SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

GEOTEHNIČKI FAKULTET

TOMISLAV HODIĆ

O GEOTEHNIČKIM ISPITIVANJIMA KOD ZAHVATA

SANACIJE ODLAGALIŠTA OTPADA

ZAVRŠNI RAD

VARAŽDIN, 2012.
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
GEOTEHNIČKI FAKULTET

ZAVRŠNI RAD

O GEOTEHNIČKIM ISPITIVANJIMA KOD ZAHVATA

SANACIJE ODLAGALIŠTA OTPADA

KANDIDAT: MENTOR:

TOMISLAV HODIĆ prof. dr.sc. BOŽO SOLDO

VARAŽDIN, 2012.
Sadržaj:

1. Uvod 1

2. Općenito o geotehničkim ispitivanjima 2

3. Tehnički uvjeti zemljanih radova 3

3.1. Uređenje temeljnog tla 3

3.2. Izrada nasipa 6

3.2.1. Izrada nasipa od zemljanih materijala 9

3.2.2. Izrada nasipa od miješanih materijala 10

3.2.3 Izrada nasipa od kamenih materijala 11

3.3. Izrada posteljice 12

3.3.1. Izrada posteljice od zemljanih materijala 12

3.3.2. Izrada posteljice od miješanih materijala 13

3.3.3. Izrada posteljice od kamenih materijala 13

4. Laboratorijska ispitivanja 14

4.1. Proctorov pokus 14

4.1.1. Standardni Proctorov pokus 15

4.1.2. Modificirani Proctorov pokus 16

4.1.3. Krivulje zbijanja Proctorovog pokusa 17

4.1.4 Primjer izvedbe standardnog Proctorovog pokusa 19

5. Terenska ispitivanja 25

5.1. Probno opterećenje tla 24

5.2. Primjer mjerenja kružnom pločom 26

5.3. Volumetar 30

6. Zaključak 31

Literatura 32

Sažetak 33
1. Uvod

Metode istraživanja iz područja mehanike tla, mehanike stijena i inženjerske geologije

koriste se u geotehničkim ispitivanjima. Geotehnička ispitivanja se provode na terenu koji se
smatra pogodnim za gradnju nekog objekta. Gradnja ne može početi sve dok geotehnička
ispitivanja nisu završena, odnosno dok se ne dobiju rezultati koji pokazuju da odabrana
lokacija zadovoljava uvjete za gradnju.

Na početku ovog djela prikazana su geotehnička ispitivanja, koja su uvelike

standardizirana i provode se u skladu s normama i standardima, te poveznica između tih
ispitivanja i korištenja takvih ispitivanja na sanaciji odlagališta otpada.

U daljnjem dijelu opisani su opći tehnički uvjeti, te navedeni oni koji govore o
uređenju temeljnog tla, odnosno normama i zahtjevima koji moraju biti ispunjeni za pravilno
pripremanje temeljnog tla za gradnju. Također navedeni su i tehnički uvjeti za izgradnju
nasipa. Opisani su zahtjevi za nasipe od određenih materijala, a to su zemljani, miješani i
kameni materijali. Na kraju općih tehničkih uvjeta u ovom djelu opisani su radovi na izgradnji
posteljice, te također zahtjevi kod izgradnje posteljice od zemljanih, miješanih i kamenih
materijala.

Na kraju su opisani pokusi koji se provode radi utvrđivanja karakteristika tla. Prvi
opisani je laboratorijski, Proctorov pokus. Opisane su njegove dvije verzije, standardna i
modificirana. Što se tiče terenskih ispitivanja obrađeno je ispitivanje tla probnom pločom, te
prikazani su rezultati koji zadovoljavaju kriterije i oni koji nezadovoljavaju, te je opisan
pokus volumetrom.

1
2. Općenito o geotehničkim ispitivanjima

Geotehnička ispitivanja se provode kako bi se procijenili uvjeti u podzemlju prije nego

se krene s gradnjom građevine na nekom tlu. Ciljevi geotehničkih ispitivanja ovise o veličini i
vrsti radova koji će se izvoditi nakon ispitivanja. U obzir kod ispitivanja mora se uzeti
lokacija objekta, značajke podzemlja, te mogući problemi koji mogu nastati tijekom
ispitivanja i gradnje. Svako geotehničko ispitivanje treba trajati toliko dugo dok uvjeti u
podzemlju nisu dobro utvrđeni, te kako bi se nakon toga moglo sa sigurnošću početi s
građevinskim radovima. U okviru ispitivanja provode se laboratorijski i terenski istražni
radovi. Laboratorijskim ispitivanjima ispituju se fizička svojstva tla na uzorcima izuzetima iz
tla nad kojem se vrše ispitivanja. Postoji nekoliko standardnih laboratorijskih pokusa koji se
često izvode. Jedan od njih je edometarski pokus stišljivosti. Ispitivanje stišljivosti u ovom
pokusu se izvodi uglavnom na neporemećenim uzorcima. Sljedeći pokus koji se koristi je
pokus u troosnom aparatu. Kod ovog pokusa na uzorak djeluje konstantan bočni tlak, a
vertikalna sila se postupno povećava do sloma. Koriste se još pokusi za izravni posmik s
kontroliranim prirastom deformacija i sile, sijanje materijala čime se utvrđuje
granulometrijski sastav tla, te Proctorov pokus koji je detaljnije opisan kasnije u ovom radu.
Terenski radovi obuhvaćaju bušenja, ''in situ'' pokuse, geofizičke metode, penetracijske
pokuse, pokuse s probnom pločom i slično. Svrha je utvrditi inženjerskogeološke uvjete u
podzemlju i njihove značajke na lokacijama istraživačkih radova i to izravnim uvidom u
stijene ili tlo, kopanjem raskopa ili izradom bušotina iz kojih se uzimaju uzorci za
laboratorijska ispitivanja i neizravnim uvidom u stijene, pomoću ''in situ'' pokusa i
geofizičkim metodama.

Kod istražnih radova na lokacijama na kojima će se graditi odlagališta otpada osobitu

pozornost treba usmjeriti na mjerenje razine podzemne vode, što se provodi bušenjem
bušotina, odnosno piezometrima. Ovo je važno iz razloga sprečavanja zagađenja podzemnih
tokova, a i osiguravanja izgrađenog objekta od poplavljivanja. Ispitivanja vezana uz
problematiku odlagališta otpada provode se u dvije faze i to u svrhu odabira lokacije u
regionalnom smislu i u svrhu odabira mikrolokacije odlagališta. Dobiveni rezultati moraju
zadovoljavati određene propise i standarde, a na temelju njih se odabire način gradnje ili
sanacije već postojećeg odlagališta otpada. Važno je napomenuti da prije početka sanacije
postojećih odlagališta otpada treba provesti potrebne mjere zaštite kako okoliša tako i radnika
koji će raditi na lokaciji. (Veinović i Kvasnička 2007.)

2
3. Tehnički uvjeti zemljanih radova

Opći tehnički uvjeti za radove (OTU) propisuju uvjete izvedbe pojedinih vrsta radova
u realizaciji projekta i oni su sastavni dio ugovora. U njima su navedeni minimalni zahtjevi
kakvoće materijala, proizvoda i radova koje se koriste. Ukoliko postoje neki radovi koji nisu
upisani u Općim tehničkim uvjetima, sastavljaju se Posebni tehnički uvjeti koji se uključuju u
ugovor. Posljednje izdanje OTU-a izdano je 2001. godine i sastoji se od šest knjiga koje su
izrađene kao jedna cjelina. (Tomljanović, Đukan, 2001.) U općim tehničkim uvjetima u obzir
su uzeti važeći hrvatski zakoni i tehničke norme (HRN).

3.1. Uređenje temeljnog tla

Ovi radovi obuhvaćaju sve radove koji se moraju obaviti kako bi se sraslo tlo
osposobilo da preuzme opterećenja, ali bez štetnih posljedica. Ta opterećenja mogu biti
nasipi, kolničke konstrukcije ili prometno opterećenje. Dubina do koje se uređuje temeljno tlo
ne prelazi 30cm, a određena je projektom, te također ovisi o vrsti tla.

Svi radovi moraju biti obavljeni u skladu s projektom, projektom organizacije

građenja, zahtjevima nadzornog inženjera, programom kontrole i općim tehničkim uvjetima.

Za vezana tla uređenje počinje tek kad je uklonjen sav humus prema projektu.
Uklanjanje humusa podrazumijeva površinski iskop humusa različitih debljina i njegovo
prebacivanje u stalno ili privremeno odlagalište. Humus se uklanja zbog svojih negativnih
svojstava jer pod opterećenjem znatno mijenja obujam, a pri promijeni količine vode znatno
mu se smanjuje nosivost. Iskopava se isključivo strojno, a ručno jedino tamo gdje strojevi ne
mogu obavljati rad. Nakon uklanjanja humusa tlo treba dovesti u stanje vlažnosti koje
omogućuje optimalni utrošak energije zbijanja. Takvo tlo se vlaži ili suši i tek kad se postigne
optimalna vlažnost pristupa se zbijanju. Ako su materijali osjetljivi na vodu treba veliku
pažnju posvetiti očuvanju tla od prevelikog vlaženja. Tada radove zbijanja na temeljnom tlu
bi trebalo provesti odmah nakon skidanja sloja humusa. Zbijanje tla se obavlja odgovarajućim
uređajima i strojevima za zbijanje, ovisno o vrsti vezanog tla, a prije samog zbijanja tlo se
mora izravnati.

3
 Postupak uređenja nevezanih tala je isti kao i kod vezanih materijala, ali osjetljivost na
promjene vlažnosti je daleko manja. Zbijanje ovakvih materijala se uglavnom izvodi
vibracijskim sredstvima.

Na stjenovitom terenu ne zbija se tlo, nego se samo čisti površina i osigurava dobro
nalijeganje nasipa, pogotovo ako je teren nagnut. Stjenovito tlo na dijelu usjeka izravnava se
sa slojem usitnjenog kamenog materijala debljine 20 cm i zbija se uređajima za zbijanje.

Kontrola kakvoće je standardizirana i provodi se po Hrvatskim normama. Tekuća

ispitivanja obuhvaćaju određivanje stupnja zbijenosti standardnim Proctorovim pokusom ili
kružnom pločom. Najmanje jedno ispitivanje se mora provesti na 1000 m2 uređenog
temeljnog tla. (tablica 1.) Kontrolna ispitivanja ista su kao i tekuća, a njihov broj ovisi o
materijalima, stanju tla i slično. Ovakva ispitivanja se vrše minimalno jedno na 2000 m2
uređenog temeljnog tla. U tablici su korištene skraćenice za vrste materijala, pa tako pod
materijal kategorije ''A'' spadaju svi čvrsti materijali, gdje je potrebno miniranje kod cijelog
iskopa. Materijali kategorije ''B'' su polučvrsta kamenita tla, gdje je potrebno djelomično
miniranje, a ostali dio iskopa se obavlja strojnim iskopom. Materijali kategorije ''C'' su
materijali koje nije potrebno minirati, nego se mogu kopati izravno uporabom strojeva.

Ako se uvjeti zbijenosti iz tablice 1. ne mogu ostvariti, ovisno o uzrocima koji su

doveli do toga, treba se pokušati poboljšati površinsku odvodnju sustavom drenaža i jaraka,
zamijeniti slabi materijal i nadomjestiti ga boljim, poboljšati materijal dodavanjem
hidrauličkog veziva, ojačati tlo geotekstilom ili polimernom geomrežom.

4
 Tablica 1. Kriteriji za ocjenu kakvoće temeljnog tla

Stupanj zbijenosti (standardni Modul stišljivosti (kružna ploča φ30

Položaj nasipnih slojeva
Proctorov pokus), najmanje % cm), najmanje (MN/m2 )
Zemljani materijali:
(dio materijala iskopne kategorije “C”
- sve gline niske do visoke
plastičnosti i prašinasta tla)
a) Srasla tla sastavljena od
koherentnih zemljanih materijala, a 97 20
projektirani nasip nije viši od 2,00 m
b) Srasla tla sastavljena od kohe-
rentnih zemljanih materijala, a 95 20
projektirani nasip je viši od 2,00 m
Nekoherentni materijali i
miješani materijali:
(materijali iskopne kategorije “A” i
“B” i dio materijala kategorije “C”,
kameni materijali,miješani kameni i
zemljani materijali,glinoviti šljunci,
zaglinjene kamene drobine,flišni
pješčenjaci, dolomiti,
škriljci,konglomerati, pijesci, pjeskoviti
šljunci).
c) Srasla tla sastavljena od
nekoherentnih
100 25
zemljanih i miješanih materijala, a
projektirani nasip nije viši od 2,00 m
d) Srasla tla sastavljena od
nekoherentnih zemljanih i miješanih
95 25
materijala, a projektirani nasip je viši
od 2,00 m

Kod izvođenja radova zamjene slabog sloja tla boljim, sloj slabog sloja se odvozi na
odlagalište, te se zamjenjuje slojem boljeg materijala. Ovakva zamjena se pretežno izvodi kod
niskih nasipa, gdje nije moguće primijeniti neke druge metode poboljšanja kakvoće temeljnog
tla. Debljina sloja koji će se zamijeniti mora biti određena projektom, a ako nije, određuje se u
pokusnoj dionici čija dužina mora biti najmanje 50 m. Na toj dionici se određuju svi
parametri rada strojeva i tehnologija rada.

5
 3.2. Izrada nasipa

Bilo da je odlagalište otpada izvedeno na ravnom terenu, u usjeku ili nekoj umjetnoj
depresiji, njegov konačni izgled uvijek uključuje pokose. Radovi izrade nasipa obuhvaćaju
nasipanje, razastiranje, zbijanje, ako je potrebno vlaženje i isušenje, te planiranje materijala u
nasipu u skladu s njegovim dimenzijama i nagibom zadanim projektom prema zahtjevima iz
opće tehničkih uvjeta. Također, radovi moraju biti obavljeni u skladu sa svim zahtjevima kao
i radovi na temeljnom tlu.

Izrada nasipa se vrši nasipanjem materijala koji je razasut vodoravno u uzdužnom

smjeru ili nagibu koji je najviše jednak projektiranom uzdužnom nagibu nivelete. U
poprečnom smjeru nasip mora imati minimalni poprečni pad u svim fazama izrade. Svaki sloj
nasipa mora se zbijati u punoj širini odgovarajućim sredstvima za zbijanje, a zbijanje se vrši
od nižeg ruba prema višem. Navoženje materijala bi se trebalo vršiti po već zbijenom dijelu
nasipa i to uvijek po novom tragu, tako da se dobije jednolično zbijanje slojeva. Nasipanje
novog sloja se vrši samo kad je prethodni sloj dovoljno zbijen i to je potvrđeno ispitivanjima.
Visina svakog pojedinog sloja određuje se u skladu s vrstom materijala kojom se nasipava i
mogućnosti strojeva za zbijanje. Ako za neki materijal kojim se nasipava i strojeve kojima se
zbija ne postoji neko iskustvo o mogućnosti zbijanja, debljina nasipnog sloja se određuje na
pokusnoj dionici koja je dužine 50 m. Na tu se dionicu navozi sloj materijala one debljine za
koji se pretpostavlja da se može u cijelosti zbiti predviđenim strojevima za zbijanje. Sloj se
zbije strojevima za zbijanje i nakon određenog broja prijelaza vrše se ispitivanja zbijenosti.
Na osnovi dobivenih rezultata nadzorni inženjer daje odobrenje za pogodan način rada
upisom u građevinski dnevnik. Nasipni materijal se nanosi na uređeno temeljno tlo ili na već
izrađeni sloj nasipa. Nakon završetka nasipa planiraju se njegovi pokosi.

Kontrola dimenzija nasipa se vrši tijekom rada i uspoređuje se dimenzijama iz

projekta. Detalja kontrola se vrši pri preuzimanju završnog sloja nasipa. Ako se utvrdi da je
nagib pokosa nasipa veći od projektiranog, nadzorni inženjer može tražiti korekcije u skladu s
projektiranim nagibom. Ispravak nagiba može se izvesti pomoću stepenica, a materijal mora
zadovoljavati iste kriterije kao i za nasip. Nije dopušteno smanjivanje nagiba nasipa
''naljepljivanjem'' sloja materijala bez zbijanja i prethodne izrade stepenica. Propisi na osnovi
kojih se obavlja kontrola materijala za izradu i pri izradi nasipa su regulirani Hrvatskim
normama (HRN).

6
 Tekuća ispitivanja kod izrade nasipa obuhvaćaju određivanje stupnja zbijenosti u
odnosu na standardni Proctorov pokus i određivanje modula stišljivosti kružnom pločom,
najmanje na svakih 1000 m2 svakog sloja nasipa, te ispitivanje granulometrijskog sastava
nasipnog materijala najmanje na svakih 4000 m3 izvedenog nasipa. Tekuća ispitivanja za
nasipe koji je izrađuju od kamenog materijala dobivenoga miniranjem obavljaju se u
laboratoriju na materijalu najvećeg zrna do 10 cm, a udio pojedinih frakcija određuje se
vizualnom kontrolom. U jednoj seriji, jedan od pet rezultata ispitivanja zbijenosti može biti
manji od minimalno traženog, s time da po apsolutnoj vrijednosti ne odstupa više od 5% pri
mjerenju prostornih masa u suhom stanju, te 10% pri mjerenju modula stišljivosti. Ako je u
jednoj seriji broj pokusa manji od pet tada svi rezultati moraju biti veći od najmanje traženog.
Kontrolna ispitivanja obuhvaćaju određivanje stupnja zasićenosti u odnosu na standardni
Proctorov pokus ili određivanja modula stišljivosti kružnom pločom promjera 30 cm i to
najmanje na svakih 2000 m2 svakog sloja nasipa. Također obuhvaćaju ispitivanje
granulometrijskog sastava nasipnog materijala na svakih 8000 m3 izvedenog nasipa.

7
Slika 1. Shematski prikaz geotehničkih problema kod sanitarnog odlagališta otpada

(preuzeto iz: Kovačić, Čorko, 1994.)

8
 3.2.1. Izrada nasipa od zemljanih materijala

Nasipi od zemljanih materijala su oni nasipi načinjeni od glina niskih do visokih

plastičnosti, prašina, glinovitih pijesaka i sličnih materijala, kojima je zajednička
karakteristika da su osjetljivi na prisutnost vode. Zbijanje nasipa od ovakvih materijala se vrši
ježevima, glatkim valjcima na kotačima s gumama i vibropločama. Nasip se izvodi u
slojevima debljine 30-50 cm. Materijal za izradu nasipa mora zadovoljavati nekoliko uvjeta.
Prvi od njih je da koeficijent jednoličnosti bude veći od 9.

Također je moguće i korištenje materijala kod kojih je ovaj koeficijent i manji, ali
moraju se primijeniti posebne tehnologije ugradnje kao što je refuliranje. Nasipni materijal ne
smije sadržavati više od 6% organskih primjesa. Ako sadrži više od navedenoga, njegovu
pogodnost za ugradnju treba dokazati laboratorijski. Optimalna količina vode mora biti manje
od 25%. Materijal ne smije imati suhu prostornu masu manju od 1,5 g/cm 3 i to za nasipe do
visine 3m, a ukoliko se radi o nasipima visine veće od 3 m ta je vrijednost 1,55 g/cm3.
Granica tečenja ne smije biti veća od 65%, a indeks plastičnosti od 30. Iz razloga što je riječ o
glinama bubrenje materijala ne smije biti veće od 4% nakon četiri dana pod vodom. Ukoliko
materijal zadovoljava sve ove navedene uvjete, a vlažnost mu prelazi granice koje omogućuju
postizanje propisane kakvoće ugradnje, taj materijal se ne smije ugrađivati. Materijal koji ne
zadovoljava svojom vlažnošću prije ugradnje se mora sušiti ili vlažiti do tražene vlažnosti.
Materijal koji se na gradilište doprema s neke druge lokacije mora biti ugrađen u nasip istog
dana kad je i dopremljen. U slučaju dužeg nenasipavanja novog materijala na zbijeni sloj,
prije ponovnog nasipavanja mora se ispitati zbijenost tog posljednjeg sloja. Rad na
nasipavanju i zbijanju treba prekinuti u svako doba kad nije moguće postići tražene rezultate,
a uzrok tomu može biti kiša, visoke podzemne vode, snijeg, smrznuti zemljani materijal i
drugo. Kriteriji za ocjenu kakvoće ugrađenog materijala u slojeve nalaze se u tablici 2.

9
 Tablica 2. kriteriji kakvoće ugradnje zemljanih materijala u nasip

Stupanj zbijenosti (standardni Modul stišljivosti (kružna ploča φ30

Položaj nasipnih slojeva
Proctorov pokus), najmanje % cm), najmanje (MN/m2)
a) Slojevi nasipa visokih preko 2 m
na dijelu od podnožja nasipa do 95 20
visine 2 m ispod planuma posteljice
b) Slojevi nasipa nižih od 1 m i slojevi
nasipa viših od 2 m u zoni 2 m ispod 100 25
planuma posteljice

3.2.2. Izrada nasipa od miješanih materijala

Nasipi izgrađeni od miješanih materijala su nasipi od miješanog kamena i zemljanih

materijala, glinovitih šljunaka, zaglinjenih kamenih drobina i trošnih stijena. Ovakvi
materijali su manje osjetljivi na djelovanje vode. Zbijanje ovakvih nasipa se vrši valjcima.
Nasipanje se vrši u slojevima debljine od 30 do 60 cm. Materijal za izradu nasipa mora
zadovoljavati uvjet da mu je koeficijent jednoličnosti veći od 9.

Isto kao i kod nasipa od zemljanih materijala, ako materijal koji se ugrađuje
zadovoljava uvjete za ugradnju, a vlažnost mu nije optimalna, takav se materijal ne smije
ugrađivati sve dok mu se vlažnost ne dovede na optimalnu. Također, s ugradnjom se mora
prestati ako nastupe nepovoljni uvjeti kao i kod nasipa s zemljanim materijalom. U tablici 3.
su navedeni kriteriji za ugradnju miješanih materijal u nasip.

10
 Tablica 3. Kriteriji ugradnje miješanih materijala u nasip

Stupanj zbijenosti (standardni Modul stišljivosti (kružna ploča φ30

Položaj nasipnih slojeva
Proctorov pokus), najmanje % cm), najmanje (MN/m2)
a) Slojevi nasipa visokih preko 2 m
na dijelu od podnožja nasipa do 95 35
visine 2 m ispod planuma posteljice
b) Slojevi nasipa nižih od 1 m i slojevi
nasipa viših od 2 m u zoni 2 m ispod 100 40
planuma posteljice

3.2.3. Izrada nasipa od kamenih materijala

Nasipi od ovakvih materijala su izgrađeni od materijala dobivenih miniranjem,

kamenih dorobina i šljunka, a zajedničko svojstvo im je da su praktički neosjetljivi na
djelovanje vode. Materijali u ovakve nasipe se zbijaju vibrovaljcima, vibronabijačima i
kompaktorima, ovisno o vrsti materijala. Slojevi se nasipavaju u debljinu od 50 do 100 cm.
Materijal mora zadovoljavati uvjet da maksimalna veličina zrna smije biti jednaka najviše
polovici debljine sloja, ali ne veća od 40 cm, te da koeficijent jednoličnosti mora biti veći od
4.

Ukoliko se nasip izvodi blizu nekog objekta mora se promijeniti način zbijanja jer bi
vibracijski strojevi mogli uzrokovati neželjena oštećenja na objektima. Radovi na izradi
nasipa se moraju prekinuti ukoliko je materijal smrznut i u prisutnosti snijega i leda. Kriteriji
za ugradnju kamenih materijala u nasip se nalaze u tablici 4.

11
 Tablica 4. Kriteriji ugradnje kamenih materijala u nasip

Stupanj zbijenosti (standardni Modul stišljivosti (kružna ploča φ30

Položaj nasipnih slojeva
Proctorov pokus), najmanje % cm), najmanje (MN/m2)
a) Slojevi nasipa visokih preko 2 m
na dijelu od podnožja nasipa do 95 40
visine 2 m ispod planuma posteljice
b) Slojevi nasipa nižih od 1 m i slojevi
nasipa viših od 2 m u zoni 2 m ispod 100 40
planuma posteljice

3.3. Izrada posteljice

Posteljica je završni sloj na nasipu ili u usjeku ujednačene nosivosti, debljine do 50

cm, ovisno o vrsti materijala. Posteljica se izrađuje prema kotama iz projekta.

Kontrola kakvoće se provodi po propisima za izradu posteljice, a definirani su

Hrvatskim normama (HRN). Tekuća ispitivanja izrade posteljice obuhvaćaju određivanje
stupnja zbijenosti u odnosu na standardni Proctorov pokus i određivanje modula stišljivosti.
Tekuća ispitivanja se provode minimalno jedno određivanje stupnja zbijenosti i modula
stišljivosti na 1000 m2. Jedno određivanje granulometrijskog sastava materijala posteljice na
6000 m2, te jedno ispitivanje stupnja zbijenosti modula stišljivosti na svakih 200 m u zoni
bankine. Kote planuma posteljice ne smiju odstupati za vise od 3 cm od projektiranih, a
ravnina se mjeri uzdužno, poprečno i dijagonalno i to svakih 100 m. Ispitivanja se vrše u
serijama i to tako da u jednoj seriji ima najmanje pet pokusa. U svakoj od serija po jedan
rezultat može biti manji od minimalnoga traženog, ali po apsolutnoj vrijednosti ne smije
odstupati više od 5% pri mjerenju potrebne mase u suhom stanju i 10% pri mjerenju modula
stišljivosti. Kontrolna ispitivanja obuhvaćaju određivanje stupnja zbijenosti u odnosu na
standardni Proctorov pokus najmanje na svakih 2000 m2 i određivanje modula stišljivosti
kružnom pločom.

12
 3.3.1. Izrada posteljice od zemljanih materijala

Posteljice od zemljanih materijala su od glina niskih do visokih plastičnosti, prašine,

glinovitih pijesaka i sličnih materijala koji su osjetljivi na prisutnost vode. Nasuti materijal za
posteljicu ili materijal u iskopu mora se odmah zbiti. Materijal od kojeg se gradi posteljica
mora zadovoljavati nekoliko uvjeta. To su: bubrenje nakon četiri dana potapanja u vodi ne
smije biti veće od 3%, indeks plastičnosti mora biti manji od 20%, granica tečenja mora biti
manja od 40%, a koeficijent jednolikosti veći od 9. Vlažnost ne smije varirati više od 2% od
optimalne vlažnosti.

3.3.2. Izrada posteljice od miješanih materijala

Miješani materijali su miješani kameni i zemljani materijali, glinoviti šljunci,

zaglinjene kamene drobine i trošne stijene. Ukoliko se dogodi da je materijal posteljice u
usjeku vrlo nehomogen, odnosno da je to kamen s ulošcima gline, iskop treba produbiti za 30
– 50 cm i izraditi sloj od homogenog miješanog ili kamenog materijala. Kriteriji koje
materijal treba zadovoljavati su da maksimalna veličina zrna bude 60 mm, koeficijent
nejednakosti da bude veći od 9, a vlažnost da ne varira za više od 2% u odnosu na optimalnu
vlažnost. Ukoliko dođe do smrzavanja tla ili na njemu ima snijega i leda, radovi se ne smiju
obavljati .

3.3.3. Izrada posteljice od kamenih materijala

Posteljice od kamenih materijala su od materijala dobivenih miniranjem, od kamenih

drobina i šljunaka. Kod posteljica od ovakvih materijala, gornji završni sloj mora biti izveden
od sitnog kamenog materijala. Materijal mora zadovoljavati neke uvjete, a to su da
maksimalna veličina zrna može biti 60 mm i koeficijent jednolikosti mora biti veći od 9.
Također, radovi se ne smiju obavljati na smrznutom tlu ili na tlu na kojem ima snijega i leda.
(Mintas i sur. 2001.)

13
4. Laboratorijska ispitivanja

Važnost laboratorijskih pokusa u geotehničkim ispitivanjima je izuzetna zbog toga jer

oni daju poseban uvid u stanje tla koje se ispituje. Tlo kao heterogeni sustav sastavljen od tri
glavne faze; čvrste, tekuće i plinovite, iziskuje posebnu pažnju pri ispitivanju kako bi se mogli
donijeti ispravni zaključci na temelju kojih će se nastaviti daljnji proces radova na ili u tlu.
Laboratorijskim pokusima se standardno određuju fizički parametri tla kao što su porozitet,
vlažnost gustoća, indeks zbijenosti, granulometrijski sastav i drugi. Do ovih se rezultata dolazi
nekim standardiziranim pokusima. Jedan od najčešćih je edometarski pokus, pokus direktnog
posmika, pokus u troosnom aparatu i drugi, te Proctorov pokus koji je detaljnije obrađen u
ovom poglavlju.

4.1. Proctorov pokus

Jedan on najvažnijih laboratorijskih pokusa za određivanje stupnja zbijenosti je

Proctorov pokus. Laboratorijskim pokusom zbijanja simuliraju se uvjeti terenskog zbijanja, a
rezultati se koriste za optimizaciju i kontrolu terenske ugradnje. Postoje dvije vrste ovog
pokusa, a to su standardni i modificirani Proctorov pokus. Iskustva su pokazala da se materijal
različito zbija za različite vlažnosti i energije zbijanja. Energija se može uložiti nabijanjem,
gnječenjem, pritiskom ili vibriranjem. Dok je nabijanje, gnječenje i pritisak učinkovit
postupak za sitnozrnata tla, gnječenje i pritisak gotovo nema učinka za krupnozrna tla. Za
krupnozrnata tla najučinkovitiji postupak zbijanja je vibriranje, a manje nabijanje. Energija
zbijanja bi trebala odgovarati energiji ugradnje kod primjene raznih vrsta valjaka ili ježeva na
terenu. Proctorov pokus je standardiziran i uzorci se zbijaju u standardiziranim kalupima sa
zadanom energijom zbijanja. Materijal mora potpuno ispuniti kalup, a višak materijala se
uklanja nožem. Mjeri se masa materijala prije i nakon sušenja, te se tako mogu odrediti
gustoće vlažnog i suhog tla koje odgovaraju različitim vlažnostima. Jedna od mjera zbijenosti
je suha gustoća, ρd, određena kao masa čvrstih čestica u jediničnom volumenu tla. Zbijenost je
to veća što je suha gustoća veća. Suha gustoća tla je ovisna isključivo o porozitetu.

14
 4.1.1. Standardni Proctorov pokus

U standardnom Proctorovom pokusu zbijanje uzorka se vrši u cilindru volumena 943,7

cm3. Uzorak se zbija u tri sloja sa 25 udaraca na svaki sloj. Kod zbijanja koristi se bat mase
2,5 kg koji pada s visine 30,4 cm. Na temelju ovih elemenata dobije se propisana energija
zbijanja. Pokus se ponavlja na istom uzorku sa različitim vlažnostima materijala.

Slika 2. Aparatura za Proctorov pokus

15
 4.1.2. Modificirani Proctorov pokus

Za ovaj pokus se mora pripremiti po pet uzoraka od istog materijala, ali različite
vlažnosti. Vlažnost se mora razlikovati za približno 2%. Zbijanje tla se vrši u većem cilindru,
volumena 2114 cm3. Bat mase 4,5 kg pada s visine 42,5 cm. Zbijanje uzorka se vrši u pet
slojeva sa po 55 udaraca na svaki sloj.

Tablica 5. Usporedba standardnog i modificiranog Proctorovog pokusa

Volumen cilindra Visina pada bata Broj udaraca po

POKUS Broj slojeva 3 Masa bata [kg]
[cm ] [m] sloju
Standardni 3 943,7 2,5 0,304 25
Modificirani 5 2114 4,5 0,425 55

Slika 3. Standardni i modificirani Proctorov pokus

16
 4.1.3. Krivulje zbijanja Proctorovog pokusa

Slika 4. Utjecaj vlažnosti na postignute suhe vlažnosti tla

Parovi vrijednosti, wopt i ρdmaks, za uzorak prikazan na slici 4, leže na krivulji koja
približno odgovara stupnju zasićenosti od oko Sr=0,8 (80%). S povećanjem vlažnosti preko
optimalne, krivulja zbijenosti se asimptotski približava krivulji Sr=1 (100%) , ali je nikada ne
dotiče jer zbijanjem nije moguće istisnuti sav zrak iz uzorka. Očito je da povećanje energije
zbijanja povećava najveću zbijenost odnosno suhu gustoću ρdmaks, dok optimalna vlažnost,
pri kojoj se postiže najveća zbijenost, pada s povećanjem energije zbijanja.

17
Slika 5. Tipični izgled krivulja zbijanja za standardni i modificirani Proctorov pokus za
različite vrste sitnozrnih tala s istom gustoćom čvrstih čestica Gs

18
 4.1.4. Primjer izvedbe standardnog Proctorovog pokusa

Standardni Proctorov pokus se uvijek izvodi po određenim pravilima kako bi rezultati

ispitivanja bili što bolji i točniji.

1. Za početak moramo biti sigurni da imamo dovoljno tla s kojim ćemo izvoditi pokus.
To tlo obično držimo u velikoj posudi tako da ga možemo rasprostrijeti u tankom sloju.

2. Moramo izvagati težinu tla i težinu kalupa za zbijanje sa svojom bazom.

3. Izračunati količinu inicijalne vode koju ćemo dodati. Za prvi test pretpostavimo da će
sadržaj vode biti 8%. Također možemo sadržaj vode izračunati koristeći formulu:

4. Potrebnu količinu vode dodati u tlo, te miješati sve dok tlo ne dobije jednoličnu boju, a
preporučljivo je uzorke čuvati 24 sata u zatvorenoj posudi kako bi se vlaga ravnomjerno
proširila kroz uzorak. (slika 6.)

Slika 6. Priprema i početak izvođenja pokusa

19
5. Staviti kalup za zbijanje na bazu, staviti određenu količinu tla u kalup te početi s
zbijanjem tla, onako kako je propisano za standardni Proctorov pokus. Zbijanje bi se trebalo
vršiti ujednačeno po cijeloj površini uzorka. (slika 7.)

Slika 7. Zbijanje uzorka

6. Tlo u potpunosti mora ispuniti cilindar, a posljednji sloj koji se je zbijao mora biti
iznad ruba spoja gornjeg i doljnjeg cilindra. Ukoliko se dogodi da je tlo ispod ruba, test se
mora ponoviti.

7. Pažljivo ukloniti gornji cilindar, te nožem ukloniti višak tla koji se nalazi iznad ruba
donjeg cilindra. (slika 8.)

Slika 8. Uklanjanje viška tla

20
8. Izvagati masu zbijenog tla s kalupom. Mokru masu tla dobijemo oduzimanjem težine
kalupa i baze koje smo izvagali na početku. (slika 9.)

Slika 9. Vaganje zbijenog tla s kalupom

9. Ukloniti tlo iz kalupa, te uzeti uzorke tla s vrha i dna. Iz tih uzoraka možemo odrediti
sadržaj vode. (slika 10.)

Slika 10. Završna obrada uzorka

21
10. Uzorak ponovo stavimo u veliku posudu, te ga razlomimo tako da vizualno izgleda
kao na početku, prije zbijanja. Dodamo tom uzorku oko 2% više vode i ponovimo korake od 4
do 9.

Tablični prikaz rezultata:

Određivanje sadržaja vode:

Zbijeno tlo - uzorak br. 1 2 3

Sadržaj vode - uzorak br. 1A 1B 2A 2B 3A 3B
Broj pokusa 1 2 3 4 5 6
Masa praznog, čistog kalupa +
7,78 7,82 7,71 7,9 7,5 7,9
poklopac [g]
Masa kalupa, poklopca i vlažnog tla
11,78 11,05 10,71 11,1 10,7 12
[g]
Masa kalupa, poklopca i suhog tla [g] 11,48 10,81 10,41 10,75 10,3 11,52
Masa tla [g] 3,2 2,98 2,7 2,85 2,84 3,62
Masa porne vode [g] 0,29 0,24 0,3 0,35 0,4 0,53
Sadržaj vode - w [%] 7,9 8,1 11,1 10,9 12,6 13,1

Zbijeno tlo - uzorak br. 4 5

Sadržaj vode - uzorak br. 4A 4B 5A 5B
Broj pokusa 7 8 9 10
Masa praznog, čistog kalupa + poklopac
8,1 7,6 7,7 7,65
[g]
Masa kalupa, poklopca i vlažnog tla [g] 11,1 10,2 10,3 10,33
Masa kalupa, poklopca i suhog tla [g] 10,7 9,84 10,02 9,92
Masa tla [g] 2,6 2,24 2,32 2,27
Masa porne vode [g] 0,4 0,35 0,4 0,39
Sadržaj vode - w [%] 15,5 16 17,1 17,6

Određivanje gustoće:

Zbijeno tlo - uzorak br. 1 2 3 4 5

Pretpostavljeni sadržaj vode [%] 10 12 14 16 18
Stvarni prosjek sadržaja vode [%] 8 11 12,8 15,65 17
Masa zbijenog tla i kalupa [g] 3457,2 3721,2 3909 3782,5 3715,2
Masa kalupa [g] 1933 1933 1976 1849,5 1782,2
Masa mokrog tla u kalupu [g] 1524,2 1788,2 2176 2149 2082
Gustoća [g/cm3] 1,615 1,894 2,093 1,959 1,888
Gustoća mase suhog tla [g/cm3] 1,5 1,71 1,68 1,69 1,61

22
Grafički prikaz rezultata:

Graf 1. Grafički prikaz rezultata Proctorovog pokusa

23
5. Terenska ispitivanja

Postoji čitav niz istraživanja na terenu koja se mogu provoditi u svrhu ispitivanja tla.
Neka od važnijih su geofizička i seizmička istraživanja, bušenje i sondažni iskopi, ispitivanje
tla ''in situ'', penetracijski pokusi i drugi te probno opterećenje tla kružnom pločom koje je u
daljnjem radu i detaljnije obrađeno s primjerom istraživanja na odlagalištu otpada Piškornica.

5.1. Probno opterećenje tla

Probnim opterećenjem tla određuje se kritično opterećenje koje izaziva slom tla i
dopušteno opterećenje tla. Ovakva vrsta ispitivanja ima mnoga ograničenja s obzirom na
način ispitivanja i sastav tla. Nerealni rezultati se često dobivaju zbog nehomogenosti tla ili
zbog nedovoljnog trajanja opterećenja. Homogenost tla igra veliku ulogu zbog toga jer objekt
izaziva opterećenja na većim dubinama od onih na kojima se vrši ispitivanje, a na tim
dubinama sastav tla se može bitno razlikovati. Samo u slučaju D > 3,5∙B možemo smatrati tlo
homogenim. (slika 11.)

Slika 11. Prikaz opterećenja u tlu

24
 Homogenost tla do određene dubine možemo provjeriti istražnim bušenjem i
ispitivanjem uzoraka tla. Ukoliko se utvrdi da tlo nije homogeno do potrebne dubine mora se
izvršiti iskop tla do te dubine. Pokus probnom pločom traje između 10 i 20 dana. U slučaju
glinenog tla, gdje konsolidacija traje duže, rezultati se odnose ne nepotpunu konsolidaciju te
ih treba uzimati s oprezom.

Opterećenje ploče se može izvesti nanošenjem tereta (protuteže) ili hidrauličkom

prešom. Mjerenje slijeganja se vrši pomoću preciznog nivelmana ili komparatera. (slika 12.)

Slika 12. Probna ploča s teretom (A), hidraulička probna ploča (B)

Ispitivanja probnom pločom se vrši u nekoliko koraka:

- iskop jame presjeka 10 m2 i poravnavanje dna

- postavljanje krute ploče kružnog oblika
- nanošenje opterećenja po fazama pri čemu se teret povećava za 25 – 100 kN/m2, po
mogućnosti sve dok ploča ne počne naglo tonuti, odnosno do sloma tla
- mjerenje slijeganja u tri točke u svakoj fazi nanošenja opterećenja
Ispitivanja se vrše u stupnjevima i to po 25 kN/m2 u vrlo stišljivom tlu, 50 kN/m2 u srednje
stišljivom tlu i 100 kN/m2 u malo stišljivom tlu. Približno trajanje opterećenja iznosi 10
minuta do 1 sat u tlu velike propusnosti, 1 – 2 sata u propusnom tlu, 2 – 24 sata u malo
propusnom tlu i 1 dan i više u vrlo malo propusnom tlu.

25
 5.2. Primjer mjerenja kružnom pločom

U daljnjim rezultatima prikazani su primjeri mjerenja statičkom kružnom pločom na

odlagalištu otpada Piškornica, datuma 11.5.2009. Naručitelj mjerenja je KOMING d.o.o.
Koprivnica. Ispitivanje je bilo izvedeno kružnom pločom promjera 300mm, a vrsta podloge je
glineni brtveni sloj. Rezultate je ustupio Geotehnički laboratorij, Geotehničkog fakulteta u
Varaždinu. U prvom primjeru se vide rezultati koji ne zadovoljavaju rezultate tražene
projektnom dokumentacijom, dok drugi primjer prikazuje zadovoljavajuće rezultate.

Slika 13. Ispitivanje probnom pločom na terenu

26
 Kod ispitivanja kružnom pločom potrebno je da materijal na kojem će se izvesti
ispitivanje ima optimalnu vlažnost kako se ne bi dobili netočni rezultati. Iz tog se razloga prije
početka ispitivanja određuje vlažnost ispitivane podloge, a površina na mjestu ispitivanja
mora biti potpuno ravna i zaštićena od utjecaja vlaženja i sušenja. Na takvo pripremljeno
mjesto postavlja se kružna ploča i pomoću libele se namjesti da leži horizontalno. (slika 14.)
Ploča se najprije opterećuje s 0,02 MN/m2. To se opterećenje zadržava jednu minutu i nakon
toga se rastereti. Prvo opterećenje iznosi 0,05 MN/m2 i nakon što je ono postignuto s obzirom
na proteklo vrijeme očitava se slijeganje ploče. Slijeganje se očitava svake minute, sve dok
razlika očitanih slijeganja u posljednje dvije minute, ne bude manja od 0,05 mm. Nakon toga
se opterećenje povećava, svaki puta za 0,05 MN/m2, sve do maksimalnog opterećenja od 0,45
MN/m2. Rezultati se prikazuju u grafičkom obliku gdje je na apcisi opterećenje ploče, a na
ordinati slijeganje podloge (graf 2 i 3).

Slika 14. Kružna ploča

27
Primjer 1:

Razlika
Srednja Modul
Normalno Očitanje komparatora: s [mm] slijeganja
vrijednost stišljivosti
naprezanje Ds [mm]
očitanja: s Ms
σ [MN/m2] 0,05 - 0,15
[mm] [MN/m2]
[MN/m2]
M1 M2 M3
0,00 0,00 0,00 0,00 0,00
0,05 0,85 0,87 0,69 0,80
0,10 2,25 2,30 2,07 2,21
0,15 3,90 4,04 3,78 3,91
0,20 5,54 5,81 5,67 5,67
3,103 9,67
0,25 8,04 8,32 8,23 8,20
0,30
0,35
0,40
0,45

Graf 2. Grafički prikaz ispitivanja probnom pločom

28
Primjer 2:

Razlika
Srednja Modul
Normalno Očitanje komparatora: s [mm] slijeganja
vrijednost stišljivosti
naprezanje Ds [mm]
očitanja: s Ms
σ [MN/m2] 0,05 - 0,15
[mm] [MN/m2]
[MN/m2]
M1 M2 M3
0,00 0,00 0,00 0,00 0,00
0,05 0,22 0,23 0,26 0,24
0,10 0,58 0,64 0,60 0,61
0,15 0,95 1,05 0,97 0,99
0,20 1,37 1,51 1,38 1,42
0,753 39,82
0,25 1,70 1,87 1,74 1,77
0,30
0,35
0,40
0,45

Graf 3. Grafički prikaz ispitivanja probnom pločom

29
 5.3. Volumetar

Ispitivanje tla volumetrom je terenski pokus kojim se određuje gustoća tla. Mjerenje
gustoće tla ovim pokusom izuzetno je korisno ukoliko se radi o sitnozrnatim materijalima,
dok je izvođenje pokusa u krupnozrnatim materijalima teško ili ako se radi o kamenim
materijalima, praktički nemoguće. Pokus se izvodi na način da se u tlu iskopa rupa
propisanim načinom, odnosno najčešće je to utiskivanje cilindra i taj se uzorak spremi u
zatvorenu posudu, te će se kasnije laboratorijski obraditi. Volumen iskopanog tla mjeri se
utiskivanjem fleksibilne gumene membrane u jamu koja pod tlakom vode koji se regulira
potiskivanjem cilindra iznad jame dobro prione uz stjenke iskopa i zapuni iskopani volumen
tla. (slika 15.) Promjena nivoa vode u cilindru, potrebne da se ispuni volumen iskopanog tla,
očita se na skali rezervoara vode. Uzorak iskopanog tla kojeg smo spremili u laboratoriju
izvažemo i izmjerimo mu vlažnost, te se jednostavno odredi gustoća tla. Volumen uzorka je
ograničen do približno 2l. Također uređaj se mora redovito kalibrirati u laboratoriju kako bi
rezultati bili što precizniji.

Slika 15. Volumetar

30
6. Zaključak

Geotehnička ispitivanja su izuzetno važan dio pri izgradnji ili sanaciji bilo kojeg
objekta. Njima dobivamo važne informacije o tlu na kojem se nalazi ili će se tek nalaziti neka
građevina ili objekt. Treba ih provoditi u skladu s propisima i uvjetima kojima su regulirani.
Zasigurno nisu mjesto na kojem se trebaju štedjeti sredstva namijenjena za gradnju ili sanaciju
objekta. Bilo bi nezamislivo krenuti u izgradnju nekog objekta bez prethodne analize i
ispitivanja, te obrade dobivenih podataka. Na raspolaganju imamo niz vrsta i načina
ispitivanja tla i samim time nismo ograničeni i možemo dobiti razne vrste potrebnih podatak.
Kada se kreće sa sanacijom nekog objekta, kao što su odlagališta otpada, koristit će nam
geotehnička ispitivanja u svrhu određivanja stanja tla što će nam pomoći u donošenju daljnjih
odluka u vezanih s odlagalištem otpada.

31
Literatura

Ivanković, T. (2010.): Geotehnički istražni radovi, Varaždin

Soldo, B. : Geotehničko – ekološki zahvati, skripta, Varaždin

Tomljanović, Z., Đukan P. (prosinac 2001.): Opći tehnički uvjeti za radove na

cestama, Knjiga II – zemljani radovi, odvodnja, potporni i obložni zidovi, Zagreb

Veinović, Ž., Kvasnička, P. (2007.): Površinska odlagališta otpada, Rudarsko geološko

naftni fakultet, interna skripta, Zagreb

Podaci s interneta:

http://www.gradst.hr/LinkClick.aspx?fileticket=dSKE5mb%2F%2BqA%3D&tabid=1277&mid=2415
(datum pristupa: 2. kolovoz 2012.)

32
Sažetak:
Ime i prezime autora: Tomislav Hodić

Naslov rada: O geotehničkim ispitivanjima kod zahvata sanacije odlagališta otpada

Opis: U radu su opisani tehnički uvjeti zemljnih radova pri izvođenju temeljnog tla, izrade
nasipa i izrade posteljice. Opisana su laboratorijska ispitivanja, te Proctorov pokus. Od
terenskih ispitivanja opisano je probno opterećenje tla i volumetar.

33