, Vitomir Korać. Akcioni ko­
m itet SPH, “Riječ” Srba, Hrvata i Slovenaca.
Entrefileti od našeg vojnog stručnjaka Vladi­
mir Dorić. Smrt Zlatka Gala. Sve do središnjeg
odbora za potporu porodica mobiliziranih i u
ratu poginulih vojnika Kraljevine, Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije, predsjednik dr. Josip Ši-
lović, kraljevski javni redoviti sveučilišni pro­
fesor Sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu, vi­
tez reda Franje Josipa I, drugoga razreda i t. d.
Markov trg 3. Crkva svetoga Marka: Bin weder
fleulein noch so schön, kann ungeleitet nach
Hausegeben Verlaine. Gjorgjićeva 16.
10.V .1918.
"Riječ Srba, Hrvata i Slovenaca”, Vitomir Ko­
rać, lenjinističke diferencijacije u Ilici 55. Đuro
Cvijić, Kamilo Horvatin, Franjo Ljuština, Sima
Miljuš sve do 29.X.1918. Exodus iz “Riječi”.
Čajanka u Sokolu 14.XI.1918, i t. d.
10.V .1919.
"Plamen”, Prilaz 3. Sima Miljuš i Alfred Dia-
mantstein, Metzer. 18. august 1918. Ban Mi-
halović zabranjuje "Plamen”, Selce. Moj stan
je magazin oružja. Razgovor na mjesečini sa
O točcem sve do oktobra 1919, 14.XI. 1919.
Crkva svetoga Blaža: Moša S. Pijade...
10.V .1920.
Pred D ugom Rijekom i Lepavinom. Teška de­
T eška depresija na
presija na Prilazu 3. Frische-Viere sa Milicom Prilazu 3

58
 P is m a

Pozdravi grofmju Š. i isporuči joj uz moj najdublji poklon

m oju zahvalnost na njenim prevashoditeljnim retcima, koji­
ma je počastila moju ništetnost.
Belo, molim te ovo: idi u administraciju “O bzora” i uzmi
tam o po pet primeraka svakoga broja, sa mojim ruskim impresi­
jam a i to plati. Pošalji mi dva prim erka po broju. Ja sam pisao
Vošickome da mi pošalje neke knjige, a kada one stignu, javit
ću ti kamo da ih pošalješ.
Zdravo! Krleža

22.
Draga i po­
K r l e ž a b e l i , i z b e o g r a d a u z a g r e b , s v i b a n j 19 2 8 .

štovana gospođo Bela, pre svega m nogo Vas poštujem!

Zatim: javite mi kojim je rezultatom davana “A” i jesu li Vam
isplatili novce?
Isto tako: jesu li Vam isplatili radio - Honorar?
Sto hoće Hanžeković? Ako nije zadovoljan s naslovom neka
dade članku naslov: 0 1. Meštroviću (Ništa Više!)
Danas je 17.V. četvrtak. Stojim u pregovorim a sa “Cvijetom
Zuzorićevom ” da bi čitao Agoniju. Pod eventualno povolj­
nim uslovima, to bi bilo tek sledeće nedelje i to u utorak ili
srijedu. Prema tom e ja bi se vratio tek oko 24.V. Ako to čita­
nje otpadne onda oko ponedjeljka.
Agoniju ovde rade i ja mislim da će Zlata Markovac biti dobra.
Premijera nikako nije moguća pre 10. juna.
Mnogo sam na ručkovima i večerama. Nisam još bio ni kod Slav-
ka Singera, a Kangrgi idem tek sjutra (Telefonski sam se javio).
Inače sam zdrav, samo me nerad iritira.
Pozdravljaju te Gavellini. Zdravstvuj do Sviđanja.
Krležius
Pozdravljaju Te: Krklec, Nataša, Dragiša, Sima i Zora i Nana.
Pozdravi Srećka Silovića i reci m u da s N anom sve stoji dobro!

59
B il j e š k e

Mihičić na Prilazu 3. Hinko Hinković i njego­

va gospođa koji su se vratili iz Pariza.
10.V .1921.
A. B. Šimić u gostima. Izlet u Varaždinske
Toplice. Locke. Sastanak sa Zelenim kadrom.
Galicija, Knjiga pjesama, Tri kavalira frajle
Melanije. Motivi Kavrana, Veliki m eštar sviju
hulja kao drama. Pred povratkom u Zagreb
Kraljice Marije 28.
10.V .1922.
Julije Benešić, Branko Gavella, Golgota, Laza
Popović, Sremski Karlovci, dribling u okviru
Komiteta za "Pomoć gladujućoj Rusiji”. Prvi
put poslije oslobođenja u Beogradu kod Jo­
vana Kangrge, u Gospodar Jevremovoj ulici,
u kući perzijskoga konzula gospodara Đurića
(oca Cane Đurić-Ribnikar-Klein), Dragiša Va-
sić, Steićev atentat. Posjeta Steiću u Glavnjači,
niški episkop Dositije i njegova sekretarica, že­
nidba kralja Aleksandra (22.V.1922), pokušaj
atentata na kralja Milana Ćopića. Dramatska
scena u Kosmajskoj ulici kada Moša spasava
život kralja.
10.V.1923.
Kapucinska 1 1 . Pet grofica. Vučjak. Dosadio
mi dribling u KPJ, spremam se na "Književnu
republiku”.
10.V .1924.
Berlin. Povratak preko Beča. Sa Schwarz-Spa­
niern Gasse 16. E. W. Barunica Knebl. Robby
Krleža : Dosadio
Rainer - H elm er Feiner. mi dribling u KPJ.

60
 P is m a

23-
Draga Belo,
K R L E Ž A B ELI, IZ B E O G R A D A U ZA G R E B , SVIBANJ 1 9 2 8 .

ja čitam “A .” u sredu u Va 7h popodne. Samo drugi čin, da ne

traje predugo. Prema tom e, vraćam se u četvrtak ili u petak
avionom. Verovatnije u petak. Ne ostajem dakle po Tvom e
predlogu "durch” i to iz tog razloga, što još danas "rebus
hicstantibus” (kako stvari ovde stoje) nije nikako predvidiv
dan premijere. Može se dogoditi da to bude tek u drugoj po­
lovini juna. A osim toga: imam posla itd. Osim toga Kangrga
putuje oko 6 . juna na inspekciju do konca meseca.
Pišem ti ovo pismo Avionom.
Dobio sam od Mate H. jedno savršeno stenjevačko pismo,
kojim mi javlja d a je Tipografija /Serkić dr Samostanska u /
ipak bila onda na ročištu (14.IV.) te je prem a tom e on izmislio
d a j e stvar likvidirao, i da si Ti 1 2 .V. dobila odluku Suda. M o­
lim Te idi odm ah do dr. Šerkića, i ako možeš položi m u na ra­
čun svotu od 500 D. To svakako neodgodivo. Ako nemaš, reci
m u da sam ja u Bgdu, da o svemu nem am ni pojma i da ću ga
potražiti odm ah čim stignem. (On je meni uostalom dao reč
da smatra ovršnu odluku formalnom i da neće pleniti). Mato
H. je 1 0 0 % luđak. Zaboravio sam potpuno na svadbu Zore
S. Ne znam jesi li se Ti u toj stvari što zainteresovala kod Kr-
šinića. To je sada već gotovo. Dakle do viđenja. Dolazak javit
ću depešom. Ako možeš dođi na aerodrom.
Zdravo F.

24.
B e l a k r l e ž i , i z b e o g r a d a u z a g r e b , s v i b a n j 1 9 2 9 . Fric dragi!

Silno žalim što nisi m ogao videti oduševljenje ovde iskreno

spontano bez ikakve reklame, kuća skoro rasprodana. Apla­
uzu nikad kraja. Razume se masa cveća. Sedam ogrom nih
buketa. Izvrsna predstava.

61
B il j e š k e

10.V.1925.
Povratak iz Moskve. Ljubljanka. Jelohovskaja
Ploščad! Barabaš, Spliska, Ferrata u Splitu,
Jere, Ana, Hvar, prvi napadaj išijasa.
10.V.1926.
Smrt majke. Buisson Ardent. Chapelle Arden-
te. Izlet u Bosansku Dubicu kod Mate Hanže-
kovića. “Književna republika” krepava.
10.V .1927.
"Književna republika” u agoniji. Hinko Hin-
ković i njegov posljednji proces u aferi Dra­
gana Bublića. Kretenski proces sa grofom Lu-
jo m Vojnovićem (generalmajor von Ronge,
baron Inke von un zu Rasinja). Joffe. Leopold
Mandl.
10.V .1928.
“P otez”, prvi let preko Panonije. Prva senza­
cija uzleta. Vertikalna sjena čamca u smarag-
dnozeleno biljurnoj vodi Save. Branko Ga-
vella u G ospodar Jovanovoj. Zlata Gjungje-
nac. Agonija u Beogradu. A tentat u skup­
štini. Povratak kroz oluju. Zagreb u crnim
zastavama.
10.V .1929.
Janko Bedeković, Petrinjska ulica. Gospoda
Glembajevi, Kraljice Marije 32. .“Čovjek doče­
kuje proletere s raketom u ruci.” “Stan m u je
magazin parfema.” Pelagija Bjelousova. Josip
Broz. Rajko Jovanović. Prva partijska istra­
ga zbog terevenke na partijskim sastancima:
Schubert, M om ent musical.

62
 P is m a

Moramo sve detaljno mili moj. Autore slatki. “Autor”!! “Bela”!!

Ponavljamo u ponedjeljak. Dolazim u utorak. Još ne znam
kako, avionom ili vozom. Javiti ću Ti.
U subotu treći put, dakle moram se vratiti u subotu opet ovamo.
Predić silno za mene!
Zvala sam te u petak kod Slavka tel. ali te ne beše.
Divno m ije kod Nane [...] m ije prava mati. Tako su mi pri
ruci bili u svoj nervozi.
Sad sedimo u cveću, nedjelja je sunce, a mi počivamo. T u je
Mara u Moskvi. Ona me izdržava sa ručkovima. Danas sam
kod prve. beograd. uloge.
Glumci silno žale što nisi došao.
Sve je m utno još u mojoj glavi od svega toga um ora i olovka
m ije teška kao traverza zato - izvini!
Oprosti, ali ljubim Te, ljubim Te mili moj! Jedva čekam da
se sastanemo. Predić hoće da ovde igram u nedelju madame
Rice!
Branko oduševljen samnom.
Uopšte ovo je moja prava premiera.
Pozdravi Srećka od nas tri.
Šiškicu ljubimo. Divimo se njenoj emancipaciji.
Pozdravi puno Petra.
Htela bi ga još sresti.
Tvoja Bela

25.

K R L E Ž A BELI, IZ D U B R O V N IK A U ZA G R E B , LIPAN J I93O . D. B, (n a

pisma od 9. i 11.VI)
Primio sam putem mlađeg D. paket u redu hvala. Stanujem
nadrugom konalu povrh Minčete, ako znaš što je Minčeta.
Od kavane Dubravke do mog stana nije daleko, ali preko
168 (mramornih) stepenica. O podne to je sigurno sredstvo

63
B il j e š k e

10.V .1930.
“Moj obračun s njima”. Premijera “Lede”.
Dubrovnik, Blažuj, Sarajevo.
10.V .1931.
Gjorgjićeva 24. Stubičke Toplice. "Minerva”.
10.V .1932.
Varšava, 15.V.1932. Sveta Sofija. Izlet do La­
vova, rende vousu Beču. Rue d’Assas.
10.V .1933.
“Savremena stvarnost”. Vasa Bogdanov. Sto­
jim o pred pokretanjem “Danas” u Beogradu.
10.V .1934.
Izlet u Vmjce, Vladimir Ribnikar. “Danas” je
zabranjen. Razgovor sa Boškom Jeftićem. Dr­
žavni udar u Sofiji (9.V.1934). Razgovor pod
velikim portraitom Nj. V. Kralja Petra II, kao
maloga mornara, ulazi u kabinet prvi pom oć­
nik ministra inostranih poslova Pašićev zet Bo-
židar Purić, samo da me vidi. (Cluny 1913, Rue
Gay Lussac, hotel u Rue Claude Bernard.) Vi­
dio me čovjek. Povratak kući s onom tajanstve­
nom bugarskom kreaturom, koju sam izvukao
iz očite opasnosti da se ugruva kao željezničar.
10.V .1935.
Dr. Mladen Hiršl: “Biblioteka savremenih pi­
saca”, “Evropa danas”, “Banket u Blitvi”. Ra-
dišina ulica 1 2 .
10.V .1936.
Silvestar Škerl: Akademska Založba. Domžale,
“Balade Petrice Kerempuha”, Juš Kozak, Brat­
ko Kreft, O ton Zupančić. Mihanovićeva 16.

64
 P is m a

za mršavljenje. Soba je plaćena do 6 . VII. (600 D). Hranim

se kod “svjetskog kuhara Koste” po 16 D ručak, slabo boga
mi. Inače sam češće kod Petrovog hranitelja Koste Strajnića,
kulturhistorikera i neurastenika. Sve je enorm no skupo. Sva
ta masa marserjera, oberkelnera, stevarda, sobarica, kapeta­
na, konduktera, barkarola, šofera, pikola, trafikanata, sve to
s nosačima, poslugom, dvorkinjama, fakinima i gosparima
čeka da Te orobi. Sve je lijepo, vrlo daleko. Do Trstena 20 D.
lađa, 5 D ulaz u park. Na Lopud 10 D lađa, 4 D. ulaz u park.
Na Lapad tramvaj 7 D (tamo i natrag), kupanje na Lapadu
10 D. = 17 D. Kave 6 D. Znači dakle: dnevno kupanje 17 D,
dvije kavane minimalno 12 D. Jedan Lokrum 14 D = 43 D za
redovne izdatke = 1290 D mjesečno.
Olga neće do konca jula u Mline. Sutra idem u Mline da ih
pregledam na licu mjesta. Na Lapadu /gdje je najhladnije/
ima nekoliko pansiona oko 70-100 D. Javit ću Ti dispozicije,
čim ih pregledam.
U samom Dubrovniku ostati preko jula bilo bi nesnosno. Vri­
jem e se nešto popravilo, sada se već dnevno kupam. Raspolo­
ženje se nešto popravlja.
U Bgd nem am nikoga i ne pišem ništa.
Juliju ću se javiti.
Mislim da ću oko 20. o. mj. ostati bez novaca, ali to ću ti javiti
pravodobno. Mislim da bezuslovno platiš u Zgbu prije odla­
ska jednu stanarinu.
Bilo bi zgodno da se vidimo oko 27.VI.
Adio Krleža

26.
Draga Belo,
K r l e ž a b e l i , i z D u b r o v n i k a u z a g r e b , l i p a n j 19 3 0 .

Vrlo sam neraspoložen uopće i mislim da od bgd. boravka

25. god. nisam tako jalovo i prazno jeo po nekakvim prljavim

65
B il je š k e

10.V .1937.
Stanislav Kopčok. Biblioteka nezavisnih pisa­
ca. Devet plavih knjiga, Gjorgjićeva 1 1 .
10.V.1938.
U penalima "Na rubu pam eti”.
10.V .1939.
“Banket u Blitvi II”. “Pečat”. Dijalektički anti­
barbarus.
10. V. 1940.
“Pečat”. “Rasulo pam eti”. Radišina 14. U pred­
večerje katastrofe.
10.V. 1941.
Treći p u t iz Petrinjske ulice. Svi su uapšeni.
Pred Zelengajem i sve ono što je iza toga
slijedilo.
10.V .1942.
Neuburger, Sprengel, Galen, Hipokrat, N e­
urologija kod Helena, prve ideje o Areteju,
Juraj Križanić i sve po Dnevniku 1942-1943.
Malinova ulica - Radišina. Šetnje po bajeru.
10.V.1943.
“Corriere della Sera”. “Pester Lloyd”, Radiši­
na 14. Giovani Gentile na velikom fašističkom
vijeću u Rimu. Pred agonijom.
10.V .1944.
Malinova ulica.
10.V .1945.
Povratak u Radišinu. Povratak u KPJ. Marijan
Stilinović, Karlo Mrazović u redakciji "Novo­
U PREDVEČERJE
sti”. Pokreće se “Republika”. Jezivi sastanci katastrofe

66
 P is m a

krčmama, spavao po skupim sobama i živio negdje u neka­

kvoj kulisi, gdje pada kiša i sparno je kao u veškuhinji. Ovdje
je sve vrlo skupo. Sve što je lijepo to je privatno vlasništvo
i za sve se plaća ulaznina i sve je daleko od grada na kilome­
tre. Neprekidno sam s ljudima, jedu m e komarči, vruće je a
ne m ogu se kupati, bole me ishias i zubi, znojim se, uopće
živim kao umišljeni bolesnik.
Zlovolja, nem oguća lica, glupost i skupoća i ne da mi se ni či­
tati tako sam daleko od svega što se zove knjiga ili književno.
Švabice koje nose bijele podsuknje, piju kavu s pol cukora, a
ostalo spremaju da bi grickale poslijepodne negdje gdje je li­
jep izgled, šah partija s g. K. Strajnićem stanodavcem g. Petra
akad. slikara, Sonny-boy, vrlo neugodno sve i sam fakat da
im am potrebu sve to da ti javim je dokum enat, te mislim da
ne ću moći dugo ovdje da izdržim.
Mislim da bi na H varu bilo bolje.
Kiša dnevno 7 puta.
Zdravo F.
piši mi na Strajnićevu adresu:
Dbk. Posat 300
za M. K.

27.
K R L E Ž A BELI, IZ D U B R O V N IK A U ZA G R E B , LIPAN J I93O . Draga g O S -

pođo Belo,
pišete mi da Vam javim što radi Vaš prijatelj K? (M. K.) O n je
pocrnio od ultraviolentnih zraka kao svjetli kapuciner. Ulovi­
la ga dubrovačka fiaca (fjaka) te ne može da radi. Kaže: d aje
pisati glupo. (Njegove vlastite riječi.) Kako znam da ste s njim
vrlo intimni, m ogu da Vama iznimno priopćim (pouzdano)
d a je erotički potpuno zatajio, ukoliko se tiče njegove uzne-
m irenosti spram žena, a to po svoj prilici uslijed toga što pije

67
B il j e š k e

za pokretanje Društva hrvatskih književnika.

Prva posjetajosipa Vidmara kao porteparola.
10.V .1946.
Beograd. M ilentije Popović. U Moskovskoj
(prije Krunskoj). Sve do 4.VII. 1946, poslije
povratka iz N ovog Sada. Dolazi jesen Sve­
slavenskog kongresa. Konačno prvi izlet
u Sloveniju. Smrt Irme Loew inger - Bože
Markovića.

10.V .1947.
Sve peripetije oko “Republike”, "Borbe”, Ju-
goakademije (gdje sam stavljen u karantenu),
prikupljanje ratnoga plijena (grof Eltz).
10.V. 1948.
Istra, Zadar, Split, Dubrovnik. 27.III. 1948. pi­
smo. Pismo mi je poznato od prvoga dana.
Već 9. travnja seli ruska misija iz Majestica.
Majestic uopće i Rumunjska 15.
10.V.1949.
Beograd, Rumunjska 5. Medievalna izložba.
10.V .1950.
Povratak iz Pariza. Organizujem Leksikograf­
ski zavod.

10.V .1951.
Jurišićeva 3. Medievalna izložba u Umjetni­
čkom paviljonu.
10.V.1952.
K rleža: U A kade­
Zlato i srebro Zadra. Zadar uopće. "Časopis m iji sam stavljen
Danas 1952”. Peace Counsil. u karan ten u .

68
 P is m a

isključivo sodu, koja opet s ugljikom djeluje kao šampanjac

u varonovski negativnom smislu.
Bio sam danas u Mlinima. Mjesto, vrlo simpatično, s vodo­
padima, platanam a i ruševinama, od prilike kao u engleskim
romanima: grčko nebo (3 puta dnevno kiša) m ore, nem a
navodno komaraca. Petar je iznajmio stan, a kako Olga do­
lazi poslije 20. VII. a kako je moja soba plaćena do 6 . VII.
to ćem o mi u Mline, a ti ćeš odabrati jednu od tri pansije
(70 - d dnevno). To je m inim um . Na Lapadu 100 D. a m n o ­
go je ružnije. D ok se ne odlučimo stanovat ćem o u stanu
P. D. (3 sobe). Prilažem ti izrezak iz dubrovačke Tribune.
G. K. Str. vodi bijesnu polem iku protiv nekakvih švapskih
arhitekata, a kako je u toj stvari blag, ja sam m u u nedjelju
izdiktirao ovu otrovnicu. Večeras čitav Dbk čita Tribunu,
koja je neka vrsta poluoficio zetske banovine. Bura u loncu.
Petar je nam alovao 3 portraita M. K. Dobro. Brat Petrov
Nikola dobio je prvu nagradu na med. konkursu za uređaj
Terazija (35.000 D). Kaže Strajnić d a je Nikola luksuzno iz­
danje Petrovo.
Dakle, Ti sada nemaš druge brige nego da dođeš što prije u Ra-
guzu i da uzmeš sa sobom po m ogućnosti što više NOVACA
jer 30x80x2=160=4800D jul panzija-f 1 0 0 0 D ostalo+1000D
povratak+2400D pol augusta = 9200 do pol augusta
pozdravlja Te F.

28 .
Draga Belo,
K R L E Ž A BELI, IZ D U B R O V N IK A U ZAG REB, LIPANJ I93O .

u seriji ovih naših ljubavnih (“sozumsagen”) pisama, nadam

se da je ovo danas, za sada, posljednje. Prvo, idi do Albini-
ja, on ima prostorije svoje ‘Autorcentrale” na akademskom
Trgu, pokraj kuće Male Weisz /ako se sjećaš/ ili m u tele­
foniraj, svakako potraži vezu s tim kuberantom lično, i javi

69
B il j e š k e

10.V .1953.
Već tri godine traju Brioni. U Aemoni očekuje
me već dvije godine Božo Lavrič. Strossmaye-
rov trg 4 i t. d.

Dnevnička kronologija na motiv o tikatakanju ure

Josipe Horvatove (Navratillove) godine 1921-1942,
zidnoga sata iz tetina nasljedstva, slijedi pak
adrese na kojima su u to doba boravili, dok
približno istodobni kalendar (1942) spek­
tar podataka proširuje tek neznatno - 1923:
pred Bohinjem, Koprivnica; 1926: Brač; 1934:
Novi; 1936: izlet u Varaždin s Ristićevima;
1937: Rim; 1938-1939: Sušak-Split. Od rujna
1917. kada su ušli li vezu, odnosno studeno­
ga 1919. kada su se vjenčali, do travnja 1981.
kada je Bela umrla, za šezdeset pet kalendar­
skih godina koliko su ih proveli zajedno, izni­
m no su rijetke godine za kojih nisu napuštali
Zagreb. Krleža iz Zagreba sigurno nije odla­
zio 1942-1944, te 1978-1981. S druge strane,
1932. jedina je kalendarska godina za koje se
Krleža uopće nije vraćao u Zagreb. Vjerojat­
no je Bela već 1917, kao i Krleža, odlazila iz
Zagreba, a 1918. je sigurno bila u Pešti, gdje
je Krleža te godine, ali ne s njom, zadugo bio
posljednji put: pouzdanik kom une Bele Kuna
m orao je zaobilaziti trase mađarskih željezni­
ca o kojima je toliko pisao sve do 1947. go­
dine. Zajedno su 1919. u Otočcu, Belaje bila
još i u Gospiću, a Krleža u Požegi, Hrvatskom
primorju, vjerojatno i Ljubljani te Osijeku.

70
 P is m a

m u neka pristane na nagodbu, kao što je Chab nudi. To sam

mogao i bez njega da izradim: dakle naknadno neka Chab
plati 1500 KČ i nek ide on zajedno s g. Albanijem u Albiniju!
Drugo: ako imaš Ti ili Tvoja g. m am a jedan badem antil ili
Mara (ako joj ne treba) ili ako se m ože jeftino kupiti onda
ga ponesi.
Treće: javi Tvoj dolazak depešom, jasno i pravodobno.
Četvrto: danas je opet pala kiša, koju onda po novinama zovu
blagotvornom, dakle neke vrste blagotvorna kiša.
P eto, depešu sa 1000 D si već prim ila i novce poslala i
hvala Ti.
6 ) Ne znam što da radim s mjenicom? 26.VII. 1 0 0 0 D
I. H. ŠT.
7) O stavi prije odlaska kod M inerve 1 0 0 D. na moj račun
i sprem i potvrdu
8 ) Donesi milijun dinara.
Zdravo. Do vidjenja Krleža

29.
B e l a k r l e ž i i z V a r a ž d i n a , l i s t o p a d 19 3 0 . Dragi Fric!

M nogo Ti hvala na Tvojoj nežnosti i brizi o mojim [...]. Tu

sam doputovala s jednom očajno dem onskom glavoboljom i
potpuno “zam ršenom ” probavom. U hotelu “Novak” se cen­
tralno loženje ne loži. I tako živim u krevetu i kavani gde se
isto ne loži ali se sedi u kaputima. Pred kavanom svira Platz-
-muzika i corso je. Danas igram Mme Rice a u nedelju Glem-
baje. Imala sam nam jeru da u nedelju pobegnem svojoj kući
ali me Branko drži kao panđama.
Stoga m oram ostati u ovom užasu i probati sutra Shawa koga
ćemo 30.og igrati i koga ću ja posle mrzeti celog života!
Ovde sam našla uvređen jedan ceo ensamble (ženski) što po­
stojim. Držim da me svi smatraju Brankovom metresom!!

71
B il j e š k e

Krleža je 1920. u Kostajnici, Fužinama, Lo­

kvama, Kraljevici, 1921. zajedno su u Dugoj
Rijeci. Krleža je 1922. na Rabu, u Sremskim
Karlovcima i u Beogradu, a Bela u Beču. Slje­
deće 1923. Krleža preko Sarajeva i Mostara
stiže u Dubrovnik, a bio je i na Bohinju te u
Koprivnici, 1924. iz Beograda odlazi u Berlin,
potkraj godine i u Beč, pa je 1925. u Moskvi,
odakle se vraća u Dalmaciju. Na izlet u Bosan­
sku Dubicu odlazi 1926, a B elaje na izletima
u Rijeci i Veneciji.
Nakon stoje Bela 1929. skoro pa dobila angaž­
m an u Beogradu [24], ondje će za sljedeća
četiri desetljeća, s ratnim prekidom, boraviti
svake godine, nerijetko i na više mjeseci, ne­
koliko puta i zajedno. Zajedno su zapravo, ne
uzimaju li se u obzir godišnji odmori, putova­
li rijetko:.riječ je o dva višemjesečna boravka
u Parizu - 1932, te 1950, za vrijeme izložbe
srednjovjekovnog slikarstva koju je Krleža
osmislio [79], a Bela m u se pridružila već dok
je radio na njezinoj pripremi 1949. u Beogra­
du, kada su boravili u državnoj rezidenciji u
Rumunjskoj ulici. U Beogradu su znali biti
udomljeni i unutar Titova užeg okruženja, pa
je u lipnju 1956. na Belinu m olbu Ševa Ristić s
domaćicom po “maloj vili u starome D voru”
tražila cjediljku što joj je ondje ostala. U Tito­
voj su pratnji proveli i veljaču 1962, na “Gale­
b u ” i u Egiptu. B ela u kraljev­
skom dvoru zabo­
U lipnju 1937. Belini im roditelji pišu u rimski
ravila cjediljku
Albergo “Impero” via Viminale 19, zadovoljni za čaj.

72
 P is m a

Koju si je on dopelal da m u ne bu fal! Inače kad toga nebi

bilo ovde je nem oguće ostati bez barem četiri do pet hiljada.
Jer samo stan, kavana i jelo stoji 100 Din dnevno. [...] A gde
je garderoba. Kako stvar stoji Ti bi mi m orao slati barem
1500 Din mesečno. Jer ovde su one 3000 mišljene kao celo-
kupni prihod. Sad odbi 400 na Fond i dug u Fondu. Dobivala
bi na ruke 2500 a trebam minimalno 4000. Pogotovo u D u­
brovniku. Sada bi odm ah morala da se upustim sa kakvim
lepim srpskim oficirom i slučajnim trg. putnikom inače je to
nemoguće.
Sve te torture i žrtve isplatile bi se radi solidnog rada, ali to
je ovde nemoguće. Branko je tu nemoćan. Od sutra 17og do
30og ćemo skrpiti “liječnika” sa 5 činova. U isto vreme im am
ja da uskočim u Kareninu. Ovde se ne igra tu se pred sufleri-
com govori text. Sinoćna predstava sa Milicom bila je svetsko
čudo. Neka Ti priča sama!
Fizički se to ne može izdržati. Do rutine ne može doći jer se
igra kom ad najviše tri puta u panici i nervnom e grču.
Najrealnije bi bilo da posle nedelje odem u Bgd. I da svršim
onu m oju stvar, dok m ogu da sam kod Prodanovića ali Bran­
ko me ne pusti.
Osim toga dobili smo danas telegram da je Konjovićev sin
mlađi m aturant u Somboru naglo umro. Drugo ništa ne zna­
mo. Javi nam Ti ako znaš šta je to bilo. Sumnjam da će Ko­
nj ović posle te žalosti ostati ovde. Uzeti će sigurno odsustvo
dulje. A Branko odlazi l.o g ipak u Berlin i sumnja da će u D u­
brovnik! Sve dakle konfuzno i bez garancija. M eđutim sada
ga razumijem. Pametnije bi bilo da piše u O bzoru feljtone
ili kritike i da živi kod mame, nego da se ovde muči i da mu
žena ispomaže. Dakle dragi Fric ja sam potpuno [...]. Kad bi
bila potpuno sama na svetu ostavljena i napuštena od sviju
onda bi morala, ali ovako!

73
B il j e š k e

primljenim Belinim fotografijama, ali im je

žao što na njima nem a i Frica, što se za dvije
godine, 1939, u Splitu promijenilo, pa je sada
i on “na svim slikama izvrsno pogodjen sjajno
izgleda”. Unatoč oskudnom proračunu Krle-
žinih, Bela je, nakon što je dobila glumački
angažman, praktično svake godine provodi­
la godišnji odm or na m oru. Ona je još kao
djevojka, pa i za boravaka u Lici, igrala tenis,
ostavši toj razonodi, uz plivanje, privržena i
kada 1930-ih ljeta provodi uglavnom u split­
skoj Zenti. U Dalmaciju je došla 1930-e, pri­
druživši se Krleži u Dubrovniku, a uskoro će
ga (1933), i pored bračnih trzavica, zvati da
ondje bude s njom, na što joj odgovara aluzi­
jom na materijalne prilike: “O nekom ostva­
renju da se ja prim aknem m oru nem a govora
iz mnogih razloga a u prvom redu - čestiti
vladiko, ne zvonimo je r nem am o zvona!” -
i novinskom pjesmicom kao podsjetnikom
na prošlogodišnji pariški izlet: Put u Pariz / /
Voz za Pariz tu je, gle! / Bata veli: “SJnul vu
ple!” / Seka skoči k’o iz sna / Jer francuski bo­
lje zna / I zapišta glasić njen: / “A kel er par
1 tren?!” / Bata reče: “Sad u tri / Krećemo se
pur Pari!” / / Čim to seki reče on / Ona ciknu:
Krleža Beli:
“O, pardon! / Konbjen nu rest-t-il d tan? / Da
O nekom ostvare­
zaključam časom stan.” / Ali bata viknu: “Mir! nju da se ja prima­
knem m oru nema
/ U kola! An voatir! / Voz polazi kroz m inut”,
govora iz mnogih
/ “Bon voajaž! Srećan put!” / / Krleža će Belu razloga a u prvom
redu - čestiti vladi­
podsjetiti na njezinu predanost kulturi odm a­ ko, ne zvonimo jer
ranja kada m u ona predbaci osamljenost [6 8 ], nemamo zvona!

74
 P is m a

Rezultat: iskustvo 14 dnevno. Trošak. Ijedna rola koja je po­

sle 30.og bespredmetna.
Nemoj misliti da su to sve kaprice. Tako je kako Ti kažem.
Bolje je da idem na 6 meseci u Beč [...] ili kome ako već m o­
ramo nadoplaćivati 3000 mesečno. Mislim moj prihod do
sada 1500 + 1500 što bi mi još slao.
To sve kad budem premeštena.
Mili moj zbogom.
Rodili smo se u takvoj strašnoj provinciji i takvom užasu, da
je čudo da smo to i što smo.
Javi se. Uteši me. Voli me. Budi mi dobar. Nemoj me napusti­
ti. Tvoj tužni drug Bela.

30.
K R L E ŽA BELI, IZ STUBIČKIH TOPLICA U ZAGREB, KOLOVOZ 1931.
Draga Bela,
pitaš me u pismu od petka, da Ti javim, kada 'uglavnom ' m i­
slim da se vratim. Kako javljaš da stan do petoga ne može biti
gotov, to ja ne znam kako da se vratim.
Osim toga, ipak mislim, da bi bilo bolje da se objasnimo pri­
je moga povratka, jer kako Ti veliš, da za ovakve m utne i
podmukle odnose nemaš volje, čem u da se vratim, ako se
bude pokazalo d a je potrebno da opet otputujem? Logičnije
bi onda bilo da se uopće i ne vratim.
Prema tom e o svom povratku ne znam konkretno ništa da Ti
javim i u tom pogledu na Tebi je riječ.
U nedjelju 30.V1II.931.

31-
Krleža iz b r n a u z a g r e b , p r o s i n a c 1931 . Draga Bela,
b e l i,

Javio sam Ti se iz Beča depešom, a sinoć sam Ti pisao da ni­

sam našao Branka, jer je m orao iznenada otputovati u Prag

75
B il j e š k e

ali je i poticati da se pritom opusti, kao u ko­

lovozu 1938: “Materijalni motivi ne treba za
Tebe da predstavljaju smetnju - novaca toliko
im am o...” Bližnji ih upućuju na drugu vrstu
egzistencijalnog opreza: Krležin otac zahva­
ljuje na dopisnicama iz Dubrovnika 1932-e:
“Ovo mjesto gdje se sada nalazite uistinu je
divan kraj. Žao mi je da nisam s Vama. Ako
me Bog poživi na godinu onda ću i ja tam o
ići”, ali i dodaje kako je “čitao u novinama da
se tam o jedan utopio, budite oprezni da se
vama kakova nesreća ne dogodi”, dok maj­
ka moli Belu: “samo nemoj plivati molim te
daleko jer se rado te nem ani dovuku u luku
za brodovim a drži se kraja i nemoj biti preveć
sigurna!”, zaključujući prigodno - “Imali smo
danas za obed fine lokarde koje ti tam o nisi
željna.”

viknuo je Krleža kada

D o l j e s n e d o s to jn im -

je u zagrebačkoj sokolskoj dvorani potpu­

kovnik Kvaternik počeo govoriti na svečano­
sti za srpske časnike. Popodnevne su novine
o tom e izvijestile u četvrtak 14. studenoga
1918: “U ova burna vrem ena (kada) se svaka
pa i najintimnija zabava pretvara u političku
skupštinu”, na “čajanci” u čast srpskih oficira
povela se “debata koja vrlo duboko zasijeca
u naš budući život”. Potaknuo ju je Miroslav
Krleža, "hrvatski književnik”, kako se sam
predstavio, da bi u prepirci koja je potom na­
stala dio prisutnih uspio i njem u omogućiti da

76
 P is m a

poslovno, a vraća se tek noćas. Dočekala me je mjesto nje­

ga na kolodvoru jedna gospođa, (supruga dirigenta s kime je
Branko otputovao u Prag) i odvela me u Brankov stan, gdje
je sve već za mene bilo spremljeno, jer sam ja depeširao svoj
dolazak. Moja je soba do Brankove, velika, na četvrtom katu,
lift, tek su ovi stanodavci za jednu niansu preglasni, ali to će
se pokazati. Ja sam počeo jutros odm ah raditi. U Beču sam
bio u Burgtheatru na jednoj neobično slaboj predstavi, koju
je priredio Bach sa svojom Kunst stelle s članovima Burgthe-
atra u istoj kombinaciji u kojoj misli m ontirati i jednu moju
stvar. On je neobično susretljiv i hoće da mi učini sve što
može. (Nadao se je da će Karl Heinz Martin postati direktor
Burgtheatra, ali je to sada propalo.) Pisao sam Boženi da pre­
vede onu pjesmu iz Kola: “U predvečerje”, zato molim Te
telefoniraj Jurišiću, da uzm e jedan prim jerak “Kola” M. H r­
vatske na moje ime, jer je “Kolo” izašlo i daj ga Boženi. Uči­
niti se u [...] mojih stvari može više nego mnogo, ali to treba
uzeti u ruke i početi a ne čekati u panonskim maglama da se
dogode čuda sama od sebe. Molim Te posveti svu pažnju oko
napora V. Bogd. kod korekture knjige. Pozdravlja Te Krleža
u nedelji 13. decembra
na Brankovu adresu za M. K.

32.
Draga Bela, da­
K r l e ž a b e l i , i z b r n a u z a g r e b , p r o s i n a c 19 3 1.

nas poslije podne u pola šest vratio sam se iz Praga, gdje sam
bio tri dana, i našao sam tu Tvoju kartu uz Božene B. ruko­
pisnu pošiljku, gdje me pitaš što se ne javljam. M eđutim si
Ti po svoj prilici primila moju kartu iz Praga i pismo što sam
ga pisao prije odlaska u Prag i tako je sve u glavnom jasno,
te su tvoje interpretacije o m om e nepisanju time, nadam se,
postale bespredmetne. Da se vratim na predstavu brnsku kao

77
B il j e š k e

govori. Krleža se na manifestaciju u dvorani

Kola zaputio u društvu svojih prijatelja Duke
Cvijića i Kamila Horvatina, s kojima je za
posljednje habsburške godine radio u redak­
cijama listova socijaldemokratskih frakcija.
Točno godinu dana prije nego će se vjenčati s
Belom, on tako izlazi iz društvene, ali i vlasti­
te sjene u koju je zapao pred rat pri povratku
u Zagreb. Kada se vratio u “taj grad i medu
te ljude” osjećao se kao čovjek koji zvoni na
“vratima pučkih učitelja i učiteljica” i “nepi­
smenih novinara”, te “od njih čeka da kažu
svoju riječ o talentu”. Potom se “zaputio kroz
Carstvo, potpuno sam, sirom ašan...”, hodao
je "kroz kasarne carstva, kroz uredničke sobe,
kroz predsoblja, kroz bolnice i po ulicam a”
u svojevrsnoj “hipnozi”. Ne uspijevajući do­
vršiti Roman, koji je još 1914. obuhvaćao “tri
stotine stranica”, više puta odbijen na kazališ­
noj sceni, on se književnikom legitimirao sim­
boličkom lirikom, koju je javnost prihvatila
kao znak novoga, za čime je - novim - i sam
tragao, ne artikulirajući posve jasno, ni za
sebe, u čem u bi bio sadržaj promjene.
Zagreb je posljednjih godina bio važno čvori­
šte pozadinskog habsburškoga ratnoga kom ­
pleksa, štoviše taj je sustav Krleža precizno
poznavao iznutra radeći u okružjim a i uredi­
ma kroz čija su predsoblja prolazili ratni stra­
dalnici. Mnogi su njegovi prijatelji, iz djetinj­
stva i kadetskih zavoda, i sami bili na bojištu,
neki su ondje - kao pjesnik Galović - pa i u

78
 P is m a

kom entar uz one slike iz Kaz. lista: ona je maksimum ovda­

šnjih mogućnosti, a na reprizi izazvali su glumce sedam puta
poslije drugog dna, a na koncu m nogo puta i mene, ti. mene
nisu izazvali jer ja nisam išao, jer se bilo pročulo da sam u
gledalištu. Mjereno s Ljubljanom ili Bgd. ili Zg. je slabije u
svakom pogledu glumački. U Pragu je moja knjiga (soldačka)
prodana u 4000 primjeraka i oko Uskrsa spremaju 2 . izdanje:
za njih neobično velik uspjeh. To su mladi poduzetni ljudi,
koji hoće da dalje štampaju moje knjige. U Nar. Divadlu ni­
sam našao direktora, već je nastupio dopust Božićni, nego
njegova zamjenika, dramaturga. Primio me hladno, gnjilo,
kao rastavljena vaseržemlja: vidim po svemu indisponiran
spram mene i spram Gavelle. "Narodni Divadlo je uvređeno
zbog Brna.” Imaju svakako u planu da igraju “tu stvar”, ali
poslije proslave Goetheove, tj. u aprilu. Sada prije svega hoću
da se potpiše Ugovor, a kada taj bude gotov vratiću se natrag
u Prag i zbog slijedeće knjige kod D m iste[.. .JPrace. Upoznao
sam Františeka Langera: on je dram aturg na gradskom teatru
(Vinahradskom). O n je Židov i vojnički lječnik potpukov­
nik, a kao dram aturg traži laku robu a la Molnar jer to jedino
“ide”. Bio sam i na njemačkom teatru: oni su spremni da me
igraju, ali biti igran kod njih znači izazvati protiv sebe ove
druge. U Pragu su se moje vojničke stvari jako osjetile i situ­
acija je dobra, ali isto tako kao u Beču, to plasiranje te knji­
ževne robe jeste ili bila bi upravo stvar agenata, a tih nema,
isto tako kao što kod nas na prim jer nem a knjižara. To što
bi trebao da čini pokućarac kolpolter, to treba čovjek da čini
sam da nudi robu na prodaju. U Pragu je tem po predratno-
peštanski: osjeća se pobjeda i novih sedam godina toliko se
toga diglo i život je tako nabujao, d a je Beč spram Praga bi-
dermajerska idila. Boženin prijevod sam pregledao: reci joj
d a je u glavnom dobar; neke sam term ine izmijenio i šaljem

79
B il je š k e

kampanji na Srbiju, izgubili život. Kako je po­

puštao pritisak habsburške vojne uprave, u
Zagrebu su se okupljali projugoslavenski disi­
denti, potičući i javno atmosferu ujedinjenja:
u manifestaciji sličnoj onoj u dvorani Kola tih
tranzicijskih mjeseci s kazališnoga balkona go­
vorit će Ivo Andrić. I Andrić i Krleža svoja su
gledišta prom ptno autorizirali. Andrić progra-
matskim člankom "Nezvani neka šute”, a Kr­
leža "K om entarom m om e ispadu na srpskoj
čajanci u Sokolu’. Taj, zapravo intim ni, poslije
neobjavljivan zapis ostao je nevidljiv ali proni-
čan predtekst:

II.

Naš problem nije mobili­

C r n o - ž u t i s k a n d a l.

zacija nego demobilizacija! Zašto?

Zato, jer smo mi svi u prvom redu poražena
habsburška armeja. Zato je u interesu sviju
nas, nas gladnih i anem ičnih intelektualaca
i debelih gradjana i ratnih milijonera i ispaće­
nih radnika, da izbijemo oružje iz ruku onih
demoralizovanih gomila, koje se danas vraća­
ju u dom ovinu kao ostanci ostanaka poražene
habsburške armeje. Jer te gomile analfabetske
i varvarske, kojima vladaju tam ni nagoni te su
hrvatske gomile žrtve razorenoga sistema.
Ove su gomile jadne žrtve griješnoga jednoga
nem ara hrvatske inteligencije i groznih krv­ Krleža : Svi smo
m i u prvom redu
ničkih talenata našega aktivnoga oficirskoga poražena habsbur­
zbora. Te se gomile danas ranjave, gladne i ra- ška armeja.

80
 P is m a

ga poslije Božića Bachu, koji govori da misli da će u Beču

naći nakladnika. M enije lično sada najvažnije da svršim Ga­
liciju i da je Hreljanović prevede. Od Benešića, kom e sam
pisao, nem a odgovora, i očekujem ga svaki dan, a posao
za M inervin Rom an trebalo bi da otpočnem isto tako svaki
dan. S Brankom stanujem relativno vrlo dobro, ali nisam
sam, i tako mislim da selim po svoj prilici u Beč ili u Prag, ali
to tek poslije desetog januara. Od Hreljan. očekujem svaki
dan prijevod Glemb. i onda ću ih razaslati okolo. Bach me je
ponovno uputio na Karl-Heinz M artina ali je on stradao od
autom obila neki dan, leži od potresa mozga: ne zna se šta
će biti s njime. Javi m i što je s knjigom o štam pi i o kritici?
Ako je H revija izašla s člankom Bogdanova, telefoniraj
Jurišiću neka je pošalje! Kada će početi da štam paju Glem-
bajeve kao prvu knjigu serije?
Sada glede novca. Za januar sve su mjenice uređene. Vize-
ku ću za januar pisati neka pričeka. Šaljem Ti u prilogu pu-
nom oć za M inervu da isplate Tebi sav novac u slučaju da
Dragec S. može da mi preko I. Hrvatske doznači u Bmo taj
novac na temelji moga posseporta na koji nisam digao 1 2 0 0 0
D. nego samo tri. Ako to on može, onda se prvo dobro oba­
vijestite preko koje banke da se [...]. Ako ne, onda telefoniraj
V. Simiću u M inervu da mi javite kako ćete mi novac dozna­
čiti. Eventualno preko moga zastupnika za C. S. R. Agencija
“C entrum ”: Fr. Khol Praha Nod štolom Rudolfou 6 Praha
VII. I o tom e me obavijestite pravodobno da ne ostanem bez
novaca. Evo su već prošla dva tjedna što sam se krenuo i spre­
m ao se da napišem između ovog promicanja slika i dojmova
jedan opširniji prikaz, ali nisam dospio što ne znači da ga ne
ću napisati. Osjeća se m nogo grozničavosti u životu tih m ra­
čnih i čađavih gradova: tem po je furiosan u svakom smislu.
Ja sam u glavnom zdrav i u relativno jakim zimama osjećam

81
B il j e š k e

skrvarene godišnjim patnjama vraćaju u svoj

dom. U njima gore svi oni prim arni i kaotični
nagoni, koji živu u demoralizovanim gom i­
lama, koje su elem ent opasan po svaki civili-
zovani oblik. One su elem ent opasan kod nas
tim više, jer je naša civilizacija jedna neznatna
m rena nad kaotičnim crninama balkanskim.
Na toj činjenici ništa ne mijenja, da smo mi
po našim magjarskim provincijalnim varo­
šicama štampali pedeset godina knjige te se
opajali kulturnim nekim hrvatskim lažima,
literaturom , glazbom i skulpturom. Karakter
svih naših političkih pokreta bio je kabinetske
naravi, i čitava je naša civilizacija salonska
jedna dekorativna biljka. Činjenica jest, da su
naše varošice oaze na Balkanu, koji Balkan su
Habsburgovci rekrutirali isto tako kao i an-
tanta svoje afričke kolonijalne trupe.
I te se poražene balkanske kolonijalne trupe
sada vraćaju kući. Na toj činjenici ništa ne mi­
jenja dekorativna ona sitnica, d a je naša gra-
djanska manjina izvikala “onoga historijskoga
dana na M arkovom trgu narodnu Slobodu '.
Ta gradjanska manjina, koja danas vlada,
m ože da izvikuje narodnu Slobodu, ali naše
crne, analfabetske, balkanske gomile te Slo­
bode ne poimlju. Tim se masama ta Sloboda
prikazuje u prvom redu kao poraz. T a je Slo­
boda na naše gomile oktrojirana plinskim na­
valama i tankovima, i one su danas u prvom
redu poražena habsburška armeja isisana do
posljednje kapi krvi izbijena i umorna.

82
 P is m a

svoj nervus i ichiaticus ali blago i diskretno. Slovo s još uvijek

izgovaram s tihim idijotskim prizvukom jezika koji mljacka:
ovo šušljetanje je prvi znak senilije. Javi se.
Mnogo Te pozdravlja Tvoj Krleža
24.XII. u ju tro oko pola dva
Branko Te m nogo pozdravlja i zahvaljuje Ti na sjećanju.

33-
K r l e ž a b e l i , i z b r n a u Z a g r e b , p r o s i n a c 19 3 1. Draga Bela,
Jedan sat je prošlo (noću)
Radio sam do sada. U dva dana preradio sam Galiciju. Iza dulje
pauze jedan posao koji sam izlio u jednom izlivu, bez pukoti­
ne i to zvono imat će / mislim i uvjeren sam / neobično dobar
zvuk. Od figura ostala je gotovo neizmjenjena samo figura
onog pijanog oberleitanta u 2 . činu, ostala sva su lica nova, na
staroj podlozi, ali zgrađeni iz temelja. Do petog-šestog januara
bit će definitivno gotova. Knjigu mi pošaljite odmah. Ako iz
nekih tehničkih (ili meni nepoznatih) razloga ne bi bila goto­
va ni drugog januara, ti mi pošalji jedan otisak revizije, jer je
želim imati. Molim.
Inače sam zdrav, u poslu. O kakvoj mojoj enerviranosti nem a
ni govora. U N. Divadlu u Pragu je [...] strogo oficijelan,
m eni (a i B. Gav.) savršeno nesklon! To sve treba svladati pre­
ko jačih centara. Boženin prijevod poslao sam u Beč i Maliku
u Berlin.
Ad Brno. Brno ima najmanje 300 takvih građevnih i kult. hist.
dokum enata i fakata, da kad bi bili u Zgbu, onda bi taj grad
(naime Zgb) mogao biti nekakav kult. centar ili barem onim
što sebi umišlja daje. A što je Brünn in M[...]? Tko za njega
zna? Jedan prljavi istočni bezimeni grad, na rubu evropske
crte Danzig-Triest. Nula. Gdje mi tek živimo, i kako je to
žalosno. Lavež seoskih pasa na periferiji. Zahvali Bogdanovu

83
B il je š k e

I zato je načelna pogrješka m om entano vla-

dajuće gradjanske manjine, kad ovim poraže­
nim gom ilam a pod silu tura u ruke bajonetu
i mitraljezu i bom bu. Griješi načelno naprosto
zato, jer psiha gomile nije psiha kartaša, koji
je izgubio jednu igru pak brzo miješa karte da
započne drugu. Psiha gomile nije psiha avan­
turiste i renesansnoga kondotijera, koji mije­
nja boje i embleme na svojoj kacigi. Kondo-
tijeru je svejedno da li se bije pod stjegovima
Bologne ili Firenze, Rima ili Venezije. Njemu
je poziv da se kolje i on prelazi iz jednoga ta­
bora u drugi, tražeći svoju bojnu sreću i imade
samo jedan cilj, a taj je: spas ratničke karije­
re, zveket cekina njegove plaće i čast boj ovne
perjanice.
Al duša balkanskih gomila nije duša kartaša
niti je duša kondotijera. Ta duša naših gomila
um orna je i sita klanja i laži i nepovjerljiva i
sumnjičava. Nju su četiri godine sredovječni
krvnici napajali vinom i rakijom i slali u kla­
onicu, čiji je ulaz bio okićen hrvatskim tro-
bojkama. Njoj su četiri godine ogavno lagali
0 nevidljivom nekom hrvatskom kralju, o h r­
vatskoj nekoj Slobodi za koju treba umrijeti,
nju su četiri godine prostački varali hrvatskim
lažima.
A tko ju je varao? Tko si je uzeo za životni
poziv da rekrutira kolonijalne trupe, da ih bije
1 vješa, da ih prodaje kao roblje? Skupina lju­
di, koja sije odabrala za životni poziv: klanje.
P siha gom ile nije
I m om entano vladajuća gradjanska manjina psiha avanturiste

84
 P is m a

na knjizi, ja m u sprem am pismo. Danas je Sylvestrovo, za­

dnji dan ove godine. Večeras smo pozvani na Brankovoj brid-
ge liniji [...] njegova Bridge Rooma. Gospođa je bivša P[...]
ljubovca njen ljubavnik figura Slavko S. čovjek koji u hotelu
peštanskom drži u svom orm aru pod svojim ključem 17. an-
cuga da ne m ora vući sobom tu bagatellu. Tekstilni centar
1500 m ustra brnskog sukna. Roba. Novac. Itd. Zašto smo baš
tam o to ne znam, ali tako: Bridge linija.
Stanujem dobro i hranim se dobro. Ovdje je sve skuplje u od­
nosu ČK spram Dinara. Šetnje su lijepe i prilično se m nogo
krećem: gubim na vazi i to je dobro. Ischias spava, ali je od
maja [...] sa m nom . O dm ah čim svršim Galiciju stvorit ću
plan o svom boravku i treba da počnem s rom anom za Mi-
nervu. Petar D. je u Pragu i sastat ćemo se ovih dana. Benešić
m e zove u W. ali tam o ne idem prije Agonije. Najvažnije je
da radim, a za svršiti Roman treba najmanje 50 radnih dana.
Učinite sve da mi novac ne zakasni. Glembajevi su ovdje 2.
januara u velikoj kući kao tobože m eni u počast. Javite se!
M nogo Vam sreće želim u Novoj Godini Vaš stari Krleža
31. XII 931. oko 2 h noću
P. S. Branko misli da svakako ne odbiješ Marceline u Figaru.
To nije rola za Tebe, ali on misli d aje za Tebe u svakom slu­
čaju bolje da igraš i takve uloge, nego da ne igraš! A osim toga
kaže, d a je odbijanje za Tebe nezgodno u ovoj fazi. Dakle
učini kako misliš. Zdravo. Krleža

34 -
Draga Bela,
K r l e ž a b e l i , i z p r a g a u z a g r e b , s i j e č a n j 19 3 2 .

Pišem Ti iz Praga pod pretpostavkom da si već moje prvo

pismo primila. Bio sam u hotelu Atlantica, i preselio sam se
jučer u je d a n Pension, deset m inuta tram vajem od centra u
ulici Fochovoj /M arechol Foch/. Skupi Pension, s nekakvom

85
 JEŠKE

vara se, ako misli, da će joj s ovim istim gnjilim

i otrcanim parolama i lažnim frazama uspjeti
da savlada gomile, vara se ta manjina, ako m i­
sli, da će joj uspjeti da savlada gomile. Vara
se ta manjina, ako misli, da će joj uspjeti da s
istim sredovječnim m etodam a svrsta gomilu
u bataljone. Jer gomila nije čovjek koji čita Sa-
vremenik, koji se oduševljava na ratobornim
stihovima naših ratnih stihotvoraca u kojima
sada naši heroji na čelu s knezom Vojnovićem
proljevaju krv za osvetu Kosova. Gomila ne
zna za Meštrovića niti pače za loše stihove
Angjela Danka. Nje se te literarne i dekorati­
vne razbibrige naših provincijalnih varošica ni­
šta ne tiču, niti je se tiču dalekosežne ambicije
naših ratobornih nacijonalnih heroja.
I sve, ako i toj vladajućoj gradjanskoj manjini
i uspije da savlada gomile, te da ih mitralje­
zom i vješalima svrsta u bataljone, ta je gra-
djanska manjina onda učinila najveću i kardi­
nalnu pogriješku. Ona se izvrgla opasnosti da
se jednoga katastrofalnoga dana utopi u nao­
ružanom elementu, pobješnjelom i groznom.
Zato treba te gomile razoružati a ne baš obrat­
no: naoružavati ih. Jer naoružavajući ih bezu­
vjetno se stvara hrvatski zeleni kader, koji pri­
jeti da postane gradjanskoj manjini opasnijim
i od austrijskoga! Hrvatski zeleni kader velim
i upozoravam! Jer gomile disciplinira samo sila.
A silu je predala naša gradjanska manjina sku­
pini ljudi, koji su tu silu koja disciplinira, zastu­
pali još pred dva mjeseca u ime sredovječnoga

86
 P is m a

ruljom / la fonle internationale/', massenbetrieb. Imam ve­

liku lijepu sobu, dugu dvanaest koraka i odm ah sam počeo
raditi. Pitanje stana ne da se riješiti u dva-tri dana. Vidio sam
m nogo soba, ali u dijelovima gradskim gdje bi meni odgova­
ralo nisam našao ništa. Pokušat ću anonsoifi ^novinam a. Ne
znam kako će se razviti atmosferične prilike, a da se zavučem
nekam o u provinciju, ne da mi se, dok se ne vidi, hoće li još
biti snijega. O Galiciji sam Ti pisao da saini je svršio: Branko
će je igrati u aprilu u Brnu; on putuje u Ljfibljanu polovicom
februara i tamo će igrati Ledu s preradbom, kao što sam Ti govorio'.
Galicija se prepisuje i ide odm ah u prijevod, njemački i češki.
Ja ne m ogu da predstavim sebi n ijed n o g pravog kazališnog
stručnjaka, koji je ne bi odm ah igrao, bez obzira na njenu
književnu stranu, samo kao čist teatar. Ostavio sam samo
njenu podlogu: nervozu šongliste, koji ne zna kako van iz kri­
minala, a kada se nađe u protivslovlju sa samim sobom svrša­
va tragično. Između prve i druge varijante je razlika između
osamnaeste i trideset druge. T u jedan stariji gospodin pom a­
že početniku, da dođe do riječi. Čim bude prepisana poslat ću
Ti jednu kopiju, daje pročitaš i d aje predaš Petru Konjoviću.
Ako ga nem a u Zgbu poslat ćeš m u je preporučeno.
Pisao sam Matlu u Graz zbog prevoda, jer je on rekao da će je
prevesti. Ako on ne bi bio slobodan prevest će je H. u Beču.
Na češk. Kolman ili Dyckova udovica, koja je'prevela i Glem-
bajeve. Čim svrši njemački prijevod otputovat ću s njim u Ber­
lin. Prag : Drezden su samo tri sata, Prag. Berlin devet sati.
Prag, pražani, praško se mijenja. “Die D am e” “Sport in Bild”
djeluje m nogo jače od crkve katoličke na"životni način poje­
dinog naroda. Narodi mjenjaju karakter Kao gospođe kosti­
me: pražani nisu više slovački dem inutivni knedličky, duše-
čke, [...], nego postaju velegrađani na svakome koraku: šuster
Bata leti u Indiju, kradu se milijoni, lichtsreklame, u centru

87
B il j e š k e

Kaizerizma. Ta skupina ljudi reprezentirala

je pred gomilama onaj tako odurni i propali
sistem. Ta skupina ljudi vladala je gomilama
s onim istim m etodam a, s kojima se je vla­
dalo u srednjem vijeku: lancima, vješalima i
bičem, i ta skupina vlada i danas u nepreki­
nutom kontinuitetu. I to je druga načelna po-
griješka. I to ne s m oga stanovišta. Jer moje
je stanovište umjetnika stvaraoca, koji u ovoj
poplavi nem a niti što da dobije, niti što da iz­
gubi. Meni je svejedno što se s gradjanskom
m anjinom zbiva, jer moj je poziv da forme
u fluktuaciji fiksiram, na velikoj skali izme-
dju kaosa i harmonije. Mene se dakle ništa ne
tiče, je li gradjanska manjina ugrožena ili ne.
To je druga načelna pogrješka sa stanovišta
vladajuće gradjanske manjine. Jer naš je narod
jurišao doduše krvavim elanom i na Crnom
Vrhu i na Galičkim ravnicama i na Soči, to
je istina. AH naš narod bio je u dubljini svoje
duše uvijek skeptičan. Njegovi zdravi nagoni
za samoodržanje jasno su m u govorili, da je
sva ta krvava orgija bila lažna. Nagoni mar-
ve, koju tjeraju na klaonicu, jasno su govorili
u duši našega naroda, da ne vjeruje mesaru.
I vjerujte mi, naš narod nikada nije vjerovao
M eni je svejedno
svome oficiru niti jedne riječi.
što se s g rađ an ­
Ja sam govorio s tim narodom i po bolnica­ skom m an jin o m
zbiva, je r m oj je
ma i na fronti i po zatvorim a i u meni se raz-
p o ziv da form e
raslo jedno duboko uvjerenje, da naš narod u fluktuaciji fik­
siram , n a velikoj
nije nikada vjerovao svome oficiru, niti jedne skali izm eđu kao­
jedine riječi. On se bojao njegovog revolvera sa i harm onije.
 P is m a

grada izgleda kao na Tanenzienstrasse u Berlinu (Tanenzien

bio je general u 7. god. ratu. Lesing je kod njega u logoru
napisao Minnu von Barnhelm). S to je s mojim Obračunom?
Ako je gotov neka Minerva pošalje odm ah na m ene najmanje
četiri egzemplara!
Javi se kako si, šta radiš, kako u teatru, ima li šta nova? Pišem
Ti u brzini, im am u šest sastanak s Petrom . On je u depresiji
i u Holandiji nije prodao ništa / to samo za T ebe/ sada sprema
ovdje izložbu i to mi izgleda u znaku pitanja. Pisao je F. Slav-
ku zbog onih slika. Ja nisam htio da ulazim u tu stvar. Pisao
m ije Bogdanov da Minerva neće da počne sa Glembajevima.
Vuku Simiću spremam u toj stvari ogrom no i ozbiljno pismo.
Odgovorio sam Mrs Cappelend. Javi se.
Mnogo Te pozdravlja Krleža
Roman mi ide dobro od ruke. Cijepam stranice lako i pravil­
no i logično. Tvojima sam se javio. Zdravo.
Pozdravi sve dame, mlade i malo starije, u kući trideset dva
Kraljice Marije!
12.1.1932. u Pragu oko pola šest popodne
adresa: M. K.
Pansion Flora
Praha XII.
Fochova - Orlicka 4

35 -
K r le ž a b e li, iz z b r a s la v a u zagreb , s i j e č a n j 19 3 2 . Draga
Belo, na Tvoje pismo od 14.1.
Primio sam prepis Galicije i već ga dva dana ispravljam. Dao
sam ga prepisati u sedam kopija i platio za prepis oko 400
dinara (to je u ovim relacijama č. k. jeftino). Konjoviću ću ga
poslati ovih dana i to ponajviše zato, da kod njega likvidiram
onaj predujam, zajedno novo djelo, a to je djelo novo doista.
B il j e š k e

i njegovog biča, ali m u vjerovao nije. Pa kako

da vjeruje danas u riječi tih ljudi, koji mu sad
govore baš potpuno obratno od onoga, što
su m u govorili prije? Naš narod nije vjerovao
ni u stjegove ni u carske grbove. On se bojao
smrti i bio junačan. On se bojao biča i od tada
se pokoravao. On je bio pijan i navalio je kao
voda kad nabuja ali vjerovao nije u ono, što
m u se govorilo.
I danas ne vjeruje on u te fraze o oslobodjenju
i u te zdravice i u te bataljone. Ne vjeruje, jer
ne vidi, da bi se bio promijenio sistem. Sistem
pako ne sačinjavaju proglasi i govori, nego
ljudi. A narod gleda one iste ljude, koje je gle­
dao prije, i pati se pod istim m etodam a, pod
njima je patio i prije.
Danas, u vrijeme, kad sovjeti niču na globusu
kao gljive, danas kad gomile pokreću samo
goli interesi a ne proklamacije, danas kad se
naoružanim četama vlada samo povjereni­
cima, kad se svi pododjelni kom andanti iza­
biru slobodnim glasovanjem, danas kad se
ruše ograde privatnog prava, danas se kod
nas vlada sistem om grožnje i zatvora, ofi­
cirskih m enaža i časničkih promaka. Danas
se gomile sa najvišeg mjesta posm atraju još
uvijek kao materijal koji ispunjava kadere,
materijal koji se mobilizira, materijal s kojim
se rochira, navaljuje i u kratko materijal, koji
je samo zato na svijetu, da stanovite skupine
ljudi m ogu i nadalje da vrše svoje sredovječ­
no zvanje.

90
 P is m a

Inače od igranja kod nas osim kod P. Konj. nem a ništa i uop­
će ne mislim. Reci Brucku u Minervi da sam primio njegovo
pismo, ali da sam usljed preseljenja bio spriječen da m u se
javim. Najkasnije sjutra javit ću m u se opširno, a isto tako i
Bogdanovu. Četiri primjerka “Obračuna” primio sam jučer u
Pragu preko stare adrese “Flora”. Pregledao sam knjigu i ima
dosta štamparskih grješaka, na nekoliko mjesta neugodnih,
ali u glavnom [...] etc. Ali right. Vraćam ti izreske iz Obzora:
nisam ih uopće ni pregledao: prosto neću da čitam ništa iz
onog zakutka. No svejedno, ti spremaj sve što će se eventual­
no pojaviti o “Obračunu ”: jedanput ću eventualno sumarno
pregledati i to smeće. Zanima me, hoće li Milan Bogdanović
u S. K. G. štampati recenziju Bogdanova o toj knjizi? Reci
Bogdanovu, ako ga vidiš, da i njem u sprem am opširno pi­
smo. Sve ono što pišeš o Dubravku, nije me ništa iznenadilo.
To je tako i ti su svi ljudi beziznim no takvi.
Ja sam se preselio u Zbraslav kao što sam Ti javio i tu sam
danas prvi dan poslije prospavane noći. T u ću ostati svakako
najmanje tako dugo dok ne svršim rom an u glavnim potezi­
ma: naime u Zbraslavu. Hotel leži u šumi na Vltavi, achziger
Jahre vila s tornjićima, terasama, ali kako sam ja jedini gost
u kući to sam se preselio u gospodarsku zgradu gdje su kuhi­
nje: spava se u jednom katu, jer se čitava zgrada hotela ne loži,
te su me uvjeravali da mi tam o ne će biti ugodno samome,
a i hladno. Ovaj drugi argum ent sklonuo me je na prom jenu
sobe. Danas poslije podne idem u Prag ponovno (za 20-16 m i­
nuta) da dignem poštu u Flori i da kupim neke sitnice, a sjutra
ili noćas počinjem s poslom. Prilažem Ti jednu fotografiju,
koju je takvo jedno fotoreportersko poduzeće razaslalo po či­
tavoj štampi još prigodu m og prvog boravka u Pragu prošlog
mjeseca i neke izreske iz kritika što sam mogao da ih dobijem
preko Novinskog [...], ja sam tražio sve, a oni mi nisu poslali!

91
B il je š k e

Ta zar vladajućoj gradjanskoj manjini nije ja ­

sno, d a je to igra s vatrom? Zar joj doista nije
jasno, da to nije način savladavanja gomila?
Zar joj nije jasno, da ako itko m ože da očima
gomile kom prom itira njena nastojanja, da to
m ogu samo ljudi skutonoše onog austrijskog
duha, koji je tiranizovao bjesom učno čitave
narode kroz stoljeća?
S tim pogledima od prilike na stvar, uputio
sam se na čajanku koju je u dvorani Sokola pri­
redilo udruženje jugoslavenskih žena u počast
Srpskih oficira. Veselio sam se Srbima i kao čo­
vjek i kao Slaven. Veselio sam se pobjednicima
koji su iz temelja razorili Habsburšku kasarnu
i eto došli, da nas oslobode Sistema. A što seje
dogodilo na čajanci?
Dogodilo se to da se sa najmjerodavnije strane
počelo isticati vrline gosp. Kvaternika, šefa ge­
neralnoga štopa. Najmanje je, što se može reći
na tu glorifikaciju jednog k. u k. generalšteble-
ra u prisutnosti Srba pobjeditelja, najmanje je,
da se sve to nazove neukusnim i netaktičkim.
Zato sam i poviknuo kad je g. povjerenik za
narodnu obranu Drinković m aknuo svog vr­
snog šefa - dolje s njim!
Nisam to učinio samo zato, je r se kako sam
pred time izložio, načelno protivim tom kabi-
netskom cesaro kraljevskom posm atranju či­
tavog našeg obram benog problem a, već sam
povikao i zato, jer su iz m ene spontano p ro ­
valili svi moji nacijonalni nagoni, koje uza­
lud krotim već duge godine. Jer, ako je što u

92
 P is m a

U februaru izlaze dvije mjenice: u Hipotekarnoj i I. H. Št.

osmoga. Molim Te kupi te dvije mjenice, ona u hipotekarnoj
je na 2500 D a u prvoj H. pitaj Drageca. Mjenice kupi da odgo­
varaju visini svote. Pošalji mi ih preporučeno da ih potpišem.
U Hipotekarnoj otplatit ćeš 500 D i kamate, a u I. H. St. samo
produžiti bez otplate na mjesec dana, jer ako se tam o otplati
ne će ostati za m ene dosta, a treba da radeći kroz februar ži­
vim bez enerviranja, a dotle ću iz Bma izvući za Galiciju neke
novce. Mati seje primio da prevede Galiciju na njemački, a to
je vrlo dobro. Ja sam zdrav, sa tihim javljanjem nerrs ischiati-
cusa inače sve dobro i u redu.
Pozdravlja Te Krleža
u utorak
adresa:
H otel Chlad
Zbraslav (u Prahi)
za M. K. (ispisano)

36.
Draga Belo,
K r l e ž a b e l i , i z z b r a s l a v a u z a g r e b , v e l j a č a 19 3 2 .

Tvoje pismo od 7.II. (nakom prilične stanke) i novce u novča­

nom pismu sam primio u sredu. Danas je petak, 1 2 . februara,
danas sam svršio svoj roman. Nakon nepunih četrnaest rad­
nih dana, napisao sam oko dvijestotine i pedeset stranica pro­
ze: do sada sigurno najbolje proze što sam je napisao. Mnogo
probdivenih noći, bilo je lijepo i ja sam zadovoljan. Da im am
samo vremena, da stvar leži pola godine, pak da m ogu da
je iz nova preradim, bila bi sto posto dobra. Međutim: u tih
pola godine ja se sprem am napisati još m nogo toga, te nem a
smisla zaustavljati se. To će ići odm ah u štampu, čim prepis
bude gotov. Ništa ne znam kako prolazi "O bračun”. O tom e
mi ne javljate ni Ti ni Minerva savršeno ništa. Čudno. Sjutra

93
B il j e š k e

Evropi preostalo od sredovječnih institucija,

to je osim crkve katoličke ostao bezuvjetno
još kor aktivnih oficira habsburške m onarhi­
je. Taj kor sredovječan je u potpunom smislu
ove grozne riječi. Vezan s prokletom dinasti­
jo m nekim čudnim sponama, taj je zbor bio
ropski izvršivač svih krvoločnih pohota ove
okrutne familije. A m ozak i srce tog zbora,
njegova jezgra bio je famozni generalni štop.
Taj je generalni štop sazidao onu tam nu ka­
sarnu u kojoj je robovalo gotovo dvadeset ple­
m enitih evropejskih naroda. Taj je generalski
štop organizovao onu strašnu klaonicu, koja
je poubijala polovicu zdrave Europe, a sve po
program u velikih meštara u Potsdamu i Beču.
Taj je generalni štop manlichcaerima i m itra­
ljezima i vješalima i bajonetam a terorizovao
milijone, što držim, da nam je svima nedvou-
m no jasno i poznato. Pa ipak, mada mi svi, sve
to znamo, mi ipak dopuštam o, da nam duh
toga sramotno poraženoga štopa truje našu
narodnu stvar, mi dopuštamo, da se duh tog
štopa glorificira na onoj istoj slavi, na kojoj se
pozdravlja pobjeda naše srpske braće, junaka
arangjelovačkih, koji su žrtvovali svoje meso
i prolili svoju krv za pobijanje tam noga princi­ K rivo su im ali
o ni, koji su g ra ­
pa gruboga nasilja i kasarne i vješala.
k n u li na m en e,
I krivo su imali oni, koji su graknuli na mene, kao da sam ja na­
p ao lično g o sp o ­
kao da sam ja napao lično gosp. Kvaternika. dina K vaternika.
Ja gosp. Kvaternika lično ne znam i on me se Ja K vaternika lič­
no ne zn am i on
doista lično ništa ne tiče. On može biti doista m e se doista lično
plem enit značaj (kao što je to g. major Grubić ništa ne tiče.

94
 P i: ■" \

u subotu idem u Beroun. To je 35 km od Praga jugozapadno,

tam o stanuje prof. Kolman. On prevodi Galiciju i idem k nje­
m u da zajedno svršimo neka za njega nejasna mjesta.
U nedelju bit ću u Pragu s P. D. Njegova izložba nije uspjela
ni moralno ni materijalno: ako netko nije organiziran Sokol,
ovdje se vrlo teško promiče, a pogotovo s pariškom slikar­
skom modom . U ponedeljak im am da svršim još neke stvari
u Pragu, a zatim najkasnije u utorak ili u srijedu krećem za
W arszavu. Tam o me Julije zove neprekidno, a idem ponajvi­
še da kod Sriffmana pokrenem Agoniji lično, i zato da odem
do Vilne, da vidim Križanića, jer odm ah prelazim na posao
oko njega. Osim toga dobit ću od Sriffmana novce, a i pokre­
n ut pitanje poljskog izdanja ratnih stvari, a i novog romana,
za koji držim da je za prijevod prikladan i reprezentativan.
Dok ovaj Kolman ne svrši Galiciju, ne m ogu početi ništa oko
nje. Mati mi javlja iz Grazza d a je stenogram prijevoda već
svršio. Ovdje u Pragu je interes za Obračun priličan. Već sam
pisao Minervi da pošalje na jednu adresu 30 primjeraka, a sada
Te molim da telefoniraš Brucku, da na adresu, Ljudevit Jonke,
Praha II. Lazarska 3 u. p. Kočiho, pošalje novih 20 egzemplara.
(To je za studente, i toliko ih se javilo u pretplati.) Ovaj g. Jon­
ke će to obračunati lično Minervi.
Ništa ne znam šta je sa Glembajevima i da li se slažu? Pisao
sam Brucku, a nem am odgovora. I m om starom sam pisao, i
on mi se ne javlja. Pozdravi Tvoje: nadam se d aje ocu bolje.
Alberta pozdravi!
Inače sam zdrav. Vltava se smirila, pritisla je jaka zima -18°,
išijas diskretan.
Dan odlaska za Varšavu javit ću ti, a Ti možeš da mi još od­
govoriš za Zbraslav. Ukoliko bi to zapelo, ovi će poslati m oju
poštu za m nom , a Julijeva adresa je J. B. W arsawa
Ulice Sniadeckih 23 /m 12.

95
B il j e š k e

nastojao da istakne), on može biti danas pro­

žet najiskrenijim patrijotskim osjećajima, ali
da on u svemu ipak reprezentira jedan tamni
princip, to stoji izvan sumnje.
A ja sam napao taj princip. Smiješna je jedna
stvar, na prim jer kad junker ispada kao paci­
fist. Smiješna je stvar, kad se magjarski junkeri
turaju napred i lakajski se udvorno nude da će
provesti neke hum ane principe, a tako je isto
smiješna stvar gledati crno-žute figure, gdje
na sva usta viču o nacijonalizmu. To ide na­
prosto na nerve i čovjek se osjeća ponukanim
da protestira. Ja za cijelo nisam nikaki radika-
lac, koji krvožedno vapije za osvetom, i ja po
svom etičkom naziranju daleko, vrlo daleko
stojim od toga, da nekoga sm atram lično od­
govornim za sve ove prošle užase. Svi smo mi
krivi, to je velika istina. I junkeri, jer su ludo­
vali, i mi koji smo junkerim a dopustili da lu­
duju, a nismo njihovu bezglavost nastojali da
činom savladamo. Šutjeli smo i trpjeli i to je
bio naš grijeh.
Ali danas neću više da griješim. Pa kad vidim
junkera gdje zvecka m am uzom i gdje novim
parolam a huška na nova krvoprolića, gdje
živi u Zagrebu, danas kad su m u i u Berlinu
zabili posljednji čavao u lijes, danas - p rote­
stiram. Ne dozvoljavam to junkeru, ma se on
okitio i crveno-bijelo-m odrom trobojkom , ne
dozvoljavam mu, da viče d aje on jedini zvan
da nas spasi iz ovoga brodolom a. Iz te će nas
kaotične krize spasiti svijetla ideja pom irenja

96
 P is m a

Branko se sprema u Ljubljanu preko marta. U tom e slučaju

trebat će organizirati da mi ponese m oju ljetnu garderobu.
Nadam se da si zdrava, i da Ti svi ovi napori posljednjeg vre­
m ena i posao koji spominješ u pismima, nisu naškodili.
Javi se.
M nogo Te pozdravlja
Krleža
u petak oko četiri poslije podne

37 -
R r l e ž a b e l i , i z z b r a s l a v a u z a g r e b , v e l j a č a 1932 . Draga
Bela,
nisam od Tebe već dulje vrem ena primio ništa. Danas je po-
nedeljak. Na veče oko deset. Bio je kod mene Petar od sinoć,
u subotu sam bio u Berounu kod Kolmana, i odatle sam Ti
se javio kartom , te se nadam da sije m eđutim primila. Da­
nas poslije podne bio sam u posjetima kod Vančure / on je
književnik, jedno istaknuto ime današnje mlađe čs. knjige/
a stanuje kao liječnik u Zbraslavu. T u je bio: Jan Olbracht,
pedesetogodišnjak centarfor češke beletristike na lijevoj stra­
ni. Među takvim ljudima više-manje centralnoevropejcim a
trebalo bi poživjeti iz sve snage, koja se tako često jalovo
gubi u raznim prepirkam a one naše zaostalosti, tu bi se dole
i te kako pozitivno plasirali. Za Petra sam Ti javio kako je s
njim: on sam kaže, da toliko peha koliko se nagomilalo nad
njegovom glavom posljednje godine nije još doživio. Rezul­
tat Praga: ništa. Galicija se prevodi, i češk. prijevod bit će
gotov do konca februara.
Sjutra, u utorak u dva poslije podne, putujem u Waršavu. Sti-
žem u srijedu u osam u ju tro . Dok Ti ne javim svoje adrese,
piši mi na (priloženu) Benešićevu i ja vi M inervi tu istu adresu.
Ukoliko bi u Zbraslavu pošte bilo, slat će zam nom. Za Varša-
vu odlučio sam se a u posljednjem pismu sam Ti to i javio iz

97
B il j e š k e

i vjere u čovječanstvo, a ne fićukanje nahaj-

kom, pretnja zatvorom i zveketanje lancima.
Moj istup bio je načelan, što sam takodjer
naglasio. Deplasirano je bilo od g. majora
Grubića, da brani g. Kvaternika. Deplasirano
je bilo od gosp. majora nadalje i to, da ističe
vojničke vrline gosp. Kvaternika. Jer prije sve­
ga soldačka meštrija, takva je, d aje može pri­
svojiti i svaki korporal u najkraće vrijeme i ne
zahtjeva više rutine, nego što je imade svaki
tvornički radnik, koji radi s mašinom, a v r­
line jednog čovjeka, koji je bio navodno naj­
sposobnija u čitavom k. u k. štopu sumnjive
su stave. Naročito m e pako čudi, da se našlo
ljudi, koji su odobravali gosp. majoru, kad je
okrstio ratnim Jugoslavenima i demagozima
m ene hrvatskog književnika, koji sam iz na-
cijonalnih motiva prezreo habsburški oficirski
portepee još pred pet godina, i moje drugove
H orvatina i Cvijića, koji su godine prosjedili
u tam nici za narodnu stvar još onda, kad su
g. m ajori sa svojim drugovim a, koji se sada
tako strašno boje za sudbinu Jugoslavije, u ve­
like organizovali ovaj grozni pokolj, i spremali
Jugoslaviji sm rtnu osudu.
Značajno je po trulež ovoga grada, i to, da se
našlo ljudi, koji mi nisu dozvolili, da svoj go­
vor dovršim i da pozovem braću Srbe oslo­
boditelje, da nas doista oslobode od ovog
junkersko crno-žutog sredovječnog sistema
nas bijednu domobransku i infanterijsku raju.
Tješi me medjutim, da ti ljudi nisu bili većina,

98
 P is m a

m nogo razloga: da sam [...] potonje Agencije što plasira Gali­

ciju i Glembajeve i da nađem nakladnika za moj novi roman.
Knjigu sam svršio u dobrom finischu, te sve do m og polaska
u Beroun nisam kroz nedelju dana niskim progovorio ni rije­
či. Petru sam čitao neke partije: on se izražava (kao obično)
u superlativima.
Ja ne mislim tako superlativno: ali, to je jedna knjiga, koja će
sigurno naći sebi izlaza i na druge, razne jezike. Za Poljsku
odlučio sam se osim svih tih razloga i zato da odem do Vilne,
jer tam o je krepavao Križanić, a za Križanića spremam m ate­
rijal i mislim ga uglavnom svršiti do ljeta. Zdrav sam. Javi se
preko Varšave. Ostaj zdrava.
Pozdravlja Tebe i Tvoje Tvoj Krleža
P. S.
Pisao sam Ti iz Berouna da predaš Galiciju Konjoviću. Ako je
u Zgbu pozdravi ga i reci m u da m u spremam pismo. Ne radi
se o tom e da on to igra, nego da mi kod njega utrne. Isto tako
daj se informisati da li je Konjovićev teatar u m eđuvrem enu
igrao moje stvari, i piši m u neka igra, jer ako se ja krenem
do Vilne, (što ću bezuvjetno učiniti) trebat će mi, naravno,
novaca. Nolitu sam pisao i S. Koturu. Neka čekaju malo, ne
će zato propasti. I ja čekam već dugo.
prof. J. Benešić
Ulica Sniadeckich 23 /m 12
Za M. K.

38.
K r l e ž a b e l i , i z v a r š a v e u z a g r e b , v e l j a č a 1932 . Draga Belo,
pisao sam Ti iz Praga, prije nego što sam se krenuo i nadam
se da imaš tu prašku vijest kao i varšavsku da sam stigao, već
u ruci. Ovdje, kao i u Pragu zima nije tako velika kao ove
godine dolje kod Vas: ovdje je danas toplo, sasvim proljetno

99
B il je š k e

već samo većina bučnija. Ja vjerujem u onu

drugu polovicu, koja sve vidi i još šuti. Ali ne
sumnjam nikako, da će doći dan, kad će i ona
prozboriti.

Krležu je opaska srpskog m ajora kako su knji­

ževnici - “ratni”, drugim riječima profesional­
ni, karijerni Jugoslaveni, m orala pogoditi. On
se osobno majorovoj vojsci pokušao pridru­
žiti prije toga Rata, i to ne u ulozi književ­
nika nego upravo vojnika, implicite časnika.
A kada su ga uskoro istražitelji pozvali da
objasni svoj “ispad”, potvrdilo m u se kako je
prelazeći u Srbiju, tragajući za prom jenom ,
bio na krivom tragu: “Ti ovratnici od baršu­
na, koji simboliziraju razne rodove oružja,
od svijetloamaratonove boje do boje crnih
maćuhica, bile su mi poznate još iz raznih
policijskih ispitivanja u Kraljevini Srbiji go­
dine 1912. i 1913... Gospodin pukovnik p ro ­
m atrao m e m ožda jednu čitavu m inutu...,
a onda me je, bez ikakva prijelaza, zapitao:
T epo, a znate li vi šta je to pom rčina/ Ovo
m e je pitanje iznenadilo. Za tu riječ čuo sam
već godine 1912. i 1913. i mračno značenje tog
balkanskog pojma bilo mi je poznato. I sam
sam, jedva jedvice izvukao živu glavu iz jed­
ne takve pom rčine pam eti i logike. Sjećam se
da sam se u vezi s tom riječju uznem irio kao
kokoš koja se uskokodakala u stravi ptičjeg
svijeta kad se javlja pom rčina sunca... - H teo A z n a t e li vi staje
sam da kažem da ima i takvih pom rčina koje to pomrčina?

100
 P is m a

vrijeme, a u Pragu bila su dva dana sa minus 14, u glavnom

podnošljivo. Mislio sam da ću moći da Ti pošaljem svoju
novu varšavsku adresu, ali na žalost još ne mogu. Stanujem
u istoj ulici gdje i Julije (Sniadeckich) ali ne osjećam se dobro
ein rosa tapeliester, weisses M ad[...]immer. Spavaonica po­
kraj stanodavca, sobe moga stanodavca, nekakog propalog
špiritusfabrikanta Emesta, s psom, sa sobaricama, gostima i
još nekoliko podstanara. Nesretan slučaj u svakom pogledu,
a dok ne nađem bolje sobe pisat ćeš mi preko B. On m e je
primio vrlo prijazno, (za razliku od bm janskog prijema - go­
stoljubivo u svakom pogledu). W arszawa je grad slavenski,
to jest prljav i blatan i siv: izgleda kao Moskva, sa boljarskim
zgradama: dom ovim a i palačama: gospodstvo Pomjatov-
skich, Czartarisskych, Potockych, u Koprivnici, judaiziranoj.
Netko, tko treba na Slavenstvo da gleda kom parativno (kao
ja) za njega poučno. Inače: savršeno suvišno. Upoznao sam
Sziffmanna: ima 50 godina izgleda mlađi od mene. Agoniju
koja se zove ovdje “Baronova Lenbach” ne može da m ontira
prije maja, ali tvrdi d aje to svejedno i da je taj term in potre­
ban zbog ljetnje poljske turneje, koja je izostala prošle godi­
ne. Što se tiče "Lady Anne” u Alžabeti Anglickoj kod [...], to
je jedna epizoda, jedna starica, a nije ni komična, igrana od
jedne starice, prem a tom e obična, klišeizirana šprehmašina.
Cijela ta Elizabeta sa svim tim tehničkim rotacionim, pregla­
snim i suviše naglašenim [...] te tehničke strane teatra, meni
se nije savršeno ništa svidela. Szififman je tu Elizabetu isto
tako montirao i sjutra idem daje vidim. On je izgleda ozbiljan
čovjek i m eni lično simpatičan, obasipao me superlativima,
a da li ne govori istinu, to ne znam. Pisao sam danas Tvojima
pismo po Tvojoj želji. Iz Tvog posljednjeg pisma razabiram
da Ti se čitav teatar u Zgbu počinje gaditi. Kombinacija s [...]
bibliotekom ne znam da li je zdrava?

101
B ilješk e

jedu ljude. Kaže se: pojela ga pomrčina! Eto,

takva pomrčina! Pa, dovidenja, m ožete ići.”
No ni kada taj kompleks literarno m emoarski
zatvori u metafori “Pijane novembarske noći”
s figurama poput pomrčine, Krleža će se u re­
alnome okruženju, kao kulturni i društveni
subjekt kretati nesigurnim, skandaloznim po­
dručjem, pri čemu se Belina figura suputnika
i sugovornika čini približnom projekciji što joj
je sam retrospektivno pridavao.

B lO SAM IZ N E N A Đ E N N E K O N V E N C IO N A L N O T O P ­
sjećao se Krleža svoje prve
LIM p r i j e m o m -
beogradske prem ijere. S A g o nijom 'je u srp­
nju 1928. “izgledalo tako da će stvar dobro
krenuti, kad se m eđutim sve prekinulo. Re­
priza "Agonije” [22] odigrana je na dan aten­
tata” na Radića, ali poslije "Glem bajevih” je
“Boža Kundak, kao m inistar prosvjete naju­
rio direktora D ram e Branka Gavellu: Neće
nam gospoda pretvarati pozornicu u politič­
ku tribinu!” U subotu uvečer 11.V.1929. na
prem ijeri “Gospode G lem bajevih” u N arod­
nom pozorištu, kojoj Krleža nije prisustvo­
vao, nastupila je Bela, javljajući m u se sutra­
dan oduševljena [24]. Zadovoljstvo je njezi­
nom kreacijom pokazala i kazališna uprava,
ponudivši joj profesionalni angažman. Kako
pritom nije riječ tek o sjećanju, pokazuju do­
B oža Kundak:
kum enti iz zagrebačke Sveučilišne knjižnice Neće nam gospoda
pretvarati pozor­
gdje je Bela tada još bila zaposlena. Tijekom nicu u političku
1929. direktor te ustanove Mate T entorprvoje tribinu!

102
 P is m a

Svakako, ne treba da rezigniraš. Borba traje, ja ću do jeseni

svakako svršiti Križanića: za Prag i za W arssawu i za sve osta­
le slavenske teatre (bez obzira na naše) mislim daje tem a vrlo
zahvalna. Već dva dana javlja mi se ischias u pojačanoj formi:
bojim se da ne bi opet ležao u postelji po nekoliko tjedana.
U tom prokletom m ad [.. .Jzimmeru to mi ne bi bilo ni naj­
manje drago. H ranim se kodjulija, ovdje ie sve vrlo skupo.
13. m arta bit ću u Krakovu, onda idem do Vilne, a koncem
m arta otputovat ću iz W arrsawe. Javi se, očekujem Tvoje
glase. Ovih dana pisat ću Simiću glede naših odnosa jedno
iscrpno pismo. Roman se prepisuje i bit će gotov na vrijeme.
Pozdravlja Te Tvoj Krleža
U Varšavi, 20. februara 932.
P. S. Pozdravi Alberta, njem u sam pisao kartu.
Bogdanova moli da pazi kod korekture Glemb. i reci m u da
ću m u pisati ovih dana.
Brucku telefoniraj da sam promjenio adresu
prospekte Minervine, neka mi pošalje ovamo na J. B. adresu.
Zdravo!

39 -
K r l e ž a b e l i , i z v a r š a v e u z a g r e b , o ž u j a k 1 9 3 2 . Draga Belo,
u nedelju šestoga marta. Na veče oko jedanaest.
Sjedim u jednoj polugaražnoj kavani Polonia - Palače Hotel
na Jerozolinskoj Aleji, muzika svira m otiv iz [...]. Bio sam kod
Julija i prošetao sam se polum račnim ulicama, koje su sve
slične Palmotićevoj (u našem kvartu oko Ulice Sniadeckich:
dva astronoma) samo s peterokatnicama: plinske svjetiljke,
scena iz Lede: pod svakom lam pom noćne djevojke, “dolazi
proljeće i to se osjeća po treperenju uličnih svjetiljaka.” Posli­
je podne sam bio daleko izvan grada, u mazurskim poljima.
Pijesak, daleki horizont, ravnica, tu i tam o koja staza topola

103
B il j e š k e

odbio njezin premještaj u Narodno pozorište

u Beogradu, potom joj je odobren dvomje­
sečni rad u N arodnom kazalištu u Zagrebu,
pa u prosincu ipak, ali tek kao “mjesec dana
odsustva”, nastup u Beogradu. Prema Belinoj
izjavi Hrvatskom narodnom kazalištu kao po­
slodavcu (1951) čini se da se njezin radni staž
nije prekidao otkad je 30. rujna 1919. sklo­
pila službenički ugovor za učiteljsko mjesto
u Otočcu: potom je u Dugoj Rijeci, knjižni­
ci i napokon u kazalištu, odakle je nastupila
u punu mirovinu. Rukopisni koncept toga
zahtjeva za um irovljenjem priprem io joj je
Krleža, koji, unatoč visokoj dobi, m irovi­
nu nikada nije uživao, ali za razliku od Bele
ni stekao dovoljno radnog staža kada bi za
um irovljenje aplicirao u redovitom postup­
ku, jer je prvi radni ugovor u životu preuzeo
tek 1950, slijedom im enovanja u Leksiko­
grafskom zavodu. Tako je za trideset godina
(1919-1949) obiteljsko kućanstvo Krležinih
počivalo na Belinom m jesečnom dohotku
kao jedinom pouzdanom prihodu.
Premda kanonska nacionalna biografska edi­
cija navodi da bi i Krleža, poput niza hrvatskih
pisaca koji su uspostavom zajedničkog kultur­
nog prostora u Kraljevini SHS prešli u Beograd
(Ivo Andrić, Gustav Krklec, Josip Kosor, Tin
Ujević), razm atrao “ponudu da se preseli”, ta­
kva pretpostavka nije uvjerljiva. Na preseljenje
u Beograd, naime, teško je mogao pomišljati
nakon načina na koji je odande 1912. ispraćen,

104
 P is m a

ili breza, sve kao isprerovani šicengraben. Tu su se klali od

Šveda do Moskovita svi narodi neprekidno i mostovi, (ukoli­
ko ih ima) služe jedino u tu svrhu da se bace u zrak. Grad je
u svakom pogledu iznad Agrarna, u onom istom omjeru, u
kome Rodrivilli ili Potocki Czartonyski stoje iznad Anke Je-
llachicheve ili kakav Halbrumilion ili Berlinerblač: miljarder
iz Lodza (čitaj Ludč) iznad Lava Singera. Teatri? Ovo što sam
do sada vidio, relativno slabo. Originalna produkcija je šund
ispod Molnar Fereneza, ali iznad M. Begovića. Glumci? Posije
jednogodišnje borbe (koja još djelimično traje) kažu, da su se
najbolje sile povukle u cabarete. Vidio sam nekoliko glumica,
prvoklasnih: Modrelevska, Kaminska, (Potocka, Lenbachova
Laura nije mi se pretjerano svidjela). Glumci prosječno dobri.
Niveau centralne Evrope, iznad Praga, ali ispod Rusa. Litera­
tura, bez velikih imena. Lirika. Essay. Konfuzno. Galicija se
prevodi i javljaju mi oba prevođača i Kolman i Mati da prije
konca m arta ne m ogu biti gotovi. To znači, da Galicija ove
sezone ne može doći u obzir. Ja svakako imam u planu da se
krenem iz Varšave preko Berlina, s prijevodom Galicije, gdje
ću početi prodavanje kao svoj agent, u svojoj vlastitoj stvari.
Po iskustvu što ga imam iz Praga i iz Varšave, afirmisati se
s mojim stvarima ovdje i u Pragu nije teško, prije svega jer
su u svakom pogledu sposobne za konkurenciju ! Izgraditi veze
u ovim intelektualnim klokama, kao stranac nije teško, ali ne
ide odmah. To ja u ostalom i ne nam jeravam ni u kom po­
gledu. V aršavaje manje selo (intelektualno) od Praga, jer je
dalje od Berlina, i jer su Poljaci narod za sebe i u ovim blatima
prepušteni sebi: U Pragu nas gledaju (prosječni ljudi feuilleto-
na i književnih udruženja) kao na m indervestung kompleks,
put u književni Prag ide preko Berlina. I tako sam upoznao
nekoliko simpatičnih, naprednih ljudi, pozitivnih u književ­
nom smislu i m nogo je izgleda da se i na praškoj platformi

105
B il je š k e

a sljedeće godine istjeran [I]. Prvotnu opčinje­

nost Beogradom - bojama, mirisima, zvuko­
vima i slikama; Krleža je, nasuprot nelagodi
neuspjeloga apliciranja u srpsku vojsku za
balkanskih ratnih kampanja, zadržao dodu­
še čitava života. Sjeća se kako je prvi put za
Beograd čuo još kao dječak iz Bijeničke ulice:
na istom e je ulazu stanovala obitelj tapetara
mađarskoga podrijetla koji su povrem eno ra­
dili na beogradskim dvorskim dekoracijama.
Iz mašte se kraljevski dvor preobrazio u gru­
bu zbilju kada je kao desetogodišnjak čitao
0 revoluciji, naime slomu obrenovićevskog
poretka, čudeći se i sam pomalo nad bilješ­
kama o tom e događaju vlastitoj upućenosti.
Za kadetskih je godina srpska obala postupno
u predodžbam a i odjecima dobivala spoznaj­
no uporište prvoga komparacijskoga reda, a
kada ondje stigne već će ga čekati gimnazijski
znanci - pjesnik Cerina i protorevolucionari
Golubić i Bastajić. Njegova je kritika zatvore-
nosti hrvatske te napose zagrebačke sredine
utem eljena u poznavanju drugoga - kao svijeta
1 kao teksta. No koliko god je Beograd postu­
pno u Krležinu svijetu poprim io i temeljno,
apozicijsko značenje drugoga, je r nigdje izvan
Zagreba nije proveo toliko vrem ena (ni kvan­
titativno, ni sadržajno!) - i od Beograda oče­
kuje sve a ne samo bolje, dosljedno definici­
ji jezika kakvu je skicirao: “Pišeš li o jeziku, Krleža : N em a po­
ezije bez društva,
ispitaj društvo i društvene prilike i odnose
nem a društva bez
prije svega. Nema poezije bez društva, nem a gradova.

106
 P is m a

nešto postigne. Ali samo s borbom: tvrdoglavom uporitošću.

Doći iz nepoznatog, s balastom krivih slika o nama, to ne ide
odmah: i u Zagrebu čekao sam do dvadeset i druge - devet
godina, da postanem konkurent jednom Peciji ili poslije Me-
sariću. A češki Mašići i Begovići i Lovrići znače većinu i ogor-
čavaju pozitivnim ljudima svaki napor, a organizirani su kao
vatrogasci i misle da kod nas predstavljaju literaturu Proha-
ske, Dirnovići ili slični, ili su sokoli! Uzajamnost. Sveslaven­
stvo. Na zdar! Poljaci o nam a misle da smo mi dalmatinska
ausihstkarta, ili uopće ne znaju da postojimo. Čim dobijem
prijevod Galicije idem u Berlin. Imam zatim u planu naći po­
novno negdje jedan Zbraslav i početi raditi, jer m nogo toga
složilo se u meni do lapidarne definitivnosti: neobično m ije
m nogo toga postalo jasno. Križanića svakako mislim m onti­
rati tu u Varšavi i u Pragu na jesen. U subotu putujem u Kra-
kov na tjedan dana. Novci do danas (šestoga) još nisu stigli!
Roman naravno štampa Minerva, to je već i ugovorom pred­
viđeno. Studija Bogd. u HR. ne sviđa mi se: suviše je m nogo
citata, a tam o gdje bi bilo potrebno da se teza razvije nije
pregnantna i sve je presuperlativirano. Naime: s tvrdnjama
d aje nešto najbolje, ne kaže se mnogo. To su apstrakcije. Sto
radiš? U teatru i inače?
Pozdravlja Te Krleža
Pazi! U subotu 1 2 .III putujem u Krakov. Tamo ostajem eventu­
alno i nedelju dana, a kako napuštam warsawsku adresu, to ne
šalji novac tako dugo dok Te ne obavijestim, ali onda odmah.

40.
Krleža b e l i, iz v a r š a v e u z a g r e b , o ž u ja k 1932 . U srijedu: dva-
desettrećeg m arta 932, u W arssawi
Draga Belo, nakon dulje stanke primio sam Tvoje pismo od
nedelje 2 0 .III. Pisao sam Ti u ponedeljak i nadam se da si to

107
B il j e š k e

društva bez gradova.” Krležin je doživljaj gra­

da Zagreba srodan Andrićevu, ali su njihova
očekivanja od svijeta različita - ako se već ne
m ože prem a sjevernim (europskim) gradovi­
ma, on bi sa svojom m ladom suprugom radije
prem a hrvatskoj provinciji na jugu [6 ],
Još za prvih pravih beogradskih boravaka
1922-1925. njegovje doživljaj beogradske sre­
dine odbojan [15], kao da se predratna atm o­
sfera zagubila. Ubrzo će se ondje, ipak, pored
Belinih rođaka, te prijatelja iz konspirativnog,
prevratničkog kruga, kakav je bio njegov za­
grebački svat Moša Pijade, zbližiti s nekima
od presudnih glasnika prom jena u srpskome
društvu, a prvi u tom nizu, vjerojatno ne tek
kronološki, bio je Dragiša Vasić. Advokat i au­
tor dojmljive, melankolične proze, utjecajan
publicist i oporbenjak, proveo je Krležu or­
ganskom, unutrašnjom Srbijom: "Bio sam na­
pravio plan za naš zajednički p u t u neka mesta
u Srbiji, pa sam i pisao nekim svojim prijatelji­
ma od kojih sam dobio srdačne pozive za go­
stovanje tvoje i moje. Molim te, dragi Krleža,
javi mi odm ah šta si odlučio o dolasku. Ja bih
hteo da ne pođeš dok se tesno ne dogovorimo
te da ja na vrem e budem u Beogradu, jer se
nadam da mi nećeš učiniti na žao da bez mene
provedeš ijed an čas ovam o.” D rugom prigo­
dom m u je žao što se “zbunjen nisam smogao
javiti bar sa nekoliko reči zahvalnosti gospođi
Beli i tebi za onako srdačan i bratski doček u
Zagrebu kako prilikom prolaska za Nemačku

108
 PI SMA

pismo m eđutim primila. Vratio sam se iz Krakowa: grad je to

neobično zanimljiv i vrijedno g a je poznati: sastavni dio one
fikcije koja se zove Slavjanstvo. U Marijinoj crkvi na Glav­
nom Trgu jedan gotski oltar od krakovskog majstora rezba­
ra [...] iz šesnaestoga stoljeća. Uznašašće B. Djevice, sigurno
najbolja skulptura čitave nurnberške škole. Na W awelu, oko
osamdeset gobelinsa, nekoliko m ram ornih kipova kraljev­
skih grobnica u crvenom kamenu: rem ek djela kiparstva.
Današnje kiparstvo spram toga i poljsko i evropsko jadna je
zabuna. Matejko, Siemiradzki, Grotker, Sienkiewicz tako su
zaokrenuli poljskim ukusom kao pačjim vratom: osjećaj za
lijepo je tu krepao. Ne pišeš m ijesi li primila moje posljednje
pism o (prilično opširno). U poznao sam tu neke R um unje,
i čitam m nogo o rum unjskom slikarstvu i historiji. Narodi
su kao lišaj ili guba na zemaljskoj kori: bujaju po prašum am a
i umišljaju sebi da su nadnaravnog podrijetla. Nastoj da što
prije riješiš pitanje slanja novca i trebalo bi da se preko Uskrsa
krenem u Galiciju u Stanislavov, k jednom Julijevom prijate­
lju: to bi me m nogo zanimalo, da pređem preko ratišta 1916.
Poljski već čitam [...]. Jesi li prekinula s francuskim? Veseli me
da mnogo radiš: B. prim a zgb. novine i to pratim po pisanju
štampe sa zanimanjem!! Sve ono što mi pišeš o nem aru ove
zgb. družbe, je karakteristično, ali m e ne iznenađuje: ni za
m ene ta gospoda nisu nikada pokazivala nikakavo naročito
razumijevanje ni shvaćanje, ali ni za sebe. S to je Miško npr.
učinio iz samoga sebe? [...] Na negativno pisanje o sebi ne
osvrći se: glavno je da vjeruješ u sebe! Minervi sam poslao
100 stranica definitivne redakcije: drugo će biti do Uskrsa go­
tovo. Zašto mi ne šalju om ota i prospekte? Bruck mi je javio
da je Obračuna prodano 600. Ne vjerujem. Mjenice Ti prila-
žem ovom pismu, i potvrdi m i prim itak odmah. Julije i ja sjedimo
bez novaca, posuđujem o sitne svote. Javio sam Ti da sam

109
:: [LJEŠKE

tako i prilikom povratka. Nešto sasvim sro-

dnički osećam sad prem a Vama i nikad ne bih
um eo izraziti koliko ste mi mili i blizu. Hteo
bih tako da uvek budem s Vama dok Vam ne
dosadim, da Vas slušam i da Vas gledam. Ali
eto kako je život surov i baca čoveka čas ova­
mo čas onam o te m u samo na sekunde daje
zadovoljstvo, uživanje i sreću. Kako sam se
samo prijatno osećao u onoj staroj sobi prija­
teljice gospođe Bele, za onaj sat koji je prošao
kao sekunda." Makar ih je surovi život, unatoč
kumovskim sponama do kakvih se u srpskoj
tradiciji i u m oderno doba ozbiljno drži, doi­
sta udaljio [54], nisu se zaboravili, pa Vasić po­
mogne kad ustreba: “Poštovana i draga Bela,
Vaše sam pismo primio u subotu, te toga
dana nisam ništa mogao da uradim, a sutra
dan bila je nedelja. Tek juče bio sam u Umet-
ničkom odeljenju, gde m ije Velm arJanković
rekao da je stvar svršena i tantijema za 2 0 %
za Ledu odobrena. Predm et je juče imao biti
ekspedovan za Zagreb. Dakle sve je u redu”,
a Krleža (koji nije imao skrupula da prekriži
vlastitoga vjenčanoga kuma!) od sjećanja na
Dragišu neće odustati ni kada dođu vrem ena
u kojima bi se takvo što dobro vidjelo, neće
zatajiti pjesmu koju m u je posvetio, niti se li­
biti oproštajne dnevničke bilješke: "Volio sam
D ra g iš a Vasić:
Dragišu, a gdje se izgubio, tko bi znao.”
Kako sam se samo
Pa ipak središnja je osoba Krležina Beograda prijatno osećao
u onoj staroj sobi
- uz Milana Bogdanovića i Milana Dedinca,
prijateljice gospo­
Petra Dobrovića i Huga Klajna, Oskara Daviča đe Bele.

110
 P l SMA

se preselio u Hotel. Pisao sam Albertu. Večeras je Direktor

Sziffman kod nas na večeri a conta a conto. Pozdravi Boženu
i njoj ću pisati. I Tvoje. Javi se m om starom. Oko 13. aprila
ako Mati svrši Galiciju idem u Berlin. Jesi li čitala za tragediju
Petras? Očajno.
M nogo Te pozdravlja Tvoj Krleža

4 1.
K r l e ž a b e l i , i z v a r š a v e u z a g r e b , t r a v a n j 1932 . P. P. S . Zašto

mi se ono magare grčko Gavela ne javlja?

Pisao sam njem u i Zlati. Kolman je poslao češk. prijevod Ga­
licije u Brno na njegovu adresu, a on je u Ljubljani i tam o šuti
već više od mjesec dana! Neshvatljivo.
Draga Bela,
Vrativši se iz Vilna, našao sam tvoje pismo bez datuma, ali
kako su Tvoj a pisma obično bez datuma, nem a na tom e ništa
neobičnog. Iz pisma vidim da Ti još uvijek ležiš i to s visokim
tem peraturam a i to m e uznemiruje. Pišeš mi o “doktorim a”,
a ne navodiš koji su to "doktori”? Ako su Te roetgen. pregle­
dali javi mi odm ah da li su šta našli? Bit će po svoj prilici opet
kronična upala Tvojih bronhija, svakako hteo bi da znam što
je na stvari? Gripa ne traje tako dugo.
Bio sam u Vilnu. Vilna je najsjevernija tvrđava Rima i rim ­
ske crkve u Evrope. U to m litavskom blatu i m očvaram a od
gotike do baroka i rokokoa im a toliko građevina, da “em-
pire” uopće ne dolazi u obzir, im a ga u ruskom smislu za
svinje hraniti. Vilno uspoređeno s Agrarnom, gdje uopće
nem a još ni em pirea i gdje se biederm ajer sm atra uzorom
ukusa! A tko zna za Vilno, taj zaboravljeni ruski gubernijski
grad?
Sto se tiče novaca nalazim se u neugodnom stanju. Miner-
va m ije javila da smatra drugih 5000 D isplaćenim u m artu

111
B il j e š k e

te u neka doba i Dobricu Ćosića, Tita i Jo-

vanku Broz - ipak Marko Ristić. Razlike, pa
ni početne, poput Ristićeva nadrealizma, nisu
oslabile ni tu povezanost. Ristićevi su, kao i
Dobrovićevi, k tom u, kao mlad par, za razli­
ku od Krležinih imali djecu, što je njihova uz­
vratna, zagrebačka i ljetna ladanjska druženja
također ponekad činilo delikatnim. S Ristićem
je, kao prom otorom nove kulturne politike
nakon komunističkoga prevrata, dakako i ve­
leposlanikom u Parizu, Krleža prisno surađi­
vao. On će m u se u Pariz javiti i preko Seke
Severin "kao donosioca pisma” kako b ije Ri-
stiću preporučio, jer je riječ o unuci "staroga
Singera, koji je bio kućevlasnik one kuće u biv­
šoj Kukovićevoj... gdje sam stanovao više od
petnaest godina - (kao što znate).” A Ristić je
svakako dobro znao da je jedan od Singera,
Slavko, bio u financijskoj pozadini Krležina
beogradskog časopisnog projekta s Danasom
[56], kada se Krleža i Ristić posebno zbližuju
[57], pa je zapravo nevjerojatno da je Singe-
rova uloga u tom pothvatu poslije od Krleže i
drugih prešućena. No Krleža i Ristić ponekad
nisu bili zadovoljni držanjem onoga drugoga.
Krleži se oko Pariške izložbe činilo da se Ristić
u čvoru političkih kontroverzi koje su optere­
ćivale njenu priprem u ali i održavanje odveć
distancira, dokje Ristića poslije pogodio način
na koji ga je Krleža, u sličnim okolnostima,
opozvao s dužnosti voditelja srpske redakci­
je za svoju Enciklopediju. Irina Aleksander je

112
 P is m a

kao aprilski predujam, ali ja sam na to pisao Floegelu neka ne

čine loše viceve, a kako iz Tvog pisma vidim ni na njegovu
intervenciju ne plaćaju. Dobro. Uzimam na znanje. Sve sam
gradio na pretpostavci varšavskog predujma, ali taj ne dolazi.
Novaca nem am, a ni B. ne može da dobije svoje novce i svi
su predujm i iscrpljeni. Ja bih imao potrebu da otputujem, što
prije, jer tu dangubim i ne ću ni moći da radim. Ja ne vidim
druge m ogućnosti nego dajurišić Tebi doznači 2 0 0 0 D a con-
to - od H. rev. - i Konjović za novu dram u 3000 D ili a conto
nove drame, koju ću m u predati ili da mi Floegel posudi, jer
ne znam kako da se maknem? Svakako nastoj da se to nekako
riješi! Tužiš se da nemaš novaca, a što da radim ja, - ovdje -
gdje je sve 3 puta skuplje. I u Vilno išao sam radi Križanića
tj. radi Minerve. Primio sam Glembajeve, vrve štamparskim
pogrješkama, neugodno. Neka kod nove knjige paze! Javi se
odm ah
Zdravo. Ozdravi što prije
Krleža
u subotu, devetog aprila, trideset druge, u Varšavi
P. S. I ja sam se vratio grozničav, febrilan, to je proljeće. Sada
idem kući u hotel da legnem, uzet ću arcanol i ostajem u po­
stelji 24h. Ali to su samo preventivne mjere.
Krleža

42.

K Draga Belo,
r l e ž a b e l i, iz v a r š a v e u z a g r e b , travanj 19 3 2 .

Tvoje pismo od 13.IV primio sam danas u ponedeljak 18.IV

u ju tro . Iz Gjokinog pisma od (ovih dana) razabiram da si Ti
još uvijek bolesna. Ne m ogu da shvatim šta može tako dugo
da traje? Gripa nije sigurno tako dugotrajna i im am takvu im ­
presiju kao da preda m nom krijete neku komplikaciju, a to
me nervira.

113
B il j e š k e

Krležine već 1947. upućivala na to da su se Ri-

stićevi “promijenili”: "Beločko, u Parizu smo
stanovali kod Marka i Ševe, koje smo katšto,
na vrlo kratke m om ente, uspjeli prepoznati,
i obradovati se tom e. Ostalo vrijeme našeg
zajedničkog boravka ostavilo je u našim sr­
cima čudnu mješavinu začuđenja, sažaljenja
i raznih drugih - sličnih i oprečnih osjećaja.
Nema dvojbe da su se obojica napadno pro­
mijenila, te d aje sav onaj dio njihovog novog
života u kojem su oni na visini ispunjavanja
dužnosti, odnosno gdje su glumački najjači -
tamo su ljudski i prijateljski najslabiji.” Belaje,
naprotiv, sa Ševom u vrlo prisnim odnosima:
kada u jednoj zagrebačkoj zdravstvenoj usta­
novi um re Ristićeva majka, Bela će na Ševinu
molbu učiniti sve što je bilo potrebno. Ševa
Beli povjerava (i to pismeno!) da ne vjeruje
kako bi se mogli vidjeti na Brijunima jer je
“Marko uglavnom ostao pri svome, kaže da
se ne bi tam o dobro osjećao”; da bi već u epi­
logu (1966) rezimirala: “Bili u Zgbu, što znači
pre svega na Gvozdu, i bilo je lepše nego što
se moglo zamisliti.”
Ristićevi su s Krležom bili i na praizvedbi “Lo ­
gora” u Osijeku, odakle su se Beli javili razgle­
dnicom, a zatekli su se s Krležom u Zagrebu,
dok je Bela bila u Splitu i kada su se iščekivali
Š e v a Ristić Beli:
prvi primjerci “Petrice”. Neće biti isključeno da
Marko uglavnom
je upravo Ristić senzibilizirao Isidoru Sekulić, ostao pri svome,
kaže da se na
koja se na Belino čuđenje [60] posvetila Krle-
Brionima ne bi
žinim horizontima: “Krleža je veliki dar, veliko dobro osećao.

114
 P is m a

Danas su isto tako stigle i 2000 Dinara. Mati poslao m ije pri­
jevod “Galicije” ali nisam dospio da ga pregledam. Paradok­
salno je glupa situacija u Njemačkoj. Ako u nedelju 24. o. mj.
Hitler dobije većinu u pruskom saboru, tada je konjuktura
za tu stvar u Berlinu skinuta sa dnevnog reda na nedogledno
vrijeme. Sve te konjukture i lijevo i desno tako su mi od srca
dosadile, da to ne m ogu da Ti dovoljno naglasim. Zlovoljan
sam i neraspoložen. Od Nerada, od jalovog čekanja ovog pri­
jevoda, od neodgovaranja Gavelinog iz Bma (gdje ne znam
što je s češkim prijevodom) od tih konjuktura, a ponajviše
od ischiasa. T u su nastale promjene u tem peraturi i ima dva
dana što je zahladilo ponovno (nordijski) a s tim preokretom
javio mi se ischias i to danas prilično žestok. Ja sam još hrabar
i hrabro kvarim svoju probavu s tim teškim salicilima, ali ne
bi mi bilo drago ostati ležati u hotelskoj sobi jedno dvije ne-
delje. Autosugestivno se to ne će ni dogoditi, ali gubiti snagu
na tolike gluposti je dosadno. Što se tiče ovih nekih figura na
om otu od Glemb. nije mi drago spec. Ti. Str. d aje prilijepljen,
a drugo ja nisam mislio da počnem o tom e diskusiju. Uopće:
na sve ono agramsko mislim kao na svoju glavobolju koju ni­
kako ne m ogu da zaboravim. Sitno, zaostalo, žalosno i čovjek
je pun samilosti spram sama sebe, kada misli na to daje suđen
da upravo tamo skapava. Sve što se događa već u kompleksu
“Obračuna”, a pogotovo ove prve knjige “Glemb.” ja vjeru­
jem d a je za one glupe kravlje i dvopapkarske mozgove iza­
zovno i enervantno, ali sve što se događa oko tih knjiga (ta
suverena šutnja itđ.) sve je to vrlo značajno. Hvata me organ­
sko gađenje, kada se sjećam svega toga. No u glavnom sve su
to sitnice. Treba preko toga preći kao što kotač prelazi preko
prljave materije i ne treba se zaustavljati u svojoj rotaciji. Sto
se tiče Bogdanova ja razumijem da seje dosta nadangubio oko
tih knjiga i ja u tom smjeru čekam sugestije Minervine. Sto se

115
B il j e š k e

srce. Njegovi su horizonti daleki, dodiruju oba

sveta, obuhvataju zaista ceo ogromni kolektiv
siromaštva. Problem Krležine literature je ne-
savladljiv, duboko tragičan. Današnja m uka
društva, to je jedan sektor Krležina kruga. Vi­
zija Krležina je sva društvena istorija kao je ­
dan neprekidni jauk stradalih i siromašnih, sva
društvena istorija kao večito odlaganje pravde
kroz sve, kroz religije, filosofije, društvene
nauke i institucije, revolucije. Mnogi mladi
pisci, razumljivo je, jure po Krležinom obu­
hvatu kao po glavnoj pruzi. T u su sve stanice:
buržuj, visoki klir, mobilisani vojnik, proleter;
tu je kritika, tu je žestoka pogrda, tu je, što
manji pisci manje vide, i skepsa, i nem ir tuge
bez leka. Krležin Petrica Kerempuh došao je da
sa nekim baladama potrese do krajnjih grani­
ca i srce naše i obraz naš. Siknula je sa tom
poem om svetlost nad još jednom stanicom.
Razumeli smo da je večno zdravo čovečan-
stvo ipak ono od seljačkog korena, koje leži
na zemlji, tam o gde nem a štrajkova jer nem a
šale s hlebom i s čovekom koga treba nahra­
niti. To večno zdravo čovečanstvo je i najveći
heroj siromaštva, onaj koji zna d a je sirotinja
problem i ovog i onog sveta, onaj koji i stal­
no hlebac pravi, i stalnu opravdanu revoluciju
pravi protiv svih prolaznih stvarnosti. Biće,
u ime božje, novih nemira posle Petrice u našoj
mladoj društvenoj literaturi. Utoliko pre, što
je sa Petricom i sam Krleža ušao u nemir, sebi
prim eren nemir. Veliki junaci čovečanstva,

116
 P is m a

tiče Ćelapa to je novum; o "Nevi” m ije [...] već javila. U tom

pogledu ne uznemiruj se. Od Ćelapa ću se eventualno dati
tužiti, da postavi stvar načelno pred sud: po kom pravu može
jedan knjižar da prodaje jednu knjigu po 2 0 dinara ako je njena
ugovorena cijena bila dvije krune t. j. pedeset para i kad je on
po toj pedestparskoj tarifi platio honorar za čitavu knjigu od
100 dinara t. j. 400 kruna t. j. takav lihvar može da na današnjoj
prodajnoj cijeni od pet knjiga zaradi više nego pisac na sveu­
kupna djela. To je pravno otvoreno: zanimljivo pitanje.
Sto se tiče “Neve” ne sjećam se da li sam s njime potpisao
ugovor ni kakav. Ali sve to sam javio već Minervi kao ne­
važno. Nikada mi n ijed n e riječi ne javljaš o Singerovima te
im am osjećaj da se tvoj odnos s njima nešto poremetio. Pisao
sam Albertu pismo ali on mi naravno nije odgovorio. Kako je
Tvom e tati? Je li ozdravio. Ni m om starom se već nisam dulje
vrem ena javio. Dolazi li što k Tebi? Pozdravi ga i reci m u da
m u spremam pismo. Javi se. 24 o. m j.jejulijev jubilej. Čemu,
to ne znam. Ja prije maja ne ću u Berlin jer čekam rezultat
izbora, a majski obrok Minervin sačekat ću još u Varšavi. Ne
znam što je s Ledom u Ljubljani? Mati mi javlja da će prijevod
Galicije moći plasirati kod jednog njemačkog nakladnika što
bi za prosperitet same stvari bilo dobro jer je m nogo bolje
[...] teatrim a knjigu nego rukopis.
Zdravo. Pozdravlja Te Krleža

43-
K Draga Belo,
r l e ž a b e l i, iz v a r š a v e u z a g r e b , travanj 19 3 2 .

na Tvoje posljednje pismo (nemam ga pri ruci) ovo: što se

tiče “Croatenlagera” ja principijelno nem am ništa protiv toga
da ga igra Vaš Studio. Nisam time ne znam koliko odušev­
ljen ali sasvim naravno: to je Tvoja želja i ja Te formalno
ovim ovlašćujem da u moje ime u stvari te drame raspolažeš

117
B il je š k e

pojedinci i društva, nisu uvek dovoljno druš­

tveni. Nisu, i svršeno. Jer u čoveku ima i ovaj
i onaj svet, i neće svako da se veže samo za
ovaj. I nijedan pisac i pesnik, m a kako znatan,
nem a pravo vezivati isključivo za ovaj svet
koga bilo, pa ni siromašne.”
isidorine su se teze o nemiru i obrazu za Krle-
žu u sljedećem desetljeću pokazale proročan­
skim: prvih dana 1946. on će se zateći u vili
koju je za sebe podigao kraljevski premijer
Jevtić, u beogradskoj Krunskoj ulici, a tada je
bila povjerena Milentiju Popoviću. Dugi beo­
gradski azil trebao je očito po Titovoj zam i­
sli potaći obnovu pokidanih niti u Krležinoj
i viziji pokreta koji je preuzeo vlast. Dok, za­
jedno s Isidorom, ne postane srpski akademik,
Krležina je pozicija javnosti nejasna: D ok je
"boravio u Krunskoj u istoj vili živela je kod
svog starijeg sina i moja majka Gena i bila u
svakodnevnom kontaktu s K rležom ...” - piše
Miodrag Popović. Gena Popović preživjela je
zatočeništvo u logoru na Banjici, čudila se što
Krleži, kako joj sam kaže, “ne daju da se vrne
doma”, nije joj bilo ugodno ni kada bi drugi
gosti za stolom - “nadobudni mladi kom uni­
sti” - “bojkotirali” Krležu kada bi se pojavio,
ukratko i Popović ima dojam da preko majčina
I s id o ra Sekulić:
pripovijedanja "prati njegov život za vrem e” I nijedan pisac i
pesnik, m a kako
- "konfinacije”! Pozadinu te Krležine beograd­
znatan, nem a pra­
ske konfinacije, također neizravno objašnjava vo vezivati isklju­
čivo za ovaj svet
voditelj Titova kabineta Ljubodrag Đurić, lo­
koga bilo, pa ni
cirajući problem u Zagreb. S Đurićem je, kao siromašne.

118
 P is m a

s punim “autorskim pravom ”. Kakogod misliš da je za Tebe

(u studiju) ili za m ene (izvan studija) najbolje. Moja averzija
spram toga da budem igran u Agrarnu jednako je intenzivna
kao i prije godinu dana, što više još i intenzivnija. No m eđu­
tim ja potpuno razum ijem da je za Tebe eventualno i dobro
da to s tim ljudima Ti urediš, a ako bi B. Gavella to mogao
režirati: ali right. No in parenthesis: ja sumnjam do to može
[...] cenzuru. O tom e mi javi sve što bude nova! Potpisao
sam ugovor o Galiciji u Bmu, danas 28.IV. Isto tako: Galicija
u prijevodu Kolmana po svoj prilici još ovog ljeta bit će štam ­
pana kao knjiga kod [...] u Pragu s ovećim kom entarom o
našim prilikama (od mene), a isto m i javlja Mati (koji je svršio
njen prijevod) d a je u pregovoru s "Drei Masken Verlagom ”
za štampanje te stvari u formi knjige.
Novac t. j. 3000 Minerve + 1200 Ljubljane pošalji mi odm ah
jer mi je neodgodivo potreban. J. B. pisao je Gjoki iscrpno
pismo o pitanju moje ljetne garderobe: da se sve to pošalje u
koferu na adresu Branka Lazarevića opunom oćenog ministra
Kraljevine Jugosl. u Warssavi: da li preko poljskog konzulata
ili direktno i kako tehnički, to ćeš doznati od Đoke, dotično
od špeditera ili carinika. Molim Te, cipele prije toga dati u re­
diti, odijelo od sirove svile oprati, a ostala odijela ispeglati
kod šnajdera: dva tam no siva i ono svijetlo sivo također. I još
nešto u pitanju iberciera: ako možeš kupi mi jedan ibercier ta-
mnosive boje (po veličini Iv[.. .Jkove mjere) na otplatu: da kupujem
sada ibercier jako bi opteretilo moj i onako izrešetani budget.
Početkom maja putujem u Lavov, onde čekam Tvoju pošilj­
ku i čim prim im korekture prijevoda Galicije odlazim. U Ber­
linu je Hitler pokvario sve. Javi se. Zdravo.
Krleža
P. S. Išijas nije tako strašan i ja nisam tako nervozan kao što
Tebi izgleda: obratno!

119
B il j e š k e

Titov osobni tajnik, radio istaknuti hrvatski

partijski dužnosnik Zvonko Brkić, koji ni po­
slije, kada su se prilike s Krležinim boravkom
u Beogradu stabilizirale, nije, unatoč Titovim
nalozima, htio sudjelovati pri osiguravanju
njegova smještaja i prijevoza. A da Krleži
tada, unatoč Titovoj direktivi, u Beogradu nije
bilo ugodno pokazalo se već na prvoj književ­
noj večeri: “na Pravnom fakultetu, u velikoj
Sali, okupila se masa ljudi” da čuje Radovana
Zogovića, m eđu njima i Zogovićev predratni
oponent Krleža. Kada se novopečeni beograd­
ski student Borislav Mihajlović tom e javno
začudio, nastao je skandal s Krležinim "bije­
gom ” iz dvorane. “I taj čovek, koji je meni,
kasnije, opraštao blagonaklono i m nogo zna­
čajnije moje invektive prem a njemu, rekao
mi je jednom da mi to nikada nije zaboravio”,
poentirao je Mihiz.
Posljednja su dva Krležina beogradska deset­
ljeća (1949-1967) opet intenzivna. Premda
se retrospektivno znade inzistirati na tom e
da je Krleža tada u Titovoj sjeni, prilike ne
idu u prilog takvu dojmu: dok se u Zagrebu
povlači u radni kabinet i osobni salon, gdje se
pristupa kroz predsoblja, u Beogradu drži ka-
fanski stol u Majesticu. Kazališno je također
na beogradskim scenama znatno repertoarno
vitalniji, već od osobnoga rada na preradama
dramaturških predložaka. A i u kontroverziji
koja će ga odmaknuti od Beograda zatekao se
u svojevrsnom prijeporu s poretkom , a ne tek

120
 P is m a

44 -
K j r l e ž a b e l i , iz v a r š a v e u Z a g r e b , s v i b a n j 1932 . Draga Belo,

N a Tvoje pismo od prvoga maja, t. j. kako si mi javila

'TcKpca” (što Ti ga nisam čestitao, subjektivno dalje no ika­
da od svih tih malograđanskih predrasuda) javljam Ti u dvije
riječi ovo.
Veseli m e da si dobila dopust za jun, i veselim se da ćemo se
vidjeti. Garderobu ljetnu svakako pošalji po m ogućnosti što
prije, (ako ne čitavu npr. odijelo od svile i slično) a ono glavne
stvari, a naročito ibercier i šešir jer je ovdje došlo konačno
proljeće i to toplo i ja se kuham, a te mi prom jene ne prija­
ju živcu. Uberzieler kupi na otplatu, jer mi je svakako slično
preopterećenje nemoguće, a pokazalo se je u ovom slučaju
praktično, kako se dobra djela uvijek kažnjavaju.
Uslijed Tvoga dolaska, Berlin otpada. Za nas dvoje preskupo,
a za konac sezone ići tam o nem a smisla, jer je K. H. Mart. -
odsutan, a s njime sam htio početi. Ja nem am pojma kamo
da idemo, jer je skupo svagdje podjednako, a kada se već ide,
onda je savršeno svejedno kamo. Mislim da bi najinteligentnije
bilo otići u Pariz. Izvoli i odluči se! Ti ćeš donijeti sobom moj
junski Minervin dio, i uzm i sa sobom naravno Tvoje plaće
i što veći predujam kazališni (od fonda) dotično ja ne znam
tko bi htio da Ti posudi novce (možda Gena?). Kod prijelaza
granice uvaži propise (ukoliko se tiču prenosa valute) i ravnaj
se prem a tome. U tom slučaju sastali bi se u Beču dotično
negdje u Austriji. Ja ostajem prem a tom e ovdje dok ne stigne
ljetna garderoba, koju pošalji u novom koferu*, a paket zapaki­
raj po carinskim propisima, no svakako [...] (pod pečatima).
Ja ostajem ovdje očekujući: varšavske i bmske pare, a i zbog
produljenja paseporta, koji mi izlazi u junu, a produžit ću ga
ovdje! (Ne znam da li sam Ti javio da sam se obrijao jer m ije
već bilo nesnosno hodati neprekidno m arkantan i u svakom

121
B il j e š k e

sredinom. Nakon što g a je 1967. Tito pozvao

u svoj kabinet da razjasne poglede o jezičnoj
politici, budući d a je Krleža bio prihvatio pri­
stup Deklaracije hrvatskih kulturnih instituci­
ja oko ustavnih prom jena u tom području, u
Beograd se više nikad nije vratio. Neposredno
prije toga s Milanom Đokovićem je dogova­
rao nastup: “Podsećam Vas na naš razgovor
u Beogradu, kada ste, u načelu, prihvatili po­
ziv da govorite beogradskoj publici na Kolar-
čevom narodnom univerzitetu. Svaku tem u
koju predložite mi ćemo ovde prihvatiti. Zna­
mo pozitivno da će to biti izuzetan doživljaj
za našu publiku, naročito mlađu, koja još nije
imala prilike da Vas vidi i čuje. Pošto očekuje­
mo i izuzetno veliku posetu, Vaše predavanje
bismo predvideli u velikoj dvorani (ozvučenoj)
koja ima 900 mesta. Predavanje se inače drže
u Sali sa 214 mesta.” Ironično je da i posljednji
poziv Krleži za javni nastup u Beogradu, kada
to više Tito nije ni mogao učiniti, dolazi u vezi
sa jezičnim kompleksom. U studenome 1980.
Pavle Savić ga moli da kao član srpske Aka­
demije i utemeljitelj Leksikografskog zavoda
otvori skup o leksikologiji i leksikografiji koji
će se ondje održati.
Na tragu pisma kojim m u se nepoznati pri­
jatelj (1955) javlja iz Sopoćana i Studenice:
“Proveo sam u njima osam dana završava­
jući neke konzervatorske radove. Za sve to
vrem e nije bilo dana da Te se nisam setio po
nekoliko puta. Veoma mi je žao što ova dva

122
 P is m a

lokalu kao centar pažnje sviju kelnera i stranaca, jer bradati

su u Poljskoj (i Evropi) samo Židovi i barabe.) Vratio sam se
iz Lavova, a kartu nadam se da si primila (Lavov je neobično
lijep i zanimljiv grad. Čudno: renesansna kultura u Galiciji.)
Dakle pazi na Tvoje zdravlje, uredi sve i javi mi se odmah
Zdravo Krleža
*ponovno: kofer ne vulkanski nego pristojan, barem privid­
no, tj. dekorativan.

45-
K r l e ž a b e l i, iz v a r š a v e u z a g r e b , s v ib a n j 1932 . Draga Belo,
na Tvoja dva (dotično tri) posljednja pisma:
Prije svega na tem u o m om ocu. To je misao s kojom živim
u posljednje vrijeme vrlo intimno, no nisam stvorio nikakve
odluke i mislim d aje bolje sve prepustiti slučaju. O kom ple­
ksu što ga Ti zoveš “gnjavaža” i gnjavljenje (mislim u pitanju
putnice) imam svoje odvojeno mišljenje. Meni su ovdje pro­
dužili moj passeport za godinu dana i ja mislim da nije itd.
Svakako: problem je ozbiljan i sentimentalan. [...]. No ako se
uzm e da je u ovom kompleksu između oca i sina bilo svega
više nego sentimentalnosti, što da se radi? Bojim se jedino
komplikacije kad nas oboje budem o (eventualno) odsutni.
Sto se tiče iberciera nije mi drago što ga nisi kupila: naročito
sam naglasio svoju novčanu situaciju zatim pogodnosti kup­
nje na otplatu, a što se tiče Ivo[...]eka, izvoli ponovno pro­
čitati ono pismo: riječ je o kupnji (na otplatu u dućanu) tog
nesretnog iberciera po Ivo[...J mjeri ! Čekam dakle taj vulkan­
ski kofer bez iberciera. Mi se ne ćemo sastati u W ienu nego
u Beču. H otel Erlesrog Rainer Mozzart Gasse. Sve ćemo do­
govoriti usmeno, a ja ću prem a tom e do konca maja ostati u
Varšavi, jer m ije tu stan plaćen do konca mjeseca. Vizeku bi
bilo potrebno baciti jednu ratu i naglasiti m u da mene nema,

123
B il j e š k e

briljanta nisi posetio baš ovih novembarskih

dana, zlatastih i iskričavih, kad se priroda nad-
metala s paletom Majstora. Čini mi se da je
pobeda ostala uz slikara. Ja znam koliko bi Ti
zgodnom rečju pomogao da to zaista i bude,
bez dvoumice; i s kakvim bi se zadovoljstvom
vratio s ovog puta. Imao sam, uz to, i jednu
potajnu želju: da Ti pokažem i jednu drugu
Srbiju, onu koja nije Beograd, ni Paraćin; Sr­
biju m ukotrpnih, kaljavih i pocepanih ljudi,
razigranih planinskih kosa i nabujalih voda.
Koliko se tu bede i lepote pomeša u jednoj
jedinoj čaši, u jednom pogledu! Kad li će se
sve to preboleti? Sad, svejedno. Neka ti ovo
pisamce bude dokaz da si ipak bio prisutan
m eđu prijateljima. Srdačan pozdrav velikoj
Srpkinji sa osobito razvijenim ukusom za
dalmatinsku kuhinju” - i sam Krleža (1971)
em otivno zatvara srpsko poglavlje, očekujući
“svoju dvadeset i prvu beogradsku premije­
ru”: “Ove naše intimne relacije ne m ogu se
svrstati ni pod kakav klišej nekog retoričkog,
karavanskog i uopće konjuktum og jedinstva,
jer veza koja povezuje pisca sa publikom
m nogo je dublja, iskrenija i prem a tom e po­
uzdanija od bilo kakve političke efemeride.
Tajna umjetničke riječi uzvišena je iznad svih
raskola i vjekova, iznad svih predrasuda i m e­
galomanija, ona ne priznaje nikakve granice,
ni novca ni jezika, ni politike ni sredine. Svi-
jest o jedinstvu um jetnosti nije fantom!”

124
 P is m a

da sam odsutan, neka "Gaj” čeka. Iz penzionog fonda treba

da uzmeš svakako više. Ja ću ovog ljeta (protiv svog boljeg
uvjerenja) ipak m orati napisati jednu dramu: barem za Lju­
bljanu ili Bgd. Osim toga: Leda u Ljubljani je igrana i ona ne­
kog vraga nosi i donosi. A što je s Dubrovačko-crnogorskim
teatrom Mike Markovića? S Banjalukom? Gavella je sada do
24. o. mj. u Ljubljani. Piši u toj stvari Zlati i pokupi sve.
Geni želim da joj novci propadnu zajedno s klauzulom.
Ponovno o m om ocu: nadam se da nije tako ozbiljno. Ali ako
se uzm e u obzir d a je s njime zapravo ozbiljno već nekoliko
godina, ništa nije isključeno. Možda d a je kod njega psihoza,
ali kod tako zdravog organizma (konstitucionalno mislim)
kao što je njegov te su slutnje znak nemira. A nem ir kod nje­
ga znači nagriženost stanja, jer mislim d a je bio svemu sklo­
niji nego nemirima. I mene je to sve prilično uznemirilo. Javi
se. Pozdravi ga i neka mi piše.
Zdravo Krleža
P. S. Iz Češke nikako ne m ogu da dobijem novac iz tehn. ra­
zloga. Ako ih ne prim im m orat ćeš m i Ti poslati a ja ću ih dići
u Brnu uz put.

46.
K R L E Ž A BELI, IZ V A R Š A V E U ZAG R EB , SVIBANJ I 9 3 2 . Primio S a m

Tvoje pismo, draga Belo, i Tvoju fotografiju i neke recenzije.

Na fotografiji ispala si donekle sentimentalno, a u pismu si
kao obično - duhovita, još više, da se agramerski izrazim:
"hercig”. Pitaš me što sam zapeo u Poljskoj i da ću to po svoj
prilici ja "najbolje znati”. Zapeo sam prosto jer nem am nova­
ca, a to je mislim i Tebi poznato, - "najbolje” .
Primivši one tri hiljade neki dan platio sam dugove i nije mi
ostalo ništa i da se ne hranim kod B. ne bi imao ni da jedem.
Jer tri hiljade je jednako ništici i tu i u svakoj drugoj zemlji.

125
B il j e š k e

Evo m e u S p l i t u - južina je, pa je Krležina

razglednica Beli sjetna: "...Mislim o F. Supi-
lu, o hrvatskim kraljevima o lonjskom polju,
o Otočcu, o Vama, o nama, o Tebi o sebi,
um oran sam, komarči su počeli da djeluju i do
viđenja.” "Veselim se vjetru: plesat ćemo do
Raguse”, u D ubrovnik se, prem a tom e, vra­
ća brodom . Na pragu je ljeto 1930, a njego­
vi beogradski prijatelji su se u dubrovačkom
kraju već udomaćili. Kada je iz Dubrovnika
1923. odlazio, zapravo bio otjeran, putovao
je, kao i u odlasku, vlakom preko Bosne, jer
m u je brodski prijevoz bio skup [16]. Zagreb
je u m eđuvrem enu (1925) željeznicom napo­
kon povezan sa Splitom, što je u odnosu na
Sušak prepolovilo brodsku linijsku distancu
za Dubrovnik, a i materijalni položaj Krleži-
nih se promijenio. Što je ta prom jena zbilja
značila nije jednostavno izračunati, ali su
pretpostavke na kojima se tum ači način na
koji su živjeli u to vrijeme, naim e u razdoblju
1921-1936, kada im je adresa u Kukovićevoj
(Kraljice Marije), nerijetko spekulacija, d o k u
pravilu pogrešno interpretiraju glavnu okol­
nost. Stan u Kukovićevoj u koji su se uselili
Sta n u Kukovi­
poslije povratka iz Duge Rijeke i nakon smrti ćevoj u koji su
se Krležini uselili
Krležine tete Josipe Navratil, kao njezini opo­
nakon smrti Krle­
ručni nasljednici, nije im “ostavila”, niti je to žine tete Josipe
Navratil, kao nje­
mogla učiniti, jer nije bio njezin. Krležini su
zini oporučni na­
štoviše bili propustili rokove u kojima su s na­ sljednici, nije im
“ostavila”, niti je
slova konzum iranja svoga prava na u stanu
to mogla učiniti,
zatečenu imovinu mogli zatražiti produljenje je r nije bio njezin.

126
 P is m a

Veselila me naročito Tvoja vijest, dakle, da mi nisi poslala

ibercier, jer je ovdje u m om kaputu ugodno toplo.
Primio sam od oca list i odgovorio sam m u da sam prisiljen
da putujem neodgodivo u Berlin na razgovore s agentima da
mi ne bi tako propali ugovori za slijedeću sezonu i da ćeš m u
Ti to detaljno obrazložiti. Učini to i umiri ga! Taj me je m otiv
uznem irio prilično: u neizvjesnosti sam šta se može dogoditi
ako i Ti budeš odsutna, a on je potpuno sam i ostavljen i taj
strah pred sam oćom jednoga starca, m ora da je neugodan
osjećaj. Prije Tvoga odlaska Ti se svakako dogovori s Tvo-
jom m am om da ga barem donekle vodi u evidenciji, ili da m u
bude pri ruci za svaki slučaj i o tom e me izvijesti.
Glede ljubljanskih tantijema skupi sve što možeš i posudi
negdje neke novce jer ako odemo do Pariza neće nam biti
dosta ni u kom slučaju. Ja čekam 2000 CK iz Brna i s time
ću doputovati do Beča. Sve ostalo detaljno: konkretno čim
prim im Tvoj odgovor.
Zdravo Krleža
17. V 932. Varšava
Ova recenzija u SOC. Misli je bezobrazluk prvoga reda.
Dakle sve ono drljanje u tom listu o m e n ije “impresionisti-
čko pisanje novela" g. St. T. To se zove kod nas uzm ak jed­
nog uredništva. Od svega toga sam tako daleko te mi se ni ne
gadi. I M. B. u S. K. G. pisao je kao koza koja je nešto načinila,
pak plače.

47-
B Dragi
e l a k r l e ž i, iz z a g r e b a u p a r iz , k o l o v o z 19 3 2 . 2 0 .VIII.

moj Fric, posle brzojava evo Ti danas moje prvo zagreb. pi­
smo. Dakle, da Ti počnem sasma iz početka od Eola: putova­
la sam dosta dobro nije bilo tako paklene vrućine a i ljudi su
bili vrlo ugodni. Naročito ona mala Židovka iz Zoc et comp.

127
B il j e š k e

statusa zaštićenoga najmoprimca. No kada se

i to nekako uredilo, za boravka ondje, u uvje­
tima koji su bili daleko od reprezentativnih
[53], postupno su mjesečno za rentu trebali
odvajati značajan dio svojih prihoda. Vrijed-
nost “nasljedstva” zacijelo nije bilo zanem ari­
va, prem da se Krležine metaforičke procjene i
oko toga ponekad zbunjujuće, efektivni je dio
- dionice i ušteđevina - u konverziji drastič­
no obezvrijeđen, a da im se pri ruci nije našao
Gustav Krklec, već u to doba vješt pri burzov­
nim transakcijama, taj bi segment ostavinsko­
ga salda bio ništavan. Ni Krležine nakladničke
kombinacije s vlastitim djelima i časopisima
nisu donosile prihod: po svoj su prilici tek p o t­
kraj 1920-ih drame glembajevskoga ciklusa
kao tantijemi i nagrade stabilizirale obiteljski
proračun, što im je omogućilo i da se ljeti za­
pute na jug, pa se 1930. Bela pridružila Krleži
u Dubrovniku.
Dojam kako su Krležini u Kukovićevoj živjeli
luksuzno poticao je i memoarski narativ ko­
munističkih prvaka koji su ondje zalazili kao
tobože skromni ilegalci. Kako je taj am bijent
s obzirom na životni stil Krležinih mogao aso­
cirati na građanski sjaj ne treba sumnjati, ali su
visoke apanaže profesionalnih revolucionara
bile u drastičnom nerazmjeru s prihodima na
koje je književno-kazališni par mogao računa­
ti. Jedna od rijetkih situacija kada se i Krleža,
barem rubno, kretao u orbiti visokih prora­
čuna za poticanje internacionalne revolucije

128
 P is m a

koja je sa m užem putovala u Saloniki u jednom dahu. Onaj

čovek kome si me preporučio je šnajder: vlasnik salona “Prin-
tem ps” u Zgb. Dakle smo ga krivo protumačili!
Švicarska je bila upravo divna a Ziriško jezero pred večer de-
lovalo je kao more. Želim do godine da tam o negde letujemo
na onim pašnjacima u onim kućicama!!
Doček onde bio je zaista svečan. Jela i Gena m e dočekali
na stanici a m am a u m om e stanu sa ručkom i Milkom! Ceo
stan Milka / !/ iskitila cvećem koje je zadnja dva dana “negde
m alo ftrgla” a od Angele S. ogrom an buket klinčeca rosa
sa kartom "D obro došla”! M ama i Milka su plakale i sve je
bilo "dirljivo”.
Ceo stan blista od čistoće. No dakle onda sve dalje po redu.
Jedva što sam se okupala došao Albert u ime “opštine” da
me pozdravi. Onda ručak u familiji sa neizbežnim pilićima.
Meni: pečeno filovano pile salata od m ahuna pita od jabuka
i voće!
Posle ručka otvaranje kofera i darivanje! Gena je dobila i onaj
jastuk koji se Tebi nije dopao! I parfum! Onda razgovor do 7
sati! A kad su oni otišli posle večere sam m orala u vrt na kafu
i sladoled gde.su bili svi i Em a i Slavko. Stari su na putu.
Tako da sam u pola 11 konačno um orna kao H eriot posle sve
te parade legla i tako je prošla prva noć.
Ujutro je najgore probuditi se! Najgore je sigurno onom e ko
je na smrt osuđen pa ga probude. M enije bilo slično. A danas
sam evo ceo dan u Zagrebu!
Danas sam bila kod m am e na ručku. Ulica me prenerazila.
Mali, mali gradičak. Bilo bi zaista glupo ljutiti se na tako mali
gradić sa tako sporim domaćim tramvajem. Žega i prašina
ruska. Gotovo Turgenjevski: ali nije da se samo tako čini. U
teatar se danas (a ni sutra u nedelju) neću još javljati. Zatajiću
dolazak dok god bude išlo. Ne m ogu se ni zamisliti na sceni.

129
B il j e š k e

dovela ga je upravo u Split - na povratku iz

Moskve! Krleža je, naime, u sovjetsku Rusiju
otputovao početkom 1925, a sudeći po frag­
m entim a prepiske [2 0 ], zahvaljujući kojoj se
sada precizno zna kada je stigao u Moskvu,
razm atrao je dva pravca u povratku, opet
standardna za Kominterninu komunikacijsku
mrežu: jednu od sjevernih varijanata, možda s
Petrogradom, pa sigurno Berlinom kao među-
odredištem, odnosno južnu, iz Odese preko
Turske, pri čemu bi splitska luka bila logični­
ji dolazak. Najposlije ga je sjeverni povratni
pravac ipak doveo u Dalmaciju, gdje se, na
H varu i Braču, zadržao prilično, ali vjerojat­
no ne i toliko dugo da u Zagreb dođe među
prvim putnicim a novootvorene željezničke
linije u srpnju.
D ubrovnik i Dalmacija, kao uostalom ni Ru­
sija, nisu Krleži tek osobni, kulturološki izleti,
ali ni područja političke akcije u kakvoj je do­
tad participirao. Već kada je s Belom (1919)
razm atrao m ogućnost napuštanja Zagreba,
poteškoće oko preseljenja u D ubrovnik očito­
vale su se i u upravnom e smislu [ 1 2 ], a ni ju ­
goslavenskom kraljevskom poretku, ne samo
prom etno, povezivanje obale s nacionalnim
središtem nije bilo u prioritetima. Potaknut
time, sredinom 1920-ih u Dalmaciju, također
preko Bosne, putuje i Stjepan Radić. Po po­
vratku, on za razliku od Krleže ne piše knjige
o “izletima”, već drži političke skupove u H r­
vatskom zagorju: “Misliti na Solun i Skadar,

130
 P lS M A

Barem na ovoj. Ali se nadam da će to proći. Mora proći. Još je

najbolje u ova četiri zida. T u je sve naše i to je to. “Lum iere”
izvrsno pristaje. Isto i Uzelac. Nikad neću izlaziti. Sve m ije
tuđe i ne zanima me.
Ana S. me je danas prva posetila. Ona i ako nije [...] ipak Te
pozdravlja puno.
Plaću još nisam dobila. Danas sam posudila novce za Tebe i
mene. Sutra će ti ih D. poslati.
Milka Te puno pozdravlja puno je plakala kad je videla go­
spodinove slike. “Zakaj ne dojduju?” “Već bi ih tak rado vide­
la”! Bila je upravo draga. “[...] sam ih dočekala”! Muž joj ništa
ne zarađuje. Mnogo se ispatila ovo leto.
Kaže d aje naše kopanje u badercim eru bilo strahovito.
Trajalo je mesec dana. Sada se ništa ne vidi. Sve je urađeno.
I dole je novi beton i nem a rupa dole na vratima. Sve je, po­
pravljeno.
Kaže mi Ana S. da će Podgorska (po novinama) sada počet­
kom sept. nastupiti u Agoniji! Izvrsno. To je sugestija.
Još ne znam repertoar, ali Ana kaže d aje toliko prazan da ona
nije upam tila ništa.
Javi mi se odmah. Branku sam poslala [...]. O n će ti sve knji­
ge otprem iti danas. A Boranićev veliki Rečnik ćemo posebno
kao paket. A ovo drugo kao [...].
Javi mi šta je sa [...]? I jesi li ostao u toj sobi?
Sve mi piši. Završavam Ti ovo prvo pismo sa m utnim očima.
Teško m ije bez Tebe. Ostaj mi dobro i zdravo.
Ljubim Ti oči i ruke.
Sve je to žalosno i zašto m ora tako biti da gubim dane bez
Tebe, a sve tako kratko traje i brzo nećemo više biti.
Tvoj stari B.

131
B il j e š k e

a pustiti da naša obala propada”, poručuje Ra­

dić, “to je nerazum no, to je djetinjasto... Dal­
maciju ne može braniti jugoslavenskim m a­
glama', nego njezinom hrvatskom kulturnom
tradicijom koja je upućuje na realnu poveza­
nost sa Zagrebom ... Iz Dalmacije sam pošao
u Bosnu” makar "u Bosni nijesam ni htio niti
sam m ogao govoriti kao u Dalmaciji. Ja nije­
sam kazao d aje Bosna Hrvatska, i d aje Bosna
što i Hrvatska”, no kada je riječ o identitetu
i opstanku, pred Mussolinijevim pritiskom,
koji anticipira, treba misliti na budućnost.
Zato “otvoreno i bistro” i “svugdje” poručuje:
“Treba obnoviti prijateljstvo s Rusijom!”
Kada se Krleža vrati u Dubrovnik Radića će,
kao i Šupila, moći slijediti tek kao sjenu, a i u
Rusiji su se prilike komplicirale. No u m eđu­
vrem enu je u Dubrovniku značajnoga traga
ostavila još jedna snažna nacionalna figura.
Autor Lenjinove biste za svečani broj “Književ­
ne republike”, kipar Ivan Meštrović u Cavtatu
je završio impresivni mauzolej obitelji Račić,
demonstrirajući potom cjelovitom rekon­
strukcijom urbanoga kompleksa zapadnoga
ulaza u dubrovačku gradsku jezgru (Vrata od
Pila), devastiranim još od barbarskog zahvata
Napoleonove vojnice, sposobnost definiranja
m onum enta prem a unutrašnjem , skladnom R adić poslije Kr-
leže preko Bosne
razm jeru prostora. Meštrović je ondje, do­
u Dalmaciju: Ja
duše uzgred i za ljubav dubrovačkim investi­ nijesam kazao da
je Bosna Hrvatska,
torima, poput Lenjina Krleži, izradio i odljev i da je Bosna što i
kralja Petra na konju u ulozi osloboditelja. Hrvatska.

132
 P is m a

48 .
iz p a r i z a u z a g r e b , k o l o v o z 1932. Draga Belo,
K r l e ž a b e li,

Dobio sam Tvoje pismo od 2 0 . jutros, (t. j. o podne) i odgova­

ram Ti odmah, pošto sam se vratio s ručka, koji je uvijek sam
sebi dosljedan: [...] tomates, meso, pom m es frit., petit pois,
petit suisse, pêche i vichy. (Poslije Tvoga odlaska prestao sam
piti vino i pijem samo kisele vode i to mi prija.) Sa gare de
I' Esta vratio sam se preko [...] do N otre Dame pješke onog
jutra kada si Ti otputovala. Spremao se tropski dan sa 39°C
u sjeni i u crkvi je bilo toplo, a mirisalo je po mokroj pilovini
kao u cirkusu. Tam o sam prilično dugo gledao svece i rozete
(na prozorima), a zatim sam prošetao u Latinski kvart, u grko-
-katoličku crkvu St. Julien [...], kamo sam Te zaboravio odve­
sti, a gdje sam trinaeste m nogo proboravio. Stara jerm enska
libanska unijatska crkva sa ikonostasom i [...] i u njoj je bilo
toplo i mirisalo je po mokroj pilovini kao u cirkusu, a jedan je
crkvenjak rušio klecala m etlom i zvonila su zvona, bilo je ju ­
tro. Zatim sam otišao do Ivice P. i uzeo od njega knjigu: Paul
Louis Couriera, jednog napoleonovog oficira, koga su kasni­
je ubili za restauracije kao pam fletistu, stara m oja simpatija
i tako sam se nagnjavio s onim nesretnim [...] u jednoj kavani
na Boulev. Mich. i vratio se kući um oran i spržen od sun­
ca. Poslije podne bio sam sa Br. P. u Aid Englandu kupovati
kapute za njegove sinove, a zatim smo Villennes Sur Siene
34 km zapadno od grada n ajednom od mnogih zavijutaka te
prljave vode. Bila je s nam a Msue Thissant, guvernanta bivša
Brankove djece, i vratili smo se poslije jedne večere na terasi
nekakvog hotela m rtvi um orni u grad.
Drugoga dana na veče bio sam s B. P. na Mont Martreu, Chan-
pentier, [...], mirni motivi, a mi tam o nismo bili jer (ako se
sjećate) Vi ste bili um orni i otkazali ste dalnji posluh. U jednoj
smo bohemskoj krčmi kod Hrabrog zeca “Ou Lapin agil” čuli

133
B il j e š k e

Svojom je energijom m eđutim potaknuo lo­

kalnu zajednicu i na ozbiljniji pristup očuva­
nju baštine, pa su javne vlasti imenovale za
konzervatora Kostu Strajnića. Stogodišnja au­
strijska uprava, po svojoj naravi uglavnom
vojna, uporabno je destruirala dubrovačke
spomenike, ali je svojevrsni povijesni zijev,
zapuštenost i stagnacija prostora, s druge stra­
ne, konzervirao ambijentalni okvir. Uspjeh Ra-
dićeve političke emancipacije dalmatinskih, pa
i gradskih općina, doveo je i do etabliranja lo­
kalnih stranačkih elita, po definiciji zaokuplje­
nih protokom investicijskog kapitala. Tako
se u prvim prijeporima gdje se u D ubrovni­
ku, što i kako smije graditi i tko bi pritom bio
poželjan investitor (u pravilu su to nekakvi
"stranci”!), nije u kontroverzi zatekao kakav
beogradski korupcionaš već najutjecajniji du­
brovački političaf čitavoga razdoblja, ugledni
profesor Nautike i ličnost neupitnoga izbor­
noga legitimiteta, k tom e s jakim vezama u
zagrebačkoj stranačkoj, “radićevskoj” središ­
njici - profesor Roko Mišetić. Ionako iziritiran
društvenom “dubrovačkom kulisom” [25], ko­
joj će posvetiti tako naslovljenu pjesmu, Krle-
ža se u pom oć “konzervatoru” Strajniću javlja
anommnjm pismom čitatelja (!) u lokalnom
listu [27]:-

134
 P is m a

jednog bohem a recitirati Verlainea: Il plut sur la ville, i to je

bilo dobro. Vidio sam od René Chaisea, film "a naous le Li­
berté”, te je šteta da ga nisi vidila, film je dobar. Eklektički sa­
stavljen, s njemačkim simbolizmom, ruskom tehnikom sni­
manja, amerikanskim happyend motivima, [...] ali uglavnom
dobro. I s vitezom Lukatelom bio sam sinoć i on Te m nogo
pozdravlja. U St. Cloudu sam bio u nedjelju s B. P. tam o
smo ostali na večeri i našu kartu si po svoj prilici m eđutim
primila. O n svakako misli da te posjeti sa svojom gospođom,
onda ih primi, i ako možeš odigraj šarm antnu gostoprim ku.
Drago mi je da su Te svi tako toplo dočekali. To što Ti se
Zgb pričinja Koprivnicom to je prije svega (na žalost) istina,
a drugo to je reakcija na povratak iz velegrada. Kada sam se
prvi put vratio god. 24. iz Berlina nisam znao da se snađem
14 dana. Tako se čovjek najbolje liječi od savršeno suvišne
i p o tp u n o neopravdane nostalgije za Panonskim Blatom.
Ja sam još uvijek u istoj sobi, upravo u dvije. Telegrafirao
m ije Bruck da u knjizi essaya zam ijenim P rousta s M. Pija-
dom . O dgovorio sam brzojavno da ostanu kod Prousta.
Očekujem njihovo pismo i ne znam što im je to došlo? Tvoju
sam brzojavku prim io još istoga dana kad je predana oko
7 sati na veče. Dakle za 4 sata. Ne daj se zbuniti onim sitnim
prilikama i ne traži od m ene da Ti dajem injekcije mylfor-
dovskog optim izm a, ali da Ti budu oči m utne od žalbe za
mladost, nem aš razloga. Sve je još pred nama. Ovdje je bilo
nekoliko dana nesnosno sparno, vruće i depresija, a sada je
zahladilo. Želudac se um irio a išijas malo uznem irio. Počeo
sam nešto i raditi, ali za sada to je više prčkanje. Očekujem
knjige, novce, pisma, referate o Zgbu i m nogo Te pozdra­
vlja Tvoj kolega Krleža
Pozdravi Tvoje, Singerove i Milku

135
B il j e š k e

III.

K a k o se u D u b r o v n ik u p iš e z a u m j e t n ič k u a r ­

h it e k t u r u n o v o g a D u b r o v n ik a ?

U “Narodnoj Svijesti” br. 23 od 11. juna 1930.

napisao je g. prof. Roko Mišetić članak u ko­
jem se oduševio za vilu g. Zimdina. Protiv
ovih plemenitih zanosa g. profesora ne bi­
smo imali ništa da nisu sa stanovišta “strogo
umjetničke kritike” napisani jezikom i stilom
strogo neumjetničkim.
G. prof. Roko Mišetić kaže:
Opaske g. Koste Strajnića, u koliko se odnose na
novogradnje manjeg opsega u pojedinim predgra­
đima i sektorima grada vrlo su tačne i on se oprav­
dano obara na pomanjkanje svakog plana u iz ­
gradnji predjela, gdje do sada jo š nije bilo kuća.
U svojstvu pomoćnika konservatora starina, i.t.d.
Znači da je dužnost pomoćnika konservato­
ra starina da se obori na pomanjkanje svakog
plana u izgradnji predjela gdje dosada nije bilo
kuća, a kada se pom oćnik konservatora stari­
na obara na pomanjkanje plana gdje nije bilo
kuća (Gradac), onda je to preuranjeno, jer
“radnja još nije dokončana”.
Znači: d aje dužnost pomoćnika konservatora
starina da se obara na pomanjkanje plana u iz­
gradnji predjela gdje dosad nije bilo kuća, tek
pošto kuće budu sagrađene, t. j. “kada radnje
budu dokončane”.
Kod nas se točke i zarezi uopće
r
krivo upotre-
r
. .. .
Krleza pise pism o
bljavaju, a kako to delikatno baratanje s tačka- čitatelja

136
 P is m a

49 -
B ela k r l e ž i, iz zagreba u p a r iz , k o l o v o z 1932 . Dragi Moj
Fric,
Postilean d’ am our lepi Branko P. doneo mi je jučer Tvoje
pismo. Čudno je kako je svako Tvoje pismo za m ene zapravo
uvekjedna sreća. Pa i ona najkraća, najbrža i gotovo površna.
Dakle Br. P.
Jučer u 5*sati javio se telef. i odm ah došao. On je sam gđa m u
nije stigla jučer.
Dala sam m u crnu kavu od m am e (već spremljeni [...] 3 dana)
i liker od oranga. Bio je oduševljen stanom, intimnošću i polo­
žajem. Bio je i u bašti. Dakle moja režija ipakjednom prevarila
jednog laika!
Ne znam je li inspiriran time ili je zaista to imao u progra­
m u tek me je zamolio da idem s njime kupiti jednu vitrinu!
Obišli smo autom sve [...] ali ništa prikladno. Ostavio m ije
da m u ja nađem jednu kod mojih “izvora”. Zatim smo otišli
na terasu Esplanade (gde smo bili sa Begovićem) a onda me
je on autom odvezao mam i na obiteljsku večeru, oprostivši
se sa m nom jer danas u l i sati je imala doći njegova gospođa
i produžili su za Bgd.
O n će navodno za 10 dana ići autom u Banjaluku pa će sko­
čiti u Zagreb, a onda ćemo Begoviću na dva dana zajedno!
Planovi!?
Jučer je uopšte bio lud dan. Rajka je kod mame. Stigao jučer i
Bora P. sa Sušaka a navečer iz Karlovca teta Seka i deca i mala
njena je kod m am e spavala. [...] A ja sam imala dopust do 1 .
septem bra za Pariz! E vidiš to je žalosno! Imamo dopust, ali
nem am o novaca.
Frapirala me je Orfila sa 1500. To je nečuveno. T u ne možeš
ostati. Pošto Ti je do 2 .og plaćeno ja bi odm ah otišla. I to
m ožda je bolje da opet sobu uzmeš! T u ćeš ipak dobiti za

137
B il j e š k e

ma može da postane fatalnim, naročito se lije­

po vidi iz ove rečenice g. prof. Roka Mišetića:
Glede pitanja vile g. Zimdina, smatram, da se ne do­
lazi do ispravnog zaključka samo na temelju umjet­
ničkih kriterija, a to radi već prije istaknutih općih
argumenata, koji su jedin i ispravni u jednom gra­
du, koji hoće da koraca naprijed.

G. prof. Mišetić kaže da se do ispravnog za­

ključka u pitanju vile g. Zimdina ne dolazi
samo na temelju umjetničkih kriterija, nego
i ... (?)
Ljubav kao što je poznato uopće igra veliku
ulogu u ljudskom društvu, ali je g. prof. Miše-
tiću bilo suđeno da prvi otkrije, kako iz ljubavi
prem a našem gradu m ože neko sebi da sazidi
dom, i to iz ljubavi i po svojoj želji.
Nego to nije krivica g. Zimdina, koji seje iz ljubavi
prema našem gradu odlučio da sebi sazida dom i to
po svojoj želji...

O strogo umjetničkoj kritici dao je g. prof.

Roko Mišetić ovu svakako besmrtnosti do­
stojnu rečenicu:
Strogo umjetnička kritika bila bi na mjestu, kada
bismo se nalazili u prilikama srednjovjekovnih po-
tentata, a pošto to nije slučaj...

Znači da bi strogo umjetnička kritika bila na

mjestu u prilikama srednjovjekovnih potenta-
ta, koji su, kao što je poznato, m nogo polagali
na sud strogo umjetničke kritike pomoćnika
konservatora starina, "a pošto to nije slučaj”

138
 P is m a

500 fr. u centru. A ručak kod Leona za 9 fr. Drugačije neće ići
ako će uopšte ići. Ja sam posudila kada sam došla 1000 Din.
Za Milku i za Tebe. Od plaće sam platila stan 1000 a resto
500 meni do l.og. M eđutim kažu nam da l.og. sept. nećemo
dobiti plate do m ožda 15-og.
Meni dakle pam et staje šta će sve to biti. Ne vidim financ.
izlaza za nas dvoje.
Sa Simićem glede nove knjige nisam još mogla govoriti jer je
još uvek na putu. A lija sumnjam u to, jer m e Bruck ništa ne
pita o toj knjizi.
T u sam našla nem oguće račune i urgencije. Platila sam.
Plin i Elek. N eke rolete popravljene u m ojoj odsutnosti i
svakakve sitnice.
Možda bi mogao da pošalješ nešto za Hrv. R. Pesme? Eseje?
Minerva izlazi 5-10. sept. Sada već imaš sigurno njihovo pismo.
Ja svakako mislim da je važno da odm ah odeš iz Orfile da nebi
se tam o zadužio. T u sam 1 0 0 0 din posudila od predstoj[...] ali
to sve nije ugodno.
Bora ostaje ovde jedn o vrem e. N ovi šef m u je skinuo za­
b ranu boravka.
On Te m nogo pozdravlja. On kaže da veruje da Ti je napolju
divno ali da bi trebalo da se i vratiš. Bez daljnjega.
Ja pak mislim da bi Ti svisnuo na ovom e ladanju. Ja se ne
m ogu oporaviti od depresije. Nikad nisam znala da će mi Z a­
greb biti tak mali. Dakle ni govora da bi trebao da se vratiš,
samo se m oram o na m inim um skučiti. Ja sam našla sada ru­
čak za 7 din. Strašno ali može se živeti. Sve će biti dobro i ne
treba očajavati. To ja samu sebe tešim.
A hvataju me časovi krajnje depresije, ispraznosti, suvišnosti,
beznadnosti razorenosti i teške ogorčenosti. Zapravo jako mi
je teško i neurozna sam. Najrađe bi legla horizontalno i pre­
stala osečati.

139
B il j e š k e

to ni ovaj slučaj nije nikakav naročiti slučaj...

Jedan norm alan čitalac "Narodne Svijesti”

Na putu za D ubrovnik Krleža se u poruci Beli

sjeća Frana Šupila, za čijim se zavičajnim tra­
govima kretao prigodom prvoga dubrovačkog
boravka. Tada je slučajno [16], ili ipak dogo­
vorno, putovao s Dragišom Vasićem, a i Kr-
ležino protjerivanje iz Dubrovnika, zbog do­
laska kraljice Marije, moglo bi biti povezano
s okolnošću da se opet, kao i za kraljevskoga
vjenčanja u Beogradu (1922), kada se iz njiho­
va okruženja razmišljalo o atentatu na mla-
dence [I], zatekao u Vasićevu društvu. Krleža,
koji je Vasića potaknuo da u "Književnoj re­
publici” započne studiju o beogradskom, m aj­
skom kraljevskom prevratu, desetak godina
živjet će u zagrebačkoj ulici Kraljice Marije,
a i kada se vrati u D ubrovnik prolazit će “nje­
zinom ” ulicom. Na Belino zanimanje hoće li
im se i 1930. pridružiti, Vasić odgovara da su
"čuli kako je Krleža u Mlinima kod D ubrov­
nika, gde smo Nataša i ja nekad proveli oko 3
meseca. Dobro je što ćete i Vi tamo, jer lepše-
ga mesta na našem prim orju valjda i n em a...
Hvala Vam na pozivu da (odmor) zajedno
provedem o u Mlinima, ali je to nemoguće
zato što toga meseca ja m oram ostati u kan­
celariji.” Prije nego Bela stigne, Krleža se za­
putio na otočić njihovih zaručničkih fantazija
[6 ], odakle joj se javlja razglednicom na “Tije-
lovo popodne”: “Četvrtak - 48 sati neprekidno

140
 P is m a

Ali treba se skupiti i pljunuti.

Dobro i jako pljunuti.
Nemoj se na m ene ljutiti ili misliti na mene sa nerazumeva-
njem jer ja bi to osetila.
Pitaš za teatar? Potpuni desinteresemant. [...] To m ora proći.
Ja to znam. [...]
Hvala bogu nem am još role. Jer još ne bi mogla. Slučaj Pre-
radović je ipak veliku uzbunu uzvitlao. Navodno ima pasti
ceo jury, u što ne verujem. “Razumijemo li se” se neće sada
igrati. Minus 3.000 Din meni!
Danas je dao taj slavni autor izjavu u O bzoru d aje on upozo­
rio gospodu od jurya da piše nemački u konceptu.
P. S. Br. P. nije apsolutno hteo uzeti tih 100 fr. od mene. On
kaže da ćeš Ti to njem u lično vratiti. Bi li m u poslala poštom
ako se ne [...] što misliš?
Sutra im am posle [... ] sastanak sa SI. [... ]
O prosti ako je ovo pismo malo zbunjeno i nem a redosljeda
i linije. Svega toga nem a ali ima kom ad srca. To se danas ne
traži i to su prošlostoljetni rekviziti ali uzm i ga.
Ostaj dobro i zdravo.
M nogo Te pozdravljam i m nogo mislim o nama, to možda
nije ni dobro.
Tvoj B.

50.
R iz p a r i z a u z a g r e b , r u j a n 1932. Draga Belo, od­
r l e ž a b e l i,

govaram Ti (kretom pošte) na Tvoje pismo od 30. augusta.

Vratio sam se kući sa Atlantide (Pabst - Brigitta Helm) i je ­
dan je sat prošlo noću. Film sasvim slab i osim nekoliko deva
koje neobično zanimljivo preživaju, potpuno bedast. Čitam u
novinama da Pabst sad režira D on Quixota: Saljepin Quixot,
Chaplin sancho Pansa. To su događaji u Europi. Otkada si ti

141
B il je š k e

kiša. Otplovio sam na Lopud. Sjedim u krčmi

punoj čeških turista. Gramofon, karte, buka
u krčmi, dim (krdo čovječansko), djeca, pa­
pige, sjeverno sivo m ore, magle, dosadno,
skupo”. Na razglednici je suvremeno središte
mjesta sa hotelom Glavović, čiji su vlasnici
razglednicu i producirali, a hotel je projekti­
rao arhitekt Nikola Dobrović, slikarev brat
[27], dobro se, poput Meštrovića, snalazeći s
elementima dubrovačke graditeljske tradicije
kao m oderne aplikacije. Nakon srpnja 1930,
Krležini će u dubrovačkom kraju boraviti za­
sigurno i sljedećega ljeta, te povrem eno u go­
dinama što slijede. Poput Krleže 1923, i Bela
je s njime 1931. prešla u Boku i Crnu Goru,
"od sela Kosture popeli [su] se na grob Vladi­
ke”, a “Belaje položila rukovet poljskog cvije­
ća”: “U jednoj rupi od oblaka, u polum raku
augustovskog jutra Perast. Gospa od Skrpjela
u snopu sunčanom. Tanka igla neobično brit­
ka između dušnika i srca od te vizije.”
Na putu u Beograd preko Srijema 1922. iu D u -
brovnik preko Bosne 1923. Krležin emfatični
kulturni predtekst zagušenje novim senzaci­
jama: Nazareni u Bačkoj i “filmski” doživljaj
m etropole [15], muzejski kompleks Krančevi-
ćeva sarajevskog memorijala i živoga Santića
u M ostaru, neizreciva tuga Bosne i H ercego­
vine uopće [16] - sve je to u podlozi drukčije
od projekcije zagrebačke štampe kojoj je pro-
gramatski suprotstavljao vlastiti mit. Sve do
Osijeka [61] i Skoplja [63], pa i Rima 1937. on

142
 PlSM '

otišla pojavio se “yo iyo”, “iyo iyo” (.. .žo) “le pli grand succès
du jeu r”, neka vrst šurle na gumielastici i čitav se Rim (upra­
vo Rim) igra s tim žužuom , a Hanibal je pred vratima. Ve­
čeras je u Bullieru na Denfert - Rochesanu (Scot Borrough!)
govorio Maksim Gorki na povratku iz Amsterdama. Nisam
išao, ali onih crnih sjena na ulicama bilo je nekoliko hiljada
kao i onu noć i m nogo više. Nisam išao, (a on nije Hanibal)
jer je trebalo ići po pozivnice u nekakve sekretarijate, a osim
toga večeras kad sam se ipak odlučio da pođem nije više bilo
karata i tako nisam bio “chez Maxim”, nego “chez Pabst”.
Inače sam svaki dan u Louvreu po nekoliko sati. Slike su kao
ljudi: treba ih dugo poznavati prije nego što ih čovjek upo­
zna, a ljude i muzeje turisti ne poznaju. Između tri hiljade sli­
ka u Louvreu ima ih najmanje 300 pred kojima treba prosta-
jati kao u audijenciji dok te ne pripuste jednom Carravagiu ili
[...] ili Boticelliu ili Angelicu. Šteta je što smo sve to sprčkali
kao prava djeca.
Pišem Ti u vezi s Tvojom lamentacijom. Ne lamentiraj brate
i ne uzrujavaj me, a prije svega vrati se opet po m ogućnosti
što prije i bezuslovno na pristojnu koštu i nemoj da afektiraš
sa “strašnim objedima” po 7 dinara jer je to potpuno suvišno.
“Još ni nigda tak bilo da ni nekakbilo.” Unosiš u mene nem ir
s tim svojim glavinjanjem i gubitkom živaca. Tek si tri godine
u artizm u, a već da gubiš nerve. Mlade mačke treba bacati
u vodu da proplivaju, a Ti sjediš u kakvoj takvoj lađi, a moglo
bi se reći oklopnjači hiperarlanaughtu i umjaučeš. Da čovjek
klone to je prirodno - to su fiziološki procesi, abšpaunnzi i
m enije više puta tako te mi se i gadi pomisao da uzm em pero
u ruke, ali takve krize kolikog su prirodne, one su prolazne.
T u l5z voulu Georges Dandin! Ne smiješ nikako sada rezi­
gnirati jer to ne bi bilo ni hrabro a Ti imaš grčki profil jedne
heroine i ne zdvajaj tako ti boga!

143
B il j e š k e

je u istoj osobi, a to znači i u integralnom tek­

stu, zastupnik promjene paradigme i odvjetnik
vlastitih dramatskih persona koje konvergira­
ju društvene suprotnosti. Kada m u Bela javlja
iz Splita da su izvedbe “Glembajevih” prerasle
uobičajeni ritual [59] ili kada sam u Skoplju
prepozna nepretpostavljeni razgovorni odjek
vlastitog djela, nem inovno je doveden do toč­
ke u kojoj prevrednuje polazišta, pa je i epiloš-
ki “Michellangelo” u bilježnici iz Sikstine ski­
ciran divergentno avangardističkoj fantaziji
koju 1919. prevodi da b ije poslao Reinhardtu
[6 ]: “Jutro je junsko i žam or glasova je nam et­
ljiv, bez respekta, teleći, dvopapkarski, nizak,
inferioran i neshvatljivo grub: to udaranje
nogama, to tralalakanje, meketanje, kokota-
nje, došaptavanje, taj smijeh i te riječi kojima
ti dvonošci hoće i nastoje jedno drugom e da
objasne o čemu se zapravo tu radi, to je naža­
lost nešto o čemu bi trebalo napisati knjigu.
‘O svemu tom e bi trebalo napisati knjigu', re­
kao je za sebe jedan hodočasnik, stojeći tiho,
pognute glave, zaronjen u sebe i bespom o­
ćan pred ovom barbarskom poplavom svojih
bližnjih. 'Knjigu?’, odgovorila m u je sikstinska
sjena iz polutmine, radoznalo, dobronam jer­
no, s blagim prizvukom ironije kakvu imaju
glasovi preko groba koji gledaju ovamo s one
strane, uzvišeno iznad svih predrasuda. ‘Da
knjigu, o svemu tom e što se tu zbiva: o svim
tim protuslovljima našega vremena, koja tako
grubo dođu do izražaja ovakvog lipanjskog

144
 P is m a

Pišeš mi da dam nekakav essay za HR. Kako i kada? Sada svr­

šavam s uređivanjem knjige pjesama i pišem jedan predgo­
vor od 12 stranica za tu knjigu. Paralelno radim na Galiciji
i trebalo bi po Tvom e da i Babočku svršim. M eđutim će biti
potrebno da počnem s ispravljanjem “Knjige Novela” (jer su
oni raznoliki tekstovi iz raznih epoha), spremiti do decembra
“Boga Marsa” za štampu, gdje "M. Kir. Honv. Novelu” tre­
ba da preradim gotovo čitavu. Treba da počnem sa sistemat­
skom lektirom za Križanića jer februar nije daleko, a Ti već
m eđutim hoćeš da dogovaraš za Novu knjigu o Parizu (koju
sam doista počeo pisati po Tvom odlasku), a mene lično naj­
više privlači tem a o dečkima iz VII. A. koji su se odlučili da
ubiju Evropu. Između toga da sada pišem još eseje, to unatoč
svoje kako bi rekli u Zgbu “svestrane nadarenosti” ipak ne bih
bio u stanju. Sada još i Ti plačeš nešto o horizontali i o Tvo-
jim meditacijama o nama. Nemoj me brate nervirati nego
sada pritegni, a do jeseni sve će se to pokrenuti. D aje Agram
ladanje to smo znali i prije, a naročito iz m oga neprekidnoga
i dugogodišnjega naricanja i pisanja o tom e ladanju. Ne budi
dakle ogorčena, ne padaj u potištenost, nego uznastoj da ovaj
moj mlin izmelje što više stranica: Ti vrlo dobro znaš i uviđaš
da Kitovi ne m ogu plivati u Bednji i da se treba preseliti u du­
blje vode i to je stara tema. Čitao sam i u novinama o slučaju
von Pitta. Ima čovjek pravo u svojoj izjavi: nezamislivo je
bedasta motivacija da je jury tek iz Darmstadta doznao da on
piše njemački, a nitko još pišući njemački nije mogao da izja­
vi da piše hrvatski i to je već sada treća skandalozna svinjarija
s dem etrovom nagradom: Ljubav na stubištu, Joco Udmanić
i P. von P. Ne budi nervozna ni umorna. Ja ostajem do 14. o. m.
u Orfili. M eđutim će “Glembajevi” nešto donijeti, onda se se­
lim jer je prije tehnički nemoguće. Ta je baba bedasta kao
Beba M. Sada očekujem novce i nadam se da si ih m eđutim

145
B il je š k e

ju tra u sikstinskoj kapeli’.... ‘I poslije svega

toga što ste vidjeli', dolazeći ovamo, vi imate
još hrabrosti da vjerujete da se knjigom ili sli­
kom uopće može nešto dokazati? Kako knji­
gom? Pa to je biblioteka kroz koju ste došli.
Kako slikom? Kakav i koji stvaralački napor
može nešto u ovom sportskom vrem enu koje
vjeruje u pobjedonosnu i prodornu snagu no­
gom etne lopte. Četiristo i dvadeset godina
stoji ova Sikstina ovakva kakva jest, i četiristo
dvadeset godina ona nije rekla nikome ništa,
a svi osamljeni pojedinci kojima je ona nešto
mogla da kaže, oni nisu trebali da čekaju da
tih četiristo godina mine, jer takvih je bilo već
onda kao što ih ima i danas, ali oni ne zna­
če da se vrijeme pomiče nego obratno da u
vrem enu nem a pomicanja: sve stoji, i vrijeme
stoji i život u vrem enu je od početka zatvoren
i riješen'.''
Takva je zatvorena vremenska kutija pohra­
njena u Krležinoj Enciklopediji. Kao enciklo­
pedist Krleža će se u D ubrovnik i Dalmaciju
vraćati koliko bude potrebno da se s mnogo
uvjerljivijim alatima od onih polemičkih ko­
jim a je Strajniću pomagao u promicanju ba­
štine njom e pozabavi kao materijalnom kul­
turom i civilizacijskom obvezom. U D ubrov­
niku će radićevskom m anirom podići glas
kada se bude konferiralo o hrvatsko-srpskim
interkulturnim aspektima arhivske i književ­
ne građe, u Zadru asistirati koludricama kako
bi zlato i srebro sačuvalo historijski sjaj pod

146
 PlSî

poslala, čim je moguće da mi se pošalju prvi otisci neka mi ih

šalju. Pozdravlja Te i voli Tvoj Krleža

51-
K Draga Belo,
r l e ž a b e l i, iz b e o g r a d a u z a g r e b , l is t o p a d 1933.

Tvoje sam hladno, rezervirano (polarno) moglo bi se reći pi­

smo - primio i pošiljku s rubljem. Hvala Ti.
Zao m ije zbog Tvoje zubobolje.
List izlazi po svoj prilici 15. novembra, ako ne bude zapletaja
koji stoje iznad nas. Ovdje je uzbuna ogromna.
8 .ga oktobra izlazi mjenica I H. S. ako se ne varam. Molim
Te uredi sve zbog potpisa. Prilažem Ti pismo za hajaša, ku­
vertiraj ga, i pošalji Milku neka ga odnese, jer ne znam nove
adrese u Gund. ulici. (Prager).
Zdrav sam. Pozdravlja Te Krleža.
P. S. ako je Branko G. u Zgbu poruči neka m i se javi na moju
adresu Royal Kralja Petra 56 Bgd
P. P. S. na račun mjenični isplati 500 D, plus kamate.

52.
Krleža Draga Belo,
b e l i, iz b e o g r a d a u z a g r e b , l is t o p a d 1933.

T o liko bdijem, govorim , razgovaram , dogovaram , sjedim

u kavanama, idem na razgovore, da sam od toga već prilično
um oran i neispavan, je r relativno rano ustajem, oko deset,
a ne liježem nikada prije tri. Ne dospijevam na sve. Toliko se
ovdje govori o tom listu, da se o drugim stvarima i ne govori,
te se prepričava, šapće, laje, ogovara, kleveće, sumnjiči, d aje
atmosfera razdražena i histerična, kazališno-kavanski, moglo
bi se reći. Za list smo odlučili da se krene, do desetog oktobra,
prem da ja još nisam siguran. Ostajem u hotelu Royalu, i tu
ću uzeti mjesečnu sobu, jer je to najugodnije. Kuham se u
toplim odijelima, jer je vrijeme lijepo, idealno zapravo, ali ja

147
B il j e š k e

reflektorima javnosti, a u Splitu čuvati rene­

sansne palače da za pomrčine ne ostanu bez
fasada [84], U Dubrovniku je boravio i za de­
likatnih mjeseci (1948) nakon što je saznao
za prijepor sa Staljinom [I], Osobno ipak te
nezavičajne predjele ostavlja u vrijednosnoj
ladici, unatoč Belinu potencijalnom zanim a­
nju za dubrovačku ljetnu pozornicu, koju će
poslije Gavelle aranžirati Matković, a Tito
držati visoko na listi protokolarnih prioriteta,
te odakle će najposlije isploviti i njegov “Ko­
lum bo”: možda je tek (1959) “skoči[o] na izlet
na Orebić sa Cvitom Fiskovićem, da vidim tu
njegovu kuću na Pelješcu - i to je sve.”

Do t o g a j e d o š l o da sa stranim ljudima go­

vorim o svojoj utrobi - gnjevno je u Parizu
sredinom rujna 1932. reagirao Krleža kada ga
je posjetila Belina i njegova zajednička zna-
nica (Rajka), te se očito zanimala za razloge
Beline uznemirenosti. Jedne od tih pariških
subota popodne, oko četiri sata on piše Beli
u Zagreb: “Primio sam Tvoje pismo osmoga
odgovorio sam Ti odmah, da nemaš nikakva
razloga da se uzrujavaš, da su sve Tvoje hipo­
teze potpuno bezrazložne i neosnovane i da
je meni nepoznato da je netko otputovao u
inostranstvo. Kako nisam od Tebe dobio ni­
kakva odgovora međutim , pisao sam Ti juče
pismo u kom e Te molim da se javiš i da me ne
nerviraš! Danas sam dobio Tvoje pismo (po­
sljednje) bez datuma, gdje mi javljaš da nisi

148
 P is m a

sam skuhan u ovom zimskom suknu, a nadam se da si moje

pismo primila i otprem ila mi rublje, kao što sam Ti pisao.
Kako si? Spava li kod Tebe Ana? Jesi li zdrava?
S Petrom Konjov. nisam ni bio, nego en passant, prem da sta­
nujem o u istom hotelu, jer se razilazimo i mimoilazimo. Bio
sam kod Dragiše, a danas s Petrom kod Bore, pa Te tam o svi
pozdravljaju: malograđani, anegdote, svinjetina, čačkalice,
djeca, brige roditelja, sve je to isto kao i prije, promijenilo niš
se nije. Ako budeš u polovici oktobra slobodna, skoči ovamo
na nekoliko dana. O tom e mi piši. Ja Te čekam.
Dogovorio sam u teatru za Ledu, imala bi da pođe prije polo­
vice decembra, najkasnije poslije nove godine.
Jesi li digla tantijeme iz Ljubljane? I Konjović je u Somboru
igrao ciklus, to ću ja dići, a Glembajevi idu ovdje u oktobru.
Pozdravi telefonski Vasekove i javi m u da ću m u se javiti, ako
se on bude Tebi javio, a ako ne, javi m u preko Hegedušića,
da sam se javio, a tam o me ispričaj, što se nisam oprostio
otputovavši.
Bio sam u lovu u dunavskim ritovima, a jučer s Brankom P.
na Avali u njegovoj limuzini. Nazeb. M nogo se je ovdje gra­
dilo i gradi se, i tem po je nešto življi, ali je u ljudima, u gla­
vama, i u običajima sve malograđansko. Sitno. U m oran sam.
Subota je, predvečerje, a možda sam pred gripom. Sjutra
idem lađom u Pančevo i javljam Ti se očekujući Tvoje pismo.
Zdravo. Tvoj Krleža.
u subotu oko pola devet.

53-
B e l a k r l e ž i, iz z a g r e b a u Dragi Fric,
Be o g r a d , l is t o p a d 1933.

Jesi li se već vratio s puta? I je li ovo ćutanje zlurado zlona-

m em o i ako jest, molim zašto?

149
B il je š k e

primila moj odgovor i opet spominješ neka­

kve hipoteze. Idi dovraga s Tvojim hipoteza­
ma. Nema nikakvih hipoteza i nemaš razlo­
ga da me gnjaviš. S tim Ti pism om paralelno
šaljem brzojavku, da su sada tri pisma na putu,
pišem Ti ovo pismo i opet Ti izjavljujem
da su sve Tvoje hipoteze magla, da nem aju
osnova i da ne stoje sa m nom ni u kakvoj vezi
- a paralelno s tim pism om šaljem Ti sjutra
svoj odgovor gdje se po posljednji put bavim
s tim slučajem. Molim Te ne uzrujavaj sebe,
ali poštedi i mene, tako Ti gospoda!” Belina se
nervoza po povratku iz Pariza u Zagreb [49]
proširila u ljubomorni inzult, pa je i Krleža iz­
gubio pribranost: u dnevnički koncept bilježi
d a je “u četiri ujutro 15. septem bra” još “nad
pism om Beli od” osmoga, dodavši da m u je
“psihoza ipak donekle popustila”, a “problemi
su se konstantno javljali od Varšave do Pariza
-k lo n u će, um or, apatija.”
Razloga za biti pod pritiskom, i m im o bračnih
razmirica, imao je više nego dovoljno. Krećući
se već čitavu 1932. godinu europskim grado­
vima, od Bma preko Praga i Varšave, pa Beča,
do Pariza [31-46], on je u trajnom zaostatku
pri ispunjavanju ugovornih obveza prem a za­
grebačkom nakladniku od čijeg m u predujm a
u mjesečnim obrocima zavisi minimalni egzi­
stencijalni okvir, tim prije jer se izvedbe njego­
K r le ž a Beli: Mo­
vih drama i prijevodna izdanja također realizi­ lim Te ne uzruja­
vaj sebe, ali pošte­
raju sporije od očekivanja. Političke se prilike
di i mene, tako Ti
k tom e kompliciraju na način da se njegova gospoda!

150
 P is m a

Ima mesec dana, što si otišao, a u to vrem e si dva puta pisao

nešto opširnije.
Što sada još ne znam, što kaniš? Hoće li list izlaziti i kada i ka­
niš li dugo dalje ostati? Trebalo bi da se reši ovde pitanje stana.
T u se ne može zim ovati. Vlaga od kiše sada tako prodrla, d aje
zbilja opasno tu živeti.
Ti znaš da ne m ogu dalje da nem am novaca. Tantijeme za
Agon. i Glemb. platile su mi drva. Jer ovde se loži. Hladno je
i vlažno neugodno danima.
U teatru ne radim ništa.
Čekam Tvoj ekspresni odgovor. Na poslednje pismo i na ovo.
Šta je sa Mariborom? Jesi li pisao tamo? Iz Ljub. ništa.
Pozdravljam Te. B.
Šta je sa propozicijom za Vučjaka?
Šta je sa mojim gost. dole u Agoniji?
P. S. Molim Te da pišeš u Minervu da mi pošalju bar 1 .0 0 0
Din. da dam sada na l.og za stan.
Javi se Albertovima sa jednom kartom.

54 -
K R L E Ž A B ELI, IZ B E O G R A D A U ZAG R EB , STU D EN I 1933 . Draga
Belo,
pišem Ti ovo pismo u redakciji, pisaćim strojem uredništva,
prilično polagano, oslobađajući se tako jedne svoje stare pre­
drasude, da strojevi nisu prikladni za pisanje pisama intimnih,
pošto me je ta grafička strana strojem pisanih pisama uvijek
sjećala poslovnih dopisa, optužnica, itd.
Kako pišem strojem i stil mi se polagano mehanizira, i rečeni­
ce mi teku underwoodizirano, jedan dosadan staccatto, pak
Te molim da sve to uzmeš u obzir i da budeš blaga i blagona­
klona kod čitanja ovoga pisma, koje iako je pisano slabo, ipak
je puno simpatije za Tebe, dragi moj dečko!

151
B il je š k e

upućenost na njemačko govorno područje

prije dokida nego sužava, a i špekulacije kako
bi ponovnim razgovorima u moskovskom sje­
dištu Kominterne mogao zadobiti partnersko
povjerenje postupno se pokazuju utopijom.
A da je pritom o sebi kao autoru m eđunaro­
dnoga formata razmišljao ozbiljno dokum en­
tira i bilješka kako "biti Lesycky i Olbrecht ili
bilo tko lokalno: onda je bolje biti nitko: učitelj
u Dugoj Rijeci.”
Trajnu frustraciju zagrebačkom sredinom
koju Beli poentira prispodobom o kitovima u
Bednji [50] varira i za sebe: ‘A one čitave stare
mokre krpe agramske i dosadna pisma i knji­
ge: ništa me ne veseli i sve m ije daleko: čemu
štampati knjige u blatu?” Već za Silvestrovo
u Bmu on se opire pogledu unatrag kao “eu-
nuškom uškopljenom gledanju”. Silvestrovo
je inače dan “kada je Ivana Krleža išla na služ­
bu zahvalnicu gospodinu Bogu u katedralu,
gdje je govorio gluposti jedan Lovro Radiče-
vić. To je dan singerovskih gnjavaža, kad sam
ja prošle godine razbio glavom kineski valjak
od majolike za kišobrane”; Zagreb se doima:
“dezinteresirano, zaključano, odvojeno, kao
izolirano. Neobično jako sam se odlijepio od
K rle ž aBeli: A one
svega toga u Panoniji: preplivati jednu m utnu
čitave stare mokre
vodu: neobičan dar zdravog stanja: um jeti ne krpe agramske i
dosadna pisma i
misliti natrag.” U Zagrebu je bio “nasukan”
knjige: ništa me
na svoje "lične praznine neprekidnog hijen- ne veseli i sve mi
je daleko: čemu
skog kretanja na liniji između kavana Medu-
štampati knjige u
lić, Esplanade, Croatia”, pa poslije povratka blatu?

152
 P is m a

Petar ovdje danas svršava svoju izložbu, a da u glavnom nije

prodao ništa. Od ulaznica ne će naplatiti ni tehničke troško­
ve, jer na izložbi nije bilo (sa danom otvaranja zajedno) ni
dvjesta osoba, a samo troškovi uokvirenja i poziva stoje ne­
koliko hiljada dinara. Ja radim i u glavnom čitav posao oko
spremanja rukopisa stoji na meni. Niko nije svršio ništa i sada
predam nom stoje naporni i teški dani. To je u ovim konkret­
nim prilikama jedino što se može raditi.
Pitala si me za S. Singera kuću. Graditeljski raspored interi-
eura izgleda mi da nije dobar, jer kako se on hvali, on je sam
m nogo po toj kući prčkao, ali u glavnom nije neugodno! Be­
zlično, Chippendale, blijedo, Koljesnjikova slike, sa jedva pri-
mjetljivim naglaskom novoga bogatstva. S. S. je u svojoj kući
m nogo normalniji nego u Kr. M. 32.
On ovdje ima svoj kreditni zavod (neku vrst banke), i mi smo
kod njega otvorili (kao časopis) otvoreni račun, ako znaš što
je to? Dragiša se je m nogo promijenio. U svakom pogledu.
On zarađuje vrlo mnogo, zastupa strane ambassade, ima zla­
tnu dozu od 14000 D., kćerka m u se vjerila s jednim avijati-
čkim poručnikom, generalša psuje po ljevičarima i hvali se,
kako seje Dragiša promijenio na svoju korist, a tako doista i
jeste. Kod Lele Gavril. je uvijek niz scena ala Nastasja Filipov-
na, tamo sam bio dva puta, i zanimljivo i neugodno. Petar
Matavulj isto tako živi ovdje, još uvijek u sjeni pokućstva svo­
je supruge, i taj dvojnik Alfonsa W erloga pije čaj kao pokojni
Raić, ima m nogo knjiga koje ne čita, ne govori m nogo a i
ono što kaže nije pam etno. Marko R. je simpatičan i pam e­
tan mlad čovjek, od mnogih koje sam ovdje upoznao jedan
od daleko najsimpatičnijih. U vezi s tim relacijama im am na
Tebe jednu molbu. Gospođa V. Ribnikara “Politika”, Stana,
je između ostaloga i pijanistica i daje tokom ili početkom dru­
ge nedjelje koncerat u Zagrebu. Oni su me već nekoliko puta

153
B il je š k e

iz Beograda “delirij januarski u Zgbu ne moj

nego grada Agrarna” - sve to je u isti m ah po­
kretački i blokirajući kompleks. Tim prije što
kombinacije, fantazije o odlasku, bijegu, još od
kadetskih dana nisu za Krležu ništa novo.
U ljeto 1931, nakon povratka iz Dubrovnika,
Krleža govori i o posljednjim vlastitim “alko­
holiziranim stanjima”, kada je u Maksimiru
razgovarao s Petrom Dobrovićem (koji se vra­
tio iz Pariza!), odnosno za, kako kaže, “važne
stubličkotopličke noći” za koju ne znam o što
joj je bio sadržaj. Ali upravo dok je boravio u
Stubičkim Toplicama potencira se bračna kri­
za [30], sudeći prema pariškoj prepisci s Belom
isto na ljubomornoj podlozi. “Gospođa T.”,
o nepoznavanju čijeg itinerera je Krleža pri­
tom izričit, gotovo sigurno je Sofija Nalkov-
ska, koja će u Pariz doista i doputovati. Belina
upućenost tim je vjerojatnija jer je Nalkovska
u Zagrebu imala širok krug znanaca kojima je
o tom e mogla štogod natuknuti, a ni Krležin
varšavski domaćin i zajednički prijatelj Krle-
žinih Julije Benešić nije se, sudeći po njegovu
dnevniku, a i inače u toj stvari trudio oko pre­
tjerane diskrecije.
Bela je, doduše, podržavala Krležin europski
izlazak, podcrtavajući tek njem u i drugima
koliko je u toj stvari i sama požrtvovna, pa
u pismu Olgi Dobrović u Beograd početkom
1932. kaže: “ Draga moja Olga, oprostite što
sada istom stižem da Vam se javim na Vaše
pismo. Fric m ije m eđutim javio d a je Petar

154
 P is m a

pozvali k sebi, te mislim da bi bilo dobro da je i Ti pozoveš

k sebi na čaj ili da joj prigodom njenog koncerta pošalješ ne­
kakvo cvijeće!
Inače sam zdrav, radim i nadam se u Z. čim prvi broj bude
gotov! Pisao sam u Sarajevo, u Osijek i u Skoplje, i sve sam
te pare dirigirao na Tebe! Javi se! Mnogo Te pozdravlja i voli
M. K.
Ako Ti se ne da zvati je na čaj, a Ti joj pismeno motiviraj,
kako sam Ti pisao da su me vrlo prijazno i gostoljubivo po­
zvali itd. Šablone. Šeme. Snobizam. Politika.

55-
K r L E Ž A B ELI, IZ B E O G R A D A U ZAG R EB , STU D EN I I933. Draga Belo,

točno u pet sati, kao što je sada, prije četrnaest godina, Vi ste
se, draga gospođo, zaputili u pratnji jednog mladog, bradatog
i prilično ćelavog gospodina, do crkve svetoga Blaža, na dnu
onog drvoreda kestenova na Prilazu, da pred oltarom, u p o t­
puno praznoj crkvi i pred jednim mladim kapelanom (koji
je imao zdrave zube i jamičice), obećate vječnu vjernost Va­
šem gospodinu, koji je stajao Vama s desne strane. Onda smo
imali kišobran, pelerinu, biljac i crvenu bidermajersku čašu,
a danas, četrnaest godina kasnije, nem am o m nogo više, ali
im am o uspom ene i to mnogo. Prilaz 3, Prilazl3, Gjorgj 16,
Duga Rijeka, “Galicija”, jesen dvadesete - Zagreb, dugorije-
čko proljeće, ljeto, Pepina sm rt i Kukovićeva 28. Do Golgote,
Vučjaka, bohinjskog jezera, Koprivnice i svega do danas. Ako
ste skloni da prim ite m oju čestitku na svemu tom e što Vi zo­
vete [“jdosadnim siromaštvom” ja vam čestitam.
Prebolio sam anginu, bilo je dva-tri dana zlo. Očekujem od
Tebe konačno nekakvo pismo, koje neće biti pismo između
dva pisma. Iz Osijeka i Sarajeva treba da primiš tantijeme
svakoga dana. Ovdje uprava sabotira Glembajeve, to je već

155
B il j e š k e

u Pragu prem a tom e nisam ni slala F. adrese

Nikoli. Oni su se već našli i sigurno im je do­
bro i lepo. Petar m ije već pisao o svojim uspe-
sima kojima seja svojski radujem i delim Vaše
zadovoljstvo [...]. O nu stvar ovde sam po
savetu Petra pustila u m ore i ništa nisam po­
duzimala. Ja se i tako sada s njima ne viđam.
Miše je sada u Parizu. Oni su sjajno prodali.
Sam Miše za 30.000 Din. Razume se da su se
bojali i ste strane Petrova sudelovanja. Neka
idu smilim bogom. Za m ene su erladigh! Sad
sam u velikom poslu studiram tri role naje-
dam put i m nogo igram. Za m ene je to dobro i
ste strane, što ne mislim na samoću. Računala
sam s time da će te u januaru malo k meni.
M eđutim draga Olga Vama m ogu iskreno to
da kažem, da ovaj mesec toliko rđavo stojim
financijalno da ručam kod moje mame i. t. d.
Vi će te to razumeti. Videćemo kako će biti u
februaru, ako uspem s nekim gostovanjem da
zaradim para. Nemojte o tom e pisati Petru,
da se ne bi Fric uznemirivao. Jer hoću da je
bezbrižan. Morala sam kupiti drva na koja u
našem kalkulu nismo računali a to je 600 Din.
Sem toga je januar mesec ‘Trinkgerde’, naro­
čito u Pozorištu. No mislim da će sve dobro
B e l a O lgi Do-
biti u februaru i docnije. Jer silno želim da
brović: M eđutim
dođete i da se svojski izjadamo. Sretna sam draga Olga Vama
mogu iskreno to
što su Petar i Fric i Niko a i Gavella (na par
da kažem, da ovaj
dana) u Pragu zajedno. Fric piše vedra i lepa mesec toliko rđa­
vo stojim finan­
pisma i nadam se da je ta europska kupka za
cijalno da ručam
njega spasonosna! [...]” Sam Krleža piše Beli kod moje mame.

156
 P is m a

evidentno. U Varšavi je Agonija bila devetoga. Osim neko­

liko feuilletona i vijesti prije premijere nem a nikakvih vijesti
(od one pijandure), ali vidim po warszavskim novinama da
je igraju dnevno dalje. Čim što stigne javit ću Ti. Ja ću dakle
na generalnu probu te nove stvari svakako doći. Od Petra i od
Branka ne nadam se ničemu. O n m e savršeno slaboum no
urgira za honorar. Ne znam zašto Vasek ne šalje rukopise?
Javi se. Pozdravlja Te Krleža

56.
Krleža b e l i, iz b e o g r a d a u z a g r e b , s ij e č a n j 1 9 3 4 . Draga Belo,
makice, i brigo, zdravo!
Sanjao sam noćas o Tebi i to vrlo zapleteno, da sam bio ože­
njen sa nekom vrlo strogom ženom , s furijom nekom ljubo­
m ornom , pred kojom sam m orao da tajim da Te poznam ,
a Ti si bila uda ta za ne znam koga i imala si onu zelenu bluzu
u kojoj je uvezana moja lirika (onu izvjesnu [...] bluzu sa Pri­
laza br. 3) i imala si plavu kosu kao kakva Angelico - figura,
sasvim svijetlo plavu (velik nos nisi imala) nego si bila divna,
a ja sam Te volio i nisam znao kako to, da je sve tako sple­
teno, pa tek valjda ne zna zašto da Te tajim, a pozna Te već
dugo, od one mjesečine, [...] gospođice K. nem a zdrave zube,
i sve je bio san, a sada je java i ja te m nogo pozdravljam (Sve
je to jedna rečenica).
"Danas” ide dobro. Još uvijek relativno vrlo dobro. Mnogi ga
mrze. “Danas” ide uglavnom dobro. Julije m ije pisao da po-
šaljem Agoniju u Dansku, ali ja nem am prijevoda i osim toga
za sada je bespredm etno ali ti svejedno javi Albiniju neka Ti
vrati sve prijevode i sve tekstove m ojih prijevoda što su kod
njega da im am o pri ruci.
Tantijem e u W arszavi iznose 7000 D kao 5 % i ja sam Juliju
odm ah javio da m e obavijesti kako da mi se doznači, even-

157
B il j e š k e

0 Dobrovićevoj praškoj izložbi: “On sjutra u

nedelju otvara: za katalog napisao sam mu
predgovor, i kako neću prisustvovati otvo­
renju idem danas poslije podne. Primio sam
Tvoja dva posljednja pisma: (u jednom mi
javljaš o bolesti Tvoga Tate, a u drugom da
m u je bolje). On je još mlad (relativno) i val­
jda će biti otporan: Pozdravi ga lijepo s moje
strane, da ozdravi što prije!” Krležina prisnost
s Belinima naglašena je i okolnošću d aje njoj,
a i njima, sada na svojevrsnoj brizi i njegov
otac [45], koji m u se i sam, najmanje dvaput,
d okje još u Varšavijavlja daje “danas bio kod
Bele i ona [mi] je kazala da si tražio da Ti po­
šalje ljetnu garderobu, pa po tom naslućujem
da ti ne misliš da se skoro vratiš kući. Moja ali
bi želja bila da se Ti vratiš kući pa ako Tvoje
poslove nisi obavio to bi mogao opet otići na
kratko vrem e na jesen. Ja sam bio kako Ti je
1 Bela javila bolestan...pak bi mi ipak milije
bilo da za svaki slučaj da si kod kuće nego u
tuđini. Kako mi ali pišeš da m oraš bezuvjetno
ići u Berlin to Te m olim kad svršiš Tvoje po­
slove da se vratiš kući.”
Makar Krležina europska pisma Beli nisu uvi­
jek bila vedra - “Cipele moje (u drugoj vari­
janti) isto tako ne vrijede ništa i ranjave su mi
noge kao i prije a o tom e da bi oni Tvoje ci­
pele zamijenili s mojima ne ću ni da čujem”,
njih dvoje su se, nakon šestomjesečne razdvo­
jenosti, u subotu 4. lipnja 1932. u deset ujutro,
našli na bečkom južnom kolodvoru, sutradan

158
 P is m a

tualno preko ovog kred. zavoda (S. Singer) s kojim radimo.

Bio sam s Petrom. Naslikao je dva svoja do sada najbolja por-
traita. Slobodana Jovanovića i još jednog mađ. emigranta.
Pozdravlja Te Olga. Zatim: s gospodinom M arkom R. još bio
nisam. Pozdravlja te Bogdanović.
Mnogo Te pozdravlja Tvoj Krleža.

57-
K Draga Belo,
r l e ž a b e l i, iz b e o g r a d a u z a g r e b , o žu ja k 19 3 4 .

prvoga marta. Broj sam noćas svršio, sam, jer Bogdanović leži
u gripi. Kako ću (osim toga) sada trebati da svršim i ekspedit,
tojest danas i sjutra, to neću moći stići prije trećeg marta, jer
izgleda kao da su se svi elementi urotili protiv m og povratka,
d o s ta je bilo neočekivanih obrata u štam pariji ovog broja
i tehničkih i drugih.
Osim toga: ja im am takvu impresiju da se prilikom m og dola­
ska u Zagreb spremaju đačke demonstracije (ili nešto slično)
i zato m islim da nije zgodno da telefoniram svoj dolazak,
a krenut ću sigurno s poslijepodnevnim brzim vozom, tako
da stižem tam o oko pola deset i to trećeg ili četvrtog (najka­
snije). Broj izgleda dobro, [...], ja sam zdrav i um oran, jer sam
radio tri dana od 10 jutro do tri izjutra neprekidno, uz jedinu
pom oć Markovu. Zdravo voli te Krleža.

58.
Krleža b e l i, iz b e o g r a d a u z a g r e bDraga Belo,
, s v ib a n j 19 3 4 .

u četvrtak, oko 7h pop. Večeras sam mislio da ću stalno krenu­

ti. Znao sam (po iskustvu i po mnogogodišnjem pričanju) da
je čekanje i očekivanje ovdje, na ovom terenu, mučno, ali da
je tako perverzno dugotrajno, to nisam znao. Stvar je (izgle­
da danas) definitivno izgubljena i broj za jun neće izaći i sada se
radi samo o tom e da izradimo eventualno naknadnu dozvolu

159
B il j e š k e

otišli u Schonbrun, a u ponedjeljak navečer

sa zapadnoga kolodvora zajedno otputovali u
Pariz, gdje će se Bela zadržati sve do sredine
kolovoza.
Kada joj, napokon, potkraj rujna pošalje na­
javljeno pismo očitovanja, Krleža će doista
dodirnuti korijen njihova odnosa: "Primivši
Tvoje pismo pao sam (kao što sam Ti već pi­
sao) u potpunu apatiju, i još se nisam sredio,
te sam prilično neuravnotežen i opasno indi­
ferentan spram svega oko sebe. Ti imaš snage
da me dohvatiš od vremena na vrijeme na m o­
joj najslabijoj strani, a to je potpuno pom anj­
kanje svakog otpora spram Tebe. Nikad, od
prvog dana našeg, spram Tebe nisam mogao
da razvijem ni atom otpora, i po crti te moje
slaboće spram Tebe, spram Tvojiš često oš­
trih i surovih postupaka i Tvojih divljih ispada
došao sam do toga da gubim snagu izbora, da
m e nadvladavaju živci, da gubim svaku spo­
sobnost rada i koncentracije i mišljenja da u
jednu riječ prestajem biti dovoljno inteligen­
tan te ne znam što da radim s Tobom i s nam a
sa samim sobom?”, pa nastavlja: “Sve Tvoje
strastvene ispade ja razum ijem i ne razvijam
otpore spram njih od razbijanja glave na podu
dugoriječke sobe, od prve pojave Editine na
Prilazu 3, do teških sudara u Kukovićevoj
još prve jeseni tamošnjeg našeg stanovanja.”
Tako dugo dok ga optužuje d a je “nitko, h u ­
lja, izdajica, šuft, bludnik, da sam popljuvao
naš odnos, stvorio iz našeg života bordel, dok

160
 P lS M A

da bi mogli štampati još jedan jedini broj (kao završni), da

bi kako tako spasili komplet. Sjutra u petak u 7h pop. im am
još lično da čujem odluku (posljednji pokušaj) i tako bi pošao
sjutra tj. stigao u subotu u jutro, o čem u ću Te obavijestiti
brzojavno. Nervozan sam prilično, savršeno nem oćan i izgle­
dam sam sebi glup.
Zdravo Krleža

59 -
B e l a k r l e ž i , i z s p l i t a u z a g r e b , l i s t o p a d 1935. Dragi moj Fric!

Tvoje zadnje pismo iz Kr. M. 32 je zbilja došlo kao bomba !

Ne m ogu da se snađem od iznenađenja! Fantastično.
Silno si m e da Ti pravo kažem zadužio i razveselio.
To je kolosalna gesta. Prištedio si m i silnu muku, što bi meni
kao rekonvalescentu bilo zbilja teško. Ali istodobno brinem
se i bojim za Tebe da se ne premoriš i da se ne prehladiš.
Čuvaj se dragi molim Te. Glavno je naravno učinjeno. A kad
pređete, onda samo polako, ima vrem ena za smestiti se defi­
nitivno.
Ponavljam da još ne m ogu da se oporavim od iznenađenja.
To je zbilja silna čestitka rođendanu. Hvala Ti mili moj.
Ja ću 30.og ili 31 .og u večer doći. Zavisi od daljnjeg repertoira.
Posle 4 predstave na kojima je palo oko 2 .0 0 0 , doneli Glemb.
Po najvećem pljusku 3.800 Din! Dakle oko 700 Din tantijeme.
I to 10. put u Splitu.
D ušom sam sva u Mihan. ulici i želim što prije da Te pozdra­
vim u našem novom životu. Jedan kom pleks je završen.
Kr. Marije 32.
Hoće li nam nova etapa doneti radosti ili tuge? Sigurno jedno
i drugo jer iz toga smo sastavljeni.
Ja osećam da nas čekaju lepi dani.
Mora se raditi i uraditi.

161
B il je š k e

mi uzimaš neke zaboravljene listove, dok mi

se prijetiš sudom, skandalima, odlukama, ra­
stavom, a ja ostajem pasivan”, dakle dok “još
uvijek ne gleda” na sve to “kao grimasu i na­
valu i sudar nego kao prijateljstvo i još više
nego to, kao naših petnaest godina, dotle je do­
bro. Samo ja Te molim i zaklinjem svime što
je nam a drago, da ne tjeraš u ekstaze: ako ja
budem prisiljen na otpor, (a to se sa Tvojim
neuravnoteženim , nedostojnim, nelogičnim,
pretjeranim i nemotivisanim ispadom može
dogoditi) ako ja popustim živčano i ako ja
umjesto ljubavi i simpatije što ih osjećam za
Tebe počnem osjećati čovjeka koji me ne­
prekidno uznemiruje, to ne bi bilo dobro.
Poznavajući svoju vlastitu tvrdoglavost to bi
bilo zlo”, pa zaključuje “još jedanput: sve su
Tvoje uznem irenosti neosnovane. Sve je de­
plasirano. ja mislim o Tebi kao o čovjeku koji
me m nogo voli i sav Tvoj egocentrizam nije
drugo nego simpatija za m ene.”
Kako Krležina raspoloženja za vrijeme prije­
lomnog, europskog izbivanja nisu podložna
jednostavnom registru, u kakav ih je, čini se, u
trenutku vlastite krize pokušala svesti Bela, do­
kumentira njegovo, upravo identitetsko pismo,
nepoznatom adresatu, nije isključeno također
ženskom, a svakako lirskom subjektu, iz Brna,
s početka europskog izleta: "Nedelja poslije pod­
ne. Oko šest. Pod m ojom kućom, kao i prije K rle ž aBeli: Sav
Tvoj egocentrizam
dvije nedelje u ovo doba, sviraju opet bogci
nije d rugo nego
Armade Spasa. Kroz stakla prozorska prodiru simpatija za mene.

162
 PlS M A

Treba videti zanos publike na desetoj predstavi ovog malog

grada i osetiti šum ustalasanosti!
Taj je Krleža uzdrm ao ovu celu zemlju.
Pozdravljam Te. Ovo pismo neka Ti kao prvo moje bude
mili moj sa - srećom!
Brzoj aviti ću dolazak.
Ljubi Te Tvoja Bela

60.
B e l a k r l e ž i, iz z a g r e b a u beogradDragi Fric!
, s ij e č a n j 193 7.

Dobro je da si stornirao lošu predstavu, samo ne znam je li

pam etno što si Ti preuzeo lično režiju?
Prvo što sum njam da im aš živce za to, naročito za tehničke
dosadne stvari rasvjete i dekora, a drugo to će se otegnuti na
mesec i pol rada i “Leda” će te koštati 15.000 din. je r je to o t­
prilike suma koja se treba u Beogradu, a oni ti daju 3000 din.
A i onda je “Leda” takve pasmine da ne znam nije li riziko
toliko energije na nju “zecovati”.
Je li ostala Z. Markovac? S njom n. pr. ti je neizbježan sukob
i skandal. A onda mrzli teatar probe gledane iz ladnog par­
keta sa išijasom!? Šteta za vreme, ja Ti kažem! Drugo je, da
netko vodi probe, a Ti da daš samo poslednji [...]. Ja mislim
da dobro stvar razmisliš. Izmučit ćeš se užasno, jer ipak nemaš
rutine za te stvari a cela Leda može da prođe 5-7 puta!
Izbačeni glumci i redatelj pobrinut će se dobro za kontra sti-
mung.
Ne bi li bio stvarnije prisustvovati “Logoru” u Osijeku, koji
je [...] rang?
To su sve moji savjeti a na Tebi je da odlučiš.. Nemoj misliti
da to sve govorim iz razloga da Ti tam o ne ostaneš. Ne, na
protiv. Ti budi tam o koliko hoćeš, Ti znaš da ja ovde nisam
izgubljena, samo možda da ipak netko drugi potpisuje režiju.

163
B il j e š k e

zvuci truba i bubnjeva, žalosno, kao na voj­

ničkom sprovodu i čuje se jedan glas kako laje
i svi pjevaju psalme, a sluškinje stoje u krugu
oko tih slaboumnika, zinule su kao na pano­
ram u i slušaju te vikače, kao što se slušaju svi
vikači po sajmovima i trgovima: sve beznad­
no spasonosno. Putujući neki dan u Prag i gle­
dajući u ove mase tvornica, hidranata, pruga,
žica i turbina, lijevo i desno od pruge, nisam
se nikako mogao oteti dojm u da je ovo sve
što se danas zbiva oko nas: ovo neinteligentno
nagomilavan)e robe, nered oko toga vikanja
oko Robe, glasna nametljivost tih privrem e­
nih vlasnika strojeva, talionica, sapuna, svje­
tiljaka, to vikanje oko tih strojeva, ta krv, sve
to zajedno nije drugo nego stvaranje životnih
sredstava, ali je daleko od toga da bi se moglo
prozvati životom pa i u najminimalnijem smi­
slu relativno m udrog života. Svi se mi dakle
gubimo u predstavama nekog imaginarnog
života, a u tom e onda i nestajemo nažalost.
Bio sam danas poslije podne daleko vani na te­
renu: južni vjetrovi iznad oranica, zelene plo­
če usjeva sa smeđim tablama humusa, a ispod
debelih ploča leda probili su potoci: taj klokot
i žubor proljetnih voda dao je (i meni) sasvim
proljetnu intonaciju. Još dva-tri dana prije
toga po svim su se vodam a klizali klizači, kao
na starim brabantskim slikama. Skripile su ta-
ljige krcate ledom i vrane su letale iznad snije-
žnih ploha [...] i sve je bilo kao na slici koja
prikazuje zimu, a danas je iznad te palete [...]

164
 P A

Ti onda ne moraš točno da dolaziš na probe. Glavno je da si

tam o prisutan.
Iročka Božo i ja spremam o paklensku osnovu da na 2 dana
svakako dođemo u Bgd. Sta Ti misliš o tome? Ona gori od želje
da upozna Marka i com. A i ja hoću Tebe da vidim u m eđu­
vrem enu. Ostaj zdravo i dobro. Glavno je da mi često pišeš,
to jest svaki dan. Javi se Božeku i Iročki što više. On je svršio
sa M inervom sve kolosalno.
Inače smo lumpali na Silvestrovo u Glazb. zavodu. Dujši-
novi, [...], Kauzlarić, Ira, Božo, prešli u Grill-Romm i svršili
kod Božeka kamo nam se priključio Strahinja, Šenoa i mladi
Superina.
Na kraju smo “usijane lopate lizali”. (Šenoa)
Ja sam na tom boli u Glazb. zav. dobila mušku svilenu crvenu
[...] puder, sapun, bombone, sardine! A Riba je simbol sreće
zar ne?
Iz raznih program a ne izlazim. Tem po 150 [...] Ako ovako
nastavimo [...]
Sada jurim k m am i na ručak. Teta Gena je u bolnici operira­
na 6 dana. (Opet crevo. To i mene čeka!) Dakle idem sada u
poštenu pravosl. familiju. X p iiC T O C ce poflw!
Silno se ipak veselim kad tad na Bgd!! Konačno ja ipak volim
silno da vidim Markove, pa Olgu i Petra a M. Bogd. da vidim
kao “slučaj”!? To je fantastično.
Zanim a me i Cana i taj ceo recipročni kvadrat.
Osim toga sam sada sa garderobom tako, da mogu u Bgd.
Ti bi m orao da kupiš odijelo. Kako bi bilo da ja ovde u z ­
m em negde štof, da Ti pošaljem i da Ti tam o sašiju? Odgo­
vori o tome.
Inače moja seje čežnja razlila koliko je ima.
Budi zdrav, mili moj čovječe!
Voli Te Tvoj B.

165
B il j e š k e

sirocco i sve se je izmjenilo kao na sceni pod

reflektorom. Jugo. Na tem u o žaljenju i da li
m ije žao, ovo: od prvog maglenog, sniježnog
jutra u Gloggnitzu ispod Beča, kada sam ugle­
dao nakon sedmogodišnje stanke opet ove
sjeverne krajeve, osjetio sam, kao da sam se
vratio u prostore gdje je negdje ostalo moje
djetinjstvo, moja mladost u erarskom suknu,
moje tri posljednje godine pred balkanskom
pustolovinom. Vratio sam se u krajeve gdje
m ije sve poznato i gdje me stvari pozdravljaju
kao stari znanci: i zvuk tramvajskih lira, i odjek
kopita na granitu, i krigle piva po cimerima
krčmarskim i orkestrijoni po rakijašnicama,
i novine po kavanama; zvuk biljarskih kugla
ostao je onaj isti, i plinske svjetiljke pjevaju
po polurasvjetljenim hodnicima isto tako, a
lihthofi su isto tako sivi i mliječna stakla ča­
đava i sve je isto. Staviše, kada sam prvog
bečkog jutra video u M orrartovoj ulici zeca
u ruci poštara, (krvavog zeca) i taj mi se po­
kojni zec učinio poznatim: takve iste zečeve
gledao sam poštanske poštare kako ih raznose
po kućama i znao sam vrlo dobro djetelinu
kelenfoldsku gdje su ga ustrijelili i polja oko
Kobanye gdje gonutagsjageri pucaju po ovim
žalosnim vitezovima što se pretvaraju u po­
štanske pošiljke zam otane u vlastitom krznu.
Sve moćnije dunavske, razlivene vode, vrbi­
ci, brda iznad Beča, sve su to kulise gdje sam
i ja sudjelovao kod jedne davne predstave, a
sada su se opet digle zavjese pred prostorim a

166
 P S> A

U Božičnoj Politici Ti Izidora izjavljuje ljubav. Ja mislim d aju

je oprema knjige (Petrice) osvojila a ne sadržaj. To je tipično
za beog. snobizam, jer o kajkavštini nem a ona pojma, niti
m ože imati.

61.
R iz o s i j e k a u z a g r e b , s i j e č a n j 1937. Draga Belo,
r l e ž a b e l i,

Pišem Ti iz teatra, oko šest sati popodne, 12.1. dva sata pred
premijeru, koja je prije sedamnaest godina, kako se sjećaš ski­
nuta. Melodramatski potresan m om enat.
Stigao sam u nedjelju, u ponedjeljak (jučer) i u utorak (danas)
imali smo “generalnu probu” i to jučer od deset do četiri i
naveče od osam do dva noću. Jutros treći čin (u dvorcu grofa
Sczeptyckog) od deset do jedan. Glumački materijal se uglav­
nom ni po čemu ne razlikuje od zgb. ili bgd. A rade s m nogo
više ambicije, u okviru danih mogućnosti. Ulogu kadeta igra
Maričićev sin i da sam stigao prije tri dana, ili da im am o još
takve tri generalne probe, predstava bi bila “dobra” u onom
smislu kako su “dobre” naše bgd ili zgb predstave, koje se
zovu “najbolje”. Svakako je dobro da sam stigao, jer se poka­
zuje u praksi i ovdje i u Bgdu (po priznanju glumaca koje mal­
tretiram), da sam svakako nerazmjerno bolji režiser, od ove
gospode, koja nose po našim kazalištima taj ugledan i častan
naslov.
Kuća je potpuno rasprodana i da je kuća tri puta veća bila
bi rasprodana (unatoč bojkota Hrv. lista i štampe), spremaju
se demonstracije križara (večeras na prestavi), ali svakako do
ovog m om enta predstava ide.
Od Tebe nem a već dugo nikakvih vijesti i nadam se u Bgd
naći poštu, kamo putujem sjutra 13.1. popodne i stižem nave­
čer u osam, odakle ću Ti se javiti. Logor u Skoplju 19.1.
M nogo te pozdravlja i voli Krleža

167
B il j e š k e

jednog davnog sjećanja. Danas poslije pod­

ne na prim jer [...] na moravskim obroncima
iznad Bma i tam o u magli leži Austerlitz, tu je
spavao Napoleon /sa simboličnim im enom /
tam o je W agram, tam o Asspen, u daljinu su
plava požunska brda, gdje sam imao jednog
dobrog druga (koji je davno mrtav) tam o teče
Dunav da pod Ostrogom (gdje sam preplivao
prvi puta tu vodu) tam o su obronci isto tako
obrasli smrekama i brezam a i tam o sam se isto
tako kretao i gledao u ove sjeverne perspekti­
ve i slušao ove proljetne vode. Veliki m otiv
sentimentalnog povratka: In der H eim at in
der Heimat. U nutar ovog sentimentalnog i
intim nog pozdravljanja sa samim sobom od
prije 18 godina postoji još i krug sjećanja na
komplekse D. Da li žaljenja? I da i ne. Kada
gledam na m otiv Stub T. tako mi je kao da
slušam nekakav vrlo daleki kvartet (kao Lau­
ri Lenbachovoj u 2 . činu da se pozovem na
jedno meni intimno poznato lice). Svakako u
D un av pod Ostro­
mollu. [...] Polutiho, polum račno, polutuž- gom (gdje sam
no s nekim vrlo sjetnim instrum entacijama i preplivao prvi puta
tu vodu) tamo su
dalekim pjegama slutnje u neprekidnom tala­ obronci isto tako
obrasli smrekama
sanju jednog melankoličnog motiva: svi ovi
i brezama i tamo
simboli i krajeva i vrem ena i trajanja i izgleda sam se isto tako
kretao i gledao u
topličkih ostavili su na m ene nešto što bi se
ove sjeverne per­
samo glazbom dalo ispisati. Toplička lirika je spektive i slušao
ove proljetne vo­
jedan samo vrlo slab odraz tih stanja: piannisi-
de. Veliki motiv
ma gore kao violine u W agnerovom orkestru, s e n tim e n ta ln o g
povratka: In der
noćna kretanja, [...] u dalekom suncu, Zapre- Heimat in der
šićka oluja to je kompleks nečeg žalosnog, iz Heimat.

168
 P is m a

P. S. u prilogu kuriozne fotografije sa ručka u Centralu, gde

se sletilo čitavo osoblje starih kuharica da vidi generale i ober-
ste kako jedu govedinu. Esekerske sablasti iz Sekspira!

62.
Draga Belo,
K R L E Ž A B ELI, IZ B E O G R A D A U ZA G R EB , SIJEČANJ I9 3 7.

od Tebe nem am već (prilično) dugo glasa. Poslije onog ispre­

kidanog telefonskog razgovora iz Osijeka, gdje sam govorio
u jednoj prenatrpanoj upravnikovoj sobi, u Beogradu nisam
po Tvom obećanju našao pismo, nego su Tvoje "pisaće”
vježbe na Eriki stigle tek jučer, u petak, jer sva moja pisma
stižu sa zakašnjenjem.
U Osijeku je bilo dobro, i kao što sam Ti pisao moglo je biti
i bolje, da sam stigao dva-tri dana prije, a fotografije izvedbe
nadam se da si m eđutim primila i da si i sama konstatirala da
ni u Zgbu ne bi bilo m nogo bolje (što se vanjske strane tiče),
a Maričićev sin bit će svakako vrlo dobar glumac, koji je imao
sve preduslove za tu ulogu. Ja sam prem ijeru prespavao. Prvi
čin je usljed prem orenosti i trem e počeo sasvim krivo, a kako
sam se i ja usljed toga počeo uzrujavati, svjestan da glumcima
ne m ogu na otvorenoj sceni ništa, i da ću se jalovo nervirati,
odlučio sam da skočim preko u H otel (u neposrednoj blizi­
ni teatra), da se odm orim do drugog čina. Probudio sam se
m eđutim u jedanaest, kad je već drugi čin svršio i kad je već
teatar grmio i urlao. Danas je subota i ja sam u Bgdu s Ledom
svršio najgrublju obradbu teksta (barem što se logike tiče),
a m nogo dublje neće se moći ići iz dubljih razloga jer i Ti
sama vrlo dobro znaš kakav je naš glumački materijal.
Nadvornik režira od ponedjeljka i do subote svršit će s aranži-
ranjem tako da bi od sljedećeg ponedjeljka imale početi pro­
be na otvorenoj sceni. Mene je uprava skopskog kazališta po­
zvala na generalnu probu Logora i tako ja sjutra, u nedjelju,

169
B il j e š k e

retrospektive to se danas jasno vidi da je to

bio već jaki početak izlaženja iz m oga stanja
oko 1930-31. Stubičko julsko svitanje, kolorit
i neobično žalosna kišna nedelja na ljubljan­
skim [...] i maglenim gradom to su žalosne
uspom ene. Ali one kavane i B. i V. K. City i
A. i O. ove one kave i nikotin, a između toga
odm atanja živčanih napetosti u neprekid­
nom porastu. Ono je postajalo sve zam orni­
je. Do kakvih je to ozlijeđenih nem ira vodilo
jedan je mali detalj: lamella costicalis, sitnica
ali značajna za bezglavu uznem irenost koja
je već bila jedno treperenje posve labilno. Za
tim dakle ne žalim. Oko nas rastu novi život­
ni podatci: mene lično napušta moja Azija i
kad gledam unatrag na onu svoju razm jerno
dosljednu nepom ičnost od posljednjih sedam-
-osam godina izgleda mi kao da sam bio u nar­
kozi: ja sam uvijek govorio i kod toga osta­
jem : u Astoriji vratila mi se moja emotivnost:
ovo moje kretanje samo je posljedica onog
kretanja.”
Krleža se u Parizu zadržao m nogo duže nego
se to činilo njegovim biografima, zapravo toč­
no šest mjeseci. Beli se javio sa proputovanja
za Beč, iz Munchena, kada kaže da više nije
mogao podnijeti "neizvjesnost”, te ju upućuje
da m u u Beču piše “preko Edite”. Onda se iz
Beča s njom e dogovara da bi “preko Božića” i
ona došla, a ako joj u “teatru ne bi dali dopust”
neka uzm e bolovanje. O pet govori o putu u
Berlin, navodeći m oguću izvedbu Galicije kao

170
 P l S VI A.

putujem u jedanaest sati prije podne brzim vozom u Skoplje,

kamo stižem u devet na veče. U Skoplju ostajem do četvrtka.
Adresa: M. K. Pozorište
Zao m ije što neću vidjeti Božeka i o tom e te danas obavje­
šćujem brzojavno. Daj gledaj i razmisli da oko dvadesetog-
-dvadesetpetog dobiješ dopust i da dođeš u Bgd. Inače sam
zdrav a nadam se i da Tebe zdravlje služi. Ne javljaš mi ništa
da li si potražila m oga oca! Voli Te Tvoj Krleža

63-
K r l e ž a b e l i , i z s k o p l j a u z a g r e b , s ij e č a n j 1937. Draga Belo,
Stigao sam u Skoplje nakon devet sati vožnje (sinoć), sjedim
na obali Vardara, slušam kako žubore vali "te reke srpske” što
je “ko rajski feniks raširila bela krila” (ne Vardar nego orao
iz Ilićeve pesme), svejedno dakle, sjedim poslije prvog čina
predgeneralne probe, odigrane za 40 % slabije nego što je bila
osječka, u uniform am a što sjećaju na "jesenje m anevre” i po­
zdravljam Te svečano bez vijesti o Tebi, kao Behonnek na
santi poslije katastrofe Vobilovljeve ekspedicije. Skoplje 1913
- Skoplje 1937 = 24 godine, od toga 20 godina u Vašoj Sjeni,
patetični m om enat.
Skoplje je nerazm jerno zanimljiviji teatar od svih teatara po
našim teatrim a i ne bi trebalo sjediti i dangubiti po zagreba­
čkim sobama i kavanama nego “putovati po narodu”. Kakvi
motivi. 77000 motiva na svakom koraku. M omentano je u
teatru jedna prava drama u toku. Žena jednog glumca nava­
lila je na jednu glumicu nožem, čuju se glasovi prave drame,
igrane savršeno kao što su igrane sve prave drame. Zvone na
2 . čin.
Izgrdi gospođu I. K. A. jer m i se ništa ne javljaju i ne znam je
li B. stigao u Beograd. Drago m ije da sam stigao u Skoplje i
to mnogo, gotovo neizrecivo. Kako je djelovao Petrov Akt.

171
B il j e š k e

povod, što s obzirom na rastući nacistički pri­

tisak nije uvjerljivo kao pravi razlog, ali nije ni
isključeno da se ondje, kao u jedan od sovjet­
skih obavještajnih punktova opet zaputio, pa
bi objavljeni dnevnički zapis o nacističkoj ilu­
minaciji Badnjaka u M unchenu mogao biti za­
snovan na neposrednom doživljaju, a ne tek
božičnom kontekstu. U pismu Beli od 18. pro­
sinca Krleža se i dalje nada da će sklopiti ugo­
vor o izdavanju vlastitih djela, odnosno moći
“financirati” njen dolazak, jer “nem a smisla
da se vratim na bezizgledno gubljenje živaca
i moždane snage u onim našim provincijal­
nim zaostalostima, uvijek ovisan od kaprisa
nekakvog gospodina doktora, koji misli da su
moje knjige roba, koju je m nogo preplatio.”
Ponavlja joj neka uvaži d aju “voli i kao čovje­
ka i kao prijatelja, i kao nekoga koga smatra
svojim i to svojim bližim i intim nim ”. Moli je
da razumije njegovu “situaciju”, te da on ne
misli “ni na kakvo odvajanje”, da spas traži
jednako u njezinu kao i svom “interesu”. Ako
“potpiše ugovor”, ona bi trebala uzeti “jedno­
godišnji dopust za studij u inostranstvu”. Još
su “mladi” - kaže Krleža Beli - "sve je to po­
četak i čitav je još život pred nam a”. Zbilja,
proveli su još pola stoljeća zajedno.

Sj e d i m n a k l u p i kao pravi biblijski brodolo-

mac i nem am u glavi nikakve naročite druge

misli nego samo to da sve to traje već ravnih
trideset godina (1912-42) i da sam o tim istim

172
 P is m a

Što radiš? Javi se u Bgd. Tam o ću stići u četvrtak, ako ne idem

do Bitolja.
Pozdravlja te Krleža

64.
K rleža Pišem Ti na
b e l i, iz s k o p l ja u z a g r e b , s ij e č a n j 1937.

skopskom papiru na skopski način između trihiljade i trećeg

sastanka i razgovora, i m nogo Te pozdravljam pod pretpo­
stavkom da si prvo moje skopsko pismo već primila.
Sinoć je bila premiera. Ovdje tu predstavu smatraju “najbo­
ljom skopskom predstavom ” (od početka svijeta), a “uspjeh”
kao premierni "uspjeh” najvećim skopskim uspjehom. Pro­
vale tem peram enta i vikanja upravo urlanja bilo je gotovo
više nego u Osijeku, gdje je bilo prilično glasno. Regiseur
Štimac je čovjek mlad, ambicijozan iznad prosječnosti, po
m om mišljenju neinteligentan i neiskusan čudna mješavina
tem peram enta i recimo nesposobnosti (po m om mišljenju).
Kazalište je bilo rasprodano već dva dana prije, a za subotu se
već prodaju karte (ukoliko Te to zanima).
Ovo je sve velika fantastična predstava što se tu vidi na sva­
kom e koraku. Ja sam zdrav i vraćam se sjutra u Bgd u četvr­
tak, kamo stižem u petak, gdje se nadam naći Tvoje Vijesti.
Depešu vašeg agramerskog Trokuta (Bela I. B.) primio sam.
Mnogo Te pozdravlja i voli Vaš M. K.

65.
K r l e ž a b e l i, iz Be o g r a d a u zagreb , s ij e č a n j 1937. Vratio sam
se sinoć (u četvrtak) u Bgd i tu našao Tvoje posljednje pismo
opet jedam put pisano u prijatnom štimungu kod kuće, a kako
se ti Vaši “štimunzi” tako često vraćaju i kako ste mi i u ovom
pismu naglasili neke vaše "tajanstvene sastanke” to mi izgleda
da je sve to kod Vas jedan čudan štimung, o kome ne znam

173
B il j e š k e

m otivim a napisao stotine i stotine stranica.

M nogo je za jedan ljudski život biti u kaze-
m atam a skopskim (kao siguran kandidat po­
mrčine) ili pak prije godinu dana doživjeti sve
ono što sam imao čast da doživim. - Krleža
pritom misli na "čast” koja m u je iskazana dok
su "njemački okupatori gazili hrvatsku zemlju
i njezin glavni grad, neki ih Zagrepčani zasipa­
li cvijećem i voćem, a bahati mladi hitlerovci
svisoka prom atrali te nedolične ulizice: ispred
današnje ‘Varteksove’ zgrade, oko stotinu stu­
denata i gimnazijalaca frankovaca, oduševlje­
no ulaskom njemačke soldateske, iz sveg su
glasa vikali samo jedno: ‘H oćem o Krležu, dajte
nam Krležu, ubiti Krležu'.” Budući filozof, Be-
lin prezimenjak i imenjak njezina oca, Milan
Kangrga zapamtio je tu sliku, no ondje su se,
m eđu Zagrepčanima, zatekli mnogi koji će
poslije na svoj način tumačiti što se toga po-
podneva dogodilo, pa i Aleksandar Ranković.
Iščekujući ratnu pom rčinu i govoreći o njoj,
Krleži je još od 1932. jasna narav Hitlerova po­
retka, u maršu od Beča preko Praga do Pariza
1940, ali kada se nacistima ujesen 1939. na var-
šavskom čvorištu pridruži Staljin čije armije M ila n Kangrga:
Oko stotinu stu­
zauzimaju Lavov i Vilno te kreću prem a Fin­ denata i gimnazi­
jalaca frankovaca,
skoj ostat će u preziranju takva raspleta posve
oduševljeno ula­
sam: kada ga ustaše već prvih dana privedu, u skom njemačke
soldateske, iz sveg
pritvoru će ga i studenti i gimnazijalci skojevci
su glasa vikali samo
"počastiti” i-p lju v an jem . Još "koncem 1939” jedno: “H oćem o
Krležu, dajte nam
kada je datirana lijepa posveta Augusta Cesar- Krležu, ubiti
ca - Starom drugu i prijatelju Fricu - Krleža Krležu.”

174
 P is m a

da kažem ništa konkretno, jer mi nisu poznate okolnosti pod

kojima se taj štim ung razvija i u kom smjeru. Ja Vas svejedno
pozdravljam prijateljski!
Sve što sam vidio i doživio u Skoplju je bilo vrijedno da se
vidi i doživi, toliko je ogrom no po svom značenju da sam
apsolutno odlučio spro vest jedno duže vrijeme tam o na jugu,
gdje je sve toliko dinamično te izgleda upravo nevjerojatno.
Sto se tiče predstave ona je (kao što sam Ti već javio mojim
posljednjim pism om iz Skoplja) bila u njihovim relacijama
dobra i tu ne preostaje drugo nego biti zadovoljan.
U vezi s mojim dolaskom u Skoplje opet se jedam put pokazalo
kako po svim tim raznim i mnogobrojnim gradovima živi masa
svijeta koji me čita i hoće da me čuje i kako bi bilo potrebno raz­
nim predavanjima razbistriti mnoge predrasude oko tog knji­
ževnika na koga toliki ljudi stavljaju ogromne zahtjeve, te bi
bilo potrebno da se radi mnogo više i intenzivnije nego do sada.
I u Osijeku i u Skoplju smatraju Logor događajem koji će se bez
ikakve sumnje na sceni afirmirati, a što štampa laje (upravo ta
i takva štampa) to je savršeno sporedno. Čim dobijem skopske
fotografije poslat ću ih. Sjutra ću definitivno doznati u teatru
za koji je datum fiksirana premijera te se prema tom e ili vratiti
ili ostati, a u tom slučaju nadam se Tvom skorom dolasku. Iz
Tvog posljednjeg pisma razabirem neke "trač komplekse” oko
Gjorgjićeve 7, a kako nisi navela ništa konkretno ne znam
o čemu se zapravo radi. Ja sam zdrav. Evo me kod Markovih
na čaju. Oni Te mnogo pozdravljaju. Tebe voli Tvoj Krleža.

66 .
Krleža Draga Belo,
b e l i , i z b e o g r a d a u z a g r e b , s ij e č a n j 193 7.

nedjelja, oko podne, kod Ruskog Cara, u m etežu i vrevi gla­

sova, najčudnijih pojava, koje se sve m ogu odrediti pojm om
“društva koje nestaje”. Tu se pokraj mene pravdaju nekakvi

175
B il j e š k e

se ironičnom prim jedbom kako bi se da je u

boljoj kondiciji javio za finskog dobrovoljca
razišao i s njim. Pokazalo se zauvijek, jer su
ustaše Cesarca odm ah nakon otvaranja Istoč­
noga bojišta odvele u Maksimir i strijeljali.
No u Zagrebu 1941. nije uopće trebalo nositi
tridesetogodišnje idejne terete poput Cesarca
ili Krleže, pa ni zastupati koju od zaraćenih
strana ili iritirati osobnom slobodoumnošću
- za izgubiti glavu bilo je dovoljno zvati se
primjerice: Kangrga.
Ustaška rasna policija povrem eno je tako od­
vodila i oca filozofa Kangrge, ali bi onda, ako
treba i avionom, dojurio stanoviti pukovnik
Prevendar, ustaški logističar, te izbavio prija­
telja. T a je karakterna crta poslije Prevenda-
ru pomogla da i sam sačuva glavu. Krležini
Kangrge, kao uostalom i sam Krleža, svoga su
zaštitnika pak također imali u prijatelju, utje­
cajnom liječniku Đuri Vranešiću. U Vraneši-
ćev se sanatorij Zelengaj Krleža pred opasno-
ću sklanjao tijekom čitavoga rata, a i Belina
majka je ondje boravila najm anje jednom ,
1941, u ljeto. Obitelj Kangrga teško je strada­
la. Između ostalih, Belin stric Košta Kangrga,
ugledni trgovac iz Gospića, još prije nego se
Bela rodila, pokazao se vješt s novcem u up­
ravi banke u Gospiću, pa je za pedeset godina
postao ne samo jedan od najvećih dioničara
Srpske banke u Zagrebu, već i općenito vrlo
bogat. O poručno je doduše svome bratu na­
mijenio tek (uvjetno rečeno) 50.000 dinara, ili

176
 P is m a

Španjoli španjolski o štofovima, o vrstama tkanina, o širini su­

kna i franko Beograd 46 franaka metar. Madžarski trgovački
putnici, tipovi novosadskih Lila S. u ugodnom razgovoru s ofi­
cirima, ruski brodolomci, debeli, zadrigli pukovnici, Mladen
Horvat, onaj crvenokosi zet Gotliebov automobilist suprug
Sande, tipovi Slavko S. na liniji Bodi[.. ,]ika Novaković, japan­
ska vila na Topčideru, Mila Gavrilović sa šuškalima opozici-
onarima, Geca Kohn u krugu akademika, Luma Badalićeva
kao deklasirana javna djevojka, Cincari, dripci, Rade Pašić et
comp. Sve to u dimu, u žamoru, u nervozi, sa ciganskim m u ­
šičavim žargonom, sve vulgarno, sirovo, neotesano, grubo,
kelneri viču njemački kao u Korzu, a ja sjedim i pišem Tebi
pismo i to već četvrto na koje nem am odgovora. Bio sam na
izložbi “višanog ježa”, odem prvi put otkada sam ovdje kod
Branka P. na ručak, na crnu kavu kod Markovih roditelja, kod
Bore P. na čaj (prvi put), na večeri sam u “Madeiri” s Milanom
V. B. i njegovom Milkom, jučer sam bio na ručku kod Petra
D. poslije podne u Z em unu kod Lele F. Kostićeve (Slavkove
žene) pet Sremica, same [...], sinoć sam bio na večeri kod Mar­
ka, a poslije večer kod Petra Matavulja, koji se prije tri dana
oženio s jednom 26godišnjom doktoricom medicine, sjutra
idem u teatar da definitivno odredim term in predstave, u N o­
vom Sadu je u ponedjeljak premijera Glembajevih u novoj
podjeli [...], Logor u Osijeku puni kuću kao senzacija itd. itd.
Dakle tempo: same ženidbe, sami slaboumnici inače žestoka
košava, gotovo orkanska, grad je okićen bugarskim zastava­
ma: u jednu riječ: historijski dan kad se potpisuje vječno pri­
jateljstvo s Bugarskom.
Zdrav sam, išijas me ne muči, ne znam jesi li bila kod moga
oca, to ti već treći ili četvrti put sugeriram bez uspjeha, ne
znam da li ćeš doći zašto se ne javljaš?
Mnogo Te pozdravlja i voli Krleža

177
B il j e š k e

upola manje nego izgradnji hram a Sv. Save na

beogradskom Vračaru, što je kao tumačenje
obiteljskih i mnogih drugih nijansi izgubilo
smisao za pogrom a koji je uslijedio. Nijansom,
pa ni takvom koja bi držala stranu života na­
spram pomrčine, ipak je teško tumačiti Belin
Izvadak iz knjige prijelaza rimokatoličke župe
Sv. Marka u Zagrebu pod brojem 2924, kakvo­
me se ‘ prijelazu” 24. lipnja 1941. podvrgnula.
Upisana u katoličke matice još 1899. u Senju,
Krleži je 1919. prisegnula na doživotnu vjer-
nost po rimskome obredu u crkvi zajedničko­
ga kršćanskog biskupa i mučenika, pa je sigur­
no imala vrlo jake razloge da katehetu Stanka
Rajtasa zamoli neka postupi po dozvoli nad­
biskupskoga duhovnoga stola u Zagrebu od
skoroga 14. lipnja, kako se ni u njezinu osobnu
spremnost u oslobađanju stigme podrijetla ne
bi sumnjalo. Kada, međutim, na procjenu va-
lidnosti pred revolucionarni sud (1945) dođu
Vranešićeve svjedodžbe kojima je pomrčini
otimao identitetski obilježene ali i stvarne pro­
tivnike ustaškoga režima pravorijek je bio ne­
gativan. Vranešićeva je smrtna presuda Krležu
dvostruko deformirala: s obzirom na neuspjeh
daje spriječi, ali i u dimenziji unutarnjih ožilja­
ka, poput sibirskih sjena Horvatina i Miljuša,
te nepoznata Cesarčeva groba.
Sumnjičavost spram okolnosti života Krležinih
u okupiranom e Zagrebu nije se zasnivala tek
na kapricu potaknutom predratnim zadjevica­
ma na tzv. književnoj ljevici. Na partizansko

178
 P isma

67.
Tvoje S a m
K R L E Ž A B ELI, IZ B E O G R A D A U ZA G R EB , VE LJAČA I9 37.

pismo primio posljednje i naša su se pisma unakrstila. Osta­

jem o dakle kod toga da Ti dolaziš oko desetoga, ali svakako
nastoj da Ti daju takav dopust da se m ožem o onda vratiti
zajedno. Prilažem Ti fotografije skopske izvedbe. Fotografije
su nešto slabije od osječkih jer je fotograf slabiji.
Prilažem Ti osim toga još nekoliko fotografija iz Skoplja:
pred kućama je [...] ciganske Male, a pred onim đrvetom iz-
dubenim je nad klisurom Treske, kod Svetoga Andreje kraj
Skoplja. U onoj duplji pred kojom ja stojim, u onoj rupi u ze­
mlji živio je neki ruski isposnik otac Gjelaskije, emigrant, koga
su Amauti tam o zaklali.
Dobio sam za ćirilsko izdanje nekoliko ponuda, ali se još ni­
sam odlučio. Najkasnije sjutra javit ću ti ide li Logor u Bgdu
još ove saisone. Inače sam zdrav. Na sve Tvoje replike o Iri-
ninoj drami nem am što da kažem i sve što sam znao ponovio
sam u svom odgovoru (drugom), koji smatram završetkom
ove diskusije. Javi se. Žurim u teatar.
Voli Te Tvoj stari M. K.

68.
K R L E Ž A BELI, IZ B E O G R A D A U ZA G R EB , SVIBANJ I9 3 9 . Draga m o ja

Belo,
Tvoje ljubazno, drago, srdačno i milo pismo primio sam i
m nogo Ti zahvaljujem na pažnji što m ije iskazuješ već godi­
nama. Ne znam čime sam zaslužio naročitu tu ljubav upravo
čežnju s Vaše strane, tako reći spontano, bez ikakva razloga!
Da nije opet proplamsaj ljubomore iz sasvim neosnovanih
motiva? Sad bilo-kako-bilo drago mi je u svakom slučaju ali
ako Ti je za svaki dan žao što nismo zajedno zašto i čem u se
spremaš u Spalato? He-he?

179
Bri J E Š K E

područje koje je trajno zapravo doticalo šire

gradske rubove naveliko se prelazilo, a taj je
problem za Krležine postao posebno osjetljiv
kada je prebjegao značajan dio kazališnog an­
sambla. Da Bela neće poduzeti takav korak
ustaški je režim bio uvjeren već prem a tom e
što je pred sam slom fašističke Italije, u srpnju
1943, nastupala u Karlovcu, a kako su parti­
zanski obavještajci tumačili takvo držanje ra­
zumije se po sebi. U Karlovcu je tabor ustaške
mladeži (!) u "velikoj dvorani svoga dom a”
priredio “Vedro veče”, pa se u Mesarićevoj
komediji “Gospodsko diete”, prem da je izved­
ba (navodno zbog velike vrućine) bila slabo
posjećena, “najviše isticala gdja Bela Krleža”.
Koliko su doista ustaški prvaci bili dobro upu­
ćeni u taj kompleks pokazuje i to da se u istra­
zi i suđenju - ni Mile Budak ni Juco Rukavina
- nisu odviše trudili isticati zauzetost oko Kr-
leže, nadajući se da bi im se prije mogao smi-
lovati Nazor, nego što bi Krležina riječ, ako
b ije u njihovu korist i dao, tih dana partizan­
skim komesarima nešto vrijedila. Za razliku
od Krležina skandala s m ajorom Grubićem
nakon prošloga rata [II], kojemu su književni­
ci kao takvi bili sumnjivi, na čelu Titove voj­
T a b o r ustaške
ske u Zagreb je ušao književnik, k tom e sklon
mladeži u Karlo­
nadrealizmu, general Koča Popović. I politički vcu priredio je u
ljeto 1943. “Vedro
je lider partizanske, federalne Hrvatske pjesnik
veče” , a u kom e­
- Nazor. Od zajedničkoga stola s N azorom diji “Gospodsko
diete” se "najviše
u kavani Corso Krleža je deset godina ranije
isticala gdja Bela
ustao budući da su se bili porječkali oko tzv. Krleža” .

180
 P lS M A

Ja ostajem ovdje na žalost - do ponedjeljka. U m oran sam i

zasićen ogrom nim i neprestanim pričanjem, tako da tek da­
nas u petak popodne im am izgleda za prvi svoj slobodan dan.
Strpi se svakako do m og dolaska a dotle primi ovo pismo kao
simboličan izraz svih m ojih simpatija za Tvoju Milost. Voli
Te Tvoj Krleža
Svi Te pozdravljaju jednoglasno.

69.
B e l a k r l e ž i, iz s p l it a u z a g r e b Dragi moj Fric!
, srpan j 19 4 0 .

U nedjeljno jutro (divna bonazza) stiglo mi je tvoje drago

plavo pisamce express dakle užurbano i toplo preporučeno.
Bijesnim što seje izgubilo moj e prvo pismo od 9.og to jest pisa­
no prvog ju tra po dolasku. Stigla sam kako znaš 8.og uvečer.
Kako Ti se dakle ne bih javila do 12 .og? 12 .og sam dakle pisala
drugo pismo a kartu, imaš pravo, u zajednici sa Vranešićem.
Ovo je dakle moje treće pismo sa datum om od 13.og. Kako nije
sretnog datum a to nije sigurno da će se popeti na četvrti sprat
Radišine 14.
Danas je tiha prozračna nedjelja. [...] je već bio na svetoj
misi, sprema se neki lukulski ručak, im am o goste (6 lica) iz
Grada: Dr Ivo i Pave (vidi Ivo Raić), Kamber sa suprugom
rođenom Elegović, D r Savo (optirao za Italiju), sa suprugom,
jednom Čehinjom koja je svojedobno kao furešta dolazila na
Jadran, gdje je i ostala. I zatim Bomba Katalinić visok 2 metra.
Od tih dakle 6 lica dvojica su u kombinaciji za Rajku i Željku
(Danteovu Beatrice) od lani! Zeljko ima preko sebe menu,
Niko esprit, [...] costume a ja režiju stola (cvijeće i Tischkarte
u stihovima!) konverzaciju odnosno konzervaciju Ljerka.
Sve će to biti na taraci pod odrinom netom poslije [...] kupa­
nja. Iza ručka crna kava i dremanje onda voće sa [...] i oko 6h
tenis, a poslije večera u gradu i ostale atrakcije izvan programa.

181
B il je š k e

Jevtićeve liste. Kad ujesen 1945. Krleža uspije

doći do Tita, on će ga smjestiti u beogradsku
vilu toga istoga Jevtića, kako bi imao mira za­
grebačkim partijskim prvacima razjasniti Kr-
ležin slučaj.
Tito je u svibnju 1945. u Zagrebu imao pre­
čih briga od Krleže: u Lovačkome dom u na
Tuškancu, nasuprot Nazorove privatne vile,
on za vlastitu viziju neuspješno nastoji prido­
biti - Alojzija Stepinca. Ondje ga, u Rankovi-
ćevu društvu, zatiče Josip Hmčević, šef voj­
noga sudišta pri Titovu glavnom stožeru, koji
priprem a procese ustaškim vojnim i civilnim
dužnosnicima. Prisutnost vrha represivnog
aparata u Zagrebu povezana s Titovom osob­
nom distancom vjerojatno je potaknula spe­
kulacije da je Krležin položaj bio nesiguran,
što se ponekad izražava potenciranjem Ran-
kovićeve netrpeljivosti. Ako se Titov i Krle­
žin zajednički prijatelj Srećko Silović založio
da takvu napetost ublaži, kako o tom e svje­
doči njegova unuka Latica Ivanišević, koja
je obiteljsko prijateljstvo s Krležinima i sama
održala, to se nije moglo dogoditi za dočeka
Nove godine 1946. u Zagrebu, jer ju je Krle­
ža upravo s Titom dočekao u Beogradu. Ar­
hivski izvori upućuju, osim toga, kako se na
Krležinoj dvojbenosti inzistiralo iz zagreba­
čkoga partijskoga okruženja, a ne policijskog
jezgra u vrhovim a nove vlasti. To dakako ne
znači kako se iz različitih struktura boljševičke
uprave zasnovane na strategiji sumnjičenja

182
 P is m a

U 11.5 ispraćaj Željke [...] na zagreb. vlak, jer ona nakon če­
tiri mjeseca napušta Z entu i ustupa mjesto svojoj prejasnoj
tetki dr Miri W. K. koja stiže u ponedjeljak.
Kako vidiš milijunski mrtvaci ne utiču, odnosno ne dopiru
dalje od bojišta. Film "Život teče dalje” igra se dalje.. U fal 5je
to glupa rečenica. Svejedno sada. Nije ni prva ni posljednja. -
Stvari nisu došle. Nadam im se sutra. Radujem se Blankinoj
pošiljci. Jesi lije priložio? Creme Poud’s mi baš treba. Imaš li
kakve vijesti o Aleks. kamo bih im mogla pisati??
Dori D. nadam se da je dobro ili bolje, kad ste ipak izašli? Kad
će u Crikvenicu?
Očistio si stol. Sjajno, dobar znak! U dobar čas. Kako funk­
cionira gazdinstvo? Ima li što u knjizi za pritužbe? Hoće li se
moći izdržati? To me vrlo interesira.
Ako bi negdje izašao naš repertoir molim Te pošalji mi ga,
pošto ne čitam novine sasvim redovno.
Završavam moje treće pismo, uzvraćam pozdrave svih, naro­
čito Aslana, koji žali, što se na njegov tel. poziv na njegovom
proputovanju kroz Zagreb nije nitko javio.
A da Te volim to znaš!
Bel

70.
K iz Z a g r e b a u s p l i t , s r p a n j 1940. Draga Belo,
r l e ž a b e l i,

jučer sam zaboravio da Ti pripišem jednu stvar, na koju sam,

falt, kag bi rekli, zaboravio, kao što se polusvijesno svijesno
zaboravljaju sve gnjavaže kojima nas gnjave ne naši bližnji
nego naši daljnji gnjavatori. Telefonirala m ije naša prijate­
ljica Edita, svojim žalobnim i zabrinutim sefardsko eškenazi-
jevskim glasom i načinom da joj javim da lije prvak Burgthe-
atera g. Raoul A. još uvijek u Splitu, a ako jeste ne bi li on
bio tako ljubezan da joj na prolazu kroz naš mali grad Agram

183
B il j e š k e

nije očekivalo, ponekad i priželjkivalo, da bi

0 Krležinima prigodom obrade dokumenata
1 osumnjičenih na procesima mogli izaći na
vidjelo komprom itirajući detalji. Ustaški je
doglavnik, književnik Mile Budak također bio
Vranešićev prijatelj, štoviše on se i sam u vri­
jem e uspostave Pavelićeva režima nalazio u
Zelengajskom sanatoriju. Na prvom velikom
procesu ustaškim dužnosnicima, m eđu dese­
toricom okrivljenih, uz Budaka je bio i Juco
Rukavina, ustaški obavještajac koji je također
0 Krleži znao m nogo, a osobno g a je priveo
1na razgovor s Pavelićem. Rukavina je u ju g o ­
slavenskom kraljevskom režim u robijao za­
jedno s komunistima, kada se posebno sprija­
teljio s Krležinim svatom M ošom Pijadom.
Suđenje Budaku i drugima događaj je prožet
simboličkim, pa i literarnim nabojem, kakvim
su zasićene mnoge stranice Krležine dram a­
turgije. M eđu okrivljenima je primjerice i
predratni sudački kolega Josipa Hrnčevića,
predsjednika sudskog vijeća, Ivan Vidnjević.
Hmčević je pak Vidnjeviću, kao predsjedniku
ustaškoga pokretnoga prijekoga suda u Srije­
mu, u ljeto četiri godine ranije, tek neobičnim
slučajem izbjegao. Vidnjević je, prem a oskud­
nim spoznajama o tom e suđenju, jedini od
okrivljenih čitav postupak primio mirno, sva­
kako dobro upućen u retorzivne metode i pra­
kse. A presuda je, prem da kao dokum ent ne­
dostupna, ili možda upravo stoga, privlačila
pozornost ne samo na finale nego i na cjelinu

184
 P isma

bude postillonom i da u njeno ime uzm e za Beč jedno pismo?

Ona ga lično pozna, tj. ona znade njega kao R. A. te bi ga
onda ona tog dana njegovog proputovanja potražila na ko­
lodvoru i vlastoručno m u uručila to svoje vlastoručno pismo,
što bi on opet imao da ga ponese u “visokocarstvujušći grad
Viennu”. Toliko o tom e. Odgovori joj lično, ako Ti je po­
znata njena adresa ili joj odgovori preko mene da joj uzmo-
gnem nešto i ja opet odgovoriti kad me bude opet telefonski
gnjavila, jer je u tom e dosljedna, neum orna i pedantna, te
će se u subotu sigurno javiti u školjci (telefonskoj, dakako!).
Odgovori dakle d a je Raoul već otputovao, d a je već propu­
tovao, d aje nestao, izdimio, rasplinuo se, izdahnuo dušu, da
je već otplovio, odletio, proletio, u jednu riječ odgovori šta
znaš - [...] . N adam se da Ti je iz dana u dan (u pomisli skorog
viđenja) sve bolje i bolje. Voli Te Tvoj K.

71-
K r l e ž a b e l i , iz b e o g r a d a u z a g r e b , s i j e č a n j 1946. Draga moja

Belissima,
Dobro sam i zdravo. Javio sam Ti se brzojavno i nadam se da
si brzojavku primila. Isto se tako nadam - štoviše - uvjeren
sam da je Tvoj uspjeh u Ćiri bio bolšoj. Tražio sam kritike
ali ih nisam - na žalost - upecao. N em am u tom pogledu
sreće. Za Danu sam razgovarao i kad dobijem obavijest kako
stvar stoji javit ću Ti. Ne stoji beznadno. Ja još nem am stana.
Stanujem privrem eno kod Kardelja i kolikogod je to ugodno,
ipak je daleko - te sam vezan kolima. Ovdje pada m okar sni­
jeg. Plivamo mi i po reumatici - dolazi proljeće. Iz limuzine
kroz staklo tako Ti je kao da putuješ u čamcu. Lijevo i desno
talasi vode i poplave. Dobro se osjećam i dobro se hranim.
Bio sam s m nogim prijateljima i ja sam subjektivno zadovo­
ljan. Ne znam kako stoji stvar, m orat ću 8 . februara u Ljublja-

185
B il j e š k e

razdoblja ratne pom rčine nakon koje će se i

Krležini uzajamno gledati drugim očima.

IV .

V o jn i su d II. A r m ije J. A.

U im e n a r o d a J u g o s l a v ij e :
Vojni sud II. Armije J. A. sastavljen od pukov­
nika Hrnčević dr. Josipa, pretsjednika Vijeća
vojnog suda kod Generalštaba J. A. kao pret-
sjedatelja vijeća, majora Divjanovića dr. Ga-
brijela, pretsjednika Vojnog suda kod štaba II:
Armije i kapetana Ranogajec Vladimira, pred­
sjednika vojnog suda Komande grada Zagre­
ba kao članova vijeća, Radan dr Ota, sekreta­
ra Vojnog suda Komande Grada Zagreba kao
zapisničara, u prisustvu javnog tužioca H r­
vatske Blažević Jakova, kao zastupnika optu­
žbe, te u prisutnosti branitelja Politeo dr. Ive,
Elegović dr. Ive i Desput Drage, u krivičnom
predm etu protiv okriv. Budak dr. Mile, Ruka­
vina Jurja, Vidnjević Ivana, Mandić dr. Niko­
le, Makanec dr. Julija, Steinfel Nikole, Canki
dr. Pavla, Mesič Ademage, Milić Lavoslava
i Nardelli dr. Bruna optuženih radi krivičnih
djela iz čl. 13 i 14 Uredbe o vojnim sudovima,
nakon održanog glavnog pretresa u prisustvu
okrivljenih donio je i proglasio dana 6 .VI. 1945
godine slijedeću
Presudu:
P resuda re v o lu ­
1. BUDAK dr- MILE pok. Mile i Ane, rodjen cio n arn o g a suda
30.VIII.1889.g u Sv. Roku, općina Lovinec, M ili B udaku

186
 P is m a

nu na proslavu Prešerna. U tom ću Te slučaju pravovrem eno

obavijestiti ako budem mogao da proputujem kroz Zagreb.
M. V. B. Te m nogo pozdravlja u njegovoj sobi u Moskvi sje­
dim i pišem Ti ovo pisamce na brzu ruku, prvo zato jer već
dva tri dana hoću da Ti se javim, a zatim i zato da ne kažeš da
Ti se nisam javio i da nisam mislio na Tebe, na koju mislim
i onda kada ništa ne mislim, a to je često, dakle često prem a
tom e mislim (na Tebe). Pazi na svoje zdravlje da ne dobiješ
gripu. Pozdravi sve Tvoje, interesuj se za m oga tatu. Da li
je Božo bio kod m oga tate? Sjeti Božu da ne zaboravi da se
interesuje za onog dječaka (prijatelja Đoke Dobr.) koji ima
T.B.C. kičme i treba da dobije Kraljevicu. Olga Ti zahva­
ljuje na čoji i pozdravlja Te. Ja ću Ti se javiti čim dobijem
stan ili sobu ili smještaj. Ako nešto trebaš a Ti mi piši - za
sada - na adresu Milan V. B. H otel Moskva, a Joža H. m ože
telefonirati preko Madeire. Stigla je Terka i nije zadovoljna
sa stanom.
To je sve u tri riječi. Voli te Tvoj [...]

72.
B e l a k r l e ž i, iz z a g r e b a u b e o g r a d , v elja ča 1946. Dragi!
Primila sam jutros pismo a pred dva dana i telegram!
A i Terka m ije sinoć izručila Tvoje pozdrave! Drago m ije da
si zdravo i toliko dobro, da si se pokrenuo, oživio, uskrsnuo,
i m aknuo se i da nakon četiri godine piješ drugu vodu i da Te
drugo sunce grije!
Mi smo imali sjajan uspjeh. Zapravo prvi vanjski uspjeh u sai-
soni. Ja naravno tri aplauza na otvorenoj sceni i “svoj smijeh”
kao prava šmirantica! Osim toga četiri “cvijeća” i litar rakije!
Prilažem Ti kritike.
Svijetovi se pokreću - a mi glumci, kao zbilja čudna rasa, bro­
jim o smijehove i sretni smo.

187
B il j e š k e

Lika, Hrvat, rkt. advokat, udovac otac troje

djece, imučan nastanjen u Zagrebu, navodno
osudjivan,
2. RUKAVINA JURAJ ZVANI Juco, rodjen
4.II. 1898.g. u Perušiću Hrvat, rkt. oženjen,
navodno bez imetka, bivši žandamerijski ka­
petan, ustaški pukovnik, osudjivan, [...]
krivi su:
i to:
1. BUDAK dr. MILE, 2. RUKAVINA JURAJ,
3. Vidnjević Ivan, 4. Mandić dr. Nikola, 5. Ma-
kanec dr. Julije, 6 . Steinfal Nikola, 7. Canki dr.
Pavao, 8. Mesić Ademaga
I. Sto su stupivši u službu neprijateljske faši­
stičke Italije i nacističke Njemačke osnovali
protunarodnu terorističko-izdajničku organi­
zaciju "Ustaša”, odnosno naknadno njoj pri­
stupili ili bili njom usko povezani, u namjeri
da t. zv. N DH na čijem čelu su stajali i preko
nje nasilnim putem uništavali, porobljavali
i pljačkali hrvatski i srpski narod, svojim ra­
dom izazvali i pokušali izazvati bratoubilački
rat izm edju Srba i H rvata, slabili unutrašnje
jedinstvo hrvatskog naroda, svojim zločini­
ma pokušali spriječiti jedinstvenu borbu i
bratstvo naroda Jugoslavije u jedinstvenom
otporu i oružanoj borbi stranih imperijali­
stičkih njem ačko-italijanskih osvajača, pa su
ovakav svoj rad provodili u djelo sve do oslo-
bodjenja naroda Jugoslavije, čime su počinili
zločin veleizdaje protiv svoga vlastitoga na­
roda,

188
 P is m a

Bilo bi divno da Ti vidim oči na proputovanju za Lj. ali pazi ja

im am predstave 7.og 9.og i 10 .og februara. Ravnaj se prema
tome.
Božo je bio kod tate. On misli da nem a m om entalno nikakve
opasnosti. Svakako m u je radi opstipacije ordinirao klystir.
A za to da bi m orao uzeti jedna babicu. Sad, da li će on to
htjeti - to je pitanje.
Sutra idem i ja tamo, pa ću gledati urediti. Možda sa kojim
bolničarom. Već sam mislila na onog Sarića bolničara.
Moja mama Te moli ponovno zajedno samnom za [...]. Nemoj
uzeti stvar površno. Jer još i taj udarac ne bih mogla podnijeti.
Mnogo pozdravi Milana! Nadam se da se mladić dobro drži,
a kosa ukoliko je malo posula se srebrom sigurno ga čini još
privlačnijim - starog šarmera.
Pozdravi i Olgu m nogo i Doku i sve naše drage ostale.
Ostani zdravo!
Tvoj Bela

73 -
B e l a k r l e ž i , i z z a g r e b a u b e o g r a d , v e l j a č a 1 9 4 6 . Dragi moj!

Danas sam izašla ipak na stanicu i ako nisi pobliže javljao,

hoćeš li prolaziti ili ne. I došao je vlak i nije Te bilo, a jedan
željezničar mi reče da zna sigurno da druga K. nem a u vlaku.
Žalosna sam otišla kući - jer je komplicirano uopće izaći na
peron i sa perona, a vlakje imao 3.50h zakašnjenja!!
Sada je večer, naišla sam kod m alenih (telefon mi ne radi)
i našla sam ih teško uzbuđene, razočarane i pogođene. Od
ekipe odbijeni. Ide samo “gospodin” Valt R. i još jedan iz Bgd.
neki [...] koji je cijelu stvar vodio poslije odlaska [...]. Intere­
santno zar ne?
Maleni misle d aje sve bila neiskrena igra vis a vis ostalih, pa
i njih i da su samo bili [...].

189
B il j e š k e

II. Što su kao rukovodioci, prvaci, potstrekači

i pomagači zločinačke terorističke organizaci­
je “Ustaštva” i t. zv. N DH inspirali, organizi­
rali i sudjelovali u izvršenju:
a / m asovnih klanja i ubijanja našega naroda
u svim krajevima na području t. zv. NDH,
a naročito u Gospiću-Jadovno, Glini, Slunju,
Bihaću, Mitrovici, SI. Požegi, Djakovu, Kni­
nu, Drnišu, M ostaru, Livnu, kao i drugim
mjestima,
b / osnivanja m nogobrojnih zloglasnih konc.
Logora i zatvora u Jasenovcu, St. Gradiški,
Djakovu, Feričancima, Loborgradu, Lepogla-
vi, dječjem logoru u Jastreb arskom, Koprivni­
ci, Krušćici, Rabu, Pagu, Viru, Molatu, Kralje­
vici i m nogim drugim mjestima, te u Zagre­
bu, t. zv. Sing-Sing na Ksaveru, Savskoj cesti,
trgu N. Zvonimirovoj ulici br. 9. /R O S /, u
kojima su na najzverskiji način mučeni i ubi­
jani na stotine hiljada najboljih sinova, kčeri,
majki i djece našega naroda,
c/ raseljavanje, pljačkanje, palenja i uništavanja
naroda i njegove imovine, a naročito u Lici, Ba­
niji, Kordunu, Bosni, Dalmaciji, Hrv, Prim or­
ju, Gorskom Kotaru i t. d.
d / organiziranja nasilnog odašiljanja naših lju­
di u ogrom nom broju na nečovječni i ropski
rad na korist nacističke Njemačke,
e / nasilnog mobiliziranja i tjeranja naroda u
fašističku vojsku u borbu protiv Jugoslaven­
ske Armije i naših velikih saveznika, a naro­
čito protiv bratskog SSSR-a, organiziranjem

190
 P is m a

Svakako je zanimljivo da Valt R. ide. [...] Bilo bi dobro znati

kako je došlo do ove “više diplomacije”?!
Dalje: Ona molba onog tuberkul. dečka (prijatelje Dobr.) se
izgubila i nem a je ovdje. Zato neka smjesta uputi novu molbu.
Ako je siromašan i ne može plaćati 40 din. dnevno onda neka
molbi priloži uvjerenje Kot. N. O. o siromašnom stanju i li­
ječničku svijedodžbu, i molba će smjesta biti povoljno riješena.
Pisala m ije Ljerka Danina očajno. Dane je premješten. Nova
adresa: Garnizonski zatvor 6 . Armije.
Molim ne zaboravi ovu stvar. I shvati ju ozbiljno.
Božo je danas bio kod tate. Budi potpuno bez brige. Stolica
u potpunom redu. Osjeća se potpuno svjež. Nešto kašlje, ali
to je potpuno bez značaja. Starački kašalj.
Moji svi su prošli gripu. Svi troje.
Jesi li primio moje pismo sa kritikama? Rezultat mojih aplau­
za i cvijeća je taj, da je jednom odredbom od sada zabranjeno
iznositi cvijeće kao "pravljenje lične reklame” kao što to piše
na oglasu! Ovi su mladići sasvim poludili! Od Glemb. ni spo­
mena. Herzig zar ne? Ako nije naivno onda je suludo! Ako
nije nijedno ni drugo, šta je onda?
Ostaj zdravo! Ja sam dobro. Skoro izvrsno. Ne brini ništa.
Mnogo Te svi pozdravljamo
Tvoj B

74-
K R L E Ž A BELI, IZ B E O G R A D A U ZA G R EB , O ŽU JA K 1946. Draga Belo,
Imam slučajno kurira, upravo postillonn d'am our: drug po­
ručnik Pavle Broz (brat naše domaćice), putuje večeras u Zgb
i ja Ti se javljam na Tvoje drugo pismo, koje sam u m eđuvre­
m enu primio. Razabirem iz konteksta Tvog pisma, da se jed ­
no od mojih pisama o Glembajevima po svoj prilici izgubilo
kad ne znaš da kom ad režira dr Hugo Klajn (prijatelj Edite,

191
B il j e š k e

naročitih legionarskih formacija kao što su:

"Plava”, “Vražija” i “Crna” divizija i legija za
istočni front,
napose krivi su:
1. BUDAK dr. MILE
a / što je kao organizirani i zakleti ustaša još
1933. godine i kao ideolog potsrekivanja na
masovna klanja i ubijanja Srba i H rvata u H r­
vatskoj, a kao najintimniji suradnik zločinca
Pavelića Ante postao njegovim doglavnikom,
a kao takav plača od neprijatelja, organizirao
u inostranstvu ustaške logore, u kojima je od­
gajao ustaške koljače, koji su se pod njegovim
vodstvom i nadzorom spremali za zločine
u domovini, a koji je posao nastavio i posle
osnutka t. zv. N. D. H,
b / što seje u emigraciji u Italiji, a zatim u Nje­
mačkoj stavio u izdajničku službu fašističko-na-
cističkih osvajača, a protiv svog vlastitog naroda,
c l što je u t. zv. NDH bio “ministar prosvje­
te” i diplomatski poslanik u Njemačkoj, te kao
takav bio intelektualac inspirator pokolja Srba
u Hrvatskoj bacajući parole "Ubijte svakoga
Srbina”, "Bježite psine preko Drine”, “Koliko
vrba toliko Srba”, te sa tih položaja potčinja-
vao narod i zemlju okupatoru,
d / što je još 1939. g. organizirao u Zagrebu za
račun neprijatelja fašističku štam pu i propa­
gandu te razvio intenzivan petokolonaški rad,
izdavajući ustaške novine “Hrvatski narod”,
pod krivnom predavanja obilazio zem ljom
i držao ustaška predavanja i. td.,

192
 P is m a

njen drug iz djetinjstva), suprug Cane Klajnove, pianistke, ro­

đene Đurić, prve supruge Vlade Ribnikara. Contessu upravo
barunicu igra Dara Milošević, supruga bivšeg pomoćnika mi-
nist. prosvjete, ostale uloge su stare: Raša, Gošić, Zlatković
(Puba). Zdrav sam, duva košava, predvečerje u subotu, vjetar
trese i drma stablima, zviždi, niski oblaci, proljeće dolazi. D o­
bio sam konačno i kritiku iz Nar Lista. [...] uspjeh. Čestitam.
Očekujem sada odgovor na moje iscrpno pismo što sam Ti ga
poslao po Predragu. Malenima ću se javiti pismom, ali neke
naročite novosti nem am da im javim. Rebus hic stantibus sve
je kao što je i bilo u toj stvari. Pozdravi Svoje, a nemoj zabo­
raviti na m og Starog i njega naročito pozdravljam, a javit ću
m u se čim stignem. Zdravo. Voli Te Tvoj M. K.
2.III.946. Bgd subota oko V2 9 na veče. Do sviđanja

75-
B e l a k r l e ž i, iz Za g r e b a u beograd , stu deni 1946. Dragi moj
- primila sam Tvoje drago pismo i brzojav - a to su sve veli­
ke radosti! A najradosnije u brzojavu: do viđenja! A pošto je
kongres 17 i 18 to Te se nadam oko 20 .og zar ne? Kuća neka
se dobro grije, izvještili smo se u ovom [...] a i parnicu smo
dobili sa ovim kovačem ispod nas, jer je komisija bila i za­
branila m u rad u lokalu, a i za ono u dvorištu dozvole nema.
I tako je sada m ir dok zim a traje. Jer ljeti će se iz dvorišta
silna buka slušati, kraj o tvorenih pendžera - ali do ljeta
tko živ tko m rtav! Sada je b arem ovo (m ojom sam o za­
slugom ) prestalo.
D rago m i je da si bio na pruzi i svojim očim a vidio to
čudo naše djece i našeg vrem ena. N adam se do ljeta i ja
tu d a provozati.
Evo Ti šaljem dvije slike ove m nogo ogovarane barunice - pa
sam prosudi. Ali vrati ove slike kad se i Ti vratiš.

193
B il j e š k e

e / što je kao ministar vanjskih poslova t. zv.

N DH neposredno učestvovao u odvodjenju
nasilnom naše radne snage za fašističku nje­
mačku industriju,
f / što je izdavao i potpisao kao član "vlade”
t. zv. N DH m nogobrojne i zločinačke zako­
ne, naročito zakon o privilegovanom i izvan­
rednom položaju njemačke narodnosti grupe
u NDH, o kolektivnoj odgovornosti gradja-
na-porodica naših rodoljuba, o rasnoj, vjere -
sijskoj netrpeljivosti i.t.d., [...]
tim svojim delovanjem okrivljeni su počinili
djela veleizdaje, ratnog zločinstva i narod­
nog neprijatelja opisana u čl. 13 i 14 Uredbe
0 vojnim sudovima od 24.V.1944. g., pa se
radi toga na osnovu čl. 16 i 17 citirane U red­
be i čl. 1 Uredba o nadopuni Uredbe o vojnim
sudovima proglašuju ratnim zločincima i na­
rodnim neprijateljima i
Osudjuju:
1 . BUDAK dr. MILE, 2 . RUKAVINA JURAJ
“JUCO” I 3. VIDNJEVIĆ IVAN na kaznu smr­
ti vješanjem, trajan gubitak gradjanske časti i
konfiskaciju imovine u korist NOP-a, [...]
Ova presuda je izvršna.
OBRAZLOŽENJE
Sud je kod donošenja presude stao na stanovi­
šte, da su svi optuženi kao visoki funkcioneri
ustaškog pokreta i t. zv. Vlade zločinca Pave-
lića vršili zločine kao pokretači, organizatori
1naredbovci masovnih ubijanja, mučenja, pri­
silnog iseljivanja, odvodjenja na prisilan rad

194
 P. SM A

Ovdje je mnogo gadno vrijeme. Tri dana i noći neprekidno

curi i curi i snijeg vodeni i kiša magiena. Dušu sam uvukla, ču­
čim kod kuće cijelog dana, jer večerom obično igram. Sjedim
i sjedim i čekam. Nešto mi se ružno prisniva pa me po danu
muči i svakakvim mislima razapinje - ali to je od toga što či­
tam sada Ljiskova i što je i to veliki majstor ruski i u dušu ti se
zavlači i začarava te ruskom snagom koja je snaga iznad svih..
Stupica da će u Moskvu na režiranje! je li Ti kada poslao glase
0 sebi? Čitala sam jednu njihovu sjajnu kritiku: T a je predsta­
va kažu ponos ljubljanskog [ ...] - a kreacije igralcev "ne po-
zabilni igralskih likov”! Čim se vratiš m oram o skočiti do njih.
Mi ove nedelje igramo sutra u sredu i subotu. (Vidim i vi
tam o u subotu!)
Punom oć nisam još dobila, kao ni ono izvjesno opširno na­
javljeno pismo.
Pozdravi Radovana. Znaš i zašto?! Molimo Te ponovo da se
ostvari to gostovanje. Ostaj zdravo i dobro i veselo kao što
sam ja tužna i um orna i suvišna bez Tebe.
Tvoj stari i prastari
drug i dečko
1prijatelj
i “gnjavatorski” B.
Sada počinju u Osijeku probe za Glemb. [...] Doka će ići valj­
da da režira.

76.
K r L E Ž A BELI, IZ B E O G R A D A U ZAG R EB , PR O SIN A C 1 9 4 6 . Draga
Bela, (najmilija),
Tvoje sam pismo primio jutros i odgovaram Ti u dvije riječi.
Preselio sam se u Majestic po odlasku Slavena, s kojima sam
(u načelu) m orao do Ljubljane i natrag, ali sam ostao da ih
dočekam ovdje na povratku.

195
B il je š k e

i u logore stanovništvo, te paleže, uništavanja

i pljačke narodne imovine.
Zločinačka djela optuženih smatra sud doka­
zanim njihovim priznanjem, notornih činje­
nicama kao i samim položajem i dužnostima,
koje su optuženi zauzimali u terorističkom
ustaškom sistemu, kao i s obzirom na objek­
tivni učin njihovog djelovanja.
Sud nije m ogao uvažiti način obrane optuže­
nih svaljivanjem odgovornosti na druge, jer je
notorno da su optuženi s obzirom na visoke
položaje koje su zauzimali direktno odgovor­
ni za ta djela. [...]
Presuda je izrečena obzirom na težinu poči­
njenih krivičnih djela optuženih kao prema
stepenu krivične odgovornosti pojedinih op­
tuženih.
Smrt fašizmu-Sloboda narodu ![...]
Točnost prijepisa ovjerava: Sekretar Vojnog
suda II. Arm. poručnik: Marijan Ružić

Vijest nad kojom se Krleža rasplakao na uli­

ci, da je u talijanskom zatočeništvu stradao
Ranko Marinković, srećom nije bila točna,
no s tim e da - "našega Petra više nem a među
nama, to je za m ene još uvijek neshvatljivo
i ja se još nisam snašao nad tom strašnom ru­
pom i to je kakva-takva, upravo jedina riječ,
koju ponavljam samome sebi od tog kobnog
trenutka, kad sam doznao da ga više nem a
Krležaplače za
m eđu nama. S njime mi je otputovalo dva­
Rankom Marinko-
deset i pet godina naše zajedničke mladosti, vićem

196
 P is m a

Agonija je bila otkazana iz tehn. razloga. Igra se u utorak. Ja

ostajem ovdje do subote 21.XII. (po svoj prilici) 28.XII. zatim
od 2 . 1 .-6 . 1, m oram ponovo biti u Beogradu. Ne znam da li mi
se isplati putovati u Zgb. Dobit ću ovih dana sobu izvan hote­
la, tj. bit ću smješten po prošlogodišnjem uzoru. Zdrav sam.
Zahladilo je do minus 7. Duva vjetar. Sada m ije u hotelu do­
bro i toplo, premda me je i I. Vejvoda primio gostoljubivo, ali
hladno, s obzirom na pokvarene uređaje centralnog grijanja.
Editu pozdravi. Drago m ije d a je ostala živa. Ne savjetuj je
ni u čemu, jer ima svijeta kojem se ne može savjetovati. Pri-
lažem ti dvije kritike o Agoniji da vidiš prijem. Neurasteni-
čne reakcije, a taj Bojan gubi živce. Interesira me da vidim to
toliko ispsovano čudo od predstave. Sa Slavenima bilo je na­
porno, često dosadno po protokolu. Inače dobro. Dobio sam
toliku masu zadataka, a i sam sam u svom poslu u takvom
zakašnjenu, da me hvata omaglica.
M eđutim ja sam uvijek radio najbrže u omaglicama. Čuvaj
se i pazi na svoje zdravlje, pazi da se ne prehladiš. Do viđenja
Voli te tvoj stari [...]

77 -
B e l a k r l e ž i , i z o p a t i j e u b e o g r a d , s r p a n j 1948. Dragi, dragi -

jutros, danas je visoki dan! Sve je divno sve leti - i sama sam
na krilima. Nikada mi m ore nije bilo tako plavo.
Jutros dakle, “Brašančevo”! Senzacium! N em am riječi.. Di­
vim se toj cijeloj kompoziciji, toj sveobuhvatnosti, toj erudi­
ciji, tom jezik u (!) ovim realist, dijalozima, m otivu “vištica”
- divim se, i toliko m e je zgrabilo da sam telegrafski odmah
dala tom e i oduška.
Poslije toliko pročitanih praznina bez niveaua, bez stila,
bez jačeg akcenta, ovo je kupelj, ovo je zbilja "pečat dara
duha svjatoga”!

197
B il je š k e

zapravo života, a to je ogrom na rupa, koje mi

nitko neće nikada ni ispuniti ni nadomjestiti”
- nije se mogao pomiriti: Petar Dobrović je,
izmičući u Beogradu policijskom satu, um ro
u liftu, O Dobrovićevoj, kao i o smrti Mare
Borčić, uz čije je uzglavlje bdjeo u sanatoriju
na Srebrnjaku, o Cesarčevu tragičnom finalu
Krleža je, već prem a prigodi, govorio i pisao
sjetno, s tugom ili očajem. O Singerovima
u Ausđrvvitzu i Kangrginima u Jasenovcu nije
govorio. Proces Đuri Vranešiću vremenski
uzevši nije, za razliku od onoga Budaku, bio
"prijek”, naprotiv trajao je sve dok revoluci­
onarna pravda nije zadovoljila svoju tenziju.
U toj je napetosti Krleža osjetio dah smrti iz
"tridesetogodišnje” pomrčine: to se tako ne
m ože pouzdano zaključiti, no pravi problem
nije bio u tom e što je Vranešiću poručio da se
“vrati” a nije ga uspio zaštititi, ulog je m nogo
veći - pod Vranešićevom sjenom trebao je i
ostati 'biblijski brodolom ac”.

Noću t a k o b e z s n a - piše Bela u veljači 1949.

za Ilustrirani vjesnik o dvadeset godina svoje
glumačke karijere: “...i svijetla, često razgo­
varam i vodim cijele dijaloge sa čudnim gos­
pođam a i ženama koje su se uplele u moj
život i koje su postale sastavni dio tog m og
života, jer me ništa ne može više odijeliti od
0 S in g e ro v im a
njih, jer se one isprepleću u mojoj mašti, u u Auschwitzu
1 Kangrginima
m račnim noćima, sam otnim šetnjama, vrevi
u Jasenovcu Krle­
i pulsu ulice”: ža nije govorio.

198
 P is m a

Dođite dakle dragi moj, da se provozam o ovim plavetnilom

pa makar i opatijskim. Sve o svemu soba je dobra, uzeti ćemo
svaki dan barku a ima i jedrilica.
Ideja, da dođeš preko Ljubljane je izvrsna! Samo neka Ti
Nada V. dade (ako još postoji) kupaći kostim!! Tvoje čuvene
momarsko-radničke Popajevske tam no m odre hlače, ćemo
dati poslati iz Zgb. Nadam se da ćete onda autom ovamo, jer
vlakovi ludo puni [...].
Ajde dakle, da odljetujemo ovo divno ljeto i ove galebove i
ove talase, na kojima sam se jutros zibala sa Ervinom i nje­
govom Mizzi. Sutra idemo u Medven i Mošćunićku Dragu
nekim malim m otornim kuterom svim minama u prkos!
Kako to da je moje pismo bilo rezervirano i konvencional­
no?? Možda je bilo. Ali razlozi su u meni. Trebalo m ije par
dana dok se snađem. A onda sam uvijek kao paralizirana.
Sada je 5h, žurno nosim sama ovo pismo express na poštu.
Možda Te još zateče da Ti kaže: koliko silno i kako jedva če­
kam da Te vidim i čujem i da se unesem u najdivnije oči i da
čujem neizbježno: pusti me!
A dotle m nogo sreće!
Tvoja Bela
P. S. Pozdravi sve koji i m ene pozdravljaju: Vidmarja, Marko­
ve napose (Kamo će oni? Hoće li bar u Sloveniju?) Pozdravi
Maru, malu Maru. Jurkicu. Lijepog oca. Moj specijalni po­
zdrav Đilasovskom.. Ne zaboravi, Olge Dobrovića, Milana
i.t.d.

78.
Bela k r l e ž i, iz z a g r e b a u beograd , velja ča 19 4 9 . Mili i naj­
miliji,
kolika je sreća dobivati Tvoja pisma od Tebe pa makar u
duhu Fimuške i Fom uške - ali rekla bih radije Faluške...

199
B il j e š k e

V.
Iz a zasto r a

Razgovarajući tako sa m ojim scenskim liko­

vim a kao sa dragim i bliskim bićima, ispi­
tujući i istražujući ih, nastojim što dublje
proniknuti u njihova duševna stanja i raspo­
loženja, odnosno proniknuti u m otive, koji
su ih rukovodili u njihovim životnim akci­
jam a. I kolikogod koja ta ličnost bila m rač­
na m oralno i m entalno, treba uvijek ispitati
motive, koji su doveli tu ličnost do te nega­
tivne akcije na sceni. Često ni sam pisac nije
dao dovoljno plastike pojedinom licu, koja bi
akteru dala dovoljan putokaz. Taj putokaz
bit će uvijek najsigurniji, ako razm otrim o
socijalne uvjete i m om ente, koji su uslovili
form iranje dotične ličnosti. Jer prići takvoj
jednoj scenskoj ličnosti sa crnom paletom ,
t. j. ocrniti je potpuno negativno, značilo bi
pravi kabinet voštanih kipova, značilo bi “ne
udahnuti joj dušu” i ona ne bi m ogla djelo­
vati ljudski. A to je, mislim, uvijek i uvijek
najvažnije, je r djelujući “papirnato” gledalac
ne bi m ogao da zamisli da im a takvih žena
i da ih je on već negdje susreo “vani u živo­
tu ” i da ih susreće dnevno i da ih sam lično
i poznaje.
Glumac je dakle dužan, kao neki državni tu ­
žilac, da istodobno ispituje, optužuje i brani
svoju ličnost koju igra na sceni. Jer koliko bi
inače ogrom no bila teška zadaća uživljavanja
u kompliciranu ličnost Kitty W arren, kad ne

200
 P is m a

Jedino što me je iznenadilo ono salonsko putovanje nad sm r­

tonosnim [...] jam am a. Odkud da baš zaustavi voz nad tom
jamom? Veliko Ti hvala i za brzojave koji dolete kao ptice iz
toplijih krajeva.
Ja sam inače dobro i zdravo. I evo prvo ju tro što ne m oram
juriti već u Vz 9 odnosno 9h i zato Ti u krevetu u empiru
pišem ovo žuto pismo i ne m ogu dosta da napišem kolika je
pustoš ovdje u Kavurića 23. Danas je 2 . februar, igramo veče­
ras 99-u glembajevsku dramu. A 14.-og- 100 .-u.
Apropos toga: Glumci već sada navijaju o tom e da se nadaju
da častim, da ovo da ono. I vidim da bezuvjetno očekivaju
nešto od autora. Pošto Te neće biti ovdje da večera banket u
Espl. koja bi bila m ožda najzgodnija, nem a smisla bez Tebe.
Ili možda misliš da im a ? Ili da im svakom pošaljem u gardero­
bu 1 flašu (likera cognaca) kutiju bom bona i cigarete. Sta m i­
sliš o toj propoziciji? O dm ah mi odgovori. Za nabavku toga
dobila bi odobrenje u magazinu.
Jer cvijeća m om entalno nem a nikakvog u ovom mjesecu.
Jedva čekam Tvoje vijesti o izložbi.
Kad ćeš poslati pita Slavko B. materijal Lirike??
Je li Milan postao intendant ili nije? Kani li tkogod m ontirati
Glembajeve? Ili bilo što drugo od dotičnog autora? Ovdje je
Kazna skinuta nakon druge predstave.
Sinoć sam slušala Hejbalovu u Batterfly. Imala je senzac. uspjeh.
Sasvim izvrsna. Oduševila me. Sada uvijek sedim u operi kad
sama ne igram. Prođe mi ugodno veče. Inače sam Ti pustinjak.
Ovdje je zdrava sunčana suha zima. Mislim da će Ti šubara
dobro doći.
Staricki svi po redu dobro. Mnogo Te pozdravljaju.
Ostaj mi samo zdravo i ugodno i ne zaboravi
na Tvog starog
"pesni” B.

201
B il j e š k e

bismo znali i razumjeli motive, koji su je do­

veli do toga, da postane bogatom vlasnicom
javnih kuća po svim evropskim velegrado­
vima i time sebi iz toga stvori unosan zanat
(Bernard Shaw “Zanat gđe W arren”).
Sjajno Shaw-ovo pero motiviralo je dovoljno
njen moralni pad, a uzrok njene morbidnosti
prenijelo na društvo tog vrem ena i znatno pri-
pomoglo interpretatkinji u izgrađivanju tog
bolesnog lica. Ali gdje to pisac nije u dovolj­
noj mjeri učinio, treba akter da ga nadopuni.
Pisac je gospođi W arren, uza svu odvratnost
njenog bića, dao sjajan atribut: majčinsku
istinsku i veliku ljubav za njenu jedinicu Vi-
vie, i time je, slikajući “između crnog i bije­
log”, stvoren savršen ljudski lik, u koji inter-
pretatkinja m ože da se uživi i da ga zavoli
- i da noću dugo razgovara sa tom čudnom
gospođom, i da istinski plače zajedno s njome,
kad ona iznosi svoje mračno djetinjstvo po
podzem nim engleskim fabrikama devetstotih
godina, gdje se radilo šesnaest sati za četiri ši­
linga, gdje se zeblo i gladovalo i spavalo pod
mostovima.
Isti je slučaj sa barunicom Castelli - Glem-
baj. U cijeloj toj suženoj ličnosti jedna je re­
čenica putokaz odnosno baza glumici: “Moje
djetinjstvo nisam ja sprovela kao vi, Leone,
po perzijskim ćilimovima, vi ne znate što to
znači smucati se po parkovima, po jesenjoj
kiši, gladan, poderan i bez krova! Vi ste počeli
živjeti sa rentom od dvadeset funti mjesečno

202
 P is m a

79 -
K R L E Ž A BELI, IZ B E O G R A D A U ZAG R EB , VE LJAČA 1949. Mila moja
poeteso,
Dali su mi neku veče (upravo preds. srpske akad. nauka i nje­
gova gospođa) broj ilustro. Vjesnika s vašom varijacijom, na
moje najveće iznenađenje, i tako sam sproveo jednu, reče­
mo, noć s Vama, u duhu, u postelji, čitajući Vaš essay, upravo
autobiografski fragmenat, u obliku feuilletona, za koji je šteta
d aje objavljen u tako opskurnom listu i tom opskurnom pri­
likom. Da vam Vaš suprug nije iskvario stila, moglo je i na
tom polju postati nešto od Vas golemo, kao što je i Vaš alt
i Vaša m nogostruka nadarenost propala u vezi s Vašim bra­
kom, koji Vas je što bi rekli Beograđani: umisao. Egon Kalle
imao je pravo kad m ije skrenuo pažnju na Vaš nesvakodnev­
ni talent, draga moja gospođo M. K., na koju mislim i tom
prilikom sentimentalno, par distance, dakako!
Ja sam, brate moj, preselio. Stanujem Rumunjska 5. Nisam
posve siguran da li će [...] funkcionisati pošta, pošto stanujem
u jednom ljetnikovcu s poslugom sam i sa stražama. Za svaki
slučaj piši mi preko Mil. V. B. Takovska 29 dok se stvari s m o­
jom individ. poštom ne organizuju. U kući je telefon 50-917.
Možeš me zvati ako je potrebno oko 9hpr. podne. Telefon je
u jednom od prijemnih kabineta, ali tako daleko da ga m ogu
čuti samo ja, kada ili “zajutarkujem ” ili kada čitam knjige
u blizini.
Glede Tvog dolaska ovamo treba da se dogovorimo: ovdje
ima mjesta za Tebe i za 15 takvih kao što smo nas dvoje, a teh­
ničku stranu Tvog dolaska iz Agrarna treba da dogovorim o
i tam o i ovdje.
Očekujem od Tebe odgovor na ovo svoje 2 . bgd. pismo. Oko
19.11. i [...] priprem a oko toga datum a nisi me izvjestila nego
samo u principu, a ja sam Ti savjetovao da razdijeliš darove

203
B il j e š k e

od vašega oca, a ja? Kako sam ja započela moj

život? Sa poderanim cipelama, jednom otrca­
nom lisicom oko vrata.” Eto to je razlika iz­
m eđu nje i Leona. Ona se kao brodolom ka
spašava sa dna života kako zna i umije. Bez
skrupula i morala izgura se do Glembajevih
salona, jer se drugačije nije moglo.
Pa tako i ta opaka žena ima ljudskih m om ena­
ta, koji na čas zasiju iz nje i omogućuju akterki
da joj se približi do emocionalne intimnosti.
Luckasta Kleopatra Mamajeva (Ostrovski "Do­
lijala lija”), ima starog muža, njen je život
ocvao, živi pusto i prazno, sito i bogato u M o­
skvi 60-ih godina, gdje je društvo bilo takvo
kakvo mladić Gjumov i optužuje. Jasno je da
se Mamajeva, poigravajući se vatrom iz do­
sade i vlastite praznine, zaljubljuje u mladića
i da m u se osvećuje, kad je on zbog karijere
napušta.
Danas nam se Kleopatre pričinjaju lutkama
u taftu i čipki, vrpcama i kovrčicama, i mi ih
žalimo što su tako sterilno živjele, ali m ora­
mo razumjeti njihov odgoj i mentalitet, a ra­
zumijevajući ih mi smo ih prigrlili kao svoju
ličnost, da bi ih što vjernije interpretirali.
Sjedeći tako često po cijele noći u društvu svo­
jih dragih gospođa: gospođe W arren, baruni­
ce Castelli i Kleopatre Mamajeve, nije čudo
da se tom društvu “otm jenih dama" priključi
i priglupa ogrom no debela protinica Sida (Sre-
mac: Pop Cira i pop Spira) sa kokošjim hori­
zontom iz Banata, ili vesela amoralna udovica

204
 P is m a

tom prilikom. Ja Tebi poklanjam na uspom enu Sebe, a to je

jedino što imam, a osim toga mislim da nije suviše pretenci-
jozno ako Ti sugeriram da si kupiš kakvu rožicu ili fijolicu,
mislim staklenku.
Stanujem u blizini ljetnikovca Paje i Danice i tako sam sinoć
bio kod njih na večeri. Bila je mjesečina proljetna. Čitam
mnogo. Napisao sam nekoliko pjesama. Mnogo konferišem.
Da te gnjavim s Izložbom nem a smisla. O svem ću Ti pričati,
a Ti ako ne budeš pospana, Ti ćeš i to moje pričanje prespa­
vati, jer ako nije riječ o Teatru Ti si pospana. M eđutim je ova
Izložba već sada priličan Teatar. Večeras stiže m aestro Lj. B.
u Bgd u toj ulozi. Javi se. Piši kako zdravstvuješ? I zdravstvuj,
mili, sa svima starcima i mladencima.
Voli Te Tvoj M. K.

80.
B e l a k r l e ž i , i z z a g r e b a u b e o g r a d , v e l j a č a 19 4 9 . Dragi i naj­

miliji, eto i to se svršilo, taj 14.11.! Mnogo nerva, m nogo po­

sla, mnogo toplog uzrujavanja, m nogo svega oko toga - ali -
ali, sa "triumfalnim” ishodom! Veče pod sretnom zvijezdom
- petokrakom..
Poslije I. čina na jednom stolu glumačke [...] glumcima od
mene, odnosno od autora, odnosno preko mene, od autora,
to jest od m ene i od autora. Sadržaj: u cvijeću: 1 fini liqueur:
[...], Orange, Vanille, Cherry Brandy, Cacao, 1 butelja Rizlin­
ga, presovane smokve u kutiji y2 kg, Vz kg desertnih čokol.
bombona, 100 kom. cigareta, [...]. Sve to garnirano u celofanu
u raznim bojama i vrpcama. I to svima i alternacijama i šapta­
ču i inspicijentu. [...] von 12.000 Din!
Na drugom stolu darovi za barunicu: slovom 19 buketa od­
nosno košara i košarica, a m eđu njima jedna najdragocijenje-
nija - u platonskom smislu! Od [,..]srebrena [...] za vino, od

205
B il j e š k e

Šarka (Nušić: Ožalošćena porodica) u dubo­

koj crnini iz Beograda, koja samo misli, kako
da se dočepa srebrenog budilnika, od m rtvog
rođaka, koji joj i nije rođak. Iza nje pojavlju­
je se na "adnu m inutočku”, grofica Madlen
Petrovna (Krleža: U agoniji) ruska emigrant-
kinja, dama petrogradskog dvorskog društva,
koja nije nikad naučila naš jezik i koju je val
revolucije bacio u naš grad. Uz nju je brbljava
teta Elvira (Horvat: Prst pred nosom). Sve te
žene, dijametralno oprečnih društvenih sloje­
va i raznih pogleda na svijet traže svoju speci­
fičn u inkarnaciju.
Jer ogrom an je raspon izm eđu bečke kokote
barunice Castelli, do Anisje, ruske seljakinje
(Tolstoj: 'Moć tm ine”) u zabačenoj guberni-
ji stare Tolstojeve Rusije. Nepismena divlja
priroda Anisije, truje svog starog bolesnog
muža, ogrezla u zločinu ljubavi za mladog
slugu u kući, kojeg nagovara da ubije dijete
nedozvoljene ljubavi sa pastorkom. Pa ipak
žalimo Anisju i žaleći je razum ijemo sve okol­
nosti, vanjske i unutarnje, koje su je dovele do
ruba života, do ruba ljudskih granica.
D ijapazon tih oprečnih scenskih likova tra ­
ži najveću psihičku, a napose fizičku trans­
form a ciju .
Dok razmišljamo o svakoj njihovoj gesti, boji
kose, kao i boji njihova glasa, isprepleću se te
ličnosti u nama, žive s nama, i mi im dajemo
dio naše vlastite ličnosti kao što su se one dale
nama. Ne m ožem o se odvojiti od njih ni za-

206
 P is m a

Vlaste “kristala” zdjela neizbježna, dalje jedna vaza amatist

boje sa zlatom od nepoznatog počinitelja, još jedna vazica,
još jedan antikni tanjur.. [...] I. čin aplauz na baruničin na­
stup na scenu, u zadnjem činu bacanje cvijeća iz jedne lože
na pozornicu. Sve poznati i stari trikovi, ali uvijek golicavi za
“um orne pajace”..
Zatim primanje u stanu umjetnice: hladan buffet: Bujon u
šalicama, Kelte Phatten, majoneza, ruska jaja, paštete, ribe,
čokoladni hrbtovi, hamburgeri, džardineto cane kava, rakija,
vino soda cognac, - i šampanjce u 3h. Ali to samo kao simbol
blagostanja: 1 boca na 10 ljudi. Primanje se održalo u svim
prostorijama sa novo presvučenim foteljama i novim zavje­
sama i popravljenim polupanim prozorima. Uzvanici:
Mato G. / Vlasta D. / Gizela H. / Priča Zl. / Murtić Edo /
Zdenka Sev. / Angela Sev. / Zlatko Zeling. / Ing. Vouk
Gosti su se razišli u Vz 5h...
Nato je domaćica legla um orna kao lješina, od slave, cvijeća
i vina i sjetila se: "da svaka slava po smrti miriše”. Stara je
dama vidila drugog dana d aju bole sve kosti i zglobovi i nervi
i zabrinuto je pomislila: Da nije ovo početak druge mladosti?
A lije ipak veselo odskakutala na kružok, da čuje kako to za­
pravo stoji sa socijalizmom.
Počivajući dakle na lovorikama, pišem Ti ovo pismo kao
brzi odgovor na sva tri pisma, Tvoja najdivnija pisma, koja
su za m ene jednako uzbudljiva kao i pred 20 odnosno preko
dvadeset...
Ushićena sam da m ije članak prošao Tvoju cenzuru. List u ko­
jem je objavljen jeste bulevarski ali tim je veći tiražni uspjeh.
A čitaju ga sve one mile djevojke iza šaltera, po brijačnicama,
kod zubara, po periferiji i umataju u njega jabuke i meso i ga-
loše, i djeca prave zmajeve, pa će tako i moj članak da se vine
do Olimpa, odnosno da padne u blato. Pa šta hoćeš više?

207
B il j e š k e

boraviti ih u samotnim šetnjama, ni u m etežu

ulice, jer tko bi mogao zaboraviti tužni život
patnice mučenice “raba Božjega” radnicu Anu
(Gorki: “Na dnu života”) koja umire od sušice
u krcatom prenoćištu u krevetu slupanom od
starih sanduka, u smrdljivim krpama i sivim
dronjcima, u kojima se i crvena boja njene
ispljuvane krvi pričinja sivom - u toj paklenoj
i žmirkavoj rasvjeti dna života...
"Nikad se nisam pravo najela, strepila sam
nad svakim zalogajem, m už me cijelog života
tukao, od toga sam i dobila sušicu. Ah, kad
bi se moglo bar još malo živjeti” ... hropac...
sm rt...
Prosjak Luka jedini je koji dolazi sa zapalje­
nom svijećom u pivskoj flaši, da nad tom m r­
tvom Anom prošapće jedan tužni: “Oče naš
iže jesi na nebesi, da svjati se imja tvoje, da
budet volja tvoja”... zastor...
T om m alom ulogom Ane, Gorki je grandio­
zno fiksirao cijelu jedn u klasu ljudi tog vre­
mena. Legije takvih patnica umirale su kao
posljednje krpe na svijetu. Uživljavajući se
dakle u sudbinu nesretne Ane, glumica m ora
osjetiti najveću emociju, koju m ože da dade
scenski lik.
Biti najbjedniji i najzadnji m eđu ljudima, a biti
toliko čist i prozračan. Nikada nitko i nigdje B e l a o Gorkom:
Nikada nitko i nig­
neće napisati scensko um iranje tako poetski,
dje neće napisati
a tako okrutno snažno kao Gorki. scensko umiranje
tako poetski, a ta­
Zato ulogu Ane, gotovo skicu jedne uloge, ko okrutno snažno
ubrajam među najmilije scenske pojave. Poslije kao Gorki.

208
 P is m a

Sada ću nastaviti rad kod zubara, tako da idući mjesec m art

m ogu skočiti do tebe u Rumuniju da Te vidim, da te uhvatim
za ramena, za glavu, za ruke, da Te jako jako zagrlim i da te
pitam da li me još malo voliš, najvoljeniji?
Nije ni izdaleka istina da bi ja zaspala kod pričanja o izložbi!!
Naprotiv, to me sve silno silno zanim a.
Naši idu u Banjuluku sa Agonijom (dvije večeri) / 7. i 8. o. mj.
Ja sam se izvukla. Ide alternacija.
Navodno će ići i u Ljubljanu. To bi otišla.
Sada Te ostavljam i m nogo m nogo pozdravljam.
Noć je. Sreda 1 lh. Sutra u četvrtak ju tro nosim ovo na poštu
prije seminara.
Ostaj mi dobro, čuvaj zdravlje! Trebaš li odijela? Rublja? Ili
bilo što?
Budi dobar pa mi opet piši i to m nogo i skoro.
Tvoj B.

Ovu m ije pjesmu spjevao Mato G. i recitirala ju je Liza H. na

"primanju”:

Kad Te gledam kako glumiš

Znadem da me pogled vara
Jer sudeći po umijeću
Morala bi biti stara
No kad gledam lik Tvoj sjajni
I zanosni stav pri radu
Onda vidim lijepu ženu
I glumicu posve mladu
Primi moje dobre želje
I čestitke k svojoj slavi
Pamti da sam Tebi odan
I prijatelj vjerni pravi.

209
B il j e š k e

scene smrti, kad je zastor pao, diže se, izvlači se

glumica iz onih krpa i dronjaka kao pročišćena
i istinski uplakani obrazi i isplakane oči dali su
joj da doživi jednu od najljepših emocionalnih
senzacija na sceni. Eto to su m om enti u životu
glumaca, koji su vrijedni da se dožive: Isplakati
se nad jednim životom i sudbinom Ane i svoje
suze pomiješati sa njenom bijedom i tim su­
zama olakšati m nogu svoju intim nu tegobu
i bol... Tim suzama i tom smijehu posvetila
sam dakle u svim tim i m nogim drugim žen­
skim tragičnim i komičnim scenskim portre­
tima m nogu besanu noć, posvetila sam cijeli
jedan život.
Godinama živeći u tim likovima i kroz njih
bruseći ih dotjerujući i razrađujući ih od pred­
stave do predstave, često se tiho javlja skepsa i
malodušnost koja potkapa i nagrizuje svako arti-
stičko nastojanje. Lucidna samokritičnost odu­
zima nam često naš mir, remeti već stvorene
koncepcije, tako da satima i danima diskutira­
m o sa našim partnerima ili redateljem, tražeći
nove oblike i tapkajući često u tami, dok naj­
ednom ne zabljesne pred vašim očima tip do­
tične uloge u punoj plastici. Jer kao što stečeni
kontakt sa publikom, zasluženi aplauz, jedan
cvijet, nečiji blagi osmjeh iz gledališta može da
glumca orlovski ponese, tako isto neuspjeh za
koji glumac ima istančan organ, može da ga
surva u očajanje, u pustoš samooptužbe.
N e u s p je h m o ž e
U tom ritm u uspjeha i neuspjeha, u takvim
s u rv a ti g lu m c a u
samotnim vraćanjima poslije predstave, onim očaj sa m o o p tu ž b e

210
 P is m a

81.
K R L E Ž A BELI, IZ B E O G R A D A U ZA G R EB , VELJA ČA I 9 4 9 . Mila m o ja

jubilarko,
Pozdravljam Te i zahvaljujem Ti na pismu, samo ako mi bu­
dem o mijenjali pisma u om jeru 1:3, ja ću se naći u opasnom
handicapu u negativnom smislu, to jest Ti si na profitu (i to
ne samo u pitanju pisama). Vidim da je ta slava, satkana od
hartije, pljeska, lažnih riječi, kulisa, liqueira i mayonaise bila
zaista velebna. Vidim da se kod slavljenice našlo jedno zaista
šareno društvo, samo ne znam kako je tam o dospio i onaj
ingineur s vučjim im enom, koji me sjeća njegova Imenjaka
iz Akademije Jugoslavjanske, nosioca slavnog apotekarskog
imena i toliko odioznog, te sjena onoga pada na ime ovoga
Tvog gosta i zamračuje mi um.
Ja sam dobro. Zdrav sam. Eto, popio sam čaj, sunčano je ju ­
tro, toplo je kao u martu, zapravo je proljeće, klize po Ru­
munjskoj limousine i odjekuju njini claesoni, čuje se iznad
oblaka grmljavina jedne elise, subota je i negdje u blizini zvo­
ni zvono slatkog pravoslavlja, što je ovdje u gradu, koji se
zove Dar Ul Džihad ili Dar Ul Hair - veom a velika rijetkost.
Najavljuješ mi svoj dolazak početkom marta, što me je uve­
like razveselilo. Ne znam da li su potrebne neke naročite for­
malnosti, da se to pokrene i čekam od Tebe sugestije. Ja sam
o tom e ovdje govorio, da nem a smisla da ovdje samotujem,
ako budem m orao ostati ovdje do juna, i rečeno m ije, d aje
posve prirodno da dođeš i Ti.
Obrazloženje tog Tvog izleta - do maja ili juna - nije dakle
problem.
Što se tiče tehnike stanovanja (topla voda, čaj, hrana, stan,
kisela voda, etc) sve je besprekorno, više od toga - uzorno
- a balkonitis Tvoj ne može da zamisli većih ekscesa. Kavka­
ski orah nije da nije i lampitusa ima, ali i prostora prostranih

211
B il j e š k e

pustim i hladnim ulicama, pijerotski blijedih

demaskiranih obraza, kada samokritično re­
kapituliramo odigranu ulogu i kada nervoz­
no stišćemo ključ od kapije i ulazimo mrtvo
um orni u našu kuću, dok se uspinjemo stepe­
nicama osjećajući hladni metal ključeva u dže­
pu kao hladni metal revolvera, često proživ-
ljujemo našu tešku profesiju, klovnovski tra­
gično - ali u tom e i jeste sva ljepota vječnoga
Pierota...
I dok tako broj odigranih predstava raste, na-
jedam put se na plakatu pojavi brojka 100. Sto­
ta predstava je uvijek jedan mali datum, jedan
mali jubilej. Stoti se put oblačimo, šminkamo,
stoti se put pojavljujemo u jednoj te istoj ulo­
zi. Reći će nam netko: pa to ste već sto puta
igrali! Da, stotinu puta, ali sa jednakim res-
pektom i jednakom trem om , bez koje i ne
može biti prave scenske vibracije i intenzivno­
sti. Kod stote predstave Gospode Glembajevih
tužno ćemo se ja i moji drugovi osvrnuti na
minulih devedeset i devet predstava i prebro­
jiti ćemo sve one drage naše partnere, čija su
imena zauvijek nestala sa plakata "Gospode
Glembajevih”.
Tu je Đ uro Prejac, prvi Fabricij - Glembaj.
T u je Ivo Badalić, prvi stari Ignjat Glembaj,
zatim prvi Leone Glembaj - naš nezaboravni
Dubravko Dujšin. Beogradski stari Glembaj
Dragi Gašić, beogradski Fabricij - Milan Ga-
vrilović kao što su ga zvali “stari gospodin”.
Beogradski doktor Altman, Vojislav Turinski,

212
 P is m a

i m nogo vaza od kamena, terasa i pergola i fontana, alepa,

skalina, pelonsa i tapis - vesta. Elem dođi što prije. Živim
tako da telefoniram. Sinoć su mi bili ovdje u gostima posli­
je večere apr'es souper Danica i Pavle. Kahva, ham burger s
bouquetom muskatnim, rakija, kruške (carske, šumadijske),
pom orandže, duhovita konverzacija, poslije toga prečitkava-
nje raznih knjiga, kojih se ovdje nagomilalo poprilično, jedan
Busonijev koncert iz Rima, Rimski Korsakov iz Frankfurta,
san kod otvorenog prozora, crvendaći, svrake, ciciban, vrap-
čići, [...], gnjila jugovina koja se probija kroz sunce, orange
u gustom prelivu crvenila, teška noga straže kao u Strind-
berga i to su dakle te slike i ti trenutci od kojih je sastavljen
m om entalno moj tok životni, pun raznih problem a tehničkih
itd. Javi se. Očekujem pozitivne predloge. Ne trebam ništa.
Ako budeš dolazila javit ću Ti što da poneseš. Tvoje sve po­
zdravlja a Tebe zove Tvoj M. K.
Obiđi m og starog i budi m u pri ruci materijalno, da ne osjeti
da me nema, što on i onako ne čini. Zdravo.

82.
B e l a k r l e ž i, iz Mili moj,
za g r e b a u lju b ljan u , l is t o p a d 19 5 3 .

utorak veče, sjedim i pišem Ti dragi! Ovdje je zahladilo de­

cembarski i ako je pravo zimsko sunce. Inače sam dobro. Pe-
pina kod mene spava i to m ije veom a ugodno.
Organizirale smo sve da nađem o zam jenu Dragici. Ima m no­
go nade.
Sutra u srijedu mi počinju probe za tu glupu majoricu u Fel-
dm anu ali u svako doba m ogu ih po dogovoru prekinuti.
Sutra sam također na ručku kod Ervina! D obar tek.
Nadam se da si dobro i da stvari teku kao što moraju. Da li
što trebaš? Javi se što prije. Pozdravi ljude u bijelom, naročito
dr. [...].

213
B il j e š k e

zatim osječki stari Glembaj, Aca Gavrilović...

Svi su oni svojom velikom ljubavlju za te ulo­
ge i svojom plem enitom um jetnošću dali svoj
udio m nogim i mnogim predstavama “Gos­
pode Glembajevih” i njihovi glasovi i krikovi
koji su zanijemili za uvijek, odzvanjaju u meni
bolno i zvone jednakom snagom kao kad smo
na prvoj praizvedbi zajednički prije dvadeset go­
dina prošli one panične m inute pred premijer-
skim gongom.

Uredništvo Belin članak povezuje s jubilejom

“Glembajevih” kao naše “najjače suvremene
dram e” s rasponom njezine glume, time stoje
igrala u “dijalektima” - “m ekanom i pomalo
podrugljivom kajkavskom”, “pjesničkim kla­
sičnim dubrovačkim narječjem”, pa ličkim,
bosanskim, beogradskim govorom - te karak-
terizacijom, jer se, prezentirajući je, “borila
protiv naše domaće glembajevštine”.
Upravo taj detalj, percepcija glembajevštine, po­
stala je za Krležine osjetljiva, nakon što im se
promijenio društveni položaj, te s time pove­
zane društvene konvencije. Krleža je u vrijeme
priprema za glembajevski jubilej, kao i za same
izvedbe, u Beogradu, što samo po sebi govori
koliko m u je stalo do takvog ceremonijala, ali
predano sudjeluje u Belinim priprem ama koje
uključuju očekivanja iz njezine nove društve­
ne pozicije [78], No ne samo što nije znao da
Bela priprem a m em oarsku minijaturu za no­
vine, već je time zatečen u krugu beogradske

214
 P is m a

Pozdravi sve druge u ljubljenoj Ljubljani, gdje sam doživila

jednom najljepšu mjesečinu!
Grli Te i nježno misli na Tebe Tvoj stari
drug B

83 -
1958. Mila moja,
K R L E Ž A BELI, IZ Z A G R E B A N A BRIJUNE, SRPANJ

Na Tvoje Prvo brijunsko pismo od srijede 23.VII. evo Ti moje

Treće pismo kao argument da nemaš, dakako, pravo, bez obzira
što si u Fažani napisala da od mene očekuješ neke vijesti, jer,
na kraju krajeva, što znači očekivati “vijesti”, i to koje i kakve
"vijesti”, kad o nekim “vijestim a” uopće nije bilo govora,
a piše pismo čovjek koji je otputovao, a ne ovaj koji je za­
peo negdje ostavljen i zaboravljen, te sve kad bi želio, ne bi
ni um io da piše neke “vijesti” i obavijesti, kad nem a što da
kaže ni konstatuje osim fakta da m u je partner otputovao na
neke izlete, ljetnikovce, ručkove, na balove, u društva, i ako
neko ima da piše “vijesti”, neka ga obavješćuje ovaj drugi koji
ima što da m u javi itd. itd.
Danas je 26.VII. dan Svete Ane. Pišem Ti da Ti smanjim dosa­
du, tugu, tjeskobu i čamotinju, u jednu riječ da ti bude manje
dosadno "na istom mjestu već osmu godinu”, gdje Ti, kako
vidim iz pisma od 23.VII. i nije više tako strašno, jer imaš sve
sto je potrebno za sreću: lastavice, lahor, sunce, vedro nebo,
dobar san i fruštuk dakako, i loggiu i m ore i ljeto, a na koncu
i neku adresu kojoj se može pisati, bez obzira što se ta adre­
sa nije pokrenula da piše neke “vijesti” u smislu fažanskoga
befela.
Danas je, dakle, sv. Ana, skoro 44 godine što je zapravo po­
čeo ovaj rat... kažeš da me čekaš 38 godina. Ne znam kako?
1917-1958 = [...]. Mi smo se sreli u trećoj godini ovog rata,
koji traje 44 godine, a sve ako je tako bilo da me od 1917 do

215
B il j e š k e

elite, kao detaljem koji također vjerojatno nije

bio lišen ironičnoga prizvuka [79], Krležina je
opaska Beli kako bi joj tekst bio još uvjerljivi­
ji da nije postala zarobljenikom njegove fra­
ze točna - već je početak apliciran iz novele
“Cvrčak pod vodopadom ”: “S m rtvim a živim
u posljednje vrijeme i s njima razgovaram či­
tave noći.. ali problem, ako ga je u tom smi­
slu bilo, više nije kako Bela piše, koliko na koji
se način tum ače njezini postupci. Belaje "do­
bro pisala i prevodila”, kaže Krleža Elizi Ger-
ner, “ali možda nije imala dovoljno izdržljivo­
sti i strpljenja za taj posao. Uostalom Bela je
napisala i jednu salonsku komediju Razbijena
vaza. Ništa nije lošija od svih tih bulevarskih
komada.” Gerner potvrđuje Krleži daje i sama
čitala Belinu dramu, te d aje Gizela H um i tre­
bala ulogom u njoj slaviti jubilej, ali je Bela
tekst povukla. Nije se, kaže Gerner, željela
“ansamblu nam etati kao autor”. Pozadina je
vjerojatno ipak nešto suptilnija, kao i u slučaju
svojedobnog dramaturškog kraha Irine Alek-
sander - im plicitno bi Krležino m entorstvo,
i kada ga ne bi bilo, pothvat obezvrijedilo.
U svojim je sjećanjima Aleksanderova spočit­
nula Beli da se nije znala nositi s društvenom
ulogom pripadnice nove kulturne elite. Kr-
ležini, naime, Aleksanderovima nisu uspjeli
osigurati odm or u državnoj vili gdje su sami
bili pozvani, na što je Bela navodno replicirala
R a z b i j e n a vaza:
kako ni oni prije prevrata nisu bili dobrodošli Belina neizvedena
u svakoj prilici koja je Aleksanderovima bila drama

216
 P is m a

1919 nisi čekala, onda me svakako čekaš od 1919, dakle opet

39 godina, a nikako 38 ili opet ako je 38 po Tvom subjektivnom
mišljenju, onda me čekaš tek od 1920, a ja Tebe pitam , a što si onda
radila 1917-20. kad me nisi čekala? Z ar me onda zaista nisi
čekala? Da čujemo i to!
Danas je Sveta Ana [...]. A jučer je bio Sveti Jakov, brat jed­
noga od evanđelista, svakako čovjek iz Libanona, ili Sirije ili
Jordana ili Palestine, ista nesrećna Palestina koju [...] izgova­
raju [...], a na dan Sv. Kamila (18.VII) na sto i prvu godišnjicu
rođenja m oga oca, ja sam poslije podne otišao u V araždin i
dugo sjedio na groblju, gdje on nije pokopan, i bilo je tiho,
i bilo je zaista lirski tiho, a one varaždinske ravnice s uzne­
m irenim tam nim konturam a Strahinčice, Ivančice, Greben-
grada, Topličkih i Kalničkih brjegova i Duge Rijeke u daljini
i varaždinskih vinograda sve je to vrijedilo doživjeti i kad se
vratiš ili vratimo svakako treba da ponovim o taj izlet u moj
rodni kraj, u moj zavičaj - u Toplice, kamo smo odpješačili
28.VI.1920. s A. B. Š.
Danas mi je bio na ručku Gustav Krklec. Svršili smo jučer
knjigu eseja za bgd “Prosvetu” (treća, mašinska revizija) koju
je on “uredio” na način poznat, a sada završava i ta komedija
i tako se dogodilo da sam ga pozvao na ručak da sve dobije
konačno svoju formu.
Kat. F. ukuhava nešto šljiva, jer drugog voća nema. Jučer su
stigla drva pod krov: dva hvata dobrog materijala, prvoraz­
redna. Probudila me bjesomučna zvonjava, bijesna, postoja­
na, neprekidna, prodorna, dosljedna i moglo bi se reći bezo­
brazna. Katarina na placu, pola osam ju tro idem na loggiu,
a dolje barabe-drugovi, drvosječe, pilari, kočijaši, [...], šoferi,
u jednu riječ gospoda robovi, iz kojih progovara plavičast je ­
zičac rakije, rum a ili špirita. 2400 pila, 6400 cijepanje, 26.800
šum ska m jera dva hvata, 600 transport: znači [...] 36200

217
B il j e š k e

dostupna. Na sličan se problem, znatno ka­

snije, u pismu Krleži osvrnuo i Božo Aleksan-
der. Aleksanderovi su potkraj 1930-ih znatnije
materijalno pomogli Krležinima, ali Krleža
ni u toj prigodi tu gestu nije razum io samo
kao potporu već i kao obvezu. Kada je 1960.
došao u prigodu to učiniti, on je Aleksanderu
poslao znatnu svotu, kako bi se za boravka u
Beogradu lakše materijalno snalazili, vjero­
jatno s obzirom na nepovoljnu deviznu kon­
verziju. “Dragi moj stari F.”, odgovara mu
Aleksander, “priznajem da me je Tvoje pismo
neobično obradovalo i dirnulo, a novac d a je
zaista stigao, kako kažeš, s neba pa u rebra. Po
m om e shvaćanju i osjećaju ništa mi ne dugu­
ješ, jer bila su to vrem ena (1940), a i naši od­
nosi, koja isključuju novčana obračunavanja.
Bila m ije nam jera da Ti taj novac vratim, ali
sam od toga odustao jer previše cijenim T vo­
je prijateljstvo da bih zbog toga riskirao bilo
kakav nesporazum . Hvala Ti velika i sada sta­
vimo tu stvar ad acta za uvijek.” Kada pritom
Krležu pita “gdje će se i kada vidjeti” računa sa
složenim vlastitim, ali i itinererom Krležinih.
Iz Radišine, u kojoj su ih u veljači 1941. Alek­
sanderovi ostavili, Krležini su se odmah poslije
Božo Aleksander
rata preselili u veliki i lijepi stan unutar Lenu-
Krleži: Po mome
cijeve potkove, između Akademije i Kazališta. shvaćanju i osjeća­
ju ništa mi ne du­
Problem je, međutim, bio u tom e što su do­
guješ, jer bila su to
njogradska dvorišta u to doba još bila bučna, vremena ( 1940), a
i naši odnosi, koja
pa je Bela istodobno vodila upravne sporove
isključuju novčana
[75] i tražila mirnije, prije nego komfornije obračunavanja.

218
 P is m a

dinarjev za dim, za ništa, za dim na vjetru - za pram en toplog

vozduha.
Telefonisali su Markovi jučer. Oni stižu u Zgb kolima 1 .VIII
oko podneva i produžuju. Ja, m eđutim , b u d em li m ogao,
a nadam se da ću uspjeti, krećem 30. VII. u četvrtak i taj se datum
može uzeti kao više-manje definitivan i ti tako rezerviši meni sobu
za 30. VII. Ukoliko onda još ne bi bilo prostora (što se apar-
tm enta tiče), prespavat ću tu jednu noć do prvoga augusta
u nekoj sobi, a od prvog augusta, nadam se d aje sve već osi­
gurano po planu.
N isam p retjeran o oduševljen T ržičem , ali svejedno, vi­
djet ćem o.
Što se tiče organizaciono kućanskih pitanja, sve ću urediti.
Ovo moje pismo stiže Tebi u ponedjeljak i ja ga uzim am kao
posljednje ovogodišnje sezonsko pismo, jer Ti više neću pisat
na Brijune, vala, ni vijesti ni obavijesti nikakvih. Da znaš nego
se Ti meni osjećaj dobro i čekaj me do četvrtka. Kad m e čekaš
već 50 godina neće to biti teško još dva-tri dana. I dočekala
me, ako bog da, živa i zdrava. (Ovo “živa i zdrava” može
da bude nominativ ženskog roda i akuzativ muškog, dakle
odnosi se na Tebe i na mene, već kako se čita. Ibis - redibis
peribis. Zdravo, do viđenja [...]

84.
K r l e ž a b e u , i z s p l i t a u z a g r e b , r u j a n 1959. Mila moja B,
[...] i tako ponovo čekam od tebe vijesti i obavijesti o sebi,
0 tebi, o nama i o svim drugim stvarima.
Prije svega, što se m ene tiče nem am plana nikakvog! Spavam
1 dangubim tako da nisam pročitao ni retka, pa čak ni novine
ne čitam. Vidio sam do sada. 1. Konzervatorski zavod Cvita
Fiskovića, 2 . Arheološki muzej, 3. Capo Grosso Kaštel Iva­
na Meštrovića sa njegovim plitkim reljefima, koji prikazuju

219
B il je š k e

utočište. No kako Krleža sve do početka 1950-ih

uglavnom izbiva iz Zagreba, nije mu bilo teško
relativizirati prijedloge, poput onoga sa stanom
u nekoj vili na Josipovcu. Da bi se u konačnici
i na Gvozdu smjestili u vlastitom aranžmanu,
a ne iz rezidencijalne kvote.
Krležinima je 25. listopada 1952. na Gvozd
preseljena linija i "stalni automatski telefonski
aparat”. Te su godine Krležini ostali bez rodi­
telja, u siječnju je um ro Krležin, a za nepuni
mjesec, u studenom , tri godine poslije majke,
i Belin otac Mile. Još nedavno (1947) Belina
im se teta Gena, koja je živjela s njezinim ro­
diteljima, javila prvo na Bled: "Milo m ije da
ugodno provađate odm or na Bledu. Ja i mama
smo bile poslije prvog rata, a Vi eto poslije
drugog rata. Mi se sada samo sjećamo rado
boravka na Bledu, jer to je bilo jedno od naj­
ljepših ljetovanja, kojih je nažalost bilo malo,
a sada je nem oguće kuda daleko jer smo osta-
rile”, a onda i na Tržič, zna, kaže da im se "ne
da otrgnuti iz lijepe Slovenije. Pravo imate što
ste produljili boravak”, da bi postupno upravo
vila Bistrica pri Sent Jurju iznad Tržiča postala
utočište - Krležine starosti. Sve je na Gvozdu
Krleži asocijativno povezano s Belom, a kada
m u se ona javlja, kao sa Brijuna 1962, redovi­
to se raspituje kakvo je stanje u kući: "Da li
sve funkcionira u kući? Kakvo je vrijeme? Je li
ljeto još uvijek šašavo? Dan putovanja je bio
naporno vruć, m eđutim , jučer hladno, kišica,
noć sviježa. Jugovina. Gostiju nema. Ali ni

220
 P is m a

život našeg Spasitelja, 4. Muzej I. Meštrovića u rezidenciji I.

Meštrovića, 5. Pomorski Muzej u palati Millesi (koju sam ja
spasio daje nisu srušili jer je bila [...] i tako su je samo oljušti­
li, naime njenu renesansnu fasadu ostavili), 6 . M odernu gale­
riju, 7. Kave Dioklecijanove, 8 . Urbanistički centar, 8. N. O.
kotara Splita (Senjanović), 9. N. O. Grada Splita (Dumanić),
10. Muzej hrv. starina (Fra Stipe Gunjače), 11. Sinjski N. O.
Vice Buljana, 12 . Dalmatinsku Zagoru, 13. Čitav tok Cetine
(o čemu sam Ti već pisao), kuću Cvite F. i 15. Zivka Jeliči-
ća, 16. Redakciju Mogućnosti, 17. Marjan etcetcetc 18. Hotel
Park etc etc, 19. Rodnu kuću Milana Begovića.
Evo kako stvari stoje: da mi javiš: kad će Gvozd biti slobodan,
po tom e ću udesiti svoj boravak. Budem li otišao na Orebić
to će trajati tri dana više. Drago mi je da si zdrava. Čuvaj
se, tako Ti Gospoda. Ja dobro spavam, ovdje je zlatna jesen,
sunčana, topla, svježa, radosna i dobra. Vidim da se nerviraš
zbog Areteja. Čekaj dušo ima vrem ena - [ .. .] Voli Te M. K.

85.
B e l a k r l e ž i, iz m o r g e s g a r e a u z a g r e b , s v ib a n j 1962. DRAGI!
Evo me već 8 dana u ovoj ozbiljnoj, bankarskoj zemlji - ali
ipak divnoj u svojoj "velikoposrebljenosti”, ova kovanica liči
na Laočku, ali je moja, ali već pod njezinim uplivom.
Sutra, a to je petak dižemo sidro, sjedamo u mercedes pun
kofera, vreća, taška, paketa, kaputa, fotoaparata i krećemo
prem a divnoj Italiji. Mislimo se zadržati u Veroni Vincenzi
Veneciji - i stići u Zgb 10 .og ili 11 .og što ćemo već brzojaviti.
Šaljem sliku da me ne zaboraviš i ne baciš u staro gvožđe.
Do sada od Tebe ni glasa!! Mislim da čak nemaš ni moje adrese.
*Molim Katien da sve uredi na “glanz”.
Svi Te pozdravljaju!
Grli B.

221
Btlj e s k e

mira. Jedino u moru. Ono je divno. Kod Ivane

Go. bilo je sasvim zgodno. Izlet u Senj uspio.
Pohod rodnoj kući... Pusta piazza. Žalosno.
M ama je imala 22 god. kada je onuda hodila,
po onom istom pločniku. M ahnula mi je sa
prozora”, da b ije sve više obuzimale uspom e­
ne, ovaj put u Opatiji, 1967. iz "Hotela koji
nije pun i (je) zato ugodan. Na bazenu srela
sam Violettu de Strozzi. Tvoju vršnjakinju sa
drevnim mužem. Od nje su ostale velike to ­
ple oči, ali slabo čuje, što je za Traviatu uvijek
tužno. Novela. Moja. Jučer smo bili u Selcima
u novoj vikendici Vere i Valtera R. Da vidiš,
čarobno!! Sutra uveče mi uzvraćaju posjet...
Berica me navodno čeka ali ja sam sebi sama
dosta. Josipa danas vraćam.” Krležin je Z a­
greb na relaciji Gvozd - Matičina palača, gdje
je ured šefa Enciklopedije, diktando prepiske
i marginalija na tuđe tekstove; sa svojim liko­
vima, kao sjenama i projekcijama živi na Tr-
žiču: “Spremamo se na odlazak. Ne ćemo se
više vidjeti. Vidjeti možda, ali sastati na Sent
Juriju jedva.”

I m a i h n e k o l i k o - tim zapažanjem započi­

nje Oporuka M. K. 20. siječnja 81 Zgb.: “...sve
glase jednako, negdje su rasute m eđu ru k o ­
pisima, pojm a nem am gdje. Pišem ovu opo­ B ela u Senju:
Mama je imala
ruku da se nađe pri ruci, vrijem e je da se na
22 godine kada je
to misli. onuda hodila, po
onom istom ploč­
Sve što im am tj. posjedujem, to je moje au­
niku. Mahnula mi
torsko pravo, ostavljam Beli (rođenoj Kangrga je sa prozora.

222
 P is m a

P. S. Neka Katica, telef. u teatar elektr. Sačeru ukoliko nije

još svršio luster iz Tvoje sobe i neka ga izgrdi.
Neka uredi cijeli “veš” odnosno rublje i neka uredi srebro
i cijelu kuću sa bakrom, jer gostoprim stvo m ora se dostojno
vratiti, a stari Glembaj muss alles bezahlen!

86 .
B e l a k r l e ž i, s a b r ij u n a u z a g r e b , l ip a n j 1962 . Sinoć kada sam
se vratila sa Vange, gdje Te svi m nogo pozdravljaju, našla
sam Tvoje milo telegrampismo. Dakle da budem spokojna -
ali to ne m ogu jer m e mašta muči, a ujedno uvijek se bojim
da Ti štedeći m ene obilaziš istinu. Eto tako je.
Želim ipak svim snagama da je tako kao što pišeš i kao što
kaže mali Dr. K.
Približava se 7.7. tako bih želila da smo zajedno tada. Kako
zamišljaš? Jesu li Ristićevi već na Tržiću? O dnosno kada idu,
ako idu, i šta javljaju? Ovdje je danas tako zahladilo (jum per
i kostim) da od kupanja nem a govora. O dm ah javi Tvoje
sugestije. [...] da dođem u Zgb. ili se nađem o na Tržiću ili
da Ti dođeš ovamo, što nem a smisla. Mislim najbolje da ja
5. ili 6 .og krenem odavde. Samo J. m ora po mene, jer tu
nem a mogućnosti. Tvoje je da odlučiš. Ja bih iz Zgb. onda
9.og krenula za Tržić ako su R. tam o ili Vidmarovi ili Nada
Kozakova.
Imam li pošte? Važne? Ostaj mi dobro i zdravo i veselo. Po­
zdravi Emericijeve, jer oni su sada Tvoje najmilije društvo.
Grli Te i voli B.
Jesi li dobio vijesti iz Ziiricha od Ivaninih znanaca? Kako oni?

87.
B e l a k r l e ž i, iz b e o g r a d a u g r a z , o žu ja k 1964. Amore, am ore
-ju tro s Tvoje pismo - jednaka radost kao i prije 100 godina!

223
B il j e š k e

2 6/X /l896) koja je doputovala sam nom do

ove oporuke, a im a tom e već 63 godine.
Beli ostavljam isto tako novac sa žiro raču­
na, sve bankovne pologe (u knjižicama) i sve
na Gvozdu, knjige i pokućstvo, što je uosta­
lom isto tako njeno vlasništvo kao (recimo)
i moje.
S mojim autorskim pravom, tantjem e i hono­
rari u zemlji i inozemstvu, Bela može raspo­
lagati po svojoj volji, a poslije smrti molim je
da prenese to moje aut. pravo na društvo ili
udruženje hrvatskih književnika.”
Za razliku od one prve (1939), u ovoj se Kr-
ležinoj oporučnoj poslanici ne govori ništa
o grobu. Ako o grobu i nisu razgovarali, Kr-
ležine bi, s vrem ena na vrijeme na grobove
podsjetila uprava Gradskih groblja, a u ožujku
1978. direktor Stjepan Bartolić javio se urudž-
biranim dopisom Beli Krleži. Kaže da je grob
Josipe Navratilove “zapušten, a na njem u ra­
ste samoniklo grmlje divljeg drena” kojeg su
dužni ukloniti i "grob urediti”, pa neka u roku
od osam dana dođu u “Tehničku službu” do­
tične ustanove. Na dopisu će, kada ga primi,
Krleža rukom dodati tek “Vrtlarstvo”. Grob
su nastavili održavati jer su dakako razumjeli
pravi podtekst oročenoga upozorenja: kako
D i r e k t o r Grad­
će u protivnom grobno mjesto biti prepušte­ skih groblja javlja
Krležinima da je
no novim interesentima. Sve do Beline smrti
grob Josipe Na-
Krleža je još i znao konverzacijski apstrahira­ vratil "zapušten,
a na njemu raste
ti vlastitu zagrobnu adresu, u duhu oporuke samoniklo grmlje
iz 1939, daleko od mirogojskog prestiža - na divljeg drena”.

224
 P is m a

Dakle bila, vidjeli su me i pobijedila sam, osim kod Finca jer

u Finskoj to znaju kako treba igrati.
Pošto sam tam o putovala u mrzlom waggon litsu - došla, sti­
gla prehlađena (petak) liječila se u subotu u slatkome toplom
Majesticu i u nedelju igrala bolje nego ikada. Aplauzi, cvijeće
prisutnost T. ijov. i cijele 1 A Elite uveličala je predstavu.
Puno sam bila sa M arkom i Ševom. Častili me u Majesticu jer
nisam nikuda izlazila radi prehlade i epidemije - pa su Vučo
Lula i Milica Č. etc. dolazile u Hotel. Sretno doputovala po
planu u utorak veče, a sinoć u srijedu igrala ovdje. Sada imam
frai do 15.og aprila. M ožda i dulje!1.
Koliko čujem ovdje "Na Rubu” prošlo sa ogromnim uspjehom
i otvorenim aplauzim a. Kažu aktuelno! Salom a šarm antno.
U Bgd. Logor nisam m ogla vidjeti dakle radi gripice. Sele-
nić i Finac pišu d aje dosadno i razvučeno a ono što je dopisano,
d aje suvišno! Uglavnom opet agresivno lično i bezobrazno!!
Prilike dolje na kultur. planu potpuno haotične. "1 tako je jed ­
noga dana J ..... ”
Čekaju nas ponovno na Brionima! Ovdje je jučer bila meća­
va visok snijeg - a danas se rastopilo sve +4° i osjeća se mili
ožujak..
Ručala sam, sjedim u toploj kućici koja je sva u cvijeću beo­
gradskom , indonezijskom , zagrebačkom .. Mir m ije u duši
i divim se ponovno sebi da sam to sve svladala sa 37° i da sam
danas opet "neuništiva”.
D rago m ije (ne sasvim!) što je “lampitis” zarazio prijatelje -
i što je tako uspjelo. Mnogo ih sve pozdravil Tebe ludo voli, divi
Ti se i sretna sam daje tako. Grlim. Piši kako napredujete. Bela
Što ste odlučili sa Marsom??
P. S.
Javi po prilici planove. Kako dugo misliš ostati. To jest, jeste
li odgodili "Marsa”? Jer ja sam slobodna do 15.og aprila. Kada

225
B il j e š k e

varaždinskom, psihološki zavičajnom, ili ko­

jem m anjem groblju pri brežuljcima ispod
Medvednice - kako ga ne bi okruživali oni
s kojima se za života nije razumio a listom su
se prije njega preselili u tlocrt uokviren arka­
dama. Pritom se, možda i nehotice, doticao
stanarske obnove mirogojskih polja. Ondje
su Krležini brinuli o grobovim a vlastitih rodi­
telja, ali i spom enute tete Navratil, koja ih je
kao mladi par upravo oporučno zadužila.
Govoreći u bolnici vlastitu, "usm enu” oporu­
k u - “sasvim prisebno”, kako je to Cengić zabi­
lježio, “čakbez sentimentalnih akcenata”, nje­
m u i Josipu Živkoviću, Krležinu vozaču, kao
svjedocima - Bela pak naglašava kako Krleži
kao "nacionalnoj veličini” ne priliči da "budu
zajedno”: m ogu je pokopati “u grobu njezinih
roditelja ili ne znam gdje”. Samim time što ga
za njenog života nije bilo, očito je da Krležini
svoje posljednje počivalište, kao zajedničku,
ili odvojenu grobnicu nisu predviđali. Možda
se Bela pritom oslanjala i na neposredno isku­
stvo Andrićevih: književni nobelovac koji je
također bio izrazito privržen svojoj supruzi,
a i nadživio ju je, pokopan je kao “nacionalna
veličina” doduše nedaleko, ali ipak odvojeno
od nje - suprotno želji da m u se to ne dogo­
di. Ni nakon Beline smrti Krleža grobljansku
tem u a ni vlastiti ukopni ceremonijal nije ra­
zrađivao u oporučnom ili drugom narativu -
sam je na brzu ruku podigao njihovu jedno­
usmena
B e lin a
stavnu, zajednički atribuiranu grobnicu. Tako oporuka

226
 P is m a

bude Josip išao po Tebe u Graz, mogla bi i ja doći na 2-3 dana.

Ili da idem direktno na Brione? Ili u Novi? Katica bi išla na
svega 7 dana kući za vrijeme našeg odsustva. Eto to su samo
maštanja. Javi što Ti misliš o tom e svemu? Jer ono sa Barom
smo odgodili. Čekam vijesti. B.
Jesi li zdrav? Čuvaj se.

88 .
B ela k r l e ž i, iz zagreba u beograd , p r o s in a c 19 6 4 . Hotel
Gvozd, subota jutro
Pismo iz Kazana o nesretnom kazanu koji je puknuo od bi­
jesa što ima toliko gostiju vrlo me je razžalostilo jer m ogu
živo da predočim hladno stanje kakvog jednog kazanskog
Hotela.
Zebe me duša, zbog Tebe. Ako ta grijalica m ože bez opasno­
sti da gori 24 sata onda bi to još i pom oglo. Čuvaj se kum im
te Kazanskom Bogorodicom i vrati si zdrav iz kongresne
Canosee.
T u Te čeka toplija kućica i najtoplije SRCE.
Svi Te čekamo.
Dakle, pozdravi prijatelje koji pozivaju na ostrvo. Divna ideja.
Ove se godine nadam ipak bar 4 dana proboraviti. Jer Nova
God. pada u petak. Subota i nedelja je da se slavi. Moja je pre­
mijera tek 15. januara. Ta me je vijest baš obradovala. Hvala.
Bože zdravlja.
Sta rade Ševa i Markocije?
Svi Te gledaju na Televiziji. Kažu da znaš biti i jako ljut i ne-
raspoložen?!
Sretna, što Te volim.
Tvoj B

227
B il j e š k e

je stigao obaviti ono do čega m u je bilo stalo,

a to hoće li biti pokopan kao pjesnik, ili ipak
vojnik, što se najposlije dogodilo, ostavio je
drugima. A oni s mrtvim, kao ni živim Krle-
žom - nisu znali što bi učinili.
Vlasti su se, naime, u trenutku Krležine smrti
prvo zanimale što je s oporukom , provjerava­
jući čak, prem a sjećanju profesora Jakše Bar-
bića, koji je s Krležom radio na pravnom for­
m atu njegove konačne oporuke, o m ogućem
učinku magnetofonske snimke takva sadrža­
ja, za koju se pretpostavljalo da postoji. Krleža
je doista Barbiću bio predao prednacrt svoje
posljednje volje u obliku diktanda, ali je onda
tekst oporuke ne samo preciziran nego i sud­
ski položen na način da do njena proglašenja
dođe bez većih komplikacija: “Krleža nije htio
da se zna za oporuku. [...] Riješili smo stvar
na sljedeći način. Dogovorili smo se sa sut-
kinjom Općinskog suda u Zagrebu da ćemo
oporuku položiti na sudu kao što se to ina­
če radi, ona će to uredno zavesti, ali nikome
neće reći da se radi o Krležinoj oporuci. Zato
je svjedok oporuke, odvjetnik Mario Kos, do­
bio punom oć od Miroslave Krleže da položi
njegovu oporuku, jer bez punom oći on to ne
bio m ogao učiniti. M eđutim, problem je bio
u tom e što zakon zahtijeva da se na punomoći
ovjeri potpis onoga tko ju daje. Ako vi sad kod
Miroslava Krleže dovedete službenika općine
J akša Barbić:
da ovjeri njegov potpis, cijela država će sutra
Krleža nije htio da
znati daje oporuka napisana i d aje ona negdje se zna za oporuku.

228
 P is m a

89.
R R L E Ž A B ELI, IZ IRKU TSKA U ZA G R EB , LIPAN J 1965. Mila moja,
23. juna, srijeda 10.30 u veče, znači po zgb vrem enu 3.30 po­
podne, znači, Vi ste, draga moja B, ručali na Gvozdu i legli da
se odmorite, a ja sam se vratio iz grada, gdje sam šetao u cen­
tru grada u jednom parku velikom kao P. L. d. 1. “Concorde”
i posmatrao igru vodoskoka u rasvjeti koja odgovara našem
ranom sumraku. To su takozvane “bijele noći” od Fj. Dost., to
je dakle Azija. Sibirija, “bum o rekli”, Irkutsk na Angari i Baj-
kalu. Stigli smo oko Vz 7 po lokalnom vrem enu iz Sverdlov-
ska. Sjutra sprovodimo dan na Bajkalu i u subotu krećemo za
Omsk, a sve su to distance od nekoliko tisuća km o kojima
čovjek ne m ože imati sliku sa geografske karte. Trebalo je,
dakle, i to vidjeti, a Križanića mogao sam napisati i bez toga.
Vraćamo se prvoga jula, a Ti ćeš se tada već vratiti iz Graza,
a u Beogradu ostat ću po potrebi, minimalno. Dobro sam.
Pozdravlja Te do viđenja Tvoj MK

90.
B e la k r le ž i, sa b riju n a u z a g re b , k o lo v o z 1967. Brioni, srije­
da, 9h d iv n o ju tro soba 272/11. to je o n a n a k ra ju h o d n ik a sa
o tv o re n im b a lk o n o m i p ro z o ro m u svijet u w . c.-u.
Nakon čaja i mušica leggere na par crvenih redaka - VAMA
DRAGI!!
Putovali odlično sa ručkom (ribljim) u Medveji kod barba R.
u vikendici novoj. N akon sieste stigli na B. u 6h popodne.
Dobri stari Brioni. Jučer prvo kupanje, sunčanje i. t. d. bez
večere u krevet. Ima kino svaku večer ali za sada je svježe.
T u je Roćko, oporavlja se od svoje teške operacije žučnog
ogrom nog kamena (mlinskog!) u ju n u mjesecu.
Milica trenutno u Svici dolazi sutra. Ševa i M. ulaze kao i svi
mi u fazu starenja. Inače su dobro i šarm antno kao uvijek.

229
B il j e š k e

položena. Mi smo riješili stvar tako daje Krle-

ža dao punom oć bez ovjere potpisa i to smo
dali gospođi sutkinji na Općinskom sudu i za­
molili je da nas pozove nakon mjesec i pol ili
dva, nije važno kada, što kasnije to bolje, da
prinesemo valjano ovjerenu punom oć. I ona
je zaista to učinila. [...] Dogovor je bio slje­
deći: u slučaju smrti Miroslava Krleže, doktor
Vranešić će m ene nazvati u bilo koje doba
dana ili noći, ja ću odm ah nazvati tadašnjeg
sekretara unutarnjih poslova gospodina Sliba-
ra i reći m u d aje Krleža um ro, tako da on osi­
gura čuvanje prostorija da ne bi netko izvlačio
neke stvari ili oduzimao nešto iz tog prostora.
1 tako je i bilo. Krleža je um ro negdje oko pola
2 u noći. Ja sam nazvao gospodina Šlibara. On
je obavio svoj dio posla. I sad smo mi organi­
zirali da u 12 sati, dakle niti 12 sati nakon što
je Krleža um ro, oporuka u Općinskom sudu
bude proglašena. Nije mi poznato d a je ikada
igdje tako brzo bila proglašena neka oporuka.
[...] Oporuka je bila proglašena na Općin­
skom sudu kao valjana i postalo je jasno d aje
Krleža um ro sa oporukom i da treba postupiti
po posljednjoj volji samog Krleže. Dakle to je
bio kraj čitave priče oko oporuke.”
Krleža se, s Vranešićem i Cengićem, a uz
Barbićevu pomoć, doista potrudio da s opo­
rukom napokon bude tako - kraj čitave priče,
kao što je to, uostalom, još godinu dana prije
smrti samostalno i na tradicionalan način po­
kušao obaviti.

230
 P is m a

Svi pitaju za Tebe. Velim da ćeš doći po mene. Mislim da će

hotel raditi ipak do 7.og sept.
Danas ću se javiti gore.
Nadam se mili moj da si dobro i zdravo (i ako pusto!?) i da
uživaš u jeseni koja se osjeća potpuno u svakom pogledu.
Ostaj mi do sretnog viđenja [...] moj!
Grli nježno B.
50 god stari B.

91-
B e l a k r l e ž i, iz o p a t ij e u z a g r e b , r u jan 1970. Jutro sunčano
8. spt. 70 god. na 8 . katu H ot. A. U luku [ ...jvisavi doplovio
talij. brod (Gentile de Fabriano) i tu m isteriozno stoji, pun
tajni šverca, zabranjenih ljubavi i ostalih mini-maxi-sexi.. Plo­
vi 2 . tjedno do Venecije i Ankone odnosno Opatije i natrag.
Ah da m ije otputovati makar i na m rtvačkom de Fabriano..
Uostalom i ovdje plovimo kao na svakom brodu!
Puno ružnih ženskih nogu, drvenih nogu (iz rata) m nogo
ostarjelih precvetalih sagnjilih dotrajalih šepavih veneroznih,
slaboumnih, svi putujemo...
Rijetko zablista koji brončani akt obospolni i skoči delfmski
u m ore odnosno bazen...
Dakle gosti kelner sobarica, recepcija kavana bazeni frizeraj,
bar, televizor liftovi, ilustracije ljubljena pošta, Ninovi i Vuso-
vi i poezija naše Cvijete. Apropos, što čuješ o tom e odnosno
o njoj? Gdje je? Kada kani? Hoće li M. M. na Costabellu? Meni
je ovdje dobro i predobro. Ne poznam nikoga. Ponašam se kao
stara dama čiji je život bio pun "uspona i padova”. Nikada mi
nije dosadno im am konačno sebe i bogatu misao na Tebe.
Javila sam se Berici. Helena leži od nepoznate boli u koljenu.
Janice nema, otišla da kosi otavu. Rekao je javiti se! Nevažno.
Vio Tilla kod kćerke Livie u Parizu koja je tam o po drugi

231
B il j e š k e

Krleža i u toj posljednjoj oporuci koju je sam

pokušao sročiti ponavlja molbu oko au to r­
skih prava, dok se ostalim pitanjima, pa ni s
autorskim pravim a povezanom rukopisnom
građom , ne bavi. Kolikogod dosljedan, ta
oporuka nije posve racionalan čin - p retp o ­
stavka da bi ga Bela nadživjela bila je tada pri­
je autosugestija. Kada su prekoračili osam de­
setu Krležinima je zdravlje počelo ozbiljnije
popuštati, u oboje se to manifestiralo kao
kostobolja. Bela je 1974. duže boravila kao
rekonvalescent u Varaždinskim Toplicam a
nom inalno zbog išijasa, a Krleža, koji je p o ­
teškoće s išijasom vukao još iz mlađih dana,
nakon 1976. nije m ogao bez štaka, pa se po­
slije požara u Leksikografskom zavodu 1977,
kada je na dram atičan način osjetio ograni­
čenja u kretanju, više zapravo nije ni pojav­
ljivao u javnosti. Nekoliko dana prije prosla­
ve svoga posljednjeg jubileja, 85. godišnjice
1978, početkom srpnja sići će sa Gvozda da
bi otišao na Tržič, a kada se u studenom e
vrati više uopće neće izlaziti. O poruku je da­
kle napisao čovjek koji duže od dvije godine
nije napuštao dom. O n se pritom , unatoč pa­
žnji i potpori koja ga je okruživala, osjećao
usam ljenikom , snažno fokusiranim na Beli-
nu prisutnost kao znak kontinuiteta i m otiv
održanja. Krleža Belu potiče i da izlazi, u ka­
sno proljeće 1980, poslije Titove smrti, na­
govorit će je da ode i na oporavak u Čateške
Toplice [99],

232
 P is m a

put udata i ima kćerku. On Dr Vio um ro, pa um ro, a igrao

je župnika, sjećaš se, ali ne tako dobro, kao što je on mislio.
Stražnicky, Gali... a Tebe dragi nema. I tako mili moj u sve­
m u tom e u nadi da si zaista dobro i dobrog zdravlja evo da Te
nježno na kraju poljubim i zahvalim apsolutno za SVE!
Kako filmski posao? Nemoj se samo uzalud uzrujavati.
Hoće li Fanelli opet na vikend u Mošćenice? Ako pode, pošalji
opet pisamce i taj prsten od Adike i Rode?! Baš me interesira.
U mojoj sobi u komodi u gornjoj ladici odostrag u sredini je
ona antikna narukvica (od Zdenke Orešković) pa neka mi i to
donese. To je u jednom Etuiu od braun crvene safian kože.
Drugih briga nemam! Evo se sve po malo bliži podne. Iznena­
da široko. Ili chirocco. Moram popiti Nes! Onda ručak. i. t. d.
Pozdravi Ivku. Glavno, d aje ona zadovoljna.
Grligrligrligrli B
1917-70!
P. S. Zamisli sada mi se javila Tilla Via. Koja nije došla iz Pa­
riza nego iz Zgb. Dolazi u Vi 6h i ostaje kod mene na večeri!
Eto.

92.
K R L E Ž A BELI, IZ Z A G R E B A U OPATIJU , VE LJA ČA I 9 7 I . D ragO i Milo
Gj 16 B,
Hvala Ti na pismu. Drago m ije da se dobro osjećaš (ako je
doista tako)? Istina je: ovdje na Gvozdu stvar se i suviše uho­
dala do kafeze. Mislim, naime, pije se suviše udobro kafa i sve
ostale kafeterije itd. Treba razbijati monotoniju. Sinkope su
uvijek dobra stvar. Bili Splićani. U ime N. O. zovu nas ozbilj­
no u goste. Stavljaju na dispoziciju i kola i jedrenjake pa čak
i aeroplan za izlete. Ja sam dobro. Činodejstvujem u LZ Štr
4/1. Još uvijek nas nisu raspustili. Prilažem u prilogu štampu.
To, što je jučer bila deklaracija, danas je Tanjugova vijest,

233
B il j e š k e

No i kada je prestao izlaziti, do Krleže je,

pored oficijelnog i prijateljskog zanimanja,
dopirao i širi društveni odjek. Još m u je po­
četkom 1980, tako, priređivač posljednjih au­
torskih varijanti njegovih djela Anđelko Ma-
linar javio da su “neki ljudi” došli na ideju da
u Akademiji utem elje “ured” za prikupljanje
građe, Krležinih rukopisa i korespondencije.
Otklanjajući takav pristup, Krleža je Cengića
ipak uputio na “sobe” i “orm are” u kojima se
na različitim adresam a nalaze “važni m ate­
rijali”, procjenjuje "sedam ili osam orm ara
ukupno”.
A upravo se iz tih oporučnih ormara, što ih je
i s Barbićem evidentirao, Krleža vrlo brzo za-
grobno javio kao ukleti protagonist. Sutkinja
zagrebačkog Općinskog suda Tonka Matetić
provela je doduše ostavinsku raspravu već u
veljači 1982, da bi u travnju donijela Rješenje
o nasljeđivanju. No za Krležinim rukopisima
se po adresama i orm arim a koje je oporučno
locirao krenulo znatno nakon toga, nakon što
su tijela javne vlasti provela postupke i odre­
dila povjerenstva, pa su pod nejasnim okol­
nostim a neke od tih ladica izvršitelje dočeka­
le prazne. Dobar poznavatelj Krležina djela
Branko Hećimović kretao se kao član tih po­
vjerenstava oporučnim ambijentom pritisnut
dojm om “kao da se u nju [oporuku] umiješao
Branko Hećimo­
sam Mefisto”. Iz nje se m rtvi Krleža javlja kao vić: Kao da se u
Krležinu oporuku
“ukleti protagonist”, a oko njega se vrzmaju
umiješao sam Me­
“samoinicijativno ili dirigirano” mnogi zvani fisto.

234
 P is m a

a kad to donosi Tanjug, onda se upale zelene svjetlosti. No

ipak neće ništa izmijeniti u Ustavu. Nadam se da si “Svijet”
primila. Šaljem ovu ekspres. Stojim na raspolaganju u sva­
kom pogledu. [...] Voli te MK

93-
K r l e ž a b e l i, u o p a t i j u , v e l j a č a 1971. Bellissima,
IZ Z A G R E B A

(6/2.71) subota, 9h ujutro. Gvozd, cin-cin, ekspres, jedno

vedro [ ...] pismo koje kako vidite šaljem kretom pošte, bio
brico Marko, magleno ju tro 4C°, bit će kiše, kuca onaj poli­
cajki sat krvavo glasno, pretpostavljam da si dobila i "Svijet”
i štam pu i nadam se da si dobro i tak te pozdravlja, srce moje
bednjasto! Ovdje kod nas sve u redu s ovom našom gospom
Ivkom, a i Mi smo dobro. Isto tako u redu. Do viđenja, upra­
vo bolje do slušanja, do čuvenja, javit ću se i opetbrzoglasno.
Voli Te Tvoj MK
P.S. Na krugovalu krugovaljaju divnu glasbu M ozartovu.
Riječ “Glasba” može se anagramirati u nekoliko varijanata,
da se od postojećih slova kombiniraju nove riječi n pr kako
slijedi: Glasba : sala, gala, ala, la, lala, al’, alal, lala, glas, laga,
bala, bal, sbalala, galabal, slab, slaba, aba, baba, Saba, abas,
sabla, blas, sablas’, as, sa, baba, bas itd. itd. ne pada mi više
na pamet.
P. P. S. Ivka briše staklena vrata od salona, ja pišem pismo E
Gj. 16, čekam Josipa, putujem na Štr 4/1, tam o će do podne
stići vizite, pečeno prasence za objed, bio sam sinoć u Palače
sa Lasićem i njegovom Janine, zove m e Mario Maurizio Fa-
nelli na večeru, ali ne idem jer se bojim one ulice, onih kola,
onog lifta, one čađave svijeće, [ ...], one kuhinje, one večere,
opet lifta i povratka na Gvozd i tako ostajem dom a od stra­
ha sam sa sobom i svojim dom om , i svojim brodolom om ...
Ciao, mia cara B. [...]

235
B il j e š k e

i nezvani, “uspinjući se i silazeći naizmjence s

pozornice te dugovječne i jezovite predstave
na tem u Krležine ostavštine”: “Već naš ulazak
u Gvozd, kao i višekratna nazočnost u stanu
u kojem u je zrak stalno bio ustajao, te razgle­
davanje prostorija, namještaja i um jetnina i
gotovo mehaničko prekapanje po rukopisi­
m a i knjigama, jer samo to je bilo dopušteno
pragmatičnim odredbam a oporuke, sve je to
djelovalo pomalo kao neko svetogrđe te ni­
sam znao koga mi je više žaliti - Krležu, koji
je bespovratno otputovao, kako je on sam vo­
lio pisati, ostavivši za sobom na milost i nem i­
lost bešćutne civilizacijske brige tisuće i tisuće
stranica nepoznata sadržaja, ili samog sebe
koji sam u svemu tom e u Gvozdu nevoljko
sudjelovao.” N em alu nelagodu izazivali su
m u - nastavlja Hećimović - “pri razvrstava­
nju i odvajanju neobjavljenih Krležinih ruko­
pisa, i povrem eni susreti s nekim stvarima iz
Krležine intime. Kao, prim jerice, kada smo
u orm aru ispunjenom rukopisima, te okruže­
nom hrpam a knjiga u njegovoj spavaćoj sobi
našli pram enove nečije svijetle kose, revolver,
zlatnu narukvicu i nekakve novce.”
Baveći se utem eljenjem Krležine konačne
oporuke profesor Barbić i retrospektivno tvr­
di da “Miroslav Krleža nije imao zakonske
nasljednike.” Bela je “um rla nekoliko mjese­
ci prije njega, on nije imao svoje rodbine i da
je um ro bez oporuke” dogodilo bi se već ono
što je [bilo] zakonski predviđeno. Kada je o le-

236
 P is m a

94-
K r L E Ž A BELI, IZ ZA G R E B A U OPATIJU , VE LJA ČA I 9 7 I . Mila moja Gj

16 B i Gvozd 23, u Ambasadom, prolazno na izletu.

Jutros stiglo Vaše pismo, mila pošta za dobar dan!
(Vjesnik) Utorak. Kulturni prilog. Tam o se Stančić raspišto-
ljio kako je on nešto odabrao što sam ja “napisao” itd. itd.
(Leskovac) Stigao album [...] iz Leskovca. “Leda” u Leskovcu!
(Varaždin) Srednja bijeda. P andan M. A. u V araždinu (u
prilogu)
(Trešnjevački Petrica) Kao Adam i Eva na Trešnjevci. Izašlo
6 . izdanje “Petrice” kod Zore. Čekalo se godinu dana.
U prilogu jedno crnogorsko pismo. Šaljem Ti zbog razonode,
jer govori o Vama i [...] Taj mi se javlja već godinama (Ivan
Vicković iz Zubaca C. G.) *
(Zec) Šaljem Ti i Zeca, da Ti bude manje dosadno, o bože moj!
Primam pisma s lijeve i s desne u vezi s Jezikom. Stara budala
i neprijatelj srpstva! Hvala bogu.
(Krešo) Bio Krešo. To je bila 5. i posljednja injekcija u ovoj se­
riji. Ostavio m ije kutiju lijekova za Opatiju. Zdravlje dobro.
Ne može bolje. Kaže on.
(Ivka) Ivka je dobro. Mislim da je zadovoljna. Spava. Jede i
spava. Pije samo kavu. Inače glavni zgoditak!
Pazi na sebe, budi zdrava, čekaj me.
(Đavoli) Pišem scenarij "đavole”. Ide, mislim, dobro. Do vi­
đenja Voli Te Tvoj MK
utorak 9 /2 971.
P. S. 10/2 srijeda ujutro. Eto sinu sunce i na naša gvozdena
vrata jutros, protuletje, grlice, kosova nem a

237
B il j e š k e

gitimaciji riječ dotična oporuka doista nastaje

na pretpostavci koja je prije simbolički nego
pravno utemeljena. Bela i Miroslav Krleža
uzajamno su se i pred drugima držali tako kao
da nem aju bliže svojte, pa je logično d a je tu
okolnost Krleža takvom predočio i Barbiću.
Pa ipak Krleži je i za posljednje večeri Belina
života društvo činila jedna njezina kuzina, bli­
ska rodica, a Belini su rođaci po očevoj i majči­
noj strani s njome ostali u prepisci i kontaktu
do kraja. Stoga pitanje njihove diskrecije nije
pravne, nego upravo suprotno - kulturne, obi­
čajne naravi, jer su se oni već da su htjeli mogli
javiti u Belinu ostavinskom postupku, čak bez
obzira na kondicije njezine oporuke. S Krle-
žinima je pitanje obiteljskoga stabla nešto de­
likatnije, pri čemu opet u osnovi nije pravni
problem. Dok bi se za povezati Krležu sa po­
tom cim a obitelji njegove,majke Ivke Drožar
m ožda trebalo potruditi, Krležinih je, i iz kuće
Krležina djeda poteklih ženskih loza, znatna
i dostupna grana. Oni su se sami povrem eno
javljali Krležinima, kao Krležin bratić Franjo,
koji m u 1953. piše iz Križovljana, gdje je 1867.
pokopan njihov zajednički djed, učitelj Miro­
slav Krleža: “Zdravo Bratič Krleža Miroslav
Pisac i Književnik Zagreb. Eto dragi Bratiću
uzeo sam si malo vrem ena dati opet napišem
par riječi, a ujedno tišaljem naj ljepši Pozdrav
Zdravo, Nonadalje Dragi Moj Bratiću ja ipak
neznam dali si me primio m oga pisma, ili tije
P ismo rođaka
ispod Časti da sam ti pisao, no jasam tijedan Franje

238
 P is m a

95-
K r l e ž a b e l i , iz z a g r e b a , v e l j a č a 1972 . Draga moja B.

[ ...] Ovdje je proljeće. Ovaj Lekić je m ontirao rasvjetu na

garaži na što smo se mi spremali godinama. Pali se gore na
gornjim vratima ili dolje na ulazu ili kod nas gore na izlazu iz
stana [ ...] i sve lampe gore minutu. Dobro rješenje. Najmio
je jednog vrtlara (koga on zove gertner) i taj krči šikaru i pali
je, živimo u dimu.
Ovdje je proljeće, bio sam jutros poslije zime prvi put na ae­
rodrom u. Dobio sam nove naočare. Ne vidim da je m nogo
bolje. Ivka funkcionira normalno.
Bio sam danas popodne kod Kreše, u viziti, do čega on m no­
go drži. Bilo je dosadno. Bio je Fanelli. Bilo je dosadno. Javi
se, piši, da te čujem.
Umrla je m am a Marjana Stilinovića u 85. godini. I ona je jed­
na od posljednjih m ama koje su nosile svoj križ godinama.
Konačno su Duka i Horvatin doživjeli svojih pet minuta, a na
proslavi su Kamila zvali Danilo Horvatin. Zvali su i mene. Ali
se ovaj Kamilo nije odazvao.
Šaljem i ja Tebi nekoliko varnica svoje slave koje m ije donio
Stevica Ostojić da bi me podmitio da m u dam jedan intervju
za Politiku. Šaljem Ti i Borbu sa Krstinim pismom. On je nai­
vac. Poklanja Borbi svoj crtež svoga ujaka a Borba misli d aje
Danilo mađarski kom unist Bele Kuna.
Šaljem Ti jednu knjigu Špoljarovu, koja je na indeksu kao
kontrarevolucionarna.
Knjige Ti spremam.
Budi zdrava, misli na mene [...]

239
B il j e š k e

seljački Penzioner pati im am dosti vremena,

no najrade bi bio dami ti odgovoriš na moje
pismo, tobimi bila velika utjeha, ja od tebe
drugo ništa netražim samo odgovor, No znam
dačeš m i ovu ljubav izkazati, prem dati nemaš
puno vrem ena ali za ovi 10 , m inuta i neće sve
propasti, eto ja se otprem am na Godišni od­
m or u Zagreb, poslije 15/IX 53. No najrade bi
bio dabimi ti Bratič dao jedno po učno knjigu
jer im am vrem ena dabiju čitao no kada biju
pročitao jaz bitiju vratio, No drugo tizasada
nebi imao pisati Nek Primi Bratinski pozdrav
ti i tvoja bolja Polovica i Doviđenja. Dovrše­
no l/IX 53 god. Moja Atresa Krleža Franjo
Penzioner. Križovljan Cestica kraj Varaždina
NRH. Još jedno Ako tije moguče sa Ženom
dođi dom ene napar dana neče tibiti žao jer jos
uvjek mislim nate teneznam kako dase upo­
znam o jos te samo poznam iz fotografije, zato
te molim još jednom dođi ijavi kad dođeš gdje
Zdravo Moj Krleža M. Bratiču slatki ako znaš
možda zakakovu službu Molimte obavjesti
m e odm a jako birado išao sad Zdravo.”
Istini za volju, već se Krležin otac, punih pola
stoljeća prije Krleže, u sličnim okolnostima,
gotovo identičnom frazom distancirao od
svojte. Dopavši 1932. bolnice, upravo u vrije­
m e Krležina duljeg izbivanja, on m u zabrinu­
to piše da je "bio u bolnici pa bi i zbog toga
želio da se vratiš kući, jer pomisli da sam ja
starac od 75 godina i da meni nije puno treba
da se preselim u vječnost i u slučaju da se i

240
 P is m a

96 .
K R L E Ž A BELI, IZ Z A G R E B A U V A R A Ž D IN S K E T O P L IC E , JESEN 19 7 5 .

Draga i Mila naša Gospođo,

Na Gvozdu sve u redu. I što se tiče jeseni, lišće žuti veće na
drveću, pod krovom je toplo, prognoza subalpinska kao obi­
čno, čas cikloni čas anticikloni, gazda na prvom spra tu, tako
m u govore doturi, kod sustanara ili vlasnika u prizemlju,
zvonjakaju cure kao obično. S našom gazdaricom Ivkom isto
tako sve u najboljem redu, a za Vas varaždin topličanku na­
damo se svim srcem da se liječite marljivo i tako pozdravlja­
jući Vas toplo, nadam o se skorom viđenju jer, kako vidite,
vrijeme leti i sjutra bit će, eto, već tjedan dana što nas je ljuta
sudba rastavila.
Čuvaj se, molim Te, i ne zaboravi na bezum nu ljubav puš-
kinsku
Tvoj M. K.
P. S. (Puškin ili Peršin) Da se netko rodio u Zagrebu kao Per­
šin, što bi na njega bilo moglo nastati? "Peršinov Kut”, a tako
sam ja provirio na svijet, [...] od “Peršinovog Kuta”! Skt. Pe-
lersgasse 4!

97-
Bela k r l e ž i, iz v a r a ž d in s k ih t o p l ic a u z a g r e b , stu d en i 19 7 5 .

14. nov. 1919. do 14. nov. 915. 9h 12 .XI. Var. Topi.

Dozvolite dragi moj, da Vam iz ove udaljenosti maglovite,
odista smjerno čestitam ovaj “četrnajsti novem bar” i opet je-
dam put puna divljenja prem a Vašoj strpljivosti, samoprijego­
ru, toleranciji, popustljivosti, uviđavnosti, snošljivosti, izda­
šnosti, da, izdašnosti u svakom pogledu i da Vam zahvalim za
ovaj dvopreg, koji je eto dokasao i po kiši i po snijegu i svakoj
oluji do, do... Uvijek Vaš
B.

241
B il j e š k e

zbilja to dogodi ja ne bi imao nikog svoga da

m e isprati do groba pak te zato molim ako za­
ista ćutiš Tvoju sinovsku ljubav prem a meni
onda se vrati čim prije k u d .” Krleža se tako
i 1953. i 1981. prije drži očevog osjećaja kako
"nema nikoga svoga da me isprati do groba”
nego što bi matične knjige sadržavale sumnju
da m u je Franjo Krleža bratić ili bi m u bilo
“ispod časti” prihvatiti takav glas iz m utne
obiteljske povijesti.
Krležini su upravo početkom 1950-ih preuzeli
skrb o Milutinu Popoviću, dječaku koji je kao
ratno siroče zbrinut u obitelji njihovih pri­
jatelja Angele i D ragutina Severina (Singer),
ostajući s njime u dodiru i nakon što se osa­
mostalio. Popović je tako sredinom 1970-ih
u jednom od pisama kojima se Beli redovito
javljao, predložio da zamijeni stan i preseli u Za­
greb kako bi im “barem donekle” zahvalio za
sve što su učinili za njega, otklanjajući pritom
izričito kakvo osobno očekivanje. Dva završ­
na pisma odnose se na Beline posljednje dane
što utvrđuje karakter toga odnosa, budući da
je nakon što joj se javio odm ah dobio odgovor
kako s njenim zdravljem nije dobro. D aje, da­
kle, Popović nakon Belina sprovoda, s kojega
je došao Krleži na Gvozd, u njegovoj oporuci
dobio znatniji položaj to ni s obzirom na ka­
rakter toga dokumenta, a ni slične ostavinske
epiloge ne bi bilo posebno iznenađenje.
S nasljednim su spisima Krležini imali bogato
iskustvo. Nakon što je m učno završila osta-

242
 P is m a

Sinoć mali braco K. predao paket. Ogromna Hvala za izdašne

bom bone.
P. S. Šlafrok naravno nije onaj tamnoplavi dugački sa kineskom
m ustrom a orange (žutom) podstavom, ali to je u Bangladešu
svejedno? Nije važno, može se i bez njega.

98.
K R L E Ž A BELI, IZ Z A G R E B A U V A R A Ž D IN S K E T O P L IC E , STU D EN I 19 7 5 .

Mila moja Gj 16 / B, 23 /11 975 o podne, pišem ti preko kolje­

na, na brzu ruku, mrčeći hartiju, s ovom m rvom divita pre-
sušenog, a i duha klonulog i starmalo dosadnog i sebi i svima
oko sebe.
Koristim priliku što će Stevin šofer ponijeti ovu skrivaniju
a bio bih Ti pisao svakako sve to isto sjutrašnjom poštom,
bog Te poživio, mila moja gazdarice, jer Ti je kuća bogami
prazna kad Te nema, a to nije fraza!
Dobro smo i boljem se nadam o kao što govore Ruskiji Mu-
žiki: [...].
Glavno je da Ti je bolje ili da misliš kao da je tako, a Ti si
još uvijek živo vrelo životne radosti, ono što se zove [...] i ja
vjerujem da će Ti Toplice ipak smanjiti bolove. Trebalo bi da
smislimo nešto i da krenem o i to s ovijeh stopa, s mjesta, to
jest odmah, neodgodivo.
Gnjavim se već mjesec dana sa tekstom za predgovor ka­
taloga Lj. B. Ne ide, ovaj razgovor s pokojnikom razapi-
nje. P redgovor Očakovoj knjizi o ulozi Povratnika iz ruske
revol. 1917 (boljševika) u okviru stvaranja K.P.J. otkazao
sam sm iono, a knjiga je u štam pi. N em am dovoljno volje
za ovu vrstu teksta, ipak nisam sasvim u formi, no to nije
važno.
Doma, na Gvozdu preturili smo sve vodovodne ili cjevovod­
ne [...] što su nam uveli na kraju “zem ni plin” tj m etan i mon-

243
B il je š k e

vinska rasprava njezine sestre Marije H orvat

Petho, Josipa H orvat N avratilje odlučila svo­
jom im ovinom poduprijeti upravo Belu i Kr-
ležu, a i Belini su se rođaci, s obje nasljedne
strane, Kangrgini i Vuksani, koristili darov­
nim ugovorim a i drugim nasljednim alatima,
također ne uvijek sa sretnim ishodom. No bit
će ipak da je nad delikatnim uspom enam a
u oporučnoga Krleže pretegnuo usamljenički
osjećaj koji ga vodi i za prve oporuke. Usam­
ljenikom se Krleža osjetio i u lipnju 1977.
kada je planuo krov na palači Matice hrvat­
ske, gdje je na katovima i u potkrovlju većim
dijelom bio smješten Leksikografski zavod,
ondje je Krleža svakodnevno konferirao, pa
je Strossmayerov trg 4 u javnosti zadobio
auru nevidljivog prepleta prestiža i utjecaja.
U privrem eno utočište uprave Zavoda njem u
se nije prelazilo, koljeno koje je navodno po­
vrijedio pokušavajući se posljednji p u t popeti
do svoje sobe dobro se uklopilo u rom ansi­
ranu podlogu događaja. Potvrdilo m u se da
jednako nem a koga “nazvati” da bi pospješio
gašenje, kao ni u stvari trajne, vlastite adrese
Krleža o Leksi­
ustanove za koju se vjerovalo da ju natkrilju-
kografskom za­
je: “Nad ovim grobom moje su oči suhe kao vodu: Nad ovim
grobom moje su
savski pijesak. Bilo pa nije. Čak s onim poža­
oči suhe kao sav­
rom dvadeset i sedam glupih godina bačenih ski pijesak. Bilo pa
nije. Čak s onim
kroz prozor na gospodski način. Poslije ovog
požarom dvadeset
kraha na kraju bilance, što mi preostaje kao i sedam glupih go­
dina bačenih kroz
onom m adžarskom grofu kartašu, kad su mu
prozor na gospod­
sve prodali na bubanj? Da moli egzekutora ski način.

244
 P is m a

tirali one aparate koji se pale i gase na metafizički način, a to

je čudna procedura koju treba proučiti na temelju uputa pod
1, 2, 3, 4, 5 itd. Voda topla dakle teče, a bilo je veselo.
Šaljem Ti za razonodu "Povratak” u očajnom izdanju Can-
karjeve založbe sa studijom Bojana Stiha, sto je u svakom slu­
čaju iznenađujuće. On je bio polit, kontrolor da ne kažem
“kom esar” Izložbe i [kataloga] 1950. u Parizu, i on se jedini za
razliku od Marka R. usudio usprotiviti šikanacijama sjed n e
i druge strane [...], a ovaj tekst o Filipu nije baš ni neinteligentan.
Eto, šaljem Ti bundu, nadajući se da će zagrijati Tvoje hladno
srce i da ćeš spoznati da ti pisac ovih redaka predano služi već
godinama. Do viđenja Tvoj M. K.

99-
K R L E Ž A B ELI, IZ ZA G R E B A U ČATESKE T O P L IC E , LIPAN J 1 9 8 0 . Dra­
ga i mila moja B,
eto, bit će već dva tjedna što Te nem a na Gvozdu. Govore
Šokci za bure kad se kotrlja prazno, da šobonji... Strašan gla­
gol! A na Gvozdu sve šobonji od praznine, ali ni taj glagol ne
odgovara tom e kako je prazno na Gvozdu, ako Vam to nešto
kaže, mila moja gospođo!
Na Gvozdu sve stoji i sve ide. I satovi i objedi i večere i duge
tihe noći, sve prazno i sve traje i sve je to dobro da je tako.
Dobro je da se gnjaviš u Catežu, da te liječe, dobro je da imaš
snage i dobro je da ostaneš, da izdržiš do kraja, da se vratiš na
Gvozd sa svom svojom radošću i smijehom i gutm orningom ,
sve je to nama, tj. meni hljeb naš nasušni...
Primi Ti ovo pismo, srce moje, kao onaj Skočibuha, koji je
ipak došao po svoju Sorgovicu.
Ponoć je minula. Na Tv bgd bila je in m em oriam za V. Star-
čića. Feliks Pašić, Karlo Bulić, N. Simić, Volk i gospođa Erić.
Kao što Ti kažeš: [...].

245
B il j e š k e

smije li ubrati jedan cvijetak iz rondoa pred

ulazom u dvorac, da ga zatakne u zapučakna
odlasku, zauvijek!” Nešto kasnije, na Tržiču,
isto nije sentimentalan: Z avod se prelaskom
u Preobražensku preobrazio “u ništa. U Ce-
cića. Nestao. N em a više LZ.” Priča Čengiću
da je u doba požara rekao Beli: “Čitavog ži­
vota sam sam. U ovim trenucim a bilo bi n o r­
malno da su m e m nogi nazvali...”, ali nisu,
kao ni u toliko životnih prigoda koje nabraja.
Oko Zavoda je imao “punu pom oć T itovu”,
ali to se nerijetko prešuti ili "otvoreno m ini­
ra” - "a biti sam, to baš nije nim alo ugodno
ni lako.” Tako se dogodilo da Zavoda koji
više nije “vidio” ne bude ni u njegovoj po­
sljednjoj, oporučnoj volji. Osim na način da
se iz prostora koji su se nastavili tako zvati,
štoviše pod njegovim im enom , iznesu stvari
za koje se sjećao da m u pripadaju. Najposlije
se ni to nije dogodilo, neke od takvih stvari
još su u zgradi na kojoj piše d a je u njoj Lek­
sikografski zavod. U pism u Krležinu univer­
zalnom nasljedniku Vranešiću direktor Z a­
voda Ivo Cecić "ujedno ga” 1985. “ponovno
podsjeća da preuzm e knjige” koje su njegovo
vlasništvo “a nalaze se u Zavodu i zauzimaju
nam a dragocjen prostor” .

246
 P is m a

Oplakali su ga kao epizodistu, koji je bio skrom an čovjek,

a imao je fiću.
N adam se da si dobila sve po želji. Javi se! Napiši nekoliko
redaka, budi tako dobra.
Voli Te Tvoj M. K.
P. S. Šaljem Ti u prilogu nekoliko fragmenata iz Borbe dovi-
đenja

10 0 .
Krleža b e l i, t r a v a n j 1981. Draga moja, jedina B.
Dobro jutro, sretan Uskrs! To je naše šezdeset i četvrto uskrš­
nje jutro! Dobili smo “pune korpe” “jaja” (od Brigite i Josipa
i Vanište). Šaljem Ti jedno kao jutarnji pozdrav! Crveno jaje.
Kad je Šoltanka (kasnije) Sveta Jelena rodila u Nišu svog sina
Konstantina, koke u Kapadociji snijele su jaje grimizne boje.
To je legenda o crvenim jajima. Ti si uvijek rado pjevala Tol-
stojevu ariju iz “Uskrsnuća” “što zaželiš, to se ispuni, prije
nego snijeg okopni” ... Ovaj Uskrs je u snijegu. Na Velebitu
-6 , u Zgbu -2 ! Prije nego što će ovaj snijeg okopniti, da nam
se vratiš na Gvozd! To želimo toplo. Do viđenja, kao uvijek
Tvoj M. K.
Svi te pozdravljaju.

247
Rječnik imena
 Rj e č n ik im e n a

A l b i n i , S r e ć k o (1869-1933), skladatelj. Potječe iz županjske

obitelji židovskoga podrijetla; školovao se u Beču; karijeru

započeo kao dirigent u Grazu; bio je 1909-1919. ravnatelj
zagrebačke Opere. O peretom "Barun Trenk” stekao veliku
popularnost. U Zagrebu je osnovao autorsku agenciju koja se
uglavnom bavila glazbenim pravima, ali je zastupala i dram ­
ske pisce. Svjestan važnosti književnog agenta, Krleža se po­
vezao s Albinijem, tim prije jer je njegova agencija bila prven­
stveno upućena na njemačko (govorno) tržište, s kojim je i
sam najviše računao. U pismu Benešiću (1930) Krleža kaže da
s Albinijem ima “jedan poslovni ugovor za inostranstvo”, ali
se na to pri ugovorim a s poljskim kazalištima ne treba osvrta­
ti, jer “ću to urediti ja s njime lično”.

A leksan d er, (1900-1976), odvjetnik i poduzetnik.

B o ž id a r
Potječe iz bogate i utjecajne obitelji židovskoga podrijetla,
njegova oca smatralo se “nestorom hrvatskih industrijalaca”.
I sam je u poslovnom i društvenom pogledu istaknuta figu­
ra, dobro uvezan u dom inantnu lokalnu političku strukturu
(HSS), ali sa širim uvidima. Oženio je I r i n u , rođenu Kunjina
(1900-2002), koja je u Zagreb prvi p u t došla s ruskim izbjegli­
cama. Njezin povratak u sovjetsku Rusiju te općenito dobre
veze koje je ondje zadržala i nakon što se (1926) udala, poti­
cali su dvojbe o mogućoj pozadini javne zauzetosti kojom se
isticala. Prema tradiciji ruskih književnih salona, pozivajući
se na znam enita profetska čitanja kojima je i sama prisustvo­
vala, u Zagrebu je, uz suprugovu potporu, otvorila njihov
stan u Đorđićevoj 7 umjetničkoj zajednici. Pored nesumnjive
mecenatske, učinak te geste u uvjetima idejno razlomljene i
institucijski zatvorene sredine postao je u 1930-ima općenito

251
Rj e č n i k im e n a

relevantan, sa zam jetnom javnom pozornošću. Zbog Alek-

sanderove bolesti poslije 1938. često su u Švicarskoj, a u velja­
či 1941. definitivno napuštaju Zagreb. Ratno doba proveli su
u Americi, poslije je Aleksander radio za agencije Ujedinjenih
naroda, kada se Irina nastanila u Parizu, a kao umirovljenici
žive u Švicarskoj. Prijateljstvo Aleksanderovih i Krležinih ot-
početka je budilo znatiželju kao moguća podloga materijalne
potpore što su je Krležini tako mogli uživati, te s obzirom na
uzajam nu fasciniranost Krleže i Irine, fatalne po svojoj pojavi
i držanju. Premda su Aleksanderovi (1940) doista pomogli Kr-
ležinima, a Krleža i Irina (1936) uspostavili to obiteljsko pri­
jateljstvo i bili m u psihološka osnova, u cjelini je očito riječ o
m nogo kompleksnijoj povezanosti, koja ide u red najvažnijih
Krležinih životnih relacija. U užem u se smislu neposredno­
ga i intenzivnoga druženja taj odnos referira na samo dvije
godine - 1937. i 1940, makar su čitava života m eđusobno
upućeni, posebno Bela i Irina. Oprez u tum ačenju Krležina
i Aleksanderova odnosa treba imati ne samo zbog špekula­
cija koje su ga zasjenile, poput apsurdne pretpostavke da bi
“nemali dio Aleksanderova novca dotjecao u Krležine džepo­
ve dok je stanovao u dvorišnoj zgradi kod Singerovih u Ulici
kraljice Marije”, već i zbog (pre)naglašene Krležine socijalne
osjetljivosti. Krležini i Aleksanderovi se nisu poznavali dok su
Krležini živjeli u dvorištu Singerovih, a i pri novogodišnjem
dočeku ili planiranju izleta u Beograd s njima je Bela, a ne Kr­
leža. Bela dobiva i darove, dok je prepiska oko Aleksandero-
ve pravne pomoći u za Krležu dalekosežnoj stvari autorskih
prava (1937) takva da o nekoj izravnijoj potpori (još) ne može
biti ni govora. Sudeći po dnevničkim fragmentima, Krleža se
s Aleksanderom poslije zbližio, pa ga za socijalnog bojkota
kojem je u to vrijeme bio izložen pogađa kada m u se učini
da ga i on izbjegava. O naravi njihove obiteljske povezanosti

252
 Rj e č n ik im e n a

govori i to što su Belini roditelji, kao susjedi Aleksanderovih,

sudjelovali u prosljeđivanju poruka jednih drugima. U oba su
pojedinačna osobna odnosa Krležinih s Irinom, prem a episto­
larnoj podlozi, zam jetne sastavnice privlačnosti i napetosti,
a Irinini memoarski iskazi razumijevanju toga ništa bitno ne
dodaju. Njezina intenzivna prepiska s Krležinima traje do nji­
hove smrti.

B a b i ć , L j u b o (1890-1974), slikar. Studirao u M unchenu i Pari­

zu; od 1914. u zagrebačkom ateljeu, Ilica 52, otvara slikarsku
školu, potom je profesor škole za um jetnost i obrt te pro­
fesor i rektor Likovne akademije. U slikarstvu je simbolist,
pejzažist i portretist; trajno je zaokupljen prim ijenjenom li­
ko vnošću kao kazališni i muzejski scenograf, grafičar i likovni
urednik, te pisac o umjetnosti. Babićev atelje prva je Krleži-
na društvena pozornica, ondje se zbližavaju, pa su tadašnja
Babićeva platna kom plem entarna Krležinim fabulama, a pri
konzultacijama o tiskanju "Pana”, kojim se Krleža afirmira
kao lirik, Babić zacijelo nije pomagao tek u materijalnom po­
gledu i opremi. Odlazeći poslije u različitim pravcima često
su surađivali: likovni postav pariške izložbe srednjovjekovne
um jetnosti Krleža je držao paradigmatskim, stjecajem Ba-
bićeve ekspresije i erudicije, a i inače se njegovu slikarstvu
periodično vraća kao pouzdanom kom parativnom predlošku
vlastitih likovnih zapažanja. Svjedok na njihovu vjenčanju
(1919), Babić je i u osobnom krugu Krležinih; uz oscilacije u
pojedinim razdobljima, intenzivno je prisutan čitava života.

(1874-1935), dramaturg. Poslije studija dram atur­

B a c h , J o s ip
gije u Beču i Berlinu, 1908-1920. ravnatelj Drame u zagreba­
čkom Kazalištu. Krleža u to vrijeme kazališnoj upravi predaje
više dramaturških predložaka, koje Bach (od “Salome”, 1914)

253
R j EČNIK I MEN 1

redovito odbija, inzistirajući u prepisci s autorom kako im ne

spori književnu vrijednost već dramsku strukturu. Bach je
poslije i javno zastupao tu tezu govoreći o Krleži "kao smi­
onom dram skom pjesniku”, ali je ipak ostao kulturno obilje­
žen Krležinom polemičkom simbolizacijom njegovih ograni­
čenja kao kriterija provincijalnosti zagrebačke scene. Sudeći
po tom e da Krleža o sim ultanom nastojanju da se sa svojim
avangardističkim komadima preporuči i na drugim (europ­
skim) scenama nije govorio, s Bachom je ipak, ako ne osobni
u užem smislu, imao problem proistekao iz općeg, a ne samo
estetskog, nerazumijevanja sa sredinom koju su dijelili.

(1902-1979), pisac. Kao student, po povratku

B a t u š ić , S l a v k o
iz Pariza, posvećuje se kazalištu. Dram aturg je i redatelj, ali i
kroničar te profesor, teatrolog i leksikograf. Ustrajno se ogle­
dao u različitim književnim žanrovima, nalazeći u putopisu
sretnu, nenaglašenu formu. Batušić se Krleži javio još kao gi­
mnazijalac, ostajući m u trajnim suradnikom. Pored opserva­
cija opusa, primjerice praizvedbi njegovih drama, posebno je
važan po vjerojatno nenadmašenoj vještini u redakturi Krle-
žinih tekstova. U Krležinoj knjižnici čuva se primjerak Batuši-
ćeve knjige “Argonauti”, s posvetom “Dragom Fricu” (1937).

(1901-1966), književnica. Školovala se u

B e g o v ić , B o ž e n a
H am burgu i Beču, stekla glazbenu i scensku naobrazbu, pa
je prvo glumica u Beču (na njemačkom jeziku). U hrvatska
kazališta prelazi sredinom 1920-ih, djelujući poslije uglavnom
kao dramaturg. Kao vrstan prevoditelj, još 1930-ih, m nogo
prije nego će potpisati prijevodna izdanja Krležinih djela, po­
maže m u u pokušaju prezentacije na njemačkom govornom
području. Kći je prijatelja Krležinih - Milana Begovića, te i
sama njeguje tu prijateljsku relaciju.

254
 Rje č n ik im e n a

B e g o v ić , M (1876-1948), pisac. Studirao u Beču, gdje je

il a n

poslije (1912) bio i dramaturg, kao i u H am burgu i N ovom

Sadu. Pjesnik, pripovjedač i dramski pisac, utjecajan je u h r­
vatskom kulturnom životu 1920-ih. U to je vrijeme Begović
Krležu prom ovirao kao urednik časopisa i ravnatelj kazališne
Drame, a bio je ravnatelj Dram e i kada se priprem ao Belin
angažman. S Krležinima se znao otprije, vjerojatno iz ratnog
razdoblja kada je kao i Krleža služio u pozadinskim služba­
ma; obojica su bili i prijatelji slikara Babica, pa je bio prisutan
i na njihovu vjenčanju, preuzimajući pritom u Krležinu sje­
ćanju ulogu kuma. Krležini su Begovića posjećivali i 1930-ih,
kada se povukao na svoje imanje u okolici Zeline, pa i poje­
dinačno: Bela o tom e javlja Krleži u Pariz, a Krleža piše Beli
da se ondje planira odvesti s Vranešićem. Čak i kada se sjeća
kako ga je Begović 1942. nagovarao da razgovara s nekim
talijanskim novinarom , Krleža je sentimentalan u doživljaju
Begovića kao u isti m ah "simpatičnog i nesimpatičnog”.

(1883-1957), književnik. Od povratka sa studi­

B e n e š ić , J u l ije
ja u Krakovu u Zagreb 1907. pola stoljeća izrazito je aktivan i
utjecajan u književnom i kulturnom životu. Pored autorskog
i uredničkog tri su glavna pravca njegova djelovanja: javna
uprava u kulturi, kulturna diplomacija u Poljskoj te uprava
nacionalnoga Kazališta. Benešić je m eđu prvima prepoznao
i podržao Krležin književni nastup, potom se zauzeo da se
Krležini kao mladi par snađu s Belinom službom. D ok je
Benešić bio intendant Krleža je doživio punu afirmaciju na
sceni, a kada se Krleža 1932. pokušao održati u Europi četiri
je mjeseca proveo s Benešićem u Varšavi. Krleža je žestoko
branio Benešićev način vođenja kazališta. S njime su Krležini
u trajnom osobnom kontaktu; za vrijeme ustaškog režima
bio je prem a Krležinu dojm u “jedan od rijetkih” koji ih je

255
Rj e č n i k im e n a

posjećivao. Krleža se i kao konzultant kulturnih programa Ti­

tove administracije oslanjao na Benešićevu upućenost.

Bogdanov, V a s o (1902-1967), povjesničar. Zbog komunisti­

čke agitacije isključenje već iz gimnazije, poslije otpušten i

kao profesor, pa iz Vojvodine prelazi u Zagreb, gdje 1930-ih
djeluje kao publicist. Pritvaran pod ustaškim režimom, ali i u
ljeto 1945, distancira se od političkoga te posvećuje znanstve­
nom e radu; 1947. doktorira, preuzima profesuru na Sveučili­
štu, a nakon izbora za njezina redovitog člana (1955) postaje
utjecajan i u Akademiji. Krleža je sačuvao pismo Bogdanova
iz Subotice 1929, kojim ga moli za pom oć u prikupljanju gra­
đe za studiju o njegovu djelu. Bogdanov se u Zagrebu brzo
približio Krleži, preuzimajući za njegove odsutnosti (1932)
brigu o Krležinim knjigama u tisku. Bogdanov će i u suko­
bima što su uslijedili postojano i predano zastupati Krležinu
stranu, pa je unatoč “neuralgičnim predjelima” njihova pove­
zanost ostala trajna.

Bogdanović, M ilan (1892-1964), književnik. Među središ­

njim je figurama srpske kulture prvoga jugoslavenskog raz­
doblja; nakon kratke akademske karijere preuzim a vodeće
uloge u kazalištu i književnosti; 1928-1932. urednik je "Srp­
skog književnog glasnika”; književni modernizam shvaća s
obzirom na društvenu odgovornost pisca. Poslije povratka iz
njemačkog zarobljeništva, od 1946. opet je profesor, pa uprav­
nik beogradskog Narodnog pozorišta (1949-1962). S Krležom
je 1934. izdavao časopis “Danas”, pisao o njem u i družio se
s Krležinima. Podsjećajući kako je o Srbiji naučio “mnogo
toga”, Krleža ističe Bogdanovića kao prioritetnog “učitelja”;
u prepisci s Belom iz Beograda ponekad prim a poštu na Bog-
danovićevu adresu, referira se i na njegove osobne prilike,

256
 Rj e č n ik im e n a

a Bogdanović uz Krležino pismo u siječnju 1946. Beli dopi­

suje: "Posle dosta godina... hteo bih da vas vidim. Nadam
se da ćete nam uskoro biti gost. Krležu smo, kao što vidite,
prisvojili.”

B erislav (1891-1977), liječnik, i M ara Borčić (1899-

B o r č ić ,
1942). Završivši medicinske studije u Bernu, 1914. kao vojni
bjegunac Borčić prelazi u Srbiju, pa se nakon povlačenja sa
srpskom vojskom kroz Albaniju vraća u Švicarsku, gdje će
se u dva navrata do početka 1920-ih usavršiti za stručnjaka
u javnom zdravstvu. U Beogradu i Zagrebu radi na utem e­
ljenju zdravstvenih zavoda, a u 1930. stječe m eđunarodni
ugled, napose razvijanjem zdravstvene kulture u Kini, pa
trajno ostaje ekspert m eđunarodne zdravstvene organizacije.
Time je razm jerno zaštićen u doba ustaškog režima; 1943.
preuzima vodstvo ilegalne zagrebačke organizacije za potpo­
ru partizanskog pokreta. U mirovini se povukao u kvarner­
ski zavičaj. Krležini su s Borčićima bili bliski prijatelji, oboje
su posebno bili vezani za Borčićevu suprugu Maru. Kada se
teško razboljela, Krleža je uz nju proveo posljednje dane.
U obitelj Borčić Krležini su se sklonili za prvih i posljednjih
dana ustaškog režima, a povezani su ostali trajno, pa Bela re­
dovito posjećuje Borčića za boravaka na odm oru u Opatiji.

(1892-1980), političar, i J o v a n k a Broz,

B r o z , J o s ip , T it o

rođena Budisavljević (1924-2013). Kao povratnik iz rusko­

ga zarobljeništva nakon revolucije, u Z agrebu se afirmira
u kom unističkog aktivistu. Poslije spektakularnog procesa
i zatvora, preuzim a konspirativne dužnosti u Kominterni,
potom i obvezu da reorganizira jugoslavenski komunistički
pokret, s kojim kao lider partizanskog otpora u ratu postaje
istaknuta figura protufašističke koalicije. Utemeljitelj i doži­

257
Rj e č n i k im e n a

votni vođa federalne Jugoslavije, utjecajni državnik hladno-

ratovske Europe. Kao šef države 1952. oženio se bliskom
suradnicom, koja m u je do nesporazum a pred kraj života
pomagala i u javnim dužnostima. Krleža se s Titom znao iz
ranog doba komunističke ilegale, s njegovom je tadašnjom
suprugom Pelagijom bio i u istoj partijskoj ćeliji, a za vrije­
me prijepora oko staljinističke prakse potkraj 1930-ih očito
su uspostavili povjerljiv odnos. To je Titu pomoglo da nakon
preuzimanja vlasti a prije odbacivanja staljinističke dogme
približi Krležu načelima svoga projekta, da bi nakon 1948.
Krleža trajno ostao u njegovu krugu. Takav je odnos podra­
zumijevao i određenu razinu obiteljske povezanosti, u proto­
kolarnim ali i privatnim prilikama, pri čemu je Jovanka Broz
posebno cijenila naklonost Krležinih. Krležini pak ni nakon
trzavica u braku Brozovih nisu s njom prekinuli kontakt.

C esarec, A (1893-1941), književnik. Progonjen zbog

u g u st

svojih nazora još kao gimnazijalac čitavoga je života, pogo­

tovo nakon što je (1918-1919) m eđu začetnicima hrvatskog
komunističkog pokreta, u policijskoj sjeni. Prem da je često
u inozem stvu, u hrvatskoj je javnosti kao pisac i kritički in­
telektualac s jasnim nacionalnim profilom intenzivno prisu­
tan, pa ga ustaški prijeki sud prioritetno i egzemplarno po­
gubljuje. Cesarec i Krleža povezani su iz djetinjstva, zajedno
pokreću časopis “Plam en” (1919), a Cesarec je od 1923. uz
Krležu i u “Književnoj republici”. Premda je postupno razli­
ka u shvaćanju odnosa književnosti i revolucije u njihovoj
komunikaciji postala preprekom , temeljna su im shvaćanja,
a i senzibilnost zajednička, pa je Cesarec i nakon tragičnog
kraja, kao figura, Krležin povlašteni unutarnji sugovornik.
Cesarčeva je sm rt također dio Kerestinečkoga kompleksa,
kontroverznog raspleta bijega zatvorenika iz zagrebačkoga

258
 Rj e č n i k im e n a

logora u ljeto 1941, s to je zasigurno produbilo Krležino ne­

povjerenje u pouzdanost ilegalnih kontakata na koje bi i sam
m ogao računati pri prelasku na partizansko područje.

C v ij ić , (1896-1937), publicist. Pripada hrvatskoj revo­

Đ uro

lucionarnoj ljevici; od 1914. radi u redakcijama zagrebačkih

novina. Tijekom 1920-ih dužnosnik je ilegalnoga kom uni­
stičkog pokreta, dijelom u emigraciji; 1928. zatvoren. Potom
definitivno napušta zemlju, da bi zbog načina na koji je zastu­
pao komunistička gledišta bio pozvan u Moskvu, gdje je ne­
stao u staljinističkim čistkama. Krleža je neizravno usmjerio
Cvijićevu sudbinu, založivši se zbog njegove smrtne ugro-
ženosti nakon izlaska iz zatvora da m u se omogući odlazak.
Cvijić je pripadao njegovu užem prijateljskom krugu za za­
grebačkih ratnih i tranzicijskih godina (1917-1919), s njime je
dijelio gledišta, pa i o nacionalnom pitanju, a zajedno su bili i
na čajanci za srpske časnike u dvorani Sokola (1918), o čemu
se očitovao u listu “Sloboda” koji je Cvijić uređivao, kao i u
zbivanjima potaknutim m ađarskom kom unom (1919), kada
je “Plam en” zabranjen a Cvijić također bio pritvoren. Krleža
je Cvijiću i Kamilu Horvatinu pomagao i prigodom pokreta­
nja “Borbe” (1922).

Č (1926-1995), publicist. Od sredine 1950. radi kao

e n g ić , E n es
novinar sarajevskog "Oslobođenja”, uglavnom iz Hrvatske,
a potkraj 1960-ih preuzima dopisništvo toga lista u Zagrebu.
Tada Krleži, kojega je otprije uzgredno poznavao, predlaže
pokretanje novih izdanja njegovih djela, što ubrzo dobiva
okvir nekoliko raširenih kolekcija, s cjelovitim završnim ni­
zom koji uključuje posljednje autorske varijante. Krležini su
se s Cengićem za posljednjeg desetljeća svoga života, kada im
je pomagao u mnogim prigodama, em otivno zbližili. Krleža

259
Rj e č n i k im e n a

je Čengiću povjerio svoja zapažanja, koja je Čengić skrupulo­

zno obradio, kao i opsežnu rukopisnu i drugu građu za pripre­
m u novih izdanja vlastitih djela.

C o l a k o v i ć , R o d o l j u b (1900-1983), političar. Kao komunisti­

čki revolucionar 1921. osuđen je na dugogodišnju tamnicu,
u 1930-ima djeluje uglavnom iz emigracije, uključujući Ko-
m intem inu zavjereničku središnjicu, da bi preuzeo rukovode­
će dužnosti u Titovu partizanskom pokretu i poslijeratnom
federalnom poretku. Krleža je Čolakovića zapazio na procesu
u kojem je osuđen, objavljivao m u je pod pseudonim om knji­
ževne zapise u svojim časopisima, a za Colakovićeve konspi­
racije su u više navrata razgovarali. Krleža je na Čolakovića
kao dužnosnika Titove vlade bio upućen posebno prigodom
pokretanja Leksikografskoga zavoda. Njihov je odnos u cjeli­
ni bio povjerljiv te unatoč razlikama, koje su se m eđu njima
pojavljivale do kraja, zasnovan na dijalogu. Čolaković je bio
prijatelj i na određen način politički pokrovitelj Ive Andrića.

Ć elap, (1892-1949), knjižar. Pokretač i vlasnik nakla­

Đ orđe

de i knjižare u Zagrebu, etablirajući se od 1920-ih, u doba

njezina m odernog rasta, za jednog od nositelja te djelatnosti.
Prvi je Ćelapov nakladni naslov bila Krležina "Hrvatska rap­
sodija”. Krleža i Ćelap znali su se iz iste škole, koju je Ćelap
nakratko polazio u Zagrebu nakon što se s obitelji doselio iz
vinkovačkog kraja, a prije nego ode na knjižarski zanat u Pan-
čevo. Ustaški m u je režim 1941. onemogućio rad i protjerao
ga iz Zagreba; nakon 1945. tvrtka je nacionalizirana.

D o b r o v i ć , P e t a r (1890-1942), slikar. Studirao slikarstvo u Bu­

dimpešti (1909-1911); studijski boravi u Parizu (1912-1914);

brzo se razvija, sažimajući u kreativnoj gesti teorijsku upu-

260
 Rj e č n i k im e n a

ćenost, društveni angažman i osobnu ekspresiju provedenu

kroz dom inantne stilove epohe. Nakon sloma revolucionarne
pobune u njegovom baranjskom zavičaju, kao njezin prvak
1920-ih prelazi u Beograd, gdje je već, kao i u Zagrebu (1920),
izlagao. Predavao je slikarstvo na umjetničkim školama, od
1937. kao profesor beogradske Akademije, ali ga nem ir nije
napuštao. Često putuje Europom , 1926-1928. opet je na duže
u Parizu; redovito boravi u dubrovačkoj okolici, što se zrcali
u oba njegova temeljna tematska područja - portretu i pej­
zažu. Oženio se O l g o m , rođenom Hadži, iz imućne obitelji,
čiji je otac Košta sudjelovao u javnom životu. Imali su sina
Doku. Krleža i Dobrović formirani su u istom, mađarskom
jezičnom i kulturnom ambijentu, a kada Krleža prvi put 1913.
stigne u Pariz, Dobrović će već biti ondje. Dobrovićevo slikar­
stvo Krležije 1921. zapravo prva velika “likovna tem a”, kojoj
će ostati trajno privržen, što je dobilo i povratni učinak kako
je Dobrovićevo djelo u povijesnom odmaku raslo. Osobno
su se u 1930-ima iznimno zbližili, intenzivno se, pa i obitelj­
ski, dnižeći sve do Dobrovićeve nenadane smrti, u apsurdnoj
nesreći s ratnom pozadinom. Često su zajedno, u Zagrebu i
Beogradu, Pragu i Dubrovniku. Dobrović u više navrata por­
tretira Krležu (i Belu), piše o um jetnosti u njegovim časopi­
sima, daruje m u slike i polemizira s njime o sudbini Europe.
Krleža će poslije kazati kako se s Dobrovićem najintenzivnije
“družio” nakon njegove smrti. Pored ustrajne afirmacije nje­
gova talenta, Dobroviću je nastojao pomoći i u socijalnom
smislu, potičući kolekcionare i zdvajajući nad slabim odjekom
prodajnih izložbi. Olga Dobrović je pritom stekla Krležino po­
štovanje, zbog ustrajnosti i privrženosti Dobroviću, koja ju, ni
s obzirom na vlastito dobrostojeće podrijetlo, nije napuštala
ni za oskudica, u kakve su zapadali i zbog Dobrovićeva načina
rada s kvalitetnim a tim e i skupim m aterijalima. Krležini su

261
Rj e č n ik im e n a

s Olgom (i Dokom) ostali prisni čitava života, a kratka prepi­

ska s njom e poslije Beline smrti posljednji je lirski m otiv Krle-
žine emocije. Krleža u dnevničkim fragmentima romansira i
svoje razgovore s Olginim ocem, a s Petrovim bratom N i k o ­
l o m Dobrovićem (1897-1967), arhitektom i urbanistom, koji

je 1961. izabran i za dopisnog člana Akademije u Zagrebu,

također je ostao u vezi do njegove smrti. Krleža i Bela bili su
1940. na Dobrovićevoj retrospektivi u Beogradu, da bi Krleža
s predgovorom katalogu beogradske izložbe 1955. postavio
temelj njegovu legatu. Osjećaj za Dobrovićevo slikarstvo od
Krleže je baštinio te studijskom izložbom u hrvatskoj javnosti
učvrstio 1990. Igor Zidić, koji upravo iz Dobrovića dobro čita
potonje koloriste dubrovačkoga kruga.

Dujšin, D u b r a v k o (1894-1947), glumac. Školovao se u Splitu,

Milanu i Rijeci; za rata vojnik u Boki; 1919. dolazi u Zagreb,
gdje uz studij polazi Gavellinu glumačku školu, te 1920. debi­
tira na sceni, ostajući u dramskom ansamblu zagrebačkog Ka­
zališta do smrti. U Zagreb je nešto prije iz Boke i Splita prešla
slikarica K a ta rin a C a ta Gatin s kojom se 1920. oženio. Dok
su oba para još bila u predbračnim vezama, Krležini i Dujši-
novi su se družili, a potkrovni stan Dujšinovih u Jurjevskoj
1919. povrem eno je bivao i utočište Beli i Krleži. Belaje bila
prijateljica s Catom i prije njezine veze s Dujšinom. Otkad je
kao zamjena ušao u podjelu “Golgote” (1922), Dujšin je igrao
u gotovo svim Krležinim zagrebačkim praizvedbama. Kao
dramski prvak i uopće istaknuta kazališna i kulturna figura
bio je Beli potpora, a i pripadali su zajedničkim društvenim
krugovima, primjerice onom e oko Aleksanderovih u Zagre­
bu ili kazalištarcima što bi se za ljetnih odm ora 1930-ih okupi­
li u splitskoj Zenti. Cata je izradila Belin portret koji je ostao
dijelom postava muzejske Memorie na Gvozdu.

262
 Rj e č n i k im e n a

Đ i l a s , M i l o v a n (1911-1995), političar i književnik. Uhićen za

vrijeme studija početkom 1930-ih u Beogradu, postupno se
razvija u jednu od vodećih figura komunističkoga pokreta,
prolazeći i sam do sredine 1950-ih, kada je odstranjen i za­
tvoren, kroz obrate koji su obilježili njegov rast i pročišćenje.
Zatičući se pritom i s Krležom u polemičkim okršajima ali i
prijeporima s potencijalno ozbiljnim etičkim i egzistencijal­
nim konzekvencijama, ne i bez uloga vlastitoga književnog
talenta i ambicije, Đilas je uopće, kao i prem a svome odnosu
s Krležom, proturječna pojava, u čijem se definiranju Krleža
nije odupro svođenju na osobnu, anegdotalnu simboliku. Po­
sebno je pritom važno razdoblje nakon 1948, kada su obojici
povjerene dužnosti u artikuliranju autentičnosti jugoslaven­
skoga socijalističkoga projekta. Uzajamno su tada upućeni i
kroz vlastite časopisne inicijative, od kojih (neostvarene) Kr-
ležine, naslonjene na Leksikografski zavod još od 1951, bez
Đilasove potpore ne bi bile ni moguće.

Đ u r ić , S ta n a pijanist i muzikolog. Studirala

( 1 9 0 8 - 1 9 8 6 ),
književnost i glazbu, specijalizirala u Parizu; ostvarila repre­
zentativnu koncertnu (do 1 9 4 1 ), pedagošku i muzikološku
karijeru. Krleža svoj beogradski boravak 1 9 2 2 . povezuje s ku­
ćom njezina oca u Gospodar Jevremovoj, gdje je stanovao.
Dva puta se udavala, u oba navrata za Krležine prijatelje -
Vladislava Ribnikara i Huga Klajna - pa je s Krležom ostala
povezana čitava života. I kada govori o njoj osobno, Krleža to
čini s poštovanjem za snalaženje u spektru područja kojima
se bavila.

a r i o (1924-1991), redatelj. Studirao je u Zagrebu,

F a n e l l i, M
gdje se potkraj 1950-ih kao novinar vratio iz Kopra kako bi
se pridružio pokretačima televizijskoga programa. Ubrzo se

263
Rje č n ik im e n a

afirmirao kao autor televizijske drame, a m eđu njegovim na­

građenim produkcijama bile su i one po Krležinim motivima.
Film “Put u raj” (1970) nije tako dobro prihvaćen, ali je rad
na scenariju, pa i koncepciji filma uopće, zbližio Fanellija i
Krležu.

F is k o v ić , C (1908-1996), povjesničar i konzervator. U svo­

v it o

me iznimno opsežnom opusu interdisciplinarno obrađuje cjeli­

nu kulturne baštine Dalmacije. Kada 1938. doktorira u Zagrebu
već uživa ugled konzervatora, a nakon što se početkom 1940-ih
pridruži dalmatinskim partizanima stječe i društveni autoritet.
Krležu i Fiskovića približila je senzibilnost za očuvanje nacio­
nalne kulturne baštine, pri čemu su dijelili svijest o povezanosti
njezinih materijalnih i nematerijalnih sastavnica. Fisković je,
pod okriljem Akademije, od njegova utemeljenja 1950. uprav­
ljao i Historijskim institutom u Dubrovniku, do čijeg održa­
nja je Krleži bilo posebno stalo. Kada se u tom svojstvu javlja
Krleži povodom njegova jubileja (1953) Fisković m u kaže da
"njegovo ime simbolizira neiscrpnu energiju na konstruktivnoj
izgradnji svih naših kulturnih pothvata”. No kako je u njihovu
odnosu, pored uzajamnog respekta, bilo i prisnosti pokazuje
Krležino višekratno konverzacijsko vraćanje Fiskovićevu pozi­
vu da ga posjete u zavičajnom, pelješkom ljetnikovcu, na koji
ga podsjeća i Bela.

(1894-1974), kolekcionar. Nakon završenog

F l o g e l , Sl a v k o
fakulteta, 1919-1926. radi kao financijski stručnjak za vladu
u Beogradu, potom je predstavnik strane naftne korporacije
u Zagrebu, pa od 1939. opet u javnoj upravi kao gospodarski
povjerenik, da bi za ustaški režim vodio ured racionalizacije
hrane. Stan na zagrebačkom Tomislavovu trgu, u kojem je
živio sa suprugom Jelenom Kostić, bio je stjecište kulturne

264
 Rj e č n i k im e n a

elite, pa je ondje profilirana možda i najbolja zbirka suvre­

m enog slikarstva. Poslije 1945. marginaliziran, Flogel je,
nastojeći očuvati cjelovitost zbirke, prešao u Beograd. Pri­
padao je istom gimnazijskom naraštaju kao i Krleža, a Do-
brovićeve su slike važan segm ent fundusa njegove zbirke; na
fotografiji s Dobrovićeve beogradske izložbe 1940. Flogel je
pozirao s Krležinima, Dobrovićima i Ristićima. Krleža 1937.
piše Beli d a je bio u gostim a kod Lele Kostićeve u Zem unu,
a čini se i da ih je 1950-ih pokušao zadržati u Zagrebu, kada je
Flogel surađivao s Leksikografskim zavodom . Tada je zbir­
ka i javno valorizirana, a M oderna galerija iz nje je preuzela
pojedina djela.

G avella, Branko(1885-1962), redatelj. Nakon studija u Beču,

od 1910. sustavno kritički prati zagrebački kazališni reperto­
ar, a 1914. debitira i kao redatelj. Poslije neposrednog ratnog
iskustva na galicijskom bojištu, Kazalište ga 1918. profesional­
no angažira, a intendant Benešić 1922. postavlja i ravnateljem
Drame. Već u to doba pokušava pokrenuti glumačku školu,
pa kulturni mit o doktoru Gavelli kao ključnoj pojavi u m o­
dem om hrvatskom teatru počiva na utemeljenosti i provedbi
njegovih zamisli, ali kao historiografski narativ zaobilazi druš­
tvena ograničenja kojima je pritom, sve do završnoga razdo­
blja u 1950-ima, bio sputavan. Od 1926. potiskivan iz Zagreba,
on će i viziju o samostalnom dram skom kazalištu (Dramski
studio, 1932) također ostvariti tek potkraj života, da bi ono
poslije nosilo njegovo ime. Nije se zadržao ni u Beogradu,
gdje je 1926-1929. upravljao D ram om , jer je smijenjen, no­
minalno zbog posjeta sovjetskoj Rusiji, a zapravo iz otklona
od kulturnoga modela kakav je zastupao. Unatoč razlikama
u pristupu, upravo je ta reformatorska kulturna gesta pove­
zivala Krležu i Gavellu. Gavella je bio prvi Krležin redatelj,

265
Rj e č n i k im e n a

a Krležine su drame, posebno glembajevski ciklus, konstanta

njegova opsežnog redateljskog zbira. Sudeći prem a njegovim
reminiscencijama a i prijeporima u koje je s Krležom zapadao,
kao u prigodi praizvedbe “Vučjaka” (1923), sa scenskim se za­
htjevima Krležine dramaturgije ponekad teško nosio. Gavella
je s Krležinima trajno osobno povezan. Posebno je to došlo
do izražaja pri Belinu uvođenju u svijet kazališta, kada je 1929.
“moli” da zbog bolesti Zlate Markovac preuzm e ulogu Sar-
lote, u njegovim beogradskim “Glembajevima”. U prepisci
je Gavella hrabri time što su štrihovi slični zagrebačkima, a i
može stanovati kod njega i njegove supruge Zlate, jer imaju
veliki stan s tri sobe. Potrudio se k tom e nagovoriti upravni­
ka Predića da se Krležini tantijemi isplate u zamašnoj svoti
predujma. Gavellina supruga, sopranistica Z l a t a Gjungjenac
(1898-1982), bila je također bliska Krležinima; Krleža će na­
kon Beograda 1928, biti njihov gost i 1931. u Bmu. U 1930-ima
Gavella surađuje i s Belom i s K rležom (piše za “D anas”),
a kada se vrati iz ratnog egzila, u koji je otišao jer za razliku od
Bele nije htio podnositi pritisak ustaške uprave zbog “sumnji­
vog” podrijetla, glavni je govornik na prvoj velikoj svečanosti
(1953) u Krležinu čast.

G o r k i , M a k s i m (1868-1936), pisac. Potječe iz ruske provinci­

je (pravim im enom Aleksej Maksimovič Peškov); preko na­
prednoga tiska probija se u središte književnoga života, pa je
već 1905. predložen u Akademiju, što je carski režim osporio.
Kao ljevičar sudjeluje u prevratiničkim zbivanjima do Revo­
lucije, prem da je 1906-1913. u egzilu, da bi po Lenjinovoj
preporuci iz inozemstva djelovao i u 1920-ima. Pripovjedač i
dramatičar, prepoznat je u Rusiji i na Zapadu kao autentični
tum ač društvene promjene, a za jedne od njegovih posljed­
njih europskih turneja (1932) Krleža ga je propustio sresti

266
 Rj e č n i k im e n a

u Parizu. Gorki je 1930-ih već integriran u Staljinovu kultur­

nu politiku, pa m u se djelo, unatoč donekle kontroverznom
osobnom položaju, uzima prototekstom tzv. socijalističkog
realizma.

G (1898-1973), glumac. U zagrebačkoj drami od

r k o v ić , M ato

1925, glumac, poslije i redatelj; predavao na Akademiji. D ram ­

ski prvaku nacionalnom i klasičnom repertoaru; od premijere
“Glembajevih” redovito u podjeli Krležinih premijera.

G rün (1896-1924), također Lav Iljko Gorenčević, po­

, L eon
vjesničar umjetnosti. Nakon studija prava u Zagrebu, Bu­
dimpešti i Beču, 1919. odvjetnički je pripravniku Osijeku, ali
je zaokupljen umjetnošću, pa u Beču i nadalje radi na diser­
taciji o graditeljstvu u Dalmaciji. U osječkim novinama, na
njemačkom jeziku, još kao student (1917) upućeno referira
o avangardnoj umjetnosti, zapaža peštansku izložbu Petra
Dobrovića i prožetost zvukova i boja u ranoj Krležinoj lirici.
Po riječima Aleksandra Flakera bio je “jedan od najistaknuti­
jih intermedijalnih kritičara u hrvatskoj kulturi”. Upućen na
marksističku teoriju, povezan je s bečkim ljevičarskim am ­
bijentom. Prijateljstvo s Krležom dolazi iz toga kruga ili se
m ožda znaju preko Grünova požeškog zavičaja, gdje je Kr-
leža posjećivao rodbinu. Kao suradnik “Plamena”, Grün je
posebno zaokupljen “Cristovalom Colonom ”, tumačeći ga
u vlastitom ključu “totalne um jetnosti”. Utoliko je logično
da se Krleža u Požegi 1919. radeći na prijevodu “legendi” za
njemačke pozornice oslanjao, kako to Bela i daje naslutiti,
upravo na Griina, s kojim je onda možda putovao i u Osijek,
zbog “teatra”. Grün je doista moguća poveznica te Krležine
požeške epizode, posebno s obzirom na svoje bečke relacije
u kojima se kretao i Reinhardt.

267
Rj e č n i k im e n a

H a n ž e k o v ić , (1884-1955), pisac. Radio kao sudac i od­

M ato

vjetnik u provinciji, od 1927. je u Zagrebu. Još kao student

urednik je kulturne periodike, kritički prati suvremenu pro­
dukciju pa i Krležina djela; 1928. pokreće časopis “Književ­
nik”, u kojemu je tada Krležina suradnja znatna. Krleža se
memoarski često referira na posjet Hanžekoviću u Dubici,
simbolički tako rezimirajući tu relaciju na sentimentalni de­
talj, prem da čini se nije bila lišena ni nesporazuma.

H e g e d u š ić ,(1901-1975), slikar. Diplomirao slikarstvo

K rsto
1926. u Zagrebu, gdje od 1937. predaje na Akademiji. Među
pokretačima je grupe “Zem lja” (1929); u 1930-ima vodi svo­
jevrsnu pučku slikarsku školu u Hlebinama. Zarana povezan
s Krležom preko ujaka Kamila Horvatina, s njime dijeli shva­
ćanje umjetnosti. Upravo se Krležin predgovor zbirci Hege-
dušićevih crteža "Podravski motivi” (1933) uzim a estetskom
program atskom osnovom na kakvoj će inzistirati u razdoblju
socijalističkoga poretka, kada će i Hegedušićeva "majstorska
radionica” zadobiti kanonski format.

H erzfeld, W (1896-1988), nakladnik. Utemeljitelj Ma-

ie l a n d

lik-Verlaga u Berlinu (1916), središnjeg europskog foruma

avangardne publicistike. U vrijeme kada im Krleža šalje svoje
prijevode (1931), Malik je na vrhuncu utjecaja, uskoro će ga
(1933) nacizam potisnuti u Prag, pa preko Londona u Ame­
riku. Herzfeld je od 1950-ih opet u Berlinu, dijelu grada pod
sovjetskom dominacijom.

H o r v a t , J o ž a (1915-2012), pisac. Kao književno nadaren za­

grebački student 1941. odlazi u partizane, gdje preuzima duž­
nosti u kulturnoj promidžbi. U raspravi na kongresu kulturnih
radnika u Topuskom (1944) s gorčinom se osvrnuo na Krležin

268
 Rj e č n i k im e n a

izostanak. No upravo je H orvatu povjereno Krležino integri­

ranje u kulturni život neposredno nakon prevrata 1945. Prem ­
da su pritom nastale različite komplikacije, one više nisu pore­
metile njihov osobni odnos, pa Krleža do kraja izražava sim­
patije za Horvatovu ne tek književnu nekonvencionalnost.

H o r v a t i n , K a m i l o (1896-1938), publicist. U krugu začetnika

hrvatskoga komunističkoga pokreta ističe se time što je do
1929, kada emigrira, politički djelovao i sa legalnih izbornih
lista, pa je tako u dva navrata zagrebački gradski vijećnik.
Pripadao je užem krugu Krležinih prijatelja iz mladenačkog
doba filtriranja političkih i idejnih afiniteta. H orvatin je bio
i m eđu pokretačim a “Borbe”, kojim a je Krleža pom agao,
a na njegovo tragično finale žrtve staljinističkih čistki osvrće
se s dodatnom gorčinom. Horvatinova sestra bila je majka
slikara Krste Hegedušića, također Krležina bliskog prijatelja.

H um l, G (1898-1993), glumica. Od 1919. u opernom

iz e l a

zboru zagrebačkog Kazališta; 1924-1961. članica ansambla

Drame. Isticala se u komediji (bila je Laura u Fotezovoj pri­
lagodbi Držićeva “Dunda Maroja”); zarana radi i na filmu (s
Titom Strozzijem, 1925); igrala je u “Lisinskom” Oktavijana
Miletića. Bliska je Belina prijateljica, što još od 1929. doku­
mentira i korespondencija.

r a g o (1894-1964), arhitekt. Nakon školovanja u eu­

Ib l e r , D
ropskim centrima (Dresden, Berlin, Pariz), 1920-ih potiče u
Zagrebu novi, moderniji pristup shvaćanja grada te nailazi na
otpore (često je odbijan na natječajima). Krleža u “Književnoj
republici” polemički uzima u razmatranje njegov "slučaj”, za­
govarajući Iblerove prijedloge kao europske kriterije. Sve do
početka 1940-ih, kada Ibler odlazi u Švicarsku, pripadaju istom

269
RjE NIK IMENA

idejnom krugu. Zanimljivo je da iz prepiske s Belom proizlazi

kako je Krleža članak o Ibleru 1924. pisao u Beču. Prijepori
oko Iblera su se nastavili i kada se 1950-ih vratio, pa se s njego­
vim izborom u Akademiju dogodio presedan odbijanja. Krleža
je za to krivio Andriju Štampara, kojemu je i sam u Akademiji
prije toga bio potpredsjednik, jer da se "kod toga posla” po­
služio “agitacijom nespojivom s boljim običajima”. Krleža sto­
ga s Augustinčićem u lipnju 1962. moli novoga predsjednika
Akademije, Grgu Novaka, da se “lično angažuje” i na “njihov
prijedlog” opet stavi Iblerov izbor na dnevni red, kako bi m u
se pružila “moralna zadovoljština”. Krleža pritom vrlo oštro
aludira na Novakov “osjećaj za pitanja logike i ukusa”.

(1891-1974), književnik. Studij s doktoratom pra­

J u r iš ić , B l a ž
va završio 1924. u Zagrebu, svestrano naobražen intenzivno
sudjeluje u kulturnom životu, posebno kao urednik i jeziko­
slovac. U 1930-ima vodio je časopis “Hrvatska revija”, nastojeći
mu, unatoč zaoštrenim podjelama unutar nacionalne kulturne
zajednice, dati koncentracijski karakter, u čemu je povremeno
i uspijevao, pa m u je suradnik bio i Krleža. Jurišić se javno za­
uzimao za Krležino pravo na kritičke istupe, hvalio je njegova
djela i bio u žirijima koji su m u nagrađivali drame. U ratnom
i poslijeratnom razdoblju ostali su u dobrim odnosima.

K a m i n s k a , I d a (1899-1980), glumica. Potječe iz umjetničke

obitelji židovskoga podrijetla; rođena je u Odesi dok su joj
roditelji gostovali u kazališnoj produkciji. Punu je afirmaciju
stekla na poljskim scenama, nastupa u Europi, a Holokaustu
izmiče odlazeći u daleke sovjetske republike. Krleža je Ka-
minsku zapazio kao “prvoklasnu” glumicu u Varšavi (1932),
a da se nije prevario govori i to d aje kao prva iz Istočne Eu­
rope (1967) nominirana za Oscara.

270
 Rj e č n ik , im e n a

Kangrga. Obitelj Belina oca, M i l e Kangrga (1870-1952), po­

tječe iz sela Podum u Lici. Bela u prepisci s Krležom spominje
malu Anku Kangrgu, kao svoju učenicu u Otočcu kojoj je
do škole sat i po hoda. Mile Kangrga zaposlio se kao poštan­
ski službenik, za razliku od svoga mlađeg brata Koste Kan-
grge, rođenog 1872, koji je bio uspješan trgovac. Značajnu
karijeru u javnoj službi postigao je u Beogradu njihov rođak
Jovan Kangrga: bio je školski nadzornik, autor priručnika za
učenje njemačkog jezika te zapaženog Srpsko-nemačkog reč-
nika (1924). Kraće je vrijeme u Beogradu, nakon uspostave
Kraljevine SHS, službovao i Mile Kangrga. Oženio se 1895.
K a t a r i n o m , rođenom Vuksan (1873-1949). Do 1903. živjeli
su u Senju, gdje je službovao, a potom u Đorđićevoj ulici u
Zagrebu. U Krležinoj ostavštini čuvaju se pisma kojim su se
Belini rođaci po Kangrginoj, muškoj i ženskoj lozi do njihove
smrti javljali Beli i Krleži, uglavnom iz Beograda i Vojvodine.
Dio obitelji Kangrga stradao je u ustaškome pogromu.

(1910-1979), političar. Nakon što g aje Tito

K a r d elj, E d v a r d
kao povratnika iz Moskve potkraj 1930-ih uzeo u vrhu ju g o ­
slavenskoga komunističkoga pokreta, profilira se u vodeću
figuru slovenske politike. Pored pragmatičnih inicijativa za
ravnotežu slovenske sastavnice u Titovoj federaciji, slovio je
i za upućenog teoretičara njezine društvene osnove. S Krle­
žom je došao potkraj 1930-ih u ozbiljan prijepor u ideološkoj
raspravi m eđu komunistima oko shvaćanja konzekvencija
revolucije. No upravo je Kardeljeva adresa (Rumunjska 29)
prvo Krležino beogradsko utočište kada je 1945. ondje po­
zvan u krug nove elite (javlja se porukom Beli u Radišinu 14),
koja ga se i nadalje većinski skanjivala. Tada stečeno povjere­
nje sa slovenskim političkim prvacim a trajno će relaksirati
i odnos Kardelja i Krleže.

271
Rj e č n i k im e n a

K atau n ić (Bonačić), R a j k a . Potječe iz splitske građanske obi-

telji. U njihovoj je obiteljskoj kući (“vili”) u Zenti bio pansion
gdje je Bela 1930-ih često provodila ljetni odmor, a povre­
m eno je ondje boravio i Krleža. Rajka, koja je u to vrijeme
uglavnom živjela u Francuskoj i Londonu, sprijateljila se s
Belom. Posebno je ta povezanost došla do izražaja za bračne
krize Krležinih 1932. kada se Bela vratila iz Pariza. Nakon što
joj je Bela u Zagrebu povjerila svoje sumnje u Krležinu nei­
skrenost, Rajka se s njime našla u Parizu. Njezino pismo Beli,
sročeno pod dojm om Krležina raspoloženja, suptilan je profil
Beline osobe: “Ja sam vrlo m nogo razmišljala o Tebi. Čini mi
se d aje ovako. Imaš mamu, tatu i Fritza, koji Te vole, čuvaju
i maze. Nisi imala nikakvih tragedija ni katastrofa. Ne poznaš
bolesti, glad, briga i odgovornost za druge. Sve problem e m a­
terijalne i duševne i m uke rešili su drugi za Tebe - mislim
Fritz. Ti si razm ažena i po malo Ti je dosadno (besvjesno).
Od tuda dolazi Tvoje uveličavanje svega - u čemu nalaziš
emociju koja je potrebna za Tvoj tem peram enat.” Krležini su
s Rajkom ostali u kontaktu čitava života.

K l a j n , H u g o (1894-1981), liječnik i redatelj. Potječe iz obi-

telji vukovarskih starosjedilaca židovskoga podrijetla. Diplo­
mirao je medicinu u Beču; kao Freudov seminarist posveću­
je se psihijatriji. Ratni je liječnik na galicijskom i sočanskom
bojištu; 1925-1941. vodi sanatorij u Beogradu, uspijevajući
potom u ilegali preživjeti Holokaust. Kao suradnik marksi­
stičkih publikacija iz 1930-ih postupno je s tem a iz psiholo­
gije i teorije um jetnosti prešao i na kazališnu kritiku, pa je
1945. pozvan u upravu beogradskog N arodnog pozorišta.
Prem da je ostao u psihijatrijskoj struci, objavljujući (1955)
važno djelo o ratnim traum am a, tim e započinje njegova dru­
ga karijera, kazališnoga praktičara i teatrologa. Predložio je

272
 Rj e č n ik im e n a

pomake u psihološkoj analitici uloge i uopće motivacijskom

razumijevanju predloška, dajući svome reformatorskom pro­
filu skrupuloznu gestu suradnika a ne prom otora. S Krležom
se znao iz predratnih bečkih godina: “Krleži dugujem što sam
uopšte postao svestan daje čovek odgovoran, ma kako se od­
nosio prem a tom e, za to kako se razvijaju prilike u društvu.”
Freud je Klajna poslao jednom svom asistentu, a on je otišao
drugom e “koji je prem a Frojdu imao - kritički odnos”, držeći
se toga "kritičkog odnosu prem a svem u”, pa i politici. Krleža
je, naprotiv, inzistirao da “čovek m ora da ima svoj vrlo odre­
đen politički stav”. I u kazališnoj inicijaciji spom enut će Krle-
žu: “Reč je o predstavi ‘Gospoda Glembajevi’ u režiji Branka
Gavele.” Za priprem e Klajnovih “Glembajevih” 1946. Krleža
je dolazio u goste Klajnovima, od tada ga se sjeća i Klajnov sin
Ivan, poslije poznati leksikograf, koji bi se zatekao za stolom
i kada bi Krleža Klajnove pozvao u Mažestik, a u Krležinih na
Gvozd je zalazio i kao zagrebački regrut.

K olm an , O (1887-1955), slavist. Kao dobar poznava­

tokar

telj južnoslavenskih književnosti približio je češkoj javnosti

nekoliko važnih opusa toga kruga. S Krležom je bio i u osob­
nom kontaktu, radio na prijevodima njegovih tekstova, a u
prospektu za praško izdanje “Hrvatskog boga Marsa”, koje je
1931. sam priredio za Krležu, kaže d aje "najvažniji predstav­
nik m odernoga hrvatskoga ekspresionizma”, kao pisac “vaz­
da svoj” i prožet energijom.

Kon, G e c a (1873-1941), knjižar. Potječe iz obitelji židovskoga

podrijetla, koja se za njegova djetinjstva nastanila u Zem unu.
Stekavši knjižarsku naobrazbu, početkom XX. stoljeća trajno
prelazi u Beograd, dobiva srpsko državljanstvo te pokreće
knjižarsko i nakladno poduzeće. Dobro se uklopivši u sredinu,

273
Rj e č n i k im e n a

za habsburške je okupacije Srbije zatočen i progonjen. Potom

uživa poštovanje i podršku, ostvarujući impresivan niz od više
tisuća tiskanih svezaka. Stradao je u Holokaustu 1941. K onje
1931. Krleži objavio “Knjigu pjesama”, a Krleža s njime vjero­
jatno pregovara i kada 1937. iz Beograda javlja Beli kako “ima
šanse da stvorim arangement za sveukupno izdanje mojih dje­
la ćirilicom.”

K o n j o v i ć , P e t a r (1883-1970), skladatelj. Studirao glazbu

u Pragu; 1917. priredio prvi koncert vlastitih kom pozicija
u Zagrebu; 1918, pa 1921. vodi Srpsko narodno pozorište
u N ovom Sadu. P otom , do 1926, kao ravnatelj O pere i di­
rigent član je uprave intendanta Benešića u H rvatskom na­
rodnom kazalištu u Zagrebu. Do 1939, kada preuzim a pro-
fesuru na Muzičkoj akademiji u Beogradu, uz autorski rad,
i nadalje vodi ansamble i kazališta, okušavši se i kao reda­
telj. Upravo u Konjovićeve redateljske početke idu Krležini
osječki “Glem bajevi” (1929), a Krleža m u je 1931. posvetio
“Pjesmu o pjesm i”.

Kr k lec , G ustav (1899-1977), pjesnik. Prema žanrovskoj osno­

vi središnja je u njegovu širem književnom djelu lirika, koja
pripada matici hrvatskog modernizma. Od ranih 1920-ih do
1945. uglavnom je u Beogradu, a za socijalističkoga je razdoblja
u Zagrebu istaknuta figura kulturne nomenklature. S Krležini-
ma je prijatelj iz mladosti, a bliski su ostali čitava života. Krklec
je Krležinima pomogao u sređivanju ostavštine koju su dobili
od Josipe Navratil. Sretali su se za boravaka u Beogradu, da bi
im za ratnih godina, putujući na toj relaciji, bio poveznica
s beogradskim prijateljima.

274
 Rj e č n i k im e n a

Krleža. Obitelj podrijetlom iz varaždinskoga kraja. Krleža

1942. bilježi da se “godinama sprema na knjigu o svojim dje­
dovima iz Varaždina, Krapine, Vinice, Križovljana, Čakovca
i Visokog ali [nije] imao ni vrem ena ni volje dovoljno jake za
takvu pustolovinu.” Poslije je zapravo prihvatio pretpostavku
svoga oca Miroslava d aje on, M iroslav Krleža (1857-1952),
nezakonito dijete, koje je učitelj u Križovljanu M iroslav Kr­
leža (1832-1867) tek formalno priznao, dajući m u tako svoje
prezime. Krležin otac je, doduše, do smrti svoga nom inalnog
oca živio u njegovoj obitelji, sa svojom polubraćom, da bi
potom skrb o njemu preuzela obitelj majke. Nakon petogo­
dišnje vojne službe (1878-1883) radi za zagrebačku gradsku
upravu, napredujući od najnižeg redarstvenog položaja do
umirovljenjal924. u statusu pristava. Po dolasku u Zagreb se
oženio, prem a Krležinim riječima za "kuharicu” koja je imala
sina, živjeli su “na Potoku”. Nakon što je 1890. ostao udovac,
oženio se 1892. Ivkom (Ivana), rođenom Drožar (1870-1926),
a s njima je prvih godina braka, u vrijeme Krležina djetinj­
stva, živjela i Ivkina majka Terezija. Ambijent prvoga Krleži­
na djetinjstva bio je u znatnom dijelu mebliran pokućstvom
očeve prve žene (čiji su grob posjećivali za Sesvete i naziva­
li je “pokojna”), majka je u miraz donijela tek jedan ormar,
“sa slikom Gospe Lurdske”. Obitelj Krležinih roditelja bila je
općenito snažnije upućena na rodbinu s majčine strane, pa
Krleža memoarski romansira epizode s izleta u Novi Marof,
Varaždinske Toplice ili Zelinu, a kada se posveti književnom
pozivu bit će posebno vezan za tete iz obitelji Horvat: Mariju,
udanu Petho, koja je s afinitetom čitala njegove prve radove,
a um rla je 1914, te J osipu P epu , udanu Navratil (1862-1921),
čiji su Krležini bili oporučni baštinici. Grobovi Krležinih ro­
ditelja i Josipe Navratil i nadalje su u registru zagrebačkog
groblja Mirogoj.

275
Rj e č n ik im e n a

L a n g e r , F r a n t i š e k (1888-1965), dram aturg. Potječe iz obi-

telji čeških Židova; završio je medicinu; za Velikoga rata
upućen je na galicijski front te pada u rusko zarobljeništvo.
Afirmira se kao dramatičar, napose ratnim sižejima: njegovu
dram u “Periferija” (1925) u Beču postavlja Max Reinhardt.
Utjecajni je dram aturg praških kazališta, a u toj ga je ulozi
(1931) upoznao i Krleža. Z a vrijeme nacističke okupacije u
izbjeglištvu je, a po povratku, za sovjetske dominacije, m ar­
ginaliziran.

Lazarević, Branko (1883-1968), književnik. Istaknuti pred­

stavnik srpske umjetničke kritike, nastavljač njezine matice
(Jovan Skerlić, Bogdan Popović); od 1920-ih u diplomatskoj
službi. Bio je veleposlanik u Varšavi 1932, za vrijeme Krležina
boravka. Lazarević se spram Krleže drži korektno, vjerojatno
ne samo stoga što je s Krležinim prijateljem i svojevrsnim
dom aćinom Benešićem m eđusobno položajno obvezan, već
i prem a vlastitoj stručnoj i službenoj upućenosti. Došao je i
na kolodvor kada je Krleža odlazio. Lazareviću su na pret­
hodnim diplomatskim adresama bili povjereni diskretni kon­
takti s predstavnicima Sovjetske Rusije, pa vjerojatno nije bio
impresioniran kom intem ovskim agenturam a s kojima je ra­
čunao Krleža. I u m em oarskim iskazima, za razliku od Krleže
koji se njega sjeća s retoričkom nelagodom, zadržava uvjetni
respekt. D ok m u je poslijerevolucionarni kulturni ambijent
“nategnut i jadan”, "Krležin dinamit da ruši ne sme ni Krleža
da potpali, a cem enta da gradi nikad nije ni im ao”, ipak do­
pušta kako Krleža “možda ne oseća sve to”. Ako im okolnosti
nisu dopuštale da se zbliže, dijelili su važan animozitet, pri
čem u je Lazarević bio eksplicitan, sročivši razoran psihološki
portret Iva Andrića.

276
 Rj e č n ik im e n a

M a r ič ić , V e l j k o (1907-1973), glumac. Glumačku karijeru

započeo je 1927. u Dubrovniku; početkom 1930-ih je u Z a­
grebu, gdje se, nakon rada u Osijeku i Sarajevu, od 1938.
afirmirao u zahtjevnom repertoaru; 1953. prelazi u Rijeku.
U svojoj procjeni s osječke premijere drame "U logoru” da
će “Maričićev sin” (kadet Horvat) biti dobar glumac Krleža
se nije prevario, budući d aje Maričić izm eđu ostaloga postao
i prvi H am let na Lovrijencu (1951). Bio je sin glumca Josipa
Maričića, člana, zajedno s Belom, dramskog ansambla zagre­
bačkog Kazališta.

(1883-1961), glumica. Studirala je glaz­

M a rk o v a c, Z lata
b u i glum u u Beču, Pragu i Berlinu; 1910-1916. u ansam blu
je zagrebačkog Kazališta. N astupala je u O sijeku (1922),
a 1923-1941. u beogradskom je angažm anu. Dala je zapa­
žene kreacije i u Krležinim dram am a, uključujući barunicu
Castelli, svojevrsni glum ački test njegove dram aturgije.

(1886-1948), redatelj. Započeo je kao

M a r t in , K a r l h e in z
glumac, od 1909. režira, a 1919. u Berlinu suosnivač je avan­
gardnog teatra Tribune, gdje se s velikim uspjehom prikazi­
valo Ernesta Tollera (“Die W andlung”). Do nacističke pre-
vlasti vodi nekoliko reprezentativnih dramskih ansambala
njemačkog govornog područja, pa je Krležino nastojanje da
m u predoči neki od svojih dramaturških predložaka logično.

M a t l , J o z e f (1897-1974), slavist. Potječe iz njemačke obite-

lji s Apaškog polja u Štajerskoj; 1921. doktorirao je tezom o
počecima slovenske pismenosti u svom zavičaju, potom je
djelovao pri sveučilišnim institutima u Grazu. Poslije Anšlusa
m obiliziranje u njemačku obavještajnu službu; 1941. upu­
ćen u Beograd; 1945-1947. radi za britansku vojnu upravu

277
Rj e č n i k im e n a

u Austriji; od 1950-ih posvećenje znanstvenom radu. Dobar

poznavatelj hrvatskoga (priredio je i priručnik za njegovo uče­
nje), ali i s osobnim iskustvom bojišta i bolnica o kojima Krleža
piše u svojim ratnim prozama i dramama, Mati ih početkom
1930-ih priređuje za njemačka izdanja i scene, surađujući pri­
tom s Krležom neposredno, u prepisci i osobnom kontaktu.

M e s a r ić , K a l m a n (1901-1983), redatelj. Studirao je u Berli­

nu; 1924-1945. uglavnom je u zagrebačkom H rvatskom na­
rodnom kazalištu, ali djeluje i kao utjecajan kazališni kritičar,
te povrem eno zapažen dramski autor (dobivao je nacional­
ne nagrade, a komedija “Gospodsko dijete” stekla je veliku
popularnost). Za ustaškog režima privrem eno je u Sarajevu;
poslije 1945. radio je u riječkim i zagrebačkim dramskim ka­
zalištima. Prihvaćajući ispočetka oduševljeno Krležinu dra­
maturgiju, Mesarić s njime postupno zapada u žestok pole­
mički spor, pa ga Krleža u “M om obračunu s njima” prokazu­
je kao paradigmatičnog nositelja zatucanosti. Krleža poslije
ipak nije objavljivao taj spis, potaknut m ožda i oportunošću
spram Belina položaja u kazalištu, gdje je Mesarić bio utjeca­
jan. Štoviše u doba ustaškog režima ona je igrajući u njegovoj
drami nastupala i na scenama izvan Zagreba.

(1883-1962), kipar. Pred Prvi svjetski rat

M e š t r o v ić , I v a n
stječe ugled na europskoj umjetničkoj sceni, pokušavajući ga
poslije, uz rast svoga opusa preko ruba nacionalnog kanona,
koristiti i u javnim poslovima. Odnos Meštrovića i Krleža,
nakon što 1920-ih dođu i u osoban dodir, počiva na zajed­
ničkom shvaćanju kulturne emancipacije i m odem osti, ali su
idejno i karakterno odveć različiti da bi postojanije surađivali.
No i kada se udalje, Meštrović je Krleži trajno u asocijativ­
nom i problem skom radnom polju.

278
 Rje č n ik im e n a

(1864-1950), glumica. Na početku karije­

M i h i č i ć , M i l ic a
re, od 1890, u raznovrsnim je ulogama; za slijedećih je pola
stoljeća uporišna figura suvrem enog građanskog repertoara
zagrebačke Drame. Takvom ju je 1924. pohvalio i Krleža,
ističući kako je “bez zam jene” po “živosti” i “reljefu”, a u raz­
govoru s Cengićem će ju tvrdnjom da u njegovim dramama
“nije igrala iako je znala sve likove” zaboraviti kao Madam
Petrovnu u praizvedbi (1928) ‘Agonije”. Mihičić je na početku
Prilaza, u susjedstvu Krležinih, iznajmljivala dio kuće, pa je
Krleža ondje, nastojeći se osamostaliti unajmio sobu, a na isti
je način prije odlaska u Otočac 1919. čini se postupila i Bela.
Nakon vjenčanja, to im je prva zajednička adresa.

M ilošević, D ara (1902-1987), glumica. Završila Glumačku

školu u Beogradu 1921; do kraja karijere u dramskom je an­
samblu Narodnog pozorišta; istakla se i na filmu. U klasičnom
repertoaru često joj je partner bio Mata Milošević, a i Krleža
ju 1946. apostrofira kao glumicu koja nakon ratnog prekida
opet igra u podjeli njegovih drama, s dramskim prvacima Ra­
šom Plaovićem, Dragoljubom G ošićem (1882-1948) i Aleksan­
drom Pubom Z latkovićem (1890-1956). Aludirajući pritom
kako je riječ o supruzi bivšeg ministra prosvjete, Krleža za­
pravo upućuje na njezino građansko podrijetlo. Svoju bogatu
umjetničku zbirku ona će kao legat ostaviti Muzeju grada Be­
ograda. Krleža u prepisci s Belom i inače komentira socijalne
kontekste glumaca, pa se prim jerice u povodu sm rti glumca
Viktora Starčića (1901-1980) čudi načinu na koji su ga se
u prigodnom televizijskom program u sjećali drugi glumci -
Nikola Simić (1934-2014), Karlo Bulić (1910-1986) i Kapitalina
Erić (1919-2009), te teatrolozi Feliks P ašić (1939-2010) i Petar
V olk (1939).

279
R je č n ik im e n a

(1894-1938), političar. Kao sarajevski gimnazi­

M i l j u š , S im a
jalac pristupa Mladoj Bosni i pridružuje se srpskim odredi­
m a za Balkanskih ratova, ali se nakon Bregalnice vraća, pa je
1917. mobiliziran. Poslije rata je kao student u Zagrebu m eđu
prvacima hrvatskoga protokom unističkoga pokreta. Trajno
izložen policijskom pritisku, prelazi u Beograd, a zajedno sa
suprugom Z o r o m trag m u se gubi za staljinističkih čistki u
Moskvi. Krleža se zarana sprijateljio s Miljušem, štoviše za
vrijeme pokušaja uspostave sovjetske kom une u Zagrebu
po uzoru na Belu Kuna (1919) u orm aru svoje podstanarske
sobe navodno m u je čuvao puške. Mnogo je manje dvojbe o
tom e da je “revolucionarni” proračun na koji je Miljuš imao
velik utjecaj u financijskoj pozadini i prvoga Krležina časopisa
“Plamen”. S Miljuševima će Krležini do kraja ostati u prijatelj­
skom kontaktu, pa i kada su oni, slijedom ilegalnog kom uni­
stičkog rasporeda, u Beogradu, odakle preko Krleže pozdrav­
ljaju Belu.

(1888-1945), redatelj. Studirao je pravo

N a d v o r n ik , E m il
u Beču, gdje ga je zaokupilo kazalište, pa 1915. usavršava
režiju u Berlinu, te radi u Z agrebu i Osijeku. U Sarajevu je
pokušavao pokrenuti vlastitu scenu, potom prelazi u Novi
Sad i Prag, a 1930-ih angažiranje u Beogradu. Okušao se u kla­
sičnom (Shakespeare) i suvrem enom repertoaru (Strindberg,
Ibsen, Begović, Kosor). Krleža je potkraj 1936. zatekao u be­
ogradskom N arodnom pozorištu Nadvomika u problem im a
oko postave “Lede”, pa je predstavu “stornirao” i javio Beli:
“Režiju sam preuzeo ja lično.” Na njezin nagovor ili slijedom
promijenjenih okolnosti Krleža je odustao od te zamisli, a Na-
dvom ikje ipak uspio probe privesti kraju, te tako upisao i Krle-
žu u svoju redateljsku listu.

280
 Rje č n ik im e n a

N alkovska, Sofija (1884-1954), književnica. U poljskoj prozi

XX. stoljeća zapamćena po rom anim a identiteta i egzisten­
cije, sižejnim osnovama dramatičnih društvenih i povijesnih
promjena, pa se njezini “Medaljoni” (1946) smatraju rijetko
uspjelim recentnim naracijskim refleksom na ponor nacisti­
čke šizme. Dram e su joj izvođene na europskim pozornica­
ma, a esejima i javnim nastupim a uopće potcrtavala je svoj
društveni položaj kulturne figure čija virtuozna konverzacija
okruženju koje ju prihvaća daje razm jer i opuštenost. U ta­
kvom su nepretencioznom i kritičkom duhu sročeni i njezini
polustoljetni, fragmentarno objavljeni memoarski zapisi u ko­
jim a se osvrće i na svoje hrvatske boravke i kontakte. U Za­
greb je početkom 1930-ih dolazila u više navrata, potaknuta
izvođenjem svojih drama ili proputovanjem dalje na jug, a
potkraj 1946. će se vratiti u skupini slavenskih pisaca koji su
na europskim ruševinama pokušavali graditi nove kulturne
mostove. Neposredno nakon što se u jesen 1930. vratila iz
Hrvatske Nalkovska je pristala za Szyfmanov varšavski tea­
tar popraviti prijevod Krležine ‘Agonije”, čemu se posvetila
u proljeće 1931, da bi ga u rujnu verificirala. No za svojih
zagrebačkih boravaka, pa ni prije siječnja 1932, kada je ona
u Zagrebu a Krleža u Zbraslavu, sa Krležinima ne kontaktira,
prem da je teško pretpostaviti da Bela nije prisustvovala njezi­
nim premijerama koje su konotirale svojstva društvenog do­
gađaja. Doduše, m ožda je upravo doživljaj Zagreba i kruga
kulturne elite, u kojem se ne bez oduševljenja kretala, držao
Nalkovsku, prem a Benešićevim instrukcijama ili spontano,
podalje od tom e kompleksu javno i osobno suprotstavljenog
Krleže. No kada se uskoro upoznaju u Varšavi, jedno će se
drugoga toliko snažno dojmiti da se Nalkovskoj učinilo kako
je Krležina energija vraća u život, a Marko Ristić je Nalkov­
skoj prenio Krležino povjeravanje da ni s jednom ženom nije

281
Rje č n ik im e n a

"tako razgovarao” kao s njome. Budući da njihova fascinacija

nije ostala nezapažena, spekuliralo se o tom e koliko dugo su
se te jeseni (1932) nastavili družiti u Parizu. Krleža za Božić
odlazi iz Pariza, a sljedeće će godine Nalkovskoj pisati u više
navrata, u studenom je pozdravlja i preko Benešića, obećavši
da će joj poslati "Danas”. Nalkovska se u to vrijeme opet po­
svetila priprem am a „Agonije" (u poljskoj verziji ,,Baronowe
Lenbach"). Tjedan dana prije premijere sva se uzrujana javi­
la Benešiću kako će to sudeći po probam a biti siguran krah;
mnogo je „štrihova", pa u dojmu svađe ostaje tek „histerični"
Križovec. U procjeni se ipak prevarila, predstava je postigla
uspjeh i donijela Krleži pristojan honorar, za razliku od za­
grebačkih tantijema što im za svoje drame Nalkovska nije
uspjela ući u trag. Za vrijeme desetodnevnog poslijeratnog
boravka Nalkovske sreli su se tek jednom: "Dok smo putova­
li u Zagreb i Ljubljanu on je bio u Beogradu, a kada smo mi
sada ovdje, on je u Zagrebu.” Učinilo joj se kako nije “nasto­
jao daje nađe”, pa “razumije se” ni ona nije “čak ni zapitala za
njega”. Potrudila se tek, što kaže u beogradskim knjižarama
nije bilo lako, pronaći “Gospodu Glembajeve”. Sve njezine
uspom ene na Krležu izgorjele su u ratu.

(1876-1949), pjesnik. Nakon studija u Gra-

N a z o r , V l a d i m ir
zu, od 1903. radi u pedagoškim zavodima u provinciji, a od
1931. je u Zagrebu. Njegova se narativna poezija sigurnoga
ritm a još od “Slavenskih legendi” (1900) brzo kulturno širi­
la. Prelazeći kao istaknuta građanska figura 1942. na stranu
pobunjene, partizanske Hrvatske, simbolički povezuje kul­
turnu i državno-pravnu tradiciju u prvoj modernoj nacional­
noj konstituciji, te predsjeda njezinim tijelima. Postavljen u
kanonskom rasporedu hrvatske lirike prije njegove pojave,
Nazor prvo izaziva Krležin kritički odmak, da bi m u Krleža

282
 Rje č n ik im e n a

u 1930-ima priznao, doduše zakasneli, ali autentični rezultat

europske romantike. U to se doba N azor i Krleža druže, pa
je sačuvan i prim jerak bibliofilskog izdanja Nazorovih "To-
puskih elegija”, s posvetom Krleži (1933). No nakon što su se
porječkali oko političkoga oportunizm a, nisu više kontaktira­
li sve do Nazorova povratka iz partizana. Paradoks Nazorove
participacije i Krležine distance u pothvatu nacionalne oslo­
bodilačke emancipacije pod komunističkim vodstvom ostao
je više intrigantnim detaljem nego što bi zbilja uticao na zao-
kruženje njihova odnosa. Nazor se u svojim ratnim bilješka­
m a na Krležu osvrće s poštovanjem; poslije su komunicirali
korektno, dajući svojim članstvom prvo snažno književno
obilježje obnovljenoj Akademiji u njezinoj povijesti.

(1881-1969), filozof. Slavuje stekao 1921.

P a n n w it z , R u d o l f
monografijom o krizi europske kulture (Die Krisis der euro­
päischen Kultur), kada se i nastanio na otočiću Koločep kraj
Dubrovnika, gdje je ostao do 1948. Ničeanac, ali ne po volji
nacista, 1933. isključenje iz pruske Akademije; smatra se pr­
vim autorom koji je (1917) obrazložio pojam postmoderne;
od 1952. član je Njemačke akademije za jezik i književnost u
Darmdstadtu. Pri susretu u Dubrovniku 1923. Pannwitz oči­
to nije impresionirao Krležu, prem da m u je darovao prim je­
rak, s lijepom posvetom na njemačkom jeziku, svoje znam e­
nite knjige, koji je sačuvan.

M oša (1890-1967), slikar. Potječe iz beogradske gra­

P ija d e ,
đanske obitelji židovskoga podrijetla. Studirao je slikarstvo u
M unchenu i Parizu; od 1910. bavi se i novinarstvom, a po­
četkom 1920-ih približava se kom unističkom pokretu, b r­
zo napredujući kroz njegove ilegalne strukture. Osuđen na
dugogodišnju tam nicu stječe u javnosti legendarni status

283
Rje č n ik im e n a

onem ogućenog umjetnika i intelektualca, te ondje upozna­

je buduće vođe partizanskoga otpora, odnosno organizatore
poslijeratnoga poretka u kojemu će i sam postati istaknuta
figura. Krleža se s Pijadom sprijateljio još prije nego im dina­
mika stranačkoga života prožm e kronologiju; spominje ga u
“Plamenu", a bio je i m eđu rijetkim uzvanicima na njegovu
vjenčanju s Belom. Na Pijadino je utamničenje žestoko javno
reagirao, nastojeći m u za tih godina i diskretno prijateljski po­
magati. Stoga je kao svojevrsni intimni poraz doživio način
na koji ga je Pijade potkraj 1930-ih "otjerao” u prijeporima
0 staljinističkoj dogmi. Njihova je poslijeratna suradnja bila
standardna za krug društvene elite kojemu su pripadali, pa
1 bliska utoliko što kada bi po prirodi zajedničkog područja
rada bili uzajamno upućeni ciljeve nisu opterećivali prošlo­
šću, ali nisu ni obnovili povjerenje. Čini se kako je Krleža ot­
klonio i prijedlog da za Pijadinu slikarsku monografiju napiše
predgovor, pri čem u je podatak o Pijadi na koji se referira
u prepisci s Belom važan za razumijevanje te odluke. I dok je
Pijade 1930-ih bio u zatvoru, činila m u se neozbiljnim ideja
Minervinih urednika da u zbirci Eseja tekst o Prustu zamijene
onim o Pijadi. “Talent m u nisam odricao”, kaže Krleža Čen-
giću, ali drugo je (bilo) pisati o Moši kao revolucionaru “veli­
koga stila”, a posve različito davati "estetsku ocjenu” o njem u
kao slikaru. Pa ipak, ni Krležu nisu mimoilazile situacije kada
su se miješali socijalni i estetski kriteriji, a to m u se zajedno
s Pijadom dogodilo kada su (1950) nominirani za redovite
članove srpske Akademije. Premda je procedura predviđala
tajno glasanje, na prijedlog uprave izabrani su aklamacijom.

P l a o v ić , R a š a (1899-1977), glumac. Diplomirao je građevi­

nu i filozofiju, ali je još kao student prihvatio glumački anga­
žm an u beogradskom N arodnom pozorištu; od 1922. stalni

284
 Rje č n ik im e n a

je član ansambla. Kao snažna umjetnička osobnost, glum a­

čkim kreacijama, redateljskim postavama, tekstovima i radom
s novim glumačkim naraštajem bitno je uticao na razvitak
srpskog kazališta, pa se i jedna scena središnjeg srpskog na­
cionalnog kazališta zove njegovim im enom . “Na početku,
umjetnički uspon Raše Plaovića odvijao se čitavoj četi kaza­
lišnih zanovijetala uprkos i otpor protiv njegove glumačke
pojave nije godinama jenjao. Bilo je to osebujno probijanje...
protiv duhovne trom osti starom odnog teatra, koji je prizna­
vao deklamatoriku kao jedinu m jeru za vrijednost glumačke
vještine” - piše Krleža o Plaoviću (1972), na m olbu njihova
zajedničkog prijatelja Milana Đokovića, ostavljajući m u da
“upotrijebi njegove riječi kako misli da će biti najbolje”: “Ra-
šin H am let bio je dramatski događaj kakvi se ne gase u pam ­
ćenju godinam a... Ponesen gnjevnom snagom šekspirskih
stihova planuo je živim ognjem moralne katarze koja u ime
čistoće savjesti ne preza ni od krvoprolića. Zapravo parafra­
za ham letskog tragičnog sloma, takav je bio i njegov Leone
Glembay, u bogatoj galeriji Leona što sam ih imao prilike vi­
djeti, svakako najmarkantniji.”

P o d g o r s k a , V ik a (1898-1984), glumica. Karijeru je započela

u Mariboru, 1921. prelazi u Zagreb, gdje ubrzo postaje dram ­
ska prvakinja, postavljajući nove standarde u profiliranju
uloge. Praktično odm ah je nastupila u praizvedbi “Vučjaka”
(1923), prem da se njezinom najboljom Krležinom kreacijom
sm atra Laura iz "Agonije”, prvorazredno glumačko ostvare­
nje u hrvatskom kazalištu uopće. Krleža je 1950. inzistirao da
Podgorska igra i u obnovljenom “Vučjaku”. Dijeleći s Belom
čitava života dramski ansambl, Podgorska se i u povodu Beli-
ne smrti javlja Krleži brzojavom sućuti.

285
Rje č n ik im e n a

(1877-1945), liječnik. D iplom irao medicinu

P o p o v ić , L a z a
u Beču 1901, specijalizirao rendgenologiju; 1914-1918. kao
nepodoban interniran u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrd­
nica; 1921. profesor Medicinskog fakulteta. Bio je u uredniš­
tvu časopisa “Nova Evropa”, a pored kulturnih problema,
zanimao se i za književnost, pa je pisao o ranim Krležinim
djelima. Zajedno su radili u krugu širokoga pokreta za pomoć
“gladnima u Rusiji”, priredili prigodnu brošuru u Zagrebu, te
putovali u Beograd. Tom je prigodom (1922) Krleža s Laza­
re vicem koji je podrijetlom bio iz Srijemskih Karlovaca ondje
duže boravio. Za različite putanje kojima su se poslije kretali
Krleža je u memoarskim i problemskim tekstovima nastojao
naći razumijevanja.

(1913-1971), političar. Diplomirao je na

P o p o v ić , M il e n t ije
Tehničkom fakultetu u Beogradu 1937, ali se odm ah potom
posvetio političkom radu. Kao sekretar beogradskog mjes­
nog kom iteta Komunističke partije u listopadu 1941. prelazi
u partizane; vijećnik je Avnoja, a u federativnoj Jugoslaviji
obnaša niz reprezentativnih dužnosti; um ro je na položaju
predsjednika saveznoga parlamenta. Kao prvi ministar poli­
cije za Srbiju u Titovoj upravi 1944. preuzeo je vilu u sre­
dištu Beograda, gdje je s njime uz suprugu Margu živjela i
njegova majka, dotada zatočenica logora na Banjici. Prema
revolucionarnoj praksi takve su reprezentativne objekte do­
maćini, s obzirom na oskudicu stam benog prostora, dijelili s
pripadnicima nove elite koji bi dolazili u Beograd. Popovići
su se pri konzultacijama o smještaju Krleže, kada je odluče­
no da se u Beogradu zadrži duže vrijeme, pokazali sretnim
odabirom. Krležino se sjećanje na to, za njega delikatno raz­
doblje prve polovice 1946, u osnovi podudara s memoarskim
transferom Popovićeve majke Gene, dostupnim preko zapisa

286
 Rje č n ik im e n a

njezina drugog sina, književnika Miodraga Popovića. Tada

stečeno povjerenje s Popovićima Krležini su poslije njegovali
u kontaktim a koji su, sudeći po fragmentim a prepiske Marge
i Bele, nadilazili kurtoaznu formu.

P r e d i ć , M i l a n (1881-1972), književnik i dramaturg. Potječe

iz ugledne pančevačke obitelji, nećak slikara Uroša Predića;
studirao na Sorboni i u Berlinu. U četiri navrata bio je uprav­
nik N arodnog pozorišta u Beogradu; za njegova drugog m an­
data 1925-1933. izvode se drame Krležina glembajevskoga ci­
klusa. Pokušao je Belu angažirati za članicu ansambla (1929).
Krleža je na repertoaru i za njegovih potonjih mandata.

(1893-1943), novinar. Završio Pravni fakul­

P r o d a n o v ić , B o r o
tet; početkom 1920-ih približio se ilegalnom komunističkom
pokretu. Od 1924. dopisnik “Politike” iz Zagreba; poslije uvo­
đenja diktature protjeran. Potom u Beogradu radi kao odvjet­
nik progonjenih komunističkih aktivista, bivajući i sam trajno
pod pritiskom režima, pa 1941. odlazi u partizane, gdje m u se
na Sutjesci gubi trag. Sinje književnika i političara Jaše Proda-
novića i suprug M i l ic e M ic e Prodanović. Krležini su prijate­
ljevali s Prodanovićima, pa se Krleža često memoarski referira
na njih, uključujući Borina oca, i poslije, kada ostane sama, i
Micu. Borin stan u Beogradu bio je i stjecište komunističke eli­
te, a u pismima Beli Krleža spominje da gaje posjetio s Petrom
Dobrovićem. Dobrović je u to vrijeme (1933) izradio Proda-
novićev portret. Krležina prepiska s Aleksanderovima, kada su
nakon 1945. u Beogradu, ide preko adrese Mice Prodanović.

liječnica. Potječe iz vukovarske židovske obi­

R e in e r , E d it a ,
telji Velić. S roditeljima se još kao školarka, potkraj 1890-ih,
preselila u Beč, gdje je diplomirala medicinu te specijalizirala

287
Rje č n ik im e n a

neurologiju. U Beču je do Anšlusa i nakon 1945. radila u sa­

natorijima. S Krležom je bila u ozbiljnoj vezi, koja je na inzi-
stiranje njezinih roditelja prekinuta, vjerojatno prije 1914, ali
su i nadalje ostali povezani, praktično čitava života. Prema
neizravnim izvorima njihov je odnos, čini se, i nakon što se
Krleža 1917. zbližio s Belom, ostao prisan. Krleža Beli Editu
spominje i u pismima 1919, ali kada se ona te jeseni, nakon
vjenčanja, pojavi na vratima njihova prvog zajedničkog stana
u Prilazu 3, Bela se godinama neće osloboditi osjećaja snažne
ljubomore. Krleža se ipak za bečkih boravka redovito oslanja
na Editinu potporu, pa i kao protočnu adresu za razm jenu
pošte s Belom. Kada se potkraj 1930-ih brak Krležinih harm o­
nizirao Bela razvija prijateljstvo s Editom, dok Krležini iskazi
o njoj postaju napeti. Edita je u to doba svu obiteljsku im o­
vinu iz Beča prebacila u Zagreb, gdje su Velići imali bliske
rođake. Krleža se vjerojatno s Editom i upoznao preko neke
od tih relacija. Budući da Editina imovina za rata nije propala,
pri pokušaju da barem dio vrati u Beč, uz rođake (Vranić),
asistira joj i Bela, pri čem u su da bi financirale troškove pri­
m orane prodavati slike. Kada Edita početkom 1950-ih moli
Krležine da joj u tom e pom ognu, jer se postupak odužio u
nepredvidiv rok, pism om daruje Beli očito vrijedan pribor za
jelo, sentimentalno aludirajući na to da će se u njih naći šire
društvo s kojim bi se i nje sjetili. Čini se da je Bela kada je
namještaj napokon transportiran otkupila od Edite nekoliko
komada za stan na Gvozdu, u koji su se upravo useljavali.
Bela je Editu, koja je često dolazila u Hrvatsku, poticala da
im redovito i iscrpno piše. Edita je pak diskretno i do kraja
njegovala njihovo prijateljstvo, a prepiska s Krležom, kada je
u Beču 1968. trebao primiti nagradu ili kada m u nesumnjivo
upućeno kom entira različite izvedbe njegovih predstava što
ih prati na austrijskim scenama, pokazuje smirenu kom uni­

288
 Rje č n ik im e n a

kaciju. Posebno to dolazi do izražaja u njezinu završnom, po

ljepoti rijetkom pismu Krleži nakon Beline smrti, kojim toj
životnoj priči daje pečat i vlastite snažne osobnosti.

(1873-1943), redatelj. Reformator njem a­

R e in h a r d t , M ax
čkog kazališta u prvim desetljećima XX. stoljeća, do nacisti­
čkoga prodora u Austriju, kada odlazi u Ameriku. Djelovao
je uglavnom u Berlinu, ali nije prestao raditi ni u zavičajnim,
austrijskim kazalištima - bio je m eđu pokretačima (1920) Salz-
burškog festivala. Njegov se postupak zasnivao na inovativ­
nim scenskim tehnikama, intermedijalnosti i modernističkom
pom aku u shvaćanju dinamike. Pretpostavka da bi ga mogle
zanimati Krležine fantazije nije bila nelogična, tim prije jer je
u Beču radio s predlošcima inspiriranim ratnim rasapom.

R ib n i k a r , V l a d is l a v (1900-1955), publicist. Potječe iz obite-

lji utemeljitelja “Politike”, beogradskog dnevnog lista koji je
postao institucija m odernog srpskog društva. List je ostvario
snažan rast upravo za njegove uprave, od sredine 1920-ih,
da bi u vlastitoj osobi održao i kontinuitet nakon prevrata
1944. Ribnikar je, naime, unatoč upućivanju u logor, odolio
pritisku kolaboracijske uprave (1941), prestavši izdavati list,
a kada je uspio prijeći partizanima u Titovoj je administraci­
ji preuzeo važne dužnosti iz područja informiranja. Krleža
je za beogradskih boravaka 1930-ih nerijetko R ibnikarov
gost, a k njem u odlazi na ručak i početkom 1946, dok m u se
položaj m eđu novom elitom još nije stabilizirao.

R i s t i ć , M a r k o (1902-1984), književnik. Već kao student pu­

tovao je po Europi; diplomirao književnost u Beogradu, gdje
je 1920-ih m eđu pokretačima avangardističkih časopisa. O du­
ševljen je nadrealističkim poetikam a, pa je njegovo obim no

289
Rje č n ik im e n a

i utjecajno književno djelo žanrovski hibridno, s esejističkom

osnovom, uz snažnu poetsku i osobnu projekciju. Nakon
komunističkoga prevrata bio je do 1951. Titov veleposlanik
u Parizu, potom dužnosnik javne uprave za m eđunarodnu
kulturnu suradnju. Ristić se 1926. oženio za J e l i c u Š e v u Zi-
vadinović (1906-1995), iz obitelji utjecajnog liječnika koji je
imao sanatorij u Vrnjačkoj Banji. Ševin mlađi brat Stevan
(Bane Bor) u to se vrijeme vratio u Francusku na studij, bu­
dući da je za rata bio u Nici, u zanimljivom krugu buduće
srpske književne elite, uključujući Ristića. Ristićevi su 1927.
u Parizu, zajedno s Borom (koji će steći ugled među europ­
skim nadrealistima), sudjelovali u književnom okupljanju.
Po povratku 1928, rodila im se kći Mara. Ristić je 26. siječnja
1932. Krleži poslao svoju brošuru "Koje su pobude i kakvi
su uspjesi školske filozofije”, u nakladi Nadrealističkih iz­
danja, s posvetom ”u znak prijateljstva i nade”. Krleža se s
Ristićem sreo već za svojih prvih poslijeratnih beogradskih
boravaka, da bi početkom 1930-ih postali prisni. Krležini i
Ristićevi su bili u živom prijateljskom odnosu: samo je nji­
hova polustoljetna, reprezentativno sačuvana koresponden­
cija rijedak dokum ent dubinski opserviranoga doba. Ristić i
Krleža su se uzajamno i javno podupirali zapravo do kraja,
a Ristić je bio ne samo glavni suradnik Krležinih časopisa
’’Danas” i ’’Pečat”, već i osoba od njegova osobnog i idejnog
povjerenja. To se donekle promijenilo u složenom, ponekad
proturječnom , rasporedu dužnosti što su ih poslije preuzeli
za Titovu kulturnu politiku. Poseban su ritam njihovu od­
nosu davala druženja i njihovo planiranje. Ristićevi su tako
s Krležom u Osijeku na premijeri ’’Logora”, zajedno odlaze
u Varaždin dok se čekaju prvi otisci ’’Petrice”, Krleža je pak
gost u Vrnjcima, a Bela izračunava koliko bi Ristićeve koštao
boravak u splitskom pansionu gdje se redovito ljeti odmara.

290
 Rj e č n i k im e n a

Krležini borave u Parizu u organizaciji Ristićeva poslanstva

kada Krleža priprem a izložbu L'art médiéval Yougoslave, na
čije otvaranje 8.III. 1950. u Musée des m onum ents Français
poziva Association Française d'action artistique, posebno isti­
čući (en présence de) upravo Ristića. Zanimljivo je da su u
to doba, kada su se Ristićevi vratili iz Pariza razmatrali m o ­
gućnost zajedničkog krstarenja uz norvešku obalu, ali su se
devizna preračunavanja pritom pokazala prevelikim ograni­
čenjem. Ponekad zaseban, Belin i Sevin odnos očito pomaže
prevladavanju neuralgičnih trenutaka u komunikaciji Krleže
i Ristića, što se pokazuje i u sentim entalnom trenutku zatva­
ranja kruga Belinom smrću.

(1877-1958), književnica. Erudicijskom, m e­

S e k u l ić , I s i d o r a
ditativnom esejistikom došla je u srpskoj javnosti na glas uče­
ne i profinjene građanske figure europske kulture. Isticala je
da voli tišinu, ali su se upravo oko nje znala okupljati književ­
na društva različitih naraštaja. Bila je prva žena u srpskoj Aka­
demiji; nakon statusa dopisnog člana iz 1930-ih, za redovitog
je primljena 1950, u redovitoj proceduri s tajnim glasanjem,
na istoj sjednici kada i Krleža, kojemu je ta čast, m eđutim ,
dodijeljena - aklamacijom. Krleža se s Isidorom poznavao još
iz prvih beogradskih boravaka 1920-ih, kada je i sam zalazio
na književna druženja u njezinu stanu. Prema Krležinu i Be-
linu razgovoru s Cengićem o Isidori, ona se s Krležom tada i
dopisivala, a i poslije su ostali u dobrim odnosima.

Simić, V u k (1895-1973), knjižar i nakladnik. Direktor je zagre­

bačkog knjižarskog i nakladnog poduzeća Minerva, osnova­
nog 1926, koje od 1931. djeluje kao dioničko društvo s podruž­
nicama u Beogradu i Splitu. Simić je Minervu razvio u m o­
deran sustav s posudbenim odjelom, poštanskom dostavom

291
Rje č n ik im e n a

i raznovrsnim nakladnim programom, od nacionalnih (Sto

godina hrvatske književnosti) i kolekcija strane književnosti,
sabranih djela do priručnika i leksikona, objavivši pod vlastitim
im enom (Leksikon Minerva, 1935) i prvi hrvatski konverza-
cijski leksikon, s više od 50.000 pojmova. Simić je s Krležom
1931. sklopio ugovor koji je, prema prospektu, predviđao re­
prezentativno izdanje Krležinih djela u 18 knjiga, sa znatnim
udjelom noviteta. Minerva se obvezala Krleži isplaćivati mje­
sečne obroke iz ukupno ugovorene sume honorara. U razdo­
blju 1932-1934. izašlo je devet naslova u velikoj nakladi, a če­
tiri su i ponovljena. Posao je zamro zbog pritiska cenzure, ali
su poteškoće nastale i stoga što Krleža nije uspijevao slijediti
ugovoreni tem po predaje rukopisa. Sa Simićem i njegovim su­
radnicima stoga je često u prepirci, a poseban su problem bila
izdavačka prava koja je Minerva zadržala i nakon što je izdava­
nje prekinuto, što će kao pravni problem za Krležu tek 1937. ri­
ješiti Božo Aleksander. Na pripremi Krležinih knjiga u Minervi
radio je Franjo B r ü c k , koji je osmislio i njihove, u povijesnom
katalogu hrvatskog nakladničkog dizajna zapažene, kolažne
ovitke. Brück se 1898. rodio u đakovačkoj obitelji židovskoga
podrijetla koja se bavila knjižarstvom, a trag m u se gubi u H o­
lokaustu, nakon stoje 1942. iz Zagreba upućen u logor.

Poduzetnička obitelj židovskoga podrijetla iz bjelo­

Sin g e r .
varskoga kraja. Za vojničke zasluge od habsburške su uprave
dobili nasljedno plemstvo s atributom Severinski, koji su poje­
dini članovi loze uzeli i za prezime - Severin. L a v o s l a v Singer
(1866-1944) posjedovao je i kuću u Zagrebu, u Kukovićevoj
ulici 28. U toj su kući, osim njega, živjele i neke od obitelji nje­
gove djece. Imao je šestoro djece - kćeri: Finu, udanu Seibert,
koja se iselila u Ameriku i Zoru, udanu Dubsky, te četvori­
cu sinova, od kojih je najm lađi Milan rođen 1912. Trojica

292
 Rje č n ik im e n a

starijih sinova Dragutin, Albert i Slavko vodila su raširene

obiteljske poslove. Veći dio obitelji stradao je u Holokaustu:
Lavoslav sa suprugom i Milan sa suprugom u Auschwitzu, a
A lbert (1894-1941) ujasenovcu. Albertova supruga i kći su se
iz internacije uspjele pridružiti partizanima, a poslije rata su se
iselile u Izrael. U Izrael se iselio i D ragutin Severin, zamjenik
direktora Prve hrvatske štedionice, koji je sa suprugom Ange-
lom preživio u Zagrebu, a Slavko Singer (poslije Simich) od
1930-ih je u Beogradu, gdje vodi i vlastiti novčarski zavod te
podiže kuću. Angela Severin je s kćeri Z denkom također za su­
prugom 1950-ih otišla u Izrael (emotivni oproštaj s njome u pi­
smu Beli opisuje Gena Vuksan), a u visokoj dobi 1970-ih prešla
je u Caracas u Venezueli, k obitelji njihove druge kćeri Stelle
(Seke). U obitelji Dragutina Severina kao dječak udom ljenje
Milutin Popović iz slatinskog kraja, koji je 1942. ostao ratno
siroče, a nakon odlaska Angele Severin skrb o njem u preuzela
je Bela Krleža. Krleža se sa Singerovima upoznao preko svoje
tete Josipe Navratil, koja je stanovala u njihovoj kući. Štoviše,
Krleža priča Čengiću da gaje teta nastojala povezati sa "Singe-
rovom jedinicom”, bogatom, “simpatičnom i obrazovanom”,
ali ne i lijepom djevojkom. Bit će da pritom kao na “jedinicu”
misli na Z oru Dubsky, budući da se Fina (rođena 1891) već
vjerojatno bila udala. Kada se Krležini i sami usele u stan u
Kukovićevoj sa Singerovima će razviti prisne odnose. Saču­
vane su tako Krležine ceduljice kojom Beli javlja da je “kod
Alberta”, ceduljica sa cvijeća koje je Lav Singer sa suprugom
poslao Beli za njen kazališni debi, a Belaje s Angelom Severin
ostala bliska prijateljica cijeloga života. Slavko Singer je 1933.
kreditirao pokretanje “Danasa”. Krleža se nerijetko i u dnev­
ničkim fragmentima referira na likove singerovskog kruga,
a kada Marku Ristiću kao ambasadoru u Parizu preporučuje
Seku Singerovu, koja će ondje "ostati godinu dana”, kaže

293
Rj e č n i k im e n a

za nju daje “unuka staroga Singera”, ali i “kćerka m og dobrog

prijatelja”. “Ona je po m om mišljenju veom a nadarena i mi
je svi vrlo volimo.” Krleža je bio u pravu, Seka Severin diplo­
mirala je na Sorboni i stekla svjetski ugled kao keramičarka.

Stančić, M il j e n k o (1926-1977), slikar. Već je prvim izložba­

ma, početkom 1950-ih, pobudio zanimanje kritike i javnosti
personaliziranom urbanom mistikom i barokiziranim kom ­
pozicijama; od 1961. profesor je na zagrebačkoj Akademi­
ji. Krleža se zainteresirao za mladoga Stančića, pa je (1954)
zamolio Marka Ristića da m u pom ogne pri odlasku u Nizo­
zemsku “da taj mladi čovjek vidi holandesko slikarstvo, tim
više, pošto osim Čakovca i Beograda nije bio ni u jednom
većem selu”. Ristić je učinio više od toga, osigurao je Stanči­
ću parišku stipendiju, “iako ga Savet za prosvetu i nauku NR
Hrvatske nije predložio”, a riječ je o “jednom našem izvan­
redno talentovanom m ladom slikaru kom e nam je dužnost
da pom ognem o”. Stančić je poslije s Krležom bio u bliskom
odnosu, portretirao g a je i izradio scenografiju za 'Agoniju”,
a Krleža je u formi predgovora za zbirku Stančićevih repro­
dukcija napisao esej o genezi njegova slikarstva. Nesporazum
koji se u toj prigodi m eđu njima dogodio potaknuo je Krležin
otklon, kojega se osjeća i kada Beli spominje Stančića. Nasu­
prot tom e, o slikarskom talentu Ede M u rtića (1921-1925),
kojega, zajedno sa slikarom Zlatkom Pričom (1916-2003),
Bela Krleži spominje m eđu uzvanicima na kućnoj proslavi
svoga glembajevskoga jubileja (1949), Krleža isprva govori s
rezervom, da bi (1979) poentirao kako je bio dobar i kao “fi-
gurativac”, ali “u onom e što sada radi ima nekog posebnog
tem peram enta”. Za svoga posljednjega desetljeća Krleža je
često razgovarao s Josipom Vaništom (1924), slikarom koji je
sa Stančićem zajedno nastupio, i ostao m u prijateljem.

294
 Rj e č n i k im e n a

Strajnić, Košta (1887-1977), konzervator. Studira slikar­

stvo i um jetnost u Beču 1907- 1917; 1914. studijski boravi
u Beogradu; 1916. u Zagrebu je m eđu pokretačim a Pro­
ljetnog salona, a tu uskoro objavljuje i prve studije i knjige
(monografija o Meštroviću, 1919); od 1918. živi u Pragu i
povrem eno u Parizu, a 1928. preuzim a u D ubrovniku kon­
zervatorsku dužnost. Poduzim a praktične korake i razvija
javnu svijest u zaštiti spomenika, ali i baštinskog am bijenta,
pokrećući javne rasprave i sudjelujući u polemikam a. Krle-
ža se u je d a n od tih prijepora (1930) uključio, zastupajući u
lokalnom e tisku Strajnićeva gledišta. Sa Strajnićem je dije­
lio i krug prijatelja; Petar Dobrović ga je tako i portretirao
u vrtu Strajnićeve kuće na Konalu, koji, predstavljajući joj
Strajnića, spominje Beli u pismima. Strajnića m u je u D u­
brovniku preporučio Meštrović, a ondje je u to doba kao
bankar radio i jedan od braće Ševe Ristić. D ruga se linija
Strajnićevih kontakata, poput slikara Marka M urata, koje­
m u je ispočetka nom inalno bio “pom oćni konzervator”, is­
ključivala s Krležinim shvaćanjima, što m ožda objašnjava
d a je postupno sve m anje podataka koji bi ih povezivali, pa
i u razdoblju kada Strajnić uz potporu Cvita Fiskovića, na­
kon 1945, radi na podizanju um jetničkih i kulturnih ustano­
va u D ubrovniku i Splitu. Sačuvan je prim jerak Strajnićeva
m onografskog pregleda srpskih zadužbina (1919) s Belinim
potpisom .

S t r o z z i , T i t o (1892-1970), glumac. Studij umjetnosti u Beču

prekinuo je zbog rata, ali ga se potrudio završiti 1937, kada je
već bio afirmirana kazališna figura: glumac i redatelj, prevo­
ditelj drama i libreta, organizator samostalnih scena, a u to
doba i ravnatelj zagrebačke Drame. I sam je pisao i dramatizi­
rao, a preveo je i Goetheova “Fausta”. Krleža se sa Strozzijem

295
Rj e č n i k im e n a

družio iz dječačkih dana, zajedno su improvizirali prve igro­

kaze, a kompleks građanskog susjedstva njegove obitelji za­
dire u mitski agramerski sloj kakav će poslije literarno mistifi­
cirati. U tim se Krležinim dramaturškim projekcijama Strozzi
kao glumac, po sudu kritike, izvrsno snalazio, ali je između
njih ipak došlo do nesporazuma, koji je sudeći po prepisci sa
Belom dugo tinjao. Tu sjenu nije čini se uspjela otkloniti ni
ona, makar se oko toga trudila, simpatizirajući mladu članicu
svoga ansambla, Strozzijevu suprugu Elizu Gerner. G em er
je i za njihova posljednjeg desetljeća ostala s Krležinima vrlo
bliska.

(1910-1970), redatelj. Diplomirao je arhitek­

St u p ic a , B o ja n
turu u Ljubljani 1935, ali se još za studentskih dana posvetio
kazalištu, kao glumac, scenograf i redatelj; poslije je preda­
vao na kazališnim akademijama, pa m u je i jedini prinos iz
temeljne struke projekt zgrade beogradskog kazališta Ateljea
212 , koji je izradio nakon što g a je 1959. osnovao. Vodio je
dramske ansamble u nacionalnim kazališnim kućama u Lju­
bljani, Beogradu i Zagrebu, a u sjećanje na utemeljiteljski
doprinos Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu
jedna se scena ondje zove njegovim imenom. U hrvatskom
je kazalištu radio još od 1930-ih, postavio je praizvedbu Ma-
rinkovićeve Glorije (1955), a Krležinim teatrom se intenziv­
no bavi od 1946, kada prvo glembajevske drame postavlja
u Ljubljani, a onda potkraj godine “Agoniju” i u Beogradu.
Kontroverzija oko te beogradske predstave, koju je oficijelna
kulturna promidžba dovela u pitanje, u Krležinoj prepisci i
sjećanju reflektira se kao Stupičina "nervoza” ili čak uzmak,
ali ga ipak redovito predstavlja prijateljem. Za to je imao i
razloga, je r ga je, unatoč razlikama koje su ih u shvaćanju
kazališta kao sustava dijelile, Stupica navodio na dramaturške

296
 Rj e č n i k im e n a

dorade, baveći se postojano glembajevskim ciklusom, pa i u

inozemstvu. Razlog više bilo je Stupičino poštivanje Belinih
glumačkih kvaliteta - za njegova je zagrebačkog razdoblja re­
dovito bila u prvom planu.

S z y f m a n , A r n o l d (1882-1967), redatelj. Na njegovu je inici­

jativu 1913. pokrenuta izgradnja Teatra Polskoga u Varšavi
(s jednom od najmodernijih europskih dvorana toga doba),
kojemu je od 1918. do 1939. ravnatelj. Okupio je najbolje
poljske glumce i redatelje, m eđu koje je i sam pripadao. Szyf-
m an je prvo na Benešićev prijedlog (1930) uzeo u razmatranje
"Glembajeve”, ali se onda u je sen 1931. odlučio za ‘Agoniju”
te je stavio na repertoar. Za vrijeme Krležina boravka u Var­
šavi priprem a predstave se zakomplicirala, a kako je Szyfman,
unatoč rezervaciji prava za cijelu Poljsku (što je spriječilo
predstavu u Vilnu), odbijao dati predujam, Krleža se s njime
svadio. Benešić je poslije Krležina odlaska izgladio problem,
pa je premijera, doduše tek 9.XI.1933. uspjela, a predstava je
za prva tri mjeseca igrala četrdesetak puta te autoru donijela
oko 700 zlota honorara.

(1868-1924), pjesnik. Njegova je neoroman-

Š a n t ić , A l ek sa
tičarska, socijalna i ugođajna lirika stekla m eđu suvremeni­
cima veliku popularnost. Djelovao je i u kulturnom životu
kao urednik časopisa i kom unikator nacionalog osvještenja,
pa u jednom pismu proriče Krleži (1920) lijepu književnu
budućnost. Krleža se, osim u prepisci s Belom, na susret sa
Šantićem iduće (1924) godine u nekrološkom obliku osvrnuo
i u “Književnoj republici”, očitujući zatečenost nad dekora-
tivnošću koju je ondje zatekao, a sam ju je "prebolio još kao
deran”.

297
Rj e č n i k im e n a

Šilović, Srećko (1885-1965), liječnik. Diplomirao je medici­

nu u Beču 1910. te nastupio kao liječnički pripravnik u Zagre­
bu. Još kao gimnazijalac u Zagrebu je uživao potporu strica
Josipa Silovića (1858-1939), profesora prava, koji će tridese­
tak godina, od početka XX. stoljeća, obnašati istaknute javne
dužnosti. Kako zbog svoga društvenog rada ne bi zaoštrio
prijepor sa stricem, 1913-1919. radi u Brazilu. U Brazilu pri­
hvatila gaje rodbina supruge Irene, rođene Gavella, sestre re­
datelja Branka Gavelle. S njima je u emigraciju kao djevojči­
ca otišla i njihova prva kći N ana (A n i c a ) Šilović (1912-1947),
komunistička konspirativka u 1930-ima i ratnom razdoblju.
U Brazilu se rodila Ines (Šiška) Šilović (1915-2003), koja će
se posvetiti um jetnosti i udati za pjesnika Dragu Ivaniševića.
Po povratku u zemlju, Šilović ubrzo specijalizira ginekologi­
ju i postaje ugledan liječnik; pripada utjecajnim društvenim
krugovima, pa je dom Šilovićevih došao na glas kao intelek­
tualni salon. No nakon što je Nana Šilović 1930. prokazana u
policijskoj istrazi komunističke organizacije te bila prisiljena
emigrirati i sam je nadalje kao oporbenjak pod prismotrom.
To ga ipak ne priječi da bude jedan od bližih Titovih pouz­
danika; za rata s obitelji prelazi u partizane, a u poslijeratnoj
Titovoj administraciji povjerene su m u veleposlaničke duž­
nosti. Krležini su bili višestruko upućeni na Šiloviće. Josip
Šilović bio je šef pozadinske službe pri kojoj je Krleža zašti­
ćeno proveo posljednje (1917-1918) ratno razdoblje. S Ga-
vellinima (Irena Šilović) su bili povezani oboje, Bela je kao i
Irena Šilović potjecala iz zagrebačke grčko-istočne kulturne
zajednice. Kada Nana Šilović 1928-1930. boravi u Beogradu
živi u obitelji komunističkoga prvaka i Krležina prijatelja iz
mladosti Sime Miljuša. I Krleža je čest gost Šilovićeva salona,
a Šilovići su Krležinima, posebno Irena i Šiška, pri ruci u pre­
vladavanju oskudice.

298
 Rj e č n i k im e n a

(1898-1925), pjesnik. Dolazi 1915. u Za­

Šim ić , A n t u n B r a n k o
greb u gimnaziju, ali ubrzo prekida školovanje, posvećujući
se književnom radu. Pokreće avangardističke časopise i struk-
turira nekoliko pjesničkih ciklusa koji će zadržati antologij­
ski status u pregledu hrvatskoga modernizma. Krležu je kao
kritičar osporavao, a ni kada su se osobno zbližili nisu do Si-
mićeve smrti prestali, pa ni s javnim prepirkama. Krležini su
sa Simićem i njegovom prijateljicom Tatjanom Marinić bili
u zajedničkom krugu (Gustav Krklec, Dujšinovi), a Šimić ih
je posjetio i za vrijem e njihova boravka u Dugoj Rijeci, na
što Krleža u pism u podsjeća Belu.

Š i n k o , E r v in (1898-1967), književnik. Pravim im enom Fra­

njo Spitzer; potječe iz bačke obitelji židovskoga podrijetla.
Sudionik je madžarske kom une Bele Kuna (1919) do 1939.
Živi u egzilu po europskim gradovima, te se profilira u pis­
ca, uglavnom mađarskog jezičnog izraza, problemskih i fik-
cionalnih žanrova, s dobrom teorijskom sprem om . Krležu
upoznaje u Zagrebu, prije nego se nastani u Drvaru, gdje je
njegova supruga I r m a Mici Šinko, rod. Rothbart (1890-1967),
dobila mjesto liječnice i odakle su, prešavši kroz talijansku
okupacijsku zonu u partizane izbjegli Holokaust. Šinkovi po­
slije rata žive na relaciji Zagreb - Novi Sad, gdje je Šinko pre­
uzeo katedru mađarske književnosti. Oboje su predani po­
štovatelji Krležina djela: Irma kao prevoditelj na mađarski, a
Šinko kao studijski tumač. Krleža je također zauzet za Šinka,
štoviše kada je oko njegova izbora u Akademiju izbio prije­
por žestoko je to i javno učinio, respektirajući očito pritom
Šinkovu ahasversku sudbinu ali i erudiciju. Krležini i Šinkovi
ostali su do kraja u bliskom prijateljstvu, što ilustrira i detalj
kada Krleža osobno pisanim instrukcijama navodi Šinka kako
će se na odm oru do njih dovesti.

299
Rje č n ik im e n a

(1923-1986), književnik. Kao gimnazijalac se

Št i h , B o ja n
1941. pridružio slovenskom pokretu otpora. Uhvaćen i zato­
čen u talijanskom fašističkom logoru, bježi u partizane u Ju-
lijskoj krajini. Poslije rata se bavi publicističkim radom, dok
1957. ne diplomira povijest u Ljubljani i preuzm e D ram u na­
cionalnog teatra, te je od 1960-ih m eđu središnjim figurama
slovenskog kazališta, zapamćen i kao vrstan esejist. Prema
Krležinim riječima Štih je 1950. bio u Parizu, vjerojatno kao
diplomatski službenik, zadužen za političke aspekte izložbe
srednjovjekovne umjetnosti, držeći se, na Krležino čuđenje,
principijelnije od veleposlanika Ristića. Krležino je zapažanje
logično utoliko više što je u to doba podjela na francuskoj lije­
voj kulturnoj sceni oko staljinističke dogme još bila živa, što
je i dovodilo do pritiska na promoviranje “jugoslavenske” au­
tentičnosti, pa makar i srednjovjekovne, a Ristić je s obzirom
na svoj “nadrealistički” pedigre pritom bio izloženiji od Štiha.
No Štihova se prava upućenost u modernističke poetike Kr-
leži pokazala kada se javio studijskim predgovorom Krležina
rom ana "Povratak Filipa Latinovicza”, zatekavši ga visokom
razinom teksta.

(1909-1995), glumac i redatelj. Veći dio ka­

Št i m a c , A n đ e l k o
rijere proveo je u riječkom Kazalištu, ostvario niz karakternih
uloga i zahtjevnih režija, pa se po njem u zove i jedna festi­
valska kazališna nagrada. Krleža ga je zatekao u Skoplju kao
redatelja “U logoru”, neposredno nakon osječke praizvedbe
(1937) kojom je bio razm jerno zadovoljan. Štimac se poslije
potvrdio kao glumac i redatelj i Krležina repertoara.

(1897-1977), slikar. U Zagrebu se od 1912.

U z e l a c , M il iv o j
školski upućuje u slikarstvo; od 1915. vojni je bjegunac u Pa­
rizu gdje se nastoji studijski usavršavati; vraća se u Zagreb

300
 Rje č n ik im e n a

1919, da bi 1923. trajno otišao u Francusku. Radio je s lako­

ćom, krećući se sigurno do sredine 1930-ih stilskom m ikstu­
rom u pejsažnoj i portretnoj tematici, poslije više u dekoraciji
i crtežu. U doba kada se Krleža, početkom 1920-ih, baveći se
Dobrovićem, osvrće i na njegovo slikarstvo, uradio je za "Su­
vremenik” ilustraciju jedne Krležine novele. S Krležinima se
očito nalazio u Parizu 1932, jer je Bela odande donijela njego­
vu sliku. U Parizu je (1950) izradio i m apu litografija uz izlož­
bu srednjovjekovne um jetnosti koju je Krleža ondje priredio.

V ančura, V ladislav (1891-1942), pisac. Diplomirao je medi­

cinu (1921) i sa suprugom u Zbraslavu otvorio kiruršku klini­
ku. Od rom ana “Pekar Jan M arhoul” 1924. do 1939, kada gaje
uprava nacističkog protektorata uhitila te poslije ubila, razvi­
ja jedan od središnjih opusa češke pripovjedne proze. U doba
kada gaje Krleža, koji i sam tada boravi u Zbraslavu, posjetio,
ne bi se, kao što on to prenosi Beli, reklo tek da Vančura on­
dje “stanuje kao liječnik”. Vančura je naime još 1929. podigao
reprezentativnu vilu, koju m u je projektirao arhitekt Jarom ir
Krejcar, suprug Kafkine prijateljice Jesenske. Zanimljivo je
da je godinu dana prije susreta s Krležom Vančura objavio
svoj peti rom an (“Izreke”), prožet stotinam a poslovica starih
čeških govora, praktično neprevodiv, a po ishodištu, ako ne
i postupku, srodan potonjim Krležinim “Baladama”. U go­
stima kod Vančure Krleža je zatekao i pisca Jana O lbrachta
(1882-1952). Veteran češkoga komunističkoga pokreta, ko­
jem u se približio i Vančura, Olbracht je svojedobno, poput
Krleže, pisao i reportaže o životu u sovjetskoj Rusiji. Krleža
ga s pravom naziva svojevrsnim književnim prvakom, jer će
rom an iz zakarpatskog života na kojem u je upravo radio do­
živjeti veliki odjek, prem da poslije u bilješkama upravo Ol-
brachtov “lokalni” razm jer uzima kao nedovoljan u procjeni

301
Rj e č n i k im e n a

stvarnih pobuda bavljenja književnošću, nad kojima se zam i­

slio. Vančura je 1934. prem a motivim a Olbrachtove proze
snimio i film.

V asić, D ragiša (1885-1945), književnik. S ugledom ratnika,

odvjetnika i pisca dojmljive lirske proze u Beogradu je 1920-ih
oporbenjak, blizak republikanskim novinama “Progres”. Bo­
ravio je i u Moskvi, pa se unatoč njegovu potonjem dram a­
tičnom zaokretu u radikalno nacionalističku strukturu, kada
je uz Slobodana Jovanovića utemeljitelj ekstremističkog Srp­
skog kulturnog kluba, špekuliralo kako je ostao na vezi so­
vjetskih službi. S tim je možda bio povezan i njegov položaj
u četničkom stožeru, kojem u se 1941. na Mihailovićev poziv
pridružio. Trag m u se pod nejasnim okolnostima gubi za bi­
jega pred partizanima. N ataša Vasić, bila je Vasićeva druga
žena, nakon što je prethodno bio u braku s Radmilom, kće­
ri političara Stojana Ribarca. Krležini i Vasićevi bili su bliski
prijatelji. U fragmentarno sačuvanoj prepisci vidljivo je Vasi-
ćevo oduševljenje zagrebačkim krugom u kojem se zatekao
na proputovanju i želja da im uzvrati gostoprimstvo. Krleža
je s Vasićevima bio u Hercegovini i Dubrovniku 1923, vjero­
jatno je s Vasićem prvi put putovao i u unutrašnjost Srbije
(Požarevac), a ostali su u korektnim odnosima i kada su se
idejno udaljili, pa Vasić više nije, za razliku od “Književne
republike”, htio surađivati u “Danasu”. Nekadašnji odvjetnik
prvih komunističkih zavjerenika, Vasić je i nadalje na Krležin
nagovor bio spreman u visokim vladinim krugovima interve­
nirati kada bi se koji od njih našao u smrtnoj okolnosti. Takvo
njegovo držanje manje čudi poveže li ga se s kontaktim a što
ih je održavao s Mustafom Golubićem, koji se s reputacijom
prvorazrednog Staljinovog obavještajca potkraj 1940-ih vra­
tio u Beograd. Zbunjujuće sudbinske niti na podlozi ljudskih

302
 Rj e č n i k im e n a

kvaliteta i nesporne književne vrijednosti održavale su Va-

sićev lik u trajnom Krležinu razgovornom sjećanju, a m ož­
da i diskretnom pokušaju da poveže što se s njim najposlije
dogodilo.

V ejvoda, Ivo (1911-1991), diplomat. Završio je Visoku teh­

ničku školu u Pragu, gdje je prišao kom unističkom pokretu
u krugu Staljinova obavještajca Mustafe Golubića, pa odla­
zi u Španjolski građanski rat. O tpočetka je u partizanim a,
1944-1945. vodi Tanjug, a potom pripada najužem sasta­
vu Titove diplomacije. S Krležom se sreo u Pragu, gdje je
kao student stanovao sa slavistom Ljudevitom J onkeom
(1907-1979), kojega je Krleža poznavao i kojega spominje
u prepisci s Belom (poslije istaknuti jezikoslovac); upoznali
su se kada g a je Krleža pism om pozvao na suradnju u “Da-
nasu”, primijetivši njegove filmske feljtone u radničkom e
tisku. Još za 1930-ih Krleža je stekao puno povjerenje u Vej-
vodu, a kako m u je obavještajni pedigre om ogućavao alate
uz pom oć kojih se u komunističkoj zajednici i za njezina gru­
bog, boljševičkog razdoblja mogao slobodnije kretati, to je
Krleži u delikatnim epizodama mogao uzvratiti za iskustvo
što ga je uz njega stekao. Krleža nikada nije zaboravio da je
Vejvoda dem onstrativno hodao s njime Beogradom kada se
osjećao “može se reći sa zavezanom zvijezdom na rukavu
kao obilježena ličnost”.

V er u , A l f o n s (1892-1940), redatelj. Potječe iz imućne ko­

privničke obitelji, što m u je omogućilo školovanje s dugim
studijskim boravcima u europskim kulturnim središtima. Gi­
mnaziju je završio u Zagrebu, a studij dramaturgije započeo,
čini se, u Jeni, pa nakon rata, u koji je pozvan 1916, nastavio
sve do sredine 1920-ih. Prvi p u t je pozvan u zagrebačko

303
Rje č n ik im e n a

Kazalište da režira već 1915, a 1926, kada Gavella odlazi u

Beograd, povjeren m u je stalni angažman; ukupno je imao
58 inscenacija, s više domaćih praizvedbi. Tako je ostao za­
pamćen i po prvim dvjema praizvedbama Krležina glem-
bajevskog ciklusa (1928, 1929), a time je i prvi redatelj koji je s
Belom priprem ao cjelovitu ulogu. Verli je s Krležom polazio
isti razred Klasične gimnazije, u godištu koje su obojica zbog
negativnih ocjena izgubila.

Vidmar, J o s ip (1895-1992), književnik. Počinje studirati u Pra­

gu, ali je 1914. unovačen, pa već sljedeće godine pada u rusko
zarobljeništvo. Poslije rata je nastavio studij u Parizu i Zagre­
bu, da bi 1928. diplomirao u Ljubljani, gdje pokreće avangar­
dne kulturne revije; od 1932. dram aturg je N arodnog gleda-
lišča. Potkraj 1930-ih približava se komunističkom pokretu,
sudjeluje pri pokretanju Osvobodilne fronte (1941), vijećnik
je u Jajcu 1943, a u Titovoj političkoj i kulturnoj, slovenskoj
i saveznoj, upravi obnaša reprezentativne dužnosti. Između
Andrićeva i Krležina mandata, na dužnosti je dugogodišnjeg
predsjednika savezne književne asocijacije; sve do 1976. pred­
sjedao je i slovenskom Akademijom. Krležu i Vidmara pove­
zivalo je, pored naraštajnog, zajedničko društveno i kulturno
iskustvo: ratna stradanja, doživljaj sovjetske revolucije i po­
kušaj modernizacijske prom jene kulturnog modela u vlastitoj
sredini. Vidmar je u partizanima pokušavao vodstvu pokreta
razjasniti Krležin odm ak od staljinističke dogme, pa je Tito
1945. prvo upravo njega poslao da razgovara s Krležom. Tito
je Vidmara možda potaknuo i da na Tržiču pokrene nefor­
malno intelektualno druženje kulturne elite, iz čega se razvi­
la četvrtstoljetna, doživotna bliskost Vidmarovih i Krležinih.
Vidmar i njegova supruga N ada, rod. Stritar, (1917-1990),
operna pjevačica, bili su u vili Bistrici Krležinima m nogo više

304
 Rje č n ik im e n a

od domaćina: Vidmar je njihovu relaciju tum ačio m etaforom

kako više, prem da zagrebački student, ne treba onam o od­
laziti, jer Hrvatska "dolazi” njem u s Krležom, dok je Krleža
Vidmara predstavljao živim “spom enikom ” slovenske kultu­
re. Krležin dojam daje Vidmarova interpretacija hum anizm a
više historijska nego suvremena odnosio se dakako i na nje­
ga samoga, ali su razgovori s Vidmarom i kao nevidljiv sloj
finalne erudicijske naracije iznimno bitni za razumijevanje
Krležina svijeta. Vidmar se od Krleže oprostio govorom nad
njegovim otvorenim grobom.

Vojnović, Ivo (1857-1929), pjesnik. Na prijelazu stoljeća čvr­

sto je zakoračio u književni kanon lirskim ("Lapadski sone­
ti”) i dramaturškim ciklusom ("Dubrovačka trilogija”). Zbog
svoje, pomalo teatralne, geste mučenika za tzv. jugoslaven­
sku ideju, u Kraljevini SHS se nastojao promovirati za ne­
formalnog kulturnog senatora. Krležu su iritirale obje gene­
ričke linije Vojnovićeve figure, pa se u pamfletu o hrvatskoj
književnoj laži pita “što će nam pjesme o propaloj legendi na
Jadranu”, ali je ipak bio svjestan Vojnovićeva rukopisa kao
faze u dram aturškom slijedu, iz kojega i sam izlazi na scenu.
S Vojnovićevim kulturnim modelom prijepor je naprotiv
zaoštravao, napose otkad g a je (1923) zatekao u zavičajnom
Dubrovniku, o čemu piše Beli. Zanimljiv je pritom i epistolar­
ni personalni kontekst u koji je Vojnović pozicioniran. Jedan
krug čine “dubrovački literati”: Em est Katić (1883-1955), čiji
debi na zagrebačkoj sceni s “Jakobinkom” spominje, Jakov
C arić (1881-1947 ) i Albert H a l l e r (1883-1945), estetičar,
s kojim će poslije polemizirati. U slijedećemu krugu, uz Kostu
Strajnića, kojega već tada sreće u Dubrovniku, i slikara Marka
M u ra ta (1864-1944), za čiji će simbolički profil poslije vezati
presezanja srpskih akademskih krugova na dubrovačku baštinu,

305
Rje č n ik im e n a

fokusira urednika “Srpskog književnog glasnika” i antologi­

čara Bogdana P o p o v i ć a (1864-1944). Ne propušta najposlije
spom enuti ni tada u Europi čuvenog glumca Svetislava P e -
t r o v i ć a (1894-1962), u društvu “sestre D ane”.

(1885-1957), knjižar. Podrijetlom je iz Češke;

V o š ic k i , V in k o
u Koprivnici je pred Prvi svjetski rat pokrenuo tiskarski obrt
koji je ubrzo samostalno producirao i ambicioznije nakla­
de. Krleža je 1923-1926. s Vošickim kao nakladnikom bio u
ugovornom odnosu oko publiciranja vlastitih djela i časopisa
“Književna republika”. Pothvat se nije održao, ali je časopis
znatno pridonio Krležinoj afirmaciji. Vošicki se pred smrt pi­
sm om zahvaljuje Krleži, jer ga se sjetio "plemenitim darom i
još više dobrom voljom ” da m u u tadašnjim prilikama (“m o­
joj sadašnjoj mizeriji”) pritekne u pomoć.

(1897-1946), liječnik. Diplomirao je u Beču

V r a n e š ić , Đ u r o
1923, pa je odm ah postavljen za asistenta na neurološkoj kli­
nici zagrebačke Medicine. Akademsku karijeru zaokružuje
profesurom u doba ustaškoga režim a (um irovljen 1943);
i u privatnoj je praksi cijenjen i poštovan psihijatar; od 1937.
vodi vlastitu kliniku na zagrebačkom Zelengaju, a liječničku
Komoru od 1932. do 1938; radovima i kontaktim a povezan
je s m eđunarodnim stručnim asocijacijama. Nacionalno poli­
tički usmjeren, blizak je Mačekovu užem stranačkom krugu,
ali otvoren i prem a drugim politikama, pa se i Krleži približio
javno zagovarajući njegovo pravo na društvenu kritiku; bio
je suradnik “Danasa”. U 1930-ima i za vrijeme ustaškoga re­
žima Vranešić je s Krležinima intenzivno povezan, nerijetko
su zajedno ne samo u javnom nego i osobnom vrem enu -
Vranešićevim autom znaju otići sve do Hlebina. Krleža je re­
dovito isticao kako g aje upravo Vranešić zaštitio od ustaškog

306
 Rj e č n i k im e n a

pogroma. Forma te zaštite nesumnjivo je nadilazila sam azil

sanatorija u Zelengaju, gdje se u više navrata sklanjao, ali je
Krležin memoarski narativ o tom e bio uvjetovan Vranešiće-
vom sudbinom, kao i njihovim, pojedinačnim i zajedničkim,
položajem za ratnih godina. U Vranešićevu sanatoriju su od
ljeta 1941, kada je ondje boravila i Belina majka, spas našli
m nogi progonjeni, ali je on ipak, unatoč njihovu svjedoče­
nju, kao kolaboracionist osuđen na smrt. U za tadašnje prilike
neobično dugom postupku procjene njegove odgovornosti,
prelamale su se okolnosti i refleksi prilika u ratnom Zagrebu,
što ih je Krleža sažimao u osjećaj vlastitoga poraza - m ožda i
odgovornosti za Vranešićevu sm rt - ali su objektivno zrcalile
širi kontekst.

(1936), liječnik. Nakon smrti oca Đure

V r a n e š ić , K r e š im i r
Vranešića, živi s majkom u Zagrebu, gdje 1961. diplomira
medicinu te radi kao specijalist otorinolaringolog. Iznimno
povezan s ocem, što su ratne okolnosti i njegov tragičan kraj
potencirali, Vranešić je Krležine upoznao još u djetinjstvu.
S njima će se, očito na Krležin poticaj, zbližiti prije nego što
preuzm e skrb o njihovu zdravlju, i to, sudeći po tom e da im
ni kao oporučni nasljednik uspom enu ničim nije uznemirio,
prihvaćajući ih i sam kao svoje.

Vučo, A l e k s a n d a r (1897-1985), književnik. Povlačeći se sa

srpskom vojskom kao gimnazijalac dragovoljac, preko Alba­
nije, dolazi u Francusku, gdje će se u Nici zateći u protona-
drealističkom književnom krugu, a u Parizu nastaviti studij.
Ondje se i oženio za J u l k u L u l u , rod. Simeonović. Po po­
vratku u Beograd stječe pozornost kao pisac, zanima se i za
film, a prisno surađuje s Dušanom Matićem. Ubrzo je m eđu
prvacima nadrealističkoga pokreta, koji se drže ljevičarske

307
Rj e č n i k im e n a

društvene geste. Tako se, donekle neizravno, zatekao na Kr-

leži suprotstavljenoj strani u prijeporima koje je komunistički
pokret s njime zaoštrio potkraj 1930-ih. To ih poslije rata, za
kojega je Vučo bio zatočen i u logoru na Banjici, nije priječilo
da razviju prijateljski odnos, pogotovo nakon što su m eđu­
sobno bili upućeni u vodstvu savezne književne asocijacije,
kojom je Krleža u drugoj polovici 1950-ih predsjedao, a Vučo
vješto administrirao. Krleža tako primjerice u listopadu 1960.
moli Vuča da ga poveže s prevoditeljicom, gospođom Begić,
koju m u je, zajedno s Ristićem, upravo on preporučio, “jer
spada m eđu takozvane vrhunske dom ete”. S Ristićevima su
činili i prijateljski krug, pa u pisamcu iz Opatije 1973. Belinim,
Krležinim i Vučovim pozdravima Lula dodaje da tako nepo­
novljiv pogled s terase ne bi nitko znao odabrati poput Bele.

V uk sa n .Obitelj Beline majke. Belin djed Dane Vuksan bio je,

po Krležinim riječima, imućan, živio je u Otočcu, posjedovao
zemlju i skladište m onopolne robe za taj dio Like. Dio obitelji
živio je u Zagrebu. Krleža redovito ističe d a je Belu prvi put
i vidio u zagrebačkom stanu Vuksanovih, u Đorđićevoj ulici,
gdje je posjećivao svoga kadetskog kolegu Vuksana, Belina
ujaka, koji se također zvao D ane, a s njime je odlazio i u O to­
čac. Sačuvana su dva pisma Dane Vuksana kćeri Katici - jed­
no u kojem joj šalje novce za neki put dok je 1896. u trudnoći
s Belom, te drugo 1898. kada je Bela dvogodišnja djevojčica,
a u tom e pismu se spominje i Dane. U darovnom ugovoru iz
1923. Dane Vuksan obvezuje sinajanka na isplatu nasljedstva
sestrama Katici, Mariji i Geni, ali se sin, odnosno brat Dane,
ne spominje. Janko Vuksan, Belin ujak, upisan je kao kum u
njezin krsni list. G ena (G eorgina) Vuksan (1886-1972) bila
je učiteljica, vrlo bliska s obitelji Katice Kangrge, praktično
njezin član, te čitava života vezana za svoju nećakinju Belu.

308
 Rje č n ik im e n a

U Krležinoj ostavštini čuvaju se pisma kojim se Belini rođaci

po lozi Vuksana, muškoj i ženskoj, do njihove smrti javljali
Beli i Krleži. Krleža se tako prem a Belinoj molbi u Beogradu
1946. zauzimao za Danu Vuksana koji je zapao u neprilike s
vojnim sudom. Nakon smrti Belinih roditelja, Gena Vuksan
se Krležinima također javlja iz Gospića, gdje je pod starost
često boravila.

(1907-1986), pjesnik. Diplomirao je knji­

Z o g o v ić , R a d o v a n
ževnost 1933, te se ubrzo kao ljevičar uključio u javne raspra­
ve o kulturi i umjetnosti. Talentiran pjesnik, zadugo je ostao
u sjeni vlastitoga angažmana, pogotovo s obzirom na okol­
nost da je kao neformalni lider boljševičke promidžbe vo­
dio uspostavu kulturnih vrijednosti nakon revolucionarnoga
prevrata. Zogović je glavni autor predložaka za dogmatsku
kam panju koja je protiv Krleže vođena potkraj 1930-ih, kada
m u on žestoko i s odricanjem uzvraća. Premda je Zogović do
1948. preuzeo važne dužnosti, pa i ključnu ulogu u književ­
nom savezu, gdje su m eđusobno morali biti upućeni, njego­
va brza eliminacija iz javnog života na margini imforbirovske
kontroverzije, Krleži nije dala pravu priliku da raščisti svoj
odnos s njime. Stoga se Krležino nastojanje pri Zogovićevu
reintegriranju u književnu paradigmu, potkraj 1960-ih, pone­
kad tum ači sentimentalnošću. Prije će ipak biti daje, oslobo­
đen prijepornog konteksta, Krleža doista cijenio Zogovićev
tekst, tim prije što Zogovića kao pjesnika nisu poricali ni dru­
gi koji su za takvo što imali snažne osobne razloge a do čijeg
se mišljenja drži, kao Tin Ujević ili Branko Lazarević.

vozač (Krležin). Kao namještenik

Ž iv k o v ić , J o s ip ( 1 9 3 5 - 2 0 1 3 ) ,
Leksikografskoga zavoda, za njihova posljednja dva desetlje­
ća, na različite načine pomagao je Krležinima u održavanju

309
Rje č n ik im e n a

uvjeta života na kakve su navikli. Posebno je to dolazilo do

izražaja za vrijeme pojedinačnih, duljih izbivanja Krleže ili
Bele iz Zagreba. Krležini su naglašeno cijenili Živkovićevu
privrženost i diskreciju - bio je uz Belinu bolničku samrtnu
postelju, a Krleža ga ni oporučno nije zapostavio. Krležinima
su kućanstvo, od Kukovićeve do Gvozda, uključujući ratno
razdoblje u Radišinoj, vodile kućne pomoćnice. U Krležinim
se zapisima i prepisci s Belom o tim ženama govori sentimen­
talno, kao ukućanima. Dok sredinom 1930-ih i sami oskudije­
vaju, Bela nastoji redovito namiriti Milku, čiji "muž ne radi”;
1939. majka Beli javlja u Split da je “bila Barica i reče da je
sve uredila i odma Fricu i nešto veša oprala, ona ga je ujutro
dočekala jer smo polak tvog brzojava tako s njome udesili”;
1942. Krleža Anici (nakon što su se “ustanovivši d aje policijski
agent” riješili Katice) prevodi “ljubavno pismo” talijanskog
pukovnika premještenog u Karlovac; 1958. Katarina ide na
tržnicu; posljednjih desetak godina s njima je I v k a (Svagelj).

310
N a p o m e n a p r ir e đ iv a č a
 N a p o m e n a p r ir e đ iv a č a

knjiga je izabranih pisam a koja su Bela

B e l a , d ije t e d r a g o
i Miroslav Krleža upućivali jedno drugome tijekom čak osam
dekada dvadesetoga stoljeća. Iz m nogo opsežnije građe nji­
hove m eđusobne prepiske izabrano je stotinu pisama u re­
prezentativnom vrem enskom i tem atskom rasponu, ali i raz­
mjeru iznimnog osobnog odnosa, što iz same jezgre reflek­
tira tenzije m odernoga hrvatskoga društva. Zbirka pisama
Krležinih priređena je utoliko prem a m odelu kronike, a ne
kritičke prezentacije dokumenata. Postupak je takav iz više
razloga. Pisma se, za početak, ne čuvaju u jednoj arhivskoj
zbirci, nego u više njih, a i u glavnoj cjelini nisu sva ni atri-
buirana ni kronologizirana. Gotovo sva su sročena u često
vrlo slobodnoj rukopisnoj formi, koja, između ostaloga, pri
prijepisu podrazumijeva višestruku verifikaciju. Upravo sto­
ga odlučeno je široj javnosti prezentirati razmjerno mali dio
toga opusa i to kao književni tekst, s obzirom na to da se u sko-
roj budućnosti zbog stručnih i kulturnih ograničenja ne m ogu
očekivati pomaci u temeljnoj obradi građe te vrste, ne samo
iz Krležine ostavštine, slijedom koje njezino diferencirano ko­
rištenje ne bi tražilo prethodna objašnjenja. Takav je pristup
objavljivanju tim manje neočekivan jer se i pri objavljivanju
Krležinih djela, nakon sto je njegova rukopisna ostavština do­
stupna, u pravilu ne razmatraju rukopisne varijante, a i op-
servacijski diskurs, ponekad neoprezno definitivan, ne računa
s iznenađenjima kakva su se pokazala već u ovome malome
uzorku.
Epistolarni kontekst o kojemu je ovdje riječ odnosi se na
više stotina pisama, razglednica, brzojava, ceduljica, kuverti,
posjetnica, isječaka i drugih predložaka, u razdoblju od ljeta
1918. (kada se Bela brzojavom javila Krleži) do proljeća 1981,

313
N a p o m e n a p r ir e đ iv a č a

kada je Krleža njoj poslao posljednje pismo. U temeljnom

nizu izbor sadrži isključivo pisma, dok su u Bilješkama kori­
štene i druge vrste poruka. Pisma su izabrana u ključu koji se,
koliko je to stanje predm eta dopuštalo, nastojao držati kritič­
kih standarda i reprezentativnosti nove, naslovljene cjeline.
Pregledana je cijela dostupna građa, pripremljeno oko dvije
stotine jedinica, te iz njih priređen izbor. Zgusnutost pojedi­
nih razdoblja naspram praznina proizlazi pritom iz razmjera
same građe, ali i priređivačkog postupka koji respektira odre­
đena situacijska polja.
Pri tematskoj selekciji taj se postupak nije vodio m ogućom
ljestvicom atraktivnih detalja, naprotiv, pokušalo se sačuva­
ti unutrašnji ritam dopisivanja koji se razvija i mijenja. Re-
prezentativnost cjeline očituje se i u razm jeru Krležinih (70)
i Belinih (30) pisama, te okolnosti da su uvrštena pisma iz
natpolovičnog zbroja godišta ukupnoga epistolarnog razdo­
blja, kao i iz svake od osam spom enutih dekada. Pisma su
upućena iz više od dvadeset poštanskih ureda, od Moskve do
Varaždinskih Toplica.
I Krleža i Bela su suvremenicima dali naslutiti da su svoju, ne
samo m eđusobnu, prepisku “spaljivali”. Namjerna, a sigurno
i spontana, selekcija njihove prepiske uvjetovala je opseg te
građe, a Krležin je oprez, koji s obzirom na to očituje (1980)
uredniku posljednje varijante svojih djela te izvršitelju svo­
je oporuke Enesu Cengiću, razumljiv: “Vrijedi to sakupiti za
definitivnu biografiju čovjeka, ali kod objavljivanja intimnih
stvari valja biti dostojanstven...” Upućuje da "ljubavnih pi­
sama u pravom smislu te riječi” u njegovoj "biografiji neće
biti”, dodajući kako ni pisma Beli "nisu ljubavna u običnom
smislu, kako se već takva pisma pišu, ali mogla su imati ‘lju­
bavni’ karakter”. Bez obzira u kolikoj je mjeri utjecao na nje­
zin konačan profil, Krleža je važnosti svoje korespondencije

314
 N a p o m e n a p r ir e đ iv a č a

nesumnjivo bio svjestan, oporučno je naglašavajući kao rav­

nopravan segment rukopisne ostavštine.

izdanja zasniva se na izabranim P is m im a otisnutim

Str u k t u r a
u desnom stupcu, odnosno na desnim stranicama. Prati ih
lijevi, uži stupac - B il j e š k e , raspoređene u jedanaest interpreta-
tivnih napom ena. Svaka od tih napom ena potaknuta je okol­
nostim a što proizlaze iz prepiske, te kronologijom Krležinih
uopće. U Bilješke uvršteno je pet cjelovitih dokumenta, koji
korespondiraju s prepiskom (označeni su rimskim bojevima).
Kada se u napom enam a tum ači koji detalj, izravno povezan
s nekim od pisama ili dokumenata, na to se upućuje pripadnim
brojem u zagradama, kao [1] ili [I]. U Bilješkama se, pored za­
sebno num erički i grafički označenih dokum enata, donosi
i druga, ponekad također cjelovita građa: neobjavljeni dijelo­
vi Krležinih dnevničkih bilješki, pisma, napose pisma rodbine
Krležinih, čime je ostvaren sretan istraživački fokus na niz ne­
poznatih, zanem arenih ili oskudno potkrijepljenih podataka:
Krležin je otac, tako, primjerice, bio udovac kada se oženio za
Krležinu majku; Krleža se nije rodio u Dugoj, nego, kao što
je to u krsnom listu i navedeno u Petrovoj ulici; Krleža svoje
prve dramske pokušaje nije bez uspjeha slao tek upravi zagre­
bačkog kazališta, već po m nogo široj dostavnoj listi, sve do
Berlina; prvo Belino službeničko mjesto bilo je u Otočcu, te
ona službenički status nije ni prekidala do mirovine; Krležu je
prije veze s Belom, napustila Edita Velić, s kojom će Krležini
ostati prisni čitava života; Krležina teta nije Krležinima "osta­
vila stan”, nego “stanarsko pravo”; Belaje, prem da upisana
u katoličke matice, 1941. konvertirala iz pravoslavlja u ri-
mokatolištvo; 1943. nastupala je kao glumica i u Karlovcu;
Krleža je 1946. zadržan pola godine u Beogradu, praktično
bez m ogućnosti dolazaka u Zagreb; uprava Leksikografskog

315
N - PO M E N A PR IR E Đ IV A Č A

zavoda odlučila je 1950. da će Krleža u njem u izdavati pose­

ban časopis itd. Za iscrpno obrazložiti samo te, poznavatelju
Krležina opusa važnije m om ente koje prepiska reflektira,
trebalo bi na uobičajen način anotiranja tem atskih p u nkto­
va u pismima ispuniti višestruko veći prostorni, ali i suštin­
ski volum en nego ga sam tekst pisama disponira. Tim e bi
izvorna i čitatelju slobodna značenja u cjelini vjerojatno bila
zagušena, a u detalju sigurno prigušena.
I pri izradi pratećega Rj e č n ik a im e n a stoga se pazilo da se u nje­
m u koliko je to moguće razrađuju osobne nijanse i poveznice,
te društvena i kulturna pozadina, a ne očitanje velikih povije­
snih planova projiciranih iz objavljenih izvora u biografije.
Kao i Bilješke, Rječnik pokušava što više popuniti praznine
u izmičućoj kulturi sjećanja kada je o prom atranom razdoblju
riječ, bilo pri izboru imena koja su obrađena, bilo po građi koja
je unutar stotinu biografskih natuknica razmotrena. U Rječni­
ku se govori isključivo o osobama koje Krležini spominju u
prepisci, ali pojedine su natuknice zbirne, po obiteljskom ili
kojem drugom po sebi razumljivom načelu, pa je obuhvaćeno
znatno više od stotinu figura. Ipak, značajan je broj spom enu­
tih ostao neobrađen. Neke od njih sam kontekst pisama do­
voljno situira, za druge se nije uspjelo iščitati dovoljno nijansi
za identifikaciju ili dovoljno podataka za biografski nacrt, a dio
suvremenika je lako specificirati u referentnim, pa i mrežnim
publikacijama.
Rječnik kao razina tumačenja nije dodatno povezan s Pismima
ni Bilješkama. Čitatelj je i s Rječnikom upućen na samostalno
snalaženje u transferu iz Krležine osobne, preko zajedničke s
Belom, do imaginarne, ali u korespondencijski tlocrt ucrtane
kolektivne biografije.

316
 N a p o m e n a p r ir e d ivač a

Krležini predlošci zahtjevna radna zadaća (pi­

T e k s t o l o š k i su
sma pritom logično nisu iznimka), a pokazalo se da ništa po­
sebno lakše nije ni s drugima iz njegova epistolarnoga kruga,
osim kada im je, kao Marku Ristiću, što se za osvjedočenoga
nadrealista ne bi očekivalo, rukopis ujednačen i protočan. Kr-
leža i Bela dopisivali su se rukopisom. Takvo što se uostalom
i pristoji, a kada bi ipak koristili pisaći stroj, to bi tematizirali,
pa se takve, rijetke situacije i bez posebne napom ene u uvr­
štenim pismima prepoznaju. Rukopis je, kao što se također
razvidi, dosljedno i do kraja radna pretpostavka Krležina tek­
sta, štoviše veliki je dio svoga djela sročio stojeći. Ponekad je
i za pisma izrađivao koncepte, a strojopis je uvijek “poprav­
ljao” tintom , uključujući vlastito "tipkanje”. Pisaći su strojevi
u pozadini prepiske Krležinih zanimljivi i po tom e što se u
njoj spominju otpočetka, a u osobnu uporabu su im, barem
donekle i čini se strogo uzgredno, ušli 1930-ih, kada Krleža
kao urednik "Danasa” napiše poneko pismo, primjerice Juliju
Benešiću, i na redakcijskom “U ndenvoodu”, a Irina Aleksan-
der kupi dvije “Erike”, jednu na dar Beli, a drugu sebi, koju
će ponijeti i u Ameriku i na njoj opet Beli (1945) napisati prvo
poslijeratno pismo. I Krleža je svome prijatelju Dragiši Vasi-
ću darovao pisaći stroj, što je onodobno bio ozbiljan izdatak,
pa bi bilo zanimljivo znati i u kakvu je povodu to učinio.
Pri verifikaciji računalnoga prijepisa pisama i druge (u Bilješ­
ke) uvrštene građe korištena je standardna obrada. Prijepis
konstatira zatečeno stanje predloška, prenosi ga u tekst bez
morfoloških i pravopisnih promjena, te su u ovom e izdanju
ne bavi njihovom interpretacijom, pa ni kada bi zabunom
ili nam jerno mogle nositi semantičku vrijednost. Preuzeti
tekst, jednostavno, zrcali izvornik. Kada je rukopis nečitak,
sintagma ili pokrata posve nerazumljiva ili bi prijepis stra­
nih fraza na različitim jezicima bio odveć rizičan, odnosno

317
N a p o m e n a p r ir e đ iv a č a

tražio dugotrajnu verifikaciju, ispuštanja su signirana ugla-

tim zagradama [...]. Propusti su ipak, posebno kada je riječ
o stranim imenima, ne samo mogući nego i očekivani. Već
se u predlošcima u različitim prilikama na različit način pišu
pojedini oblici, pa čak i imena. Podcrtavanja u predlošku su
u prijepisu vidljiva kao kurziv. Druga pisma ili simboli, poput
ćiriličnoga B za Belu, uglavnom se, kada je to ikako moguće
donose dosljedno. Svih je stotinu pisama kronološki raspore­
đeno pod pripadnim brojem te izlaznom i dolaznom poštom
s datacijom. Tek je iznimno bilo dvojbeno odrediti poštu, pa
se od toga odustalo, dok je dataciju (prema predlošcima) bilo
moguće i preciznije atribuirati, čak i u sat, kao što je ponegdje
ostavljeno, ali se zbog karaktera izdanja, kada takav podatak
ne nosi semantičku ili simboličku vrijednost, od te razine atri­
bucije odustalo.
Pri tekstološkoj obradi ni u jednom detalju nije nam jerno is­
pušten kakav sadržaj. Potencijalna delikatnost pisama razm a­
trana je pri uvrštenju jedinica kao cjelina, premda, načelno
uzevši, u čitavoj prepisci nem a sadržaja koji bi tražili naročitu
obzirnost, jedino što ponekad nedostaje pismo koje je pota­
knulo iritaciju, pa je ta vrsta obrade podrazumijevala pojedi­
načnu rekonstrukciju konteksta.
Status pisama definira i svijest o mogućnosti da ih čitaju i dru­
gi, a ne samo naslovnici. I to ne stoga što bi naknadno, selek­
cijskim postupkom “vlasnika” pisama ili priređivača dijelovi
ili cijela pism a bila uklonjena, nego s obzirom na ono što
u njima nije ni bilo napisano, a očekivalo bi se da jest. Sam se
Krleža čudio memoarskim zapisima nekih svojih suvremeni­
ka s kojima se družio, a oni su se, umjesto da zabilježe nešto
važno što m u se činilo d a je s njima podijelio, držali vlastitih
prioriteta. Bela u ranom razdoblju njihove prepiske aludira na
cenzuru, uglavnom doduše kao problem izgubljenih pisama.

318
 N a p o m e n a p r ir e đ iv a č a

Poslije se u prepisci Krležinih ne osjeća cenzorskom sjenom

indicirano iščitavanje. Premda je inače poznato da je Krleža
svoj itinerer konspirirao, pa je na ispraćaju iz Varšave prisut­
nima objavio da putuje u Berlin, dok se s Belom u prepisci
posve otvoreno dogovorio da ga čeka u Beču, kako bi otišli
u Pariz. Snažno obostrano emocionaliziran ton o oskudnom
egzistencijalnom okviru također je teško zamisliti kao fingi-
ranu objavu za cenzorski uvid. No i ta, cenzorska razina daje
rekonstrukciji, uključujući osobna prešućivanja, dramaturšku
crtu implicitne kontroverzije.

osnovu izdanja čini građa koja se, dakle, kao

B ib l io g r a f s k u
cjelina Rukopisne ostavštine Miroslava Krleže, s pripadaju­
ćim tiskanim Katalogom, čuva u Zbirci rukopisa i starih knji­
ga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Predlošci
svih stotinu ovdje uvrštenih i priređenih pisama ondje su po­
hranjeni. U priređivačevim Bilješkama uvrštena je cjelovito
ili fragmentarno i druga građa iz Ostavštine. To su, također,
uzajamna pisma Krleže i Bele, ali i pisma drugih njima, ili kon­
cepti, odnosno kopije njihovih pisama drugima, potom s njima
povezana prepiska i druga građa koja je, poput dokumenata,
u Ostavštinu integrirana. Posebno pritom treba istaknuti Krle-
žine dnevničke bilješke, na temelju kojih je izradio objavljene
memoarske zapise i fragmente. Cjelovito je u Bilješke uvršten
Krležin memoarski koncept "10.V.1912-10.V.1962”.
Od neobjavljene građe koja se čuva u drugim zbirkama kori­
štena je prepiska i dokum enti iz arhivskog fonda SANU u Be­
ogradu, dokje dio presude koji se odnosi na izricanje smrtne
kazne Mili Budaku priređen prem a dokum entu koji se čuva
u zagrebačkom državnom arhivu. Cjelovito su u Bilješke
uvrštena još dva Krležina te jedan Belin tekst, koji su, prem ­
da objavljeni, teško dostupni i uglavnom nepoznati. Krležin

319
N a p o m e n a p r ir e đ iv a č a

članak “Crno-žuti skandal” objavljenje tako u zagrebačkom

tjedniku “Sloboda” (1918), a pretiskan je tek jednom , u beo­
gradskom "Ninu” (1991), nakon sto je Gojko Tešić pronašao
jedini prim jerak toga novinskog broja. Sam se Krleža, doga­
đaju kojim se u njem u bavi, početkom 1950-ih vratio u stili­
ziranoj obradi, poznatoj podnaslovom “Pijana novembarska
noć”, uspjevši tako promijeniti težište pozornosti s delikatnih
nijansi što ih prvobitno očitovanje sadrži. Za njegovu se, ne­
potpisanu, suradnju u dubrovačkoj “Tribuni” (1930) pak nije
ni znalo, pa je ovdje objavljeni prilog “Kako se u Dubrovniku
piše za umjetničku arhitekturu novoga Dubrovnika?” utoliko
i nova bibliografska jedinica. Iz “Ilustriranog vjesnika” (1949)
preuzet je, najposlije, Belin članak “Iza zastora”.
U izradi Bilješki i Rječnika imena korišteni su podaci i citati iz
Krležinih objavljenih tekstova, a da navod, već prem a karakte­
ru izdanja, nije uvijek preciziran, niti se ta vrsta izvora u ovoj
napom eni razrađuje. Tumačenje Krleže bilo bi ovdje, a i uop­
će, daleko teže bez temeljnih prinosa Stanka Lasica, Davora
Kapetanica i Enesa Čengića. Čak i kada nisu u izravnoj relaciji
s pojedinim segmentom obrade po svojim su autorskim cjeli­
nam a dragocjen alat, čiji se volum en stopio s vlastitim pred­
m etom . Usporedno čitanje Krležinih rukopisa i Čengićevih
razgovora s njime učvrstilo je vjerodostojnost toga izvora, pa
ga se citatno koristi bez dodatne zadrške, naime takve koja se
u nekoj tvrdnji ne bi odnosila i na samoga Krležu. Posebice
se također ne popisuju ni kao autorski prinosi a ni kao cjeline
leksikografska izdanja, koja su kao i kritički aparat izdanja
Krležinih djela logično konzultirana.
Ipak treba izdvojiti Katalog “Rukopisna ostavština Miroslava
Krleže” (2003), glavnoga urednika Ivana Košića, koristan i kao
izvor po sebi u razumijevanju cjeline Krležina djela. U sjeća­
njima Elize G em er koncentriranošću se izdvaja dobro uređe­

320
 N a p o m e n a p r ir e đ iv a č a

na knjiga "Svjedoci Krležina odlaska” (2002), koju potpisuje

s Milanom Arkom. Visoki standard u obradi Krležine kores­
pondencije postavila je, objavljujući “Pisma u Arhivu zavo­
da za književnost i teatrologiju” u časopisu "Forum ” (1982),
Antonija Bogner Šaban, kritički pritom sažimajući opsežnu
kolateralnu građu. Biografska i memoarska građa korištena je
i prem a navodima iz radova: Zvonim ira Bartolića "Krležina
genealogija”, časopis “Gordogan” (1985); Branka Hećimovi-
ća “U Krležinu oporuku kao da se umiješao sam Mefisto”, no­
vine “Zagrebački trg” (1995); Miodraga Popovića “Poznice”
(1999); Huga Klajna, prem a monografiji Ksenije Sukuljević
“Pozorišno stvaralaštvo Huga Klajna” (1977); Ive Vejvode,
prem a njegovim razgovorima s Gojkom Berićem "Zbogom
XX. stoljeće” (2013); Sofije Nalkovske, prem a studiji Hanne
Kirchner o njezinu “Dnevniku”, u časopisu “Književna sm o­
tra” (1971); Irine Aleksander, prem a izdanju “Svi životi jed­
ne ljubavi” (2003), koje je s dodacima priredila Irena Lukšić;
više sjećanja prem a monografiji Radovana Popovića “Krleža
i Srbi” (2012); Marijana Matkovića "Stope na stazi” (2001);
Milana Kangrge “Izvan povijesnog događanja” (1997); Latice
Ivanišević “Slušaj i gledaj Latice” (2010). Korištena je i građa
iz zbornika “Krleža danas” (2012), koji je priredio Tomislav
Sabljak, te fragmenti razgovora s Krležom prem a “Javnom
dnevniku” Steve Ostojića (1981). Citati iz govora Stjepana Ra­
dića u Hrvatskom zagorju su prem a stenogramu, što ga dono­
se novine “O bzor” (1926); fragment osvrta Isidore Sekulić na
Krležino djelo je iz njezina većeg članka objavljenog u božič­
nom broju novina “Politika” (1937); Belino gostovanje u Kar­
lovcu dokum entirano je izvješćem “Kazališnog lista” (1943);
a susret maršala Tita i nadbiskupa Stepinca apostrofira se pre­
ma mem oarim a Josipa Hmčevića "Svjedočanstva” (1985).

321
N a p o m e n a p r ir e đ iv a č a

Popis izvora time dakako nije iscrpljen, posebice s obzirom

na brojne specifične relacije u priprem i biografskih natukni­
ca, a ograničenja u njegovoj još temeljitijoj elaboraciji svaka­
ko ne dolaze iz nakane da se koji prinos zanemari.

Z ahvala za nastanak ove knjige, a i istraživanje koje ju je

omogućilo, ponajprije ide osoblju Zbirke rukopisa i rijetkih
knjiga NSK u Zagrebu, gdje je pohranjen onaj dio Krležine
rukopisne ostavštine za koji je poštovana njegova oporučna
volja. Po svome pristupu i razlikovnoj, prim jerenoj kulturi
am bijenta riječ je o prijateljskoj, radnoj sredini, u kojoj je
s Borisom Krstićem i M artinom Frković, a prije godinama
i s D ragom Pažinom, snalaženje labirintom, bez sigurnih
putokaza, ipak moguće. Voditelja Zbirke dr. Ivana Košića
tijekom protekle godine, kao i inače, pored diskretne upuće-
nosti, odlikovala je i osobna gesta pred kojom se odustaja­
nje ne podrazum ijeva. Cjelinu baštine Krležinih obuhvaća i
njihova muzejska Memoria, za koju skrbi kustosica gospođa
Vesna Vrabec, uvijek, kao i direktor Muzeja grada Zagre­
ba gospodin Ivić, pripravna pom oći kada treba učvrstiti koji
istraživački trag. I u ustanovi gdje se priređivač već četvrt
stoljeća profesionalno bavi Krležom, Leksikografskom za­
vodu, naišao je i u ovoj prigodi na razumijevanje, napose
ravnatelja gospodina Kragića, gospode Lučića, Vujića i Re-
gana, te gospođe Vlatke Dugački. S Marijom Ujević u ateljeu,
a ne uredu, knjiga se oslobađala historiografskih stega i vraćala
u tonalitet žive, razgovorne kulture. Radovan Popović prepu­
stio je priređivaču vlastitu, vrijednu dokumentaciju, a profesor
Ivan Klajn u odgovoru je na pismo, potaknuto jednom relaci­
jom , pomogao razumjeti cjelinu.

322
 N a p o m e n a p r ir e đ iv a č a

Zaključno, posebno sjećanje na Belu Krležu, koja, unatoč ra­

zlozima tom e u prilog, nije navedena kao (su)autor ove knji­
ge. No upravo iz načina kako se ona u svome životu i prepisci
s Krležom držala, prevladao je takav pristup. Krležina knjiga
“Bela, dijete drago” ionako potvrđuje da je Krleža, ne samo
svojom voljom već i po drugim bilancama, u pluralu i nadalje
tek s Belom.

323
 Sadržaj

Pism a | 7, 9, 11 ... 247

Bilješke | 6, 8, 1( )... 246
R ječnik im ena | 251
N apom ena priređivača | 313
Naklada Ljevak
Kopačevski put 1c, 10 000 Zagreb
w w w .ljevak.hr

Za nakladnika Petra Ljevak

U rednici Nenad Rizvanović, Sanja Jovičić
Idejno iješenje naslovnice M arija Ujević Galetović
Izvedbeno rješenje naslovnice M arija Friščić
Prijelom Ram
Tisak Feroproms

C IP zapis je dostupan u računalnome

katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice
u Zagrebu pod brojem 000905494.
ISBN 978-953-303-833-9
 Draga Belo, Ti imaš snage da me dohvatiš od vrem ena
na vrijeme na mojoj najslabijoj strani, a to je potpuno
pomanjkanje svakog otpora spram Tebe...

P is m a B e l e i M i r o s l a v a K r l e ž e , k o j a s u j e d n o d r u g o m e s la li iz e u ­
r o p s k ih p o š ta n s k ih u r e d a o d P a r iz a d o Ir k u ts k a i k o ja , r e k a o b i s a m
K r le ž a , “n i s u l j u b a v n a u o b i č n o m s m is l u , k a k o s e v e ć t a k v a p i s m a
p i š u , a li s u m o g l a i m a t i ‘l j u b a v n i ’ k a r a k t e r ” , č i t a j u s e k a o v e li k a
ž i v o t n a p r i č a , a li i k a o d r u š t v e n i r o m a n v r e m e n a k o j e i d a l j e t r a j e .
S to tin u p is a m a k r o n o lo š k i s a b r a n ih u o v o m e iz d a n ju n ije s a m o
e p i s t o l a r n a r e k o n s t r u k c i j a r o m a n c e iz o s t a v š t i n e h i l j a d a l i s t o v a -
p is a m a , ra z g le d n ic a , b rz o ja v a , p o r u k a , k u v e rti, p o s je tn ic a - n a-
s ta lih iz m e đ u lje ta 1918. i p ro lje ć a 1981, v e ć u o d r e đ e n o m s m is lu
i k r l e ž o l o š k i o b r a t : p r i r e đ i v a č V l a h o B o g i š ić , l e k s i k o g r a f i p is a c ,
u B ilje š k a m a i R je č n ik u im e n a p r e p is c i K r le ž in ih d a je n e o p h o d n i
in t e r p r e ta ti v n i o k v ir , s n i z o m n o v ih i n e p o z n a t i h p o je d in o s ti, s a ­
s ta v lje n o d n e o b ja v lje n ih K rle ž in ih te k s to v a , p o r o d ič n ih p is a m a ,
v l a s t i t i h č i t a n j a t e b i o g r a f s k i h p o r t r e t a . Č i n i se
d a j e M i r o s l a v K r le ž a , n a k o n s v i h i d e o l o š k i h ,
p o litič k ih , li te r a r n ih i s tilis tič k ih is tr a g a n a d \
n je g o v im o p u s o m , jo š u v ije k b io g ra fs k a
e n ig m a - B e l a , d ije t e d r a g o , z a p r a v o
a u t o b i o g r a f s k a j e k n j i g a M i r o s l a v a K r le ž e .

Dragi Fric, Jesi li se

već vratio s puta?
I j e li o v o ć u t a n j e z l u r a d o
z lo n a m je r n o i a k o je s t,
m o l im z a š to ?

CIJENA: 149 kn
i

w w w .ljevak.hr